Page 1

Modeli ureenja odnosa izmeu drave i vjerskih zajednica u Evropi i SAD i njihove konsekvence
Ahmet Alibai1
Rezime Ovaj lanak se bavi interakcijom vjere i politike na formalno-pravnom i institucionalnom planu, modalitetima ureenja odnosa izmeu drave i vjerskih zajednica u Evropi i SAD i konsekvencama tih modaliteta po vjerske zajednice i vjeru uope. Za razliku od SAD, temeljna odrednica tih odnosa na tlu Staroga kontinenta jesu pluralitet modela uz gotovo potpuno odsustvo onoga liberalnoga/sekularnoga, iako se on zaeo na tom prostoru, te favoriziranje tradicionalnih vjerskih zajednica s blagom tendencijom priznavanja novih vjerskih skupina. Takoer je primjetna tendencija dobrovoljnoga povlaenja drave iz doktrinarnih i upravnih poslova vjerskih zajednica. Ovaj se fenomen djelimino objanjava transformacijom vjerskih zajednica iz organizovanih masovnih vjerskih pokreta, potencijalno opasnih po legitimitet drave, u politiki integrirane, sada mnogo malobrojnije interesne grupe sa moralnom agendom. U tom smislu je primjetno mnogo rapidnije opadanje broja posjetilaca tradicionalnih vjerskih zajednica u Evropi negoli u SAD, to se opet objanjava, pomalo paradoksalno ali empirijski potkrepljivo, povlatenim poloajem koga te zajednice imaju u evropskim dravama.

Dva najvea iznenaenja koja je ivot priredio sociolozima i drugim drutvenim znanstvenicima kada su u pitanju drutveni procesi u dvije posljednje dekade 20. stoljea jesu: 1) vjersko buenje u gotovo svim vjerskim zajednicama i 2) etniki nacionalizam. I mada je ovaj drugi dosad imao mnogo traginije posljedice po milione ljudskih ivota, vjersko buenje, a posebno ono to se naziva vjerskim fundamentalizmom, u principu je zazivalo i zaziva vie panje.2 Koliko samo generaciju ranije, drutveni znanstvenici nisu predviali takvo to, ba kao to nisu predvidjeli ni revoluciju u Iranu 1979. godine, ni historijski pad komunizma 1989. godine. Dakako, nije propust u nepredvianju ve u nijekanju mogunosti da se to desi. Prisjetimo se Marksa, Durkajma i mnogih drugih i njihovih proroanstava o neminovnosti iezavanja vjere iz drutvenog ivota. Treba, ipak, naglasiti da su se njihova predvianja o postepenom opadanju uloge religije u drutvu dobrim dijelom ostvarila.
Prvi dio ovoga teksta je u lektoriranoj verziji objavljen u Znakovima vremena, br. 9-10, str. 140-158, a drugi u Glasniku Rijaseta IZ, LXIV: 9-10 (2002), str. 917-930. 2 Vidi seriju studija Amerike akademije nauka i umjetnosti: Martin E. Marty and R. Scott Appleby,
1

eds., Fundamentalisms Observed (Chicago: The Chicago University Press, 1991); Idem, Accounting for Fundamentalism (1994); Idem, Fundamentalisms Comprehended (1995).

Page 2
2

Ovaj lanak tematizira odnos vjere i politike u savremenim drutvima i savremenoj misli. On se bavi jednom od posljedica vitalnosti vjere: kontinuiranom interakcijom izmeu vjere i politike na formalno-pravnom i institucionalnom planu, odnosno, modelima ureenja odnosa izmeu drave i vjerskih zajednica/organizacija u Evropi i SAD i konsekvencama tih modela po vjerske zajednice i vjeru uope.3 Njegov cilj je dosta skroman: ponuditi kratak prikaz trenutnog stanja teorije i prakse u pomenutoj oblasti u Evropi i Sjedinjenim Dravama. Detaljniji prikaz odnosa u pojedinim sferama i dravama kao i dublju analizu tih odnosa ostavljamo za neku drugu priliku. Preciznije, moglo bi se kazati da je tema ovog napisa odnos izmeu dviju hijerarhija, dva sustava, vjerskog i dravnog, a nikako vjerske slobode pojedinca ili intrerakcija vjere i politike uope. Povijesno govorei, odnosi izmeu vjerskih zajednica i drave su bili i ostali znaajan izvor politikih sukoba. Valja odmah ukazati na bitne razlike izmeu evropske i amerike tradicije u ovoj oblasti. Evropska tradicija je mnogo naklonjenija prilagoavanju i saradnji sa vjerskim zajednicama, dok amerika tradicija tei odvajanju. Oba modela se sutinski razlikuju i od teokratije i od otvorenog antagonizma drave spram vjerskih zajednica, to je bila realnost u svim socijalistikim zemljama, a i danas je na sceni u Kini, naprimjer. Za to postoje brojni, uglavnom, povijesni i drutveni razlozi. Neki od njih e biti pomenuti u ovom tekstu. Odnosi izmeu vjere i politike, generalno, i drave i vjerskih zajednica, posebno, kompleksni su u tolikoj mjeri da su proizveli razliite posrednike mehanizme. Ta kompleksnost proizilazi iz iroke lepeze vitalnih oblasti i aspekata drutvenog ivota koji figuriraju visoko u odnosima drave i vjerskih zajednica. To su, izmeu ostalog, legitimnost same drave, monopol na istinu, administrativna autonomnost (nekada drave, danas vjerskih zajednica), obrazovanje, finansiranje vjerskih zajednica, vjera u vojsci, te vjerske slobode i prava, posebno manjina. U usporedbi sa srednjim vijekom, dananja interakcija vjerskih zajednica i drave odvija se u potpuno novim okolnostima, koje sutinski mijenjaju uvjete

dijaloga. Te nove okolnosti se ogledaju u injenici da je mo, odnosno vlast koju je mogue (zlo)upotrijebiti protiv drugih vjerskih zajednica, nekada bila u rukama vjerskih grupa, dok je ona danas uglavnom u rukama sekularnih vlasti. Iako postoje izuzeci, postalo je vjerovatnije da e politiki entiteti upotrijebiti silu protiv vjerskih grupa nego obrnuto.4 Razumljivo, nekada je glavna preokupacija mislilaca bila kako osigurati dravu u razvoju od napasne crkve. Nasuprot tome, savremena drava je obino ta koja predstavlja potencijalnu opasnost za vjerska i druga prava svojih graana i grupa.
Termin 'vjerska zajednica/organizacija' u ovom sluaju uglavnom zamjenjuje termin 'crkva' u slinim napisima namijenjenim itaocima kranske, posebno katolike i ortodoksne vjerske tradicije. 4 Robert Wuthnow, "Introduction", u Idem, ed., The Encyclopedia of Politics and Religion, 2 vols. (London: Routledge, 1988), xxix.
3

Page 3
3

Uopeno kazano, kada su posrijedi odnosi drave i vjerske zajednice, postoje etiri jasno izdiferencirane mogunosti: 1) potpuno stapanje ili teokratija, 2) antagonizam, 3) odvajanje uz saradnju i 4) potpuno odvajanje drave i vjerskih zajednica u namjeri da se onemogui negativan uticaj koga one mogu imati jedna na drugu. Svaka od ovih mogunosti je u teoriji i praksi proizvela itav niz modaliteta. Njih je najbolje posmatrati kao jedan kontinuum, koji se protee od teokratske, na jednoj, do, prema vjeri, neprijateljski raspoloene erastianske drave,5 na drugoj strani. Modeli u potonjem dijelu kontinuuma su proizvod dugog procesa sekularizacije koji, kao i sam sekularizam, variraju od onih umjerenih (odvajanje, separacija) do 'dravnog fundamentalizma', 'ljeviarskog sekularnog fundamentalizma', ekstremne, agresivne i ratoborne erastianske drave.6 Ukratko emo se pozabaviti svakim od ovih modela, njihovim osnovnim varijantama i primjerima. I. Teokratija Teokratija je, ukratko, takav odnos vjere i drave u kome jedna vjerska institucija ima supremaciju nad vjerskim i svjetovnim poslovima, u kome ona dirigira politikim sistemom. Teokratija je uglavnom karakteristina za zapadno kranstvo, gdje je u konstantnom povlaenju od 13. stoljea, a posebno od pojave Reformacije i Sporazuma u Augsburgu 1555. g., koji je ustanovio princip da podanici imaju prihvatiti vjeru vladara. Danas u Evropi postoji jedna teokratija - Vatikan. Druga drava koja bi se mogla, s odreenom

rezervom, okvalifikovati kao teokratija jeste Andora, jer je jedan od njena dva ustavna vladara biskup. II. Islamska republika S obzirom na to da je rije o teorijskim modelima, spomenut emo i islamsku republiku, mada ona u naem vremenu nema praktinih implikacija u dijelovima svijeta koje tretira ovaj napis. Islamska se republika nerijetko naziva teokratijom, to je, blago reeno, neprecizno odreenje, ako se pri tom ima na umu, uglavnom negativno, evropsko iskustvo teokratije. I pored svih pokuaja da se relativizira ova injenica, ne moe se prenaglasiti vanost odsustva vjerske hijerarhije u islamu, sline onoj u katolianstvu, naprimjer. Ono to sutinski odreuje islamsku republiku jeste provedba Boije volje, pri emu je sasvim irelevantno da li tu implementaciju nadziru vjerski slubenici ili laici. Moglo bi se rei da u ovom sluaju i nije rije o odnosu drave i vjerske zajednice ve izmeu drave i same vjere, oliene u islamskom pravu. Dodatni element jeste volja naroda koga se ne moe siliti da vjeruje (to ne treba
Erastianska drava je tako nazvana po njemakom teologu i medicinaru Thomasu Erastusu (152483) koji je zagovarao supremaciju drave nad crkvom. 6 Lamin Sanneh, Separation of church and state: a principle advancing the struggle for human rights, u R. Wuthnow, ed., The Encyclopedia of Politics and Religion, 690.
5

Page 4
4

shvatiti kao potpuno odsustvo sile i regulative u islamskom politikom sistemu). S obzirom na odsustvo vjerske hijerarhije, centralnu ulogu islamskog prava i potivanje volje naroda u krajnjoj instanci ovo se politiko ureenje razliito dezignira kao teodemokratija (Mevdudi), islamska republika (Iran), nomokratija (Hashim Kamali) ili preciznije eriatokratija (eriat+kratein, vladavina eriata), pri emu svaki termin ostavlja odreene nedoumice. III. Dravne vjerske zajednice Dravne vjerske zajednice postoje tamo gdje drava jednoj vjerskoj zajednici ili instituciji garantuje privilegovanu ili monopolsku poziciju na vjerski ivot. U ovakvom aranmanu vjerska zajednica je nerijetko dio dravne administracije, a ako nije onda drava obino zadrava odreenu kontrolu nad njom, posebno u podruju finansiranja i imenovanja najviih dunosnika. Vjerska zajednica, zauzvrat, legitimizira politiki sistem, naglaavajui

obostrane obaveze lojalnosti i solidarnosti, te vjernike obaveze pokornosti civilnim vlastima. Modificirana verzija dravne vjerske zajednice jeste takozvana ustanovljena (established) vjerska zajednica, koja se od prethodne razlikuje, prije svega, po tome to se njen povlateni status temelji na injenici da joj pripada veina stanovnitva. Stoga su takve vjerske zajednice obino u stanju da odre vei stepen autonomnosti u odnosu na dravu od obinih dravnih zajednica. Model dravne vjerske zajednice ili crkve se najee susree u protestantskim dravama Evrope (prvenstveno iz teolokih razloga), mada i odreeni konkordati, odnosno, sporazumi izmeu Vatikana i sekularnih drava granie sa uspostavom Katolike crkve kao dravne crkve. Takav je sluaj bio sa Francuskom 1801-1905, panijom 1945-1978 i Italijom 1848-1984. U protestantskim drutvima se smatralo da dravu u njenim zakonima treba voditi protestantska etika. lanstvo u dravnoj crkvi je bilo graanska dunost koja je trebala odrati apsolutni vjerski monizam. U vedskoj se, naprimjer, do 1860. g. bilo nemogue iskljuiti iz crkve, a puna vjerska sloboda je zakonom zagarantovana tek 1951. g. Dravne crkve su u principu ukljuene u javnu upravu, posebno u voenje matinih knjiga, nadgledanje obrazovnog sistema i pruanje drutvenih usluga. One su ujedno bile ili jesu glavni izraz svete pozicije sekularnog vladara. S nastupom modernog doba, dravne crkve nisu odvojene od drave, ve su u veini sluajeva prole proces transformacije, zavravajui najee kao ustanovljene ili, skandinavskom terminologijom kazano, 'narodne crkve' (folk churches). Tako jedna crkva slui kao nosilac nacionalne tradicije i centar okupljanja veeg dijela populacije. Ovaj status crkvi daje odreene privilegije i
Page 5
5

autonomiju u odnosu na dravu. Sline promjene se daju zapaziti i u zemljama sa rimo-katolikom veinom.7 IV. Erastianski model Erastianskim modelom se naziva onaj oblik ureenja odnosa izmeu vjerskih zajednica i drave u kome drava vjersku zajednicu nastoji organizirati kao jedan od svojih odjela; kao dio dravnog aparata koji nema nikakvu autonomiju u formuliranju svoje politike. Ovaj model je bio karakteristian za

protestantske njemake drave u doba Reformacije i Englesku u doba Henrya VIII. U ovom modelu, drava se, izmeu ostalog, suoava sa problemom unutranjih vjerskih promjena, nerijetko izraenih u raspravama oko liturgije i doktrinarnih pitanja. U takvim situacijama drava moe tolerirati razlike u znaajnoj mjeri ili pokuati da bude arbitar. U oba sluaja i drava i vjerska zajednica rizikuju svoj kredibilitet.8 V. Anti-crkveni model Pod anti-crkvenim modelom se podrazumijeva onaj oblik ureenja odnosa vjerskih zajednica i drave po kome drava ne samo da eli imati supremaciju nad vjerskim zajednicama ve je kritiki pa i neprijateljski raspoloena prema vjerskim hijerarhijama i vjeri uope. Bivi reimi istone Evrope spadaju u ovu kategoriju, zatim dananja Kina, kao i Francuska i Meksiko iz 19. i sa poetka 20. stoljea. Dravni antagonizam prema vjerskim zajednicama se najee ispoljava u proganjanju vjerskih redova, otimanju vjerskih dobara i zabrani vjerskih aktivnosti. VI. Odvojenost vjerskih zajednica od drave Odvojenost vjerskih zajednica od drave, ponekad nazivana i liberalnim modelom, oznaava odvajanje vjerskih organizacija od sekularnih vlasti u svakom obliku. Mada kao teorijsko rjeenje ima svoje korijene u Evropi, ovaj se model rijetko prakticirao na evropskom tlu. Italijanski ekspert svjetskog glasa u ovoj oblasti Silvio Ferrari tvrdi da se strukture koje podravaju ovo odvajanje danas vie ne mogu nai u zakonodavstvima veine evropskih drava.9 Zato se ovaj princip esto smatra znaajnim amerikim doprinosom liberalnoj politikoj teoriji i centralnom vrednotom amerikog politikog ivota. Ipak, ova tvrdnja, po nekima, pogreno odslikava stvarnost i pretpostavlja jasnije razumijevanje ovog pricipa od onog koji stvarno postoji.
Ole Riis, "State churches," u Robert Wuthnow, ed. The Encyclopedia of Politics and Religion, 2 vols. (London: Routledge, 1988), 714-15. 8 John G. Francis, The Evolving Regulatory Structure of European Church-State Relationships, Journal of Church and State 34 (Autumn 1992), no. 4, p. 781. 9 Silvio Ferrari, Separation of Church and State in Contemporary European Society, Journal of Church and State 30 (Autumn 1988): 542.
7

Page 6
6

Pomalo je ironino da ovaj princip svoju opu prihvaenost i u SAD ima

zahvaliti svojoj vieznanosti. Neka od tih specifinih znaenja su ak i kontradiktorna, to je opet proizvelo nemali broj pravnih kontroverzi.10 Paul J. Weber je identifikovao pet oblika odvajanja vjerskih zajednica od drave: strukturalno odvajanje, apsolutno odvajanje, vrijednosno odvajanje, prilagoavanje i podjednako odvajanje ili neutralnost. Recimo o svakom poneto. 1. Strukturalno odvajanje Strukturalno odvajanje je, tvrdi Paul J. Weber, najstarije i najznaajnije. Kao teorija, ova vrsta odvajanje se moe prepoznati u biblijskom diktumu: "Daj caru carevo, a Bogu Boije." (Matej 22: 21). Kao dio zapadne politike kulture, strukturalno odvajanje se moe smatrati utemeljenim na teoriji dvije sablje (duhovnoj i svjetovnoj vlasti) pape Gelasiusa I (papa 492-496). Dobar dio politike povijesti Zapada se odvijao oko dijaloga/sukoba 'dvije sablje': pape i razliitih sekularnih vladara. I dok su se vodile brojne bitke za dominaciju i uinjeni mnogi napori u smislu saradnje, posebno protiv nekrana, strukture vjerskih i dravnih organizacija su se razvijale odvojeno, ukljuujui regrutaciju i obrazovanje profesionalnih upravitelja, pravne sisteme i vlasnitvo. Ipak, strukturalno odvajanje je, moglo bi se kazati, minimalistiki oblik odvajanja s velikim obimom preklapanja. Naprimjer, sekularni vladari gotovo redovno pokuavaju imati uticaja na selekciju vjerskih lidera i primjenu vjerskih zakona, dok svetenstvo nastoji uticati na izbor svjetovnih vladara. Ovaj oblik moe biti kompatibilan sa modelom ustanovljene vjerske zajednice kao to je sluaj u Engleskoj gdje je monarh titularni poglavar Engleske crkve.11 2. Apsolutno odvajanje Apsolutno ili striktno odvajanje je jedan od oblika koji se razvio kao posljedica striktnog tumaenja Prvog amandmana na Ustav SAD po kome Kongres "nee donijeti nikakav zakon u smislu uspostavljanja religije (establishment of religion), ili zabrane njenog slobodnog izraavanja." Jedan od zagovornika ovog oblika odvajanja, sudac Vrhovnog suda SAD Hugo L. Black je 1947. g. u sluaju Everson v. Board of Education ustvrdio:
Niti jedna drava, niti Federalna vlada (SAD) ne mogu osnovati crkvu, niti donijeti zakon koji podrava jednu vjeru, sve vjere ili daje prednost jednoj nad drugom vjerom... Nikakav

porez u bilo kom obimu, velikom ili malom, ne moe biti nametnut radi podrke vjerskim aktivnostima ili institucijama, ma kako se one zvale, i ma kakav oblik one prihvatile kako bi uile ili praktikovale vjeru. Nijedna drava ni Federalna vlada ne mogu ni javno ni tajno uestvovati u stvarima bilo koje vjerske organizacije ili grupe, i obratno.
Paul J. Weber, "Separation of chucrh and state: a potent, dynamic idea in political theory," u Robert Wuthnow, ed. The Encyclopedia of Politics and Religion, 2 vols. (London: Routledge, 1988), 684. 11 P. J. Weber, 684.
10

Page 7
7

Ovakvo itanje Prvog amandmana je na liniji tvrdnje predsjednika SAD Thomasa Jefersona u pismu iz 1802. g. da Prvi amandman (1791), preciznije njegova prva klauzula, ima za cilj "podii zid odvajanja izmeu crkve i drave". Ipak, ovaj oblik nije doslovno primijenjen ni u jednom periodu ni u samim Sjedinjenim Dravama. Kao najbolji primjer njegova krenja uzimaju se odluke Vrhovnog suda u vezi sa finansijskom pomoi osnovnim i srednjim kolama vjerske provenijencije.12 3. Vrijednosno odvajanje (Transvaluing separation) Zagovornici ove vrste odvajanja, koje se temelji na dokidanju svakog vjerskog uticaja na javno obrazovanje i politiku kulturu nacije, vjeru vide kao striktno personalnu, privatnu stvar kojoj nema mjesta u javnim pitanjima drutva. Moglo bi se zakljuiti da je ovaj oblik odvajanja bio ugraen u ustav biveg Sovjetskog saveza, koji je imao jasnu naklonjenost ateizmu. Na drugoj strani, pak, ovakvo odvajanje ima relativno malo pristalica u SAD. Jedna od znaajnijih organizacija koja ga zastupa je Amerika humanistika asocijacija (the American Humanist Association), koja svaki pokuaj vjerskih zajednica da utiu na zakonodavstvo smatra suprotnim odredbama Prvog amandmana. Vrhovni sud je u sluaju Harris v. McRae (1980) odbacio ovakvo tumaenje namjera utemeljitelja SAD odbacujui argument da je vjerski upliv u donoenju zakona neustavan.13 Nije teko zapaziti da se ovaj model odvajanja sutinski ne razlikuje od ranije spomenutog erastianskog, pa i anti-vjerskog, modela. 4. Prilagoavanje i saradnja Teorija potpuno suprotstavljena prethodnoj jeste ona prilagoavanja, po kojoj drava i vjerske zajednice mogu podrati jedni druge sve dok drava pri pruanju pomoi ne favorizira jednu vjersku zajednicu nad drugima. Iako veliki broj amerikih graana favorizira ovaj model, on nikad nije uspio pridobiti veinu sudija Vrhovnog suda SAD.

Na evropskom tlu, pak, sve ukazuje na to da je ovo model budunosti. Tamo vjerski pokreti, koji imaju antagonistiki stav prema politici i dravi, u pravilu privlae veu panju, mada drava i vjerske zajednice u dananjoj Evropi ee sarauju nego li se sukobljavaju. I dok se prilagoavanje moe sastojati i od preutnog razumijevanja ili, iza kulisa sklopljenih, dogovora, saradnjom se obino naziva onaj oblik interakcije izmeu drave i vjerskih zajednica koji otvoreno priznaje njihove komplementarne uloge.14 5. Podjednaka odvojenost
P. J. Weber, 684-85. Prema Glasu Amerike (30. juna 2000. g.) Vrhovni sud SAD je donio presudu prema kojoj potronja javnih sredstava na kupovinu kompjutera za kole razliitih vjerskih zajednica nije protuustavna. 13 P. J. Weber, 685. 14 Wuthnow, xxx-xxxi.
12

Page 8
8

Podjednaka odvojenost se ponekad naziva i neutralnou, a u skorije vrijeme i teorijom nediskriminacije.

Ovaj model odbacuje svaku politiku i ekonomsku privilegiju, prisilu, ili onemoguavanje na osnovu vjerske pripadnosti, ubjeenja ili prakse, ili njihovog nedostatka, ali vjerski motiviranim i slinim pojedincima i organizacijama garantuje ista prava i privilegije kao i drugim pojedincima i organizacijama u slinim uvjetima. Drugim rijeima, on nudi zatitu vjeri bez ikakve privilegije. On pravo na vjersko ubjeenje i praksu tretira kao ljudsko pravo koje ima biti zatieno podjednako kao i ostala prava. On titi pravo vjerski motiviranih pojedinaca i grupa da uestvuju u politikom procesu i ekonomskom sistemu na isti nain i u istoj mjeri u kojoj titi prava slinih grupa i pojedinaca na participaciju.15

Korijeni ovog modela se mogu prepoznati u lanku "Memorial and Remonstrance" to ga je 1785. g. napisao tadanji zakonodavac iz Virdinije i kasniji predsjednik SAD James Madison. Posljednjih godina nekoliko znanstvenika i sudija u SAD aktivno rade na razvoju konsenzusa koji bi se fokusirao na neutralnost drave i jednak tretman vie nego na striktno odvajanje. Pri tome se nastoji svjesno ne upasti u zamku koju je doskora liberalna teorija gotovo neprimjetno postavljala, tvrdei da iskljuivanje vjere iz politikog ivota znai neutralnost. Tako jedan od proponenata ovog novog konsenzusa profesor prava Douglas Laycock tumai Prvi amandman u smislu da "vjerske klauzule zahtijevaju od vlade da minimizira obim u kome ohrabruje ili obeshrabruje vjerska ubjeenja ili nevjerovanje, praksu ili ne-praksu,

pridravanje ili nepridravanje (vjerskih uputa)." Po ovoj formulaciji, vjerske organizacije mogu uestvovati u primanju vladinih fondova za drutvene usluge u istoj mjeri kao i druge sline agencije (podjednaka odvojenost). One mogu biti osloboene propisa koji ograniavaju vjersko izraavanje ili simbole dok nude te usluge (podravajue odvajanje, prilagoavanje).16 Interesantno je da je odvajanje vjerskih zajednica od drave u SAD postignuto zahvaljujui neobinoj alijansi sekularista/racionalista i vjerskih lidera. Paradoks se sastoji u tome to su prethodni, na ijem je elu bio Thomas Jeferson (Predsjednik SAD 1801-09), htjeli odvojiti vjeru od drave, nastojei sprijeiti da opresivne i razjedinjujue vjerske tendencije puste korijena u federalnoj amerikoj administraciji, koju su eljeli odrati 'istom' od svake vjerske aktivnosti i izraza. S druge strane, pojedine vjerske voe, meu kojima je posebno mjesto zauzimao Roger Williams (1603-83) su promovirali zid odvajanja izmeu 'bate vjere i divljine sekularnoga svijeta'. Odvajanje je po njemu imalo za cilj sprijeiti prodiranje korumpirajueg uticaja vlasti u vjerske poslove i omoguiti vjerskim zajednicama da neometano nastoje ostvariti svoju misiju.17 Dakle, prvi su htjeli zatiti dravu od vjere, a drugi vjeru od drave. Iako sa potpuno oprenim ciljevima, dvije su se grupe sloile oko zajednikog metoda njihova postizanja. Konsekvence razliitih modela na vjeru, vjerske zajednice i dravu
P. J. Weber, 685. 16 P. J. Weber, 686. 17 P. J. Weber, 686.
15

Page 9
9

Cilj ove sekcije je naznaiti mogue konsekvence dravnog reguliranja18 vjerskih zajednica po samu dravu, vjerske zajednice i vjeru uope. Kako je ve kazano, u zapadnoj Evropi nikada u stvarnosti nije zaivio liberalni model neutralnosti drave spram vjerskih zajednica. Odnosi izmeu drave i vjerskih zajednica se razlikuju u znatnoj mjeri od sluaja do sluaja i unutar jedne drave. Mnoge savremene vjerske zajednice, uglavnom crkve, u posljednjih pedeset godina su postigle zavidan stepen upravne autonomije, zadravajui, odnosno stiui istovremeno znatnu finansijsku podrku iz javnih prihoda. Paradoksalno je meutim da se uee graana u tradicionalnim crkvama Evrope danas ini marginalnim. Istovremeno, i gotovo podjednako

paradoksalno, u SAD gdje Vrhovni sud ljubomorno uva zid odvajanja izmeu vjerskih zajednica i drave, istraivanja javnog mnijenja konstantno pokazuju znaajno vei postotak i deklarisanih i praktinih vjernika.19 Takoer, u istonoj Evropi, gdje je vjera bila rtvom dravne represije tokom nekoliko decenija, odreene vjerske zajednice su uspjele odrati rast svoga lanstva. Iako postoje brojni drugi faktori, koji utiu na religioznost, pored dravne podrke, samo se namee pitanje: treba li na osnovu prethodnih nalaza zakljuiti da dravna neutralnost i njeno neprijateljstvo prema vjerskim zajednicama osnauju, dok dravna potpora istima slabi vjeru i vjerske zajednice?20 Naredni paragrafi e pokuati osvjetliti ovo pitanje. John G. Francis, profesor politikih nauka sa Utah univerziteta, ije nalaze ovdje slijedimo smatra da su regulatorski reimi, razvijeni u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, motivirali evropske crkve da zbog novih drutvenih uloga, koje su dobile (obrazovanje, dobrotvorni rad, politiko usmjeravanje) zanemare mobiliziranje lanova za uee u institucionaliziranoj religiji, pa ak i svoju misionarsku ulogu.21 On tvrdi da smjer savremene dravne regulative utie na uobliavanje crkvenih prioriteta i aktivnosti neovisno od vjerske odanosti populacije.22 Vjerske zajednice reaguju na zakonske pobude i zapreke isto kao to reaguju na politiko okruenje. U tom tonu Roger Finke tvrdi da je deregulisanje vjerskih zajednica u SAD promoviralo vjerski individualizam: da bi jedna vjerska zajednica u SAD preivjela, ona mora osvojiti vjernike na otvorenom tritu, odgovarajui na individualno razumijevanje vjere kao na osobnu konverziju.23
Reguliranje se definie kao postavljanje granica za grupno ili individualno ponaanje u interesu javnog interesa. Francis, 776. 19 Iako je sedmino prisustvovanje crkvenim obredima u padu zadnjih trideset godina i u SAD ono je u 1986. g. jo uvijek bilo vee nego u zapadnoj Evropi. U toj godini 43% Amerikanaca je sedmino odlazilo u bogomolju u odnosu na 36% Italijana, 12% Francuza, 21% Zapadnih Nijemaca, i 14% Engleza. Kada su mladi (stariji tinejderi i oni u ranim dvadesetim) u osamdesetim upitani kako vana religija treba biti u ivotu, 9% Nijemaca je reklo veoma vana u usporedbi sa 8% mladih Francuza i Engleza. U oitom kontrastu, 47% mladih Amerikanaca je odgovorilo da vjera treba biti vrlo vana u ivotu. Princeton Religious Research Center, Emerging Trends (Princeton, N.J.: Princeton Religious Research Center, 1989); Francis, Ibid., 781, 798. 20 Francis, 775. 21 Francis, 775. 22 Francis, 778. 23 Roger Finke, Religious Deregulation: Origins and Consequences, Journal of Church and State 32 (Ljeto 1990): 609-26.
18

Page 10
10

Reguliranje vjerskih zajednica je nekada bilo rezultat nastojanja drave da svojim podanicima nametne svoja ubjeenja, da izvri preraspodjelu resursa u drutvu, ili da osujeti vjerske zajednice u njihovim eventualnom pokuaju da izazovu postojei politiki poredak. Danas, meutim, mnotvo regulative jeste rezultat odgovora drave na inicijativu vjerskih zajednica, koje nastoje osigurati sredstva za svoje aktivnosti u situaciji kada se suoavaju sa sve malobrojnijim lanstvom. Ovaj odnos pregovaranja o podrci u zamjenu za odreenu regulativu se ini nadolazeim trendom u politici ureenja odnosa izmeu drave i vjerskih zajednica u cijeloj Evropi.24 Ovakav razvoj svakako predstavlja znaajan otklon od neutralne tradicije liberalizma. Vie je faktora koje motiviu vjerske zajednice da aktivno trae reguliranje u vremenu kada same drave gube interes za nju. Prvo, neka vjerska zajednica moe zakljuiti da reguliranje predstavlja kompetitivnu prednost u noenju sa konkurencijom drugih vjerskih zajednica. Ovakva se situacija najee susree tamo gdje jedna crkva i neformalno uiva specijalan status zahvaljujui povijesnim razlozima, injenici da joj veina populacije nominalno pripada, ili da druge vjerske zajednice, iz razliitih razloga, nisu u situaciji iskoristiti ukazanu im ansu sklapanja ugovora sa dravom koji bi im garantovao isti status.25 Drugo, vjerske zajednice se mogu osjetiti jednostavno zabrinute za ispunjavanje obaveza prema postojeim inovnicima, institucijama i obrazovnim programima. Ova briga kombinovana sa sve malobrojnijim lanstvom razumljivo vodi do pregovora sa dravom. Kao rezultat prilagoavanja razliitim pravnim okvirima, crkve u razliitim zemljama Evrope su se identifikovale sa razliitim aktivnostima. Tako, naprimjer, u Francuskoj, gdje je crkva bila odvojena od drave veim dijelom ovog stoljea, Katolika crkva je uspjela izgraditi renome institucije kvalitetnog obrazovanja vie nego politikog advokata (biveg reima). Prema nekima, podrka koju kole pod vjerskom upravom u Francuskoj primaju od drave nije rezultat ubjeenja da su one bastion morala i vjere ve vjere u kvalitet sekularnog obrazovanja koje nude. U Njemakoj, vjerske zajednice potenciraju pitanja zdravstvene i socijalne zatite. Obje glavne crkve su aktivno ukljuene u ovim sektorima i za to primaju znatna sredstva od drave. Naglaenu politiku ulogu su igrale protestantske crkve u istonoj Njemakoj

zbog nepostojanja druge alternative. Meutim, sa padom Berlinskog zida politiko okruenje se bitno izmijenilo i crkva vie nije u poziciji da privue oko sebe politike snage, te je oekivati da se po uzoru na crkve iz bive Zapadne Njemake koncentrie na zdravstvene i socijalne usluge. Anglikanska crkva je vremenom izgradila imid zvanine klerikalne opozicije, odnosno ocjenjivaa socijalnih uvjeta i javne politike. U Italiji se Katolika crkva posljednjih decenija nastoji distancirati od Demohrianske stranke ije
Francis, 779. Naprimjer, muslimani Italije, kao i brojne druge vjerske zajednice, jo ne koriste sve mogunosti koje im italijansko zakonodavstvo nudi u smislu dobijanja podrke od strane drave iz razloga to nemaju potpisan sporazum sa dravom. Razlog nepotpisivanja takvog sporazuma, pak, jeste insistiranje drave da sve muslimane predstavlja jedno tijelo dok se oni ne mogu dogovoriti oko tog tijela.
24 25

Page 11
11

je osnivanje sama pomogla, dok u paniji Crkva prima znatnu finansijsku podrku za pruene usluge ak i od socijalistike vlade, koja je dvije generacije ranije teila ukidanju njenog povlatenog statusa ustanovljene crkve.26 Professor John G. Francis, nakon dublje analize konsekvenci razliitih pravnih okvira u kojima djeluju vjerske zajednice u Evropi na dravu, vjeru i vjerske zajednice, zakljuuje da vjerske zajednice imaju znaajnu politiku ulogu u politikim sistemima koji striktno ureuju njihovo polje djelovanja, istovremeno zabranjujui rad nereimskih sekularnih organizacija. Takav je bio sluaj sa protestantskim crkvama istone Njemake, Katolikom crkvom u komunistikoj Poljskoj kao i Irskoj. Iskustvo istone Evrope pod komunizmom upuuje na zakljuak da antivjerski model moe i osnaiti drutvenu ulogu vjerske zajednice ako ona, i pored stroge pravne regulative, uspije funkcionirati u mjeri u kojoj to nije mogue svjetovnim organizacijama. U takvim uvjetima, vjerske zajednice imaju priliku da postanu institucionalni magnet za disidente, kritiare i opoziciju reimu. Paradoksalno, dakle, drava striktnom regulativom moe osnaiti vjersku zajednicu u njenoj ulozi opozicije. Takva prilika, meutim, moe se ukazati vjerskoj zajednici tek kada ona ima preanji renome drutvene snage, za razliku od imida centra pojedinaca koji se ele povui iz ovoga svijeta.27 Takoer, ako je vjerska zajednica bila povezana sa ranijim nepopularnim reimom to moe bitno umanjiti njen kredibilitet okosnice irokog fronta opozicionih snaga.

Katolike crkve Poljske i Irske, naprimjer, uivaju zavidnu podrku svojih nacija, to je rezultat dugorone identifikacije ovih crkava s nacionalnim aspiracijama ovih naroda. Obje zemlje su u svojoj povijesti bile pod stranom okupacijom i u oba sluaja crkve su stale uz narod. U drugim dravama, u kojima je podrka vjerskoj zajednici i prije uspostave antivjerskog reima bila slaba (naprimjer, zbog podrke nepopularnom reimu), otrina/surovost regulative moe stvarno dodatno oslabiti ionako nestabilnu vjersku zajednicu. Takav je sluaj sa Kubom, recimo. Na osnovu iskustava vjerskih zajednica s pravnim okvirima u Evropi, moe se tvrditi da anse koje pravni okviri ostavljaju vjerskim zajednicama brzo postaju atraktivnima za date vjerske zajednice, koje u tom smjeru reorganizuju svoje prioritete. Tamo gdje im bude onemogueno bavljenje politikom ili same uoe da je njihovo direktno mijeanje u stranaku politiku kontraproduktivno, vjerske zajednice se refokusiraju na socijalni rad, pruanje zdravstvenih usluga, kolstvo ili zagovaranje odreenih politikih mjera u biranim segmentima javne politike. Ve je, takoer, primijeeno da su vjerske zajednice, zahvaljujui nizu ranije spomenutih faktora, uspjele da dostignu znaajan dio upravne autonomije, zadravajui, istovremeno, ranije dostignuti stepen dravne finansijske pomoi i nerijetko povlateni poloaj u odnosu na novije vjerske zajednice.
Robert Graham, Spain: A Nation Comes of an Age (New York: St. Martins Press, 1984), 220-21. Pedro Ramet, Cross and Comissar: The Politics of Religion in Eastern Europe and the U.S.S.R. (Champaign-Urbana, Il.: University of Illiniois Press, 1987).
26 27

Page 12
12

Zahvaljujui takvom razvoju dogaaja, vjerske hijerarhije su postale neovisnije nego ikad u novije vrijeme od podrke svojih vjernika.28 Drava i vjerske zajednice u Evropi: sekularnost evropske drave mit ili realnost? Zadrimo se sada na nekoliko primjera ureenja vjersko-dravnih odnosa na Starom kontinentu. Velika Britanija Velika Britanija ima dvije 'ustanovljene' crkve: kotsku (prezbiterijansku) crkvu i Anglikansku crkvu. Irska crkva je isti status izgubila 1871. g. a Velka crkva 1920. g. kotska crkva ima pravo na samoupravu, iako Lord-visoki

komesar (the lord high commissioner) prisustvuje njenoj generalnoj skuptini. Engleska crkva je 'zakonom ustanovljena - established' s monarhom kao vrhovnim poglavarom i 'braniocem Vjere'. Kao i u mnogim drugim sluajevima u Engleskoj, to znai da stvarna mo i u ovom sluaju pripada parlamentu, odnosno premijeru. Malo je, meutim, vjerovatno da bi premijer odbio postaviti nekog biskupa koji ima jednoglasnu podrku visokih zvaninika Crkve. Crkveno pravo je dio engleskog prava. Generalni sinod moe predloiti Parlamentu zakone u vezi s dravno-crkvenim pitanjima i skoro svi prijedlozi bivaju usvojeni bez rasprave. Crkva prima znaajna sredstva iz dravnih fondova. Polovina svetenikih plata se isplauje od prihoda sa crkvene zemlje i drugih investicija. Anglikanska crkva je u centru politikih debata, ali ona, za razliku od njemakih crkava, ne prua znaajne drutvene, zdravstvene ili obrazovne usluge. Status crkve je uoljiv na javnim ceremonijama. Doktrinarna i liturgijska pitanja su u nadletvu Sinoda Anglikanske crkve, mada konana odluka pripada parlamentu. Iako dio establishmenta (u Domu lordova sjedi 26 biskupa), glasnogovornici Crkve su izraavali otre kritike na raun socijalne politike konzervativne vlade tokom osamdesetih godina.29 Engleska crkva bi trebalo da prua vjerske usluge svim graanima. Sedamdesete godine ovog stoljea su bile vrijeme ubrzanja u opadanju aktivnog lanstva Anglikanske crkve, trenda koji je poeo jo ranije. Rauna se da tek 1,5 miliona Engleza redovno prisustvuje crkvenim slubama. Mnogi misle da bez statusa ustanovljene crkve ona sa ovako malim brojem privrenih lanova ne bi ni bila znaajan politiki inilac.
Francis, 801-803. 29 Kenneth Medhurst i George Moyser, Church and Politics in a Secular Age (Oxford: Clarendon Press, 1988), Archbishop of Canterburys Advisory Group on Urban Priority Areas, Living Faith in the City, (London: General Synod of the Church of England, 1990), David J. Smith, Faith in the City and Mrs. Tacher, Policy Studies 11 (Summer 1990): 18-23.
28

Page 13
13

Ukratko, Anglikanska crkva uspijeva zadrati znaajan nivo autonomije i pored bliskih veza sa dravom. Meu njenim voama ima malo interesa da se mijenja pravni status quo, jer bi to znailo svoenje ove crkve na manjinsku sektaku crkvu. Kritiari sadanjeg stanja iz njenih redova ukazuju da su takve promjene nune ako Crkva eli ojaati vjerski impuls.30 Interesantno je da u sadanjoj

raspravi o ukidanju povlatenog poloaja Anglikanske crkve ima i muslimana i jevreja koji su za odravanje postojeeg stanja pod odreenim uvjetima, jer raunaju da time vjera uope dobija u sekulariziranom engleskom drutvu.31 Italija Na Apeninskom su poluotoku vjersko-dravni odnosi u posljednja dva stoljea proli put od teokratije do prilagoavanja i saradnje, prije svega, sa Katolikom crkvom, a onda i sa ostalim vjerskim zajednicama. Od 1945. g. Italija predstavlja zemlju u kojoj su jake obje tendencije: ona anti-klerikana i ona demohrianska. Do ujedinjenja Italije 1870. g. Papa je bio svjetovni vladar centralne Italije. Od tada, meutim, on prestaje biti znaajnim centrom svjetovne moi i ostaje samo duhovnim voom katolika. Od ujedinjenja, italijanska drava je imala razliite stavove o ulozi koju bi Vatikan trebao imati. Krajem 19. stoljea, ova teokratska drava je smatrana opasnou po italijansko jedinstvo. Tokom dvadesetih faisti su crkvu smatrali preprekom za uspostavu monopola nad politikom moi. Konkordatom postignutim izmeu faistikog reima i Vatikana 1927. g. katolicizam je priznat za religiju italijanskog naroda, a Vatikan za suverenu dravu, sa eksteritorijalnim pravima na vie zdanja u Italiji. Drava je zadrala savjetodavnu ulogu u procesu postavljanja crkvenih velikodostojnika uz mogunost da blokira odreena postavljenja. Vjeronauka je bila obavezna u italijanskim dravnim kolama, s mogunou njenog nepohaanja. Kanonskom pravu je u nekoliko oblasti priznata snaga graanskog prava. Svetenstvo je bilo plaeno od drave. Italijanskim omladinskim i laikim organizacijama je dozvoljeno da promoviraju vjerske aktivnosti. Ovo je bila znaajna koncesija od strane faista s obzirom na njihovo opiranje prisustvu nefaistikih organizacija u italijanskom drutvu. Konano, prema konkordatu, nekatolikim crkvama je bilo dozvoljeno da djeluju u italijanskom drutvu, uz dopust drave. Crkva je tokom faistike vladavine uspjela iskoristiti ovaj konkordat za ouvanje minimuma autonomije u odnosu na dravu, a da ne pree u ilegalu. Politiari koji su se okupljali oko nje u tom periodu e nakon Drugog svjetskog rata osnovati Demohriansku stranku, koja e dominirati italijanskom politikom scenom sve do kraja osamdesetih godina. Nakon 1945. g., Vatikan je bio tijesno identificiran sa vladajuim demohrianskim reimom, koji je katolicizam priznavao kao religiju

Riis, 716. 31 Vidi: Tariq Modood, ed., Church, State and Religious Minorities (London: Policy Studies Institute, 1997).
30

Page 14
14

italijanskog naroda. Ova vezanost za vladajui reim je, svakako, imala svoju cijenu koju je Crkva plaala, posebno u vrijeme skandala i narodnog nezadovoljstva reimom, kada bi se to nezadovoljstvo prenosilo i na nju. Sama Crkva je, pak, bila iznenaena padom svoga uticaja, kada su njeni protivnici odnijeli pobjedu na dva referenduma o razvodu i abortusu tokom sedamdesetih. Uprkos svome uplivu u parlamentarnu politiku, Crkva je shvatila da ne moe raunati na veinu u italijanskom drutvu. Godina 1984. oznaila je poetak nove ere u odnosima vjerskih zajednica i italijanske drave. Pregovori oko revizije konkordata iz 1927. g. su bili potaknuti sve manjim interesom italijanskih politiara za crkvene poslove, kao i zabrinutou Katolike crkve zbog svojih bliskih veza sa demohrianskim vlastima u vremenu kada je postalo jasno da se njihov silazak sa vlasti nezaustavljivo pribliava. Ovi su pregovori okonani potpisivanjem novog konkordata u kome je Crkva zadrala brojne povlastice iz ranijeg perioda uz znaajne izmjene, koje su omoguile vee distanciranje Crkve od drave. Naprimjer, vjeronauka e se i dalje predavati u dravnim kolama uz znatno pojednostavljenje procedure povlaenja za uenike i njihove roditelje koji izaberu da je ne pohaaju. Poetkom devedestih godina Italijanski ustavni sud je presudio da takvi studenti nemaju obavezu pohaati neki alternativni predmet. Ovu presudu italijanska biskupska konferencija smatra pogrenom i suprotnom konkordatu iz 1984. g. Drava se jo odrekla svakog upliva u imenovanja svetenika, pod uslovom da oni budu italijanski dravljani. Znatna promjena je uslijedila i u oblasti finansiranja svetenstva, koje je do tada vrila drava direktno, dok je novi konkordat predvidio postupan prelazak na sistem dobrovoljnog vjerskog poreza koga bi ukupljala drava; model slian onom u Njemakoj. To znai da e crkveni prihodi odraavati brojnost i privrenost njenog lanstva. Novi konkordat jo predvia da upravu nad protestantskim i jevrejskim grobljima preuzmu njihove vjerske zajednice, za razliku od prethodnog rjeenja

po kojem se o svim grobljima brinula Katolika crkva.32 Francuska Poetkom stoljea u Francuskoj su se vjersko-dravni odnosi kretali ka rjeenju na prijelazu iz liberalnog u antivjerski model. Malo ko je tada predviao da e se odnosi vjere i drave razvijati u pravcu u kome jesu. U godinama nakon odvajanja crkve od drave, Francuska se kretala u pravcu saradnikog modela u kome drava i crkva jedna drugoj priznaju legitimne sfere uticaja. Rimokatolika crkva je zadrala povlaten poloaj najvie zbog usluga koje prua francuskom drutvu, prije svega u oblasti obrazovanja. Povijesno, odnosi izmeu crkve i drave su u Francuskoj proli kroz seriju dramatinih promjena. Francuska revolucija iz 1789. g. je oznaila poetak ere
32

Francis, 784-88.

Page 15
15

sukoba ne samo oko Katolike crkve ve i same vjere. Dijelovi Francuske su bili dekristjanizirani dok su drugi, posebno Brittany, (p)ostali intenzivno privreni katolianstvu i antirevlucionarni. Crkva je uspjela povratiti svoj institucionalni poloaj u znatnoj mjeri vatikanskim potpisivanjem konkordata sa Napoleonom koji se pri tome vodio potrebom legitimiziranja svoga reima. Kasniji su reimi kritikovali ovaj konkordat, prijetili njegovim dokidanjem, oslanjali se na njega ili ga osnaivali. Ove promjene u odnosima crkve i drave reflektiraju razliite vrijednosne sisteme koji su karakterizirali francuske reime. Do Prvog, a, po nekima, do Drugog svjetskog rata, Crkva se identificirala sa monarhistikom desnicom u politici. Napoleonov konkordat je odravan od strane obnovljene monarhije, Druge imperije i jednim dijelom Tree republike. Ljevica je, meutim, drala da Crkva prijeti sekularnoj naravi drave i ova kontroverza je dostigla svoj vrhunac 1905. g., kada je Francuska crkva bila odvojena od drave. Razloge ovako kasnog odvajanja treba traiti i u injenici da je drava kao finansijer svetenstva imala odreenu kontrolu nad politikim aktivnostima Crkve, koju nije eljela izgubiti. Odvajanje Crkve od drave 1905. g. je Crkvi dalo pravo postavljanja biskupa, ali joj je oduzelo mnogo toga. Vjerski redovi su bili zabranjeni, dravna potpora svetenstvu je prestala, a katedrale i crkve su proglaene dravnom

imovinom. Period nakon 1945. g. donio je stabilnost u vjersko-dravnim odnosima. Dravni savjet je potvrdio ranije odredbe po kojima se crkve mogu koristiti samo u vjerske svrhe. Odreena sredstva su obezbijeena za crkvene organizacije. Drugim crkvama je bilo dozvoljeno djelovanje u Francuskoj, ali je Katolika crkva i nakon separacije zadrala brojne povlastice, nepristupane drugim vjerskim zajednicama. Odvajanje je Crkvu prisililo na veu angaovanost u drutvu, posebno u oblastima obrazovanja i intelektualne debate. Crkvena nastojanja u vezi s privatnim obrazovanjem su naila na podrku brojnih katolikih familija, ali i na otpor zagovornika jedinstvenog nacionalnog obrazovnog sistema. Stvaranje Pete republike 1958. g. sa odanim katolikom De Golom kao predsjednikom je rezultiralo finansiranjem nastave u katolikim kolama iz dravnog budeta. U narednim decenijama katolike kole su postale vane za mnoge Francuze ne kao vjerske kole ve kao sredita tradicionalnog obrazovanja u vremenu velike debate o pravcu u kome bi trebalo ii francusko obrazovanje. Godine 1981. socijalisti su po prvi put doli na vlast u Petoj republici. Njihova sekularna tradicija je rezultirala prijedlogom zakona koji bi ustanovio veu dravnu kontrolu nad katolikim kolama. Reakcija je bila brza i masovna. U moda najveim demonstracijama u povijesti Francuske oko dva miliona ljudi se nalo na ulicama Pariza, izraavajui podrku autonomnim crkvenim kolama finansiranim od strane drave. Vladine kontra-demonstracije su privukle tek 75.000 uesnika. Vlada je bila prisiljena povui prijedlog. Obrazovanje je, bilo je jasno, uspjeh Katolike crkve u Francuskoj.
Page 16
16

Gorue pitanje vjersko-dravnih odnosa u Francuskoj jeste muslimanska zejdnica koja je najbrojnija u zapadnoj Evropi. Kontroverze oko pokrivanja (hidaba) i vjeronauke rastu. Potpora koja je na raspolaganju Katolikoj crkvi jednostavno nije na raspolaganju muslimanima u dravi koja deklarativno podrava model odvojenosti vjerskih zajednica i drave.33 Njemaka Njemaka nema dravnu crkvu u pravom smislu rijei iako se crkveni porezi za ustanovljene vjerske zajednice ukupljaju od strane lokalnih vlasti prema lanu 137 vajmarskog ustava i lanu 140 sadanjeg ustava. Uglavnom je rije o

evangelistiko-luteranskoj i rimo-katolikoj crkvi.34 Vjersko-dravni odnosi u Njemakoj su bremeniti razliitim povijesnim i drutvenim problemima od kojih je posljednji integracija istone Njemake sa njenom anticrkvenom i antivjerskom tradicijom dugom etrdeset godina. Za razliku od Italije i Francuske koje su vjerski monolitne, dvije treine Nijemaca pripada protestantskim crkvama, a jedna treina Katolikoj crkvi. Dananje glavne njemake crkve su, zahvaljujui dravnoj podrci, meu najbogatijim vjerskim zajednicama u Evropi. Njemake crkve su snano ukljuene u dobrotvorni rad i pruanje drutvenih usluga, pa ipak posjeta crkvama nije impresivna. Upletenost njemake drave u pitanja crkvene doktrine i uprave se znaajno smanjivala od Drugog svjetskog rata do danas. Vjersko-dravna tradicija u njemakim dravama, posebno protestantska tradicija, odgovornost za crkvu stavlja u ruke svjetovnog vladara. Osnovna razlika izmeu izmeu katolikih i protestantskih drava koje su prije 1871. g. postojale na tlu dananje Njemake po ovom pitanju se ogleda u ulozi Vatikana, kao nadnacionalnog crkvenog tijela. Kralj i kasnije Imperator Njemake je 1871. g. postao poglavar Evangelistike crkve, a drava je preuzela odgovornost za materijalno i duhovno stanje crkve na svojoj teritoriji. Kamen spoticanja u vjersko-dravnim odnosima u Njemakoj od njenog ujedinjenja do propasti Imperije 1918. g. je bio odnos protestantskog vladara prema katolikoj manjini. Takozvani kulturni sukob izmeu Bizmarka i Rimokatolike crkve oko obrazovne politike 1871. g. je objelodanio otri sukob izmeu erastijanskog i kooperativnog modela. Na kraju je moni Bismark popustio. Godine 1918. g. Njemaka protestantska crkva je ostala bez svjetovnog poglavara ime je okonan aranman star etiri stotine godina. U vrijeme nacistike vladavine ova se crkva nastojala obnoviti, ali je bilo jasno da jo nije bila rijeila probleme vezane za kolaps imperije 1918. g. Nakon Drugog svjetskog rata, Protestantska crkva, predvoena od strane svetenika odlunih da naprave raskid sa prolou, nakon poetnog dvoumljenja prihvatila je podjelu Njemake.
33 34

Francis, 788-90. Riis, 716.

Page 17
17

Za razliku od Protestantske, Katolika crkva je i iz Vajmarske republike i iz

Treeg rajha izala sa dodatnim kredibilitetom. Iako je Vatikan sklopio konkordat sa nacistikim reimom, Katolika crkva je u postratnoj Njemakoj bila snanija nego ikad prije. Katolici su inili gotovo polovinu stanovnitva Zapadne Njemake, a postojale su i sve vee simpatije za poveanom ulogom vjere u politici. Interesantno je da su amerike okupacione vlasti pokazale puno razumijevanje za interese obje crkve i da su u novi njemaki ustav ugradili mehanizme njihova finansiranja iz vajmarskog ustava po kome drava ukuplja poreze za crkvu od krtenih dravljana. U Evropi ni Amerikanci nisu Amerikanci. Novonastala Zapadna Njemaka je izdano pomagala obje crkve. Crkvene bolnice i dobrotvorna drutva su potpomagane iz dravne kase. Sredstva su bila obezbijeena i za odravanje crkvenih zdanja i plate biksupima obje crkve. Vatikan je sa svoje strane uspio da ouva konkordate potpisane sa Treim rajhom i zemaljskim vladama. Do ezdesetih godina u Njemakoj je postojao veliki broj konfesionalnih kola. Meutim, nakon to je primijeeno da katolika djeca i studenti biljee slabije rezultate u obrazovanju pokrenuta je debata oko ukidanja konfesionalnih kola koje su smatrane razlogom tih slabosti. Povoljna politika klima i raspoloenje svih osim katolike hijerarhije su rezultirali ukidanjem konfesionalnih kola i zadovoljavanjem obaveznom vjeronaukom u sekularnim kolama. Veina istonih Nijemaca su bili protestanti. Iako nisu bile pod pritiskom kao crkve u drugim socijalistikim zemljama, istono-njemake crkve nisu imale potporu drave. Nakon normalizacije odnosa izmeu dvije Njemake tokom sedamdesetih znaajna sredstva crkvama u Istonoj Njemakoj su poela pristizati iz Zapadne Njemake. Vremenom e istono-njemake protestantske crkve postati centrima opozicije, a njihovi lideri su igrali znaajnu ulogu u dogaajima koji su vodili ruenju Berlinskog zida. Nakon ujedinjenja dvije Njemake sredstva su polahko prestajala pristizati sa zapada dok je poetak ukupljanja vjerskog poreza i u bivoj istonoj Njemakoj rezultiralo ispisivanjem iz crkve oko pet miliona Nijemaca. Procjenjuje se da danas na tlu istone Njemake djeluje 250-350 aktivnih crkava. Podrka protestantskim i Katolikoj crkvi je openjemako pitanje s obzirom na broj zdravstvenih i socijalnih ustanova koje administriraju, a koje su finansirane iz dravnog budeta. Problem su svakako druge vjerske zajednice, posebno sve brojnija muslimanska zajednica. Oko 1,5 miliona muslimana u

Njemakoj svoju vjeru ispoljava u 1500 damija. Sve su glasniji i zahtjevi za priznavanjem islama kao vjere, to bi omoguilo ukupljanje vjerskog poreza za damije preko dravne administracije.35 Grka
35

Francis, 790-95.

Page 18
18

Grka ima ortodoksnu crkvu kao dravnu vjersku zajednicu. Ustav iz 1833. g. je slijedio njemaki model, uspostavljajui crkvu pod nadzorom sekularnog namjesnika. Ortdoksna je crkva tako postala dijelom dravnog aparata i neovisna od istanbulskog patrijarha. Crkvom formalno upravlja sinod, iako su se sekularni vladari uplitali u nominacije za najvie pozicije u crkvi i u vrijeme monarhije koja je trajala do 1975. godine i u sadanjoj republikanskoj eri. Kredibilitet crkve je bio znaajno kompromitiran tokom vojne diktature 196774 godine. Ipak ustav iz 1975. g. je zadrao vjerske lanove ustava s nekoliko manjih izmjena, a u preambuli ustava se jo spominje sveto trojstvo. Crkva se smatra vanim nosiocem grkog identiteta i 90% Grka su njeni lanovi.36 Vjeronauka se redovno izvodi u dravnim kolama. Polovinom juna 2000. godine oko dvije stotine hiljada pravoslavnih Grka je izalo na demonstracije u Atini u znak protesta protiv nakane vlade da sa line karte ukloni stavku o vjeroispovijesti. Protestu su prisustvovali i najvii zvaninici Grke pravoslavne crkve. Danska Evangelistiko-luteranska crkva Danske je primjer narodne crkve koja je jo uvijek tijesno vezana za dravu. Od uvoenja demokratskog ustava 1849. g., ova je crkva bila priznata kao crkva danskog naroda i kao takva potpomagana od strane drave. Ustav garantuje vjersku slobodu drugim vjerskim zajednicama. Pravni poslovi crkve su regulisani od strane vlade putem ministra za Crkvu. Formalno, monarh je poglavar crkve i svetenstvo ove crkve ima obavezu da se moli za kraljevu porodicu i vladu na nedjeljnim misama. Sama crkva je decentralizirana i nema generalni savjet. Mada veina njenih resursa ine crkveni porezi ukupljeni od lanstva putem lokalnih vlasti, ona ima i neovisne izvore prihoda. Vie od 85% danskih graana plaa porez ovoj crkvi. Iako je prisustvo crkvenim obredima generalno slabo, skoro svi Danci koriste Crkvu za krtenje, sahranu i sline obrede, a veina se i vjenaje u

crkvi. Ova crkva funkcionie kao dio dravnog aparata utoliko to vodi matine knjige i organizuje pogrebne usluge. Do 1933. g. imala je i kontrolu nad javnim obrazovnim sistemom.37 Norveka Za Norveku se takoer moe rei da ima dravnu crkvu. Ustav iz 1814. g. Evangelistiko-luteranskoj crkvi daje status zvanine religije drave. Prema presudi norvekog vrhovnog suda iz 1983. g., vlada ima obavezu da titi Norveku crkvu i brine se o njenim interesima, ali to nije obavezujue u oblasti zakonodavstva (naprimjer, o abortusu). Iako je zakonski upravitelj crkve Dravno vijee sastavljeno od monarha i pet ministara, unutranja
Riis, 716. 37 Riis, 715.
36

Page 19
19

demokratizacija se odvijala tokom itavog 20. stoljea. Napokon 1984. g. Savjetu biskupa i crkvenom sinodu je garantovan pravni status predstavnikih organa Norveke crkve, iako je pristanak vlade na njegove odluke jo uvijek neophodan. Svi Norveani mogu uestvovati u izboru parohijskog savjeta. Zvanini status crkve je jasno uoljiv na javnim ceremonijama. Norvekom crkvom upravlja Odjel za crkvu i obrazovanje, a finansira se iz javnih izvora.38 vedska Luteranska crkva vedske je do 2000. g. bila dijelom dravnog aparata. Oko 90% veana su lanovi vedske crkve. Monarh je i dalje poglavar crkve i trebao bi titi 'istu evangelijsku vjeru'. Od polovine 20. stoljea, kada je postavljeno pitanje odvajanje crkve od drave, interna demokratizacija ove crkve je uzela zamaha. Jo od 1866. g. vedska crkva je imala predstavniko tijelo sa pravom veta na parlamentarne inicijative koje se tiu Crkve. Godine 1982. ovo tijelo je bilo zamijenjeno generalnom skuptinom, izabranom u okviru parohijskih savjeta. Ovlasti ovog sinoda su toliko proirene da od ove godine vedska crkva ima potpuno pravo na samoopredjeljenje.39 Finska Finska predstavlja specijalnu varijaciju dravne crkve. Prema zakonu o vjerskoj slobodi iz 1922. drava je neutralna u vjerskim pitanjima. Ipak i Luteranska i Ortodoksna crkva uivaju posebnu zatitu drave. Luteranska crkva je utjecajnija zahvaljujui injenici da joj pripada 90% Finaca. Ortodoksna crkva

istovremeno moe raunati tek na svakog stotog Finca. Finska luteranska crkva je voena od strane sinoda i biskupske skuptine. Vlada i predstavnici zakona su ranije uzimali uea na sastancima sinoda. Interne reforme su, meutim, dovele do demokratizacije i autonomije ove crkve. Ipak, Finska crkva zadrava status zvaninog organa s pravom na porez, a trenutne rasprave o reformi ne ukazuju na kidanje veza izmeu crkve i drave.40 Zakljuak Iako je liberalizam, odnosno potpuno odvajanje vjerskih zajednica od drave, model koji ima mnogo zagovornika na evropskom tlu, on ne karakterie politike odnose izmeu drave i velikih vjerskih zajednica na starom kontinentu. Naprotiv, evropske drave su u razliitim povijesnim epohama iskusile vie modela ureenja vjersko-dravnih odnosa. Odnosi izmeu evropskih drava i vjerskih zajednica su uvijek bili intenzivni; nekad saradniki
Riis, 715-16. Riis, 716. 40 Riis, 716.
38 39

Page 20
20

nekad antagonistiki, ali nikad nebitni. Povijesno iskustvo i drutvena realnost su uinili da sve do danas evropske drave favoriziraju tradicionalne, uglavnom protestantske i katolike crkve. U paniji, Grkoj, Belgiji i Luksemburgu dominantne vjerske zajednice se finansiraju iz dravnog budeta. Doskora je tako bilo i u Italiji koja sada prelazi na sistem vjerskih poreza ukupljenih kroz dravnu administraciju kao to je sluaj sa Njemakom, Austrijom, vajcarskom, Danskom, Norvekom i Finskom. Indirektnu podrku drava prua nekim vjerskim zajednicama u Francuskoj, Velikoj Britaniji, Nizozemskoj i vedskoj. Besplatan pristup televiziji i radiju je omoguen nekim vjerskim zajednicama u veem dijelu Evrope.41 Ipak, uprkos zavidnoj ekonomskoj sigurnosti i upravnoj autonomiji koje su postigle, tradicionalne vjerske zajednice, uglavnom crkve, u Evropi ne uspijevaju se nametnuti kao centri gravitiranja u svojim nacijama. Zahvaljujui sve veem broju malih nekonformistikih crkava i nekrana u nekad monolitnim kranskim drutvima, situacija se polahko mijenja u pravcu

priznavanja netradicionalnih vjerskih zajednica kao i islama. Taj proces je najee vrlo spor i inkrementalne naravi. Ove nove zajednice u veini sluajeva zagovaraju veu odvojenost vjerskih zajednica, posebno najvee, od drave, mada ima i izuzetaka kako je ve spomenuto. Druga opcija je da se umjesto odvajanje dominantne vjerske zajednice od drave iste povlastice proire i na ostale vjerske zajednice, to se pokuava uiniti u vedskoj, naprimjer.42 Primjetno je i povlaenje drave iz doktrinarnih i upravnih poslova vjerskih zajednica, ak i kada su one blisko vezane za dravu. Jedan od razloga jeste kompleksnost ovoga uplitanja. Ovdje smo svjedoci kako rizik od hiperregulative (over-regulation) vodi njenom aktuelnom smanjenju. Objanjenje za ovakvo ponaanje drave treba, izmeu ostalog, traiti i u konstantnom opadanju broja posjetilaca tradicionalnih crkava, to se, opet, djelimino objanjava i de facto povlatenim statusom ovih crkava u evropskim drutvima. Kao rezultat ukupnih drutvenih promjena u zadnjih sto pedeset godina, prije svega sekularizacije, vjerske zajednice u Evropi su prele put na kome su sebe predstavljale i na kome su bile doivljavane kao organizacioni izraz vjerskih pokreta koji su dravu vidjeli kao zatitinika vjerskog drutva pa su, polazei od toga, podravali ili osporavali legitimitet postojeih drava. Danas rijetko ko u politikim krugovima zapadne Evrope vjerske zajednice doivljava kao predstavnike tako obuhvatnih ideolokih pokreta. Vjerske zajednice se mnogo ee doivljavaju kao interesne grupe s moralnom agendom, ali koje se, kao i druge interesne grupe, natjeu za resurse i pravne privilegije. Ovo ne znai da vjerski lideri ne uspijevaju neovisno komentirati svakodnevna pitanja od drutvenog interesa. Naprotiv, moglo bi se kazati da mnogi od njih vjeruju da
Ferrari, Separation of Church and State in Contemporary European Society, 533-48. Swedish Institute, Religion in Sweden, Fact Sheets on Sweden (Stockholm; Swedish Institute, 1991).
41 42

Page 21
21

danas imaju veu slobodu izjanjavanja po takvim pitanjima nego ikad ranije. Meutim, takve voe govore iz pozicije moralnih autoriteta, a ne lidera masovnih pokreta koji dovode u pitanje ili podravaju centralne pretpostavke

drave.43 Povlaenje evropskih drava iz unutranjih poslova vjerskih zajednica se moe posmatrati i kao znak da se one nakon ove transformacije vjerskih zajednica u interesne grupe osjeaju dovoljno sigurnim da vjerske zajednice prepuste samima sebi.