EVROPSKI PROSTOR VISOKOG OBRAZOVANJA (Bolonjska deklaracija) Zajednika deklaracija evropskih ministara obrazovanja potpisana u Bologni 19.06.1999.

Proces evrointegracije postao je, zahvaljujui iznimnim dostignuima u posljednjih nekoliko godina, sve stvarnija i relevantnija injenica za Uniju i njezine graane. Oekivano poveanje Unije kao i produbljivanje odnosa s ostalim evropskim zemljama, daju joj jo ire dimenzije. U meuvremenu, svjedoci smo poveane svijesti velikog dijela politike i akademske javnosti, te javnog mnijenja o potrebi stvaranja savrenije i utjecajnije Evrope, posebno u izgradnji i jaanju njenih intelektualnih, kulturnih, drutvenih, naunih i tehnolokih dimenzija. Evropa znanja danas je prepoznata kao nezamjenjiv faktor drutvenog i ljudskog razvoja i kao vaan faktor uvrenja i obogaenja pripadnosti Evropi, sposobna da svoje graane pripremi za izazove novog tisuljea i osvjeuje ih o zajednikim vrijednostima i pripadnosti istom drutvenom i kulturnom prostoru. Obrazovanje i saradnja u obrazovanju prepoznati su kao iznimno vani za razvijanje i jaanje stabilnih, miroljubivih i demokratinih drutava, posebno imajui u vidu stanje na jugoistoku Evrope. Sorbonska deklaracija od 25. maja 1998. godine, utemeljena na takvim promiljanjima, istaknula je glavnu ulogu univerziteta u razvijanju evropskih kulturnih dimenzija. Naglasila je da je kreiranje evropskog prostora visokog obrazovanja od kljune vanosti za unapreenje mobilnosti graana i njihovo zapoljavanje, te za sveukupni razvoj Kontinenta. Nekoliko je evropskih zemalja prihvatilo poziv da se obaveu postii ciljeve zacrtane Deklaracijom, bilo potpisivanjem Deklaracije, bilo naelnim slaganjem s njezinim sadrajem. Nekoliko u meuvremenu pokrenutih reformi visokog kolstva u Evropi dokazuju spremnost mnogih vlada da djeluju u tom smislu. Evropske visokokolske institucije prihvatile su izazov i preuzele glavnu ulogu u stvaranju Evropskog prostora visokog obrazovanja u duhu temeljnih naela zacrtanih u povelji Magna Charta Universitatum potpisanoj u Bologni 1988. godine. To je izuzetno vano jer upravo neovisnost i autonomnost univerziteta osiguravaju sistemu visokog obrazovanja i istraivanja stalno prilagoavanje promjenljivim potrebama, zahtjevima drutva i napretku naunih spoznaja. Ovo je djelovanje zacrtano u pravom smjeru i sa smislenim ciljem. Meutim, bolja usklaenost i usporedivost visokokolskih sistema zahtijeva neprekidno djelovanje kako

bi se cilj u potpunosti postigao. Trebamo ga pomoi konkretnim mjerama kako bi se postigli vidljivi koraci naprijed. Sastanak odran 18. juna na kojemu su sudjelovali mjerodavni strunjaci i naunici iz svih naih zemalja daje vrlo jasne prijedloge za inicijative koje treba pokrenuti. Posebnu panju trebamo posvetiti poveanju meunarodne konkurentnosti evropskog sistema visokog obrazovanja. Vitalnost i djelotvornost svake civilizacije moe se mjeriti privlanou njezine kulture drugim zemljama. Trebamo osigurati da evropski sistem visokog obrazovanja postane privlaan irom svijeta, u skladu sa naom posebnom kulturnom i naunom tradicijom. Potvrujui opa naela zacrtana Sorbonskom deklaracijom, uskladit emo svoju politiku tako da u kratkom vremenu, a svakako tokom prvog desetljea treeg milenijuma, postignemo slijedee ciljeve za koje smatramo da su od primarne vanosti za uspostavu evropskog prostora visokog obrazovanja i njegovu promociju u svijetu: Prihvaanje sistema lako prepoznatljivih i usporedivih stepeni, i uvoenje suplementa (dodatka) diplomi (Diploma Supplement), kako bi se unapreivalo zapoljavanje evropskih graana i meunarodna konkurentnost evropskog sistema visokog obrazovanja. Prihvaanje sistema temeljenog na dvama glavnim ciklusima, dodiplomskom i postdiplomskom. Pristup drugom ciklusu zahtijeva uspjeno zavren prvi ciklus studija koji mora trajati najmanje tri godine. Stepen postignut nakon tri godine smatra se potrebnim stepenom kvalifikacije na evropskom tritu rada. Drugi ciklus vodit e ka magisteriju i/ili doktoratu, kao to je to sluaj u mnogim evropskim zemljama. Uvoenje bodovnog sistema, kaop to je ECTS, kao prikladnog sredstva u unapreenju najire razmjene studenata. Bodovi se mogu postizati i izvan visokokolskog obrazovanja, ukljuujui i cjeloivotno uenje, pod uslovom da ih prizna univerzitet koji prihvaa studenta. Unapreenje mobilnosti prevladavanjem zapreka slobodnom kretanju, posebno: - studentima: dati priliku za uenje, omoguiti im pristup studiju i relevantnim slubama; - nastavnicima, istraivaima i administrativnom osoblju: priznati i valorizirati vrijeme koje su proveli u Evropi istraujui, predajui ili uei, bez prejudiciranja njihovih statutarnih prava. Unapreenje evropske saradnje u osiguravanju kvalitete u cilju razvijanja usporedivih kriterija i metodologija. Unapreenje potrebe evropske dimenzije u visokom kolstvu, posebno u razvoju nastavnih programa, meuinstitucionalnoj saradnji, emama mobilnosti i integriranih programa studija, obuke i istraivanja.

Preuzimamo na sebe postizanje tih ciljeva u okviru naih institucionalnih ovlasti i u potpunosti potujui razliitost kultura, jezika, nacionalnih sistema obrazovanja i 2

autonomiju Univerziteta kako bismo izgradili Evropski prostor visokog obrazovanja. U tom cilju nastavit emo saradnju meu vladama, zajedno sa evropskim nevladinim organizacijama koje djeluju u visokom obrazovanju. Od univerziteta oekujemo da ponovo brzo i pozitivno djeluju i aktivno doprinesu uspjehu naeg poduhvata. Uvjereni da stvaranje Evropskog prostora visokog obrazovanja zahtijeva stalnu potporu, nadzor i prilagodbe novim potrebama, odluili smo ponovo se sastati za dvije godine kako bismo procijenili postignuti napredak i utvrditi daljnje korake. Potpisnici: Austrija, Belgija (francuska zajednica), Belgija (flamanska zajednica), Bugarska, eka Republika, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemaka, Grka, Maarska, Island, Irska, Italija, Letonija, Litva, Luksembur, Malta, Nizozemska, Norveka, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovaka

Bolonjska deklaracija
Skoi na: orijentacija, trai Bolonjska deklaracija je zajednika deklaracija europskih ministara obrazovanja potpisana u Bologni 19. lipnja 1999. godine, a odnosi se na reformu sustava visokog obrazovanja u Europi koji je postao poznat kao "Bolonjski proces".

Ciljevi Bolonjske deklaracije i Bolonjskog procesa [uredi]

Prihvaanje sustava lako prepoznatljivih i usporedivih stupnjeva, meu ostalim uvoenjem dodatka diplomi (Diploma Supplement), kako bi se promicalo zapoljavanje europskih graana i meunarodna konkurentnost europskog sustava visokog obrazovanja. Prihvaanje sustava temeljenog na dvama glavnim ciklusima, preddiplomskom i diplomskom. Pristup drugom ciklusu zahtijeva uspjeno zavren prvi ciklus studija koji mora trajati najmanje tri godine. Stupanj postignut nakon prvog ciklusa treba odgovarati europskom tritu rada odgovarajuom razinom kvalifikacije. Drugi ciklus vodit e k magisteriju i/ili doktoratu, kao to je to sluaj u mnogim europskim zemljama. Uvoenje bodovnog sustava, kao to je ECTS, kao prikladnog sredstva u promicanju najire razmjene studenata. Bodovi se mogu postizati i izvan visokokolskog obrazovanja, ukljuujui i cjeloivotno uenje, pod uvjetom da ih prizna sveuilite koje prihvaa studenta. Promicanje mobilnosti prevladavanjem zapreka slobodnom kretanju, posebice: studentima dati priliku za uenje, omoguiti im pristup studiju i relevantnim slubama; nastavnicima, istraivaima i administrativnom osoblju priznati i

valorizirati vrijeme koje su proveli u Europi istraujui, predajui ili uei, bez prejudiciranja njihovih statutarnih prava. Promicanje europske suradnje u osiguravanju kvalitete u cilju razvijanja usporedivih kriterija i metodologija. Promicanje potrebne europske dimenzije u visokom kolstvu, posebice u razvoju nastavnih programa, meuinstitucionalnoj suradnji, shemama mobilnosti i integriranih programa studija, obuke i istraivanja.

Hrvatska je potpisala Bolonjsku deklaraciju 2001. godine.

Potpisnici [uredi]

Albanija Andora Armenija Azerbajdan Austrija Belgija (valonska zajednica) Belgija (flamanska zajednica) Bosna i Hercegovina Bugarska Cipar Crna Gora eka Republika ile Danska Estonija Finska Francuska Gruzija Njemaka Grka Hrvatska Island Irska Italija Kazahstan Latvija Lihtentajn Litva Luksemburg Maarska Makedonija Malta 5

Moldavija Nizozemska Norveka Poljska Portugal Rusija Rumunjska Slovaka Republika Slovenija Srbija Sveta Stolica panjolska vedska vicarska Turska Ukrajina Velika Britanija

DIO 2 Bolonjska deklaracija o europskom prostoru za visoko obrazovanje:

Objanjenje

Ovaj dokument je izradila Konfederacija konferencija rektora zemalja Europske zajednice i Udruenje sveuilita u Europi (CRE). Dokument obuhvaa:

Komentar u vezi sa znaenjem i vanou Bolonjske deklaracije kao i informaciju o nastavku tekueg procesa; Tekst Deklaracije;

Autori ovoga dokumenta se zahvaljuju Europskoj komisiji na potpori i spremnosti na izvrenju distribucije ovoga dokumenta.

Bolonjska deklaracija: Objanjenje

Bolonjskom deklaracijom se 29 zemalja obvezalo na zajedniku reformu strukture sustava visokoga obrazovanja.

Ova deklaracija predstavlja kljuni dokument koji oznaava prekretnicu u razvoju visokoga obrazovanja u Europi.

Deklaraciju je potpisalo 29 zemalja koje se obvezuju da e ostvariti ciljeve Deklaracije i u tom pravcu e se angairati na koordinaciji (svojih) politika.

Svaka je zemlja potpisnica dobrovoljno preuzela obvezu da izvri reformu vlastitog sistema visokoga obrazovanja, bez obzira koliko sustava ima u odreenoj zemlji, u cilju cjelokupne harmonizacije na razini Europe. Bolonjska deklaracija ne predstavlja reformu koju nameu domae vlade ili insitucije visokoga obrazovanja. Bilo koji vid pritiska koji odreene zemlje ili institucije visokoga obrazovanja mogu osjetiti kao rezultat provoenja Bolonjske deklaracije moe nastati kao rezultat njihovoga ignoriranja zajednikih odluka ili njihove iskljuenosti iz glavnog tijeka promjena.

Cilj bolonjskog procesa je harmonizacija, te stoga ne predstavlja put k standardizaciji niti izjednaavanju visokoga obrazovanja u Europi. Potuju se temeljna naela autonomije i razliitosti.

Deklaracija odraava potragu za zajednikim europskim odgovorom na zajednike europske probleme. Proces je rezultirao iz spoznaje da usprkos njihovim razlikama sustava visokoga obrazovanja u Europi se suoavaju s unutarnjim i vanjskim izazovima u svezi s napredovanjem i razliitou visokoga obrazovanja, mogunostima zapoljavanja svrenih studenata, manjka obuenosti u kljunim oblastima, irenju privatnoga i transnacionalnog obrazovanja, itd. Deklaracija uvia vrijednost koordiniranih reformi, kompatabilnih sustava i zajednike aktivnosti.

Bolonjska deklaracija nije samo politika izjava, nego i obvezujua orijentacija k programu aktivnosti

Program aktivnosti sadran u Deklaraciji temelji se na jasno definiranom zajednikom cilju, roku i konkretnim namjerama:

Jasno definiran zajedniki cilj: stvoriti europski prostor za visoko obrazovanje da bi se poveala mogunost zapoljavanja i mobilnosti graana, kao i da bi se poveala meunarodna konkurentnost visokoga obrazovanja u Europi.

Rok: europski prostor za visoko obrazovanje bi trebao biti uspostavljen do 2010.

Konkretne namjere.

Usvajanje zajednikoga okvira razumljivih i usporedivih stupnjeva, takoer i putem implementacije Dodatka za diplome.

Uvoenje dodiplomskoga i poslijediplomskog studija u svim zemljama, s tim to se prvi stupnjevi stjeu najmanje nakon tri godine, u skladu s tritem rada.

Sustav bodovanja koji je kompatibilan sa ECTS-om, koji takoer pokriva i uenje tijekom cijeloga ivota.

Europska dimenzija u osiguranju kvalitete, sa usporedivim kriterijima i metodama;

Eliminacija preostalih prepreka slobodnoj mobilnosti studenata (kao i nastavnika i zavrenih studenata) i predavaa (kao i istraivaa i administratora iz oblasti visokoga obrazovanja). 8

Bolonjska deklaracija i globalna konkurentnost visokoga obrazovanja u Europi

Pored potrebe da se postigne vei stupanj konkurentnosti i usporedivosti u sustavima visokoga obrazovanja (uglavom unutareuropsko pitanje), Deklaracijom se eli naroio poveati meunarodna konkurentnost europskoga sustava visokoga obrazovanja. U njoj se kae da se vitalnost i efikasnost svake civilizacije moe mjeriti apelom njene kulture na druge zemlje. Zemlje potpisnice eksplicitno izraavaju svoj cilj kako bi osigurale da europski sustav visokoga obrazovanja stekne svjetsku razinu privlanosti, koja e biti jednaka (europskim) izvanrednim kulturnim i znanstvenim tradicijama.

to se tie ovih eksternih pitanja, Bolonjska deklaracija iskreno otvara nove staze. Naglaavajui toliko eksplicitno potrebu za europsko visoko obrazovanje kao (kohezivan) Sustav da postane privlaniji za studente iz drugih regiona u svijetu, prua jo jedan razlog za kretanje u pravcu koherentnog evropskog sustava i implicitno poziva europske institucije da se odlunije natjeu nego to je to bio sluaj u prolosti za studente, utjecaj, presti i novac u svjetskom natjeaju sveuilita.

Od Deklaracije do implementacije: organizirana struktura i proces praenja

29 zemalja potpisnica, koje su se obvezale da e ostvariti ciljeve Deklaracije, insistirat e na ostvarenju meuvladine suradnje na razne naine, u suradnji s institucijama i udruenjima visokoga obrazovanja.

Ministri su se dogovorili da se ponovo sastanu u Pragu u svibnju 2001. godine, zajedno s predstavnicima europskih institucija i udruenja visokoga obrazovanja, u cilju procjene postignutoga napretka i postizanja dogovora o novim mjerama koje je potrebno poduzeti.

Takoer su uspostavili konkretnu strukturu s mandatom da pripremi Praku konferenciju i omogui i iskoordinira mjere koje su neophodne za unapreenje ciljeva Bolonjske deklaracije. Struktura se temelji na sljedeem: 9

konsultativna skupina koja se sastoji od predstavnika svih zemalja potpisnica

manja skupina za praenje koja se sastoji od zemalja koje se smjenjuju na mjestu predsjedavanja EZ. Predsjednitvom u dvogodinjem periodu od Bolonje do Praga (Finska, Portugal, Francuska, vedska), eka Republika, Europska komisija, CRE i Konfederacija.

Osim toga, s obzirom da e nove politike odluke moda trebati ukljuiti u proces koji vodi prema Konferenciji u Pragu, praenje realizacije Bolonjske deklaracije e biti na dnevnom redu sastanaka ministara za obrazovanje EZ.

Nastavak rada u tijeku na europskom, nacionalnom i institucijskoj razini. U Deklaraciji stoji da proces uspostave europskoga prostora za visoko obrazovanje zahtijeva konstantnu potporu, superviziju i prilagoavanje potrebama koje se konstantno mijenjaju.

Serija anketa i istraivanja je u tijeku na inicijativu skupine nacionalnih osoba za kontakt u zemljama potpisnicama, EZ Predsjednitvo, Europska komisija i udruenja i mree visokoga obrazovanja. Bave se transnacionalnim obrazovanjem, priznavanjem, sustavom bodovanja, osiguranjem kvaliteta, itd., i slue kao pripremne mjere za naredne faze procesa.

Zemlje potpisnice razmatraju ili planiraju zakonske reforme, odnosno mjere koje e poduzeti vlade u relevantnim oblastima sustava visokoga obrazovanja: reforme u pravcu harmonizacije su ve uvedene ili su u tijeku u nekoliko europskih zemalja. Oznaavaju korak ka kraim studijama, strukturama dvostrukog stupnjevanja, sustavima bodovanja, eksternoj evaluaciji, veoj autonomiji uz odgovornost. Drugi trend ide ka brisanju granica meu razliitim sastavnim pododjelima visokoga obrazovanja.

10

Pojedinana sveuilita kao i konzorciji visokoga obrazovanja, mree i udruenja prouavaju i razmatraju implikacije bolonjskoga procesa u svojim zemljama, predmetnim oblastima ili tipu institucije.

Bolonjska deklaracija poziva zajednicu visokoga obrazovanja da doprinese uspjehu procesa reforme i harmonizacije

Deklaracija uvia krucijalnu ulogu zajednice visokoga obrazovanja za uspjeh bolonjskog procesa. U njoj stoji da bi meuvladina suradnja trebala biti ostvarena zajedno s nevladinim europskim organizacijama nadlenim u oblasti visokoga obrazovanja. Vlade takoer od sveuilita oekuju da e ponovno pozitivno odgovoriti i aktivno doprinijeti uspjehu (svoga) nastojanja. Stoga je jasno da institucije visokoga obrazovanja imaju jedinstvenu mogunost da oblikuju svoju vlastitu budunost u Europi i odigraju osnovnu ulogu u razvoju i realizaciji bolonjskoga procesa.

U Deklaraciji se konkretno uvia da postoje temeljne vrijednosti i razliitosti u okviru visokoga obrazovanja u Europi.

Jasno priznaje neophodnu neovisnost i autonomiju sveuilita.

Eksplicitno se odnosi na temeljna naela iz dokumenta Magna Charta Universitatum potpisanog (takoe u Bolonji) 1998.

Naglaava potrebu za postizanjem zajednikoga prostora za vie obrazovanje unutar okvira raznih kultura, jezika i obrazovnih sustava.

Da bi odgovorila na poziv sadran u Bolonjskoj deklaraciji, zajednica visokoga obrazovanja treba biti u mogunosti rei ministrima na uvjerljiv nain koju vrstu europskog prostora za visoko obrazovanje eli i spremna je promovirati. Sveuilita i druge institucije visokoga obrazovanja mogu birati da postanu akteri a ne objekti ovoga bitnog procesa promjena. Zajednica osobito moe: 11

Profilirati vlastiti nastavni plan u skladu s raspoloenjem koje je nastalo nakon postizanja Bolonjske deklaracije, a osobito putem uvoenja dodiplomskoga studija u sustave u kojima po tradiciji nisu postojali, kao i kroz stvaranje poslijediplomskih studija ime se zadovoljava potreba mobilnosti poslijediplomskih studenata irom svijeta;

Aktivirati njihove mree u kljunim podrujima kao to je izrada zajednikoga nastavnog plana i programa, organiziranje zajednikih putovanja u prekooceanske zemlje i sheme priznavanja diploma irom svijeta;

Pridonijeti pojedinano ili kolektivno narednim koracima u ovom procesu;

Konfederacija konferencija EZ rektora i Udruenje europskih sveuilita (CRE) planiraju organizirati konvenciju europskih sveuilita i drugih institucija visokoga obrazovanja nekoliko tjedana prije sastanka u Pragu. Ova konvencija bi trebala osigurati mogunost zajednici visokoga obrazovanja da razgovara o glavnim pitanjima i da izradi dokument za ministre o tome ta visoko obrazovanje oekuje od sastanka u Pragu.

29. veljae 2000. godine

Zajednika deklaracija europskih ministara obrazovanja sazvana u Bolonji 19. lipnja 1999. godine

Europski proces, zahvaljujui izvanrednim postignuima u nekoliko proteklih godina, postao je sve konkretnija i relevantnija stvarnost za Zajednicu i njene graane. Perspektive uveavanja zajedno s produbljivanjem odnosa s drugim europskim zemljama pruaju ak 12

vee dimenzije takvoj realnosti. U meuvremenu svjedoci smo sve vee svjesnosti u velikim dijelovima politikoga i akademskog svijeta i u javnom mnijenju o potrebi za uspostavljanjem kompletnije i dalekosenije Europe, osobito za nadgradnjom i jaanjem njenih intelektualnih, kulturalnih, socijalnih i znanstveno-tehnolokih dimenzija.

Europa znanja je sada iroko rasprostranjena kao nezamjenjiv initelj drutvenog i ljudskog razvoja i kao nezamjenjiva sastavnica kojom se konsolidira i obogauje pravo graana Europe, sposobna da prui svojim graanima neophodne nadlenosti kako bi se suoili s izazovima novog milenija, zajedno sa svijeu o zajednikim vrijednostima i pripadanju zajednikom drutvenom i kulturnom prostoru.

Vanost obrazovanja i suradnje u obrazovanju u razvoju i jaanju stabilnih, mirnih i demokratskih drutava je sveobuhvatno priznata kao najvaniji initelj, posebno u svjetlu situacije u jugoistonoj Europi.

Sorbonska deklaracija od 25. svibnja 1998. godine, koja je osnaena ovim razmiljanjima, naglasila je kljunu ulogu sveuilita u razvoju europske kulturne dimenzije. Naglasila je stvaranje europskog podruja visokoga obrazovanja kao kljunog naina promoviranja pokretnosti graana i mogunosti zapoljavanja i sveukupnog razvoja kontinenta.

Nekoliko europskih zemalja je prihvatilo poziv da se opredijeli za postizanje ciljeva postavljenih u Deklaraciji bilo njenim potpisivanjem ili izraavanjem svog naelnog slaganja. Pravac kojim su krenule neke od reformi visokoga kolstva pokrenut u meuvremenu u Europi dokazao je opredijeljenost mnogih vlada za poduzimanjem akcije.

Europske institucije za visoko obrazovanje, sa svoje strane, prihvatile su izazov i preuzele glavnu ulogu u stvaranju europskog podruja visokoga obrazovanja, kao i u buenju osnovnih naela izraenih u bolonjskoj Magna Carta Universitatum 1988. godine. Ovo je od najveeg znaaja, uzevi u obzir da nezavisnost sveuilita i autonomija osiguravaju da se visoko obrazovanje i sustav istraivanja neprestano prilagoavaju promjenljivim potrebama, zahtjevima drutva i napretku u znanstvenom spoznavanju. Trend je postavljen u pravom smjeru i u znaajne svrhe. Postizanje vee kompatibilnosti i usporednosti sustava visokoga obrazovanja, meutim, zahtijeva neprestani zamah u svrhu postizanja cilja potpunosti. Potrebno je da potporu tome damo putem promoviranja konkretnih mjera u postizanju mjerljivih koraka naprijed. Sasatanak koji je odran 18.

13

lipnja odran je uz sudjelovanje autoritativnih strunjaka i znanstvenika iz svih zemalja i dao nam je vrlo korisne prijedloge o inicijativama koje treba poduzeti.

Posebno se moramo osvrnuti na ciljeve poveanja meunarodne konkurentnosti europskog sustava visokoga obrazovanja. Vitalnost i efikasnost svake civilizacije moe biti mjerena uinkom koji njena kultura ima na druge zemlje. Potrebno je da osiguramo da sustav europskoga visokog obrazovanja postigne svjetski stupanj privlanosti jednak naoj izvanrednoj kulturnoj i znanstvenoj tradiciji.

Afirmiranjem nae potpore opim naelima definiranim u Sorbonskoj deklaraciji mi se ukljuujemo u kordiniranje naih politika kako bismo u kratkom vremenskom roku, a u svakom sluaju u tijeku prvoga desetljea treeg milenija, postigli sljedee ciljeve koje smatramo od najvee vanosti u cilju uspostavljanja europskoga podruja visokoga obrazovanja i promoviranja europskog sustava visokoga obrazovanja irom svijeta:

Usvajanje sustava lako razumljivih i usporedivih stupnjeva, takoer putem implementacije dopune diplome u svrhu promoviranja pokretnosti europskih graana i meunarodne konkurencije sustava evropskoga visokog obrazovanja;

Usvajanje sustava u osnovi temeljenog na dva glavna ciklusa, studentski i diplomski. Pristup drugom ciklusu zahtijeva uspjean zavretak prvog ciklusa studija koji traje najmanje tri godine. Stupanj postignut nakon prvoga ciklusa je takoer relevantan europskom tritu rada kao odgovarjui stupanj kvalifikacije. Drugi ciklus treba voditi magistarskoj ili doktorskoj diplomi kao i u mnogim europskim zemljama;

Uspostavljanje sustava bodova kao u ECTS sustavu studijskih bodova kao odgovarajue sredstvo za promoviranje iroko raspostranjene mobilnosti studenata. Bodovi se mogu stei i u kontekstu ne-visoko kolskog obrazovanja, ukljuujui uenje do kraja ivota, pod uvjetom da ih priznaju zainteresirana sveuilita koja primaju studente;

14

Promoviranje mobilnosti prevladavanjem prepreka u svrhu efikasnog koritenja slobode kretanja s posebnim osvrtom na:

za studente, pristup studijima i mogunostima obuke i s tim povezane usluge;

za nastavno osoblje, istraivae i administrativno osoblje, priznavanje i valorizacija semestara provedenih u kontekstu istraivanja, predavanja i obuke u Europi, bez prejudiciranja njihovih statutarnih prava;

Promoviranje europske suradnje u osiguravanju kvalitete s osvrtom na razvoj komparativnih kriterija i metodologija; Promoviranje neophodnih europskih dimenzija u visokom obrazovanju, posebice u smislu izrade nastavnoga programa, interinstitucijske suradnje, sheme mobilnosti i integriranih programa studija, obuke i istraivanja.

Ovim preuzimamo na sebe ostvarenje sljedeih ciljeva: u okviru naih institucijskih nadlenosti i uz puno uvaavanje razliitosti kulture, jezika, nacionalnih obrazovnih sustava i autonomije sveuilita konsolidacije europskog podruja visokoga obrazovanja. U tom cilju slijedit emo putove meuvladine suradnje zajedno s onim nevladinim europskim organizacijama koje imaju nadlenosti u oblasti visokoga obrazovanja.

Oekujemo da sveuilita ponovno urno i pozitivno odgovore i aktivno doprinesu uspjehu naeg pothvata.

Uvjereni da uspostavljanje europskog podruja visokoga obrazovanja zahtijeva neprestanu potporu, nadgledanje i prilagoavanje stalno promjenljivim potrebama, odluili smo se ponovno sastati u roku od dvije godine u svrhu ocjenjivanja postignutog napretka i poduzimanje novih koraka.

15

Potpisali:

Austrija, Belgija (francuska zajednica), Belgija (flamanska zajednica), Bugarska, eka Republika, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemaka, Grka, Maarska, Island, Irska, Italija, Latvija, Litvanija, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Norveka, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovaka Republika, Slovenija, panjolska, vedska, vicarska Konfederacija, Velika Britanija.

EVROPSKA ZONA VISOKOG OBRAZOVANJA Zajedni_ko saoptenje evropskih ministara obrazovnja sa sastanka u Bolonji 19.juna 1999. Zahvaljuju_i izuzetnim dostignu_ima u poslednjih nekoliko godina, evropski proces integracije postao je sve konkretnija i relevantnija stvarnost za Zajednicu i njene gra_ane. O_ekivano dalje proirenje uz produbljivanje odnosa sa ostalim evropskim zemljama, daje i ire dimenzije toj stvarnosti. U me_uvremenu, svedoci smo porasta svesti u velikom delu politi_ke i akademske zajednice i javnog mnjenja o potrebi za uspostavljanjem jo celo-vitije i prostranije Evrope, a naro_ito o potrebi ja_anja njenih intelektualnih, kulturnih, drutvenih, nau_nih i tehnolokih dimenzija i oslanjanju na njih. Evropa Znanja sada je iroko prihva_ena kao nezamenljivi faktor drutvenog i ljudskog rasta i neizostavna komponenta konsolidacije i oboga_enja evropskog gra_anskog prava sposobnog da gra_anima prui neophodne nadlenosti za suo_avanje sa izazovima novog milenijuma, uz svest o zajedni_kim vrednostima i pripadnosti istom drutvenom i kulturnom prostoru. Vrhunska vanost obrazovanja i obrazovne saradnje za razvoj i ja_anje stabilnih, mirnih i demokratskih drutava doivela je optu potvrdu, tim vie ako se uzme u obzir situacija u Jugoisto_noj Evropi. Sorbonska deklaracija od 25. maja 1998, zasnovana na ovim razmatranjima, stavila je naglasak na centralnu ulogu Univerzi-teta u razvoju kulturnih dimenzija Evrope. Kao glavni put unapre_enja mobilnosti gra_ana i sposobnosti za zapoljavanje i razvoj _itavog kontinenta uopte, ona je istakla stvaranje Evropske one visokog obrazovanja. Potpisuju_i je ili izraavaju_i svoju na_elnu saglasnost, nekoliko evropskih zemalja prihvatilo je poziv da se posveti ostvarenju ciljeva koje je deklaracija istakla. Smer u kome se odvijalo nekoliko reformi sistema visokog obrazovanja, koje su u me_uvremenu preduzete u Evropi, dokazao je odlu_nost mnogih vlada da deluju. Evropske institucije visokog obrazovanja, sa svoje strane, prihvatile su izazov i preuzele vode_u ulogu u stvaranju Evropske zone visokog obrazovanja u skladu sa temeljnim na_elima postavljenim na bolonjskom Magna Charta Universitatum 1998. To

16

je od najve_e vanosti s obzirom da nezavisnost i autonomija Univerziteta obezbe_uju kontinuirano prilago_avanje visokog obrazovanja i istraiva_kog sistema promenljivim potrebama, zahtevima drutva i usavravanjima nau_nog znanja. Krenulo se pravim putem ka vanom cilju. I pored toga, ostvarenje ve_e kompatibilnosti i komparabilnosti sistema visokog obrazovanja zahteva kontinuirani zamah da bi se u potpunosti ispunilo. Trebalo bi da ga podrimo donoenjem konkretnih mera koje bi dovele do vidljivih pomaka unapred. Sastanak od 18. juna, na kome su u_estvovali vode_i stru_njaci i nau_nici iz svih naih zemalja, pruio nam je vrlo korisne sugestije u vezi sa inicijativama koje bi trebalo preduzeti. Naro_ito moramo obratiti panju na pove_anje me_unarodne konkurentnosti evropskog sistema visokog obrazovanja. Vitalnost i efikasnost svake civilizacije moe se meriti stepenom privla_nosti koji njena kultura ima u odnosu na druge zemlje. Mi treba da se pobrinemo da evropski sistem visokog obrazovanja na svetskom nivou stekne onaj stepen atraktivnosti koji bi bio jednak stepenu atraktivnosti naih izuzetnih kulturnih i nau_nih tradicija. Potvr_uju_i nau podrku optim principima koje je postavila Sorbonska deklaracija, obavezujemo se na koordinaciju politika naih zemalja kako bi se u kratkom roku, u svakom slu_aju bar tokom prve dekade tre_eg milenijuma, ostvarili slede_i ciljevi za

Bolonjska deklaracija
Organizacija procesa nastave obezbjeuje da kontinuiranim radom nastavnika i studenata u predvienom roku usvoje sva znanja i zavri studij.

Svi predmeti su jednosemestralni Stalno provjeravanje znanja studenata, iz ega slijedi konana ocjena ECTS bodovi Izborni predmeti Dodatak diplomi Rad u malim grupama

OSNOVNI POJMOVI IZ BOLONJSKE DEKLARACIJE EST (European Credit Transfer System) je jedinstven sistem bodova koji se dodjeljuju pojedinim kursevima (kao i drugim oblicima savladavanja programa studija). EST obezbjeuje transparentnost i olakava priznavanje (dijela) studija obavljenih na nekoj drugoj visokokolskoj ustanovi i neophodan je preduslov mobilnosti.

17

BACHELOR zvanja predstavljaju visokoobrazovne kvalifikacije koje kvantitativno odgovaraju 180-240 (EST) bodova, to odgovara trogodinjim ili etverogodinjim redovnim studijima. Na naem Fakultetu ove studije traju 3.5 godine (210 ECTS bodova). MASTER zvanje predstavlja drugostepenu visokoobrazovnu kvalifikaciju. Pristup Master programu obino zahtjeva kompletiranje Bachelor programa na priznatoj visokoobrazovnoj ustanovi. Zvanje Master dodjeljuje se studentima koji su demonstrirali znanje koje se nadovezuje na ono iz prvog ciklusa, znaajno ga proiruje i ustanovljava osnovu ili priliku za razvoj i primjenu originalnih ideja (obino kroz istraivanje). Na naem Fakultetu ove studije traju 5 godina (300 ECTS bodova) DIPLOMA SUPPLEMENT (dodatak diplomi) je dokument koji se izdaje zajedno sa diplomom, sadri spisak poloenih ispita i njihovu ECTS vrijednost, te druge odredbe koje nisu navedene u diplomi, a vane su za razumijevanje programa zavrenog studija. Dodatak diplomi prikazuje objektivne podatke i omoguuje meunarodnu transparentnost i uporedivost diploma Bolonjska deklaracija i ECTS bodovni sustav Za mnoge je studije uvoenja novina u nainu studiranja sukladno preporukama Bolonjske deklaracije bio sloen i sveobuhvatna proces modernizacije i izmjene naina studiranja. Budui da je Visoka kola svoj nastavni plan i program pripremala nakon to su promjene ve bile uvedene unutar fakulteta, visokih kola i veleuilita u Hrvatskoj imali smo priliku razmotriti i nedostatke koje je taj proces sa sobom donio. Respektirajui sve navedeno pripremili smo studij tako da je u njegovom centru zaista student i da je itav proces studiranja u najveoj mjeri upravo tako i koncipiran. Inae, Bolonjska deklaracija definira koncepciju obrazovanja, a 1999. godine potpisali su je ministri zemalja Europske unijete te joj se neto kasnije pridruila i Republika Hrvatska. Prema naelima te deklaracije donesen je kasnije Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Sukladno Bolonjskoj delaraciji i Zakonu, studijski programi temelje se na trostupanjskom konceptu visokokolskog obrazovanja:

preddiplomski studiji traju tri (ili etiri godine), a njihovim se zavretkom stjee diploma prvostupnika (baccalaureus) struke;

diplomski studiji traju dvije godine (ili jednu), a njihovim se zavretkom stjee diploma magistra struke

18

poslijediplomski studiji dijele se na specijalistike i doktorske studije: prvi traju jednu godinu i njihovim se zavretkom stjee titula specijalist struke, dok drugi traju tri godine i donose titulu doktora znanosti.

Osnovna cjelina nastavnih programa na svim navedenim razinama je kolegij. Trajanje kolegija je naelno ogranieno na jedan semestar. Sloenost odnosno teina svakog kolegija, odnosno ukupno optereenje studenata tijekom semestra iskazuje se sustavom ECTS bodova (ECTS - European Credit Transfer System). Broj ECTS bodova za svaki kolegij odreen je prema broju kolskih sati koje student treba uloiti da bi savladao materiju toga predmeta to ukljuuje aktivnu nastavu (predavanja i vjebe) kao i rad kod kue. Uzima se da jedan ECTS bod ekvivalentan sa 30 sati rada studenta. Zakon nadalje propisuje da optereenje studenta u semestru moe biti izmeu 25 i 35 ECTS bodova a u pravilu je ono kod svih redovnih studijskih programa u Hrvatskoj 30 ECTS bodova. Temeljem takvog izrauna definiran je i broj ECTS bodova koje za vrijeme studija student mora stei da bi ostvario pravo na izdavanje diplome. Tako:

da bi student stekao diplomu prvostupnika preddiplomskog studija koji traje tri godine mora stei najmanje 180 ECTS bodova, (ako je studij etverogodinji - 240 ECTS bodova).

da bi student stekao diplomu magistra struke diplomskog studija koji traje dvije godine, student mora stei najmanje 120 ECTS bodova (ako je studij jednogodinji - 60 ECTS bodova). U pet godina preddiplomskog i diplomskog studija student mora skupiti ukupno 300 ECTS bodova kako bi stekao pravo na izdavanje diplome magistra struke.

Razlozi primjene ECTS sutava ECTS bodovni sustav osmiljen je prije svega kako bi osigurao studentima mogunost prelaska izmeu visokokolskih ustanova odnosno njihovu to veu mobilnost. Ova mobilnost zapravo studentu omoguuje da studira onaj studij koji mu se u nekom trenutku ini primjerenim respektirajui u najveoj moguoj mjeri sve kolegije koje je poloio na drugim visokokolskim ustanovama. Dakle kroz europski sustav prijenosa bodova studenti mogu vrlo lako regulirati prijelaz izmeu razliitih fakulteta i visokih kola pri emu je na ovaj nain osigurano postojanje svih relevantnih informacija o svakom studijskom programu i kolegiju te je olakan i transparentan postupak za njihovo priznavanje.

19

Literature: http://www.untz.ba/promocije/201112/studentskivodic_bolonjskiproces/VodicKrozBolonju.pdf http://hr.wikipedia.org/wiki/Bolonjska_deklaracija http://www.gfmo.ba/bolonjska-deklaracija.html http://www.racunarstvo.hr/studij.aspx?id=1265&idc=99471 http://www.untz.ba/bolonjski_proces/Bolonjska%20deklaracija.pdf

20