ZANE GREY 1966.

Naslov originala

THE VANISHING AMERICAN

IZUMIRUI AMERIKANAC
GLAVA 1.

Na znake jutarnjeg izlaza sunca, potjerao je Nophaie svoje stado ovaca i koza u pusto, na obronke pod kaduljom. Aprilski je zrak bio hladan i otar, proet suhim mirisom visoravni. Taddy i Tinny, njegovi ovarski psi, budno su bdjeli nad stadom i laveom vraali bezbrine ovce natrag, ako bi koja odlutala ili se udaljila od stada. Mrave, sive prilike vukova ili. rumenkaste divljih maaka kretale su se kroz kadulju poput sjena. Nophaie se okrenuo licem k istoku, onamo gdje se iznad golema nazupaina kamenjara rumena boja ineba prevratila u zlatnu. inilo se kao da e odanle sinuti sjajna svjetlost da obasja zemlju. Nophaie je nagonski osjetio da se mora asak zaustaviti, da nita drugo ne misli doli samo da promatra- i oekuje onu svjetlost. Vrata na svakom hogainu, gdje su obitavali njegovi suplemenici, rastvarala su se suncu na uranku. Oni oboavaju sunce, elemente, sve u prirodi. Nepomino je stajao Nophaie, sedmogodinji indijanski djeak, vitak i visok, okrenuo tamno lice prema istoku, a tamne oi. upro ozbiljnim pogledom u onu etvrt nebosklona otkuda oduvijek dolaze svjetlost i toplota. Jednom je tankom smeom rukom pridravao gunj na ramenima, a drugom stezao luk i strelice. Dok je zurio u onom pravcu, pustinja se divno preobrazila. Okomiti mrani kameni zid daleko naprijed odjednom je planuo crtom plamena; a s njegovih visova slila se nad sive nizine svjetlost sunca to se dizalo. Niophaieu je sunev izlaz bio poetak svega ispunjenje obeanja odgovor na molitvu.

Kad je plameni krug zlata ozario pustinjske bedeme, suvie vatren i prejak za ovjeje oko, No'phaie je odvratio pogled i stao se kroz arkade kadulje sputati za svojim stadom. To mu je bio svakodnevni zadatak. Ima tome ve dvije godine kako mu je otac povjerio uvanje stada. Kad mu je bilo pet godina, Nophaie se prvi put istakao. Nalazio se na panjacima s ostalom djecom, na sakupljanju plemenskih stada. Odjednom se pjeana oluja sruila na pustinju, obavivi ih svojim gustim, utim -plastom. Osim Nophaiea, svi su se mali obani prestraili i razbjeali da potrae sigurnost u svojim hoganima. Jedino je Nbphaie ostao uz ovce. Nije ih smio tjerati u susret oluji. One su tumarale i tumarale i najzad zalutale, a s mjima i Nophaie. Tri dana kasnije pronaao ga je otac, gladna i ustraena, ali vjerna svojoj dunosti. Hvalili su ga. Stekli su povjerenje u njega. Sad su mu priali legende i bajke (lare) koje se rijetko pripovijedaju tako mladim djeacima, a on je o njima razmiljao i snatrio. Nophaiev pastirski posao bio je samotan i ugodan. Sve,to je imao da radi bilo je da tjera stado od travnjaka do obronka pod kaduljom, polako, korak po korak, i da ga o zalasku sunca vrati u kuni obor, vazda na oprezu pred grabeljivom zvjeradi to se ulja za stadom. On se i sam osjeao jednom esticom ove crvene i purpurne pustoi. Bila mu je dom. 'Rodio se u sjeni one divne gorske kose koja se u krivulji protezala s istoka na zapad, uzdiui se s one strane pustoi. Uup-ci u njoj, oznaavali su kanjone. Njene stijeoe i litice dizale su se kao kakvi samotni obelisci i spomenici, masivni stupovi od crvena kamena to stre u nebo, goli, tvrdi i moni, ibani vjetrom, pijeskom i mrazom. Izmeu tih samotnih stijena i kamenih zidina . prostiralo se pjeano tlo pustinje istakano sivdloin kadulje, sivozelemim pjegama trave i paprati, u daljini purpurno. Ovog su se proljea ovce rano jagnjile prerano s obzirom na mrazan dah praskozorja. Nekoliko je ja-gnjadi podlegalo studeni. Nophaie je mnogo ruiasto i bijelo jagnjece zavio njeno u svoje ebe, ugrijao ga i njegovao sve dok mu suneva toplota nije omoguila da
0

se zdravo i ivo vrati svojoj majci. Sad su ve i janjci i jarii bili stari nekoliko dana, pokriveni svojim ovna-stim runom, te su nestano poskakivali kaduljom. Neki . su bili posve crni, a mnogi isto bijeb'. Neki su imali i noge i ui crne. Jedno je janje bilo sasvim bijelo, ali s crmom glavom. Drugo pak posve crno s bijelim repi-em. Gluhu tiinu pustinjske zore esto je prekidalo umiljato prodorno blejanje janjadi i meketanje jaradi. Nophaie je tumarao za njima, od vremena do vremena Sjedao na kakav kamen i neprekidno promatrao, oslukivao, osjeao. Volio je stado, ali to nije znao. Njegov je posao bio samatan, ali on to nije shvaao. Stado je dokono napredovalo, nalik bijelo istakanoj mrkoj masi na sivoj pozadini, cupkajui kadulju i brstei korov. Taddy i Tinny trkarali su amo-tamo i oko stada, veoma vani i ozbiljni, pravi indijanski psi koji znaju svoj posao i koji tek vrlo rijetko laju da opomenu pokoju nestanu ovcu. Nophade je tromo slijedio stado i prartio ga budnim okom,

okupljen svojim poslom. Jedan se orao spustio sa sivoga silnog timora na vrhu gorostasnog, crvenog kamenog tornja, oborio se strelovito s neba i preleto preko stada, ali kad je ugledao indijanskog djeaka na strai opet se vinuo put neba, rairenih krila i slobodan, odrazujui se na nebeskom plavetnilu svojim tamnim poput luka savitim likom. I kojot se odazvao svojim tugaljivim gladnim zavijanjem. S grebena se oglasila kanjonska lasta svojim urlikavim, slatkim, udnim, divljim pjevom. Sunce se povisoko diglo. Zlatni pojas njegove svjetlosti, koji je resio vrhove stijena, visoravni zvane mesa i kamene spomenike, proirio se prema dolje, potiskujui sjene i hladovinu. Osvit sa svojom ledenom korom izblijedio je i rastopio se pred toplotom dana. A pustinja se opet izmijenila. Kao da je neka jarka svjetlost, to sve upija, progutala sjenu, boju i svjeinu. Nophaie se nije razlikovao od drugih indijanskih djearaca, samo to se inilo da se u njemu jae istiu dominantne znaajke njegova plemena i rase. Bio je nasljednik poglavice. Majka mu je umrla u porodu, apui neka udna i mistina proroanstva. Stari vraevi, plemenski mudraci okupljeni oko njega za vrijeme jedne bolesti u djetinjstvu, prostrti su svoje slike od

r
L.
pijeska po glatkoj povrini jedinog kamena i divili se njegovu brzu ozdravljenju, proriui mu neznana i velika djela. Prozvali su ga Nophaie Ratnik. Tradicije njegova plemena izraene pjesmom, priama i plesom zauvijek su se duboko urezale u nje-' govo pamenje. Sranost indijanskih ratnika spominjala se jo samo u vezi s prolou, ali njen. je duh ivio. Djeaka su odgojili u duhu razumijevanja ratnike na-ravj i potivanja oca i dugog niza poglavica od kojih je potjecao. Jo prije nego li je Nophaie prohodao, poeo je upoznavati tajne ivota u prirodi. Donosili su mu ptice, gutere, zmije, rogate abe, korpijone, poljske takore i skoimie, svie i zeeve, kao i ostala mala divlja stvorenja pustinje, da ih pripitomi, da se s njima igra, da ih prouava, upoznaje i zavoli. Tako su mu zarana utisnuli u mozak briljantni i jarki kolorit pustinjskog ivota. Ljubav prema ljepotama prirode, koja mu je bila priroena, izrana se poela razvijati. Navike svih pustinjskih bia postale su dijelom njegovih djeakih vjebi. Isto je. tako u njegovom shvaanju vrlo brzo zauzeo najvanije mjesto zelena zemljan pokriva sa svem svojom ljepotom i svim svojim znaenjem trava, zelena s proljea, kosmata i puna sjemenki u kasno ljeto, izblijedjela u jesen; kadulja sa svojim slatko gorkim mirisom i vjeitim sivilom; kaktusi, otrovni, ali plodni, skrletme i rie boje; arengrm boje karmina; pustinjski korov koji nije neupotrebljiv i bezvrijedan; cvijee u dubokim kanjonima, mahovina na vlanom kamenju uz potok to protjee u hladu litica; paprat i liaji; cedrovi sa svojim purpurnim plodovima, i pinije na visoravnima, i na planinama goleme smreke smee kore, dostojanstvene i plemenite, kraljice visina. Drugo po redu to je Nophaie nauio bila je potreba da lovi, kao i ljubav prema lovu i uzbuenje koje on donosi. NophaJe e jednog dana zavjeti od svoje lovake vjetine i hrabrosti. Stoga se upoznao s tragovima, znakovima, glasovima i mirisima svih ivotinja okolne pustinje ba kao to se upoznao sa iteljima u svom hoiganu. Nophaie je dokono lunjao s ovcama kroz kadulju i pijesak podno utljivih, monih samotnih litica nalik na kamene tornjeve. Bio je nesvjesno i neizrecivo sretan, jer mu je duh bio u savrenom skladu sa stvarnou i duhom prirode to ga je okruivala. Tumarao je zaaranim krajem misterija nad kojim s ljubavlju bdije Veliki Duh. Nije imao briga, ni potreba. Nije bio sebian. Tek je nejasno neto nauo o prijetnji, koja se s bijelom rasom nadvija nad Indijaoevom zemljom. U svom je ivotu vidio samo nekoliko bijelih ljudi. I tako je Nophaie korakom gonio svoje stado kaduljom, zadovoljan i zaduben u misli, pazei, oslukujui, osjeajui, dok su mu se mozgom vrzli snovi i enje, pjesme i legende o bezgraninoj ljepoti i poeziji njegova ivota. Kako se samotno doima golemo prostranstvo, prekriveno rumenom kaduljom to se rastvara podno crvenih tvrava od stanca-kamena! Kako su utljive i mrtve te caklaste, kuljama istakane stijene! Kako je miran i svean dan! Ali se Nophaie nije nikada osjeao usamljen. Nije shvaao to je to samoa. Blag, sladak uzdah koji je udisao bio je proet aptom duhova. Izinad crvenog kamenog zida na zapadu strila je crno-bijela kupola gorski vrhunac, zaodjenut bjelilom istog snijega, obrubljen borovima to je bio Nothsis Ahm, dom Utsay Asthon i oni su zajedno izradili sunce od vatre onj su stvorili sve. Utsay je Veliki Duh, koji pokatkad stupa u vezu s vraevima javljajui se iz njihovih slika od pijeska. Zato je Nophaie tog jutra, kad je okrenuo lea izlazu sunca, a lice prema planini, u jednom dahu izrekao svoju molitvu Velikom Duhu. I Nophaie je vjerovao da mu je dobro, da mu je molba usliana. Sutaj kadulje bio je glas; hladan dodir lahora na obrazu poljubac nevidljivog i prijaznog duha to bdije nad njim; stijena o koju se odupro rukom zvuan odziv to je odjeknuo duboko iz njene due. Kad bi jastreb jedrio u niskom letu iznad njegove glave, uo bi lepet krila koje pokree snaga u njegovu tijelu. Sunana svjetlost to obuima sve, bila mu je osmijeh Utsavja, zadovoljnog sa svojim narodom.

Nophaie je koraao oprezno, da ne bi gazio po pustinjskim jaglacima to su cvali u sjeni kadulje. Iz tih irokih, bijelih cvjetova gledaju oi preminulih roaka koji ga promatraju odozdo iz Sretnih Lovita. Paze da li e on hodati ravno?

Da li e govoriti iskreno? Njihova ljubav ivi i dalje i bit e vjena. Ni za Nophaiea ni za njegov soj nema smrti duha. Ne postoji, ni zlo, osim u onome to misli, a misliti zlo o sebi, o biio kome, to je grijeh. Misliti o ziu stvara zlo. I tako je Nophaie tumarao kaduljinim stazama, po-nosao i io poput mlada orla, nepovjerljiv i plah, matajui o snima to su mu ih doarali mudri ljudi njegova plemena. Sa sedam godina ivota poeo je shvaati to znai biti poglavica.Poglavica mora jednog dana osloboditi svoj narod. Ali najvie je volio da bude sam, u pustinji, da oslukuje glasove prirode i tihe aptaje svoje due. U sjenj hogana, meu djeacima i djevojicama, om je bio samo Nophaie. Bili su ljubomorni na njega. Zamjerali su mu to se pravi vaan. AH napolju, u pustoi, u hladnim, rujnim zorama i sveanim, vrelim podnevima i za zlatnih zalaza sunca, kad se sumrak meko prikrada, a odozgo s barunastog modrila smjekaju mu se bijele zvijezde Nophaie je mogao da bude samo Nophaie, da slua i osjea, da sazna kako etiri vjetra ineba apuu o njegovoj budunosti i o tome kako e on pronai lijek da spasi svoj narod. A Niophaie nije stupao sam. Bezbrojni su dusi stupali ukorak s njegovim lakim koracima. Kadulja je bila purpurni sag, mirisan i sladak, proet tihim, mekim uzdasima vjetra to piri kroz nju. Plitka brzaci vode to je uz ubor vijugala crvenim pjeanim koritom, bijelo pO'rubljemim, priali su Nophaieu o zimskom snijegu koji se sada otapa u brdima, o vodi kojom e se ovce napajati cijelo ljeto, o Utsayjevoj dobroj volji. Na istoku, na zapadu i na jugu dizali su se crveni bogovi isklesani iz kamena, inilo se kao da se kreu zajedno s Nophaieom, prekrivaju ga svojom sjenom i nadvijaju se nada nj kad on zastaje, motreei ga svojim nijemim licima. Iako su bili vrlo daleko, inilo mu se da su vrlo blizu. U njihovim su tajnovitim kamenim elijama obitavale due Indijanaca bezbrojne popuit bijelog ljunka u potocima. Bljesak brzokrile kanjonske ptice donosio mu je poruku. Bljesci rastopljenog mraza, iskriavog i istog, bili su kaplje suza njegove majke koja je vjeno bdjela uza nj, tumarala s njim stazama kadulje, pratei ga na svakom koraku. Sunce, mjesec, klisura s ljudskim licem, crni gavran to grake svojim zlogukim glasom, egrtua to se suna, pauk to zatvara svoja mala vrataca nad sobom, ptica-rugalica, pjevica koja zna sve pjesme svi su se druili s Nophaieom, sve su to bili njegovi glasnici. A posvuda okolo i iznad njega, u velikoj tiini, u gorostasnim barijerama od kamena, u irokom aru jarke suneve svjetlosti kao da je postojao ivot u skladu s njim, bezglasan i vjean ivot koji je osjeao, ali ga nije mogao vidjeti. O smiraju Nophaie se ve nalazio daleko u otvorenoj pustinji, u drutvu s brojnim njenim spomenicima, visoravnima i masama rubnih kamenjara to se isprije-ie izmeu njega i zlatno-purpurnog sjaja na zapadu. Vraajui se kui sa svojim stadom, Nophaie je pomnim okom motrio rumenu panoramu sunca to zalazi l oblaka to neprekidno mijenjaju oblik. Sjaj nekako srodan s njegovim vizijama krunio je kupolu Nothsis Ahma i slijevao se niz orijake stubove i kameine tornjeve to su lomili osvijetljeni horizont. Sunce se sputalo za rastrgane gromade mekih oblaka, pjenuastih i srebrnih, iz kojih su probijale zrake, zlatne na sredini zapadnog nebosklona, prelazei brojnim nijansama u grimiz ondje gdje su gusti, gljivoliki, valoviti usukani oblaci dopirali do modrog zenita. Dok je Nophaie zurio u sliku s ushitom u svom skit-nikom gorljivom srcu, sva se priroda uokrug njega udesno preobrazila. Sunce je izronilo donjim dijelom svog koluta ispod bijelog ruba oblaka, upalivi cijelu velebnu panoramu sjajem zlata, ruja i opala. Trak svjetla kao iz kakva svemirskog reflektora sine nebom, boje je bilo vedro na istoku, gdje su ljubiasta i jorgo-vamove boje maglica, poiprimile sjaj zlata. Od blistavila zapadnog neba odudarale su monumentalne stijene sa svojim silhuetama kao naslikane na izlatanoj caklini sunanog zapada, crne i otrih obrisa sablasne i kolosalne, nepomine, kao kakvi ivi kameni bogovi. Lave opomene jedinog od ovarskih pasa odvrati NO'phaievu panju od zalaska sunca. Primicala se banda bijelih ljudi na konjima. Nekolicina njih odgalopirala je naprijed i isprijeila se izmeu indijanskog djeaka l njegova doma. Ostali prijahae. Imali su izabrane ko11nje, divlje, zapraene i-zapjenjene a mule-samarnjake, teko natovarene. I ljudi i ivotinje bili su iscrpljeni. Nophaie je dotle svega nekoliko puta vidio bijelce. Nijedan od njih nije nikad ni pokuao izvriti neko nasilje. Ali je sada u ovima instinktivno osjetio opasnost.

Treba nam mesa, uzviknuo je jedan od njih, ovjek tamna lica. Bilo bi bolje da pronaemo squaw, vlasnicu ovog opora i da ga kupimo od nje, predloi drugi. , Moe, to si sveznalica, zarei prvi. Zato squaw? Zato to one uvijek imaju ovaca. Ovi su ljudi iz pustoi bili i izmoreni i gladni, a moda i nisu bili ba estiti, sudei po rezervnim jahaim konjima koje su vukli za sobom. Vie puta su kradomice pogledavali prema istoku. Na njihovim zajapurenim licima ogledavala se nestrpljivost i zloudnost, Za to nemamo vremena, progovorio je taminoliki. U redu, ali ne bi valjalo ni da navuemo Indijance na vrat. Ja kaem da budemo strpljivi j kupimo meso. Au, a zatim e rei da jedemo konjsko meso, odvrati mu onaj to se zvao Moe. Mazni dijete po glavi, epajmo par ovaca i odmaglimo. Tako ja mislim! Izgleda da se Mozeova ideja dopala jo nekima u bandi. Bili su nervozni i uurbam! Nophaie nije razumio njihov jezik, ali je u sebi osjeao opasnost koja mu prijeti. Nenadano se zaletio meu konje i hitro poput jelena jurnuo kroz kadulju. Neka netko uhvati momia, naredi autoritativan glas. Jedan jaha podbode konja i u trku obori Nophaiea, isprui ruku, epa ga i prebaci preda se preko sedla. Bili, oglasi se voa, nema smisla da zlostavlja dijete. Priekajte sad... svi. Taj je ovjek bio visok, kotunjav, sjedokos, jastrep-skih oiju. Njima je pretraivao kaduljine ravnice sve do kamenih stupova. Ali dokle god je sezao pogled nije bilo ini Indijanaca ni hogana. Zatim je progovorio: Bili, pridri dijete, a netko neka potjera ovce ispred nas. Tu negdje mora biti voda. Pronai emo je i ulogoriti se. 12 Ha! usklikinu Bili s negodovanjem. Ako ve govorimo o smislu, kakva ti je to ideja, kapetane, da vuemo sa sobom ovoga tekog derana? Pa, ne bi bilo poteno da ga ubijemo ni zbog ega, a ima smisla da mu dozvolimo da jo noas stigne kui. U redu, ti si gazda. Ali ja u poderati kadulju ako nas u prkos tome. ne budu progonili Indijanci. Bili, ti si sjajan momak, proguna drugi. Moda e djeakova obitelj do sutra pronai nae tragove, ali ja se kladim da nee. Nophaie je kao prazna vrea visio preko konja. Nekoliko milja dalje, jaha ga zbaci s konja. Banda se zaustavila da prenoi. Djeaku su lasom svezali i ruke i noge. ulo se blejanje ovaca, a malo zatim i tiho tapkanje njihovih papaka dok su ih gonili u pustinju. Jedan bijelac dao mu je da jede i pije, drugi ga je pokrio gunjem. Nophaieva je straha nestalo, ali se u njegovu srcu rodila tmurna mrnja. Nije zaspao. im je svanulo, banda je ve trkom jahala prema jugu, a Nophade nije mogao nita uiniti morao je s njima. Prije no to se spustila no toga dugog dana, kao da se meu ljudima vratilo dobro raspoloenje. Prestali su gledati preko ustalasanih proplanaka pod rumenom kaduljom i niz milje dugake arkade cedrova. Izbjegavali su indijanske hogane i skretali s dobro utar foanih puteva. Narednog dana neki su od bandita bili skloni da puste Nophaiea, ali se voa opet usprotivio. Drim da je tu snoljivo samotno, a mi ne elimo da dijete zaluta i skapa od gladi. O podne dan kasnije oni su oslobodili Nophaiea i pokazali mu put prema nekom indijanskom logoru. Zatim O'tkasae zavijeni u oblak praine. Posluili su se njime surovo i obazrivo, nesvjesni kakvu su ulogu odigrali u njegovoj sudbini. Ali Nophaie nije nikad stigao do indijanskih hogana. Desilo se da je na njega nabasala druga skupina bijelih ljudi drugaijeg izgleda i glasa. To su bili turisti, koji su razgledavali Zapad vozei se kroz rezervat. Imali su kola, osedlane konje za jahanje i Zapadnjake koji su se starali o njima. Nophaie je opet stao bjeati, alj ga je jedan jaha stigao i odvukao ga pred ene tog drutva. 13

" indiJans:koS djeaka! uskliknula je Povedlmo ga sa sobom, dodala je druga Neka starija ena koja se nala u tom skupu promaja je i prouavala ga, ali ne samo radoznalo. I ona je b,la pnjazna. Zamislila je da uradi neto plemenito. lujem" f1*"06 ^^ PVe*t U te M Sobom da te kOdvukli su Nophalea sa sobom silom. Oteli su ga pustinji i odveli daleko na istok. I tako Je Nophaie punih osamnapst godina ivio meu bijelim ljudima te se i kolovao u njihovu koledu. GLAVA 2. Kad se vlak stao pribliavati gradu na Zapadu koji joj je bio cilj Marian Warner je shvatila da ta vonja nije san, nego prvi in slobode za kojom je eznula, prvj korak u njenu jeddnu veliku pustolovinu. Sva nije-na uzbuenja, smjelost i osjeaji to su se nagomilali u njoj kao da su sada prerasli u paninu strepnju. Proli su dugi dani otkako se ukrcala u vlak u Phi-ladelphiji. Laa prijatelja, njene tetke one nekolicine koji su je voljeli izblijedjela su kao da su tokovi vlaka svakim okretom sve vie potiskivali njeno pamenje. Jedva se sjeala kako se otrgla od svojih i prepustila struji da je nosi. Ali je do posljednjeg asa sauvala svoju tajnu. Tamo negdje daleko otraga, tamo gdje je prela granicu ove pustinjske drave, postala je svjesna ponovnog buenja svojih ve davno umrtvljenih uvstava. Zar joj je prvi pogled na izblijedjelo sivilo pustoi uznemirilo srce? Sta da misli o onoj neobinoj pruzi crvenih i utih klisura o onim golim kamenim tvravama koje joj izgledaju gotovo

nestvarne? U njoj su pobudile nekakvo neodreeno, ali snano uvstvo. Bio je april. Oblaci su bili sivi, a vjetar je pred sobom kotrljao iupani korov i vijao prainu. Zaista je gola, surova i negostoprimljiva ova pusto! Njeno je prostranstvo unijelo u Marian divljenje i strah. Milje i milje goleti kra sivih ravni crnih planina u daljini i opet onih udesnih fasada od crvenih litica! Izmeu njih bilo je tek nekoliko i na daleko razbacanih raneva. Jedno stado goveda kao da se izgubilo u 15

beskraju. Marian je naprezala umorne oi ne bi li spazila konje i jahae, sjaj crvenih gunjeva Indijanaca, ali uzalud. ' Potom je ponovo, kao i toliko puta za vrijeme duge vonje utekla pismu koje ju je potaklo da putuje na Zapad. Oljato (Mjeseni na na vodi) Feb. 10, 1916. Draga Marian, Tvoja pisma i darovi mili su mi kao majsko cvijee. Nisam ih dobio za Boi, jer nisam odjahao u Kaidab. . Vrijeme je hladno, a ja sam se morao brinuti, za svoga jedinog ivog roaka. Bio je bolestan. Sad mu je bolje. Prejahao sam devedeset milja do postaje izmeu izlaza i zalaza sunca stazom koja je poznata samo Indijancima, l cijelim sam putem mislio na tebe, na svoju ljubav prema tebi, koju vrijeme i daljina samo pojaavaju. Sjeao sam se koliko voli konje i kako si eznula za divljim i samotnim mjestima. Poelio sam da si sa mnom. Ali usprkos radosti koja me obuzela pri sjeanju na tebe, moj povratak iz stanice duboko me ogorio. Opet sam doao u dodir sa sve veim nevoljama moga naroda j svijetom bijelih ljudi kojeg sam se odrekao. Marian, moji sunarodnjaci su sada imuni. Rat je donio sobom lane vrednote. Vani je cijena pedeset centi po funti. Za konje i ovce plaaju se cijene koje Indijanci nisu nikad mogli ni zamisliti. Oni smatraju da e to potrajati vjeno. Zato nee da tede. ive od danas do sutra i glupo troe novac. A kada se situacija promijeni, naglo e osiromaiti, jer e silno porasti cijene hrani i odjei. Ovdje sam sada ve skoro godinu dama, a nisam se jo namjerio ni na jednog jedinog Indijanca koji bi stvarno bio kranin. Proao sam uzdu i poprijeko cijeli ovaj dio rezeirvata. Indijanci su mi pripovijedali da je meu mjima bilo mnogo dobrih misionara i prijaznih bijelaca koji su prouavali njihove potrebe, pomagali im i s vremenom sfricali njihovo povjerenje. Ali iz ovih ili onih razloga^ tafcvi bijelci nisu dugo ostali meu Indijancima.

16
A nama je silno potrebna pomo. Doi ovamo u rezervat i radi godinu ilj dvije meu mojim sunarodnjacima. To ti nee koditi. A mogla bi uiniti mnogo za njih. Mogla bj biti uiteljica u Mesi ili nekoj drugoj koli. Nitko -ne bi nikad saznao da sa dola radi mene. U svojim pismima mi predbacuje mnogo toga. Ali ja nisam nj jednog trenutka zaboravio nae ljeto u Cape Mayju. Proivljavam svaki susret s tobom i ljubim te vie nego tada. ini mi se kao da sam sad ostario. Postao sam pametniji tu u svom pustinjskom domu, u sjeni starog Nothisis Ahna. Rodio sam Se podno te velike gore. Kad sam bio djeak, otelj su me i odvukli iz mog doma pod njenim crvenim stijenama, Vratio sam se poslije osamnaest godina. Spalio sam odjeu bijelaca i knjige ak i svoje trofeje s rugby utakmica sve osim tvoje slike. Obukao sam nonju od jelenje koe i pamuka, okitio se srebrom. Rijetko govorim engleski i opet sam Indijanac. Nisam vie Lo BIandy, nego Nophaie! Bio sam mla i pun temperamenta onoga ljeta u Cape Mayju. Pio sam bijelev alkohol, Marian. Hvalili su me, estitali, traili jer sam postao proslavljeni sporta igra rugbvja i baseballa, dobitnik tolikih pobjeda protiv timova velikih koleda. Plesao sam i igrao kao i bijeli studenti koleda.
N>

Onda sam upoznao tebe, Marian. Razlikovala si se od drugih bijelih djevojaka. "Zaljubio sam se u tebe na prvi pogled i potivao te kad sam te upoznao. Zbog tebe sam prestao piti. Za Indijanca, koji je jednom osjetio okus viskija nije mala stvar da ga se odrekne. Zaljubio sam se u bijelu djevojku. Nazvao sam je Beno w d i cleash, bijelom djevojkom modrih o<dju. I siguran sam da me je tvoj upliv potedio od udesa koji Je zadesio vie uvenih sportaa Indijanaca Sockalexisa, na primjer, koji je upropastio karijeru i zdravlje u roku od jedne kratke godine. Ali, kad sam se vratio meu svoje, sa mnom se zbila velika promjena. Nije se nita promijenilo u ljubavi prema tebi, ali sam prestao bita mlad. Ja sam sad zreo mukarac, star poput ovih kauljinih breuljaka od kojih sam toliko toga nauio. Sebinosrt me nagonila da 17trim za tobom, nije bilo pravo da te ljubim, da ti otimam c jelove iako su oni najbolje utjecali na moj ivot. Jer ja sam Indijanac. Kad sam se jedinom naao ovdje, zaboravio sam sve one divlje snove, ma kakvi bili, koje sam snivao. Uvidio sam da je ivot mog plemena tragedija. Nepravda koja se nad njim vri najcrnja je ljaga na bijelom ovjeku. Obavezni kolski sistem za indijanske djeake i djevojice pun je mana. Lo misionar je apostol mrnje i podmitljivosti. Njegovi postupci masu postupci dobrog misionara. Ja sam kolovani Indijanac poglavica u svom plemenu. Ja vidim njegovu bijedu. Vidim da ono nestaje. Ne mogu uzeti za enu Indijanku, jer volim tebe. Ne mogu imati dijete, jer volim tebe. Ne mogu upoznati nijednu drugu enu, jer tebe volim. A kad Indijanac voli, onda on voli zauvijek. Neizmjerno je lake Indijancu da ljubi bijelu enu, nego li njoj da ljubi njega. Ne znam zato. I tako Marian, ovdje nisam vie Lo Blandy, nego Nophaie. Moje ime znai Ratnik. Crveni pijesak koji gazim dio je mesa i kostiju mojih predaka. Ovdje u ivjeti do kraja svoga ivota i pomijeati svoje kosti s njihovim. Uinit u za

njih sve to budem mogao. Ali jao! Osamnaest godina obrazovanja koje su mi silom nametnuli bijelci, samo su mi otvorile oi da vidim bijedno stanje i udes Indijanaca. Doi, Marian, u Oljato doi da mi malo pomogne ili makar da samo vidi divljinu i ljepotu mog zaviaja, kako bi kasnije tvoje sjeanje bdio uvijek puno boja i muzike, velianstvenosti i mirisa Indijaneve zemlje. Nophaie Marian odloi pismo. U tom je momentu jedino bila svjesna svojih emocija. Svako ponovno itanje onih redaka kao da je izazivalo novo osjeanje boli, tuge, milja, ljubavi i strahopotovanja. Nophaie, Ratnik, govorila je sama za se sanjarskim glasom. Nekako mu i odgovara to ime. Kako ga je upoznala? Bilo je to u gradiu Cape May, gdje je grupa studenata koleda priredila utakmice u baseballu s profesionalnim i amaterskim timovima koji su im doli u posjetu. Njena tetka s kojom je ivjela, i veina njenih prijatelja iz Philadelphije provodili su 18 uvijek po nekoliko tjedana na moru. A Marian je uivala u utakmicama, kupanju, plesu kao i svaka druga djevojka. Jednog ljetnog popodneva poveo ju je prijatelj na igralite i pokazao joj slavnog igraa Indijanca. Kako se udno osjeala! Poslije, sjeajui se toga prvog uvstva, osjetila je nekakavu udnu bol. Pogled joj je pao na visokog, gologlavog sportaa, vitke, ali snane grae, gipka struka i irokih, snanih ramena. Lice mu je bilo tamno, kosa cima kao ugljen. Ali, ma koliko bio privlaan i lijep, nije bila uzbuena samo njegovim izgledom. Ona je bila posve moderna mlada ana i prisustvovala je velikom broju kolekih utakmica. Ali je ovaj Indijanac u akciji bio naprosto divan. Kao rugby zvijezda stekao je veliku slavu, trj godine za redom birali su ga u reprezentativni tim. No i da nije bio sjajan igra, bio bi lijep za oko. U momadi je igrao na poloaju izvan polja, a pravila igre bila su takva da nije Imao mnogo posla, ali je morao puno trati. A tako je trao, te je Mlarian bila sve jae ushiena. Kako se lako kretao kakav mu je bio korak! Marian je otkrila da mu se ne divi samo ona. Ovom Indijancu sportau nije potrebani njen pljesak. Pri kraju utakmice, u kritian as za domai tim,' on je udario loptu tako snano da je odletjela daleko izvan dohvata protivnikih igraa. Masa je zaurlala od oduevljenja. Indijanac je jurnuo prema prvom krugu i skreui, kao da je trku davao sve jai tempo. Marian je osjeala kako joj srce lupa, kako najednom uiva i ponosi se Indijanevim fizikim podvigom. Trao je kao to su valjda trali trkai Grci ovjenani svojim pobjedama. Kakvom brzinom! Kako nevjerojatno brzo i sve bre! Zatim je uinio zaokret i potrao prema svome polju, a masa ga je bodrila divljim urlicima. Izgledalo je kao da je primijetio Marian kad je projurio mimo nje, velianstven u svom trku. Postigao je gol i poveao broj zgoditaka za svoj tim, podvig koji je publika nagradila burnim aplauzom. Marian, je i sama na sebi uoila kako se preputa frenetinom oduevljenju. Te noi na plesu jedan je prijatelj upitao Marian: Jesi li se upoznala s Lo Blandyjem? Lo-om! A tko je on ili ona? radoznalo e Marian. 19
Hjj^^^^^^^^^M^^^

Onaj indijanski as kojeg si amas gledala na utakmici. Lo Blany. I tako se desilo te se Mariaoi nala licem u lice s indijanskim sportaom kojem se divila. I mada to nije ba tada shvatila, -injenica jest da se u njega zaljubila na prvi pogled. Neto u njoj, o emu nije nikad prije ni sanjala, privuklo ju je tom Indijancu. Imao je fino, tamno lice markantnih crta i prodorno cime oi. Bilo je neeg plemenitog u njegovu liku, ili u nainu kako je drao glavu ili u njegovu oTlujskom pogledu. Hoete li plesati sa mnom? upitao ju je neusilje-nim tonom, kako bi je pitao svaki drugi student. Marian je zaplesala sa Indijancem to joj se uinilo vrlo vanom i neobinom injenicom. Bilo je oito da on nije proao nikakav plesni teaj, kao to to obiava veina mladia, ali je bio lagan i jak; drao ju je u naruju bez onoga smionog stiska kojim se sluj veina mladia; Marian je uivala u tom plesu. Zatim su se ponovo sluajno susreli na plai i poto nije doao nitko drugi, a oni su osjetili obostrani interes, dugo su razgovarali. I tako je Lo Blandy postao jedan od njenih brojnih oboavatelja, na veselje njenoj tetki i prijateljima. No za Marian su ti sastanci positali strahovito ozbiljni. Ona se zaljubila u Indijanca. Borila se protiv sebe a zatim se predala i prestala se boriti. Zatim je Marian poela odlaziti na sve baseba.ll utakmice. U tom je Indijancu otkrila navike i principe daleko bolje nego kod ostalih bijelih mladia. I tako je onog ljeta za hladnih jutara obasjanih svjetlou jantarove boje, na morskoj obali, i za noi obasjanih mjeseinom, kad je u plesu lebdjela u taktu muzike, Marian. na duak iskapila aromatini magini napitak ljubavi. Pitala se da li je njena narav isto tako vjerna i postojana kao Indijaneva. Da li e ona voljeti jedinom i samo jednom? Jalova pitanja. Ona voli sad, i u tome je sva njena bol. Zurila je kroz prozor vlaka na prizor, krajolik koji je promicao. Sad se kraj izmijenio. Na pustinjskom tlu, koje se postepeno die, pojavilo se veoma lijepo, tamno-zeleno grmlje izmeu kojeg se bjelasala izblijedjela tra20 va. Vie nema na vidiku nikakvih kamenih litica. U pozadini se propinju umoviti breuljci. Zatim je nisko zeleno grmlje ustupilo mjesto veem drveu smeih debala, irokih grana i zelenih kroanja. Borovi! Obradovala im se. Htjela se veseliti svakoj sitnoj radosti ili novom saznanju, htjela je sebe uvjeriti da e joj ovaj ludi put na Zapad donijeti mova iskustva, znanja i bolje shvaanje ljudi. Ni dosad se ndje stidjela svoje ljubavi prema Lo Blandyju, a sad je osjeala da bi u toj ljubavi mogla dosei velianstvenu kulminaciju. Ali nikako ndje htjela da sa svojim osjeajima upozna tetku i prijatelje. Nitko od njih nije ni slutio istinu o onome to se zbilo u Cape Mayju. A sad se ona nalazi u vlaku, ve daleko na Zapadu, te e ubrzo uzeti prvo prevozno sredstvo koje joj se nae pri ruci da stigne u indijanski rezervat. Sto je dalje putovala, to joj se njen poloaj inio sve nerealnijim. Pa ipak se radovala. U najdubljoj svojoj nutrini osjetila je buenje neobinih uvstava. Nastojala je da u vlastitim oima opravda svoj in. Sigurno joj se ne moe zamjeriti jedan izlet u slobodu. Ona je, dodue, ivjela u jednoj sredin; s odve labavim nazorima, ali time nije reeno da je opravdavala drskost i ludost. Zapravo je mrzila ene koje piju i pue, raskalaene

plesove, nedostatak utivosti, nepobitan pad morala. Zato se obradovala prilici da pobjegne iz te atmosfere. No povrh ljubavi prema Lo Blandyju, ili potene elje da pomogne njegovu narodu, gonio-ju je nekakav silan poriv, nekakva skrivena, uroena ljubav prema divljini. Prerija, planine, more, pustinja, sve ju je dozivalo svojim neodoljivim glasom. Jednog dana bi se svakako morala odazvati tom pozivu. Nemam nikakve bliske rodbine, govorila je sebi, nastojei da se iskreno opravda. Imam dvadeset i tri godine. Svoj sam gospodar. Uvijek sam matala o asnoj ljubavi o braku i djeci. Moda uzalud! Tetka i prijatelji smatrali bi me ludom. Oni me ne razumiju. Ja ne odbacujem ivot. Ovdje mogu koristiti. Mogu njemu pomoi... Nophaie kakvo neobino, krasno ime... ! Nisam bogata, ali imam neto novaca i sada u ga s radou upotrijebiti. A budunost neka bude kakva bude.

21

Tako je orna dokrajila svoju zbunjenost l uutkala glas savjesti te se posve predala jedinstvenom zovu onog to je lealo pred njom. Oduvijek je eznula za tim da uini neto drugaije, neobino, veliko. Poneto je putovala, predavala u koli, pokuala se baviti novinarstvom i izvjesno kratko vrijeme oduevljavala se glumom. Bila je svjesna da na kraju nije poluila nita. Sad, meutim, pred njom se pomaljalo blistavo lice avanture, misteriozno i primamljivo, spojeno sa radom koji bi je mogao oplemeniti i potpuno zadovoljiti. Flagerstown, prvi grad na Zapadu koji je Marian ikad vidjela, nije ni izdaleka bio onakav kakva ga je ona zamislila. Sve to je znala o Zapadu skupila je iz knjiga i filmova, no-, s vremenom e saznati da ti izvori nisu uvijek vjeran odraz stvarnosti. Bio je to gradi u procvatu, pun automobila, veoma iv zahvaljujui eljeznikoj stanici i trgovini drvetom i stokom. Nije imao nikakva obiljeja tipinog pograninog grada. Marian se pomalo iznenadila to ni vlasnik hotela, ni bankar, ni potanski slubenik, ni trgovaki pomonik u duanu, kao ni stoar kojem se ona sluajno obratila, nisu pokazali ni najmanje radoana-lo'siti prema njoj. Kad se raspitivala o indijanskom rezervatu, jednostavno je rekla da je zanimaju Indijanci i da bi pola onamo po svom novinarskom zadatku. Morala je sebi priznati da nije uope impresionirala Zapadnjake. BiU su utivi i ljubazni, ali i nekako rezervirani. To je za nju bila novost. Na Istoku se beskonano susretala s jednom injenicom da je mlada, enstvena i privlana. Ovdje, meutim, nije bilo one atmosfere nabijene seksom. Zapad je bio mla, krepak, otvoren. Mariain je ve poela osjeati da nema onih okova kojima je bila optereena. Ondje, kod kue, ideali veine sastojali su se u potjeri za bogatstvom, uicima, uzbuenjima. Gradovi su bili prenapueni. Mladi su ljudi naputali zdravu provinciju da bi se sjatili u prepune centre i mijeali se s tomanjim ivljem te se borili za opstanak u gusto naseljenim etvrtima. Marian je osjeala jalovost i lanost takva ivota osjeala je da taj ivot znai poetak dekadence. Dognala je da potar polazi iz Flagerstowna dvaput tjedno za Mesu, Red Saody i Kaidab, naselje u razer 22 vatu. Potanski inovnik bio je ljubazan te joj je iao na raku. Narednog jutra javio joj se hotelski nosa, da joj ponese prtljagu. Nala se pred jednim rasklimanim fordom nevienom starudijom! I ono to je od njega preostalo kao da je bilo sastavljeno icom i bisagama. Bila je tu i krletka s nekoliko pilia koje je netko slao potom. Do vozaa bilo je sasvim malo slobodnog prostora oito rezerviranog za Marian. O boe! uskliknula je Marian gledajui onaj sumnjivi stroj. Hoe li se to drati? Je li sigurna vonja? Ovaj e vas Indijanac dovesti ivu i zdravu onamo, gospoice, odgovori joj nosa. Indijanac! Da li je ofer Indijanac? Da, gospoo. I nimalo ga ne smeta da li vije snijeg ili pijesak. Marian bi se mogla od srca nasmijati, usprkos nelagodnosti koju je osjeala. Ali nije mogla drugo nego da bulji bespomono u omu mainu. Tad se pojavio mlad ovjek u otrcanoj tamnoj odjei. Na malim stopalima nosio je smee mokasine od jelenje koe zakopane srebrnom dugmadi. Tamno mu je lice bilo napola skriveno crnim sombrerom. Vidjelo se da je mlad. Marian je uoila njegove ruke kad je uzeo volan tamne, uske ilave ruke lijepa oblika i vrlo gipke. Sjeo je na o-fersko sjedalo i pogledao u nju. Bio je jo mladi. Lice mu je bilo otrih crta, koa glatka poput svile, bez bora i mrka kao bronca, elo nisko, a oi crne kao no. One su odjednom zasjale inteligencijom i humorom. Taj je Indijanac osjetio njeno zaprepatenje. Vi spremni ii? upitao ju je razumljivom engleti-raom. Njegov -je ton malo zapanjio Marian. N,eto u njemu, tiha neka nota podsjeti je na glas Lo Blandvja. D-a, mislim da jesam, promuca Marian. Smije li se odvaiti na to dugo putovanje pustinjom u tom stranom autu'skalupljenom od hrpe starog eljeza i s njegovim indijanskim vozaem? Marian nije mogla ba olako obraunati s izvjesnim predrasudama koje joj je usadio Istok. Vi ii Kaidab? pitao je ofer. Da, odgovorila je Marian. Ja dovesti vas tamo pet sati,' odvratio je on sa smijekom. U njemu kao da je primijetila bljesak ra23

zumijevanja. On joj je itao misli i elio da je razuvjeri. Marianin nov duh naglo je oivio. Spalila je sve mostove za sobom. Hoe li biti hladno? upitala je u trenu kad se htjela popeti u kola. Trebati vam neko vrijeme gunj, ree on. Marian nije imala pokriva, ali je ponijela teki kaput koji e joj isto tako dobro posluiti. Ona 'ga navue. Zatim se stisnu na uski prostor uz vozaa. Na-cereni nosa joj zaeli Laku no! i taj sumnjivi oprotaj nije nimalo umanjio Marianiinu zabrinutost. Indijanski ofer pomakao je neto zbog ega je klimavi auto zapucketao kao pitolj i posrnuo naprijed. Marian nije mogla susprei uzdah straha. Zgrade s kvadratnim proeljima i udnim visokim natpisnim ploama poele su promicati silnom brzinom. Naiprijed se bijela asfaltna cesta pretvorila u mrku zemljanu, a zatim se pojavio dug obronak obraten borovima. Hladan, bridak, jedak vjetar hladio je Marianine obraze, tipao ih je svojim mraznim dahom, a donosio je sa sobom neobian, suh miris. Kola su projurila pored niza zgrada, a slijeva se otvorio vidik na monu zeleno-bijelu planinsku masu to je skrivala svoj vrh u tmastim valovitim oblacima. Oluja, ree Indijanac. Mi pouriti tako da pobjei od snijeg. Ako je bilo potrebno jo neto da se Marian potpuno demoralizira, onda je to bila brzina koju je razvijao auto. Tek se sada pokazalo koliko mu je izgled laan. Oh, da me sada vide! promrmljala je, stiui se u svom to-plom kaputu i izvirkujui iz njega da promatra divni zeleni umski proplanak. Mislila je na one kod kue koji bi se zaprepastili nad njenom smjelou. Moda je to bio as prekida. Ali, ma to to bilo, sve njene zle slutnje i prkos nadjaao je tihi glas radosti.
24 GLAVA 3.

Cesta, kojom je IncLija^ic voui iJtviazMa je borovom umom. Izmeu visokih stabala Marian je od vre-' mena do vremena mogla vidjeti oblacima zastrte planine. Hladnoa, otar vjetar, dan to se sve vie smrkavao, sa svojom zloslutnom prijetnjom oluje, nisu ni najmanje ohladili Mariani entuzijazam i radost koju je probudila slobodna priroda. Morala je vidjeti sve, osjetiti sve, iskusiti sve svakim svojini osjetilom. Koliko se sjeala, cio je ivot provela zatvorena u gradu kao u nekoj krletki. A u srcu joj je leala ljubav prema prirodi. Konano! Duboko je udahnula britki zrak. A jak, prodoran miris bora poe je bodriti. Kakve su to planine? upitala je. panske planine, odgovori ofer. Postavila mu je i druga pitanja na koja je on dao kratke nedovoljne odgovore. Moda je morao usredotoiti svu svoju panju da odri auto na cesti. A osiin toga, kola su toliko klopotala i zveketala da konverzacija zaista nije bila laka. Marian je prestala postavljati pitanja. Cesta je vodila kroz borovu umu kakvu Marian nije jo nikad vidjela i koja joj je divno mirisala nakon boravka u gradovima i vonje eljeznicom. Trava je bila suha, olovnobijela, ali je zelenilo borova bilo prava blagodat za oi. Automobil je prevalio deset milja ume, projurio otvorenom dolinom, krasnim krajem za raneve, kako je prosudila Marian, odakle se pruao
25velianstven vidik na planinske kose, a zatim ponovno zaao u umu samo s tom razlikom to se tlo sada inilo

kao da je od samog pepela. S grebena kose pozdravio je Mlarianine oi neobian i pust prizor iroka crna dolina, obronak od crna pepela i bujica stvrdnute i nazubljane crvene lave, a iza njih podnoja od crne troske, glatka i strma, valovita i s krestama poput pjeanih sprudova koje je mo'- irao vjetar. Linija borova krunila je prvi breuljak, !:<k se pod tim zelenim pojasom pruala duga kosina od snijega u napadnom kontrastu sa svojom istom bje i inom od troske crne poput ebanovine. Cio lanac ovih podnonih breuljaka uzdizao se prema jugu, bivao sve vii i gladi, nalik avetnim i mranim spomenicima koje je podigla razorna snaga vulkanske erupcije prije mnogo vjekova. Iza i iznad tog lanca breuljaka strila je planina od troske, neobino goletna. udesno obojena purpurnom, crnom i crvenom bojom. Marian je toliko toga vidjela u tom izbrazdamom i opustoenom predjelu da je poalila to je njime projurila tolikom brzinom. Uskoro je njen indijanski vodi stigao do umske nizbrdice, izjurio iz zone pepela ponovo na tvrdu cestu, gdje se Marian poboja da e svaka strelovito provaljena milja biti i njezina posljednja. Malo-pomalo borovi su bivali sve manji i rjei, tako da je sve ee pucao pogled na otvorene krajeve. Onda je auto naglo, zaobiavi krevit niz breuljaka, jurnuo u rijetku umu iza koje se prostirala prostrana siva pusto. Pustinja! Marian nije ni pokuala zatomiti usklik ushita i stranopotovainja. Ona je iz brzih kola pregledala mnogo milja pustinje. Borovi su iezli, zamijenili su ih cedrovi, a iza njih razvijale su se i talasale bijele, izvaljane, silne milje pus'toi. Prevladavale su samo dvije boje crna i siva. Ali, kako meke i barunaste! Samo se Zapad priinjao go pred pogledom koji nije imao granica; a ondje je redoslijed zaobljenih breuljaka, golih, izuzev trave, vodio dolje u pustinju. Cedrovi i krivudava cesta privlaili su

Marianin pogled dokle god je dopirao, prema nekakvim nejasnim nizom orijakih stepenica, maglovitih boja, nedostinih i nevjerojatnih. Gdje crta horizonta razdvaja ovo zabitno purpuuno tlo od neba?

Ali je nebo bilo tmurno, a oblaci to su se protegu obzorjem tmastoolovne boje i koprenaste zavjese oluje ispunjali su cio prostor. Pustinja se protezala dalje milju za miljom te se valjala velianstveno uzbrdo, cijela otvorena oku. Mlarian je prikovala pogled trudei se da obuhvati sav prizor. Proli su trenuci i milje, kadli se odje-dared odzada srui silovit zaputi vjetra nosei siv plat kie i snijega, obavivi auto. Sa sobom je donio otru studen. A kia se uskoro prometnu u tuu. Obasula je Marian. Mnoga zrnca graa odbijala su se od stakla vjetrobrana i bockala joj lice. Protiv ovakve studeni i rukavice i depovi pruali su- slabu zatitu. Marian je trpjela. inilo joj se da su joj se obrazi, nos i ui skrutili poput leda. Svijet to se razastirao uokolo auta bio je bijel, njime je mela snjena vijavica. Nebo je bilo mrano. Kad bi Mlarian od vremena do vremena otvarala oi, ne bi vidjela daleko ispred kola. Ali ta tama nije ipak sprijeila Indijanca da brzo vozi, pa je tako Marian, uz boli i strepnje, herojski uivala u tom satu voinje. Napokon se sivi oblak rasvjetMo, snijeg prorijedio, a modrilo neba zasjalo kroz tanku bijelu sumaglicu. A i ona je izblijedjela ili se rastopila, a zatim je oluja promijenila smjer, te je velik dio neba sinuo vedrinom. Marian je sad postala svjesna da se nalazi duboko dolje u pustinji, okruena posve golim gorskim lancima i silno udaljenim vidicima. Snijeg je prestao sipi-ti, a zemlja je svoju crnobijelu boju zamijenila zaga-sitocrvenom. Jo jednom se auto popeo na uzviicu odakle se Marian pruio nov pogled na duge milje pustinje. Ovdje se nje jae dojmilo neizmjerno prostranstvo horizonta i padina, a naroito silan opseg svjetlosti. Sunce je izalo iza naslage oblaka, a pustinja je umnogostruila svoje crte i boje i najedared skinula masku i otkrila svoju zapanjujuu ljepotu. Jedanput je Indijanac zaustavio kola da neto ispita u motoru, to je omoguilo Marian da izae i protegne ukoene, promrzle udove. Nakon toga, kad su nastavili putovanje, ubrzo joj je postalo udobno pod toplim suncem, te je konano zaboravila i na bolove i na bojazni, posve zaokupljena pustinjsikdm krajem. ofer

27

je vozio nizbrdicom nita maoje nego puna tri sata. Ta ih je vonja dovela do naizgled nezgrapnog eljeznog mosta preko gudure krevitih stijena kojom je protje-cala blatna voda. Tu je sunce upravo eglo, tako da je Marian morala skinuti svoj teki kaput. S druge strane rijeke prostirala se vjetrom vrsto nabita ljunkovita ravnica, uz njan blag uspon doli su do druge uzviice. Vidik koji se pruio s njenog sljemena potvrdio je Marianina divotna oekivanja. 2ivo-bojna pustinja prostirala se u tr; vodoravne naslage to su se penjale visoko poput planina, divno obojene, crvene purpurne, siive i ute, sve tamo do nebeskog modrila. Bio je to kraj aranih stepenica. Prizor je nadmaio Marianinu mo poimanja. Jedino je bila u stanju da se divi i udi mozaiku boja i neobinom prostranstvu zemlje i kra. A to je tek bila kapija Lo Blamdvjeva zaviaja! Kakav e onda biti Oljato? Marian je bila zbunjena vlastitim dojmovima. Jednom se i obazrela iza sebe, kao da bi se htjela uvjeriti da je izvjesnu udaljenost prevalila, da je kraj koji Je sad upoznala zaista stvaran, a ne plod snova. Spektakl iza nje silno se razlikovao od onoga pred njom: milju za miljom koso se sputali pustinjski proplanci, naizmjenino sivi i crveni, pa su se potom penjali do velike, mrane visoravni' s koje su panske planine odraavale na nebu svoje vrhove ogrnute istim, bijelim snijegom. Slijedei sat, u roku kojeg je auto projurio preko golih pjeanih i ljunanih ravnica i uspeo se nanizanim stepenicama od obojena, kamena, proao je prebrzo za Marian. Sunce je arilo. Na sjeveru, prema kojem su jurila kola, skupljalo se sve vie olujnih oblaka. Iznad posljednje stepenice pustinje zemlja je bila nalik prostoru pokrivenu ruevinama i rasulom, zoni tmurnog crvenila i neobinog sivila, gdje je zub vremena oblikovao kamen i glinu u fantastine oblike. Mlarian je taj predio podsjetio na pakao. Ali i on joj uskoro ne-sta za leima i oma se nae suelice irokoj dolini koja se protezala izmeu blistavih kam>anih stijena. Tio doline tvorila su soonozelena polja djeteline a u kontrastu s

njima vrele su se kamene stijene inile gole i ukoene. Marian je spazila zelenu skupinu drvea i dva ravna kuna krova. 28

Kakvo je to mjesto? upitala je ofera. Copenwashie, odgovorio je Indijanac. Da li ova polja pripadaju indijanskim farmama? Neka. Bijeli ljudi imati sada najvie zemlje. Pa zar to nije indijanski rezervat? nastavila je Marian radoznalo. Sofer je samo zagunao zlovoljno. Vozio je punom brzinom kroz ravnu dolinu, diui oblake praine. Onda je zaustavio kod prve kue i u nju unio neke pakete. Marian nije vidjela nikoga. Ali su na poljima radili ivopisno odjeveni teaci. Ona zakljui da su Indijanci. Nastavivi vo<nju, vodi joj prstom pokaza nekoliko oi-skih kamenih kua koje su se skutrile u pozadini ispod nagnutih litica, okruene drveem koje se poelo zelenjeti. To su bili domovi misionara. S te strane ceste se uspinjala uz bok strme kotline. Gore, na vrhu uzvi-enja, tlo je bilo ravno, prekriveno upavim niskim grmijem zagasito zelene boje. U daljini su se ukazale sive i crvene zgrade i duge pruge ogoljela drvea. Auto je stigao do njih za nekoliko asa'ka. Marian je bila sva obuzeta radoznalou. Mesa. Mi kratko vrijeme tu stati, ree ofer, zau-stavivi kola pred jednim kamenim zdanjem. Bilo je golemo', a tek nekoliko prozora, a izgled mu je bio prilino negostoprimljiv. U blizini su stajali mali, divlji, upavi poni, oputenih uzda te grubo izraenim, ravnini sedlima na sebi. Jesu li to indijanski konji? upita Marian. Jesu. Ne mnogo dobri. Vi ekati, odgovorio joj vodi uz ohrabrujui smijeak. Ovo trgovaka stanica. Ljudi prijazni. Vi ui. Ja uzeti potu. Marian izae iz kola, radosna to moe ponovno ispruiti udove i proetati gore-dolje. Spazila je iroku aleju s drvoredom, sa lijepo izgraenim sivim kamenim kuama s jedne, a velikim zgradama od crvena kamena s druge strane. To su vjerojatno bile zgrade dravne kole. Ali kako su odudarale od krajolika! Gorostasna ravan pustinje kao da ih je opasala, naglau-jui njihov nesklad. Aleja je bila tako dugaka da Marian nije mogla vidjeti ta lei na njenom kraju. Tada obrati panju trgovakoj postaji iz koje su upravo izala tri mukarca Indijanca. Na sebi su imali
29

odjeu bijelaca, pa ak i cipele i eire, ali nisu pobudili Marian i no divljenje. Kakva tamna lica, tajnovita i besutna kakve prodorne crne oi! Indijanci su je promatrali. Ugledavi ih, Marian osjeti neto kao razoaranje, kao da je prevarena u svojim iluzijama. Tada se pojavio bijelac, visok, utokos, potena lica. Uite. Ja sam Patoo, trgovac, oslovi je on. Moja ena se uvijek raduje posjetiocima. Mora da ste umorni i gladni. A do Kaidaba je jo dobar komad puta. Hvala vam. Gladna sam, ali nisam umorna, odgovori Marian, poavi za njim i udei se kako je saznao kamo ona ide. On je provede kroz skladite golemo kao kakva dvorana, u kojem su tezge i police bile pretrpane razinom robom. Iz skladita su preli u drugi dio kue, u udobnu i prijatnu gostinjsku sobu. Tu Marian upozna trgovevu suprugu, mladu i Ijepukastu anu, veoma ljubaznu i prijaznu. Ona nije ni rijeju ni pogledom pokazala nikakvu znatielju. Samo se silno obradovala to je upoznala strankinju i pruila joj malo odmora i osvjeenja. Mariani se vrlo dopala. Ja putujem za Kaidab, ree Marian. No, to me raduje. Lijepo od vas to vas to zanima. Sam bog zna da su Indijancima potrebni prijatelji. Mi trgovci vjerujemo da smo jedini koje oni imaju. Marian je postavljala prigodna pitanja u vezi s Indijancima, pazei da ne ostavi dojam kao da je nedolino znatieljna. Sve u svemu provela je ugodan sat u avrljanju s gospoom Paxton. Nadam se da ete opet svratiti u Mesu, rekla joj je domaica dok su prolazile kroz duan. S vratiju Marian spazi jednog bijelca kako stoji kraj automobila i razgovara s indijanskim vozaem. Ono je Friel, rede gospoa Paxton. Pogled na omog ovjeka oito je promijenio tak njenih misli. Tko je Friel? zapita Marian. On je misionar, odgovori gospoda Paxton, ali od onih, bojim se, koji e prije postii da Indijanci zamrze crkvu, nego to e ih nadahnuti pravim duhom kranstva. Poneto zbunjena, Marian ne odgovori na ove rijei gospoe Paxton. Hvala vam na dobroti, rekla je. Sigurno emo se opet vidjeti. Zbogom.

Marian je pola prema kolima. Zauvi njen korak, ovjek o kojem je govorila gospoda Paxton okrenu se da je pogleda. Marian je bila navikla na susrete sastran-cima i na to da ih odmah svrsta na posve ens.ki nain. Ali ovog ovjeka nije mogla svrstati ni u kakav tip. Ja sam Friel, rekao je, dotaknuvi se prstom svog sombrera. Mogu li vas neim, usluiti? Ne, hvala, odgovori Marian. Njegovo je lice bilo preplanulo od boravka u prirodi, ali Mariani nije bilo ni zanimljivo, ni simpatino. Ona je u hipu spazila blistaj radoznalosti u njegovim oima, a zatim kad ju je dobro promjeno od glave do peta, i sjaj i divljenje. Putujete sami, ree on. Smijem li znati u koju svrhu? Marian mu ispripovjedi ono to je rekla trgovevoj eni i nato najprije osjeti, a potom i ugleda na onom ovjeku pojaano zanimanje za nju pomijeano nekom notom neprijateljstva. Imate U dozvolu da posjetite rezervat? upita je on. Nemam. Da li je obavezna? Ja pa nije, ne bih rekao. Ali je uvijek najbolje da se posjetioci najprije jave gospodinu Blucheru. Tko je on? Vladin agent koji upravlja rezervatom. Vrlo dobro. Gdje ga mogu nai? Gospodin Blucher je na alost odsutan, jer prisustvuje nekoj istrazi. Ali ja u preuzeti na sebe da bude sve kako treba. Da li biste eljeli razgledati kolu? ' Marian pomisli da je moda nepravino procijenila tog ovjeka, koji je bio vrlo vjet na rijeima, ali neovisno od toga u pogledu gospodina Friela bilo je neega neprijatnog. Nije voljela sresti takav pogled dva puta. No pomislila je da bez obzira na sve mora prihvatiti ovdanje ljude kakvi jesu i mora od njih i uiti, po mogunosti uvajui sv^je dostojanstvo. Bilo bi zaisita interesantno vidjeti indijansku djeicu. Moda u se vratiti ovamo da radim s njima. Ali sada nemam vremena. Mogu vam ovdje osigurati namjetanje, on e najednom. Bio je prenagao. 31

pw^

L
A kakvu vlast vi imate? upite ga Marian neuvijeno. Nije mu ini zahvalila. Pa, zapravo nemam ovlatenje da namjetam ljude, on odgovori. Ali od zgode do zgode angairam ljude da rade za mene. S Morganom sam u vrlo dobrim odnosima. On je ovdje vlast. Morgan? On je ovdje ve preko dvadeset godina. I vodi sve poslove. to je on? Misionar. Tako... Ako se vratim ovamo radi posla na koga najprije da se obratim? Doite ravno do mene, a zatim emo k Morganu. Kad biste dobili namjetenje prije no to biste njega posjetili, brzo biste ga izgubili. Zaista? Pa, razmislit u o tome, odvrati Marian ulazei u auto. Friel je uze za ruku, ali ne da joj pomogne, nego da je sprijei da ue u kola. Dajte da vas ja ovezem u Kaidab. Imam ovdje svoja kola. U ovoj prljavoj krntiji nema mjesta. Osim toga, ovako lijepa djevojka kao to ste vi ne bi se smjela voziti sama s jednim Indijancem.

Zato ne? On je potar. Plaam mu zato to me vozi. Oni su svi jednaki, ti indijanski klipani. Niste si-* gurni ini s jednim od njih. Ako je to istina, gospodine Friel, onda to ne slui na ast vaem misionarskom radu. Ja u ipak riskirati da se vozim s ovim Indijancem. Zbogom. S tim rijeima Marian sjedne u kola i dade oferu znak da potjera auto. On to i uradi na nain kao da se raduje to naputa ovu okolinu. Marian se zvali u sjedalo isto tako spremna za put. Povjetarac je bio ugodan. iroka arena prostranstva su ih dozivala. Nju je donekle zbunila izvjesna vruina koju je osjetila u ilama. Nakon trijeznog razmiljanja Marian shvati da je ona vie zamjerila uvredu nanesenu Indijancu, negoli on sam. Stoga mu se obrati.

Jeste li razumjeli to je onaj ovjek i>ekao?

32

Ja ga znati. Njegova glava veliki bat prevuen koom. Marian je morala priznati da Indijanac ima i razbora i smisla za originalnost. Stoga je mjesta odagnala neraspoloenje. Vonja pustinjom je vanija. Koliko li ima od Kaidaba do Oljata? Svaka preena milja pribliava je zaviaju Lo Blandvja. Neprestano je aputala njegovo indijansko ime, trudei se da ga usvoji i uini bliskim. Ali joj nije uspijevalo. Svaka pomisao na njega jaala je Mariaminu..slutnju da e se ona nai u kunji, neshvatljivoj i silnoj po svom znaenju. A ipak, kakvo slatko uzbuenje kakva neobina arka i magina slast! Sivi oblaci uskoro su zastrli sunce i Marian je ponovo osjetila studeni vjetar. Opet se sva uvila u kaput. Sofer je skrenuo s ceste za Mesu na sjever i vozio je uvalom g'dje Marian nije mogla vidjeti daleko. Zatim su se neko vrijeme vozili preko pjeanog terena, uspeli se uz dugaak obronak koji je vodio na ravni plato oskudno ozelenjen raem i okruen monotonim sivilom daljina. Tu je Indijanac potjerao punom brzinom. No vonja je bila prebrza i prebuna a da bi Marian u njoj uivala. Pa ipak je gledala as na jednu as na drugu stranu, eljna da sve vidi. Prema istoku pruala se duga nazubljena linija modre zemlje ili peina, koja je oito oznaavala kanjon. Na zapadu jedina vrijedna panje bila je jedina litica, nalik na,panj, usamljena, ravno odsjeena vrha i golih, kosih strana. Uskoro se pokazalo da je siva tmica naprijed u stvari snijeg, silovita i estoka oluja koja je stavila Marian na novu kunju. Zakopavi lice u al i ovratnik kaputa, ona se skutrila i izdrala je. Meutim je proteklo vrijeme, a protekle su i milje puta. Kad se oluja udaljila, a sunce opet zasjalo, Mtoian je primijetila da su stigli do prostranog crvenog bazena pjeanih obronaka i ozidanog niskim klisurama kojih su nalija sjala mo-krinom. U dva sata Indijanac je zaustavio auto pred Red Sandyjem, trgovakom stanicom nalik na tvravu, smjetenom visoko na sljemenu neizmjernog pjeanog proplanka. Trgovci, dva mlada ovjeka, bili su isto tako brini i ljubazni kao to su bili Paxomovi. Marian se .

istinski radovala to je mogla ogrijati ozeble obraza i ruke. Trgovci su je poveli do potkrovlja nad duanom. Tu je bilo toplo, a gunjevi, koare i drugi predmeti indijanskog zanatstva nekako su ovamo pristajali i davali prostoriji ivu notu. A kako je sablasno hujao vjetar napolju! S prozora kue pruio se Marianinim oima divan vidik koji ju je oarao. Pust i stravian! inilo se kao da 'se neizmjeran bazan prostire na sve etiri strane svijeta. Pod natmurenim nebom ljeskale su se bare. Vegetacija je bila tako oskudna i rijetka da je grmlje, izraslo tu i tamo, podsjealo na ivotinje. S druge strane te pustoi dizao se krug bijelih klisura, goletaih i turobnih, to su ih elementi izgrizli u neobine i nepravilne oblike. Ta je masa peina naglo zavravala okomitom liticom okrenutom prema jugu. Prema istoku se protezao i arenio pojas pustoi nad kojom se dizala crna visoravan koja se pruala prema sjeveru sve do samog horizonta. Pratei pogledom liniju horizonta, Marian ugleda nekakvu nejasnu rumenobijelu kupolu. Dugo je na njoj zadrala svoj udivljeni pogled, ali ne samo zbog njene ljepote. Ona ju je mamila. Izgledala je nestvarna, tako je tamno bilo njeno rumenilo i tako eterino njeno bjelilo. Da li je ono neka planina, upitala je jednog od trgovaca. Svakako, odgovori joj on. To je stari Niothsis Ahn, koji Indijanci oboavaju. Marian se vrati autu gdje ju je ekao Indijanac. Gotovo je zamrzila tu brzu vonju pustinjom. Nije joj dala vremena ni da shvati, a kamoli da razmilja. Samo je jo jedan as posvetila Red Sandyju. Bilo je u njemu ljepote, ali kako stroge! Nije bdio ni ivcrta, ni pokreta. Dominirale su crvene boje, ali se nisu isticale. Stapale su se sa tmumosmeom, smeom, svjetloljubi-astam i sivom. Moda su niski oblaci prouzroili te ture efekte. Tiina je bila sveana. Putem, dok su se sputali u pjeani bazen, Marian je ugledala tamne prilike Jahaa kojd su im se pribliavali obiavi liticu. Promatrala ih je kako postaju sve vei, dok ih nisu sreli i dok nisu projahali pored nje. Indijanci, dva mukarca i jedina ena, jahalj su na upavim panijima,. iza sedlala imali su svezanu ebad i ovje koe. 2ena je bila krupna, u nekoj irokoj, prljavoj haljini, lice joj je bilo ozbiljno, tamno, a kosa ne-poeljana. Ti su Indijanci samo izdaleka izgledali slikoviti. Nato je itav sat auto soptao pjeanom cestom, veinom uzbrdo, s koje se vidik pruao samo na istonoj strani. Tu je dugaka, cima, ravna planina poprimila nekakve finije crte. opori malih konja istakali su sivozeleno tlo. Na vrhu jednog breuljka pojavio se jaha Indijanac gonei konja galopom, te je cijeloj slici dao notu divljine i ivota. Malo kasnije voza skrene Mariani panju na zemljanu gomilu na kojoj je zijevala mrana rupa. Hogan. Indijanska koliba, on ree. Kako gruba i primitivna! Doista, mora da su potrebe tih Indijanaca veoma male. Marian je spoenala da samo s uzviica moe shvatiti ovu nevjerojatnu golemost, bezgraninost pustinje. Stigli su na vrh jednog brda, s kojeg je mogla razgledati kraj nadaleko i nairoko, spustiti pogled i njime preletjeti preko prerije, sve tamo do goletne pustoi to se propinje prema rumenim i crnim visovima. Te su boje privukle njeni pogled.

Postepeno su u njenim oima izgubile znaaj one visoravni to su se nanizale zdesna i kameniti breuljak obla vrha to se dizao slijeva. Sat kasnije razabrala je da su na ovim visovima crne cedrove ume, a rumene livade pod kaduljom. I jo mnogo prije no to e stii do onih prekrasnih istih krpa rumeni, ona je osjetila miris kojim je odisao zrak. Postajao je sve otriji, jai, slai. Prepoznala je miris kadulje. Ali kako divlji i neobian, gotovo zaguljiv, ali i okrepljujui! Tu je nestalo goleti. Nali su se na velikoj visini. Sa svih strana prostirala se cedrova uma i polja kadulje. Da taj dvadeset milja dugaak uspon nije polagano prelazio iz pustoi u zelenilo, iz starosti i jalovosti u krasne visine sa svjeim, mirisnim zrakom i prekrasnim bojama Miarian ne bi bila spremna za slijedei prizor koji e je oarati jo jae. Ali je ovako imala mogunosti da se spremi za nj, da ga nasluti. Zato se i nije posve zbunila prizorom koji joj se pruio kad
35j^^^^

je automobil izjurio iz ume strmini usjekom i najednom iza jednog zavoja izbio drugaiji svijet ka-rnangara. Cesta se pruala kroz dug, uzak klanac nad kojim su strile litice crvene, zlatne i ute boje, tako visoke da je Marian morala gledati gotovo okomito uvis da bj vidjela rubove. Nisu izgledale kao litice, ve kao kamena lica planina. Marian je zurila uvis sve dok je nisu zaboljele oi. Auto je prebrzo jurio, a klanac je bio prekratak. Izbijao je u naboranu sivu putanju s crnom visoravni zdesna, to se pruala u krivudavoj liniji prema istoku, i crvenim kamenim zidom slijeva to se gubio prema sjeveru parajui mebo. Deset milja dalje kameni bedemi su se razmaknuli, a s jednog drugog breuljka Marian prvi put baci pogled na Kaidab. Pisma i poklone Lo Blandvja slala je na ovu trgovaku stanicu. A sad ugledala je svega nekoliko nistolh kamenih kua ravna krova. Kakovo primitivno j jezivo naselje! Pa ipak, nijedan od onih prekrasnih prizora koje je vidjela na putu za vrijeme duge vonje, nije je proeo tolikim uzbuenijem kao sada ova slika.
GLAVA 4.

u blizine, trgovaka postaja Kaidab pokazivala je bujnu ivost i djelatnost. Marian je gledala i gledala sa sve veim uitkom i divljenjem. Prvo, tamo se nalazio izvjestan, broj upavih indijanskih ponija bez ulara, koji su stajali podignutih glava, te su kolutajui crnim oima poprijeko gledali po-tarev automobil. Nekoliko ih nije imalo sedla, ve samo pokrivae svezane na hrptovima; jedan je bio gotovo ruiast, sa neobino svijetlim oima i prekrasnom dugom grivom i repom; veina ih je bila crvenkasto-rie boje, a bio je jedan mali, vatreni vranac, koji je privukao Mairianin pogled. Indijanski su teaci tovarila na jedna kola velike platnene vree napunjene vunom. Naokolo je bilo besposliara, koji su se dokono naslanjali na kameni zid trgovake postaje. Njihov je izgled nekako zadovoljio Marian. Vrana kosa, bezizraajna lica bakrene boje, oi crne poput noi, mrave i uspravne prilike, odjevene u omot i pamunu tkaninu, sa srebrnim i staklenim ukrasima svi su ti elementi njihove vanjtine nekako odgovarali sentimentalnoj slici koju je Miarian bila unaprijed zamislila. Pred otvorenim proeljem jedne zgrade, oito skladita, drugi su Indijanci trpali vunu u duge vree, to je bio veoma teak posao sudei po njihovim naporima da dre vreu uspravno i da u nju nabijaju vunu. Sva je unutranjost te otvorene zgrade bila pretrpana ormama, uadi, gomilama bijelih vrea, vune i koa. Marian osjeti neugodan vonj ovaca. Sunce je bilo vrue i arilo crvene pokrivae. Bosivuda su zujale muhe. I na37

pokon tu se nalo i tuce mravih pasa, divljeg izgleda i radoznalih oiju, koji su njukali oko Marian. Nijedan nije mahnuo repom. Bijelci u kouljama zasuka-nih rukava, znojna lica i ruku, zaprljani, popravljali su jedan automobil, koji je bio isto tako raskliman kao potanski. Dvije Indijanke natovarene zaveljajima izale su na otvorena vrata trgovake postaje. Starija je bila debela i prijazna lica. Nosila je iroku haljinu dreeih boja i srebrne ogrlice, a na leima veliki sveanj ili kutiju. Kad je prola kraj Marian, djevojka spazi tamno lie djeteta to je izvirivalo kroz rupu na toj kutiji. Druga ena, mlada, vjerojatno ki starije, imala je izvjesne drai. Neto ljupko zrailo je s njena glatka i tanina lica. Bila je vitka. Na malim stopalima imala je smee mokasine. Haljina joj je naizgled bila od somota, a srebrni ukrasi bili su optoeni ne-bruenim plavim kameniima. Stidljivo je pogledala Marian. Zatim se pojavio jedan Indijanac na konju, koji sjaha blizu MHrian. Bio je star,njegovo je mravo lice bilo posve naborano, a kosa mu bila protkana vlasima sivim poput eljeza. Nosio je tanku pamunu koulju i radno odijelo onakvo kakvo nose bijelci, ali od materijala najgore kvalitete. Iza njegova sedla visio je dug zaveljaj, kozja koa smotana s krznom prema unutra. On je od vee i odnese u trgovaku postaju. Dojahalo je jo Indijanaca. Jedan poni poeo je uzmicati i ritatd se. Psi su lajali; kovitlaci topla i mirisava vjetra podizali su prainu; vonj ovje vune postade jai; tihi grleoi glasovi Indijanaca mijeali su se s otrijim i jaim glasovima bijelaca. Jedan mukarac, vrste grae, iva oka, krupnim korakom izae iz postaje, drei jednu ruku na ramenu Indijanca potara. Bio je gologlav i bez kaputa, na flanelskoj koulji imao je samo prsluk. izme su mu bile grube i prasne. Unesi njen prtljag, ree on Indijancu. Kad joj se pribliio, Marian osjeti kako je promatra pogledom u isto vrijeme prodornim i prijaznim. Raduje me to vam mogu zaeljeti dobrodolicu, gospoice Warner. ree. Oekujem vas ve dva sata. Ja sam John Withers. Marian mu prui ruku. Oekivali ste me? upitala je radoznalo.
38

U ovoj zemlji novosti brzo putuju, odgovorio je on sa smijekom. Jedan je Indijanac dojahao prije dva sate s vijeu da dolazite.

Ali kako mi znate ime? updta Marian jo uvijek zaueno. ena mi je rekla i kako se zovete i kako izgledate. Ona e se sigurno veseliti da vas vidi. Uimo. Marian poe za njim u dvorite pokraj trgovake postaje gdje je malo podalje stajala nis'ka slikovita kamena kua s krovom od crvene zemlje. Marianina znatielja pretvori se u uenje. Sva je ustreptala od izvjesne slutnje. Otkud je gospoa Withers mogla saanati kako ona izgleda? Withers je uvede u prekrasnu prostoriju koja je bljetala bojama indijanskih ruk'otvorina. Pokrivai na podu i na otomanu, koare na vijencu kamina i po zidu, jedan udno obojan friz s indijanskim likovima, sirovim, elementarnim i upadljivim sve je to davalo neku posebnu atmosferu. U otvorenom kaminu plamtjela je arka sjajna vatra, U toj je prostoriji bilo i udobnosti i knjiga. Iz te sobe prelazilo se u dugu blagovaonicu s istim indijanskim ukrasima. A iz nje je vodio irok hodnik, neobian zibog svoje duine, kao i zbog raznovrsnosti i ivobojnostj svojih ukrasa. Marian je imala upravo toliko vremena da baci samo jo jedan brz pogled, kadli u sobu stupi ena vitka stasa i markantna lica. Dobro doli u Kaidab, gospoice Wawier, ree ona toplo i isprui ruke. Drago nam je to snio vas upoznali. Nadamo se da ete dugo ostati. Hvala, gospoo Withers. Vrlo ste ljubazni. Ja i ja se radujem to sam dola ovamo, odgovori Marian malo smetena i nervozna. Vozili' ste se dugo i bilo je hladno. Crveni ste od praine. Oh, poznajem ja taj put! Pred dvadeset pet godina prola sam ga ina koriju. Da, bilo je teko. I hladno gotovo sam se smr-znula. Ali, bilo je i divno! Withers se veselo nasmije na djevojine rijei. Pa to uope i nije neki put! VI ste tek na rubu prave divljine. Mi emo

vam je pokazati.

John, odnesi prtljag gospoice Warner u drugu sobu. I poalji joj malo tople voe. Neka se gospoica najprije opere i presvue, pa emo onda razgovarati. Gostinjska soba, u kojoj se Marian smjestila, bila je isto tako neobina i privlana kao i ostale. Odisala je istim mirisom zemlje. Zidovi su bili od crvenkaste cigle i hladni. Dok se prala i mijenjala prainu odjeu, Mariam je sreivala svoje dojmove o gospoi Withers. To nije obina ena. Ona osjea prema Marian nekakvu posebnu naklonost. Marian je to intuitivno osjetila. Meutim, sigurno je da je ta ena navikla da doekuje goste u ovoj divljini. Iz nje zrai, u izvjesnom smislu, oma snaga duha to e se osjetiti u ena visokog ranga kada "doekuje goste. Dodue, u sluaju gospoe Withers ta snaga poiva na njenoj jednostavnosti, na nekakvom nesvjesnom dostojanstvu. No, Marian nije gubila mnogo vremena ni na svoju toaletu ni na razmiljanje o gospoi Withers. Kako je i sama osjetila simpatiju prema svojoj domaici, a slutila je da e uti neke novosti, to se urila da se to prije vrati u dnevnu sobu. Tamo ju je ekala gospoa Withers. Jako ste slatki i lijepi! uskliknula je domaica gledajui Marian s oduevljenjem. Ovdje ne nailaze esto ovakve djevojke. K tome u pustinji nema plavua. I meni se ini, odgovori iMarian, Neu dugo ostati Benow di cleash!... Da li se tako kae? Gospoa Wither se nasmije. Da, svakako! U njenom je glasu bilo neke posebne njenosti. Gospoo Withers, vi znate od koga sam dobila to ime? Naravno, i drago mi je to to znam, ozbiljno e domaica, i prui ruke koje Marian instinktivno prihvati. Djevojka se zagledala u ono neobino lice mistine snage, osjenano mislima i brigama, prodornih oiju. Sjednimo, ree gospoa Withers vodei djevojku do otomana. Drugom prilikom emo porazgovarati o naim tajnama... Ovdje netko uvijek smeita... Nlaj-prije elim da vam kaem dvije stvari; a znam da e nas one spojiti jakim prijateljstvom. Nadam se vjerujem u to> odgovori Marian^ pokuavajui da zadri mir. Pazite. itav sam ivot provela meu Indijamrima, ree gospoa Withers svojim tihim glasom. Zavoljela sam ih jo dok sam bila dijete. Dugo godina ivim u ovoj divljoj zemlji. Potrebne su godine dobre volje i prouavanja da se razumiju Indijanci... Ovi ovdje dolaze da se brinu o meni. Dali su mi i ime. Oni mi vjeruju i uzdaju se u mene. Zovu me na svoje rasprave, na diobe vlasnitva, nasljea, onoga to su im pokojnici za ivota ostavili, povjeravaju mi svoje nevolje. Upoznala sam njihove snove, religiju, molitve, legende i pjesme, doznala sam znaenje njihovih vraanja i plesova. I to vie uim od njih, to ih vie volim i cijenim. Nisu oni onakvi kakve ih opisuju bijelci u veini. Oni su djeca prirode. Dobronamjerni su i plemenita srca. I meu njima ima kriminalaca, ali daleko manje nego meu bijelcima. Pjesma o Hiawathi je istinita, ona vai za sve Indijance. Oni ive u jednom zaaranom, mistinom svijetu nastanjenom duhovima, gdje se uju neobini glasovi, muzika, apat Boga i vjenosti. Jednostavni su poput male djece. Oni sve personificiraju, u svemu nalaze simboliku. Gospoa Withers asak zauti, gledajui u Marian svojim izraajnim oima. j

U svoje vrijeme ovaj Eabaeni kraj bio je daleko od putova bijelih ljudi. Zato, ukoliko se tie ovoga plemena, kod njih je zakasnila demoralizacija i degradacija. Ovo pleme, Nopah, jest najponosnije, najinteligentnije, najbrojnije i najbogatije od svih plemena to su preostala u Sjedinjenim Dravama. Takozvana civilizacija jo nije dosegla Kaidab. Ali ona dolazi. Osjeam da e slijedee godine biti teke za Indijanca moda i odlune za njegov udes. Oh zar nema nikakve nade? promrmlja Marian. Izgleda da zaista nema nikakve, ako se na to gleda trezveno i bez milosti. Ali ja gledam na to pitanje kao to Indijanac gleda na sve. On zapoinje svoju molitvu sa neka sa mnom bude sve dobro i zavrava je sa sada je sa mnom sve dobro. On osjea on vjeruje. Doputate mi da vam pomognem shvatiti Indijanca... Radi vae sree! Marian nije mogla zaustiti od iznenaenja.

41

Nophaie mi je pokazao vau sliku, priao mi o vama, nastavi gospoa Withers svojim izvanredno mekim glasom. Ah, nemojte se zaprepastiti. On je dobro uinio to mi se povjerio ... Upoznala sain ga istog dana kad se vratio s Istoka. Sjetila sam ga se. Znala sam ga kao djeaka, malog pastira koji je odbio da napusti svoje stado u pjeanoj oluji. Poznajem mjesto gdje se rodio. Znala sam i konjokradicu koji ga je oteo. A i enu koja ga je povela na Istok i dala u kolu... Ali se'Nophaie nije sjetio mene. Otiao je na kaduljioe obronke Nothsis Ahna, a kad je dojahao natrag, nije vie nosio odijelo bijelca, niti je govorio bijelevim jezikom, ak je i ime odbacio. Ostao je samo Nophaie. Indijanci mi priaju o njemu. On je poglavica koji eli fla im pomogne na nain bijelog ovjeka, ali Indijanci 'ele da bude arobnjak... Ja sam uvidjela to ga mui i kad je doao ovamo razgovarala sain s njim. Pomogla sam inu. On je ponovo uio svoj jezik. Vidjela sain da je nesretan. I na kraju ma je priao o vama, pokazao mi vau sliku, ispovjedio mi svoju ljubav. Marian pokrije usplamtjelo lice uzrhtalim rukama. Ne zato to je ova dobra ena saznala njenu tajnu, nego zato to joj se srce uzburkalo kad je ula one rijei istine i shvatila da njena ljubav nije nikakav san nego neizbjena injenica. Nophaie je ljubi. On je to priznao toj plemenitoj eni, prijateljici Indijanaca. Marian, nemojte se stidjeti Nophaieve ljubavi, nastavi gospoa Withers umirljivim tonom. Nitko drugi to ne zna. John sumnja, ali nije siguran. Ja vas razumijem, suosjeam s vama, a znam i vie. Vi ne biste bili ovdje da ine ljubite Nophaiea. Naravno da ga... ljubim, ree Marian nesigurno, otkrivi lice. Vi ste me krivo shvatili. Ja se ne stidim ... To je samo zato to ste mi to otkrili taiko naglo. Nemojte se obazirati na mene i na to to ja sve anam, odgovori ena. Ovo je pustinja. Vi ste ovdje meu jednostaivtnim ljudima. Ovdje nije nita zamreno. Vae e krive pretpostavke otpasti poput zelenih ljusaka. Skupivi hrabrost, pokrenuta intenzivnom i savreno aaguimiom simpatijom, Marian ukratko ispripovjedi gospoi Withers o svojoj romantinoj ljubavi s Nophaiomp 42 a zatim o uslovima pod kojim je ivjela i o svojoj odluci da se jednim zamahom oslobodi, da ivi neko vrijeme na Zapadu, i da, pomaui Indijancima moda nae neto sree. Ah! Vi ete se naalostita, a isto tako bit ete udesno sretni, odgovori gospoa Withers. to se tie Nophaiea vi ete ga spasiti. Njegovo je srce slomljeno. A kad se Indijancu slomi srce, on umire... Ja pratim Nophaiea. On je imao u koledu pred sobom znaajnu karijeru. Bio je sjajan student i veliki sporta. ula sam da mu je otac bio izvanredan trka. I ve generacijama nije nitko nosio kamen kunje hnibrih tako dugo koliko on. Ali ta e Nophaievo kolovanje i junatvo znaiti ovdje, to je pitanje. On mora nauiti da bude Indijanac. Osamnaest godina provedenih vani uinilo ga je vie bijelcem nego crvenokocem. On se vie nikada nee vratiti ivotu bijelca. Marian, pitam se da li vas to zabrinjava? Hoete li biti iskreni sa mnom? Ne. Neu traiti od njega da se vrati, odgovori Marian. I vi kaete da nemate nikakvih bliskih i dragih veza? pitala je gospoa Withers dalje uprijevi svoj magnetian pogled u Marian. Nikakvih jako bliskih ili dragih. A zasitili ste se vjetakog ivota modernih navika r- i svega onoga ... Zaista jesam, prekide je Marian. I vi stvarno eznete za jednostavnim ivotom u prirodi? eznem! usklifcnu Marian gotovo strastveno. Ja ... ja ne znam ta je to, ali mislim da se ispod moje bijele koe krije divljak! A imate li to novaca? Oh, nisam bogata ali ni siromana. I ljubite Nophaiea... kako sigurno neete ljubiti drugog mukarca bijelca? Ja ja ga volim strano, apnu Marian. Kako bih mogla predskazati budunost i kakvu moguu ljubav ponovo? Mrzim i samu pomisao na to. Oh, postavljala sam sebi to pitanje u posljednje vrijeme ed43

sto brak zbog novca ili koristi radi doma radi djece zbog iega osim ljubavi? Ne! Ne! Nije to za mene. A hoete li se udati za Nophaiea? upita gospoda Withers. Mariain uzdahnu. Obrazi su joj se ponovno aarlli, ali ne od stida, nego od emocije koju je obuzdavala. Ova iskrena i jednostavna ena dinnula ju je do samog dna due. Nophaie je Indijanac, nastavi gospoa Withers. Ali on je pravi mukarac. Nikad nisam vidjela plemenitijeg ovjeka bijelca ili crvenokoca... Mislim da ste sretna djevojka. Ljubiti i bita ljubljena ivjeti u ovoj pustinji gledati njenu divljinu i veliaj-nost uiti o njoj od Indijanaca posvetiti se plemenitom dl ju. Nadam se da uviate vrijednost takve istine! Ne vidim ba posve jasno, ali vam vjerujem, odgovori Marian. Vi izraavate neto to je maglovito i duboko u meoi to eli da izae... Ne smijem zaboraviti da vam kaem da me Nophaie nije nikad pitao da se udam za njega. Pa sigurno ne zato to on to ne bi elio, vjerujte mi, odvrati gospoa Withers. Za mojih dana vidjela sam Indijance kako umiru od ljubavi, ali Nophaie ih sve tue... Sto ete uiniti poslati po njega ili odjahati k njemu? Ja ja bih se radije sastala s njime vani dalje negdje u pustinji, odgovori Marian zbunjeno. Ali, da li je to u redu? Neuveno je ovo to ja radim. A ja to elim. Moji najsnaniji osjeaji to trae. Ali ja sam osjetljiva ne elim da to ljudi znadu. Oh, to je meni svojstven kukaviluk i zavaravanje. Sigurno e sve biti u redu. Joto e vas povesti da se sretnete s Nophaijem, odgovori gospoa Withers toplo. I nitko nee, osini mene i Johna, znati za vau tajnu. Mii emo rei ljudima i svakome tko bi se sluajno zadesio, da ste otili da radite meu Indijancima. Hvala vam ... Tako e mi biti lake dok se ne snaem ... Ja sam prilino smiono nastupila, ali md se ini da je moja hrabrost istekla. Ovi prvi dani bit e teki za vas. Ali nemojte se obeshrabriti. Sve e biti dobno. Vi ste mladi, zdravi^
44

snani. Imate razuma. Stei ete ovdje sjajno iskustvo i time ete pomoi sebi, da budete bolji i sretniji. U tom kritinom asu u sobu nahrupi John Withers. Gle, va je izgled dobar lijek za oi, to rekli Indijanci, on e srdano, gledajui djevojku iznenaenim i oaranim pogledom. to e uiniti pustinja toj puti...! Pa, gospoice, Pahute je upravo dojahao. Vidio je jutros Nophaiea i razgovarao s njim. Mislim da e vas obradovati da to ujete. Oh danas! Tako blizu! uskliknu Marian. Ba se to ne moe nazvati blizu ako mislite na mjesto gdje se nalazi Nophaie. 'Gotovo stotinu milja. Sto vam je rekao? zapita Marian ivo. Ne mnogo, ja sam ga samo pitao da li je vidio Nophaiea, Rekao je da ga je vidio jutros o izlas'ku sunca. Ntophaie je bio s ovcama. Upravo je vrijeme jagnjenja. Nophaie je velik ovar. Ve sam uo kako se vratio pastirskom ivotu. Pahute se nasmijao i rekao: Nophaie je odbacio svoj bijeli duh i vratio se danima svoje mladosti. Mislim da se sivi Indijanci raduju to se Nophaie odrekao ivota bijelaca. Mogu li vidjeti tog Pahutea? upita Marian. Doite ja u vas upoznati, odgovori Withers smijui se. Da, poite s nflim, dobaci gospoa Withers. Ja se moram postarati za veeru. Ne elim upoznaiti tog Pahutea niti da on vidi da me zanima, ree Marian Withersu kad su izali iz kue. Mlislim da je to stvar osjeaja. elim samo da da pogledam Indijanca koji je ba danas vidio Nop-haieja. Samo sam se salio, gospoice Wamer, odvrati Withers ozbiljno. Taj Pahute je zao Indijanac. Na alost ima svata na dui. Ubio je i bijelaca i Indijanaca. Oh! ula sam ili valjda itala da su te borbe i krvoprolie stvar prolosti. Svaikako, ree Withers s nekom tmurnom notom u glasu. Ali ste uli ili itali neistinu. Naravno, granica nije divlja i zla kao to je bila pred. etrdeset godina kad sam bio djeak. Niti tako surova kao pred petnaest godina kad su Indijanci ubili mog brata. Ali ipak je ta granica daleko od toga da bude pitoma.
45

^^^^^

On povede Marian kroz stranji dio sive kamene zgrade u duan. Pod je bio kamen, u sredini je bio slobodan kvadratni prostor oivien sa svih strana tezgama iza kojih su se nalazile velike police pretrpane robom. Za tezgama su se naslanjali Indijanci. Marian spazi uperke crne kose boje gavranova krila, kako izviruju ispod zguvanih i zapraenih crnih sombrera. Vidjela je gdje se bljeskaju srebrne kope na opasaima i drugi ukrasi. Zaula je zveket srebrnog novca i tihe glasove u kojima su preovladavali nekakvi slogovi to su zvuali kao toa i taa. Svi su ti Indijanci bili leima okrenuti djevojci, pogaali su se s bijelcem to je stajao iza tezge. Iza njih, na policama, arenile su se tkanine,

konzerve, svakojake kutije i staklenke. Sa stropa visila su sedla, uzde, fenjeri, lasa bezbroj raznovrsnih artikala potrebnih Indijancima. Eno vaeg Pahutea, ree Withers upirui prstom s vrata. Nije ba jako zgodan, zar ne? Marian izviri iza trgovca i spazi malenog jednog Indijanca razbojnikog izgleda, gotovo posve cima, okrugla lica, s velikim nosom i s pogledom tako drskim i opasmim da mu se ne bi lako nalo premca. Indijanac je imao sombrero s visokim, koninim tuljcem i krutim, irokim obodom. eir mu je bio crn kao i kosa i okien svijetlim perlicama. Odjea mu se sastojala od prljave somotske koulje i plavih radnikih hlaa. Za pojasom srebrom okovanim nosio je ovei revolver. Jedan runi zglavak, crn i ilav, s kojeg mu je visio koni bi, bio je okien sjajnom, irokom srebrnom narukvicom. Sve u svemu, taj Indijanac nije predstavljao neku prijatnu i ohrabrujuu sliku gradskoj djevojci koja se tek nala u pustinji. A ipak, njegov je izgled fascinirao Marian. No, ta kaete za njega? nasmijei se Wiifchers. Nisam ba posve oduevljena, odvrati Marian a grimasom. Vie volim da ga gledam iadaljega. Ali... izgleda kao... Kao neto pravo. Budite sigurni da to i jest Ali, istini za volju, ovaj Pahute nije poinio niti jedino zlodjelo niti ikakvu opainu otkad se Nophaie vratio. Indijanci kau da je Nophaie porazgovarao s njim i da mu je ,dao dobar lijek', kako oni kau.
46

O kakvom se to lijeku radi? upita Marian. Indijanci prave lijekove od cvijea, korijenja, kore drvea i trava, te ih koriste za bolesti, ba kao i bijelci. Ali rije ,lijek' takoer znai molitvu, otvoren razgovor, mistinu mo vraa plemenskog, a takoer i koritenje crtea na pijesku. A ta je to? Kad vra doe u posjetu bolesnom Indijancu, on pravi crtee na jednom ravnom kamenu pomou pijeska razliitih boja. On zapravo crta svoju poruku Velikom Duhu. Ti su crtei lijepi, umjetniki. Ali, malo ih je bijelih ljudi vidjelo. A najljepe je to to se pomou njih gotovo uvijek izlijei bolesni Indijanac. Onda, Nophaie je poeo pomagati svom narodu? Dakako. Jako mi je drago, tiho e Marian. Sjeam se kako je uvijek smatrao da nee biti nikome koristan. I nama je drago, takoer. Vidite, gospoice Warner, iako mi ivimo od Indijanaca, ipak mi poteno radimo za njih. Trgovac u Mesa rekao mi je gotovo to isto i k tome kako su trgovci jedini prijatelji koje Indijanci imaju. Je li to tano? Tako mi mislimo. Ali sam ja znao i neke misionare koji su zaista bili poteni ljudi koji su koristili Indijancima. ' Zar oni svi ne rade na korist Indijancima? Trgovac je pogleda otrim, ispitujuim pogledom, kao da mu je to isto pitanje bilo esto postavljeno a odgovor iziskuje mnogo takta. Na nesreu, ne svi, on otpovrne neposredno. Mislim da u svakom zvanju ima ljudi koji izdaju svoj poziv. Nlaravno, ne bismo to oekivali od jednog misionara. Ali te izuzetke nalazimo upravo u Morganu i Frie-lu. Oni su loi lijek. Zlo to ga oni ine, u mnogim sluajevima, pottre se dobrim i naporima koje ulau oni misionari koji iskreno rade za dobrobit Indijanaca. Pravo reeno, neki misionari ne mogu ni izdrati dugo ovdje, ukoliko se ne pokore Morganu. Pa to je nepojmljivo! zapanji se Marian. Zar taj Morgan zaista ima takvu mo da smeta potenim misionarima? 47Da li ima, pitate? otpovnne Withers mrko podrugljivim tonom. Mislim da ima. On se uvijek potrudi da se otarasi onih misionara koje ine moe drati u ahu. Sto se toga tie, on se uvijek otarasi svakoga. Ta, kako to moe izvesti, za milog Boga? Marian e Ijutito. Nitko zapravo ine zna kako. No, mi, koji smo ve dugo u ovom rezervatu, nasluujemo poneto. Morga-nova mo se moda oslanja na kakve politike ili crkvene linosti, a mo>da i na jedine i na druge. U svakom sluaju, on .visoko kotira kod Misionarskog odbora ina Istoku. Taj odbor, nema dvojbe, sastoji se od dobronamjernih crkvenih ljudi koji bi htjeli pomoi Indijancima. Ja sam upoznao jedinog od njih predsjednika. On smatra da svaki napad na Morgana, u stvari, predstavlja reakciju nekog ljubomornog misionara ili insinuaciju neke druge crkve. Mislim da. otuda i potie Morganiova mo. Ali e jednog dana i oni progledati i onda e ga najuriti. Kakva razlika ..: u ovom misionarskom poslu ... izmeu onoga to ujemo i itamo*, i onoga to je u stvarnosti! apne Marian zanesena mislima, sjeajui se Noiphadejeva pisma. Tako je, potvrdi Withers. Uzmimo na primjer ' sluaj mladoga Ramsdella, kauboja misionara. On je svojim nainom rada rasrdio Morgana. Kauboj misionar stekao je simpatiju i povjerenje Indijanaca. Morgan i njegovi saveznici pobojali su se uticaja to e ga Rams-dell stei kod Indijanaca. On je zajedno s njima kopao kanale, orao, sijao i gradio. Bio je i dobar mehaniar, trudio se da Indijance naui kojeemu. Nadalje, nije se trudio da im religiju usadi makar silom. U njegovim govorima nije bilo mjesta ni ognju paklenom ni slinim stvarima. Moda je Indijancima bilo najvanije to to Ramsdell nije nikad dirao u njihove ene. On je bio nebrueni dijamant, propovjednik-radnik, I nato ta je Morgan uinio? On je sazvao svoj sud> otvorio istragu. Om, Friel, i agent Butcher proglasili su sami sebe nekakvim Misionarskim odborom ovdje. Izveli su Ramsdella pred svoj sud i optuili ga da propovijeda poganstvo. Ta se optuba zasnivala na tome to se on oblaio u indijansku odjeu, kako bi zabavljao indijansku djecu. Druga je optuba bila da nije valjan misionar zato to i odvie prijateljuje s nama trgovcima. Otpu-stie ga. I tako vlada kranski Moloh! Ponekad se i ne udim to su Indijanci tako nepovjerljivi i to nas tako preziru. Withers kao da je najedared shvatio kako je svojom priom duboko zaprepastio Marian. Meutim, nastavio je dalje, isto tako ivo, premda ne toliko temperamentno kao ranije. Objasnio je kako su ovdje esto slani misionari koji su inae u ivotu propali u drugim zvanjima. Neki uope nisu bili nikakvi propovjednici. Mnogi su bili slabii koji su se

nali daleko od civilizacije i praktiki u mogunosti da vladaju jednim bespomonim narodom. Pali su u iskuenje. I za zle posljedice koje su nastale, treba vie kriviti okolnosti koje su takve ljude uputile u tu golet i pusto negio same ljude. I, na kraju, ree Withers, sam je sistem kriv sistem koji neznalaki i proizvoljno alje ljude slabih kvaliteta da podignu kulturni i moralni nivo Indijanaca. Marian je duboko osjetila kako je ovo pitanje rada misionara veoma delikatne i sloene prirode. Isti je dojam stekla kod Paxtanovih. Opet se sjetila Nophaie-va pisma koje je jo juer ponovo itala, i sad je stala sticati izvjestan lini dojam o neemu to mora predstavljati strahovit problem. I najedanput shvati da vie nije u neodumici u pogledu svojih motiva ili namjera konano je nepozivo odluila da ostane ovdje u pustoi. Gospoice Wanner, hoete li da po ovom Pahuteu poaljem kakvu poruku ili pismo Nophaieu? upita Withers. On e sutra odjahati u putanju. Neu, radije u i sama krenuti, odvrati Miarian. Vaa mi je supruga rekla da ete me vi odvesti. Hoete li biti tako dobri? Zna se da u vas odvesti, on potvrdi. Tamo negdje imam neto ovaca, a moram poi i iz drugih razloga. Samo, znajte da je to dugaak put za novajliju. Umijete li dobro jahati? 4 49

r
Pomalo sam jahala, a prolog mjeseca pohaala sam tri puta tjedno kolu jahanja. Prilino sam se uvjebala. No, naravno, nisam nikakav pravi jaha. Ali, mogu se nauiti. Dobro je to ste malo vjebali prije nego ste krenuli na Zapad. Staze su ovuda prilino teke, za vas e to biti velik napor. Kad hoete da krenemo? im vi moete. Onda, neka bude prekosutra. Ali, nemojte misliti da ete ianenaditi Nophaieja. To je nemogue. Zato? Ako ve ne govorimo nikome nita? U ovoj pustinji vijesti putuju ispred vas. Kao da ih same ptice nose. Neki e nas Indijanac vidjeti na putu, projahat e pored nas, rei e nekom drugom Indijancu i tako e vijest stii do Nophaieja prije nas. Kakva vijest? Da trgovac Withers jae prema Zapadu zajedno sa Benow di cleash. Zar se Nophaie nee zamisliti? On e znati. Svakako. I krenut e nam u susret. Ja u vas voditi stazom Pahute. Bit ete, osim mene prvi bijeli ovjek koji je jahao tom stazom. Mora biti da ste jako hrabri, djevojko. Da sam jako hrabra? Oh, moja tobonja samouvje-remost! Glupa moja sitna tatina! Gospodine Withers, ta ja sam sva prestraena... od svega od golemosti, od neobinosti ove pustinje... od onoga to morain uiniti. Znam da ste prestraeni. To je sasvim prirodno. No, ponite smjesta da uite. Koristite se oima i ou-tima. Nemojte brinuti. Uzmite sve onako kako jest. Budite odluni da se suprotstavite svakoj prepreci. I sve e biti u redu. U to netko zaizva gospodina Wdthersa iz duana i on se i&pria i prepusti Marian samoj sebi. I tako, sile-'i se snagom volje, Marian odbaci svako oklijevanje i odgaanje i stupi meu pse koji su se tiho motali i njukali oko nje, upave ponije razrogaenih oiju i dokone Indijance koji su je pozorno motrili. Uspjela je da proe izmeu njih ne izajud svoje prave osjeaje. 50 Malo-pomalo se privikla na to, bar to se tie Indijanaca ali joj nije bilo ugodno meu onim psima-ovari-rna blijedih oiju, a plaila se da je koji konj ne udari. Zainteresirali su je radnici to su krcali vunu. Nagomilali su ogromne smee vree na kola u kup visok punih petnaest stopa. Marian se pitala da li oni namjeravaju krenuti u ovaj kasni sat. Ubrzo

ju je stao gu-sra otar vonj ovjih koa i ona se udalji, te proe pored grupe Indijanaca prema kapiji dvorita. Uto je gospoa Withers s vrata pozva na veeru.GLAVA 5. Dvadeset etiri sata provedenih u Kaddabu bili su za Marian puni i bogati novim emocijama. Zalaz sunca iznad duboke gudure i izmeu crvenog gorskog bedema i cime visoravni na zapadu prozrani, purpurni i bijeli oblaci obrubljeni zlatnim ognjem to su se kretali nebom; udno turobno sumraje to se produbljivalo u pustinjsku no s tamnomorim nebom koje zrai milijunima zvijezda; etnja u samotnu, melankolinu, tihu pusto; divino vrijeme provedeno TI -razgovoru sa enom koja je upoznala i zavoljela duu i ivot Indijanaca; predaja slatkom poinku kad se oi skupljaju kao pod uticajem arobnog tapia; naglo buenje iza sna kad se mrtva tiina najednom prometne u zavijanje i divljem staccatu i s turobnim krikovima; hladna, otra, osvjeujua zora; zatim dan pun uzbuenja, meu kojima i jahanje preko pjeane zeleno ista-kane ravnice u pratnji indijanskog djeaka sve je to nekako jaalo i produbljivalo promjenu u Marianinu srcu, bistrilo njen duh i u njoj uvrstilo udesnu spoznaju ljubavi prema pustoi. Kao da se ta ljubav razvila kroz dug period. Iz tih je asova u njoj izraslo shvaanje bezgraninih mogunosti koje pruaju ivot^ srea i rad. Tek je sada shvatila znaenje izreke: Svijet je pun najrazliitijih stvari. Te veeri na ponovnom i jo vanijem savjetovanju sa gospoom Withers, Mardan je raspravljala o svom zaposlenju. Obje su se sloile da bi trebalo poeti u Mesi na bilo kakvom poslu u indijanskoj koli. Odluile su da se Marian vrati u Kaidab u sluaju da joj se ponuda izjalovi, i na vlastitu inicijativu pone raditi meu jn<jijancima. Uzete su u obzir vjerojatne Nophaive elje i prijedlozi. I gospoa Withers i Marian predvidjele su da e on to odobriti. Ma ta on rekao, samo e inspirirati Marian i podstaknuti je na jo vee napore. Sto se ticalo jezika, Marian je zakljuila da e brzo tiauti koliko joj treba da se moe sporazumijevati sa Indijancima. Narednog jutra Marian je ustala u pet sati. Da li ju je ovako razdragao studeni pustinski zrak? Kako je udna dugaka crna linija horizonta sa svojim otrim siluetama odraenim na istom blijedozlatnom blista-vilu neba! Marianino je srce nabujalo i snano zakucalo. Kako je ivot sladak! Bila je zahvalna za taj novi smisao. Voda je bila tako ledena da su je zaboljeli prsti. S pravim je uitkom obukla grubu, toplu odjeu za boravak pod vedrim nebom flanelsku bluzu, jahae hlae i izme. Uz njih je uzela kaput, sviter i debele rukavice. Ali eiri, koji je ponijel^, nekako nije sada bio prikladan. Bio je suvie otmjen'i premalen. Ipak ga je morala uzeti, jer drugog nije imala. Ostale potreptine strpala je u malenu putnu torbicu od vune. Kad se nala napolju, sunce je ve bilo izalo i inilo se kao da je izgubilo svoj sjaj. Nekakva je siva maglica zastrla nebo. Vjetar je bio hladao, duhao je na mahove i poigravao se djevojinom kosom. Indijanci su ujahali u postaju, gdje je radni dan ve bio poeo. Withers, go-loglav i bez kaputa kao obino, upravljao je tovarenjem dviju mula. Oito nije bio zadovoljan s nainom kako su ljudi vezali goleme zamotke atorskog platna, jer je trzajem razrijeio petlju i ironino uzviknuo: Nije , to dijamantni uzao. I nato im pokazao kako valja vezati uzao. Marian nije mogla shvatiti ono zamreno vezivanje vorova, ali je vidjela kako se Withers i njegov pomonik, jedan s jedne, a drugi s druge strane mazge, odupiru nogom o nju i vuku iz sve snage da pritegnu uad. Nikakvo udo to je jadna mula stenjala oborenih uiju, osvrui se kao da prosvjeduje. Marian pomisli kako je pravo udo da se ivotinja nije raspuknula. U tom asu Withers je opazio. Zastao je u poslu. Deder John, trkni u kuu i potrai gospoicu Warner, rekao je gotovo ozbiljno. 53

Dovedena u nepriliku, Marian se zbuni. Da li je mogue da je gospodin Withers nije prepoznao? Zaista, injenica je da je u mukoj odjei izgubila svoje djevojako dostojanstvo i neto od svog izgleda. Ali... gospodine Withers! Ja... ja sam gospoica Warner, ona ree gotovo protiv volje. Nije mu posve vjerovala. On se iroko osmjehne i stane treptati oima. Pa da, mislio sam da ste muko, ree. I pitao sam se odakle takav momi. Svakako ste dobar lijek za moje oi. Njegovo iskreno divljenje godilo je Marian. Ona bi se mnogo radije pojavila pred Nophaieom u izrazitoj enskoj odjei, kakvu je nosila kad ju je prvi put ugledao. No, ovdje oma ne bi bila podesna. Naas ju je usreila pomisao da bi je moda i Nophaie smatrao privla- . nom u tom jahaem odijelu. Mislim da e danas biti vjetra, ree Withers, pozorno osmotrivi istono obzorje. Ne biste li mogli odloiti put za sutra?. Oh, ne, ne bih! povika Marian uasnuto. Gospodine Withers, pa vi me mislite valjda ozbiljno da ne treba poi? Da, mislim, ali ako vi tako osjeate, onda sigurno idemo, odgovori on odluno. Morat ete se prije ili kasnije priviknuti, na pijesak. Jeste li ponijeli naoari? Da, svoje naoari za auto. Dobro, ali morat ete uzeto drugi eir. Oh, toga sam se bojala njegova izgleda, mislim. Sto ne valja na njemu? Lijep je, ali nije dobar. Potreban vam je sombrero iroka oboda. titit e vam lice od sunca i kie. Focrnjet ete od sunca, gospoice. To mi inee smetati gospodine Withers, odgovori Marian. Moja koa izgleda njena, ali je uistinu otporna. Najprije pocrvenim potom preplanem. Vidjet emo. Ja u vam dati jedan sombrero, ako ga nemate.

Jo se nikad jedan sat nije djevojci tako oduio koliko onaj potreban Withersu da se spremi. Zajutrak joj se uinio suvinim, iako je bila gladna. itavo to vrijeme bila je sivjesna znaajnih i pronicljivih pogleda 54 gospoe Withers i mjenog njenog smijeka razumijevanja i simpatije. Ova ena, koja voli Indijance, shvaa Marian i zajedno s njom proivljava ove uzbudljive momente njena mladog ivota. Pa ipak je u tim privlanim oima friga stalno lebdjela poput sjene. Withers je bio veseo i peckao Marian zbog njena djeakog izgleda. Napokon je zajutrak zavrio, a nastupilo je ekanje. Marian, na pragu ste napornog, ali velianstvenog Izleta. Ne mogu vam ga opisati nikakvim rijeima. Nema rijei kojima bi se dao opisati Nophaiejev zaviaj. Upamtite, neete poaliti ako budete paljivo promatrali pustinju... i budite oprezni na planinskim stazama. Zbogom. i Dva Indijanca pognae tovarne mazge ispred Marian. Withers ju je uputio neka uzjae i krene ,za njima. On e ih slijediti. Na njezino razoaranje, umjesto jednog od upavih indijanskih mustanga, dali su joj kratkog, vrstog konja, koji uope nije bio ivahan, a bio je ba ruan. Ali kad ga je uzjahala, spremna da se prilagodi sedlu i pokretu, ustanovila je na svoje,iznenae-nje da ne mora maknuti ni prstom. Konj je krenuo. Kretao se ustro, ali to nije bio kas. Ona je juer jahala kasom koji ju je ubrzo izmorio. Ovaj korak joj je nov, a ona je bila uobraaila da poneto ana o konjima. Osjeala se kao da sjedi u stolici za ljuljanje koja se kree ravnicom, ako je neto takvo mogue. Kretanje ju je ushitilo. Jedan od Indijanaca bio je star, sudei po njegovoj sijedoj kosi i pognutim ramenima. Oko glave nosio je crvenu bandanu; tariM, arani, pamuni gunj prekrivao mu je ramena, a duge su mu se noge klatile ispod stremena. Drugi Indijanac bio je djeak od svojih etrnaest godina iji se izgled svidio Mariani. Njegova poput eba-novine crna kosa talasala se na vjetru. Lice mu je bilo tamnosmee, okruglo i prijatno; uz oi crne kao i kosa, nasmijeene poluotvorene usne to su pokazivale ravne, bijele zube, bio je zaista lijep mladi.

Marian je odluila da vidi sve. Ali upravo zbog tih slikovdito odjevenih Indijanaca i tovarnih mazgi to su skakutale, zaboravila je da gleda ita drugo. Osjeala je hladno udarce vjetra, miris praine, jahala je lako bezHjP^^^^^^fl
ikakva napora. Odjednom, mustanzi l mule ispred nje nestadoe s vidika. Put se sputao niz strm obronak. Kad je stigla do ruba, ugledala je duboku crvenu puko-tiniu otrih stijena, a dolje, u dnu, tekla je blatna, buna brzica. Mazge i mustanzi silazili su nizbrdicom \orak po korak pravo prema vodi. Indijanci su naglo ujahali u brzicu, ispod njih prskalo je blato i voda. Glasnim povicima bodrili su mazge. Marian osjeti da joj se koa jei, a srce ludo udara. Oito se njezin konj nije vie obazirao ni na strmine ni na ravnine. Jednostavno je jurnuo dolje! Djevojci nije bilo lako da se odri u sedlu.' Premda nije gledala pravo u mazge, ipak je spazila da su im noge utomule duboko u dno brzice. ula je i neku buku otraga. To je ivi pijesak, viknu Withers odozgo. Nije opasno, ali ipak morate potjerati kulaa. Ali ona nije dospjela ni da se odlui. Kula sklianu namie i pone se koprcati u ivom pijesku. Marian se po prvi put prestrai. Osjetila je kako mu je jedna noga propala, zatim druga pa jo jedina. Ali on nije stao. Nije dopustio da mu propadnu dvije noge odjednom, i kad je jednom stao na vrsto tlo, preao je otrim kasom muljevitu braicu i popeo se strmim pjeskovitim putom na vrh O'bale. Tu je Marian ponovo gurnula nogu u stre-meo i uspjela se smiriti prije nego je Withers stigao do nje. Kako vam se svia kula, on upita. Ni rijei nije rekao o tom stranom mjestu! Mi... mislim da mi se mnogo svia, odgovori ona. To sam i mislio. Taj je konj stvoren za korak. Na njemu ete proi i onuda gdje biste s drugog pali. Samo ga pustite neka ide. Zna stazu i nee skrenuti s nje. Bojim se da e nas sada ibati vjetar. Withers prie tovarnim mazgama i ubrza njihov korak. Indijanci su i dalje nehajno klipsali na elu. A Marian osta preputena svom konju, putu i prizoru koji | ju je okruivao. Naprijed ispod naoblaenog neba, pojavie se goli, uti, kameniti breuljci. Otraga nairoko razjapljena naplavina ravnog smeeg tla, to se prostirala prema trgovakoj postaji i alim, se naglo dizala
56

j produavala u daljini sve do nepravilnog zida visoravni, koji se svojim crnim obrisima odraavao prema nebu. Ne... ne moe biti da ja ovo stvarno doivljavam, promrmlja Mariam za sebe. Ne bi se mijenjala ni s kim na svijetu. Mogla se slobodno prepustiti svojim osjeajima. Staza je vodila u tjesnac preko niza kamenih breuljaka. S obaju strana dizale se kose stijene i postepeno se uspinjale do impozantnih visina. U upljarama i niama raslo je krljavo cedrovo drvee kojem je korijenje izbijalo iz tvrdog kamenjara. Marian je s olakanjem ustanovila da se ovdje ne osjea vjetar. Kula je stupao korakom, daleko iza konja na elu karavana. Po krevitim dijelovima staze kretao se sigurno kao po pijesku. Tek je sada djevojka shvatila kako je bio pravilan Withersov izbor. Pristranci su se polako zatvarali, postajali sve vii, a putanja se penjala uzbrdo. Marian nije mogla vidjeti daleko. Sada je osjeala ugodnu toplinu. Moda e je podrug sata postepenog uspinjanja dovesti na sljeme grebena s kojeg e moi da gleda u daljinu. Kakav ju je grandiozan prizor pozdravio! Wit-hers ju je ekao, oito zato da s njom dijeli taj uitak. Mislio sam da e vam se dopasti taj komad zemlje dug deset milja, ree. Onu veliku crnu hrid to stri s ravnice zovu 'El Capitan'. A onaj otri spomenik to ga vidite tamo Indijanci nazivaju 'Vitkom liticom'. Dvaput je via od vaeg spomenika Neznanom vojniku u Washingtonu.

Duga, zelena, iroka i ravna bila je pustinjska inizija, to se pruala do onih okomitih stijena, usamljenih i nalik straarima u daljini. Deset milja! A inilo se da nema vie od tri milje. Ipak je Marian, jaui naprijed i stalno promatrajui one statue, brzo otkrila kako je daljina varljiva. Cio sat nisu ti pustinjski monumenti promijenili ni oblik ni veliinu n! boju. I kad je najzad prolazila izmeu njih, zurila je u njih sa strahopoita-njem, divila se granitnom velianstvu Capitana i divoti crvenog pjeara Vitke litice. To su bili straari pred kapijom, koja je vodila u zemlju pustoi, a koja je nadilazila Marianina shvaanja. Djevojka je mogla samo
57

gledati i gledati, i Withersu postavljati pitanja. Jaui neprestano dalje sat za satom, polako je shvaala ovu varljivost daljina, udesnost boja, golemost visoravni, sablasnu, fantastinu i simbolinu uzvienost kamenih obeldsaka. Hladan vjetar, oblaci to su sve jae tamnjeli, uestali zapui uzvitlane praine i kratkotrajne oluje s pljuskovima Marian nije nita osjetila od svega toga. U njenu je duu ulazilo neto veliko. Je li ovo zaviaj Indijanaca? Sto su bijelci shvatili od prirode, divljine i osamjne koje su stvorile ovu djecu pustinje? Sta se zbiva u duhu rase koja ivi u toj zaaranoj zemlji? Onda se oko sredine popodneva dogodilo ono ega se Withers bojao i to je prorekao. Pjeana oluja, rekao je, ali nije jaka. Brzo e proi. Pokrijte usta i nos alom. uti se plat sruio sa zapada, a kroz taj zid od praine sjalo je sunce turo i sablasno, boje magneta. udni meai naprijed naprosto su iezli. Zamah pustinjske oluje bio je tako estok i nagao, te se inilo da je progutao i stijene i niziju, pa se stutio na Marian velianstvenom i neumitnom tanou. Zatim ju je svu obavio. Marian pomisli da je najednom oslijepila. Poe se daviti i guiti. Morala je disati kroz al koji joj se uinio gusti ovojem to ne proputa zrak. Nestalo joj zraka. Plua su joj se nadimala. Vonj praine inio se gust kao i sama praina. Na licu i na vratu osjeala je kako je otro bockaju one sitne, hrapave estice. Ve je bila pala u oajanje, kadli proe elo oluje. Put jo uvijek nije bio ugodao, ali su s vremenom zapui uzvitlane praine oslabjeli i najzad se oluja udalji prema istoku i dohvati se visoravni. Sunce izae i svojom prijatnom toplinom zagrije Marianine promrzle ruke i obraze i osvijetli pustinju. Ubrzo je doao najljepi momenat dana, pred smiraj, kad je bilo tiho i toplo. Withers ju je opet saekao. Stiemo na jedno vano mjesto. Jo vam nisam kazao. Ovo je kaduljina ravan gdje je Nophaie nekada uvao svoje ovce. Ovdje su ga oteli... Tamo prijeko, ispod one crvene mese, nalazi se mjesto gdje su lopovi potjerali njegovo stado. Mi emo se ulogoriti u blizini
Oft

toga mjesta. A na onu stranu tamo gdje je ona gole-jna napuklina u crvenoj stijeni nalazi se prolaz u Dolinu bogova. Tamo je Nophaie roen. Withers odjaha dalje. Marian je najprije zurila za njim, a potom u sivu kadulju. Zaustavila je konja. Tu! Nophaie, indijanski djeai, samotni pastir, tu je otet! Grudi joj se nadue pod bujicom emocija. Oi joj se zamutie suzama, mekana siva boja tla posta mutna i magliasta. Obrisala je oi. Svukud naokolo, dokle god joj je dopirao pogled, nikakva kamena meaa. Svuda naokolo prostirao se irok pojas sivozelne, blage uzva-Ijane kaduljine ravni, sve do visokih stijena od kojih je najblia bila ona crvena mesa na koju joj je Withers skrenuo panju. Marian sjaha, nabra pregrt miomiri-sne kadulje i stavi je u dep na bluzi, s namjerom da je sauva zauvijek. Zatim, dok joj je jedna ruka poivala na konju, zagledala se preko ravni u visoravan gdje se rodio Nophaie. Mnogo je njoj znailo to gazi samim tlom koje je upoznalo Nophaiejeve djeake korake, to gleda divlje kamene kule u ijoj sjeni se on rodio. Prekrasni

monumenti, stupovi i kolone s kojih se odbija utilo i crvenilo suneva smiraja i to lome liniju obzorja i vrhovima svojim paraju na nebu bijele oblake. Dolina bogova! Marian uzjaha i ne osvrnu se vie. Srce joj bilo puno. Naprijed se protezala staza, krivudajui kroz kadulju. Dovela ju je u sjenku mone crvene mese, ogromne kamene mase s kamenini kolonama to se nanizae kao orgulje, silne gromade to stoji sama usred pustinje, daleko od glavne stijene visoravni. Withers je udario logor na jednoj travnatoj zaravni. Vatra je ve gorjela. Konji su se valjali. Indijanci su rastovarivali mazge. Sjaite i uite, veselo e Withers pozdravom kojim se doekuje namjernik kod logorske vatre. Smjestite se i odmorite. Ubrzo emo veerati. Sad je Marian osjetila kako je kosti bole i koliko su joj umorni miii. Obradovala se odmoru. Nia ovom putu sve ju je interesiralo, ali joj je sada bilo najvanije da se posveti onome to ju je proganjalo cijelo vrijeme mislima na Nophaieja. Silila se da prati Withersa kako obavlja logorske poslove. On kao da se uope nije urio, ali ipak, kao po nekoj aroliji, za nekoliko minuta 59ve je divno mirisala veera, a za Marian je prostrta ebad nad kojom je razapet malen ator. Spavanje u prirodi nije bilo posve novo djevojci. Ona je ve imala prilike da sjedi za logorskom vatrom u Maineu i na Adirondacksu. Ali je ovo sad bilo posve drugaije, ba kao to joj je logorska pe kojom se koristio Withers bila neto sasvim novo, udno i arobno. Bio je to zapravo crn eljezni tiganj s poklopcem. Withers je bacio poklopac u vatru. Tiganj je dotle poivao na naslazi crvenog ara, nagnut na jednu stranu. Iz tijesta je Wit-hers napravio pogaice, stavio ih u tiganj, potom je pomou jedne granice podigao poklopac iz vatre i poloio ga na tiganj. Onda je preko poklopca naslagao ara a zatim kao da je zaboravio na sve to. Marian je bila znatieljna da vidi ta e biti. Naprijed i grabi, neto kasnije ree Withers svojim srdanim tonom. Sta da grabim? upita Marian. Tako se na Zapadu pozivaju ljudi da jedu. Ah, tako... a ta je bdio s pogaicama u onom crnom tiganiju? Potovana gospoice, kad budete okusili moje pogaice, tek ete onda znati, ta ste dosada propustili u ivotu, nasmije se trgovac, pa zbaci poklopac s tignja. Marian je jedva vjerovala vlastiiteni oima. Casak kasnije sjedila je prekrtenih nogu na komadu jedrenine na kojem je Withers postavio veeru. Mliris to joj je stao draiti nos odjedared je u njoj probudio silnu glad. I tako je zapoela svoj prvi objed u pustinji, s oduevljenjem i apetitom dotle nedoivljenim. Withers poslui najprije nju, potom Indijance, koji su stajali gledajui ga ivim pogledom, a najzad li sebe. U duh sivoj, iv i spreman da sve primi, Marian je usjekla sliku toga momenta ivopisne Indijance, trgovca Zapadnjaka, autoritativnog, pametnog i ljubaznog, miris unke, kave i toplih pogaica, prodorno hladan vjetar to pue i nagoni joj dim u lice, prijatna toplota s vatre to joj grije lea, a izvan logorskog kruga nejasna kaduljina ravan opkoljena visokim stijenama. Vama bogme ne fali apetita, primijeti Withers na svoj osebujan nain. Stidim se same sebe, gospodine Withers, odvrati Marian. Ali, treba mi oprostiti, jer nikad nisam bila tako gladna niti sam ikad okusila ovako dobre stvari. Niste se uzalud hvalili svojim pogaicama. Trgovac je oito uivao u Marianinu teku i u pohvali jela. Zadovoljan je bio i neto kasnije, kad je Marian insistirala da i ona uestvuje u logorsikim poslovima nakon veere. Djevojka je poela shvaati povezanost izmeu Withersove jednostavmosti i njegove osebujne samopouzdane, sirove snage. Hladno je bilo, ali Marian ne obue svoj teki kaput nego se omota ebetom i poe da se proeta malo dalje od1 logora. Na dalekim stijenama zasja veernja rumen, kao njoj posebno namijenjena. Kakvo njeno, fino, mekano rumenilo i utilo! Dok ih je tako promatrala, boje su blijedjele. Sumrak kao da je dugo trajao, ali najzad ipak pade no. Marian se osjeti sama u pustinji. Mjesto gdje je Nophaie bio zarobljen, zajedno sa svojim stadom, bilo je beskrajno samotno i tuno. Oko djevojke brisao je studen vjetar, /udnovato neujno. Tiina je bila apsolutna, niim poremeena. Marian osjeti da ne bi dugo mogla podnijeti takvu tiinu. Velike su zvijezde gorjele bijelim sjajem na plavom nebu ponad crnih stijena. Ve same misli, emocije i amotinja brzo bi odagnale Marian natrag u logor, a povrh toga bilo joj je hladno, osjeala je umor od dugog i napornog jahanja, a udovina je mrtva tmica budila strah u njoj. Stoga se okrenula prema crvenom plamsaju logorske vatre. Bliei se logoru, upila je u se jo jednu sliku jarki sjaj logorske vatre to je isticao crnu, vjetrovitu prazninu pustinjske noi, Indijanci to sjede ispred rumenog ognja i Withers to stoji leima okrenut vatri. Grube i snane prilike, osebujno karakteristine za sve to se odnosi na kolorit i ivot Zapada, istiu se u otrim silhuetama. Da, ve sam se spremao da vas zovnem* ree trgovac. Ne smijete se udaljavati od logora nou, bolje rei nikada. Najbolje da sada legnete. Sutra emo se nai na stazi Pahute.

Marian se zavue pod maleni ator koji je bio tako nizak te ga je dodirivala glavom sjedei na svom lea-

Ju. Od svitera i kaputa sloila je uzglavlje, umorno je skinula cipele i zadovoljno se opruila pod teku vunenu ebad. Pokuala je jo togod misliti, shvaati sve to se desilo, razmiljati i sanjariti o budunosti, ali je onda najedared svlada san. Ujutro je Withers zazva. Izvukla se ispod malog atora. Spazila je lijepo savilo zore, hladne i bistre, s prodorno slatkim mirisom pustinje. Velika se mesa crno i otro odraavala prema zlatastom nebu na istoku. Danas se penjemo na vrh, objavio je trgovac na svoj karakteristian nain. Sat nakon polaska, Miarian shvati na to je on ciljao, premda joj uope nije bilo jasno kako se moe prevaliti onaj stravini crveni zid prema kojem su jahali. Onako izbrazdan i strm, izgledao je kao kakva nepre-lazna planina. ovjek se moda i moe popeti uz onaj kosi kamenjar to mu je u podnoju, ali ta kosina ne dosee- ba mnogo visoko. Ali e Marian i po stoti put uvidjeti da slika koju gleda izdaleka poprima posve drugaiji lik kad joj se nae u neposrednoj blizini. One crte nalik na brazde ispadoe zapravo ispupe-nja i nizovi pukotina, nagibne osuline i mase drohnih stijena, kroz koje i preko kojih se uspon inio ipak moguim. Marian se s uzbuenjem pribliavala toj visokoj barijeri. A naroito se uzbudila kad je Withers skrenuo sa dobro oznaene staze i poao drugom stazom, krevitom i nejasnom, to je vodila pravo prema onom kamenom zidu. Ovo mora biti ta famozna indijanska staza kojom nije nikada kroila inoga drugog bijelca osim Withersa. Evo nae staze Pahuta, ree Withers sjahavi. Vodi gore... Zao mi je, ali morat ete pjeke. Penjite se polako esto se odmarajte a na opasnim mjestima drite se konju s gornje strane. Indijanci su se ve penjali, vodei svoje mustange. Mazge su krivudavom stazom teglile svoje tovare. I Withers zapoe uspon. Onda krenu i Mariam, ivo i samopouzdano, motrei na sve strane. Naroito je se dojmila injenica to evo ipak gazi kakvom takvom stazom ina tom beskrajnom usponu koji se.ini gotovo okamitun. Kad god bi zastala da dfle do daha, gledala bi u Indijance. Oni se nisu odmarali. Mti su se odmarale mazge. Staza je bila savreno usjeena, najprije je u cik-caku ila uz prvu dugaku kosinu, pa se hvatala ispupenja i raspuklima, pa je krivudala s jedne na drugu stranu kroz jedan prolom izmeu grebena! Djevojku je hvatala vrtoglavica kad bd pogledala prema rubu. Indijanci joj izmakoe iz vida, a potom i mazge, dok se Withers polako penjao daleko ispred nje. Mari-ani se ovakav raspored nije naroito dopao, a shvatila je da se ne dopada ni njenom kulau. Poelo joj je straoo smetati to se konj, iza nje, penjao i sam prebrzo. Miarian je morala ii ispred njega, a to joj je bilo sve tee, naroito na nekim naroito strmim dijelovima staze. Kula ili nije mogao ili nije htio da se penje polako. Pazite dolje! Sklanjajte se, kamenje pada! viknu Withers daleko odozgo. Kako je staza krivudala rik-cakom, on se naao ba iznad Marian, a izgleda da se ispod nogu njegova konja otisnulo kamenje. Marian je ula kako se ono valja nizbrdo i brzo se skloni pod jedno isipupenje u stijeni. Valjajui se sve bre i u sve veoj gomili, kamenje se stropota ispod nje. tropot se pretvori u grmljavinu a potom ieznu. Djevojka nastavi uspon, ali sad bez daha i gotovo bez mrvice samopouzdanja. Oni tamo na Istoku ne znaju ni ta je obino brdo! Sjetila se jednog prijatelja koji uope nije htio da ide pjeice, makar i po ravnom, a da ne govorimo uzbrdo. Zagrijala se Marian i zadah-tala, a ubrzo je osjetila kako sva gori i sve je boli. Teret nekakav kao da joj pritie grudi, a inoge su joj olovne. Nauila je da je dui odmor gori od nikakvog odmora. Kad bi zastala due nego tren, bilo bi joj i odve slatko i dobro. I tako je poartala dalje uzbrdo, buno dahtala, sva vrela i mokra, trudei se da izbjegne kulau i da ne gleda dolje u prazninu koja je postala stravina. Nad njom je svjetlo jaalo. Zaula je trgov-ev veseli povik ohrabrenja. Beskonaan joj bio posljednji krivudav komad puta do vrha! Fino! Sad ste poloili ispit penjaa. Samo, znajte da ovo nije nita prema kanjonu Pahute, ree joj Withers. 63
?

r
Oh! zadahta Marian sputajui se ina jedan kamen. Nije bila u stanju da govori. Grudi kao da su joj bile zgnjeene. Trgovev je kompliment primila s dvojbom i porugom. Odmorite se malo, ree Withers ljubazno. Zatim pogledajte oko sebe. Nalazimo se na rubu Nopahie-jeva kraja. Ove rijei pobudie novo zanimanje kod djevojke. Najprije se osvrnula da pogleda iniziju iz koje se popela. Kako je daleko dolje! Staza kao da se sputala pravo dolje, a ona se ipak popela njome. Sad vidljiva, na beskrajnom prostranstvu pustinje isticala se tako zvana Dolina bogova. Vrhovi onih monumentalnih stijena leali su u razini s velikim zidom s kojeg je Marian gledala. Znai da su pripadali istom sloju crvenog pjeara. Sav taj prostor dolje i izmeu ovih stijena zapravo je izuben vremenom. Vjetrom, pijeskom i mrazom! To je Mariaini bilo jasno, ali opet i nevjerojatno. to znae vijekovi! Ovaj kraj ljepote i tajnovitosti obeaje da e je promijeniti. Daleko, daleko, ti se crveni kameni bo" govi diu, samotni, divotni i velianstveni. Dugo ih je promatrala i postepeno se pribra i snaga joj se vrati. Drago mi je to vam se dopada ova pustinja, kao to vidim, ozbiljno e Withers. Malo je onih kojima se ona dopada. Dodue, malo ih je koji imaju tu sreu da uivaju u vidiku slinom ovome. Hou da kaem da mi ovdje imamo jedan prekrasan kraj. Indijanci, konji, ptice malo ivih bia koja naizgled i ne postoje, jer ih zapravo viamo veoma rijetko. Prema tome, nema u to drugo da gledamo doli u ovo prostranstvo i nemamo na to drugo misliti. Zato je Indijanac velik. On je nalik na okolinu u kojoj ivi. Ja ... ni sama ne znam... ta osjeam ... a kad bih znala... ne bih umjela to iskazati, odvrati Marian. elim ovdje provesti dane i mjesece... Ali, nakon toga, da li bih ikada vie mogla biti sretna? Srea esto zavisi vie od odreenih mjesta nego od odreenih ljudi, otpovrne Withers. No, da krenemo. Mi smo se popeli tek na prvi stepenik ovih stuba. Sad je Mlarian zazirala da pogleda prema zapadu. Ipak ju je neto gonilo na to. Prema nebu se dizao nov zid, golem i mrgodan, divlji, obrubljen zelenim drveern. Bio je blizu, a prema sjeveru se naglo prekidao. Withers je jahao kroz cedrovu umu. Marian se pope na konja, pri tom osjeajui otru bol, i krenu za trgovcem trudei se da ga ne izgubi iz vida. Staza se jedva razabirala. Djevojci se, meutim, inilo da bi po ovom golom tlu mogla slijediti i svjee tragove konja koji su ili ina elu. Zaravan obrasla mirisnom zelenom umom zavravala se u podnoju kamenite kosine gdje je VVithers saekao djevojku. Pustite kulaa neka sam bira put, on ree. Ja u paziti na vas. Pazite, naiao sam na svjee tragove jednog indijanskog konja na stazi. Kladim se da je onaj Pahute kojem ste se vi divili odmakao ispred nas. Ako je tako, No'phaie e nam krenuti u susret jo prije zalaza sunca. Marian pokua da odagna misli na takvu mogunost. One su izazvale pusto u njoj, oduzele su joj razbor i mo koncentriranja na sve tei put kojim mora ii. eljela je da sve vidi, a ne da satima samo sanjari. I udjela je za susretom s Nophaiejem, ipak se bojala toga momenta. Withers sada nije urio nego je svoj korak uskladio djevojinom. Nijoj je bilo lake to ga ima u blizini, iako nije bila raspoloena za razgovor. Meutim, trgovac nije mnogo govorio, s obzirom na vrijeme i udaljenost. Poeli su dug uspon preko ute kamenite goleti, talasaste, breuljkaste, s brdacima i uvalama. Takav je teren omoguavao ovjeku da se nekako penje prema vrhu. No, teren i nije bio ba sasvim gol. Marian je spazila gdje u nekim sikrovitim mjestima rastu patuljasti cedrovi, tamo gdje su drobnija zemlja i voda omoguile sjemenu da se razvije. Ta se udna kosina protezala pola milje, do goleme kamene zaravni koju je Marian vidjela jo odozdo. Sad joj se inilo da se nala na samom vrhu visoravni. Ali se ponovo prevarila. Prema zapadu dizale su se' jo dalje i vie take. Prema sjeveru, pak, leali su dugi, crni planinski klanci okrunjeni bijelim vrhovima.
65Sad pogledajte natrag! uskliknuo je Withers, s nekakvim naroitim tonom. Ovdje sam bio samo jednom, ali

nikad nisam mogao zaboraviti tu sliku i nikad je neu zaboraviti! S te visine pruao se pred Marianinim pogledom prizor velianstven, zapanjujui milja za miljom sivo--zeleme pustinje crveni kameni bedemi s obiju strana portala pred Dolinom bogova a izmeu tih golemih straara, bijeli

iljci, svijetli, tajnoviti, uzvienu, Indijancima sveti. Marian osjeti kako joj se sama dua oplemenjuje. Ima li iva stvora koga nee ganuti ovaj prizor? Kakve li slike vjenosti Prirode! Pred njenim ivim duhom bijesnu spoznaja uzvienosti ivota. Nop-haie joj je darovao ovu svetinju i ona vie nikada nee biti onakva kakva je bila. Ubrzo e ga vidjeti Indijanca koga ona voli koji joj je uznemirio srce i pobudio duboke osjeaje u njoj, a sad i raanje jednog plemenitog razumijevanja. Priroda se pred Marian pokazala u svojoj besmrtnoj misiji i djevojka je poni TIH o nauila svoju prvu lekciju.
GLAVA

S tog vidikovca usred beskrajnog terena Withers povede djevojku prema zapadu. Popeli su se najprije na jednu liticu, potom su ili podno stjenovitog zida u ijoj je sjenci raslo bujno raslinje. Tu je zrak bio vlaan i hladan. Ispod zida su upljine bile ispunjene naslagama snijega pokrivena slojem crvene praine. Marian je uivala u jahanju tom stazom. Tlo je bilo od mekane crvene zemlje, bez kamenja i dubljih jaruga, njime je staza vijugala ispod litice, u sjenci, kroz guste pinije i cedrove. Sa svake take pruao se uvijek nov pogled na divlju visoravan. Na kraju toga puta ispod monog kamenog zida, Mlarian osjeti kako joj niz kimu plaze ledeni marci; nad glavom su joj visile trone stijene, a ispod nogu otvorio se ambis nagao i beskrajan, tisuu stopa dubok, bezdan zlokoban, nad kojim je put bio krajnje opasan. Ponovo Marian izbi na sunevo svjetlo, pred njom se opruila pustinjska ravan. Vidjela je naprijed Indijance i tovanne mazge kako ulaze u tamnozelenu umu cedrova i pinija, daleko veu i guu od onih uma dolje. Prema zapadu pruale se mnoge milje ume na valovitom terenu to se postepeno dizao i pretvarao na kraju u ravan pod rumenom kaduljom. Na obzorju tamne boje dizao se crno-bijeli vrh jedne planine za koju se Marian uini da mora biti Nothsis Ahn koju je najprije ugledala kod Red Sandvja. Nakon nekog vremena planinski se vrh izgubi iza linije obzorja. S vremenom joj je jahanje postalo neugodno stalo ju je umarati sjedenje u sedlu i dranje nogu u stremenju. Sto je toliko dugo izdrala, nesumnjivo je 67trebala zahvaliti leernom kulaevom koraku. No, sad je poela osjeati posljedice dugog jahanja. I zaista je bila sretna to se nala na ravnom terenu, jer je ve strepila od slabe staze. S druge strane, uivala je i u svom bolu i umoru. Usprkos vrelom suncu, zrak je bio hladan, a tako pun suhog i slatkog miomirisa, te se Marian inilo da e je omamiti. S vremenom nestadoe joj s vida svi kameni putokaza. Pred njom je bila samo valovita zelena uma isprskana krpama rumenila. Primijetila je da je drvee sve vee, lie sve zelenije, a kadulja sve mirisni ja. Sunce se visoko popelo i gorjelo arko. Djevojci je u lice puhao topao povjetarac nabijen slatkastim mirisom pustinje. Ona je jahala i jahala, gubei svaku predstavu o vremenu. Nikakav umorni bol nije mogao unititi njeno oduevljenje i zanimanje, niti onu uvijek prisutnu svijest da je Nophaie sve blii. Na tom beskrajnom, uzvaljainom platou bilo je svakojakih interesantnih ivotinja tamnoplavih sojki to su isputale ' neobine, prodorne krikove, gutera to su strelovito bjeali spreko golog crvenog tla, jastrebova u niskom letu i zeeva to su se skoimice skrivali u kadulju. Glad je podsjetila Marian da su proli sati i otkrila joj da je jahala do podneva. Pet sati neprestanog jahanja! S etiri milje na sat, prevalila je sve u svemu dvadeset milja. Pitala se da li je Buckskin umoran. On je polako trupkao, postojano i leerno kao da za nj ne znae nita ni daljina ni vrijeme, a ni sunce. Marian pojede svoj sendvi i komadi okolade, te srknu iz svoje uturice, zadovoljna i zahvalna za tako jednostavan doruak. Bilo je to sve to joj je trebalo da se odri u snazi. Kad je prije, u njezinom ivotu, praini dvopek crne kore bio istodobno i uitak i blagoslov? Kako joj esto nije prijala okolada! A o vodi i njenoj osvjeavajuoj moi nije znala nita. Znai, postoji momanat kad i hrana i pie znae mnogo. Ako je tako, onda znai da takav momenat postoji i za druge stvari! l Marian je jahala dalje, zadubljena u misli koje su se nizale jedina za drugom. Odjednom uzgleda i spazi naprijed u zeleno oumljemoj zemlji grdnu raspuklinu. Withers je bio sjahao i ekao ju na rubu bezdana. Daleko iza njega, Marian ugleda suprotoi rub raspukline, crvenozlatnu, golu liticu koja se okomito ruila u provaliju. Djevojka se zapanjila. Kao da se pred njom rastvorila sama zemlja. Dojahala je do Wrthersa i tek sarfa vidjela da je ponor tako dubok te mu ne moe sagledati dna. Trgovac je zaustavi jo prije ivice ponora. Kanjon Pahute, ree. Opaka stvar. Morate brzo koraati, jer konji ine mogu ii polagano, ja ih moram voditi. Nemojte me izgubiti s vida, inae ete izgubiti put. Marian sjaha, preda uzde trgovcu i odeta do ruba provalije. Ispod nje zijevnu stravian i go, blistav kanjon, silno irok i dubok, bez ikakve vegetacijo, sjajile mu se gole ivobojne stijene. Bijelci ne zalaze u kanjon Pahute, Withers ree, stojei kraj nje i zurei u kanjon. T je najdivljije i najljepe mjesto na Zapadu. Mfelim da e ostati tako aroban i onda kad njime budu prolazili turisti u automobilima. ta vi mislite? On se mrgodno nasmijao s izvjesnim prizvukom zadovoljstva. Marian nije bila kadra izustiti ni jednu rije. Bila je zapanjena. Ve je vidjela velike kanjone na slikama, ali s njih nije stekla ni priblinu predodbu stvarnosti koja se sad pruala pred njenim oima. Divno!... Stravino! uskliknula je osjeajui silnu privlanu snagu dubina. Oh! Izgleda nemogue da se ovjek tu spusti ak i kliui. Dozvolite da ja siem dolje s konjima prije nego ' Se ponete klizati, da se ne biste skotrljali na mene, ree trgovac. I bit e bolje da kliete, ako elite jo danas vidjeti Nophaiea. Morat emo pouriti da se popnemo na drugu stranu prije nego padne mrak. Zar zar doista mislite da e doi pred nas? upita Marian. Kladio bih se u to... Pazite da ne iaite nogu na ovom kamenju.

Tim rijeima Withers spetlja uzde Marianiinog konja o jabuicu sedla i zapoe silazak. Pod kulaem se odronjavalo raspucalo kamenje. Trgovac poe za njim, vodei svoga konja. Morali su se sputati naglo da ne bi izgubili ravnoteu. Iz dubine duboko odozdo dopirali su
69

HI^^^^W milozvuni glasovi Indijanaca koji su podvikivali maz-gama. Po ruenju i kotrljanju kamenja moglo se najbolje prosuditi kakva je kosina daleko dolje. Mariao uputi dug, uzbuen pogled rubu suprotne litice, sigurna da e je Nophaie tamo saekati. To joj se mjesto inilo najprikladnije za taj susret za nju tako znaajan. Onaj zeleno oivieni, crvenozeleni rub kanjona, silan i lijep, velianstven i samotan poput orlujske vrleti jamano je bio osmatranica s koje je Indijanac osmatrao i na kojoj je ekao. Kad je zatim spustila pogled niz taj bok kanjona, zaprepastila ju je golema visina i moan masiv zida. Bio je udaljen pet milja, a ipak joj se uinio tako visok, okomit i golem da nije mogla zatomiti krik. Mora 11 se uspeti na nj da bi jo danas ugledala Nophaieja! Uini joj se apsurdnom i sama ta pomisao. Ta ona nema krila! Ne, nemogue je shvatiti te Zapadnjake, crvenokoce i bijelce, koji savlauju prepreke to ih je postavila priroda! Podno divnog zida prostirala se. ravna ploha utog pijeska, preko koje je vijugala blistava rjeica, nalik na bijeli konac, to je sjala na suncu. Posvemanju golet toga dna kanjona oivljavalo je nekoliko skupina drvea sono zelena lia. To je lie bilo svijetlozelano, to je znailo da nije zimzeleno i da je ljeto silo i u ove dubine. Marianin se pogled vrati na kosinu pod njenim nogama. Nagdb je bio od svojih etrdeset pet stepeni, a staza je bila napravljena od uske trake drobnog kamenja. Djevojka duboko udahnu i spremi se da krene. No, prije no to e zapoeti silazak koji e je liiti slike tog davnog kanjona u sivoj njegovoj duini i irini, ona zasta da zadovolji oi i upije prizor u se. Strmina se sputala gotovo okomito, bila je gadoa, a daleko dolje zavravala se jednom ivobojnom zemljanom ravninom, izboranom i raspucanom. Prema sjeveru se irio u golemi amfiteatar silno divljeg izgleda, prekriven breuljcima, stijenama, slojevitim zaravnima i stjenovitim slazovima te bezbrojnim lepezastim fasetama ilovae, mozaik crvene, ute, rumene, sive i ljubiaste boje, to se u svojoj goleti sijao i bljetao na suncu. Kanjon Pahute imao je sve to je i Dolinu bogova inilo nezaboravnom slikom, a uz to je odisao eudno70

vatom amotinjom, trulei i smru. I priroda ima svoje hirove, zato je ovdje tako nemilosrdno ogoljela zemlji-no liceMarian nije mogla shvatiti s kakova je razloga vrijeme svojim kataistrofalnim djelovanjem moralo ras-cijepdti taj prekrasan plato pokriven cedrovima i pinijama. Pa ipak, zar bi se inae otkrili oni minerali jake boje, koji su doslovce oparali Indijanca i dali mu materijal za njegove boje. Miarian je protiv svoje volje skrenula pogled s te krasne panorame kanjona. Ali, tek to je uinila nekoliko koraka, a ve je zaboravila sav onaj prizor. Svu je njenu panju naglo i estoko zaokupio put sa svojim podmuklo skliskim kamenjem i uope opasnom prirodom. Ugruvala se kod prvog pada, gadno je zgulila lakat. A i tatina joj bila povrijeena. Opet je krenula, ali sad mnogo paljivije, ubrzo je divlje mlatarala rukama i balansirala na kamenju koje se valjalo. Ovaj put se odrala na nogama, samo se dobrano prepala. Nla toj stazi oprez nije dovoljan. Mora koraati Iako i brzo, da bi prela preko rasutog kamenja prije nego se ono izvrne pod njom. Silazak ju je toliko uzbudio da je ubrzo zaboravila na oprez. Kretanje joj je oslobodilo duh i to je bre napredovala, manje se bojala. Kod najgorih mjesta na stazi, kod onih dugakih kosina od rasutog kamenja na mekanom tlu, ona se zaustavljala i dugo birala kamenje preko kojeg e udariti. Zatim bi otskakutala dolje, kreui se sve bre dok najzad nije postala posve sigurna u svoje noge. Jedinom je ugledala konje i Withersa daleko dolje, kako se s mukom probijaju niz izbrazdano tlo od crvene zemlje. to se vie sputala, to joj je bilo lake. Ili je put bio bolji ili se ona izvjebala ali injenica jest da se poela ak i zabavljati iako je tu i tamo posrtala, pa se koji put i udarila. Vano je bilo da odri ravnoteu. Sputala se u cikcaku i disala sve tee. Kamenita je padina bivala blaa, omoguujui neto laki silazak. Posvuda je lealo kamenje veliko poput kue. Marian konano istra iz predjela kamenja na crveno zemljano tlo jo uvijek strmo<, ali gdje se moglo kroiti slobodnije i sigurnije. Kad je podigla pogled da vidi crveni rub kanjona visoko gore, jedva je povjerovala svojim oima. Kako je svojim sitnim ali mnogim koracima skratila

71

udaljenost! l dok je alosno trljala mjesto gdje se je ugruvala, ponosila se svojim uspjehom. Onda je preko mekanog i lakeg terena trala do kulaa koji je stajao na stazi, uzde mu se vukle po zemlji, a malo naprijed ekao je Withers. Marian uzjaha i tek sada se sjeti kako je od uzbuenja zaboravila i boli i timor. Poginala je konja do Withersa.

Niste vi mekuac, ree om veselo. To se vama samo cimi, otpovrne Marian. Moje su noge naizgled zdrave, ali vas uvjeravam da na njima ima i mekanih mjesta. Jeste li se sklizali? Jesam ... a mislim da bih nadbila u tranju neke igrae baseballa koje sam gledala. Sad produite ma konju i ne plaite se opasnih mjesta na stazi. Samo se drite. Trgovac se nasmija i okrenu konja prema nizbrdici. Marian pusti slobodno uzde kulau. Dolje se pruala glinena kosina, raznovrsnih i,udnovatih izgleda, jedna za drugom, za crvenom uta, za utom ljubiasta, a za ovom blijedookoladne boje. Koinji su sklizali niz tako strme dijelove staze da se Marian jedva drala u sedlu. Na nekim mjestima njen se kula jednostavno klizao. Na taj bi nain obino dospio u duboku jarugu te se onda penjao uz njenu suprotou stranu. No, nije se penjao polako. Samo dno jaruge O'bieno bi preskakao i ve bi kaskao na drugoj strani jo prije no to bi Marian stigla da se bolje smjesti u sedlu. Ona se zbog toga stidjela, ponekad bi je zaboljelo, a ponekad bi se pomalo i uplaila. Vjerno se drala Withersovih uputa, ali tu i tamo plahovito i panino. Usprkos tome, doivjela je izvjesne trenutke uzbuenja i uitka, isprepletenih s drugim osjeajima. inilo joj se da se sputa u samu utrobu zemlje. to je dubok ovaj kainjon! Predma je jo bilo rano poslije podne, sunce je tek doticalo zapadni zid svojim zrakama. Od samog tog dranja Marian se silno umorila te se uistinu obradovala kad se najzad spustila na jednu pjeskovitu naplavinu i preko nje stigla na dno kanjona. Voda, to se odozgo inila tamnom, srebrnom niti, bala je zapravo plitka i iroka mutna bujica prema kojoj su konji pobrzali da se napoje. Withers je skoio 9 72 konja, ispruio se potrbuke i utaio e. Indijanci su se zaustavili kod jedne skupine i stali razgovarati s jedinim Indijancem bez konja. Odmorite se u hladu onih topola, predloi trgovac. Kod uspona trebat e vam sva snaga. Vidim tamo neke Pahute. Tek kad je prela pjeanu ravan i stigla do topola, Marian primijeti da Indijanaca ima vie a ne samo jedan. Opazila je jednu Indijanku s djetetom, kako sjedi iza skupine drvea. Poto je sjahala, Marian pretrai epove da nae neto to bi dala djetetu. Pronala je komadi okolade koji joj je ostao od doruka. Onda se priblii majci i djetetu. Na pijesku je tinjala vatra. Pored nje su se nalazile dvije posude s ostatkom hrane. ena je mlada i prilino lijepa, pomisli Marian. Imala je taninu haljinu od nekog debelog materijala, ogrlicu od zrnaca oko vrata i srebrne narukvice s tirkizima, vrlo proste izrade. Dijete je bilo ensko, staro oko tri godine, sitna rasta i malena, prestraena i tamna lia. Majka.je bila tako padozriva da se Marian iznenadi. Zaista je bilo neeg divljeg u tim dvjema stanovnicama kanjona, a napose u crnoj, kutravoj kosi curice. Evo, nasmijei se Marian pruajui okoladu. Silino ju je zabavljalo gledajui kako dijete, usrpkos nesumnjivom strahu, naglo prua smeu ruicu i grabi okoladu. Ono se zatim stislo uz majku, kao da bi se htjelo sakriti iza nje. Marian zaeli da ostane .i da pokae svoje prijateljstvo, ali se upravo zbog toga udalji, shvativi da ona u stvari plai dijete i dovodi majku u nepriliku. Iz sjene topola promatrala ih je s interesom i simpatijom. Nigdje se nije vidjela nikakva koliba ili bilo kakve nastambe, ali' nije bilo dvojbe da ovi Indijanci tu ive. Onda Marian uoi njivu na ravnom dnu kanjona. Mukarac Pahute, koji je razgovarao s Wit-hersom, imao je u ruci lopatu s grubo otesanim dralom. Kakav krupan Indijanac! Bio je mlad i nimalo nalik prljavim, pogurenim Indijancima koje je ona vidjela u Mesi. Dok ga je gledala, Indijanac podie jaku, sposobnu aku i s nekakvom osobitom gracijom, izraajnim i sporim pokretom pokaza prema nekoj tafki Iza i negdje iznad kanjona. Bio je to lijep pokret.
73

Withers prie djevojci. Onaj Pahuta na ije smo tragove naila proao je ovuda rano jutros. On e se sigurno sresti s Nophaiejem. I kazat e mu ono isto to je rekao i ovom Indijancu. Sto? upita Mariain zaustavivi dah.

Benow di cleash na stazi Pahute, nasmijei se trgovac. Ovim Indijancima je to moda udno, ali nee biti udno Nophaieju. Umjesto odgovora Marian usta, odvrati lice i uputi se k svom konju. Kad je posegnula za uzdom primijeti da joj orukaviena ruka drhti. Uvidjela je da se snano suzdrava, ali da ne moe imati vie povjerenja u sebe. Opet je pola za Withersom i Indijancima. Oni su jahali uz kanjon do jednog prekida u stijeni, gdje su poeli ulaz. S uzanim i nazubljenim ulazom, drijelo je prosiijecalo kameni masiv. Svaki put kad je bacila pogled niz onaj dugi prokop u samom kru, sve tamo do njegova samog kraja, Marian je osjetila kako joj je uzburkano srce. Withers joj je dopustio da jae dug komad puta. Ispod desnog zida drijela tekla je pjeana ravan. Na dnu drijela tekao je potok i brzao preko kamenja. Staza je dijelom tekla u sjeni topola blistavo zelena i svjea lia. No, ubrzo je na traci pijeska stalo izbijati kamenje. Marian spazi Indijance iznad sebe i lijevo, kako se muno veru uz drobnu i sklisku ozubinu. Na gazu preko brzice VVithers je zamoli da sjae. On joj napuni uturicu. Marian ustanovi da je voda hladna i fina, bez trpka okua i vrlo prijatna. Trebalo bi da pijete ee, ree joj Withers, motrei je. Osuit ete se u ovoj pustinji. Ta, pred vama je uspon. Idite polako. Pazite. Cesto se odmarajte. Ne moete skrenuti s puta. Tim rijeima poe izboonom strme stijene iz mekog plavog kra, vodei Marianina konja. Svog je konja povjerio jednom Indijancu. Poneto sa strahom, Mariain je pogledala uvis. Ugledala je samo komad plava neba u obliku klina kao usjeena u onaj crveni procijep visoko gore. Straga je gudura prodirala daleko i duboko u tlo. Strane njen i tlo sastojale se od metea stijena svih veliina i oblika. Marian je neto nagonilo da gleda uvis, ali u onome to je vidjela nije nalazila nikakvo ohrabrenje. Uspon je zapoela tedei snage i obuzdavajui revnost. Imat e dosta vremena, bude li ikad svladala tu stranu strmen, da misli na Nophaiea. Usprkos onome to je rekao Withers, Marian je imala malo vjere u svoje nade. Moda e se tek sutra sastati s Nophaiem. Pretraujui oima tragove konja i znake na stazi, polako se penjala trudei se da ne troi energiju uzalud. Pomislila je kako staza mora biti veoma stara, sudei po onome to sigurno moraju biti brazde usjeene na rubovima staze i na mjestima gdje nisu stigli usovi i povremeni odroni. Tu i tamo se odmarala, sjedala ili se naslantjala na svaki prikladniji kamen. Nakon pola sata gudura se irila, u sredini je imala izgled zdjele, a naokolo su se dizale krevite kosine. Nakon jo pola sata, izlaz iz gudure inio se svejednako dalekim, ali su kameniti slojevi sad bili cijeli, nerazbijeni. Dno je gudure zatrpano kamenjem koje je palo sa stijena unaokolo. Staza je tekla lijevom stranom i vodila je prema pravom viseem brdu klisura, stijena, stri i uglova, to se sive zajedno inilo neprolaznim. Ve se penjala cijeli sat, a vidjela je da se nalazi jo uvijek na poetku. Uspon nije bio svugdje jednak, Marian je nailazila na nizove kamenitih stepenica, koje su vodile do ploha preko kojih je tekla staza, te na dugake, uske kamene izboine pod kojima se sputao abmis, posve gole, glatke i podmuklo lose, a pretvrde da bi u njih mogjla zariti avle svojih izama. Marian nije mogla Shvatiti kako se konji mogu uope uzverati preko tih kliskih dijelova staze. A da su u tome ipak uspjeli, dokazivale su joj bijele ogrebotine to su ih ostavile na kamenu njihove eljezne potkov. Vie puto je ula Withersa i Indijance kako se probijaju stazom daleko ianad nje. Zveka ekia ozvanja-la je reskim tonom. Ona je primijetila da na jednom samaru visi nekakav eki kratke drke, sad je shvatila (njegovu srvrhu na putu. Withers je s njime lomio stijenj i odvaljivao uglave na izboinama kako bi ih

73

mazge mogle zaobii sa svojim tovarima. Marian se radovala tim zastojima, jer se mogla dugo odmarati i za to vrijeme preputati snovima. Na mjestima gdje je staza bila najgora, ona je puzala rukama i nogama. Pred injom je bilo beskrajno stubite od vrletaa kamena svakojaka oblika, s uglovima, pukotinama, otrim bridovima i uskim rubovima. Najvie se plaila uskih ivica. Ako bi se negdje na takovoj ivici poskliznula tu bi joj bio kraj. Kroei preko takvih ivica, nije se usudila virnuti u ponor koji je sad postao strano dubok. Tako se Marian s naporom penjala te je dospjela i visoko gore i duboko u guduru. Nebo je bivalo sve svjetlije. Sada se crveni zupasti rub stijena gudure inio dostinim. Dolje su se poele skupljati purpurne sjene podno dubokih zidova. Marian pogleda na sat pet sati. Pobojala se da je ipak presporo ila ili da se predugo odmarala. Pa, ipak, tako joj je

naredio Wit-hers. No', sam dugaak uspon, ustrajan napor, suzdravanje emocija, pa i samo vrijeme sve vie optereeno napetou, poeli su slabiti, njene snage. Moda je sada i trebalo da se due odmori, ali ona to nije htjela. Na svakom opasnom mjestu postajala je nervozna i urilo joj se. Jednom je izgubila uporite, pala i udarila u tvrdu izbeenu hrid. Zaboljelo ju je, adi je strah koji je pri tom pretrpjela, bio gori od bola. Trenutak jedan sva se tresla, srce joj se steglo. Sta bi bilo da se poskliznula na jednom od onih uzanih mjesta! Oh, sve je ovo previe novo i teko za mene; dahtala je. Gospodin Withers me nije smio prepustiti samoj sebi. Shvatila je da je jednostavno ostavljena neka se snae kako zna. Ali, da nije bila dorasla ten usponu, Withers je ne bi nikad ostavio. Do najskrovitijih dubina svoga bia osjeala je onaj jedan jedini trenutak koji je iziskivao svu ojenu hrabrost i sive njene sile. Narugala se sebi, ali je upoznala pravi strah neto to nije osjetila nikad prije u ivotu. I ona je pobijedila taj strah. Nastavila je penjanje grizui uzdrhtale usne kako bi ih smirila. Put se opet promijenio. Mjesto tvrdog kamena sad je bio mekani, crveni pjear; a umjesto dugakih tet boina i kratkih stepenica sad je staza tekla u irokim zavojima sa stijenama koje su strile iznad provalije. Marian je sad lake hodala. Da nije bila umorna, brzo bi se penjala. Meutim, ovako je vukla umorne noge korak po korak uz dugake kosine staze. est sati a sunce na zalazu ve je utim svojim tracima bojilo daleke vrhove kamenjara. Na svakom zavoju Marian se inilo da ima pred sobom jo samo kratak uspon, ali nikako da stigne do kraja. Pa ipak, usprkos iznurenosti i oaju, djevojku je u jednom trenu oarala ljepota gudure. Moda zbog suneva zalaza i onih zlatnih zraka ma visovima, ili zbog purpurnih sjena u provalijama ili pak zbog veliajnog pogleda s uzviice na koju je stigla. Divlje carstvo osame! Ovdje se orlovi sigurno dre pandama svojim za litice! Na jednoj goloj izboiini, Marian je polako ila oko jedinog otrog ugla. Onda je zastala da se odmori i uprla oi dolje, u nevjerojatne stepenice uz koje se uzverila. Grudi su joj se nadimale. Hladan vjetar to je duvao odozdo hladio joj je vrue, nepokriveno elo. Odjednom je prestravi jedan krik. Prodoran i udan razlegnuo se dolom, a jeke s kanjonskih stiiema ponovile su ga te se odbijao od litice do litice, dok nije sablasno zamro dolje duboko u ponorima gudure. Podigavi glavu, Marian preleti pogledom preko kamenjara iznad sebe. Tamo je opazila silhuetu Indijanca koja se' odraava na nebu boje zlata. Vitka i visoka, nepomina poput kipa, ta je crna figura bila u jedinstvenom skladu s divljinom i ljepotom onih visina. Nophaie! proapta Marian, a srce joj poskoi. On podignu ruku i domahmi joj polaganom gestom, znaajnom i uzbudljivom. Marian mu odgovori maui svojim sombrerom i pokua ga zazvati, ali je glas iznevjeri upravo u tom trenutku. Okrenuvi se, pohita naglim koracima, proeta vatrom, te poe stazom oko onih nekoliko posljednjih okuka. Kako je bio beskrajan taj uspon i nedostian onaj greben! Ali je Marian nadmaila samu sebe. S vrtoglavicom, napo slijepa, dok joj je srce tuklo kao da e pua, uputila se uzbrdicom prema Niophaieju. Vidjela ga je nejasno kao u snu. Prilazio je. Kako je svjetlost udna! Zar je ve no? Rub kamenjara postao je nejasan, potamnjeo je i zatalasao se.
76 77stir djeak Nophale, tamo kod ovaca. Ovaj trenutak mi je sretan i zato, jer anam da me ljubi iako sam

Indijanac. Da, ja ja te ljubim, Nophaie, ona e tiho, nesigurno. eljela je da to on opet sazna, odmah. Zatim su, drei se za ruke, gledali preko zarumenje-nih dubina i zlatom obrubljenih litica prema beskrajnom pustinjskom prostranstvu. Dok je Marian gledala i nastojala shvatiti udesnu uzvienost momenta, sunce je zapadalo. ekaju je bezbrojne blagodati srea u ljubavi, u samoprijegoru, rad koji je eka, spoznaja ove samotne i lijepe zemlje gledane oima i duhom jed- f nog Indijanca. Marian se sad pitala zato je bila u ne- / doumici i zato se plaila. ; Doi, moramo poi, ree joj Nophaie. Ti si umorna i gladna. Withers e se ulogoriti nekoliko milja dalje odavde. Withers! ponovi Marian i sitno se nasmije. Zaboravila sam i njega i logor pa ak i da sam gladna. Sjea li se kako si mrzila koljke i voljela sladoled, onda u Cape Mayju? on upita. Da, i to se toga tie nisam se promijenila, Marian odgovori veselo. TI .se sjea, zar ne? ... Pa, gospodine moj, to misli o Jaoku Bailevju? O tvom partneru u plesu? Opet sam ljubomoran kad te sluam kako izgovara njegovo ime. Nophapie, kad si otiao nije bilo "vie razloga za to. Bila sam ti vjerna. I Marian je odjednom osjetila kako je upravo smijeno sretna i kako ju je spopala nekakva luda, njoj nesvojstvena elja da mui Nophaiea i da slomi njegovu suzdrljivost. Ona je oduvijek osjeala tu njegovu tipino indijansku snagu koja je nju unekoliko ljutila na isto enski nain. Sad ga je nala udnijim nego ikada, jo nedokuivijiim, usprkos ljubavi koja je jada iz njegovih oiju. Mustang mu je bio veoma krupan, kakva Marian jo nije vidjela; divlja, upava ivotinja ufcasfosmee dlake. Kad je trebalo da ponovo pojase, Marian je te puke enske tatine zaeljela da to izvede lako i spretno, kako bi zadivila Nophaieja. Ali joj se pokuaj izjalovio jer, nije imala snage. Tad su pojahaili jedno uz drugo mirisavom ravnicom, obraslom kaduljom i pinijama, nad kojom je blistao odsjaj zapalog sunca. Trenutak je bio romantian, inio se Mlariaini kao ostvarenje njenih snova. Tu je suton, pa ljepota ove pustinjske divljine i najzad ovjpk koga ona voli. Nju ne smetaju ni njegova boja koet, ni rasa. Malo je govorila o njihovim posljednjim susretima na obali, zatim o svojim prijateljima koje je i on poznavao i napokon i o svom domu u kojem se nije osjeala sretnom. Nophaie ju je sluao utke. Meutim, progovorio je im je ona poela priati o svom dolasku na Zapad i o tome kako su je Withersovi primili. Rekao je da je Withers

dobar ovjek, trgovac, koji pomae Indijancima a ne koristi svoju postaju zato da ih pljaka. Gospoa Withers \predstavlja Indijancima vie nego to im je ikad pred-jstavljao bilo koji bijelac. ! Najednom se u sve guem sumraju ukazao sjaj Vatre. Marian se spustila za Indijancem u plitku guduru gdje je tekla voa u kojoj su se odraavale tamne grane cedrova i plamsaj! logorske vatre. Withers je pripremao veeru. No, evo vas, veselo je kliknuo. Marian, malo ste blijedi, unto tome to vas je preplanulo sunce. Sjaite i priite. No, jeste li se popeli uz kanjon Pahute? Ha--ha! Pazio sam na vas... Nophaie, pusti klulaa i doi da mi pomogne... Samo malo, pa emo lijepo i udobno smjestiti ovu nau damu novajliju. Marian pomisli kako bi joj zaista moglo biti mnogo udobnije, ali da ne bi mijenjala sreu koju osjea ni za kakvu udobnost. Jedva je imala snage da se dovue do sjedita koje joj je pripremio Withers. I zaspala bi smjesta, onako ugodno oputena i u toplom, da je trgovac nije veselo pozvao na veeru: Naprijed i navali! ao mi je, ali mi je morate donijeti, odgovorila je Marian. Ako ustanem^ sruit u se. Nato su je Withers i Nophaie posluili, a ona je otkrila da ni iscrpljenost mi fizike muke misu nadvladale glad, pa je jela s uitkom, Nophaie je sjedio kraj nje, a na licu mu je poigravala svjetlost logorske vatre. Ostala diva Indijanca dola su po veeru polagano i tiho, te su sjela da jedu.
80

ic

Nakon jela, brzo su Withers i Nophaie obavili preostale poslove. Ona dva Indijanca kao da su se stopila s mrakom to ih je okruivao. No as potom doprli su do Marian meki, neobini zvukovi njihovih glasova, a zatim ih vie nije ula. Withers je podigao mali ator pod pinijom uz vatru i potom otegnuo: Pa, mislim da je to sve. Zaeljevi zatim Nophaieju i Mariani laku no, diskretno se povukao do svog leaja pod susjednom pinijom. Nona se tiina spustila na/d logor, tiina koju djevojka nije htjela prekinuti, jer joj je bila puna neobine ljepote. Promatrala je Nophaiea. U trepta-voj svjetlosti njegovo se lice inilo rezignirano tunim^ kao kakva bronana maska kaljana u emeru. Od vremena do vremena on bi podizao lice i svrao tamni i pogled na Marian. To bi je uzbudilo i ona bi osjetila J kako je svu proima topao val radosti. Hoe li noas ostati s-nama? zapita ga napokon!./ Neu. Odjahat u do svog nogama. Je li daleko? Za tebe jeste. Ujutro u krenuti natrag, tebi u susret. Je li tvoj tvoj dom u Oljatu? Ntije. Oljato je dolje u nizini. Tamo ive neM moji. Tvoji? Misli, roaci? On odgovori odreno i nastavi priati o svom jedinom ivom roaku. A govorio je i o sebi kako je izabrao ovaj divlji i najsamotniji dio rezervata, jer je elio da bude daleko od bijelih ljudi. U plemenu je vladao obiaj da ene posjeduju ovce, ali je on ipak nabavio malo stado. Ima i nekoliko mustanga. Bio je najsiromaniji od svih Indijanaca koje je poznavao. Nije imao ak ni sedla ni puke. ivio je od prodaje vune i koa i od rada za neke bogate Indijance na ovom podruju. On ih je poduio kako e im kukuruz uspijevati bolje na uzoranoj zemlji. Gradio im brane da bi zaustavio proljetne bujice to ih stvara snijeg kad se otapa l na taj nain sauvao u njima i vodu za dugi period sue. Njegovu je plemenu bilo najpotrebnije da prihvati druge, bolje obiaje i navike. Ali se pleme polako mijenjalo. Ljudi su traili da najprije vide rezultate. I zato Nophade nije imao mnogo od takvoga rado. 82 Mariani nije nikada dosad pala na um misao da bi Nophaie mogao biti siromaan. Ona ga je pamtila kao uvanog sportaa koji je u Cape Mayju primao dobru plau. Ipak, ovo je mogla pogoditi. Bijeli ljudi muili su ga da zarauje novac na odreene njihove naine, koje je on sada odbacio. U Mariaminim oima siromatvo je oduvijek bilo neto strano. Ona nije nikad upoznala pravi luksuz, a l nije ga ni eljela, ali joj u ivotu nisu nikad nedosta-\jale jednostavne i nune stvari. Moda Indijancu sdro-^matvo ne znai nita. Pinije mu pruaju stan i toplo-[tu, zemlja prekrivena kaduljom daje mu leaj, a ovce tiranu. Marian nije htjela pokazati ni samilost ni zbu-^jenost. Mogla bi pomoi Nophaieju. Ali kako? Moda i| ne eli da ima vie ovaca, vie konja, vie odijela i pokrivaa, oruje i sedlo. Mora postupati promiljeno i polako. Nophaieva je jednostavnost bila napadna, a Marian je odmah primijetila da on malo jede. To se vidjelo i po njegovom mravom licu i tankom struku. Zar je ona nekad bila na ruku s tim Indijancem u restoranu Bellevue-Straford? Nevjerojatno! Pa, ipak, zar nije nevjerojatan i ovaj trenutak u samotnoj pustoi, uz plamsaj logorske vatre to obasjava tamno Nop-haievo lice? Koliko je realan ivot, udniji od nerealnih snova! Poslije duge utoje, koju je Mlarian eljela prekinuti ali nije imala snage, Nophaie je ustao i pogladio joj kosu. Benow i cleash, kapci su ti oteali, ree. Mora spavati a ja u bdjeti. O izlasku sunca krenut u natrag. Laku no. Hoe li se sagnuti da je poljubi? Sauvala je sjeanje na njegove cjelove i upamtila ih mada ih je bilo samo malo. Ali se on sada udaljio tiho, njegova se visoka prilika izduila prema zvijeadanom nebu i potom je ieznula iz vida. Dugo js Marian sjedjela, borila se protiv sna, kako bi mogla razmiljati o ovom mjestu, o Nophaieu, o svojoj ljubavi i o onome to e iz tog proizai. U nonim sjenkama kao da je lebdjela nekakova neumitnost. U Nophaievu pogledu i glasu kao i u priznanju njegova

83poloaja,

ona je naslutila katastrofu koja e snai Indijance. Usprkos tame nije se osjeala inesretinom. Slutila je da ona moe neto dati, da u njoj ima snage za to; i da e Nophaie optereen muenikom sudbinom Indijanaca, ipak uivati blagodati i sreu ljubavi. Marian se zaputi k malom atoru i leaju od gunje-va. Kako je ugodno lei! Kakav divan odmor ovako se ispruiti i leati posve mlrmo! San e ubrzo smiriti kucaj srca, otupiti bol u miiima, ugasiti ar u obrazima. Ali nee li misli na Nophaiea ustrajati ak i u ' njenim snima? Na svjetlu vatre granje je bacalo sa- j blasine i udesne sjene na mjsn ator. Podigao se lak vjetar i zastenjao u pinijama. Pusto kao da je bdjela nad njom. / GLAVA 7. Poto se slijedeeg jutra probudila, Marian shvati kako skupo mora platiti jahanje na konju i penjanje pjeice. S dorukom su je morali ekati, a Withers je bio zabrinut, ali se i nasmijao njenom izgledu. Moda izgledam smijena, ali mi nije do smijeha, poali se Marian tuna lica. Kako u izdrati do kraja ovog putovanja... ? Oh, te strane staze, as uzbrdo, as nizbrdo! Neemo se vraati kroz kaejon Pahute, odgovori Withers. Sad jedite koliko god moete i proeite malo uokolo. Vidjet ete da e vam biti bolje. Mairian je bila toliko bolna i ukoena da nije imala ni najmanje vjere u ono to je Withers rekao, pa ipak je, slijedei njegov savjet, spoznala da je govorio istinu. No, bez obzira na to, kad je uzjahala kulaa inilo joj se da e svisnuiti od bolova. Nije bilo druge no iz-diraifii sve dok joj jahanje ne zagrije krv i olaka bolove. Potom se ponovo poela zanimati za okolinu. Suma pdnija i edara polako se penjala i nakon jednog sata jahanja stigli su na najvii hrbat. Sunce je ve bilo visoko i obasjavalo prostran krajolik rumene kadulje i sikupine pinija i utih kamenih breuljaka, sada potpuno jasnih Marianinu pogledu. Kako je jak i sladak miris kadulje! Tlo prema zapadu kao da je bujalo i raslo do u velianstvene planine, to se Zavravala kupolom, koja se ervengela od ume i bijeljela od snijega. A dalje pirema zapadu nejasno su se vidjeli magliasti obrisi pustinjskog kaosa obrubljena crvenim stijenama.
89

r
Prekrasni prizor, miomiris kadulje, hladni bistri zrak, udesno rumenilo ustalasne pustoi, gdje vie ne prevlauje beskrajna kamenita golet ili umsko zelenilo pobudili su u Marian jueranja uzbuenja. Kakva divljina i sloboda! Visoravan je bila zelena, kao kakovo divno iznenaenje to ga prua surova pusto. I tu je carevala ista ama i osamijenost, isto intenzivno i sveprisutno sunevo svjetlo, ista tajnovitost daljina i nepojmljivi ar prirode. Withers ju je ekao i dok je jahaila uporedo s njim, upro je prstom dolje preko rumene ravnice. Ntaphaie nam jae u susret, ree. Pokaite mu da imate dobre oi. Marian je udno updnjala oi u pravcu koji je Wit-hers pokazivao, ali nije mogla ugledati nita to bi podsjealo na konja i jahaa. Oh, ne vidim ga, uskliknu. Dolje ulijevo. Ondje u ravnini s onom strminom boje gline, pod planinom. Preite pogledom tik uz kadulju. .. dvije pokretne takiee, jedna bijela druga crna. Da! Da! Vidim takice. Ali, kako su siune! Zar su to konji? Svakako. Nophaie jae vranca, a tjera bjelaa. Kladim se da je to poklon za vas. Rekli su mi da Nophaie ima jednog krasnog mustanga. Ali nije nikada dojahao na njemu do postaje. Za mene! Mislite? To bi bilo divno! Oh, da li u moi da ga jaem? Meu tim konjima Pahute Indijanaca ima jako pitomih i blagih. Mislim da vam Nophaie ne bi dao neto divlje. Od toga asa dalje Marian je paljivo gledala, pogledom je pratila pokretne take. Koji put bi ih gubila iz vida te ih je teko opet pronalazila, ali su postepeno bivale sve vee dok konano ndsu poprimile oblike konja to su draesne kaskali kaduljom, dajui toj samotnoj pustoi jednu lijepu notu divljine i ivota. A doao je i trenutak kad je jasno prepoznala i Nophaiea. Zatim je s divljenjem otkrila da bijeli mustang ima dugu crnu grivu i rep to mu se vijori na povjetarcu. Ugledavi ga izbliza, Marian shvati da nije nikada vidjela tako divna konja. Ugledavi Indijjaoce i mazge, konj se zaustavio, s grebena se ocrtavala njegova prilika podignute glave i uzvijorene grive. Tada ga Nophaie stie i pogna niz stazu gdje je naglo skrenuo u stranu da obie mazge. Konj se prope, zabaci glavu i zanjita. Kopita su mu odzvanjala o kamenje poput zvonca. Sad je Marian opazila da je bio gotovo isto bijel, osrednje grae, dobro timaren, crne grive i repa to su dosizali skoro do tla. Ve samo to bilo je dovoljno da konj bude krasan. Sad se vidjelo da nije neobuzdan, ve samo mlad i ivahan, jer je jasno pokazivao sklonost da kaska uporedo s ostalim konjima. Nophaiev jahai konj, naprotiv, bio je sasvim divlji stvor, crn, upav pastuh mone grae, ali nezgrapan, a gubica mu bila sapeta oglavom i uzdama.

Nophaie je pozdravio Marian na svom indijanskom jeziku, a ona je razumjela pozdrav. Dovoljan bi bio njegov 'osmijeh i stisak ruke da je usree. Zatim on ree, pokazujui bijelog mustanga: Doveo sam ti jedinog od mojih pomija. On je Pahute, veoma blag konj i veoma lagana koraka; ovdje ne moe nai boljega. Oh, hvala ti, Nophaie! Kako je divan! Zaisita si vrlo ljubazan.... Rekao si da je veoma blag? A meni izgleda kao da bi htio skakati preko mjeseca! On bi trao, ivahan je, ali ga moe jahati, odgovori Nophaie. Hoe li sada pokuati? Voljela bih, ali, Nophaie, ja... pa... za sada mogu samo da ostanem na ovom konju. Moda u sutra biti sposobnija za to... koliko je daleko do tvog logora, Nophaie? Ja nikada ne raunam daljinu miljama. Jaui ovim korakom stii emo onamo o podne. Kako bi bilo da poemo kasom? Tako e se odmoriti. Kasom...! Withers govori: Samo se drite, a ti sada govori o kasu! U redu, povjerit u svoje jadne, bolne kosti tvojim smicalicama. Kulau je bio dovoljan jedan njen dodir i jedna njena rije, inilo se kao da se i iznenadio i obradovao. Nagnao je na dugaak kas, a Marian je na svoje iznenaenje ustanovila da je ta promjena koraka ugod-. na i da uiva u njoj. Kas je promijenio sve njene dojmove, krajolik, boje i mirise, pa i samo osjeanje vjetra. Nophaie je jurio pored nje van staze, preko ka-

87

r
L
dulje. Kako je Marian bio sladak ovaj svje, mirisan vjetar to joj je ibao po licu! Krv joj jumu ilama, sva je ustreptala. Oduvijek je voljela brzinu i akciju, kad ovjek osjea kako i duhom i tijelom vlada nad odreenim momentom. To to je sad doivljavala nadmaivalo je njane i najsmjelije snove. Ona umije jahati! Nije vjerovala da to moe postii. Kasali su dalje, konji su se postepeno ugrijavali, te su napokon preli u stalam kas kojim su brzo prevaljivali put. Marian pomisli da na svijetu ne moe postojati ljepi kraj od ove bezgranine, rumene kaduljine ravinice, zasiene gustim, suhim, slatkastim mirisom, samotne i divlje, s visokom planinom naprijed, a daleko, preko prostranstva, iri se udovini, primamni svijet kamenite goleti. To je jahainje opijalo Marian. Kad ju je ina kraju tree ili etvrte milje Nophaie pozvao da pritegne uzdu kulau i pojase ga korakom, ona je bila bez daha, posve bezbrina i prepuna lude elje da se utrkuje, da i dalje uiva u toj novoj, izvanrednoj, tek planuloj radosti, eljna da krstari kroz pusto i zaboravi svijet. Oh! krasno! povie. Nisam anala kakav uitak moe biti jahainje... Mora se utrkivati sa mnom. Priekaj dok sutra uzjae svoga bijelog ponija. Trat e poput vjetra. Oni usporie do koraka pa su jahali naporedo. Marian se trgtnu iz snatrenja, svjesna sree koja ju je obuzela. Hoe li potrajati? Sto ju je prouzroilo? Ona sama, Nophaie, njihova ljubav ali to ne moe u potpunosti objasniti ovo njeno novo shvaanje ivota. Nato se sjeti Withersovih rijei da krajevi esto imaju vie veze sa sreom nego sami ljudi. ta je time mislio? Ona ispria Niophaieu ta joj je trgovac rekao i zamoli ga da joj objasni. Nophaie je nekoliko trenutaka utio potom e: Ljudi su himbeni. Ljudska je narav nesavrena. Krajevi naprotiv, oni su istinski. Priroda se sama po sebi razvija neumitno tei za savrenstvom. Njegov odgovor potaknu Marian na razmiljanje. Kako to udno zvui iz usta Indijanca! Naas je zaboravila da je Nophaie bio poznat ne samo po svojim
88

sportskim podvizima nego i po znanju u koledu. Ona mora uiti od njega i moda e tako shvatiti ono izvanredno to se vidjelo iz njegove indijanske naravi koja se razvila u nauci bijelog ovjeka. Moe li takav odgoj svriti drugaije doli tragino? Ono to nije mogla sebi objasniti, Marian je bila u stanju da nasluti. Jahali su dalje kroz zatalasano rumeno more, neko vrijeme korakom, razgovarajui, da bi potom ponovo prelazili u kas, a zatim nanovo laganim korakom. Za Mariain vrijeme nije vie postojalo. Odjednom se zaulo blejanje ovaca. Moje stado, ree Nophaie, odgovarajui na Marian in upitni pogled. Gdje je? zapita Marian radoznalo. Tamo meu cedrovima... Beinow di cleash, ovo je Nophaiev dom. ivim pogledom Marian preleti preko polukruga to ga je Nophaie pokazao laganom i upeatljivom kretnjom. Vidjela je da su se spustili niz milje i milje blagih pristranaka to su se zavravali u dolini gdje je rumena kadulja bila gua, gdje su rasli lijepi cedrovi gajevi i dizali se izolirani crveni i uti kameniti hum-ci. Gore je strila velika planina, tako blizu kao da titi dolinu i njome vlada. Kroz dolinu je tekla rjeica kamena korita, njena se kristalno ista voda caklila na blagim nagibima i uborila u malim vodopadima. Izmeu cedrova dizao se stup plaviasta dima. Marian je osjetila miris dima koji je najednom sjeti kako je uivala kad je palila jesenje lie. Nad dolinom je vladala nekakva ljetna spokojnost i tiina. Nophaie povede Marian meu cerove. Mije ih bilo toliko da bi se nazvali umom, ali su pruali toliko da bude dovoljno da mjesto bpde savreno u Marianiinim oima. Nophaie izabra za njeno logorite jedan vrlo visok cedar s granjem to se irilo iznad malog vodopada i jezeria mirne vode u rjeici. Ono se kameno korito inilo vrstim poput granita, a glatkim kao staklo. Tlo ispod cedra bilo je mekano, smee i mirisavo. Indijanski areni grm sa svojom skrleteiom bojom nadme-tao se s bijelim i grimiznim jaglacima.

89

Ovdje sam mnoge i mnoge sate razmiljao o tebi i sanjario, i pokuavao moliti, ree Nophaie. Ovdje emo ti razapeti ator i napraviti leaj, jer mora spavati pod vedrim nebom, ako ne bude . padala kia... Hajde, sad malo otpoiini zatim u te upoznati s Maahesenie mojim roakom, Vidjet e moj hogan i moje ovce. Pomogao joj je da sie s konja, emu se ona veoma obradovala jer je bila gotovo smalaksala; a on joj pripremi ugodno sjedalo u sjeni staroga cedra, kraj kojeg je bilo prekrasno jezerce vode jantarne boje. Hladna voda otopljenog snijega s Nothsis-Ahna, moje Gore svjetlosti, on ree. Nophaie, napuni mi uturicu, ona ree. Oh, kako sam edna! Kad se dobro napila ove iste vode, tako hladne da je morala srkati polagano, shvatila je jo jedno znaenje pustinje, Nophaie rasedla konje i pusti ih. K njemu skokom prie jedna dlakava, siva ivotinja. Marian pomisli da je vuk, ali je to bio pas. Oxo je Teddy, moj ovar slian Tedvju iz moga djetinjstva ... Tedy, prii Benow di cleash. Marian isprui ruku i zovinu: Teddy. On joj prie polako, posluno, bez straha i nepovjerenja. Ali su se njegove svijetle, udnovate oi sjale nekim upitnim, pozornim sjajem. Pas je bio nalik na one pse tiha koraka kod postaje koji su Mlariani ulili strah. No, ivotinja dopusti djevojci da joj potape lijepu glavu. Marian je zinala opake pse i one dobroudne i one ljubomorne, ali jo nije vidjela nijednog nalik na Teddyja. inilo joj se da to zaista jest vuk. Koliko se god ona njemu udila, toliko se i on udio njoj, samo to je bio rezerviraniji od nje. Nophaie prie i pogleda Marian svojim tamnim oima u kojima je blistala blagost i radost. Benow di cleash, kad te gledam ovdje kad pomislim da si dola radi mene! oin uskliknu prvi put S uzbuenjem. Nophaie, to meoi znai isto toliko toliko i tebi, odgovori Marian. To ne moe biti isto, on odgovori uz ozbiljan osmijeh. Nije tvoja dua u opasnosti. Nophaie! Ali on joj ne objasni te svoje udnovate rijei, nego joj samo ree neka se odmori i udalji se zajedno sa psom. Marian ostade sama. U sjeni je bilo hladno, pa se morala pokriti kaputom. Uspavljujui zaij pela i drugih kukaca mijeao se s tihim mrrnoirom potoka. Ti zvukovi kao da su otopili njene misli i oteali joj kapke. Zaspala je. Kad se probudila, uinilo joj se da je odmaklo mnogo vremena, jer se osjeala udesno odmorenom. Meutim, znala je da nije dugo spavala. Malo dalje Withers i Indijanci) koji su stigli s tovarnim ivotinjama podizali su logor. Nopahie joj donese njenu putnu torbu i ebad. Withers ga je slijedio, nosei ator i sjekiru. Gle, vidi se da vam je udobno, pozdravi je trgovac. Nije li davna ova zemlja kadulja i cedra? Nigdje nema drugog dijela pustoi koji bi se mogao usporediti s njom. Zemlja u kojoj je uvijek popodne, ubaci Nophaie ne skidajui pogled s Marian. Citiraj koju god pjesmu hoe, odvrati njenim tonom, vie me nee ianenaditi. Dva mukarca podigoe ator Mariani s jedne strane, a s njene druge strane prostrijee aitorsko platno i ebad. Mlada damo, noas ete gledaiti zvijezde, a nos e vam bridjeti, ree Withers. Bridjeti? Od ega od zvijezda? ona upita.

Od mraza odvrati Withers i nastavi ozbiljno': Volim ovu visoravan rumene kadulje. esto sam dolazio ovamo, ali ne stazom Pahute. Vi ne biste ni slutili da se ta divina otvorena ravan tamo prijeko rui u najstraniju pusto, klisure i neprohodne kanjone. O, kako ne! Vidjela sam gdje, odgovori Marian, Pa, odjahat u tamo nekih deset milja prema jugu, oko brda, gdje ivi jedan stari Pahute, nastavi Wit-hers. Kupujem mnogo od njega, a i on od mene. Bogat je i stari je lisac. On soli svoju vunu, a to radi samo jo nekoliko Indijanaca.

Soli vunu? ta to zmai? Prostire vunu na suncu i pospe je solju. Ta sol navlai vlagu iz zraka i rastapa se u vuni i ini ie gotovo dvostruko teom. Withers, nagovorio sam Etenia da to vie ne ini, ree Nophaie. Jeste li! Bogamu, ba mi je drago, ne samo zbog mene nego i zbog njega. On mi se dopada. Poduzetan je i inteligentan. Najbolju ebad kupujem od njega, od njegovih ena. Nophaie, on je bogat. Mislim da bi on volio raditi zajedno s vama. Da i htio je, odgovori Nophaie, ali je traio da oenim njegovu ker, a kad sam odbio jako se razljutio. Rekao je da sam tijelom Indijanac, a duhom bijelac. Hm! To je ozbiljna stvar, odgovori Withers i uprtivi sjekiru na rame krenu prema svom logoru. Je li to ozbiljno, Nophaie? upita Marian. Bojim se da jest za mene. Zato? Zar zato to ne moe ne moe se oeniti ili postati ono to taj Indijanac hoe? I jedno i drugo. Vidi, moj je poloaj teak. Moj je narod ponosan to sam se odrekao bijelaca. Ali ond od mene oekuju da se odmah prilagodim njihovu nainu ivota. Ja sam pokuavao, ali sam promaio u mnogim stvarima. Te su rijei potakle Mlarian na razmiljanje i oma je poela sagledavati problem pred kojim se nala. Sad sam se odmorila, ree ona ustajui. Povedi me da vidim tvoj hogan i Maah ma kako ga zove. Nekoliko stotina ili vie jardi onkraj potoka na jednoj istini stajala je nekakva humka od crvene zemlje po obliku nalik na konicu iz ijeg se oblog krova dizao stup plavog dima. Kad je prila blie Marian opazi da je to zapravo zemljom oblijepljen drveni skelet. Vrata su gledala prema istoku. Nophaie joj se obrati na svom, indijanskom jeziku u emu ona osjeti nekakav poseban svean ton kojim on eli oznaiti svoj poziv da ue u kuu. Ona se sagnu i ue. Na sredini nastambe, zvane hogan, tinjala je vatra, dim je s nje kruio naokolo da" bi konano izbio kroz rupu na krovu. Taj je krov bio udo dosjetljivosti i vjetine. U zemlju su bili pobodeni teki cedrovi trupci na kojima je leao splet debelih grana, a preko ovih je bio sloj od crvene zemlje. Kakva vrstina i snaga u toj indijanskoj grai! Kraj vatre je lealo nekoliko eljeznih i kamenih posuda. Na jednom stupu visila je butina mesa, a pored nje na tlu bila je vrea brana uz nekoliko limenki i kutija sa zalihama hraine. U hoganu su bila dva leaja s jedne i druge strane ognjita, tik uza zid. Koji je tvoj? zapita Marian, nesposobna da svlada radoznalost. Ovaj, odvrati Nophaie. Pokazao joj je jedno indijansko ebe i ovju kou s runom prema gore. Oito je koa sluila za leaj, a ebe kao pokriva. Mariam se sjeti tvrdih leajeva Spar-tanaca. Tu li spava Nophaie: Marian se morala siliti da skine pogled s toga leaja, da vidi to jo ima u hoganu jedan stari kaput, kona torba ukraena srebrnim avliima i stari lovaki no. To su, eto, Nophaieve stvari i ovo je njegov dom! Oi joj se odjednom za-maglie i zapekoe. Da li zbog otrog dima drva ili zbog tekog prodoinnog vonja? No', bez obzira na uzroke Marian osjeti da ,ne moe ostati tu ni pet minuta due. Niti bi mogla izustiti ijedne rijei o svojim osjeajima ili dojmovima. Ja esto spavam napolju pod cedrom, ali Maahe-senie to ne voli, ree Mophaie. Da vidim tvoje ovce, odgovori Marian. Oboje su utke koraali kroz visoko kaduljino grmlje ije su duge svijetlozelene i rumsnkaste granice dopirale Mariami do ramena. Ona oguli jednu tanku granu, zgrabi njeno lie i pritisnu ga na usne i nos. Kakav gorak okus kakav otar miris to omamljuje kao kakva droga! Vidjela je grimizne bobe ina cedrovima, a na liu zlatasti maak nalik na prah. Onda zau blejanje ovaca i meketanje janjadi.

Ubrzo su izbili iz zone ceara u otvorenu kadulju, gdje Marian s ushienjem ugleda stado ovaca i koza i mnogu jagnjad. Ako Nophaie kae da je ovo njegovo stado maleno, kakvo je onda veliko! Raunala je da tu mora biti najmanje nekoliko stotima ivotinja. Bilo ih je najvie bijelih, manje cimah, a nekih i smeih.
82 93

r
L
Jaganjci su bili nalik .na bijele pahulje. Obigravali su oko Marianimih nogu bez ikakva straha. Blejanje i me-ketanje nisu prestajali i nekako su prijatno odzvanjali u njenim uima. Potom ona primijeti Indijanca, visokog i suhonjavog pognutih ramena i sive kose. On se omota -tankim gv.rsjem i poe prema njoj. Kakvo lice kakvo svjedoanstvo ivota na njemu! Godine provedene u pustinji u pustinjskim olujama! Maahesenie... Benow di cleash, ree Nophaie. Kako si? progovori Indijanac pruajui Marianl smeu ruku. Ona se rukova s njim, ponovi njegovo ime, ali pomalo nesigurno. Bijela djevojka doi od daleko? upita Indijanac pruajui ruku prema istoku. Govorio je razumljivim engleskim jezikom. Da, veoma daleko, odgovori Marian. Sedlo mnogo teko za sjediti je li? on upita i mirne oima. Marian se nasmija i kimnu potvrdno. Kakve otre oi imaju ti Indijanci! Jo izdaleka je ovaj Maahesenie po njenom hodu otkrio ka'ko je ona stradala u sedlu. tavie, pored otrog vida ima i smisla za alu! Taj stari Indijanac joj se smije. Ali kad se obratio Nophaieu inio je to dostojanstveno i ozbiljno, a po njegovim kretnjama je Marian znala da govori o njoj. Kad je zavrio, Nophaie je povede natrag u logor. to je rekao o meni? ona upita vrlo znatieljna. Niani shvatio sve. Vidi kako se polagano privikavam ina materinji jezik. Ali shvatio sam toliko koliko treba da ti polaska. Rekao je da ima oi kao nebo, a kosu kao sunce. A o tvom tenu da lii na pustinjski ljiljan. Neka je blagoslovljen! usklikne Marian oarana i iznenaena. A kakav je pustinjski ljiljan? Najljepe pustinjsko cvijee. Raste u dubokim kanjonima. Marian je opet prospavala nekoliko sati, a kad se probudila osjetila je da su joj se bolovi ublaili i da je unekoliko odmorna. Poslije podne je bdio odmaklo, nestajalo je u sveanoj ljepoti svjetla i- tiine. Osluhnula je zuj pela i ubor vode. Miio potok i ivobojna kadulja! inilo se da u njima nema one surovosti to je svojstvena prirodi i ivotu, a ipak nakcm nekoliko trenutaka pozornog motrenja otkrila je sitna iva bia to se meusobno unitavaju. Tajna nad svim tajnama da iva bia moraju loviti druga iva bia! Ako vrsta prodre vrstu, zato ne bi i ovjek ovjeka? Gasiti mi, promrmlja Marian, odjednom prestraena vlastitim mislima, ova me pusifcinja navodi na strane zakljuke. Withers sve poeva na ranu veeru. Nophaie je sjedio uz nju, a ostali Indijanci njima suelice. Svi su odali priznanje izvanrednom jelu, kojim ih je trgovac posluio. Pa, ree on, moj je sistem da prije napornog puta brzo pojedem sve to imam. To mi daje snagu da ga okonam. Poslije veere Nophaie povede Marian u etnju. Bio je naroito zamiljen i tuan. Odjednom pokaza na udaljeno vrletno brdo stoasta oblika koje je na svom vrhu imalo neto nalik na spomenik. elim da se popne onamo sa mnom noas ili sutra, ree. Povedi me odmah, ona odgovori. AH zato ba tamo? Hou da odanle vidi moje Pokretne klisure l moju Goru svjetlosti. Nophaie hoe da se popnem onamo samo zato to su lijepe? ona upita, eljna da pogodi njegove neizreene misli. Ne, nego zato to mi daju snagu kad ih gledam s te uzviice. Snagu? ona ponovi. Zato ti je sad potrebna snaga? On kao da je protrnuo i skupio se, s nekim udnim, slabim grem njemu nepriroenim. Da bih ti mogao ispriati to me mori! Tmurni mjegov pogled, sveani glas i tuga, pojaae djevojin strah i ona nasluti katastrofu. Ona e s njim dijeliti njegov jad. Jedinstvena je ta njegova elja da se ona popne s njim na taj odreeni vis, kako bi on skinuo sa sebe teret koji ga titi. utke su proli preko 95kadulje i polako se uspinjali uz goli kameni breuljak, te je Mardan imala vremena i da se psihiki pripremi i na eventualnu propast svojih nada. Obrctnak je bio strm, a uspon tegoban. Gledan iz njihova logora, breuljak nije izgledao ni priblino tako visok kakav je zapravo bio. Uspinjali su se s istone strane stupajui u cik-caku preko dugakih kosina i esto se odmarali. Kod samog vrha nalazila se uvala, ija se gornja strana zavravala kamenim

postoljem na kojem je poivala piramida od stijenja, visoka oko osam do deset stopa, naizgled primitivna, ali nekako opet simetrina i doiS'tojanstvena. Indijancima je predstavljala neto daleko vie od obinog meaa. Tko je to podigao? zapita Marian. Ljudi iz mojeg plemena, odgovori Nophaie. A ta predstavlja? Mjesto za molitvu. Indijanci se penju ovamo da mole. Ali to rade samo kad imaju zato da mole. Da li svaki Indijanac ima svoju molitvu? Ne. Postoje mnoge molitve, ali su stare, one iste koje su molili i nai prei. Jesi 11 se ti molio ovdje? tiho zapita Marian. Cesto, odgovori Nophaie. Hoe li se moliti i sada? Da, mojim Pokretnim stijenama, Gori svjetlosti i Plavom vjetru. Hoe li mi dozvoliti da ujeim tvoje molitve? To je upravo ono to hou! S tim rijeima Nophaie uze Marian ponovno za ruku i povede je preostalih nekoliko koraka do vrha kamenog breuljka, koji im je spreavao vidik. Pogledaj, Beinow di cleash! Marian ga poslua i najednom uuti, sva uzbuena, nepomina poput kamene piramide ina koju je bila poloila ruku sa strahopotovanjem. I 'dok je ona tako gledala, Noiphade zapoe svoju moltivu: Pokretne lijepe stijene, Dijelom crvene, dijelom bijele, Na koje svjetlost s neba pada. Divna svjetlost! Molitvu ovu sada, Upuujem ja vama: Danas blagoslovite stopalo moje, Blagoslovite noge moje, Blagoslovite tijelo moje, Blagoslovite lice moje. Blagoslovite duu moju. Dopustite mi danas, Da ustanem s postelje svoje, Da uspravan hodam, N Da groznice nemam Da preda mnom sve bude dobro Da sve to gledam bude dobro Da vjerujem kako je sve dobro. Marian je gledala i sluala osjeajui da e se u njeno pamenje zauvijek urezati velianstvena slika neobinog fenomena prividnog ivota te sablasine zemlje Pokretnih stijena. Ispod nje se najprije prostirala visoravan obrasla cedrovima siva od trave i kadulje i pruala se na istok prema goletnim humcima izoliranim i udnovatih oblika, to su podsjeali na goleme prethistorijske ivotinje. Ti humci leali su ratrkani, strili su preko goleme zelene ravni, goli, divovskih oblika, obli, inilo se kao da kreu naprijed, da mariraju, kao obdareni nekakvom moi i uzvienim ivotom. Pokretne stijene, kao kakva vojska iz golog tla, beskrajna masa stijena . to se diu i prostiru od sjevera do juga, sputaju se marom izdaleka tjerane maglovitim obroncima i bezgraninim visovima planina! Benow di cleash, kipar koji je isklesao te Pokretne stijene je vjetar, ree Nophaie. Posluaj nau molitvu: Vjetre plavi, poglavico krasni, Poalji mi dugu da hodam njome. Oblaci plavi da hodam u vaoj obui, Oblaci plavi, da hodam u vaim hlaama,' Oblaci plavi, da hodam u vaoj koulji, Oblaci plavi, da hodam u vaem eiru, Oblaci plavi, neka iza mene bude mrak. Vjetre plavi, neka preda me bude svjetlo eno Zemljo, podaj mi kie mnogo, Da kukuruz zeleni zrije. Nophaie zatim zamoli Mraian da sjedne pored njega i da se nasloni na kamene piramide. Promatrat emo zalaz sunca nad pustinjom, on dometne. Zalaz sunca ispunjenje, ljepota i kraj Indijaneva dana!... Bijeli ljudi ne ustaju da gledaju pojavu jutarnje svjetlosti. Niti mare da promatraju zalazak sunca. Ali su Indijancima ti momenti ritualni. Prema zapadu, gdje je Nophaie usmjerio Marianin zanesen pogled, prizor je dosdzao vrhunac velianstveno-sti, najljepu manifestaciju kiparskog dara prirode. Sada su se pod purpurnim sjenkama stali ocrtavati ka-injoni, podigle se valovite glavice crvenih stijena. Iz one guste suneve sumaglice na samom zapadu prostirali su se velianstveni

pristrane!, crni i ravni, i bacali sjenu na svijet isklesanih kamenih figura. Jo dalje, onkraj usplamtjelog sredita zapada, poinjalo je crno, krevito podnoje Nophaieve Gore svjetlosti. Dizala se strmo uvis, okrunjena oblim vrhom s krpama bijelila i crnim rubom. Tamo su vladali isti snijeg i dostojanstveni bor. Prizor se svakoga trena mijenjao, pusto je bila o-za-rena kaleidoskopom svjetlosti i boja. Cnnjele se purpurne sjene, blijedjelo je crvenilo i utilo-. S rascjepkanih oblaka ukosili se debeli snopovi svjetlosti. Usporedo s onim preobraenjem raslo je Mariainino uzbuenje. Pred njenim se pogledom pruao pojas goleti dug dvjesta a irok stotinu milja, u krivulji s istoka prema zapadu. Nema ljudskog pogleda koji bi mogao dohvatiti svu tu strahotnost i velianstvenost. Tu je nedovoljno ak i oko sokola ili kondora, koji imaju najjai i najosjetljiviji organ vida. Pokreta nikakvog osim iluzije da ome stijene mariraju. Ni zvuka nikakvog, niega osim tvrde, uzvaljame goleti to nadilazi ovjekovo poimanje ali mu oplemenjuje duu. Svijet golih stijena, i cedrova, i kadulje svijet Indijanca! U svom je srcu Marian zavapila od suuti prema Indijancu koga e moda istjerati iz ovog svijeta, tako spokojnog, tako sveanog, tako stranog, ali koji ipak predstavlja sklonite i mjesto ivljenja. Tamne granitne zidine postale su tamnocrvene; pokretne stijene micale se kao kakvi mamuti, mistini dokazi minulih doba. Podigla se sumaglica iz sjenovi-tih kanjona, otro su zasjali posljednji sunevi zraci, te su i razmjeri postali jasni. inilo se kao da je karnenije, izbrueno milijunskim fasetama, odrazilo i put oblaka odbilo onaj udesni sjaj, umirue blistavilo suneva zalaza. Sjene se izduile, uirile i produbile. Marian ne bi um jela rei da li se njeno poimanje boja i razmjera obogatilo ili se izopailo. Tisue stijena, okrenutih suelice suncu, mariraju mu u susret! Zrak posta studen. Tamo daleko, na obzorju, sivilo se sputalo iznad stijenja i kra. Prekrasni meai kao da su uzmakli, ustuknuli, umirui zajedno sa zalaskom sunca. Svakog je trena prizor bio sve velianstveniji. Bio je to kraj koji mije dosuen bijelom ovjeku. A kakva silna ljepota! Veliko se svjetlo gasilo. Dok je Marian gledala, tamnjele su udnovate sive sjene nad veim dijelom kamenog prostranstva. Samo na istoku su jarki odsjaji sunca pali na najvie vrhove Pokretnih stijena. Zrake se ukosile, probijajui oblake, snane su bile i predivne, i na tren udno nekako osvijetlie bijele vrhove na obzorju. A onda sav onaj daleki istok, poput sjevera, stade blijedjeti i mraiti. Kao kakva magla koja se iri prema suncu na smiraju. Dolje, na povorku Pokretnih stijena padoe crvenkasti odsjaji. Ali je ta prozrana ljepota bila kratkotrajna. Plamena kugla, upola skrivana oblacima, dotae kosine Nothsiis Ahna i kr se po'kri ruiastom koprenom. Nophaieva planina posta tamna i jasna na eli-oaplavkastom nebu. Sva visoravan, u sjenama, kao da se kupala u nekakvom eterinom svjetlu. udesne li promjene! Kako je hladno! Sunce zalazi. Nad pustarom se sputa no. Od sunca je ostala jo samo krika, ona se jo uvijek dri, jo uvijek je gospodar dana. Ali, eno zapada i ona! Dan je na izmaku. to su ruiasti vrhovi kamenitiih breuljaka! I onda je iezao disk bijele vatre. Mjesto gdje se sunce spustilo bilo je oznaeno ukastim odsjajem to se zadrao na oblacima i nebu. Sad kao da je osjeao onaj kraj golog kamenja, kao da se digao-, jasan i hladan, kao da je segnuio prema mrklini sumraka. Marian se okrene Nophaieu i ree: Vidjela sam. Osjeam sve to i ti osjea ... A sad mi kai u emu. je tvoja nevolja.

Nophaie ustane, podigne i nju, zagleda se odozgo u nju, a na njegovu je licu bio izraz kakav Marian jo

nikad nije vidjela. Na njemu je bilo i tajanstvenosti i tuge, i starosti i snage, sve se to odraavalo na onom licu kao izlivenom iz bronce. A ,oi su mu bile strane. Mlarian se uini da u njima vidi i samu duu Indijanca. Izgubio sam svaku vjeru! promuklo izusti Nophaie. Marian mije smogla ni rijei od siilinog iznenaenja. Kad sam se vratio u rezervat, nisam jo bio svjestan toga, nastavi Nophaie kao tjeran nekim porivom. Pokuao sam se vratiti vjeri svojih otaca. Molio sam se... pokuao sam vjerovati.. Ali ne mogu... u meni vie nema nikakve vjere!... Ne mogu vie vjerovati u indijanskog boga, a ne elim ni vjerovati u boga bijelaca. Oh, Nophaie, uzdahne Marian, odjedared dolazei k sebi, valjda e nanovo stei neku vjeru! Nikad vie! Ono to sam nauio kod bijelaca ubilo je u mani svaku vjeru. A vjera Indijanca najbolja je za Indijanca. Samo, ovaj Morgan ubija Indijancu njegovu jednostavnu vjeru u njegovog boga. On, Morgan toboe pokuava od Indijanca nainiti kranina, a unitava u njem'- svaku vjeru. U cijelom rezervatu nema nijednog pravog kranina medu Indijancima. Teko mi je to uti, Nophaie, odvrati Mlarian. Znai, ti nema nikakve vjere u budunost? Ako nemam nikakve vjere, onda ne vjerujem ni u budunost. Ali, morat e se promijeniti! Morat e! Ja u ti pomoi. Tvoja je vjera isto tako dobra kao moja. Moramo se zajedniki boriti za to. Marian, zar me ne razumije? upita Nophaie ivo i uzbueno. Znanje koje sam stekao kod bijelaca... moja razvijana inteligencija ... ne dozvoljavaju mi da vie vjerujem. Ne^dozvoljavaju! ponovi Marian.

utke, upeatljivom gestom rairio je ruke gestom nemoi koja je Mariani jasno pokazala svu nepromjenjivost i konanost Nophaieve odluke. Djevojku je srce zaboljele. Ne, oma mije eljela da Nophaie prihvati vjeru bijelaca, ali izgubiti vjeru u bilo kakve ideale! Kako da mu pomogne? Siimo prije nego mrak padne, ree Nophaie uzimajui djevojku za ruku.
100

Sitnim i opreznim koracima, Marian se spusti niz kameniti breuljak, to nije bilo lako u sve guem mraku. Neka je sjeta pala na sivu, utljivu pustaru. Izmeu sjena u cedrovima plamsala je logorska vatra. Kad su se nali na ravnici, no je posve pala nad kaduljom. Nophaie, da uje kakav imam plan za rad meu tvojim ljudima, progovori Marian i ukratko mu izloi rezultat svoga razgovora s gospoom Withers. Nophaie prihvati njeno izlaganje s odobravanjem i zahvalnou. Naroito je zaelio da ona sebi nae mjesto u Mesi, u koli. Mnogo dobra moe uiniti, on ree. Male Indijanke e te zavoljeti. im ti bude mogla progovoriti njihovim jezikom, uticat e na njih protiv zla. To su primitivna djeca. Valjat e ti paziti naroito na jednu. Zove se Gekin Yashi Mala Ljepotica. Ima etrnaest godina, ali je ve Lijepo razvijena. Znam joj oca. To je Do etin Gospodin. To je fin, stari Indijanac. Odobrava kolovanje, dopadaju mu se dobri misionari, ali mrzi Morgana koji dri svu vlast u Mesi. I on je veoma zainteresiran za malu Gekin Yashi. Ntophaie, ini mi se da pomalo poinjeni shvaati problem Indijanaca, odgovori Marian. To je dobro. A sad mi kai, hoe li malo ostati ovdje? Da zajedno jaemo, da se penjemo po breuljcima i priamo? Da, ostat u dva dana. Withers ne moe ostati due... Da jaemo? Pa ja hou da jurim s tobom preko kadulje!... Onda u se vratiti u Kaidab, pa u Mesu, gdje u poeti s radom za tebe, Nophaie. Ti e doi u Mlesu? Da, dojahat u tamo jednom tjedno. Ali moramo se sastajati potajno negdje u pustinji, radi tebe. Agent Blucher vidio me svega dvaput, ali me odmah zamrzio im je doznao da sam kolovan Indijanac. On je lo ovjek, Marian. Blucher i Morgan su gospodari rezervata i kole, a ne rade ni za vladu ni za Indijance, nego iskljuivo za sebe. Oni se staraju da dobro ne dopre dovde. Utiu i na dravne inovnike, a dobre misionare ili onemoguavaju u radu ili ih se smjesta rijee. Brzo e ti vidjeti kakvi su to ljudi.
101

Znai, doi e svakog tjedna, Miarian e radosno. Oh, to e biti divino! A smatra da se moramo sastajati potajno? Mene nije stid, Nophaie. Ja sam ponosna to ... to sam ti prijatelj. Blucher i Morgan ne smiju doznati da se mi sastajemo, odgovori Nophaie. Ako bi to oni otkrili, ti ne bi mogla ostati tamo. Za deset dana odjahat u u Kai-dab te u od gospoe Withers doznati ta si uinila u Mesi. Onda u ti pisati i javiti kad u doi. A kako emo se sastati i gdje? Mogu izjahati u pustaru na svom bijelom poraiju. Da, kratko otpovrne Nophaie. Kad je tako pala ta najvanija odluka, Marian ponovo osjeti kako joj ilama tee neka toplina, kao da je uskrsnula ona njena srea unekoliko pomuena Nopha-ievim priznanjem. Ona e moi da se ee vida s njim! U tome je bio vrhunac njene sree nadahnue za injen rad. Zar njena ljubav prema njemu i povjerenje to ga ona ima u njega zar mu time ne moe olakati crne dane muanitva? Jer njegov ivot i nije drugo doli muenitvo. Spustila se pustinjska no, svjea i tiha, crne su sjenke pokrile kadulju i cedrove, a barunasto se nebo ozarilo milijardama zvijezda. Marian je koraala kraj Nophaiea, drali su se za ruke, gazili su preko kadulje prema plamsaju logorske vatre. Jedan je kojot svojim zavijanjem zaparao tiinu. Punim srcem, Miarian je osjeala kako i kadulja, i stijenje, i potok to ubori, i no pustinjska odiu ne-korn duhovnom moi, diu nekom svojom duom.
102 GLAVA 8.

Te godine ljetne kie zakasnie ali se ipak spu-u posljednji as, tek na vrijeme da spasu visoravan od teke sue. Nophaiev je narod vjerovao da je svojim ;jtnolitvama i plesom doarao cme olujne oblake i pljus-kove to zastrijee vidik i duge to lukom premostde pustinju. Ali Nophaie nije mogao vjerovati u to. Tamo gore, pod samim vrhovima Nothsas Ahna, kie su ak i u kolovozu bile hladne. Ponekad je padala susnjeica, prskala po kadulji, bijeljela ravno kamenje i komade crvene zemlje, i stvarala tanku koricu ina vunastim leima ovaca. Maahesenie, koji je uvao stado za vrijeme Ntophaiavih estih izbivanja, bio je izloen tim hladnim kiama. Kako je bio Indijanac, nije traio zaklona. Kia je dobra, pa i kad je hladna. No kad se Nophade vratio iz Kaiaba, naao je svoga jedinog roaka veoma bolesnog oborila ga bolest koja se u njemu razvijala godinama. Kako je uvao stado na kii i spavao u mokroj odjei, Maahesenieja je skolio teak reumatizam. Nophaie se poboja da se vratio prekasno. Teko bolestan, Maahe-senie je legao, sad kad je Nophaie preuzeo stado. Na onoj su visini noi bile hladne, pa ak ni u zoru nije Maaheseniev leaj u hoganu bio dovoljno topao. Nophaie mu je napravio veoma topao i

udoban leaj od ovjih koa i ebadi; ali njegov bolesni roak nije htio lei na nj. On je htio svoj leaj, onaj na koji je oduvijek navikao. Nophaie mu je donio ebad iz Kaidaba. Ali je tu ebad dobio prvi Pahute koji je tuda naiao, za duhan.

103

Nophaie je htio pouiti tvrdoglavog bolesnika: Meehesenae, ti ima orno to bijeli vraevi zovu reumatizam. To je bolest krvi, a napada zglobove i miie. Dolazi od dugog izlaganja hladnoi i vlazi. Zato mora biti u toplom i suhom. Maahesenie ga pogleda kao da je Nophaie nekakav neiskusan mladi to besposleno pria o nekakvim nerazumljivim stvarima. Maahesenie je rtva Zlog duha, odgovori starac. Maahesanie je mislio zle misli. Oluja udarila, zdesna ulijevo, a to kriva strana, udarila Maaheseniea kad nije znao koju molitvu izmoliti. l Maahesanieju se tijelo iskrivilo. Maahesenie mora imati lijek da ispravi tijelo. Maahesenie mora puiti lijek u luli koju vra nosi u svojoj kesici za arolije. Stoga Nophaieu nije preostalo drugo nego da odjae preko visoravni kako bi doveo jednog plemenskog vraa. Starac vra doao je s Nophaiem, ali se drao rezervirano prema njemu. Oito bi vie volio da u hoganu ostane nasamo s Maaheseniem. Dao je bolesniku lulu, da pui iz nje, potom je uzeo soli iz svoje kesice za arolije te ju je smoio u ustima i pomijeao s pepelom iz lule. Tom smjesom stao je trljati Maaheseniea, uz to pjevajui neku pjesmu. Nophaie je prepoznao Pjesmu vjetra. Sjetio se kako su treneri njega masirali, i kako masaa divino ublauje bol u miiima. Vra je zatim uzeo nekoliko ravnih kamenova s potoka i na njih nasuo raznobojnog pijeska iz svoje kesice za aroliju. Bio je savren umjetnik. Tako sipajui pijesak stvorio je nekakve simetrine figure nad kojima je stao gunati nekakve tajanstvene rijei. Kad je s tim zavrio, zbrisao je pijesak s kamenja pa je pokupio svoje stvari, napustio hogan i krenuo svojim putem. Nophaie se nije zaudio kad se Maahesenie poneto oporavio i podigao. Da je to bio mladi, vjerojatno bi ozdravio. Ali poto se radilo o Iscrpljenom starcu, nikakva vjera nije mogla odagnati bolest. Sutradan ga je snova spopala boljka, ponovo ga muilo grenje miia. Sad je zapao u rezignaciju te je stoiki mirno i mrko stao ekati smrt. Nophade je cijelo vrijeme bio as sa stadom as sa starcem. Gotovo mjesec dana poto je Maahesenie obolio, jednog dama u logor dojaha jedan Pahute s pismom za Nophai-ea. Indijanac je za deset sati jahanja prevalio put od Kaidaba. Nophaie uze pismo koje je bilo otkucano na stroju, bez adrese i potpisa. No premda je to pismo bilo na prvi pogled veoma udno, on je dobro zmao od koga je i kako je vano. Poto je nagradio Indijanca i pozvao ga da ostane u logoru, povukao se u samou pod svojim omiljenim cedrom i otvorio pismo. Tri puta sam dojahala do naeg sastajalita, svakog tjedna na odreeni dan, ali tebe nije bilo pa sam se razoarala i zabrinula. Danas sam srela Withersa kod postaje i on mi je rekao da je Maahesanie na samrti. Veoma mi je ao, ali : mi je sada ipak lake kad znam zbog ega nisi doao. ,' Withers mi je rekao da e ovo pismo sam odnijeti u , Kaidab pa ga poslati po nekom ovjeku tebi. On je veoma dobar i ljubazan. To je ovjek kome se moe potpuno povjeriti. I tako ti piem tu, u trgovevoj postaji, toboe piem gospoi Withers. Vjeruj mi da je opreznost neophodna. Ve sam uvuena u tajnovite spletke i zavjere koje se kuju u ovom stranom mjestu. Vie mi nemoj pisati preko pote. Ako se ne moe sastati sa mnom a ja u izjahati svakog tjedna na dan koji smo odredili onda mi alji poruke jedino preko Withersa. Drugaije 'nije sigurno. Ve su mi otvarali potu koju sam primila s Istoka. I ne sumnjam da su otvarali i pisma koja sam ja slala. Tetka i prijatelji uope misu dobili neka moja pisma. Mislim da je tome kriva u prvom redu radoznalost ili ljubomora nekih ljudi koji se mijeaju u tue poslove a moda je to uradio slubenik na poti. On me udostojio svojom panjom koju ja niani prihvatila. No sad znam da je on samo orue u rukama Bluchera. Preko njega nee proi ni jedno pismo upueno vladi ili misionarskom odboru, ukoliko nije povoljno za njega i Morgana. Ja sam u to sumnjala i na sreu pisala sam kui samo o stvarima koje se tiu iskljuivo mene i ljudi tamo. Prije dva tjedna Blucher me pitao da za njega radini uredski posao po nekoliko sati dnevno, nakon redovitog rada u koli. Smatrala sam da e biti najbolje da mu udovoljim, ali sam traila jedino slobodno popodne, za onaj dan kad je trebalo da se sastanem s tobom. Blu105

cher naizgled ima dobro miljenje o mani. ula sam ga kad je o tome raspravljao s Morgamom. Nazvao me lutkicom te se smijao kad ga je Morgan upozorio neka pripazi na mene. Odgovorio mu je da ja radim svoj posao te se ne mijeam s mukarcima niti brbljam sa enama. Onda je on uo mene kad sam Friela stavila u red. Ti se sjea kakvu sam nezgodu imala s Frielom. Sto se tie Morgana, Indijanci ga mrze. M za sto godina nee vjerovati niti jednoj rijeH iz njegovih usta. Taj ovjek lae Indijancima, vara ih u poslu i krade im vodu i zemlju. ' Zahvaljujui poslu u Blucherovu uredu doznala sam kojeta. Ovdje i vidim i itani daleko vie no to moj rad iziskuje. I to mi je veoma potrebno. Ja se nalazim ovdje radi tvoga interesa. Blucher, kao Nijemac, veoma je zainteresiran ratom u Evropi. On mrzi Englesku, a mrzi i Ameriku. No, ja zmam kako da se odnosim prema njemu. Morgan, meutim, taj sumnja u svakOiga. On je ovdje prava vlast. Hvali se kako je svojim prethodnicima, u ovoj

rezervaciji uspio pomelmuti klipove. Poela sam shvaati kako mu je to uspjelo. im neki novi slubenik ili misionar doe, Morgan ne gubi vrijeme nego sprovodi svoju osebujnu politiku. Laima i uvjeravanjima pridobije prioiicu za sebe, a kad mu to poe za rukom onda mu postavi zamku. Zamisli neku smicalicu, od onih koje ti ve zna, a koju onda sprovedu njegove priipetlje. Ukoliko u tome promai,, smjesta estoko zamrzi novajliju i gleda da ga se otarasi na svaki nain. I Bluchera dri u aci, to nije teko uoiti. Na primjer, Sam Ween, mjeanac, je Blucherov tuma. Blucher mu najvie daje po dvadeset dolara mjeseno, ukoliko mu ita daje. To mi je Sam lino rekao. Meutim, ja sam vidjela dokumente o visiini plae koju vlada isplauje Blucherovu tumau. Meutim, Morgan ima jo neto na raun Bluchera, osim ovog sitnog potkradanja kase Ujka Sama. Sve to sam dosad navela vodi na glavinu svrhu ovog pisma. Gospoica Herron, matrona mladih Indi-janki, jest Morgan ova desna ruka. Ja sam se pak dobro sprijateljila sa Gekin Yashi. Ona nije samo ljepotica, kako joj ime kazuje, nego je i dobra i umiljata djevojka. Mnogo smo priale, te mi je ona kazala kakve "je nevolje mue, premda je jako stidljiva i uplaena. Go106 spoica Herron je mrzi. A kako sam se ja zainteresirala za Gekim Yashi, to je gospoica Herron zamrzila i mene. A to se tie Gekin Yashi, situacija je ovakva: Mior-gan njoj govori o vjeri, a nama uiteljima pria kako je ta djevojka inteligentna i kako e ubrzo postati veoma dotora kranka. Ali se meni ini da on nije iskljuivo zainteresiran da od nje uini dobru kranku. Djevojin otac, Do etin, ne dozvoljava keri da ode Morganu kui ili u kapelicu. Protiv toga nema lijeka te su i Morgan i Blucher kivni na Do etina. Morgan je uticao na Bluchera da propie kako su djevojke oba-veane da odu u kapelu sluati Morgana i njegove propovijedi. Od djevojaka e se traiti da se dre toga , propisa. Bojim se da e to dovesti do nemira meu ^Indijancima. No propis e se sprovesti i Morgan e provesti svoje. 'Gekin Yashi se toliko boji Morgana da fiziki dre samo kad se spominje njegovo ime. Ja ne vidim drugog spasa za nju nego jedino da je ti odvede iz ove kole i sakrije je negdje u divljini, u kakvom kanjonu, dok je Morgan ne zaboravi. S tim e se spasiti Gekin Yashi, ali ne i bilo koja druga djevojka Indijanka koja e doi na red i zapasti u slinu situaciju. Ti, dakako, shvaa da e se izvrgnuti opasnosti, izvodei takav plan. Opasnosti po svoj ivot! Ne prijeti ti samo zatvor, nego i smrt. Pa neka je moj plan lud, jer e Indijanci u Mor-gainovoj slubi sigurno pronai Gekin Yashi ma gdje je ti. sakrio, ali ja ne mogu smisliti nikakav drugi. Ovo je dugako pismo, prijatelju moj, a Wither eka. Moja e lina poruka stii do tebe prije nego te vidim, to se nadam da e biti uskoro. Nophaie je mozgao nad pismom itajui ga iznova i bivao sve mraniji r zamiljeniji. Plan koji je predloila Marian i njemu je pao na um, a sada, u svjetlu nijemih otkria, on odlui da preuzme rizik i otme Gekin Yashi iz kole. Vezan je za leaj svoga roaka na umoru, a ipak ima mnogo razloga zbog kojih bi morao pouriti u Mesu. Ali sad ne moe. Maaheseraie mu je blii nego Gekin Yashi. Nophaie je ekao, a teret je sve vie pritiskivao njegovu duu. Dok je uvao stado, iskovao je plan da spasi Gekan Yashi i sakrije je na sigurno mjesto. Lako ju je

107

sakriti od bijelaca, ali je gotovo nemogue od Indijanaca. Pa ipak, mora pokuati. Maaheseniije je umro jedne noi, dok je Nophaie spavao. Premda je to oekivao bio je to za Nophaiea udarac. U prisutnosti smrti, ispoljila se njegova indijanska narav. Svi se njegovi suplemeinjaci boje mrtvaca. A iz te ukoene, sablasne, bronane maske odletio je duh. Kamo je otiao? Gdje je sada? Tajna smrti isto je tako velika kao i tajna ivota. udnovata uvjerenja i vjerovanja Indijanca nisu li isto tako .uvjerljiva kao ona u bijelaca. Bez obzira na to Niophaie se strogo i tano pridravao pogrebnih obiaja svoga plemena. Indijanci njegova plemena obili su mrtvaca, ali su Nophaieu prepustili da ga pokopa. Pahuti, koji su tog dana tuda projahali, zaustavili su se da izraze svoju suut, a potom su oja-hali dalje. Nophaie se pomirio s injenicom da Nopasi ne obiavaju da ukapaju mrtve. Oni to izbjegavaju kad god je mogue. Inae, pogrebni ritual traje im etiri dana i za to vrijeme oni ne smiju jesti. Nophaie je nekoliko puta prisustvovao sahranama u plemanu. Zmao je ta treba da uradi, premda se nije mogao sjetiti veine molitava i naricaljki. Najprije je obukao Maahesenia u njegO'VU najbolju odjeu, obuo mu mokasi-ne i ukrasio ga srebrnim nakitom. Zatim se dao na naporan posao da'iskopa raku sluei se samo sjekirom i naotrenim cedrovini koljem. To je radio cio dan, drei i ovce u blizini. Narednog je dana, prema plemenskom obiaju, probio rupu u hoganu. Maahesenievo mrtvo tijelo ne smije iznijeti kroz vrata, a valja ga nositi do groba u savreno pravoj liniji. Nophaie je utroio mnogo vremena da to to bolje izvede. Les je zamotao u najbolji gunj, iznio ga spustio u .raku. Potom je zatrpao mrtvaca i izravnao jamu s kaduljom. Ali to nije bilo sve. Morao je raskoliti Maahesenievo sedlo, i zdrobiti njegov kotao i ostalo kuhinjsko posue s kojim se pokojnik sluio i sve to mu poloiti na grob. Tim unitavanjem trebalo je osloboditi duhove tih stvari, kako bi oni mogli pratiti Maakesenia u Vjena lovita. Drei se propisa, Nophaie se uputi u kadulju da dovede Maahesenieve konje od kojih je tri morao, rtvovati. Ma koliko oz-\ biljno elio da se dri indijanskih obreda itavim w 108

putem morao boriti protiv samoga sebe. Maahesenie nije imao mnogo konja, a Nophaie je mogao u blizini pronai samo tri. Bili su mladi, krasni i p".ni ivotne radosti. Kakva teta ubiti ih. Zato ih ubiti uope? To mu je bio najtei zadatak otkako je stigao u postojbinu Indijanaca da odvede ta tri konja do Maahesenieva groba i da ;h tamo ubije. Jednog je konja morao zaulariti kako bi ga Maahesenie na onom svijetu mogao lako uhvatiti. Toga dana o zalazu sunca Nophaie je zavrio ove poslove, samo nije razorio ili spalio hogan. Odrekao se tog posljednjeg plemenskog obiaja, ali nije stupio u hogan i zarekao se da to nee uiniti ni ubudue. Sebi je podigao sklonite od iblja pod cedrom gdje je Ma-,iriam spavala. No ga je zatekla sama u drutvu jedino ;:;psa Teddvja i ovaca. Dugo u no leao je Nophaie bu-fdan. Oa je posljednji od svoga roda, a nikad nee imati Idjece. Teko ga pritiskivalo breme ivota. Veliki Duh prirode, to je disao oko njega, bio mu je isto tako blizak kao to bi bio svaki od onih duhova u koje Indijanac vjeruje. Tu je ta tajanstvena sila vjeno bie bes-krajnost. ivot tee dalje. Duh je napustio tijelo. Da li je iezao ili ivi iznova u nekom drugom obliku? Kao Indijanac, Nophaie nije mogao odgovoriti na to. Mogao bi odgovoriti jedino kao ateist. Otkad se vratio u pustinju njegova indijanska dua i razum bijelaca utonuli su u jednu cjelinu, novo bie koje se okrenulo prema prirodi. Kadulja i brdo, blistave crvene stijene i purpurni kanjoni, cedrova stabla, omorike, divna lica pustinjskog cvijea to su dijelovi prirodina pravog bia. Nophaie je osjeao snagu duha u klisurama i uivao u snanom zamahu orlovih krila nalik ma nategnuti luk. ula su mu bila upravo indijanski osjetljiva, ali on nije mogao misliti kao Indijanac. U zoru slijedeeg jutra Nophaie je izjahao u kadulju na putu za Mesu. Nekoliko milja od istonog obronka Nothsis Ahna, skrenuo je s puta i svratio u logor Pahuta gdje je unajmio djeaka da mu priuva ovce za vrijeme njegove odsutnosti. Pahuti su se obradovali to vide 109

r
Nbphaiea i pozdravili ga dobrodolicom. Ond su imali mnogo ovaca i konja; potrebe su im bile neznatne; ivjeli su miroljubivo i zadovoljno u osami svog pustinjskog zaviaja. Nikad nisu viali bijele ljude, osim prigodom rijetkih putovanja do trgovake postaje. Nophaie se morao siliti da shvati ljepotu njihova ivota. Ako je poneki starac i imao kakvu viziju o budunosti 0 zlu udesu Indijanaca, to nije nipoto pokazivao. Ali je Nophaie slutio zlo koje e doi, pa je tuan i zamiljen jahao svojim putem alei to ne moe i on biti sretan 1 samozadovoljan kao oni Pahute. Put ga je vodio kroz podruje starog poglavice No-paha, za koga je Withers bio rekao da soli vunu. Ete-nia, bogata, izrazio je nekoliko rijei sauea Nop-haieu zbog gubitka roaka i zaboravio razdor koji je postojao izmeu njih. Nophaie se tamo nije dugo zadrao. Stavie, on je ponovno vidio svjedoanstvo Ete-nijina bogatstva, kameni hogan impozantnih oblika, obore, kultivirana polja, tisue ovaca i opore konja, vode u izobilju i plemenske hogane' razasute po prostranom, cerima obraslom, valovitom kraju. Etenia je imao sve to Indijanac moe zaeljeti. Ali jedino na emu mu je Nophaie zavidio bila je jednostavna vjera koju su mu ostavili njegovi preci. Nophaie je kasom jahao kaduljinom stazom. Svje miris pustoi milovao ga je po licu, a pred oima mu se otvaralo purpurno prostranstvo proarano zelenim pjegama. Kakva neizmjerna oprenost izmeu njegovih osjeaja i osjeaja ljudi koji ovdje ive! O tome mu svaki dan prua gorak dokaz. Kad razgovara s Indijancima slui se njihovim jezikom, ali kad razmilja, mozak mu izraava misli engleskim rijeima. Odavno je nastojao da se toga odui, ali uzalud. Svaka misao polagano hotimino sroena indijanskim rijeima bila mu je razumljiva, pa ak i priroena, a ipak nije nikad imala isto znaenje kao na jeziku bijelaca. U tome i jest njegova tragedija on posjeduje nagone, emocije, duu Indijanca, ali njegove misli o sebi, njegova razmiljanja o samome sebi i svom narodu, inisu razmiljanja crvenokoca. Onako kako on gleda ljepotu ove divlje, usamljene zemlje i grubu jednostavnost Indijanca, njegovu udesnu uzdrljl-vost, njegovu suzdrlji<vu djetinju vjeru u nadnaravno 110 i besmrtno, tako isto vidi i ravnodunost tog primitivnog naroda, njegov nezdrav nain ivota, njegovo apsurdno potovanje vraa, njegov udnovat nedostatak kreposti, kao i hiljade drugih manifestacija neukosti, kad se usporede s napretkom bijelog ovjeka. Indijanci su blii ovjekovim iskonskim ivotinjskim precima. Ali Nophaie nije tek olako priznavao supremaciju bijelog ovjeka. Ima mnogo toga u emu mu je Indijanac nadmoniji. Mislio je Nophaie na Maahesenievu rezignaciju prema smrti i kako ju je pondzmo prihvatio i kad se pojavila. Sine moj, rekao je Nophaieu, nemoj \ stajati nada mnom da mi zaklanja sunce. Izai napolje s ovcama. Moj dan je proao. Pusti me da umrem sam. Kako je neizmjerno sebiniji i podliji obiaj bijelih jljudi! Nophaie se sjeao onog vremena na Istoku, u Cape Mayju, kada je igrao baseball i ivio meu bijelim ljudima kako su ovjeka na samrti vjetaki odravali na ivotu cijelih pet dana nakon to je trebao da umre. Pet dama neizdrive tjeskobe nametnuli su mu roaci koji su ga navodno voljeli! Indijanac je u tome bolji. On se ne boji smrti. Njemu e tajnovita

budunost ispuniti svoja obeanja. ivot poslije smrti ispunjenje je sadanjosti. Bijelcu je mrsko da napusti materijalne uitke; crvemokoac vjeruje u svoju duhovnu metamorfozu. Tog je dana, kao i mnogo puta prije, stigao do Kamena Kunje to je leao uza stazu. Po tom je kamenu djeak postajao ratnik. Mnogo ovakvih kamena lei ratrkano po zemlji indijanskoj i djeaci iz svake obitelji nateu se s njima i mue, dan za danom, godinu za godinom, dok ne doe onaj divan as, kada ih mogu podii i ponijeti. Potrebne su godine da se razvije i skupi toliko snage. Kad je indijanski djeak kadar podii taj kamen, on postaje ratnik; kad je kadar da ga daleko ponese, onda postaje jak ovjek. Uzmogne li ga ponijeti vrlo daleko, postaje div. Ta je vjeba objasnila Nophaieu zato je Indijanac kadar ponijeti omorikin panj Hi ceo cedar s planine.

Nophaie sjaha. Ne moe samo tako proi mimo Kamena Kunje. On mu u lice dobaci izazov. Da okua
111

muku snagu! Mo koju potuju bogovi! Snagu ruku koja prekrasnim svjetlom ozaruje tamne oi indijanske djevice! Udahnuvi duboko i prignuvi se, Nophaie obujmi kamen rukama i upne iz sve sile. Podie ga. Malo ga pomae. A zatim mu strano otea u rukama, ote mu se i on ga ispusti, okupan znojem i uzdrhtalih prsiju. Ogoreno je piljio u taj dokaz indijanske ilavosti. S prezirom se sjeao svojih trijumfa s igralita kolekih rekorda koje su tako slavili njegovi bijeli drugovi. Svaki momi iz ove pustinje jak je kao on. A prema mukarcima Nopaha on je pigmejac! Maahesende je u naponu snage podigao taj isti kamen do ramena i nosao ga stotinjak koraka. Nophaie je jahao dalje svojim putem, mislio na Be-now da cleash i promatrao panoramu koja se mijenjala Odjednom mu konj zaobie stablo cedra i usplahiri pred jednom hrpom kamenja. Nophaie je esto viao to kamenje, ali ga ono nijd nikad do sada zaustavilo. Zato mu se ovaj momena^ uini naroito znaajnim. Kad god Indijanac prolazi ovim putem, bilo da ide u lov ili u potragu koja u sebi krije kakvu opasnost, on e otkinuti jednu granicu cedra, poloiti je na kamenje, poklopiti je jednim kamenom pa e se moliti. Nagon natjera .Nophaiea da posegne za granicom cedra. On doda svoj kamen spomeniku i pomoli se za dobar ishod svoga puta. Zamisao mu se uini prekrasnom. On je indijanski poglavica koji je krenuo na opasan podvig. Kakvi su snovi i mata u crvenokoca! Ali uzalud mu je njegovo jednostavno i nagonisko negiranje razuma bijelaca. Uas je taj razum ponovo bljesnuo i oturio golu istinu. Njegov zadatak da spasi duu Cekin Yashi. Stii e prekasno ili ako ne prekasno, moi e samo da odgodi jedan zloin i jednu tragediju koji su neminovni kao sam ivot. Nakon osam sati dobrog jahanja, stigao je Nophaie do sljemena goleme visoravni s. kojeg je ugledao zelene pruge jablanova to oznaavaju poloaj Mese. Daleko je taj kraj od kadu-Ijinih visoravni to okruuju Nothsis Ahn. Gola, utaj pjeana pusto iarana blijedim zelenilom i dzbrazda-na modrim prugama katneojara, prostirala se i talasala
112

u dalj i s triju, strana se otvarala njegovu pogledu. Koprene jare, diu se lelujavo s pijeska i dima; a mlijeno bijeli oblaci valjaju se nisko nad mrkom linijom horizonta. Nekoliko vjetrom izvajanih utih klisura oznaavalo je mjesto koje su Nophaie i Marian izabrali za sastajalite. Tamo je bilo svjee sjene i sklonita od kia i pjeanih oluja, a i poloaj je bio povoljan jer se moglo osmatrati nadaleko. Marian nije bila tamo,'niti se njen bijeli mustang ukazao na dugoj, goloj padini to se sputala prema jablanima. Mogla je biti sredina podneva, za Marian jo rano. Nophaie se spremi da eka. Uskoro je njegova strpljivost bila nagraena pojavom bijelog konja koji je kasom izbio iz zelenila i usmjerio se prema njegovu sfcrovitiu. Nophaie je promatrao Marian dok se pribliavala. Nauila je da sjedi u sedlu poput Indijanca. Nophaie osjeti kako se sjene diu s njegove due, a sumnje nestaju iz mozga. Uvijek ushiuje pogled na nju. Ona sve vie postaje iv lokaz mnogih stvari: istinitosti ljubavi i vjernosti lemenitosti bijele ene znaenja ivota koji je vri-edan svakom ljuskom stvoru udesne spoznaje sree u otporu zlu, u borbi za druge, neem bezimenom i punom nade, a dubokom i mistinom kao to su izvori u prirodi. Kako on moe biti kukavica, kad ga ova bijela ena voli i radi na tome da pomogne njegovu narodu. Ona je negacija svih njegovih crnih misli. Mtisliti zlo isto je to i initi zlo. Nophaie je shvatio da e biti sretan i da e se s djevojkom rastati ojaan. Nita ga ne moe liiti ljepote njene prisutnosti. Napokon je ujahala u prolaz izmeu utih litica i orukavienom rukom domahnuila njemu koji se bio zgurio gore na kamenoj zaravni. Sjahala je, svezala mustanga za izboinu litice i popela se do Nophaiea. On joj pomogne onih nekoliko koraka uza strminu i dok joj je drao ruku, znao je da bi mu se ona bacila u naruaj, samo da je rairio ruke. Nikad jo nije tako snano zaelio da je zagrli, da se prea onoj monoj ustreptaloj potrebi za njom. Ali je on duan- da bude idealan Indijanac, kako ga ona zamilja. Ona ga je jednom nazvala svojim plemenitim crvenokocem. Moe li on dozvoliti da bilo koji bijelac bude vredniji toga imena?

r
Ali je pet tjedana promijenilo Benow dl cleash. Da li se sva razlika sastoji u svijetloj bluzi i suknji, koje je obukla umjesto uobiajene muke odjee za jahanje? Dok je ona govorila Nophaie ju je sluao i promatrao. Gdje je ona njena lijepa put, tako nalik na sedefastu laticu pustinjskog sago-ljiljana? Lice joj je sad zlatno-smee, a mravije i starije, osim kad se smijei. Samo joj modre oi i zlatna kosa daju pravo na ime Benow di cleash. I njeno je tijelo poneto izgubilo raniju punou. Pustinjsko je ljeto uinilo svoje; orui su vjetrovi osuili njenu put. A na njenom spokojnom licu ucrtala se nekakva tuga koja joj daje novu ljepotu i snagu. On, Nophaie moe prihvatiti tu njenu privrenost njemu

i njegovu narodu samo zato jer vidi da se u nje razvija neka finija enstvenost. S godinama koje e doi, ona nee aliti kad se bude sjetila ovog vremena i Nop-haiea. On ima mo da to predvidi i zato moe da se raduje zajedno s njom. Onda je ona prela s novosti o svojim prijatelji: na istoku na dogaaje u Mesi i naravno, pripovijed. mu, kako je ona ve umjela, o smijenim zgodama zl kojih se oduevljavala indijanskom djecom. U koli je bilo i zabavnih i patetinih momenata. Nophaie je bio zadovoljan kako je ona napredovala u jeziku Nopah, a ipak je osjetio nekakvu neobinu i neobjanjivu alost sluajui Marian kako govori tim jezikom. S pria o indijanskoj djeci prela je na spletke u Mesi, u koje su sad bili upleteni i prijatelji koje je tamo stekla, neki mladi Teksaanin i njegova ena. Zahvaljujui makinacijama Bluchera i Morgana, oni se nalaze u nevolji. Nophaie je poznavao Teksaamina, koji,se zvao Wol-terson. Bio je dravni slubenik, nadglednik stoke, posao mu je bio da jae krajem i pouava Indijance kako se vodi briga o ovcama, konjima i govedima. Ono malo to je Nophaie uo o Woltersonu od Indijanaca, Teksa-aniinu je moglo samo sluiti na ast. Zato je Nophaie s posebnim zanimanjem sluao Mailan te je ubrzo saznao istinu o Walterson0vom sluaju koja mu se uini veoma znaajnom. Wolterson je doao u pusitnn'ju iz zdravstvenih razloga. Kako je bio stoar, to su ga imenovali za nadglednika stoke Indijanaca u podruju oko Mese. Poto je taj mladi ovjek bio iz fine junjake porodice i kako j* imao izvrsne preporuke, to je upravitelju smjesta bio antipatian. Kad je upitao Bluchera kakva e mu biti dunost, taj mu je kratko odgovorio: Jaite naokolo, i to su bile sve upute koje je Wolterson ikad primio. Morgan je pokuao pridobiti Woltersoma tako to se gospoica Herron najprije ulagivala gospodi Wolterson. Meutim im su WolterscwiO'Vi otkrili stanje koje je poznato svim starijim stanovnicima Mese, ulagivanje je prestalo. Onda je poelo podmuklo rovarenje protiv i Woltersona. Poto ja danas odem, zakljui Marian, ti odjai dolje i obii Woltersona. Zatim upitaj Indijance to mi-o mjernu. Blucher e ubrzo smisliti neku optubu protiv njega i zatrait e istragu. A ako Wolterson ne dokae da je prav, bit e otputen. Onda emo izgubiti jednog dobrog prijatelja Indijanaca. Wolterson se spri-ateljio s Do etinom, i to je pravi razlog zato ga Mor-. mrzi. \ A... Gekin Yashi? upita Nophaie polako i lorzmajui. Jo uvijek je u sigurnosti i dobro, odgovori Marian radosno. Mlinovi melju kao i ranije, ah' ne tako brzo. Morgan je bio u Flagersto\wnu. Blucher se cijelo vrijeme prepirao sa svojim prirepcima Javjom Lordom, Ruhrom i Glendonom. Nisam ula mnogo, ali dosta. Sada najvie o Woltersonu, a neto i o zbrci oko zemlje i vode koju su stvorili Naklsi u Copenwashieu. Friel je dobio povlasticu na zemlju koju su nekad posjedovali ili barem koristili Nokisi. Blucher je, dakako, pomogao Frielu u tom sumnjivom poslu, ali sada to ali zbog svojih novih muica... Jo nije izdana naredba da indijanske djevojke moraju poslije kole obavezno pohaati Morgano'vu kapelicu. Ali je izvjesno da e je izdati... Razgovarala sam s Gekin Yashi. Ona je spremna da bjei. Pronale smo razloga da ona dobije dozvolu da posjeti oca. Wolterson vri dezinfekciju Do etinovih ovaca, a Gekin Yashi je jutros odjahala do hogana. Ona je sada tamo i ostat e preko nedjelje. Moe otii nou onamo i dogovoriti se kako da je saeka kad se bude vraala sama. Do etinu e biti drago, ree Nophaie. Da li je Wolterson upuen u ovu stvar?

115Da i on se slae. Ali mu ne smijemo dopustiti da i on uestvuje u tome.

Odvest u Gekin, Yashi k jednom Pahuteu u Dolini utljivih stijena, odgovori Nophaie zamiljeno. Samo nekoliko Nopaha ana za to mjesto. Duboko je u kanjonima, ispod zapadne strane Nothisis Ahna. Dolina utljivih stijena? 'Marian se zamisli, zatim e naglo: Hoe li mene jedinom odvesti onamo? Hou, Benow di cleash, odgovori Nksphaie. Ali se time izlae opasnosti. Od ega koga? Od mene! Marian porumeini ispod svog zlsanog tena, a pogl upre u Nophaieve oi. Nophaiev sa pogled spusti njenu preplanulu ruku koja je zadrhtala pa se stisl oko rukavice. Ti... ti se ali. Ne, mislim da govorim istinu, odgovori Nophai' Jednog e dana divljak i civilizirani ovjek u me: zapodj'Snuti borbu. Moja Dolina utljivih stijena je naj-arobnije, najdivnije i najljepe mjesto na j samotni je u cijeloj ovoj pustoi. Crvene i bijele stijene su visoko da im ne moe vidjeti rubove brzak otopljena snijega, cvijee, trava i drvee!... Ako te ikada odve-dem onamo, moda te vie nikad neu pustiti. Ah, ti me samo plai, nasmija se Marian. Vidim da si jo uvijek zadrao neto od one sportake okrutnosti. Ali, ako sve proe dobro, povedi me tamo da posjetim Gekin Yashi. Hoe li? Moe li se ti izvui odavde? Nophaie, ja neu moi dugo da radim u Mesi, odvrati Marian. Jednog e dana Blucher progledati moju dvolinost. Jer sam se sigurno posluila svojom enskom lukavou da ga obmanem. U redu, onda u te odvesti u moju Dolinu utljivih stijena. Marian poloi ruku na Nophaievu, zagleda mu se u lice, pa obori pogled, oito suspreui osjeaje. Nophaie... Gekin Yashi te ljuba. To je dijete! Ta, ona me je vidjela svega nekoliko t puta, prosvjedova Nophaie sjetivi se s mukom Do etiinova prijedloga da oeni njegovu ker. Svejedno, vidjela te je dovoljno. Ove indijanske djevojke rano sazrijevaju. Gekin Yashi jo nema petnaest, ali je po osjeajima ve ena. Meni je ona veoma ljupka i mila. Ona je najbolja uenica u koli. Provela sam s njom sve vrijeme koje sam imala. Vjeruj mi, Morgan nije jedini otrovni gmaz koji ugroava tu djevojku. Gekin Yashi je prava Indijanka

do sri, ali ima razuma. Ona voli manire i obiaje dobrih bijelih ena. Rekla sam joj kako bijela ena, kad voli, smatra sebe posveenom samo onom mukarcu koji ju je osvojio. Marian, zar td misli da je jedini spas za Gekin Yashi u tome da ju ja oenim? upita Nophaie. Mogao bi... biti, promrmlja Marian kolebljivim glasom. Ako ... ako ti... Ali ja ne volim nju i ne mogu je oeniti, objasni Ntaphaie. Bar toliko sam nauio od bijelaca. Nakon toga vie nisu govorili o Gekin Yashi. Nophaie je osjeao ogromnu suut i njenost prema bijeloj djevojci. Kako ga je ona nadahnula da ovlada sobom, da potisne bijedu i gorinu! Pred rastanak ona se ponovo malo oraspoloila, postala neto veselija i vedrija, A kad je dolo vrijeme da se rastanu, lagano je rukom dotakla -njegovo lice pa je trkom prela strmen i poja-hala mustanga. Dok se udaljavala u galopu, jednom se okrenula i mahnula mu. Njena je kosa na suncu blistala zlataim sjajem. Nophaie ju je pratio pogledom dok nije nestala iz vida. U njemu se mijeala duboka i udna nekakva ustva s jedine strane tuga zboig vlastite sudbine, s druge ushienje to njega, jadnog i izgubljenog Indijanca, ona ena, tue, bijele rase uzdie' na pi-jedesital kao kakvo vie bie.
116 117

GLAVA 9. Na gornjem kraju duge staze to je tekla izmeu drvoreda jablana i koja je predstavljala jedinu ulicu Mese, stanovali su VVoltersonovd, u maloj kamenoj kui koju su sagradili jo osnivai naselja. Tu je bio topolik, a u njemu maleno jezerce, oivieno trskom po kojem su plivale patke, dok su naokolo kosovi i poljske eve pjevali svoje pjesme. Raslinje je tu bilo bogato, tamnoze-leno, a u svjeoj sjenci osjeao se slatki i opojni dah ljeta to je dolazio iz vrele pustoi. . Iza Woltersonove kue bio je vrt za kojim se prostiralo igralite indijanske kole. Nophaie napoji konja na uskom, brzom potoku to je tekao iz jezerca kroz Woltersonov vrt i du plota prema vonjacima. Sunce se sputalo prema zapadu, danja je ega jenjavala. Dolje, u dnu dugakog drvoreda Nophaie je spazio Indijance i mustange ispred trgovake postaje. On proe kroz otvorenu kapiju i pusti konja da pase po bogatom zelenom travnjaku to je graniio s jarkom za navodnjavanje. Kako si Nophaie! zau se neiji tih i otegnut glas. Jako mi je drago da te vidim. Nophaie na svom jeziku uzvrati pozdrav Teksaa-ninu. U rezervatu je bilo jako malo bijelaca koji su ga ikad uli da progovori na engleskom. Wolterson je bio mlad ovjek, visok i vitak, lica preplanula od sunca i lijepih crta. Na nijemu nije bdio nieg grubog. Njegove izme s visokim petama i sombrero sa irokim obodom bili su tipini upravo kao i njegov naglasak. Nophaie ispusti uzde i sjedne kraj mjesta gdje j Wolterson kopao ogranak jarka za navodnjavanje. Tekr saanim dobaci Nophaieu kutiju s cigaretama l vrati se poslu. Stazom projahae Indijanci. Tandrkajui prooe i jedna teretna kola, vuena estopregom, natovarena ogrjevmim drvom, a voza je pjeke iao kraj njih. Negdje u Uu zujale su pele, a potok je melodioano mrmorio. Nopahi dre mnogo do tebe i tvog rada, progovori Nophaie Ti si prvi nadglednik stoke kojeg su ikad pohvalili. Ako te pozovu pred kakvu istranu komisiju, dovest u ti Eteniju, Tohoniaha bi donyja i neke druge utjecajne poglavice da svjedoe za tebe. To je zaista lijepo, Nophaie, odvrati Wolterson. Slutim da e mi oni trebati. O Gekin Yashi nita nije reeno. Wolterson je govorio o svom plamu dezamificiramja ovaca i u cijelom kraju sve do Etenijina posjeda. Nophaie i Pahuti s visoravni morat e dotjerati svoja stada dolje. U ijizind je trava ve porasla, tako da Nopahi ne moraju lutati daleko. Wolterson je obavijestio Nophaieja da e vlasti pokrenuti akciju analize krvi goveda i konja, budui da je stoka poela obolijevati od tuberkuloze, a naroito konji. Svakog bolesnog konja i bika valjat e ubiti, rekao je VVolterson ozbiljno. Ali, hoe li biti teko uvjeriti Indijance da je to potrebno? Bojim se da se to ne moe sprovesti, odgovori Nophaie. Je li zaista nuno potrebno da se izvri analiza krvi stoke? Mislim da jest. Ja sam poslao prijedlog u Washing-ton, ali mi se ne sviaju eventualne neprilike s Indijancima ... Nophaie, da li bi mi ti htio pomoi da to objasnim tvojim suplemenjacima? Bih, ako najprije uvjeri mene da je to potrebno. Dobro. Kad doe nalog, najprije u odjahati na tvoj panjak, da vidi kako vrim analizu. Da li Eteni ima mmogo goveda? Ne ba mnogo. Sva su zdrava. Nophaie, ona mogu izgledati zdrava, a da ipak imaju tuberkulozu. U tom asu indijanski djeaci i djevojice poee navirati iz velike crvene ake spavaonice, liili su na bujicu odjee od plave pamune tkanine. 119

r
Nophaie primijeti da su to samo djeca od tri do pet ili est godina. Ta je horda malenih skakutala, ali utke, igrala se, ali bez crne bunosti karakteristine za bijelu djecu. Nekoliko stotina njih ratrkalo se irom igralita, bio je to ivobojan i veseo prizor. Nekoliko je djeaka prilo icanoj ogradi te je kroz nju zurilo u Nophaiea. Vidjelo se da su zdravi i da ih dobro paze, a u svakom sluaju bili su istiji nego bilo koje drugo indijansko dijete. A kako im je pogled bezizraajan! Cime su im oi prazno zurile u Woltersana, a ni Nophaiea nisu gledali s nekim veim zanimanjem. Nophaie opazi i dvije uiteljice koje s,u izale s djecom na igralite, ali se nisu pribliile dovoljno da bi ih prepoznao. Uto se pojavi gospoa Wolterscin, pola je u vrt s rukavicama na rukama i s'lopatam. Bila je to upadljiva mlada ena, tamnoputa poput Indijanke. Na njenoj se puti ve ukazivalo djelovanje pustinjskog vjetra i vruine. Radosno je pozdravila Nophaiea. On primijeti kako joj je pogled preletio preko ona tri indijanska djeaka i iza njih preko igralita kao da nekog trai. Bno dolazi Marian s Evaingelinom, re Wolterso-nova ena radosnim tonom. I Nophaie ugleda Marian kako im prilazi vodei jednu indijansku djevojicu. Uini mu se da ovaj susret nije ba tako sluajan kako bi se mogao initi drugima. Obje uiteljice 'promatrale su Marian. A Nophaie je svojim otrim oima na tran spazio lice neke ene ina prozoru kue s ome strane drvoreda. Cesta kao da je sada postala prometnija. Indijanci su odjahivali u pustinju. Neki su se stariji uenici igrali s loptom. Prola su i tri radnika Indijanca s dugakim lopatama preko ramena. Dakako, otegne Wolterson oiju uprtih u drvored. A evo dolazi i laov broj jedan rezervata. Bobe ne govori tako, brzo e njegova ena. Mogao bi te netko uti. I samo drvee ima ui, a da i ne govorim o ovim indijanskim djeacima. Nophaie ugleda mladog ovjeka krupne grae, grubo odjevenog, tipino zapadnjaki, u hlaama od baruna, izmama i sombreru, u kasu kako zaojkree prolazom. Vidjevi skupinu ljudi u vrtu, ovjek skrenu i za120

bacivi sombrero, deseta do vrata. Lice mu je bilo preplanulo, iroko, gotovo prosto, tankih usama i izbu-Ijenih oiju boje cnnog vina. Kako ste ljudi! ree glupo se cerei Tja, valjda ne radite ozbiljno?, Zdravo Jay! odgovori Wolterson. Ja nemam mnogo vremena osim naveer. Tja, ini se da ga ima naprotiv napretek, odgovori drugi podrugljivim tonom. Gle tko je tu lijepa gospoo. Nadam se da u nai enu nalik na nju. Nophaie je sad prvi put vidio Jay Lorda. Bezbrian, beutan, nehajna dranja, vjeno naceren, taj Zapadnjak nije nimalo poboljao Nophaievo miljenje o bijelcima. Lordovo dranje, tako upadljivo, opreno dranju dobroudnog Wolterscina, koji je u Nophaieu probudio prijateljstvo i prisnost, razdrailo je neto latentno i uspavano u Indijancu. Jay Lord, vi ste slab laskavac, primijeti gospoda Wolterson. Slab. Nte bih rekao. Ja sam veseljak, odgovori Lord i ueta u vrt. Njegov drski pogled pade na Nophaiea i on ga oslovi na jeziku Nopaha. uj, nije li to onaj Indijanac iz koleda? zapita on Woltersona, vidjevi da mu Nophaie ne obraa panju. Tko? otegne Wolterson. De, hajde, odvrati Lord revoltirano. Koled, ovaj je Indijanac iao u koled. Valjda nee rei da jedino ti to ne zna! Jay, ja nita ne znam. Tano. Prvi put si rekao neto pametno. A ja mislim da to manje zma, to si sigurniji, ha? Zatim Lord opazi Marian, koja je prila ogradi s indijanskom djevojicom. Gospoda Wolterson je pola prema njima, uzvraajui Mariani pozdrav. Lord skine sombrero i nisko njime mahne, neotesan u svom shvaanju dostojanstvenog pozdrava, sran u svom divljenju. Ja bih se malo zadrao kod vas, ree on kad se pribliio ogradi i naslonio na nju. Hej, tko je c*va djevojica? Nisi li Indijanka?
121

r
Nisam, piskavo e djevojica zauujue dobrim -engleskim jezikom. Ja sam Evaragelina Warner. Ho-ho! Pazi ti to malo Indijance! usklikne Lord s bunim smijehom. -j

Jay, molim vas, nemojte se rugati Evi, ree gospo- J da Wolterson moleivim tomom. Svi mukarci joj se "i rugaju to je tako bistra. Ali vi ete nju pokvariti. . Nophaie je bio uo za to trogodinje udo od djeteta. Njezina majka bila je sretna to se rijeila keri, ali se ipak silno ponosila Evinom slavom. Iz nekih udnih razloga ta je djevojica, inae punokrvna Indijanka, svom duom zavoljela jezik i obiaje bijelaca, tako da je nakon dvije godine mrzila i samo ime Indijanac. Bila je jedro dijete, krupne glave, okrugla lica, crnih oiju to zure, bujne kose, ni po izgledu ni po izraaju lica nimalo drugaija od ostalih djevojica Indijanki. Nophaie se ivo zainteresira za Evu. Ne, nisam nisam, estoko odvrati Eva i no-gorn udari u ianu ogradu. Svejedno, Eva, ree gospoa Wolterson, kleknuvi l uzevi ruku male djevojice. Nego ide u krevet. Odjednom se iza njih zauo neiji glas, jak i s nekakvim posebnim zvukom, koji naredi: Zaveite gubicu tom derietu! Nophaie je znao i prije nego to se okrenuo da je to Morgan. I sad je doao u priliku da izbliza vidi tog ovjeka. Doi Eva, ree Marian urno, podie se i odvede dijete. Nophaie je gledao Morgana. Bio je to ovjek zrele dobi, srednjeg rasta, krupna tijela, a cijeli je izgled njegov odisao drskou. Imao je glatko lice na kojem su se posebno isticale blijede oi boje leda i iroka usta tankih, stisnutih usana. Nos mu je bio velik, malo crvenkasto plav, a put maslinasta, a ne one zdrave, bronane boje kakva je karakteristina za pustinju. Vidjelo se da taj ovjek nije naroiti ljubitelj prirode. Lace mu je bilo neobinih, jakih crta, naroito s naglaenom misaonosti ili voljom, a izbrazdano dubokim borama, na mrgodnom elu upavih obrva. Imao je privlane snage, i ta privlanost kao da je poticala iz nje122 gova borbenog duha, iz dinamine sile njegovog mozga, iz njegovog monog momentalnog oruja. A sav je zraio netrpeljivou. Mbrgain se obrati Teksaaninu: Wolterson, agent mi je rekao da ste jutros odvezli Gekin Yashi kui. Jesam, gospodine, odgovori nadglednik, naslonivi se na lopatu i polako diui oi. Kako to? otro e Morgan. Pa, otegnuto e Teksaaniin, ako me pitate kakve veze ja imam s tim... vidite, Blucher je dozvolio Gekin Yashi da posjeti oca. Ja pak dezinficiram ovce kod Do etiina. Jutros sam morao odvesti tamo namirnice. Gekin Yashi ae vozila na kolima. To je sive. Hm! A kad se vraa? Ne znam. Rekla mi je kako se nada da e je otac zadrati kod kue. Morganov je nemirni pogled pao na Nophaiea i zadrao se na njemu. Nophaie ukrsti pogled s njim. Iako je tako dugo ivio meu bijelcima, ndje se mogao nauiti da poput -njih krije ili mas'kira svoje osjeaje. Ono to je zrailo iz Morgana izazvalo je neto u Nophaieu, neto iz dna njegove due. To je bila ona iskonska rasna mrnja crvenokoca prema bijelom neprijatelju! Bio je to nekakav sloen osjeaj roen u tom trenutku. Polako se uspravio u svoj svojoj visini, skrstio ruke na grudima i pogledao Miorgana okom u oko. Jesi li ti onaj Indijanac iz koleda? Nophaie nije osjetio potrebu da mu odgovori. Svakako, on je taj, ubaci- Jay Lord. Zovu ga Nophay ili tako nekako. Zar ne zna engleski? zapita ga Morgan otro. Da ujemo malo tvoj argon s Istoka. Ne moram govoriti engleski bogzna kako da bih ga govorio bolje od tebe, odgovori Nophaie savr-'io jasnim glasom, a na svoj tih i polagan nain. Staaa!? isfrflja Morgan. Nophaie ga je samo pogledao nedokuivim pogledom i vie nita ne ree. Jesi li ikada doao u moju crkvu? nastavi Morgan,, Nisam. Onda hou da doe.

123 Zbog ega? upita Nophaie. Da uje moju propovijed. Ako govori engleski tako dobro kako se hvasta, moe odnijeti rije Gospodnju rije kransku kui svom poganskom plemenu. Da ih naui kako e zasluiti nebo. Mi uope ne elimo u tvoje nebo, odvrati No>p-haie, Ako tamo zaista postoji takav raj o kakvom ti propovijeda, onda svu zemlju sigurno posjeduju misionari, a Indijanci nemaju gdje uzgajati ito i travu za sijeno. Misli da si pametan, je li, zareza Morgan. M organe i najgluplji Indijanac u ovom rezervatu dovoljno je mudar da te progleda. Ban! Tvoje pleme crijevodera je preglupo da vidi bilo ta, a ponajmanje da shvati vjeru bdjelog ovjeka. Indijancu je njegova vjera beskonano bolja od bijf-U-2ve. Hm! zapjeni se Morgan. Jesi li to nauio u koledu? Nisam. Nauio sam to kad sam se vratio meu svoje. A, tavie, nauio sam i da u ovom rezervatu nema ni jednog jedinog Indijanca istinskog kranina. To je prokleta la, zaurla Morgan pocrvenivi. Sta ti zna o Indijancima tamo? zapita Nophaie pokazujui prema pustinji. Nikad nisi bio- vani u pustinji. Morganovo je lice polagano problijedjeio, zgrilo se, vidjelo se da se on uipinje kako bi savladao bijes i zaprepatenje. No, iako je uspio da se savlada, ipak nije mogao posve doi k sebi od zaprepatenja. Tu je naiao na Indijanca koji je van dometa njegova iskustva. Ali je upravo u toj nagloj prepreci, u tom iznenadnom zastoju, Morgan iskazao svu svoju

vjetinu. Pokazao je da se umije obuzdati. Nophaie je proitao njegovu prepredenost. A isto je tako svojom profinjenom intuicijom pogodio da misionar mora biti sklop lupea i fanatika, bezobzirni uzurpator koji sebe nimalo ne zavarava u potgledu potenja, ali je istodobno i zanesenjak koji sebe smatra nekakvim apostolom. ta ti, po svom miljenju, ana o meni? upita Morgan.
124

Samo ono to Indijanci kau i to mogu vidjeti, odvrati Nophaie prezirnim tonom. Ja sam ovdje misionar prelio petnaest godina No-pahi su odbojni. Oni su suvie ogranieni da ocijene moje djelo. , Ne, gospodine Morgaine, odvrati Nophaie, nemate pravo. Moje pleme je jako brzo procijenilo vae djelo. Nemojte ni pokuavati da me razuvjerite. Ionako ne vjerujem u ono to priate. Bezobraanie! izdera se Mbrgain guei se od bijesa tako da su zaigrale naslage sala na njegovoj masnoj iji. Crkva nam alje misionare jer, valjda, smatra da e vjera spasiti nau rasu, nastavi Nophaie. Dravna vlast takoer alje svoje ljude. Veinom su to dobri ljudi. U svakom sluaju, te institucije mogu imati i dobre namjere, ali je alosno to da se medu njihovim povjerenicima nalaze i takvi kakvi ste vi i Blucher. Da ste vi pravi ovjek, mogli biste pomoi Indijancima. Mogli biste ih nauiti kako da bolje grade, kuhaju, anju, navodnjavaju, uvaju svoje blago, i spremaju ito. Mogli biste ih nauiti boljoj higijeni. Popravljanjem njihovog materijalnog stanja mo>gli biste podii i njihov moral. Vi biste im mogli pokazati kako bijelci rade. Ali vi ni sami ne radite vae su ruke, koliko vidim, njenije od ruku gospoe Wolterson, ako mi gospoa Wolte.rson doputa takvu usporedbu. Ne, gospodine Morgan, vi ne gradite, vi razarate, i to ne samo sve to je indijansko nego i trud i portvovnost dobronamjernih misionara. Morganovo je samoljublje bilo jae od njegove suz-drljivosti. On je morao ponovno prasnuti. Ja... ja u te strpati u zatvor! ree oni teko sapui. Zbog ega? Zato to govorim istinu? zapita Nop-haie s dostojanstvenim prezirom. Ovo je slobodna zemlja. Ja sam Amerikanac. Poteni Indijanac. Smlavit u te zbog toga, zaprijeti Morgan diui uzdrhtalu ruku. Nophaie skoi hitro poput munje, tako naglo da su i Morgan i Lord uzmakmuli kao pred napadajem. Morgan je problijedio.
125

Smlavi me na sudu! odvrati Nophaie prodornim glasom. Smlavi me pred svojom istranom komisijom! Nita ne bih vie volio. Tamo u dovesti Indijance i prave bijelce, da uju... Je li vam jasno, gospodine Morgan? AJi Morgan izbjegnu odgovor i mrana pogleda se pokupi, povukavi za sobom Lorda, izae na vrata i krenu niz drvored. Jo je samo o<pro Lo-rdov glas, tih i promil kao, noen povjetarcem. Nats se Nophaie okrenu Woltersonu i njegovoj eni. Uobiajeni Teksaaninov mir bio je poremeen. Vraki si mu potpalio, ree Wolterson diui duboko. Samo to nije pao u nesvijest, a i ja ... ovo su mi bili najsretniji trenuci otkad sam doao u Mesu! Ali je gospoa VVolterson bila blijeda i uznemirena. Oh, kako se razbjesnio! ona apnu. Da, jo nisam vidio Mbrgana tako uzrujana, odvrati njen mu tiho se cerekajui. Nije mogao vje^ rovati svojini uima... Nophaie, uj to e ti rei ovaj Teksaanin. Morgan e ti ve vratiti milo za drago. On je otrpio neizrecivu uvredu, i to pred drugim ljudima. Osim toga, uplaio se i ne samo da si ga zapanjio i razbjesnio, nego sd ga i uplaio. Ja sam to osjetio. Dugo prouavam tog ovjeka. Ne mogu mnogo dokazivati, ali osjeam da je sposoban za sve. Morgan je kukavica i iaov. udim se da ga ve odavno nije ubio koji Indijanac, ree Nophaae. To dokazuje koliko je moj narod strpljiv i suzdrljiv. Nophaie, ivio sam meu sileijama, nastavi Tek-saanio ozbiljno. Ne potcjenjuj Morgana. On je bio sirov Zapadnjak kad je prvi put doao ovamo. Dugo je na vlasti. Nlaprasit je podmukao. Spreman je na sve. Onaj koji se prije oborua izvojevao je pola bit- * ke, odgovori Nophaie okrenuvi se svome konju. Nikada neu danju jahati u Mesu, niti e Morgan ikada saznati da sam bio ovdje. Davno je ve pao mrak, kad je Nophaie stigao do hogana Do etina. Vatra je jo uvijek gorjela i u njenom je treptavom svjetlu sjedio otac Gekin Yashi, ovjek koji je tek proao srednju dob, snaan, upalih grudi, masivne glave i velikih kolutaivih oaju kao u vola.

126
Nophaie opazi da ga Do etin oekuje. Ponudio ga mesom, kruhom i piem. Dok je on gladno jeo, njegov je domain utke puio. Do etin nije bio bogata sa mnogo konja i ovaca poput veine njegovih susjeda, a mije bio ni poglavica, ali je zbog svoje inteligencije bio ugledan i potovan u plemenu. Gekin Yashi je bila njegovo jedino dijete. Do etanov panjak nalazio se u plitkom kanjonu kojeg je navodnjavao nepresuan izvor. Nophaie se obazirao po sjenama hogana ne bi li ugledao Gekin Yashi i njezinu majku, ali njih tu nije bilo. Vjerojatno ga je Do etin ekao da se s njim posavjetuje, pa je poslao ene u susjedni rodbinski hogan.

Do etin je od vremena do vremena prekidao utnju. Sloio se da Gekin Yashi poe s Nophaijem. Ali je sumnjao da je mogue dugo skrivati njegovu ker. Nophaie se ne smije izvrgnuti riziku da ga vlada kami to je oenio Gekin Yashi, miti moe dozvoliti da se sazna kako ju je on negdje sakrio. Do etin je nastavio priati o svemu to mu je povjerila Gekin Yashi; kako njega Blucher mrzi, kako je Morgan nju napastovao, kako su je silili da obavlja fizike poslove za ono vrijeme kad bi trebala biti u koli, kako se okrutno postupa s indijanskom djecom kako Blucher i njegovi pomonici troe sve mlijeko i voe namijenjeno djeci. Niophaie ga je obavijestio o navoj naredbi koju e Blucher uskoro donijeti da mlade Indijanke obavezno moraju ii u kapelu da sluaju Morganove propovijedi. Do etin je na to estoko reagirao. Gekin Yash nee nikada ii Morganu! Nakon te provale bijesa, on je dugo utio i mozgao, razmiljajui oito pun sumnje u budunost. Bilo je u Do etinu nekakve patetike i bespomonosti, to dimu Nophaiea. Do etin, mi smo u vlasti bijelih ljudi, ree Nophaie ozbiljno. Postoje i takvi bijeli ljudi koji vjeruju u pravdu za Indijanca. Mteutim, mi moramo biti dalekovidni. Indijanca e potpuno potisnuti u neplodnu pusto, a mo'da e ga i izbrisati s lica zemlje. Eto, mi se borimo protiv toga, Nokdsi se bore da ih ne prevare zbog njihove vode i zemlje, opet mi se upinjemo da
127

r
spasimo Gekin Yashi a to su sve sporedne stvari prema-konanoj sudbini naeg naroda. Mii se moramo odupirati, ali e kraj svejedno doi. - Bolje je da se borimo i umremo kao nai prei, Do etin e zvunim glasom. Da, bilo bi bolje. Ali tko e se boriti? Samo tu i tamo pokoji Indijanac koji nije slomljen. Do etin obori teku, taninu glavu, a mrane sjene, to ih je bacala svjetlost vatre, zaigrae preko njegove nepomine prilike. Nophaie, ti si mi doao s vizijom budunosti kakva je u bijelog ovjeka, on ree. Da. Tebe su uili da gleda srcem, a Nophaie je kod . bijelaca nauio da gleda mozgom. Sunce Indijaneva dana zalazi, Do etin prihvati tuno. Mi smo rasa koja izumire. U jasnoj, svjeoj sivoj zori Nophaie je u pustinji saekao Gekin Yashi, kako je bilo dogovoreno. Na istoku se nejasno svjetlo dizalo s pijeska i grmlja prema dugom plavom zidu stijenja to je presijecao visoravan, a iznad njega plamtio je blijedo uti vjesnik suneva roenja. Pustinja je bila tiha kao smrt. Nophaie je ekao, uprijevi naposljetku pogled niz blagi obronak u taku gdje se Gekin Yashi trebala pojaviti. Ona izbi na vidiku, vitak tamni lik na sivom mustangu. Nophaie osjeti uzbuenje u tom trenutku. Duboko u njemu pokrenue se stari indijanski nagoni. On je indijanski ratnik koji oekuje svoju indijansku djevojku. Pustinja se prua, prostrana i osamljena. Planina i visoravan dolina i kanjon, dugaki grebeni posuti drve-em, bezbrojne litice i pjeanici pustopoljina sve kao bez glasa a slavi ljepotu indijanskih legendi o ljubavi. Sunce se podiglo, sjajui sada na kosi Gekin Yashi, crnoj poput gavrana, na licu njenom, nalik na tamni cvijet. Dva su mjeseca promijenila Gekin Yashi. A on je nije nikada vidio drugaije nego u modro prugastoj kolskoj haljinici. Sada je na njoj bila jelenja koa i barun i srebro i perlice nonja njenog plemena. Kad je zaustavila malenog mustanga ispred Nophaiea, njene zagasite oi bljesnue plahim uplaenim pa ipak udesno sretnim pogledom; a zatim ona obori tamne tre128

pavie. Grudi joj se nadimale. Gekaai Yashi nije mogla sakriti svoju ljubav, a moda nije ni htjela. Nophaie se u srcu rastui zbog svoje bezvrijednosti i jalovosti svoga ivota. Keri Do etina, sluaj, ree on. Nophaie je Indijanac s duhom bijelca. On se vratio da pomogne svom narodu. On je Do etinov prijatelj. On voli Gekin Yashi, ali kao brat sestru. Nophaie se nee nikada oeniti... On e odvesti Gekin Yashi daleko u kanjon bijelih stijena, k Pahutima, i tamo e je sakriti. I on e uvijek biti njezin brat i nastojati da nju uini nalik na bijelu djevojku Benow di cleash, time to e je uiti to je zlo, a to dobro. Nophaie je jahao s Gekin Yashi prema sjeverozapadu, izbjegavajui puteve, sakrivajui to je bolje mogao njihove tragove i pretraujui pustinju otrim oima, ne bi H gdje ugledao indijanske jahae koje je htio izbjegnuti. O zapadu sunca skrenu prema hoganu jednog Nopaha u koga je imao povjerenja. Naredni dan pojavie se na horizontu crni obronci Nothisis Ahna. Gekin Yashi se postepeno osmjelila da progovori i konano poe razgovarati s Nophaiejem. Tako je on doao u priliku da vidi kako je kola djelovala na indijansku djevojku. Ono to je nauila bilo je uglavnom dobro. A bilo je i neega loeg. No kad se ona vrati kui i uda, te kad bude imala djecu, zacijelo e i njoj i njima koristiti njeno kolovanje. NO'phaie je to smatrao sigurnim

ukoliko se ana vrati indijanskom nainu ivota. Kroz dui vremenski period mnogi e mladi Indijanci oba spola potisnuti prljavtinu i nemannost priroene njihovim roditeljima. Nophaieu odlanu pri toj pomisli. Prema tome, odgoj koristi mladom Indijancu. U ovom odreenom sluaju, za pogrean sistem i nepravdu koja se namosi indijanskim djevojkama krivi su pojedinci koji dre vlast u rukama. Prostouna, potena indijanska djevojka, s primitivnim pobudama i nesputana nekim moralnim zakonom, samo je plijen zvijerima u O'bliju bijelaca. Bijela i crvena rasa ne mogu se mijeati. Ako je crvenokoac od prirode plemenit, sanjalica prirode, borac protiv zamiljenih neprijatelja, ratnik protiv ratnika iz drugih plemena, bie koje nije stvoreno za civilizaciju, s druge strane je bijelac u evolu129

r
iji za stepenicu vie od Indijanca, on je proao stadij barbarstva, daleko zaao u materijalni napredak, sebian i intelefctuailiziran, ali na nizbrdici dekadencije, koja je eeizbjeiva kao sama priroda. Jer Nophaie je jasno vidio da je priroda taj vrhovni zakon. Indijanac, ak i divljak, blii je onom savrenstvu na kojemu priroda radi tako misteriozno. Jedinka mora nestati da bi vrsta nadivjela. Prirodni su ideali snaga^ krepkost, plodnost, dug ivot, sve sami fiziki kvaliteti. Ako je priroda bog, onda jedina besmrtnost ovjekova lezi u njegovom potomstvu. Za tri dana Nophaie stie do logora Pahuta pod namrgoenim elom Nothsis Ahna, uvjeren da e onih nekoliko Indijanaca, kojima je povjerio Gekin Yashl sauvati njenu tajnu. Stajalo ga je svih ovaca da tim Pahutama plati uslugu koju e uiniti djevojci. Jer oni nisu mogli napustiti svoj panjak za neko neodreeno vrijeme i spustiti se u duboke kanjone a za to ih je valjalo dobro platiti. Nophaie se nije sjetio toga, ali se sada rado odrekao svoga stada. Mnogo mu je tee bilo da se oprosti s Getom Yashi. Nophaie! Nophaie! ona ga zazva kad je krenuo. Njezin povik probije mu srce. to je to vidio u njezinim tamnim oima? Zaista sjenku Indijaneve kobi! On se vrati da je utjei, da jo jednom izgovori rijei za koje se ne bi mogao zakleti da su istinite. Tada opet odjaha. Nophaie! njen je slabaan uzvik dopro preko kadulje, ali se on nije osvrnuo. 190
t

GLAVA 10. Od asa kad je dao svoje ovce Pahutima da se brinu za Gekin Yashi, Nophaie je postao nomad lutalica u kadulji. Sad, kad vie nije imao nikakvih odgovornosti, nije bio niim vezan za svoj samotni dom u visoravni. Ta je injenica isprva bila bolna, ali on e ubrzo otkriti kako je ta samoftraost neka vrst sebinosti koja ga odvaja od njegova naroda. On je u prolosti proveo samo malo vremena meu Indijancima, i to uglavnom kad bi od jahao do Kaidaba ili do Mese i natrag. Koliko ion je malo u stvari pomogao! Kad samo pomisli to je sve mogao uiniti! Gledajui sad na to, shvatio je da je tome kriva njegova ljubav prema samoi, tumaranju s ovcama kaduljom, snatrenju o svom neobinom ivotu; a kriv je i njegov razum kojim on shvaa da bi mogao otii meu svoje suiplemenjaike, ali ne bi nikad mogao postati dijelom njih. Nekoliko posjeta od hogana do hogana pokazalo je Nophaieu da se njegov poloaj meu Nopahima znaajno promijenio. On nije odmah shvatio emu da pri-pde tu dobrodolu promjenu. U domu Etenie ta se injenica ispoljdla u ljubomori Etenine keri ona i svi Nopahi saanali su da je Nophaie oteo Gekin Yashi. Nophaie se veoma zabrinuo zbog tog otkria, jer je ono proricalo zlo Maloj Ljepotici, odijeljenoj od plemena. Poto se posavjetovao sa starim Indijancem, sazmao je da se vijest proirila nadaleko i nairoko preko panjaka od jahaa do jahaa, od hogana do hogana, od usta do usta. Uskoro je svaki Nopah u rezervatu zmao za Nophaievo veliko junako djelo da je on oteo Gekin

r i
131

Yashi iz Mese. Nophaie je potomak poglavica; sad je postao mudar i junaki poglavica. Duh No-paha jo' je ivio. Nestali su slava i snovi, ali je jo uvijek ivio ovjek starih vremena, gospodar. Etenda se kleo da u itavu plemenu nema tog Indijanca koji bi izdao Ge-kim Yashi. Moda e koji puzavi, podli Noki Indijanac, u strahu pred Morganom i Blucherom slijediti trag Gekin Yashi do njena skrovita. Ali svaki se Nopah dii Naphaievim podvigom. Om je heroj. Sad je jo vei Indijanac, jer se posluio svojim mo>zgom bijela ovjeka da bi spasio djevicu ponosnog Do etina! Nophaie e uzeta za enu Gekin Yashi, zakljuio je Etenia. Odao je poast Nophaieu, ugostio ga i naredio svojim ratnicima da posjedaju oko hoganske vatre i da mu pjevaju prekrasne nopake legende o ljubavi i hrabrosti. Nophaie je bio nemoan da suzbije dojam to ga je stvorio kod svojih suplemenjaka. Svi Nopahi, a i Pahuti prihvatili su kao gotovu injenicu da je Maloj Ljepotici i sueno da bude Nophaieva ena. U jednom jedinom danu on se proslavio. Rezerviranost, prezir i antipatija prema No'phaieu izazvane njegovim odgojem bijelca, nestale su kao po kakvoj aroliji. Etenia je poznavao svoje ljude. Nophaie je zapravo ostvario tajnu elju svakog Indijanca. I za ciglih tjedan dama jahanja krajem, Nophaie je snano osjetio koliko su tane Eteniiine rijei. Svi su ga Indijanci potivali djeaci, djevojke, ratnici, poglavice, vraevi. Nopahi su bili ratnici. Oni su jo uvijek oboavali snagu i hrabrost' i u prvom redu cijenili borca. Mlade je gledala u Nophaieu ovjeka koga njihovi roditelji smatraju gospodarom, oko ijeg e se velianstvenog lika jednog dana plesiti legende. I onda je ojahao na svoj slijedei sastanak s Marian u Mesi. Cio je sat za vrijeme njihova susreta priao o promjeni koja je nastala poto je oteo Gekin Yashl iz vlasti misionara. Priajui to djevojci kao da je htio raistiti nejasno i udno poimanje onoga to mu se dogodilo. A Mairian je bila presretna. Nophaie, sad je dola tvoja velika prilika, ree ona gledajui mu u oi radosnim i ozbiljnim pogledom. Ti moe postati velika snaga svoga plemena.
132

Da prilika mu se pruila a inila se sjajnom. Njega e sluati i slijediti. Pusti me sad da govorim ier doskora moram poi, ree Mariain. Nitko ne sumnja u tebe. U agenciji jedino zmaju da je Getom Yashi .nestala. Blucher nije mario, ali je Morgan bjesnio. ula sam ga kako mahnita. To e izazvati svau izmeu njih. Do etin e nastradati. Bojim se za njega. Kakav je on divan stari Indijanac! Uzbudio me onako miran, mrk i rezerviran pred onim ljudima. Odgovarao je na svako pitanje koje su mu postavili, a ipak kao da nije lagao. Ovako je to ilo: Misli li da je pobjegla? -r- ispitivao je Morgan. Da odgovorio je Do etin. . Kamo? Tragovi Gekin-Yashi vode na sjever od puta za Mesu i gube se u pijesku. Ti e nam pomoi da je naemo, da se vrati. ' Neu, Da, hoe! Do etin e prije umrijeti nego to e loviti Gekin Yashi. Marian, znaj, ree Nophaie, Do etin je to isto l meni rekao. Oh, bojim se za Do etina, povika Miarian. Oni e mu se osvetiti. Nakon to je Do etin otiao, Morgan mi je naredio da napusrbim ured. Napolje, bljedolika mako! povikao je. Gurnuo me napolje i zalupio vratima. ula sam ga kako kae: Blucher kad pronaemo tu indijansku djevojuru, mora obznaniti onaj propis. A ako Do etin ne stavi otisak svog palca na taj dokument, zlo e se provesti. A tebe u pregaziti parnim valjkom ... Blucher je samo odgovorio: Gle, vraga! Morgan je na to zaurlao: Da, do vraga! Pregazio sam tim istim pannim valjkom jednaestoricu bivih agenata ovog rezervata i spreman sam da to uinim i s dvanaestim. Ja i Stari Zavjet imamo dovoljno snage za to! Zatim su utihnuli i ja nisam mogla razu-mijeti ta govore, ali su dugo priali. Mislim da bi ti mogao savjetovati Do etinu da se odseli u najudaljeniji kraj rezervata. On ne bi uinio ni korak, odgovori Nophaie. 133

f
Tada se zaista bojim za njega, ree Marian. U Morganovom pogledu, u njegovom temu osjetila sam neto... Strana ud tog ovjeka kao da se pokazala bez maske. I Blucher je sve gori. On je neto nervozan, mislim da ga zaokuplja rat u Evropi. Nophaie se vratio preko Red Sandvja, gdje su ga na trgovakoj stanici okruili Nopahi koje nije nikada prije vidio, pa je shvatio svoju vanost. Tamonji je trgovac kupovao vunu po pedeset centi za funtu i tuio se da je nema dovoljno. Indijancima nije bio potreban novac. Oni vie misu takli ebad. Nophaiea je iznenadio ovaj oigledni prosperitet i

nezavisnost to su ih pokazivali ti Ntopahi s ravnica. Nijedna od njihovih bogato ukraenih ormi nnje bila u zakgu kod trgovca to je bio neosporan znak blagostanja. Odjahavi s nekolicinom tih Indijanaca preko pjeanika prema sjeverozapadu, Nophaie je prevalio dvadeset milja pa i vie prije nego je napustio posljednjega konjanika na vratima njegova hogana. Niska ivo-zelena obala rijeke bila je posvuda poprskana stadima ovaca i malim skupinama konja i stoke. Kod svakog hogana ene su izvirivale na vrata, buljile u njega, smjekale se i aputale. Jedna starica prokri sebi put laktovima. Naphaie, pogledaj Nadglean nas pah, ree veoma dostojanstveno, koja je njegovala tvoju majku pri tvom porodu. Nadglean nas pah ti je prala oi. Ona ivi da te vidi, Naphaie, Ratnice... Doi, sjedni s nama. Nophaie ostade ondje, gorei od elje da uje o svojoj majci, sretan to osjea kako se postepeno sve jae zbliava sa svojim narodom. Kad je pala no i Nophaiea posluili veerom hogam je bio dupkom puni. Jeli su satima i pjevali do kasno .u no. Ova prilika kao da je inila ast i radost tim Indijancima, oni su uivali u Nophaievu drutvu. Mnoge su crne oi jae zasjale na njegove rijei. Slijedeeg je jutra jahao svojim putem, vie nego ikada impresioniran blagostanjem i sreom Nopaha. Kao da je tek sada mogao logiki zakljuiti da svih dvadeset hiljada Nopaha u rezervatu uivaju u blagostanju. Njegove su nade porasle toliiko da bi gotovo mogao povjerovati u ono to ree Nadglean nas pah: Sada je sve dobro. Samo su mudri starci, poput Etenie 134 i Do etina nazirali budunost. Veina je prostodunih Indijanaca ivjela samo u sadanjosti, smatrajui da njihovo bogasitvo ima samo po sebi svoju vrijednost; oni su jeli, spavali, jahali, uvali svoje ovce, a nisu ni mislili na propise bijelog ovjeka koji se poput sjene nadvijao nad kadulju. No zatee Nophaiea na hrptu velikog obronka to se uzdizao prema kraju visoravni. Udario je kraim putem od Shibbet tea na zapad prema Eteniimu panjaku. Konj mu se umorio. Nophaie ga oslobodi i pusti ga u kadulju, a sebi naini leaj pod gustim granjem cedra. Za veeru pojede meso i klip kukuruza to su mu ga dali u posljednjem hoganu. Sve istinski indijansko u njamu, to mu je teklo u krvi, uskomealo mu se ovdje u samoi i osami. Bio je miljama udaljen od svakog puta kojim je ikada jahao. Mogao se orijentirati samo prema Ntothsiis Ahnu. Bio je izgubljen u pustinji, sudei po shvaanju bijelca ali mu je njegova priroda crvenokoca govorila da se on ne moe nikada izgubiti. Legao je na cedrovo granje, stavio sedlo ispod glave, pokrio se gunj em i zagledao u bijele zvijezde. U tiini se pusto zatvarala u sebe, spremala se na poinak. Nije bilo ni zvuka, nikakva znaka ivota, osim daha prirode, prodorne snage nekog nevidljivog duha to je lebdio iznad svega, to je nastavao klisure i strujao u miomirisu kadulje. Dugo je Nophaie leao sav obuzet uvstvima kao pravi Indijanac koji je jedini u stanju da u takvim momentima iskljui svaku misao. On uope nije razmiljao, samo je osjeao. Takvu mogunost bijelac ne poznaje. I premda to nije shvaao razumom, misaonim procesom, ipak je bio neizmjerno sretan dok se nalazio u tom transu. Jer je vidio beskrajna i slobodna, omeena samo prugom, obzorja, nad njim se nadvila zvijezdama optoena plava nebeska kupola. Vidio je uarene zvijezde padalice, kako prolijeu preko neba. Vidio je kroz plave dubine u beskraj iza njih. Vidio je sjenu cedra ocrtanu na nebu i tamno sivilo kadulje i nejasne breuljke avetinjskih obrisa, kao u kakvom praskO'Zorju zemlje. Udisao je suhi miris otpalog, mrtvog lia to je odisao borovim dahom, te miris cedra, takora torbara iz rupe u pranom tlu, miomiris kau-

135

l je, slab nagovjetaj kie to je kroz mirni zrak dopirao s neke daleke oluje a iz sedla vonj konja i s nijim pomijean topao miris svoga tijela. Okusio je dah ivih bia i mrtvilo pustoi u komadiima cedrove kore i kadulje koje je nesvjesno vakao. Ui su mu upijale tiinu nije uo nita do tihog otkucaja bola prirode, to je moglo biti i kucanje njegovog srca u grudima. Osjeao je i svu besmrtnost oko seibe, vezu izmeu svog ivog tijela i praha kostiju svojih majmunskih predaka, osjeao je ivot posvuda iznad sebe, u kamenju i drveu, u nonim sjenama, u mistinoj zamagljenoj daljim, u prostranoj zemlji na kojoj je leao i u neizmjernom prostranstvu tamo gore sve je to osjeao kao dijelove svoga bia. Najedared, u njegovom dokonom, praznom i umra-anom duhu bijesnu misao, i sjeanje, i slika. On ugleda prekrasno Marianiino lice, okrunjeno utom kosom oi aurnoga plavetnila. uvstvo ljubavi ga uzburka poput bujice to je razvalila brane. I sjeti se da je on Nophaie, lutalica, odmetnik svog naroda, ovjek bez doma, bez svojte, bez stada, (najsiromaniji od svih Nopaha, osuen na iluziju, ovjek iji se ivot lomi na reetkama tue mrnje. Kad je stigao na travnatu visoravan ispod Nothsis Atona, Nophaie skupi svoje konje u opor i pogna ih stazom. Pahute. Te se noi uiogor; u dubokom kanjonu s obitelju koja je tamo ivjela, te je vidio da je glas o njemu stigao ak i u taj zabaeni kutak. U svakoj indijanskoj nastambi ukazuje mu se dobrodolica. O izlaza sunca usmjerio je konje uz dvobojni pristanak od zemlje i kamena, izbio na cedrom obraslu ravan, a zatim se spustio u kraj gdje lee monumentalne stijene, gdje se s bolom i tugom sjeao Oljata i svog djea-tva na panjacima. Preko crveno-ute pustoi udario je pireu.a Kaddabu. Naravno da u kupiti tvoje konje, rekao je Wit-hers, odgovarajui na Nophaievo pitanje. Koliko trai? Nophaie je askom oklijevao, a zatim je rekao iznos. To je malo, odgovori Withers. Dat u ti pet dolara vie po grlu. ta eli gotovinu ili robu? Nophaie se odlui da za dio svote uzme novu opremu i jedan revolver.

Mislim da e raditi ono to je Blucher kazao Wol-tersonu jahati naokolo, nasmije se Withers. Mogao bi poneto jahati i za nas ovdje. Drago mi je da si doao. Moja je ena ba htjela da ti porui da doe. Nophaie se pitao ta to hoe trgoveva ena od njega, osim ako nije neto u vezi s Marianom. Takoer je htio vidjeti da li je i do nje doprla njegova nova slava koju je stekao otmicom Cekin Yashi. Withersova ena mu se obradovala, htjela je uti ta je novoga, kako je Marian, ali nije imala ni pojma o otmici Do etinove keri. Nophaie, eljela bih da nam ovdje pomognete u jednom malom poslu, rekla je zatim. Da li znata onoga poluludoga Indijanca koga zovemo Shoie? Ne, odgovori Nophaie. On tvrdi da je opinio jednu enu koja je umrla. A rekao je i drugim dvjema enama da namjerava l na njima okuati svoje arolije. Prva, Nolgoshie stalno je na to mislila i razboljela se. Bojim se da e od toga i umrijeti. Pomognite mi da nagovorimo Shoia da izjavi kako je skinuo sa nje svoju aroliju. Potom odja-ite do Nolgoshiedna hogana i kaite joj to. Druga je Beleantha, ena, dobrog i bogatog Nopaha. Bojim se da e i ona poeti da razmilja o tom uroku. Kako bi bilo da joj vi kaete da je taj urok obina kojetarija i glupost. Tako ste vi i Morganu rekli da govori gluposti i to se ve proirilo cijelim rezervatom! Oi gospoe Withers blistale su veselo. Ve su me mnogi Indijanci pitali za to. Onaj grlati Lord Jay prepriao je sve to u trgovakoj postaji u Mesi pred nekolicinom Indijanaca. Talko se razglasilo. Ja sam mislio da Jay Lord spada u Morganove sfcuitonoe, primijeti Nophaie zamiljeno. Ne, on je Blucherov ovjek. to se toga tie, oni se svi meusobno mrze. No, hoete li ostati ovdje u postaji nekoliko dana i pomoi mi da oslobodimo ove dvije ene od Shoievih arolija? Gospoo Withers, da li vi ozbiljno mislite da te Indijamlke mogu oboljeti i umrijeti od toga? Da li mislim? Ja to znam! To se esto dogaa. Za Indijanca je misliti zlo isto to i biti zao. Ako natjerate Indijanca da misli na to, onda to postaje za njega Stvarnost.
!>>"" *

r
Da, anam, ali jo nikad nisam uo da bi neki suludi Indijanac bio kadar vraati. Nophaie, protei e godine prije nego dobro upo-anate sve praznovjerje vaeg naroda. A nikad ga neete potpuno razumjeti. Sjetite se da ste ivjeli daleko od njih. Ja mogu djelovati na njega, on odgovori, a zatim je ukratko obavijesti o onome to se zbilo u Wolterso-vom dvoritu u Mesi, o svom razgovoru s Do etinom, 0 tome kako je odveo i sakrio Gekin Yashi, te o tome kako je reagiralo njegovo pleme. Gospoa Withers se silno zainteresirala, gotovo se uzbudila, ali i zabrinula. Dakle, tako li je bilo, uskliknula je. Pitala sam se odakle taj nagli interes za vas. Nophaie, da ste bilo to drugo uinili ne biste stekli toliku slavu meu Indijancima. To e vas visoko podii. Na neki nain to je dobro, jer bez obzira na ono to e se dogodite za vae se ime zna. S druge strane i nije dobro. Oni e se doepati Gekin Yashi. Neki od Noki Indijanaca e joj ui u trag. Ako Blucher sazna da je to bilo vae djelo, uhapsit e vas. Ako pronau Gekitn Yashi, pitam se to e uiniti Do etin. Nato je Nophaie ispriao kako je Do ettn bjesnio 1 kako se zarekao. To je veoma slabo, ona e ozbiljno. Ako se donese takav propis Do etin ne moe sprijeiti ekan Yashi da ide u Morganovu kapelicu. Vidite, Indijanci su u stvari zatoenici u ovom rezervatu. Moraju se pokoravati vlastima. Ako to ne budu htjeli, prisdlit e ih ... To je ono zlo. Do etin e se draiti svoje rijei i nee popustiti. A to znai za njega zatvor ili jo gore. Nophaie se neko vrijeme > pozabavio izborom svoje opreme, naroito revolvera. Osjeao se novajlijom u rukovanju vatrenim orujem. Smatrao je da e mu najbolje odgovarati revolver, koji moe po potrebi sakriti ili nositi o pojasu. Evo vam Shoiea, ree Withers ulazei u postaju. Nophaie se priblii tom Indijancu, osjeajui nekakvo zanimanje i revolt, ali i nekakvu udnu, neodreenu odbojnost. Ta odbojnost morala je pottcaitd jo iz njegova djeatva jer su ga takve uspomene iz dje-atva esto dovodile u zabunu. 138 '

ff
Shoie je mogao biti star oko dvadeset godina. Bio je to ratnik krupne glave i upave kose. Njegovo bi lice moda moglo impresionirati kakvu praznovjernu Indijanku, ali je Nophaie u njemu vidio samo tatinu i turobmosit, bez inteligencije. Odjea mu je bila siromana.

Oito mu je laskalo to je od svih prisutnih Indijanaca skrenuo na sebe panju, a prema Nophaieu ponio se s potovanjem, poput svih ostalih. Nophaie se pravio da ga je Shoie impresionirao, kupio mu cigareta, vonu konzervu i kekse, te je nakon nekog vremena zapoeo razgovor o Shoievoj arobnjakoj moi. Shoie je, meutim, zanijekao da je opindo ijednu enu. Ali nakon izvjesnog nagovaranja, priznao je, pravdajui se, da su te ene opsjeli zli dusi koje je on htio istjerati. Nophaie ga konano skloni na obeanje da e skinuti urok s ovih ena. Nophaie je odluio da odmah odjae do hogana ovih Indijanki, vodei Shoiea sa sobom. Kad su o tome obavijestili gospou Withers, ona zatrai da se sastane sa Shoieom i s njim asak porazgovara. Moda e djelovati, ona ree Nophaieu, ali ja u to sumnjam. Shoie je veoma zadovoljan sam sa sobom. Sebe smatra velikim ovjekom. On vidi da moe utjecati na ljude svojom moi. A dogodit e se ovo: danas e uiniti, onako kako vi elite, ali e sutra uvjeriti Indijanke da ih je ponovo zaarao. Dakle, vidite, on je upravo toliko lud, da ga se praznovjerne Indijanke plae. NtalgO'Shie ili Dugonoga ena, ivjela je u pustoi, u kanjonu to je vodio do brdske ravni. U podruju litica to su okruivale visoravan, leali su brojni hogani. Nophaie je taj svoj put pretvorio u sveanu posjetu, razgovarao je s Indijancima i neke je pozvao da ga prate. Nolgoshie je imala mnogo ovaca, a umjela je izvrsno tkaiti gunjeve. Njezin je mu bio odsutan nalazio se je u nekom drugom kraju rezervata. Nophaie je zatekao svojtu i prijatelje kako njeguju bolesnu enu. On je najprije pozivao prisutne ene pred hogan gdje im je kazao zato je doao i pokazao im Shoiea koji je tajao po strani, vanredno svjestan svoje vanosti. 139

r
L
ene su se obraovale; dobacivale su tjeskobne i uplaene poglede Indijancu koji je posjedovao arobnu mo. Nophaie zakljui da e biti najbolje ako ue ,u hogajj sam bez Shoiea. Nolgoshie je leala ina svojim prostiraima. Bila je mlada i prilino zgodna. Po svemu to je Nophaie mogao vidjeti, bila je savreno zdrava. Ali je njena dua bala bolesna. Nophaie je doveo Shoiea. On je vani, ree Nophaie sigurnim glasom. On e skinuti urok s tebe. ena se zabulji u Nophaiea, zatim u ostale ene koje su odlunim kimanjem glava potkrijepile njegovu tvrdnju. Magian je bio uinik njegovih rijei rua Nolgoshie. S njena je lica nestala sveana maska sumor-mosti. Raskoraci oi i sjedne. Nophaie je razgovarao s injom nekoliko trenutaka, uvjeravajui je da ju je zao duh napustio i da se nee vratiti. Nolgoshie kao da se smjesta oporavila. Nophaie ode, udei se kako misao moe djelovati ma ljudski duh i tijelo. On odjaha sa Shoieom do najudaljenijeg kraja tih panjaka, kojih deset milja zapadno od Kaidaba. Be-leanth je bio kod kue, veoma zabrinut za svoju enu. Ona je bila vrlo bolesna. Vra joj nije pomogao. Nophaie je i s njom razgovarao i smjesta uvidio da se radi o savreno istom sluaju, kao kod Nolgoshie, samo to je ova ena sama smatrala da se nalazi u mnogo opasnijem stanju. Nophaie nije bio siguran da ga je shvatila. Na njoj nije bilo nikakva zmaka poboljanja. Nophaie izae da potrai Beleantha, koji je dozivao Shoiea, to nije bilo mudro od njega, sudei po rijeima gospoe Withers. Narednog dana u Kaidab je stigao glasnik s vijeu da je Beleanthova ena umrla. To je Nophaiea duboko potreslo. Poduzeo je sve da to Nolgoshie ne sazna. Uzalud! Njezine su joj vlastite dvorkinje, usprkos savjetima i prijetnjama, saopile vijest o smrti druge Eine koja je bila zaarana Shoaeovim zlim finima. Nolgoshie zapade u panian praznovjerni strah. No;:haie ju je preklinjao svom svojom rjeitou i uvjeravanjem, ali je njoj bivalo sve gore. Nato on galopom odjaha da potrai Shoiea. Napokon ga je naao, ba u
140

asu kad se hvalisao da je ponovo zaarao Beleanthovu emu i da to isto namjerava ponovo uiniti sa Nolgoshie. Vrati se sa mnom, naredi mu Nophaie. Nolgoshie \mora saanaiti iz tvojih usta da si joj skinuo ini. Neu! odvrati Shoie prkosno, zabacujui fcutravu glavurdu. Poi e, Nophaie e otrim tonom i sjaha. Prisutna Indijanci, svi osim Shoiea, ustadoe iz potovanju prema Nophaieu. Neki stari poglavica, koji je oito prislukivao, proturi glavu iz hogana. Nophaie je gospodar, on ree. Shoie je Indijanac smuena uma. On nije vra. Njegove su arolije la. Nophaie obori Shoiea, izudara ga, pa ga osovi na noge i gurne prema njegovom konju. Uzjai, naredi mu. Tako je Nophaie prisilio okrvavljenog i uplaenog Indijanca da odjae s njim do hogana Nolgoshie. Ali su stigli prekasno da unesu makar i traak svjetla u njezin pomraeni um. Nolgoshie je bila u bunilu.

Nophaie otjera Shoiea zaprijetavi mu da e ga ubiti ako bude ikada vie tvrdio da e baciti ini na nekoga. Kad se Nophaie vratio u Kaidab s tom vijeu, gospoa Wiithers se rastuila, ali se nije iznenadila. Znala sam da e se upravo to dogoditi, dodala je. Nolgoshie e umrijeti. A slijedei dan je stigao glasnik s vijeu da je Nolgoshie umrla i da nitko nee da je pokopa. Nophaie preuze tu dunost na sebe.

141

GLAVA 11. Marian je smatrala da je nakon est mjeseci intenzivnog rada, uz paljivo prouavanje svega to je napisano o problemu Indijanaca i do ega je mogla doi, najzad prilino shvatila teku situaciju. U svom promatranju i prouavanju trudila se da bude to kritinija i nepri strasni ja. Nastojala je da osjeaji ne utiu na sud. I, koliko gad bili neobini i jaki njeni osjeaji, izazvani vezom s Nophaiem, nije dopusitila da joj oni zamagle pogled, da joj ogranie misao ili njen smisao za pravdu. U pustoi i njenim primitivnim stanovnicima bilo je neega to je izotrilo njenu mo rasuivanja i izmijenilo njen nazor na svijet Agente postavlja vlada, a misionari dolaze dobrovoljno. I od toga kakvi su oni ljudi zavisi njihov odnos prema Indijancima i sudbina ovih. Zahvaljujui podrci politiara, mnogi su doli na poloaj upravnika rezervata, ali je meu njima bilo malo sposobnih. Ljudi koji su promaili na drugim poslovima nisu mogli predstavljati garanciju uspjeha u jednoj tako tekoj i sloenoj situaciji. A oni zaista plemeniti i dobri suoavali su se s poslom koji je iziskivao svu njihovu otroumnost i irokogrudnost. to su bili sposobniji, to im je poloaj bio kompliciraniji. Za Indijanca postoje neograniene mogunosti, ali su takoer neograniene i tekoe kad mu treba pomoi. Meutim, moe se s .prilinom sigurnou pretpostaviti da agenti ne prihvaaju imenovanije iz ljubavi prema Indijancima ili iz tenje da ine dobra djela. Marian je doznala potpunu historiju rada itavog tuceta agenata prije Bluchera i esto je uveer, umjesto da legn 142 l spava, zapisivala sve te podatke. Izmeu svih tih agenata bio je jedan jedini koga su Indijanci potovali i voljeli, koji je poteno nastojao da im pomogne, ali nije dugo izdrao sa stranim Morganom. Veina ovih agenata nalazila se zapravo u sasvim 'stranoj, tuoj sredini. Vrili su dunost koja im je Wska. Doli su tu zato to su propali na drugim poslo-vjima, ili iz zdravstvenih razloga, ili zato to su uz protekciju dobili slubu kojoj nisu bili dorasli, a bilo Je i talkvih koji su se tu sklonili nakon bjegstva iz sredine koja ih je gledala s nepovjerenjem. Neki su se valjano zalagali da se prilagode svom poslu, ali bi brzo spoznali da za to nemaju snage. No, bilo s gledita Indijanaca, ili vladinih slubenika, a naroito s gledita trgovaca, skoro svi ti. agenti su promaili. Nesumnjivo je taj rijetko sle-en poloaj bio preteak za svakog ovjeka prosjenih sposobnosti. Potrebne su godine ozbiljnih studija i ljubavi da ovjek naui razumijevati potrebe Indijanaca. A veina tih pridolica jo ponajmanje razumije pusto i njeno znaenje, njen duboki utjecaj na ivot, na nedokuivu nemilosrdnost i okrutnost. Bijelci, navikli na ivot u civilizaciji i udobnosti, razbacani su tu i tamo u grupicama po svim pustinjskim rezervatima. Rade ili besposlice, ve prema individualnim sklonostima, ali ive. Na njih utie njihova okolina. Pustinja je divlja, slobodna, prostrana, otvorena, samotna, utljiva, grozna i silovita, surova i okrutna, neumitna kao i sva priroda. Sunce se ne obazire na ljude koji ive na mjestima neprikladnim za njih. Zimi i ljeti silino blijesti svjetlost, ar je sunca strana. Nju ne mogu podnijeti ljudi bijele koe. Beduin, gauo, Indijanac, svi su oni tamne koe pigment im je stvoren da odoli sunevoj svjetlosti. 2ega je mjesecima arka, bezobzirno djeluje ina mozak i krv. S proljea duvaju prodorni vjetrovi, lete oblaci pijeska, danima lebde oblaci ute praine koja bijelcima pali i oi i duu. Oluje su strane, nagle, estoke kao sama priroda pustinje. Zime na visoravnima, na otvorenim prostorima, Ijuite su, duge i ledene. Elementi, usamljenost i samoa, velika praanina, bes-krajnost pustinje, sve to djeluje postojano i neizbjeno na mozak bijelih ljudi. Da im srce kuca za ovaj ivot

143

l da svoje elje ine dijele od pustinje, onda bi ona drugaije djelovala ina njihovu duu i tijelo. Ali oni veinom mrze ovu divlju zemlju koja ih je ina neko vrijeme zarobila. Na taj nain neminovno je da se izopae i tjelesno i duevno. U rijetko naseljenim mjestima, osobito , u pustoi, gdje prirodni elementi oteavaju ivot, mu-/ karci i ene uvijek su zaokupljeni sami sobom, a ljudske se slabosti mnoe. Ljudi padaju sve nie. Mrnjd postaje jaa, ljubav ea, ljubomora, pohlepa, kukaviluk, sebinost izbijaju ispod tanke opne civilizacije/i preuzimaju maha. Na mukama se

iskazuje slabost flli snaga svakog ovjeka. Samoodranje je prvi zakon /ivota, a u pustinji je taj nagon primaran. Ali ima Ijiidi, onih koji vole ivot na otvorenom i kojima su tekoe dobrodole, koji u dodiru s pustinjom postaju sve plemenitiji. I takvi su Indijancima najblii. A oni koji su se izopaili imaju ispriku da su na nesreu postavljeni u sredinu koja izaziva sve slabosti ljudskog roda. Mogue je ba tim djelovanjem prirode djelomino objasniti zlo koje bijelci ine Indijankama. Bez obzira kakvi su ti bijelci bili u civilizaciji, oni se ovdje u dvlji-ni sueljavaju sa sirovim ivotom. I oni na to reagiraju. Djevojka Indijanka iz pustinje je udnovato i alosno prijemljiva za sve to dolazi izvana. Ona je primitivna. U njoj jo uvijek caruju nagoni. Otac joj je .moda poligamist. Majka je nije uila da obuzdava svo^ je porive. U plemenu ne postoji nikakav strogi moralni zakon kojem bi se ona morala pokoravati. Ona ne smilja zlo, jer kad bi tako bilo, po njenom uvjerenju bila bi i sama zla. Ona je stidljiva, sanjarka, pasivna, premda puna pritajene vatre, neduna poput ivoitinje, a svakako i njoj nalik. Njezin je mozak riznica legendi i predaja, poezije i muzike, puna djevojakih matarija, ali krv joj je crvena i vrela, jer je edo prirode.

\ Mo
GLAVA 12. Jorgan odloi neka pisma u ladicu svog pisaeg stolaV pa je zakljua. tiblija stoji iza mene, on promrmlja s notom trijuijifa u piskutavu glasu. Skupio je nekakve listove, ispisane pisaim strojem, isprljane na dnu ottscima palaca Indijanaca. Stavio je listove u jednu kuvertu koju zapeati i adresara, te je gurne u dep, da je osobno preda potaru Indijancu. Svoju potu nije nikada povjeravao potanskom uredu Mese. asak je razmiljao, bubnjajui debelim prstima po stolu, lice mu je bilo napregnuto i zabrinuto, elo mu se smrklo. Pored ureda bila je kapelica u kojoj je Indijancima drao propovijedi. No, to nije bila nikakva jednostavna i sveana prostorija, naprotiv, i odve je upadala u oi svojom udobnou i bojama. Takoer je bilo upadljivo da tu nema nieg indijanskog. Odatle su jedna vrata vodila u dnevnu sobu, a druga na stranju verandu. Morgan ustane i prie otvorenom prozoru. U jutarnjem septembarskom povjetarcu, osjea se kako se mraz topi. Ljeto se blii kraju. U vonjaku se ve pokazuju zlatne i bronane boje jeseni, adi se beskrajna pustinja cimi isto tako nepromijenjena kao to je i beskonana. To iroko prostranstvo zelenila i utila, oivieno mrkim, nazubljenim prugama kanjona u daljini, s golim povrinama pod ilovaom i kamenjem, izgleda kao barijera koja sve opasuje. Morgan nije volio otvoreno prostranstvo. Njegov je prvi posjetilac toga jutra bio Jay Lord.
144

145

Uao je lijenim koracima u svojim tekim izmama, kao ovjek navikao da se tu nae, nije skinuo sombrero, niti je izvadio cigaretu iz usta. Na drskom je licu namjestio nekakav lani osmijeh. Po zapraenoj odjei vidjelo se da je s puta. Kako ste, Morgan? Vratio sam se noas. Jo nisam/ vidio Bluchera. Htio sam najpirije do vas. Jesi li to saznao? upita Mtorgan. Pa, i jesam i nisam, odvrati Lord. Ne mogu do zati ono to Blucher hoe. Ti Pahuti su vrlo utljivi, slutim da onaj Indijanac Nophaie ima mnogo udjel^1 u nestanku Gekin Yashi. I ja sam to predosjeao, promrmlja Morgan voljno. Blucher te nije htio poslati. Njega nije briga, sad kad je .djevojka dovedena natrag. Ali je vieni stalo. Ja hou da se primjerno kazni Do etin i onaj,' koji je odjahao s Gekin Yashi. Samo mislim da to neete nikada dokazati u pogledu Do etina i Nophaiea, suho e Lord. Morat ete im neto podvaliti. / Jay Lord, ne svia mi se to to govori. U redu, alko vam se ne svia, a vi ostavite, otegnu Jay Lord. Rekao sam vam da sam spreman raditi za vas, ali u tajnosti. Tako sam i uradio. Ali meni nemojte priati bajke. Ja se ve deset godina sfciem po ovom rezervatu. Mtorganove su blijede oi prouavale surovog, hladnokrvnog Lorda prodornim, mranim pogledom pronicava ovjeka, koji ne vjeruje nikome. Vrlo dobro. Neemo priati bajke, odgovori Morgan kratko. Ti si mi potreban. A ti eli da zauame Wolterso>niovo mjesto. Pobrinut u se da ga Blucher udesi kako treba. Osim toga u ti i platiti. Koliko? kraitko e Lord. Onoliko koliiko mi bude vrijedio, prasne Morgan. Nikoga ne plaam unaprijed. Aha! U redu, mi se razumijemo. A da li je moja slutnja o Blucheru ispravna? Kakva? Pa, niste bili ba naroito jasni, ali ja nekafeo mislim da elite saznati to vie o Blucheru, kako biste i njega mogli udesiitd, kad vam to bude odgovaralo.t

146 Morgan je razmiljao. Pesnica mu se stisnula, vidjelo se da shvaa da ima posla s lukavim i bei 'osmim ovjekom koga mora privui k sebi i zadrati. Ti nisi budala, Jay Lord. Zato te i elim zuJr/iati \ ovdje u Mesi ... A sada mi reci, zato misli da taj \Indijanac ima udjela u nestanku Gekin Yashi? \ Pa, sutradan nakon njena nestanka jahao sam preko Mese, odgovori Lord. Naao sam mjesto gdje je CJekin Yashi skrenula s puta. Traio sam naoko-io sve dbk nisam ugledao u pijesku tragove mokasina i tragove, konja. Bio sam traga cio svoj' ivot, u mom kraju nije bilo kauboja koji bi me mogao tui u torre. Srni-stiq sam se na koljena, upamtio kako izgledaju oini t'-a-gav\ mokasina i konja, a onda sam ih izmjerio. SHyxlio sam te tragove cio dan, sve dok nisam orzio da voe ravno na sjever. Onda sam se vratio. Nastavi, ree Morgan nestrpljivo. To su i Nokisi uradili. Svakako, ali je njima dugo trebalo da su doli do onoga to sam ja doznao odmah da e se trag izg'niti im se doe do kadulje i kamenitih ravnd prema Nothsis Ahmu. Da, ali ako su Nokisi izgubili trag, kako su onda nali Gekin Yashi? E, ja sam na svom putu naao upravo odgovor na to. Vai Nokisi nisu nali Gakin Yashi. Nju su Nokisi ma doveli sami Pahuti, kod kojih je ona bila. Hm! Pahuti! udno. Zar su se Pahuti uplaili? Nisu, ni vas ni Bluchera, odgovori Lord uz i :mi-an cerak. Ovako se desilo. Postoji jedan sulud Kopah koji se zove Shoie. On je uo da su neki Pahuti sakrili Gefcin Yashi duboko u kanjonima. Naravno, to su znali svi Nopahi. Dobro, taj aavi crvenda proirio je po jednom Pahutu vijest da je bacio svoje ini na Gekin Yashi kako bi je ubio. On je ve ubio dvije ene Nopah svojim aranjem. Pahuiti su praznovjerniji od Nopsha. I omi su izmamili Gekin Yashi k Nokisima, koji su tragali za njom. Dobro! uzvdknu Morgan. A kako ti povezuje onog kolekog Indijanca s tim? Da, to je ono najsmjenije to je meni jasno, ali mi je teko drugome dokazati, poee se Lord po glavi. 147

r
Dok sam bio gore u onom kraju, pronaao sam gdje je Nophaie ivio i gdje je zakopao svog roaka. To.je veoma divlji kraj. Projahao sam ga i naposljetku pronaao Nophaiev hogan. Traio sam naokolo tragove konja i mokastoa nalik na one koje sam napustio. I naao sam / ih, jasne kao na dlanu. Pronaao sam jasno otisnute ; tragove mokasina na grobu Nophaieva roaka. Prouio, sam trag. I na putu ovamo dolje upitao sam Nopaha je sahranio Nophaieva roaka, a on mi odgovori: Nophaie. Eto, Morgan, to je moj zakljuak. To m-j dokazati samo sebi i nikom drugom. Ja znam tko oteo Gekin Yashi. To mi je dovoljno, odgovori Morgan mrko. Lo'rd, ti si otrouman momak. Ja to nisam znao. Sad emo raditi zajedno... Idi, ali nita ne govori Blucheru. Dobro otvori oi i nauli ui. I svrati k meni ee. Mbrgan zaustavi potara i pohrani dragocjenu izjavu u dep povjerljivog Indijanca. Zatim poe uz sjemovitu aleju izmeu visokih topola prema uredu agenta. Morgan je bio lakonog, korak mu je bio veoma leeran, premda mu ta osobina nije bila nagonska, kao u Indijanca. On je zapravo odisita imao mnoge neobine novine koje se ne nau na prosjenom ovjeku. I tako, poto se neujno popeo na visoki trijem, zauo je neke glasove. Friel i Warnerova! Morgan za-stade da prislukuje, Ostavite me na miru, umorno je govorila djevojka. Zaulo se kako stolica strue po podu, potom neiji ustar i tih korak i muki brz, gotovo promukao. Ma-rian, zar vi ne shvaate to zmai kad vas mukarac voli? Morgan otvori vrata i ue. Friel je pokuavao grliti gospoicu Wamer, a ona ga je gurala od sebe. Hm! Oprostite, mi, ree Morgan strogim tonom, Zar sam upao usred ljubavne scene? Niste! vatreno vikne gospoica Wamer oslobaajui se Friela. Lice joj bilo crveno, plamtjele joj tamne modre oi. Grudi joj se nadimale. Morgan je po prvi put primijetio da je ta plavokosa djevojka lijepa. Njega su privlaile samo unke. Zar tako? uskliknu on kao da je iznenaen. Pa Sto sam onda prektnua? 148 Gospodine Morgan, moete i sami prosuditi, odgovori djevojka. Napastuje vas, pretpostavljam, ree Morgan, kad je djevojka zautjela, ostavi bez daha. Suspreui uzrujanje, Friel je gledao Miorgana. Friel je bio ovjek koji jo nije prekoraio srednju dob, mrav i nervozan. Sluajte, Morgaa, vi se opet sluite vaim starim trikom da nekoga natjerate u kripac, on zakrijeti. Gospoice Warner, ja vas oslobaam krivice, Moc-gam e, ne obraajui panju razdraenom Frielu. Gdje je Blucher?

Otiao je u internat da se posavjetuje s gospoicom Herron. Molim vas, otiite po njega. Ne spominjite ovaj nesretni ... sluaj. Prepustite to meni. Nastojat u da vas vie ne napastuje. Kad je gospoica Warner' otila, Friel se trgne iz zaprepatenija i zapad u bijes. asak je bio van sebe. Lomatao je rukama, upao kosu i guio se u pokuaju da smogne rijei. Friel, to je ozbiljna optuba! izjavi Morgan. Vain s adutom! Izmislite neto. Smislite nekakav va prokleti trik! uskliknu Friel muklim strastvenim glasom. Ban! Znam ja vas! Znam kako koristite i najmanju priliku samo da postignete svoje podle ciljeve!... Ja sam iskreno zaljubljen u tu djevojku. elim da se uda za mene. Vi ste upali dok sam joj se ja udvarao samo to i nita vie! Fiiel, volio bih vjerovati u ono to tvrdite, odgovori Morgan zajedljivo. Ali prema jednostavnoj izjavi gospoice Warner ispada da vi laete ili ne zmate ta radite. Nebesa! Pa to je ona rekla u afektu! Ona zna da joj nisam htio uiniti nita inaao, protestirao je Friel. A recimo da pokrenem isitragu? Ako gospoica War-ner potvrdi svoju optubu i ako ja ispriam to sam vidio vi ete biti u neugodnoj situaciji, zar nije tato? Friel dobaci Morganu anaajan pogled, prodoran i zloudan a nekako i bespomoan. Zatim se njegovo ponaanje promijeni. Njega je Morgan zatekao u Ijubav-

149

noj izjavi koju nije smatrao nikakvim zloinom, a nakon toga je zapao u sasvim prirodan bijes. Aid ga je sad odjednom napustila ona pretgerana jarost, ona impulzivna i eksplozivna srba. Istragu? on jeknu tiho. Zar biste mi to napravili?/ Bio sam vam prijatelj. Zadrao sam vas ovdje rezervatu. Ovakvo vae ponaanje ne dolikuje mii naru. A ni vaa galama na mene ne zvui mi kao muzika. Mogao bih pokrenuti istragu. Mogli biste, odvrati Friel sarkastino. Znai da neete, dokle god vam budem iao niz dlaku? Upravo tako. Sjeate li se one vae sitne nepravilnosti u pogledu svjedoanstva onih otisaka palca Indijanaca koji nisu znali da potpisuju odluku o oduzimanju njihove zemlje i prava na vodu? Zemlje na koju vi sada imate pravo? Da, sjeam se a sigurno se sjeam da se ni ta ideja nije rodila ba posve u mojoj glavi. To ne moete dokazati, odgovori Morgan tvrdo. Prema tome, mislim da ete biti toliko mudri da budete na mojoj strani. Evo dolazi Blucher. Ni rijei o tome! Morgan ue u Blucherov ured i za sobom zakljua' vrata. im je pogledao u agente, vidio je da ovaj grozniavo razmilja. Blucher je bio zdepaste grae, svijetle puti, iroka lica germanskih crta. Netolerantnost! Neka neprilika? upita Morgae, i to utianim glasom. Blucherove sivomodre oi se raire i u njima odjednom zaigrae sitne varnice. A u kakavoj ste vi neprilici? on se nasmije. I vi u nekoj guvi kao i ja. Ne govorite tako glasno, odgovori Morgan uz znaajan pogled, i pokazujui prema vrartama sobe gospoice Warner. Ja nemam povjerenja u tu djevojku. Moj me je NoM obavijestio da ju je vidio kod Castle Rocks u razgovoru s naim Indijancem situdentom. Ako je to istina, onda mi je mnogo toga jasno. Ali nisam siguran. Noki im se nije mogao pribliiti. No, mi moramo biti oprezni. A alko je istima? upita Blucher s interesom.
150

li
Taj obrazovani Nopah oteo je Gekin Yashi iz kole. Blucher se trge na te rijei. Tko vam je to rekao? Kako znate? ta ... Nije vano kako sam doao do tih podataka. Znam. To je dovoljno. Ali ono to vi znate, nije za mene dovoljno, odvrati Blucher. Ne nalazim u nje nikakve greke. Stavi-e, ona mi mnogo pomae. Nedostajala bi mi. Pa ja nisam ni predloio da se otarasimo nje, odvrati misionar. Ako je vrijedna, izvucite iz nje sve to moete dok ne budemo sigurni. A dotle, budite . oprezni. Kako emo biti sigurni? itali smo neka njena pisma, ali ona nita ne dokazuju. Mislim da pretjerujete. Ne. Upravo ta njena pisma navela su me na jednu pomisao. Ona je ivjela u Philadelphiji i provodila je ljeta na moru. Tarno je gledala baseball utakmice. A saznao sam da je na student bio jedan od najslavnijih sportaa istonih sveuilita. Onaj Indijanac! Da, onaj Indijanac, potvrdi Morgan. Vjerojatno neu zaboraviti poduku koju mi je dao o svom obrazovaniju. Taj Nopah ima mozga. Pa, pitam se, nije H ga gospoica Warner upoznala na Istoku? Pisat u svom prijatelju u Philadelphiju neka mi da izvjesne informacije, osobito da li je taj Nopah igrao tamo baseball. Zato ne bismo odmah udarili u bit problema? zapita Blucher nestrpljivo. Vi radite u potaji. Nikad nije mudro pokazati karte. Nema smisla da proputamo priliku. Ja bih pozvao gospoicu Warner, odgovora Blucher.

Morgan podigne ruku u znak opomene, da zadri agenta. ekajte malo. Morgan je napregnuto razmiljao. U redu, dovedite je. Ali pustite da je ja ispitujem. Pokuat u ovako. Blucher otkljua vrata, otvori ih i zovne: Gospoica Wamer, molim vas uite. Ona ue, tiha, sabrana, ali je neije otro oko moglo Vidjeti kako joj se Lagano stee grlo, a zjenice njenih 151

r
plavih oiju svjetlucaju se i ire. Morgan je zaizvjesno opazio te sitne znakove uzbuenja. Svoje hladne, ledene oi upro je u njeno lice. Gospoice Warner, da H poriete da ste prijateljica studenta Nophaiea i da se s njim kriom sastajete? Boja s djevojinih obraza kao da se izgubi, ona pro-blijedi. Kratak uzdah joj se ote. Zatim ona porumeni tamnim crvenilom oi joj bljesnue kao ranije u Friela, glava joj se neustraivo uspravi. Gospodine Morgan, moram li shvatiti da sam va slubenik, kome vi moete postavljati takva pitanja potpuno privatne naravi? ona spremno odvrati protu-pitanjem. Mbrgan uini laku kretnju rukom kao da daje znak Blucheru da je otpusti. Oigledno mu je njen odgovor bio dovoljan. Dakle, da li poriete? umijea se Blucher. Nikad neu porei nita to bude tvrdio gospodin Morgan, odgovori djevojka s visine. Vrlo dobro. To je dovoljno, ree Blucher, mahnuvi joj prema vratima, koja onda zatvori i zakljua za sobom. Morgan mu dade znak da privue stolac blie i apnu: To je vie nego to sam oekivao. Vaa je lutkica prepredena, mudra ena. Ona se sastaje s Indijancem, Moda je i zaljubljena u njega. U svakom sluaju, nije onakva kakva se pravi. Agent pogladi bradu i zagleda se u misionara s uenjem i gnuanjem. Morgan, vi traite pokvarenost u svakom ovjeku i eni, jer je va mozak pokvaren, on ree. Ne vjerujem u ono to vi mislite o njoj. Morgartovo snano tijelo malo se tngmulo, kao da mu je iznenadni bijes uzburkao krv. Tamna, hladna sjenka u njegovim oima mogla bi potaknuti na razmiljanje svakog ovjeka koji ne bi bio tako tvrdoglav kao Blucher. Ja obino nalazim ono to traim, otpovnne Mou> gao. Pustimo zasada gospoicu Warner. Kako bd bilo da se pozabavimo sluajem Wolterson? Agent otkljua svoj stol i izvadi neka pisma i spis. Wolterson je otprilike ve ureen kako treba, Blucher e mrko. Svi su moji izvjetaji prihvaeni. Evo kopije pisma koje je Woltersonu uputio komesar Sali-stoury iz Ministarstva unutranjih poslova. Blucher rairi pisma ispisana olovkom i uze itali: Robertu Woltersonu Preko nadzornika Indijanska kola, Mesa Gospodine Woltersom, Izvjetaji pokazuju da va rad kao nadglednika stoke ne zadovoljava; da vam nedostaje energije i inicijative; da se hvaliete kako moete ivjeti bez raa; da zanemarujete svoju dunost i da nisite zainteresirani zadacima koje vam postavlja naa sluba; da provodite vrijeme u dokolici, u besposliarenju oko kue, kod raznih duana ili na izletima; da gotovo neprekidno ostajete u krevetu dok se ostali slubenici nalaze na svom poslu; da ste agencijske pastuhe, koji su vama povjereni, zapustili toliko da je jedan uginuo: i da je zbog vae nebrige nedavno uganula i jedna junica. To su opravdani razlozi da budete premjeteni ili otputeni iz slube. Ukoliko vi smatrate suprotno, imate rok od deset dana, raunajui od dana primitka ovog pisma, da nam dostavite svoj odgovor preko tamonjeg nadzornika. S potovanjem Otto Salisburv. Hm! uskliknu Morgan. Nije to ba neka ozbiljna optuba protiv Wolterso>na. Kakav je odgovor poslao? Predugaak je da ga itamo. Uzmite ovu kopiju. Jedna je stvar sigurna, Woltetrsoe se dobro brani, a prua i jake dokaze. Stavie, ima on neke utjecajne prijatelje u Texasu, jedan je od njih i senator. Najvie to moemo oekivati jest da ga premjeste u neki drugi dio rezervata. To e biti dovoljno. Ono to ne elimo jest da se ovdje pokrene kakva istraga. Wotlerson je inteligentan, on bi doveo onog studenta Indijanca koji bi opet dovukao gomilu Nopaha, a oni znaju izvjesne stvari... Vidim da su taj Indijanac, Wolterson, njegova ena, gospoica Warner, trgovci, svi jedna klika koja nastoji da vas smijeni. 153Zato mane, zato ine i vas? Morgan mahnu rukom, gestom koja mu je bila veoma znaajna. Zato to ste vi samo nadzornik.

A za vama stoji Biblija, je li? Blucher e podrugljivo. Da, da, da! otpovme Morgan diui glas. Morgan, zar vi zaista vjerujete u ono to govorite? upita Blucher. Ja to znam, ree Morgan sigurnim tonom. Do vraga!... Vi i ono to vjerujete, sve e se to smrviti jednog dana to ete due izdrati, to ete se gore smrskati. Moda. Ali vas nee biti ovdje da gledate i uivate, odvrati Morgan. No, skrenuli smo s glavne stvari... Mislim da treba poslati jo neke tube na raun Woltersona. Kako bi bilo da ga upleteno u otmicu Gekin Yashi? Nije potrebno. Woltersono je ionako gotov im se ja sloim s premjetajem. Traio sam da ga otpuste, ali je to izgleda prestrogo. Toliko o njemu, ree Morgan zamiljeno, gledajui u prazno. Prije nego preemo na sluaj Do etina razmotrimo malo kako to da mladi Indijanci ulaze inou u djevojaku spavaonicu. Zar to nije moja stvar? upita Blucher. Jeste li vi nadzornik kole i rezervata? Morgan nita ne odgovori samo je utke promatrao agentove lice. Saznao sam ta je zapravo bilo, poe Blucher polagano. Otkuda? Gospoica Herron mi je ispriala sve to je anala jo prije nego to ste vi uope ita doznali. Vi mislite da vam je iskpriala sve, uzvrati Blucher zlobnim tonom. U stvari, to nije sve. Ja mislim da i ona ima udjela u tom uvlaenju mladia u djevojaku spavaonicu. Poznajem gospoicu Herron jo od ranije prije nego je postala upraviteljica kole, odvrati Morgan kao da ta gola injenica pobija mogunost krivice. Nadzornik se zabulji u njega, zatim se zasmije. Taj razgovor oigledno nije bio posve dosadan.
154

Kakve to ima veze? Ima, odvrati Morgan. Ja sam gospoici Herron povjerio odgovornu dunost da pazi na moral uenica Imdijaoki. Glupost! Morgan, zar ni preda mnom ne moete svaku stvar nazivati svojim pravim imenom? upita Blucher. Hoete da kaete da ste vi lino dodijelili posao toj gospoici. Zato je ona odgovorna vama. Odgovorna jeste vama, odgovorna za moral djevojaka Indijanka i da vas izvjetava o svemu to se zbiva, da vi moete biti u toku dogaaja. Morgan uini gestu kao da bi htio rei da mu je skroz nerazumljiv jezik kojim Blucher govori. Ne mogu nita dokazati protiv gospoice Herron, pa stoga nema smisla ni da navodim otkud mi tatovi zakljuci, nastavi Blucher. Da, tu smo-, odvrati Morgan otro. Ja jesam odgovoran za gospoicu Herron. I svaka rije izreena protiv nje mora biti potkrijepljena injenicama. Blucher nije bio tako ogranien da ne bi shvatio kako je misionar nadmoan. Ali njegova nemo niije poticala iz kukaviluka ili nedostatka inteligencije. Bilo je tu neeg drugog. injenicama. U redu: prva injenica koju sam ustanovio jest da ti noni posjeti traju ve dugo. Kako dugo? Otkad ste se vi zainteresirali za Gekiim Yashi, odvrati Blucher naglaavajui svoje rijei. Taj naglasak kao da je promakao Morganu. Tako? Onda znai oko est mjeseci. Da. A vi zrnate kako je gospoica Gale zapoela istragu, time to je ispriala da je Gekin Yashi utrala u njenu sobu traei zatitu. To se desilo nekoliko dana nakon to "su Gekta Yashi vratili u kolu. A sad mi je Gekin Yashi rekla da je prije naputanja kole nekoliko puta morala juriti k gospoici Herron da je zatiti... Smijeno, zar ne, da vaa savjesna upraviteljica nije o tome podna jela izvjetaj nadzorniku? Ako se Morgan trudio da mu lice nita ne oda, nije u tome posve uspk>. Blucher uze cigaru sa svog stola, zapali je i otpuhne nekoliko dimova, cijelo vrijeme ne skidajui pogled sa svog posjetioca. 155

Morgan, ja anam da me i vi l ostali smatrate tupo-glavim Nijemcem, nastavi Blucher. Ali ja nisam tako tup da bi mi sve izmaklo ... Sumnjam, pamtite, sumnjam da je gospoica Herron nou bdjela i molila za l spas mladih Indijanki naroito to se tie Gekin Yashi. A bez ikakve sumnje znam da se gospoica Herron radovala kad je Cekin Yashi nestala. Isto tako znam iz usta same gospoice Herron da se ona nikako ne slae s propisom kojim se Imdijankama nalae da posjeuju vau kapelu... Zar vam ove injenice nita ne kazuju? Nita naroito, odvrati Morgan s tekim uzdahom, Samo to ponaanje tih mladih Indijanaca pokazuje koliko su oni pogani i da e takvi ostati ako od njih ne stvorimo krane. Morgan, vai obraenici krani postoje samo u vaoj bujnoj mati, Nijemac e prezrivo. Vi Indijancu pokaete nekakav papir, s njega itate neto to tamo stoji, Indijanac pritisne palac, a vi to onda poaljete svojim starjeinama i tako imate obraenika vie! Blucher, ono to vi mislite o meni i to ja mislim j o vama nije predmet ovog razgovora, Morgan e DIXK miljeno. Vidim da emo mi s vremenom doi u sukob. Ali nam sada predstoji ozbiljan posao za koji je potreb- i no jedinstvo. Da, znam, proguna Blucher, i mrzi me da preeni na to. Ako ne kaznite primjerno Do etina i Nophaiea va | autorit u ovom rezervatu e se potpuno srozati, Mlor-gan e vanim tonom. Iz njega je izbijala nekakva po-/i sebma snaga, nekakva neodoljiva nametljiva volja.

.Prokleti stari Indijanac! odjedared se raesti Blucher, a lice mu se zgri kao u buldoga. Ja u ga natjerati da se pokori tom propisu ili... Nikad ga neete natjerati ni na to, prekide ga Morgan. Ne znate vi Indijance. Do etin e odrati rije. On, nikad nee pristati da Cekin Yashi doe u moju crkvu. Prokletstvo, to mu ni najmanje ne zamjeram, uzr vrati Blucher surovo. Meni mije vana Gekin YasMj
156

nego Do etin. On mi se suprotstavio. On e mi okrnjdtt ugled kod Indijanaca. Ali kako da ga primjerno kaznim? Morgan se nagne naprijed i muklo apne: Poaljite policajca Ruhra, te Glendoma i Navlora, nou, da uhap-ce Do eitina. On e odbiti da se pokori propisu vlade, a oduprijet e se hapenju. Ovaj put se slaemo, odgovori Blucher. A ta emo sa kolarcem? Morgan brzo pucine prstima, ali mu podignuta ruka zadrhta pred Blucherovim napetim pogledom. Taj kolovani Indijanac predstavlja najveu opasnost u ovom rezervatu, bilo meu crvenim kao i meu bijelima, ree Morgan iteim glasom. Njega prepustite meni! "Onda je sve ureeno, prihvati Blucher. Jo noas poaljite ljude po Do etina, dometae misionar. Da, to prije, to bolje. A propis stupa na snagu odmah. Morgan pouri irokim drvoredom prema svojoj kui. Grabio je kao ovjek kojega ne bi bilo ugodno sresti u kakvoj uskoj ulici. Oito nita nije vidio oko sebe osim tvrdo utabanog pijeska kojim su mu noge gazile. U njegovom kabinetu sjedio je Indijanac kojeg je oekivao NoM, vitak, visok, veoma tamnoput ovjek glatke cime kose, vanredno prodornih oaju. To je bio Indijanac koji je pored ostalih usluga Mtargamu doveo natrag Cekin Yashi. On je ve odavno bdo misiotnarev pijun i orue njegove moi. Morgan ga zgrabi za miicu, dovue ga do kaua i primora ga da sjedne, a sam je stajao pred njim gledajui ga s visoka pogledam gospodara. Oblizmuvi usne, Morgan uze muklo uvjerljivim tonom: Noki, noas e platiti cio dug Bogu bijelog ovjeka... Idi u Do etinov hogan. Gledaj da si tamo kad padne mrak. Neka te Indijanci vide, ali ne bijelci koji e doi. Promatraj te bijele ljude kad uu u Do etinov hogan. Prikradi se blizu i sluaj ta e rei. Pouzdaj se 157u tamu. Posluaj ta e odluiti. UpamM svaku rije koju uje. I dobro otvori oi, parati svaki pokret. Kad bijeli ljudi odu, pouri k meni.

Nokijeve, kao ugljen crne oi, zasjae neim dubljim od razumijevanja. Nopahi su bili vjekovni neprijatelji Nokija. Poto je Indijanac otiao, Morgan je jo dugo sjedio u svom uredu, nepokretan, zadubljen u misli, teka nabrana ela. I tako je on zamiljao svaku buduu mogunost, dovijao se kako doskoiti svakom iznenaenju, kako skrivati svoje makinacije i strateke poteze, kako zadovoljiti svoj monstruozni egoizam. A za sve to vrijeme u njemu se nije javio ni najtii, najslabiji glas savjesti. Nakopon je ustao i poluglasno promrmljao: Ovo e sigurno udesiti Bluchara za vjeite vremena! 158

GLAVA 13. Morgan je te noi bdio do kasna. Oekivao je Nokija da se vrati s vijestima o onome Sto se zbilo u Do eti-novu hoganu. Ali Indijanac ne doe. Ipak je Morgan manje-vie uvjerio sama sebe da se nita neoekivano nije dogodilo. Zato o pono odloi Bibliju i pode u krevet. San mu nisu uznemirivali ni bilo kakva mora, ni oekivani posjetilac. Narednog jutra, dok je dorukovao, posjeti ga starac koji je ve dugo godina bio dravni farmer u Mesi. Starac je bio omalen, ali je iz njegova tijela, stoasta oblika, zraila nekakva sirova vitalnost a na licu mu se ogledalo djelovanje pustoi. Gospodine Morgan, Nokdji iz Gepenwashija napravili su mi paklensku guvu. Da? A zato? Sua je. Svi su izvori presahli, samo dva nisu. Nokiji nemaju dovoljno vode za sivoju djetelinu. Friel uzima vodu najprije za sebe. Zbog toga se Ntofciji bune. A mislim da imaju pravo! Zato si doao k meni? Ja se brinem za njihove due, a ne za njihova prava na vodu. Pa, Frielovi poslovi uglavnom se odnose na njihova prava na vodu, odgovori farmer neuvijeno. A ja ovako mislim: Nokiji su marljivi farmeri. Teko su radili na toj djetelina. Mrsko mi je da im se ona sad osui. Friel je rekao da se njegovi poslovi mene ne tiu. A ja traim da Indijanci dobiju neto vie od te vode koja pripada njima. Pripada njima? Kako to mislite? >Nokiji su bili ovdje i prije Nopaha i prije bijelaca.

150

To nije inita. Voa pripada vlada. A gospodin Friel je od vlade dobio pravo na zemlju i vodu. Ja tu ne mogu inita, ak i da hou. Frielovi konji ne skapavaju zato to nemaju sijena ili voe. On prodaje svoje sijeno. Indijancima su po'trebini dobro sijeno i puno vode. Valjda ne mogu otjerati konje u pustinju da se najedu trnja i korova? Nofeiji su prevo>zinici. Oni prevoze namirnice iz Flager-stowma. Od toga ive... a s njima se ne postupa poteno. Idi Blucheru, ree Morgan. Upravo dolazim od njega, odvrati farmer. Njega to ne zanima, pa me poslao k vama. Mislim da se uzrujao to su njegovi ljudi sino ubili jednog Indijanca. Zar tako? Nisam uo, ree Morgan nezainteresiranim glasom. Stareve sive oi, oi pustinje, bile su uprte u njega. To je zbog nekog novog propisa ili neega to je Blucher naredio, nastavi farmer. Do etin je odbio da se pokori, tako sam ja barem uo. Kad je Rhur sa svojim pomo'ncima Glendonom i Navlorom pokuao da ga uhapsi, Do etdn se odupro, pa su ga morali ubiti. To je alosno, Morgan ozbiljno mahne glavom. Ali Indijanci se moraju nauiti da sluaju. Gospodine Miargan, hoete li biti tako dobri, i reci Frielu neka malo popusti s vodom? upita farmer ivo. On je troi vie nego to mu treba. A mi u Cepenwa-shiju nismo imali dovoljno kie. Neu. Ako bih od njega zahtijevao neto tako, znailo bi da dijelim tvoje miljenje, to jest da on rasipa vodu, a ja ne mislim tako. A-ha! usfelikniu farmer i naglo se okrene na. petama. Njegove teke izme zatuitnjale su na trijemu i on ode. Tokom dana Morgan je uo vie verzija o tome kako je ubijan Do etin. Proitao je kratki Blucherov izvjetaj nadlenima u Washingtonu; zapitao je zabrinutu gos'podicu Warner to zma o tome; uo je Rhurovu priu, a zatim i Glendonovu. Kad je susreo stonog nadglednika Woltersoea, pokazao se veoma zabrinut te je i njega zapitao to se to desilo. Svi su iskazi bili u biti jednaka, podudarali se s onim to su policajac i njegovi
160

pomonici kazali najprije nadlenim zatim i drugim slubenicima. Nije bilo ni uzbuenja, ni bilo kakovih posebnih komentara. Smrt jednog Indijanca nije znaila nita. Ali kad je Morgan upitao Lorda to je on uo, ovaj je ve poznatoj prii dodao nekoliko svojih rijei. Rekao je: Pa, to oni kau! Kasno toga istog dana Morgan je u svom uredu primio uhodu Nokija iza zatvorenih prozora i aluzina. Zu-rei u mrko, zategnuto lice Nokija koji je mrzio Nopa-he, Morgan je posluao dugu priu, ispripovijedanu sa svim detaljima otrog zapaanja jedinog Indijanca, priu neobinu, koja se jako razlikovala od svih pria to su kolale na raun tragine smrti Do etina.

Opet je pao mrak. Bila je to jedina od onih veeri kada mlade Indijanke, koje je Morgan izabrao, treba da odu u njegovu kapelu, da sluaju njegovu propovijed. Misionar nije dobro nauio jezik Nopaha, ali je ipak anao koliko mu treba da tim jezikom iskae svoje misli. Sveano je oslovio mirna, tamna lica. Morate nauiti da sluate. Vai su roditelji prestari da ue. Oni su pogani. Njihov bog nije dobar. Njihova vjera ine valja. Vai roditelji nehaju nikakva izgleda da dou u nebo. Oni se gue u neznanju i grijehu. Oni e dovijeka gor-jeti u vatri pakla. Morate zaboraviti pjesme i legende i molitve vaih predaka. Indijanci su pogani. Oni moraju prihvatiti obiaje bijelaca, njihov nain odijevanja, njihov rad, govor, ivot i vjeru. Tek tada e Indijanac postati bijeli i u srcu. Tako je misionar pun sat propovijedao onim mirnim, tamnoputim licima. Zatim je otpustio svoje stado, ali je na vratima kapele povukao jednu Indijanku natrag. Gekin Yashi, ti ostani, on ree, drei djevojku, ja u sad propovijedati samo tebi, da bi ti mogla prenijeti moju rije svojim sestrama. Ta Indijanka nije imala mirno, tamno lice. Ono joj je bilo blijedo i unezvjereno, ali lijepo, s velikim sjetnim oima i rumenim usnicama. Drhtala je kad ju je misionar odveo od vrata. Najednom ju je gurnuo na klupu i nagnuo se nad nju, napeta tijela, opsjednut svojim fanatizmom.

161

Gekin Yashi, zna li da je tvoj otac mrtav? upita je grubim i otrim glasom. On, ne, gospodine, promuca djevojka klonulo. Jest... ubili su ga sino... ubili su ga, jer se opi- j rao bijelim ljudima koji su doli da ga uhapse. Ali, gri-. jeh ga je ubio. Nlije htio sluati. Misionar uuti. Ljupko, mlado lice Gekin Yashi, ob- l liveno suzama iz njenih tragino tunih oiju, polako se izmijeni, odrveni se u tupom izraaju strave i bola. Za- | tim joj tamna glava klonu na prsa. Ti si pobjegla Pahutima, nastavi misionar. Tko ta | je odveo? Cekin Yashi ne odgovori. To je bio Nophaie. I njega e ustrijeliti kao to su J tvoga oca, osim ako ne prizna svoj grijeh i ne prihvati | moju vjeru ... Govori! Da li te je Nophaie odveo? Da, ona proapta. Ali Gekin Yashi nije sagrijeila. | Ona je ista kao i bijela djevojka Benow di cleash. Nato misionar zagrmi: Jesi, sagrijeila si. Ti si utjelovljeni grijeh. Samo te l boanska rije moe oistiti. Zamoli me da je izgovorim.'! da se pomolim za tebe! Ja u te spasiti od ledenih jama l i ognjenih spilja paklenih... Drci u svom srcu! Padnil na koljena, keri poganska! Zamrzi to lano oboa-l nje prirode... Zavoli mene, bijelog, bojeg ovjeka!| Obeaj da e uraditi ono to u ti kazati! Indijanka podigne lice, a zatim i male, smee ruke to su podrhtavale kao lie na olujnom vjetru. Gekin Yashi... obeaj e, ona dahne gotovo neuji; GLAVA 14. Dok je ekala da je oibpuste, emu se nadala svaki dan, Marian je i dalje radila kao da se nta nije dogodilo. Ali u stvari preostala joj je samo radoznalost ta e biti s dravnom kolom i iskrena, uporna, nesalomljiva elja da pomogne Indijancima. Jesenji su dani odmicali, bliei se zimi bili su to divni, vedri dani za kojih je pustinja neprimjetno mijenjala svoje boje. Nou je vjetar zavijao oko Marianilne spavaonice i umio u jablanovima. Danju je sunce sjalo na vedrom nebu, bljetei nad pustinjom, natapajui je sveobuhvatnom svjetlou. Marian vie nije izjahivala u pusitinju. Oteto joj je uzbuenje i uivanje u sastancima s Nophaiem. Ni on ini ona nisu znali da je njegov ivot u opasnosti, ali su slutili i shvaali, da je njegova sloboda ugroena. Nophaie je jedno pismo za Marian povjerio Withersu, a drugo Napahu ovaru; oba je pisma njoj uruio WoltersO'n. Nophaieve su poruke odisale oajanjem i ljubavlju te siu M&riani bile neizrecivo mile i uznemirile su joj duu. On je oajan zato to je. razdvojen od nje. Ona mu je potrebna. Mairiam je u svom sve otrijem bolu eznula da ode k njemu, da mu postane ena. Rado bi ivjela u hoganu. Ali je ak i u svojoj enji shvaala plemenitost Inijanevu i njegov odnos prema njoj. Ona nije stvorena za hogan da odgaja djecu u zemljanom brloga poput troglodita. Njenoj se ljubavi pridruilo neizmjerno potovanje prema Nophaieu. On je pravi ovjek i mukarac. Kako strastveno ona udi da svijetu dokae to moe stvoriti Indijanac! Ona bi to i nekako mogla dokazati, ako ne svojim skromnim perom, a ono
163

l
snagom pera nekoga kome bi mogla ispriati svoju priu. Isto kao i oma, i Nophaie eka razvoj dogaaja, moda i as kad e nju otpratiti. U meuvremenu ju usrdno zaklinje da izdri i skupi hrabrost, te da uradi sve to po svom shvaanju smatra dobrim. No, krik njegova srca za njom, dao je Mariani najvie snage da ustraje.
!

Tako je ekala i tjedni su prolazili. A kako su tjedni prolazili, tako se bogatilo njeno poznavanje indijanske djece. No, uz to je sve bolje upoznavala i shvaala djelovanje mehanizma uprave rezervata. Zato je njen idealizam, tako iskren i ist, izblijedio, pokazao se iluzornim, nade, koje je ona dan za danom gajila, sagorjele su u pepeo gorine. Izmeu nje i Gekin Yashi utisnula se nekakva udna, hladna, mrana sjena, slina onoj to je lebdjela u zagasitim oima Male Ljepotice. Marian su opsjedale izvje- ' sne bojazni, ali se ona borila da suzbije ono to joj razum govori. Okolnosti su bile takve da je rijetko imala prilike da se nae s Gekin Yashi, a takvih je prilika bilo sve manje. Gospoica Herran odnosila se prema njoj otvoreno neprijateljski. Marian se nije mogla boriti protiv nadzornice koja je bila svemona u koli. Jo gore, pri sluajnim susretima s Marianom, Gekin Yashi se nije vie onako plahovito i ljupko radovala kao ranije. Mala Indijanka kao da je ostarjela, samo je slu- ala, ali nije odgovarala. Rijetko je dizala oi. Samo je jednom dvaput Marian uspjela da probije tu njenu rezerviran ost. Kako se primicala zima, a rat u Evropi pruao svoje pande sve dalje i dalje preko svijeta, a naroito prema Sjedinjenim Dravama, Blucher je sve jae pokazivao svoj fanatizam i duboko uvjerenje da je Njemaka u pravu. Postao je ve tako zanesen, da se nije mogao koncentrirati ni na svoje svakodnevne poslove u rezervatu, a kamoli na rjeavanje krupnijih problema. Zaboravio je i na oprez, barem u pogledu Marian, a nije bio naroito oprezan ni u razgovoru s ostalim ljudima. Jednog dana se u njegovom uredu okupilo nekoliko slubenika, a vrata su bila otvorena. Tih su dana stizale vijesti o njemakim pobjedama. Drutvo je kod Bluchera raz164

govaralo upravo o tim vijestima l u jednom trenutku Wolterson ree: Netko bi apsolutno trebao ustrijeliti Kaj zera. Blucher se trgnuo kao da ga je netko udario; na njegovom je licu planula strahovita jarost, strastvena, slijepa. Oslovio je WoltersO'na na njemakom, a kad je opazio da su svi zinuli u njega, pocrvenio je i nastavio na engleskom: Da li biste vi ubili Kajzera? A vi ne biste? otegne Wolterson. Ja svakako ne bih, Blucher e alosno1. Teksaanin odgovori bez otezanja: Ja zacijelo bih, i te kako rado! Blucher kao da je odjednom u Woltersonu otkrio neprijatelja daleko goreg od onoga koji bi mu mogao kvariti njegove sitne i prljave makinacije u indijanskom rezervatu. Miarian nije ula Blucherov odgovor, ukoliko je ovaj uope odgovorio. Meutim, utvrdila je da se na Bluche-ru od toga trenutka zbila odreena promjena. Nekakva ga je jaka sila izmijenila, njegove je slabosti nestalo kao da je nikada nije bilo. I Marian je razmiljala o tome, kao i o rijeima koje joj je uputio Wolterson: Ako nae drage Sjedinjene Drave moraju ui u rat .protiv Njemake, onda e ivot u ovom rezervatu zacijelo postati za nas pakao. I dalje je vrijeme prolazilo, a Marian skupljala svoja zapaanja i uvrivala svoja uvjerenja. Mnogo toga ima da ispria Nophaieu kad se prvi put sastane s njim. Moirgan je bio majstor makijavelizma. Veina slubenika nisu bili njegovi protivnici, iako su bili dovoljno hrabri da zauzmu odreen, svoj stav u pogledu postupka s Indijancima. Morgana su viali tu i tamo kako po zabitim mjesitama vodi veoma ozbiljne razgovore s Blu-cherovim neprijateljima. Ali najznaajnija od svega bila je injenica, da na pisma upuena u Washington nisu nikad stizali odgovori, a niti su ih primali oni slubenici na koje su bila naslovljena. Poglavica svih Ntopaha, izvanredno inteligentan Indijanac, pisao je pismo, uz pomo prevodioca, u Washington, u kojem je ianio izvjesne podatke vane

165

kako za vlasti tako i za rezervat. Marian je proitala kopiju toga njegova pisma koje je zavravalo pitanjem: Da li je ovaj rezervat namijenjen Indijancima ili mije! Ali-odgovor nije nikad primio. Htjela-ne htjela, Marian je morala uoiti kako se u rezervatu postupa s indijanskom djecom. Deavalo se da Morgan na svojoj misi oamari po kojeg djeaka. Gospoica Herrcn je brutalno kanjavala ake tjerajui ih da do iznemoglosti stoje pognuti u pasu ili visoko podignutih ruku. Kod takvih kazni su djevojice esto padale u nesvijest. Jednog su dana neki djeaci pretrali preko trijema Blucherove kue. Agent je istrao, epao jednoga od njih, oborio ga i stao ga udarati no-, gom. Drugom prilikom, poetkom decembra, kad se unato bljetavom suncu, ledena kora stvorila u kanalima za navodnjavanje, Marian je, urno prolazei pored podrumskih vrata jednog skladita spazila dva Indijanci a kako sortiraju krumpir s jedne goleme gomile. U podrumu je bilo vrlo studeno, a krumpir je bio pokriven injem. Djeacima je bilo tako hladno da nisu mogli govoriti i jedva su drali krumpir u svojim ruicama. Marian ih je odvela u strojarnicu gdje su se ugrijali. Potom je o tom podnijela izvetaj Blucheru koji ju je izgrdio zbog sentimentalnosti. Zapaanjima i zakljucima Marian je dola na to da obavezno kolovanje ipak neto koristi Indijancima. Od njih se devedeset i devet od sto vraalo starom ivotu, hoganu i ovcama. Oni su htjeli-ne htjeli, morali ponijeti sobom ideje o boljem ivotu, boljim metodama, boljem -gospodarenju. Upoznali su engleski jezik kao i vrijednost novca i trgovine tako su ponekad i protiv svoje volje, bili unekoliko bolje naoruani protiv onih bijelaca koji su posizali u njihova prava. No, te su prednosti ipak bile beznaajne, osobito u pogledu djevojaka, kad bi se usporedile s tetama koje donosi sistem prinudnog kolovanja. Marian je bila sve uvjerenija da je cijeli sistem kola i rezervata nepravedan. Relativni nerad, pomanjkanje vijesti od Nophaiea i otvorena ravnodunost Bluchera i Morgana u Mariani su samo uvrstile bojazni i izvjesnost da e na kraju dobiti otkaz. Shvaala je da je to samo pitanje vremena. Valjda su zasada snage usmjerene na vanije cilje166

ve. Postala je zamiljena i nervozna, skolile je udne nekakve slutnje koje nije umjela odrediti. Osjeala je da e se neto desiti. I jednog jutra, kad je gospoica Herron izobliena lica, blijeda i nemirna, utrala u sobu gdje je Marian radila, ova je osjetila uas. Slutnje su joj bile opravdane. Nadzornica je uletjela u Blucherov ured ija su vrata bila otvorena. Gdje je Morgan? zapitala je piskavim glasom. Ne rno-gu ga nai. Sta se dogodilo? zapita Blucher mrgodei se to ga ta ena ometa u radu ili mu prekida nit misli. Onaj Indijanac, kolarac ... provalio je silom u uionicu, vikne gospoica Herron. Prestraio me ... nasmrt. Odvukao je Gekin Yashi u predvorje... pa joj je neto govorio. ula sam ga kako spominje Morganovo ime ... onda sam otrala... prijeko kod Morgana ... da mu kaem ... Oh, Indijanac je strano izgledao. Nophaie! ciknuo je Blucher. Oito se smeo i mozak mu je stao grozniavo raditi im je uo to ime. Bio je silno zabrinut. Kad je gospoica Herron htjela da otri, on je zadra. Vi ostanite ovdje, i da niste ni plsnuli. Zatim je pograbio telefon. Zaprepatenje je skamenilo Marian na mjestu gdje se nala kad je gospoica Herron ula. Jo se gore skamenila kad je ula Morganove korake mekane i spore. Ue misionar. Vidjelo se da nema pojma o Nopha-ievu prisustvu. Ali je vidio Marian, a zatim i gospoicu Herroin u susjednoj odaji, pa je odmah shvatio da neto nije u redu. Sta zato ste tu? on zapita, ulazei u ured. Zaveite! prekide ga Blucher. Morgan, vrag je odnio alu. Ovdje je va Indijanac s koleda s Gekin Yashi ... Halo!... Da, ovdje Blucher. Gdje je Rhur? ... Nije tamo? Gdje je? Naite ga brzo! Blucher treskom spusti slualicu telefona i zapilji se u Morgana. Marian je mogla samo djelomino vidjeti misionarevo lice a bilo je blijedo. Morgan, onaj je Indijanac sada s Gekin Yashi, ree agent promuklo. Vaa prijateljica ula ga je spominjati vae ime.

167

to to znai? lane Morgan s nevjericom. Ne znam, ali vam ne bio htio biti u izmama ni za milijun, odgovori Blucher podrugljivo. Imate li revolver? Niemam. No, sad neete imati Stari zavjet ni iza ni ispred sebe! Zakljuajte vrata! rikne Morgan. On se okrene i zalupi vrata. Marian zau kako se klju okrenuo u bravi. Kad je Miorgan zatvorio vrata, Marian mu je na tren spazila lice i njegov je izgled nju uznemirio. Zagledala se kroz otvorena vrata u dvorite prema zgradi internata. Visoki je Indijanac hitro trao prema uredu. Marian se uzbudi do dna due. Nije li ve gledala taj' predivni dugaki korak. Taj je Indijanac bio Nophaie, trao je onako kako ga je ona vidjela mnogo puta : onom svojom neuporedivom brzinom po kojoj se proslavio. Nije dospjela ni da uzdahne jo jednom on se dohvatio stepenica i skokom se uspeo na trijem. Po podu zatoptae noge u mokasimama. Jurnuo je prema Marian bio je nekako straan. Oko ela i crne kose imao je vrsto omotan umazan depni rubac na kojem" se ve skoriela krv. Oima kao da je probadao Mlarian. Vidio sam M organa kad je uao, ree. Je li tamo s Blucherom? Oh ... da ... apne Marian. Zakljuali su se. Ne smije ... Oh! Nophaie trgnu odnekud revolver udari njime po zakljuanim vratima, a potom ih odrine strahovito jakim udarcem noge. Brava se slomi, vrata se otvore. Nophaie skoi preko praga. Odjednom potaknuta na djelovanje Marian pojuri za njim. Gospoica Herrom leala je na podu u nesvijesti. Blucher je sjedio duboko u svojoj fotelji, razjapljenih usta, iskolaenih oiju. Sad je bio vie prestraen nego zaprepaten. Morgan je bio mrtvaki blijed. Nophaie je u desnoj ruci nisko drao revolver koji je bio otkoen i gotovo neprimjetno podrhtavao. Ldjevom rukom Nophaie znaajnom kretnjom poikaza krvavi ovoj na glavi. Ovo mi nisu dali ufoice Do etiina, ree, triput su me nali, ali su promaili. Meutim, ba me je Noki saekao u zasjedi i pucao u mane... a potom mi je priznao.

Optueni nisu bili u stanju ni rijei da izuste. Indi-janeva je prijetnja bila i jasna i neizbjena i strana. Morgan, smatrao sam da moram dobiti i priznanje Gekin Yashi da te mogu ubiti bez ikakva kajanja koje je u meni usadio odgoj bijelaca. Miargan stade soptati i zatetura prema zidu. Blucher, siv od straha i prestravljen poe neto nesuvislo mucati. Marian osjeti kako joj se grudi steu od uzbuenja. I taj osjeaj kao da joj dade snage. Odjednom se oslobodila one ledene strave. Ubit u vas obojicu, ree No>phaie. Nato Marian zalupi vratima za sobom, pa skoi izmeu Nophaiea i one dvojice. Shvatila je to mora uiniti i bila je tome dorasla. Umukmite, ona naloi. Okrenu se NO'phaieu, prie mu i poloi jednu ruku na njegovo rame, a drugom rukom spusti cijev revolvera prema podu. Ne smije ubiti ove ljude. Zato ne? Blucher je naloio svojim ljudima da ubiju Do etina, a Miorgan je ubio svaki ivot u Gekin Yashi. To je moda istina, ona odgovori, ali nije rije o pravdi, nego o tome da e tebe objesiti ako njih ubije. Da,, ako me uhvate. A onda bih sudu ispriao tko su i ta su ovi ljudi. Nophaie, nitko ti ne bi vjerovao, osim nekolicine koji ti ne bi mogli pomoi. Onda u ih ubiti za odmazdu. Za Gekin Yashi, za moje pleme. Nemoj, nemoj! To nije dostojno tebe. Sad si u afektu. Ti su ljudi uinili zlo i njih e kazna stii. Ali ih ti nemoj ubiti! Moram. Pravde nema. Tvoja vlada ne postupa ni lijepo ni poteno s Indijancima. Nikad to nije inila i nikad nee. Nee ona tititi Indijance. Ovi rezervati nisu za Indijance. To su pustoi, zabiti kojima gospodari aka bijelaca, da prisvoji milijune dolara, da bere ma169sne zarade bez truda... Bijelci su me kolovali. I sve moje znanje trai da ubijem te avole. To moram uiniti!

Ali ti si ovjek kojega ljubim! povika Marian nagnana u oaj njegovom hladnom istinom, njegovim bezobzirnim,, opravdanim gnjevom. Ti si taj! Ako po-staine ubica, slomit e mi srce... ne mogu zamisliti da bude odmetnik... pa da te objese... umrla bih! Nophaie, memVza ljubav, mene radi... pusti te ljude, neka ive. Pomisli ta to maci za mene. Udat u se za tebe. ivjet u s tobom. Provest u svoj ivot pomaui tvom narodu ... samo... samo ako ne prolije krv. Ona ga zagrli, prvi se uza nj. Nophaie polako zakoi revolver. Benow di cleash^ pridri mi ga, on ree. Mariain drui prihvati teko oruje, na tren pitajui se to je Nophaie naumio. Bilo joj poe naglo udarati, a groza je obuze. Njegov izgled, njegovo dranje, potpuno se izmijeni. Neto njemu strano, smrtonosno, stoje maloas zrailo iz njega, sad se izgubilo. Sad je podsjeao M.irian na onog negdanjeg Lo Blandvja. Gospodo, ova djevojka vae rase spasila vam je ivot, ree. Htio sam vas ubiti ... Ali vas ipak nitko nee spasiti od ake ovog Indijanca, pa ni va bog kojem se klanjate. Naglo, estoko okrenu se Morgaou i koljenom ga udari u debeli trbuh, udarcem u koji je unio svu snagu svoga tijela. Neto je tupo odjeknulo, kao kakav uvukao, teak udar po bubnju. Morgan tresne u zid, snano udari glavom, razjapi usta i strahovito zahripa. Ostao je bez daha. Odvratno izobliena lica, lomatajud rukama, on se srui na koljena. Slijedeeg trena Nophaie se jednim skokom vine na stol, s kojega skoi na Bluchera; stolicu slomi, agenta obori na pod. Indijanac nije ni posrnuo, a kreibnje su mu bile leerne, gipke i lijepe. Marian nije mogla na kriknuti niti se pomai da ga sprijei. Bila je kao opinjena neim udnim, novim, stravinim. Nophaie nije vie mislio na ubijanje: htio je samo da udarcima zada jai bol. I ta je njegova nakana pobudila nekakav skriveni poriv u Mariani. Taj poriv kao da je snano izbio i kuljnuo sivim njenim ilama. I 170 oparao ju je Nophaiev postupak. Blucher se pokuao podii na noge, psujui od bijesa i straha, ali nije mogao. Niophaie ga je stalmo obarao udarcem noge. Svaki put kad bi se Nijemac dizao na ruke i koljena, Nophaie bi izmahnuo nogom u mokasini. Udarao ga je i gurao nogom, gurao ga sve blie Miorganu, koji je ve doao do neto daha. Od jo jedinog udarca nogom, agent se svom teinom sruio na misionara koji se bio podigao na koljena. U koledu sam nauio mnoge trikove bijelaca, Nophaie e zlurado i podrugljivo. Jedan od njih je ovaj udarac nogom. Moji su kolege tvrdili da mogu nogom udariti loptu jae i dalje nego itko drugi. Poto mi se gadi da svoje poganske crvene ruke ne uprljam na takvim neistim ivotinjama kao to ste vi, moram se posluiti nogom. I bez naroite estine i gnjeva on nastavi taj svoj nogomet, dok onu dvojicu nije pretvorio u dvije gomile okrvavljenih jada. Prestao je naglo, kako je poeo. Marian je vidjela da se gospoica Herron osvijestila i sjela. Nophaie pogleda enu s istim gaenjem kojim je gledao ova dva mukarca. Trebao bih i vas istui, ree, ali mi to brani odgoj bijelaca. Potom povue Marian iz sobe, zatvori vrata, te uze revolver iz njene drue ruke. Ne plai se, Benow di cleash, ree, njeno je grlei snanom rukom. Ti si me opet spasila. S tim te jo vie volim. Sad u se vratiti svojim kanjonima... Ne brini to e Morgan i Blucher uiniti. Oni su kukavice. Oni nee o tome prozboriti ni rijei. Ako te otpuste, idi trgovcu. Ja te molim ostani u rezervatu jo neko vrijeme. Javi mi se po Withersu. Zbogom! Oh, Nophaie! viknu Marian jedva smogavi glasa. On klizne preko trijema, pogleda desno i lijevo, a potom lako skoi niz stepenice pa niza stazu. Marian ugleda njegova konja, privezanog uz ogradu kod vrata. Oekivala je da e se

ljudi trcati sa svih strana, ali nije bilo nikoga. Srce je djevojci tuklo u grlu. Jo je vidjela kako je Nophaie uzjahao konja i otka&ao. 171

GLAVA 15.

Daleko u zabiti kanjona, u kraju samih stijena, daleko podno bijele kupole Nothsds Ahna, N'O'phaie je naao utoite. Nalazio se u nekoj gotovo nepristupanoj udubini u Kanjonu utljivih stijena. Prethodno je u Kaidabu uzeo zalihu namirnica i ure*-dio tako da mu jedan povjerljiv Pahuta jednom mjeseino donese eventualnu Marianinu potu i odreene koliine hrane. Uzeo je k srcu Marianinu molbu da ne postane ubica. Jedini nain da se izbjegne prolijevanje krvi bio je da se krije u kanjonima, da tu prezimi i saeka. Bilo je malo vjerojatno da bi ga tu mogli pronai Bluche-rovi policajci. Svaki njegov trag gubio se jo mnogo prije ulaza u Kanjon utljivih stijena. Izmeu njegova sklonita i platoa Nothsis Ahna leale su mnoge milje kanjonskih labirinata i golem prostor pofcretoiih stijena. Meu tim silnim krem nigdje staze. Na glatkim, vjetrom izlizanim kamenitim obroncima ne ostaju tragovi kopita i mokasina. Jedna jedina prtina krivuda preko skliskih kosa i izmeu mnogih provalija. Posljednji hogain Pahuta lei na cedrovinom obraslom rubu platoa, kojih trideset milja zrane linije. Sto znai tri dana munog putovanja stalno uzbrdo, iz stjenovitih dubina. Nophaie je prodro do samog kraja jednog kanjon-skog krila doline; i tu, gdje noga bijelog ovjeka jo nikad nije zakoraila, ulogorio se podno bljetavih bijelih stijena to su strile put neba. To je bilo ba pravo mjesto za osamljenog Indijanca. Visoravan je ve zahvatila zima, dok su dolje trave i mahovina bile jo zelene, vrbo172

vo i hrastovo lie je ivjelo, iako istanjeno, i utilom sjalo na suncu, a topole se uporno drale svojih boja. Na zaravnima u prisoju jo je cvalo cvijee. Podnevni su sati bili ispunjeni zujem pela i kukaca. Na snijegom okrunjenom elu Nothsis Ahna dizale se omorike, .Nop-haijevo omiljeno drvee, vitke i crne, dok je u do>lju , cedar cvao i uvao svoje vjeno sono zelenilo. S plani-l ne je sletjela Tolia, modra sojka, sveta ptica u ceremo-1 nijama Nopaha, spustila se da prezimi tu gdje se s 'visokih litica odbija suneva toplota. Kosovi su bunim pojem najavljivali kasni izlazak suinca. Plahe male ptiice kojima Nophaie nije znao ime munjevito su proli-jetale kroz vrbe pored brbljavog potoka i javljale se tu i tamo melankolinim urlikom. A s visokih udubina i napuklina dopirao je slatki, neobino prodoran cvrkut kanjonske lastavice, ptice koja se sputa u sunovrat brzinom strijele. Nophaie je zakljuio da mu sada, u njegovoj nevolji moe pomoi samo poniranje u sebe i uguivanje svih tjelesnih prohtjeva, i to tu u sjeni tih samotnih i utljivih litica. Ako mu tamo u rezervatu prijeti hapenje zbog napada na dravne slubenike, onda on ne moe nastaviti rad meu svojim suplemenjacima. Osim toga, sigurno mu prijeti i neto gore od hapenja. Rana od izdajnikog Nokijevog taneta jo nije posve ni zacijelila. Postoji, dakle, nekoliko razloga zbog kojih je dobn da se krije, da bude sam, da saeka ishod koji mu je sudbinom odreen. On e izmai neprijateljima; njega nee zarobiti ledena zima koja sve Indijance vezuje uz njihove hogane; u ovoj prekrasnoj dolini ivjet e u potpunoj slobodi; satima e sanjariti i razmiljati, analizirati sebe, odagnati onu svoju estoku mrnju i nalaziti nekakvu nijemu sreu u slatkoj ljubavi prema Benovv dl cleash. Nophaieva je doliina oblikom bila nalik na polipa samo s nekako uim i krivim tijelom, a dugakih i krivu-davih krakova. To je tijelo bilo dugako otprilike jednu milju, a neki su kraci bili i mnogo dulji. Posvukud su se po liticama zabijali ogranci, bezbroj njih. U labirintu te doline bilo je na tisue skrivenih i nikad jo otkrivenih kutaka, peina, udubina, nastambi prastanovnika i minijaturnih kanjona.
173

l
U samu masu Nothsds Ahna zadirao je duboko golem rukavac, zapravo divovski kanjon visokih litica tamo u planini i irokog ua ina ulazu u dolinu, oivien stijenjem savreno blisitavim i glatkim a ustalasanim poput morskih valova, crvene i ute boje. Kroz kanjon je proticala voda, tok joj je bio divlji. Za poplava bi ona naglo porasla, nabujala bi od otopljena snijega u gori, dubila svoje vijugavo korito i nosila bezbojnoj kamenje. Izmeu navaljenih stijena krile su se bijele) plohe ljunanih i pjeanih sprudova izmeu kojih su; rasli jablanovi, a vrbe im pruale sjenu. Prema je zabitnijim krajevima dizale se neprolazne prepreke -gutici trave dugakih i grubih vlati. Taj je kanjon biq vrhunac divljine i u njemu se najbolje moglo vidje to znai snaga elemenata.

Nophaiea je neto gonilo da istrauje, da trai, pretrauje da se penje naroito da se uspinje na visine koje su nedostupne, ali prema kojima mora teiti. Svi Indijanci vole visine, a Nophaie je u svojoj ljubavi prema sa mota om timoru i pogledu u daljinu bio pravi orao. utljive stijene van dosega, privlaile su ga vie od onih koje su mu bile na dohvatu. I sigurno e doi vrijeme kad e one njemu progovoriti. Ovi e usnuli zidovi progovoriti i drugima, a ne samo crvenokocu cijelom ovjeanstvu. Ali na to treba ekati i to zasluiti. Priroda je ljubomorna na svoje tajne. Ona govori samo onima koji je vole. Spokoj i mir vratie se Nophaieu te mu se inilo kao da dani tonu jedan u drugi, klize i klize prema bezimenom i uenom svretku, prema razotkrivenju budunosti. Dan je bio neobino topao za to doba godine. O zalazu sumca, kad se Nophaie popeo na stoastu uzviicu usred doline, glatka je stijena jo uvijek bila topla. Osjeao je toplinu njenu kroz mokasine i ugodno mu je bilo da je dirne rukom. Nla nebu je bilo neto oblaka. Kako nije bilo vjetra, hladni je zraik ostao u planini. Nophaie stie na oblu glavicu i tu otpoinu. Pele l kukci zujali su prolazei kraj njega, oigledno su letjeli prema viim dijelovima doline gdje rastu cedrovi. 174 Oblaci su na zapadu bili tek ovla rastrgani, tek to-Uko da kroz njih sipi blijed, ruiast sjaj na vrhove divovskih bijelih litica. Kroz zjap na sjeveru Nophaie ugleda mutno purpurni rub daleke visoravni. Jedna od \ neobinih krasota Kanjona utljivih stijena sastojala se \u tom dugom, oporonp sumraku. Sunce je rano zapadalo 'jer su ga litice suzivale mnogo prije no to bi dan propao. Ali se za^ duS zadravao blijedi odsjaj sunca. Nophaie je gledao kako polako blijedi ono slabano rumenilo, a sjene se sivo diu. Sad uope nije mislio na ono o emu sanja i za im udi, samo je osjeao udnu neku radost utiljma svojim upijajui onu ljepotu. Prije nego je mrak obavio dolinu, siao je s glavice. Spustio se dugim obronkom, sigurna koraka poput ovce, tu i tamo kliui sve nie i nie u tjesnac pun kra, gdje je ve pala no. Tu ga kraj potoka zaustave zvui koje prije nije uo udno kreketanje kanjonskih aba. Neobino topao dan ponovo je donio ljeto stanovnicima kanjona. Ali je kreket tih aba bio slab i sablastan kao da su u polusnu. Jedna bi nekako iz tiha i muklo zae-grtala, druga bi kao zabrujala, trea bi ispustila neku riku i sve to u dugim intervalima. Nato bi slijedili nekakvi urlici, ni visoki ni slatki, ali opet nekamo melodiozni. Onda pubnu hladni noni vjetar i glasovi za-mrijee, te ih Nophaie vie nije uo. No ono malo to je uo, godilo mu. Dok je sjedio na jednoj golemoj stijeni pala je mrka no. Osjetio je svu sjetu i spokojsitvo toga trenutka te se sjeti da e imati mnoge ovakve momente koji e moda ublaiti njegovu bol. Nad njim se dizale oble valovite linije mranih breuljaka, a iza njih put neba strale litice otrih, zupastih kruna. Na nebeskom prostoru nisu blistale zvijezde, nigdje nikakva plavetnila. Iz sjene podno Nophaiea dopirala je mila neka muzika zvonki ubor i mrmor, pljuskanje i klokot brze vode to hita preko kamenja. Ona je svojim zvukom naglaavala samou i tiinu toga pustog kraja. U tom su se asu Nophaieu inili daleki i njemu nepotrebni i njegov narod i svijet bijelih ljudi. Za boravak ovdje on e nauiti koliko je toga isprazno i suvino na ovom svijetu tko zna, moda e otkriti i nitavnost ljubavi? utljive stijene, tako sline golemim onim kapcima punim snova, duboke sjene, sjea175

r
L
/
nje na kroket aba, blagi, prohladni povjetarac to je donosio dah snijega, golema crna kamena masa plainine i neizmjerno nebo jo mistinije bez svojih mirijada zvijezda sve je u Nophaieu stvaralo osjeanje siu-nosti svega ivoga i kratkotrajinosti ivota. Emocije se njegove produbie, ojaae. Polako je po-/ putala gorina i mrnja s njom. Izgubio je onaj dojarnj tjeskobe pred velebnim klisurama dojam koji sigurJ no nije bio indijanski. Plemenite se misli poee obli! kovati u Nophaievu duhu. Svoje nedovreno djelo, du nost prema svom narodu, odgovornost prema bijele eni koja ga je blagoslovila ljubavlju, sve to mora o>pe prihvatiti kao jedine nagrade u svome ivotu. Emoci.i su ga oplemenile, a um je njegov pobijedio sebino Ali tuga je ostala, ostala je neizreciva tuga poto shvatio nadmo i tragediju, prirode. 'Zoudo, kao da se neka nada ipak zaela u No|>-haieu, nada koja se borila za pobjedu. Sve je jae osjeao kako se ona u njemu kree. Bilo je to nalik na onu predodbu o prvobitnom ovjeku to ju je ponekad sebi stvarao tako to je suzio one kapke i kroz njih gledao u prirodu kao da je on prvi ovjek koji se razvija. Taj je momenat bio poput onoga kad je

osjeao, a nije razmiljao. U svakom sluaju, to je bilo neto fiziko. Prema tome, u prirodi ne lei samo tajna, nego i spas, ukoliko spasa moe biti. Visoko, nasred doline, sjedio je Nophaie opet, a as smiraja se primicao. Gust zlata s t sjaj krunio je sve rubove i vrhunce to su gledali prema zapadu odakle se slijevala velianstvena kaskada sunevog svjetla. Zla-ta9t sjaj pretvarao se u crvenilo visoko gore na kamenim bastionima, a jo vie, na vrhu Nothsis Ahna, snijeg je bio ruiast. Prema sjeveru se dizala visoka visoravan, zamagljena sumaglicom jorgovanove boje. Mekama, prozrana, umirua svjetlost milovala je valovite obronke ispod kamenih iljaka to su dirali samo nebo obojeno sunevim zlatom. Nophaie je odozgo promatrao velianstveni prizor. Zamiljao je da ima oko orla to se die nebu pod oblake. Pod tom impresivnom scenom leali su mrani kanjoni, crvene uzviice, pa kraj kra golet sura, s ispucanim, drobnim stijenama. Visoko na oblom vrhu ka176 menog breuljka stoji samotna ljudska spodoba, nalik na kip stoji Nophaie neznatno siuno bie, atom jedan drhtavi meu divovskim spomenicima mrtve prirode. Poput mornara brodolomaca na paiubi s koje stre jarboli i koja tone, Indijanac zuri gore, u vrstu i vjenu planinu. I tako je Nophaie kao ukopan stajao na toj uzviici, oparan svojim oboavanim elementima, sam usred samoe, pritisnut svojim tekim bremenom, dok su njega promatrale beutne, nemilosrdne, surove, neproniknute ali pronicave oi prirode. Prolazili su dani, potom i tjedni, i vrijeme vie nije postojalo. Na Nothsis Ahnu je zavijao vjetar i skupljali se crni olujni oblaci s kojih su se sputale sive koprene. Ali dolje, u Kanjonu utljivih stijena, nije bilo ni zimske studeni ni vjetra. Nophaie je odlazio pod sunane litice i snatrio u toploti koja se od njih odbijala. Nije istraio jo samo jedan rukavac kanjona, to je ostavio kao vjebu duha i tijela za sluaj da potpuno klone. Jedinog dana, daleko odozdo iz kanjona zabruja i odjeknu zov Indijanaca. Nophaie se trge. Zaboravio je da e Withers poslati namimice po jednom Pahuti. I nije zaboravio samo to. A ta je s vijestima? Sad e doznati ta se dogaa iza ovih utljivih stijena, u rezervatu, u Mesi. Naposljetku, to najvie eli, dobit e i ono vijesti od Benow di cleash. Nophaie potra brzinom Indijanca,, ali radujui se kao bijelac. Gotovo ga revoltirala ta ustrina, praena udnim uzbuenjima. Samoa koju je traio kao da je sada postala jasnija, Kao da se u njoj ocrtao neprijatelj njegovu razumu. Zabitni su kanjoni mjesto za divljake, a ne za ljude sa razvijenim intelektom. Pahutu je naao u glavnom rukavcu kanjona. Indijanac je vodio teko natovarenu mulu. Nophaie ga odvede u svoj logor, tamo rastovari mulu i skuha Indijancu ruak. Od njega je uo kako su ga bijeli policajci traili po itavom rezervata i vratili se neobavljena posla u Mesu. Pahute ga napusti rano poslije podne. elio je prijei preko Pokretnih stijena prije nego to padine no. Nophaie je opet ostao sam. Ali kako je sada bila drukija ta usamljenost! U gomili namirnica bilo je nekakvih paketa i paketia. Nophaie se osjeao bogatim.
177Uoio je svoju neizmjernu radost. Nije li tome uzrok to je siguran da je dobio vijest od Marian? Najprije je otvorio

najvee pakete, pa je vidio da mu je trgovac poslao mnogo vie no to je on naruio. Onda je otvorio jedan laki omot, veoma briljivo zapakovan, na kojem je bila cedulja: Svu sreu eli ti Withersova druina. U tom je omotu naao cigarete, ibice, okolade, suhog groa, jedan no, runu sjekiricu, veliki komad stavljene jelenje koe s iglama i koncem, vunene arape l flainelnu koulju. Withers, je znao to mu treba i tomej je dodao mnogo raskonih stvarica. Zatim Nophaie ustrim prstima otvori najmanji za-l motale za koji je nekako pogodio da je od Marian. U/ njemu je najprije bilo papira a ispod toga votano platno i najzad svileni al lijepo smotan oko nekakv^ mekanog, tamnog predmeta. Nophaie je odmotao al nae veliku bijelu kovertu na kojoj je stajala samci jedna rije: Nophaie. Marianin rukopis! Prome ga uz-t buenje. Ne postoji taj smrtnik koji je u jednom trenutku ivota doivio ovoliku sreu. On odloi pismo i otvori drugi omot vei, plosnatiji, bolje upako'Van u kartonskoj kutiji. Oekivao je da e nai fotografiju i niije se razoarao. Jo prije nego to je otvorio poklopac iz paketa ispadne omotnica u kojoj su se nalazile snimke to ih je ona sama napravila u Mesi sa svojom kamerom. Najbolja je bila njena slika na bijelom mustangu kojeg joj je on dao. Sve su bile dobre pa ipak kao da ni jedna nije bila nalik na sliku koju je on nosio u sjeanju. Pustinja je nemilosrdno djelovala oa Marian. No, kad je Nophaie otvorio veliku omotnicu ugledao je lijepu sliku upravo onog milog lica to ga je on volio i kojeg se je tako dobro sjeao. Bila je to lijepa fotografija snimljena u Philadelphiji, vjerojatno nakon njegova odlaska s istoka. Benow di cleash apta je, a s onog lica na slici kao da je u krasnom svjetlu zraila sva ljepote bijelog cvijeta. Gledajui kao opinjen, Nophaie za neko vrijeme zaboravi sve drugo. Kad se ponovno vratio svojim paketima naao je knjiga, asopisa, novina, blokova, olovaka i koverata, malu lovaku torbicu sa ivaim priborom, kutiju lijekova, ovoje, slatkie, oraha i kolaa i na kraju svega sat sa svijetleim brojanikom i privjesak od jelenje koe uk aen nopakim dugmetima. Ona nije zaboravila <ja meu sve te druge darove ubaci i jednu sitnicu tipino indijansku. \ To ga je uzbudilo vie od sveg ostalog. Premetao je Vte poklone, gledao ih i razmiljao kako oni djeluju na Ljega. Oni su bez ikakve sumnje uspostavljali vezu Izmeu njega i svijeta bijelaca. Za onih 18 godina koliko je proveo meu bijelcima kad se kao individua ofor-inio i uvrstio, nauio se na ovakve stvari, a ne na one meu kojima ivi crvenokoac. A to se tie Marian V^anner ona moe i skapavati bez igdje iega u nekoj kanjonskoj peini, ali to niim ne mijenja anjenicu da on ljubi tu djevojku. Moe se i duhovno i tjelesno oporaviti u samoi pustinje, ali rrsamoa -'"1 nee pruiti ueno zadovoljstvo.

GLAVA 16.

Miarianino pismo ponio je sobom na omiljeno mjesto gdje se odmarao i sanjario. elio ga je proitati u u<j-kastoj sjeni utljivih stijena. 1 Bilo je to neobino mjesto, gdje je kanjon bio veonja uzak, zapadne su litice bile ukoene, a izmeu njihovih visokih crvenih rubova ukazivala se tanka traka nebeskog plavetnila. Tu je kanjon vijugao, otro je skretao najprije ulijevo pa onda udesno, dajui utisak kao da su ove velianstvene litice kose. Podno peine uborio je potok bistrih zelenkastih voda. Ispod litica strile su naslage mahovine i trava sive boje, a suha i prodorna mirisa. Lie topola jo je imalo svoju jesenju boju. Tu je zvuk bio nekako avetinjsiki i upalj i zvuan, a i melodiozan, uvean jekom. Nophaie nae svoje uobiajeno mjesto i ostavi Marianino pismo osjeajui kako mu srce kuca sve bre. Da li ovo stvarno on samotni Nbpah bjegunac u tiini utljivog kanjona sjedi tu i u ruci dri pismo plemenite i voljene ene to pripada omraenoj rasi? Predragi Nophaie: Sretna sam to te mogu pozdraviti i poruiti ti da te volim i poslati neke darove. Neka Te oni uvjere u postojanost Benow di cleash. Cijelu knjigu da Ti napiem, i to bi mi bilo malo. Otputena sam iz slube gotovo odmah nakon tvog odlaska, naime, Blu-cher i Morgan se neko vrijeme nisu pojavljivali i ja sam bila sama u uredu. Onda su i mene udesild i to tako da nisam dobila ni mjesenu plau. To mi je, dodue, dobro dolo jer tako imam izgovor da tu i tamo (navratim u ured, to inim ortkada sam se nastanila
180

kod Pakstonovih. Oni su prema meni vrlo ljubazni i dozvolili su mi da sama plaam svoje izdravanje. Koji put im pomaem u duanu i tako nastavljam svoje prouavanje Indijanaca. Ovdje dobijem sasvim drugaiju sliku o rezervatu. Koliko ja znam u Mesi se jo nita ne zna o tome kako si izmlatio Bluchera i Morgana. Nikad neu zaboraviti onaj dan. I nikada vie neu imati povjerenja u sebe, jer ako si Ti tada bio Indijanac, ja sam bila divljakinja. Ja sam se upravo nadimala, tresla i plamsala od zlobne radosti kad god si udario jedinu od onih lopti. Jedino mi je otada ao to te nikada nisam vidjela kako igra na onim utakmicama u koledu po kojima si se proslavio. Moj posljednji razgovor s Blucherom i Miorgcinom bio je prava mora. Blucher je bio otrovan. Morgan me je pokuao zastraiti kako bih pobjegla iz rezervata. Rekao je nije vano to je rekao. Bit e dobro da se neko vrijeme krije. Ovdje kod nas sprema se vulkanska erupcija. Woltersonovi oekuju svaki dan otputanje. S Wo>ltersonovim se saobraa jedino preko nadzornika. A to se tie rezervata, ak bih i ja mogla upravljati njime bolje, nego to se upravlja. Cijeli je rad te slube satkan od makinacija politiara. Ali ti to dobro zna. Mteni se ini da Bluchera i te kako interesira hoe li Sjedinjene Drave ui u rat protiv Njemake. A ta je mogunost zaista ozbiljna. Vidjet e to iz posljednjih vijesti u novinama koje ti aljem. Stigle su damas potom iz Flagerstowna. Proitaj ih paljivo. Ako si No-pah, ti si i Amerikanac. I to pravi Amerikanac punokrvne vrste. Njemaki militarizam prijeti miru i slobodi. Ako se objavi rat, nadam se da e svakom Nopahu u ovom rezervatu rei istinu. Jer ja posve sigurno znam da e se Blucher usprotiviti tome da Indijanci pomgnu vojsku Sjedinjenih drava. itala sam pismo koje je pisao jednom Nijemcu u New York. Oin ga je sam otipkao na pisaem stroju a kad ga je netko pozvao napolje, ja sam pismo proitala. Da sam samo mogla imati kopiju ili ga zapamtiti. Ali bila sam uzbuena preneraena. Blucher je duom i tijelom
181

r
Nijemac. Ako stupimo u rat, situacija e u ovom rezervatu biti strana. Misli na to kako e je doekati Nophaie. ' Gekiin Vashi sam vidjela samo jednom. Bila je u kolskom dvoritu pokraj ograde, a ja sam prolazila svojih putem od Woltersomovih. Ona se udno izmijenila. Pribliila sam joj se prije negoli me je ugledala. Zaboljele me. U jednom trenu osjetila sam da bih mogla zaplakati i zaridati... Kad me je ugledala, pobje-l gla je. Zazvah je, ali se oma ni ne obazre. Jedna dje-j vojka Indijanka, koja je nedavno smjetena u ovda-mje rodilite, dobila je dijete, ali e nju poslati u Ra-verside. Tafeo e biti odvojena od svoga djeteta punih pet godina! A kako Indijanke vole svoju djeicu! ula sam da je Blucher strpao,oca tog djeteta u zatvor. Kako su ti zakoni u rezervatu jezivi i elastini. Ja nemam nikakvih planova. Samo ekam. Budi siguran da neu napustiti rezerva! Mogu me odvesti, ali e morati da me nose. Ova zima nije nikakav problem. Treba mi odmara i elim neto napisati. Kasnije, ako se ovdje nita ne

dogodi, moda odem u Kaidab. Nadam se da emo se na proljee vidjeti, jer mora zmati da sam zaista rekla on,o to osjeam onoga dana kad si doao pred BJuchera i Morgana. Bila bih sretna da se udam za tebe i s tobom podijelim ono to imam pa da zajedno ivimo i radimo u tvojem plemenu. Imam sredstva za poetak. A kako moemo raditi! Samo bih traila da svake godine budemo malo u Kalifomiji ili na istoku. Ipak sam toliko tata da ne dozvolim purtinj-skom vjetru da me posve osui i otpuhne! Vrijeme i brige mijenjaju karakter, zar ne? Sve to mi se ovdje desilo, samo me je ojaalo. Pustinja je strana. Ona razara, pa potom gradi. Uope nisam znala to je to svjetlost kako je divno sunce, kakvi u vjetar, praina i ega zvijezde, no i tiina velika prostranstva dok niani dola u pusitinju. Mtaa je tako i s ljubavlju! Nekako u izdrati dugu utnju, jer ti jo ne smije da mi pie. Sanjat u te, gledat u te medu liticama. Uvijek, dokle god ivim, litice i kameni zidovi uzbuivati e me i prizvati tugu meni. Banow di cleash. 182 Nophaie je u uasu zurio u golemi kameni zid nasuprot- N4je mogao vidjeti ni njegove krajeve ni podnoje. Sam tvrd kamen, nepristupaan, nepokretan i neprelazain! Iskuenje s kojim se sad suoio bilo je isto takav zid, barijera, neizdrljivo breme. Benow di cleash ga ljubi. Ona bi se udala za njega. Ona bi podijelila sve to je imala i ivjela njegovim ivotom. ivjela bi s njim! Pripadala bi samo njemu! Ta je injenica na njega djelovala kao udarac maljem. Ovdje, pod optuujuim oima utljivih stijena osjetio Je da nigdje nee nai nadahnue koje mu je potrebno. Usamljenost je pojaala njegovu glad za draicom. Priroda je u njemu traila svoja prava. Odjeda-red se on osjeti golim, lien svih ideala, vitetva, dunosti, lanih mudrosti odgoja, beskorisnih stega svojih sumnji. Ljudsko bie, mukarac, Indijanac, divljak, divlja zvijer tako je on nazadovao na ljestvici razvoja. Kao ljudsko bie teio je rtvovanju, kao mukarac rtvovao je ljubav, kao Indijanac proeo je duh svoj plemenitim zanosom, dok je kao divljak osjeao samo kako mu krv vrelo struji, a kao divlja zvijer koprcao se u vlasti nasljednih nagona, siro-vih, divljih i nesavladivih u vlasti bezuslovnog i nedokuivog zakona prirode. Dok je leao nepomian na mahovini inilo mu se da ono to je prirodno, elementarno nagon, ivo meso mora pobijediti. Niega drugog i nema u ivotu. Taj ustreptali splet ivaca, ila, organa, krvi i kostiju to tvori njegovo tijelo ima milijune stanica, a svaka pojedina trai svoje pravo da se dovri, izrazi, reproducira. Smrt eliji, organu, tijelu, pojedincu, ali ivot vrsti! Taj nagon koji je Nophaie nastojao da ubije u sebi jest najudesniji od svih sila u svemiru. Straan jedan asak leao je Nophaie pod stijenama koje kao da su grmjele o tom znaenju prirode. Onda je skoio na noge kako bi prisilio to svoje tijelo, tog gnusnog prenosndka, taj ivi gorui sud u kojem se isprepleu miii protkani krvnim ilama, kako bi ga prisilio na iscrpljujui, estok napor kojim e zaguiti nagon to prijeti da ga upropasti. On mora pobijediti sada u taj as ili izgubiti zauvijek. Misao, razmatranje, razum izblijedili su u njegovoj svijesti po183

put blijedih pramenova magle kad se die zaa sunce. Prije nego uzmogne misliti, mora u sebi ob ti onaj nagom to je nalik na stoglavu adaju nagom i da svoj ivot unese u drugi ivot. Nophaie nije htio priznati tu vratu samoodranja. Ako je izludio zbog nagona, ako se bori protiv nagona, ali ga takoer nagon tjera u pokret da tri i da se penje. Nikoga nije bilo od njegove rase da ga vidi, da dovede njihova vraa da istjera zle duhove to su ga opsjeli. Samo su utljive stijene imale oi to su ga motrile u njegovom uasu. Nophaie je trao. Preskoio je potok, skakao s litice na liticu, trao je du trnovitih uskih obala, pod visokim izboinama, preko vododerina, kroz ipraje, pojaavao je brzinu uz kanjon neusporedivim dugakim koracima Indijanca, trkaa, kojeg su uvjebali veliki majstori koleke atletike. Kakvo neobino mjesto za slavnog atletiara koji je oduevljavao mase koji je sluao kako topu nogama, kako gromoglasno urlaju kad on tri. Bijelac ga je izvjebao bijelac ga je odgojio. Ali je Indijanska narav u -njemu pobudila nagon da bjei od sama sebe. Zaustavio se u svom logO'ru samo toliko da spremi dragocjeno pismo Benow de cleash. Ne eli da uprlja taj bijeli papir krasnih i stranih rijei ljubavi. Mora ih zadrati itav ivot, a sada ih se boji. Opet je uzdrh-talo njegovo tijelo, usplamtjela krv u injemu. Potrao je ravno u klanac kanjona upirui divlji pogled u bijele vrhunce grebena Nothsis Ahna. Nikada se nd jedan Indijanac nije popeo >na taj greben. Ali Nophaie e se tamo popeti ili poginuti u tom pokuaju. U svojim je mokasimama Nophaie lako trao preko golcg kamenog obronka. Trao je uz dugi valoviti crveni humak i preko njegovog oblog vrha odakle je esto o zalazu sunca promatrao orlove, otrim okom svojim ispitivao je teren kako bi pronaao najlaki put uz sjevernu stranu Nothsis Ahna. Bilo je stotinjak zamrenih krivuavih ulaza uz taj greben, ali su svi izgledali ovjeku nepristupani. Niz valovitu uzvisinu potrao j Nophaie, lagan i siguran poput divlje make, i preko irokog prostora golog kra do glavnog podnoja stijene.
184

Tamo se poeo uspinjati dugakom kosinom, uz glatki smei obronak, rebrast i ispruga", i oko glaviastih uglova, pa do dugog nagiba u drug;:a pravcu, sve vie } vie tim, krivudavim putevima do zavojita i valjkasta ruba crvenog kra.

Stigao je najzad i do posljednje krune izboine, obiao je krevitu stijenu, preao je, i uspeo se u svijet litica, ponora, otrih i mazubljenih stijena u udnom kontrastu s valovitim usponom dolje. Ovdje su mu dobro posluile njegove vjetine otro oko, stok lak kao u planinske ovce, korak siguran kao u kozoroga. Penjao se sve vie preko tih kamenitih utvrda, ostavljao ih za sobom, a one se dizale nada nj, uvijek iznova jo uvijek nedostupne. S mukom je iao naprijed i napokon stigao do mjesta gdje se s gromada Nothsis Ahna dizao golemi bijeli greben. Sve je ovo bilo skrivano ofeu odozdo iz doline. Tato se Nophaie popeo do bijelih timara to su se dizali i strili, te skrivali sve osim samog vrha planine. Nastavio je Nophaie da se vere, sputa, preskae raspukline, puzi du bezdaniih provalija, plavih dubina, uz rubove litica, obilazei ih i prolazei izmeu njih. Napokon se naao van zone bijelog stupovlja i tor-injia! U ravni s orlovim gnijezdima.! Stajao je u podnoju vremenog vrha Nothsis Ahna, podno usjeka to su ih izderali usovi, podno nagnutih i drotanih stijena. Pogledao je gotovo ravno gore u zelenu traku ume i blistavu snjenu krunu. Ako je penjanje dotle bilo muno i opasno', sad se inilo nemoguim. Stao se verati, ispod nogu mu je klizilo kamenje odronjavalo se i pretvaralo se u usov. Izveo je Nophaie uda gipkosti, brzine i izdrljivosti. Poput indijanskih gospodara iz legendi on se naao u drutvu orlova, sastao se s krilima vjetra i zakroio rubovima oblaka. Zaustavio se u snijegu meu omorikama u umi zimzelena isprepletenoj nesavladivim preprekama oborenim stablima, duboko zakopanim u bijeli led visina. Dalje nije mogao ii. NB rubu snijega na jednoj suroj stijeni podigao je kamenu piramidu koju e vidjeti svako indijansko oko odozgo. U britkoj studeni na toj visini gdje je puhao jak sjevernjak Nophaie je stao gledati u prostranu golu
185

zemlju dolje. Kako su nejasne bezdane mrane dubine, iz kojih je stigao ovamo! Izgubie se i ljepota i boje i daljine. Golemi su kanjoni postali pune tamne purpurne niti. Iznad beskrajne sablasne pustoi lebdio je duh oaja, smrt i propadanje. A sunce je odozgo arilo i svjetlom obasjavalo tu stranu istinu. Ono zbog ega se Nophaie penjao tako oajniki kao da nije ni postojalo. On je istroio snage svoje prirode, sve svoje nagone. Za ovaj momemat, a moda i zauvjek On je pobijedio. Na tim visinama ponovno izbie uvstva, misao je ponovno bljasnula. Na rubovima njegovih istroenih mokasina bilo je krvi; nokte je sastrugao do mesa. Kosti su ga boljele, teret nekakav kao da mu je pritisnuo plua, umrtvili su mu se miii i sve je to svjedoilo to je znailo ono penjanje. On je trenutke m-o mjeriti godinama! Dugo nakon to je pao mrak Nophaie je dovukao svoje izmrcvareno tijelo u logor, da se uvue u svoj logor i isprui udove tako ukoene te mu je izgledalo da ih vie nee moi pokrenuti. Potom je dane i noi proveo u spavanju i odmoru i tako vratio svoju snagu, ali je bio svjestan da je ovim penjanjem izvrio najvei fizika napor u ivotu. Teke i naporne utakmice bile su prema ovome djeja igra. Nitavan je bio i trk preko pustinje. Takoer je shvatio da se vie nikad ne bi mogao uspeti na sjeverni greben Nothsis Ahna. Ma koliko on bio indijanski jak, ustar, siguran, okretan, izdrljiv, otrook i ilav, za ovakav nadljudski podvig ne moe zahvaliti samo tim sposobnostima. Pravi poticaj za uspon nekako se povukao, zamaglio, izblijedio, negdje meu tajnim mistinim izvorima njegove prirode, ali to su se vie nizali dani i mijenjale noi ispod utljivih stijena, Nophaie je sve sigurnije zmao da plemeniti dokaz svoje ljubavi prema Mariam nije u tome da se toj ljubavi preda. On nee nju spustiti na svoju razinu. Njemu je posve nemogue da ivi meu bijelcima. Oni su mu nanijeli nepravdu, opljakali ga, liili ga njegova nasljea. Vidio je kako se bijelci nevjerojatno, brutalno i bezobzirno odnose prema njegovoj rasi. Vidio je da njegova rasa izumire. On

ie izumirui Amerikanac. Za njega nema nikakve nade. Ona udna nada roena u kanjonu izgorjela je u vatri koju je potakla Mariamina ljubavna ponuda. Priroda je potakla tu nadu, ona ga je zavarala. utljive su stijene osjetile Niophaievo odricanje l kako je udesno neko svjetlo zablistalo s njihova lica! Benow di cleash ga ljubi, a cn mora slomiti njeno srce. Ali bol e joj dati onu snagu koju joj teret zajednikog ivota s njim nikad ne bi dao. Priroda je na svoj zagonetan nain meusobno privukla Nophaiea i bijelu djevojku; i nema sumnje da ta nemilosrdna prjroda voli takvo sj^iinjetnije koje bi bilo u skladu s njenom evolucijom. Priroda zna samo za raanje, obnavljanje, smrt, u svakom ivom biu. Ljubav je samo slijepo i posluno orue Prirode. A zar je ljubav trajna? Ako postoje starenje i smrt? Dani su prelazili u tjedne, a tjedni u mjesece. Tri puta je doao Pahute i tri puta je po jedno debelo pdsmo stavljalo u iskuenje Nophaiea, ali se on sive vie kalio u svojoj odluci. Mjerio je prolaenje zime po zavijanju vjetra na strmini Nothsis Ahna. Po sunevoj putanji preko neba, po sve ranijim svitanjima, po sve toplijim danima i kretanju aba u sumraku. Vrijeme je letjelo, a on je obavljao svoje jednostavne

logorske poslove i lutao i verao se naokolo kao da e jednoga dana ono nedostupno biti njegovo, sanjarei o Marian i zapisujui za nju svoja razmiljanja, doivljaje, prouavajui prirodu u svom kamenim zidovima omeenom utoitu. Jedini jo neistraena kanjonski rukavac ispitao je tek pri koncu svog bivanja u tom kraju. I kako se oduevio i poalio u isti mah kad je ustanovio da se taj rukavac ne da usporediti ni s jednim drugim. Tri je dobre milje iao po tekom terenu dok je doao do mjesta gdje je taj kanjon mijenjao svoju boju, visinu i irinu, korito, izgled neba, svaki svoj oblik. Nophaie ga je nazvao kanjonom bljeska. Boja mu je postala kao u bijelog mramora u mjesecima; zidovi mu bili vanredno visoki i nevjerojatno strmi. Na dnu je bio irok est stopa te se onda po stranama irio u obliku slova V do oko pedeset stopa irine na vrhu; korito mu je bilo od glatkog sivkastog kamena, tvrdog 187 poput eljeza, a umna je bujica u njega usjekla duge glatke brazde. Traka neba izmeu rubova bila je duga, protezala se dokle god oko dostie. Nophaie nije vidio nikakvih ptica, gutera, kukavica ili pela, nikakve abe, nikakvo ivo bie ili raslinje. uplji i nekako porugljiv glas bujice to se odbijao o kamen bio je jedini zvuk. Korito je brzice svjetlucalo, voda je blistala, stijene su bljeskale, traka je neba sjala. Nophaie se probijao tim divovskim usjekom u golemoj kamenoj masi te se zaustavio tek kad je kamjom postao veoma uzak, a voda koju je valjalo preplivati ako je htio dalje, veoma duboko. Oprezno kroei s kamena na kamen, Nophaie se popeo do take s koje je mogao vidjeti da se na daljem putu kroz kanjon diu sve gore prepreke. Da li ono slap muklo tutnji? Odluio je da tamo otpliva jednog dana kad voda ne bude vie tako ledena. Kanjon bljeska toliko je oarao Nophaiea da se nije mogao nasititi njegovih udesnih ljepota. Stao je esto odlaziti onamo, a kanjon mu je svaki put izgledao drugaiji. Dodue, umna se brzica nije mijenjala, ali sve ostalo! U tu golemu pukotinu sunano svjetlo nije moglo prodrijeti izravno. Nou je mrak u njoj bio tako crn da je Nonphaie morao pipajui traiti put. Najljepe je bilo poslijepodne. Zbog posebnih oblika rubova litica, s njih se u kanjon odbijalo nekakvo bogato, gusto i blistavo svjetlo zlatne boje. Bljeskanje vode i stijenja bi'lo je isto tako nestalno i promjenljivo kao i sjere o sunevu zalazu. Goleme litice naginjale su se sada nada nj kako bi ga uplaile da bi se mogle odjednom odroniti i pokopati ga zauvijek pod ovim tlom kamenih rebara. Te litice nisu mrtve stvari. One imaju nekakvu mo, a ljepe su od slika. Zapravo pruaju dojam kao da su kakvi obojeni prozori na kojima bljeska sam duh prirode. utljive, Nophaieu uvijek utljive, pa ipak neoglaenih glasova, Indijanac u Nophaieu bio je prijatelj kamenjara. Zemlja mu je bila mati. I sav morski pijesak i pjeana zrna pustmje jesu kamen, kamen je i sva velianstvena gromada Nothsis Ahna, i pustinja. Sama je zemlja kamen, na kamenu ona poiva. Zato je tvrda litica Nophaieva mati, a bljeskanje jesu njeni osmijesi, a utnja njeni neizgavorljivi glasovi. 188 Proljee! Potok je nabujao, voda vie nije bila zelena, nego ukaste. abe su promijenile glas, sad im je sveaniji i miliji. U prisoju su cvali jaglac i krasu-Ijak. Vlati trave izbile su kao pod dodirom maginog tapia, a topole su izgubile svoje sivilo. Doao je dan kad je glasan zov probudio usnulu jeku utljivog kanjona. Nophaie se trgnuo. To nije bio glas Indijanca. Da li je duga samoa djelovala na njegov um? On potra do irokog ulaza izmeu crvenih stijena. Vidio je konje, natovarene mule, jednog Indijanca a tada iz sjene jednog cedra istupa Withers briui oznojeno lice. Zdravo Nophaie! ree uz osmijeh, ivo gledajui Indijanca. Lijepo izgleda. Topli stisak trgoveve ruke uzbudi Nophaiea, On uzvrati taj stisak i u tome je bio sav njegov odgovor. Teko mu je bilo da se izrazi rijeima. Dugo je utio. Osim toga;, Withers je izgledao nekako neobino napet. Bio je mraviji, stariji. Kao da u njemu buja nekakvo suspreginuto uvstvo. Hajdemo u hladovinu, ree Withers i okrene se. Vrue je i ja sam naporno jahao. Nophaie poe za njim te sjedoe na jeam ravan, kamen u hladu. Osjeao je Nophaie da se radi o neem vanrednom, da je trgovac svojim dolaskom donio neto novo to valja dodati njegovu, Nophaievu bremenu. Baci sedla i zaveljaje ovamo, ree Withers Indijancu koji je doao s njim. Nophaie, gdje ti je konj? Pustio sam ga, odgovori Nophaie. Nisam ga ve odavno vidio. Tako sam i mislio, pa sam ti doveo drugog. Zato sii doveo konja za mene? zapita Nophaie osjeajui kako je zadrhtao. Jer mislirri da e poi sa mnom, odgovori trgovac znaajno. Da li se neto dogodilo Mariani? Svakako mnogo se toga dogodilo. Ali ona je sasvim dobro. Withers, nije lako dojahati ovamo. Put je dug i tegoban. Mora da si imao ozbiljan razlog za to. Priaj mi. Ozbiljan! Paaa, zacijelo je ozbiljan, uzvrati trgovac mrko. 189

r
L
Zato si doao?, zapita No<phaie. Zbog rata! planu Withers, Nophaie se jedinim skokom nae na nogama, uzbuen i zapanjen. Nemogue, uzviknu. Da, bogamu! odvrati trgovac i podigne se sa sjedita. U njegovim oima sjao je nekakav tvrd elino siv sjaj. Sjedinjene Drave ratuju s Njemakom? Upravo tako! A Blucher i s Indijancima? Nophaijev glas je bio brz i zvonak. Do vraga, nisam rekao ni rijei o Blucheru, prasnu Withers, ali u ti ispriati neke stvari koje su se desile izvan rezervata... Nijemci su potopili brod Lu-sitartiju na kojem su se nalazili Amerikanci, mukarci, ene i djeca ... Torpedirali su amerike trgovake brodove zaprijetili su Predsjedniku Wilsonu uv~''iili ameriku zastavu... Zatim su poslali svoje po . '-r.;ce do samih naih obala ... Predsjednik i Kom-g i ja v i li su rat! f hie se sjeti Marianinih pisama. Neki su se njihov! odlomci sada isticali u njegovom pamenju pla-menirn slovima. Njemaki militarizam! Propast civilizacije! Smrt slobode! Rppstvo za Amerikanca! Po svakom pravom zakonu i nasljeu on Nophaie bio je iskonski Amerikanac najplemenitije krvi. Iz dubine itave njegove due provali udna estoka sitrast. VVithers isprui drhtavu ruku. Moj je sin ve otiao, ree promuklim glasom. Nije ekao regrutaciju. Regrutaciju! to je to? Novi zakon. Ratni zakon. Svaki mukarac izmeu dvadeset i jedne i trideset i jedne godine bit e pozvan u vojsku i mornaricu da se bori za svoju zemlju. Da li se ta regrutacija odnosi i na Indijance? zapita Nophaie otro. Nte. Oni se ne mogu regrutirati. Ali se vlada obratila Indijancima apelom da se prijave. Kako ja to razumijem, to znai da se regrutiraju, da se popisu.konji i stoka, valjda je to potrebno da bd vlada znala radi informacije ili s nekim ciljem koji'meni nije jasan. Svi smo upleteni u rat bijelci i Indijanci. Ali se Indijanac ne moe prisliti da ide u rat. A moe li ii ako eli? Moe. Dapae, apelira se na Indijance da idu. Ja idem! Withers se prisili da uzdrhtaiu ruku spusti na Nop-haievo rame i stisnu ga vrsto. Casak nije mogao progovoriti. Kakvo se neobino uzbuenje pokazivalo na njegovu ogrubjelu licu! Iz tog su mukarca provalila dotad neizmjerna uvstva. Nophaie, ti ne mora u vojsku! Ti nita ne duguje narodu Sjedinjenih Drava Amerike. One su ti nanijele nepravdu. Ja sam Amerikanac, odgovori Nophaie zvunim tonom. Nisam doao da te pitam hoe li u rat, odgovori Withers ivim i osjeajnim tonom. Doao sam da ti kaem v Nopahe varaju. Oni ne znaju ta je to regrutacija. A njima se to prikazuje kao nekakva smicalica, kao trik samo da se oni potpiu, da utisnu otisak palca na papir. Njima se sve to prikazuje na takav nain, kao da se radi o jo jednoj lai bijelog ovjeka, pa ako se potpiu, moe im se desiti da ih odvedu u vojsku... Putem sam sreo starog Bteniu. On mi veli: ,Ako Veliki poglavica u Washingtonu hoe moje mlade ratnike za voenje rata, zato od njih ne trai da pou? Nopahi su uvijek bili ratnici, ali ih se nikad nije sililo da ratuju.' A jedan drugi stari Indijanac mi kae: ,Neka Nijemci pobiju sve Amerikance. Onda emo md dobiti natrag zemlju i ivjet emo u miru...' Nbphaie, tvoje pleme broji preko dvadeset tisua dua. Ne moemo dozvoliti da toliki narod vjeruje kako e ih nepravedno otjerati u rat. Mora im se rei istina. Ove lane glasine o podvali, ta prokleta propaganda, mora se na neki nain suzbiti! Ja u kazati Nopahima istinu Ja u povesti Indijance u rat! odgovori Nophaie. 191

GLAVA 17. Nopliaie se dugo rastajao od svog Kanjona utljivih stijsna. S istonog ulaza visoko ianad uskog klanca izmeu klisura gledao je dolje u zelenu dolinu kojoj su se crvenjeti krivudavi rubovi i taj mu se prizor zauvijek usjekao u

sjeanje. Osjetio je neko uzbuenje ne'ku strepnju ili bol. Zar je to neki udesan predosjeaj da vie nikada nee sanjati ispod tih utljivih svjetlucavih stijena? Odagnao je tu udnovatu misao. On i Withers odjahali su munjevitom brzinom do logora Pahuta i ondje prenoili. Nbphaie se ooda dao na posao. Meutim indjedan od nekolicine prisutnih Pahuta mije imao uslova da bude primljen u vojsku. Drugi dan je Nophaie s trgovcem stigao preko visoravni obrasle kaduljom u Eteniinu domaju. Stari Kopah je imao sinova i roaka, a konja i stoke vie nego ijedan drugi Indijanac u ovom dijelu rezervata. Bilo je vano da njega nagovore da se pridrui akciji koju je Withers nazvao popisivanje. Nophaiea su doekali s potovanjem i usluno. Uinilo mu se da e imati uspjeha u svom novom poslu meu Indijancima. Nophaie je zatraio da ga Etenia primi na razgovor i bilo mu je odobreno. Stari Indijanac je zamolio da i trgovac bude prisutan. Nophaie je bio ve unaprijed smislio otvoren, iskren i uvjerljiv govor kojim e, po njegovom miljenju, naii na razumijevanje kod Indijanaca. Odrao je taj govor pred Eteniom, upotrijebivi sve svoje umijee. Stari Nopah je puio i utio. Govor ga se duboko dojmio i mije mogao odmah odgovoriti na tako uvjerljive rijei. Konaoo je rekao:
192

Nophaie misli pameu bijelog ovjeka daleko l iroko. On bi trebao sjediti u vijeima Nopaha. Etenia mu vjeruje i pirijavit e svoje ime. On e prodati gove-<ja i konje dravi. On e rei svojim sinovima: Jedan od vas treba da ide u borbu za Ameriku, za bijele ljude za zemlju na kojoj nas izdravaju. Etenia e rei svojim sinovima da drijebom odlue koji e od njih poi u rat. Te noi Etenia je sakupio u svojoj kolibi sve svoje sinove i roake u ast Nophaiea da uju to on kae. Naredio je da se odri sveanost na koju je bio pozvan Withers. astili su se, veselili i pjevali. Onda je ustao stari Nopah i obratio se prisutnima. Drao se sveano i ozbiljno, tajanstveno i mirno, dostojanstveno kao poglavica. Sinovi moji i sinovi moga naroda Etenia je ve poodmakao u godinama. Mnogo je radio i obogatio se. Ne duguje nijednom bijelom ovjeku ni srebrno dugme. Ne duguje ni Indijancu... Etenia ne posjeduje mudrost bogova. On ne zna lijeiti kao vraevi. Etenia je ostario i eli se os'loniti na mlae ljude. Zbog toga se obratio Nophaieu. Na bijeli otac u Washingtonu objavio je rat jednom opakom inarodu daleko preko iroke vode gdje sunce izlazi. Ti zli ljudi su ratnici. Oni su se dugo bavili ratnim umijeem dugo vremena su izraivali i puke i metke i prah da se pripreme za rat... Ve tri godine se tuku sa svojim susjedima bijelim ljudima koji su eljeli ivjeti u miru. Tjeraju te dobre ljude iz njihovih domova, ubijaju mukarce, ene i djecu. Oni e pobijediti ako na bijeli otac u Washingtomu ne poalje mnogo mladih ratnika preko irokih voda. Slagali su nam. Sinovi Etemiini ne moraju ii u rat. Bijeli ljudi koji su proirili te lai zmije su u travi. Njihovi pradjedovi pripadaju omom zlom narodu koji esto ratuje. Oni nisu Amerikanci. Oni nisu prijatelji Indijanaca. Poziva se Eteniin narod da se popie da svi prijave svoja imena vlastima i broj konja i stoke. Etenia vjeruje Nophaieu i bijelom trgovcu. Ovi ljudi nisu laljive! Nophaie e projahata svuda naokolo da kae istinu onima koje su prevarili Etenia e se prijaviti te
193

poziva svoje sinove i sve Indijance da pou njegovim stopama. On e dati jedinog sina da poe u rat sa Nop. haeom. Nophaie tada ustane da i on neto kae, duboko dir-nuit Eteninim rijeima. Otrim glasom je osudio opaku rabotu nekih ljudi u rezervatu, i mrkim Nopasima spokojna lica jasno predoio pravu opasnost koja im prijeti. Nije otvoreno nagovarao Indijance da se prijave. Ali zavrio je govor drei se odluno svoga stava. Nophaie e poi u rat. Nophaie i svi Nbpasi su prvi pravi Amerikanci. On e se boriti za njih. I bit e uvjeren da se vie ne bori za bijele ljude nego za Indijance i njihovu zemlju. Kad su Eteniini sinovi izvukli drijeb, ispalo je da mora poi u rat s Nophaieom najmlai ljubimac starog Nopaha i radost njegovih starih dana. Etenia kae da je tako dobro, izjavio je otac dostojanstveno i ponosno. Kod Kaidaba se skupilo mnotvo Indijanaca i zavladao je nemir i uzbuenje, to je bilo sasvim neto novo i neobino u trgovakoj postaji. Nophaie je zatekao bijele ljude uzbuene i izvan sebe; bili su uznemireni i to nisu. mogli sakriti. Nophaie je sa svima porazgovorio. Trgoveva ena bila je sva napeta od zabrinutosti, rekla je da se kao majka boji za svoga sina, i vidjelo se na njoj da suspree bijes i da je zabrinuta za poloaj Indijanaca. Indijanci su bili uzbueni. Skupljali su se u grupice i razgovarah'. Svakog asa nadolazili su na konjima i drugi Nopasi u trgovaku postaju, a Nophaie je opazio da su mrzovoljni, nepovjerljivi i nepristupani. A kako je on tek u zadnje vrijeme neto znaio, nisu se uope na njega obazirali. Netko na njih djeluje potajno i snano. To je predosjetio i otkrio kako i tko taj utjecaj iri. Uvidio je da je prekasno poeo djelovati na Indijance u cjelini i da e mu biti teko da ih nagovori da se prijave, a kamoli da pou u rat. Meutim, nije htio da ga ta nepovoljna okolnost odvrati od njegova vanog zadatka. Kad je zapoeo svoje djelovanje, naiao je na Shodea koji je zlim arima zaaravao indijanske ene. Bio je odluio da e ga ravnoduno mimoii. Ali odjednom se 184 zaustavio. Taj Indijanac je mlad, jak, sposoban izvia, izvanredan dreser i traga konja. Po svom mentalitetu mogao bi se lako odueviti za rat. Nophaie je odluio . da svakoga pokua nagovoriti. Shoie, ja se idem boriti za Amerikance, rekao je na nopakom. Ti si ratnik. Hoe sa mnom?

Shoie e se boriti za Nophaiea, odvrati Indijanac, a tamne oi mu zasvjetlucaju. Nekoliko dana Nophaie je stalno obilazio trgovaku postaju i salijetao Indijance to su ondje navraali. Njegovo uporno nastojanje imalo je uspjeha, ali svejedno nije bio zadovoljan. Uvijek su ga doekivali uljudno i s dunim potovanjem; ali je naiao na otpor, na sumnju, a kad se ona jednom rodi u glavi Indijanca, gotovo ju je nemogue izbiti. Jedan stari Nopah je izjavio: Svi bijeli ljudi su laljive! A neki drugi Indijanac je rekao: Nijedan bijelac ne moe meni slagati dvaput. Odluka vlade da izvri popisivanje, naila je na potajan ali snaan otpor. Nophaie nije uspdo doznati ni od jednog Indijanca u emu se sastoji neprijateljska propaganda. Znao je, meutim, da su odluku o popisivanju krivo prikazali Indijancima i da e se omi ba toga tvrdoglavo drati. Nophaie je promislio da bi mu bilo pametno da od-jae preko cijelog rezervata i da suzbije tu njemaku propagandu. Namjeravao je da to svakako uradi, ali sad je shvatio da mora pouriti. Meutim, bilo mu je krivo da ode iz Kaidaba sa samo sedamdeset imena Indijanaca koji su obeali da e se prijaviti i sa samo trojicom za vojsku. Withers je na to ozbiljno primijetio: Nophaie, dobro si uradio. U tom kritinom asu Nophaie je primio i jedno pismo od Marian koje ga je natjeralo da jo vie pouri. Poslovi u Mesi su u punom jeku sve u vezi s ratom. Nophaie mora uiniti sve to je mogue da osujeti njemaki utjecaj meu Indijancima. Marian zna da e on uiniti najbolje to moe i da e onda otii u Francusku da se bori za svoju zemlju. Ona je neko vrijeme bila u Plagarstownu; osjea se sasvim dobro i u snazi. Sigur195

r
no e sada biti posla za nju u rezervatu. Rat je otvorio enama nove puteve. Ali kakav god je posao dopadne, on mora shvatiti da e ona doi k njemu, ako on ne bude mogao doi do raje, prije nego ode na vojnu vjebu. Kad je proitao to mu pie, bilo mu je jako drago da e i za nju poi u rat. A kad je proitao to je pisala u zadnjem dijelu pisma, uhvatio ga je bijes zbog pakosti nadzornih organa u Mesi. Jo je jednom proitao taj odlomak. Moj krasni bijeli mustang, Nopah, je mrtav! Morali su ga ubiti. Oh! Skoro ml je srce puklo!... Wo'lterson je bio prisiljein da napravi analizu indijanskih konja zbog tuberkuloze. Rekao je da uope nee taknuti Nopaha. Ali Blucher je ugledao moga konja i naredio da se napravi analiza. Wolterson je to uinio i izjavio da mu je krv potpuno zdrava. Ali svejedno, Rhur je doao k njemu i-ustrijelio ga. Nophaie je odjahao u pustinju po svom zadatku i O'biao skoro sve kolibe. Vidio je da nee moi obai ba cijeli rezervat, jer mu je preostalo svega nekoliko sedmica do dama kad se trebao javiti u vojsku. Ali jahao je brzo, daleko i do kasna svakog dana. Veina Nopaha u tom kraju ve su bili douli da je stigao i bili su voljni da ga sasluaju. Svako ime koje bi dodao u svoj popis znailo je mnogo za njegovu stvar. Popis se pomalo poveavao, a time i njegov utjecaj. E da uspije predusresti Nijemca! Bio je sav uzbuen. Mogao bi povesti u rat odred Nopaha snanih, mlaih, neustraivih Indijanaca, smjelih jahaa odgojenih u pustinji. Muila ga je pomisao da je ve zakasnio. To ga je natjeralo da jae sve bre i dalje ne bi li pronaao Nopahe koje jo nije nitko zaveo. Dani su brzo 'prolazili, a on je pronalazio jednog po jednog, sve vie mladih indijanskih ratnika koje e povesti sa sotoom. Dao im je upute i znao je da e oni odrati svoju rije. Od stotine Nopaha kojima je priao, jedino e pokoji tu i tamo posluati. Oni to su pristali uz njega, veinom su bili slobodni mladi ljudi, koji su bili siti ivota i sputanosti u rezervatu. Zadovoljan to su se prijavili i poveali njegov popis, Nophaie je jahao dalje. esto bi .kod kakve kolibe ostavio
196

iscrpljenog mustanga i zamijenio ga drugim koga bi mu dragovoljno posudili. Ali nijedan Nopah ga nije rado doekivao kad bi pao mrak. Prilazio im je kao ratnik i poglavica, pa makar njegov narod nije mogao poi za njim. I tako, dok je vrijeme letjelo brzo kao kopita njegovih mustanga, postepeno je poeo raditi u nekom njemu nepoznatom kraju, daleko preko velike visoravni na istoku, gdje ga nitko nije poznavao. Tu mu nije tako teko pronai pristalice, ali taj je kraj mnogo rjee naseljen. Jaka propaganda nije uhvatila maha meu ovim Nopasima. Jednog poslijepodneva, taman pred sunev zalaz, stigao je u neku malu trgovaku postaju koju je drao jedan bijelac to je oenio Indijanku. Posljednji Indijanac, kojega je Nophaie sasluao, upozorio ga je da urno odjae do te postaje. Preko dvadeset mustanga stajalo je zaulareno i odrijeemo pred niskom kuom od crvenog kamena. Ali nijednog Indijanca nije bilo ina vidiku. Sjahavi, Nophaie prie vratima i pogleda unutra. Ugledao je mnogo Indijanaca okrenutih leima, sa sombrerima s crnom trakom, koji su paljivo gledali jednog bijelca to je sjedio na visokoj tezgi. Taj bijelac bio je Jay Lord.

Nophaie se priuljao da ga ne bi tko opazio i stao iza Indijanca. Posluao je. Lord je palio cigaretu. Po svoj prilici bio je prekinuo govor ili jo nije zapoeo. Nije vie izgledao onako bezbrino kao obino. Toga dana njegovo okruglo, tamno lice nije vie bilo ravnoduno. Zapravo, Nophaie je odmah opazio da je umoran i da svladava bijes. A napetost koja se tih dana vidjela u oima svih bijelaca bila je i u Lordovim oima. Indijanci, ujte, poeo je Lord teno nopakl. Blucher me alje po itavom rezervatu da vam kaem da se ne prijavljujete. Nemojte stavljati svoje ime ili otisak palca ni na kakav papir. Ako to uradite, oduzet e vam konje i stoku i morat ete poi u rat. Ne postoji zakqp koji moe -natjerati Indijance da idu u rat. Nitko vas ne moe na to natjerati. Ali ako potpiete te papire ako se prijavite bit ete obaveani prema dravi. Onda ete morati otii. Ova naredba o

197

popisivanju inije to to vi mislite. To je stari trik kojim vas drava hoe zavarati. Ve su vas ranije prevarili. Posluajte svoje prave prijatelje i nemojte se prijaviti. Kad je zavrio govor, matao je tajac od uzbuenja. Tada se javio jedan stari, mravi, mrki Nopah smeu-rama lica i obratio se govorniku. Neka bijeli ovjek kae zato ga Blucher alje. Ako vlast lae Indijancima zato da ih poalje u rat onda i Blucher lae, jer je i on vlast. Blucher je prijatelj Nopaha, odvrati Lord. On ne smatra ovo popisivanje potenim. Vlast je stvorila za-kom da mlade bijelce potjera u rat. Ona se ne aca da prevari Indijance zbog istog razloga. asak je zavladala utnja po emu se vidjelo da Indijanci imaju svoje uvjerenje. Tada je jedan drugi stupio naprijed. Skoio je na tezgu. I to je bio neki stari Indijanac, lica punog oiljaka, otra mrka izgleda. Zamahnuo je ilavom rukom prema mladim momcima ispred sebe. Hagoie e ubiti svakog Nopaha koji se ovdje prijavi! zagrmi on. Time su izgleda zavrili svi govori jer su svi Indijanci poeli uzbueno agoriti. Nophaie je iskoristio zgodan as i kliznuo. Ve se bio spustio suton. Otiao je do korala pokraj kue i sjeo gdje ga nitko ne vidi; ekao je da padne mrak i da razmisli. Odluio je da ne pusti Lorda da izae iz postaje, a da mu se ne suprotstavi. Bio je opazio da nabija puku. Zato ga mora lukavo iznenaditi. Mirno je uvjerio sam sebe da ima dovoljno razloga da ubije Lorda, ine samo u sluaju samoobrane. Indijanci su izali po dvojica, po trojica iz postaje, uzjahali kooje i ojahali u tamnu pustinju. Tada je Nophaie vidio da se moe jo vie pribliiti kui. U zgodnom trenutku priao je blie i zaklonio se uz zasjenjeni kameni zid. Izalo je jo nekoliko Indijanaca, i konano ih je ostalo jo svega nekoliko-. Tada, kao to se Nophaie i nadao, Jay Lord je izaao s onim bijelcem oenjanim Indijankom. Ovaj mu je neto govorio. Po svoj prilici Lord je iao po svoga konja. 198 2ena mi je Indijanka iz plemena Nopaha pa da, ree trgovac, pomalo bijesan; ali ja nisam Ini-iainac niti sam budala. Nije mi se svidio tvoj govor o tom prijavljivanju. Hm! Do vraga, ne galami i dri za sebe to to ti se ne svia, zaguna Lord. Inae nee dugo ovdje ostati. Mu Indijanke se vratio u kuu, a Lord je otiao dugim koracima do svog konja. Nophaie se oduljao za njim. Ali ba kad je uhvatio uzde, izgleda da je Lord neto zauo, jer se ukoio. Nophaie uperi puku prema njemu i ree tiho, ali otro. Ne mii rukama. Ubit u te. Nophaie? izlane Lord promuklo. Da ... Nophaie. Pa... to hoe? uj ... uo sam to si govorio Indijancima. Sad znam tko je na njih djelovao po cijelom rezervatu. To je njemaka propaganda a ti govori u Blucherovo ime. Ti si isto to i Nijemac. Ti si izdajica. uje li me? Do vraga! Nisam gluh, promrsi Lord, nastojei da ostane hladan. Lice mu je bilo blijeda mrlja u tami. Lord, ovaj tvoj govor je izdaja, nastavi Nophaie. Zar ti to mora rei jedan Indijanac? ... Da imam vremena, naao bih ja Nopahe, a i bijelce, koji bi mi pomogli da dokaem tvoju krivnju. Ali moram iskoristiti ovo vrijeme to mi je preostalo da ispravim tvoj prljavi posao. Ja idem u rat da se borim za tvoju zemlju... Znaj, ako ne prestane iriti ovu lanu propagandu u korist Bluchera, odjahat u. u Flagerstown i javit u se u vojsku. Onda u se vratiti u rezervat. Bit u ameriki vojnik, izvan zakona. Blucher mi ne moe nita niti me moe sprijeiti. I onda u te ubiti... Lord ... kunem ti se da u te ubiti... Vjeruje li mi? U redu, vjerujem, odgovori mu Lord osorno. A ako ba hoe da zna, vjeruj mi, jako mi je milo da mi prijeti da se ostavim ovog posla. Sad svejedmo uzjai i okreni mi lea, naredi mu Nophaie. Lord tiho prokune i zaas se nae u sedlu. uo se Jak, mukao udarac i zveket ostruga. Konj se zaletio i nestao u tami. 199

r
Nophaie je ostao dva dana u kui bijelca oenjena Indijankom, i svi njegovi ozbiljni. razgovori s Indijancima, to su naili u postaju, kojima je nastojao pobiti podmukle lai koje je Jay Lord proirio, bdli su skoro sasvim uzaludni. Sto je dalje zalazio u ovaj dio rezervata, bio je sve vie obeshrabljein, jer su ga Nopasi sve hladnije primali i sluali. Nadoli su topli dani. Ljeto je u pustinji poleglo kao ponjava izmad kadulje, visoravni i pijeska. Jutro bi svanulo svjee i ugodno, nebo je bilo vedro i plavo, sunce bi bljetalo kao zlato, a putanju bi preplavile boje. Ali im bi sunce stiglo na vrh istone visoravni, od topline bi se s pijeska podigla maglica. Oko podne bijeli, mekani oblaci podigli bi se iznad horizonta, a onda bi se protegli, rairili i potamnjeli, a katkada bi se iz njih izlio ustalasani pljusak. Svaka oluja bila je popraena dugom, a ponekad, dok je Nophaie jahao po irokoj pjeanoj pustari, i dok bi se svuda naokolo nad horizontom dizale duge i oluje, nad njim bi sjalo jarko suince. Proao je mnoge oluje i bio je sretan kada bi ispod svog mokrog plata izaao sav prokisao. Napokon je okrenuo konja natrag na zapad prema kraju koji je najbolje poznavao. itav dan je jahao uz rub dubokog plavog kanjona, a tek onda ga je uspio prei. Gladovao je nekoliko dana, a prespavao bi gdje bi ga zatekla no. U indijanskim kolibama istono i juno od Mese naiao je na nove prilike s kojima dotada nije bio upoznat. Budui da je tu poela jae prodirati civilizacija bijelaca, bila je jaa i agitacija u vezi s ratom. Nophaie nije naiao na grupe oduevljenih Indijanaca koji bi pristali uz njega. Ovi Nopasi, koji su ivjeli na granici civilizacije i u blizini eljeznice, znatno su se razlikovali od onih Nopaha daleko na sjeveru. U ovom kraju bile su se proirile glasine o nasilnom novaenju, konfiskaciji marve i vune, i oduzimanju svakog vatrenog oruja. Blucherovi pristae uspjeno su vrili potajni utjecaj. Kroz kratko vrijeme Nophaie je vidio vie pijanih Indijanaca nego ikada prije dok je jahao po rezervatu. Mnogi od njih prodavali su trgovcima vunu, da je se to prije otresu. Blagostanje je bilo dostiglo 200 vrhunac. Ali nad pustinju se nadvila neka zlokobna sjena. Indijanci kao 'da su je osjeali. Zanemarili su i svoj posao. Odjahali su u grupama u Flagerstown, a vraali su se sasvim zbunjeni. Groznica je s bijelih prela na crvene. Vraevi su proricali strasne nevolje Nopasima. Nophaieva neodoljiva elja da povede hiljade Indijanaca u rat, morala se sada rasplinuti. Sav njegov neumorni posao donio mu je samo to da je svega neto vie od etrdeset Nopaha stavilo otisak palca na njegovu listu. Douo je iz raznih izvora da se Indijanci prijavljuju u vojsku, ali se o tome nije mogao osvjedoiti dok ne izae iz pustinje. Razbjesnio se na vlast. Kakva smisla ima u ratno vrijeme drati njemakog pijuna u jednoj vanoj postaji gdje taj moe potka-pati povjerenje hiljade Indijanaca koji su mogli postati valjani vojnici? Kako mogu biti tako strano glupi i slijepi ti dravni inovnici! Blucher je kriv za nevjeru i izdaju. Bio je dovoljno pametan da shvati da se ti Nopasi mogu i ele boriti za Ameriku. Bili su sirti pustara te ih je shvatko mogao lako zavesti. Nophaie je vidio pravu golu istinu. Dotoro je znao to bi se sve moglo postii s ponosnim i hrabrim Nopasima. Jedna slavna stranica amerike povijesti indijanska armija uz bok s. bijelim ljudima u borbi za slobodu nikad nee biti ispisana. Nophaie je o tome ve sanjao. Voli on svoj narod. Poznaje njegove izvanredne ratne sposobnosti. Mogli su ispisati, i bili bi ispisali jednu slavnu stranicu, i time platili dravi dobro za zlo. He-roizam za nepravdu! Stekli bi graansko pravo u Sjedinjenim Dravama. Kakva divna prilika je izgubljena! Izgubljena! Iz dna due mrzi Nijemca koji je upropastio najpogodniju priliku koja se ikad pruila njegovu narodu. Trebao sam ubiti Bluchera, proguna Nophaie. Da sam ga ubio, bio bih uinio hiljadu puta veu korist, nego da sada uinim ne znam to. Dojahao je u Mesu da se oprosti od Mariain. Dugo se toga plaio i nije htio na to misliti. Ali sada, kad je
201

bio gotov s poslom, i kad se ve pribliavao dan kad se on sa svojim Nopasima trebao prijaviti u vojsku, mo-rao je misliti na nju. Koliko god je silno elio da vidi Marian, odlanulo mu je kad je do>znao od Paxtona da se ona nalazi Flagerstownu i da e ga tamo ekati. Ostavila mu kratku poruku gdje e je nai, i zaklinjala ga da ne zadrava dugo u Mesi. Zaista mu je trebalo da ga netko na to upozori. Nikada u ivotu nije zapao u tako strano, tmurno raspoloenje. -Ni onda kad je ubijen Do etin, kad ga' je onaj Noki napao iz zasjede, ni kad je stradala jadna mala Gekin Yashi, ni onda nije osjeao bijes kao sada, takvu mrnju iz dna due. Pomisao na rat probudila je u njemu neke duboko skrivane osjeaje. Opasnost to prijeti slobodnim obalama Sjedinjenih Drava, stalno mu je pred oima, a uz to ga mui napad tog bezobzirnog neprijatelja, te u njemu po-buuje uroene, surove nagome.

U tom raspoloenju stigao je u Mesu, a Marianino uzbudljivo pismo, te blizina Bluchera i Morgana samo su jo vie raspirili vatru koja je tinjala. Nije se ni potrudio da se sakrije. On je u stvari ameriki vojnik. Kao vojnik projahao je na tisue milja. Ni zatvor u rezervatu, ni onaj u Flagerstownu ne mogu ga vie zadrati. Ne oklijevajui pomijeao se s Indijancima u trgovakoj postaji. Bilo ih je neobino mnogo, neki su bili pijani, a svi uzbueni; nekolicina je putovala za Flagerstown, s istim ciljem kao i on. Potar je primio u kola dvojicu kao putnike, i odmah je pristao da uzme i Nopahiea. Bilo je pet sati. vonje automobilom. Nophaie je bio strano uzbuen. Jo samo pet sati i onda Benow di cleash! S kamene stepenice trgovake postaje, zagledao se preko pjeane, irom obrasle visoravni, daleko preko mirnih i arenih pustinjskih stepa u tamne vrhove planinskog lanca. Tamo bi trebala biti Benow di cleash. Sunce se ve bilo poelo naginjati prema zapadu, a kad dotakne rub horizonta, on e se sastati s bijelom djevojkom. Zar zaista nee vidjeti Gekin Yashi? Ta misao ga mui. Ne! To e biti jo jedna kap u ai mrnje koju osjea prema Morganu i Blucheru. 202 Nophaie nije askao s Indijancima oko sebe, nego je sieo otraga iza njih na kamene stepenice i nabio na lice sombrero da ga ne prepoznaju. utio je i puio cigaretu, sav zabrinut i zamiljen. U koli je zavrila nastava; virio je ispod sombrera i promatrao male Indijance to su se rastrali naokolo kao mali automati obueni u plavo prugasto platno. Kakva li je njihova budunost? A kad je iza njih kroz ivicu ugledao male crnokose Indijanke tamne puti, pomislio je da je za Nopahe svaka od nijlh jedna Gekin Yashi i nije dalje gledao. Neka kola su drndala po cesti dolazei iz Cepen-vvashiea i zaustavila se pred trgovakom postajom. Osim vozaa u njima su bila i dva bijelca. Jedan od njih je bio Blucher. Zar mu se ono okruglo lice tako izduilo? Nophaieu uzavre krv. Blucher i njegov drug izau iz kola i usponi se uz kamene stepenice, razgovarajui neto jako ozbiljno, to Nophaie nije mogao razumjeti. A kad je Bluchar proao mimo njega na ulazu u trgovaku postaju, mogao ga je dotai, da je ispruio ruku. Ubij ga sada odmah! apnulo je neto u njemu. Bila je to mrnja koja mu nije dala da razmisli. Moe li sluiti Americi ili svom vlasrtitom narodu na neki drugi nain, a da ne ubije tog Nijemca? Ne! Svojim razumom potpuno opravdava tu svoju stranu elju. Koja korist ako u civilizaciji tamo preko granice pustinje ne znaju nita o zlobi ovog ovjeka. On to zna. A to onda ako beutna i svemona dravna maina nikad nita ne dozna ili ako se na to ne bude uope osvrtala ili ako slijepo zavedeni inovnikom birokracijom i krajnje neupueni objese njega to je to uinio? Vidi on to sve. Postoje neke stvari izvan razuma ili sebinosti. Ali tada mu se pred zaarenim pogledom pojavilo lice Benow di cleash te se opet smirio. Uskoro su izali Blucher i njegov pratilac, a s njima i Paxton s kojim su, izgleda, razgovarali o branu to ga je bio zamijenio za vunu. Blucher je asak zastao na pragu. Opet ga je Nophaie mogao dohvatiti. Ali proao ga je sav bijes i paklena mrnja jer je raunao na ljubav /edine bijele djevojke. Da joj ne nanese bol, rtvuje najveu i jedinu divlju strast u svom ivotu. Opet je praivi Indijanac. Kako bi mu bilo lako ubiti tog ovjeka!

203

Nevjerojatno koliko ga uzbuuje l sama ta pomisao! Da mu je ustati odbaciti sombrero uprijeti puku u trbuh tome izdajniku da mu ga je pogledati nemilosrdno kao Indijanac i prezirno kao bijelac i iskaliti svu svoju mrnju rijeima: Vidi, Nijemce! To je/ Nophaie! Kucnuo je zadnji as tvojoj podlosti! / Ali -nije niim pokazao da mu bijes razdire duu/ Proao ga je kao dah smrti. Zapanjio se na kakve -dnf sluajeve ovjek nailazi u ivotu. Tu, eto, stoji taj Blui-cher, i uope rie sluti da se u blizini nalazi Indijanac koji se niega ne boji, koji ga samo za dlaku nije ubio. Bilo je i jo uvijek ima zlih ljudi na svijetu ljudi koji zmaju kakve im opasnosti prijete u ivotu i imaju hrabrosti da se s njima poigravaju ali Blucher ne spada u takve. Morgan je hrabriji, jo je vei nitkov, a i on je potpuno slijep. Neosjetljiv je na ono to je pravedno i to titi ovjekovu duu! Vladin agent i crkveni misionar su sitni, bijedni razbijai, sjeme avolovo, a svim svojini lukavim i pokvarenim mislima usredotoenim samo na sebe. Toga dana jo prije zalaza sunca Nophaie je stigao u Flagerstown i poslao poruku Marian. Prije nego se uputio k njoj, otiao se prijaviti u vojsku u stanicu za regrutaciju i tako je postao vojnik Sjedinjenih Drava. Na kraju ulice, blizu gradske periferije, pronaao je broj koji je traio. im je uao u trijem malene kolibe, Marian otvori vrata. Kako joj je divno zasjalo lice i kosa! Nije vidio jasno dok je ulazio teturajui. Glas joj je nekako udno zvuao. Tada su se nali sami u maloj sobi s golim zidovima. Sa strahom je oekivao ovaj sastanak, a ni sam nije znao zato. elio je samo da je potedi od bola. Ta djevojka koja ga sada dri za ruke i (netremice gleda svojim tamnim tunim oima punini bola, ima kao i uvijek ljupko vedro lice, ali ima neto udnovato na njemu. Benow di cleash! ree on nesigurno. Nophaie ljubljeni moj Indijanac... Ide u rat, apne ona i baci mu ruke oko vrata. Kad se nagnuo prema njezinu bijelom licu da je poljubi, shvatio je zato se oma tako ravnoduno ponaa.
204

.. Ali najprije ide na vjebu?

Bila je dovoljna samo jedna rije. Rat! Smilila mu se, osjetio je da je voli vie -nego ikada, shvaa je; zagrlio \ ju je vrsto i ljubio dok mu nije sva blijeda i umorna \ klonula na grudi. Iako su mu njezini poljupci bili slatki \ i topli, podsjetili su ga na ozbiljnost rastanka. Pred \ dugo vremena, u njegovom Kainjonu utljivih stijena, "iborio se protiv ljubavi. Sada je odluan, miran i ozbi-\ljani, koliko god je ona slaba i uzbuena. l Nophaie... kada ... odlazi? apne ona. Veeras u deset. Oh! ... Tako brzo? . upita ga ona bez daha. Da. Moda te ne poaiju preko mora. Benow di cleash, nemoj gajiti varave nade. Ti eli da ja odem u Francusku. Ja sam sada spreman za borbu. A nee trebati dugo da moji Nopasi postanu vojnici. To znai... u prvim linijama ... u rovovima . .. kao izvidnik i snajper... na najopasnijim poloajima! vikne ona stavivi ruku na usta. Indijanci nee traiti sigurna mjesta, Benow di cleash. Ide nas... ezdeset i etiri No>paha, veinu sam ih ja prijavio u vojsku. Tada joj je ispriao kako je dugo jahao naokolo, kako se zagnjavio suzbijajui Blucherov utjecaj, i kako mu stvar nije pola za rukom. Ona ga je sluala sa zanimanjem i, osjeajui mrnju prema agentovoj izdaji i ponos zbog N'ophaiea, zaboravila je na ono to je najbolnije na ovom sastanku. Znala sam ja da je om za Nijemce, ree, a oi joj zaplamte. A jo kad pomisli da on ovdje ima dobrih prijatelja. Oh, ovaj grad je izgubio pamet. Kako je onda u Philadelphiji ili u New Yorku? Kad su Indijanci tako uzbueni, kako li su tek bijelci? odgovori Nophaie. Ova ratna psihoza je neto gadno, divlje, strano. Ali ja ne mogu nita izgubiti, a sve mogu dobiti. Ja ... Nita ... nita ... nema izgubiti, uzvikne ona, za-, jecavi i opet mu baci ruke oko vrata. Nophaio mane moe izgubiti... Zar me vie ne voli? 205

r
Da li te volim! Mala moja, ti nisi pri sebi, odgovori on njeno. Ona je bila toliko uzbuena i izvan sebe da je tog asa osjetio svu strahotu rata. Tek danas sam dokazao da te volim, Benow di cleash. Kako? Merui nisi nisi jo. Ispriao joj je kako mu je Blucher proao na dohvati ruke u presudnom asu kad je u sebi osjetio svu/ svoju surovu indijansku narav, ali se suzdrao. Jedino to sam mislio na tebe, zadralo me je da ne ubijem, zakljui on. Na mene! Meoi bi to bilo drago, odvrati ona, a oima joj opet bljesne onaj udni sjaj. ' Nophaie je ponovo uvidio da ova bijela djevojka inia sloen karakter, koji on moda ne moe shvatiti. Ona, koja je jednom spasila Blucheru ivot, sad bi likovala da ga je ubio njezin dragi. Ova ratna psihoza pomutila joj je pamet. Nophaie, ja bih ila s tobom u New York u Francusku, zamoli ga ona. I ti bi ila! Benow di cleash ja te ne zadravam, a]i svakako sam protiv toga. U svemu u te sluati. Pusti me da idem. Mogla bih postati bolniarka raditi u Crvenom kriu bilo to. Ne. Ako me eli posluati ugodi mi ostani ovdje i pomai mome narodu dok se ja ne vratim... ili... Nemoj to rei, uzvikne ona i zatvori mu usta poljupcem. Ne mogu na to ni misliti. Jo ine mogu. Moda u kasnije imati hrabrosti kad ti ode. Volim te, Nophaie. Miilijun puta vie otkad sam dola u tvoju zemlju. Pustinja me promijenila. uj, kad ti ode, poi u neko vrijeme na istok. Ali obeajem ti da u se vratiti ovamo i raditi i ekati. U redu je, Benow di cleash, ree on. Osjeam da u se vratiti... Izaimo i proetajmo. Ne mogu se pozdraviti s tobom u kui. Zlatni i rumeni oblaci na zapadu pratili su zadnje tragove sunca bila je to velianstvena panorama ul zapadnih obronaka planinskog lanca. Na kraju jednog uskog prolaza dizala se niska stjenovita uzvisina, a 206 odatle se tlo sve vie penjalo nad gradom. Tu su rasli velianstveni borovi. Bili su udaljeni jedan od drugoga, \ ispucani i smei, s gustim zelenim kronjama, i neobi-\ no su se svidjeli Nophaieu. Dok je s Marian etao i ispod njih, bio je nekako ozbiljan i divno raspoloen. \A njegova snaga kao da je prela na nju. Postala je Vmrnija i poprimila je neto od njegove vjere, od njegove mistike. \ Nestao je topli ljetni zrak, a mjesto njega je zapuhao Hladan vjetar s planine. Nakon zalaza sunca ruiasto rumenilo pomalo je blijedjelo i prelazilo u blijedo plavetnilo. Jedna osamljena zvijezda treperila je na zapadu. Veliki utljivi borovi potamnjeli su nasuprot nebu. Benow di cleash, kad. Indijanac na kraju molitve kae: Sve je u redu, on mara ba tako i misliti. Va misionar nikada ne tumai da je molitva pokornost ivotu, prirodi. Molitva bijelaca je strah od smrti od onoga to dolazi poslije inje. Ja se ne bojim smrti, niti onoga to dolazi poslije nje ako neto zbilja dolazi. Jedino se bojim za tebe i za indijanske ene kao to je Gekiin Yashi. ene iz mo>ga plemena osuene su da trpe. To me boli. To je jedan od razloga zbog kojega ateistiki odbacujem boga bijelih ljudi. Ima dosta toga od ega ene tjelesno pate. Ba prole

sedmice kad sam bio u nekoj kolibi, vidio sam kako jedna Indijanka umire pri porodu. Shvati da jedva ekam priliku da zaboravim na sebe u jednom pravednom ratu. Znam to znai rat i koliko ovjek fiziki stradava ali ako ne poginem, barem e me proi patnje. Moda tamo negdje naem boga koga nisam mogao nai meu svojim tihim kanjonima. Osim toga, u meni se budi ovjek Indijanac vatren i oran za borbu. Ako su svi Nijemci kao Blucher, elim ih dosta poubijati... Ne smije ni asa bita nesretna zbog moga odlaska u rat. Misli na mene kao na amerikog vojnika. Fizike boli nisu meni nita. Igrao sam nogomet s takvim povredama da bi bijelci poli u bolnicu. Drago mi je da mi se prua ova prilika da opravdam Indijance. Bilo koji-Indijanac, koji nije optereen zasljepljenou i nezmanjem svojih predaka, bio bi isti kao ja. I zato te molim, nemoj biti 207

nesretna. Ako ostanem iv i opet se vratim u rezervat, moe zaista imati razloga da bude nesretna zbog mene. Jer ja zmam da e rat donijeti nevolju, siromatvo i bolest mome narodu. Ali zato budi sretna da se uza svu svoju patnju mogu uzdignuti ianad svega toga i mrnje i boriti se za tebe i tvoj narod. Ljubav prema tebi spasila me od razuzdana ivota u koji Indijanac neobino lako zapadne kad se nae meu bijelim ljudima. Ta me je ljubav navela da se oprem svom nevjerovanju. I podigla me dotle da sam poao vjerovati da bih jednom mogao postati onako plemenit Indijanac kao to si me ti u svojoj mati zamislila.

GLAVA 18.

Nakon Nophaieva odlaska Marian* se inilo da je svemu doao kraj. Nije uope razmiljala to e biti nakon ovog posljednjeg sastanka. A sada kad se sjetila to je sve teko i bolno doivjela u prolosti, osjetila se izgubljenom i slomljenom. Zapala je u stranu depresiju iz koje se tekom mukom izvukla. Pustinja ju je zvala; obeanje to ga je zadala Nophaieu, bila je za nju sveta dunost; ali mije se mogla odmah vratiti svom poslu meu Indijancima. Odluila je da najprije neko vrijeme ode na istok. Onog asa kad je stigla u Philadelphiju, shvatila je da ima poseban, razlog da bude sretna to se vratila, a ne samo zato to joj treba promjena i to se veseli starim usipomenama. Poput ostalih velikih gradova, Philadejphija je bila sva u ratnim pripremama. Svi su bili uzbuani i zahvaeni ratnom groznicom. Ravnotea minnog, sreenog grada, u kojem je vladala bratska ljubav, bila je poremeena. Mariam je opazila da joj se sva rodbina promijenila, kao da je prolo mnogo godina od njezina odlaska do sada. Bili su je zaboravili. Svak je na svoj nain bio zauzet svojim vlastitim brigama u vezi s ratom. Nekome je bio pozvan u rat sin ili brat ili neak, netko je traio vojne urede, netko se bavio trgovinom i snabdijevanjem u vezi s ratnim potrebama zapravo, svatko je vodio rauna samo o sebi i svojim poslovima. Mnogi Mariamind znanci^ mladii ispod trideset godina, na ovaj ili onaj nain, izbjegli su vojnu obavezu. Ovi su dobro proli zahvaljujui onima koji su se s mnogo poleta javdli u vojsku prije nego su bili pozvani. Mladim

djevojkama svijet se nekako izmijenilo. Pruile su im se razine mogunosti pa ak da navuku sivoute vojnike hlae i da voze bolnika kola u Francuskoj. Miarian je mogla nai stotinu zaposlenja, a svako od njih bolje plaeno nego ikoje to je dotada imala. Bilo je to vrijeme previranja. Vrijeme krajnje ivane napetosti. Vrijeme kad se u ovjeku bude plemeniti osjeaji i sebinost. Vrijeme koje iskuava majina srca. Vrijeme koje kod mladih djevojaka izaziva neobine, duboke i dalekosene instinkte. Vrijeme kad mnogi vojnici zloupo-(trebe ar svoje uniforme.

Marian je imala svoje vlastite razloge da se zbog rata strano uanemiri. Postala je milosrdna i velikoduna u prosuivanju drugih ljudi. Ali s divljatvom i neobuzdanou nije se mogla pomiriti. Nije zamjeravala nijednoj djevojci to nepromiljeno uri da se uda za nekog vojnika jer i ona eli da se uda za .Nophaiea ali vrijeala ju je i gadila joj se razuzdanost koju je opazila kod mnogih mladih ljudi. Rat im je dao priliku da naprave bilo kakvu nepromiljenost. Ali i ona je na sebi osjetila tu neobinu stranu pojavu. Zato bi joj srce zaigralo kad bi ugledala nekog vojnika? Zato bi joj se oi zamaglile kad bi s prozora ugledala vlak pun vojnika gdje juri pirema New Yorku? Silne rasprodaje obveznica ratnog zajma, dobrotvorne sabirne akcije, dobrotvorni sajmovi, plesovi, krcata kazalita, prijavljivanje u vojsku polovine diplomiranih studenata sa sveuilita u Pennsvlvaniji usred tog neobinog uzbudljivog rasipoloenja, Mardan je imala razloga da bude sretna to je dola. Svaki Amerikanac morao je vidjeti i osjetiti te dane. Pustinja ju je bila izolirala i odijelila, tako da joj se inilo da vie nije dio te velike Republike. Imala je dovoljno razloga kao svaka ena osim majki vojnika da bude ponesena u kaos ratnih zbivanja. Kad god bi se sjetila Nophaiea, zadrhtala bi cijelim tijelom i uinilo bi joj se da je bolesna. Ali ujedno bi osjetila da je ponosna na njega. I ona je sudjelovala u kupovanju i prodavanju obveznica, te u radu Udruenja kranske omladine i Crvenoga kria. Ali uprkos obeanju koje je zadala Nophaieu da e se vratiti u rezervat, i ona bi se poput tolikih ena, bila potpuno prepustila ratnom zanosu. Jedva se suzdrala da ne ode u Francusku. Nophaie je malo i rijetko pisao, i to ne onako kao kad su bili u pustinji, ali je od tih pisama ivjela i podravala nadu. U rujnu je otila na more da se oslobodi vlanog i zatrovanog gradskog zraka koji je jako teko podnosila, otkad je otila na Zapad. Otila je u Cape May i obila mjesta na plai kamo je dolazila s Nophaieom. Taj neminnii, vedri Atlantik! Okupala se u zapjenjenom moru i provela nekoliko sata na pijesku. Osjeala je da se odmara, iako je bilo neobino buno i ivo. Valjanje ogromnih valova, udaranje i huka, bijela pjena i leprava vodena povrina, zeleno ustalasano more tamo daleko sve te elemente kao da je sada bolje razumjela i vie cijenila, sjeajui se pustinje. Ali pustinju je najvie voljela, i svakog dana joj je sve jae u uima odzvanjao neodoljiv zov prostranih arenih pustara, samoa i jo neto to nije mogla tano odrediti. Tako je prolo vrijeme i jesen je pomalo prela u zimu. Miarian je kroz to vrijeme uredila svoje malo imanje, a onda je stiglo pismo od Nophaiea u kome joj je javio kada odlazi brodom iz New Yorka za Francusku.' Otila je .u New York i uzalud se ponadala da e ga vidjeti. Jedino je uspjela da mu uje glas preko telefona. J bila je neopisivo sretna. Kad je odgovorila halo, istog asa je ula kako je zove: Benow di cleash? A onda je, sva uzdrhtala u uskoj kabini, ula kako se rijeima punim ljubavi na brztou od nje oprata. I ona se nala s tisuama ena na hobokeinskoj obali kada se ogromni prekooceanski brod otisnuo sa sidritu. Kao u magli, vidjela je tisue vojnikih lica. Mo-a je jedan od njih bio Nophaie. Mahala je njima i njemu. Bila je samo jedna izmeu tisua tih ena koje ostaju da trpe i da ustraju. To joj je bilo tee od rastanka u Flagerstovvnu. Zalepralo je itavo bijelo more rupia! Bljesnula su rumena momaka lica. To je tako divno djelovalo. To djeluje daleko snanije nego obini dogaaji u tivotu.

211

Otro zimsko sunce obasjalo je mnotvo ena to su plakale, ogromni brod s ljudima preplanulim od sunca, nemirnu zelenu valovitu rijeku Hudson i svjetlucavi i~a:\ u pozadini. Marian se vratila u Philadelphiju strano loe raspoloena i prvi put u ivotu potpuno obeshrabrena. Osim toga, hladno vlano podneblje djelovalo je na nju loe nakon suhe osvjeavajue pustinje. Malo je bila bolesna, a kad se oporavila, pomislila je da e biti najbolje da poeka do proljea pa da onda krene na Zapad. U meuvremenu

pozabavila se ratom. Sve njezine biljeke o rezervatu i indijanskoj koli ostale su netaknute. Nije imala snage da ih prepie za tampanje. Pratila je to piu novine i asopisi o ratu dok joj nije nastao kaos u glavi. Jednom ju je strahovito potresao i uzbudio jedan o.pds. Neke novine su tampale izvjetaj o operacijama u Francuskoj uz neku rijeku na frontu. Zbog nekog nespomenutog razloga bilo je vano da se vri izvianje s kraja nekog mosta, pod stalnom vatrom njemakog oruja. Tri je dana jedan vojnik tamo stajao nepomino, okreem kao stup, na izloenom dijelu mosta. Uspjeno je izvrio izvianje i nije privukao na sebe neprijateljsku vatru. Ali je umro od napetosti i od krea kojim je bio O'bloen. Taj izvia bio je Indijanac. To... to je mogao biti Nophaie! apne Marian zaprepateno. U proljee dobila je odgovor na pismo to je pisala gospoi Wolterson: Draga Mlarian. Isitioa, kasno ti odgovaram na tvoje drago i zanimljivo pismo. Ali ti e mi oprostiti, jer me stalno ekao posao, posao i opet posao. Zamisli! od est bijelaca i tri-desetcro sitne indijanske djece jedino ja nisam dobila gripu. Najprije to to pie o ivotu ina istoku, i sve to ostalo u vezi s ratom, toliko me uzbudilo da sam zae-Ijela da budem kod kue jer sam ja roena na istoku a opet zahvalila sam bogu da sam ovdje u slobodnom kraju. Kao to zna, ovdje su nas preselili, te smo napustili Mesu ne alei, jedino nam je ao nekoliko zaista do212

brih prijatelja. Sretni smo to smo ostali u slubi. Nije ispravljana nepravda to su je Blucher i Morgan nanijeli mome muu, niti e ikada biti. Sigurno e ti biti drago uti da je Blucher naglo prekinuo sa svojim pro-njemakim stavom. Od neega ili nekoga se prestraio. Prijatelji mi piu da se toliko prestraio, bez obzira od ega, da je poeo raditi u rezervatu. Ali nee dugo biti nadglednik. Postat e 'parni valjak'. Morgan, meutim, i dalje slavodobitno nastavlja sa svojom biblijom. Groean li je taj ovjek! Gotovo je ne-, shvatljivo da jedan takav fanatini avo ima toliko utjecaja meu toliko dobrih misionara. Evo neto malo vijesti koje su blie oko nas. Gekin Yashi je opet nestala. U tabu su izjavili da je,pO'bjegla. Ali moj dopisnik iz Mese to ne vjeruje. Nisu uope ni poli u potragu za njom. Da je pobjegla, sigurno bi tragali za njom. Ni Ruhr ni bilo koji drugi policajac nije otiao iz Mese. Ja znam to je, a isto tako i Robert. Ali mislim da je bolje da ne kaem u to sumnjam u pismu. Jednoga dana izii e istina na vidjelo. Jadna mala no-paka ljepotica! Kad se sjetim nje, onog uda od djeteta Evangelime i plemenitog Nophaiea, srce me zaboli. King Poimt nije uope nalik na Mesu. Voljela sam Mesu, iako sam tamo patila. Ovo mjesto se nalazi visoko gore u pustinji preko dvije tisue metara nad morem. Pusto je, golo, strahovito hladno, a pue straan vjetar. Prole zime snijeg je meo uza samu pjeanu povrinu. Nije padao. Ali ima ovdje i ljepote. Velike crvene strmine, obrasle cedrovima i pjeani humci koje vjetar stalno mijenja, ute visoravni i duge bijele padine dolina. Ali samoa,' studen, zavijanje vjetra, to je strasno. Srea to je gripa dola kasno u zimu. Da. nije stiglo proljee, sigurno bi bilo svih trideset est ljudi pomrlo. Svi su oboljeli osim mane. Moe li zamisliti moje muke? Sve sam ih imala na brizi dok nije doao doktor, a i kasnije opet kad je on otiao. Jadna indijanska djeica bila su strano bolesna! Jedva sam nala vremena da neto pojedem, a kamoli da spavam. A kad su se oporavili nije bilo nikoga da mi pomogne. Nemam izravnih izvjetaja o haranju gripe u ostalim predjelima rezervata. Ali znam da je prilino pogodila Nopahe. Mkad nisam vidjela gore bolesti. Strah me kad
213

pomislim da e opet doi zima. Toplo vrijeme ubija klice i sve ono od ega se iri ova bolest. Bojim se i pomisliti to bi se sve moglo dogoditi ovdje u rezervatu kad bi se .pojavila na poetku zime. U prolom pismu pie da e se vratiti. Veseli nas ta vijest. Pisala mi je gospoa Withers da je primila pismo iz Francuske od Nophaiea i da pie da te je vidio na obali u Hobokenu ba kad je brod odlazio. A ti njega nisi vidjela! Kakve se sve udnovate stvari dogaaju r... Moja su dva brata na frontu u Francuskoj. Kad mislim na njih, sjetim se i Nophaiea. P'>"lan, sllm ti sve najbolje i javi nam se. Tvoja Beatrice Woltersoe. Marian se vratila na indijanski teritorij spremna da radi neovisno za dobrobit Nopaha. U Flagerstownu je iznajmila malu kolibu pokraj borika odakle je vidjela zelene padine i sive vrhove brda. Mislei na dunost koja je eka, ovaj put je pronala udobno mjesto gdje e ivjeti kad ne bude u pustinji. Prvo putovanje kroz pustinju dovelo ju je u King Pokit, gdje je korisno provela dan s Woltersnovima. U King Pointu bilo je ljeti svjee i ugodno kao u Flager-stownu. Odmah je dola u sukob s upravnikom indijanske kole koji nije htio prihvatiti nijedan njezin prijedlog. Osim toga, nije imala gdje stanovati. Ta kola je bila mali ogranak centralne kole, a u blizini nije ivio nijedan Indijanac. Misionara je tu postavio* Mfcur-gan. A njegova ena je bila prema njoj nekako nepovjerljiva i sumnjiava.

Marian je bilo ao kad je ustanovila da Woltersono-vima tu nije ba dobro. Blucherovo neprijateljsitvo nadaleko je sezalo. Wolterson je naiao na istu onu podmuklu taktiku kakvom se Blucher sluio i u Mesi. Jo i vie, ova visina i hladnoa, i slaba opskrba od strane vlasti nisu pogodovali njegovu zdravlju. Marian mu je savjetovala da napusti slubu na indijanskom teritoriju. Pa da, moram, on e otegnuto, ali mrsko mi je da odem ba sada. Izgledalo bi kao da su me izbacili. Prije nego je otila, Wolterson joj je neto predloio te se zamislila. Rekao joj je da se kod Copenvvashiea nalazi mala naseobina Nokija, da svaki dan imaju sve manje vode i zemlje i da ih eka otra zima. Naravno, nee moi prehraniti stoku, rekao joj je Wolterson. Zato? upita ga Marian. Zato to imaju manje zemlje nego to su imali ranije i imaju premalo vode. Ne mogu sijati djeteliniu. Zato imaju manje zemlje nego ranije? Friel i Morgan posjeduju najvei dio indijanske zemlje. O, sjeam se. Ali kako smiju to raditi? To mi je posve nevjerojatno. uj, ovako stoji stvar, doda VVolterson. Najprije je Friel ili Mtorgan izabrao posebnu esticu zemlje koja mu se svidjela. Tada je rekao nadzorniku da u Washing-tonu izjavi da njegova zemlja nije potrebna Indijancima. Naravno, to je bio najbolji komad zemlje. Vlada je dodijelila malo zemlje gdje bi se mogla sagraditi crkva. Malo kasnije su opet javili da je to premalo misionaru da uredi vrt i osui sijeno. Tada su mu dodijelili jo jedan komad i to su takoer preinaili. Poslije nekog vremena Friel je zatraio i dobio dozvolu za tu zemlju. Ostale dozvole jo nisu izdate. Kad uzmu zemlju treba im i vode za navodnjavanje, a esto i kakav dobar izvor, a svu tu vodu oduzimaju Indijancima. U pustinji ima vrlo malo vode. Prola godina je bila suna. Ova moe biti jo sua. U tome je stvar. Lijepo! uzvikne Marian. I tako ti ljudi stjeu svoje posjede! Mlarian je smislila da odatle ode u Kaddab, ali pod utjecajem Wolterso<novih savjeta, i jedva ekajui da vidi divne visoravni obrasle kaduljom koje je Nophaie toliko volta, odluila je da najprije pregleda polje kod Copenwashiea. U Mesi su je Paxtanovi srdano doekali i pod pretpostavkom da bi to moglo biti pametao, ponudili joj da otkupljuje koare i pokrivae. Copenwashie lei dolje na rubu visoravni dvije ili vie milja daleko od dravne postaje. Ondje je uvijek pusto i suho, a ljeti je od sparine toliko zaguljivo da je za bijelce skoro sasvim nepristupano.

215

Noki su ratari, a ne nomadi kao Nopasi. Ova dva plemena dugo su biji neprijatelji. Jedina stara ena iz plemena Noki, koja je toliko stara da ni sama ne zna koliko joj je godina, jednom je priala Paxtonu da se sjea kad su Nopasi na konjima navalili dolje na selo i bacili .Jtfoki-Indijaince oiz litice. Kue su im imale ravan krov, a bile su napravljene od kamena i suene cigle; ljeti je u njima bilo svjee, a zimi toplo; u tome su bili mnogo napredniji od divljih Nopaha koji su imali samo kolibe. Cesto se oko kua nalazio priprost koral. Ono nekoliko arolikih uliica u selu, koje je Ma-rian vidjela kad je prvi put dola, vrvjelo je od magaraca, pasa, pilia, krava i malih Indijanaca. Gorjela je cedrovina i itav zrak je njome mirisao. To je Marian podsjetilo na logorsku vatru gore na visoravnima. Tanki vijugavi traci dima izlazili su iz nevidljivih rupa ili dimnjaka. Ila je od vrata do vrata ovih niskih kuica i traila koare. Vidjela je pei, krevete, ivae maine kakve imaju bijelci. Sobe u koje je zavirila, bile su obijelje-ne i iste. Noki su niska rasta, iroka lica i vie su joj slini Japancima nego Nopasima, a sve su ene izgledale trudne. Govorile su neto engleski, ali su bile povuene i srameljive. Marian se 'ba nisu svidjeli oblici koara, ali platila je koliko su traili i nije se cjenkala. Tako je polako prokrila put u ovom poslu za koji se sada odluila. Kad je otila iz1 sela i uspela se uz padinu do visine Mese, osvrnula se natrag. Selo je izgledalo kao skupina kamenih i zemljanih koliba na samom rubu provalije. Dolje je leala iroka zelena dolina gdje su .Indijanci radili u polju, a tu i tamo su protjecali potoci vode. Preko doline se dizala ervenouta strmima koja je dopirala do ruba sablasne pustinje. Nadesno odatle gdje je Marian stajala, dizala se krasna graevina, na dva kata i s kulom, to su je podigli zidari. To je bila Frielova kua. Mariani nekako nije bilo drago to je tu vidi. Gledala ju je oima Indijanaca. Sjetila se kaubojskog misionara Ramsdella, koji je ivio i spavao kao jahai u prerijama. Sa svim tim to je znala, bilo joj je teko da se otrese kojekakvih predrasuda. Paxton ju je bio odvezao dolje u Copemvashie, i savjetovao joj je da radi sigurnosti ne ide pjeice. Rijetko joj se pruala prilika da putuje na konju, pa je podesila tako da se sporo krecii i da malo-pomalo zadobije povjerenje Nokija. Ali morala je nai vremena i za druge stvari za uenje, itanje, pisanje pisama i odravanje veze sa svim to se tie rata. Uostalom, ni vruina u podne nije neizdrljiva te se pomalo i na nju privikla, iako je nastojala da se u to vrijeme zadri u kui. Unajmila je Indijanca, koji vozi potu i koji joj se ponudio . da joj nosa pisma u Flagers>town i obavi poslove. Tri--etiri puta sedmino posjetila bi selo Nokija. Svaki put bi kup'ila

koare i ostavila djeci slatkia, lutaka i svi-raljki. Kad ju je neka ena iz plemena Nokija upitala da li je oma misionar, Marian se uinilo da o sebi nije mogla uti gore miljenje od toga. Raunala je na neugodne situacije i bila je na njih spremna. Jay Lord bi sjedio na stpenicama trgovake postaje za vrijeme ljetnih veeri. Mbrgan je nekoga pitao to ta bljedolika maka opet radi u rezervatu? I Friel je doznao, da je dola. Ali ina je bila pametna i nekako bi sretno izbjegla da se sretne licem u lice s bilo kojim od njih. Svejedno, nije mnogo vodila rauna kada e ih sresti. Ako uope moe biti sretna, onda je to sigurno ovdje u pustinji, koja ju je nekako izmijenila, i u poslu koji je izabrala. Ali ne moe biti sasvim sretna. Naime, No>p-haie joj rijetko pie. Nalazi se negdje u Francuskoj. Pisma su mu cenzurirana i malo joj pie o sebi. Stalno ivi u strahu da vie nikada nee uti za njega da e poginuti. Nije se bojala da e moda biti ranjen. Jer on je Indijanac kome rane nita ne znae. Nije mogla a da ne ita o ratu kao da je to progoni. Sanjala je strane stvari. Sve vie je mrzila Nijemce. Bila je toliko uzbuena zbog rata da joj nije mnogo pomogla ni tiina u pustinji koja djeluje neobino smirujue. ivot nije bio smiren, ali je bila smirena u dui. Ustajala je, radila je koliko god je mogla meu Neukima, nastojei da ne izgubi vjeru i nadu. Ali dugo vrue ljeto nekako se pro-teglo, a jedino osvjeenje bio joj je jedan kratki boravak u svjeem brdovitom kraju u Flagerstownu. Kad je zavrilo ljeto, inilo joj se da je doao kraj i njezinu pustom monotonom ivotu, punom iekivan ja.

217

Jednog dama pozvao ju je Withers i svojim kolima odveo u Kaidab. Njegova se ena nije dobro osjeala te joj je bilo potrebno da promijeni klimu, a zaeljela je da Marian poe s njom na krae putovanje u Kalifor-niju. Marian je rado pristala i dok su se pripremale za taj put, odjahala je na konju i popela se visoko na cimu visoravan, odakle je htjela baciti pogled na Nop-haieov zaviaj. Ali odatle je mogla vidjeti samo crvene vrhove'visokih litica u Dolini bogova. Ali i time je bila zadovoljna. Gledajui kroz tu pustu, krasnu pustinju s visokim liticama i zelenim prostranim nizinama, mislila je na malog indijanskog djeaka to se tu rodio, koji je tu u tihoj samoi" pasao svoje stado, sluajui tajne glasove indijaoskih duhova, na onoga koji se sada bori u Francuskoj za bijele ljude i za Ameriku. Osjetila je kako joj nekadanja snaga proima srce. Prije je bila tuna, osamljena, zamiljena i zabrinuta zbog Nophaiea. Bila joj je potrebna ljubav. Ali shvatila je da je to krajnja sebinost i da je u suprotnosti s Nophaieovom pleme-nitou. Sam pogled na taj visinski kraj vratio joj je nekadanje raspoloenje. Nije smio nitko vidjeti da joj to nedostaje. Svakim danom bila je sve hrabrija, a kako su nadolazili hladniji dani, sve je vie osjeala kako joj se vraa nekadapja energija. Withers je smatrao da je sada prilika da na krae vrijeme ode iz Kaidaba. Njegov partner, Golman, rekao je da e posao ii nagore mjesto nabolje. Nopasi su sve siromaniji. Cijena vuni stalno pada. Vie se ne trae koare i pokrivai. A Indijanci imaju svega toga napretek. Nijedan se duan nije zatvorio. Oni ne mogu shvatiti zato pada cijena njihovoj vuni dok roba u duanima poskupljuje. Bit e im ovo najtea zima koju su ikada doivjeli u ovoj pustinji, zakljui Golman. Hm, moda ima pravo, doda Withers zamiljeno. A ako jo ona gripa zahvati rezervat kad zahladi, gotovo je! Zar rat nee nikad svriti? uzdahne gospoa Wit-hers. Svriti? Pa ve je svren. Nijemci su potueni. Izgubili su ina vremenu, otro e trgovac, a oi mu bijesnu. Nee izdrati zimu. Skoro bih volio da se ne predadu. Francuskoj je dolo njezinih pet minuta. Trebalo bi pustiti marala Focha da zbrie Mjerae sa zemlje. Ako to ne uini, Nijemci e ve togod izmisliti d opet e navaliti kad se ukae prilika i to gore nego ikada. Withersov sin Ted bio je otiao u Francusku, ali jo uvijek se nalazio kao rezerva, u pozadini, a to je oito bjlo strano krivo njegovu ocu. On je htio da se njegov siri bori. Gospoa Withere, naprotiv, bila je sretna to se njezin jedini sin izvukao. Sestra tog mladia bila je agresivno raspoloena isto kao i njezin otac. Marian je ve bila sita rata. Sva ta strana, nevjerojatna, udovina zavrzlama okree se oko Nophaiea. A ona ve mnogo sedmica od njega nita ne prima. Posljednjeg dana svog boravka u Kaidabu, Marian je nagovorila goSipoicu Withers da odjau i popnu se na najvei vrh, kojemu se moe prii. Withers je poslao s njima Indijanca, jednog od svojih konjanika. Jahali su dugo i naporno-, ali im je bilo krasno. S obronka jednog velikog razvoda Marian je ugledala veliku, prostranu Dolinu bogova tu crvenu strau pustinje to se protee pusta i velianstvena prema zamagljenoj daljini. Vidjela je tamnu cjevastu

visoravan pod ijom se sjenom rodio Nophaie. A tamo daleko prema zapadu, navie, preko ogromnih stepa, ugledala je visoravni obrasle zelenim cedrovima i ljubiastom kaduljom, a iznad njih ogromni Nothsls Ahn s tamnim vrhom. Uzdrhtala je, ali ne samo od straha. Grudi su joj se nadimale, a pred oima joj se zamaglilo. Ta divlja, osamljena, lijepa zemlja kadulje i kanjona! Koliko je samo voli! Po njezinoj arobnoj ljepoti nauila je cijeniti ivot. Svim srcem je eljela da se popne beskonanom, neravnom stazom do Nophaieovih utljivih stijena. Za nju one nisu utljive. Taj dan bio joj je sav ispunjen, bolan, a bila je uzbuena kao nekada. Dok je jahala preko ravne sive pustinje pred Kaidabom, sunce je na zalazu utim zrakama osulo rubove visoravni u daljini. Ruiasta i blijedolju-biasta boja zasjenjivale su pukotine u stijenama, a pjeare i travnjaci titrali su ispod blistavog zlatnog bljeska.

219 Withers ih je doekao ina ulazu. Na licu mu se vidjelo da je uzbuen, nestrpljiv i veseo; Marian ga nikad nije vidjela u takvom raspoloenju. Ali to ga je moglo tako uzbuditi? Marian je opazila da je nekako ganut. Sjaite i uite unutra, zovne ih om. Uite brzo. Imam novosti. Marian se malo spotakla i potrala odmah za Wither-sovom keri, koja je vikala: O! Tata je dobio pismo od Teda! Tako je, doista, i bilo. Gospoa Withers je bila zaplakana, ali ve se bila smirila. Trgovac je nespretno prebirao listove papira. Nervozno je micao prstima. Sis, kasnije moe sve proitati, ree Ted je dobro. Radi kojeta samo da ga ne poalju u borbu. Kae, to to sam vam i ja rekao vabe su potueni. HURA! Rekao sam vam da sam pisao Tedu pred nekoliko mjeseci i da sam ga molio da se propita to je s naim Indijancima. Nisam se vie nadao da e ita saznati. Ali doznao je dosta toga, pa u vam sada proitati. Marian, tvoj Nophaie je dobio orden za zasluge. Zna li ti ta o tome? Marian nije mogla ni rijei izustiti, sve da je ubije. inilo joj se da nita ne osjea nije smogla ni rijei u tom najdraem, najveliamstveniijem, najsadrajnijem trenutku svoga ivota za kojim je toliko eznula. Trgovac je nespretno prelistavao papire. Prsti su mu stalno podrhtavali. Evo, pone on, ovo pismo ne izgleda ba alosno kao ostala koja smo primali. Ted pie: 'Imao sam prilino sree. Sluajno sam nabasao na nekog vojnika koji je bio u najeim borbama u prvim linijama zajedno s nekim naim Indijancima. Dosta toga mi je ispriao o njima. Upoznao je Lo Blandvja dok je igrao nogomet u koli. Taj Lo Blandv je valjda na Nophaie. Odmah sam se sprijateljio s tim vojnikom. Zove se Munson. Porijeklom je iz Vermonta. Ne samo da je bdo u okrajima u prvim linijama s naim Indijancima, nego je bio i u bolnici s nekima od njih. Zaboravio sam imena i mjesta, ako mi ih je uope rekao. Ovaj francuski jezik, naravno, vrlo mi je teko razumjeti. Munsom mi je rekao da je uo od nekog oficira, da u vojsci ima na tisue amerikih Indijanaca. To nisam znao. Naravno, bilo mi je to drago uti. Dosta je Indijanaca poginulo. Ne znam da li meu njima ima Nopaha. Ali Indijanac to majstorski lovi medvjede zamkama, to je na aavi Shoie, vra. Munson mi kae da su mu po tome i dali nadimak, a teno odgovara opisu koji sam ja dao. Izgleda da skoro svake noi Shode dovue jednog ranjenog Nijemca u-rovove. Ti njemaki vojnici obino imaju slomljenu ruku ili nogu i strano su ianakaeni. Shoie vrlo malo govori. Ta zna ve kakav je on. Ali kao svi ostali crvenokose!, sjajan je izvia pa mu daju vie slobode nego bijelcima. Indijanci se ne boje kretati po niijoj zemlji kao ni prolaziti nou kroz pustinju. Promatrali su Shoiea. I otkrili su da on te osakaene Nijemce povue u rovove kad ih uhvarti u zamku za medvjede u obliku broja etiri, koju dri privezanu dugom icom. Shoie otpue u mrak kau uvijek nanjui mjesta gdje se Nijemci uljaju i postavi zamku za medvjede. A onda se brzo odulja natrag u rov i eka. Kad jednoga uhvati, odmah se sazna uzdu cijele linije. Jer se Mjenici deru ko sam avo. Ali svatko bi se derao kad bi upao u zamku za medvjede. Shoie samo kae: Ja uhvatiti cijela vraja njemaka vojska!... Ali drugovi mu to sigurno nisu dozvolili. A sad jo neto o Lo Blandvju. Munson je leao s njim u bolnici, i doznao je da je etiri pute bio ranjen, a posljednji put teko. Ali onda je ve izgledao skoro sasvim dobro. To je bilo pred tri sedmice. Blandv ili Nophaie / trebao je biti otputen iz vojske i poslan kui kao invalid, jer je proglaen nesposobnim. Iskusio je sve strahote rata, samo nije poginuo. To ga je nekako mimoilo. Munson kae da se Nophaie uope ne osvre na opasnost i na tegobe. Nervmo je rastrojen, a od zatrovanih plua gasom moe lako oboljeti od suice. Ali Munsonu nije uope izgledao fiziki oronuo. ini mi se da mi je Munson kazao da je Nophaie upao u onu veliku guvu Chatoo-Therovja (kako li se to pae?) te je neki oficir skinuo s prsa svoj orden za hrabrost i odmah mu ga dao.

221

'U svatom sluaju, Nophaie je negdje na povratku skupa s ostalim Indijancima. Ba mi je drago. Oduevila nas je vijest da su ih se Nijemci bojali ko vraga. ini mi se da nisam nikada drao mnogo do Nopaha. Mislim da mnogi Amerikanci, a i ja meu njima, nisu nikada dovoljno cijenili crvenokoce. 'Izgleda da neu imati prilike da kvrcnem kojega Frica i zato sam se zbilja zaelio svih vas, mirisnog dima od cedrovine i ovje vune.

GLAVA 19. Vijesti o primirju stigle su u Mesu tek kasno poslije podne, tog nezaboravnog novembarskog dana. Donio ih je potar. Nisu mu htjeli vjerovati. Paxton je poletio na telefon da nazove Flagerstown, ali nitko se ndje odazivao. Mnotvo Indijanaca skupilo se oko potara, i svi su mu vjerovali. Samo su bijelci sumnjali. O, previe je to lijepo da bi ovjek povjerovao, rekla je gospoa Paxton Marian. Mora uskoro doi do toga, uzdahne Marian uzbueno. U njedrima je imala Nophaieovo pismo, u kojemu joj je pisao kako Nijemcima pada moral. Paxton ue dugakim koracima, napola izvan sebe, ne znajui da li da sfamnja ili da se nada. Skoro je sruio dijete. Zagrlio je enu a onda joj se odjednom narugao to se toliko ponadala.

 Marian je izila kroz duan i sila niz kamene stepenice do grupe Indijanaca sakupljene oko potara. Bilo je Nokija i Nopaha. Bili su vrlo uzbueni. avrljali su dubokim grlenim glasovima. Marian je osjetila miris viskija. Ali odluno se probila i dola do potara. On je bio sasvim pri sebi. Istina, bio je nekako mrk, kao da je ozlovoljen. Moda je bio uzbuen, ali to se nije vidjelo izvana. Sto si uo? upita ga ona engleski. Ra.t gotov. Nijemci bjee viu ne vie pucati trae veliko savjetovanje, odgovori on. Tko to kae? Javljaju preko ice. Stalno stiu vijesti preko ice... Ljudi tre naokolo opajaju se bdjele ene

223

vrite ko vragovi... svi prekinuli posao zvone zvona s velikog dimnjaka na pilani ve dugo trubi ne znate? Indijanac znaajno pokae na svoje uho, a onda na glavu, da pokae kako se nekim ljudima vrti u glavi. Marian se urno vrati do Paxtonovih. Ljudi, Indijanac govori istinu. U Flageratownu je pravo slavlje. Zbog ega bi to moglo biti ako ne zbog mira. O, previe je to lijepo, da bi ovjek povjerovao, opet e gospoa Paxton. Ba u taj as dotri Paxtonov inovnik. Bio je blijed, a izgledalo je kao da e se zaguiti. Eckersall na telefonu, izlane. Svrio je rat!... Friel je donio tu vijest on i Laamon. Upravo su stigli iz grada. Svi su pomahnitali. Eckersall je bio farmer plaan od drave dolje u Copenwashieu, a taj stari Zapadnjak nije obiavao pretjerivati. Paxtom odjednom sjedine kao da je jedva doekao da se o neto nasloni. Njegova ena zagrli dijete i usklikne: Bogu hvala! inovnik otri natrag u duan, a Paxtan ustane i potri za njim. Marian i gospoa Paxtom dugo su jedna drugoj estitale i od radosti su im suze navrle na oi. Nakon ovih nekoliko jednostavnih reagiranja, oduevljenje je sve vie raslo. Nitko nije mislio na veeru. Vani pred trgovakom postajom, grupa ljudi se stalno poveavala, a bijela lica poela su se pomalo mijeati s tamnim. Uto je zvrndajui stigao Frielov auto; u njemu su bila jo tri bijelca i nekoliko Indijanaca. Indijanci su Iskoili, a Friel je otiao dalje s kolima. Ugledao je Marian na stepenicama i mahnuvi joj rukom, uzvik-, nuo: Svrio je rat! Ona mu je odmahnula, i to je bilo prvi put da je bila sretna to ga vidi. On je nosio tu radosnu vijest. Odvezao se dalje; oito, urilo mu se da stigne u glavno sjedite uprave. Novembarski zrak je bio otar i leden. Mariain je bila sva promrzla. Pola je k Paxtonovima i sjela do prozora u dnevnoj sobi. Tada je uao trgovac i otvorio prozor.
224

Pazi da togod ne propusti. Bit e guve. Blucher je uhapsio nekoliko Nopaha. Kladim se da ih nee moi strpati u zatvor. Marian se sva pretvorila u oi i ui. Trgovac je neprestano trao tamo-^amo, a ena je stalno ila za njim. Nastojala je da ga zadri kod kue. Zapravo, neko vrijeme vani se nije do-gaalo nita neobino. Skupina ljudi se neprestano poveavala, tako da se sakupilo preko stotinu arolikih, tamnih Indijanaca, podijeljenih u nekoliko grupa, a u sredini svake grupe, bez sumnje, nalazio se jedan Indijanac s flaom. Bijelci su stajali po strani. Bilo je prilino tmurno, oblaci su se skupljali na zapadu. Za jedan sat trebalo je zaci sunce. Ljubiasto-siva koprena se raspuknula, a kroz nju je prodro ru-menkast sumporni sjaj koji je obasjao pustinju i obojio naoblaeno nebo. Nije bilo ni traka srebrne ili zlatne boje. Crvene zrake mijeale su se s ljubiastim dajui neobian, udesan ton prekrasnom zalazu sunca. Marian je ugledala jednog Indijanca kako tri niz drvored izmeu jablana. Netko od Indijanaca koji su ga gledali, povie. Ovaj Noki se oito prestraio, jer je pogledao natrag, a onda jurnuo meu svoje drugove. Uto je stigao Frielov auto, s onim istim ljudima. Marian je prepoznala dvojicu meu njima. Misionar je dovezao kola do stepenica, zaustavio i iziao. Sigurno je htio poi do prozora da neto kae Mariain, kadli jedan od ostalih zovne: Stani, Friel! Na to upozorenje misionar se zaustavi i nestrpljivo okrene. Indijanci su gledali prema drvoredu. Marian je ula druga kola. Prije nego ih je ugledala, urno su prola etiri bijelca. Prvi je bio policajac Rhur, zadnja dva Glendon i Naylor. Onoga drugoga nije prepoanala. Bili su ljuti i uzbueni, ali nisu izgledali previe odva-oi. Tada su se pojavila druga kola. Vozio ih je Sam Ween, tuma. Mbrgan je bio na papui, a Blucher je stajao unutra. Mariain nije bilo teko prozreti to namjeravaju. Kad su se kola zaustavila, Mforgan je iskoio, a Blucher izaao. Uhapsite onog Indijanca, povikao je. Naravno, Rhuru se nikako nije dalo ui meu sakupljene Indijance, koji su odjednom zautjeli, a jedan 225

od njegovih zamjenika, onaj to ga Marian ndje poznavala, iao je nekako nesigurno za njima. Glendon l Naylor su zaostali, a to je Bluehera jo vie razbjesnilo. A i Morgan se drao podalje od Indijanaca u prvim redovima, to su prijetei gledali. Uskoro se kordon probio, a Rhur je uletio i povukao za sobom Indijanca onoga Nokija koji se bio sakrio. Blucher utri i vee ga lancima. Zato si mu stavio okove, ti glupane? vikne Morgan. Indijanci mrze okove. Rekao sam ti da su zle volje. A neki su i pijani! Tko to radi? zagrmi agent. Mlai Indijanci i po svoj prilici oni koji su bili najvie napiti, odjednom svi skupa krenu prema Blucheru i njegovim ljudima i opkole ih. Sve su im se vie pribliavali viui. Pustite tog Indijanca! vikne Morgan svom sinagom. uj ti njega prije u u pakao, razdere se Blucher. Indijanci stanu agoriti, bjesniti i ozbiljno prijetiti. Miarian nije vie vidjela bijelce u guvi. Osjetila je kako joj udara bilo od uzbuenja i straha. Indijanci nisu bili raspoloeni za alu. Kako su im samo uzdignuta 'lica izgledala tamna i surova! Napravili su vor. Onda se razbio, kao i maloprije, samo jo es, a iz guve je ispao bijelac, raupan, blijed i skroz prestraen. Indijanci su, naime, prisilili Bluehera da skine okove onom Nokiju kojega je uhapsio. Rugali su mu se. Visoko u zraku bljesnule su boce u tamnim ilavim rukama. Viski! vikali su neki Indijanci, a mnogi su namjerno pili Blucheru pred nosom. Morao se povui prema trgovakoj postaji, i sluajno ba pokraj prozora gdje se bila zgurila Miarian. Koa nategnuta na tap! povie jeam Nto'ki koji je znao dobro engleski. Tada su i NoM i Nopasi prihvatili tu parolu, svaki na svom jeziku. Podrugivainje, prezir, mrnja i prijetnje, sve je to bilo. sadrano u izljevu njihova bijesa. Tada su stariji Indijanci, koji nisu bili pijana, odvukli iz grupe one to su bjesnili i odveli ih podalje od trgovake postoje. AH naravno, inije to bio lak posao. Ipak, prevladali su oni prisebniji, a Blucher i Morgan zamalo nisu izgubili glavu. Sto sam vam rekao? vikne ljutite misionar. Blucher se nije udostojao odgovoriti. Blijedo, oznojeno lice kao da mu se ukoilo od bijesa. Miarian ga je dobro vidjela kad je proao mimo prozora idua prema svojim kolima. Hodao je kao da je u bunilu. Indijanci nisu za njega nita znaili. Dok je nareivao, derao se i pravio bijesne pokrete, a to sve od nesavladive, strane mrnje. Taj tupi, nezgrapni, bezosjeajni Nijemac izgubio je pamet kad je uo vijesti. Marian je i Morgana na brzinu pogledala u lice. Da 11 je u njegovim oima vidjela kakav prikriveni podrugljiv izraz, kakav zlobni smijeak? Ili je 'moda svojom osjetljivom matom izmiljala neke razloge da opravda svoje miljenje o tom ovjeku? udila se misionaru. Kao ena zgraala se nad svojom stranom predodbom o njemu. A da li je u pravu ili ne? Bila bi se okladila svim i svaim da mu je u dui taman ponor kao u paklu, a u srcu divljina. Ta dva ovjeka, koja su prema njezinu shvaanju ivota odjednom postali tako silini, a tako strano moni da joj raspaljuju mrnju, tada su joj polako nestala iz vida. Stigao je decembar, tmuran i studen, ali nije bilo runih vremena usilijed kojih pustinja postaje vrlo neugodna za bijele ljude. Vlada je izdala vijest o pojavi gripe po zabaenim dijelovima pustinje. Nita se nije uinilo da se bolest zaustavi ili da se pomogne Indijancima osim kolskoj djeci. Stvar se nije shvatila ozbiljno. Jedinoga dana Marian je uvidjela da je stekla simpatije Nokija. Nije se nadala da e je taj neobini pustinjski narod tako rado doekati u svojim zabitnim kuama. Zapravo, bili su vrlo srdana, vrlo osjetljivi na pri-jaznost i dobrotu. Rado su primali milostinju i poklone, ali materijakiim darovima nije im se moglo lako prodrijeti do srca. Ona je to stvarno otkrila tek kada ih je predobila.

227 Tada joj je postalo jasno koliko su je mudro i paljivo promatrali dok im, se pribliavala. Odmjeravali su sve to je rekla i uinila, a postupke su joj prosuivali tek kad su vidjeli kako se stvar dalje razvija. Kad je dobro upoznala prilike ovih Indijanaca, dala se na posao da im na svoj nain pomogne. Bilo je male djece i staraca kojima je prijetila sljepoa od trahoma; bilo je djece sa slomljenim kukovima od roenja; uvijek je bilo ranjenih jahaa i bolesnih domaica i, konano, itavo selo je bilo siromano i svaki dan sve siromanije.

Rat je moda zavrio, ali posljedice su tek zapoele. Bilo je znakova da bi se skoro sasvim mogle obistiniti Withersove zle slutnje. Marian nije nikada vidjela da se dravni kolski lijenik udostojao dojahati dolje u Copenwashie. Dovela je nekog lijenika iz Flagerstowna. Nakon nekoliko njegovih posjeta i njezine pomoi nakon toga znatno se poboljalo stanje. Kad su se nepovjerljivi Noki uvjerili da od svega toga nema nikakvih loih posljedica, nikakvih obaveza, da je sve to samo dobrota Benow di cleash, polako i skoro neprimjetno promijenili su svoje dranje. Na ozbiljnim licima starih Nokija znao se pojaviti smijeak; djeca su sve prijaznije doekivala Ma-riani; radovali su se njezinim posjetama vie nego samim darovima. Bilo joj je teko izdrati i pola sata u tim malenim kuama zbog gustog dima s otvorene vatre. Oi su je od toga strano pekle, pa ak i grlo. Kad bi izala na otar, hladni pustinjski vjetar, odmah bi joj bilo lake. inila je sve to moe i bila je zbilja zadovoljna da joj napori nisu uzaludni. Paxtan je ostavio svoje poslove da joj priskoi u pomo. Eckersall, na sebi svojsten, grub, surov nain, uinio je sve to Je mogao da joj izae u susret. Zahvaljujui njima dvojici, rijetko se morala penjati dvije milje uzrbdo na visoravan, po terenu izloenom vjetru. Nije dola u dodir s Blucherom i Morganom, a oni kao da se uope nisu osvrtali na njezin posao. Ali iako je to tako izgledalo, ipak je imala stalno na umu, ta bi joj sve mogli uiniti. Oni su kao krtice to ruju u mraku. Naravno, budui da je svaki dan sve vie dolazila u dodir s nekim Nokima, ovi su prema njoj postali povjerljivi. A kad je prola polovica decembra, veina iz ovog malog plemena, omi koji su posjedovali konje i goveda, a napose svi prevoznici, nali su se u velikoj stisci u pogledu stone hrane. Onima koji su bili najpotrebniji, Marian je posudila novaca. Ali situacija je bila takva da s ono malo svog novca nije mogla mnogo uiniti. Zato se povezala s Eckersallom. Vidim da se sprema zlo, odgovorio joj je Eckersall. Noke eka vraja zima, oprostite na izrazu, gospoice. Koliko e stajati sijeno za zimu? upita ga Miarian, 'Samo na prevoznike otii e tisuu dolara do proljea. Sta toliko! Toliko ne mogu dati. Naravno da ne moete. inite ionako vie nego to moete. i Gdje bismo mogli dobiti pomo? nastavi Marian. Zbilja ne znam. Imate li kojeg prijatelja kojemu biste se mogli obratiti? Teko. Ne znam da li bi nam Withers mogao pomoi. Wrthers! Ne vjerujem. Pa taj e se trgovac ove zime upropastiti zbog Indijanaca. Pazite to vam kaem. Sreo sam ga kod Red Sanvja prole sedmice. I pitao sam ga kako je u Kaidabu. Samo je odmahnuo rukama. Eckersall, tko je ovog ljeta posijao svu ovu djetelinu? zapita Marian znatieljno. Najvie Friel. A, tako! A ima li to Blucher? ' Krcato. Neto sam i ja posijao, a ostalo sam dovezao iz grada. A to ne bi Indijanci mogli dobiti neto od toga? Jao! Platit e vraki skupo. Ba je sad nekako nezgodno. Blucher je ljut zbog otkupa mesa. Kakva otkupa? Znate, gospoice, ja sam obian dravni inovnik, pa moram drati jezik za zubima. Naravno, imam u vas povjerenje. Ali ne radi se o tome... Rei u vam to kanim uiniti. Poi u do agenta i rei u mu najozbiljnije da treba pomoi Nokima.

229

Hvala vam, Eckersall. To je lijepo od vas. Moda neto i postignemo. Ali Marian se nije mnogo nadala. A kad je od nekoga drugoga saznala to se govori o tom otkupu mesa, izgubila je jo vie nadu. Sto se zima vie pribliavala, Blucher je sve vie salijetao Nokije i Nopahe zbog mesa. Aid nije htio platiti vie od pet dolara za jednog vola. Zbog toga su Indijanci prodali malo stoke, a mali Indijanci koji su pohaali kolu, dobijali su prilino smanjen obrok mesa. Marian je znala da vlada daje vie novaca od onoga to im Blucher nudi. Ali on nikako nije htio platiti vie od pet dolara. Nije ovjek trebao biti odvie pametan da shvati zato on tako radi i to ini s onorn razlikom. Nakon nekoliko dana Marian je opet srela Ecker-salla. >Eto, i ja i vi smo u nezgodnom poloaju, potui se on alosno, odgovarajui na njezina znatieljna pitanja. Kako to? Pa imamo okapanja zbog tih jadnih Indijanaca... Gospoice, bio- sam kod tog naeg agenta Nijemca i odrao sam mu govor ko nikad u ivotu. Predoio sam mu nevolje Nokija i koliko im se konji mue. Rekao sam mu da je natjerao Nokije da dovoze namirnice iz grada; da im nije dovoljno platio; da ti prevoznici ne mogu zaraivati ni oa koji drugi nain. Rekao je da nema toliko sijena da ga dade za dvadeset dolara tonu. Hajde misionaru!... Onda sam poao Frielu i s njim razgovarao. A on mi je traio etrdeset dolara po toni!... Ntoki ne mogu toliko platiti. Onda sam se vratio Blucheru i izgrdio ga. A on se na mene okomio: 'Ako Friel trai za svoje sijeno etrdeset dolara po toni, onda e Indijanci morati platiti etrdeset dolara.' Malo kasnije Marian je naila na jedinu zapregu na uzbrdici u podnoju visoravni. Kola' su bila nakrcana sanducima i balama te su se kao neko udovite provlaila kroz pijesak i penjala uz pustinjske breuljke. Tri para mustanga bila su upregnuta u njih. est malenih konja! A sama kost i koa. Kako su samo izgledali

jadni, umorni i gladni. Rebra su im strila kao kolci na ogradi. Od neprikladne orme na mjestima su im se uinile ive rane. Koijai, dva mlada Nokija, ili su pjeice. Jedan je drao duge uzde; drugi je iao ispred prednjaka. Bili su umotrni kao i konji. Hodali su sve od Flagerstowna skoro itavih osamdeset milja samo da.konjima bude lake. Marian ih je ispitivala, ali premda su se smjekali, po odgovorima se vidjelo da su jako potiteni. Nakon ovoga, naila je i na drugi slian primjer. Friel je vie puta rekao nekom pametnom Nokiju: Isus Krist e se pobrinuti za sijeno i ito, ako budete vjere*-vttU u ws mv a^ vam govorio. Ovaj misionar ostavio je svoja dva mrava konja da pasu oko trgovake postaje. Jednoga dana taj pametni Nofci se vozio teui, a u kolima je imao neto sijena za svoje konje. Kad je No-ki uao u postaju, izgladnjeli Frielovi konji pribliili su se kolima i pojeli sijeno. Kad je Noki to opazio, Ijutito je primijetio: Da, misionar poao negdje moliti Isusa Krista da poalje sijeno a njegovi konji ovdje kradu i jedu moje! Noki su shvatili da im se zemlja postepeno oduzima te su te zime od stalne napetosti postali samovoljni i razdraljivi. Ranijih godina bilo lm je doputano da uzgajaju djetelinu na nekoliko jutara zemlje na kolskoj farmi, ali ove godine su im i to uskratili. Ako drava oduzme itavo ovogodinje sijemo i ako misonar trai nemoguu cijenu za svoje sijano, onda Nokima ne pre-ostaje drugo nego da prestanu prevoziti robu zapregom. Jer konji su im toliko oslabili da ne mogu vui. Konano je nastupila otra hladna zima, a pustinja se pretvorila u pravu straljivu pusto. Iz dana u dan dizali su se tamni oblaci kao da e nastati oluja. Osim zime, nevolja i neimatina pogodila je mnoge obitelji Nofcija. Uslijed oskudice hrane za ljude i marvu, narod se prestraio. Marian je kupovala namirnice kod Paxtona koji je naplaivao tano onoliko koliko je njega stajalo ali to nije moglo dugo potrajati. ' Tada se dogodilo neto to je izazvalo strano negodovanje kod Nlokija.

231 Friel je hitno otputovao u Flagerstown, gdje je doznao da je cijena branu porasla za dva dolara po kvin-talu. Na povratku je sluajno proao mimo nekoliko kola Nokija koji su ili .u Copenwashie kupiti brano. Kad je to vidio, hitno se odvezao do trgovakih postaja u Coponhasieu i Mtesi, i pokupovao sve brano to su trgovci imali, oko hiljadu kilograma, po staroj cijeni. I prije ovog dogaaja Friel je bio navukao na sebe opu mrnju. A sada je otiao zbilja predaleko, isko-ristivi strpljivost tih zaista jako suzdrljivih Nokija. Dobio je dozvolu od agente da smije poduavati kolsku djecu svaki dan kad imaju nastavu. Uzeo je prvi sat jutarnje nastave i na svoj nain tumaio djeci bibliju. Noki su se bunili to je Friel poeo za vrijeme nastave nametati djeci svoja vjerska shvaanja, te su se potuili agentu. Ali nije pomoglo. Noki su jo vie negodovali. Bunili su se. alili su se vladi, te su im poslali inspektora. On je naredio Frielu da prekiine poduavanje za vrijeme kolskih sati. Ali kad je on otiao, vidjeli su Friela kako se dogovara s Morganom i Bluche-rom, i na kraju :'spalo je tako da je nastavio predavati za vrijeme nastave to mu je bilo zabranjeno. Noki su se sastali da vijeaju o toj novoj situaciji i o apsolutnoj zloupotrebi njihovih prava. Poglavica je lino poao k Mariam i zamolio je da mu proita inspektorovu naredbu. Ona mu je proitala ma nopakom i na engleskom jer on pozna oba jezika. Benow di cleash, zar ne vidi da ga moramo ubiti?< upitao je Noki. Marian se prestraila i svim silama zaloila da ga uvjeri kako bi takvo ubojstvo .samo pogoralo njihove nevolje. Zar ne vidi da ga moramo ubiti? ponavljao je poglavica na sve to bi Marian rekla. Ne, ne, ne smijete, odgovarala ga je ona. Pokuajte poslati delegaciju da razgovara s Frielom. Pokaite mu inspektorovu naredbu i recite mu da ste dali bijelcima da vam to proitaju. Zar ne vidi da ga moramo ubiti? Poglavica je samo to odgovorio. Ali slijedeeg dana, dok je Friel poduavao djecu, na Mariamim nagovor, skupila se delegacija pred selom. Dan je bio hladan i tmuran, a vjetar ibao kroz pustinju. U selu je pomeo sav snijeg, samo ga je ostalo za uglovima kamenih zidova. Marian je predosjeala da e se neto dogoditi, pa je posudila konja da odmah od jae dolje. Za to putovanje trebalo je odvanosti. Kad se pribliila selu, ugledala je Noke gdje cestom dolaze na konjima iz Red Sanvja. A kad je stigla na obronke visoravni, jo se jednom uzbunila. U delegaciji Nokija nalazili su se svi mukarci i nekoliko njihovih ena, a uz to mnogo Nopaha. Miarian su zasjale oi od veselja kad je ugledala visoke, zgodne, naoite nopake konjanike, umotane u pokrivae. Bilo je jasno da se neto sprema. Mnotvo ljudi ilo je pjeice i na konjima prema koli. Miarian je ila za njima. Bilo je podaleko, a itavim putem su se i drugi jahai prikljuivali delegaciji. Marian se zaudila i jo vie uzbunila kad se osvjedoila da i Nopasi idu protestirati. Ona je u tome vidjela neto daleko znaajnije od obinog protesta. Noki su odluili da sprijee nastavu vjeronauka, za koju su smatrali da je nametnuita i da njihovoj djeci oduzima vrijeme i otklanja panju. Friel, izai! povikao je netko jasno i dobrim engleskim izgovorom. Taj glas je Marian upravo odzvonio u uima. Nesumnjivo neki Indijanac, a' da li je Noki? Morala se smiriti od nekog udnog uzbuenja. Tjeila je samu sebe da je nervozna i da bi joj se lako moglo togod priiniti. Ali sve vidi jasno pred sobom, odja-hala je dalje i stigla na tridesetak metara daleko od kole.

Friel se naje odmah pokazao spremam da saslua Noke. Zato su stali vikati. Netko je udario akom u vrata. Tada je ponovo odjeknuo onaj jasni, visoki glas Indijanca; nadglasao je sve prisutne i utihnuo ih. Izai ili emo mi ui! Tada su se otvorila vrata i pojavio se Friel. U licu je bio crven. Po izrazu sliio je Morganu; drao se autoritativno kao da ne podnosi prigovore. Ali svejedno, nije se ba lagodno osjeao. Sto hoete? upitao je.

233 Izai van. Preldni s propovijedanijem, odgovori onaj glavini, a iz mnotva sa zauju povici potvrujui njegovu zapovijed. Neu! izdere se Friel bijesno. Blucher mi je dozvolio da predajem. I nastavit u! Proitaj naredbu iz Washingtona! Friel odgurne papir to su mu ga gurnuli pred lice. Papir je u rukama drao jedan niski Noki, a kraj njega je bio neki visoki Ntopah. Na glavi je imao iroki som-brero nabijen nisko na elo. Mnotvo Indijanaca je do-jahalo blie i nabilo se jedan uz drugoga. uo se sve jai amor. Hajde! Poi Blucheru! Da ujemo to kae! Da se sporazumijemo! Mora prekinuti svoja predavanja u koli! Ne! povie Friel estoko. Neu prekinuti. I ne idem Blucheru. Jedan od Nokija to su bili na konjima, baci laso, a oma se ovije Frielu oko vrata. Mnotvo stane ulati. Povuci ga van, povie onaj glavni. Tada onaj Noki na konju odjae dalje od kode te, zategnuvi laso, odvue misionara iz gomile. Nije vie bio crven u licu. Objema se rukama grevito uhvatio za omu oko vrata. Naravno, Indijanci su htjeli samo da ga veu konopcem i dovuku pred agenta. Neki divlji mladi Noki, na ivahnom konju, toliko je potjerao konja da je podigao u zrak prednje noge. Objesi ga! zaurla taj Indijanac na jeziku Nokija. Iz gomile se zauje vika. Za tren oka dolo je do guve. Postalo je opasno. Predugo su ovi Indijanci strpljivo podnosili ratne nevolje i svladavali mrnju. Gorjeli su od elje da se osvete za sve nepravde. Nteiki su od njih bili jo opasniji jer su bili pripiti. Ali netko je iz ovog mnotva shvatio da je Frielu ivot doista u opasnosti te je odluio da sprijei ubistvo. Razderao se i probio kordon Indijanaca to su se zbili oko misionara. Taj prodorni krik ne samo da je utiao razbjenjele Noke, nego se i Mlarian ustresla kao nikada u ivotu. Prepoznala je glas. Visoki Nopah uspio je doi do Friela i svojim dugim rukama zgrabio je zategnuti laso. Snanim trzajem bacio je Nokija s konja. Kakav stasit ovjek! Kakva snaga! Marian se uinilo da je izgubila svijest. Kada je Nopah doao do daha, podigao se i pokazao lice. Nophaie! vrisnula je Marian, ali nije joj se uope uo glas. Zanjihala se u sedlu. Uhvatila se rukama za unjka. A srce joj se tako steglo da joj je sva krv uzavrela. Nophaie je zamahnuo dugim rukama i skinuo omu Frielu s vrata. Kako mu je samo lice bilo stravino i blijedo! Pao je na Nophaiea ili zato to je stvarno sma-laksao ili se pretvarao da mu je zlo. Nophaie ga je podupro, snano prodrmao, povukao i progurao kroz gomilu te pustio pred ulazom u kolu. Friel je tada oteturao unutra. Kad se Indijanac okrenuo licem prema mnotvu i onako visok i okretan, krenuo sigurnim korakom, Marian se sasvim uvjerila da je to Nophaie. Stao je gurati natrag pojedine ljude iz gomile, koja je ponovo nagrnula prema koli. Drugi Indijanci, ugledavi se u injega, napravili su kordon da sprijee dalju navalu, tako da je napokon itavo to mnotvo, ozlovoljeno i prijetei rukama, bilo prisiljeno da se vrati u selo. Poslije podne Marian je ekala Nophaiea u dnevnoj sobi Paxtonovih. Kod postaje je srela Withersa. On je bio doao u Mesu s Nophaaeoin da je povede natrag u Kaidab. Tamo im je bila potrebna. Vani je bilo tmurno, a bilo je sve hladnije i sivlje. Od meave je sva zemlja pobije-Ijela. Vjetar je zavijao. Withers joj je kazao da Nophaie dosta dobro izgleda. Ali tko bi to znao! Stigao je u rezervat iz nekog mjesta ina eljeznikoj pruzi istono od Flagerstowna. itava dva dana! etrdeset osam sati nalazi se u pustinji, a da ona to ne zna! Dojahao je dolje u selo da je nae. Zbilja se bog smilovao misionaru onaj dan. Jedan Nopah mu je spasio ivot. Zair Nophaie nee nikada doi? Withers je otiao po njega. Ali Marian vie ndje mogla ekati. Da ga samo moe vidjeti i dotaknuti da se uvjeri da to nije va235ravi san bila bi mirna, neizmjerno sretna, dovoljno jaka da izdri svaki udarac!
Odjednom je zaula korak. Lagan, brz, priguen um indijanske mokasine! Srce joj je zastalo. Uao je Nophaie, Indijanac njezinih snova. Benow dl cleash, rekao je sav zadovoljan i sretan. Ona je podigla ruke i usne prije nego je snaga ostavi. A onda, kad ju je zagrlio, nije nita drugo trebala nego da se preda osjeajima. Trenutaik se strastveno zagledala u njegovo strogo tamno indijansko lice, neto mravije, profinjenije i njenije uslijed bronane boje a onda nije vie nita vidjela. Ali osjetila je napeta miie kako je steu i pritiu kao gvozdeni obrui. Pritisnuta uz njegova iroka prsa, osjetila je kako se nadimlju i pomiu. A tek njegove usne! Oh, izgleda dobro! A jesi 11 zbilja dobro? ponovila je to isto kasnije bezbroj puta. Dobro sam, da ali nikad se vie neu popeti na sjevernu stijenu Nothsis Ahna, odgovori on s tunim osmijehom, Nophaie! Oh, nisam sasvim pri sebi, apne ona. Izgleda jak kao i uvijek... Ali ne, neobino si se promijenio... Oi!.., Nophaie, tvoje usne! Drhte ti.

To je od ivane rastrojenosti, ree on. Proi e. Inae sam sasvim dobro s obzirom na sve skupa. Od otrovnog plina mogu lako oboljeti od suice, ali jo nisam obolio. Izlijeit e me moje drage visoravni obrasle kaduljom. Marian skoro nije vjerovala svojim oima. Mislila je da e biti osakaen, skrhan, ostario, oronuo, kad tamo sasvim druga stvar. Pomalo se u to uvjerila. Tada je opazila oorden na tamnoj barunastoj koulji. Orden za hrabrost! Kako ga je dobio? Svakato, radoznala je. Benow di cleash, mila moja, nisam bio na sveanim zabavama kao ono kada si me ti znala odvesti u Cape May, ree on i nasmije se tako da se ona sva ozarila od radosti. Bio si u borbi! Oh, da ula sam! uzvikne ona. Withersov sin je pisao svojima. Upoznao je nekog vojnika koji je tebe poznavao i ispriao mu je sve o Tebi ... Mruinson! Da, tamo smo se sreli. AH vojnici obino o sebi ute, a svoje drugove hvale. Nophaie... oprosti mi ... ali -neto bih bijela znati ree ne mogavi svladati svoje veliko uzbuenje. .Otkad te volim i otkad ovdje ivim, crni mi se da sam postala jo vea Amerikanka... Prava Indijanka! Jesi li igrao nogomet s Nijemcima? On se nasmije, ali ne kao maloprije. Naas nije uope izeledao kao Nophaie. Benow di cleash, igrao sam - da. Uao sam u po-He Nijemaca - ratrkali su se - razbjezah kao ono Skad pravi nogometa... Samo imao sam baletu u ruci!

GLAVA 20. Kad je u januaru Marian stigla u Kaidab, zima vie nije bila onako otra. Withers joj je rekao: MK smo ovdje svi nekako obeshrabreni i potrebno nam je malo tvoje vedrine. Svi smo imali gripu osim Golmana. Moja ena se nije jo oporavila. Najgore je kod ove udne bolesti to to ostavlja neku slabost. Bit e nam potrebna, a vjerujem da e ti biti bolje i da e biti zadovoljnija u Kaidabu. A ako ba trai posao meu ovim siromanim Indijancima ... ha!... mislim da e ga biti dosta. Jer ova zima je tako strano poela da nas je prilino obeshrabrila. Marian nije odmah shvatila zato trgovac tako crno /gleda. ena mu je bila blijeda i slaba, ali se oporavljala i bila je dobre volje. Sin im je jo bio u Francuskoj i sada je bio siguran, barem to se toe Nijemaca. Golman je smravio i bio je nekako neraspoloen, ali je savreno do<bro izgledao. Indijanci, koji su sluili, bili su isti kao kad ih je Marian zadnji put vidjela. Shvatila je da ne smije na brzu ruku povjerovati da Wither-sovi dobro ive. Nije bilo to vidjeti, ali je osjeala da se neto dogaa. Nophaie nije vie imao svoga doma, osim pod vedrim nebom, a Withers ga je prisilio da se hrani i stanuje u njegovoj kui. Marian je anala da joj trgovac mora pomoi da zadri Nophaiea da se ne vrati u kolibu meu svoje jer bi to usred zime moglo biti sudbonosno za -njega. Poslije podne, kad je stigla u Kaidab, Mariain je donekle osjetila neko zadovoljstvo i sreu. Ali crne misli poele su je uskoro uztnemiravati. Ona je zaista unijela raspoloenje i veselje jer je bila svjesna da im to duguje. Osim toga, u Nophaieovoj blizini osjeala se skoro bezbrina iako to ne bi bila priznala. Marian, trebala si vidjeti Nophaiea u uniformi kad je bio ovdje, ree gospoa Withers. U vojnikoj uniformi, odgovori Marian napeto. Da, sigurno je u njoj dobro sluio. Tog asa osjetila je neodoljivu elju da vidi Nophaiea u vojnikoj uniformi. Zamolila ga je da je obue. Ali on nije htio. Opet je navalila, ali on je ponovo odbio. Nekako se udno ponaao u vezi s tim. Ali Marian se nije obazirala; ustrajala je i poavi za njim u dugu dvoranu ukraenu indijanskim umjetninama, doekala ga u zasjedi. Molim te, Nophaie, obuci uniformu meni za ljubav, zamoli ga ona. To je samo sentimentalna elja jedne djevojke. Nije mi uope stalo to ona predstavlja. A ta djevojka te voli. Benow di cleash, ne mogu je vie ni vidjeti, ree on. Ali zato? Ne zmam. Nisam je mrzio dok se nisam vratio ovamo ... u pustinju ... kui. Oh! Dobro, obuci je sada pa ne mora nikada vie. Samo jednom za mene. Htjela bih te slikati. Zna... imam te u dresu nogometaa igraa baseballa, u indijanskoj nonji, a sada bih te htjela imati kao vojnika kao amerikog vojnika. Zato ne? Da ga nagovori, trebala mu je samo pruiti ruke i usne i time ga je potpuno predobila. Ali ti si bijela djevojka, nasmije se on. Bijela? Pa da, ali tvoja bijela djevojka. Htjela je da na neki nain pokae osobitu njenosti i ljubav prema njemu da mu vrati to mu duguje. Ali kad ga je vidjela kako hoda u uniformi, prestala se Saliti i pokazivati njenost. Kao da je zanijemila. Kleiri-pava, iroka indijanska nonja nikada nije dobro pristajala Nophaieu. Kao vojnik izgledao je sjajno. Ona a je izvela vam na sunce i sva zadovoljna ga fotogra-

239 firala. Tada je itavo poslijepodne, koje su proveli u dnevnoj sofoi pred velikim otvorenim ognjitem, bila > smirena i stalno ga je gledala. Nakon veere on je otiao u svoju so-bu i vratio se u barunu i debeloj pamunoj tkanini, s paom na srebrnim kopama i mokasinama. Opet onaj isti Nop-haie! Marian je bila zadovoljna. Ona vojnika uniforma bila ju je opinila. Ona joj izgleda neto nepostojano. Withers kao da je zaboravio na brige koje ga mue, a i na ono to ga eka. Zadirkivao je Marian i stalno laskao Nophaieu da ispria togod iz rata. I Mariain se pridruila Withersovim molbama. Ali Nophaie nije htio govoriti o sebi. Ispriao je kako su poginula etiri No-paha za vrijeme akcije na frontu, a svaka ta

pria imala je za Marian posebno tragino znaenje. Onda im je priao o Shoieu koji je Nijemce hvatao u klopke uspjenije nego medvjede. Ameriki oficiri su kasno otkrili neobinu Shodeovu sposobnost da tokom napada zapazi ili ustanovi slabe take u njemakim prvim redovima. Nophaie je rekao da je to zato to taj Nopah ima izvrstan vid. U svakom sluaju Shoiea su slali u izvianje po danu i po noi. Znao bi se pritajiti na potpuno golom ravnom terenu. Njemu je dovoljan zec da se sakrije iza njega. Pokazao je pravi indijanski instinkt pri uljanju. Jednom se Shoie nije vratio s izvianja. Bilo je javljeno da je nestao. Ali tokom etvrte noi nakon njegova nestanka, on se douljao natrag u rovove. Neka . straa je nabasala na njega. Shoie nije mogao govoriti i bio je sav krvav, vjerojatno teko ranjen. Kad su ga pregledali, ustanovili su da je bio prikovan za noge i za ruke uza zid i da su mu odsjekli jezik. Kako Shoie nije znao pisati na svom jeziku, a nije razumio ni govor bijelaca, bilo je teko doznati to mu se dogodilo. Konano su Indijanci iz njegova plemena uspjeli donekle saznati to mu se dogodilo. On se usudio poi predaleko pa su ga zarobili. Nijemci su ga pokuali prisiliti da gpvori ili da im znakovima kae gdje je ukopan njegov puk. Oni nisu razumjeli Indijanca. A Shoie im se kreveljio. Onda su mu zabili klinove kroz ruke i noge i ostavili ga da visi jedan dan. Zatim su ga opet pokuali natjerati da im kae to ele, On je isplazio jezik pre-; 240 ma nesnosnim Nfijemcima. Tada su naredili da mu se odsijee jezik. I ostavili su ga da i dalje visi. Te noi je Shoie izvukao ruke iz klinova, a onda istrgnuo i one kojim su mu bile prikovane noge. Zatim se douljao do rovova preko niije zemlje. I oporavio se od povreda. Oh... siledije! uzvikne Marian. Zar ga nisu mogli ubiti? Benow di cleash, vabe su kao Blucher, odgovori Nophaie. Tada je prvi puit rekao neto protiv Nijemaca, tada ih je prvi put spomenuo. A da li je Shoie ovdje? upita Marian radoznalo. Mislim da jest, odgovori Withers. Bio je danas u duanu, molio je duhana. Da, sitrano izgleda kad hoe neto rei. Indijanci ga se plae kao nikada. Misle da je uvrijedio zle duhove i da su mu odsjekli jezik da ga kazne za njegova bajanja. udno je to to se dogodilo Shoieu! Bilo je vrlo zanimljivo uti to Nophaie pria o Parizu, o prijelazu preko oceama brodovima koji prevoze trupe i o svome povratku u New York. Marian nije znala sasvim sigurno, ali je nasluivala da su ene u ratu igrale sasvim sporednu ulogu. Traak ljubomore razbuktao se u njoj kao plamen, a ohladila se tek kad se potpuno uvjerila da je Nophaie daleko od svega toga. Wit,hers, ovo e te sigurno mnogo zanimati, ree Nophaie, jer se tie izravno Indijanaca... U New Yorku sam sluajno sreo jednog od svojih nekadanjih nastavnika iz koleda. Jo uvijek me se dobro sjea. Nije se uope zaudio kad me vidio u amerikoj uniformi. I bilo mu je drago da sam neto postigao. Pozvao me na ruak te smo priali o mojim kolskim danima i uspomenama na nogomet. Pitao me to u sada radite i da Ji bih se namjestio. Ja sam mu rekao da se vraam kui i da u raditi meu svojim ljudima. Onda se zamisli. I rekao mi je: ,Mteu Indijancima sada treba da rade samo civili. Ova dravna uprava u rezervatima je zasitarjela. Mit o Indijancima je razbijen. Indijanci se bune protiiv pokuaja da ih civiliziraju, ali samo zato to ih na to navode rezervatski oficiri i politiari kojima je stalo da i dalje lako zarauju novac. Te varalice podravaju miljenje da jo uvijek postoji

241indijansko pitanje i da drava jo uvijek mora voditi nadzor nad njima. Skoro svi Indijanci su roeni pod dravnom upravom. Veini njih je potpuno jasno da ovise o dravi. Oni ne znaju nita o namjerama bijelaca ' a to je, naravno, loa strana Indijanske uprave. Sudjelovanjem u ratu Indijanci su svim pametnim i potenim Amerikancima dokazali neto neobino vano. Oni se nisu trebali tui. Prijavilo se u vojsku mjih moda deset tisua. Mnogi su poginuli. Sudjelovali su u svim rodovima vojske. Sasvim sam siguran da je tim indijanskim vojnicima, besmisleno da primaju amerike generale u svoje pleme. I to su samo trikovi politiara kako bi odrali rezervate pod dravnom upravom i zadrali Indijance u pustinji. To nije samo nepravda prema Indijancima, nego teta dravi i narodu. Sada je, konano, Indijanac stekao pravo da se pridrui bijelcima, ako hoe, ili da ivi slobodno i da ga nitko ne uznemiruje na njegovoj zemlji. Da su ti ljudi iz Indijanske uprave poteni i da stvarno ele civilizirati Indijance, pustili bi oni njih da ive slobodno i dali bi im graanska prava. Pretpostavimo da drava ogranii sve strance i doseljenike koji se nastane u Americi. Nikada ne bi postali pravi Amerikanci kao to ih veina postaje. Namjera da se stvarno napravi dobro Indijancima podreena je glavnoj stvari a to je plaanje osam tisua dravnih namjetenika. To je bacanje novca. Stvanno, veina tog novca je baena!

Nato je Withers rekao neto to je zvuilo prilino otro i na kraju je bijesno upitao Nophaiea da li je taj ovjek spomenuo Morgana. Nije, odgovori Nophaie. Ali kad sam mu rekao da taj misionar s biblijom iza sebe upravlja ovim rezervatom, ostao je zabezeknut. Nophaie, kako bi ti rijeio indijansko pitanje? upita Withers. Ja sam cijeli ivot proveo meu Indijancima. A ne znam da li ijedan bijelac pozna Indijance bolje od moje ene. Mi smo, prema tome, jako zainteresirani. Start Etenia kae da ti ima bijelu duu, a crvenu krv. Kai nam svoje miljenije. Nophaie se nasloni na okvir kamina i gurne vrkom mokasine komad drva koji je pao s vatre. Bio je spo 242

kojan i tuan. elo mu je bilo zamiljeno. Pogled mu je bio prodoran, oi tamne i sjetne kao u svakog Indijanca, samo u njima je bio neki neobian sjaj i ba to je Mariam kod njega voljela. inilo joj se da ba u tome vidi duu Indijanca u koju bijelci ne vjeruju. Radoznalo je ekala kako e Nophaie odgovoriti na ovo ozbiljno pitanje koje mu je postavio trgovac i nije vjerovala da e uope odgovoriti. Znao bih ja rijeiti indijansko pitanje. Najprije bih odaleio misionare kao to je Morgan, odgovori on Iju-tito i mrzovoljno. Onda bih Indijancima dao zemlju i slobodu. Neka rade i ive kako hoe neka alju djecu u kolu neka se kreu meu bijelcima, ineka rade s njima i za njih. Neka se Indijanci ene bijelkinjama, a mlade Indijanke udaju za bijelce. To bi pridonijelo da rasa postane snanija. Nijedan narod ne bi bio u stanju da savlada tekoe koje sada nas mue. Teko je promijeniti ili popraviti nain ivota odraslog Indijanca. Onakav kakav je bdo, bio je dosta dobar. Taj Indijanac ne eli ivjeti kao bijelci. Njemu lei na srcu samo pustinja i njegov narod. On nee nikako da bude ovisan. Neka radi i besposlici sam kako god eli. S vremenom e postati radnik. Indijansku djecu bi trebalo kolovati. Da! Ali ne ih uiti da preziru svoje roditelje i da se odreknu svoje vjere. Indijanska djeca bi uila kao to sam i ja uio. Mene su unitili, natjeravi me da postanem nevjernik. Neka ostave indijansku vjeru na miru... Indijanac se nita ne razlikuje od bijelca samo je blii prirodnom ivotu primitivnim nagonima. Kad bi se na primjerima uvjerio da bijelci imaju bolji nain ivota, Indijanac bi im se sigurno pridruio. On e sve prihvatiti samo da ga ne varaju i natjeravaju mislim da je zlatno pravilo ,to ne eli sebi, ne ini drugome', u koje vjeruju bijelci, njihova najbolja religija. Kad bi se toga drali, lako bi bilo s Indijancima. Kasnije u noi, kad su VVithersovi i ostali ukuani otili spavati, Marian je jo neko v-ijeme prosjedila s Nophaieom pokraj svjetlucave erave na ognjitu. Ovo su bili stvarno najsretniji i najljepi asovi kote je provela s njim. On vie nije bio onako ogoren. Bio je divan prije nego je otiao u rat, a kako je tek sa243

da? Marian se osjeala malena, ponizna, opinjena pred tim nisofolonim, sloenim ovjekom. Osjetila je da ga voli vie nego ikada. Malo je zadrhtala i osjetila neku bojazan, iako je bila blaena od sree. Kako to da se odrekao, ome indijanske zatvorenosti? Sto je on to osjetio to ona ne zna? Da se oslobodio onoga to mu mui duu svoje nevjerice bio bi joj rekao. Bila bi i sama naslutila. Sada joj je blii nego ikada, a, zapravo, jo je dalje. Preostaje joj da se zadovolji sreom koju je sada osjeala iako je zabrinuta i potresena.

Drugi dain je srela Shoiea. Uinilo joj se da joj Wit-hers pokuava odvratiti panju od Indijanca u postaji, ali nije mu polo za rukom. Ula je u duan te pola iza tezge da se moe jo vie pribliiti tom indijanskom junaku kojega su izna-kazili Nijemci. Ali nije ga prepoznala. Bio je to sasvim drugi Indijanac, pravi zloduh kako je sam sebe nazvao.. Lice mu je bilo strano razderano' te je izgledalo da se smije kao ovjek opsjednut avolom. Shoie je bio potpuno srozan ovjek. Indijanska nonja, koju je, oito, dobio od nekog Indijanca veeg od sebe, visjela je na njemu i bila je pohabana. Marian nije bilo jasno kako mu nije hladno, jer nije imao pokrivaa. Bio se zgurio iznad pei. Odmah je opazio da ga Marian gleda. Ona nije znala da li se ljuti ili mu je drago. Tada je otvorio usta. Pomaknuo je razderane usne i izustio udne glasove. Nisu uope zvuali kao rijei. Ali bilo je jasno da hoe neto rei! ulo se samo neko mumljanje iz usta u kojima nema jezika. Na Marian je to strano djelovalo. Pobjegla je. Uz hladno, oblano vrijeme toga dana, stigle su jo i loe vijesti. Bijelci putnici i napaki kuriri javili su da se proirila bolest u predjelima pustinje kroz koje su proli. Eto je, zakripao je zubima Withers tuno kao Indijanac. Te noi vjetar je u pustinji zavijao ispod kunih streha. Marian nije mogla dugo zaspati. Kako je tuno! Vjetar bi najprije tiho zafijukao, onda bi jako zahuhtao i opet utihnuo. Marian je drhtala od straha. uo se neki neprirodan um. Osjeala je da donosa oluju, studen^ zlo, kugu, smrt, opustoenje.
244

U zoru je nastala gusta snjena meava. Snijeg, grad i praina napadali su po pustim ravnicama i zamaglili visoravan. Takvo vrijeme potrajalo je dva dana, a onda je pala hladna kia od koje se snijeg veinom otopio. Onda je opet poela sugradica popraena otrom hladnoom! Sunce se nije uope ukazalo. Nou se uope nisu vidjeli mjesec i zvijezde. Nebeski svod bio je zastrt tamnim olovnim valovitim platem. Nophaie je jahao naokolo. Ni Withers ni Marian nisu ga mogli zadrati. A zadnjih tjedana tog istog mjeseca dogodila se katastrofa koju je Withers prqrekao. Indijanci su se nali u klopci kao mievi. Nisu bili u stanju da se u svojim kolibama odupru gripi. Nakon tri mjeseca sve vee i vee bijede, odjednom su se nali u stranom poloaju. Nisu imali nikakva priteena novca. Imali su samo konje, ovce i ita. Vuna je cijena ,pala gotovo na nita. Withers je uspio podrati najbolje tkalce pokrivaa da rade iako je time gubio. On je uzdravao te obitelji. A nijedan Indijanac nije iziao praznih ruku iz njegova duana. Veina Nopaha jela je saino mesa i ita, a sada je dolo vrijeme da mnogi od njih nisu vie ni toga imali. Iako je taj narod dobro stajao, za est mjeseci poeli su skapavati od gladi, bolest ih je potpuno skrhala, a veini je bila i sudbonosna. Brzo su umirali. Oni koje nije pomor i la, ostali su slijepi, nemoni ili gluhi. U veljai ih je na stotine umrlo od bolesti raa pedeset milja oko Kaidaba. Zahvatilo je itave obitelji. Mnogo dana nije zasjalo sunce, a noi su bile mrane. Indijanci su povjerovali da su ih sunce i mjesec izdali. Vraevi su ih uspjeli uvjeriti da se jedino mogu spasiti ako jedu konjsko meso. Zato su ubili i pojeli velik broj svojih najboljih konja. Jednog jutra Golman je naao nekog mrtvog Nopaha gdje lei pokraj pei u trgovakoj postaji. Po svoj prilici bio se sakrio iza tezge dok je trgovac zakljuavao. Sigurno dan prije nije jo bio bolestan. Nou je obolio od gripe i umro. Ta misteriozna i strana bolest'strahovito je zaplai-la Indijance. Oni je nisu smatrali prirodnom boleu. To je za njih bilo djelo nekog zloduha. I, stvarno, nisu je Indijanci prenosili jedni na druge iako je, nesumnji245vo, bila zarazna. Javljala se as tu, as tamo i posvuda naokolo. Samotne pastire, koji su uvali ovce, nisu Nopasi vidjeli ni sreli nekoliko tjedana, a onda su ih nali mrtve. U kolibama naeno je mnogo mrtvih Indijanaca. Pomrlo je staro i mlado, a snani, zdravi ratnici u cvijetu mladosti pomrli su bre od ostalih. Zaraza je pokosila najprije sve ono to je bilo sirovo i divlje. Nadolazila je iznenada kao udar groma. Indijanac, koji bi osjetio uzetost i .groanicu, odmah bi se predao. Liio bi ina vuka kad se uhvati u klopku; izramjen, pokunjen, spreman na smrt. Ponosni duh Nopaha pokleknuo je pred maem zlih duhova. Gripa upala plua? pitao se Withers sumnjiavo. Do vraga! To je kuga. Crna kuga. Ratna kuga! Kao da ja ne anam ove Indijance? Prehlada i upala plua nisu nita. AH ova prokleta bolest dola je iz samog pakla. Neka mi nitko ne govori da su to bacili! To dolazi ravno iz zraka. Pada odozgo. Mora biti da je to od onog paklenog gasa koji su vabe pusitile po svi-jetu. Kako bi se inae ta udna pojava mogla protumaiti? Juer su neki mormoni ovuda projahali. Rekli siu da su sreli sedam Nopaha na stazi. Ti su Nopasi bili potpuno zdravi. Drugi dan su popadali. Ja sam poslao tamo ljude. est ih je bilo mrtvo. Samo je jedan mali djeak bio iv, napola zatrpan ispod mrtvih tijela. Stari Etania pao je s konja i kroz dva sata umro. Njegova obitelj je skoro sva potnorena. Nopasi umiru dok idu ovamo k nama. Mislite li da su bili bolesni kad su krenuli? To mene zabrinjava nain na koji Indijanci obole i kako brzo umru! Bijelac se bori, ali Indijanac nee. Nee protiv ove kuge! To ga vrijea, kalko kaubo-ji kau. U toku tih stranih dana Withers je douo da je i Cekin Yashi oboljela od te strane bolesti. NeM bolesni Indijanac dojahao je s tom vijesti i odao im mjesto boravka Mlale Ljepotice. Ona je bila udarta za Beetedju, mladog nopakog poglavicu koji je bio u Francuskoj, ali Withers nije imao pojma gdje se ona nalazi i nikako nije mogao razjasniti misterij mjezana nestanka. To je slino Nopahu! uzvikne trgovac. Ali, Gekin Yashi je oboljela od gripe. Umrijet e sasvim sigurno. Moda je jo na vrijeme da je spasimo. Mu joj je ugledam Nbpah. Njegova je koliba negdje uz kanjon Nugi. Poslao sam Indijance s konjima do ulaza u kanjon. Ja u otii kolima. Moda se uspijem dovesti do klanca moda i do kanjona... Dajte mi lijekove i viskija. To je govorio Golmanu i svojoj eni. Marian je sjedila uz vatru i utjela sva preplaena i raaloena. Odjednom je uao Nophaie i ogrnu pokriva. Bi mu je visio oko zgloba. Snjene pahuljice svjetlucale su mu se na sombreru. Ah! Evo Nophaiea, ree Withers. Znao sam da e se vratiti. Jesi li to doznao o Gekin Yashin? Jesam. Moramo pouriti. Umire. A ima i dijete.

Marian skoi na noge spremna da se odmah dade na posao. Ja u s tobom, zamoli ga ona. Nophaie je bio vie sklon da poe s Withersom nego s njom. Ali Mariao je uspjela nagovoriti obojicu, a gospoa Withers joj je u tome pomogla. Dobro se zamotaj. Uzmi topao kamen za noge, preporui joj ona, i nemoj da ti bude ni previe toplo ni hladno. Burno je jak je vjetar i sunce. Pusti ti sunce, primijeti Withers. Jahat e uz vjetar. Imaj to na umu. * Vonju u kolima, s toplim kamenom pod nogama l debelim pokrivaem oko tijela i preko lica, nije Marian bilo teko izdrati. Ali kad je sjela na sedlo i krenula uz vjetar, bila je sasvim druga stvar. Bilo je jo dosita rano izjutra; nebo je negdje bdio zastrto mutno sivim i ratrkanim rumenim oblacima, a negdje otrim plavetnilom. Sunce je sjalo promjenljivo. Na polasku nije bilo strano hladno, iako je vjetar sjekao kao noem. Mada je bila tuna i uznemirena, Mlarian je ipak s uzbuenjem gledala oko sebe. Kanjon Nugi je zjapio u irinu, a ulaz mu je bio ukraen crvenim klisurama po kojima se tu i tamo bjelasao snijeg i crmjeli cedrovi. Visoki vrhovi litica sjajili su se od mokrine. Duboka jaruga vijugala je iz kanjona. Bila je prava zima i studen, ali je Marian svejedno bila oarana; ovaj kanjon

247

ostavio je na nju izvanredan dojam, iako se po ljepoti ni izdaleka nije mogao mjeriti s kam.jonom Pahuite. Litice su bile visoke, izdubljene, goletne, ispucane, ukaste na suncu, crvene u sjeni, bijele na vrhovima. Marian je osjetila neto ugodno ali udno neto to isprva nije nikako mogla shvatiti. Tada je taj osjeaj povezala s hladnim, odreenim, otrim mirisom zraka i ustanovila da se osjea blagi miris kadulje. Tako je opet dola u dodir s najkaraktsristinijim elementom visoravni. Ali nigdje nije mogla ugledati kadulje te je zakljuila da e je sigurno nai malo dalje. Rasprila se oluja koja je prijetila, a vjetar je oslabio i pao. Marian se dobro osjeala u sedlu i zagrijala se jaui. A kad se naoblaka razbila i sunce nadaleko zasjalo, pruila joj se prilika da vidi kanjon. Velianstveno je djelovao vijugavi ulaz kroz groma-de stijena pustinjske visoravni. Kanjon Pahute je toliko dubok i irok da se ne moe itav vidjeti. Ovaj kanjon ne oarava svojom veliinom. Ima blage rubove naborane vijugama, kupolama, grebenima, vrcima, izboi-narna, strminama, ispupem jima; a poprenih manjih kanjona ima toliko da se ne mo'gu ni izbrojiti. U tome se, zapravo, ovaj razlikuje od drugih. Na jednom mjestu Marian je projahala preko prostrane istine koja je izgledala kao glavioa kotaa iz koje kanjoni kao bice idu naokolo u svim pravcima. Odozgo je kanjon Nugi morao izgledati kao stonoga kojoj je glavni kanjon tijelo, a popreni kanjoni noge. Pet-est milja "uzbrdo kanjon Nugi mijenja oblik. iri je, grebeni su nii, tako da se moe imati mnogo bolji pogled. iroke ravnice obrasle grmi jem lagano su se sputale sa strmih crvenih strana zemljane jaruge. Kroz nju je tekao plitak blatnjav potok izmeu gromada sivkastog leda. Marian je imala muke dok je na nekoliko mjesta prela preko potoka. Naslage leda pucale su pod kopitima konja, a konji su morali gaziti kroz vodu da ne padnu u ivi pijesak. Strme staze uz mekane pjesko-vite strane isto su joj tako zadavale strah. Da se odri na konju, morala se uhvatiti za prednji unjka i za grivu; a kad Je jahala dolje, bilo je jo gore, jer se klize'.a naprijed. Bsnow di cleash, vidi da ovdje nema hrane za konje i za ovce, ree Nophaie okrenuvi se i pokazavi rukom prema ravnicama. A ovo je najbogatiji od svih kanjona. Dvije sune godine! A vidi li prazne kolibe? Marian nije nita opazila. Ali sada je to na nju jako djelovalo. Kako je zemlja gola! Ni jedine vlati suhe tpa-ve! Osueno grmlje, sivo kao pepeo, balo je pomijeamo sa zakrljalim cedrovima i nekoliko patuljastih hrastova, i to je bilo sve to je raslo na dnu. kanjona. Duge padine od utog pijeska, izgaene konjskim kopitima, dizale su se iz jaruge. Na zatienim mjestima sa sjeverne strane bjelasale su se strmine pokrivene snijegom. Staza se polako dizala, a kanjon je postajao sve ma-~nji i sve ljepi. Boje su sada bile svijetlije. Komadi zemlje zasaeni ljubiastom kaduljom krasno su odudarali od crvenih stijena. Ovaj jutarnji izgled jo je vie naglaavao opustjelost i samou naputenih koliba. Kako su mrano i straljivo izgledala vrata, kao oi uprte prema istoku! Tu vie ne izlaze Indijanci na svoje pragove da vide kako se sunce probija preko istonih litica! Tuna tiina ispunja itav kanjon. Nita se ne uje, nema ive due! Zima snano djeluje u kanjonu, ali jo gore od zime djeluje opustljelost, mrtvilo bez ikakva traga ivota. Odjednom se siv uskovitlani oblak spustio nisko u kanjon i potpuno ga zamaglio. Snjena meava. Zastrle su se stijene, popreni kanjoni, vrci i izboine, ali je Marian vidjela gornji rub oblaka, tu rijetku sivu uskovitlanu masu nasuprot plavom nebu. Withers je skrenuo ulijevo, u jedan od poprenih kanjona. Uzak, sa strmim stranama, izgledao je nekako taman i tajanstven pred olujom. Kad je snijeg dopro do Marian, ona se u prvi as oduevila pahuljastim bijelim plastom; ali kad je postao gust i hladan, pokrila je lice i skrenula pozornost samo na stazu.

Ova staza je ila dalje od svih prethodnih. Marian je jahala as gore as dolje sve dok nije osjetila da gubi ravnoteu. Konano se staza spustila do dna jaruge u pjeskovito korito potoka pokriveno naslagama leda i bistrom vodom dva centimetra dubokom. Vjetar je i?su-bio snagu, utihnuo i nestao kao to je i doao.

Odjednom Marian ugleda neko udnovato bljetavo svjetlo. Pogledala je gore. Snijeg je jo uvijek koso padao, a velike bijele pahulje imale su neke udnovate boje. Plavu bijelu zlatnu! Ili to samo tako izgleda pri tom neobinom svjetlu? To jo nije nikada vidjela. Negdje je sjalo sunce, a kroz divnu lepravu koprenu od snijega blistalo je plavo nebo. Kako je to neobino'! Onda je zrak postao proziran te su ponovo kao zlato zablistali rubovi kanjona odozgo i mnotvo mozaika na visokim liticama. Svjetlost se sve vie irila i postajala ua; ubrzo su se pojavile ljubiaste padLne obrasle kaduljom koje se diu iz korita potoka do snjenih strana ispod litica. Ovdje kadulja tako otro mirie da joj miris nije ugodan. Opija svojim hladnim, jakim vonjem. Meava se i dalje irila zastirui rubove i ispunjajui uski kanjon za sobom. Naprijed je sve bilo isto plavo ute litice s kojih je svjetlost prodirala u zatvoreni usjeeni dio kanjona. Na tom pustom lijepom mjestu zatvorenom mokrim stijenama, ukraenom crnim omorikama, sve je bilo pokriveno snijegom i kaduljom.

Kad je Withers stigao uz padinu i sjahao meu cedrovima ispred jedine kolibe, Marian se zaprepastila videi da je ve stigla na cilj. Bila je zaboravila zato su ovamo krenuli. Nophaie je sjahao s konja i skinuvi pokriva s ramena, onako visok, sagnuo se da moe ui u kodibu. Withers je naredio dvojici Indijanaca, koje je doveo sa sobom, da naloe vatru ispod cedrova. Sjai i protegni se malo, ree on Mariao. Oni e brzo naloiti vatru da se zagrije. Zar... zar me neete pustiti da vidim Gekin Ya-shi? upita Marian bojaljivo. Da... ali poekaj, odgovori on i skinuvi torbu sa sedla, pouri u kolibu. Marian je tek sjahala, a trgovac se ve vratio, i to takva lica da je ona zanijemila. Prekasno! promrsi on promuklim glasom. Gekin Yashi je noas umrla. Beeteina majka je izdahnula sigurno juer... A ... Netko je rekao da ima dijete, tiho e Marian dok je trgovac oklijevao. 250 Doi ovamo k vatri, odvrati Wiithers, snaavi se. Pomodrela si... Da, ima dijete i napola je bijelo, koliko se moe vidjeti... I ono je skoro mrtvo, zadnji su mu asovi. Nema druge nego da ositanem i da ih sahranim. Oh! Withers, pustite me da uem u kolibu! zamoli ga Marian. Zato? Nije to za tebe a da i ne govorimo o opasnosti. Ne bojim se ja. Molim vas. Osjeam da mi je to dunost... Ja sam voljela Gekin Yashi. Ba zbog toga hou da ti ostane u sjeanju onakva kakva je bila... Boe! Svaki bijelac koji je togod uinio kojoj indijanskoj djevojci, morao bi sada vidjeti Gekin Yashi! Nikad neu zaboraviti malu nopaku ljepoticu, proimrlja Marian tuno. U redu moe poi, samo as, nastavi Withers. Moram ti neto rei. Beeteia je bio jedan od najboljih meu mladim Nopasima. Vodio je Gekin Yashi otkad je bila dijete. Ali njoj nije bilo stalo do njega, a Do etin joj nije dao da se uda za njega. Od sramote je pobjegla iz kole u Mesi. Jer Gekon Yashi je bila ne samo lijepa nego i potena. Ali bilo joj je lake to je pobjegla. Beeteia ju je naao to mi je rekao njegov brat koji je kod nas odveo ju je kui i oenio. I napola bijelo dijete lijepo je primio. Eno sada dri tog jadnog malog prosjaka koji umire kao da je njegovo vlastito dijete. Marian skupi snagu i poe u kodibu. Vatra je jo samo tinjala. Vidjela je Nophaiea gdje sjedi pognute glave poferaj jednog mladog Nopaha slinog stotinama koje je vidjela; drao je u krilu dijete od etiri-pet mjeseci. Nophaie je nije pogledao; a ni drugi Indijanci. Nagnula se nad malenim sivjenjern i zavirila u izmueno lice.- Kako je tamna Indijaneva ruka pokraj djetetova lica! Jo dok ga je gledala, osjetila je neku stranu promjenu na njemu kao da se nekako zagonetno ponaa. Vidjela je da doivljava zadnje asove ivota. Srce kao da joj se skamenilo, osjetila je divlje nagone potisnute u sebi.

251Iza ova dva Indijanca koja su sjedila, uza sami zid kolibe, lealo je neko ljudsko tijelo zamotano u pokriva. Izgledalo je kao od kamena. Snijeg se probio kroz otvarane prozore do smotanog pokrivaa. Iza Mariam, na drugoj strani uza zid, leao je neki manji les koji nije bio sasvim pokriven. Marian je ugledala kosu crnu poput gavrana i uinilo joj se da je prepoznala oblik glave. Nophaie, apne ona. Ovo... ovo mora biti Gekin Yashi. Da, odgovori Nophaie i ustavi odgrne pokriva s mrtve djevojke. Odmah je prepoznala Gekin Yashi. Zar to moe biti lice esnaestogodinje djevojke? Bolest i smrt su joj izinakazile i potamnile lice, ali to nije bila jedina promjena koju je Marian uoila. Gekin Yashine pjesme, snovi i ideali, nestali su jo prije nego je umrla. Izgledala je kao zrela ozbiljna oenjena Indijanka. Bila se ponovo vratila sumornom, mistinom indijanskom nainu miljenja i osjeanja koji je lien svake gorine i nadanja, a koji je sada kod nje bio poganski i divlji i jo gori s obzirom na njezin dodir sa civilizacijom. Marian pobjegne iz kolibe i vrati se vatri koja je gorjela ispod cedra. Obuzeo ju je strah a nije anala od ega. Vjera u boga i pobonost poljuljale su se u njoj iz temelja. Kuga i smrt su strane, ali lake ih je podnijeti nego ljudsku prirodu, strast, mrnju, ivot, Gekin Yashi je umrla, I bolje! Uniteni zgaeni pustinjski cvijet! Zar joj nije doviknula: Nitko mi nikada nita lijepo ne govori! to znai taj vapaj due? Kolika je pritajena snaga te probuene due? Nophaie, dijete je umrlo. Reci Beeteii da ga pusti. Withersov glas iz kolibe prekinuo joj je tune misli. Moramo pokopati ove Indijance i odmah otii odavde. Marian prui hladne, drhtave ruke prema vatri. Odlunost kojom je staloeni trgovac izgovorio te rijei, kosnule su je duboko u duu. Ljudi kao Withers snose najtei teret. On je susretljiv, osjea suut, ali postupa sasvim u skladu sa stvarnou. Osiromauje zbog plemena Nopaha, radi kao galijot i izlae se opasnosti. Kroz njega ona bolje sagledava stvarnost. A to u njoj stvara otpor protiv slabosti i prevelike sklonosti prema idealiziranju i altruizmu i u ovom asu protiv strane okrutne poasti. I Nophaie bi mogao oboljeti. A i oboljet e ako bude stalino jahao naokolo izloen otroj studeni i bolesti. Marian se od straha steglo u srcu. I stalno ju je to muilo. Drhtala je od uzrujainja. Bjesnila je kao da osjea na-nog lavice. Withers je izaao iz kolibe praen Indijancima. Donesite mi alat, ree pokazavi sveanj koji je donio. Nophaie je ostao pokraj vrata kolibe o koja se naslonio Beeteia, alostan i potpuno slomljen. Izgledalo je da hoda po mraku. Nevolja i jad su ga dotukli. I kao da uope nije uo da ga Nophaie neto moli, kao da ga uope ine opaa. Marian je osjetila da u njemu neto kuha.

Iza kolibe, na istini obrasloj kaduljom, napola zaokruenoj cedrovima, Withers je ostavio oba. Indijanca da iskopaju grobove. Onda je opet doao do kolibe i stao sjekirom praviti otvor kroz zemljani sloj i spojene kolce dolje nanie. Marian se sjeti da se Indijanci ne smiju iznijeti van kroz vrata. Oito, gdje god mu je mogue, Withers ne ali truda da odri obiaje ovog pustinjskog naroda. Beeteia se okrenuo od Nophaiea i vratio svojim mrtvima. Marian je pozvala Niophaiea k sebi i odvela ga iza umice cedrova gdje su konji grickali kadulju. Bio je sav utuen. Uhvatila ga je za ruku kako bi se smirila. Uto je trenutano izalo sunce i obasjalo litice zlatnim sjajem. Kako divno blista tamnoljubiasta kadulja! Benow di cleash, nisi trebala doi, ree on tuno. Drago mi je d* sam dola. Ovo je strano djelovalo na mene upravo strano, odgovori ona. Bilo mi je slabo pokosilo mi je duu. Ali nekako sam opet dola k sebi... a sada ti moram neto rei., Sto ti je ... problijedila si... ti drhti! uzvikne on. Zar ti je udno? Nophaie, ja te volim i strano sam prestraena ... Ova grozna poast! Nije joj nita odgovorio, nego ju je rukama stisnuo za ruke i raskolaio oi. Marian se ve bila navikla na

253 ono mistino, indijansko to bi se nekada probudilo u njemu. Otrgla je ruke i naglo ga zagrlila oko vrata. Osjetila je da ie jo vie uzbuena. Htjela je sve do kraja rei i, sva zabrinuta da ga spasi i nagovori da i nju odvede iz pustinje, prela je preko svih granica enske finoe i promiljenosti. Nije uope znala to u asu tos ludila govori i ini da bi sebe spasila. Ali onda je odiedinnm sa strahom ustanovila da je u njemu pobudila divlje instinkte. On ju je zgnjeio rukama i nagnuo joj se nad lice gledajui je mrko. Nije ju poljubio. To nije indijanski obiaj. Na njezino zavodljivo dranje nije joj odgovorio njenou, Ijupkou i ljubavlju. Ponaao se kao primitivan ovjek kome je uskraeno gospodarenje; bio je toliko surov da ju je skoro ozbiljno uvrijedio. Da nije osjeala uitak i da nije bila ugodno uzbuena do krajnjih granica bila bi vrisnula od bola. Jer ju je zgrabio, nagnuo, poljuljao, podigao i opruio kao divljak kad doe do neosvojive, nedostine ene u divljini. Bacao ju je kao vreu preko sedla tako da su joj visjele noge i glava. Kad se ve djelomino oslobodila njegovih gvozdenih ruku, s naporom se podigla i smjestila na svome konju. I zanjihala se prema njemu. Jedva je ita vidjela ispred sebe. Ali osjeala je da se oslobodila vrstog stiska. Tada se odjednom obuzdao l mrko lice mu se razvedrilo doao je blie i naslonio lice na njezine grudi. Bijela eno... Hoe da budem Indijanac, uzdahne on jako, smirujui se od strasti. Marian se ganula. Nije joj se mogao obratiti na udnovati ji, zagonetniji nain! Ali kako ju je to dirnulo! Ona koja voli njegovo dostojanstveno dranje povukla ga je dolje da se tako ponizi! Upotrijebila je svoje tjelesne ari, svu mo radi svoje krajnje sebinosti! To je za svaku osudu. To je svojstveno enskoj priroda. Osjetila je gnuanje. Onda se opet poela boriti. Samo zahvaljujui tragediji ovog Indijanca, uspjeda se spasiti u onom asu. Gekan Yashi, jadni izbezumljeni Shoie, Beeteda i njegov nesavladiv osjeaj izgubljenosti, Do etiin i Maahasenie ta udna bia pojavila su se pokraj Nophaiea. Bilo joj je strano u tom asu. Mogla je raditi to god hoe od njega. Priroda je dala veu snagu ovjeku, ali ipak ana je pobijedila. Ali to e s duom? Zar da prijee preko nje, da je prezre, da je odbaci? Nophaie... oprosti! apne ona zagrlivi mu glavu i prislonivi je na svoje grudi. Bila sam ... izvan sebe. Ova poast ovaj pomor napravio je od mene kukavicu. A pokuala sam i tebe... Benow di cleash, ve je sve prolo, ree on podi-gnuvi glavu i nasmije se kroz suze. Za jedan sait Withers je obavio svoj muni zadatak. Beeteia nije htio otii s njima. Marian nikad nije mogla zaboraviti kako je tog zadnjeg asa izgledao snudeni Indijanac stajao je ispred kolibe u koju vie nikad ne moe ui i gledao preko grobova svoje majke, ene i tueg djeteta kojemu je htio biti otac preko ravnice obrasle sivom kaduljom, prema golim liticama. A to tamo vidi? to uje? Odakle mu jo uvijek toliko snage? Withers zaguna projahavi pokraj Marian da prijee na elo. Ne mogu vie nita uiniti. Ionako ne bi doao. Taj Ntopah e poiniti neto strano. Zabrinut sam za njega. Eh, bit e teko jaha-ti natrag. Probijati se. Ajde, kulau! Poeo je padati snijeg te je sav kanjon posivio kao da je sumrak. Marian je jahala za ostalima brzini kasom. Zrak je postajao sive hladniji. Kad su dojahali na istinu u glavnom kanjonu, tako je zapuhalo da je bilo skoro nemogue jahati uz vjetar. Nugi je vijugao sav siv, mraan, tmuran i pust, a snjena meava se spustila nisko i zafijukaia kroz cedrove. Snijeg je bio vlaan. Lijepio se za odjeu i to je jahala dalje, bio je sve gui. Jedva je vidjela kuda e potjerati konja. I strano joj je bilo hladno.

Kad je meava prola, proirio se vidik u mranom kanjonu te su se ukazale zamagljene goleti, bijeli rubovi, tamne spilje i pusti goli zaravanci. Onda je uz grebenaste stijene kanjona prohujala vijavica s dugim sivim oblacima. Vjetar sa snijegom zavijao je kroz cedrove. Tek to je Marian stresla snijeg sa sebe, uhvatio

255 se drugi sloj, ali ga vie nije otresala jer je bila umorna i smrznuta. Grane cedrove ibale su je po hladnom licu. Na kraju putovanja konjima bila je sva sretna kad ju je Nophaie skinuo sa sedla. Kola su prokrila put kroz snijeg i blato u klancu te su izbila u ravnu dolinu. Opet su se nadvili sivi gusti oblaci i rasprili se. Marian je ugledala visoke strme stijene, velike kao brda, pusti crni vrh poput strae iznad crvenih sjevernih litica, zaobljeni horizont prema istoku i sivo hladno vlano prostranstvo pustinje.

GLAVA 21. Tri tisue Nopaha umrlo je od poasti; bilo ih je mnogo u rezervatu koji su se zarazili i bespomono, skrhani boleu, prdgnuli glave. Pogubna groznica i sujevjerje praznovjernih Indijanaca izazvali su straan prizor. Kad je nadolo proljee s toplim suncem, a na vjetru se razmahao udnovat zadah smrti, Indijanci su povjerovali da ih je spasilo konjsko meso koje su jeli. I Marian se polako otrgla od straha. Sunce i sve manji broj smrtnih sluajeva meu Nopasima, nakon dugotrajne potitenositi, opet su joj polako ulili nadu. Ali n/ije joj se sasvim povratilo ono staro raspoloenje. Ostalo je neto to se nije dalo iskorijeniti neto neodreeno, neraskidivo, zagonetno, to bi osjetila svaki puit kad bi joj se Nophaie nasmijeio. Svi su se trudili da Indijancima olakaju patnje. Utoliko je Withers ita novca pritedio, te zime je sve izgubio, a moda ak i vie. I Marian je ostala gotovo bez novaca. Bijelci kao da su daleko i zaokupljeni svojim vlastitim brigama. Trgovina se u rezervatu odvijala kao obino. A maleni krug bijelaca u Kaidabu ivio je potpuno zaboravljen od ostalog svijeta i u skladu sa ivotnim potrebama Indijanaca. Nafeon zadnjih trzaja zimske hladnoe u oujku, u travnju su nastale pjeane oluje. Jednog dana bi bjesnio vjetar, a drugog bi se sve stialo i zatoplilo; zami-risalo bi proljee u zraku. Saznalo bi se za koji sluaj groznice ali rijetko smrtni. Mlarian je jo uvijek bila nekako potresena. Proimalo ju je neko neobino uvstvo, neka udnovata ljubav.

Nophaie je bio odjahao u Oljato, a kako se drugi dan nije vratio, ona se od neizvjesnosti uzbudila, a da nije ni znala da li je to zbog ljubavi ili obine zabrinutosti. itav taj dan radila je za Withersa; odgovorila je na 'pisma koja su odavno stigla; cijeli sat se zabavila oko ve iznoene i osiromaene garderobe; odjahala je do kamenitog brijega iznad Kaidaba i napela oi prema stazi za Oljato. Uzalud se trudila da se smiri i zatomi ono nsko esto osjetilo. Pitala je za njega u trgovakoj postaji, gdje je u zadnje vrijeme bilo teko ita saanati. Gladni, ianemogli Indijanci dolazili bi tamo i vrtjeli se naokolo zurei velikim crnim oila sve dok im Withers ili Golman ne bi dali togod pojesti. itavo pleme je skapavalo od gladi. Marian je vidjela Indijance gdje nose lukove i strijele kao nekada, jer su lovci prodali puke ili nisu imali ime kupiti municiju. Vunom se skoro vie uope nije trgovalo. Indijanci nisu vie htjeli strii ovce za cijenu koja im se nudila. U

duanu su pazarili svega nekoliko kozjih koa i rijetko kada koji pokriva. Bilo je muno gledati kad bi koja Indijanka dola s kakvim loim pokrivaem koji Withersu ne bi odgovarao i koji ne bi mo'gao prodati te bi se jo cjenkala za svotu na kojoj on ionako strano gubi. Tako je Withers pomogao No-pasima s njegova podruja da se odre u ivotu. Oni mu nisu bili zahvalni jer nisu uope shvaali. Tog dana Marian je ponovo srela Shoiea, izgledao je jezovito ali je ipak smogla snage da ga smiono pogleda. S njim je bio neki mladi Nopah, namrgoen, surova izgleda; bio je odrpani i nepoeljan, a jedna mu je . noga bila sakata. Taj drugi Indijanac ostavio je jo strasniji dojam na nju nego Shoie. Gledao je Shoiea kako daje neke znakove i mie izranjenim usnama da bi neto rekao. Withers je opazio da je Marian zbunjena te joj je protumaio: Ovaj sakati je jedan od onih nekoliko zloinaca u plemenu Nopaha. On je napao jednu od Eteninih ker-kica. Kad su ga uhvatili, stavili su mu nogu u vatru i drali je sve dok se nije skvrila. To mu je bila kaana, a onda su ga izagnali. Sigurno Shoie eli rei da e ga on prokleti.* Marian je asak potpuno zaboravila na sebe gledajui ova dva Indijanca. Izgledali su tako strano da se zamislila nad misterijem ivota. U Copenwashieu je vidjela jednu nakazu, nekog bijelog Indijanca, Nokija; imao je bijelu kosu i crvenkaste oi, i strano je izgledao, ali nije na nju ostavio takav dojam kao ova dva, Usporedila ih je s Baho zohnieom i Nophaieom. Ali im se sjetila Nophaiea, nije vie mogla izdrati u duanu. Vani je zahladilo. Sunce je zalo, a nad nagnutim stijenama na zapadu osulo se rumenilo. Kojoti su zavijali. Marian se uputila kroz sumrak. inilo joj se kao da se neto golemo i ivo kree kroz pustinju. Osjetila je neku tjeskobu. Kako mrano i prazno izgleda to pusto prostranstvo! Latice s rulja pustare djelovale su zastraujue u njezinim mislima. Withers je bio neuobiajeno miran te noi. ena mu je govorila malo i tiho kao Indijanci. Ali ni on nije imao ta rei. Marian je sjedila uz ognjite i gledala u svjetlucavu ukastu eravicu. Odjednom se trgnula iz sanjarenja. to je to? upita. Konj. Sigurno je Nophaie, odgovori trgovac kao da mu je lake. Marian je i dalje sjedila i sluala. Ali osjetila je da joj srce neobino tue. Napokon se pomaknu i otvore vrata. Nophaie! Oi mu kao u Indijanca, a lice kao u bijelca. Malo je zateturao kad je zatvorio vrata i naslonio se na njih. Drhtao je itavim tijelom; bio je napet kao skaka kad se sprema na skok. Izbuljio je oi u Marian, a onda pogledao trgovca. John ... pusti me u sobu da umrem! Withers zine i smalaksa. Njegova ena vrisne od straha i samilosti. Zarazio sam se! proaputa Nophaie. Miarianina zla slutnja i strah su se obistinili. Oh, boe ... Nbphaie! vrisne ona i potri k njemu. Nophaie se odmakne od nje. Upotrijebio je svu snagu volje jer fizike snage nije imao. Uhvatio ju je za ramena i odbio od sebe. Benow di cleash, trebao sam ve umrijeti... jo Pred nekoliko sati... Ali morao sam te vidjeti... da umrem kao... bijelac!

259Miariam je protrnula od udnog dodira njegovih ruku. Kroz bluzu je osjetila njihovu toplinu. Bijela eno ... Nophaieova spasiteljice ... vrati se svom narodu ... Sve ... je ... u redu! Tada je klonuo na nju, a trgovac ga je pridrao. Napola su ga odnijeli u sobu i poloili na krevet. Odmah su dali sve od sebe da mu pomognu. Uareno lice, mramorno blijedo, ubrzani puls, teko disanje, lupanje srca sve su to bili znaci stravine kuge. Jednom, pri slabom svjetlu uljanice, dok je Marjan kleala uz krevet i kao u bunilu zvala: Nophaie ... NO'phaie! on je otvorio oi zamuene, grozne oi bez onog ivahnog sjaja; uinilo joj se da je letimino ugledala onaj njegov nekadanji vedri smijeak, koji mu je prekrio bol u dui tog asa kad ju je blaeno pogledao. Onda joj se priinilo da neki zao duh otima Nopha-ieov ivot iz njezinih ruku. Nastala je borba koje Nophaie nije uope bio svjestan. Otrovna vatra sisala mu je krv. Nije to bila bolest ni nemo nego dah smrti koja je tjerala duu i poela razarati ivo meso. Meutim, Nophaie je imao jo snage da se brani. Trgovac ju je zaklinjao da se makne od njegova kreveta i napokon ju je odvukao natrag u dnevnu sobu. Tamo se zgurila uz vatru sva skrhana od boli, Oh, zar je ovo kraj Nophaieova ivota i njezine ljubavi! Gospoa Withers je dola i otila tihim korakom i puna obzira, ali nije rekla ni rijei. No je polako prolazila. Vjetar se podigao i poeo zavijati kroz mrtvu tiinu. Penjaice su utale ispod strehe. Negdje kasino u noi doao je k njoj Withers i njeno je pogladio. Marian, rekao je promuklim glasom. Nophaie ... je li umro? proaputa ona diui se.

Nije. U nesvijesti je, ali odolijeva ili sam ja lud... Ima jo neto jako udnovato. Mnogi od ovih Nopaha koji su umrli od kuge, pocrnjeli su ... Nophaie je rekao da e postati bijel. Kao da nije normalan. To me potreslo. A udno je i ono to je rekao: John, pusti me u sobu da umrem!' Marian, to valjda znai da je stvarno konano doao k svijesti dua se u njemu
260

probudila. A ipak je njegov ivot ovdje bio beskrajna borba da dokae svoje naslijeeno pravo. Ali ne vjerujem da e umrijeti. Prola mu je kriza koja mnoge pomori. Nisam nikad vidio da se neiji duh tako bori protiv bolesti. Nee njega skrhati. Marian se umotala u pokriva i izala u mrak. Hladni pustinjski vjetar zapuhao joj je u lice i razmrsio kosu. Zora nije bila daleko. Zvijezde su poele blijedjeti, mrkla no se primicala. Pustinja i nebo, mrak, alobni vjetar, tiina svi u sebi uvaju svoje tajne. A ivot posvuda, i tu i tamo1, i samo korak daleko od smrti. Sve je... u redu! promrsi ona Nbphaieove rijei. Bila je sva blaena od sree. Moda No<phaieo'va borba znai neto vie od ivote. Vjera njena daje joj to naslutiti. Ponovo se nala s Nophaieom na uzvisini iznad Pokretnih stijena! Zar mu je mrana slutnja blis'ke smrti nadahnula vjeru? Pustinja joj moe biti kao dom u mislima i sanjarenju. Ona e joj uvijek neodoljivo utjecati na misli kad mora razjasniti pojmove o ivotu. Zadrhtala je od radosti po pomisli da mora uvijek imati pred oima visinsku ljubiastu kadulju, zlatom okrunjene litice koje spavaju na suncu, duga zelena prostranstva i strme zasjenjene utljive stijene a negdje nasuprot toj pozadini Indijanca Nophaiea.

n
261

GLAVA 22. Dolazei svijesti, Nophaie je u sjeanju zadrao mraine jezovite ponore u koje je neka neobjanjiva snaga u njemu survala zle duhove. Nasluivao je smrt, a sad je uvjeren da e ostati na ivotu. Zar se ve nije bio pomirio sa smru? U tijelu mu se razbuktao silan otpor. Izgledalo je kao da se nemilice bori da spasi duu od zloduha. I kad je doao k svijesti, ta udna mora stalno mu je pritiskala duu i ispunjala snove. Toliko su se Withersovi i Marian radovali njegovu brzom odzravljenju da je i on bio sretan, iako nije imao snage da to pokae. Onti ga vole. Znaju da ga nita ne dijeli od Benow di cleash. Zar uope ima neto to ih dijeli? U emu je, zapravo, stvar? Mnogo je vremena utroeno da jasno u pamet dozove svoja stara uvjerenja, vjerovanja i obaveze. Ne moe ih se vie sjetiti. Postala su mu nejasna. Neto mu se zbilo u dui ili mu je kuga otetila pamenje. etvrti dan nakon krize, ustao je i hodao naokolo. Izbjegavao je Indijance, a i bijelce, ali je nastojao da prema njima ne bude neljubazan. Oni su ga, izgleda, shvatili i htjeli mu pomoi. Ali dok bi ujutro sjedio na toplom majskom suncu i etao ispod prolistalih topola, Marian bi ga stalno promatrala. To je osjeao. A kad bi je izbliza pogledao u oi, osjetio bi kako joj se oi sjaje od radosti. Zadrhtao bi od sree i srce bi mu se razigralo; znao je da o tim osjeajima mora voditi rauna. Za nekoliko dana, toliko je ojaao da je ve pomislio da moe otii iz Kaidaba. U zgodan as, kad se naao 862 sam s Withersom, njegovom enom i Marian, objasnio im je svoju zamisao. John, molim te daj mi sveang zobi i malo hrane. Zato? upita trgovac iznenaeno. Odjahat u sam ,.. meu kadulju ... i kanjone, odgovori Nophaie zamiljeno. Marian ustane od ognjita i prie mu sva blijeda, zauenih tunih oiju. Nophaie, ima li dovoljno snage? upita ga ona bojaljivo. Ili u ozdraviti ili umrijeti, uzvrati on sa smijekom i uhvati je za ruku. Stvarno, nije to loe, sloi se Withers, obrativi se vie svojoj eni nego njima dvoma. Ona nita ne odgovori, kao da se slae. Onda se obratio Nophaieu. Dat u ti sve to ti treba. Kada ide? Sutra? Dovest u troga konja ili uzmi jednoga od mojih. Da, otii u im svane, prije nego Benow di cleash ustane, odgovori Nophaie. Ide sam i tamo e biti sam? upita trgovac. asna indijanska rije, odvrati Nophaie. Dobro. Ne moram ti valjda rei da me to malo zabrinjava, doda Withers pogladivi se po raupanoj kosi. Beeteia je poeo buniti Indijance. Znao sam ja to, ree Nophaie. Beeteia! uzvikne Marian. Je li to mu GekMi Yashi? Mladi poglavica kojega sam ondje gore vidjela? Da, to je on, doda trgovac. Beeteia je plemenita roda, upadne gospoa Wit-hers. On pripada najistaknutijem plemenu Nopaha. On je doista velik poglavica. Onda je situacija jo gora, ree njezin mu. On buni Indijance protiv Morgana i Bluchera. ujem da je postao sjajan govornik naravno, ne moe preboljeti ' smrt Gekin Yashi. Nastoji da pobuni Indijance protiv bijelaca. Dabome, to nije nita novo ovdje u rezervatu. I ta pobuna, vjerojatno, nee imati nikakva uinka kao ni ostale. A moda i hoe. Samo ja ba ne volim Bee-tedn upliv. Kako da ga sprijee, a Nophaie? Morali biste ga ubiti, odgovori Nophaie. Aha! Onda znai jedina nam je nada da od svega toga nee nita biti, odvrati trgovac i ustane.
263

Gospoda Withers izae van s muem i ostavi Nop-haiea sama s Marian. Ona je jo stajala pokraj njegove stolice i gledala ga. Kamo e, Nophaie? upita ga ona. Idem do Naze. Tako daleko? uzdahne ona, a glas joj malo uzdrhti od iznenaenja. Nije to daleko za mene. Ali zato do Naze... ako hoe biti sam ... Misli da mora poi meu kadulju i kanjone? nastavi ona ozbiljnim tonom. Nophaie joj pusti ruku i uhvati je oko pasa. Osjetio je da se uzbudila i uzdrhtala. Nikad mu nije toliko znaila njezina prisutnost i njenost. Uinilo mu se da je nastao drugaiji odinos meu njima ali ne zna kakav. I to mora ispitati. Postao je njeniji, nije vie u stanju da je bilo im uvrijedi. Benow di cleash, ne anani tano, ali mislim da u otii do Naze jer je ona najvee boanstvo Nopaha.

Oh, Nophade! ree ona smalaksalo. Zar jo pati? Rekao si mi da su te se nopaki bogovi odrekli. Da ak i Nothsis Ahm nije nita drugo nego jedna obina siva hladna planina koja nema ni glasa ni due. Da, sjeam se, Marian, uzvrati Nophaie. Ne mislim da patim i da sam progonjen kao onda kad sam se uspeo uza sjeverni obronak Nothsis Ahna. Ne zmam objasniti to mi je. Gak mislim da samo fiziki osjeam potrebu da odem. udno se osjeam. Potrebna mi je samoa. I nekako me Naza privlai. Tamo u nai svjetlost a moda i snage u onim utljivim kanjonima. Oh, kad bi se samo mogao smiriti! proaputa Marian. Sunce nije bilo jo izalo i bilo je jo sve sivo i otuno kad je Nophaie odjahao iz Kaiaba kroz pustinju. Jedan magarac je njakao i samo njegov glas je remetio tiinu. Na jednoj uzvisini podigao se na sedlu i bacio pogled natrag na trgovaku postaju. Odmah je spazio kako neto bijelo lepra s mranog prozora. To ga je Mlariani pozdravljala maui. Zapravo, znao je da e ga pozdraviti. Zaustavio je konja na uzvisini i dugo ju je promatrao borei se sa samim sobom. Naravno, mora joj 264 odgovoriti. Mala bijela marama zaleprala je jo jae. Ona je vidjela da je on promatra. .Onda je polako visoko zamahnuo rukom kao Indijanac kad ide na dalek put, do mjesta koje ga zove, odakle e se brzo vratiti. Vidio je kako joj se lice sjaji ina prozoru i uinilo mu se da je radosna. Okrenuo je konja, odjahao na drugu stranu brijega, odakle se vie nije vidjela postaja i prisilio se da vie ne misli na Marian. Nophaieov konj, veliki jaki dorat, bio je jedan od najboljih Wihtersovih konja; bio je neumoran i lagano je koracao. I kao da nije osjeao teki sveanj i pokriva koji mu je bio privezan iza sedla. Nophaie je osjeao vrtoglavicu i neku nesigurnost, ali bio je uvjeren da je to od fizike slabosti. To e mu ve proi samo zasada ipak tjera konja laganim kasom. Bilo mu je lake kad su mu nestali iz vida obori i stoka; otresao se svih munih misli i osjeaja, kao uvelog lia. Ovo putovanje bit e jedno od najvanijih u njegovom ivotu. Ima takav predosjeaj iako ne zna zato. Hoe li se Naza doista iskazati kao pravo svetite? Tada se otresao svih tih enja i stao je promatrati oko sebe. Daleko na desnoj strana iznad istonih litica rumeni sjaj preplavio je sivkastoplavo nebo. Na sjevernoj strani vidio je vrh jednog ogoljelog strmpg brijega koji se dizao iznad kamenitih prijevoja istakanih utim ce-drovinia. uo je kosa kako pjeva, kako teku kojoti, a tu i tamo zatrao bi se koji zec u gutaru; to su bili jedini znaci ivota u pustinji. Osjetio je miris vatre iz f.-- indijanskih koliba; vidio je Nopahe zagrnute pokrivaima kako ga promatraju s prijevoja obraslog cedrovi-. ma; tada je do njega doprla razuzdana pjesma pastira koji je odlazio sa svojim stadom. Izbjegavao je utrte staze da ne bi sreo ljude svoga plemena. Odluio je da ni s kim ne izmijeni nijednu rije dok bude na hodoau. Proao je kroz duboku jarugu, a kad je izaao iz nje, uspeo se uza strminu izrovanu i ustalasanu od vjetra i kie te je stigao do mjesta odakle je mogao pogledati prema Kaidabu, ali je motrio samo naprijed i naprezao oi da ugleda dolinu s velikim klisurama. Ubrzo je ugledao veliko crveno ogoljelo brdo od podnoja sve do vrha; na njemu su bili stupovi kao 263

cijevi orgulja, a strili su kroz pustinju iznad glavine litice visoravni. Sve je to bilo jo daleko, ali se nadao da e se te noi tamo ulogoriti i ponovo vidjeti obronke obrasle pitomom kaduljom gdje je kao djeak uvao oeva stada. Odjednom se zaudio i zapitao zato sada toliko ezne za njima kad od povratka u rezervat stalno izbjegava taj kraj koji ga ivo podsjea na djetinjstvo. Na to ne zna odgovoriti; nee o tome uope ni razmiljati. inilo mu se da pustinju sada gleda drugim oima. Taj kraj mu sada izgleda nekako arobno. Klisure i piramide u kojima ve stoljeima ive duhovi njegovih predaka predstavljaju sada velianstven prizor u njegovim oima, ali nisu to za njega idoli i bogovi pred kojima se klei i moli. Sada mu doaravaju sasvim neto drugo ljepotu, prirodu, vrijeme i ivot. Odjahao je u iroki kanjon omeen utim stijenama te izaao na zelenu pjeskovitu ravnicu gdje je sunce jako grijalo, a praina se dizala u lepravim oblacima. iroko daleko obzorje izgubilo se pred njim; naao se izmeu dugih kosih isprekidanih stijena svakojakih oblika. Satima je jahao osjeajui sunce i vjetar, a u uima stalno mu je bio topot kopita; konj je kasao dalje kroz dolinu koja se prostirala oko njega, a crvene i ute klisure kao da su putovale skupa s njim. Na drugom kraju doline uspeo se uz inizak klanac gdje se jedina golema crna stijena kao iljak zabadala u nebo, a s nje se dolje vidjela dolina s golemim liticama; tu je ivjelo njegovo pleme i tu se rodio. Zastao je asak pred tim prizorom. Htio je da jo tog dana stigne do goleme visoravni sa stupovima poput orgulja koja mu se ve sada ukazala u svome sjaju deset milja odatle. Stajala je na ulazu u svetu dolinu gdje svaka litica predstavlja jedno nopako boanstvo. Bio je iznemogao od umora. Ali nita ga ne moe zaustaviti, jedino da se srui ili da umre. Kad je stigao do velianstvene visoravni; sunce na zapadu obasjalo je stijene i litice stalnim, rumenim sjajem. Pustinjski pijesak izgledao je siv nablizu, a U daljiniu ljubiast. Naslonio se na konja teko diui i zagledao se u divne blistave oblake izmad crvene prepreke preko koje sutra mora prijei. Uzak svjetlucav potoi vijugao je kroz pjeskovitu jarugu. U njemu se odraavala boja oblaka i visoravni. Rasedlao je konja, nahranio ga zoblju i pustio nakon to mu je sputao noge. Onda je obavio neke sitne poslove za sebe. Nije osjeao glad, ali se prisilio da togod pojede. Ovo naporno putovanje ubrzo e mu povratiti uroene nagone.

Blago sivilo sumraka prekrilo je crvene stijene kad je stigao do mjesta gdje je mnoge dane prosjedio kao djeak uvajui ovce. Odatle s prijevoja nije daleko do visokog osamljenog brijega. .Trava i kadulja su ovdje bujale kao u njegovu djetinjstvu. Miris mu je ispunio nosnice, a tune i drage uspomene duu. Naao je ravnu crvenu stijenu na kojoj je sa sestrom sjedio. Koliko je otada prolo! Ona je mrtva. Njegova plemena vie nema. Zurio je kroz sivu dolinu prema pukotini u obliku slova V na junoj stijeni. Uski svjetlucavi potoi vijugao je kao kakva traka iz kamjona. On se rodio tamo gore gdje se stijene kanjona spajaju. Jo se sjea kad je imao tri godine. Indijanac u meni govori, ree sam sa sobom. Bolje bi mi bilo da sam podlegao kugi. Ona tamo rupa bila mi je dom a u ovoj dolini sam se igrao. Sada vie nema ni doma, mi rodbine, ni igre, Indijanci su zavrili svoje. Njihova slava i snovi su propali. Njima je sunce zalo. One koji se odrvaju bolesti, pijanstvu i bijedi koja ih je snala, proguta* e rasa koja ih je unitila. Crvena e krv postati bijela! To znai da e bijela rasa pobijediti, a Indijanci nestati... On jo nema trideset godina, ali se osjea star. Upropaten je, izgubljen. Nema vde nikakve nade. I on mora nestati! Ovdje bi mu morao biti grob. Pod ovom kaduljom!... Smrt, san, poinak, spokoj! Ali Nophaieov razum usprotivio se indijanskom fa-talizmu. Sve je to tako kad slua svoje nagone, a ne pamet. Jo je mlad. Rat ga nije upropastio. Ni kuga ga nije ubila. Tijelo mu je otporno kao pustinjski cedar, a duh nepobjediv kao svjetlost sunca. Ako bude ivio, moi e donekle ublaiti teak ivot svome narodu. Ali

267s*

mrnja mrnja prema Morganu i Blucheru, prema svim bijelcima koji su nanijeli nepravdu Indijancima to je rak rana u njegovoj dui. Dok tu mrnju nosi u sebi, ne moe biti sretan ni kao Indijanac koji ivi po nagonima, a ni kao ovjek odgojen kao bijelac. Onda mu je sinula ohrabrujua misao da bi zahvaljujui Ma-rian koja ga voli svom krepou i plemenitou bijele ene, trebao prijei preko mrnje, zaboraviti sve patnje i uzdii se ianad osvetljivosti i gorine. Ona mu je nadoknadila sve to mu je njezin narod uinio naao. Ali ovdje je osjetio svu gorinu svoje mrnje. inilo mu se da njegova ljubav prema Banow di cleash i njezina ljubav prema njemu nisu dovoljno jake da bi nadvladale mrnju. Potrebno je neto drugo. Tog asa palo mu je na um da je to pravo znaenje ovog njegova traenja njegova hodoaa do Naze. Dugo je tako stajao zamiljeni u sumraku. Bijele zvijezde provirile su iznad tamnih ruevina. Digao se hladni noni vjetar i zafijukao kroz kaduljino buinje. Vatra koju -je zapalio, odrazila se na mranom podnoju viso-ravtni. Daleko iz doline tiho su zablejali janjci; njihovo blejanje djelovalo je tugaljivo i turobno usred samotne pustimrje. Kad je svanula tiha ruiasta zora i granulo sunce, odjahao je nekom mranom, neutrtom stazom iz nizine preko prve crvene litice, pa dalje preko ravnice pune kamenja i jaruga te navie na teren obrastao cedrovima, borovima i kaduljom. Iza njega, u 'nizini, dizale su se velianstvene latice i stupovi sve do visine na kojoj je Nophaie jahao jo uvijek po istom crvenom sloju. esto se okretao da vidi kako se tamni i velianstveni diu prema bijelim oblacima. U ovoj sredini dobio je novu snagu; osvjeio ga je l jak miris koji je dolazio s hladnim vjetrom, a tjeskoba ga je naputala sve to je dalje iao. Ne dolazi samo k sebi premda e uskoro ugledati visinsku ljubiastu kadulju i Nothsis Ahn; predosjea da e doivjeti neto inovo, da e nai zadovoljstvo i ohrabranje. Uspeo se jednu milju uza stjenovitu golu strminu koja je bila valovita od humaka, prijevoja, glavica, kanjona i jaruga, a sva od golog utog kamena. Onda je uao u zavoj velike klisure tako da vie nije vidio niti 268 iza sebe. Sada se pred njim najprije ukazala ravnica obrasla cedrovima, nekoliko milja sva crvena od kamena i mjestimino zelena, a pruala se sve do druge litice. Jahao je kasom, a kad je preao ravnicu, stigao je konano u dubok kanjon. Zjapio je pod njim oko pola milje u dubinu, a neravne strane bile su mu toliko strme da je tuda mogao proi samo Indijanac. Krenuo je pjeice, a konja je poveo za sobom. Osjetio je neku radost kad se spustio u suhi vrui kanjon ispod krivih klisura te kroz labirint velikih crvenih gromada dolje sve do pranjavih jaruga od arene ilovae. Ponovo je osjetio svoju pravu snagu, miii su mu oivjeli; bio je u stanju da izdri borbu nepoznatih sla u sebi. Imao je minogo muke dok se uspeo uz 'drugu stranu. Preko ruba protezala se jo jedna beskrajna ravnica prema planinskim liticama koje su bljetale crvenom, utom i ljubiastom bojom.

Stigao je ispod njih u sivi sumrak i u malom umarku cedrova na brzinu se ulogorio. Odatle se izlazi iz indijanskog rezervata. Nema straha da e odsada sretati Indijance! Sada mu je lake, ali ga je stid to tako osjea. Zar bjei od svoga naroda na sve mogue naine? Za dvadeset etiri sata i dvaput toliko milja toliko se udaljio od onog poznatog kraja, od osjeaja koji ga sputavaju. Sada mu je lake i promatrati, i sluati, i mirisati, i osjeati ono to ga usreuje. Kad bi se samo mogao potpuno tome prepustiti! No je hladna, vjetar fijue kroz kronje cedara, a kojoti zavijaju. Ujutro se uspeo uz gole litice koje su izgledale ne-prelazne. inilo mu se kao da je tu granica svih ljudskih strasti. Iscrpljen, sav oznojen i vru, pao je preko ruba teko diui. Deset dana prije toga njegov ga je narod napustio kao mrtvaca! Ali su mu bijeli prijatelji priskoili u pomo. Bijela ena koja ga voli, molila se za njega. Nije mu to priznala; nitko mu to nije rekao, ali on to zna. Sad je iv. I pravi je ovjek. Tekom mukom se digao i uzjahao. Obuzelo ga je neko neobino ugodno, vedro raspoloen!je, a bez nekog posebnog razloga. Dugo je jahao kroz kraj obrastao cedrovima i visinskom kaduljom. U podne se ukazao veliki nopaki ponor, vrlo dubok i iftrok, obloen ilovaom raznovrsnih 269m|tt^ boja boje jorgovana, suncokreta, indiga. U njemu nita ne raste samo gnjile i tragovi erozije. drijelo mu je prostrano i zamagljeno mutnim arenim bojama. Kad je pogledao dolje, koa mu se najeila od uzbuenja. Vrlo malo Nopaha stavilo je ovdje nogu, a on e proi kroz ovaj kanjon. Preostali dio dana proveo je u velikom iskuenju. Potpuno se iscrpio silazei niz krivudavu klizavu sirm-Mu po hrapavim stijenama, pranjavim jarugama, preko uarenih hridina koje su bljetale od crvenila te kroz svjee zelene topolike, preko svjetlucava uzburkana potoia, preko ogromne litice koja mu je izgledala kao utvara, uz koju je morao puzati kao guter. Nagrada mu je bila to to je stigao na valovitu visoravan obraslu ljubiastom kaduljom i zelenim cedrovima, koja je okrunjena plemenitim Nothsis Ahnom. ute dSjeaie, crni redovi omorika, svjetlucanje bijelog snijega tako je Planina svjetlosti izgledala u njegovim oima. Ista kao nekada. Samo on se promijenio. Kako bi mogli ratovi sebinih ljudi promijeniti Nothsis Ahn? A to ga onda to mui? Kad je pogledao gore, uinilo mu se da ga stvarno nita ne mui. Sigurno planina tako djeluje svojom snagom, svojom duom i simirenou. Sur.ce je ve bilo nisko na zapadu. Izabrao je istinu obraslu kaduljom, koja je bila okruena cedrovima i tu se ulogorio pod okriljem Nothsis Ahna. Dva dana kasnije preao je preko visoravni i siao niz sjeverni obronak velike planine dolje nisko u kanjone. Ondje je bilo ljeto. Na tihom povjetarcu zrak je bio topao i mirisav. Uz rub uskih puteljaka po crvenoj litici, meu srebrnim kriljevcem raslo je zeleno drvee, trava i cvijee. Toj arolikosti Indijanci su svojim kistovima dodali cinober i grimiz. Jahao je nizbrdo, ispod svjetlucavih stijena, po suncu i hladovini, uz potoke koji su grgoljili preko stijena, uz prudove obrasle ukastom mahovinom i bijelim ljiljanima, kroz umarke zelenih hrastova i topola, sve dok nije stigao dolje u svoj omiljeni puste Kanjon utljivih stijena, gdje je tako dugo ivio u samoi i kojega se uvijek sjeao. 270
Tu se odmorio ovu no i slijedei dan. U tom Dubokom kanjonu gdje je bilo vode i trave u izobilju, konj mu se dobro najeo i napojio. A on je nastojao da slobodno vrijeme provede kao pravi Indijanac, d se zadovolji onim to mu prua priroda. Jo je jako uzbuen. ini mu se da e u njemu neto prsnuti, kao kad pukne brana. Ali, ipak, svjestan je da se svakog asa sve vie svladava i uzdie iznad strasti koje salijetaju Beeteiu. Jasno mu je da se u njemu neto mijenja i da mu to novo sve vie obuzima duu. Kad je sunce zapadalo, nastavio je svoje hodoae i jahao je cijelu no niz kanjon Naza Boco u ijim se najveim dubinama skrivalo veliko boanstvo Nopaha. Dok je jahao, inilo mu se da bdije uoi blagdana. Da putuje po danu, od svijetla se ne bi mogao duhovno sabrati. Strme stijene su u mraku izgledale as crne, as srebrne. Izmeu crnih rubova vidio se uski komad plavog neba osut zvijezdama, koji se sve vie dizao iznad njega to je dublje silazio u utljivu utrobu zemlje ibrazdanu stijenama. Svakog asa sve vie je osjeao da ga na kraju hodoaa eka neto velianstveno, savreno i konano. Zora je svanula skoro nezamjetljivo, crno nebo je posivjelo. Ali dan je dolazio sporo kao da zavlai. Ugledao je divne, velianstvene litice planine Naza Boco. Sun-' e je navijestilo svoj velianstven izlazak i crvenkasto-zlatnim sjajem obasjalo vrhove. Malo-pomalo zlatni sjaj se spustio nanie. Nophaie je zaobiao otri ugao jedne litice i odjednom zastao zapanjen. Naza! Prekrasni svinuti kameni most bog Nopaha zasvjetlucao je pred njim kao zlato prema tamnopla-vom nebu. Dugo ga Je gledao kao opinjen, a onda je od jahao dalje. Najprije rnu se uinilo kao kakvo privienje. Dizao se uvis velianstveno kao Naza, iaran crvenom bojom i crnim prugama, rupiast i izrezbaren, hrapav i izvijugan kao kakvo prirodno remek-djelo. Vjetar i kia, pijesak i voda su bogovi koji su izrezba-rili Nazu. Ali iako je kao kolovan znao da je to djelo prirode, Nophaie je u tome vidio bezgraninu mo bogova. 271

Odjahao je pod most to nijedan Nopah nije dotada uradio. Velike stijene inisu se raspukle; plavo nebo mije se zamrailo; sa svojom crnobijelom krunom visoko iznad usjekline kangona, Nothsis Ahn nije zatutnjao na Nophaiea iako je kao Nopah poinio svetogre. Nita se nije dogodilo. Samo je osjetio da je na tom tihom pustom mjestu svjee i mirisavo, upravo divino, velian stveno. U hladovini pod jedinim cedrom, rasedlao je konja i skimuo stvari. U kanjonu je ve bilo zatoplilo. Kristalna uta voda u potoku vukla ga je da ugasi e i osvjei se od vruine.

itav dan Je zamiljeno promatrao most iz razliitih Uglova da vidi to e mu se dogoditi. Polagani zalaz sunca izgledao mu je neobino udno u dubinama kanjona. Gledao je kako se arobno prelijevaju boje, poput duginih na kamenom luku, sve do zlatne na liticama i ruiaste na snjenom vrhu Nothsis Ahna. Ni na kom drugom mjestu nije vidio da toliko traje sumrak. itav sat je potrajala ta ljepota, a njezin znaaj ositat e mu zauvijek u sjeanju. Tada je pao mrak. Sluajui kako tiho ubori potok, osjetio je jo veu usamljenost. Kadikad bi tuno zacvi-Ijele sove. Naza se ponovno dizala u mraku kao kakva sjenka pod nebom, okrunjena srebrnim zvijezdama. Nou most izgleda tajanstveno kao neka utvara. Tada izgleda jo velianstveni je. Nophaie nije zaspao. Nije oka zatvorio. Svakog asa sve je vie bio uvjeren da je neim nadahnut. Pred zoru, zasvjetlucalo je neko zelenkasto svjetlo na sitijenama prema junoj strani. Mjesec se dizao. Za kraitko vrijeme jo je vie zasjao. Doskora se svinuta sjena mosta odrazila na suprotnoj sitSjeni, a ispod luka zasjala je blijeda mjeseina koja je djelovala nekako tajanstveno i lijepo. Nakon dvadeset etiri sata bdijenja ispod svetita, Nophaie je poeo moliti. Do kraja iscrpljen, kao u nekom bunilu, sjetio se molitava Nopaha i izmolio ih glasno, stojei na mjeseini uspravno, uzdignute glave. Osjeao je neki tajanstven nezadriv maglom. Prisjetio se prolosti, izblijedjelih uspomena iz djetinjstva. inilo mu se da je to zadnja iskra indijanskog misticizma ) sujevjerja koji nestaju iz njegove due. Osjeaj iskrenosti i nekog eanua nadmaili su sva njegova dosadanja prizivanja prolosti. No ipak je ostao hladan. Oaj ga je svladao. Onda se neoekivano otrgnuo od tog hladnog pritiska. Oslobodio se. U to se uvjerio. Izgubio je osjeaj vremena. Zemlja i ivot kao da se ne okreu dalje. Da li e ikad vie svanuti zora? Kako je zatoen ovdje na zemlji meu stijenama! Napokon je naao mjesto i sjeo na jednu veliku iaboinu u stijeni i odatle se ponovo zagledao kao da drugim oima gleda. U emu se sastoji tajna Naze? Indijanci su joj dali ime i to se sauvalo jo od predaka koji su stigli sa sjevera. Da li uope ima kakva tajna? Duh koji ja skriven u tom velianstvenom mostu bio je posveena ljudska dua. Duhovni ivot Indijanaca tek kri put po dalekim mranim stazama prema napretku civilizacije. Gola crna stijena s jedne, mramorna stijena obasjana blijedom mjeseinom s druge strane, okrenuta prema zvijezdanom nebu; a preko zamraenog neba svinula se duga od kamena kao kakva golema utvara u mraku. Nophaie ju je sada ugledao kao da se oslobodio sljepila vidio ju je u svoj njezinoj istoi i vrstini, njezinoj izblijedjeloj ljepoti i zastraujuoj arobnosti. Ali izgledala mu je kao obina, prirodna, neiva, nepomina stvar. Stijena mora biti strahovito vrsta da uzdri tako golem luk. ljepota sainjena samo od krute stijene! Svu tu krasotu izdubili su vjetar i voda svojim dlijetom! Rad prirode koji je vijekovima trajao! Spomenik duhu prirode! Ali i on e jednom nestati. Naza! Boanstvo Nopaha! Most od pjeenjaka! Tu je pred njim. Kako su velianstvene stijene koje ga tvore! Voda i vjetar su im dali oblik. Tisue milijuna tona pijeska odronilo se dok je Naza postala onako velianstven luk, gotovo vjean. Ali ni on nije zauvijek. Osuen je na propast. Ili e pasti ili se istroiti. Ta njegova arobna ljepota oblika i boje, ta njegova ogromna veliina mora se s vremenom smrviti u sitan,pijesak i nestati u potoku koji tiho ubori. Tada je Nophaie shvatio tajnu njezine arobne moi. Nije to ni ljepota, ni sjaj, ni misterij, ni veliina! To je samo dio njezine arobne moi. Za njega je oma pojam slobode. Njezina usamljenost i samoa za njega

J
272
273predstavljaju savren mir. Tu je pred njim uskrsnula veliina prirode. Dok je tu, osjeat e se slobodan, potpuno

zadovoljan. I u svojoj tuzi je sretan. Svoje bdjele voljene djevojke sjea se kao neeg uzvienog. Ovdje nema ljudi, ni sukoba naroda, ni Ijudd, ni ena, ni borbe, ni gramzivosti, ni mrnje, rai pohlepe, ni nepravde, ni podlosti, ni borbe. za materijaJina dobra koju donosa Svjetski rat uz strane posljedice, ni sile, ni groznice, ni strahote koju raa novo vrijeme sa svim svojim grubostima i razuzdanou, i pijanstvom, i za-slijepljenou sa svojim poganskim shvaanjima nema tome traga ovdje u sjeni velianstvene Naze. Nema onih grubih zvjerskih lica u ovoj tiini! Ni onih namazanih lijepih enskih lica! Ni indijanskih plemena otjeranih sa zelenih panjaka i rijeka gdje su im ivjeli preci, koja su se morala povui u najzabitnije krajeve zemlje! Bijelac jo nije stigao unititi Nazu. Nema ovdje nita bolesno u dui ili tijelu, nema predodbe iskvarenosti ljudskog roda, one neshvatljive tupoglavo-sti, krajnje neosjetljivosti prema prirodi, ljepoti, idealima, dobru nema toga ovdje u kanjonu obasjanom blijedom mjeseinom. Sve dok je vrijeme ne srui, Naza e tu stajati ispod svjetlucavih utljivih stijena, sa svojim bojama poput duge i ljubiastim sjenama kad sunce zalazi, a sa zlatnim sjajem i ruiastim koprenama kad sunce izlazi. Svi ti lijepi dani i arobne noi e proi. Vladat e mir i tiina. Ljepota e se boriti s okrutnim salama. Kad je sunce rastjeralo mrak, arobna ljepota Naze proistila je Nophaieovu duu od indijanskog sujevjerja, cd sumnje i neugodnog straha. Iezla je tragina sudbina izumirueg Amerikanca koju je nasluivao u svom tunom srcu. Tihi ugodni zrak u kanjonu djelovao je snano na njega. U tom pustom zaaranom kraju opet je osjetio mir, pouzdanje i vjeru u ivot. Proeo ga je osjeaj besmrtnosti prisutnosti boga! Borba u dui, borba izmeu indijanskog sujevjerja iz njegove mladosti i odgoja koji su mu kasnije nametnuli bijelci, zavrila je kao vjera u jednog zajednikog boga za Indijance i za bijelce.

174

GLAVA 23.

U trgovakoj postaji Kaidab Mariam je zabrinuto gledala prema pustinjskom horizontu. Nophaie je bio odsutan vie od dva tjedna. Zadnjih nekoliko dana i noi, dogaaji su poremetili jednolini tok ivota u kui Withersovih. Jedine noi odjednom su buknule signalne vatre na svim istaknutim vrhovima oko Kaidaba. Drugi dan projahale su grupe namrtenih utljivih Indijanaca koji se skoro nisu ni zaustavili u postaji. Tako neto nije se jo nikada dogodilo. ak ni gospoa Withers nije mogla ni od jednog Indijanca saznati to se dogodilo. Ali njezin mu je rekao da je njemu sve jasno. Doi e do guve kod Mese, rekao je zaarenih oiju. Nisam jo vidio da se Indijanci ovako ponaaju otkad su mi ubili brata pred mnogo godina. Poslije podne odvezao se nekamo svojim kolima. Te noi su se opet zapalile vatre. Marian je otila s gospodom Withers i ostalima iz postaje na Echo Peaks da vidi taj udesni prizor. inilo joj se da su se nebesa zapalila. utjela je kao i gospoa Withers dok su ostali koji su bili s njima, glasno izraavali svoje divljenje i strahopotovanje. Trgoveva ena je sav svoj ivot proivjela meu Indijancima te joj se na licu vidjelo da nasluuje zlo. Drugi dan su mnoge skupine Nopaha prole mimo postaju. A kad je nastupio mrak, opet su se zapalile vatre i ponovo je nastao velianstven prizor. Oko ponoi u se izgasile. 275

J
Marian je leala budna u svojoj mranoj sobici. Kasino u noi uzbunio ju je um kola. Vraa se Withers, a to moe biti dobar anak. Ali kola su velikom brzinom prohujala mimo postaju. Marian se prestraila. Tako se neto nije nikad dogodilo. U Kaidabu se uvijek sva kola zaustavljaju, u svako doba. Zato ovo moe biti lo znak. Tada je zaspala i utonula u neke jezovite snove. Ujutro samo to je nije spopao oaj. Nophaie je sigurno stradao jer se ve davno trebao vratiti. To to se tako dugo ne vraa, sigurno je u vezi s pobunom Nopa-ha. Ipak je stalno gledala put sjevera prema pustinjskom obzorju molei se nee li odnekud ugledati Nop-haiea. Meutim, panju joj je privuklo neto s druge strane. um nekih drugih kola pobudio je u njoj radoznalost. Potrala je ispod trijema do ulaza. Prema postaji uzdu ceste naglo su se podigli oblaci praine. Zatim su nestali. Gledala je prema taki gdje cesta skree preko brijega. Odjednom je ugledala jedna otvarana kola. inilo joj se da ih pozna. Voza kao da nije pazio ni na kola ni na sebe. Ona istri van ina istimi ispred postaje. Zaas je ugledala Withersa koji je bio sav crn od praine. Ej, Marian! pozdravi je on. Gdje su ostali? Vozio sam kao lud. Ali loe vijesti se uju iz pustinje, pa sam doao da vam kaem. Loe vijesti? promrsi Marian. Da, kako izgleda, uzvrati on zlovoljno. Ui i zovi mi enu. A Nophaie!... Jeste li ga vidjeli? proaputa ona.

uj, mala, blijeda si ko krpa. I sva drhti. Znam, nije udo. Ali moira biti spremana na najgore ... Nop-haiea dovode u Presbrevjevim kolima. iv je sve to znamo to je da je ranjen. Ali loe izgleda. udno!... Doi, evo mi ene. I ona je prestraena. Dok su je napala vodila, a napola nosili u dnevnu sobu, Marian se oajniki borila da savlada muninu i nesvjesticu koja ju je zahvatila. Withers ju je spustio na stolicu, a onda se upravio da obrie prainu s lica. to ti je, eno', i ti si sva blijeda kao Marian, ree. Kad je proistio lice, duboko je uzdahnuo i spustio se na stolicu. uj! Beeteina pobuna izgleda gora nego to
276

smo mislili. udno! Ovako neto nisam jo doivio otkad ivim u pustinji... Kad sam doao u Mesu, vidio sam mnotvo Indijanaca, tisuu Nopaha i Nokisa kako urlaju od uzbuenja i ekaju Bluchera i Mhrgaina. Na sreu nije ih tamo bilo kako sam uo, otili su istjerati nekog zlikovca iz rezervata. Indijanci su mislili da su o-maglili u Washington da dovedu vojsku. To ih je razbjesnilo. Onda su ih stari Indijanci opomenuli da glupo rade to se bune. Beeteiu su nagovorili da pobjegne da ne dospije u zatvor. Dosad je sretno prolo! Withers zastane i uzdahne, a moda je uz put htio pronai koji blai izraz da ne bi prestraio njih dvije koje su ga gledale izbuljenih oi. Sino smo saznali da namjeravaju zapaliti Pres-breyjevu postaju, nastavi Withers. Nisam vjerovao jer Presbrey dobro stoji s Indijancima. Ali sam svejedno bio zabrinut. Zato sam iz Mese odmah otiao do Presbreyja. Odlanulo mi je kad sam vidio da se nije nita dogodilo njegovoj postaji. Presbrey mi je doao u susret nekako uzrujan. I rekao mi je da su se Brucher, Morgan i Glendon sakrili preko noi u njegovoj postaji i da su tog asa otili starom cestom preko brijega. Rekao mi je da je kroz tri dana prilino mnogo Indijanaca prolo mimo njegovu postaju. Juer vie nisu prolazili, a sino su k njemu doli Blucher i Morgan. Ja sam ula njihova kola. Mislila sam da ste se to vi vratili, ree Marian. I onda, dok smo Presbrey i ja razgovarali, doja-hala su tri Nopaha, nastavi Withers. Odmah smo pomislili da se neto dogodilo i napokon smo saznali da je Shode (na uu Nugija s grupom Nopaha. Ili su zapaliti Presbreyjevu postaju, a Nophaie ih je zaustavio. Onda sam rekao Presbreyju da pode za mnom i drao sam se samo uzvisina. Kod Nugija sam ugledao Shoiea s nekih dvjesto Indijanaca. Nophaie je leao ispod cedra pokraj mog konja koji je bio slomljen od umora. Shoie je bio pokraj njega. Najprije sam mislio da je Nophaie mrtav. Bio je iv, ali je izgledao na umoru. Shoie mu nije nita govorio. Indijanci su bili mrzovoljni. Nisam odmah mogao shvatiti o emu se radi. Ali mislim da sam pogodio. Nophaie je sigurno uo gore na visoravnii-ma da Shoie smilja neko zlo. A prema onome kako su
277

konji i Nophaie izgledali, vidjelo se da su jahali kao mahniti. Svakako, Nophaie je zadrao Shoiea i barem sprijeio da ne izgori Presbrevjeva postaja. Zar ne izgleda udno kad promisli da su Blucher i Morgan bili sakriveni ba u toj postaji u to vrijeme? Shoie bi ih bio spalio ive. A jedino je Nophaie mogao zaustaviti Shoiea. Znai... Nophaie im je spasio ivot... Morganu ... Blucheru ... Glendonu? upadne trgoveva ena. Da, odgovori VVithers turobno. Ne mogu nikako shvatiti... Presbrev je odmah doao pa smo smjestili Nophaiea u njegova kola jer u njima ima vie mjesta. Moraju stii za koji as.

Mlarian se neto steglo u grudima te je bez rijei i bez daha otrala u svoju sobu, zakljuala vrata i spustila zastore. Htjela je da bude u mraku. Htjela je da se sakrije i pred samom sobom. U mraku u sobici obloenoj opekom obuzeo ju je bijes kao da su je prvi put u ivotu svladali primitivni instinteti. Oh, mogla bi ih ubiti... golim rukama! promrsi ona. Nije ni slutila da moe biti tako opaka. Bila je gora nego majka kad joj oduzmu dijete. Bila je kadra sve unititi. Nakon toga bila je toliko rastrojena da je skoro samu sebe ubila. Kad je dola k sebi, leala je na krevetu sva iscrpljena i razbaurena. Malo zatim osjetila je kako ju je bijes izmuio. Zapanjila se da moe biti takva, ali nije joj uope bilo stalo niti se pokajala. Onda se primirila, spustila se s kreveta na koljena i zahvalila bogu! Bila je uvjerena da je Nophaie napravio taj podvig nadahnut kranskim duhom. Nophaie je uvijek poten, uvijek spreman na junaka, plemenita djela, ali to to je spasio tri predstavnika vlade u Mesi od osvete Gekin Yas-himih ljudi, da ne izginu stranom smru u vatri, siguran je znak da je Nophaie svojim hodoaem u Nazu spasio svoju duu. U to je uvjerena. Netko je pokucao na vrata i prekinuo je u pobonim mislima. Mardan, doi, pozove je gospoa Withers. Nophaie je stigao. Skoila je odmah na noge i zastala sva uzdrhtala i klonula.
278

Trebalo joj je nekoliko asaka da dotjera kosu i haljinu i da se malo pribere kako se ne bi vidjelo da je uzbuene. Onda je otvorila vrata i krenula velikim hodnikom; kad je prola kroz njega i kroz dnevnu sobu do vrata, ve se bila potpuno pribrala. Kroz zelene topole ugledala je kola ispred ulaza i skupinu uzbuenih ljudi oko njih. Gospoa Withers je stajala pokraj vrata i drala ih otvorena. Marian se zaustavila ispred vrata. Vidjela je mokasine i duge noge zamotane u uto pamuno platno kako se polako sputaju iz kola. Onda je ugledala pojas ukraen srebrom i barunastu koulju. Sve je odmah prepoznala. Srce joj se uzlupalo kao da e iskoiti kad je vidjela da se sve to mie. Onda je iz kola izvirilo Nophaieovo tammo lice i gola cnna glava. Withers i jo jedan ovjek pomogli su mu da izae. Marian znatieljno preleti oima preko njega. Onako visok i gibak, dobroudan i snaan, izgledao je kao i obino. Onda mu je jasno vidjela lice. Gledao je umiljato, ali bolno. Smijeio joj se. A nju je istog asa proao strah i duevna patnja. Potrala mu je u susret da zaustavi ljude koji su bili oko njega. Nophaie! ree ona drhtei. Sve je u redu, odgovori on. Sve to je bilo u ljudskoj moi, napravili su za Nophaiea. Ali bilo je oito da umire i da je zadoji traak njegova duha zatitrao u ovom asu, u prisustvu bijele djevojke. Ona klekne pokraj njega. Nophaie... tvoje hodoae nije bilo uzalud, uvjeri ga ona zamuckujui... Naao si... Tvoga boga i moga boga... Banow di cleash, proaputa on i pogleda je tunim tajanstvenim pogledom punim ljubavi. Sad je... sve ... u redu!... Sad je... sve... u redu! Malo kasnije Marian je stajala na vratima i gledala Indijance kako jau prema zalazu sunca. Sunce je na zapadu nadaleko rasprostranilo svoj sjaj i itav je zapad preplanuo jakim ukastim rumenilom koje je bli-jedilo daleko na sjeveru. Nasuprot toj sjajnoj pozadini Indijanci su jahali zibi-jeni u grupama, u dugim ratrkanim redovima, u malim skupinama i u parovima. Izgledali su ozbiljno i tu279

no u toj sveanoj povorci. Skrhani Indijanci i izmoren mustanzi nestajali su polako kroz pustinju. Shoie koj mu je bio odsjeen jezik zadnji je krenuo. Okrenuo s nekako blijed i kao da je neto zaprijetio. Daleko n prijed, nasuprot horizontu obasjanom istom zlatnot bojom, tamne sjemke poele su nestajati kao da jau to krasno proroansko nebo. Ovo je kao neko znamenje, ree Mariain. Nesta ju... nestaju. Oh, Nopasi!... Samo je u pitanju vri jeme! Moj Nophaie ... ratnik ... nestao je prije njih!... Konano je samo jedan Indijanac ostao na zamrae nom horizontu sam Shoie pognut u sedlu, tun; izgleda, kao kakvo udno, nestvarno bie nasuprot za lazu sunca a bivao je sve manji, gubio se, nestajui... nestajui. -kraj-