Foanska londa

Prema Povijest i umjetnost Foe na Drini, autora Alije S. Bejtia

Na kraju ovoga prikaza arhitektonskih spomenika u Foi vrijedno je neto rei i o jednom zasebnom objektu, londi, kakvu je kod nas imala jedino Foa.

Londa (od tal. loggia) u Bosni znai prostoriju, u kojoj lanovi esnafa dre sastanke, te i sam upravni odbor jednog esnafa, a potom i zaseban objekat u kojem se sijeli, zabavlja, pije, svaa i miri, te je u tome smislu poznaje osobito naa narodna pjesma (Pivo piju age Udbinjani, na Udbini u londi kamenoj).

Londa u Foi ima upravo to zadnje znaenje. To je zapravo kiosk, kome je samo podnoje bilo od kamena, a sva ostala konstrukcija od drvenih elemenata pod etverostrenim

atorastim i eremitnim krovom sa iljkom (mizrakom) na samome vrhu; objekat lagane, treperljive arhitekture, koja je potpuno odgovarala svojoj namjeni.

Sagraen je na samoj visokoj obali Drine u Gornjem Polju, neto nie Memiah-begove (Nazorove) damije. U toj londi iskupljali su se Foaci tamo u smiraje sunca i sijelili uz duhan i kavu, to ju je tu, pred oima gostiju, spravljao poseban slubenik.

Rjeenje unutranjeg prostora bilo je potpuno u skladu s namjenom objekta: kvadratini prostor, uzdignut iznad puta za tri stube, sa sjeverne strane, od udarca vjetra zatvoren, a na ostale tri strane potpuno otvoren, da gosti mogu meraiti u zelenoj Drini i jo zelenijoj i romantinoj okolini. Gosti su sjedjeli na seiji, koja se protezala uz sve etiri stijene, a na samoj sredini prostora bilo je malo ognjite, na kojem se spravljala kahva. Sve do god. 1894, dok nije proradio moderni gradski vodovod, voda za kahvu u tome kiosku dobavljala se izravno iz korita Drine, koje lei duboko dolje ispod kuice. U tu svrhu sluila je posebna naprava: vitao ili ekrk u samome kiosku sa eljeznim uzetom od londe do vode kojim se sputala i dizala kova s vodom. Taj posao obavljao je obino kahvedija, ali su se i gosti pokatkad time zabavljali i na taj nain se iivljavali. Londa je radila sve do posljednjeg rata (Drugi svjetski rat), a sama zgrada, ve dotrajala, oborena je god. 1947. Ouvali su se jedino jo kameni temelji s vanjskim dimenzijama 4,55 X 4,55 m. Priloena skica tlocrta i perspektive napravljena je na samome mjestu na osnovi ostataka temelja i detaljnih opisa, koje su dali mjetani. Kad je, pak, taj objekat nastao, ne moe se nita sigurno rei. I najstariji ljudi u Foi kazuju da ga od malih nogu pamte istog onakvog, kakav je bio i u posljednje vrijeme. Budui da je objekat stajao u neposrednoj blizini Memiahbegove damije, jedno narodno predanje veli da je londu osnovao jo sam Memi-ahbeg. Po tom predanju, koje se ne moe ni pobijati ni dokazivati, londa bi bila utemeljena jo prije god. 1585, kad je ve Memiahbeg umro. Foa je doista jo u esnaestom vijeku imala slinih objekata odnosno lokala, u kojima se pekla kahva i drali sastanci. Zakljuujem to po tome, to se u obraunu vakufa Memiahbega na vode u Foi jo god. 1600 dvojica kahvedija dakle zasebnih obrtnika, koji su spravljali kavu i njome gostili graanstvo. Iz toga samo po sebi proizlazi da su tada u Foi bile najmanje dvije kahvane, a one sigurno nisu tu otvorene ba te godine, nego bar koju godinu, ako ne i vie, prije toga. S kavom su se Turci upoznali u Egiptu i Jemenu za vrijeme ratova sultana Selima I, a prva kahvana u Carigradu otvorena je god. 1534. U Bosnu, pak, dola je kahva negdje u drugoj polovini esnaestog vijeka, a prva poznata kahvana kod nas spominje se u Sarajevu god. 1592. 1 Nai, pak, gornji podaci ukazuju da su i u Foi rano otvoreni takvi lokali. Po vremenu poznatih vijesti, Foa je, tavie, mjesto u Bosni, odmah poslije Sarajeva, u kojem se spominje kahvedijski obrt. U prijanja vremena nije bilo dovoljno runih mlinova, u kojima bi se mljela kahva, a koliko ih je i bilo, oni nisu mogli zadovoljiti potrebe u kahvanama, gdje se dnevno troila vea koliina kahve. Zato su kahvedije prenu kahvu tukli u zasebnim kamenim, a negdje i u

drvenim stupama, t.zv. dibecima. Jedan takav dibek nekog starog foanskog kahvedije naao sam uzidan u ogradi groblja Careve damije. Usljed duge upotrebe dno mu se bilo proupljilo, pa ga je vlasnik odbacio.

1. F. Spaho, Prve kafane su otvorene u naim krajevima, Novi behar, V/19311932, str. 41 42. H. Kreevljakovi, Gradska privreda i esnafi u Bosni i Hercegovini (Od 1463 do 1878), Godinjak Istoriskog drutva, godina 1949, str. (separata) 29.