Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (1.

dio)
Objavio: Matej karica, mr.sc. info.

Srednji vijek - BiH u srednjem vijeku

Autor Matej karica, mr.sc. info. 21.04.2008.

Kraljica Katarina Toma Kosaa U narednih nekoliko poglavlja ili dijelova ovoga rada uz feudalnu kraljevinu Bosnu, politike odnose vremena te humsko, odnosno hercegovako plemstvo doba, bit e rijei i o ivotu bosanske kraljice Katarine Toma, u irim drutvenim krugovima imenom poznatije kao

Katarina (Vuki) Kosaa. Kronolokim redom e biti obraeni najznaajniji dogaaji njenog ivota, a posebno izdvojene neke "epizode" za koje se smatra da su ili da bi mogle imati utjecaja na njene ivotne odluke od njenog roenja do godine pada kraljevine Bosne 1463. pod tursku vlast, pa sve do njene smrti - 1478. godine u Rimu. Podruje rada nee obuhvaati mnoga imena politikih sudionika vremena tj. nema namjeru baviti se brojnim podacima i injenicama vezanim uz politike prilike, istorodne vladajue struje, frakcije ili tzv. plemenitake kue, inozemne utjecaje doba, pojedince itd. - Naravno, osim pojedinih kljunih. Takav osvrt uzeo bi mnogo vremena i prostora te vjerojatno skrenuo sa prave putanje itateljevu pozornost kao i ovaj rad kojem je namjera biti uputstven te prirunikom u svrhu strunog savjetnitva u stvaranju odreenog scenarija - ili nekog slinog slikovnog ili glumakog uprizorenja.

Poneto o politikom ozraju u Hercegovini i Bosni poetkom XV. stoljea

Dananji naziv zemlje Hercegovine dolazi od njemakog naziva za vojvodu - herzog. U prijevodu bi to doslovno znailo Vojvodina. No takav naziv nipoto nema veze sa dananjom pokrajinom na Balkanu u sklopu republike Srbije. Hercegovina se pravim imenom, tako rei od davnina i ranog Srednjeg vijeka nazivala Humskom zemljom, Humom, ak je u tom sluaju istoznanica i naziv Zahumlje. Humska zemlja obuhvaala je uglavnom kamenito ili krako podruje oko rijeke Neretve uglavnom istono od ove tokom snane rijeke, prostirui se sve do Dubrovnika i obuhvaajui mjesta poput Dubrava, Stoca, Popova polja, Stona, Dabra, idui tako prema Travunji i granici sa Dukljom (otprilike podrujima dananje Crne Gore - i to prema onim krajnjim junim dijelovima, odnosno podruju strateki okrenutom prema primorju).1 to se tie zapadnih graninih podruja, nailazi se na maglovite i nejasne navode. Neretva je tako navedena kao svojevrsna crta prema zapadu i tu manje-vie zavravaju sve vee rasprave. No to je upitno i neprirodno s obzirom na gospodarske

pokrete i trgovinu, a samim time i irenje politikog utjecaja. Prema zapadu, Hum odnosno Hercegovina, zasigurno obuhvaa i podruje oko Ljubukog, poput Klobuka te rijeke Tihaljine pa povremenim utjecajem ''ide'' zvukovnou moda i dalje prema Imotskom. Na odreen nain sam se namee dojam da je Hum odnosno Hercegovina mnogo vei i iri pojam, pogotovo nakon smrti velikog hercega Hrvoja. Ipak, u sluaju ovog rada te openito; podruje dananje Hercegovine otprilike smjerom od Ljubukog prema Mostaru, pa prema sjeveru sa Konjicom sve dolje do Trebinja i Dubrovnika nazovimo Humom ili Humskom zemljom. Ponegdje se navode i podruja uz obale rijeke Drine, tonije Podrinja, no sada je u takve rasprave moda i nepotrebno ulaziti. Bosanski vojvoda, splitski herceg2 Hrvoje Vuki 1350 - 1416. (otac mu Vukac, knez) glasovitog treeg imenskog dodatka - Hrvatini (od djeda Hrvatina, kneza u Kljuu 1299. u tzv. Donjim krajevima),3 rodio se u Kotor Gradu na rijeci Vrbanji4 (dananji gradi Kotor Varo u blizini Banja Luke) gdje mu je otac imao batinu. Oenio se Jelenom, kerkom cetinskog kneza Ivana Nelipia iz Omia i tako postao hrvatski vlastelin. Bosanski kralj Stjepan Tvrtko koji je uspio ujediniti veinu hrvatskih ali i odreen broj srpskih plemia u velikoj zajednici zemalja i podruja juno od Velebita sa gradovima, Kninom, Splitom, Trogirom, Klisom, Omiom, ibenikom., proglasio se 1390. kraljem Hrvatske i Dalmacije unato jakom ugarskom kralju igmundu Luksemburkom. Osobno je visoko cijenio Vukievu obitelj. Tako je na svom dvoru kod Visokog deset godina ranije, tonije 12. oujka 1380. kneza Hrvoja imenovao vojvodom. Poslije smrti napuljskog kralja Karla Drakog, Hrvoje Vuki zajedno sa kraljem Tvrtkom se udruuje u savez protiv hrvatsko-ugarskog kralja igmunda Luksemburkog.5 Cilj mu je bio otrgnuti se od ugarskog utjecaja i Budima te ujediniti hrvatske pokrajine Dalmaciju, Bosnu i Hrvatsku. No to je bio vrlo zahtjevan i teak plan. Nedugo nakon djelominog uspjeha u svom naumu 1391. godine, Stjepan Tvrtko umire u pedesetoj godini ivota. Tvrtkovo postignue i naslijee brzo se raspade pod slabim mu nasljednikom Stjepanom Dabiom koji sa ugarskim kraljem sklopi mir u akovu. igmund uskoro raznim

prijevarama i prijetnjama prema Ostoji uspije da preuzme toliko eljeni naslov hrvatsko-dalmatinskog i bosanskog kralja. Na krae vrijeme se igmund okrenu od Hrvatske i Bosne da bi se pripremio za borbu sa Turcima koja se imae odviti na Nikopolju. 1396. sa vojskom od oko 40 tisua vojnika sastavljene od Nijemaca, Engleza, Poljaka i Francuza krene u boj sa turskim sultanom Bajazitom s ciljem da potpuno uniti Turke u Europi. Bajazit ga spremno doekuje i razbi njegovu vojsku a igmund se jedva spasi bijegom pomo u la e Dunavom u Crno more. Sljedee godine vratio se preko Carigrada u Dubrovnik.6 Turci su ovom pobjedom sada imali gotovo otvorena vrata za prodore dalje prema Europi.

Hrvoje Vuki Hrvatini Kasnije Hrvoje kao saveznik napuljskog kralja Ladislava dobiva titulu

hrvatsko-dalmatinskog bana. Openito Hrvoje Vuki bio je glasovit i moan velika koji se volio prokazivati u posebnom sjaju i stilskom svjetlu svoga doba. Barem je to vidljivo na poznatom portretu iz njegovog za ono doba bogato ukraenog misala. Na tom prikazu on je jaha na bijelom konju ukraenom vrpcama i crvenkastim sedlom. U ratnoj je odori sveanog izgleda nosei posebni dugo koplje i tit na kojem je prikazan lav te polu-ispruena ruka koja dri ma. Obuen je po zapadnoj modi XIV stoljea, vjerojatno kao talijanski velikai nosei crvenu kapu u obliku vijenca ili u kojoj su zakiena tri pera. Vuki je danas simbol snanog i domoljubnog povijesnog lika no moe se rei kako je kao spretan velika svoga vremena kroz promidbu oko sebe gradio sliku vrsnosti i moi. On je darovatelj crkve i promicatelj vjere ali prije svega moan feudalac koji na trenutke pokazuje veliku koliinu neovisnosti i samostalnosti u odluivanju. Vladarom je uz primorske gradove te otoke i velikih dijelova takozvanih Donjih Krajeva ili Kraja, tj. porjeja rijeke Vrbasa do Banjaluke koja uskoro jo vie proiruje. Hrvojeva mo i naklonost Ladislavu Napuljskom izaziva bosanskog kralja Stjepana Ostoju. No njega Hrvoje svrgava i zakonitim kraljem umjesto sebe, za kralja proglasi sina Stjepana Tvrtka. To bijae Stjepan Tvrtko II. 1404 - 1409. U vrijeme prve vojne protiv Bosne 1405. god. ugarski kralj igmund oenio se k erkom Hermana Celjskog - Barbarom, te odlui da ponovno napadne Bosnu u vie navrata, no svi su bili bezuspjeni. Uvidjevi da Bosnu teko moe zauzeti svojim pohodima odlui da papu Grgura XII. nagovori da povede ''kriarsku vojnu'' protiv tobonjih brojnih krivovjernika bogumila po Hrvatskoj, Bosni i Dalmaciji. Sakupivi tako veliku vojsku 1408. god. provali u Bosnu te na izdaju zarobi kralja Stjepana Tvrtka II. skupa sa stotinu i sedamdeset velikaa koje sve osim kralja na povratku kod Dobor-grada pogubi na okrutan nain. Na glas o toj nesrei herceg Hrvoje se pokori kralju igmundu, te tako nakon ak dvadeset i pet godina borbe hrvatski ustanak protiv ugarskog protivnika bijae ugaen. Uz navedeno, Hrvoje nedugo prije izgubio otoke (Bra, Hvar i Korulu) i Split u sukobu sa Sandaljom Hraniem. Hrani je bio zauzet u borbi sa Turcima, a to je 1413. iskoristio vojvoda Hrvoje kako bi mu iznenadnim napadom oduzeo posjede. igmunda je

to razljutilo do te mjere da je naredio svojim velikaima da odmah napadnu Vukieve zemlje. U novonastaloj situaciji Split je najprije odbacio Hrvojevu vlast. Hrvoje se nakon toga povlai u Jajce 7 ... grad koji je sam podigao najveim dijelom te ga openito obogatio; graevinski, kulturno, utvrdio vojno i upravno, postavivi ga tako kao najznaajniji grad u Bosni tog vremena. Na izgradnji brojnih objekata u navedenom sudjelovali su vrsni dalmatinski klesari i arhitekti. Ipak, igmund na kraju od svih hrvatskih velikaa bi priznat za kralja. Ladislav Napuljski vidjevi da nee moi poslije takvih prilika ostati na hrvatskom prijestolju odlui da se na krajnje podao i sraman nain izvue iz novonastale situacije. Prodaje prava na Dalmaciju za 100 tisua dukata Mletakoj Republici! Tako Venecija bez borbe stee najveu korist od meusobnih sukoba Hrvatske i Ugarske ostavi prisutnom u Dalmaciji sve do svoje propasti 1797. god.8 Godine 1416. umire zasigurno po politikim ali i kulturnim postignuima te znaenju veliki vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini. Sudei po upletenosti dravica sa talijanskog poluotoka u hrvatske i bosansko-humske poslove, moe se zakljuiti kako je postojala jaka prekomorska sveza talijanskih knezova i visokog plemstva sa domaim velikaima. Jer to bi osim papinske vlasti koja je u to doba vrhovni autoritet u zapadnoj Europi u dalmatinskim, hrvatskim humskim i bosanskim podrujima radio primjerice jedan napuljski feudalac visokog ranga poput Ladislava Napuljskog i slinih? Oito je preko-jadranska politika konekcija bila i vea nego to danas moemo zamisliti. O slinoj svezi sa Ugarskom ne treba ni raspravljati - ugarska prisutnost bila je skoro pa svakodnevna i vrlo oita. Ugarski se kraljevi tako u razdoblju od svakih nekoliko godina zalijeu u pohode ili imaju teritorijalne tenje prema Hrvatskoj i Bosni. Hrvatska je poneto razvijenija od Bosne imajui duu tradiciju politike samostalnosti i to je donekle titi, dok je Bosna na raskru naroda a tite je ponajvie njena priroda; brdovitost, rijene udoline, ume, gore i planine. Na takvim podrujima napredovanje veih grupacija srednjovjekovnih vojski je gotovo onemogueno. Godine 1414. upadoe Turci u Bosnu iz tri pravca, jedan je iao

dolinom Bosne prema sjeveru, drugi preko zapadne Bosne prema Hrvatskoj, a trei dolinom Vrbasa do uskoplja na sam teritorij vojvode Hrvoja. Turci sada u prodoru poee da pustoe irei strah te se velik broj velikaa odlui skloniti u susjedni Dubrovnik. Turci odjednom u Bosni naspram kralju Stjepanu Ostoji postavie protukralja Tvrtka II. kojeg podrae i knez Pavao Radenovi i njegov sin Petar Pavlovi 9.Pavlovii kao plemika kua ve tada pokazuju velik utjecaj i mo u Junim krajevima. No ubrzo su se Turci povukli iz Bosne sa velikim plijenom ostavljajui za sobom nered i pomutnju meu vlastelom. Turci su se vratili i sljedee godine, no sada ih je kod Usore u tzv. ''dobojskoj bitci'' doekao ugarski kralj koji nije mogao vie trpjeti este pljakake upade. Ugarsku vojsku kojoj se nisu pridruili vodei bosanski velikai iako su bili u navodno dobrim odnosima sa igmundom Turci su potukli nanijevi Ugarima velik poraz. Sljedeih deset godina ugarski utjecaj u Bosni je time uvelike oslabio. 1416. sa snovima o vraanju Splita i oduzetih mu zemalja prema Hrvatskoj, umire vojvoda Hrvoje a njegove zemlje razdijelie meu sobom Mleani, Dubrovani i kralj Stjepan Ostoja koji se odlui oeniti Hrvojevom udovicom Jelenom. Pod njegovu vlast tako je dospjelo Jajce i jo neke zemlje u sjevernozapadnoj Bosni. Za to vrijeme u Humu zapoinje estoki sukob Kosaa i Pavlovia, a u Bosni se stvaraju uvjeti za novi graanski rat. Kosaa se 1420. udruuje sa Turcima i njihovom Portom - od lat. portus - vrata, dok bi doslovni prijevod naziva Porta prema turskom bi bio, kancelarija pae ili velikog vezira,inae, osmanska vlada.10 U novoj vojnoj i jednoj bitci pogiba i sam vojvoda Petar Pavlovi. U Bosni se protukralj tvrtko II. Tvrtkovi s turskom pomou namee kao vlast te mu se pridruuje i vojvoda Sandalj koji je u ratu sa Pavloviima zbog nekih prijanjih posezanja za posjedima. Uz podrku i brojnih drugih bosanskih velikaa uspjeno potiskuju kralja Stjepana Ostojia i Pavlovie. Tvrtko II. te godine se sljedee godine proglaava kraljem Bosne i vlada do 1443. god. Turci mu u vladavini ne smetaju jer su se ve povukli iz zemlje.11 U meuvremenu Bosna kao kraljevina doivljava koliki-toliki uspon.

Biljeke

Usp. NIKI, Andrija, Dogaajnica Bosne i Hercegovine 614. 1918., Franjevaka knjinica i arhiv, Mostar, 2003., str. 21. i 22. 2. NIKI, A., nav. dj., str. 99. 3. Usp. MILETI, Franjo, Fojniki grbovnik, Rabic, Sarajevo, 2005., str. 100. 4. NIKI, A., nav. dj., str. 79. 76. 5. DODIG, Radoslav, Drutvo za prouavanje hrvatske kulturne povijesti - Mostar, Troplet - mala uljudbena knjiica, VELEBIT VELEGRAF, Zagreb, 1994., str. 31. 6. II, Ferdo, Povijest Hrvata: pregled povijesti hrvatskog naroda, Marjan tisak, Split, 2004., str. 226. 7. Usp. II, F., nav. dj., str. 230. 8. II, F., nav. dj., str. 226 - 228. 9. IVKOVI , Pavo, Povijest Bosne i Hercegovine do konca XVIII. stoljea ., HKUD Napredak, Mostar, 1994., str. 52. 10. BIHALJI - MERIN, Oto, i dr., Opta enciklopedija, Prosveta, Beograd, 1966., str. 343. 11. IVKOVI , P. nav. dj., str. 55. i 56. 1. NAPOMENA: Uz doputenje autora ovaj je lanak preuzet sa internet stranica Ramske zajednice Zagreb. Tags:

bih bosna hrvoje vuki hrvatini hum katarina kosaca kosaca rama ramska zajednica zagreb

Slicni clanci

Politike prilike srednjovjekovne Bosne (1) - Uvod

Politike prilike srednjovjekovne Bosne (2) - Temelji dravnosti i prilike do sredine XV. stoljea Politike prilike srednjovjekovne Bosne (3) - Kue i dinastije Politike prilike srednjovjekovne Bosne (4) - Kultura i vjerski ustroj Politike prilike srednjovjekovne Bosne (5) - Pad Bosne Politike prilike srednjovjekovne Bosne (6) - Nekad i danas

Quote this article on your site

Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (2. dio)

Objavio: Matej karica, mr.sc. info.

Srednji vijek - BiH u srednjem vijeku

Autor Matej karica, mr.sc. info. 27.04.2008.

O Humu - Zahumlju, Hercegovini i politikim odnosima doba

Grb obitelji Kosaa-Kosai Moe se rei kako je jedno vrijeme glavni grad Hercegovine bio Blagaj. Smjeten iznad izvora rijeke Bune koja je lijeva pritoka Neretve, kao utvreno i ureeno sjedite lokalnog velikaa slovio je i kao hercegovo vrlo omiljeno mjesto. Kao toka koja sa jedne strane i jednim dobrim dijelom nadzire dolinu rijeke Neretve (pogledom prema zapadu) i put prema Stocu i jugoistoku..., nalazio se nedaleko brda Hum kraj Mostara. Ovdje bi moglo biti upitno na koju se tono lokaciju po imenom Hum misli? Iako moemo rei da je mjesto tvrdog grada Blagaja i dananjih ostataka starog stolnog mjesta orijentirano prema specifinom brdu Hum, takoer se moemo pitati ima li opi naziv Zemlje kakve veze sa zempljopisnim oblikom iznad grada Mostara? Ili je moda sve samo rasprostranjeni obiaj nazivanja i puke podudarne sluajnosti? Inae, Blagaju izrazito blizu brdo Hum iznad Mostara moglo je kao takvo dobiti ime prema Zemljici humskoj, dakle obratno prvoj mogunosti. Samim svojim izgledom ova krka uzvisina nepravilnog polu-loptastog oblika dominira prostorom mnogo vie od Blagajske

uzvisine, usjeka ili okolice uope. No to sad i nije toliko vano, mada valja napomenuti kako se Mostar danas dii svojom povijesnokulturnom svezom sa Kosaama i cjelokupnim naslijeem toga doba. U gradu postoji dom kulture koji nosi ime ovog vojvode, a pred njim se odnedavno nalazi i spomenik kraljici Katarini Kosaa kerki hercega Stjepana, koji su primjerice Mostarci prihvatili bez ikakvih u javnosti poznatih pomisli na protivljenje - dakle sa velikim odobravanjem. Iako je vrlo zadovoljavajui izgled bronanog spomenika tj. odljeva, poprilino je upitno kako je tono kraljica izgledala u svojim srednjim godinama? - Kako je izgledala uope? Teko je sa sigurnou rei. Nije rijetkost da u nekim poslovnim uredima naiete na kopiju poznatog portreta lika mlade kraljice koji prema promatrau upeatljivo gleda sa svojim crnim oima dok se iza nje vidi neki grad na uzvisini, po mogunosti upravo rodni joj kraljevski grad Blagaj ili moda Bobovac u kojem je kasnije ivjela. Katarina je s vremenom sve vie popularna i omiljena u narodu, mada se o njoj kao i povijesti naih prostora jo uvijek vrlo malo zna ili ui u kolama. Jo je mnogo informacija i zapisa skriveno po mranim podrumima, odnosno crkvenim te pogotovo franjevakim arhivama. Mostar je kao naselje iznikao ponajvie za vrijeme turske vladavine u XVI. stoljeu kada je i izgraen nadaleko poznati kameni Stari most. U do sada poznatim izvorima mjesto dananjega Mostara prvi put se spominje 3. travnja 1452. u jednom spisu Dubrovana, u kojemu oni piu da se knez Vladislav, sin hercega Stjepana, njihova neprijatelja, odmetnuo od oca sa svojom majkom, i da je zauzeo grad Blagaj, Toevac, Vratar u Sutjeskoj i dvije tvrave na Mostu Neretve. Dvije godine poslije toga, tonije 1. lipnja 1454. napuljski kralj Alfonso I. Aragonski (1442 1458.) u povelji kojom uzima u zatitu hercega Stjepana, nabraja sve Hercegove posjede i gradove. Izmeu ostalog tu je i grad Most s pripadnim mjestima, grad Neboja u upi Veerii te gradovi Borovac i Biograd na lijevoj obali Neretve kod Konjica.12

Blagaj Prvotni mostarski most kojeg spominju Dubrovaki trgovci bio je najvjerojatnije drvena konstrukcija koja je visjela na jakim eljeznim lancima. Kod pojedinih autora navodi se kako je 1466. godine ugarsko-hrvatski kralj Matija Korvin na tom mjestu podigao kameni most. To ne bi moglo biti tono s obzirom da na tom mjestu uvjeta i vremena ali i znanja za gradnju pouzdanog kamenog luka nije bilo. Kameni most sagraen je u Mostaru tek 1566. godine i to se sa sigurnou moe rei sudei po zapisima turskih kroniara iz XVII. stoljea, poput Evlije elebije.13 Sa znatnom sigurnou se pak moe rei kako su u doba odmetnutog hercegovog sina Vladislava na obalama zasigurno postojale nadzorne graevine tj. kule koje su stajale iznad lananog mosta. Dubrovaki ljetopisac Jakov Lukari u svojim Dubrovakim analima zabiljeio je 1605. god. da je Vladislav nakon zavade sa svojim ocem, zauzeo Blagaj i zatim i Mostar, ija se tvrava nalazi na rijeci Neretvi, a sagradio ju je 1440. Radi-gost, kuni upravitelj Stjepana Kosae. Dodatak u imenu .-gost govori nam da se radi o bogumilskom nazivu ili inu ili moda o neemu veem s obzirom da mu je povjerene gradnja ovako vanog objekta. U povelji od 3. veljae 1445. herceg Kosaa Radina naziva ''starcem'' kao i Dubrovani u jednom pismu iz travnja iste godine. Po Dubrovanima to bi bio Radin Butkovi, osoba u slubi Kosaa i vjerojatno je u kroz tu slubu bio nadglednik radova. 14 Mostar je dakle prvotno trgovinski a potom i vojno znaajna prometna toka kojom je Kosaa nastojao openito uvrstiti svoj poloaj u

okrugu Blagaja i dalje prema sjeveru. Iznad mosta nalazi se brdo Hum zaobljenog oblika, masivom manjim dijelom spojeno za susjedno Brkanovo brdo. Inae, nalazimo da diljem dananje Hercegovine postoje razne izvedenice iz imena Hum, poput: Zahum ili Zahumlje, Podhum, Humac i sl. Moe se rei da se tek od poetka XV. stoljea ili bolje reeno u prvoj polovici istog, odreeni velikai posebne politike i gospodarske moi poinju glasno nazivati hercegom, to su onu u biti i bivali - vojvode. Ta njemaka inaica titule tj. sveani naslov potjee iz navedenog razdoblja, a naroito se sviala visokim plemiima poput Hrvoja Vukia te posebice Stjepanu Kosai, tadanjem gospodaru veeg dijela Humske. Valikai poput njega i slubeno preuzimaju te titule stavljajui ih u protokolarni optjecaj i na znanje kroz povelje, upravne spise, darovnice i sl. Ako su protekla stoljea bila vrijeme udaranja temelja svojevrsnoj bosanskoj nezavisnosti i dravnosti, moe se rei da je kraj XIV i velik dio XV stoljea bio krajnje politiki nepredvidiv, nemiran i protkan borbom za posjedima te politikom mou. Od 1380. do 1415. god. traje razdoblje borbe za uvrivanje Bosne kao kraljevine i gradnje zatite od vanjskih utjecaja. No takoer, karakteristika toga vremena su uestali meusobni sukobi izmeu humskih odnosno bosanskih plemenitaa. U stalnoj borbi za vlau i veim brojem posjeda, vladarske kue i monije obitelji se iscrpljuju u manjim bitkama otvarajui time put za laki upad; prvotno ugarskih, a potom i mnogo pogubnijih turskih vojski. Pavlovii i Kosae se tako primjerice svako malo sukobljavaju oko raznih pitanja - poevi od zemlje pa sve do politikog opredjeljenja ili strane naklonosti. esto su izmeu sukobljenih strana posrednici ili miritelji i bosanski velikai te kraljevi. No umjesto iskrenih namjera stvaranja povjerenja i pomirenja, vie je onih koji u tom posrednitvu pokuavaju manipulirati politikim bodovima za vlastiti interes. Stvara se tzv. ''vrzino kolo'' ili klupko koje se sa svakim pokuajem popravka sve vie zaplie. Takoer, promatrajui sve iz odreenog socioloko-moralnog karaktera, stjee se dojam kako je Bosna tog doba zemlja spletki, spletkarenja, borbe za mo te ljudske dvolinosti u pogledu politikog odluivanja i upravljanja. Uz sve navedeno, moe se rei kako je Bosna i zemlja

protuslovlja

Biljeke
12 PAVLOVI, Ante, Stari mostovi u Mostaru, Crkva na kamenu, Mostar, 2004., str. 14. 13 Usp. PAVLOVI, A., nav. dj., str. 18. 14 Usp. PAVLOVI, A., nav. dj., str. 19. i 20. NAPOMENA: Uz doputenje autora ovaj je lanak preuzet sa internet stranica Ramske zajednice Zagreb. Tags:

blagaj bosna bosna u srednjem vijeku evlija elebija hrvoje vuki hrvatini hum humsko plemstvo kosaca rama ramska zajednica zagreb

Slicni clanci

Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (1. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (3. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (4. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (5. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (6. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (7. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (8. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (9. dio) Politike prilike srednjovjekovne Bosne (1) - Uvod Politike prilike srednjovjekovne Bosne (2) - Temelji dravnosti i

prilike do sredine XV. stoljea Politike prilike srednjovjekovne Bosne (3) - Kue i dinastije Politike prilike srednjovjekovne Bosne (4) - Kultura i vjerski ustroj Politike prilike srednjovjekovne Bosne (5) - Pad Bosne Politike prilike srednjovjekovne Bosne (6) - Nekad i danas

Quote this article on your site

Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (2. dio)

Objavio: Matej karica, mr.sc. info.

Srednji vijek - BiH u srednjem vijeku

Autor Matej karica, mr.sc. info. 27.04.2008.

O Humu - Zahumlju, Hercegovini i politikim odnosima doba

Grb obitelji Kosaa-Kosai Moe se rei kako je jedno vrijeme glavni grad Hercegovine bio Blagaj. Smjeten iznad izvora rijeke Bune koja je lijeva pritoka Neretve, kao utvreno i ureeno sjedite lokalnog velikaa slovio je i kao hercegovo vrlo omiljeno mjesto. Kao toka koja sa jedne strane i jednim dobrim dijelom nadzire dolinu rijeke Neretve (pogledom prema zapadu) i put prema Stocu i jugoistoku..., nalazio se nedaleko brda Hum kraj Mostara. Ovdje bi moglo biti upitno na koju se tono lokaciju po imenom Hum misli? Iako moemo rei da je mjesto tvrdog grada Blagaja i dananjih ostataka starog stolnog mjesta orijentirano prema specifinom brdu Hum, takoer se moemo pitati ima li opi naziv Zemlje kakve veze sa zempljopisnim oblikom iznad grada Mostara? Ili je moda sve samo rasprostranjeni obiaj nazivanja i puke podudarne sluajnosti? Inae, Blagaju izrazito blizu brdo Hum iznad Mostara moglo je kao takvo dobiti ime prema Zemljici humskoj, dakle obratno prvoj mogunosti. Samim svojim izgledom ova krka uzvisina nepravilnog polu-loptastog oblika dominira prostorom mnogo vie od Blagajske uzvisine, usjeka ili okolice uope. No to sad i nije toliko vano, mada valja napomenuti kako se Mostar danas dii svojom povijesnokulturnom svezom sa Kosaama i cjelokupnim naslijeem toga doba. U gradu postoji dom kulture koji nosi ime ovog vojvode, a pred njim se odnedavno nalazi i spomenik kraljici Katarini Kosaa kerki hercega Stjepana, koji su primjerice Mostarci prihvatili bez ikakvih u javnosti poznatih pomisli na protivljenje - dakle sa velikim odobravanjem. Iako je vrlo zadovoljavajui izgled bronanog spomenika tj. odljeva, poprilino je upitno kako je tono kraljica izgledala u svojim srednjim godinama? - Kako je izgledala uope? Teko je sa sigurnou rei. Nije rijetkost da u nekim poslovnim uredima naiete na kopiju poznatog portreta lika mlade kraljice koji prema promatrau upeatljivo gleda sa svojim crnim oima dok se iza nje vidi neki grad na uzvisini, po mogunosti upravo rodni joj kraljevski grad Blagaj ili moda Bobovac u kojem je kasnije ivjela. Katarina je s vremenom sve vie popularna i omiljena u narodu, mada se o njoj kao i povijesti naih

prostora jo uvijek vrlo malo zna ili ui u kolama. Jo je mnogo informacija i zapisa skriveno po mranim podrumima, odnosno crkvenim te pogotovo franjevakim arhivama. Mostar je kao naselje iznikao ponajvie za vrijeme turske vladavine u XVI. stoljeu kada je i izgraen nadaleko poznati kameni Stari most. U do sada poznatim izvorima mjesto dananjega Mostara prvi put se spominje 3. travnja 1452. u jednom spisu Dubrovana, u kojemu oni piu da se knez Vladislav, sin hercega Stjepana, njihova neprijatelja, odmetnuo od oca sa svojom majkom, i da je zauzeo grad Blagaj, Toevac, Vratar u Sutjeskoj i dvije tvrave na Mostu Neretve. Dvije godine poslije toga, tonije 1. lipnja 1454. napuljski kralj Alfonso I. Aragonski (1442 1458.) u povelji kojom uzima u zatitu hercega Stjepana, nabraja sve Hercegove posjede i gradove. Izmeu ostalog tu je i grad Most s pripadnim mjestima, grad Neboja u upi Veerii te gradovi Borovac i Biograd na lijevoj obali Neretve kod Konjica.12

Blagaj Prvotni mostarski most kojeg spominju Dubrovaki trgovci bio je najvjerojatnije drvena konstrukcija koja je visjela na jakim eljeznim lancima. Kod pojedinih autora navodi se kako je 1466. godine ugarsko-hrvatski kralj Matija Korvin na tom mjestu podigao kameni most. To ne bi moglo biti tono s obzirom da na tom mjestu uvjeta i vremena ali i znanja za gradnju pouzdanog kamenog luka nije bilo. Kameni most sagraen je u Mostaru tek 1566. godine i to se sa sigurnou moe rei sudei po zapisima turskih kroniara iz XVII.

stoljea, poput Evlije elebije.13 Sa znatnom sigurnou se pak moe rei kako su u doba odmetnutog hercegovog sina Vladislava na obalama zasigurno postojale nadzorne graevine tj. kule koje su stajale iznad lananog mosta. Dubrovaki ljetopisac Jakov Lukari u svojim Dubrovakim analima zabiljeio je 1605. god. da je Vladislav nakon zavade sa svojim ocem, zauzeo Blagaj i zatim i Mostar, ija se tvrava nalazi na rijeci Neretvi, a sagradio ju je 1440. Radi-gost, kuni upravitelj Stjepana Kosae. Dodatak u imenu .-gost govori nam da se radi o bogumilskom nazivu ili inu ili moda o neemu veem s obzirom da mu je povjerene gradnja ovako vanog objekta. U povelji od 3. veljae 1445. herceg Kosaa Radina naziva ''starcem'' kao i Dubrovani u jednom pismu iz travnja iste godine. Po Dubrovanima to bi bio Radin Butkovi, osoba u slubi Kosaa i vjerojatno je u kroz tu slubu bio nadglednik radova. 14 Mostar je dakle prvotno trgovinski a potom i vojno znaajna prometna toka kojom je Kosaa nastojao openito uvrstiti svoj poloaj u okrugu Blagaja i dalje prema sjeveru. Iznad mosta nalazi se brdo Hum zaobljenog oblika, masivom manjim dijelom spojeno za susjedno Brkanovo brdo. Inae, nalazimo da diljem dananje Hercegovine postoje razne izvedenice iz imena Hum, poput: Zahum ili Zahumlje, Podhum, Humac i sl. Moe se rei da se tek od poetka XV. stoljea ili bolje reeno u prvoj polovici istog, odreeni velikai posebne politike i gospodarske moi poinju glasno nazivati hercegom, to su onu u biti i bivali - vojvode. Ta njemaka inaica titule tj. sveani naslov potjee iz navedenog razdoblja, a naroito se sviala visokim plemiima poput Hrvoja Vukia te posebice Stjepanu Kosai, tadanjem gospodaru veeg dijela Humske. Valikai poput njega i slubeno preuzimaju te titule stavljajui ih u protokolarni optjecaj i na znanje kroz povelje, upravne spise, darovnice i sl. Ako su protekla stoljea bila vrijeme udaranja temelja svojevrsnoj bosanskoj nezavisnosti i dravnosti, moe se rei da je kraj XIV i velik dio XV stoljea bio krajnje politiki nepredvidiv, nemiran i protkan borbom za posjedima te politikom mou. Od 1380. do 1415. god. traje razdoblje borbe za uvrivanje Bosne kao kraljevine i gradnje

zatite od vanjskih utjecaja. No takoer, karakteristika toga vremena su uestali meusobni sukobi izmeu humskih odnosno bosanskih plemenitaa. U stalnoj borbi za vlau i veim brojem posjeda, vladarske kue i monije obitelji se iscrpljuju u manjim bitkama otvarajui time put za laki upad; prvotno ugarskih, a potom i mnogo pogubnijih turskih vojski. Pavlovii i Kosae se tako primjerice svako malo sukobljavaju oko raznih pitanja - poevi od zemlje pa sve do politikog opredjeljenja ili strane naklonosti. esto su izmeu sukobljenih strana posrednici ili miritelji i bosanski velikai te kraljevi. No umjesto iskrenih namjera stvaranja povjerenja i pomirenja, vie je onih koji u tom posrednitvu pokuavaju manipulirati politikim bodovima za vlastiti interes. Stvara se tzv. ''vrzino kolo'' ili klupko koje se sa svakim pokuajem popravka sve vie zaplie. Takoer, promatrajui sve iz odreenog socioloko-moralnog karaktera, stjee se dojam kako je Bosna tog doba zemlja spletki, spletkarenja, borbe za mo te ljudske dvolinosti u pogledu politikog odluivanja i upravljanja. Uz sve navedeno, moe se rei kako je Bosna i zemlja protuslovlja

Biljeke
12 PAVLOVI, Ante, Stari mostovi u Mostaru, Crkva na kamenu, Mostar, 2004., str. 14. 13 Usp. PAVLOVI, A., nav. dj., str. 18. 14 Usp. PAVLOVI, A., nav. dj., str. 19. i 20. NAPOMENA: Uz doputenje autora ovaj je lanak preuzet sa internet stranica Ramske zajednice Zagreb. Tags:

blagaj bosna bosna u srednjem vijeku evlija elebija hrvoje vuki hrvatini hum

humsko plemstvo kosaca rama ramska zajednica zagreb

Slicni clanci

Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (1. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (3. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (4. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (5. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (6. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (7. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (8. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (9. dio) Politike prilike srednjovjekovne Bosne (1) - Uvod Politike prilike srednjovjekovne Bosne (2) - Temelji dravnosti i prilike do sredine XV. stoljea Politike prilike srednjovjekovne Bosne (3) - Kue i dinastije Politike prilike srednjovjekovne Bosne (4) - Kultura i vjerski ustroj Politike prilike srednjovjekovne Bosne (5) - Pad Bosne Politike prilike srednjovjekovne Bosne (6) - Nekad i danas

Quote this article on your site

Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (4. dio)

Objavio: Matej karica, mr.sc. info.

Srednji vijek - BiH u srednjem vijeku

Autor Matej karica, mr.sc. info. 29.05.2008.

Herceg Hrvoje Vuki - Hrvatini

Kaos u Bosni i Humskoj zemlji

Tako od poetka stoljea sve vie rastu i stasaju uvjeti za graanski rat.21 Sukobi su toliki da se ini da svi ratuju protiv svakoga. Vojvode i njihove plemike pristalice esto odluuju o tome koji e kralj biti na vlasti., tko imati pravu a tko ''vladavinu samo naizgled''. U takvim se odlukama, igrama a nerijetko i spletkama s vremenom poinju isticati: herceg Hrvoje Vuki - Hrvatini, te kraljevi poput Stjepana Ostoje, koji primjerice 1409. po drugi put sjeda na kraljevski prijestol na njemu ostavi do 1418. god.. vojvoda Vlatko Hrani - potomak bosanskog upana Vuka od takozvanih Junih strana zvanog jo i Hrana... kasnije herceg Stjepan Vuki Kosaa sinovac Sandalja Hrania koji ga vjerojatno 1435. nasljeuje.22 Uz navedena prezimena kao vrlo

znaajne glave velikakih kua tu su Pavao Radinovi, kasnije njegov sin Radoslav Pavlovi u Podrinju, Kovaevii, Radivojevii, Zlatonosovii23, Zvijezdii - potomak ovih je fra Aneo Zvizdovi koji je od sultana Mehmeda II. el Fatiha dobio Ahdnamu,24 povelju o slobodi katolike vjeroispovijesti u Bosni. Iako su prezimena mnogih obitelji danas u osnovama utvrena i prepisana iz pranjavih arhiva u knjige, za mnoga prezimena jo se tono ne zna otkuda su ili kako su nastala. to se tie prezimena tako rei - obinih puana koja su na naim prostorima tek poela da se upotrebljavaju prije nekih par stoljea - tonije carskom habsburkom odredbom iz sredine XVIII. stoljea; za poznatija stara plemika imena treba pak rei da se umnogome temelje na jednostavnoj nadogradnji nastavka na imenski korijen. Tako u preko osamdeset posto sluajeva vlastelinska prezimena nastaju od osobnog imena oca, djeda, naslova nekog znamenitog poduhvata ili tjelesne osobine na iju se imensku osnovu potom dodaje nastavak -i. Uz to, popularnost imena Stjepan tijekom stoljea kraljevske Bosne suvremene izuavatelje povijesti zna ponekad dovesti i do potekoa u postavljanju prema redu rada, suodnosu likova i sl. Oito da se tradicija spomenutog doba esto mjeala sa nematovitou u dvanju osobnih imenima kada uzmemo u obzir da je svaki drugi ili ak svaki sljedei visoki plemi ili poglavar po nasljedstvu nosio ime Stjepan. Ponekad konfuzna jednolinost bosanskih prezimena sa nastavkom i donekle se nastoji razbiti i pomou kienih obiteljskih grbova na koje se dodaju razni slikovni elementi kao to je ve obiaj u Europi toga doba. Najei pratei likovi su ivotinje i (agresivne) zvijeri poput lavova, medvjeda?, razne grabeljive ptice, polu-zmajevi, zmije, jeleni, konji, i sl. Svakako, tu su uvijek prisutne lente, kacige, krila, tvrave, simboli poput zvijezda, mjeseca, koplja, kocki, ak i izgledom neobinih ljudi koji nose razne predmete25. te razne meukombinacije navedenih. Iz dananjeg kuta se sve to doima kao djeja igra no u biti je bilo vrlo ozbiljno shvaano. U pitanju je bila ast pojedinca te kroz njegova djela cjelokupna ast imena krvne zajednice koje nosi. Zbog te asti se nerijetko povlailo oruje i znala je "pasti"

krv. asno ime i obiteljski grb bili su jedan od vrhovnih identifikacijskih znakova. Veina njih povremeno ili uestalo sudjeluju u borbi za vlast ili poziciju bliu prijestolju. Kosaa je od samog dolaska na vlast u tzv. Junim stranama ili Zahumlju u otvorenom sukobu sa velikaima Pavloviima te hoe da ih u potpunosti ''istrijebi''. Pavlovii su inae gospodari trebinjski, a sa Kosaama ih vee krvna veza. Naime, Teodora sestra kneza Stjepana udata je za Radoslava Pavlovia.26 U meusobnoj mrnji te dvije kue, natjeu se tko e vie napakostiti drugome. Tako obiaj pozivanja Turaka u pomo kojeg je najozbiljnije utemeljio Hrvoje Vuki Hrvatini, sa ovom dvojicom postaje gotovo norma. 1449. godine Turci upadaju na zemlje i posjede Pavlovia pustoei ih. Dvije godine prije toga Kosaa uz dogovore sa papinskim legatom prelazi na katoliku vjeru uz zakletvu Papi da bi ga moda na neki nain obmanuo te time stekao odreene poene ili sam slubeni naslov hercega. 1448. godine mu taj naslov i stie od cara Fridrika III27, a vjerojatno po preporuci Pape Nikole V.28 No iste ili moda ve poetkom sljedee godine uzima naslov hercega od Svetoga Save, ime se oito vraa krivovjerju. Papa je na odreen nain obmanut. Dubrovani vojvodi taj naziv odmah priznaju te ga ak u dobroj namjeri izbjegavanja rata prebacuju i na njegovu djecu. No ve sljedee godine Kosaa ratuje protiv Dubrovnika koji ini sve na miran i diplomatski nain da ne doe sukoba. Planira napade u dogovorima sa Napuljskim kraljem, Genoveanima, ak i Aragonskim kraljem, Mleanima te naravno Turcima. No bezuspjeno jer se od kraja 1450. Kosaa nekoliko puta sa etama zalijee na Konavle pljakajui ga te sa topovima bombardira sam Dubrovnik29 (u ljeto 1451.). Dubrovani uz svoje podiu i unajmljene talijanske pjeake, njih oko 5 000. No uskoro ih na dogovorenoj istini izvan grada Herceg estoko potue. Na bojnom polju ostalo je tako na stotine mrtvih tijela vojnika i plemia. Zaudno, herceg Kosaa je bio lan dubrovakog plemstva tj. graanin, a Dubrovani sada ve koliko-toliko nemoni na lijep su nain sugerirali da kao takav ne smije udarati i ii u neprijateljstvo protiv svoga grada! Turci sa kojima je Kosaa u nekoj vrsti saveznitva ohrabruju ovakvo ponaanje hercega na to on u sljedeih nekoliko

godina opet poinje da skuplja ete u nadi da osvoji Dubrovnik. Kako navode spisi - Dubrovani u krajnjem pokuaju ak javnim proglasom raspisuju ucjenu na Kosainu glavu da bi se rijeili kako se govorilo izdajnika i napasnika. te .tko ga pogubi da e dobiti nagradu od 15 000 zlatnih dukata i doivotno svake godine 300 dukata uz kuu u gradu u vrijednosti 2000 dukate te doivotni status graanina! Rat izmeu herecega Kosae i Dubrovnika potraja oko dvije godine. Njime se najvie okoristie Mleani koji 1452. zauzee hercegove zemlje; donju Neretvu ili podruje oko Metkovia i Krajinu (oko Makarske), doprijevi tako na jugu Dalamacije sve do granica sa Dubovakom republikom.30Ostaje vrlo dvojbeno i upitno to zapravo znai taj naslov Hercega od Svetoga Save? Ima li ta titula doista veze sa srpskim svecem i naslovom ili je to takav obiaj doba s obzirom na povezanost i blizinu bizantskog kulturnog utjecaja? Srpski knezovi i velikai u Kosaino vrijeme nisu prisutni niti ozbiljnije aktivni u Humu i Bosni, a Kosaa se vie puta javno oituje kao pripadnik zapadnog kranskog obreda. pa se tako ne moe nai neka direktna veza izmeu te titule i pravoslavlja.31 U Dubrovniku primjerice i dan danas nalazimo osobna imena vrlo slina nekim srpskim ili pravoslavnim korijenima ali to ne znai da su osobe koje nose to ime srpskog ili pravoslavnog pripadnitva. To je kulturalna i povijesna ostavtina strane vladavine u ranom srednjem vijeku. Uz ovaj slubeni i svima oiti naslov, Kosai se ujedno od strane Dubrovana pripisuje i neka firentinska prilenica sa kojom je uvelike ljubovao na sramotu svoje zakonite ene Jelene. Iako se tono ne zna tko je bila ta Firentinka, vjeruje se da je trgovakim putem stigla u Hercegovinu i Kosai tako rei, zapela za oko. Dubrovaka promidba nastojala je rairiti ovu sramotnu vijest diljem Europe da uini to veu tetu Kosai.32 No izgleda da je on nastavio sa obiajem svoga velikakog ivota punog silnitva, uivanja i utrke za jo veom moi. Nema dvojbe kako je vojvoda Kosaa bio domiljat, silan, ratoboran i u odlukama krajnje nepredvidiv ovjek ali se sa istom takvom sigurnou moe rei kako je bio i veliki domoljub. Hercegovinu je elio ojaati i osamostaliti nekad do te mjere da se sukobljavao sa svima onima koji nisu mislili

kao i on. Ratovanje sa Dubrovnikom i bosanskim kraljem, naginjanje as vjernosti papi, as nekakvoj zasebnoj domaoj crkvi, pozivanje Turaka u pomo u sukobu sa trebinjskim rodom Pavlovia i sl., zasigurno ne idu u prilog njegovoj konanoj slici kao prvog pravog vladara i upravitelja Hercegovine. No mora se priznati kako je Kosaa u nekim crtama neobino poseban lik iznikao iz bosansko-humske zemlje.

Biljeke
21 Usp. IVKOVI , P., nav. dj., str. 45 - 52. 22 Usp. POPARI, Bare, Tuna povijest Hercegove zemlje, LUKOM d.o.o., Zagreb, 1997., str. 13 - 15. 23 NIKI, Andrija, nav. dj., str. 19. 24 Usp. MILETI, F., nav. dj., str. 118. 25Usp. MILETI, F., nav. dj., str. 155., 219. 26 POPARI, B., nav. dj., str. 16. 27 Usp. LASZOWSKI, Emilij, Znameniti i zasluni Hrvati..., Hrvatski tamparski zavod, Zagreb, 1925., str. 41. 28 Usp. POPARI, B., nav.dj., str. 34 - 36. 29POPARI, B., nav. dj. str. 44. 30 LASZOWSKI, E., nav. dj., str. 41. 31 Usp. POPARI, B., nav. dj. str. 34. 32 POPARI, B., nav. dj. str. 45. i 46. NAPOMENA: Uz doputenje autora ovaj je lanak preuzet sa internet stranica Ramske zajednice Zagreb. Tags:

aneo zvizdovi bosna bosna u srednjem vijeku hum humsko plemstvo kosae rama

ramska zajednica zagreb vlatko hrani

Slicni clanci

Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (1. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (2. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (3. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (5. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (6. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (7. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (8. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (9. dio) Politike prilike srednjovjekovne Bosne (1) - Uvod Politike prilike srednjovjekovne Bosne (2) - Temelji dravnosti i prilike do sredine XV. stoljea Politike prilike srednjovjekovne Bosne (3) - Kue i dinastije Politike prilike srednjovjekovne Bosne (4) - Kultura i vjerski ustroj Politike prilike srednjovjekovne Bosne (5) - Pad Bosne Politike prilike srednjovjekovne Bosne (6) - Nekad i danas

Quote this article on your site

Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (5. dio)

Objavio: Matej karica, mr.sc. info.

Srednji vijek - BiH u srednjem vijeku

Autor Matej karica, mr.sc. info. 03.06.2008.

Posebnosti doba i mogui naini voenja rata

Prvi komadi artiljerije bili su nezgrapni i poprilino opasni za rukovanje. Na slici je prikazan tzv. bombard top s poetka XV. stoljea. Vrlo je vjerojatno da su ovakvi primjerci bili prisutni u srednjovjekovnoj Bosni ali u malim koliinama te na stratekim mjestima Po povijesnim opisima i navodima, mnogi od navedenih velikaa neobino su aktivni to se tie putovanja, vojnih pokreta ili politikih poduhvata. "Operiraju" tako na konju i sa sigurnosnom pratnjom primjerice od prostora dananje primorske Crne Gore i istone Hercegovine pa sve do Kupresa na zapadu i sredinje te istone Bosne, tj. manjih utvrenih gradova uz Drinu. Da li je to dosta bilo tako ili je to dugi vremenski period predstavljen kroz stalna "skakutanja" iz toke u toku, teko je rei sa sigurnou? Jedno je dobrim dijelom sigurno, znatan dio njih rijetko se kad smiruje u svojemu dvoru, utvrdi ili upaniji. Stvaraju se i meusobni plemenitaki ili upanski savezi, potpisuju dogovori i ugovori, ratuje se, zasjeda na narodnim saborima ili pak putuje diplomatski ili u vjerskim procesijama. Pojam ratovanja ukljuuje velikim dijelom i manje okraje obijesnih ili silnih vitezova negdje na proplanku, ledini, polju, na nekoj uzvisini ili drvenom mostu, a zbog razloga odbrane asti, zbog dugova, ugroenih posjeda ili pak samo onako - radi odmjeravanja snaga. Nije rijetkost da se kroz napad iskuava i odmjerava snaga protivnika za budue namjere. Ne bi bila rijetkost ni kretanja u takve okraje sa novim oklopom, opremom ili u nekoj posebnoj skupini organiziranoj u posebnoj formaciji. U takvim bolje reeno grupnim okrajima bilo bi vie porezanih i gadno ozljeenih negoli mrtvih u nekom znaajnijem broju koji bi mogao ugroziti politiku stabilnost ireg okruga ili regije.

No rijetki su bili matoviti i domiljati kada je u pitanju vojna organizacija. Samo su bogatiji mogli priutiti takve pokuaje ili drukiju vojno ureenje. Koristile su se uglavnom stare provjerene metode napada u zgusnutim kopljanikim redovima, a svaka nova i neobinija ideja dolazila bi izvana - iz Europe. Svaka posebna ustrojba takvog oblika zahtijevala je inteligentne i pismene zapovjednike, dobrim dijelom neovisne, pomalo drskog ili odvanog stava. Svaka nepromiljenost u stratekim odlukama - od (gr.) strateg - osoba koja vodi cjelokupnu vojku ili jedan njen dio sluei se ratnom vjetinom ili naukom za ostvarivanje eljenog cilja pomou glavne toke napada.33 - skupo se plaala, dok su kazne znale biti estoke. Obini baca kamenja ili katapult - najrairenije opsadno oruje iz vremena prije pojave teeg vatrenog oruja. Katapult idejno potjee jo iz antikog doba No rijetkost su u ovom sluaju posebne strategije i dugorono proraunati vojni pokreti koji ukljuuju tehnika pomagala ili strojeve. U stanju rata mnogo je frakcija koje su neovisne ili pokazuju slabu podlonost nekom vojskovoi ili vrhovnom zapovjedniku u liku generala ili ratnog feudalnog poglavara. Tako se vojne skupine ili u boljem sluaju postrojbe sastoje samo od skoro pa na silu unovaenih seljaka. Oni su slab oslonac kada se doe u sukob primjerice sa oklopljenim feudalcima, lakom konjicom, profesionalnim streliarima, kopljanicima., da ne govorimo o vitezovima ili pak o nekim vatrenim komadima artiljerije. Tuna bi bila scena odnosno prikaz razbijenih i obezglavljenih lako naoruanih pjeaka kada se u njih zaleti uvjebana i oklopljena skupina konjanika dugo-kopljanika. Tako naoruana

oklopljena konjica u veini sluajeva inila je najprobraniji tj. najvaniji dio vojske koji bi se klinom zalijetao u sredinu isturenog neprijateljskog reda. esto bi to bio jedan od najznaajnijih bojnih poteza na polju, ako ne i jedini strateki potez za manje matovite kapetane i generale. Oslanjanje na istu silu sredinjeg napada uz pomo konjske snage, metalne dijelove oklopa spojenih konim kopama, jurini gnjev, koplja i duge maeve bio bi jedini strateki potez. Nakon toga slijedilo bi uglavnom meusobni pjeaki pokolj nerijetko pod rojevima strijela. No prvom polovicom XV. stoljea javlja se u veim mjerama i vatreno oruje, uglavnom manje topniki komadi upitne terenske pokretljivosti. Prva primitivna, vrsta runog streljakog vatrenog oruja sa dugom cijevi pod nazivom arkebuza34 javlja se krajem XIV. i poetkom XV. stoljea. ini prijelaz od samostrela i malog runog topa ka puci, a u poetku je bila tako teka i nestabilna da se prilikom koritenja drala na metalnom potpornju. Vojnici koji su baratali takvim novim orujem zvali su se arkebuziri i mogli su na bojnom polju uiniti znatnu tetu neprijateljskom odredu ili odjednom okrenuti tijek borbe u vlastitu korist. Vjerojatno se ovo novo vatreno oruje rairenije koristilo u vojsci bosanskog kralja te pojedinih monijih velikaa. Takoer, krajem XIV. stoljea pristiu i prvi manji, tj. za posade upotrebljiviji komadi topnitva. Bosna je zemlja bogata umama. Drvo je kao i svugdje diljem Europe glavni konstrukcijski materijal. No ne biljei se u spisima postojanje glasovitijih bosanskih streliara, samostrelaa; graditelja bacaa kamenja, velikih strijela ili pak opsadnih tornjeva i strojeva. Ugari su primjerice tradicionalno vjeti u gradnji obinih ili ojaanih lukova, kasnije i lijevanju topovskih cijevi, jer su u veem kontaktu sa Austrijancima i Nijemcima - odnosno germanskim obrtnikim skupinama. No Ugari se ne smatraju posebno poeljnim osobama zbog njihove politike zadiranja u domae bosansko-humske prilike kao i zbog njihovog stranog pomalo odbojnog jezika i temperamenta. Sa sjevera, sredinje Italije kao i iz pojedinih dijelova Austrije i Njemake dolaze razni plaenici, okrutni i vjeti, no ponekad upitno pouzdani na bojnom polju. Plaenike u sluajevima velike vojne ugroze ili potrebe mogu unajmljivati samo bogatiji plemii tj. kraljevi podlonici. Plaenici

su ivopisan i neuobiajen dodatak vojnoj skupini. Najee su bili svojevrsni profesionalci: okrutni, otvrdnule naravi, samotni zbog naina ivota, eljni novca, plijena, slave ali i pustolovne akcije.

Biljeke
33 BIHALJI - MERIN, O., i dr., nav. dj., str. 654. 34 /hr.wikipedia.org/wiki/Arkebuza, (20. 12. 2007.) NAPOMENA: Uz doputenje autora ovaj je lanak preuzet sa internet stranica Ramske zajednice Zagreb. Tags:

bosna bosna u srednjem vijeku hum humsko plemstvo rama ramska zajednica zagreb

Slicni clanci

Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (1. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (2. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (3. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (4. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (6. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (7. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (8. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (9. dio) Politike prilike srednjovjekovne Bosne (1) - Uvod Politike prilike srednjovjekovne Bosne (2) - Temelji dravnosti i prilike do sredine XV. stoljea Politike prilike srednjovjekovne Bosne (3) - Kue i dinastije Politike prilike srednjovjekovne Bosne (4) - Kultura i vjerski ustroj

Politike prilike srednjovjekovne Bosne (5) - Pad Bosne Politike prilike srednjovjekovne Bosne (6) - Nekad i danas

Quote this article on your site

Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (6. dio)

Objavio: Matej karica, mr.sc. info.

Srednji vijek - BiH u srednjem vijeku

Autor Matej karica, mr.sc. info. 19.07.2008.

Narodna i "visoka kultura" u kraljevskoj Bosni i vojvodskom Humu

Ne smije se velikaki i feudalni ivot promatrati samo kroz raznorazne politike igre, borbe, vojne planove, okraje i sukobe. ivot na dvorovima Bosne ugleda se na drutveni ivot zapadne Europe; od talijanskih dravica apeninskog poluotoka, prostora dananje Maarske (nekada kraljevine Ugarske), Austrije i Njemake (politiki usitnjenog i uslonjenog germanskog kulturnog i govornog podruja), pa sve tako do Francuske te panjolske koja se grevito oslobaala od islamskog, tonije arapsko-maurskog utjecaja. Velik je utjecaj i kulture istoka - Bizantinskog, a sa dolaskom Turaka i udnovatog maloazijskog naina ivota. No bosanska kultura je velikim dijelom izvorna, svoja i originalna.. Na izvornim kamenim narodnim spomenicima - stecima, uz mistine simbole poput svastike, polumjeseca, krstova, ljudi irokih ramena koji podiu ruke u vis prema nebu, slike lova, plesa u kolu i sl., mogu se vidjeti i uglavnom rijetki prizori iz ivota na dvoru. ivot je uglavnom teak i krt za obi nog ovjeka koji je kmet i zemljoradnik obvezan sluiti na posjedu plemia. Taj teak ivot donekle olakava i utjecaj sveenstva koje nastoji ouvati ljude od este feudalne krutosti i bahatosti, gladi, bolesti i nevolja koje bi dolazile izvana, od tuina poput Ugara, Turaka ili Mleana. Narod to cijeni ali esto ima i tvrdokorna vjerovanja koja potjeu jo iz vremena prije dolaska kranstva na podruja. U Bosni se tako esto ispreplie tajnovito i sujevjerno sa slubenim i pravovjernim. Vezano za graditeljstvo, u Bosni se inae ukorijenio gotiki stil gradnje. Prije njega bio je kao i u cijeloj Europi zastupljen romaniki stil gradnje crkava. Jednostavnije oblike gotikog stila su u Bosnu najvjerojatnije mogli donijeti dominikanci u XIII. stoljeu ali e pravi prodor doivjeti za vrijeme dolaska franjevakog reda, odmah poslije 1340. i njihovog ozbiljnijeg organiziranja.35 Na bogatijim bosanskim dvorovima su i umjetnici odnosno vie zanatlije poput zlatara, kaligrafa (Vladislav sin hercega Kosae bio je kaligraf)36, klesara i kovaa, glazbenika itd.. U Kraljevoj Sutjesci uva se dio gotikoga krilnoga oltara sa slikom poklonstva kraljeva na

Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (7. dio)

Objavio: Matej karica, mr.sc. info.

Srednji vijek - BiH u srednjem vijeku

Autor Matej karica, mr.sc. info. 22.07.2008.

Stranica Hrvojeva misala

Bosna i kneevina Hum-Neretva: Jo jedan pregled povijesnih zbivanja prve polovice XV. stoljea
Pogledajmo jo jedan pregled odreenih navoda o stanju u Bosni od

poetka XV. stoljea do god. 1420.: Ugarski kralj igmund (Sigismund) zvani Luksemburgovac, htio je poraziti ojaalog vojvodu Hrvoja Vukia, proglasivi ga izdajnikom unato svim Hrvojevim naporima da dokae odanost ugarskom dvoru. Kralj mu oduzima Split, otoke i Sanu. Hrvoje je u jednom trenutku spas vidio u saveznitvu s Turcima koji na njegov poziv oko 1414. god. upadaju u Bosnu. Iako su Turci i prije u manjim vojnim skupinama tj. neovisno upadali u Bosnu, prvi put ih jedan feudalac sa tako visokim poloajem i znaajem otvoreno poziva da mu asistiraju u borbi za vlast! Tursko Carstvo trenutno podrava bosansko plemstvo predvoeno Tvrtkom II. kojega je Hrvoje elio dovesti na prijestolje umjesto Ostoje. Turci u bitci sljedee godine pobjeuju ugarsku vojsku kod Doboja u Lavanskoj dolini pa je inae veliki ugarski utjecaj u Bosni znaajno opao, a vlastela i Ostoja su se sada odjednom okrenuli protiv Ugarske. Sandalj, sin Vlatka Hrania inae roen u sljedbi tzv. crkve bosanskih krstjana, izmirio se s Hrvojem i usprkos osmanlijskom uspjehu, politiki odabir Tvrtka II. nije se dogodio. Sultan je za kralja potvrdio Stjepana Ostoju. U dogovoru s kraljem Ostojom, Sandalj zajedno s nekim srpskim plemiima ubija kneza Pavla Radinovia koji je podravao Tvrtka II.! - dok su sinovi kneza Pavla - da bi se odrali - pozvali Turke u pomo da pustoe Hranieve zemlje. Velmoe tako ne pozivaju turske ete samo kao pomo u meusobnom obraunu nego onda kao turski saveznici iz nude uzimaju i stvarne obveze postajui sultanovim podlonicima. Pritom je Sandalj priznao tursku vlast. Zemlju su tako razdirali esti unutranji sukobi i borbe za velikaka veleposjednika i titularna prava... openito, vladao je feudalni nered pri emu su velikai svoje posjede pretvarali u samostalna podruja. Mada se od osamdesetih godina XIV. stoljea prati povremeno osmansko prisustvo u srednjovjekovnoj Bosni, tek su dogaaji iz drugog ili treeg desetljea XV. stoljea oznaili njihov znaajniji politiki utjecaj. Sredinji dijelovi Bosne poput Usore i Soli stavljeni su pod tursku upravu.

Takoer, nedvojbeno su sukobi izmeu kranskih plemia omoguili snaenje turskog utjecaja u Bosni. U poetku su Turci upadali gotovo neplanski, divljaki, sijui sa svojim akindijama (lakom konjicom) strah, pustoei okolice gradova kroz manje pohode. Sada su islamske vojske odjednom vaan i ravnopravan initelj u razvoju dogaaja u Bosni i njenoj dinastikoj borbi protiv Ugarske. Tuno ali neosporivo, takve su se drutveno-politike prilike stvorile i zavladale. I to je sve vie bivalo tako te je malo tko mogao osporiti osmanlijsku politiku, a potom i veliku vojnu prisutnost u Bosni. No malo tko je znao da e ta prisutnost ii preko granica postojanja bosanskog suvereniteta, tonije od granice potpunog unitenja kranskih, katolikih i zapadnoeuropskih korijena srednjovjekovne Bosne i Huma.40 Kaotino stanje se nastavlja. Poslije smrti Stjepana Ostoje 1418. vladarom je postao njegov sin Stjepan koji se suoio s istim problemima i to suparnitvom plemikih obitelji te turskim uplitanjem. Prodao je Dubrovniku Konavle, a Venecija mu je otela otoke. Zamjerio se i heretikoj crkvi bosanskih krstjana ili bogumila te je na kraju oko 1421. godine i protjeran. Inae, ta u nekim unutarnjim velikakim i narodnim krugovima priznata ''crkva bosanskih krstjana'', od Rima i katolike Crkve smatrana je veoma opasnom i otpadnikom. Dogmatski ali ponekad i fiziki obrauni sa njom su trajali ve nekoliko stoljea - tonije od vremena narodnih vladara banova, poput Kulina bana ili banova Prijezde I. i II., Stjepana I. i II., Mateja Ninoslava od roda Kotromania, itd.41Lokalno plemstvo po Bosni i Humu je snanim vezama povezano sa sveenstvom i katolikom crkvom. Sveenici su ispovjednici, savjetnici ali i pismeni ljudi na dvoru. Takve osoba uvijek je potrebno i pametno imati uz sebe. Tim vie to su i izaslanici vrhovne duhovne vlasti na zemlji - Rimske Svete Stolice. U Bosni djeluju nekoliko sveenikih redova, no najaktivniji je franjevaki isposniki red. Franjevci se nalaze u Visokom ve od samog utemeljenja Bosanske vikarije 1340. godine, djelujui u velikom aru. Ban Stjepan podigao im je i samostan sv. Nikole ije je ime nosio prvi vikar fra Peregrin Saksonac. To pokazuje koliko je povjerenje ban

imao u fratre i to su znaili za njegovu zemlju. Fratri svojim uzornim ivotom i svjedoanstvom su to i potvrdili. Radili su na suzbijanju hereze tj. krivovjerja i obraanju bogumila, koji iznenada godine 1450. napadaju na samostan, razaraju ga i spaljuju, a pojedinu brau ak i pogube! Treba rei kako prisutnost bogumila nije bila tolika koliki je obiaj spoitavati danas. Ugarski kraljevi su esto znali koristiti ili izmiljati opasnost od bosanskih krivovjernika tzv. bogumila kako bi to iskoristili za pritisak na bosanske velikae ili za nezakonite upade u Bosnu. Ti upadi su nekoliko puta tijekom povijesti bili ojaani papinskim trupama nazivajui se ak i ''malim kriarskim vojnama protiv patarena''. Danas se uz odreeno istraivanje te upotrebu logike i imalo dubljeg razmiljanja moe zakljuiti kako je patarenskog ili bogumilskog crkvenog sektatva bilo i u Dalmaciji, a ne samo u Bosni kako se to svako malo kroz povijesnu literaturu spominje. No postoji jedna bitna i vrlo vjerojatna razlika - u Bosni su uz puk i plemii u znaajnom broju pristajali uz takvo krivovjerje, dok u Dalmaciji to nije zabiljeeno u rairenijem broju koji bi zabrinjavao papinski Rim. Dalmacija je takoer bila blie zapadno-europskom kranskom utjecaju, dok je zatvorenost i tea prohodnost u Bosni pogodovala razvoju skrivenih i mistinih vjerovanja u sklopu katolianstva. Nauka popa Bogomila uz svekoliki dualizam ili dvojnost unutra pokvarenog ljudskog bia propovijeda kako je ovaj svijet nainjen od strane zloga. Ti (tako nazvani) bogumili u svojoj zaudnoj skromnosti i asketizmu svojstvenim za Bosnu tako bjee od materijalnog plaei se utjecaja neastivoga. U zamislima idu ak do te mjere da ele sprijeiti raanje i potomstvo kako se prokletstvo ljudskog naslijea ne bi irilo dalje. No takve krajnje teorije nalazimo u fatalizmu europskog Srednjeg vijeka i na drugim mjestima, ne samo u Bosni ili Dalmaciji. Uestale borbe za mo, posjede, meusobni feudalni ili graanski ratovi, glad, opa neimatina niih slojeva, ropstvo, progoni na vjerskoj ili pripadnoj osnovi, bolesti poput kuge itd., takvim idejama koje bi gajile odreene tajne ili polu-tajne vjerske skupine, kroz desetljea samo bi davale dodatnu potvrdu. Ono to se danas moe primijetiti kod znatnog broja bosanskih Muslimana jest velika slinost sa odreenom bogumilskom skromnou i gore

navedenim gotovo sudbinski (ponekad te pomalo fatalistikim) promatranjem ivota. Jo je to vie obiaj u seoskim zajednicama negoli u naprednijim gradskim sredinama. ini se kako je znatan dio tog (navodnog) bogumilskog ivlja preavi na islam prenio sa sobom i odreena vjerovanja uklopivi ih potajice u uenja islama. I ta su se vjerovanja i obiaji uklopili toliko dobro da ih takorei slubeni islam tijekom stoljea nije napadao ili izdvajao iz dogme (slubena vjerska doktrina, uenje ili nauk koji slui kao pravilo)42 kao to je bio obiaj sa katolikom Crkvom. Smjernice: 1. 1. Meusobni sukobi u Bosni poetkom XV. stoljea sa prekidima traju do 1416. Tuku se Kosae i Pavlovii, kraljevi i protukraljevi. Povremeno se upliu i Turci koji su esto i pozvani da budu saveznici. 2. Sukobi tadanjih zemljoposjednika koji se danas znanstveno nazivaju vlastelinima i visokim plemstvom. Po ponaanju su pak krupniji lokalni zemljoposjednici koji svoje titule nerijetko i kupuju. 3. Prava vlast je u rukama Turaka, Venecije ili Mletake republike i Dubrovana koji su po strani ali imaju velik diplomatskopogodbeni ugled.
Openito: Pojedini srpski velikai i pogledi prema Bosni

to se tie susjednih zemalja - Srpski vladari su od prvih poetka imali pretenzije na bosanske teritorije ali dobrim dijelom u stoljeima poslije zavretka banske vladavine u Bosni (sredinom XIV. stoljea), tonije nisu posjedovali znaajnije vojne snage da ostvare svoje tenje. Tako se ne biljei neki vei i trajniji vojni poduhvat od strane srpskih vladara koji su inae dodatno zabrinuti bugarskim, bizantskim i problematinim pitanjima sa podruja koji se danas zovu crnogorskim. No srpska drava oduvijek je na Bosnu gledala kao zanimljiv i mogunou drag dio zemlje u svome okviru, pogotovo na oblinja podruja oko rijeke Drine. Drugi razlog zato su Srbi bili vezani za Bosnu je obiteljska veza Tvrtka I. sa Nemanjiima, a kada su se stekle prilike i u Rakoj

poslije smrti cara Uroa I. 1371. god. nastao meusobni velikaki sukob oko zemlje.43 Tvrtko se bre-bolje proglasio i kraljem Srbije, odnosno Rake. Ploa se tako najednom okrenula. Bosna je u pogledu odreene samostalnosti jaala i u drugoj polovini XIV. stoljea stvarajui uvjete potrebite za buduu kraljevinu poela se javljati kao nezanemariv regionalni meunarodni subjekt. Takoer, valja naglasiti kako je zemljopisni poloaj - openito teren na kojem poiva Bosna i Humska - jako nepristupaan i teak za vojne pohode veeg obujma. Povezanost pojedinih srpskih rodova sa bosanskom vlastelom je u sluajevima poznata. Kraljevina Bosna se sredinom XV. stoljea, tonije 1451. god. zbog grada Srebrenice sukobljava sa despotovinom Srbijom. Prije toga je srpski despot urad Brankovi zauzeo grad i rudnik Srebrenicu. Pojmovno, despot je bivao carski pokrajinski namjesnik u negdanjem Bizantu; obino bi vladao okrutno, samovoljno i silom predstavljajui neku vrst tiranina.44 Kod Srba se ovakav naslov tj. titula javlja esto u Srednjem vijeku. .Herceg Stjepan Kosaa tako otvoreno staje na stranu despota Brankovia protiv bosanskog kralja Stjepana Tomaa.45 Taj humsko-srpski savez protiv kralja Stjepana naime traje od 1443. godine. Stjepan Toma (sin kralja Stjepana Ostoje) te je godine naslijedio preminulog kralja Stjepana Tvrtka II. Kotromania. Istovremeno u Bosni postoji i protukralj - to je Radivoj Ostoji. Vezano za zemljopisne odlike, valja napomenuti: Uz brdovitost, strme i otre litice klanaca u kojima je lako napraviti zasjedu ili zaprijeiti prolaz konjici i transportu, veliku prirodnu zapreku inile su rijeke poput Drine, Neretve, Vrbasa i Bosne... Otri vremenski uvjeti, planinski prijevoji koje je potrebno svladati da bi se tek pristupilo opsjedaju odreene utvrene toke bili su samo jedna od popratnih pojava u ratovanju toga doba. Srednjovjekovna Bosna je jedna od zemalja u kojoj kao tadanji predvodnik vojske ne bi poeljeli ratovati. Zemlja se znala transformirati u nepredvidivu i posve negostoljubivu ako bi se u nju upalo kao silni, nerazumni stranac ili agresor. Nakon takvih postupaka domai puk pod vodstvom manjih lokalnih plemia ili starjeina odmetao bi se u povremene pobunjenike koji bi znali zadavati popriline glavobolje stranim etama ili trupama. Moe se rei

kako je Bosna uvelike slovila kao polu-pusta, pomalo negostoljubiva, tajnovitou ogrnuta pa ak i egzotina zemlja. Tu je uz odreenu dozu istinitosti bila prisutna i pripovjedna promidba toga doba. Bosna nije imala dugu samostalnost kao kraljevina. Moe se rei da nikada u potpunosti nije bila nezavisna od zemalja i stranih sila koje je okruuju. I mada je kao takva donekle i dobro uspijevala u srednjovjekovnom jugoistonom europskom okruju. ipak nije mogla preivjeti neslogu meu domaim plemenitakim redovima i kasnije upade Turaka Osmanlija. Veliki prodor Turaka jo je vie osnaen padom Konstantinopola nekih deset godina prije pada Bosne. Bizant je uniten 1453. god. - nekadanje slavno Istono rimsko Carstvo palo je svedeno na otoie obrane, prije toga postupno je slabila bugarska i srpska drava. U glavnom bizantskom gradu koji se hrabro branio tri mjeseca, nad poraenima je uinjen straan masakr koji je trajao danima. Rauna se da su otomanski Turci imali nekoliko stotina tisua vjerskih zaluenih vojnika naspram par tisua branitelja. Taj poraz imao je gotovo isti uinak na kranski svijet kao i pad Jeruzalema dva stoljea prije. 46ok je vjerojatno bio ogroman. Zanimljivo je da su Turcima u opsadi ovog nesretnog grada pomogli maarski tj. ugarski graditelji topova, napravivi nacrte za odljev velikih komada artiljerije kojima su kasnije provaljene nadaleko poznate zidine Konstantinopola odnosno Carigrada.

Biljeke
40 hr.wikipedia.org/wiki/Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku, (18. 12. 2007.) 41 Usp. II, F., nav. dj., str. 225. 42 ANI, V., BROZOVI-RONEVI, D., i dr., nav. dj., str. 381. 43 IVKOVI , P., nav. dj., str. 31. 44 ANI, Vladimir, BROZOVI-RONEVI, Dunja, i dr., Hrvatski enciklopedijski rjenik, Novi Liber, Zagreb, 2004., str. 313. 45 NIKI, Andrija, nav. dj., str. 127. 46 READ, Piers-Paul, Templari, Stari grad, Zagreb, 2003., str. 355. NAPOMENA: Uz doputenje autora ovaj je lanak preuzet sa internet

stranica Ramske zajednice Zagreb . Tags:

bosna bosna u srednjem vijeku hum humsko plemstvo rama ramska zajednica zagreb

Slicni clanci

Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (1. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (2. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (3. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (4. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (5. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (6. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (8. dio) Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (9. dio) Politike prilike srednjovjekovne Bosne (1) - Uvod Politike prilike srednjovjekovne Bosne (2) - Temelji dravnosti i prilike do sredine XV. stoljea Politike prilike srednjovjekovne Bosne (3) - Kue i dinastije Politike prilike srednjovjekovne Bosne (4) - Kultura i vjerski ustroj Politike prilike srednjovjekovne Bosne (5) - Pad Bosne Politike prilike srednjovjekovne Bosne (6) - Nekad i danas

Quote this article on your site

Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeu (8. dio)

Objavio: Matej karica, mr.sc. info.

Srednji vijek - BiH u srednjem vijeku

Autor Matej karica, mr.sc. info. 26.07.2008.

ivotni put posljednje bosanske kraljice Katarine

Katarina je bila i franjevaka treoredica. Kerka hercega Stjepana Vukia i ene mu Jelene, keri Stjepana Lazarevia, srpskog kneza, koji su bili bogumili, i ena pretposljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaa. Tako iz navedenog Katarininog porijekla proizlaze i odreena srpska posezanja i dan danas za Bosnom. Ne moe se zanijekati da se njen otac nije nazivao hercegom od svetoga Save i da nije bio povezan sa srpskim plemstvom rodbinski ili politiki, no to ne daje za pravo nekome da na tom osnovu svojata neto to u etnikoj osnovi nije njegovo. Takoer se moe rei kako su tadanji Srbi te po dananjoj BiH znatnim dijelom naseljenici vlakog ili tzv. morlakog korijena iako imenom isti ali zapravo znaajno; pojmovno, pripadniki i kulturoloki razliiti. Nakon viestoljetne turske vladavine, naalost srpsko plemstvo je dobrim dijelom kao i hrvatsko, gotovo izbrisano sa politike karte. Srbi u famoznoj bitci na Kosovskom polju, a Hrvati nekih stotinu godina kasnije - u krvavoj katastrofi na Krbavskom polju kod Udbine, 9. rujna 1493. godine.47 No Hrvati su se jo dugo vremena odravali u primorskim te dijelovima sjeverozapadne Hrvatske dok su Srbi uz manje sjeverne dijelove oko podruja dananjeg Beograda uspijevali opstati tek do poetka XVI. stoljea. Prije toga treba naglasiti kako su Srbi razbijeni jo u velikim bitkama poput one kod rnomena na rijeci Marici u tadanjoj Trakiji - 26. rujna 1371. (pogibelj kralja Vukaina zajedno sa despotom Ugljeom) i na Kosovu polju 1389. na Vidovdan, 15. lipnja u kojem je poginuo i turski sultan Murat, a potom i knez Lazar od Muratovog nasljednika Bajazita I.48 Srpsko plemstvo nije tada potpuno prestalo postojati ali je tada postalo vazalno i pasivno. Ovim velikim gubitcima Turcima se dobrim dijelom tada otvara put prema Bosni i daljnjem nadiranju. Znaajna zanimljivost je kako se Katarina Vuki Kosaa obratila na katoliku vjeru prije udaje. Vrlo je pobona ena i gradi katoliku crkvu o svom troku u Vrilima, a u Jajcu crkvu i franjevaki samostan! Dio Jajca, gdje se nalazila ova crkva, naziva se i dan-danas Katina. Sama je vezla misnice i ila misno ruho, uei lokalne ene da rade isto. U Kraljevoj Sutjesci ene i danas vezu marame i sveana ruha po nainu na koji su naueni od kraljice Katarine. U znak velikog potovanja pjevaju pjesme o njenoj posebnosti i dobroti, vezui marame sa originalnim tradicionalnim arama nauenima od Katarine. Poslije pada Bosne Katarina bjei u Dubrovnik. u Rimu ostaje do kraja ivota, ivei, kao franjevaka treoredca i kao udovica, neobino uzornim ivotom. Pokopana je u franjevakoj