Teorija spoznaje

Skupljena predavanja Skuplja: Edo Fekete (u sluaju veih nejasnoa proitati Uputstvo za uporabu) Ver. 0.89 (1. sat) 21.20.05 -UVOD -Teorija spoznaje, iliti spoznajna teorija, iliti epistemologija, iliti noetika istrauje znanje, pri emu se kristaliziraju tri glavna problema: -1. Narav spoznaje bit, to je znanje, -2. Izvori znanja kako doznajemo, otkuda znanje -3. Doseg znanja dokle moemo znati, koliko, itd. -Logika se dijeli na logiku materialis, te log. formalis. Materialis je ona s Brkiem, formalis je ova. -Istraivanje naravi znanja spada u primarnu epistemologiju. -Definicija znanja ni dan danas nije ba jasna ima dvije glavne kole: skolastika i analitika. -Skolastika teorija spoznaje -Bitni termini kod njih su pristanak i ne-pristanak. Ako imamo (neki) sud, na njega moemo pristati ili ne pristati, te naim ne/pristankom sud postaje istinit ili laan -Postoje, dalje, dvije vrste pristanka, te dvije ne-pristanka. -Ne-pristanak: a) dvojba: niti pristajemo, niti ne-pristajemo, nego, eto, dvojimo. Moe biti jo dalje pozitivna i negativna. -primjer za negativnu dvojbu: jeli broj zvijezda paran ili neparan? ne moemo nikako dati potpuni pristanak ni jednoj mogunosti, nemamo razloge ni u korist jednoj, ni u korist drugoj strani. Moemo samo dvojiti -pozitivna dvojba: kontra od negativne; opet se ne moemo opredijeliti, samo sada imamo (podjednake) razloge u korist obje tvrdnje. Prim.: hoe li se ve (rublje) osuiti? Vidi da je lijep dan, no na prognozi su rekli da e padati kia b) sumnja: razlozi za pristanak (na neki sud) postoje, ali nisu dosta jaki da bi sam pristanak i dali. Pa se pristanak i ne daje Sumnja se esto nalazi u krimiima; Poirot sumnja na nekoga, ali sto posto siguran nije -Pristanak: a) mnijenje: razlozi su dovoljno jaki da se pristanak ipak da. Znai malo jaa od sumnje. No mnijenje ipak nije posvemanji pristanak. Mnijenje jo uvijek nije potpuno b) znanje: pristanak je posve siguran. Znai, jo jedan korak jae nego mnijenje. Pored ovoga svega postoji ovdje jo i zabluda. Ona je siguran pristanak, ali uz neistiniti sud. -A da bi dobili isto znanje (a mi sad traimo definiciju znanja), sud mora biti istinit. -Dolazimo do (primarne) definicije znanja: ono je siguran pristanak uz istiniti sud. -No dobro. Ali da bi se izbjegao moment koincidencije, sluajnosti moramo def. nadopuniti opravdanjem za znanje. Moraju postojati objektivni razlozi za istinitost toga suda, jer pravo znanje nije ako ne sluajno pogodi tonost nekog suda. Nadopunjujemo def., pa kaemo da ona sigurnost u sud mora biti objektivna. -A objektivna je kad nam je istinitost oita. Te dobivamo da je znanje Siguran pristanak uz oito/evidentno istinit sud. -E, a, oitost znai da ti objektivni razlozi moraju biti evidentni, odn. da ih moramo poznavati, to e rei da su oitost i znanje gotovo sinonimi. Oitost je vezana uz predmet, znanje vezano uz subjekt. -Tako da na kraju balade dolazimo do problema da znanje definiramo znanjem (znanje je znanje o istini), to je jedna cirkularna teorija, i to ba i nije lijepo, jer nismo zapravo na kraju rekli nita pametno. Pa nam onda ostaje (2. Sat) -Analitika teorija spoznaje

Prof. doc. Dario karica

-Primarna definicija: Znanje je opravdano istinito vjerovanje (u neki sud). Znai da moramo imati dovoljno dobre/uvjerljive razloge u prilog tom vjerovanju (vjerovanju u istinitost nekog suda). Znai ovdje nam je za istinitost nekog suda bitno vjerovanje o toj istinitosti. -No kad malo bolje pogledamo, dolazimo do toga da se te dvije primarne definicije zapravo ne razlikuju u bitnome; ovdje opravdano, tamo sigurno; ovdje vjerovanje, tamo pristanak; i tu i tamo imamo istiniti sud -E sad, analitika istina se ne zasniva samo na teoriji korespondencije. (ukratko: neto je istina, ako je zaista faktiki, opipljivo istina), nego i na koherencijskoj teoriji istinitosti. --Za razliku od t. korespondencije, koja se brine samo za jedan sud je li istinit ili nije, t. koherencije uzima u obzir vie sudova, u biti to vie, to bolje. Upravo je taj skup cijeli, kao cjelina nositelj istine. Bitno je da je skup to koherentniji, to bolje, jae, smislenije, jednostavnije povezan Npr., ak imamo neki skup fizikalnih teorija (recimo sve (nazivno) 'tone' teorije od izuma pismenosti do teor. relativnosti), koje su meusobno jako koherentne, i sve tima jedno s drugim, i nema problema, i cijeli skup funkcionira precizno i povezano ko vicarska ura Paaa ne ba cijeli Pa onda doe neki tamo Einstein. Pa on kae 'E, da sve tima i sve je to lijepo, i Newton i mehanika i gravitacija, itd. No, ja nao neke stvari koje se ba i ne uklapaju u taj skup! Ima neto to nije koherentno s ovim vaim skupom fizikalnih formula! Znai va skup nije ba sto posto savren, moe biti i neto bolje i preciznije' I onda on kae da je napravio ne ba posve novi skup svih moguih formula, nego samo da je dodao tomu skupu jo nekoliko svojih formulica, malkice izmijenio neke postojee. Pa e se sada i oni neuklopivi podaci uklopiti u cijeli skup i sve e opet biti u najboljem redu Onda e taj novi, Einsteinov skup biti bolji, koherentniji i istinitiji od onog skupa prije Einsteina. Isto vrijedi i za teoriju kaosa poslije njega, a i u suprotnom smjeru isto vrijedi i za Newtonovu mehaniku naspram, recimo, fizikalnog sustava renesanse ili srednjeg vijeka Znai, tu se istinitost nekog suda gleda u sklopu hrpe drugih sudova. Pa ak se sud slae sa svim moguim drugim sudovima, bit e istinitiji i ispravniji od suda koji se slae sa jednim manjim brojem sudova -Daklem, stvarnost je ono to je najkoherentnije, jer stvarnost, kau, nije ono to je izvan nas, a to je zato to stvarnost ne moemo u potpunosti spoznati (kao cijelu potpunu stvarnost) -Pragmatika teorija istinitosti -Naglaava korist koju imamo od vjerovanja u istinu. Npr. (opet) sve fizikalne formule de facto ne mogu biti posve istinite, jer ih je (ba sve) nemogue empirijski dokazati. No nama je jako korisno za neto to je skoro, skoro, skoro, 99,999999999999999999995 posto istinito tvrditi da ono i jeste svakako istinito, pa onda zapravo i moemo nastaviti sa daljnjim fizikalnim istraivanjima, jer inae nita od cijele znanosti -Analitika teorija ima jedan mali problem u sebi. Jer opravdano istinito vjerovanje nije uvijek znanje. -Gettier-ovi problemi: - koji e dobiti posao ima 5 novia u depu i drugi: -disjunktivni sud 'A ili B', (A v B) je po tablici istinitosti neistinit samo kada su i A i B neistiniti. 'A' mu oznaavalo Jones ima Ford, a 'B' Brown je u Berlinu. E sad Smith (neki daklem trei) vjeruje da je sud Jones ima Ford ili je Brown u Berlinu istinit, jer je vidio Jonesa u njegovom Fordu, a za Browna ne zna nita, no to mu i nije bitno, jer je ve jedan lan disjunkcije navodno istinit. -Pa opet dolazi obrat: Jones je upravo prodao Ford, pa ga de facto nema, a neki Brown, za kojeg se nit' nije znalo jeste u Berlinu. No onda je disjunktivni sud samo sluajno istinit. Ne moe se raditi o pravom Smithovom znanju, nego samo sluajnom pogotku. -Zbog toga: rascijepi u analit. struji. -Normativna epistemologija: uz ono opravdanje dodala jo i jamstvo. Istinitost logikog vjerovanja mora biti i zajamena. No to to 'jamstvo' znai, nije jo posve sreeno. -Razlozi kojima opravdavamo istinitost moraju biti neponitivi. Imaju neke ope norme koje odreuju kako mi pravdamo to opravdanje. Zato se i zove normativna -Naturalizirana epistmeologija drugi smjer: u potpunosti odbacuje opravdanje. Bitan proces nastanka vjerovanja. Ako je proces dobar, vjerovanje istinito. Prim.: percepcija. Vjerovanje nastalo percepcijom je dosta sigurno, pa je i istinitije -A s tim se vee i problem male djece mogu li mala djeca znati? Normativisti moraju rei da djeca i male ivotinje (ili obrnuto) ne znaju, jer se ne mogu opravdati. Naturalisti pak bez problema tvrde da znaju. 2

-IZVORI ZNANJA (3. Sat) 1. Percepcija 2. Introspekcija osjeaji, misli, htijenja, itd. -Ove dvije su obje neposredne spoznaje zbilje (nae zbilje). Zovu se sjetilnom sposobnou. 3. Pamenje 4. Svjedoanstvo uje neto od nekoga 5. Razum razumska spoznaja, spoznavanje opih univerzalnih principa, matematikih zakona, logikih istina, itd. -Za razumsku spoznaju karakteristino spoznavanje a priori znai odma', bez iskustva -Tu u a priori spada sve ono: neto to je nuno je nuno; 2 + 2 = 4; 'A' nije ne-'A', itd. -A posteriori je ono kontra a priori. Daklem, za znanje a posteriori je potrebno iskustvo. -Tradicionalna epistemologija (t. spoznaje) se orijentirala na introspekciju, kao jedini posve siguran izvor znanja, te se zvala individualistika. Kasnije je u modernoj epist. uzeto u obzir i svjedoanstvo, pa se moderna epist. zove i socijalna epist. -Skolastika klasifikacija izvora znanja: -Prvo se dijele dvije velike skupine izvora: senzitivne sposobnosti i razumske sposobnosti. -U senzitivne spadaju vanjska osjetila (onih 6 ovaj 5 osjetila) i 4 unutarnja osjetila: sensus comunis osjetilo koje povezuje onih 5 vanjskih u cjelinu; mata; memoria sensitiva osjetilna memorija to je ono ivotinjsko memoriranje, Pavlovljevi refleksi i sl.; i vis estimativa instinktivno percipiranje opasnosti/hrane/vode/sigurnosti. -Doseg znanja -Imamo realizam i idealizam + jo ontoloki i epistemoloki pravac. Pa ima 4 mogunosti: -Realizam: ono to spoznajemo je stvarnost. Pa imamo: -Ontoloki realizam: tvrdnja da stvarnost postoji, a mi ju moemo spoznati. -Epistemoloki realizam: u biti to je fenomenalizam; mi ne moemo u potpunosti spoznati stvarnost, koja, pak, postoji. -Idealizam: stvarnost ne moemo spoznati; stvarnost su ideje. Pa imamo: -Ontoloki idealizam: ono to mi spoznajemo (to moemo spoznati) nije stvarnost -Epistemoloki idealizam: nema stvarnosti (niti ju mi moemo spoznati) -valjda (dalje e to sve biti detaljnije obraeno, zasad i ovdje - toliko) -Korijeni dosega znanja -kod Descartes: on metodiki dvoji, eli nai nedvojbenu istinu, na kraju doao do 'Mislim daklem postojim', itd. -uglavnom, bitan je taj njegov kritiki pristup, koji je, eto, u korijenu epistemologije 04.11.05 -PERCEPCIJA (1. sat) -Po tradiciji je ona glavni izvor znanja. No prije svega moramo malo o osnovama same osjetilne spoznaje gledano sa strane biologije, psihologije i kompanije -Razlika izmeu osjeta i percepcije: -Osjet: odnosi se na vanjske osjete, ne na introspekciju; on je neka informacija o izvanjskoj zbilji, to onda znai i da moemo imati i osjet o sebi, kada se radi o 'vanjskom', 'materijalnom' sebi. -Oni nastaju tako da neka izvanjska stvarnost djeluje na na osjetilni organ (na perceptore), pa se ivcima impulsi provode u mozak, itd. Ti osjeti nastaju dakle u mozgu -Pritom je uvijek rije o zbilji, o neemu aktualnom inae je to opet introspekcija, predodba. -Klasifikacija osjeta: onih pet vid, sluh, njuh, okus i opip, s tim da onda jo uvjetno reeno u opip spadaju jo i bol, dodir (osjet dodira), osjet temperature toplo/hladno, osjet pritiska + jo organski osjeti 3

(kada smo gladni, kada nas boli zub, npr.) + jo vestingularni organ, koji nam govori u kakvom je poloaju tijelo i koji slui za ravnoteu. Pojedini ovi osjeti imaju jo i neke druge dimenzije, ne samo kognitivnu (spoznajnu), nego mogu biti i npr. motiv za neto, npr. glad, e, bol Mi ne samo da registriramo glad, nego nam ona postaje i sasvim pristojan motiv za neko djelovanje (jesti, jesti, jesti) -O ovih 5 glavnih ne treba puno priat. Ali -Organska osjetila: imaju karakteristiku da ih nije mogue tako precizno lokalizirati, kao npr. vid, sluh; kod umora, gladi nemo' uope lokalizirati, itd. -Veina tih unutarnjih ima ve spomenutu drugu dimenziju osim kognitivne. -Prag: iliti doseg osjetila -Moemo imati prag boli, prag tolerancija, prag svega i svaega, prag na vratima -to se toga tie, s epistemolokog stajalita, osjeti kao izvor spoznaje ovise o mnogim (i to stvarno mnogim) faktorima, pa bi trebalo biti oprezan s njima. -A to se praga tie, imamo apsolutni limen i diferencijalni limen. Oba barataju nekim intenzitetima, jaini podraavanja, najee najmanjim intenzitetom. Bitni su nam jer to sve utjee na nae vjerovanje, pa onda i nae ponaanje. -Apsolutni: najmanji intenzitet podraaja koji rezultira osjetom, odnosno uope zamjedbom toga podraaja (npr. kol'ko tih, odnosno glasan treba biti zvuk mobitela da bi ga se ulo da zvoni). -Diferencijalni je najmanja promjena ve postojeeg, zamijeenog osjeta (ergo, svaki diferencijalni je automatski iznad, jai od apsolutnog) koja rezultira opaajem te promjene (npr. ako umi klima u sobi na predavanju, ili u autu tiho bruji motor, koliki treba biti intenzitet promijene u tom umu/brujanju, da bi mi zamijetili da smo neto negdje uli, da je dolo do promijene tzv. zvune slike.) -Oba ta limena vrlo su relativni, i to na dvije razine, s tim da su obje uoljive i iz svakodnevnog iskustva, i jo u vrlo velikom broju faktora i u jednoj i u drugoj, tako da je zbunjavanje upravo apsolutno. -Prvo od do ; nisu svi ljudi isti i jasno je da nee imati iste razine limena (najbanalniji prim.: ko ima finiji opip, stara baka seljanka sa svojim dlanovima od tavljene koe, ili manekenka?), a onda i -S obzirom na jednog : velik je broj faktora koji upravljaju trenutanim limenom (za demonstraciju ovoga pogledati zeca/patku, slika br. 2) (opet banalni primjer, kada emo bolje uti (opet) mobitel, nakon neposrednog izlaska iz diska, ili ujutro pola sata prije buenja (dakle u 11.30)? -Samo znanstveno utvrivanje se izravno ne moe nikako provesti, pa onda psiholozi koriste neizravnu metodu konstantnih podraaja, to je zapravo esto pipkanje oko neke pretpostavljene razine (npr. glasnoe) podraaja i traenje brojanog prosjeka iz toga. Ukratko, natjeraju ovjeka da sjedi u nekoj sobi sa slualicama i putaju mu zvukove oko barem dva sata, a da je totalno random, nasumino, kada i koliko je zvuk jak, pa ak' ga uje, uje, ako ne, ne. Pa onda uzmu za neku srednju razinu koliko ga je puta tada u sredini uo a koliko nije, i uzmu brojku koja je drito na 50% i to proglase limenom Dakle puko fizioloko pipkanje, malkice profinjenije od lobotomije -Adaptacija: smanjivanje senzibilnosti, osjetljivosti na podraaj (uemo (nakon onog diska, u rano jutro) iz osvijetljene ulice u tamnu sobu, pa nam se vid mora adaptirati neko vrijeme da bi mogli vidjeti uope ita u tami. Nas zanima nulta razina percepc razina kad nam perc. ne predstavlja problem, kad se ne moramo adaptirati ni na ta, kad je adapt. posve gotova. Ba tu je jedan moment koji razlikuje percepciju (o kojoj mi dosad nismo u biti nita ni rekli) i osjet (priali smo samo o njemu). -Percepc ne mora poeti vanjskim podraajem, osjet mora; percipirati moemo i prestanak podraaja, a osjetiti moemo samo poetak ili promjenu (u intenzitetu) podraaja. Iznenadnu tiinu (kad npr. nakon sata i po sjedenja u klimatiziranoj sobi, kad se klima neoekivano iskljui) moemo percipirati, no ne moemo ju i osjetiti (jer tiina ne daje nikakve podraaje i ne pobuuje nikakve osjete). (2. sat) Opis percepcije -Ona je dakle pod a) opaaj i b) rezultat opaaja, zamjedba nama vanija perc, kao rezultat opaaja -Drugo je kad ujemo neku isto fiziku stvarnost (zvuk, valovi, molekule zraka itd.), a drugo kad to percipiramo pa kaemo to je ljudski glas ili ak, to je ne znam Mirkov/Stipin/Markov glas. -Puno je vanija interpretacija , ne samo detekcija sluanog to je ona prava perc u epistemologiji ta interpretacija mora biti automatska. 4

-Osjet bi tada bio samo taj senzitivni sadraj (sense data) koji e se percipirati, shvatiti -S tim da ovo automatsko shvaanje moe biti i instinktivno, ali i naueno. -Jedino kod osjeta nema davanja nikakvog sadraja osjetilnim podacima. Objectum materiale, po skolastikoj koli sam predmet spoznaje; Objectum formale forma pod kojom spoznajemo taj materijalni predmet. Isti (fiz. gledano) zvuk moemo shvatiti i kao zvuk, i kao glas, i kao rije -Kad gledamo, vidimo samo jednu stranu nekog objekta (npr. mjesec ne vidimo mu tamnu str.), no percipiramo cijelu stvar; onu stranu, ili ak dio te strane shvaamo kao cijelu stvar. Daklem, opet se vidi da se u perc obavlja neka interpretacija. -Naa spoznaja, naa perc se tie cijelog dijela. Kao to je karakteristino i za bilo koji spoznajni in, i perc ima intenciju. Ona ju ima uvijek, dok ju osjet nema. Intencija moe proizlaziti i iz nas samih, i iz nekih drugih objekata (drugi ljudi) -Osjet je ponekad blii stvarnosti nego perc. Prim. stroboskopskog svijetla (isti efekt se vidi na autoputu, kada imamo svijetla upozorenja koja se mogu percipirati kao jedno svijetlo koje se kree, a ne niz paljenja/gaenja jedno do drugog) gleda u male tokice svijetla koje se naizmjence pale i gase, pa percipiramo da se svijetlo mie, a ne da se dva svijetla pale/gase. E a mi samo perc tu kretnju, osjet je sam po sebi osjet dva svjetla -Osjet je tehniki jednostavniji, a perc sloenija. Osjeti su pojedine boje, perc je cijela slika. Osjet je najmanji element perceptivne analize, on se ne moe dalje dijeliti. -Perc nije samo skup, zbroj svih pojedinih elemenata, nego jo i analiza svega toga i organizacija. -Jer kontekst uano utjee na perc -Percepcija podlijee mjeri, osjet ne -Za percepciju je bitno i znanje i iskustvo koje ima; za osjet nije; prim.: itanje kineskog pisma; ak imamo iskustvo i znanje uenja kineskog pisma, neke tamo rkarije emo onda prepoznati kao slova i kao poruku -Kako na percepciju mogu utjecati mnogi vrlo suptilni i neizmjerivi faktori pokazuje prim. sa slike 2; patkazec. Malo se vidi patka, malo zec, no ne moe se odrediti to utjee na perc ega -Psiholoko pitanje postoji li isti osjet se jo uvijek ne moe rijeiti osjet i perc su svakako povezani. -Osjet: uvijek pri istom podraaju nastaje isti sadraj; perc: pri istom podraaju razliiti sadraji (opet patka-zec) (3. sat) -Tradicionalno se perc shvaala kao slika stvarnosti, no to nije ba tako precizno. -U biti je ona reakcija na akciju nae vanjske stvarnosti na nae senzorne organe. -Za epistemologiju nije bitno podudaranje (slinost) stvarnosti sa naom perc, pa je ona druga paradigma sa reakcijom bolja izvanjska stvarnost je valna duljina (pri gledanju), a mi percipiramo boju (koja nema veze sa duljinom vala) -Za epistemologiju je bitno vidjeti na koji nain ta reakcija odgovara stvarnosti -Pravila organizacije perceptivnih sadraja -Sve vezano uz psihiku. -Princip gestalt princip zatvorenosti nema zatvoren oblik pasa dalmatinca (na slici 4), nego samo mrlje ali mi percipiramo cijelog pasa -Raskidane dijelove moemo perc kao cjelinu. -Princip lika i pozadine automatski percipiramo to je lik, a to pozadina (opet primjer sa dalmatincem (psom, ne ovjekom)) -Princip blizine: ono to je blizu spajamo zajedno (slika 6) -Princip slinosti: ono to je slino spajamo (slika 7) -Zajedniko ureenje: ako su neki objekti blizu jedno drugoga i prave neki zajedniki kontekst (jato ptica u letu prave slovo 'v') spajamo -Kontext ovisno o kontextu (slike 1, 19) -Adaptacija perc ovisi o adaptaciji na osjete -Obrada odozgo prema dolje: perc se obrauje na temelju ve postojeeg znanja, neke ideje. (prim. sl. 3) -Obrada odozdo prema gore: perc se obrauje bez postojeeg znanja. -Perceptivna konstantnost -Dok se senzitivni sadraj promijenio (na nekom) objektu, mi ne percipiramo samu promjenu objekta; otvorena zatvorena vrata 5

-promijenila se slika vrata (ak su zatvorena tvore (recimo) pravilan etverokut; ako se otvore, onda slika pokazuje neki romboid, ili ak ravnu crtu, ako smo drito u istoj ravnini sa vratima), no vjerovanje o vratima se nije promijenilo, perc ostaje konstantna. -To je uroeni mehanizam korekcije senzitivnog sadraja. -Promjer ovaj primjer za to je pigmejac Kenge koji nije tono percipirao udaljenost bivola, jer mu je perc. konstantnost udaljenosti bivola bila puno blia nego to je bivol bio dalek (naime cijeli, al ba cijeli ivot ivio je u okolini u kojoj mu pogled zbog stabala nije mogao otii dalje od oko 20, 30 metara udalj). Naime kad ga je neki istraiva, koji se bavio neim desetim izveo u autu na otvorenu istinu, Kenge je vidio bivola udaljenog 50, 60 m. On je automatski (krivo) korigirao senzitivan sadraj dalekog bivola, te ga je percipirao kao malog bivola koji mu je blizu, a ne normalnog bivola koji je daleko Tako te je ispalo da se bivol nevjerojatno brzo poveava, pa se jadan pigmejac prepao -Percepcija dubine -Monokularni i binokularni znakovi -Bonokularni: veliina objekta; ako je neto malo daleko je, ak je veliko nije. -blizina: ako su dva objekta blizu jedan drugome izgleda kao da su udaljeniji od nas, nego to bi bilo da su udaljeniji jedan od drugog (prim.: tranice koje se u daljini pribliavaju jedna drugoj) -jasnoa: ak je neto jasnije blie je, ak je nejasnije dalje -Binokularni znakovi: dvije slike istog objekta na mrenicama se barem malo razlikuju od oka do oka, pa moemo izraunati 3d poloaj nekog objekta iz toga. 18.11.05 -Dalje perceptivne iluzije (1. sat) -Za percepciju kretanja su nam potrebna barem dva predmeta; perc kretanja je uvijek relativna neto se kree s obzirom na neto. -Referentna toka: toka koja je, jel, referentna za kretanje -Perceptivne iluzije su onaj fenomen kada postoji odreena regularnost u promaenom tumaenju neke izvanjske stvarnosti, te su iluzije nune. -U iluzijama najveim dijelom perc odgovara stvarnosti, smo jedan dio pravi greku pa kad ima neki konkretan fiziki uzrok + da je to sve regularno = iluzija (perceptivna) (za razliku od halucinacije, ili sna, gdje je to sve puno manje regularno, stalno i bez objektivnih uzroka, itd.) -Iluzija: pogrena interpretacija podraaja. -Uzroci iluzije: -sama stvarnost ap uronjen u vodu; slab intenzitet svjetla, fatamorgana -konstitucija organa: boja ne postoji, sve su to samo valovi; no u istom smjeru je i injenica da mi ne moemo vidjeti kao orao, ni mirisati ko pas -sam proces percepcije: problemi nastali u interpretaciji podraaja. -slune iluzije: Dopplerov efekt Ak imamo dva tona u dvije frekvencije iste jakosti, i istoga svega, svega, osim tog malog pomaka u frekvenciji, percipiramo kao da smo uli jedan pojaan ton. -optike varke: opet onaj isti ap u vodi, dga, mataforgana ovaj fatamorgana, -iluzije kretanja: Autokinetiki efekt: u tamnoj sobi gledamo u sitnu slabu tokicu svjetla. Ta toka miruje. Mi percipiramo da se ona mrda Stroboskopsko kretanje: ve spomenuto, vidi gore -te dalje od 14-18. slike -Imaju jo i ostala osjetila iluzije, no one nisu ba toliko spektakularne kao ove vizualne -Utemeljenje perceptivne spoznaje -Subjektivnost vs. objektivnost: -U subjektivnom pogledu na utemeljenje percepcije: naa spoznaja temelji se na samom subjektu, na nama samima. to dovodi do toga da kad imamo razliite subjekte, dobivamo od istih podraaja, ili istih objekata razliite percepcije. Shvaanje stvarnosti kao takve ne ovisi samo o objektu, nego vie o subjektu. -Objektivizam ide kontra toga; spoznaja ovisi o samoj stvarnosti, o objektu; ak je odreeno objektom istinito je, ak nije nije.

-Tu je vana perceptivna konstanta (to je ono od prije; senzitivan sadraj se promijenio, no mi objekt percipiramo kao isti nepromijenjeni objekt.) dakle mi u percepciji korigiramo perceptivni sadraj. -Korekcija se dogaa samo na razini vjerovanja, senzitivna razina ostaje netaknuta, mi samo reagiramo/ ne vjerujemo na/u njega. -Dakle perc se uz senzitivan sadraj sastoji i od vjerovanja pogotovo kod perc konstanti. -Dakle pri percepciji dolazi do mijenjanja, korekcije senzitivnog sadraja (s tim da je za to i sama izvanjska stvarnost kriva), to znai da se dogaa u subjektu. -Kad ne bi koristili percepciju, spoznaja stvarnosti uope ne bi bila mogua ivjeli bi kao u snu. -Tako dakle znai da je jedan subjekt nuan za shvaanje stvarnosti kao takve. Dakle isti objektivizam pada u vodu. -Tako te dobivamo da se naa spoznaja stvarnosti temelji i na subjektu i na objektu. -Moglo bi se rei da nam objekt daje materiju, a subjekt formu percipiranog neega -Tradicionalna shvaanja percepcije a) Perc je pradanost svaki opaaj je spoznaja u kojoj nam predmet biva dan (to je u biti neka, ili neke vrst objektivizma) bez subjekta daklem, e pa nije!! b) Perc je oitovanje izvanjskog objekta -opet fali mala nadopuna, jer to oitovanje nije potpuno bez naeg djelovanja -Obje ove ne uzimaju subjekt u obzir, te obje padaju u vodu -Ostaje ve reeno da je perc zapravo reakcija na podraaj. -Razlika cogito i scientio shvaanje i spoznaja: shvaanje kao shvaanje bilo kako bilo ega, dok je spoznaja samo ono istinsko shvaanje, za koje sigurno znamo da tima. -Percepcija moe stajati u smislu odreenog shvaanja, te je ba zato i vana epistemologiji. -E sad, koliko je ta perc istinita ili neistinita? Pa nam se tako predouje i -Pitanje verifikacije (2. sat) -Kako verificirati da nam je percepcija istinita. -Sredstva verifikacije: sam osjet - no osjeti su poput sna, pa bi onda ispalo da cijela stvarnost nije nita drugo doli sna, da ona ne bi postojala. -Isto bi vrijedilo za oitovanje; ak se oitovanje odnosi na osjete. Oitovanje moe biti oit. neke logike ili matematike istine, no onda se ne oituje neki konkretan predmet, nego neke univerzalije, pa nita od toga. -William James predlae pragmatizam kao bazu; pragmativistika epistemologija -U njoj nije bitan sam sadraj ideje, nego je bitan odnos koji naa opaala imaju prema naem ponaanju. Bitan je sam cilj (neke radnje, odn. konkretno percipiranja neega), te dalje nae vjerovanje i nain ponaanja potreban da bi se dolo do tog nekog cilja. Dakle, ponaanje je determinirano istim ciljem. -Vjerovanje (u ovom sluaju vjerovanje percepciji neega) nam po teoriji slui kao vodi naeg ponaanja. -E onda, kroz samu praksu nam se pokazuje koja percepcija (da ne kaemo perc tono ega), jer je i perc neka vrsta vjerovanja, je istinita, ili nije. Istinita su ona vjerovanja koja se pokazuju uspjeni(ji)ma. -Daklem, bitan je sam cilj, odnosno uspjeh neke radnje. Perc je samo sredstvo da bi se to uspjenije, efikasnije, bre postigao cilj. Dobar primjer je ono sranje s zidom, ili moda bolji, sa rupom na putu: Ak precipiramo rupu, i vjerujemo toj percepciji (damo toj perc voljni pristanak da je istinita), pa joj se izmaknemo (rupi mislim, ne percepciji), edabi sigurno mogli doi do cilja koji je na kraju tog puta na kojem je (odn. moda je, odn. nije ovisi o pristanku na perc) ta rupa. Ako pak ne damo pristanak toj percepciji, pa joj ne vjerujemo (da je istinita), pa se zajebemo, pa upadnemo u rupu, pa nem treba vremena da se izvuemo iz rupe, pa tek puno kasnije stignemo do cilja nego u prvom sluaju E ONDA, nakon svega ovog, iz naeg iskustva mi izvlaimo, izraunavamo da je vjera u perc u prvom sluaju bila bolja od vjere u perc u drugom, i tako u nae iskustvo, u nae sjeanje za ubudue stavljamo informaciju da je percepcija rupe bila tona, da joj se pod slinim ili istim uvjetima treba vjerovati, dakle identificirati ju kao istinitu Dakle opi zakljuak bi na koncu bio: Oprezno s rupama! -S tim u svezi i napomena da se neka perc moe pokazati uspjenom, ali ako ima neko jo uspjenije rjeenje (odn. uspjenija perc), onda ispada ta druga najistinitija. Dakle istinito je samo ono najuspjenije.

-A s tim svim u svezi se onda postavlja pitanje moemo li uope doi do one konane istine (da kaemo koje je od njih najuspjenije), jer je broj vjerovanja jako velik, pa je gotovo nemogue provjeriti uspjenost svega -Ovaj kriterij ipak nije samo u ugodi, dakle koje je vjerovanje ugodnije, nego koje je vjerovanje uspjenije, a za ugodu nitko ne pita -Za Jamesa je tu jo bitan i moment koherentnosti (vidi gore), sustav mora biti koherentan. -Te jo mala napomena da onda za perc nije bitno da bude nalik stvarnosti, nego opet da bude to uspjenija Zajeb je u tome to se to onda vrlo lako moe zlorabiti -Znai, po pragmatistima, kod razliitih ljudi imamo i razliite perc, jer se ljudima razlikuju ciljevi. -E onda filozofiranje da James ne naputa klasinu teoriju korespondencije, nego ju samo shvaa na drugi nain. -Sa ovim se opet vraamo na ono pitanje subjekt-objekt i dolazimo do tog da je pragmatizam zapravo objektivan; jer je onaj uspjeh vrlo realan i vrlo objektivan za odrediti -A budui da je sve kod njih zapoelo sa subjektom zakljuujemo da je pragma mjeavina i jednog i drugog. On se tada naziva blagi subjektivizam. -Pitanje apsolutne istine: vodi li subjektivizam u relativizam? Vodi, jer ista stvar, a razliite spoznaje, dakle onda i razliite istine. -No mi spoznajemo istinu (tradicionalno, ali i zdravo razumski) kao apsolutnu istinu. -Ako hoemo imati shvaanje jedne istine, moramo___________ (?) [uzeti u obzir otvorenost stvari valjda] -James se protivio shvaanju stvarnosti kao neega zatvorenog neto shvaeno je otvoreno za razne forme shvaanja. (slino ko kod Kanta) -Voda, npr.: zatvorena je s obzirom ako ju elimo shvatiti kao gorivo, no otvorena je za razne forme: pie, materijal za gaenje, tekuina, H2O -Dakle da zakljuamo: Bilo koja stvarnost u cjelini: je dijelom zatvorena, a dijelom otvorena za razliite forme po Jamesu. -to pripada osjetu, a to percepciji u uem smislu? -boje pripadaju osjetu (kod gledanja), no promjena, razlika meu bojama perc. (npr. promjena od plave do zelene mi nemamo nita u organima to bi registriralo tu promjenu) -Perc prostora: jedino to moe izazvati podraaj jest svjetlo(st). Ne postoji nikakvo svjetlo koje e rezultirati osjetom prostora (u biti isto vrijedi i za zvunu perc. prostora.). Dakle, to je opet perc.; on, prostor nema boju. -Ujedno se sve slae i na metafizikoj razini: prostor se moe percipirati, , jer on predstavlja samo granice; geometrijska tijela, plohe i crte, u jednom 3D koordinatnom (euklidska matematika) sustavu -Opet slino vrijedi i za zvuk kod osjeta: sve su to toonovi i umovi; razlika izmeu dva razliita tona spada pod percepciju; isto i za percipiranje rijei, glazbe, itd. sve je to percepcija u pitanju. -Nastanak percepcije (3. sat) Jel' ona steena ili nauena? -Gestalt (getalt, njem. = prilika, lik) psihika kae: predmeti opaanja su cjeline - stabla., kue - ne samo elementi - crte, toke, itd. S tim da je ta cjelina vie od skupa svih njenih dijelova. (prim., rijei nisu samo skup pojedinih glasova, nego i neto vie) -Te cjeline koje mi automatski vidimo, s time da gestalt psiholozi ne iskljuuju uenje, odraavaju mozgovnu aktivnost, uroene su i automatske izomorfizam. -Asocionizam: kontra gestalta, daklem, prvi predmet nae spoznaje su elementi, a onda ih slaemo u vee strukture. Iskustvom smo naueni kako da ih slaemo. Primjer: kugla, il lopta; ako smo ju vie puta gledali kao cijelu kuglu, onda i u noi, u slabom osvjetljenju, ili kad god vidimo samo dio te kugle mi zbog navike percipiramo cijelu kuglu, kao cijelu. Uglavnom bino je da su te asocijacije nauene, to se asocionizma tie, raamo se kao tabula raza. -Ti dakle, jednostavni elementi su temelj, a mi se dalje uimo da ih povezujemo u vee cjeline.

-Obje tvrdnje tvrde da prouavati perc. znai prouavati mozak. to je sve slino i dubljem filozofskom pitanju imamo li mi kakve ideje utisnute u sebe raanjem, ili sve moramo nauiti. -U 20. st. pronaen nain da se sve to pokae i dokae; pokus s ljudima kojima je u kasnoj dobi (kae 20-30 god. ivota) operirana mrena na oku (skraeno: PLJ-KUKD-OMO ). Rezultat: Senzitivno je sve bilo u redu, perceptivno nije. Nije tip odmah automatski mogao skuit to je trokut, to etverokut, nego je mogao brojati kutove, nije mogao prepoznati izraze lica -uenjem je malo kasnije savladao to sve, no kod perc. dubine i konstantnosti (tip je, dok je gledao sa balkona na treem katu kue, percipirao ono to je bilo dolje na zemlji kao predmete koji su jako mali, ali ih on moe dohvatit rukom, ako bi ju pruio prema dolje) problemi su ak ostali i jo puno due. -ini se na prvi pogled da onda dakle perc nije uroena, no s druge strane, pacijenti su shvaali/spoznavali/uili tu perc dubine presporo! Sporije ak i od normalne, kontrolne skupine (a normalan ui tu perc dubine oko ne znam 1. - 2. god. ivota), dakle ini se da im je u njima tijekom godina ivota kao slijepac, neto zakrljalo, neto to je po roenju trebalo biti ovdje (misli se 'u naoj tikvi'). -Pokusi s ivotinjama: pokusi u vizualno siromanim i obogaenim okolinama (ovo 'vizualno siromaan', odn. 'obogaen' znai da je taj pokusni mi, kuni, ili koja god ve pokusna betija, bila u nekakvoj okolini u kojoj ili uope nije imala skoro nikakvih razliitih podraaja npr. bijela soba, bijeli kavez, bijela hrana, sve, sve, sve bi mionji bilo bijelo, bio bi sam, nit ne bi uo, nit osjetio ili bi pokusni mionja (il pokusni kuni, pokusni slon, pokusna glista) bio u okolini di ima puno razliitih podraaja, na kavezu ima objeene slike i postere, ima mali televizor koji se ne moe ugasiti, moe ii u disko i priati s drugim pokusnim mionjama, itd.) -Rezultat: u ranoj fazi iskustvo bitno utjee na razvoj perc. -prouavanja novoroenadi: djeca imaju dosta sreenu perc. -Znai, rezultat svega nije jo ba posve jasan, no zakljuak je trenutano: perc nastaje prema nekim uroenim principima organizacije, ali ju iskustvo i uenje jako determinira, i mijenja, i razvija -Imamo dalje dvije teorije na koji se nain dogaa ta modifikacija perc. s novim podraajima dolazi nova reakcija na njih, pa se perc. razvija; upgrade sistema je potreban -teorija obogaenja: kod istih podraaja mi te podraaje odjednom organiziramo na bitno nove naine kod uenja itanja Podraaji su isti, no nae shvaanje se odjednom promjeni. -Te dvije teor.: komplementarne su, ne pobijaju se meusobno. -Dakle, na kraju pobijedila gestalt -Psiholoki i epistemoloki pristup percepciji -Psiho: perc je psihiki dogaaj (tu spada i sva ona fiziologija perc.), dakle u kontekstu drugih psihikih shvaanja. -Ona gleda narav perc, uzroke i uinke perc. Dalje, koji su uvjeti u kojima e nastati opstati i nestati = zakon perc, te je tako tu u ovom svemu slina prirodnim znanostima Dakle, to se nae epistemologije tie, psiho spada pod prirodne znanosti -Epistemologija: nije ko kod psihike, nego je kod nje pristup normativan. Ona istrauje perc kao izvor znanja i izvor pravdanja za nae djelovanje. Istrauje odnose perc prema vjerovanju; moemo li perc uzeti kao jamstvo za istinitost vjerovanja i svi uvjeti vezani uz to. -odnos perc prema izvanjskoj stvarnosti je li sama perc istinita, ili nije, ili koliko je -je li perc glavni izvor znanja, jeli jedini, itd -Zato je epistem. normativna znanost? Isto ko i etika, postavlja norme, kriterije to treba smatrati znanjem, a to ne, norme kojima odreujemo je li net istinito ili nije. -postoji i drugi tip epist. koji nije klasian , naturalizirana epistem. di epistem. predstavlja dio psihologije, odn. dio prirodnih znanosti. Perc je kod njih shvaena kao uzrok istinita vjerovanja, sva perceptivna vjerovanja (zapravo veinu njih) treba smatrati znanjem. Metoda je tu induktivna, itd., itd. ista prirodna znanost 25.11.05 (1. sat) -Perc nije trenutana. (jer je percepcija; ona jest neposredna, ali ona isto jest i neka obrada podataka (za to treba vremena, dodue jako malo, ali treba)) 9

-Perceptivni pluralizam: injenica da je perc razliita meu raznim ljudima. -Problem percepcije kao posrednika duh-tijelo -Ako mi imamo duh(u) (duhovan dio) i tijelo (materijalno), kako ta dva (onak karicovski reeno) momenta, entiteta, bia mogu meusobno interagirati (djelovati), kako jedno moe djelovati na drugo Perc je u tom pitanju jako vana jer je povezana i s jednim i s drugim. U perc fizika supstancija djeluje na um. -Kod Leibniza (ita se Lajbni(t)c, da se zna) imamo rjeenje dileme da jednostavno nikakvog meudjelovanja nema, jedno ne djeluje na drugo (ni na koju stranu), no Bog (sam) je nekada utimao te dvije supstancije da ukratko kad jedna mrdne, mrdne i druga. Percepcija uope po tom u biti ne postoji, nego predstavlja samo 'sluajnu nuspojavu' ustrojstva cijelog svemira -Primjer za ovo sve je onaj sa satovima; urar utima dva sata da se jako, uasno tono oba pokreu zajedno. E sad, kad jedan kucne, istovremeno (recimo) kucne i drugi, kad jedan zazvoni pet uri, zvoni i drugi, kad jedan izbaci kukavicu, isto i drugi, tako te bi neuko oko moglo rei da su ta dva sata povezana nekom nama nevidljivom icom, no oni to nisu, nego su samo tako nekada na poetku zbivanja narihtani. Cijeli sistem ima uanih rupa! Jer to znai da nema nikakvog razloga, what so ever, da su ova dva bia povezana, tu se negiraju oite interakcije izmeu jednog i drugog, itd. -E sad taj Leibnizov sistem je onda po onoj podjeli totalni subjektivizam, te taj primjer lijepo pokazuje da ekstremni subjektivizam moe uspjeti bar na nekoj razini U epistemologiji je takav subjektivizam i ist i legitiman Krajnji odgovor on nikako nije -Dakle, dosad o svemu, pristup bio uglavnom psihologijski, te se time pokazuje da, kako god uzeo epistemologiju, ona bez psihologije ne moe! (2. sat, seminar) -Descartes, uvod -On prvo napada temelje, jer nema, ono, vremena da napada sve, kad ionako, ako napadne i srui temelje, sve ono graeno na temeljima e se sruiti. To se zove fundacionalizam. -A temelji su mu percepcija i razum oba e bit napadnuta i plus sva vjerovanja vezana uz ova dva. -Percepciju prvo obara argumentom san i java (o detaljima vidit: 'epist sem + datum'), a da bi oborio i razum treba mu Genius malignus. -Bitna mu je, naravno istina, no ne bilo koja, nego nedvojbena! di nema dvojbe, nego istina u koju nije uope mogue dvojiti totalna rigoroznost. -Kritiki pristup: vlastita vjerovanja podvrgnuti sumnji, a u biti time se i bavi sama epistemologija. Uvijek u epistem mora zadravati kritiku distanciranost u svim svojim vjerovanjima. Mora se uvijek gledati koliko su vjerovanja opravdana. -Bitno je uoiti da kritiki pristup nije nijekanje vjerovanja (skepticizam),. Nego je ono smo ispitivanje vjerovanja, traenje sigurnog puta kroz movaru krivih vjerovanja -Genius malignus nije nuan, jer na nain spoznaje ne mora uope biti vezan uz stvarnost. (3. sat) -Odnos percepcije i vjerovanja -Djelovanje moe biti obrazloeno, te moe biti i slijepo (opravdano i neopravdano). -Kada je jako opravdano prvo miljenje, onda znanje to je ona podjela otprije, dostatni razlozi, itd. -Valja naglasiti finu distinkciju izmeu razloga (za neko vjerovanje) i dostatnih razloga. Kada je vjerovanje opravdano imamo razloge, to su oni apsorbirani/apsolvirani, konzumirani, itd ('to me pita jesam li siguran da pada kia?! Ona pada jer vidim, gaddemet, da pada i da kisnem i da sam mokar ko mi') A ako imamo samo dostatne razloge, onda oni ne moraju biti meusobno povezani. -Znanje vs. opravdano vjerovanje svako znanje mora biti opravdano, obrnuto nee ba ii. Znanje povlai i svoje jamstvo, a o.v. ne mora imati jamstvo. -Poelo vjerovanja -Uzrono poelo: uzrok koji proizvodi vjerovanje (perc). -Razlono poelo: vjerovanje opravdano razlozima (nekim). -Spoznajno utemeljenje: ako neko vjerovanje pravdamo znanjem, vjerovanje iz znanja. 10

-Uzrok ne mora biti i razlog vjerovanja; primjer, pod hipnozom; uzrok vjerovanja je neki crazy tip koji nonstop mae sa starim satom na koncu, a samo vjerovanje koje je on nama (meni ne!!) dao ne mora biti razloan -Dvije klasifikacije vjerovanja -1) Po poelu, izvoru perceptivno vjerovanje, svjedoanstvo, iliti testimonijsko vjerovanje, razumsko. -2) Dioba na objektno i propozicijsko vjerovanje: Objektno/predmetno: pitanje objekta vjerovanja, koji je to tono objekt o kojem se net vjeruje; prim. Vjerujem da je Danica i Veernjaa i Venera planet. -Propozicijsko: bitan tono odreen predmet, bitna injenica; Vjerujem da je Danica planet. Bitno je da je ba Danica planet. -Objektno: De rei (ili de res, not shure); propozic.: De dictum (o rijei, izrazu). -Kod propozic. sud (onaj logiki) bitan, subjekt nekog suda je pojam, a budui da je kod objektnog bitan samo predmet, stvar, kod objektnog nee biti vjerovanje u sud, a kod propoz. hoe. Propozicijsko vjerovanje ve u sebi sadri, implicira objektno. -Mogue je lupiti jedno objektno vjerovanje za vie propozicijskih vjerovanja, odn. za mnoge mogue sudove. -Od ova dva, objektno je temeljnije, ba zato to nam ne treba pojam da bi na taj nain vjerovali; propozicijsko je dakle, preciznije. -Propozicijsko nam je vanije u epistemologiji -Klasifikacija percepcije -Tie se odnosa perc prema vjerovanju. Imamo tri glavne vrste perc: puka/jednostavna, objektna/predmetna i propozicijska/injenina perc. -Perc ne mora dovesti do vjerovanja; perc se moe zapamtiti, no do vjerovanja ne mora doi ni odmah, ni uope (od tog zapamenog percipiranog neega) To je puka percepcija, perc brez ikakvog vjerovanja. -Ona je temelj za nae vjerovanje; spremna je kao temeljna dispozicija za vjerovanje dok pitanje oe-nee to vjerovanje od ove perc nastati kasnije nije ni bitno. -Objektna i propozicijska perc: ako od one puke perc nastanu bilo objektivno, bilo propoz vjerovanje, nastaju ove dvije vrste perc. -Puka perc u temelju prethodi objektnoj, koja prethodi propozicijskoj. -Ako je onda, u ova dva sluaja, to vjerovanje znanje percepcija predstavlja spoznajno poelo, moe biti i razlono poelo. -Na percepciji se temelji karakter i vjerodostojnost vjerovanja. -Budui da vjerovanje spada u kognitivne stavove, onda su i one dvije vrste perc kognitivne perc. Postoje, naime, dvije vrste ina, kognitivni i gonativni (ljezde, osjeti, itd.). Kognitivni in ima za svoj predmet sud, gonativni nema. -Kod kognitivnih inova imamo jo i doksastike i nedoksastike; doksastiki su oni sudovi u koje se vjeruje da su istiniti, a nedoksastiki su sudovi bez vjerovanja u njih; prim.: kod gledanja filma, donosimo sudove, no ne vjerijemo da su ti sudovi istiniti, jer ne vjerujemo da je ita na filmu istinito, jer smo svjesni da je to film (lijep primjer je bilo koji fantasy film; Gospodar prstenova npr. Moemo mi navijati i raspravljati kolko hoemo o Frodu, Sauronu i sukobu dobra i zla, al uope ne vjerujemo da je to stvarno, odnosno istinito) -Percepcije (one dvije, objektna i propoz.) istinite koliko je sud, odn vjerovanje istinito. Puka perc ne moe biti istinita ili neistinita. -Te tako ove dvije vrste perc ispadaju epistemoloke vrste percepcije. -Elementi percepcije -Subjekt perc ko uope percipira. -Objekt ono to se percipira -Prilona oznaka percepcije ne, ne ek, ek ne ide to tu -Iskustvo ta znamo o emu -Odnos izmeu subjekta i objekta: Kausalni odnos. Objekt proizvodi iskustvo u subjektu; s tim da je tu i intencija; subjekt intendira (na) objekt. 11

-E sad, je li perc dostatan razlog? (opravdanja vjerovanja) -Obino moemo opravdati, no postoje i iznimke perc. varke. -Tako da ne moemo perc uzeti univerzalno kao opravdanje; sama o sebi ona nije zadovoljavajua. 09.12.05 (1. Sat) -Razlika primarne i sekundarne perc -Razlika je prvenstveno u izravnosti; kod primarne izravno percipiramo net; imamo percepciju + osjet; to je percepcija ba onog tijela koje izaziva podraaje. -Sekundarna: posredna perc: npr. ne vidimo u autu razinu goriva (izravno) u rezervoaru, ali vidimo malu kazaljkicu na oferajbi, koja je povezana nekakim mehanikim nainom s rezervoarom i koja nam poruuje kolika je razina; isto i sa satok kao pokazivaem vremena -Veina tih sekundarnih perc je nauena. -Zgodan primjer za to je uenje jezika neto to nam prije nije bilo oita poruka, nakon to smo nauili jezik jeste, cappisi?! -Predmet primarne perc nam je znak indikacije za one predmete sekundarne perc postoji odnos izmeu dvije perc (mi troimo gorivo, a kazaljkica se pomie najee nalijevo). -E sad, pitanje je moramo li mi znati za taj odnos da bi skuili vezu primarne i sekundarne. -Dvije teorije vezane uz to: internalistika i externalistika pozicija. -Inter.: moramo imati znanje da bi mogli pokopati te dvije perc. Onda jo: -Dvije varijante ovoga principa: 1) moramo ba ba znati i 2) moramo imati opravdano vjerovanje. -Exterijernalistika: drito kontra ove (Bogu fala), ne moramo znati nita, bitno je jedino da su prim i sekunda povezane kao uzrok (daklem, kad nestaje benzina da se kazaljkica zaista mrdne ulijevo) -Externalisti kau da internalisti brkaju znanje i znanje o znanju - kau jedno je znati neto, drugo znati da znamo o neemu za perc (bilo kakvu) nam je dosta iskustvo. -Onda, internalisti kau o exterima da ne razlikuju znanje i puki pogodak ak ne mo rei nikakav dovoljno dobar razlog da se net dogaa onda je to samo pogodak I tako the struggle continues -Kod sekundarne perc moraju svakako (to se zove teorijska optereenost) postojati neka predznanja da bi dolo uope do njenog nastanka. Ak vidim dim, a ne vidim vatru, zakljuujem na postojanje vatre. iiili stroja za maglu; ak znamo da se negdje net gradi, i ujemo ekianje, znamo da se upravo sad tamo gradi -Problem korespondencije -Tradicionalno je ovo prva teorija istine (vidi gori), no ovdje je rije o kognitivni vrstama perc. -E, a to tono znai korespondencija? -Slinost. Perc mora biti nalik na stvarnost. -E a, jebiga, perc nije slina stvarnosti (opet vidi gore). U tom smislu perc ne korespondira i neistinita je. -No, moe biti rije o neemu drugomu, samo ne o slinosti -A prvo to pada na pamet perc moe korespondirati stvarnosti u vidu mjesta. To je dobro, to je u redu; ali ne realnog mjesta, nego pomou intencije. -Mi intendiramo na predmet (koji se stvarno nalazi u prostoru) i zamiljamo da on stoji tono na nekom mjestu. Pa se izmeu toga moe povui korespondencija. Pritom je nebitno je li percepcija nalik na predmet dakle malo ogranienje korespondencije. -Odnos korespondencija u odnosu/ima to se opet odnosi na primjer kazaljke; mi intendiramo i nekakve odnose. -Ponaanje mi percepcijom intendiramo jo i ponaanje nekog predmeta (slino ko i s odnosom) -Znai ukratko, perc moe korespondirati stvarnosti, no jedino ako gledamo samo na intenciju. -Problem tzv. vremenskog razmaka -Predmet percepcije je aktualan (prema definiciji), no nuno nekakav kratak period mora proi od ba istinski aktualnog trenutka i percepcije tog aktualnog trenutka. 12

-I dok je ovaj moment overblown ako priamo o vidu, kod percepcije zvuka je drugaije zvuk je spor, svjetlost je brza, ali jo uvijek ima konanu brzinu Dok gledamo svjetlost dalekih zvijezda, jel su one jo uvijek tamo ili nisu i slini zajebi -Rjeenja: kauzalna teorija: bitno je ne hoe li predmet postojati ili ne, nego samo je li predmet prouzrokovao tu odreenu percepciju, dakle nebitna neposredna aktualnost. -Nadalje, moemo jednostavno zanemariti taj nedostatak, jer su sluajevi u kojima se pojavljuje takva perc extremno rijetki. E pa, ako je nedostatak zanemariv (dok gledamo jabuku crvenu na metar od nas nije nam bitna brzina svjetlosti, i hoe li jabuka istinski biti tamo nakon te milijardtinke sekunde, dok se foton izvoli mrdnuti od jabuke do naeg oka) onda ga lijepo zanemarimo, ako pak nije onda to nije prava vrsta percepcije (daklem vezano uz promatranje svemira i sl.). S tim da nam onda trebaju druge znanosti (fizika, astronomija) i to samo teorije da bi identificirali je li nam taj predmet aktualan. -Dakle u ovom sluaju se ne radi o verificiranju percepcije, nego vie znanstvenom verificiranju perc. Tako da su eto to (i takvi) sluajevi zbog kojih moemo modificirati nau perc koristei saznanja drugih znanosti. -Tu je daklem bitno ne da modificiramo samu znanstvenu teoriju, nego percepciju na osnovu te teorije. Dobar primjer je injenica da ulje prolazi kroz mramor. A mramor ravan i nije upalj E a kako sad onda? A znanstveno je dokazano da ulje prolazi kroz mramor Ha nita, onda; onda mijenjamo vlastitu perc i kaemo da mramor jeste upalj, ali su rupice tolko male da ih se ne moe ljudskim snagama percipirati. I zaista, kad se izgradio elektronski mikroskop, pokazalo se da ima rupica -Ovo pravilo pada u vodu jedino u sluaju da nikako ne moemo pomiriti ovo dvoje tek se onda mijenja teorija, a ne perc. -Teoretske vrline -Vezano uz gornju raspravicu, teorija se ne mijenja sve dok ne moe vie a da ju ne promijeni. nije sklon mijenjanju znanstvenih teorija, pogotovo ak se ini da one donekle dobro funkcioniraju. -Sve je to na neki nain konzervativizam Kada imamo dvije (ili vie) podjednako valjanih teorija, a obje e sigurno imati neobjanjive probleme (daklem, ne mogu jadne ni na koji nain rijeiti neto) onda se priklanjamo onoj teoriji koja se uvjerljivije bavi tim nerijeenim problemom. E a te teoretske vrline su u biti kriteriji uvjerljivosti Pa imamo: -Koherencija, ve spominjana; perc je samo jedno jedino djelovanje, nasuprot sustavu vjerovanja za koja mislimo da su istinita. Ako se fajtaju perc naspram cijelog velikog sustava perc gubi. (Homer Simpson kae: Vidio sam vanzemaljce. Marge mu odgovora da ih je vidio u petak naveer, da smrdi na rum, da je pronaen u nesvjesti; dalje da nitko iv u tom kraju nije nita ni vidio ni uo slinoga, ko to je on ispriao, da on ima naviku napit se i priati gluposti I na kraju ispada da je Margeina teorija puno bolja od njegove, pa je ona i istinita, tako da ih onda on i nije vidio) -Ako imamo vie suprotnih teorija, a sve se slau i u injenicama, gledamo onu jednostavniju, pa nju proglaavamo istinom Jednostavnije je bolje -Druge teoretske vrline su: jednostavnost, prirodnost, provjerljivost, koherencija -Naravno, valja spomenuti da se ovi trikovi primjenjuju jedino onda kada imamo dvije podjednake teorije, kad su sva objanjenja podjednako (logiki) valjana -Kod perc postoji tono odreen uzrok (za razliku od halucinacije), no budui da moemo zamisliti da vidimo taj uzrok nije toliko bitan sam po sebi. -U kauzalnoj teoriji, npr. bitan je samo vanjski uzrok perc. -U idealizmu moe se za perc. rei da je ona 'iva', u smislu pristanka vjerovanja. Nije bitno ni svjetlo, ni oko, nego samo da je perc iva, da je ona ista ko i mata, no vrlo vividna, iva, te da mi vjerujemo da je istinita. -Pojam iskustva -Postoje dva ua pojma iskustva: iskustvo izazvano izvanjskom stvarnosti, kojemu je i predmet izvanjska stvarnost; tu spadaju osjeti + perc. To je vanjsko iskustvo, te (jasno valjda) unutarnje iskustvo, introspekcija, iji je predmet misao. -Imamo s tim u vezi etiri bitna pojma: iskustvo; pamenje; iz ta dva zajedno se mogu izvui generalni zakoni (zakoni koji doputaju iznimku svi su ljudi nii od dva i po metra a onda se rodi ovjek koji to nije), te jo univerzalni zakoni, koji ne doputaju iznimku 13

(2. Sat) Descartes nastavak -O njegovoj metodikoj dvojbi (opet) -Sigurno je jedino da nita nije sigurno, no mi smo si sami istiniti, itd. -Problem voska; jeli vosak isti kad se rastopi, pa kad se opet stvrdne, ili je to neki drugi vosak -Ne moe se matom shvatiti to je vosak, nego duhom. Ako perc (jer bi se u traenju istine trebalo poeti od nje) sudim da vosak postoji, znai i da ja postojim, te se opet dolazi do onoga da i jesam i postojim ja kao ja. -Daklem, opet, iskaz 'ja jesam, ja postojim' je svakako istinit. Na ovom svijetu je jedino nedvojbeno da misao jest (postoji). -Na kraju, da ponovimo, rezultat metodike dvojbe je jedna jedina istina mislim dakle jesam. -Genius malignus vara ljude, e pa mora biti da postojimo, jer da nas nema on ne bi imao ta varati Ako sumnjam, ako e nas taj zloduh varati i varati mi moramo postojati! -Dalje ide pitanje to sam ja tijelo ili duh? -Kod Descartesa postoji jo i trei dio ovjeka: tijelo (jasno), u sredini ono vegetativno no duhovno (dua?) i tek na treoj razini duh kao isti duh. -E sad, Descartes ne nijee da je sva ta tri zajedno, on opet inzistira na nepobitnom dokazu. E pa dobro, daklem, jeli postoji kao dua ili kao tijelo? -Koji mu je najpouzdaniji izvor znanja? Introspekcija, jer smo nuno svjesni sami sebe. -Bitno je pitanje spada li jo tu i logiki zakljuak, kao koritenje uma (tipa koritenje procesora on samo rauna, a briga ga to emo mi s tim informacijama). Nije ba jasno i nije ba razjanjeno ovo, no nekako je (meni, kao i karici) blie da bi trebao tu biti i um, koa razum u toj introspekciji -Dakle koji sam to taj 'ja' tvar koja misli; res cogitas, ja sam samo aneo -Vosak -Radi li se o pojmu ili percepciji voska? Vosak, kao pojam je opi, naspram konkretnog percipiranog voska -to se pojma tie polazi se od percepcije i to razliitih percepcija koje se meusobno razlikuju, te nisu si iste. -Do pojma voska dolazimo razumom; osjetilima dolazimo do pojedinanih stvari, no opet se moemo vratiti, pa rei da je prepoznavanje voska kao takvog dio percepcije. to sve na kraju moemo zaokruiti u ono ve reeno: perc nije samo zbroj svih osjeta (svih sense data), nego je ona i kodiranje tih svih osjeta u neto vie, neto to e postati pojam (voska u ovom slu). -Kod Kanta imamo termin predmet iskustva; Da bi neto za Descartesa bilo predmet iskustva, ono mora imati senzitivan sadraj (sense data), matu (neto kao zajedniko osjetilo, no nije isto, al nije mu ni bitno to je ona tonovidi gore) i jo razum. -Kod Kanta prvo isto neto slino senzitivnom sadraju, sama sirova graa. Dalje imamo iste (a priori dane) forme sjetilnosti - uglavnom neke stvari na koje se Kant palio; kako je on bio govorio da u ima neto a priori e pa u to spadaju i te forme Prostor i vrijeme su, npr. neke od tih formi. Slue za onu prvu neposrednu obradu tih sirovih informacija. Npr. po Kantu vidimo samo eir i odijelo, a percipiramo cijelog . I zadnje imamo (opet) razum, sa njegovih 12 kategorija. 4 -(3. Sat) dalje o predmetu iskustva vs. predmet razuma -Iskustvo, odn. njegov predmet je dakle pojedinaan i konkretan, slino kao kod perc, dok je predmet razuma opi, apstraktan i univerzalan u biti tu spadaju pojam i razumski zakoni. -Dakle, ajmo malo govoriti o onoj vjenoj filozofskoj temi konkretno vs. apstraktno. -Moemo to jo i rei: kontigentno (postoji, ali ne mora postojati - iskustvo) vs. nuno (razum) -predmet perc je zbiljski, predmeti razuma mogui ili nuno (i jedno i drugo), no valja uoiti da samo pomou razuma ne moemo spoznati zbiljsko. 14

-Kod perc je naravno obrnuto, i premda je ona proeta nekim umskim momentima (ono 'postprocesiranje' perc), te premda tu spada i perc mogunosti (kao pred-percipiranje onoga to bi se moglo desiti), uvijek je perc vezana uz zbiljske predmete. -Ontoloki status predmeta percepcije -Problem je 'vaki: To to vidim, dali to zaista postoji? -Problem je dosta bitan, jer se neki glavni filozofski momenti ekstrahiraju drito iz ovog pitanja, pa je bolje shvatiti ovo sve -To su zapravo ve gore spomenute (kod dosega znanja) 4 kategorije realno i nerealno/antirealno, te ontoloko i epistemoloko -Bavit emo se utvrivanjem najbolje, najprihvatljivije teorije od svih ovih -Dakle, dvije osnovne pozicije: realizam i antirealizam (ako onda net nije bilo ba bistro sada e se to sve detaljnije obraditi; sve je pod kontrolom, nema razloga za paniku, rest assured!) -Realizam -Da bi stvari bile malo jednostavnije imamo jo podjelu na indirektni i direktni, te jo naivni i znanstveni; daklem sveukupno zasad 4 (pisano: etiri) pozicije realizma. O onto/epist momentima emo malo poslije; ne spadaju u ovakvu podjelu -Dakle; kljuno, temeljno i bitno je da realizam govori da neki predmet postoji, ako ga se i ne opaa dapae, to postoji, ako ga nitko ni ne opaa, pa ak ni ako nitko ni ne postoji tko e ga opaatiPredmet perc postoji neovisno o perc i percipijentu to je stvarnost. -Direktni realizam: Ono to percipiramo - stvarno postoji. I to moramo percipirati (spoznati) izravno, bez posrednika, pa se zato i zove direktni -E sad, tu se raa nekoliko problemia, jer se prije pretpostavljalo da izravna svijest implicira nepogreivu spoznaju, no ta su gledita malo poljuljana u 20. st. Dakle sada je to prijeporno (otom-potom), pa je to jedan argument manje u korist istinitosti direktnog realizma -Prije se isto tako smatralo da je izravna svijest trenutana (ne treba nam nekakav proces da bi nam sjeanje 'dolo' u glavu, nego je proces izravan), no i to je u prolom stoljeu poljuljano. -Dalje imamo naivni direktni realizam: koji kae da sve to percipiramo stvarno postoji; 'naivan' nije vrijednosni termin, nego vie oznaava 'pretkritiki' -Te dalje kritiki (ili znanstveni) direktn: smatra da samo neto od onoga to percipiramo postoji stvarno, a neto ne. Vezano uz ovo je onaj tradicionalni nauk prvotnih i drugotnih kakvoa (Locke, atomisti) Drugotne kakvoe mi vidimo, no one ne postoje zapravo, nego se svode na prvotne kakvoe, koje stvarno, stvarno postoje (kao duina) -Indirektni realizam: Mi smo svjesni stvarnosti, no ne moramo je biti svjesni (percipirati ju) izravno, dakle neizravno (go figure) -Indirektni nam govori da smo mi svjesni neeg drugog, a ne prave stvarnosti to su ideje, predodbe. Preko tih ideja mi spoznajemo vanjsku stvarnost, one su predstava stvarnosti. Ideje sense data, su privatne, a fizike stvarnosti su javne -Daklem, da sve to samemo i najkrae mogue kaemo, mi tu stvarnost, po miljenju indirektnog realizma spoznajemo, ali neizravno -naivni indirektni: slino ko i sa direktnim; sve ega smo indirektno svjesni stvarno postoji. -Znanstveni indirektni: sve isto kao i sa indirektnim, dakle sve indirektno spoznato postoji, no budui da imamo prvotne i drugotne kakvoe postoje zaista samo prvotne. -Antirealizam -Nemojmo ga zamijeniti sa idealizmom (kao ono, ta je kontra od realizma? idealizam!), jer je on samo podvrsta antirealizma Imamo dakle ovdje idealizam i fenomenalizam. Te onda jo jednu podjelu na eliminativni i reduktivni. To su jo etiri pozicije -Antirealizam je ono suprotno od realizma (koja pametna izjava!), to e rei da predmet percepcije postoji ovisno o percepciji; predmet percepcije je pojava, a ne stvarnost. --Valja ovdje uoiti da se sada u epistemologiji ograniavamo samo na predmet percepcije i njegov ontoloki status; ne eli se staviti nita od ovoga u nikakav kontext. Nije bitno, npr. 'gdje' i kako postoji predmet ako ne postoji stvarno, ili dok ga se percipira (stav idealizma) - bitno je samo vidjeti to e najbolje 15

proi od ovih osam kombinacija, pa se tek onda moe raspravljati gdje i kako da ukomponiramo dobivena saznanja u neki filozofski, metafiziki, ontoloki, il bilo kakav kontekst No time je malo reeno, jer, sad, misli li se tu na moguu perc, ili na aktualnu, itd -Idealizam: predmet percepcije postoji samo ako ga konkretno opaamo. -Problem idealizma je u isprekidanom postojanju stvari Jedna te ista stvar odmah, im ju nitko vie ne percipira prestaje postojati. -Rjeenje predlae George Bar (neto siuno je ve bilo reeno o ovome): Postoji bog, a bog stalno percipira. S tim da tada bog stvara cijeli svijet percipirajui ga, al to nam to vrijedi, kad ne moemo konkretnim dokazom potvrdit postojanje boga a postojanje ovog svijeta moemo vrlo lako, no otom potomTo se onda naziva teistiki idealizam. -Fenomenalizam: malo blai od idealizma; predmet perc postoji ako ga je na bilo kakav nain mogue opaziti. -On nema taj problem isprekidanog postojanja stvari. Prema fenomenalizmu, predmet perc postoji, ali ne stvarno, aktualno, nego kao mogunost. -Eliminativni antirealizam: nijee posve stvarnost kao takvu. -Reduktivni: svodi stvarnost samo na percepciju. -Da ne piem puno, oba dva se odnose i na idealizam, i na fenomenalizam, samo se mijenjaju objekti reenica -Postavlja se sada nakon svega, u analizi, moe li postojati neto to nitko, nitko, al ba nitko (ni bog) nikako ne moe percipirati/spoznati odgovor: ne moe! -Kant je odgovorio na to da postoji, no mi to spoznajemo kao uzrok neega emu mi nismo uzrok. (naih osjeta) -No kako e se svi lijepo sloiti da je ovo gore svakako besmislica, ispada da je pojava sastavni dio stvarnosti. to znai da se fenomenalizam uspio odmaknuti od idealizma i pribliiti realizmu, te da idealizam polako gubi bitku naspram realizma 13.01.06 -Fali jedan sat, jebiga

(2. Sat) -O seminaru pogledati dobivene papire dosta toga je dobro objanjeno tamo -Dogovorili smo se da se ne moe dokazati neistinitost fenomenalizma, a idealizam ba i ne dri vodu (3. Sat) -Naelo kauzalnosti -Perc nam slui da detektiramo objekte, no ona nam jo i pomae da definiramo same objekte, te da ih i kvalificiramo. -Na koji nain detektiramo da postoji izvanjska stvarnost? Moemo zakljuiti a posteriori, i to pomou kauzalnosti mi nismo uzrok sadraja, nego je neto drugo, izvan nas, tako da znamo da nekakva stvarnost postoji -Introspekcija se tradicionalno smatra sigurnim izvorom znanja, no pokazalo se da ona i nije ba zaista sto posto pouzdana. -E sad, ovisno o kauzalnosti ako pretpostavimo da je ona nuna, bilo bi sve u redu, te bi mi mogli perc a priori, no mi to ipak ne moemo. -Naelo kauzalnosti (sve to postoji ima svoj uzrok) djeluje u nekim openitim radnjama, ali ako se stavi u odreeni kontekst, a taj nam je ba kontekst bitan za spoznaju, pogotovo perceptivnu recimo, primjer za to je sluaj, sluajnost (mijeanje karata; mi ne moemo uzrono-posljedino odrediti koja e karta ispasti (mislim, nije da je kategoriki nemogue odrediti, ali, ko to je napisano mi ne moemo odrediti to!)) -Dakle, uzrok, naelo uzronosti, to se percepcije, kao naina spoznavanja tie, nije nuno, samo je mogue Pa onda dalje moramo pogledati je li naelo uzronosti dovoljno vjerojatno, to nas vraa opet samo na statistiku, procjenjivanje, a ne temeljno vrste dokaze, kakve je traio Leibniz. -E sad, neke zakonitosti u ovom svijetu ipak postoje. E pa onda pod tim je zakonitostima naelo uzronosti valjano -Te je onda taj uzrok uvijek izvan nas (ne kao sa introspekcijom, da je u nama) -Odnos izmeu vanjske stvari i sense data 16

-Problem je u tome to moramo imati neovisno znanje i o vanjskoj stvari (Stolica stoji eto tu!), i o senzitivnim podacima (Vidim da stolica stoji eto tu, to mi govore moje oi!) E a tu je onda problem, jer ne moemo imati posve neovisno znanje i o jednom i o drugom, a da je stvarno sigurno Neto od ova dva se mora pretpostaviti da tima. Ili sama vanjska stvarnost, ili sense data o toj stvarnosti -Jedino pretpostavka o odnosu u postojanju nudi valjano objanjenje (znai pretpostavimo da zaista i ima odnosa izmeu sense data i stvarnosti, pa e stvar funkcionirati) -INTROSPEKCIJA -to je Intro? Introspekcija je neposredan uvid u vlastita mentalna stanja. -Bitno je ovo 'vlastiti', jer je jedino u tom sluaju intro-spekcija. -Spoznaja vlastitog mentalnog stanja je neposredna. -Spoznaja mentalnih stanja drugih osoba moe biti jedino posredna (ponaanje, izraz lica, itd.) -Za intro je bitna ta neposrednost; predmet intro su mentalna stanja. -Jedino valja paziti da se to ogranii na trenutana stanja, jer je inae rije o sjeanju, ne intro. -Daklem, predmet intro je mentalan, trenutaan, a samim time i konkretan; u biti isto kao i kod perc. predmet je pojedinaan, konkretan, aktualan i neposredan. -Pitanje je sad jeli sam subjekt predmet intro. Te dalje ono 'ja' koga sam svjestan, koga spoznajem e koliko je to 'ja'? Jeli to 'ja' samo trenutano, ili kompletno 'ja'? -Intro koristi znanje o sebi (slino kao kod onih unutarnjih osjetila, osjetila o sebi). U to znanje spada jo i sjeanje i znanje o svome poloaju (socijalnom, mjesnom, itd.) -Forma refleksije mi imamo neposrednu spoznaju ne samo o misli, nego i o misli kao svojoj, npr. dolazi do velikih problema, ako netko ima krivu formu refleksije amnezija, nesvjesnost vlastitog tijela, itd. -Intro bi se mogla izanalizirati kao percepcija + forma refleksije, dakle percepcija boli, i shvaanje boli kao svoje boli. -Leibniz naziva intro apercepcija. -Drugi nazivi: samosvijest, uvid u postojanje sebe na konkretnoj razini -Intro se moe koristiti u psihologiji kao terapijska metoda. Prije nije bila dozvoljena nije se smatrala dovoljno znanstvenom, no intro nije ponovljiva (experimentalno) -U filozofiji je pak, intro dosta primjenjivana. U logici, npr. kod zamiljanja drugog kvadrata -Intro moe posluiti kao verifikacija. Pitanje postojanja nekog 'ja', pitanje postojanja nekih kvalija (dakle ne kvaliteta, nego kvalija boje zvukovi, okusi, itd., vidjeti kod Russela). -Vezano s tim, sense data su predmeti introspekcije. A ovo je vrlo vano za fundacionalizam jer se on temelji na onim vjerovanjima koja su nepogreiva. -Btw., ovo da je intro nepogreiva dolazi od Descartesa. Kod njega kod onog njegovog 'mislim - dakle jesam', ovaj 'mislim' pripada introspekciji, dakle 'mislim' je konkretno. -A ono 'ja jesam' je onaj trenutaan, konkretan 'ja'. -(Neosnovani) prigovor Descartesu: zato 'mislim' dakle jesam? D. Kae da je jedino 'mislim' nedvojbeno. Ako bi bilo 'hodam, dakle jesam', e to bi bilo dvojbeno; ne bi znali jeli apsolutna istina jeli hodam ili ne. -U 20. st. je pak dokazano da bi intro mogla biti pogreiva 27.01.06 (1. Sat) -Pet osnovnih teza tradicionalne teorije introspekcije -1. Nepogreivost intro naprosto je logiki nemogue zanijekati percepciju ako vidim neto, bez obzira je li to zaista postoji, ili ne; jel to fatamorgana, obmana, ili tagod - ne mogu zanijekati da to vidim -Dugo je ova teza bila vrlo utjecajna. -2. Puna transparentnost uma -Um je potpuno transparentan ne postoji predmet intro, a kojeg mi ne moemo spoznati -Opet je i ovo bilo vrlo utjecajno kroz povijest, malo ih je eljelo pobijati to. -Pa onda kad usporedimo intro takvu nepogreivu s perc i njenim obmanama i mataforganama intro ispada puno superiornija, tonija potpunija, itd. bar po tradicionalnom nauku 17

-3. iz toga slijedi: Intro kao temelj naeg znanja -U tradicionalistikom okviru trebalo se nai temeljne, pouzdane, itd. principe, eda bi mogli neto konkretno raditi s naim umovima -Logian zakljuak: najbolje nam utemeljiti znanja (sva mogua) na intro, nego da ih utemeljimo na perc, ili iemu drugomu -Jedino je problem u tome to je intro ograniena samo na naa mentalna stanja, a nema (neposredne) veze s izvanjskim svijetom. -Rjeenje: mi imamo neposredan uvid putem osjeta i jo imamo neposredan uvid u same osjetilne podatke pa tako zakljuujemo na postojanje izvanjskog svijeta -Dakle, to je put tradicionalnog indirektnog realizma. -4. Odnos izmeu perc i intro -Imamo asimteriju objanjeno, ve gore -Tradicionalno se intro shvaa kao unutarnja perc. -Neinterekcijski karakter: nit u perc, nit u intro nema nikakvog zakljuivanja, nikakav neposredan zakljuak, u spoznajnom smislu, no jedino u kauzalnom smislu perc dolazi tek na kraju. Prije nje se mora izlistati hrpa uzroka koji e onda dovesti do perc. A kod intro toga nema, nego mi naa mentalna stanja vidimo neposredno. -Realizam: stablo postoji i kad ga ne vidimo, ono postoji neovisno od nae perc. Kod unutarnjih osjeta, boli, npr., nije tako ako ih osjetimo ima ih, a ako ih ne osjetimo njih ni nema Ne moe biti da osjet bola postoji, ali ga mi ne registriramo, jer onda to nije osjet bola -5. Karakter predmeta introspekcije i percepcije -On je privatan, naspram javnosti predmeta perc. Privatnost, daklem, znai dostupno nedostupno sebi vs. drugima -A sad, problemi (tradic. teor. perc i intro) -1. Nepogreivost -Nalo se nekoliko stvari koje upozoravaju na pogreivost intro. -Vezane su uz psihologiju, oekivano; npr. ope mnijenje da sebe vidimo boljim i pametnijim nego to jesmo, dakle pitanje subjektivnosti -2. Samo 'ja' kao predmet introspekcije -Pitanje identiteta. Je li on aktualan, ili trajan E sad, ako je intro nepogreiva, onda nee timati ili jedno ili drugo miljenje. Oba ne mogu biti u pravu. -Descartes vs. Hume to znai da bi i intro mogla ispasti pogreiva -3. Predmet introspekcije -Predmet intro je mentalno stanje, no ono ne moe biti odreeno samo po sebi, tako da nekakvih utjecaja mora biti, pa e sad, koliko, kakvi su, itd. -U biti je problem svega toga u pitanju to sama introspekcija jest; ako je ona ista sirovina, isto osjeanje unutarnjih misli, itd. onda ovo sve ne stoji. Ako je ona ipak proeta utjecajem drugih naih znanja, imbenika, itd. onda tima -Tako da se stvaraju mnoga, mnoga pitanja -Npr. ako znamo (puno) logike drugaije emo imati introspekcijski uvid u neto od nekoga tko nema pojma logici. A pogotovo jo to vrijedi za osjeaje i volju -Kada bi odbacili sve mogue, pa tako i te utjecaje ostala bi nam ta sirova graa. Sve ono to bi moglo dati nekakvu formu naim mentalnim stanjima bi se trebalo zanemariti, ali onda je pitanje to bi se uope moglo postii sa onim to je ostalo, sa sirovom graom. Ne bi nam onda ostalo nita bitno, pa jebe cijeli projekt -Kod intro je dakle slino kao i u perc. Ak uzmemo da je intro automatsko itanje mentalnih stanja a budui da smo tijekom vremena svata nauili, i budui da nam je taj automatizam tijekom vremena i 18

posredstvom raznih utjecaja promijenjen ispada da je intro i sirova graa, ali plus jo i ti utjecaji. (dakle ko kod perc glavni kriterij je da je automatsko) -E sad! Ba zbog tih utjecaja intro moe biti promijenjena, tako te moe biti i krivo promijenjena. Tako da bi se moglo desiti, pod upravo ovim preciznijim pojmom intro, da intro moe i grijeiti. Dakle samo nam je sirova graa neposredno dana. minkanje, dodue se dogaa trenutano, ali nije da je ta klasifikacija, kategorizacija sirove grae neposredna (2. Sat, seminar) -O Russelu -Pitanje je dakle, to je najtonije objanjenje stvarnosti; realizam, antirealizam, idealizam, fenomenalizam -Odma se odgovora da se isto logiki (Descartesovski) ne moe nita zakljuivati, a ni pobijati, jer se istom logikom ne mogu dokazati ni realizam, ni idealizam -Pa moramo uvesti neku drugu tehniku. A najzgodnije se posluiti teorijom jednostavnijeg objanjenja (vidi gore o onim teoretskim vrlinama), pa ono objanjenje koje je jednostavnije, ljepe je i bolje i ispravnije -E pa ispada da je realizam puno jednostavniji od idealizma, pa je realizam i toniji -Jedno je pitanje nastanak naeg vjerovanja u postojanje izvanjske stvarnosti; otkud sad to da mi vie vjerujemo u postojanje izvanjske stvarnosti, no odgovor je lako dan: instinkt lake je bilo preivjeti i opstati ako si gladan i vjeruje da je peeni batak u tanjuru na stolu pravi batak, a ne samo fotokopija neke stvarnosti koju nikako ne moe osjetiti -A drugo je pitanje dokaz tog vjerovanja u postojanje izvanjske stvarnosti. -E pa Russel kae da tu bolje prolazi realizam -Danas su openito u svijetu idealizam i fenomenalizam odbaeni, a glavna se rasprava vodi oko toga je li direktni ili indirektni realizam. -Kontra indirektnog nema openitog nikakvog vrstog dokaza, dok kontra direktnog ima ve tvrih, pa je eto, za potrebe ove rasprave, na kraju indirektni pobjednik. Pa ak i ako nam je kritika to da smo se pozvali na teoretske vrline, a ne na neto vre neka, mi nismo cjepidlake -Btw. u prirodnim je znanostima realizam ope prihvaen jo od vremena Newtona i Descartesa (3. Sat) -Alternative tradicionalnoj teoriji introspekcije -a) Intro je zapravo zakljuak, a ne percepciji izunutra. -b) Fosforescencija: Sama mentalna stanja su takva da ih moramo biti svjesni -c) Nema bitne razlike izmeu intro i perc, te je u naelu isti nain/mehanizam spoznavanja. -d) Wittgensteinov pristup: Svi izrazi tipa Boli me., Bojim se., itd. samo su izrazi mentalnog stanja, ne sud o tom mentalnom stanju, dakle kao krik, jauk, samom koristei rijei Daklem nema spoznaje mentalnih stanja. -Danost -To je ono to nam je u nekoj spoznaji isto dano, bez utjecaja subjekta. -Dakle da bismo doli do iste pouzdane spoznaje moramo eliminirati subjekt, pa da nam ostane samo ta danost. Dakle vezana je uz perc i intro. -Sense data su danosti -E pa ko i sense data, imamo i u intro, ali to ne ini cijelu intro. -Pa da zakljuamo i kod perc, i kod intro je uvijek rije o vie razina, vie faza, pa se ne treba generalizirati. Sve to je vrijedilo za perc, vezano uz dodatnu obradu sirovih informacija vrijedi i za intro. -Imamo problem kod definiranja danosti kao predmeta znanja, jer je pitanje je li predmet znanja samo sirova graa, ili neto ve obraeno -Problem drugih umova (Other minds) -Imam(o) uvid samo u svoja znanja, a nemam(o) u tua. -E pa sad, kako mi/ja mogu/emo spoznati tua mentalna stanja? -Jasno je da moemo jedino prema analogiji vidimo izraz lica, pa zakljuujemo da je sretan/tuan/ljut, itd. -Jasno je da je ovakav zakljuak jako slab, on je samo uvjerenje. Suptilne misli i osjeaji su perceptivno posve neuoljivi 19

-I opet, ne moe se shvatiti/spoznati kakve tono mentalne procese prouzrokuje percipiranje nekog predmeta. -Kad vie ljudi u jednoj sobi gleda neki predmet svi ga vide malo drugaije. Mi neto zovemo nekom bojom samo po dogovoru; a sadraj u svijesti moe biti sasvim drukiji. Bitno je da se iskazi svih ljudi podudaraju, te svi kau To je plava boja. -Kod objekta introspekcije ne moemo napraviti referencu ni sa im. Na koji nain javni jezik (koji svi govore) moe definirati privatni jezik (ono samo iz naeg uma); kada me neto boli, samo ja znam kako me tono boli. Pomae opet jedino gledanje situacije i ponaanja, ali opet, to i nije ba vrsto. -Witt se bavio s tim, pa je smislio teoriju jezinih igara. Kako uimo jezik? Djelujemo i izgovaramo rijei (Primjer: Sada u kuhati ruak, pa u uzeti lonac, i napuniti vodom; stavit u lonac na vatru, pa kad vatra zavrije stavit u patu u kipuu vodu Ako bi netko uio Hrvatski iz ovog primjera koliko bi imenica, odnosa i atributa mogao nauiti iz jedne jednostavne radnje kuhanja), pa se tako naue nove rijei. -Dakle uporaba definira znaenje, ostenzivna tehnika uenja. -Iz ovoga svega slijedi da Witt hoe rei da je intro socijalno uvjetovana. Jer mi nit ne moemo rei o naim mentalnim procesima, ako nismo nauili govoriti, a nauili smo govoriti nuno pomou drutva. Da nema tog soc. faktora, intro bi ostala neto posve neodreeno 17.03.06 -UM (1. Sat) -Opet jedan tradicionalni izvor znanja. -Neki prave razliku izmeu uma i razuma, ali za ovu raspravu ona nije bitna, pa e se koristiti klao istoznanice -Prvi predmet (dakle princip po kome um moe funkcionirati kao takav, po kome moe spoznavati) spoznaje je protuslovlje. Ne moe postojati okrugao trokut, jedna stvar ne moe istovremeno, pod istim uvjetima i biti i ne-biti, itd. -Iz toga se izvodi i neprotuslovlje, te njihova veza; ono to sadri protuslovlje je logiki i metafiziki nemogue, a ono to ne sadri protuslovlje jeste mogue, itd. Na ovom prvom principu radi reduktio ad absurdum. -Naravno, nije isto da neto bude biti mogue fiziki i metafiziki; metafiziki je jae, ire, fiziki je samo fiziki -Imamo stanovite uvjete koji nam kazuju ako je neto metafiziki mogue da to bude i fiziki mogue. Problem je u tome jesu li ti uvjeti u nama a priori, il moramo doi do njih iskustvom. -Hume, koji se baktao s tim puno kae da ne moemo znati a priori, nego nam iskustvo treba. -Drugi predmet uma je nunost. On slijedi iz prvog. -Opet Hume, a i svi ostali kau da iskustvom samo ne moemo prepoznati nunost, nego nam treba neki mehanizam odvojen od iskustva, dakle umski -Trei je univerzalnost: umske spoznaje su univerzalne, vrijede uvijek i svagda, bez iznimke. -etvrti je apstrakcija, pravljenje opih pojmova. -Ona je tradicionalno najistaknutija razlika uma i iskustva. -A priori i um -Pojam a priori je formiran tek u Kanta. -Treba naglasiti da znanje a priori nije neovisno o iskustvu po postanku (da imamo znanje uprogramirano u tikvu odma od roenja), nego da je znanje a priori neovisno od iskustva po spoznajnoj vrijednosti, da ga ne moramo provjeravati iskustvom. Za definiciju a priori nije tolko bitan sam postanak. -Oduvijek imamo prijepor je li razum skup uroenih znanja, je li onu vremenskom smislu prije iskustva. -Dispozicijska znanja: ona kojih u danom trenutku nismo svjesni, ali bi ih znali prepoznati kad bi nas se pitalo; pa se tako pamenje moe tumaiti kao skup dispozicijskih znanja. -E pa su filozofi tvrdili da smo pomou tih dispozicijskih znanja svjesni nekih razumskih istina, a mi se samo, uz pomo iskustva, ili mate trebamo podsjetiti (OPlat) tih istina -No uglavnom nitko nije tvrdio da su nam znanja uroena aktualno, pa da mala djeca mogu odmah od roenja shvatiti Pitagorin pouak.

20

-Drugi kau da razum nije skup znanja, nego je tabula rasa (Arist) mi tijekom ivota, razvijajui se, shvaamo logike i matematike spoznaje. -Dakle tamo gore je iskustvo samo povod, a ovdje je iskustvo uzrok (jedino to nije jedini uzrok, nego nam on predstavlja c. materialis). -Pojmovi vezani uz sudove -Imamo tri pojmovna para vezana uz sudove: -1. A priori i a posteriori sudovi: -Dakle pojmove a priori je mogue shvatiti bez pozivanja na iskustvo (npr. negacija neega: beskonano = suprotno, negirano konano, praznina = negacija od punine, neega u prostoru). -Nekoliko primjera za znanje a posteriori (kontra od a priori), znanje dobiveno samo pomou iskustva: ima li vanzemaljaca/vode/ljudi/bogova/vragova na Marsu? Koliko ima planeta u Sunevom sustavu? -2. Nuno i kontigentno: -Nuno: nemogue da ne bude tako; kontingentno: zbiljski postoji (neto), ali i ne mora postojati. -Kontingentnost prepoznajemo i preko iskustva, i preko razuma. -3. Analitika i sintetika iskustva/sudovi: -Kant kae: Analitiki su sudovi oni kod kojih je predikat sadran u samom subjektu (Trokut ima tri kuta). Takvi sudovi nemaju obavijesnu vrijednost -U sintetikim sudovima predikat nije sadran u subjektu; Ovaj trokut je velik. Upravo zbog toga oni imaju obavijesnu vrijednost. -E u praxi je ovo malo kompliciranije -Primjer Pitagorinog pouka kad kaemo Zbroj kvadrata nad obje katete pravokutnog blablabla jednak je kvadratu nad hipotenuzom E onda unutar same iste definicije nema govora o hipotenuzama, katetama i kvadratima Pa bi ovaj iskaz mogao ispasti sintaktiki, al ako uzmemo iri sadraj pojma pravokutni trokut + katete, hipotenuze, krunice, p.m., i sve ostalo, onda je on analitiki -Kant postavlja pitanje postoje li sintetike spoznaje a priori (dodue pitanje sintetikih empirijskih spoznaja je neprijeporno ni jedna nije a priori, al sad priamo o onim sluajevima gdje nam je dozvoljeno malo muljati) -Pa si Kant i sam odgovara da su mogue upravo kod ovih geometrijskih primjera. Oni su em nuni, em su a priori, jer su nuni -Kod empirijskih istina/spoznaja ne moemo postii tu nunost (pa zato ne mogu biti ni a priori). One su samo generalne. -Za Kanta su univerzalnost i nunost osobine a priori. -Ako je neto znanje a priori jesu li u njemu sadrani uroeni pojmovi? -Nuno je da jesu -Teorije znanja a priori -Psihologizam aktualan u 19. i krajem 20. st. -Mi smo jednostavno tako konstruirani da znamo to a priori i gotovo. -Ne moemo drugaije ni misliti nego da je A+B isto to i B+A. -Lingvisticizam mi ne moemo dosljedno upotrebljavati rijei, a da se ne pozovemo na a priori znanja. -iz samog suda ne moemo skuiti njegov smisao ako ne prihvatimo neto a priori. Samo uz pomo a priori su nam sudovi shvatljivi. (2. Sat) -Russel i co. -Kvalija to je onaj fenomen, dakle, ne sama fizikalna injenica svjetlosnog vala, nego fenomen, ono to svjetlost uzrokuje u nama. -E pa pitanje: Je li ona, kvalija, utjee na nas (nau misao pogotovo) i kako? -Kratko, da, utjee. A kako? -Fenomen mijenja nau misao. On je jedan od uzroka stvaranja nae misli, e sad, koji od ona etiri glavna plus c. egzemplaris? -Pa na neki nain fenomen moe biti c. finnalis, al onda bi on bio sama svrha usmjeravanja naih misli, pa onda to ostaje samo 'na neki nain' 21

-Moe biti moda i c. efficiens, ali to bi znailo da se ko ivotinje okreemo svakom/najjaem fenomenu, to jednostavno znai da bi to negiralo nau volju. -E pa ispada c. egzemplaris. Dakle fenomen utjee kao neto to daje primjer i malo usmjerava, ali nita vie. -treba razlikovati predmet svijesti i ________ svijesti -Intencija: misao o neemu. To je taj odnos o neemu, usmjerenost na neto, odnos koji se stvara izmeu misli i materijalne stvarnosti. Razlika izmeu mentalnog i fizikog je intencionalnost. Ona je differentia specifica mentalnog i stvarnog fizikog -E sad, mnogi su pokuali opisati taj odnos, ionako je on jedan od temeljnih filozofskih pitanja svih vremena, to neto to 'stoji' oito izmeu duhovnog i fizikog, ali dosad se nije uspjelo napravit nita pametno Samo se zna da odnos postoji, da je specifian, pa ajmo ga mi bolje nazvati nekako drugaije da znamo o emu govorimo, ali osim imena (intencija) ne znamo puno o tom odnosu. -Imamo jasno, dvije teze, koje su zasad (obje podjednako) nedokazive: sve je na neki nain duh (idealizam), sve je na neki nain materija (realizam), pa je onda ono suprotno samo nusprodukt neega, npr. ako je sve samo materija, a duha nema, onda smo si mi samo umislili da duh postoji, samo ista psihika iluzija, itd (3. Sat) -Problem indukcije kod Humea -Vezan uz problem kauzalnosti, uzronosti. -To je ono dim nuno slijedi iz vatre; tijelo nuno treba pasti prema dolje. -Smatra on da u problemu imamo tri glavne komponente: -1. Postoji prostorno vremenski dodir izmeu uzroka i posljedice -2. Uzrok prethodi posljedici -3. Dojam nunosti -Ove prve dvije su prijeporne; -Newtonova fizika kae da moe biti velika razdaljina izmeu uzroka djelovanja i djelovanja samog (npr. percipiranja, spoznavanja, Sunce i Zemlja) -Pitanje vremena uzrok i posljedica mogu postojati i istovremeno, opet primjer iz Newtonove kole: Privlaenje magneta je istovremeno ko i dranje magneta jednog uz drugog) -e sad, ovo tree, dojam; je li on logiki opravdiv, ili je neutemeljen? -Hume kae: On dolazi iz indukcije, daklem, logikog opravdanja nema (ovdje nije rije o znanju a priori)! -Kasnije se dosta toga vrtilo oko toga, ali iskaz mu zasad stoji -Taj na dojam nunosti se temelji na. Navika nema nita sa logikom, ni sa perc, ona je isti prirodni zakon/mehanizam) -Tako da ispada da je Hume svojevrsna pretea naturalizma. -Ovo se sve moe shvatiti i kao kritika fizike, jer ni ona nema logiki opravdivo objanjenje. -Pa je Kant onda poeo ba sa tim pitanjem. -Pitao se je li onda fizika nauka a priori, ko matematika i logika. -Pa on kae da naelo uzronosti nije prijeporno i da vrijedi nuno i univerzalno. -E pa, ta je onda, jel jedno, il drugo? -Ako e se nae spoznaje temeljiti na objektima logiki ne moemo spoznati uzronost, pa moramo pretpostaviti da nam se spoznaje temelje na samom subjektu (to skoro da je onaj kopernikanski obrat, ali nije, fali mu jo neto, al doi emo i do toga) jer e onda sve moi funkcionirati. -Dakle taj obrat je motiviran Humeovim skepticizmom. -Kant ne tvrdi da mi sve fizikalne zakone apsolutno spoznajemo a priori, ali vei njihov dio. -Da bi se rijeio kritika da onda nismo objektivni (a kad smo subjektivni), on kae da se i sam objekt spoznaje (dakle objekt) utemeljuje na subjektu (E to je sad pravi kopernikanski obrat Kant je sve - i samu spoznaju, i sam objekt - utemeljio na subjektu, subjekt rulez! Kod njega) -A kako subjekt proizvodi taj objekt? -Trebaju mu tri stvari: a) Sirova graa osjeta (neto kao kvalija, fenomen), b) Prostor i vrijeme (te kvalije se moraju prostorno-vremenski razmjestiti) i c) razum, kategorije, onih 12 Kantovih. -a) Sirova graa: nismo jo uvijek nigdje smjestili tu sirovu grau e pa jel ona od subjekta, ili od objekta? 22

-To je sekundarna graa a to znai da okusi, mirisi, itd. stvarno, u zbilji ne postoje, no stvarno postoji sama stvar u/po/o sebi, a mi ju ne moemo spoznati u svojoj cijelosti kakva je, nego samo preko sekundarne grae. Uglavnom, ima podrijetlo i u subjektu i u objektu. -b) Prostor i vrijeme: oni su za njega forme nae osjetilnosti. Mi smo takvi da vidimo u prostoru i vremenu. Dakle ukratko i prostor i vrijeme su subjektivni. -Kod njega postoje transcendentalna realnost i empirijska realnost. Transcendentalna realnost je sama stvar o sebi, a u empiristikom smislu su prostor i vrijeme realni. -c) 12 kategorija su razumski pojmovi supstancija i akcidencija, mogue, ekstenzitet, intenzitet -Subjektivne su; one su forme naeg miljenja, kao to su prostor i vrijeme forme opaanja -Kategorije ne postoje realno, transcendentne su, ali s obzirom na subjekt i iskustvo empirijske su -Zato je Humeovo naelo uzronosti samo empirijsko, ne tima, a Newtonovi zakoni su u redu. -A ionako smo objekt naeg spoznavanja sami proizveli (ali ne svojom voljom, nego mi ne moemo drukije), a sama stvar o sebi, koja zapravo postoji, je vrlo malo zastupljena u tom procesu. -E sad, kako uskladiti predmet iskustva, ako se subjekti (mi) razlikuju, i to bitno? Di je istina? Sve ovo vodi u spoznajno teoretski relativizam -No kako je ona realna stvar o sebi otvorena za spoznavanje od svakoga (a Kant kae da je) ispada da sve one razliite istine actually timaju. Sve odjednom! Vie-manje -Klasian primjer je da je biljka Kukute za ljude otrovna, ali za neku (drugu) ivotinju je ona hrana. Istina da je Kukuta otrov nije nita manje valjana nego istina da je Kukuta hrana. -Dakle, ukratko sama stvar je nuno istinita, ali se interpretacije razlikuju. -Pitanje same stvari o sebi -Ona nam je nespoznatljiva, pa je pitanje je li ju spoznajemo, ili ne? Spoznajemo ju, ali ne kao nju samu. -Postoji razlika (skolastika) izmeu objectum formale (spoznaja) i objectum materiale (stvar u sebi). -Stvar u sebi koja nam se uope ne oituje uope ne postoji. Mi moramo imati objectum formale da bi zakljuili na postojanje pravog predmeta. -Daklem to kod Kanta nije idealizam, ba jer je tvrdio da stvari o sebi realno postoje, samo to naa spoznaja kasnije dolazi do njih -No na koji onda nain ta stvar djeluje na nas, kad mi trpimo (njeno) djelovanje, koje je jedna od kategorija, pa je to onda subjektivan stav (kao i kod svih kategorija). Kako onda stvar djeluje na nas?!? -Pa dakle ovo nuno tendira idealizmu i ujedno je jedna od veih kritika Kantovom sistemu. 31.03.06 -Razvoj teorije spoznaje kroz povijest (1. Sat) -Idemo dalje o razumu -Prvi put je hint toga dan kod Platona. Bitna su nam dva njegova djela: Agamemnon i Drava. -Agamemnon: Teorija prisjeanja Sokrat kae da do znanja (geometrijskih istina itd.) dolazimo uenjem. To nje ona njegova hermeneutika, porodiljna tehnika. Propitkivanje sugovornika (onog neukog roba u Agamemnonu) sve dok jadan ne odustane i ne prizna istinu koja nas zanima -Platon pokuava to opovrgnuti i kae da je rije o prisjeanju ve poznatog. -Sva znanja su postojala u dui. A u trenutku raanja su sva ta znanja zaboravljena, pa ih se onda tijekom ivota polako prisjeamo svega. To su ona ve spomenuta dispozicijska znanja. -Tijelo je u tom smislu konica razumske spoznaje. -Drava, usporedba sa piljom: Naa je spoznaja inicijalno osjetilna, a trebala bi se probiti do spoznaje ideja, 'pravije', istinskije spoznaje. Na vrhu hijerarhije ideja je ideja dobra. -Kasnije je ova ideja bila bitna za Augustina i teoriju iluminacije. -Druga bitna stvar je sa egzemplarizmom ideje su primjeri za ono kako bi neto trebalo biti. -Aritotelova tradicija: Dodue, kod njega samoga ovo jo nije sasvim razjanjeno do kraja, no Toma je onda sve sredio teorija apstrakcije. -Augustinova teorija iluminacije: Njome on tumai spoznaju razumskih istina openitosti i logikih principa. 23

-Mi te razumske istine spoznajemo intervencijom Bojom, pomou prosvjetljenja. -Razlika izmeu nadnaravnog i naravnog: u antici i sr. vj.: Naravno je propadljivo i materijalno, nestalno, a nadnaravno je nepromjenjivo, nepropadljivo. -Ba iz te razlike proizlazi teorija iluminacije; Augustin kae da imamo vjene, savrene i nepromjenjive ideje kod Boga, u nadnaravnom svijetu, a imamo i razum koji je naravan, promjenjiv i propadljiv, ali ipak moe spoznati nepromjenjive ideje. -E pa sad kako naravno moe spoznati nadnaravno? Samo ne moe kad nam je 'aparat' spoznaje naravan i nestalan pa tako treba postojati neka nadnaravna intervencija. Pa August kae da je ona od Boga. -Dakle, Augustin je to pokupio od Platona i njegovog Sunca (koje svijetli i osvjetljava) -Kasnije, u skolastici, nakon Tomine teorije apstrakcije je i dalje ostala kod franjevaca, tako da je ona sada jedna od dvije dominantne teorije spoznaje razumske stvarnosti. -Tomina teorija apstrakcije: Po Tomi, pak, nama nije potrebna Boanska intervencija dakle naravno smo u stanju spoznati sve razumsko. -Prema njemu je razum sam za sebe tabula rasa. On sam po sebi (razum, ne Toma) ne moe nita spoznati potrebna mu je i graa iskustvo: percepcija, introspekcija i imaginacija. -A onda e razum iz toga apstrahirati u openitosti. -Dakle osjetilna spoznaja je, ako nita vie, uvjet razumskoj spoznaji. -Empiristiko i racionalistiko shvaanje razuma -Takoer je razum prazna ploa i potrebno mu je iskustvo no ovdje se razumska spoznaja jedino svodi na percepciju introspekciju i imaginaciju (?) u razumu nema niega ega nije bilo u osjetilima. -Dakle to je ba ono suprotno od Platonovih uroenih ideja. -Locke kritizira uroene ideje i kae da smo svjesni svega to nam je u umu. Nema nieg uroenog. Jer bi inae to dovelo do toga da moemo tvrditi da znamo (na neki nain) sve. -Racionalisti su se drali dispozicijskih znanja. Kau: ima tri vrste ideja: Steene ideje stekli smo ih tijekom ivota. Proizvedene ideje sami smo ih proizveli. I uroene ideje koje su dakle dispozicijske. -I dalje: Hume kae da su uroene ideje nevezane sa senzitivni znanjem i sa iskustvom znai malo promijenio shvaanje uroenih ideja (ve je govoreno o tome). -Kant ima ona svoja znanja a priori (i o tom smo ve divanili). Kao npr. prostor i vrijeme opet su ta znanja nevezana s iskustvom. -Takav Kantov pojam razumske spoznaje je aktualan i danas. -Tomistika teorija apstrakcije (detaljno) -Apstrakcija: Ona je poseban postupak, te neko/nekakvo odvajanje kod nje uvijek postoje nekakav poetni termin i zavrni termin. -Poetni: Spoj sadraja iz ega apstrahiramo; -Zavrni: Apstrakcija jednoga iz svega drugoga (iz jednog cijelog i kompletnog predmeta dobivamo samo jednu osobinu). -Imamo u tom svemu tri bitna momenta: ono iz ega apstrahiramo, ono to apstrahiramo i ono od ega apstrahiramo. -Klasifikacija apstrakcije -Negativna i pozitivna apstrakcija: ovisno o poznavanju onih momenata od kojih se apstrahira; kod negativne apstrahiramo bez prethodnog znanja, a kod pozitivne sa tim znanjem. -Senzitivna i misaona aps.: Pojedina osjetila sama apstrahiraju (na neki nain) kakvou koja im je potrebna vid apstrahira boju, njuh mirise, itd. -Jasno je da je senzitivna apstrakcija negativna, jer vid nema spoznaju mirisa, i sl. -Misaona apstrakcija poinje nekom senzitivnom spoznajom, ali moe biti i refleksivna apstrakcija koja apstrahira iz ve postojeeg pojma. -Misaona aps. nuno apstrahira od pojedinanosti, no postavlja se pitanje od ega apstrahira jo, jer nam ipak jo neto treba da bi mogli napraviti cijeli proces apstrakcije (2. Sat) -Spoznaja na temelju opisa i indukcija -Ta spoznaja jo uvijek nije sud, nego samo znanje 24

-To znanje predmeta tj. sense data je temelj za bilo kakve kompliciranije operacije -Moemo li mi znati jo neto iznad toga? Moemo putem tih opisa, pa tako i moemo imati znanje o onome to nam nije neposredno pred nama. -Kako doi do nekih neposrednih istina? Ako se dovoljno regularno ponavlja onda lijepo koristiti indukciju. -Propozicijsko znanje znanje o formi suda. -Preko same percepcije se ne moe obavljati kompliciranje radnje donositi sudove, ne moemo praviti sudove ako nemamo sense data o niemu. -To se koristi kod teorije korespondencije mi ve moramo imati neko znanje o nekom predmetu da bi mogli donositi sud o njemu. -Rusel je racionalist. -Pitanje indukcije mi percipiramo ve tako da oekujemo da e se dogoditi neto to ve znamo kao ope za neki dogaaj (izai e ujutro Sunce). Mi taj dogaaj ne percipiramo kao pojedinani dogaaj, pa da gledamo to e se desiti (hoe li, ili nee izai Sunce), nego kao jedan od sluajeva neke univerzalne stvarnosti (Sunce izlazi, sigurno, svakog jutra, pa je sigurno da e i ovoga!) -Dakle za ivotne situacije (bez obzira to to ne tima strogo logiki) su nam dobri i induktivnost i koherencija. (3. Sat) -Fali, jebiga 07.04.06 -Ideogenetski problem, nastanak osnovnih pojmova (1. sat) -Osnovni pojmovi su oni koji su nastali direktno iz senzitivnog znanja. Za razliku od izvedenih pojmova, koji nisu osnovni -U skolastikom shvaanju spoznaje pojmova imamo tri momenta: -Determinacija razuma Razum je po njima determiniran. Razum kao apsolutna 'tabula rasa' po definiciji mora imati mogunost nekakve spoznaje a priori ve u sebi; ne moe biti determiniran. No skolastici kau da je potrebno neto izvana to e uope omoguiti spoznaju. Da razumu nije potrebna determinacija razum bi ex nihilo mogao stvoriti neto, a to je metafiziki neprihvatljivo. Dakle, nuan utjecaj izvana. -Uloga osjetila u nastanku pojmova ono senzitivno znanje daje tu determinaciju; metafizikim rjenikom, ono se ponaa na neki nain poput materie prime. Dok je u platonistikoj tradiciji senzitivno znanje konica koja onemoguava spoznaju. -Koji bi uzrok trebalo predstavljati to senzitivno znanje tonije? -Ako krenemo prvo sa instrumentalnim uzrokom (c. instrumentalis je slino kao c. efficiens, samo to je efficiens prvi, najprviji uzrok promjene, a instrumentalis oznaava instrument, sredstvo kojim je neposredno dolo do promijene) ispalo bi da materijalna znanja djeluju direktno na nematerijalni razum, pa je to oita greka vidimo da je jedan od uzroka osnovni pojmova sigurno u umu. -Skolastiari su onda dalje smatrali da su senzitivna znanja na neki nain c formalis, a na neki nain (spomenuto) c materialis osnovnih pojmova, tako da nisu ba na kraju u biti rekli Bog zna to -to se tie ovog materijalnog uzroka, od tri mogue vrste materijalnih uzroka (materia ex qua, in quua i cicra quam) oni su smatrali da su senzitivni osjeti ova zadnja vrsta m. cicra quam (materija koja je uzrok neega drugoga, a da se ona sama ne mijenja kao povijesni izvori napiemo novu knjigu koristei se njima, a da ih nismo ni dotakli) -Po tomu ispada da slijepac ne moe imati pojam boje (bar ne adekvatan), jer nema materijalnu grau za pravljenje pojma. -Ok, a uloga razuma (samog) u nastanku osnovnih pojmova? -Postoji teorija da je razum pasivan u nastanku osnovnih pojmova. Ali je tada determinacija besmislena. -Moramo pretpostaviti da je razum aktivan. -Pa imamo klasinu skolastiku podjelu izmeu aktivnog (djelatnog) i pasivnog (primalakog) razuma. -Djelatni: iluminacija, i to naravna iluminacija (s tim da je kod Augustina ona nadnaravna), a rezultat je oitost. Razum prodire u nutrinu nekog fenomena, dok je senzitivno znanje samo na povrini fenomena. -Drugo djelovanje, drugi aspekt djelovanja razuma je apstrakcija. Bit predmeta, bia, biva odvojena zasebno. Taj sadraj apstrakcije se zove species intelligibilis. -Trei aspekt je utuiskivanje sadraja u pasivni razum species intelligibiles impressa. -Ovo sve je jedno te isto djelovanje! 25

-Rezultat tog djelovanja nije spoznaja nego je ona unutar pasivnog razuma. -PAMENJE -Ono je etvrti izvor znanja. -Pojam: ono se smatra klao nekakva arhiva gdje su pohranjena znanja, no isto i sposobnost da se neto zapamti, te da se sjeti toga neega zapamenog. -Pamenje je kao dispozicija, a sjeanje kao aktualizacija te dispozicije. (znai, pamenje je sama pohrana, hard disk, a sjeanje iitavanje tog hard diska i uitavanje u RAM) -Aktualno pamenje neto to postoji aktualno u svijesti, nije pohranjeno. -Pitanje: je li pamenje vrsta znanja, ili je samo osvjedoenje nekog znanja? -No odmah moemo priupitati to sa injenicom da je pamenje nekad izvor znanja, ali nekad i izvor zabune. Pa se, kao i kod percepcije moraju postaviti uvjeti da bi ono bilo valjan izvor znanja -Dakle moe se doi i do zabuna pamenjem, a ne samo iskljuivo znanja, ali generalno gledajui je dakle i ono izvor znanja -Predmet pamenja -Pod a) prolost, no opet, moe se lako ustvrditi da se moe imati i sjeanje neega to e se tek dogoditi (ponoviti) (sjeam se da e biti tad i tad), te to se dogaa. Dalje pamtimo i neto ope (matematika, logika), pamtimo umijea (sviranje klavira, pisanje) -Pamenje poinje znanjem koje smo ve stekli. Ono spada u one neinferencijske, izravne oblike znanja. -Poetak tog znanja je uvijek u prolosti, uvijek neko prolo znanje ne sam dogaaj. -A zavretak/prekid pamenja je zaborav. -Od vrsta pamenja imamo jednostavno, propozicijsko i predmetno pamenje. (slino kao i kod perc.) -Jednostavno je ono koje jo uvijek nije rezultiralo vjerovanjem (formalni, kognitivni karakter). -Ova druga dva dakle isto kao prije predmetno/objektno: pamenje de re, stvarno pamenje i propozicijsko: pamenje injenica, de dicto. -Dalje opet imamo ono pitanje realizma, idealizma, itd.: -Pamenje same stvarnosti direktni realizam odmah pada u vodu, jer moe biti i krivo pamenje. -Reprezentacionalizam mi se sjeamo ne stvarnosti, nego slike stvarnosti indirektni realizam. -Fenomenalizam stvarnosti nema, a predmet pamenja su sadraji, konstrukcije svijesti. -Adverbijalna teorija pamenja: Predmet koji pamtimo je sama stvarnost. No s njom imamo probleme, jer ona odbacuje sense data, tako da ovisi o nainu pamenja hoe li pamenje biti odgovarajue stvarnosti. -Pamenje i opravdanost znanja -Neki filozofi tvrde da pamenje nije izvor znanja, nego uvar ve steenog znanja (epistemolozi). -No pamenje je sastavni dio znanja potrebno je pamenje da bi ono percipirano moglo postati znanje. -Kod jednostavnog pamenja (od one tri vrste) se koristimo razumom, ali i postojeim pamenjem da bi spoznali neto. -Dakle pogledat emo koji su uvjeti da bi pamenje bilo izvor opravdanja znanja. -Pamenje se mora slagati s drugim znanjima. -Koherencija uklapanje pojedinanog sjeanja s drugim znanjima pamenju je potrebna potkrjepa. -Odnosno preciznije ne bi smjelo biti razloga za sumnju da bi pamenje bilo valjano. -Uvijek smo spremni naknadno korigirati to znanje, u biti kao i mnoga druga znanja, ne samo pamenje -Pamenje je temeljni izvor znanja samo ako ba nema nekih drugih izvora znanja, dakle nije u istom rangu kao percepcija ili introspekcija. -ak i ako se ne sjeamo prvog izvora znanja ako smo ga nekad prije smatrali vjerodostojnim sjeanje e ostati valjano, opravdano. -Russel je lupio skeptiku kritinu pretpostavku da je mogue da je sve nastalo prije 5 minuta, a da je cijelo pamenje samo obmana, pogreno pamenje. Zakljuni odgovor na kritiku je da, ako pamenje smatramo vrstim i jakim izvorom znanja kritika stoji, no ako kriterije 'vrstoe' izvora malo ublaimo ne bi trebalo biti veih problema. Usput, i ova kritika pretpostavka je uasno teka za provjeriti i dokazati 26

(2. Sat) -Moe li (i njegova spoznaja) funkcionirati uope, a bez a priori spoznaje? -Russel kae ne moe. -Tri zakona miljenja u Russela: zakon identinosti, zakon iskljuenja treega i zakon nekontradiktornosti. -Empirizam vs. racionalizam -Kako je mogua a priori spoznaja? -Kant kae da se ni jednu razumsku spoznaju svesti na iskustvo. Kod razuma imamo univerzalnost i nunost, dok kod iskustva toga nema. -Kod empirista je problem univerzalnost, nisu ju objasnili -Iskustvo samo sudjeluje u nastanku razumske spoznaje u tomu se u Russel i Kant slau. -Sam razum, bez iega drugoga, bez iskustva ne moe napraviti puno toga. Svako razumsko razumijevanje zahtijeva i iskustvo Bilo kakvo iskustvo -U isti razum spadaju samo naela (koja su u nama a priori, dakle oni logiki zakoni) ali da bi donijeli ispravan zakljuak potrebne su nam premise koje e nam dati iskustvo. -Razumska spoznaja kao sama je uvijek iskljuivo hipotetina. -Suntetiko naelo a priori u Kanta nije ba isti apriori, nego se samo kao tako definira (3. Sat) -SVJEDOANSTVO -Bitno ga je razluiti od ova prva etiri, jer nije individualan izvor; Socijalan je. -Potreban je netko drugi koji e posvjedoiti neki iskaz. -Svjedoanstvo je u tradicionalnoj epistemologiji dosta zanemareno, no njegova je vanost (bar u ovo doba) vrlo znaajna. Naime, sve to su nas poduili roditelji, uitelji u kolama, sve proitano, jezik, mediji spada pod svjedoanstvo kao izvor znanja. Bilo to a da je izvor u nekom drugom ovjeku je zapravo svjedoanstvo, to dakle ini jedan ogroman opseg znanja. -U tradicionalnoj epistemologiji se smatrao sekundarnim izvorom znanja. Postojao je uvjet da svako svjedoanstvo mora biti provjereno od strane ona etiri primarna izvora. -Jasno, prema svjedoanstvu treba zadrati kritinost,. No ne toliku. (npr. nikad nisam bio u Parizu i nikad nisam uivo vidio Eiffelov toranj. E pa po tradicionalnoj epistemologiji bih trebao otii vidjeti je li toranj zbilja tamo i jel' zbilja takav kakvog sam ga vidio na slikama, da bi to moje znanje o tornju bilo valjano) -Kako opravdati svjedoanstvo -Koliko je svjedok pouzdan, je li istinoljubiv i kakva mu je kompetencija su neke prve stvari koje se trebaju provjetriti. -Bitan je i sam sadraj uvjerljivost sadraja. -No onda je lako obrnuti to sve i dalje pitati to nam valjano svjedoi o samim tim kriterijima, itd. -Dakle tradicija se dri onoga da se sve treba osjetilno provjeriti, ali to je vrlo teko konkretno provesti. Te dalje. ak su i naa iskustva kultivirana svjedoanstvima nisu imuna na mijenjanje zbog svjedoanstva Ukratko individualni izvori znanja su socijalno uvjetovani. -Kao zakljuak o svim izvorima znanja moemo rei da su svi izvori donekle u mogunosti da ne budu toni, svi izvori mogu biti korigirani drugim izvorima. Zato se izvori znanja ne bi trebali dijeliti (bar u konkretnom bavljenju samim konkretnim znanjima) u primarne i sekundarne, nego bi se trebalo znanja iz svih izvora smatrati meusobno koherentnima. -Socijalna epistemologija -Dakle, tu ne spadaju ona socijalna znanja, jer to spada u sociologiju -Socijalna epist se bavi pitanjem koji izvori znanja preteu socijalni ili individualni; koji su vaniji. -Pa imamo individualizam, i to -Jaki individualizam: (by Locke) svjedoanstvo samo po sebi mora biti opravdano individualnom spoznajom, dakle to je ujedno i jaki skepticizam Ovako ne bi imali ni znanje (al kao znanje) o svom datumu roenja, povijest ne bi bila znanost, u biti cijela znanost bi bila potkopana -Slabi individualizam: (by Hume) ne moramo provjeriti svjedoanstvo izravno, ali trebamo posredno, npr. indukcijom. Ali onda se postavlja prigovor sa istoom individualnosti, jer onda neka spoznaja dolazi svakako od socijalnih imbenika 27

-Apriorna varijanta slabog individualizma: (kao kod Secsta Empirica) opet skepiticizam; treba se suzdravati od sudova, kako svojih, tako i tuih. Sve se treba zakljuivati iskljuivo apriorno. Ali budui da ima puno greaka u takvom raunanju bii od toga! -Koherencijska varijanta: vjerovanje moe biti opravdano svjedoanstvom, samo ako ima koherenciju s individualniom izvorima znanja (kao u tradic epistem) -Naravno, kako to uvijek ide, bilo je i ljudi koji su tvrdili da je svjedoanstvo ravnopravno s individualnim izvorima znanja (glavni takav je Thomas Reed). To se temeljilo na prvom principu respekta prema izvoru svjedoanstva; naime po toj teoriji, skloni smo po naravi kazati istinu, pa smo tako i skloni povjerovati iskazanoj istini. -Moemo rei ukratko: vjerujemo svjedoanstvu, sve dok se ne dokae suprotno -ANALIZA ZNANJA -Opravdanost znanja -'Znati' znai u naem jeziku mnogo stvari: poznavanje (vjerovanje u neki podatak da je istinit), umijee (posjedovanje vjetine neke), te propozicijsko znanje (injenino, za koje se zna da je istina) Ova tri znaenja su meusobno povezana, no dominantno je ono propozicijsko znanje. Epistemologija e se baviti samo ovim zadnjim znaenjem propozicijskim znanjem. -Znanje je vrsta vjerovanja, i to istinitog (Ok, ve reeno), no mora jo postojati i neka normativna veza izmeu vjerovanja i istinitosti, ne smije se raditi o pukom sretnom pogotku. Al za sada se u epistemologiji ne zna to je to tono. Tradicionalno su to biti dobri razlozi, opravdanje (i to najee od strane jednog od izvora znanja) -Opravdanje nije isto to i jamstvo, jamstvo je jo vra povezanost vjerovanja i istine; zajamena istinitost. -Dakle imamo strou definiciju znanja, da je ono zajameno istinito vjerovanje, i blau, da je ono vjerovanje s dovoljno dobrim razlozima da bude istinito. -Ovo gledite s jamstvom je internalistiko gledite potrebno nam je jo neto pored znanja. -Eksternalizam: Razlozi za vjerovanje nisu bitni, bitan je proces kojim je ono nastalo. Takoer znan i kao reliabilitizam pouzdamo se u taj proces, ako u velikoj veini sluajeva rezultira istinitim vjerovanjem. -Tu spada onaj primjer s termometrom budui znamo kakav je proces mrdanja ive u onoj cjevici, te plus injenica da vjerujemo u tonost podataka ispada da nam ne treba opravdanje za znanje temperature koju iitavamo na termometru, nego samo poznavanje procesa -Pa tako prema eksternalizmu mogu i neke ivotinje posjedovati znanje (barem kada percipiraju) -Ta eksternalistika pozicija je zapravo ira od internalistike, ona je njeno svojevrsno proirenje -Naturalizirana epistemologija nije samo normativna znanost koja odreuje to je znanje, otkuda je ono, nego je i prirodna znanost koja istrauje uzroke vjerovanja itd. (ve reeno ko psihologija) (1. Sat) 21.04.06 -Kada bi insistirali na to veoj jasnoi onog jamstva doli bi u skepticizam, jer su kako god uzeli, mnoge stvari koje nazivamo znanjima bez apsolutnog jamstva. -Struktura opravdanja -Nikad ne moemo govoriti samo o jednom razlogu uvijek ih ima vie; uvijek se moe lanac opravdanja razvlaiti sve do temeljnih vjerovanja to se onda zove fundacionalizam. -Koherentizam: Nema temeljnih, nego se sva vjerovanja podudaraju meusobno, imamo sustav vjerovanja. -Infinitizam: Kontra od fundacionalizma. Isto je struktura linearna; jedno se opravdava neim drugim, drugo treim, no onda se po infinitizmu ode tako u beskraj i ao. -Kritika fundacionalizma: Temeljna vjerovanja bi se trebala razlikovati od ostalih, otkuda razlog da su temeljna vjerovanja temeljna? Ne postoji uvjerenje koje je temeljno samo po sebi -Prema sense data teoriji je jasno ta temeljna vjerovanja su onda sense data. Dok oko gleda imamo nepogreivo vjerovanje da ono gleda. No onda opet kritika da su sense data nedostatni za shvaanje okoline, pa pitanje o nepogreivosti introspekcije, itd. -Prigovori: ini se da u infinitizmu imamo beskonano mnogo vjerovanja, al infinitisti kau da nemamo beskonano mnogo konkretno premda moemo imati teoretski -A, jasno, ako razlozi zaista idu u beskonanost opravdanje ne moe biti vrsto. -Koherentizam emo u detalje malo kasnije 28

(2. Sat) -O opim stvarima kod Russela Postavlja se pitanje to su ope stvari za nas. U procesu naeg miljenja one su norme, u biti c. egzemplaris. Ne mogu biti nita drugo, ni jedan drugi uzrok. C. finalis i c. formalis jesu slini s obzirom na c egzemplaris, no egzemplaris je najtoniji opis (3. Sat) -Razlozi vjerovanja -Svaki razlog je sam po sebi neko vjerovanje, a ono opet mora biti istinito. -Imamo objektivni aspekt razloga za vjerovanje i subjektivni. -Objektivni: takav razlog sam mora biti istina, te mora na neki nain indicirati (upuivati na) to vjerovanje. -Subjektivni: ne mora imati oba ta aspekta. -S tim da je ovdje rije o evidencijskim razlozima, epistemikim. Oni koji opravdavaju neto. -S druge strane su pragmatiki razlozi, koji opredjeljuju na neto zbog kakve god koristi. -Neki su filozofi pokuali zamijeniti ova dva vjerovanja; Pascal vjeruje u Boga iz pragmatikih razloga naime kae u suprotnom sluaju, ak ne vjeruje nia ne gubi, pa hajmo onda vjerovati moe samo dobiti -James isto tako: ona vjerovanja koja nam koriste, zbog kojih smo uspjeni, su istinita. -Odnos izmeu vjerovanja i znanja -Postoji standardni nazor svako znanje ukljuuje vjerovanje, dok vjerovanje ne ukljuuje znanje. -Neki jo u ovu raunicu ukljuuju i termin sigurnosti, uvjerenosti, itd. -Imamo i termin prihvaanja odreeni sud mora biti prihvaen. I to na temelju normi koje smo si unaprijed postavili (dakle nita ne treba biti subjektivno). -Postoje i nazori koji kau da znanje i vjerovanje ne spadaju zajedno. -Znanje ne podlijee promjeni intenziteta, kao vjerovanje (vjerujem vie, vjerujem manje). Postoje neke instance gdje moemo dobiti znanje, a gdje nema obrazloenja i vjerovanja . ivotinje znaju, kad percipiraju, mala djeca isto tako -Kod Russela imamo znanje pomou poznavanja. Dakle ne kao isto propozicijsko znanje, nego poznavanje, znanje koje jo nije formirano u sud, te je neposredno. -U poznavanju nam je predmet neposredno dan. On jo nije konceptualiziran i kategoriziran, to e rei da se tu ni ne moe pogrijeiti. -Predmeti poznavanja su dakle sense data (koji su nam automatski dani, pa je dakle poznavanje vezano uz danost) -E sad, ako su oni danosti ne mogu uope biti istine, a kamoli tek temeljne istine -Isto je i kod teorije korespondencije neki sud je istinit ako se podudara sa stvarnou. E ali moramo onda znati i neto o samoj stvarnosti, a kako onda emo to znati? -Russel kae: Znanje stvarnosti nije znanje, ali je poznavanje, s tim da je ono nepogreivo, pa onda moemo usporediti to s onim znanjem vezanim teorijom korespondencije, pa sve opet tima. Znanje nam je taj krajnji temelj s kojim emo usporeivati. -S tim svim u vezi slijede jo i stare kritike; ak se sve ovo zasniva na sense data nita ne moe biti pogreivo ili nepogreivo, samo blie ili dalje od stvarnosti cijeli sud pada u vodu. -Istinitost (odnos vjerovanja i istinitosti) -Tradicionalna teorija je teorija korespondencije, dakle slaganja suda sa dotinom stvarnou. Imamo dvije varijante: -a) Kongruencijska teorija: struktura koju ima sud mora imati komponente same stvarnosti u sebi, te odnosi moraju biti isti strukturalna podudarnost -b) Korelacijska teorija: sud je istinit i ako nema istu strukturu kao stvarnost, dakle stvarnost se ne mora preslikavati. -Imamo jo i teoriju konvencije, i to: deskriptivna i demonstrativna teorija konv. -U deskriptivnoj je znaenje neke reenice definirano konvencijom ovo je koriteno u korelacijskoj teoriji -Zna se rei da samo realisti zastupaju teoriju korespondencije. Primjer Kanta to pobija -Prigovori teoriji korelacije 29

-Da bi provjerili neko znanje, ve moramo imati znanje o stvarnosti, dakle teorija korespondencije ve u startu pretpostavlja neku drugu teoriju koja je nad njom -Sama injenica (stvarnost u naoj glavi, podaci) nije neto to moe postojati nezavisno od nas, pa se opet vrti na prethodnu kritiku sud se mora podudarati sa sudom, pa otkud znamo o onom drugom (odnosno, ajd, prvom, sudu)? -A ako se sud mora podudarati sa injenicama to onda sa sloenim sudovima? Kako emo lupiti podudarnost izmeu A i (B v C)? (1. Sat) 05.05.05.06 -Teorija koherencije -Dakle vani su sami odnosi izmeu samih vjerovanja, nije im bitna stvarnost izravno. -Stvarnost je samoj teoriji nevana imamo neke grane koje u sebi ukljuuju i stvarnost, dok neke druge (vie njih) uope ne trebaju stvarnost, kad je ve rije o samom sustavu vjerovanja. -Koherentna teorija najbolju primjernu nalazi u znanstvenim teorijama zbog one injenice da je u povijesti dolo do sluaja da bude vie identinih teorija koje e opisati i objasniti neko pitanje, pa se koherencija koristila kao test -E sad, budui da se sama slika stvarnosti tijekom povijesti mijenjala radi koritenja koherencijske teorije (injenice koje su bile koherentnije promijenile su sliku o stvarnosti dobar primjer je ideja o svemiru iz terracentriog sustava, u heliocentrini, u Mlijenu stazu, u beskrajan svemir, u teoriju Big Banga, u teoriju (super)stringsova) realizam bi eto na taj posredan nain mogao proi Realno je ono to je najkoherentnije -Locke se palio na koherentizam; Barkley isto tako; najvie zagovornika je bilo u 19. stoljeu. -Skup koherentnih vjerovanja treba biti: konzistentan (neprotusloviti), te na neki nain bi vjerovanja trebala proistjecati meusobno jedno iz drugog. -Stroa varijanta zahtijeva da jedno vjerovanje proistjee iz svih ostalih vjerovanja. Blaa to ne zahtjeva. -Dalje, mogli bi to sve mijeati sa korespondencijom, pa nam koherentnost slui samo kao dodatnii razlog za opravdanje. -Koherencija je neprecizan termin ne moe se mjeriti niti arhivirati -Ne moemo egzaktno tvrditi da je neki skup koherentniji od drugog. A isto je onda i pitanje koji onda treba od tih prihvatiti, itd. -Jedino moemo rei onaj sveobuhvatniji, koji objanjava vei dio stvarnosti -Prigovori: Postavlja, kau, preslab uvjet istinitosti. -Kao u svijetu bajki, i njihov je svijet koherentan, i to vrlo koherentan, ali to nema veze sa istinskim postojanjem takvog svijeta -No ako se koherentnost uzme samo kao vrsta vrednovanja, kao nekakva skala (ovo je koherentnije od onog) no problem -E ali to ako postoje dva ba posve jednaka koherentna sustava (s tim da ako su ba posve jednaki i da se oba sustava bave jednom te istom stvari to je nemogue) ha uvijek bi trebali postojati nekakvi drugi kriteriji kojima e se onda odrediti koji je sustav od ta dva bolji. -Drugi prigovor je cirkularnost. Implikaciju definiramo pomou istinitosti, a istinitost pomou koherencije, odn. implikacije. -I dalje, problemi idealizma (svi oni navedeni) su i problemi koherentizma. -Ipak, sama teorija koherentizma je dovoljno jaka da bude ak i jaa od iskustva imamo primjer otkrivanja novih planeta u astronomiji. To se zove metoda spaavanja fernomena: ako imamo neki fenomen, a (dosadanje) iskustvo nam govori da on ne bi trebao postojati kao takav (npr. malo zatamnjenje zvijezde za koju se misli da nema planeta oko nje, tijekom promatranja teleskopom) mi emo da bi spasili fenomen promijeniti iskustvo (i zakljuiti da oko te zvijezde ima planeta). -U svakoj sluaju je koherencija jednostavnija za koritenje od neuklapanja injenica u dosadanje iskustvo, jer emo uvijek davati prednost vjerovanju u koherentnost skupa, nego vjerovanju u pojedinane istine. -Ova metoda je dobar argument protiv skepticizma. No valja paziti da zapravo ni skeptici nisu sami za sebe nekonzistentni, al opet onda, zato treba to njihovo prihvatiti, gdje je njima opravdanje za sumnju? -Skepticizam treba neku stvarnost u koju e sumnjati, dok onaj idealistiki dio koherentne teorije uope ne treba stvarnost. 30

-Pragmatike teorije istine -Najpoznatiji pragmatiari su Pearce i James. -Postoje razlije u njihovim pragmatizmima; kod Pearcea imamo koncenzualnu teoriju istine treba se uspostaviti koncenzus o neemu i onda je to istina. S tim da se taj koncenzus treba postaviti tek na kraju, kad se zaista sve ivo, sve injenice uzmu u obzir. -S tim da budui da je tada kad se svi faktori neega znaju koncenzus je nuan (i ovako i onako), tako da po tome dananje znanstvene teorije nisu u potpunosti istinite, pitanje je postoji li mogunost spoznavanja istine, itd. -Tak da ispada da je opet bitno na koji se nain stvarnost shvaa kod Pearcea je stvarnost definirana istinom, slino ko i kod Kanta (2. Sat) Razgovori ugodni (3. Sat) Jamesova teorija istinitosti -Pitao se na koji se nain oituje podudaranje vjerovanja sa stvarnou. -Zalagao se za oitost nekog vjerovanja da bi bila istina. Filozofija se ne bi trebala baviti niim to nije oito, to znai ni metafizikom, ni niim tomu slinim -Ona vjerovanja koja su nam korisna, odnosno zbog kojih smo uspjeni su istinita. Druga nisu. Za njega je istina vrsta dobra. -Ako nas vjerovanja vode do cilja (bilo kakvog, i kojeg se moe traiti bilo gdje nije mu to bilo hitno) ono je dobro i istinito, i obratno. -Valja naglasiti da se ovakvo vjerovanje treba pokazati uspjenim na duge pruge, nije ovdje rije on kolokvijalnom znaenju pragmatinosti. -I opet valja naglasiti i koherenciju kao bitan faktor u ovoj teoriji A to i jeste pragmatina tehnika in the first place (ako neto treba biti korisno, i to korisno na duge staze onda je sigurno da se mora slagati sa ostalim stvarima, i to to vie njih koje su i same korisne, dakle i istinite) -Prigovor: A to je sa logikim istinama? -A odgovor je da su logika vjerovanja ne izravno, ali neizravno svakako korisna u praktinoj primjeni, pa opet ista pria vrijedi i za njih Valja samo paziti na to to znai 'korisna istina' -Po svemu ovome je James bio antirealist, subjektivist, no postoje indicije da to ba i nije tako; Stvarnost je nazivao ono nuno po emu su sudovi istiniti, a mi stvarnosti dajemo samo potreban kontekst (primjer od Kanta, ali jo i iz antirealistike antike, sa kukutom (vrsta neke biljke) za nas je to otrov, za koze je to hrana. E sad, ta je na kraju otrov ili hrana, a sve je jedna te ista stvar) -Isto tako, ako nam je vana samo uspjenost u djelovanju, a za Jamesa jeste, onda je realizam de facto uspjeniji. -Po Jamesu su one Kantove kategorije nastale iz pragmatinih razloga, zbog prirodnih mehanizama selekcije i evolucije u nama. Tako da bi tijekom naeg budueg razvoja mogli i napustiti moda neke kategorije. Promijeniti ih, zamijeniti, itd. ali ih se zasad drimo -Prigovor onda s obzirom na vrste istina; Koja je korist od neke povijene injenice? Istinitost nije samo neko korisno vjerovanje. -Isto tako i za neke psiholoke istine, religijska vjerovanja, itd. -James se izvlaio na koherentizam kao nuan uvjet za istinitost vjerovanja (nama bitno vjerovanje je istinitije, jer je koherentnije, a jer ima podlogu povijesnih injenica) -Deflacijska teorija istine -Teorija iz filozofije jezika. Sam pojam istine nam je nepotreban. Ne trebaju nam teorije istine, nego teorije opravdanja, itd. -Ve su i intuitivno ove teorije ba neprihvatljive -'Istinu' koju oni ne ele bi se trebalo staviti u odreeni kontekst da bi ovo bilo u redu (1. Sat) 19.05.06 -18. stoljee, KANT -Kod njega su nama sad za spoznaju bitne prvo dvije stvari: Osjetilnost i razum. One zajedno sudjeluju u formiranju iskustva i znanja. -Prvo ide osjetilnost i osjet, pa prerada osjeta u razumu. 31

-Prostor -O prostoru i vremenu imamo kod Kanta dva pogleda s transcendentalne i sa metafizike strane. -U metafizikom gleditu je za Kanta bitno utvrivanje samog karaktera spoznaje, a u transcendentnom je li spoznaja djelo drugih spoznaja ili nije, dakle odnos sa drugima -Metafiziko gledite: Prostor je nuna predodba a priori. Dakle i nuan je, i osjetilna je forma i dan nam je bez obzira na iskustvo. -Dakle kod Kanta onaj opjevani njegov subjektivizam ne znai ogranienje na subjektovu volju, to nije volontarizam, nego oznaava da je ovjek ogranien moima koje ba on posjeduje. Ne moe se praviti nekakva spoznaja, a koja nije ljudska, ma koliko mi htjeli drugaije -Sam prostor mi ne moemo percipirati, ali nam je on dan a priori, odnosno ne moemo a da ga ne osjetimo, a da ne percipiramo sve u prostoru. -A zato je prostor predodba, a ne pojam? Za Kanta je prostor cjelina; njemu nije bitan odnos pojedinana stvar opa stvar, na koju se palila veina filozofa od prvih antikih mislilaca sve do Kanta. Mi percipiramo samo neke odreene dijelove cjeline. -Prostor je za njega beskonaan, a predmeti su samo pojedinani dijelovi te beskonane cjeline. To je taj njegov idealizam, u toj beskonanosti. A pojam je konaan, pa prostor nikako nije pojam. -Transcendentalno gledite: Iz prostora kao takvog se mogu vaditi sintetiki sudovi a priori. Dakle neki sud koji ne moramo provjeravati, a daje nam nekakvu novu informaciju. -Vezano s njim je esto pitanje je li on idealist, il realist, il to je. E pa on je antirealist samo to se tie prostora i vremena kae da oni zapravo ne postoje, inae u cjelini se on dri empirijskog realizma, te jo i openitog realizma, jer kae a ona stvar an sich (o/u/po sebi) postoji realno, amo ju mi takvu ne moemo spoznati nikako -Vrijeme -Pa opet imamo metafiziko i transcendentno gledite -Po metafizikom, vrijeme je opet spoznaja a priori, nuna je (isto opet), te je (opet, opet) predodba, a ne pojam. Dakle sve isto ko i gore -Transcendentalno: Pojam vremena je jo od antike vrsto povezan s mijenom, njegov je preduvjet. Vrijeme je poelo naih spoznaja u prirodnim znanostima, ono je pretpostavka za logiku (naelo neproturjenosti), pa je tako fundamentalnije od prostora (za spoznaju). Takoer, u introspekciji prostor je posve nevaan, dok vrijeme nije. -Ukratko, ko i gore, vrijeme je poelo sintetikih i analitikih istina. -Razum -Kant se zalae za transcendentalnu logiku, koja ne istrauje samo formule kao ona klasina logike, nego se bavi i sadrajima pojmova (predikamenti, kategorije, itd.). Latinski naziv za nju: logica materiale. -Otud njegova tablica kategorija elio je (kao i Arist prije) napraviti potpun odnos nekog predmeta, a bez ijednog drugog mogueg naina da neki predmet shvatimo. -Te kategorije idu iskljuivo sa iskustvom. Ne smijemo ih primjenjivati ni na to drugo osim toga. -Transcendentalna logika se dijeli na transc. analitiku (te tablice kategorija), te transc. dijalektiku (istrauje mogunosti primjene tih kategorija na pojmove neovisne o iskustvu (sloboda, dua, bog & sl. jednom rijeju metafizika) -Transcendentalna analitika -Te je kategorije napravio po logikim sudovima, jer se preko njih moe doi do potpune klasifikacije em svih razumskih moi, em do potpunog spoznavanja predmeta. -Pa dakle prvo imamo razliku po kvantiteti: univerzalni sud, od kojeg onda ispada i univerzalno bie (svi S su P), partikularni (neki S je P) i singularni (on (jedan odreeni S) je P). -Pa po kvaliteti: afirmativan (A je B), negativan (A nije B) i beskonaan (S je P, nije P). Prva dva su jasna, no jedino beskonaan malo buni kad opisujemo neko bie onda ga ograniujemo od svih ostalih moguih bia Bijelo nije 'ne-bijelo', dakle bijelo je kontra od svega to nije bijelo -Po korelaciji: kategoriki, hipotetiki i disjunktivni (S je P, ako S onda P, i S ili P) -Te po modalnosti: problematini (moda je istina da P), asertorini (jeste istina da je P) i apodaktini sudovi, ili bia (nuno je da je P istinito) 32

(2. Sat) Dalje o Russelu -O Openitostima i pojedinanostima, o odnosima (vremenskim, mjesnim, slinosti, poredbi, itd.) -Imamo problem kod opisa sense data pomalo je nejasan, jer kad se kae vidim stranicu postavlja se pitanje kako uope mi shvaamo da je to stranica, a ne puno malih cjevastih crnih mrljica (slova) na jednoj velikoj bijeloj pozadini (papir), a koja je etvrtasto uokvirena nekom drugom bojom (pozadina stola, najee smea) -Russel govorio o bitnosti razlike pojedinano vs. ope. Po tome, matematike je stvari lako svrstati u ope, te je odmah lako srediti i spoznaju da budui je opi, a nije pojedinaan, skup prirodnih brojeva vodi u beskonano, a bez koritenja iskustva. Znai bez iskustva se moe spoznati opost nekih stvari, bia, te iz te oposti izvlaiti karakteristike koje pojedinana stvarnost nema, a bez da se ulazi u onu tradicionalnu diferencijaciju materijalno duhovno, te bez da se upada u probleme nedovoljno jasnog objanjenja kakva je tono narav te razlike -Npr. esto imamo primjer razlike tjelesnoga i duhovnoga kod objanjenja spoznavanja, pa imamo apstrakciju u aktivnom umu i zapisivanje u pasivni No ta se apstrakcija ne moe provesti a da se ne pozove na neke daljnje metafizike instance i da se u kratko problem debelo ne zakomplicira, to nije sluaj kod podijele pojedinano ope. -Svakako je objanjenje pomou ove podjele preciznije od onog kod materija vs. tijelo. -Tako da na kraju ove balade moemo rei da ako prihvaamo da u percepciju spada i neka stanovita koliina obrade sense data, odnosno nekih odnosa koji postoje izmeu pojedinanih stvari dobivamo da se razmak izmeu uma i percepcije dosta suava kao takav. A posljedino i razmak izmeu The Materije i The Duha (3. Sat) Kant kontra Humea istie da je dakle subjekt bitan za spoznaju. A on (subjekt, ne Kant) spoznaje pomou tih kategorija, a koje su dakle zasnovane na umu. -Iz tih kategorija Kant izvlai svoja naela, aksiome. -Iz svih analitikih naela izvlai naelo protuslovlja. Ono je za apriori sudove. -A za sintetike sudove su potrebna i jo neka druga naela pored ovog: -aksiomi zrenja sve se pojave nalaze u nekom odreenom prostoru i u odreenom vremenu; -naelo anticipacije opaanja svaki opaaj ima odreeni intenzitet; -dinamika naela sudova; -analogije iskustva; -i na kraju tri postulata empirijskog miljenja: 1) Mogue nemogue, slaganje sa zakonom proturjenosti; 2) slaganje s materijalnim uvjetom iskustva osjetilima; i 3) uzronost slaganje uzroka i posljedice. -Dakle sa svim tim naelima mi moemo ureivati svu sirovu grau, svrstavati u kategorije, te na kraju odreivati koje je bie ono neto iz sirove grae. -Sve dok se predmet posve ne odredi, dok mu se ne prepoznaju svih 12 kategorija za Kanta on nije u iskustvu. Tek nakon kompletne obrade je on dio iskustva. -ako kategorije upotrebljavamo transcendentalno (bog, dua i kompanija) dobivamo nuno aporije, i imamo nuno nita! Aporije su za njega problemi, dakle za Kanta je metafizika kao znanost neprihvatljiva. -Trojnost ideja dua svijet i Bog -Dakle one su transcendentalne, nemamo iskustva o njima. -Budui da mi imamo neke ideje koje nam zaokruuju svo nae iskustvo u cjeline (dakle iz iskustva izraunamo neto s ime moemo, ono, baratati), pa ako shvatimo te ideje kao konstitutivni moment tada dobivamo samo privide ako duu, svije boga i ostalu klapu pokuamo shvatiti na nain koji shvaamo kemijske, ulice i satelite -Dakle, zakljuak ovoga je ono to je ve reeno sve ove i ovakve stvari nikako ne mogu biti predmet iskustva. -Postoje tri vrste privida: paralogizmi ako uzimamo duu da je supstancija ona je ideja jedinstva svega unutranjeg. -Antinomije etiri razliita privida/pitanja o svijetu, opet samo ideja s kojom veemo ono iz iskustva 33

-1. Je li svijet oduvijek, ili je poeo u nekom vremenu? -2. Sastoji li se svijet od atoma i praznine, ili je kontinuiran, dakle ima li uope praznog prostora? -3. Postoji li uzronost i sloboda, ili samo uzronost? -4. Postoji li uzrok svijeta, ili ne? -Dakle sve te dileme mi ne moemo zadovoljavajue rijeiti. Ideal istog uma, dokazi za opstojnost boga su isto prividi -GETTIEROV PROBLEM -(ita se Geti(j)e) Ovaj je problem vezan uz tradicionalnu definiciju znanja (ono je istinito vjerovanje koje mora biti opravdano) i sam je problem opisan ve negdje na poetku poetaka. Sad emo samo malo detaljnije o tome -Daklem, Gettier je 1963. dao djelce na tri stranice (Je li opravdano vjerovanje zaista znanje) koje je onda uvelo totalnu pomutnju u modernu epistemologiju. U njemu daje dva protuprimjera kojima pokazuje da opravdano vjerovanje ne mora nuno biti i znanje. -Prvi: John i Smith ekaju na razgovoru za posao. Po tradicionalnoj teoriji sud osoba koja e dobiti posao ima u depu 10 novia je znanje i istinit je, jer ima slijedee premise opravdanosti: Johnu je direktor s kojim se razgovara (a samo se s njim razgovara) za posao potvrdio da e Smith dobiti posao. John je vidio da Smith stavlja u dep 10 novia. Onda dalje direktor je vjerodostojan (nije nuno znati kako i zato tono je vjerodostojan, samo da jeste John bi npr. mogao znati da direktor nikad ne lae, i sl.) -E sad dolazi do Gettierovih obrata: John dobija posao, znai zajebo ga direktor (opet, nije bitno kako i zato ga je zajebo mogao je testirati neke psiho reakcije zbog posla, tagod), te drugi obrat da John ima, a ne zna da ima u depu deset novia -I tako dobivamo da je vjerovanje u sud osoba koja e dobiti posao ima u depu 10 novia istinito, da ono jeste opravdano, ali je nije i znanje. -Drugi: Opet njih dvojica vragolana, Smith i John; Smith se vozi u autu za kojeg John zna da je njegov (vidio ga npr. svaki dan da se vozi ba u tom autu, detalji nebitni). John zakljuuje da Smith posjeduje taj auto (Ford, ako nekog zanima). Isto tako zakljuuje da je sud Smith posjeduje taj plavi Ford ili je Brown u Berlinu isto istinit, jer ve imamo jedan dio disjunkcije istinit, pa nam drugi nije ni bitan, jer je disjunkcija kako god istinita. -I opet obrati: Smith se vozi u autu kojeg je upravo prodao i nije vie njegov, a Brown zaista jeste u Berlinu, a da John uope nije svjestan toga. Pa opet dobivamo istinito i opravdano vjerovanje Smith posjeduje plavi Ford ili je Brown u Berlinu, ali koje nije znanje. Ovaj put je sud istinit zbog drugog lana, ne zbog Smitha i njegovog posjedovanja auta. -Daklem da zakljuimo Gettier tvrdi da samo opravdanje (iz tradicionalne definicije) nije dovoljan uvjet istinitosti. Postoje opravdana istinita vjerovanja, a koja nisu znanja. -E sad, razrada naelo deduktivne zatvorenosti: Ako imamo dostatno dobre razloge za jedno vjerovanje, te ako iz njega nuno slijedi neko drugo vjerovanje (imamo 'p=>q', imamo 'p'; zakljuujemo na 'q' ) moemo zakljuiti da imamo dostatno dobre razloge i za drugo vjerovanje. Caka je u onome nuno slijedi, naime pitanje je jel to logino nuno slijedi, pa nema problema, ili je ono epistemoloko, pa onda nam to nije ba sigurno i nuno 09.06.06 -Opravdanja o opravdanju -Tradicionalisti su, jasno, bili uzbunjeni to im je Gettier zeznuo njihovu definiciju, pa su mu na razne naine htje pobiti protu-dokaz (daklem protu-protu-dokaz) -Jedni su mu argumentaciju smatrali pogrenom; prvo smatrali su da je krivo protumaio to je opravdanje, drugo sumnjali su u naelo deduktivne zatvorenosti. -Taubert (?) pokuava ovo drugo, pa on razdjeljuje dedukciju kao isto logiku, to dovodi do toga da nam opravdanje ni ne treba, jer se odnosi na materijalnu istinitost. -A kod ovog prvog imamo pokuaje pojanjenja opravdanja: -Strategijsko opravdanje razumnost nekog odreenog vjerovanja. U biti tu se sad ubacuje i faktor vjerojatnosti, smislenosti, itd. (prije emo povjerovati kad nam netko kae da je vidio vani na nebu galeba, naspram kad kae da je vidio vani na nebu leteu ruiastu irafu, premda je tehniki mogue i izvodivo da 34

se vani na nebu transportira avionom irafa obojena u ruiasto, samo to nije vjerojatno kao situacija da vani na nebu leti galeb) Dakle, koje je vjerovanje razumnije to e biti i vjerojatnije. -Naravno, ovo, ovaj tos se primjenjuje samo onda kada nema nikakvog drugog opravdanja, ili kad ona nisu dovoljna. -E sad, s obzirom da vjerovanja mogu biti razliitog oblika (konjunkcija, disjunkcija, implikacija) strategije primjenjivanja ove cake su drukije. Kod konjunkcije je taj proraun vjerojatnosti dosta slab, jer sve treba biti istinito; u disjunkciji nam je potreban samo jedan lan, a za drugi nas moe biti briga, pa je strategijsko opravdanje tu dosta jako -Evidencijsko opravdanje: Samorazumljivo, tu je bitna evidencija, spoznaja opravdanja, izravna veza istinitog vjerovanja i njegovog opravdanja. -Taubert napada onaj prvi Gettierov primjer i kae da je on strategijski slab zbog konjunkcije, dok je evidencijski slab zbog generalizacije (ono, dano nam je nevjerojatno poopeno vjerovanje 'osoba (bilo koja) koja e dobiti posao, ima (dakle ne treba biti uope toga svjesna, treba ih samo 'imati'; posjedovati) novie u dempovima') -Slino je i sa drugim primjerom zbog disjunkcije je sud strategijski jak, no evidencijski vrlo slab (mora nam biti bitno ili to da neki tip vozi svoj auto, ili net' sasvim deseto, nevezano s prvim, da neki drugi tip boravi u Berlinu) -Ukratko: Taubert pod opravdanje smatra striktno evidencijsko opravdanje, a Gettier je pomijeao ta dva Koliko to sve stoji je pitanje -Imamo i druge koji se zalau za potpuno opravdanje vjerovanja. Oni dakle odbacuju oba njegova primjera zbog onih 'obrata'. Kau da je u Gettiera nepotpuno opravdanje. -Jasno, bitno je gdje e se podvui granica. Gettier doputa da unutar opravdanja postoje neki elementi koji su neistiniti, a oni, pak, to ne doputaju. -Nigdje se u ovomu svemu ne tvrdi da opravdanje implicira istinitost (jamstvo), samo se kritizira Gettierovo tumaenje pojma opravdanja. (2. Sat) -Dalje o Russelu -Koherentizam, koherencijska i toleracijska teorija istine -Dva koherentna sustava podjednake koherentnosti (unutar njih samih), te podjednake veliine samih sustava mogu govoriti o istoj stvari, no jedino ako se oba ta sustava koriste kao opravdanje vjerovanja (to bi bilo gledanje neke stvari iz dva razliita kuta nebo je plavo, jer 'je refrakcija i refleksija estica zraka takva da u uvjetima danje osvijetljenosti baca svjetlosni val E-mag duine koja odgovara plavoj boji', te isto tako ono je plavo jer 'je E-mag val koji dopire od estica zraka isti kao i E-mag val koji dopire iz estica mora, val iz boje debelog leda, val sa najljevijeg gornjeg koluta na olimpijskoj zastavi, val koji dolazi sa boje limenke Pepsi-Cole, val iz 37% oiju svjetskog puanstva, itd.'). Ako se pak, koherentan sustav koristi za objanjenje istine nikako ih ne moemo imati dva, jer bi znailo da imamo dvije istine o jednoj stvari. -Po Euselu, koherencija pomae u rjeavanju nekih problema (npr., ona je efikasna u suzbijanju (najezde domicilnih ;-) skeptika), ali teorija istine kao takva ona nije u potpunosti. -Samooigledne istine su za Russela a) neto to netko prepoznaje sam u sebi, dakle neto privatno itd. -Takve istine su apsolutno sigurne, premda ako se jedna takva stavi u sud moe doi do pogreke. -Prema Russelu te istine spadaju u temeljna introspekcijska vjerovanja. -b) one su i openite injenice koje se ue, pa se isto k'o i one pod a) apsolutno znaju (3.Sat) -Dvije struje modificiranja tradicionalne teorije istinitosti -Opet vezno uz Gettiera, imamo (ve spomenutu) struju koja govori da opravdanje nije nuno eksternalistike pozicije; -Trea struja je ona koja predlae da se tradicionalnoj teoriji doda jo etvrti element, pa kad se teorija jo time detaljizira trebalo bi sve timati (Dakle ona je skoro pa suprotna od ove druge pozicije) Pa ih imamo nekoliko: -Znanje je opravdano istinito vjerovanje, ali pod uvjetom da ne postoji nikakav ponitava (konkretan razlog kontra vjerovanja, koga subjekt ne zna) 35

-I onda se jo lupi ograda da ponitava nije bilo kakav, nego i on mora biti opravdan, ne smije biti obmanjujui. -Teorija eliminacije relevantne alternative: -F. Detsky, Golden i drugi: Dakle, ako postoji neka relevantna alternativa vjerovanju ona treba biti eliminirana da bi vjerovanje bilo znanje. Slino k'o gore -Znanje treba biti evidencijski odvojeno od relevantne alternative dakle, ukratko potrebna nam je evidentna provjera istine -Kauzalna teorija znanja: -Golden: Veza izmeu injenica na koju se vjerovanje odnosi i samog vjerovanja mora biti kauzalna. injenice moraju biti uzrok vjerovanja. Time dobivamo i jamstvo, te se time opravdanje moe odbaciti. -Problem je s ovom teorijom da se ona moe primijeniti samo na empirijsko znanje, percepciju -Teorija konkluzivnih razloga: -Detsky, opet: stara verzija; 'znanje je opravdano' + konkluzivni razlozi, dakle slino kao kauzalna teorija. Ne samo da imamo uzronu vezu, nego i malo jo vre od toga. -Teorija proturjenih kondicionala: -Da se nije dogodio p dogodio bi se q. Dakle opet veza izmeu onog opravdanja vjerovanja i samog vjerovanja. Ova konkluzivnost mora biti kontekstualno definirana, to je problem, jer tada ne moemo poopiti sud, itd. -Strategije praenja istinitosti: -Da bi neto bilo znanje treba nam nunost izmeu vpojavljivanja vjerovanja i znanja Opet sve slino, opet se opravdanje mora izbaciti -Teorija pouzdanosti: -Nju su epistemolozi iskemijali iz svega ovoga dosad reenoga; dominantna je zasad; od Goldena i Detskog, ponovo. -Treba biti pouzdan proces nastanka vjerovanja, pa e to vjerovanje biti istinito. -Dakle i tu nije nuan uvjet opravdanje. -I ovdje opet imamo dvije sline kritike kao i prije da se opet ne moe odrediti sam i toan kriterij te pouzdanosti, te druga: po naravi smo skloni traiti opravdanje znanja. -I, na kraju, jo dvije eksternalistike teorije, ali koje se razlikuju od ovih dosad navedenih: -Teorija ispravne funkcije spoznaje: - Naglaena je funkcija spoznaje, ograniava pouzdanost spoznaje samo na okolinu te spoznaje, to e u prijevodu rei da se trai pouzdanost dotine funkcije ili sposobnosti u danim okolnostima; ne mora biti apsolutno pouzdana. Dakle, u (samo) danim okolnostima gledano ona moe biti i pouzdanost. Bitan je kontekst svega Slino pragmatizmu -Postoji jo i moment principa lakovjernosti, koji kae da ((opet) iskljuivo) u tim danim uvjetima moemo potpuno vjerovati u tu neku istinu. Opravdanje opet nije nuno -Strategija epistemikih kreposti: -One, epistemike kreposti, su one koje uvijek rezultiraju istinitim vjerovanjem; uvijek su znanje, te su to one koje su nepristrane, objektivne, tone, i slino -E pa dakle koriste se te i takve kreposti kao potvrda vjerovanja -itd.

36