Kroz povijest knjievnosti autori su u svoja djela unosili daak svojih ivota, odnosno daak ''pravih'', stvarnih ljudi

i njihovih sudbina. Tako nam nije teko prepoznati probleme suvremenog ovjeka u fiktivnim priama i izmiljenim junacima naih omiljenih knjiga. Kroz svoje sam se kolovanje poistovjetio s mnogima od mora likova koje sam imao priliku susresti. U ovom du eseju navesti i argumentirati samo neke od njih, koji su na mene ostavili dublji dojam.

Veliko i poznato djelo F.M.Dostojevskog, Zloin i kazna, obrauje sudbinu Raskoljnikova mladida koji, rastrgan izmeu pravde kako je poima zakon i pravde u smislu kojem je on shvada, pokuava pronadi samoga sebe. Koliko se samo puta mladi ljudi poput mene i mojih vrnjaka nau u njegovoj ili nekoj slinoj situaciji kroz samo odrastanje. I sam sam se toliko puta osjedao izgubljeno i neshvadeno. Osim toga, ovo djelo iznosi na vidjelo jo jedno veliko pitanje kroz sam Raskoljnikovov lik. Moe li ovjek uzeti sudbinu i ivote drugih u svoje ruke kako bi ostvario neki uzvieni cilj? Nebrojeno puta, potaknuti raznim vijestima i priama koje sredemo svakodnevno, i samo smo se zapitali isto to pitanje. Moemo li preuzeti ulogu sudbine i krojiti pravdu po svojoj mjeri? Svi se takoer sjedamo Goetheovog romana Patnje mladog Werthera, odnosno pojma svjetske boli koji je u knjievnost doveden u vrijeme romantizma. Taj pojam moemo shvatiti kao opdeniti pesimizam, odnosno tugu zbog stanja u svijetu. Mnogi mladi ljudi oduzmu vlastite ivote iz pukog nezadovoljstva stanjem u svijetu, stalnim neskladom koji vlada i u njihovim ivotima. Takoer vrijedi spomenuti i vjeni klasik, roman Gospoa Bovary koji je savreno opisao traginu sudbinu mlade ene koja je toliko ivjela kroz svoje matarije da je zaboravila zapravo ivjeti. Termin bovarizam i danas se moe primijeniti na ene diljem svijeta. Osim gore navedenog, smatram da je vano jo barem spomenuti fenomen suvinog ovjeka u Pukinovom romanu Evgenij Onjegin i u liku Akakija Akakijevia u Gogoljevoj Kabanici. Svi smo se ponekad osjedali sasvim neshvadeno i suvino, kao da ivimo tek toliko da bismo bili tu, i kako nikome zapravo ne trebamo.

Nije, dakle, teko zakljuiti koliko su stvarni problemi i tragine sudbine ljudi posluile kao inspiracija mnogim velikim imenima svjetske knjievnosti. Od razdoblja antike pa sve do danas u knjievnim djelima susredemo neke od naih najboljih prijatelja i lanova obitelji. Osvrnimo se malo oko sebe i zasigurno demo u oima ena ugledati tihe jecaje Emme Bovary ili primijetiti borbu sa samim sobom kakvu je vodio Rodion Raskoljnikov. Zakljuimo time da su sami ljudi, njihove prie i problemi, najveda i najbogatija riznica za nastanak velikih knjievnih djela velikih imena koja demo pamtiti cijeli ivot, i njihovih izriaja koji su vrijedni itanja ved generacijama.