EKOLOGIJA

Milorad Blagojevi Brodostrojarstvo Trei razred

Ekologija je priodna znanost koja prouava odnose meu ivim organizmima, kao i njihov utjecaj na okoli u kojem obitavaju, te utjecaj tog okolia na njih. Iako se razvila kao grana biologije, ekologija se osim onih iz biologije, koristi i saznanjima iz kemije, fizike, matematike, te brojnih drugih prirodnih znanosti. Rije ekologije se esto nepravilno koristi pri opisivanju aktivnosti vezanih za zatitu prirode. Pojam ekologije prvi puta je uporabio njemaki zoolog Ernst Haeckel koji je pod pojmom ekologije smatrao "odnos ivih organizama u dva pravca: prema njihovom organskom i neorganskom okoliu". Sama rije dolazi iz grkog oikos koja znai okunica, dom, mjesto za ivot. Ekologija je iroko podruje koje obuhvaa mnogo poddisciplina. Uobiajena, iroka klasifikacija, koja kree od najnie razine sloenosti, gdje je sloenost definirana kao broj lanova (entiteta) i procesa unutar sustava koji se prouava, jest slijedea: Bihevioralna ekologija prouava uloge ponaanja u prilagodbama, to jest na koji nain se ivotinje pokuavaju prilagoditi svojoj okolini Populacijska ekologija prouava dinamiku populacije odreene vrste Biocenologija (ili sinekologija) usredotouje se na interakcije izmeu vrsta unutar neke biocenoze (ivotne zajednice) Ekologija ekosustava prouava tokove tvari i energije kroz biotike i abiotike komponente ekosustava Sistemska ekologija je interdisciplinarno polje uredotoeno na prouavanje, razvoj i organizaciju ekolokih sustava iz holistike perspektive Krajobrazna ekologija prouava procese i vezu izmeu mnogo razliitih ekosustava nekog podruja ili geografski vee povrine Evolucijska ekologija prouava ekologiju na nain koji se eksplicitno fokusira na evolucijsku povijest vrsta i njihovih interakcija

Ekologija se takoer moe podijeliti prema podruju prouavanja, na primjer na ekologiju ivotinja, ekologiju biljaka, ekologiju kukaca, itd. Jo jedna esta metoda podjele je prema prouavanom biomu, na primjer na arktiku ekologiju (ili polarnu ekologiju), tropsku ekologiju, pustinjsku ekologiju, itd. Primarna tehnika koja se koristi za prouavanje, esto se koristi za podjelu discipline u skupine, kao to su kemijska ekologija, genetika ekologija, statistika ekologija, teoretska ekologija, s tim da se ova polja djelovanja meusobno ne iskljuuju. Ranije je spomenut pojam biocenoza (dolazi iz grkog bios to znai ivot i koins to znai zajedno). Biocenoza je zajednica organizama razliitih vrsta biljaka, ivotinja, gljiva i mikroorganizama u jednom ogranienom ivotnom prostoru, biotopu. Biocenoza i biotop zajedno tvore ekosustav. Organizmi jedne ivotne zajednice nalaze se izmeu sebe u brojnim meuodnosima, s tim da treba razlikovati uzajamno djelovanje izmeu pojedinih 2

pripadnika iste vrste i djelovanje izmeu pripadnika razliitih vrsta. Na te meuodnose utjeu abiotiki faktori a opet meuodnosi utjeu na abiotike faktore ime se stvaraju biocenozne veze. Pojam biocenoza ili ivotna zajednica u znanost je uveo Karl August Mbius 1877.g., kada je prouavajui organizme koji su zajedno ivjeli na jednoj stijeni s kamenicama tako nazvao ovu zajednicu. Biocenoze se, ve prema teitu promatranja, mogu karakterizirati: Fitocenoza (biljna zajednica) je tipina kombinacija razliitih vrsta biljaka koje imaju sline ili iste zahtjeve, odnosno potrebe u stanitu (zajednica sjenovitog obronka u visokom gorju) Zoocenoza (ivotinjska zajednica) je zajednica ivotinja koje su tipine za odreeni biotop (zajednica ivotinja u krateru Ngorongoro) Mikrobiocenoza (zajednica mikroba) je ukupnost mikroorganizama koji ive u jednom mikrohabitatu. Pri tome potrebe i putevi razmjene materije pojedinih vrsta mogu biti vrlo razliiti, tako da produkt metabolizma jedne vrste moe biti supstrat druge vrste mikroorganizama.