Lupeki svijet 1.

Edited by

Robert Lynn Asprin & Lynn Abbey 1979.

Sadraj :
Uvod u Lupeki svijet .... Robert Asprin Smrtne presude ....... John Brunner Lice kaosa ... Lynn Abbey Kapija leteih noeva .. Poul Anderson ( Nekoliko napomena Furtwana Lovozdipa, trgovca).. . Robert Asprin Sjenosmuk ...... Andrew Offutt Porez na posao . Robert Asprin Braa po krvi Joe Haldeman Myrtis.. .. Christine DeWees Tajna plave zvijezde .. .. Marion Zimmer Bradley Stvaranje Lupekog svijeta ... Robert Asprin

Robert Lynn Asprin UVOD U LUPEKI SVIJET

( Introduction 1979. ) I Car

"Ali svakako, Vaa Visosti, ne moete poricati injenice!" Odjeven u bogato carsko ruho, novi voa Rankanskoga carstva potrese glavom u odlunu neslaganju, ne prekidajui nervozno etkanje tamo-amo po radnoj odaji. "Ja ne poriem injenice, Kilite", debatirao je, "ali neu narediti smrt moga brata". "Polubrata", ispravio ga je njegov glavni savjetnik. "Krv naega oca tee u njegovim i mojim ilama", replicirao je Car, "i ne namjeravam je proliti". "Ali, Vaa Visosti", dokazivao je Kilite, "Princ Kadakithis je mlad, i idealist..." "...a ja to nisam", zavrio je Car. "Tumai mi dobro poznate stvari, Kilite. Ba je taj idealizam moja najbolja zatita. On nee povesti pobunu protiv svoga Cara - protiv vlastita brata - kao to ni ja neu zapovijediti da ga se ubije". "Ne bojimo se mi Princa, Vaa Visosti, nego onih koji bi ga mogli iskoristiti". Savjetnik je bio odluan. "Ako bi ga neki od njegovih dvolinih sljedbenika uspio nagovoriti da je vaa vladavina nepravedna ili neovjena, njegov bi ga idealizam mogao natjerati na pobunu premda vas iskreno voli". Carevo se etkanje uspori sve dok nije stajao nepomino, klonulih ramena. "Pravo ima, Kilite. Svi moji savjetnici imaju pravo". Glas mu je utihnuo u mirenje sa sudbinom. "Neto se mora uraditi da moga brata udaljimo iz spletkarskoga gnijezda ovdje, u glavnome gradu. Ipak, ako je ikako mogue, umorstvo bih zadrao samo kao krajnje sredstvo". "Ako Vaa Visost ima u vidu drugo sredstvo, bit e mi ast razmotriti Va prijedlog", ponudio je Kilite mudro skrivajui likovanje. "Ovoga asa nemam nikakva prijedloga", priznao je Car. "A neu ga imati jo neko vrijeme, dok ne rijeim jedan drugi problem koji me baca u tjeskobu. Moj brat e sigurno priekati jo par dana da ugrozi Carstvo?" "Koji vam to drugi problem zaokuplja panju, Visosti?" pitao je savjetnik ne obazirui se na vladarev pokuaj da se naruga. "Ako bih mogao pomoi u njegovu rjeavanju..." "Ah, nije to nita. Sitna odluka, ali vrlo neugodna. Moram imenovati novoga vojnog upravitelja u Utoitu". "Utoitu?" namrtio se Kilite. "Omanji grad na junome rubu carevine. I sam sam ga teko pronaao - noviji ga zemljovidi izostavljaju. Ako je neko bilo nekoga razloga za njegovo postojanje, danas ga vie, izgleda, nema. Grad trune i odumire kao pribjeite sitnih kriminalaca i propalih avanturista. Pa ipak, dio je carstva te se ne smijem ponaati kao da ga nema". "A sad im treba novi vojni upravitelj". Kilite je to tiho promrmljao. "Dosadanji odlazi u mirovinu". Car slegne ramenima. "A to otvara problem. Kad je ve carski grad s garnizonom, ima pravo na guvernera od neke vanosti - nekoga tko dovoljno dobro poznaje carevinu kako bi mogao sluiti kao njihov zastupnik i posrednik u odnosima s glavnim gradom. Morao bi biti dovoljno jak da provodi zakone - u tome je svojstvu, bojim se, dosadanji guverner bio primjetno blag". Nesvjesno je opet poeo koraati odajom.

"Problem je u tome to bi takav ovjek bio korisniji negdje drugdje u carevini. ini mi se da bi bila teta potroiti sposobna ovjeka na slubu gdje je i sam vrag rekao laku no". "Ne spominjite 'vraju laku no', Vaa Visosti", nasmijeio se Kilite. "Recite radije, 'daleko od spletkarskih gnijezda'!" Car je dugo motrio svoga savjetnika. A onda obojica prasnue u smijeh. II Grad

Priatelj Hakiem oblizne prainu s usana dok je mirkao prema jutarnjem suncu. Danas e opet biti vru dan - vinski dan, ako si bude mogao priutiti vina. Sitan luksuz, kao to je aa vina, bilo je sve tee pribaviti otkako su karavane u prolazu sve manje i sve rjee. Njegovi su prsti lijeno tragali za pjeanom buhom koja je pronala put u unutranjost njegovih prnja dok se umornim kretnjama smjetao na svoje novo stalno mjesto na sajmitu. Ranije je dolazio na prostrani kej u luci, ali su ga ribari odanle otjerali optuivi ga za krau. Njega! Za krau! Uza sve lopove to su se nakotili posvuda po gradu, oni izabrali optuiti ba njega... "Hakieme!" On se obazre i ugleda grupu od estero djeurlije kako mu prilaze bistra pogleda u iskriavim oima. "Dobro jutro, djeco", iskesi se na njih otkrivajui ute zube. "to hoete od staroga Hakiema?" "Priaj nam priu", poviu svi uglas tiskajui se blie oko njega. "Gubite se odavde, pjeane buhe!" zavapi on, maui rukom. "Danas e sunce biti vrue. Ne elim pogorati suhou svoga grla priajui vam prie badava". '"Prosim lijepo, Hakieme?" zacvili jedno dijete. "Donijet emo ti vode", obea drugo. "Ja imam novaca". Ova posljednja ponuda privue Hakiemovu panju poput magneta. Njegove se oi pripiju poput gladna krpelja o bakreni novi u musavoj aci pruenoj prema njemu. Taj novi, i etiri njegova brata, kupit e mu bocu vina. Gdje i kako ga se djeak domogao - nije vano; vjerojatno ga je ukrao. Ono to je zainteresiralo Hakiema bilo je kako preseliti to bogatstvo s djeakove na njegovu vlastitu osobu. Naas pomisli na silu, ali se predomisli. Sajmite se brzo punilo ljudima, a nasilje prema djeci obino budi pozornost i neugodne posljedice. Osim toga, viljasta derlad bi mu izmakla bez muke. Morat e poteno zaraditi novi. Gadio se sam sebi, na kakve je niske grane dospio. "U redu, Ran-tu", nasmijeio se pruajui ruku. "Daj mi novac pa e uti priu koju god eli". "Nakon to je ujem", objavi djeak bahato. "Dobit e novi... ako mi se pria uini dovoljno dobrom. Takav obiaj". "Pa, jest". Hakiem se kiselo nakesi. "Hajde, sjedi tu do mene da bolje uje svaku potankost". Djeak tako uini, nevino nesvjestan injenice da je time stvaio sebe nadohvat Hakiemovih dugih, brzih ruku. "Eh, dakle, Ran-tu, koju bi priu htio uti?" "Priaj nam povijest naega grada", zacvrkue djeak naas zaboravivi na svoju hinjenu poslovnost. Hakiem iskrivi lice u grimasu, ali su i drugi djeaci ve poskakivali i pljeskali rukama u oduevljenju. Za razliku od Hakiema, njima ta pria nije bila dosadna. "Jako dobro", uzdahne Hakiem. "Razmaknite se malo!" On nemilice razgrne umu malih bosih nogu pred sobom i tako oisti prano tlo kojega poravna dlanom. Brzim, uvjebanim pokretima on nacrta kartu junoga dijela kontinenta i naznai planinski lanac u pravcu sjever-jug.

Planina".

"Pria poinje ovdje gdje je neko bila kraljevina Ilsig, istono od Kraljiinih

"...koje Rankanci zovu Planine s Kraja Svijeta..." uskoi jedan deran. "...a brani zovu Gunderpah..." pridometne drugi. Hakiem sjedne unatrag na pete i zamiljeno se poee po kosi. "Moda", ree, "mlada gospoda ele sama priati dok ih Hakiem slua". "A, ne, nee", uzruja se Ran-tu. "Svi jezik za zube. Ovo je moja pria! Pustite Hakiema neka je kae". Hakiem prieka da bude tiina, otmjeno se nakloni Ran-tuu, i nastavi. "U strahu od najezde tada jo mlade Rankanske carevine preko planina, Ilsig dogovori saveznitvo s Planinskim Plemenima te ona poduzmu uvati jedini prijevoj u Planinama". On zastane s priom da bi nacrtao prijevoj. "Ali pazi, dogodi se da strah dobije potvrdu. Rankanci okrenu svoje armije protiv Ilsiga, te ovaj bude prisiljen da poalje vlastite snage u prijevoj ne bi li one pomogle Planinskim Plemenima u njegovoj obrani". On podigne pogled pun nade prema trgovcu koji je zastao da poslua, i isprui dlan, ali ovjek zavrti glavom i krene dalje. "Dok su armije bile odsutne iz Ilsiga", nastavi on prezirno se mrtei, "pobune se tamonji robovi. Osobne sluge, galijoti, gladijatori, svi se ujedine u naporu da zbace ropske okove. Avaj..." On zastane da bi podignuo ruke i uzvienom dramatskom gestom ocrtao oaj. "...armije se Ilsike prerano vrate s pohoda u Planine i zaas ugue pobunu. Preivjeli robovi pobjegnu na jug...ovdje...du obale". On pokae njihovu marrutu na karti u praini. "Kraljevina je neko vrijeme ekala mislei da e se robovi sami vratiti a kad nisu, poalje odred konjice da ih sustigne i dovede natrag. Odred sustigne robove ovdje, tu, i prisili ih na uzmak u Planine gdje se dogodi velika bitka. Robovi trijumfiraju, i konjica bude unitena". On pokae toku u junom dijelu planinskoga lanca. "Zar nee priati o bici?" prekine ga Ran-tu. "To je posebna pria... koju valja posebno platiti", iskesi se Hakiem. Djeak se ugrize za usnicu i ne ree nita. "Tijekom bitke s konjicom robovi otkriju prolaz kroz planine kojim dospiju u ovu ovdje zelenu dolinu gdje je bilo mnogo divljai i gdje su usjevi rodili u obilju". "Dolina nije zelena", jedan mu deran upadne u rije. "To je zato jer su robovi bili glupi i iscrpili tlo", rastumai mu drugi. "Moj je tata neko bio seljak i on nije iscrpio tlo!" svaao se trei. "A kako to onda da ste se morali doseliti u grad kad vam je polja pokrio pijesak?" zagrake drugi. "Ja hou sluati moju priu!" zalaje Ran-tu, skoivi na noge. Grupa posluno utihne. "Ovaj mladi gospodin je izrekao istinu", nasmijei se Hakiem upirui prstom u drugoga derana. "Ali to se nije dogodilo odmah. O da, trajalo je to dugo, dugo. Kad su robovi iscrpli tlo na sjeveru preselili su se junije, i tako malo pomalo dosegli mjesto na obali gdje se grad nalazi danas. Tu su zatekli lokalne ribare i pomijeali se s njima pa su, to radei na zemlji a to lovei ribu, opstali u miru i bezbrinosti". "To nije trajalo dugo", mrkne Ran-tu zaboravivi se na trenutak. "Ne", sloi se Hakiem. "Bogovi nisu tako htjeli. Glasine o pronaenu zlatu i srebru pristignu u kraljevinu Ilsig i dovedu nam hordu nezvanih gostiju. Najprije obinih avanturista, a poslije i kraljevsku mornaricu s ciljem da zauzme grad i vrati ga pod kraljevsku upravu. Jedina muha u kraljevskom pobjednikom vinu toga dana bila je ribarska flota odsutna iz grada, lovei ribu na debelom moru. Kad su ribari shvatili to se dogaa, sklonili su se na

Leinarski otok i postali jezgra Rtskih pirata koji do dandanas pljakaju brodove u oblinjim vodama". Uto proe neka ribarska ena i prepozna zemljovid u praini, nasmijei se, pa dobaci dva bakrenjaka prema Hakiemu. On ih vjeto uhvati u zraku usput gurnuvi laktom derana koji ih je pokuao predusresti, te ih sakrije u pojas. "Blagoslov na va dom, gospoja", dovikne on za dobroinitelj i com. "A to je bilo s carevinom?" priupita Ran-tu bojei se za svoju priu. "to? Ah, da. Izgleda da je neki od avanturista dospio na sjever u potrazi za mitskim zlatom, pronaao prijevoj kod Cive i naposljetku se skrasio u Rankanskoj carevini. Kasnije je njegov unuk, carski general, pronaao dnevnik svoga pretka. Poveo je vojsku na jug slijedei djedov nekadanji put i zauzeo grad. Odavde je organizirao pomorski pohod oko Rta sve do kraljevine Ilsig, zauzeo je, i ukljuio u Rankansku carevinu zauvijek". "I tako smo mi danas carski podanici", gorko otpljune jedan od derana. "Pa ne ba sasvim", ispravi ga Hakiem, nestrpljiv da dovri priu. "Premda je kraljevina pala, Planinska Plemena iz nekog razloga nastave pruati otpor carskim pokuajima da koristi Veliki prijevoj. Radi toga su uspostavljene karavanske rute". Pogled mu zamiljeno odluta u daljinu. "To su bili dani kad je Utoite procvalo. Tri ili etiri karavane svakoga tjedna, natovarene svakakvim blagom i trgovakom robom. Ne ova dananja mizerija od opskrbnih karavana koje nam sada dolaze - ne, nego velike karavane kojima je trebalo pola dana da uu u grad". "to se dogodilo?" upita jedan od zadivljenih derana. Hakiemove oi potamne. On pljune u prainu. "Prije dvadeset godina Carevina je uspjela raspriti Planinska Plemena. Kad je tako otvoren Veliki prijevoj vie nije bilo potrebe riskirati velike karavane preko pustinjskog pijeska to vrvi banditima i pljakaima. Utoite se srozalo na rugalicu svoje negdanje slave, pribjeite za ljudski otpad koji vie nema poi kamo drugamo. Zapamtite moje rijei, jednoga e dana ovdje ivjeti vie lupea nego pristojna svijeta, a tada..." "U stranu, stare!" Noga obuvena u sandalu spusti se na zemljovid izbrisavi ga i rastjeravi derane lijevo i desno. Hakiem se u strahu skutri pred sjenom jednoga od Vragodlaka, pet elitnih tjelesnih straara koji su u grad dopratili novoga guvernera. "Stani, Zaloare!" Namrteni gorostas se ukoi na zvuk zapovjedna glasa i okrene glavu prema mladiu zlaane kose koji je stupio na mjesto dogaaja. "Od nas se oekuje da upravljamo ovim ljudima, ne da ih batinama tjeramo na pokornost". inilo se udnim vidjeti mladia kako kori okorjela veterana puna oiljaka s ranijih pothvata, ali krupniji ovjek samo spusti pogled. "Moje isprike, Vaa Visosti, ali Car je zapovijedio neka donesemo red i zakon u ovaj avolji brlog, a jezik batine je jedini kojega ovaj olo razumije". "Car - moj brat - dao mi je ovaj grad na upravljanje na nain kako to ja izaberem, i zapovijedio mi je neka s ljudima postupam blago tako dugo dok ne prekre neki zakon". "Da, Vaa Visosti". Mladi se okrene k Hakiemu. "Nadam se da nismo pokvarili tvoju priu. Evo, dri - moda e ovo nadoknaditi moguu tetu". On poloi dukat na Hakiemov dlan. "Zlato!" isceri se Hakiem. "Zar misli da e jedan jadni komadi zlata izbrisati strah ove jadne, malene djece?" "to!" zaurla Vragodlak. Zar ovih ulinih takora? Uzmi Prinev novac i budi zahvalan to te-" "Zaloar!"

"Ali, Vaa Visosti, ovaj ovjek samo iskoritava Vau-" "Pa neka, zlato je moje i mogu ga dati..." On poloi jo nekoliko dukata na Hakiemov isprueni dlan. "A sada, hajdemo, elim vidjeti sajmite". Hakiem se duboko nakloni ne obazirui se na Vrgodlakov mrani pogled. Kad se opet uspravio, derani su se opet okupili oko njega. "Je li to bio Princ?" "Moj tata kae daje on velika srea za grad". "Moj tata kae daje premlad za svoj posao". "Manemoj!" "Car ga je poslao ovamo da si ga makne s puta". "Tkotitokae?" "Kaemojbrat! On podmiuje straare otkako zna za sebe i nikad nije imao problema sve dok nije doao ovaj Princ. On i one njegove kurve i ti njegovi Vragodlaci". "Oni e sve promijeniti. Pitaj Hakiema... Hakieme?" Derani su se bili okrenuli prema svome tumau, ali Hakiem je ve odavno odmaglio sa svojim novim bogatstvom prema hladnim dubinama najblie krme. III Plan

"Vjerojatno ve znate da ste vas petorica odabrani da ostanete ovdje sa mnom u Utoitu nakon to se ostala poasna straa vrati u glavni grad". Princ Kadakithis zastane da svakoga od petorice mukaraca pogleda u lice. Zaloar, Pourne, Quag, Razkuli i Arman. Svaki od njih je iskusni veteran, i svaki vjerojatno poznaje svoj posao bolje nego to Princ zna svoj. Princu njegovo kraljevsko obrazovanje pomogne da prikrije svoju nervozu i da s ratnicima ukrsti pogled bez treptaja. "im se sutra zavre ceremonije bit u zatrpan problemima u raiavanju zaostalih predmeta u civilnom sudu. Znajui to, inilo mi se mudrim da vam odmah raspodijelim zadatke i dam potrebne upute, kako biste mogli krenuti na posao bez ekanja na detaljne zapovijedi". On mahne rukom pa se petorica ljudi pribliie zemljovidu Utoita to je visio na zidu. "Zaloar i ja smo ve razgledali grad. Njegov e vas izvjetaj poblie upoznati s opim prilikama, a svaki e od vas jo posebno istraiti stanje i meusobno se obavijestiti o pojedinostima. Zaloar?" Najvii od petorice vojnika istupi naprijed i prijee rukom preko zemljovida. "Lupei Utoita plutaju s vjetrom poput smea, koje i jesu", pone ovaj. "Zaloar!" ukori ga Princ. "Daj svoj izvjetaj bez svojih dodataka i ocjena." "Da, Vaa Visosti". ovjek je odgovorio lagano se naklonivi. "Ali ovdje zaista postoji sistem koji prati istone vjetrove". "Vrijednost nekretnina ovdje ovisi o smradu", rastumai Kadakithis. "To se moe rei a da se ljude ne poistovjeuje sa smeem. Oni su ipak jo uvijek carski podanici". Zaloar kimne glavom i opet se okrene prema zemljovidu. "Podruje s najmanje kriminala protee se ovdje, du istonog ruba grada", izjavi on, pokazujui rukom. "Tu su najraskonije palae, ugledna konaita i gostionice, i hramovi, a svi imaju svoje vlastito privatno osiguranje i obranu. Zapadno od toga pojasa grad se uglavnom sastoji od obrtnika i uslunih djelatnosti. Ovdje praktiki nema kriminala osim povremene sitne krae." Krupni ratnik zastane da dobaci pogled prema Princu, pa nastavi: "Kad se prijee Avenija Procesija stvari se postepeno pogoravaju. Trgovci se nadmeu koji e prodavati vie ukradene ili nezakonite robe. Veinom te robe snabdijevaju ih krijumari koji se otvoreno slue dokovima za istovar s brodova. to ne otkupe trgovci prodaje se na sajmitu." Zaloarov stav vidno otvrdne kad je pokazao slijedee podruje.

"Ovdje je nerazmrsiva zbrka ulica koju nazivaju Labirintom. Svi se slau da je to najgori dio grada. Umorstva i oruana pljaka su ovdje redovna i normalna pojava u bilo koje doba dana i noi, a poteni graani ne usuuju se ovamo kroiti bez jake oruane pratnje. Dano nam je na znanje da nijedan pripadnik garnizona nee ovamo ui ni sluajno, a je li to iz straha ili su svi redom podmieni..." Princ buno proisti grlo. Zaloar zgri lice u grimasu, pa nastavi opisivati slijedee podruje. "Izvan gradskih zidova na sjeveru smjeteni su bordeli i kockarnice. Skoro da i nema prijava o kriminalu u tome kvartu, ali vjerujemo da je to prije stoga to stanovnici ne ele imati posla s vlastima nego to kriminala zaista ne bi bilo. Sasvim na zapadu grada naselje je potleuica gdje ive prosjaci i propalice, opepoznati kao Nizvjetrovci. Izmeu svih stanovnika koje smo dosad vidjeli, ovi izgledaju najbezopasniji". Zavrivi svoj izvjetaj, Zaloar se vrati na svoje mjesto a Princ se opet obrati svima. "Vai prioriteti, do novih zapovijedi, bit e kako slijedi", objavi on paljivo ih motrei. "Prvo, sustavno i temeljito eliminirati kriminal na istoku grada. Drugo, zatvoriti dokove krijumarima. Kad to dovrite, oglasit u neke nove zakone koji e vam omoguiti da krenete protiv bordela. Do toga trena oekujem da u poistiti zaostale sudske poslove do te mjere da moemo sainiti djelotvoran plan kako da se uhvatimo u kotac s Labirintom. Pitanja?" "Oekujete li kakvih problema s lokalnim sveenstvom u svezi s gradnjom novih hramova Savankali, Sabeliji i Vashanki?" upita Pourne. "Dakako", potvrdi Princ. "Ali te e potekoe vjerojatno biti vie diplomatske nego kriminalne. Stoga u ih rjeavati osobno, pa ete se vi moi posvetiti svojim zadacima." Vie nije bilo pitanja, pa Princ prikupi odvanost za zavrnu rije. "A to se tie vaeg ponaanja dok izvravate svoje zapovijedi..." Kadakithis uini dramatinu stanku da bi okupljene ratnike promotrio tvrdim pogledom. "Ja znam da ste vi iskusni vojnici navikli da se zaprekama suprotstavite golim elikom. Razumije se samo po sebi da imate dozvolu braniti se ako vas netko napadne, ili obraniti bilo kojeg graanina ovoga grada. S druge strane, ja neu trpjeti surovost i nepotrebno prolijevanje krvi u ime Carevine. togod vi osobno osjeali, ne smijete potegnuti maa na bilo kojega graanina ukoliko nije dokazano - ponavljam, dokazano - da je kriminalac. Gradski stanovnici su vas, na vijest kako dolazite, ve ionako krstili Paklenim Psima - a kako ujem, sad vas nazivaju Vragodlacima. Pripazite da taj nadimak opisuje samo ustrinu kojom obavljate svoj posao, nikako ne i nau ud. To je sve." Petorica mukaraca razmijenili su mrane poglede i prigueno mrmljanje. Premda njihova odanost Carevini nije dolazila u sumnju, Kadakithis je u dubini due pitao sama sebe smatraju li ga oni zaista dostojnim predstavnikom te Carevine.

John Brunner SMRTNE PRESUDE

( Sentences of Death 1979 ) 1. injenica da je pisarnica gazde Melilota zauzimala ekskluzivan poloaj, i prednjom stranom gledala na Guvernerovo etalite, ve je sama po sebi bila mjera opadanja dobre sree Utoita. Plemi iji je djed na tomu mjestu bio izgradio prekrasni obiteljski dvorac, protratio je imetak na kartama, da bi napokon spao na to da svoje dane vegetira u otmjenom pijanevanju na bogekom treem katu od prua i blata, poloenom na ono to je neko bilo krov, dok je kat nie Melilot instalirao svoj danomice sve brojniji personal i pokrenuo posao s knjigama - a takoer i poslanicama. U vrue bi dane smrad iz knjigovenice, gdje se kuhalo ljepilo i u kou se utiskivali reljefi, uspjeno natjecao s odvratnim vonjem oko Klaonike Poljane. Pa ipak, da se ne bi shvatilo krivo, nije ba svaija srea bila u opadanju. Za to nam primjer daje Melilotova sudbina. Prije deset godina sva se njegova imovina svodila na odjeu to ju je imao na sebi i pisarski pribor; tad je radio pod vedrim nebom, ili bi se skutrio pod nadstrenicu kakva trpeljiva trgovca, a klijentela mu je bila ograniena na siromane parniare to bi dolazili u grad i koji bi, prije no to bi se pojavili u Palai pravde, morali podnijeti pisane saetke svoje argumentacije, te na nepovjerljive nepismene kupce robe stranih trgovaca, a koji su eljeli dobiti pisana jamstva o njezinoj kakvoi. Jednog nezaboravnog dana, neka je luda od njega zatraila da zapie injenice relevantne za parnicu to je upravo bila u toku, i koje bi zasigurno uvjerile suca ako sa sadrajem toga zapisa ne bi bila upoznata i protustranka. Melilot je to navrijeme shvatio pa je napravio jo jedan primjerak. Za to je primio bogatu nagradu. Danas se, osim to se bavio pisarskim zanatom - uglavnom preko opunomoenika specijalizirao i za krivotvorenje, ucjenjivanje i lano prevoenje. I tako je bio ba onakav gazda kakvom se, kad je dola, nadala Jarveena iz Zaboravljena Luga, napose zato to ga je njegovo stanje, koje se dalo naslutiti iz osava lica i debeljukastosti tipa buci-buci, inilo ravnodunim na godine i izgled njegovih namjetenica. * * * Usluge to ih je pruala pisarnica, ba kao i ime njezina vlasnika, bili su jasno opisani na pol tuceta jezika i tri jasno razliita pisma, slovima uklesanim u kamenu fasadu zgrade, kojoj su prozor i vrata bili, ruenjem izmeu njih postavljena zida, spojeni u jedan veliki ulaz (to je donekle ugroavalo stabilnost gornjih katova) tako da bi klijenti mogli priekati u zaklonu dok se ne pojavi netko tko razumije njima potreban jezik. Jarveena je svoj materinji jezik, jenizedski, znala dobro i itati i pisati. Tu se i krio razlog zbog kojeg ju je Melilot odluio uzeti. Nijedna konkurentska tvrtka u Utoitu u tom asu nije bila sposobna ponuditi toliko jezika. Pa ipak je moglo proi i dva mjeseca - to se zapravo ba i bilo dogodilo - a da se ne pojavi niti jedna muterija sa eljom da joj se neto prevede s jenizedskog ili na nj, zbog ega je Jarveena uvelike postala statusnim simbolom. Marljivo se hrvala s rankanskim, dvorskom verzijom pukoga dijalekta, zato to je trgovcima bilo drago da se misli kako im je roba dovoljno otmjena daje kupuje i plemstvo, pa makar se iskrcali i nou, dolazei sa Strvinarskoga otoka, a dobro je napredovala i sa svagdanjim ulinim govorom, u kojem su siromaniji klijenti eljeli da im se sroe svjedoanstva ili kupoprodajni ugovori. Pa ipak je bila prisiljena, kako bi neim ispunila radno vrijeme, prihvaati se i niih poslova. Bilo je podne, i trebalo je obaviti jo jedan takav nii posao.

Ako se poruka eljela prenijeti onima koji najvie osjeaju potrebu za pisarskom pomoi, oito je malo smisla imalo uzdati se u pisanu rije; zbog toga je Melilot imao ekipu djeaia posebno slaana i prodorna glasa, pa bi ovi paradirali okolnim ulicama i reklamirali njegove usluge uzvicima, ulagivanjem a pokatkad ak i moljakanjem. Bio je to zamoran posao, i djeci bi od njega poesto znalo promuknuti grlo. Zbog toga bi triput dnevno nekom bilo stavljano u zadau da im odnese krepku uinu od kruha i sira i pia spravljena od meda, malo vina ili jakoga piva te probranih mirodija. Otkako se zaposlila Jarveena je, kad bi nastupio as da se obavi taj posao, poesto bila od svih najmanje zauzeta drugim dunostima. I tako se nala na ulici, gdje je dijelila Melilotove obilne darove, ba u trenutku kad se pojavio asnik kojeg je znala i poimence, i poeo se ponaati na krajnje neobian nain. Bio je to satnik Aye-Gophlan, iz straarnice na uglu Avenije Procesija. On je u prolazu nije ni opazio, no to ba i nije bilo tako udno. Razlog je tome bio to je i sama izgledala kao djeak - ili je bar bila slinija djeaku od bucmastog plavog derana kome je upravo davala njegovu porciju. Kad ju je Melilot bio uzeo, bila je sva u prnjama, i on je bio navro na to da joj kupi novu odjeu, cijenu koje e joj, neizbjeno, ustegnuti od siune provizije to ju je dobivala za obavljeni posao. Bilo joj je svejedno. Sa svoje je strane zahtijevala samo doputenje da sama odabere svoje ruho: koni kaputi kratkih rukava s prednje strane posve prekriven ipkom; jahae hlae do pola listova; izme u koje je te hlae mogla zadjenuti, pojas da ima na to objesiti pisarsku pernicu s perima od trske, krutu ploicu tua i loni za vodu te perorez i smotke gruboga papira od trske; a isto tako i plat koji bi joj nou sluio umjesto pokrivaa. A uvrivala ga je srebrnom iglom - svojim jedinim blagom. Melilot se tome smijao, mislei da je razumio. Imao je ljepukasto cure godinu dana mlau od petnaest, koliko je Jarveena bila priznala, i ta bi obino amarala egrte kad bi joj ovi postavili zasjedu u mranom prolazu da joj ukradu poljubac, i razlozi su bili dovoljno oiti da bi bilo potrebno ikakvo objanjenje. Ovo s tim, meutim, nije imalo ba nikakave veze. Nita je vie nije imala ni injenica da je sa svojom preplanulom koom, siunim stasom, kratko podianom crnom kosom i mnogim vidljivim brazgotinama Jarveena, bez obzira na ruho, jedva i sliila djevojci. Bilo je tu mnotvo protuha - od kojih su mnogi bili plemenite krvi - posve ravnodunih na spol mladih stvorenja koje bi silovali. Osim toga, Jarveena je sve takve doivljaje bila sposobna preivjeti; da nije bila, zacijelo nikad ne bi ni stigla do Utoita. I zato ih se vie nije bojala. Ali se zato na njih duboko - i gorko - gnjevila. I jednog e dana jedan od njih, koji njen gnjev zasluuje vie od ostalih, platiti bar za jedno od svojih bezbrojnih zlodjela. Na to se bila zaklela... ali joj je tada bilo svega devet godina, i kako je vrijeme prolazilo, tako su anse za osvetu postajale sve tanje. Sad je u to jo jedva i vjerovala. Pokatkad bi sanjala da nekom drugom ini ono to su drugi uinili njoj, pa bi se probudila jeei od stida, to nije mogla objasniti drugim pisarskim egrtima s kojima je dijelila spavaonicu u kojoj je nekad spavao plemi koji je sada hrkao i povraao i stenjao i hrkao u zaklonu primjerenijem svinjama negoli ljudskom biu, a s krive strane velianstveno oslikana plafona. Zbog toga joj je bilo ao. Veina joj je drugova bila draga; neki su bili iz uglednih obitelji, jer tu nije bilo kola izvan onih hramskih, u kojima su redovnici imali zlu naviku da djeci pune glave mitovima i legendama kao da im je bilo ivjeti u izmiljenu svijetu, i kao da se od njih nije oekivalo da skrbe za sebe. A ako ne bi nauili itati i pisati bar svoj roeni jezik, nali bi se u opasnosti da ih prevari svaki lukavi mukler u gradu. Pa ipak, kako se mogla sprijateljiti s onima koji su ivjeli u mekoti i sigurnosti, i koji se ni do poodmake dobi od petnaest ili esnaest godina nikad nisu morali boriti za ivot prebiranjem po jarcima i hrpama smea? * * * Satnik Aye-Gophlan bio je u civilu. Ili je bar mislio da jest. On nipoto nije bio tako bogat da bi si osim uniformi mogao priutiti jo kakvu odjeu, a gardist ih je bio obavezan posjedovati bar nekoliko - jednu za carev roendan, drugu pak za gozbu u ast proslave

brigadnog boanstva-zatitnika, pa jo jednu za dnevnu gardistiku slubu, pa jednu za nonu gardistiku slubu, pa jo jednu za pogrebne ceremonije... Obini su vojnici imali vie sree. Ako bi im ruho bilo manjkavo, onda bi asnike optuili za krtost. Nu koliko je ve vremena prolo od doba kad je kroz grad prolazilo dovoljno karavana da bi mitom mogle pokriti svu rasko koja se zahtijevala od gardista? Vremena su doista bila teka, kad se najbolje u to se jedan asnik zabavljen privatnim poslovima mogao preruiti svodilo na vanjsko ruho u boji ljive s rupom smjetenom tono tako da kroz nju moe zabljeskati oklop na preponama. Ugledavi ga, Jarveena je najednom pomislila na pravdu. Ili, da budemo blie istini, na poravnanje. Moda vie i nije bilo nikakve nade da bi mogla izmiriti raun s protuhom koja joj je ubila roditelja i opljakala njihovo imanje, zdrave pretvorila u roblje a napol poludjele vojnike pustila na djecu da na njoj, posred dima i lomljave greda, utauju pohotu dok je selo to su ga njegovi itelji nazivali Lugom nestajalo s pozornice povijesti. No sa ivotom se moglo uiniti jo toliko toga. Hitro je istrgla pehar kojemu je dopustila da i predugo oklijeva u rukama tog, na svu sreu posljednjeg od Melilotovih djeaka zaduenih za publicitet. Njegov je pokuaj da se poali srezala mrtenjem koje joj je kou na elu spustilo taman dovoljno da otkrije brazgotinu koja je u normalnim prilikama bila pokrivena uvojkom. Bilo je to sredstvo koje je drala u priuvi za sluaj kad sva ostala zataje. I to je pokazalo eljeno djelovanje: djeak je progutao to to je imao u ustima, prepustio joj pehar i vratio se na posao, zastavi pritom samo da se pomokri uza zid. 2. Ba kao to je Jarveena i oekivala, Aye-Gophlan je nehajno obiao blok, povremeno se osvrui kao da se bez svoje uobiajene pratnje od est visokih mukaraca osjea pomalo nesigurno, pa poao prema stranjem ulazu pisarnice - onom u vijugavoj ulici u kojoj su se okupili trgovci svilom. Nije ba svim Melilotovim muterijama bilo jako stalo do etnje avenijom.obasjanom suncem i punom svijeta. Jarveena je vinski vr, tanjur i pehar to ih je bila donijela gurnula u ruke egrtu jo premladu za protivljenje, pa mu zapovjedila da ih vrati u kuhinju - koja je bila kraj knjigovenice, dijelei s njom ognjite. Potom se prikrade Aye-Gophlanu iza lea i diskretno se nakalje. "Satnie, mogu li ti ime pomoi?" "Oh..!" asnik se prepao; ruka mu je poletjela prema neem tapolikom pod platom, a to je nesumnjivo bio vrsto smotan svitak. "Oh... Dobar ti dan! Mui me neto glede ega bih se elio posavjetovati s tvojim gazdom." "Sad upravo jede podnevnu uinu", odgovori Jarveena primjereno smjernim tonom. "Dopusti mi da te odvedem do njega." Melilotu nikad nije bilo ba jako drago da ga prekidaju usred ruka ili drijema koji bi potom uslijedio. Pa ipak, u Aye-Gophlanovu je ponaanju bilo neto to je Jarveenu uvjerilo da je zasigurno rije o sasvim izvanrednom sluaju. Otvorila je vrata Melilotove privatne radne sobe, najavila posjetitelja dovoljno brzo da preduhitri gazdin bijes zato to mu odvraa panju s golema kuhanog jastoga to je leao pred njim na srebrnom pladnju, i poalila to ne postoji nikakav nain da prislune ono to je meu njima uslijedilo. On je, meutim, bio odvie oprezan a da bi se upustio u takav rizik. * * * Najvie emu se Jarveena nadala bilo je nekoliko novia premije u sluaju da se taj posao s Aye-Gophlanom pokae unosnim. I zbog toga se vrlo iznenadila kad ju je pola sata kasnije Melilot pozvao k sebi u sobu. Aye-Gophlan je jo bio tu. Jastog se ve bio ohladio, nedirnut, ali se popilo mnogo vina. Kad je ula, asnik joj uputi sumnjiav pogled.

on.

"To je dakle ta utokljunka za koju dri da bi mogla razrijeiti zagonetku?" upita

Jarveeni zastane srce. Kakva je to lukava izlika Melilotu na umu? Ipak smjerno prieka na jasne zapovijedi. A one su dole smjesta, izgovorene debeljkovim visokim i pomalo kenjkavim glasom. "Satnik ima spis koji je potrebno deifrirati. I on ga je, vrlo razumno, donio nama, koji prevodimo s vie stranih jezika no ijedna slina tvrtka! Posve je mogue daje spis na jenizedskom, koji ti odlino poznaje... iako ja, avaj, ba i ne." Jarveena sejedvice svladala da ne zahihoe. Da je dokument bio na ijednom poznatom jeziku ili pisan ijednim poznatim pismom, jamano bi ga Melilot prepoznao - bez obzira na to bi li se odmah znao pobrinuti i za prijevod. To je onda znailo - hm! ifra! Vrlo zanimljivo! Kako jedan gardijski asnik moe doi do poruke pisane ifrom koju ne razumije? Pogleda ga s oekivanjem, iako ne i jako gorljivo, i tad joj Aye-Gophlan, s mnogo snebivanja, preda svitak. Niim ne odavi da je podigla pogled, Jarveena je ipak registrirala siuno Melilotovo kimanje glavom. Morala se suglasiti s njim. Ali... to, za ime svijeta! Samo ju je strahovita sposobnost vladanja nad sobom spasila toga da ispusti dokumnet. Ve i od samog pogleda zavrtjelo joj se u glavi, kao da joj se oi ukriuju i protiv volje. Na trenutak bi joj se uinilo da ga ita posve jasno, a tek jedan otkucaj srca potom... vrsto se pribere. "Gospodine, ja mislim daje to zaista jenizedski, ba kao to si i pretpostavljao", izjavi Jarveena. "Misli?" prohripe Aye-Gophlan. "Ali Melilot se kleo da e ga znati smjesta proitati!" "Moderni bih jenizedski i znala, gospodine satnie", objasni Jarveena, "no ovdje prepoznajem ceremonijalni dvorski stil, koji je ovjeku poput mene teak ba koliko bi i carski rankanski bio teak obanu naviklom da spava sa svinjama." Uvijek je politiki mudro, kad se nekome ovako obraamo, aludirati na vlastitu inferiornost. "Na svu sreu, a zahvaljujui golemoj gazdinoj knjinici, o tome sam posljednjih tjedana stekla ira znanja; i uz pomo nekih knjiga koje on posjeduje mogla bih se ponadati da u iz svega razumjeti bar sukus." "Koliko bi to moglo potrajati?" upita Aye-Gophlan. "Oh, da budemo sigurni, recimo dva do tri dana", upadne Melilot tonom koji nije podnosio protivljenja. "S obzirom na to da je rije o tako neobinoj zadai, razumije se da emo novac uzeti samo ako to uspijemo prevesti na zadovoljavajui nain." Jarveena gotovo i po drugi put ispusti svitak. Nitko ne pamti da je Melilot jo ikad prihvatio posao a da unaprijed nije uzeo bar polovicu. U tom se, dakle, listu papira zacijelo krije neto zaista izuzetno... I naravno da se krije. I to joj je prosinulo ba u tom trenutku, pa je morala skupiti svu snagu volje da joj zubi ne zacvokou. "ekaj me tu", rekao je debeljko s mukom ustajui na noge. "Vraam se kad ispratim satnika." * * * U trenutku kad su se vrata zatvorila, Jarveena baci svitak na stol, do Melilotova tanjura - i poeli, to je u svemu bilo pomalo irelevantno, da jastog nije tako netaknut, jer bi tada mogla neopazice otkinuti komadi. Slova su se poela izvijati u nove uzorke ak i kad se trudila da ih ne gleda. A onda se Melilot vrati, ponovno sjedne u stolac i otpije iz ve napola ispranjena vinskog pehara.

"Kako si lukava, mala lasico!" ree tonom angrizava divljenja. "No jesi li zaista tako bistroumna da posve jasno zna zato ni on ni ja - pa ni ti! - ne moemo proitati taj spis?" Jarveena proguta slinu. "Na spisu je urok", ree nakon kratke stanke. "Da! Da, doista jest! I to je bolje od ijedne ifre ili tajnoga pisma. Izuzmemo li oi onoga kojemu je taj spis upuen, nitko ga drugi nee dva puta proitati na isti nain." "Kako da to satnik nije shvatio?" Melilot se zasmijulji. "Da bi ovjek postao gardijski satnik", ree, "nije mu nuno da zna itati i pisati. Jo bi bio sposoban nekako odrediti da li pisar, koji uzima njegov krii na straarski izvjetaj, dri papir naopako; no pojavi li se ita kompliciranije, glava mu poinje plutati." Dohvatio je jastoga, otkinuo mu klijeta i zdrobio ih zubima; niz bradu mu potee ulje i zakaplje po zelenoj halji. Pone iz njih cupkati meso i nastavi: "Alije u svemu zapravo najzanimljivije kako je doao do toga. Pokuaj pogoditi." Jarveena odmahne glavom. "Jedan pripadnik carske tjelesne garde iz Rankea, iz odreda koji je pratio princa Generalskom cestom, svratio je u zoru u mjesnu straarnicu da izvri smotru. Oito se potrudio da postane vrlo nepopularan, i to do te mjere da je Aye-Gophlan, kad je ovom ispao smotak a da to nije ni opazio, mislio vie o njegovu skrivanju negoli o vraanju. Zato je bio spreman povjerovati da bi carski asnik nosio dokument pisan starim kienim jenizedskim, o tome ja nemam pojma. Moda je i to dio magije." Ugurao je u usta nekoliko zalogaja sonoga mesa pa se neko vrijeme posveti vakanju. Jarveena se potrudi ne sliniti. Da bi nekako skrenula vlastitu panju, ree prvo to joj je palo na um: "Zato ti je sve to ispriao...? O, kako sam glupa. Jasno da nije." "Ispravno." Melilot ju je pogledao samodopadno. "Za ovo zasluuje okusiti jastoga. Na!" Dobaci joj komad koji je, prema njegovom shvaanju, bio vrlo velikoduan, a s njim i komad kruha; ona ih uhvati u zraku, propenta zahvalu i vuje ih prodre. "Mora skupiti snagu", nastavi tusti pisar. "Imam za tebe vrlo odgovornu zadau, koju bi trebalo obaviti jo noas." "Zadau?" "Da. Carski asnik koji je izgubio svitak zove se Nizharu. On i njegovi ljudi smjestili su se u paviljonima u dvoritu guvernerova dvorca; oito se boji kontaminiranja do kojeg bi moglo doi ako bi se nali u vojarnama s mjesnom vojskom. "Kad se veeras spusti mrak, kriom e ga potraiti, i raspitati se bi li on dao vie za povrat svitka i ime ovjeka koji gaje zdipio, ili za uvjerljiv no laan prijevod koji bi nezakonita posjednika naveo na kakav nepromiljen in. Koliko ja to mogu prosuditi", zakljuio je pobonim tonom, "mogao ga je ispustiti i namjerno. Hm?" 3. Ovo nije ni sluajno bila prva zgoda nakon njezina dolaska da se Jarveena nala na ulici poslije redarstvenog sata. Nije joj bilo ak ni prvi put da kroz sjene mugne preko irokog prostranstva Guvernerova etalita do zida dvorca i preko njega se uspentra, okretna poput majmuna unato silnim brazgotinama na mjestu gdje joj desna dojka nikad vie nee izrasti. Duga praksa olakala joj je da zbaci plat, smota ga u valjak ne mnogo deblji od pojasa s novcem, uvrsti ga oko sebe i pojuri verui se uz zgodne oslonce za noge i ruke u vanjskome zidu za koje se pazilo da se ne popune, i to za debelo mito, kad bi se glavni zidar pozabavio redovitim godinjim popravljanjem fuga. Pa ipak joj je to bilo neosporno prvi put da se morala pozabaviti pripadnicima udarnih trupa iz Rankane, a koji su se nali s druge strane. Jedan se od njih, na njenu zlu sreu, u trenutku kad se Jarveena spustila, upravo olakavao iza rascvjetala grma, pa je bilo

dosta da joj samo gurne drku koplja medu noge. Ona je samo dahnula i prostrla se koliko je duga i iroka. Melilot je, meutim, sve to bio predvidio, pa je Jarveena ve imala gotovu priu i dokaze kojima ju je mogla potrijepiti. "Nemojte me tui, ja vas preklinjem! Nisam mislila nita zla!" zacvili ona, potrudivi se da joj glas zazvui to je mogue djetinjastije. Nedaleko se, u zidnome stalku, cijedila zublja; vojnik Jarveenu desnicom digne na noge, stiskom okrutnim poput stiska eline stupice, pa je odvue do baklje. Negdje iz smjera paviljona, to su od njezina posljednjeg posjeta iznikli poput gljiva poslije kie izmeu ulaza u Palau pravde i zbijenih hambara na sjeverozapadnom kraju dvorskog zemljita, pojavi se narednik i poe prema njima. "to si to uhvatio?" zabruji prijeteim basom. "Gospodine, nisam mislila nita zla! Morala sam uiniti to mije rekla gospodarica, inae bi me pribili na hramska vrata!" To ih je obojicu malo osupnulo. Vojnik za malenkost opusti stisak a narednik se prigne blie daje bolje pogleda u blijedom svjetlu zublje. "Po tome sudim da ti slui Argashevu sveenicu?" ree naposljetku. Bio je to logian zakljuak. Kad bi se umorili od ivota, njegovi bi najodaniji tovaoci dobrovoljno putali da ih objese na njen est metara visoki hram, gdje bi gladovali do smrti. Jarveena, meutim, ustro odmahne glavom. "N-ne, gospodine! Dyareelinu!" - i tako imenovala boicu koja je, zbog krvoednosti svojih poklonika, bila zabranjena ve trideset godina. Narednik se namrti. "Kad smo pratili princa Avenijom Hramova, njeno svetite nisam vidio ba nigdje!" "N-ne, gospodine! Njezin je hram razoren, ali su njeni tovaoci ostali!" "Zar doista!" proguna narednik. "Hmm! ini mi se da bi o ovome svakako trebalo izvijestiti zapovjednika!" "Je li rije o zapovjedniku Nizharuu?" upita Jarveena gorljivo. "Kako? Otkuda zna kako se on zove?" "Moja me gospodarica poslala ba njemu! Vidjela ga je danas ujutro kad je iziao u grad, i njegova ju je ljepota toliko obuzela da mu je odluila smjesta poslati poruku. Ali je sve to moralo ostati tajna!" Jarveena se potrudila da joj se u glasu pojavi drhtaj. "A sad sam ja to izlanula, i ona e me predati Argashevim sveenicimai... O, sa mnom je gotovo! Isto mi je kao da sam ve mrtva!" "Smrt jo moe priekati", ree narednik, donijevi brzu odluku. "Ali bi zapovjednik zacijelo elio uti sve o tim Dyareelancima. Mislio sam da danas toj staroj kuji jo samo luaci u pustinji odaju tovanje... Hej, to ti je to o boku?" Podigne to na svjetlo. "Torbica s pisaim priborom, ha?" "Da, gospodine. To mi je glavni posao kod gospodarice." "Ako zna pisati, emu osobno prenositi poruke? To sam oduvijek govorio. O, mislim, zacijelo si njena pouzdanica, jel?" Jarveena ustro zakima glavom. "Tajna koja se povjeri nije vie tajna, i pred nama je jo jedan dokaz te izreke. Nu, idemo!" Pri svjetlosti dviju uljanica napunjenih, sudei po smradu, treerazrednim ribljim uljem, Nizharu je iskretao sve stvari u svom paviljonu, u emu mu nije pomagao ak ni posilni. Ispraznio je ve dvije mjeu okovane drvene krinje i spremao se isto uiniti i s treom, dok je posvuda po podu leala razbacana posteljina njegova poljskog kreveta od drveta i platna, a desetak je torbi i kesa bilo ispranjeno, ali ne i ponovno napunjeno. Kad je narednik podigao skut atora, Nizharu pobjesni i zaurla neka ga ne smetaju. Jarveena je, meutim, ve prvim pogledom shvatila situaciju pa ree jasnim i vrstim glasom: "Pitam se da sluajno ne trai svitak." Nizharu se sledi, i to u takvu poloaju da mu je na lice palo svjetlo. Svjetloputijeg mukarca od njega nikad nije ni vidjela: kosa mu je bila nalik na ispranu vunu a oi iverci ljetnoga neba. Pod nosom uiljenim poput ptijega kljuna, tanke su mu usne uokvirivale njegovane zube koje je kvario samo okrznuti gornji desni sjekuti. Bio je vitak i oito veoma

snaan, jer je upravo izvrtao krinju teku najmanje pedeset kila, a miice su mu se pritom jedva i napele. "Svitak?" upita je tiho i spusti krinju. "Kakav svitak?" Jarveeni je bilo vrlo teko odgovoriti. Osjeala je da e joj srce stati. itav se svijet zanjihao. Morala je skupiti svu snagu da bi odrala ravnoteu. ula je kako u daljini narednik veli: "Nama nije spominjala nikakav svitak!" I tada joj se, to ju je zaudilo, ponovno vratio dar govora. "To je istina, zapovjednie", ree. "La je bila nuna da me ne ubiju prije no to doem do tebe. Jako mi je ao." U meuvremenu se bezglasno zahvaljivala nebesima na mrei dounika koji su Melilota tako dobro snabdjeli informacijama daje la bila uvjerljiva ak i tim strancima. "Ali mislim da si jutros jedan svitak ostavio na krivome mjestu...?" Nizharu je oklijevao samo trenutak. A onda se zaderao: "Van! A deka ostavite tu!" Deka! Dogodilo se udo! Da je Jarveena vjerovala u kakvo boanstvo, sad bi bio trenutak da mu obea prinijeti rtvu zahvalnicu. Jer to je predmnijevalo da je nije prepoznao. Priekala je da se zbunjeni narednik i vojnik povuku. Usta su joj bila suha, dlanovi vlani, a u uima je ula slabano zujanje. Nizharu tresne poklopcem krinje koju se upravo spremao preokrenuti, pa sjedne na nj i ree: "A sad objasni! I bit e bolje za tebe da to objanjenje bude u redu!" * * * I bilo je. I to izvrsno. Melilot gaje bio razradio veoma paljivo, i tijekom popodneva desetak ju je puta protjerao kroz dril. Bilo je obojeno s taman dovoljno istine da bude uvjerljivo. Aye-Gophlan je primao mito, i to je bilo notorno. (A to su inili i svi ostali u gardi koji su mogli biti od ikakve koristi ljudima bogatijima od sebe, no to velimo samo usput.) Imajui to u vidu Melilot je - a on je bio krajnje lojalan graanin i dosljedan potovatelj zakona, pa je, u to bi se mogli zakleti svi koji ga poznaju, glasno pozdravljao ustolienje Princa za novoga guvernera, te nestrpljivo oekivao obnovu grada - dosljedno pomislio da je to moda dio nekakva plana. Teko bi bilo i zamisliti da bi se carski asnik tako visoka ranga mogao odnositi tako nemarno prema neemu stoje oito bio najstroe povjerljiv dokument. Zar bi mu se to moglo dogoditi? "Nikada", promrmlja Nizharu, ali su mu nad usnu izbile kapi znoja. Zatim je dolazio skliski dio prie. Sad je sve ovisilo o tome eli li zapovjednik da i samo postojanje dokumenta ostane tajnom. Sad kad je znao da je on kod Aye-Gophlana, mogao je naprosto dozvati ljude, odmarirati do straarnice pa je pretraiti od podruma do tavana, jer je - bar prema onom to je Jarveena ispriala - Aye-Gophlan bio preoprezan a da bi ga preko noi povjerio prostome pisaru. Vratit e se u prvi slobodni dan, prekosutra ili jo dan kasnije, ovisno o tome s kojim e se kolegom asnikom moi zamijeniti za deurstvo. Melilot je, meutim, zakljuivao ovako: Ako je taj svitak tako vaan da ga je Nizharu nosio sobom ak i za svakodnevnog obilaska, onda je on zacijelo veoma tajan. I tu je, po svemu sudei, bio debelo u pravu. Nizharu je sve to sluao s napetom panjom, i alternativne planove djelovanja popratio mnogim kimanjem glavom. Melilot stoga nudi da za dolinu nagradu napravi laan prijevod sroen tako da AyeGophlana podbode na in zbog kojeg bi ga Nizharu mogao lako uhititi, a da se pritom nikad ni ne dozna da je uivao u privremenom posjedovanju svitka koji je po svim pravilima morao ostati u zapovjednikovim rukama. Neka samo tono kae to eli, i moe raunati da je ve uinjeno. Kad je ona - za koju je Nizharu zapravo vjerovao da je on, a to je nju vrlo veoma radovalo - zavrila svoje izlaganje, komandir se na trenutak duboko zamisli. Naposljetku se pone smjekati, iako mu se taj smjeak nikad nije popeo do oiju, pa vrstim i jasnim rijeima iznese svoje uvjete prihvaanja dogovora koji je Melilot bio dao u glavnim crtama.

Sve to na koncu okruni davanjem dva zlatnika, od neke njoj nepoznate vrste, pa to popratio obeanjem da e joj (njemu), ako oba ne stignu do Melilota, odrati kou, kao i velikim srebrnjakom od onih kakvima se slue u Ilsigu, namijenjenim "njemu". Potom zapovijedi vojniku, s kojim se nije upoznala, da je isprati do vrata i preko Guvernerova etalita. Ona mu se, meutim, im su sili s dvorskoga podruja, potrudi klisnuti pa pouri prema stranjem ulazu, putem Svilenoga Ugla. Budui daje Melilot bio bogat, mogao je sebi priutiti brave na vratima; bio joj je dao teki bronani klju i ona gaje sakrila u pernicu. eprtljavo gaje gurnula u kljuanicu, no prije no to gaje stigla okrenuti, vrata se irom otvore i ona zakorai kao da je pogoni neija tua volja. Bila je to ta ulica - ili bolje reeno uliica. A bila su tu i ona vrata s nadstrenicom. Izvana je sve bilo u redu. Ali s unutranje strane sve je bilo apsolutno, potpuno i bez ikakve rezerve krivo. 4. Jarveena je poeljela kriknuti, ali naprosto nije bila sposobna istisnuti dovoljno zraka. Strahovita joj je tromost obuzela miie, uinilo joj se da tone u ljepilo. Jo samo jedan korak, jasno je to osjeala, izmorio bi je do potpune iscrpljenosti; zbog toga se sva koncentrirala naprosto na to da se osvrne posvuda oko sebe, no ve je za nekoliko trenutaka poalila to je to uinila. Blijedo je sivkasto svjetlo proimalo itav prostor i pokazivalo joj visoke kamene zidove s obje strane, kamene kocke pod nogama, no gore nije bilo ba nita, izuzmemo li lelujavu maglu to bi povremeno poprimala sablasno blijede boje: prozrano ruiastu, plaviastu ili onu morbidnu fosforescentnu nijansu boje ribe na umoru. Pred njom je bio samo dugaki stol, strahovito i upravo groteskno dug, tako dug da bi za nj mogla sjesti eta vojnika. Trnci su joj pokuali zapuzati niz hrptenjau, ali u tome nisu uspjeli zbog udne uzetosti to ju je najednom obuzela. Jer ono to je upravo ugledala u svakom je pogledu odgovaralo opisima, izgovorenim aptom, doma Enasa Yorla. U itavoj su zemlji postojala samo tri Velika arobnjaka, dovoljno mona da ih ne bude briga to im posvuda buno izgovaraju imena: jedan je od njih bio Ranke, i taj je zadovoljavao potrebe dvora; drugi je bio Ilsig, i njega su drali najvjetijim; dok se trei, a zbog nekakva skandala, morao zadovoljavati mravim zalogajima u Utoitu, i taj je trei bio Enas Yorl. Ali kako je on uope mogao biti tu? Njegova je palaa bila na Pritanskoj ulici - ili, tonije, ispod nje - na mjestu gdje se grad ve poinjao tanjiti jugoistono od Avenije Hramova. Osim... Misao joj je prohujala iz sjeanja, i ona ju je pokuala potisnuti, i utala. Netko joj je jednom zgodom bio objasnio: Osim kad bi bila negdje drugdje. * * * Najednom se inilo kao da se stol skuplja, i njegov se drugi kraj primakne iz goleme daljine povukavi sa sobom i naslonja visoka naslona, slian prijestolju. U njemu je sjedila neobina pojava. Bila je odjevena u strahovito debeo, mnogoslojni plat od nekakva tamnosmea materijala, a na glavi je nosila visoki eir kojega joj je iroki obod nekako uspijevao zasjeniti lice ak i od sivoga svjetla to je dopiralo iz svih smjerova. Ali u toj su se sjeni arila dva crvena bljeska nalik na eravice, otprilike na mjestu gdje se inae u ljudi nalaze oi. Ta je spodoba u desnici drala svitak, djelimice razmotan, dok je ljevicom kuckala po stolu. Razmjeri su njenih prstiju bili abnormalni; za nekoliko ih se inilo da imaju viak zglobova a za druge da ih uope nemaju. Jedan mu se nokat iskrio kriavim bojama, no to je doskora prestalo.

Stvor podigne glavu, moglo bi se tako rei, i progovori. "Cura. Zanimljivo. Ali cura koja je... trpjela. Je li to bila kazna?" Jarveena je osjeala kao da joj pogled te dvije karminskocrvene one jabuice prodire ne samo kroz odjeu, nego i kroz put. Nije bila kadra progovoriti ni rijei, no kad bi i mogla, ne bi imala to. "Ne", izgovori arobnjak - jer to nije mogao biti nitko drugi. On pusti svitak da padne na stol i ovaj se istoga asa sloi u uredan smotak, a onda arobnjak ustane i prie joj. Jedna gesta, kojom kao da je u zraku skicirao njen obris, oslobodi Jarveenu od malaksalosti koja joj je sputavala udove. Ona je, meutim, bila odve razumna da bi se pokuala otrgnuti i pobjei. Kamo? "Ti zna tko sam ja?" "Ja..." Lizne suhe usne. "Mislim da bi ti mogao biti Enas Yorl." "Napokon slava", ree arobnjak iskrivljenim glasom. "Zna li zato si ovdje?" "Ti... Mislim da si mi postavio klopku. I ne znam zato, ukoliko to nema nekakve veze s onim svitkom." "Hmmm! Bistro dijete!" Da je imao obrve, vjerojatno bi se vidjelo kako ih die. I potom najednom: "Oprosti mi. Nisam smio rei 'dijete'. Jer ti si stara, ako ne godinama, onda poznavanjem ivota. Ali nakon to ovjek proivi prvih sto godina, takve mu omalovaavajue opaske i same dolaze na jezik..." Ponovno je sjeo u stolac pa pokretom pozvao Jarveenu da mu prie. Ona se nekala. Jer kad je ustao da je pogleda, bio je onizak. Kroz ogrta se naziralo da je jake tjelesne grade, miiav i s trbuinom. Ali u trenutku kad je ponovno sjeo, bilo je podjednako nedvojbeno da je tanak, lakih kostiju te da mu je jedno rame vie od drugoga. "Opazila si", rekao je. I glas mu se bio izmijenio; prije je bio bariton, a sad najumilniji tenor. "rtve smo okolnosti, i ti i ja podjednako. A klopku ti nisam postavio ja. To je uinio svitak." "Meni? Ali zato?" "Izrazio sam se neprecizno. Stupica nije bila napeta za tebe kao tebe. Bila je postavljena za nekoga kome donosi smrt drugoga. Sudim da ti tu zadovoljava, bez obzira znala to ili ne. A zna li? Pokuaj pogoditi. Uzdaj se u matu. Jesi li, primjerice, prepoznala nekoga tko je nedavno doao u grad?" Jarveena osjeti kako joj krv istjee iz obraza. Stisne ake. "Gospodine, ti si veliki mag. Juer sam prepoznala nekoga. Nekoga za koga nikad nisam ni sanjala da u ga ikad vie sresti. Nekoga za iju bih se smrt rado pobrinula, da smrt za takva ovjeka nije i preblaga kazna." "Objasni!" Enes Yorl poloi lakat na stol, a bradu na aku... samo to ni lakat, ni brada, a o aci da i ne govorimo, nipoto nisu odgovarali tim nazivima. Jarveena na trenutak zastane. A onda zbaci ogrta, trgne vor na prsluku, pa ga raskrili tako da joj se odjea irom rastvorila i otkrila brazgotine, smee na smeem, koje nikad nee izblijediti, i veliki runi keloid nalik na oiljak u kori drveta to je stajao na mjestu desne dojke. "emu pokuavati pred arobnjakom neto sakriti?" upita s gorinom. "On je zapovijedao ljudima koji su mi to uinili, i jo mnogo, mnogo gorih stvari drugima. Mislila sam da su razbojnici! Dola sam u Utoite u nadi da u ovdje, prije nego igdje drugdje, uti kakav glas o njima - kako bi razbojnici mogli ui u Ranke ili osvojene gradove? Ali nikad nisam mogla ni sanjati da bi se mogli pojaviti prerueni kao carska garda!" "To su..?" pokuao je ispipati Enas Yorl. "Oh... Ne. Priznajem: samo bih se za jednoga mogla zakleti." "Koliko ti je bilo godina?" "Devet. I est se odraslih mukaraca osladilo mnome prije nego to su me premlatili icanim bievima i potom me ostavili, mislei da sam mrtva."

"Shvaam." Ponovno je dohvatio svitak i rastreeno poeo njegovim krajem kuckati po stolu. "Moe li sad pogoditi to je u toj poruci? Nemoj smetnuti s uma da je ona i mene prisilila da doem ovamo." "Prisilila? Ali ja sam mislila..." "Da sam se ovdje stvorio po vlastitoj volji? O, ba naprotiv!" Zazvoni gorak smijeh, otar kako kiselina. "Rekoh ti da smo oboje rtve. Neko davno, dok sam bio mlad, bio sam zaista lud. Pokuao sam zavesti nevjestu ovjeka monijeg od sebe. Kad je on to otkrio, uspio sam se obraniti, ali... Shvaa li kakva je kletva?" Ona odmahne glavom. "Kletva je... aktivnost. Toliko aktivnosti koliko je kamen pasivnost, koji je svjestan toga daje kamen, no nieg drugog. Crv je malo svjesniji; pas ili konj, mnogo vie; ljudsko bie, strahovito mnogo vie ali ne neizmjerno vie. U poarima, olujama, zvijezdama, nalazimo procese koji, nesvjesni toga to jesu, djeluju na vanjski svijet. Kletva je jedan takav proces, stvoren voljnim inom, i ona sama po sebi nema ni cilja ni svrhe izvan onoga koji joj je podao njen tvorac. Ameni je moj takmac namrio... ali nije vano. Jo bi se moglo uiniti da alim samoga sebe, iako znam da me snala pravedna sudbina. Smijemo li prezirati pravdu? A ovaj je svitak njeno orue. U njemu su zapisane dvije presude. "Smrtne." Dok je tako govorio, pod ruhom koje ga je skrivalo, dolo je do jo nekih promjena. Glas mu je sad bio blag i bogat, a na rukama je, iako su bile vrlo lomne, imao uobiajeni broj zglobova. Crvenilo je, meutim, i dalje blistalo. "Ako se jedna odnosi na zapovjednika Nizharua", ree Jarveena vrstim glasom, "neka se izvri to prije." "To se dade urediti." Rijei mu oboji podrugljiv ton. "No to ima svoju cijenu." "Svitak se ne odnosi na njega? Ja sam mislila..." "Mislila si da je u njemu zapisana njegova propast, i da ga zbog toga toliko brine njegov gubitak? to je na neki nain i tono. Na neki nain... A ja se mogu pobrinuti da tako doista i bude. No to ima svoju cijenu." "Kakvu cijenu?" Glas joj je i protiv volje zadrhtao. On polako ustane iz stolca, i sa sebe posve zbaci plat. Plat slabano zauti i klizne na pod. "Mora li to pitati nekoga tko je tako oito obuzet poudom za enom? Ta to je i bio razlog moga pada. Ve sam objasnio." Ona osjeti kako joj se oko srca stvara led. Usta su joj se u sekundi pretvorila u pustinju. "Oh, emu tolika straljivost?" zaprede Enas Yorl i uhvati je za ruke. "Podnosila si ti u krevetu i mnogo gore drutvo. Obeavam da neu biti gori." Zaista je bila istina da je jedino sredstvo to ga je uspjela iznai da prevali sve one umorne milje izmeu Zaboravljena Luga i Utoita bilo podavanje vlastitoga tijela: trgovcima, plaenicima, konjuarima, straarima... "Reci mi najprije", ree ona u zadnjem proplamsaju bodrosti, "ije su smrti navedene u tom dokumentu." "Poteno", odvrati arobnjak. "Znaj, dakle, daje jedan od njih neimenovani ovjek koji e biti lano optuen za umorstvo drugoga. A taj drugi je novi guverner, na princ." Nato je svjetlo polako nestalo, i on ju je zagrlio i nije naiao ni na kakav otpor. 5. Probudila se kasno, najmanje pol sata poslije svanua. Bila je u svom krevetu; u spavaonici osim nje nije bilo nikoga. Svi su joj udovi bili preplavljeni slatkom malaksalou. Enas Yorl je odrao obeanje. Ako je u mladosti bio tako vjet, nije nikakvo udo da je takmaevoj mladoj bio drai od mua! S oklijevanjem je otvorila oi i ugledala neto na grubom jastuku. Sva zbunjena, pogledala je jo jednom, pa ispruila ruku i dotakla to neto: zeleno, svjetlucavo, prakasto...

Ljuske! Ona krikne i iskoi iz kreveta, ba u trenutku kad je unutra uletio Melilot, lica rumena od gnjeva. "Dakle tu si, sitna kurvice! Gdje si itave noi? ekao sam te dok mi se oi nisu same sklopile! Ve sam pomislio da te uhvatila straa i bacila u tamnicu! to ti je rekao Nizharu ?" Onako gola i zbunjena, Jarveena je itav jedan dugi trenutak bila posve izgubljena. A onda joj pogled padne na neto neizmjerno umirujue. Na drvenom su klinu iznad njezina kreveta visjeli njen plat, kaputi i hlae, a takoer i dragocjena pernica, ba kao da ih je onamo, pred poinak, sama bila postavila. Ona dohvati pernicu, otvori pretinac u koji je skrivala takve stvari i trijumfalno izvadi zlato to ga je dobila od zapovjednika - ali ne i srebrenjak to ga je namijenio njoj. "Platio je za laan prijevod svitka", ree Jarveena. "Ali ga nee napraviti." "Kako?" Melilot joj je istrgnuo zlatnike iz ruke i ve ih se spremao zagristi, no sada zastane. "Kako bi ti se dopalo da te imenuju guvernerovim dvorskim pisarom?" "Jesi li ti pri sebi?" Na ovo su debeljku naprosto iskoile oi. "Jesam, i to sasvim." Nimalo se ne obazirui na njegovo drutvo, Jarveena dohvati nonu posudu ispod kreveta pa je privede primjerenoj svrsi. A u meuvremenu objasni spletku to ju je bila skuhala. "Ali to znai da tvrdi da si proitala svitak", ree Melilot polako, dok se trudio probaviti njen prijedlog. "Ali on je zaaran! Kako ti je uspjelo?" "Ne meni, nego Enasu Yorlu." Melilot pone micati ustima, a sva mu boja istee iz lica. "Ali njegov dvorac uvaju bazilisci!" uskliknuo je naposljetku. "Morala si se pretvoriti u kamen!" "Ne ide to ba tako", ree Jarveena i navue hlae, nijemo zahvaljujui nebu to to moe obaviti tako hitro. Ona e je uasna oduzetost jo godinama progoniti u snima. "Ali da prekinemo diskusiju, zato ne donese taj svitak? Hou rei, zato da na nj ne bacimo jo jedan pogled?" Dvije minute potom ve su bili u njegovoj radnoj sobi. "Savreno je jasan", ree Melilot polako nakon to je dva puta preletio dokument. "Vrlo je ukoena stil - rije je o formalnom rankanskom - i ne znam nikoga ni ovdje ni u osvojenim gradovima tko bi se njime posluio za pisanje pisma. Ali tu pie ba ono to si rekla." Drhtaj strave zaljuljuka valove sala na njegovu debelom tijelu. "Jesi li siguran da je to isti onaj svitak? Da nije dolo ni do kakve zamjene?" eljela je Jarveena dovesti stvar do kraja. "Da! Svu je no bio u zakljuanoj krinji! To to se s njim dogodilo moe se objasniti jedino arolijom!" "Ako je tako", odgovori ona zadovoljnim glasom, "daj da nastavimo s poslom." * * * Svakog bi se podneva, na zemljitu Guvernerova dvorca pred Palaom pravde obavljala smotra i zamjena strae. Ta je ceremonija bila javna - dakle u naelu otvorena za svakoga, no u praksi samo za one koji su sebi mogli priutiti podmiivanje straara na ulazu. Zbog toga je veina publike pripadala viim klasama, plemikim priipetljama i ljudima koji su se morali pojaviti na sudu. Ne mali broj njih opom je svojom pojavom, kako stasom tako i ruhom i svitom, sliio Melilotu, koji je ovdje i tako bio est gost jer je vladala potranja za prijepisima sudskih spisa. Zbog toga njegova i Jarveenina nazonost nije bila nimalo upadljiva. A osim toga se proirio glas da e danas udarna carska garda obaviti svoj posljednji sveani dril prije nego to petnaestoricu njih prekomandiraju natrag u Ranke. Mnotvo mnogo vee od uobiajenog

ekalo je da se pojavi guverner, kojemu je to, kad god bi boravio u rezidenciji, bila jedna od uobiajenih svakodnevnih gnjavaa. Danje bio topao, suh i pranjav. Sunce je bacalo otre tamne sjene. atori, paviljoni, kameni zidovi - sve je to izgledalo kao daje napravljeno od iste tvari. Tako su, na neki nain, izgledali i ljudi, napose oni u oklopu. Dok su stajali tako sa sputenim vizirima, svaki se vojnik lako mogao pobrkati sa svakim drugim slinoga stasa. Strogo govorei, sad na odredu garde iz straarnice na Aveniji Procesija i nije bio red da preuzme dunost od Vragodlaka. Pa ipak, bilo je dovoljno malo mita, i otra zapovijed Aye-Gophlana, pa da se rijei i taj problem. Jarveena je smirila izraz lica i dala sve od sebe da stvori dojam samo jo jednog sluajnog prolaznika zadivljena visokom uvjebanou trupa to su stupale iz grada, a ne ene kojoj je obeano da e joj se ispuniti najmilija elja za osvetom. Usta su joj, meutim, i dalje iskazivala elju da se vuji iskese. * * * Smjena strae domarira iz smjera Guvernerova etalita, razmijeni s carskom vojskom pozdrave i lozinke i postroji se u sreditu dvorita. Uz pratnju dva naoruana autanta, zapovjednik Nizharu formalno prizna svog nasljednika pa mu stane uz bok, spreman za guvernersku smotru. im to bude gotovo, vojnici koji odlaze povui e se po odjeljenjima i odmarirati s razvijenim zastavama. Ni deset minuta kasnije, sred burkanja aplauza to je pozdravio precizno izvedene strojeve vjebe Vragodlaka, princ e otii sa smotrita ruku pod ruku s Nizharuom. Ovaj je potonji upravo bio ponovno prekomandiran u prijestolnicu, no pet e njegovih drugova tvoriti guvernerovu tjelesnu strau, sastavljenu od mjesnih vojnika uvjebanih po carskim standardima. Tako su govorile glasine. A za glasine znamo da lau. Uz malo truda i domiljatosti, Melilot se smijeei se i gurajui probije u prve redove mnotva, i kad su se ona dvojica pribliila i svi se poeli klanjati, ree jasno i glasno: "O, pa to si ti, zapovjednie! Sretnog li sluaja! Prava prilika da ti vratim svitak to si ga izgubio juer ujutro!" Nizharu je zbog vruine podigao vizir. Jasno se vidjelo kako mu je lice postalo bijelo kao mlijeko. "Ja... ja ne znam ni za kakav svitak!" drekne im se uspio sabrati. "Ne? Oh, u tom sluaju, ako nije tvoj, siguran sam da e ga Princ rado primiti i vratiti njegovu pravom vlasniku!" Iako je bio tust, Melilot je u sluaju potrebe znao djelovati jako brzo. Trgne je svitak ispod halja i gurne ga u Jarveeninu nestrpljivu ruku. Treptaj oka potom ona je ve bila na koljenom pred princom, zagledana u njegovo lijepo, mlado, iako pomalo prazno lice. "Proitajte to, Vaa Uzvienosti!" zatrai estokim glasom i gotovo ga prisili da uzme svitak. U trenutku kad mu je Princ shvatio smisao, naprosto se sledio. Nizharu je uinio upravo suprotno od toga. Zavrtio se na peti, povikom dozvao svoje ljude i udario u trk. No to gaje Jarveena nosila u pernici nije sluio samo otrenju tranih pera. Ona ga izvue uvjebanim pokretom ake, naniani, baci. A Nizharu zatuli i itavom se duinom prostre po tlu, jer mu je no probio unutranju stranu desnog koljena, gdje gaje titila samo koa, ali ne i kovina. Gomila usplahireno krikne i nae se, naizgled, na rubu panike, ali je smjena strae ve bila upozorena. Satnik Aye-Gophlan zabaci vizir i zapovjedi svojim ljudima da okrue i uhite Nizharua, a Princ je, obuzet plemenitim i estokim gnjevom, povienim glasom gledateljima dao i objanjenje. "To je poruka izdajice u carskome dvorcu! Ona zapovijeda Nizharuu da zadui straara da me ubije im pronae nekoga na koga bi se mogla lano svaliti krivica! I veli da je njen pisac tu poruku zaarao kako je ne bi mogao proitati nitko kome nije namijenjena - ali ja sam je proitao bez tekoa! To je dvorsko pismo, prvo koje sam nauio kao dijete!"

"Mi smo... ovaj... nekako uspjeli skinuti aroliju", ukratko objasni Melilot. I potom brzo doda: "Vaa Uzvienosti!" "Kako si doao do ovoga?" "Nizharu ga je izgubio kad je vrio obilazak nae straarnice." Bio je to AyeGophlan, koji je bodro stupio pred Princa. "Mislio sam da bi moglo biti neto vano, i zato sam se posavjetovao s majstorom Melilotom, za koga odavno znam da je i lojalan i povjerljiv." "A to se tie mene..." ree Melilot i skromno slegne ramenima, "ja sam imao izvjesne, nazovimo to tako, veze. Bez velike sam muke skinuo tu aroliju." Istina, pomislila je Jarveena, i zadivila mu se kako lukavo lae. "Za to e biti bogato nagraen", izjavi Princ. "A nakon potenog suenja, bit e i on! Nasrnuti na ivot ovjeka carske krvi - ta to je zloin toliko gnusan, da se gori ne moe ni zamisliti! Pravo je udo to je izgubio taj svitak. Bogovi su sigurno na mojoj strani!" Potom je ponovno podigao glas. "Veeras neka svi prinesu rtve i izreknu hvalu! Pod boanskom zatitom uspio sam preivjeti zavjeru podlog ubojice!" Ako medu bogovima, pomisli Jarveena, nema nijednog boljeg od Melilota, sasvim mi je po volji da ostanem nevjernicom. Ali se ve unaprijed od srca veselim kako e Nizharua pei. * * * "S obzirom na to, Jarveena, kako se zacijelo osjea", ree joj je tihi glas sboka, "moram te stvarno pohvaliti to tako dobro skriva osjeaje." "To uope nije teko", odgovori ona s gorinom. Mnotvo se oko njih razilazilo, odlazei od stratita gdje je, uz strogo potivanje forme, izdajica Nizharu platio svoje mnogobrojne zloine tako to su ga najprije premlatili, potom objesili i na koncu spalili. I tada se trznula. ovjeka koji joj se obratio nije prepoznala: bio je visok, pognut, postariji, s premenovima sijede kose, a u ruci mu je bila pletena koara... Na mjestu oiju bilo je samo crveno svjetlucanje... "Enas Yorl ?" proape ona. "Glavom i bradom." Zauje se suho smijuljenje. "Ako to za sebe ikad mogu rei... Jesi li zadovoljna?" "Mislim... mislim da nisam." Jarveena se okrene od njega i pode za kretanjem mnotva. "A morala bih biti! Molila sam za povlasticu da odobrenje za pogubljenje napiem vlastitom rukom, i pomiljala sam kako bih u njemu mogla spomenuti i svoje roditelje, i prijatelje, i suseljane to ih je poklao ili pretvorio u roblje, ali moj formalni rankanski nije dovoljno dobar, i tako sam se morala zadovoljiti prepisivanjem Melilotova prednacrta!" Zatrese glavom. "I nadala sam se da u stati pred javni sud, i zakleti se daje uinio sve to je uinio, i gledati kako se ljudima mijenjaju lica jer poinju shvaati kakav se prljavi nitkov tada pojavio, preruen u carskog asnika... Ali su mi rekli da nakon Aye-Gophlanova, Melilotova i Prineva svjedoenja nije potrebno vie niije." "Vrlo je opasna navika govoriti poslije prineva", izrazi svoje miljenje arobnjak. "No bilo kao bilo, ini mi se da ti je napokon svanulo da osveta nikad nije ono emu se ovjek nadao. Uzmimo, recimo, moj sluaj. Onaj koji mije uinio to i sama zna, bio je tako odluan da se dokraja osveti, da je na mene bacio jednu aroliju iznad svojih snaga. Kod svake se morao odrei izvjesnog dijela svoje volje; jer kao to sam ti ve rekao, arolije nemaju vlastita cilja ni svrhe. Tako je samoga sebe liio svakodnevnog razuma, pa je do smrti samo blebetao i cvilio, poput malog djeteta." "Zato mi sve to pria?" krikne Jarveena. "eljela bih iz tog trenutka zadovoljenja izvui to vie, pa makar i ne bio tako bogat i nezaboravan kako sam sanjala." "Priam ti to zato", ree arobnjak i uhvati je za miicu prstima koji su joj po itavom tijelu evocirali one neobine marce, "to si moje usluge platila estito i poteno. Ja te neu zaboraviti. Izvana moda i jesi sva puna oiljaka i opekotina; iznutra si lijepa."

"Ja?" ree Jarveena s iskrenom zapanjenou u glasu. "Isto bi tako lijepom mogao nazvati abu krastau ili zid od blata!" "Kako te volja", odgovori Enas Yorl i slegnuo ramenima. Taj je pokret otkrio da vie nije ba sasvim onakav kakav je bio trenutak ranije. "No u svakom sluaju, postoji tu i drugi razlog." "Kakav?" "Proitala si to je zapisano u svitku, a prije toga sam ti ga ja opisao. Pa ipak se ponaa kao da si na neto zaboravila." Jedan je kratak trenutak uzalud pokuavala shvatiti poantu. A onda joj je ruka poletjela prema otvorenim ustima. "Dvije smrti", proape. "Da, tako je. I ne znam da li ti uope moram kazati kome se izdajica u carskome dvorcu morao obratiti da bi doao do kletve dovoljno snane da u to, i bez moje volje, uvue i mene. Ja sam to pismo mogao uiniti itkim. Ali ne mogu izbjei posljedice toga to sam kolegi ponitio posao." "ija smrt? Moja?" "Bilo bi mudro to je vie mogue smanjiti opasnost, primjerice tako da se zaposli kao pomorac. Mnogi bi trgovaki kapetani rado primili vjeta pisara, a nakon naukovanja kod Melilota, za takvu si dunost sasvim dobro pripravljena. Osim toga, tvoj je sadanji gazda sklon ljubomori. Dvaput je stariji od tebe, pa ipak u tebi ve vidi takmaca." "Onda to dobro prikriva", promrmlja Jarveena, "ali tu i tamo bi se znao ponaati tako da sam ti sklona povjerovati." "Moda bi na tebe gledao ljubeznijim okom kad bi mu postala svojevrsnim inozemnim agentom. Siguran sam da bi mu znala - za nekakvu razumnu naknadu - pribavljati komercijalno vrijedne obavijesti. Teko da bi mogao odbiti priliku da stjera jo koju ovcu u svoj tor: tako bi se, recimo, mogao poeti baviti trgovinom mirodijama." Neko se vrijeme inilo kao da je Jarveena od njegovih rijei malo ivnula. Sad je, meutim, ponovno utonula u tmurno raspoloenje. "A zato bih se ja eljela obogatiti, i jo vie, obogatiti njega? Otkad znam za sebe, imala sam cilj u ivotu. I sad ga vie nemam odletio u oblaku Nizharuova smrada!" "Da bi ovjek naruio kletvu, mora biti zaista vrlo bogat." "A to bih ja s magijom?" upitala je ona prezrivo. Trenutak kasnije uini joj se kao joj se itavim tijelom proetala vatra, ocrtavajui svaki znak koji ju je nakazio, svaki trag udarca biem, svaku opekotinu, svaku porezotinu i ogrebotinu. Sve se do sada nije sjetila, no u jednom trenutku te izuzetne noi koju je proleala s njim, on se potrudio itavu njenu zvjersku ivotnu priu proitati iz karte njezine koe. Sad se takoer prisjetila kako je tada pomislila da on to zacijelo ini zbog nekog svog tajnog magijskog razloga. No moda je pogrijeila? Moda je odgovor bio mnogo jednostavniji - moda je naprosto osjetio suut prema nekome na kome je ivot ostavio oiljke sasvim druge vrste? "Moda bi mogla poeljeti", ree on mirno, "da i svoje tijelo oisti od prolosti onako kako si, izgleda mi, poela istiti svoju svijest." "ak i..?" Nije imala snage zavriti to pitanje drukije no podizanjem ruke do desne strane prsa. "Vremenom. Mlada si. Nita nije nemogue. Ali je neto vie nego mogue. O tome smo ve govorili. A sad, na djelo!" Ve su bili gotovo na dvorinim vratima, i gomila ih je tiskala i gurala; ljudi su se hvatali za pojaseve s novcem i kese, jer su prilike bile idealne za deparenje. "Pretpostavljam da mi o tome ne bi ni govorio da na umu za mene nema nekog novoga gazdu?" naposljetku progovori Jarveena. "Zaista si bistra." "I da u tome ne vidi i neku dugoronu korist za sebe?" Enas Yorl uzdahne

"Neka dugorona svrha postoji ba u svemu. Da nije tako, kletve bi naprosto bile nemogue." "Onda je nekakva svrha stajala i iza injenice da je Nizharu izgubio onaj svitak?" "Izgubio..?" "Oh! Kako nisam pomislila na to!" "Siguran sam da bi vremenom sigurno dola do toga. Ali si u Utoite dola tek nedavno, pa se od tebe ne moe oekivati da zna da se Aye-Gophlan kao djeak brojao meu najlukavije depare i sjecikese u gradu. to misli, kako bi bez toga uspio sebi kupiti mjesto u gardi? Zar njegov govor odaje bogato podrijetlo?" I ve su bili na dvorinim vratima, i onda ih je gomila protisnula kroz njih. Dok je tako jednom rukom vrsto stezala pernicu, a drugu obavijala oko srebrne igle kojom je prvrstila ogrta smotan u rolu kojim se opasala, Jarveena se zamislila vrlo dugo i predugo. I donijela odluku. Iako je njen glavni dosadanji cilj ivota nestao, ne postoji nikakav razlog zbog kojeg ne bi mogla potraiti drugi, pa moda ak i bolji. A ako je doista tako, onda zaista postoje valjani razlozi da to iskua i produi vlastiti ivot odlaskom iz Utoita. Iako... Hitro se osvrne, obuzeta iznenadnom panikom, i pogledom potrai maga, pomislivi ve da su se razdvojili u masi, a onda ga s olakanjem uhvati pod ruku. "Hoe li daljina to promijeniti? Hou rei, ako mi je neto sueno, mogu li od toga pobjei?" "Oh, na tebi nema nikakve kletve. Rije je naprosto o tome da se u aroliji kriju dvije smrti, a da se dogodila samo jedna. Svakog dana svake godine, u gradu ove veliine umiru stotine i tisue ljudi. Posve je mogue da e se kletva istroiti na lokalnom nivou; kad bjesni oluja, grom udara ispod oblaka, a ne stotinu milja dalje. Posve je mogue da ta druga smrt moe snai i nekoga tko je kriv koliko i Nizharu za pljaku Zaboravljena Luga. S njim su bili i vojnici, zar ne?" "Da, svi su oni bili vojnici, iako sam ih ja dugo pogreno smatrala razbojnicima..! O, u kakvo je stanje dospjela ova zemlja! Sasvim si u pravu! Otii u daleko, to dalje mogu, bez obzira mogu li time pobjei od smrti!" Uhvati ga je za ruku, stisne je, i privije se uz njega. "Reci mi kako se zove brod koji moram potraiti!" * * * Onoga dana kad je brod otplovio, Enas Yorl bi bio postupio vrlo neoprezno da se odvaio izii na ulicu; povremeno bi ga promjene to su se zbivale s njegovim tijelom dovodile u fazu ciklusa u kojemu nitko, ak ni s najmekim srcem pod kapom nebeskom, u njemu ne bi mogao prepoznati ljudsko oblije. Zbog toga je bio prisiljen sve to promatrati na mnogo naporniji nain, pomou kristalne kugle, no svakako je bio vrsto odluio osobno se uvjeriti da u njegovu planu nita nije polo krivo. I sve je doista prolo u redu. Slijedio je brod, kojem je Jarveena sjedila ma krmi, sve dok se ovaj nije izgubio u morskoj izmaglici, i onda se zavalio u neto, to bar u tom trenutku, nije ba ni mogao biti stolac - bar ne onakav kakvim ga ljudi veinom zamiljaju. "I sada, kad vie nisi dovoljno blizu smrti da je privue", promrmlja u zrak, "moda me poslui srea pa tu drugu smrtnu presudu skrenem na onoga kojeg je njegovo ludo postojanje premorilo ve preko svake mjere, onoga kojeg zabavlja jo samo stvaranje stotina lakomislenih kletvi, na tog tunog i alosnog Enasa Yorla." Pa ipak se u svemu sjajila i nekakva nada, nalik na crne rupe to ih je nosio umjesto oiju, nada skrivena u spoznaji da bar jedno ljudsko bie na svijetu o njemu misli bolje nego on sam o sebi. Naposljetku, frktavo se, prezrivo nasmijavi, pokrije kristalnu kuglu pa se rezignirano smiri, ekajui na sljedeu nemilosrdnu transformaciju, tek poneto utjeen milju da sve dosad jo nijednom nije dvaput poprimio isti lik.

Lynn Abbey LICE KAOSA

( The Face of Chaos 1979. ) Karte su leale licem prema dolje u irokom polumjesecu na stolu pokrivenom crnim, barunom koji je Illyra upotrijebljavala za proricanje sudbine. Zatvarajui oi, ona nasumino kaiprstom dotakne jednu, pa je okrene. Lice Kaosa, portret mukarca i ene odraen u razbijenom zrcalu. itala je karte sama sebi, pokuavajui razbiti atmosferu zle slutnje koja se nadvila nad tronu straaru od platna i drveta koju su ona i Dubro, sajamski kova, nazivali domom. Umjesto olakanja obuzme je samo jo vei nemir. Ode do drugog stolia kako bi nanijela debeli sloj crnila na kapke. Nitko ne bi posjetio mladu, zgodnu S'danzo kako bi mu prorekla budunost, a nijedan stranac nije u njen dom ulazio iz nekog drugog razloga. Crnilo i bezoblina S'danzo-odjea skrivali su njene godine u polumranoj sobi, a ako bi se koji pomamljeni vojak previe pribliio uvijek je tu, pod nadstrenicom, bio Dubro, udaljen samo nekoliko koraka. Jedan pogled na miiavog, znojnog diva s tekim maljem okonao bi svaku kriznu situaciju. "Slatkii! Slatkii! Vazda najbolji na sajmitu. Vazda najbolji u Utoitu!" Glas Haakona, prodavaa, dopirao je kroz ulaz zakriljen platnom. Illyra brzo zavri minkanje. Tamna griva kovrave kose bila joj je skopana ukosnicom ispod purpurnog svilenog ala koji bijae u kriavom kontrastu sa svakom od njenih suknji i bluzom koju je nosila. Poseglaje duboko medu te suknje i iz novanika izvukla bakrenjak. Jo uvijek bijae dovoljno rano da se moe uputiti izvan svoga i Dubrova doma. Svi su na sajmitu znali daje bila jo gotovo djevojica, a jo barem sat vremena nee se naokolo motati nitko od graana. "Haakone! Ovamo!" Zazove ispod nadstrenice gdje je Dubro drao svoj alat. "Dva...ne, tri, prosim." On podigne tri ljepljive poslastice na pladanj koji mu je pruila, primajui njen bakreni novi sa smjekom. Za sat vremena Haakon e za ovako neto traiti pet takvih novia, ali sajminici su jedan drugome prodavali najbolje za manju cijenu. Ona pojede jedan, ali druga dva ponudi Dubru. Bila bi ga poljubila, ali kova bi uvijek ustuknuo pred javnim pokazivanjem osjeaja, preferirajui osamu za sve stvari koje se odvijaju izmeu mukarca i ene. Nasmijei se i prihvati ih bez rijei. Taj krupni ovjek je rijetko zborio; rijei su mu dolazile teko. Popravljao je metalne stvari za sajminike, pritom, mnoge poboljavajui. Bio je Illyrin zatitnik sve otkad je kao siroe lutala meu tandovima, odbaena od svog naroda radi neiskupljivog zloina bivanja mjeancem. Svjetlooka, brza jezika, Illyra je za nj govorila kad god je trebalo neto rei, a zauzvrat on se brinuo o njoj. Kad su slatkii bili pojedeni Dubro se vrati svojoj vatri, podiui obru bave koji je bio ostavio da se zagrije. Illyra ga je promatrala s nikad zadovoljenim zanimanjem dok ga je polagao na nakovanj kako bi ponovno napravio savreni krug za Jofana, prodavaa vina. Malj padne, ali namjesto jasne zvonjave metala po metalu zau se mukli zvek. Rog nakovnja padne u prainu. ak je i Haakon rairio oi u tihom iznenaenju. Dubrov nakovanj bijae na sajmitu sve od...zasigurno od doba Dubrovog djeda, a moda i due - nitko se nije sjeao vremena prije toga. Kovaevo se lice smrklo do boje eljeza koje se hladi. Illyra poklopi njegovu ruku svojom. "Popravit emo ga. Odnijet emo ga u Oruaru jo ovog popodneva. Posudit u kola i magarca od Mjeseine..." "Ne!" Dubro prasne jednom izmuenom rjeju, odgurne njene ruke i zagleda se u slomljeni komad svog ivota. "Ne moe se popraviti nakovanj koji se slomio na ovakav nain," tiho joj objasni Haakon. "Bio bi vrst koliko i popravljeni dio."

"Onda emo nabaviti novi," odvrati ona, svijesna Dubrova blijedog lica i svoje vlastite spoznaje da nitko drugi na sajmitu nije imao nakovanj za prodaju. "U Utoitu nije bilo novog nakovnja jo od vremena kad je Rankana prekinula trgovinu morem s Ilsigom. Trebali bi etiri deve i godinu dana da nabavimo nakovanj poput ovog, napravljen u planinama - i to kad bismo imali toliko zlata." Jedna suza se iskrade kroz crnilo. Ona i Dubro bijahu dobrostojei po standardima sajmita. Imali su dovoljno bakrenjaka za Haakonove slatkie i svjeu ribu tri puta tjedno, ali alosno malu hrpicu zlata kojim bi mogli nagovoriti karavanske trgovce da donesu nakovanj iz udaljene Rankane. "Moramo imati nakovanj!" usklikne nezainteresiranim bogovima, poto su Dubro i Haakon ve bili svijesni problema. Dubro ritne prainu po vatri i udalji se od male kovanice. "Pazi na njega u moje ime, Haakone. Nikad nije bio ovakav." "Pazit u ga - ali kad veeras doe kui to postaje tvoj problem." Nekolicina graana se ve vrzmala izmeu tandova; bilo je vrijeme da se sakrije u svoju sobu. Nikad prije u pet godina, koliko se ve bavila proricanjem na sajmitu, nije bilo dana kad Dubro nije svoju smirenost prenosio na rijeku njenih posjetitelja. Nadgledao je njihove dolaske i odlaske. Bez njega nije znala tko je ekao na red ili kako obeshrabriti muteriju koja je imala pitanja - ali ne i novac. Sjedila je u mraku tekom od mirisa tamjana i mrtila se. Mjeseina. Otii e do Mjeseine, ne radi stariinih klimavih zaprenih kola, ve njena savjeta. Starica je nikad nije odbacila, kao ostale S'danze. Ali Mjeseina ne zna kako popraviti nakovanj, a to bi i mogla dodati poruci tako jasno izraenoj Licem Kaosa? Povrh toga, najbolje stariine muterije dolazile su rano kako bi uhvatile njene najbolje "vibracije". Starici ne bi bilo drago da siromana roakinja oduzima dragocjeno vrijeme njenim muterijama. Ona sama jo nije imala muterija. Moda se vrijeme pokvarilo. Moda su, vidjevi da je kovanica prazna, pretpostavili da je i unutranja prostorija prazna. Illyra se nije usudila izai da provjeri. Mijeala je i premetala karte za proricanje, crpei iz njihove izlizane povrine dozu samokontrole. Obuhvativi je dlanom, Illyra okrene donju kartu i poloi je na crni barun, licem prema gore. "Petica Brodova," proape. Karta je prikazivala stiliziranu scenu s pet malih ribarica, svaki od brodia s baenom mreom. Po tradiciji je odgovor na njeno pitanje leao u karti. Njen dar bi joj dopustio da ga odgonetne - ako uspije srediti roj pitanja u mislima. "Illyra, proroica?" Illyrina koncentracija bijae prekinuta dolaskom prve muterije prije no to se uspjela u dovoljnoj mjeri usredotoiti na kartu. Ova prva ena je imala problema sa svojim mnotvom ljubavnika, ali njeno proricanje bijae prekinuto ulaskom jo jedne muterije u krivo vrijeme. Proricanje toj drugoj muteriji prekinuo je dimar riba koji je traio Dubra. Dan bijae onakav kakvim ga je proreklo Lice Kaosa. Onih nekoliko bacanja koja nisu bila prekinuta vie su odraavala njen vlastiti oaj nego onaj muterijin. Dubro se nije vratio i ona se trzala na svaki zvuk izvan nadstrenice. Njene su muterije osjeale njenu zbunjenost i odlazile nezadovoljne njenim proricanjem. Neki su i odbili platiti. Starija iskusnija S'danzo bi znala kako se postaviti prema takvima, ali Illyra bi samo frustrirano ustuknula. Zavezala je ofucani konopac preko ulaza u njenu sobu za proricanje kako bi obeshrabrila svakoga tko bi moda doao po savjet. "Madam Illyra?" Nepoznat je enski glas zazove izvana, usprkos konopcu. "Danas vie ne primam nikoga. Doite sutra." "Ne mogu ekati do sutra."

Svi to kau, pomisli Illyra. Svi uvijek misle da su najvanija od svih mojih muterija i da su njihova pitanja najkompleksnija. Ali svi su vie-manje isti. Neka se ena vrati sutra. ula je kako neznanka oklijeva s onu stranu konopca. ulo se ukanje platna vjerojatno svile - kad se ena konano okrenula da ode. Zvuk joj pobudi panju. Svilene su haljine znaile bogatstvo. Kratkotrajni bljesak vizije joj zasvijetli u umu - ovo bijae muterija koju nije mogla prepustiti nekom drugom. "Ako moete malo priekati primit u vas danas," povie. "Hoete?" Illyra odvee konopac i podigne zavjesu kako bi enu pustila da ue. ena se bila ogrnula bezoblinim, obinim alom; lice joj bijae zastrto velom i zakriljeno dijelom ala koji joj bijae omotan oko glave. Neznanka zacijelo nije bila netko tko esto trai pomo od S'danze na sajmitu. Illyra ponovno postavi konopac nakon to je muteriju posjela uz jednu stranu stola pokrivenog barunom. Dobrostojea ena koja eli biti tajnovita. Taj al moda i jest obian, ali ipak predobar za nekoga tako siromanog kakvom se ena eljela predstaviti. Ispod njega nosi svilu, mirie na rue, iako je pokuala odstraniti miris parfema. Nesumnjivo ima zlatnike, a ne srebrnjake ili bakrenjake. "Ne bi li vam bilo udobnije da skinete al? Ovdje je prilino toplo," ree Illyra, prouivi enu. "Radije ne bih." Jedna od tekih, pomisli Illyra. enina ruka izroni ispod ala i spusti tri stara ilsika zlatnika na barun. Ruka bijae bijela, glatka i mladolika. Ilsiki zlatnici bijahu rijetkost sad kad je rankanko carstvo vladalo nad Utoitem. ena i njena pitanja dola su kao dobrodolo olakanje od Illyrinih vlastitih misli. "Pa, onda, kako vam je ime?" "Radije ne bih rekla." "Moram imati neke informacije ako elite da vam pomognem," ree Illyra kad je zgrnula novie u izlizan komad svile, pazei da joj prsti ne taknu zlato. "Moje slu... Kau mi da samo vi od svih S'danza moete vidjeti blisku budunost. Moram saznati to e mi se dogoditi sutra naveer." Pitanje nije zadovoljilo Illyrinu znatielju, niti nagovijestilo neku misteriju, ali ona posegne za svojim pilom karata. "Jesu li vam ove poznate?" upita enu. "Pomalo." "Onda presijecite pil u tri hrpe i izaberite po jednu kartu iz svake od njih - to e mi pokazati vau budunost." ena pod velom sa strahom uzme karte u ruke koje su joj se tako tresle da je karte presjekla u tri neravne hrpice. Oito je oklijevala da ponovno dotakne karte, pa je oprezno prevrnula gornju kartu sa svake hrpice, radije nego da ih ponovno dodirne. Koplje Plamenova. Arkada. Petica Brodova, okrenuta. Illyra panino povue ruke s baruna. Petica Brodova - karta je samo trenutak prije bila u njenim rukama. Nije se sjeala da ju je ponovno vratila u pil. S nejasnim predznanjem o tome da e u kartama vidjeti i dio svoje sudbine, Illyra otvori um kako bi primila odgovor. I gotovo istog trena ga zatvori. Padajue kamenje, prokletstva, ubojstvo, put bez povratka. Nijedna od karata nije nosila neko posebno znamenje, ali zajedno su stvarale sliku zlobe i smrti koje su obino bile skrivene od smrtika. S'danze nikad nisu proricale smrt kad bi je vidjele u kartama, i premda ona bijae samo napola S'danzo i odbaena od njih, Illyra se drala njihovih pravila i praznovjerja.

"Bilo bi najbolje da ostanete doma, osobito sutra naveer. Ne stojte blizu zidovima u kojima moda ima olabavljenog kamenja. Sigurnost lei u vama samima. Ne traite druge savjete - osobito ne od sveenika u hramovima." Hladna maska njene posjetiteljice se razbije. Naglo uvue zrak, zajeca i pone se tresti, oito od uasa. Ali prije no to je Illyra mogla rei neto to bi je umirilo, ena u crnom skoi i potri, istrgnuvi otrcani konopac s kukice na koju bijae privren. "Vratite se!" zazove Illyra. ena se okrene dok je jo bila pod nadstrenicom. al joj spadne i otkrije svijetloputu plavuu mladenake i njene ljepote. rtva grubo odbijenog ljubavnika? Ili ljubomorne ene? "Ako ste ve vidjeli svoju sudbinu - onda ste trebali postaviti drukije pitanje, kao : moe li ona biti promijenjena," stiha je prekori, vodei je natrag u odaju ispunjenu mirisom tamjana. "Mislila sam da e, ako vi vidite neto drugo... Ali bit e onako kako Molin Bakljonoa eli. ak i vi ste to vidjeli." Molin Bakljonoa. Illyra prepozna ime. On bijae sveeniki graditelj hrama iz pratnje rankanskog princa. Imala je jo jednog prijatelja i muteriju pod njegovim krovom. Je li ovo bila ena Cappen Varrinih idila? Je li minstrel konano nadmaio samog sebe? "Zato vas Rankanac eli?" upita ona s blagom radoznalou. "ele izgraditi svetite za svoje bogove." "Ali vi niste boginja, ak ni rankanska. Takve stvari ne bi trebale biti vaa briga." Illyra je govorila gotovo veselo, ali znala je, iz karata, da su je sveenici trebali za nekakav ritual - a ne radi ieg osobnog. "Moj otac je imuan - ponosan i moan meu onim stanovnicima Utoita koji nikada nisu priznali pad Ilsikog kraljevstva i koji nikada nee prihvatiti ovo carstvo. Molin je odabrao mog oca. Zahtijevao je nau zemlju za svoje svetite. Kad smo odbili, prislilio je slabie da ne trguju s nama. Ali moj otac se nije elio predati. Otac vjeruje da su bogovi Ilsiga jai, ali Molin se zakleo na osvetu, radije no da prizna poraz." "Moda e vaa obitelj morati napustiti Utoite da biste pobjegli od tog stranog sveenika i dozvoliti da vam dom bude razruen kako bi oni mogli sagraditi svoj hram. Ali iako vam se ini daje Utoite jedino to poznajete, svijet je ogroman, a ovo je mjesto samo jedan njegov jadan djeli." Illyra je govorila s mnogo vie autoriteta no to ga je doista imala. Od majine smrti, ona sama je napustila sajmite tek nekoliko puta, a Utoite nijednom. Rijei koje je govotila bijahu dijelom S'danke govornike vjetine koju je nauila od Mjeseine. "Moj otac i ostali moraju otii, ali ne i ja. Ja trebam biti dijelom osvete Molina Bakljonoe. Rankanac nam je ponudio punu cijenu za udavau, iako je ve oenjen. Otac je odbio tu 'ast'. Molinovi ljudi su ga nasmrt pretukli, a mene iznijeli iz kue. "Oduprijeh mu se kad je te noi doao k meni. Jo dugo nee poeljeti neku drugu enu. Ali moj otac nije mogao vjerovati da nisam bila obeaena. A Molin je rekao da me, ako me on ne moe imati, nee ni itko drugi." "Takve uvijek su rijei odbijenih mukaraca," blago doda Illyra. "Ne. To bijae prokletstvo. Znam zasigurno. Njihovi bogovi su dovoljno jaki da odgovore na njihove pozive." "Prole su se noi na naem imanju pojavila dvojica njihovih Vragodlaka kako bi mom ocu ponudili novu pogodbu. Potenu cijenu za nau zemlju, siguran prolaz do Ilsiga - ali ja moram ostati. Sutra naveer e posvetiti kamen temeljac svog novog hrama smru djevice. Ja bih trebala biti ispod tog kamena kad ga spuste." Iako Illyra nije bila prava proroica, ova je pria povezala sve njene uasne vizije u jednu cjelinu. Samo bogovi mogu ovu enu spasiti od sudbine koju joj je namijenio Molin Bakljonoa. Nije bila nikakva tajna da je carstvo eljelo pokoriti Ilsike bogove na isti nain kao i ilsiku vojsku. Ako rankanski sveenik moe prokleti enu neraskidivim djevianstvom, nije bilo mnogo toga to bi Illyra mogla uiniti.

ena je jo uvijek jecala. Illyra se saali nad njom, iako je znala da to nije muterija na koju moe raunati u budunosti. Otvori mali ormari i istrese dobar prstohvat bijelog praha u boicu ispunjenu tekuinom. "Veeras, prije no to krenete na poinak, popijte ovo s aom vina." ena je grevito stezala boicu, iako strah iz njenih oiju nije izblijedio. "Dugujem li vam jo neto za ovo?" upita. "Ne, ovo je najmanje to mogu uiniti za vas." Unutra je bilo dovoljno silantina praha da enu dri uspavanom puna tri dana. Moda Molin Bakljonoa nee eljeti uspavanu djevicu za svoj ritual. A ako mu to nee smetati, ena se barem nee probuditi i to otkriti. "Mogu vam dati mnogo zlata. Mogu vas odvesti u Ilsig." Illyra zatrese glavom. "elim samo jednu stvar - a vi je nemate," proapta, iznenaena impulsivnou vlastitih rijei. "Ni sve zlato u Utoitu nee nabaviti novi nakovanj za Dubra." "Ne poznajem tog Dubra, ali u konjunici mog oca ima jedan nakovanj koji se ne vraa u Ilsig. Mogao bi postati vaim, ako ja preivim, kako bih oca mogla zamoliti da vam ga da." Iz Illyrina uma nestane impulsivnosti. Sad je imala razlog za ublaavanje enina straha. "To je velikoduna ponuda," odgovori ona. "Vidjet u vas, onda, za tri dana u kui vaeg oca - ako mi kaete gdje se nalazi." A ako mi kae, doda u sebi, vie nee ni biti vano hoe li preivjeti ili ne. "To je imanje zvano 'Kraj svijeta', iza Ilsovog hrama." "Koga da traim?" "Marillu." Nekoliko trenutaka su gledale jedna drugu, a onda plavokosa ena nestane u popodnevnoj guvi sajmita. Illyra rastreseno zauzla konopac preko ulaza u svoje odaje. Koliko ve godina - najmanje pet - odgovara na banalna pitanja graana koji sami nita ne vide. Nikad, za cijelo to vrijeme, nije ona muteriji postavila pitanje, ili vidjela takvu smrt, ili jednu od svojih karata u proricanju muteriji. Niti je u svim tim godinama sjeanja zajednice S'danzi na sajmitu sudbina ijedne od njih ikada bila povezana s bogovima. Ne, ja nemam nita s bogovima. Niti ih ja primijeujem, niti oni mene vide. Moj dar je S'danzo. Ja sam S'danzo. Naim ivotima upravlja sudbina. Mi se ne mijeamo u poslove bogova. Ali nije se mogla uvjeriti u to. U njenu je umu uala misao koja joj je govorila da je odlutala izvan granica svijeta svog naroda i svog dara. Zapalila je tamjan blagog zaborava, duboko ga udiui, ali u njenim mislima i dalje je odzvanjao zvuk slamanja Dubrovog nakovnja i treperile slike triju karata. Kako je poslijepodne blijedjelo, ona ponovno uvjeri samu sebe da bi bilo dobro da zatrai savjet od Mjeseine. Troje je djece debele S'danzo-ene vritalo jedno na drugo u praini, dok je njen tamnooki suprug sjedio u sjeni s rukama preko oiju i uiju. Ovo nije bio povoljan trenutak za traenje savjeta od starije ene. Mnotvo ljudi je polako naputalo sajmite, pa se Illyra osjeala sigurnom da poe meu tandovima potraiti Dubra. "Illyra!" Oekivala je Dubrov glas, ali i ovaj joj bijae poznat. Pomno se zagleda u guvu oko vinareva tanda. "Cappen Varra?" "Glavom i bradom." Odgovori joj, pozdravljajui je osmijehom. "Preko tvog je ulaza bio konopac, a Dubro se nije vrzmao oko vatre - inae bih navratio." "Ima pitanje?" "Ne, ivot mi ne moe biti bolji. Imam pjesmu za tebe." "Danas nije dan za pjesme. Jesi li vidio Dubra?"

"Ne. Doao sam kako bih nabavio vino za sutranju posebnu veeru. Zahvaljujui tebi znam gdje se jo uvijek moe nai najbolje vino u Utoitu." "Nova ljubav?" "Ista. Svakim danom postaje sve ljepa. Sutra e gospodar kue biti zauzet svojim sveenikim funkcijama. Kuanstvo e biti mirno." "Zacijelo ti, onda, dom Molina Bakljonoe odgovara. Lijepo je biti u milosti onih koji su pokorili Ilsig." "Ja sam diskretan. Takav je i Molin. To je karakterno obiljeje koje su domoroci Utoita - izuzevi S'danze, naravno - ini se izgubili. Osjeam se udobno u njegovu domu." Prodava mu prui dvije tek oprane boce vina i Illyra ga isprati kratkim pozdravom. Prodava vina je bio vidio Dubra ranije tog dana. Ree joj daje kova vjerojatno posjetio svakog prodavaa vina na sajmitu, a i nekoliko gostionica izvan njega. Sline prie su je ekale i na tandovima drugih vinara. Vratila se natrag u njihov dom-kovanicu kad je sajmite ve poelo tonuti u sumrak i maglu. Deset svijea i uljna pe nisu mogle osvijetliti mranu prazninu odaje. Illyra vre omota svoje alove oko sebe i pokua malo odrijemati do Dubrova povratka. Nije si eljela dopustiti da misli kako se on nee vratiti. "ekala si me." Illyra poskoi na zvuk glasa. Samo su jo dvije svijee gorjele; nije znala kako je dugo spavala, znala je samo to da njen dom bijae ispunjen sjenkama i da je mukarac, visok poput Dubra, ali mrav kao kostur, stajao unutar odaje. "Tko ste vi? to elite?" Stisla se uz naslon stolice. "Poto me ne prepoznaje, onda recimo da sam te traio." ovjek mahne rukom. Plamen svijea i pei se rasplamsa i Illyra ugleda plavom zvijezdom obiljeeno elo arobnjaka Lythanda. "Nisam uinila nita to bi te moglo razljutiti," ree, polako se podiui iz stolice. "Nisam ni rekao da jesi. Mislio sam da si me traila. Mnogi od nas su danas uli tvoj zov." U ruci je drao tri karte koje je Marilla preokrenula i Lice Kaosa. "Ja - ja nisam znala da moji problemi mogu omesti vae studije." "Razmiljao sam o legendi o Pet Brodova - bilo ti je relativno lako dosei me. Odluio sam saznati neke stvari za tebe. "Djevojka Marilla je pomo prvo zatraila od svojih vlastitih bogova. Oni su je poslali tebi, jer bi njihovo uplitanje u njenu sudbinu izazvalo Sabellijin i Savankalin gnjev. Oni su povezali sudbine vas dviju. Ti nee rijeiti svoje probleme sve dok nju ne rijei njenih." "Ona je mrtva ena, Lythande. Ako joj bogovi Ilsiga ele pomoi trebat e im sva njihova mo - a ako to nije dovoljno, onda ni ja ne mogu nita za nju uiniti." "Nije mudro staviti se u taj poloaj, Illyro," ree arobnjak, osmjehnuvi se. "To je ono to sam vidjela. S'danze ne mijeaju svoju sudbinu s onom bogova." "A ti, Illyro, nisi S'danzo." Ona grevito stisne naslon stolice, razljuena time to ju je na to podsjetio, a nemona da mu proturijei. "Svoju su obvezu prebacili tebi," ree on. "Ne znam kako bih mogla promijeniti Marillinu sudbinu," jednostavno e Illyra. "Ja vidim, oni su ti koji mijenjaju." Lythande se nasmije. "Moda doista ne postoji nain, dijete moje. Moda e biti potrebne dvije rtve da bi se posvetio hram koji gradi Molin Bakljonoa. Bolje bi ti bilo da se nada da postoji nain da se zaobie put koji je sudbina zacrtala za Marillu." Njegov smijeh bijae popraen hladnim dakom vjetra. Svijee na trenutak zatreptae, a onda arobnjaka vie nije bilo. Illyra je gledala u nepomaknuti konopac na ulazu. Neka joj Lythande i ostali pomognu ako im to bijae toliko vano. Sve to ja elim je nakovanj, a njega mogu imati bez obzira na Marillinu sudbinu.

Soba je jo bila obavijena hladnoom. Njena je mata ve vezla po platnu posljedica izazivanja gnjeva bilo kojeg od monih boanstava u Utoitu. Ona izae na maglovito sajmite u potragu za Dubrom. Sivi su prsti magle zakrilili poznate tandove i daare na sajmitu. Kroz pukotine na vratima mogle su se nazrijeti vatre na nekoliko ognjita, ali samo se sajmite rano povuklo na poinak, ostavljajui Illyru da osamljena luta kroz vlanu no. Pribliivi se glavnom ulazu ona ugleda poskakujue svjetlo baklje u rukama treeg ovjeka. Baklja i ovjek padoe uz naglo prekinut uzvik. Ona zau laganije korake kako nestaju u neprobojnoj magli. Oprezno, sa strahom, Illyra se prikrade palom ovjeku. Nije to bio Dubro, ve netko nii, s plavom maskom sokola na licu. Iz vrata mu je izvirivao bode. Illyra ne osjeti nikakvo aljenje nad smru jednog od Jubalovih nasilnika, tek olakanje to ubijeni nije bio Dubro. Jubal bijae gori od Rankanaca. Moda je dolo vrijeme da ovjek pod maskom plati za svoje zloine. Ili je, to je vjerojatnije, netko ipak odluio na ovaj se nain osvetiti bivem gladijatoru, inae rijetko vienom u javnosti. Svi koji su imali posla s Jubalom imali su vie neprijatelja no prijatelja. Gotovo kao neujan odgovor na njene misli, iz magle izroni jo jedna grupa ljudi. Illyra se sakri meu sanduke i kutije dok su petorica ljudi bez maski prouavali mrtvoga. Onda, bez upozorenja, jedan od njih odbaci baklju i baci se na jo topao le, zabadajui, ponovno i ponovno, svoj no u mrtvo tijelo. Kad se on nauio smrti i ostali, izmjenjujui se, uinie to i on. Krvavi se le ovjeka pod maskom sokola dokotrlja gotovo pedalj od Illyrina stopala. Ona zadri dah i ukoi se, dok su joj oi kolutale od uasa pri pogledu na neprepoznatljivo tijelo pred njenim nogama. Ona odtetura dalje od tog munog prizora, gotovo slijepa od nevjerice i oka. inilo se da je ta grozota bila konani, besmisleni potez Lica Kaosa u danu odluujuem za njeno postojanje. Nasloni se na stup koji je podupirao nadstrenicu, pokuavajui se oduprijeti valovima munine, ali jedino to je danas pojela bijahu Haakonovi slatkii. Suho podizanje eluca nije joj donosilo nikakvo olakanje. '"Lyra!" Poznati glas zagrmi iza nje, a ruka, zatitniki prebaena preko njena ramena, razbije teku atmosferu. Ona se priljubi uz Dubra, zgrenih prstiju, zakapajui svoje jecaje u njegovu konu maju. Vonjao je po vinu i slanoj magli. Pohlepno je udisala svaki njegov dah. "'Lyra, to radi ovdje vani?" On zastane, ali ona ne odgovori. "Zar si se poela bojati da ti se neu vratiti?" vrsto ju je grlio, nemirno se ljuljajui naprijed natrag. Pria o maskiranom ovjeku provali iz nje u grevitim jecajima. Dubru bijae dovoljan samo trenutak da shvati da je njegova ljubljena Illyra pretrpjela previe u njegovu odsustvu, i da se pokaje to se napio i otiao potraiti posao izvan sajmita. Njeno je podigne u naruje i odnese do njihova doma, tiho si mrmljajui u bradu dok je koraao. ak ni Dubrov tjeiteljski zagrljaj nije Illyru mogao zatititi od grozomornih vizija koje su joj tutnjale snovima nakon povratka kui. On otrese svoje pijanstvo kako bi mogao paziti na nju dok se nemirno prevrtala na postelji. Svaki put kad bi pomislio da je utonula u miran san, snovi bi ponovno poeli. Illyra bi se probudila okupana znojem, njene rijei nerazumljive od straha. Kad bije upitao, ona mu je uporno odbijala ispriati svoje snove. Polako je poinjao sumnjati da se u njegovu odsustvu dogodilo neto jo mnogo gore od ubojstva, iako u njihovu domu nije bilo nikakvih znakova napada ili borbe. Svaki put kad bi se probudila, Illyra mu je pokuavala izrei svoje strahove, ali tu mjeavinu vizija i emocija nije uspijevala izraziti glasom. Unutar njena uma svako ju je ponovno sanjanje te none more nosilo sve blie jedinstvenoj slici koja je istovremeno i saimala i eliminirala sve njene probleme. Prvi zraci blijede zore ve su probijali maglu kad je ona proivljavala konano sintetsko iskustvo svog sna. Vidjela je sebe na mjestu za koje je snoduh rekao da bijae imanje zvano Kraj svijeta. Imanje bijae ve odavno naputeno; samo je nakovanj privezan lancem za postolje u

sredini dvorita obasjanog sjajem zvijezda svjedoio da je tu nekad netko ivio. Illyra s lakoom prekine lanac i podigne nakovanj kao da je od papira. Oblaci se ponu gomilati dok je odlazila, a zavijajui vjetar pone dizati prainu oko nje. Ona pouri prema izlazu gdje je Dubro ekao na svoj dar. elik napukne i prije no to je prela polovinu razdaljine, a kad gaje pruila Dubru nakovanj se potpuno raspadne. Pone lijevati kia, spirui Dubrovo lice i otkrivi Lythandeov okrutan, podrugljiv osmjeh. arobnjak je udari kartom oznaenom Licem Kaosa i ona umre. I nade se zarobljenom unutar tijela koje su nevidljive ruke nosile ka ogromnom jarku. Okruivali su je disonantni zvui sveenikih bajanja i cimbala. U snu, Illyra otvori svoje mrtve oi ba kad se ogroman kamen sputao na nju. "Ve sam mrtva!" Ona vrisne, pokuavajui osloboditi ruke i noge iz nevidljivih sveza. "Ne moete me rtvovati - ve sam mrtva!" Ruke joj se oslobodie. Ona se pone divlje bacakati. Zidovi jarka bijahu glatki poput stakla i bez ikakvih rukohvata. Sputeni kamen joj dotakne glavu. Ona zavriti dok je ivot jo jednom istjecao iz nje. Tijelo oslobodi njen duh i ona se uzdigne kroz kamen, probudivi se u tom trenutku. "Bio je to samo san," ree Illyra prije no to je Dubro stigao i upitati. Rjeenja se problema sad jasno ocrtavalo u njenu umu. San se vie nee vraati. Ali bijae to nalik itanju iz karata. Da bi razumijela to joj je snoduh dao morat e dobro razmisliti. "Rekla si neto o smrti i prinoenju rtve," ree Dubro, kojeg njeno sad odjednom mirno lice oito nije umirilo. "Bio je to san." "Kakav san? Boji li se da u sad kad vie nemam posla napustiti tebe ili sajmite?" "Ne," brzo e ona, skrivajui novi strah koji su izazvale njegove rijei. "Uostalom, nala sam nam nakovanj." "U svom snu o smrti i rtvovanju?" "Smrt i rtvovanje su klju rjeenja koje mi je dao snoduh. Sad mi treba malo vremena da pronaem pravo znaenje." Dubro se odmakne od nje. On nije bio S'danzo i. iako je bio jedan od sajminika, nije se ugodno osjeao u dodiru s njihovim tradicijama ili darovima. Kad bi Illyra govorila o tome kako "vidi" ili "zna", on bi se povukao. Sjeo je, utljiv i smrknut, na stolac u uglu najudaljenijem od njena S'danzo nasljea. Ve je bilo svanulo, a ona je jo uvijek zurila u crni barun kojim je bio prekriven njen stoli. Poela je sipiti kiica. Dubro pred nju spusti tanjur sa slatkiima. Ona kimne, nasmijei se i pojede ih, ali ne prozbori ni rijei. Kova je ve bio odbio dvije njene muterije kad je ona zavrila s meditiranjem. "Jesi li sad gotova, 'Lyro?" upita on; njegovo nepovjerenje prema vjetinama S'danzi nije umanjilo njegovu zabrinutost za nju. "Mislim da jesam." "Nema vie smrti i rtvovanja?" Ona kimne i pone mu priati dogaaje prethodnog dana. Dubro je sluao utke sve dok nije dola do dijela o Lythande. "U mom domu? Unutar ovih zidova?" elio je znati. "Vidjela sam ga, ali ne znam kako je uao. Konopac nije bio ni pomaknut." "Ne!" uzvikne Dubro, koraajui gore dolje po sobi poput ivotinje u kavezu. "Ne, ne elim nita od ovoga. Ne elim magove i arobnjake u svom domu!" "Nisi bio ovdje, niti sam ja bila ta koja ga je pozvala da ue." Illyrine su tamne oi sijevale dok je govorila. "I vratit e se ako ja ne uinim ove stvari, stoga me sasluaj." "Ne, samo mi reci to moramo uiniti da bismo ga drali podalje od nas." Illyra zabije nokte u dlan ruke skrivene u naborima njenih suknji. "Morat emo zaustaviti - sprijeiti posveivanje kamena temeljca za novi hram rankanskih bogova.."

"'Bogova'? 'Lyra, ne bi se valjda petljala s bogovima? Zar je to znaenje koje si pronala u 'smrti i rtvovanju'?" "To je takoer i razlog Lythandeove jueranje posjete." "Ali, 'Lyra..." Ona odmahne glavom i on zauti. 'Nee me pitati to namjeravam uiniti', pomisli dok je on postavljao konopac preko ulaza, a potom krenuo za njom prema gradu. 'Sve dok mi je sve to u glavi, sigurna sam da je sve mogue i da u uspjeti. Ali ako ikome prozborim o tome - ak i njemu - otkrit u kako je mala mogunost da zaustavim Molina Bakljonou ili da promijenim Marillinu sudbinu.' U snu je Sabelliji i Savankali ponueno njeno ve mrtvo tijelo. Jutarnja introspekcija ju je uvjerila u to da u obred Molina Bakljonoe mora ubaciti mrtvo tijelo. Proli su pored mjesta zloina, ali Jubalovi su ljudi ve odnijeli svog sudruga. Jedini drugi izvor mrtvaca za koji je znala bijae guvernerova palaa gdje su, pod elinim stiskom Vragodlaka, pogubljenja postajala svakodnevnom pojavom. Prooe pokraj ogromne kosturnice nadomak ulazu u sajmite. Kia je pritisla mirise uz poludrveno zdanje. Bi li se Sabelia i Savankala zadovoljili pomijeanim kostima i salom zaklane krave? Ona se nevoljko uspne uz drveni mosti podignut preko kunih odvoda iz zdanja. "to rankanski bogovi ele iz ovakvog mjesta?" upita Dubro prije no to je spustio nogu na mosti. "Zamjenu za ve odabranu rtvu." Na pokrajnjim se vratima pojavi ovjek, gurajui bavu punu neeg to je bukalo, koju potom isprazni u sporo-tekui odvod. Bezoblini crveni komadi prou ispod mostia na kojem je stajalo dvoje sajminika. Illyra se zanjie. "Ovako neto ne bi prolo ak ni kod rankanskih bogova." Dubro pokae rukom prema sad ve jenjajuoj struji. "Najmanje to im moe ponuditi je smrt potena ilsikog ovjeka." Isprui ruku kako bije podrao kad je zakoraila natrag na ulicu, a onda je povede pored Serpentine, prema guvernerovoj palai. S vjeala su, na kii, mlitavo visjela tri ovjeka; njihova su imena i zloini bili napisani na ploicama privezanim im oko vrata. Ni Illyra ni Dubro nisu svladali tajanstvenu misteriju pisma. "Koji od njih najvie odgovara tvojim potrebama?" upita Dubro. "Ona je otprilike moje grae, ali plavua," objasni Illyra, promatrajui dva jedra mukarca i jednog sitnog starca to je visio ispred njih. Dubro slegne ramenima i krene prema Vragodlaku hladna lica koji je straario ispod vjeala. "Otac," proguna, pokazujui na le starca. "Zna kakav je zakon - moraju visjeti do zalaska sunca. Morat e se vratiti tada." "Dug je put kui. On je mrtav sad - emu ekati?" "U Utoitu postiji zakon, seljae, rankanski zakon. Potivat e se - bez iznimki." Dubro je gledao u zemlju, grei ruke u oitoj neprilici. "Od kie ne vidim sunce - kako u znati kad da se vratim?" Straar i kova su gledali u elino-sivo nebo, obojica znajui da se nee rasistiti prije sumraka. Onda, uz glasan uzdah, Vragodlak ode do konopaca, odabere i odvee jedan i Dubrov "otac" padne u blato. "Uzmi ga i nestani!" Dubro naprti mrtvaca na ramena i krene prema Illyri koja je ekala na rubu pogubilita. "On je... on je..." dahne u rastuoj histeriji. "Mrtav od zore." "Pokriven je prljavtinom. Zaudara. Njegovo lice..." "eljela si nekog drugog za rtvovanje." "Ali ne ovakvog!"

"Takvi su oni koje objese." Vratili su se prema kosturnici gdje su vladali pogrebnici i balzameri Utoita. Tamo su, za pet bakrenjaka, pronali ovjeka koji bi pripremio tijelo. Za jo jedan novi on bi im iznajmio zapregu i svog sina za kopaa koji bi nesretnog lopova zakopao na pukom groblju izvan Trijumfalne kapije. Illyra i Dubro su izveli pravu predstavu glumei alost, ali su insistirali na tome da svog oca zakopaju vlastitim rukama. Starca, umotanog u gotovo ist pokrov, zavezae za dasku. Illyra je drala podnoje, Dubro drugi kraj. Krenuli su natrag prema sajmitu. "Hoemo li odnijeti tijelo do hrama radi zamjene?" upita on dok su odmicali stolice kako bi napravili mjesta za dasku. Illura se zagleda u nj, isprva ne shvaajui da je njegova vjera u nju to pitanje uinila iskrenim. "U tijeku noi e rankanski sveenici iz guvernerove palae krenuti na imanje zvano "Kraj svijeta". Sa sobom e povesti Marillu. Morat emo ih sprijeiti i bez njihova znanja zamijeniti Marillu s naim leom." Kovaeve se oi rairie od razoarenja. "'Lyra, nije to isto kao krasti voe od Slijepog Jakoba! Djevojka e biti iva. On je mrtav. Sveenici e primijetiti razliku." Ona odmahne glavom, grevito se drei vizije koju je pronala u meditaciji. "Pada kia. Nee biti mjeseine, a njihove e im baklje davati vie dima nego svjetla. Djevojci sam dala silantu. Morat e je nositi kao da je mrtva." "Hoe li ona uzeti praak?" "Da!" Ali Illyra nije bila sigurna - nije mogla biti sigurna - sve dok zapravo ne vidi povorku. Toliko pitanja: je li Marilla popila praak, hoe li povorka biti mala, bez pratnje i usporena svojim teretom, hoe li ritual biti onakav kao u njenu snu. Vrati joj se hladna panika koju je osjetila dok se, u snu, kamen sputao nad nju. U sreditu uma nadvijalo joj se, smijui se, Lice Kaosa. "Da! Popila je praak prole noi," ree odluno, snagom volje tjerajui Lice Kaosa iz misli. "Kako zna?" sumnjiavo upita Dubro. "Znam." To je bio kraj rasprave i Illyra se baci na pripremu jezive gozbe koju pojedoe na stolu prostrtom nad njihovim mrtvim gostom. Nejasna toka zalaska sunca proe, ostavljajui Utoite u mranoj kinoj noi, kao to je Illyra bila predvidjela. Kia koja nije jenjavala povea njenu sigurnost dok su polako napredovali kroz sajmite do Pukog izlaza. Pred njima bijae duga, ali ne i teka, etnja izvan zidova grada. Kao to je Dubro primijetio, damice iz Ulice Crvenih Lampaa su svake noi morale ii tim putem kako bi dole do Obeanog Neba. Dame su hihotale iza svojih alova pri pogledu na dvoje ljudi koji su nosili oito mrtav teret. Ali nisu ih ometale, a bilo je jo prerano za povratak onih razuzdanijih iz Obeanog Neba. Ogromne hrpe kamenja u moru blatnjavih kratera oznaavale su gradilite novog hrama. Vodom natopljena nadstrenica natkrivala je cvree eravnike i svijee; inae je cijelo podruje bilo tiho i naputeno. Noas je no Desetkovanja. Cappen Varra mi je rekao da e sveenici imati pune ruke posla. Kia nee sprijeiti posveivanje. Bogovi ne osjeaju kiu! Illyra je razmiljala, ali opet nije znala, pa je sjela leima prema Dubru, drhturei vie od sumnje i straha nego od hladnih kapi to su joj se slijevale niz lea. Kia pone jenjavati, prelazei u maglovito sipljenje koje je obeavalo potpuni prestanak. Ona napusti ionako neodgovarajui zaklon pokraj hrpe kamenja kako bi se primakla nadstrenici i eravnicima. Na rubu iskopine je, preko blata, bila podignuta platforma s ijih su strana visjeli konopci pomou kojih se tijelo moglo spustiti u rupu. Nasuprot njoj je, na balvanima, stajao ogroman kamen, spreman da zatre sve pod sobom. Bar

nisu zakasnili - sveenici jo nisu prinijeli rtvu. Prije no to se Illyra vratila do Dubra, iz maglom obavijene daljine izroni est baklji. "Dolaze," proape Dubro kad mu se pribliila. "Vidim ih. Imamo jo samo nekoliko trenutaka." Ona odmota dva namota konopca koji je, uzevi ga iz kovanice, bila omotala oko struka. Sama je smislila plan kako izvesti zamjenu, jer ni snoduh ni meditacija nisu joj ponudili inspiraciju ili gotovo rjeenje. "Najvjerojatnije e, poto i oni nose tijelo, ii istim putem kao i mi," objasni ona, polaui konopce i utiskujui ih u blato. "Ovdje emo ih presresti." "A ja u zamijeniti djevojku naim leem?" "Da." Vie nisu nita govorili, uei svak u svojoj blatnjavoj rupi, ekajui, nadajui se da e povorka proi izmeu njih. Srea obeana u njenom snu ih nije iznevjerila. Malu je povorku predvodio Molin Bakljonoa, nosei ogromnu baklju od drva i bakra iz samog Sabellijinog hrama u Rankani. Iza njega su ila tri ministranta, bajajui, obojica s bakljama i tamjanom. Zadnje dvije baklje bile su privrene za mrtvaka nosila koja je na ramenima nosio zadnji par sveenika. Bakljonoa i ostala trojica prijedoe preko konopaca ni ne primijetivi ih. Kad je prvi od dvojice koja su nosila tijelo doao izmeu konopaca, Illyra ih naglo napne. Obojica su ula konopce kako se podiu iz blata, ali su se popiknuli prije no to su stigli reagirati. Marilla i baklje poletjee prema Dubru, sveenici prema Illyri. U mranoj zbrci Illyra uspije sigurno stii do oblinje hrpe naslagana kamenja, ali ne i vidjeti je li Dubro uspjeno izveo zamjenu. "to je bilo?" pitao je Bakljonoa, urei se natrag prema njima s bakljom u ruci. "Ti su prokleti radnici ostavili konopce za vuu razbacane naokolo," uzvikne blatnjavi sveenik dok se izvlaio iz blatnjave rupe duboke do koljena. "A djevojka?" nastavi Molin. "Pala je tamo, ini se." Jednom rukom podigavi skute halje Molin Bakljonoa povede ministrante prema rupi na koju je sveenik pokazao. Illyra zau zvukove za koje se nadala da ih je proizvodio Dubro povlaei se u sjenu. "Evo ruke." "Prokleto ilsiko blato. Sad je deset puta tea." "Polako. Malo vie blata prije vremena nee smetati hramu, ali ne bi bilo dobro uznemiriti Druge." Bakljonoin miran glas utia ostale. Ponovno zapalie baklje. Iz svog zaklona Illyra je mogla vidjeti blatnjavi pokrov na nosilima. Dubro je nekako uspio; nije si dopustila da misli drukije. Povorka nastavi prema nadstrenici. Kia je potpuno prestala. Kroz rasprene oblake ukae se srebrni sjaj mjeseine. Bakljonoa glasno pozdravi trganje oblaka kao znamenje oprosta, svetosti, Vashankina prisustva, i zapone ritual. U odredeno vrijeme ministranti ispraznie eravnike i ulje na pokrov i le plane. Spustili su gorua nosila u iskopinu i simbolino bacili aku kamenja za njima. Onda prereu konopce koji su drali kamen temeljac na rubu jarka i on sklizne u nj uz glasan, itav zvuk. Gotovo istog trena Bakljonoa i ostali napuste platformu i krenu natrag prema palai, ostavljajui ministrante da dre cjelononu poasnu strau nad novim grobom. Kad se sveenici izgubie iz vida Illyra se ponovno prikrade blatnim rupama i aptom zazove Dubra. "Ovdje sam," psikne on. Samo jedan pogled na njegovo mjeseinom obasjano lice bijae joj dovoljan da zna daje neto polo krivo. "to se dogodilo?" brzo upita, ne pazei na glasnou svog glasa. "Marilla? Jesu li zakopali Marillu?" U Dubrovim su oima bile suze dok je odmahivao glavom. "Pogledaj je!" ree, jedva kontrolirajui glas. Blatnjav mrtvaki pokrov leao je nekoliko koraka dalje.

Dubro ga nije elio ni pogledati, a kamoli mu se prii. Illyra mu se oprezno priblii. Dubro je ostavio lice pokrivenim. Zadravajui dah, Illyra posegne rukom kako bi odmakla vlano, prljavo platno. Na trenutak, tek otkucaj srca dug, vidjela je Marillino uspavano lice. Onda ono postane njeno vlastito. Nakon sekunde samoprepoznavanja lice proe seriju udesnih promjena u portrete ljudi iz njena djetinjstva, i drugih koje nije prepoznala. Na trenutak se smrzne u razbijenu sliku Lica Kaosa, a onda se pretopi u lice s biserno bijelom koom tamo gdje bi trebala biti usta, nos i oi. Illyrini se prsti ukoie. Otvori usta da vrisne, ali plua i grlo joj bijahu paralizirana od straha. Platno ispadne iz njenih zamrlih ruku, ali ne prekrije odvratnu stvar koja je leala pred njom. Odlazi! Odlazi odavde! U njenu se umu rodi primitivni nagon, koji nije moglo zadovoljiti nita osim paninog bijega. Ona odgurne Dubra. Ministranti su je uli dok je teturala kroz blato, ali ona nije obraala panju na njih. Ispred nje bijahu zdanja - vrsta, kamena zdanja to su se ocrtavala na mjeseini. Bila je to glavna zgrada odavno naputenog imanja. Illyra je prepozna kao zdanje iz svojih snova, ali njena panika i uas bijahu zadovoljeni bijegom od lea bez lica. Unutranja su vrata visjela, otvorena, na ravim pantima koji su zakripali kad je gurnula vrata. Nije ju iznenadilo kad je vidjela nakovanj na obinoj drvenoj krinji u sreditu dvorita za koje je instinktivno znala da nije potpuno naputeno. "Samo produavam agoniju. Nakovanj i sve ostalo; oni ele mene." Ona zakorai u dvorite. Nita se ne dogodi. Nakovanj bijae prevelik i preteak da bi ga podigla. "Dola si po svoju nagradu?" zauje glas. "Lythande?" proape ona, ekajui da se pojavi leoliki arobnjak. "Lythande je negdje drugdje." Zakukuljeni mukarac stupi na mjeseinu. "to se dogodilo? Gdje je Marilla? Njena obitelj?" Mukarac pokae nadesno. Illyra pogleda u tom smjeru i ugleda isprevrtano nadgrobno kamenje starog groblja. "Ali...?" "Ilsovi sveenici ele izazvati nove bogove. Stvorili su homunkulus, takav koji neuvjebanom promatrau izgleda poput mlade ene. Da je bio poloen u temelje novog hrama stvorio bi ometajuu slabost. Savankalin i Sabellijin bijes bi sunuo preko pustinje. A to je, naravno, ono to su sveenici Ilsa eljeli. "Mi arobnjaci - ak i ti, darovita S'danzo - ne elimo se petljati s bogovima i njihovim sveenicima. Oni se poigravaju s delikatnom ravnoteom sudbine. Na je posao vaniji od podilaenja bogovima, pa smo se sad, kao i u prolosti, umijeali." "Ali, hram...? Zar nisu trebali zakopati djevicu?" "Lana, stvorena osoba bi razljutila rankanke bogove, ali nesavrena djevica nee. Kad su podizali Ilsov hram stari su sveenici traili kraljevsku duu za rtvu. eljeli su najmlaeg i najvoljenijeg od prineva. Kraljica je i sama bila arobnica s nekim moima. Maskirala je starog roba i njegove kosti jo uvijek lee pod oltarom." "Znai, bogovi Ilsiga i Rankane su jednaki?" Zakukuljeni se ovjek nasmije. "Pobrinuli smo se da svi bogovi u Utoitu budu jednako hendikepirani, dijete moje." "A to je sa mnom? Lythande me upozorio da moram uspjeti." "Nisam li upravo rekao da je na cilj - a samim time i tvoj - ispunjen? Ti si izvrila svoje i mi ti plaamo, kao to je Marilla obeala, s nakovnjem od crnog elika. Tvoj je." On poloi ruku na nakovanj i nestane u oblaiu dima. "'Lyra, jesi li dobro? uo sam te kako s nekim razgovara. Zakopao sam tu djevojku prije no to sam te doao potraiti." "Evo nakovnja." "Ne elim nita to je dobijeno na ovakav nain."

Dubro je uhvati za ruku i pokua je izvesti iz dvorita. "Previe sam ve platila!" zavie ona na nj, otimajui mu se iz ruku. "Odnesi ga natrag na sajmite - onda emo zaboraviti da se ovo ikada dogodilo. Nikad nikome ne reci ni rijei o ovome. Ali ne ostavljaj nakovanj ovdje, jer je onda sve ovo bilo uzalud!" "Nikad neu moi zaboraviti tvoje lice na onoj mrtvoj djevojci... stvari." Illyra ostane utke gledati u jo uvijek blatnjavo tlo. Dubro ode do nakovnja i rukom pomete vodu i prljavtinu s njegove povrine. "Netko je na njemu urezao neki simbol. Reci mi to znai prije no to nakovanj ponesem s nama natrag na sajmite." Ona je stajala pokraj njega. Na izlizanoj metalnoj povrini bijae friko urezano smijeee Lice Kaosa. "To je stari S'danzo-znak koji nosi sreu." inilo se da Dubro nije uo prizvuk gorine i obmane u njenu glasu. Njegova je vjera u Illyru bila iskuavana, ali ne i poljuljana. Nakovanj bijae teak, nezgrapan teret u njegovim rukama. "Pa, nee se sam odnijeti kui, zar ne?" Gledao je u nju dok je koraao prema izlazu. Ona takne podnoje i nakratko pomisli na pitanja koja su se jo rojila u njenoj glavi. Dubro je ponovno zazove iz dvorita. Izmeu njih i sajmita leala je cijela duina Utoita, a jo nije bila ni pono. Ona krene za njim, ni ne pogledavi natrag.

Poul Anderson KAPIJA LETEIH NOEVA

( The Gate of the Flying Knives 1979. ) Premda opet bez novia u depu, bez doma i dame, Cappen Varra je svejedno hodao uzdignute glave, probijajui si put kroz sajminu guvu. Napokon, sve do danas je, ve nekoliko tjedana, boravio u kui Molina Bakljonoe, koliko god je mogao. Povrh prilike da bude u drutvu drage Danlis dobijao je i velikodune nagrade od sveenika kad god bi otpjevao ili skladao neku pjesmu. Ta se situacija promijenila iznenada i na silovit nain, ali on je jo uvijek na sebi imao jarko zelenu tuniku, grimizni plat, kanarinski ute tajice , mekane poluizmice boje srebra i beretku boje tamne ljive. Premda, naravno, slomljena srca uslijed onog to se zbilo, ispunjen strahom za svoju dragu, jo nije bilo razloga da pone rasprodavati neke od tih odjevnih predmeta. Mogao je dok traga za svojom dragom do novaca za ivot doi i na nekoliko drugih naina. Ako se ukae potreba mogao bi, kao to je esto inio u prolosti, zaloiti harfu koja je trenutno bila kod zlatara na restauraciji. Ako njegova potraga ne zavri uspjeno prije no to posve osiromai, tada e morati pretpostaviti da su Danlis i Gospa Rosanda zauvijek izgubljene. Ali on nikad nije bio od onih koji oplakuju budue tuge. Sajmite je vrvjelo i builo pod suncem koje se polako kretalo ka zapadu. Trgovci, obrtnici, nosai, sluge, robovi, kuanice, nomadi, kurtizane, zabavljai, prosjaci, lupei, kockari, arobnjaci, akoliti, vojnici i tko zna tko sve jo, vrljali su naokolo, brbljali, cjenkali se, prepirali, kovali zavjere, pjevali, kockali, pili i jeli, i bogzna to sve ne. Konjanici, vlasnici deva, koijai probijali su se kroz gomilu popraeni valovima psovki. Iz dijelova gdje se prodaje vino dopirala je pjesma i glazba. Vlasnici tandova izvikivali su hvalospjeve svojoj robi, susjedi vikali jedni na druge, a vjerski fanatici bajali svoje molitve s oblinjih ravnih krovova. U zraku su se mijeali mirisi tijela, znoja, slatkia, peena mesa, aromatinih pia, koe, vune, gnoja, dima, ulja, jeftinih parfema... U svakoj drugoj prilici Cappen Varra bi uivao u tom slikovitom spektaklu. Sad se gurao kroz gomilu s jednom odreenom stvari na umu, ali je svejedno bio svjestan svega to se oko njega zbivalo jer to je u Utoitu nuno. Prepoznavao je svaki lagani dodir neije ruke. I dok bi se u normalnoj situaciji nasmijao i deparu rekao: "ao mi je, prijatelju, nadao sam se da bih ja od tebe neto mogao ukrasti," sad je spustio ruku na ma na takav nain da je depar naglo uzmaknuo i zaletio se u debelu enu kojoj od udarca ispadne iz ruku bakreni pladanj pun cvijea. Ona vrisne i pone lupea udarati pladnjem po glavi. Cappen ak ni ne zastane. Naao je ono to je traio na istonome kraju Sajmita. Illyra je opet bila u nemilosti svojih kolega, pa je pomakla svoj tand na jedinu dostupnu lokaciju. S tri strane su ga zastirali crni zastori, sa stranje se strane naslanjao na zid od blata i cigle. Smrad iz oblinje koare gotovo je posve uguio miris tamjana koji je vidovnica palila u posudi udna izgleda, a zacijelo bi priguio i miris bilo kojega od njena aromatinog bilja. Ni ona sama nije izazivala strahopotovanje koje ovjek obino osjea pred veinom vidovnjaka, magova, vraeva i njima slinih. Bila je premlada; da nije toliko lijepa izgledala bi gotovo sjetno u toj svojoj lepravoj, arenoj S'danzo-odjei. Cappen joj se nakloni u najboljoj maniri caronneskog gospara. "Dobar ti dan, Illyro krasna," ree. Ona mu uputi osmjeh s jastuka na kojemu je sjedila. "Dobar dan i tebi, Cappen Varra." Njih su dvoje esto vodili duge razgovore, obino polualjive, a on je esto znao svirati i pjevati daje zabavi. elio bi on i vie od toga, ali inilo se da ona sve mukarce dri na odredenoj udaljenosti, a ona mrga od kovaa, koji ju je tako oito oboavao, potrudio se da mukarci potuju njezinu elju. "Ve dugo te nismo ovdje vidjeli," ree ona. "Kakva je to nenadana srea koja te natjerala da zaboravi stare prijatelje?"

"Moja je srea bila pomalo i nesrea, jer me ostavila bez vremena da doem ovamo i posjetim tebe, moja slatka," odgovori on iz iste navike. Veselost napusti Illyru. Maslinasta put pod kestenjastom grivom i velike oi koje su ga sad gledale tvrdim pogledom. "Ali nae vremena kad ti je potrebna pomo u nevolji," ree ona. On nije bio stalna muterija ni njoj niti ikome od vidovnjaka u Utoitu. U Caronneu, gdje je odrastao, veini ljudi nije trebala pomo magije. U svojim kasnijim lutanjima naiao je na dovoljno udnih stvari da se poljulja njegova uroena sumnjiavost. Potresen koliko je ve bio, on osjeti kako mu se niz hrptenjau sputaju marci. "Vidi li ti moju sudbinu ak i prije no to baci svoje ini?" Ona se nasmijei blijedim osmjehom. "O, ne. Ovo je ista logika. Po Labirintu su kruile prie da stanuje u Zlatarskoj etvrti, te da si est gost u palai Molina Bakljonoe. ula sam da su mu prole noi oteli enu, a sad se pojavljuje ti, pa nije teko pogoditi da si oito i ti na neki nain oteen." On kimne: "Da. I to poprilino. Izgubio sam..." On zastane, nesiguran je li pametno rei da je izgubio svoju ljubav ovoj djevojci koja mu je tako esto u prolosti spravljala ljubavne napitke. "... poloaj i prihode," dopuni ga Illyra odrijeito. "Visoki sveenik zacijelo trenutno ba i nije raspoloen za trubadurske balade. Ionako je vjerojatno njegova ena ee traila tvoje usluge nego on. Ne sumnjam da si svoju zaradu potroio istoga trena ili ak moda i prije no to si je dobio. Vjerojatno si kasnio sa stanarinom pa su te bacili iz tvojih udobnih odaja im je rije o tome doprla do gazdinih uiju. Vratio si se u Labirint jer nema kamo drugdje otii, a doao si k meni u nadi da e me nagovoriti da ti dam nekoliko natuknica - jer ako uspije pronai gospu, to e nesumnjivo znaiti i povratak tvoje sree." "Ne, ne, ne," pobuni se on. "Krivo me sudi." "Visoki sveenik trait e pomo samo od svojih rankanskih bogova," ree Illyra, dok joj se glas mijenjao iz srdita u zamiljen. Ona pogladi bradu. "On, Carev roak poslan ovamo kako bi nadgledao gradnju hrama koji e veliinom i ljepotom nadmaiti onaj Ilsov, teko da moe zatraiti pomo od starih bogova u Utoitu, a kamoli od naih arobnjaka, coprnica i vidovnjaka. Ali ti, ti koji ne pripada nijednome dijelu Carevine, ti koji si ovamo doao iz kraljevstva daleko na zapadu... ti pomo moe traiti bilo gdje. Ideja je zacijelo tvoja, inae bi ti on kradomice tutnuo nekoliko zlatnika u dep, a ti bi savjet i proricanje potraio od nekoga s reputacijom daleko boljom od moje." Cappen nemono rairi ruke. "Tvoje je zakljuivanje hvale vrijedno, djevo draga," prizna on. "Grijei samo kad navodi moje motive. O, da, bio bih ja jako sretan da mi Molin bude dunikom i da dobijem bogatu nagradu i tako dalje. Ipak, ao mi ga je; pod tom njegovom maskom tvrdoe nije on tako lo ovjek i znam da mu srce krvari. Jo mi je vie ao njegove gospe koja je bila tako dobra prema meni i koju su odveli tkozna kamo. Ali vie od svega..." On se uozbilji. "Nije nestala samo Gospa Rosanda ve i njena pratilja Danlis. A Danlis je ta koju volim, Illyro, ta koju sam mislio oeniti." Ona ga je gledala kao da pokuava pogledom prodrijeti u njegovu nutrinu. Vidjela je mladoga mukarca srednje visine, vitke grae, ali vrstoga i okretnoga. Crte njegova uska i mrava, glatko izbrijana lica bijahu pravilne, oi svijetlo plave, pod crnom kosom to meko pada na ramena... Njegov je glas jeziku kojim je govorio davao melodiozan prizvuk, kao da i bez rijei opisuje bijele gradove, zelena polja i ume, jezera od tekueg srebra, i plava mora domovine koju je napustio u potrazi za sreom. "Pa, ima ti arma, Cappen Varra," promrmlja ona, "i to jako dobro zna. Ali fali ti novaca. Kako mi misli platiti?" "Bojim se da e morati raditi badava, kao i ja," ree on. "Ako zdruenim snagama uspijemo nai otetu gospu, podijelit emo nagradu koja e potom uslijediti. Tvoj bi ti dio mogao biti dostatan da kupi kuu na Putu Novca." Ona se namrti. "Istina," nastavi on, "i meni e ostati dobar dio nagrade koju je Molin obeao. Ali najvanije od svega - dobit u natrag svoju dragu. Povrh toga, opet u biti

u Molinovoj milosti. Razmisli. Jedino to od tebe traim jest da uporabi svoje moi. Svi napori i sav rizik samo su moji." "Zato misli da bijedna proroica moe saznati vie nego Prinevi Vragodlaci?" upita ona. "ini se da je ovo izvan njihova polja utjecaja," odvrati on. Ona se nagne naprijed, napeta pod slojevima S'danzo-odjee. Cappen se nagne prema njoj. Kao da se amor sajmita povukao nekamo u pozadinu, ostavljajui ih same s njihovim oprezom. "Nisam bio tamo u vrijeme otmice," ree on tihim glasom, "ali doao sam rano jutros nakon to je netko ili neto ve otelo ene. Ono to se zna o tome u gradu samo su glasine, stvar ili dvije koje su procurile ili koje su Molinove sluge izbrbljale svojim prijateljima. Molin veinu injenica dri u tajnosti sve dok ne uspije otkriti njihovo znaenje ako to ikada i uspije. Ja sam doao na scenu dok je jo vladao potpuni kaos. Nitko mi nije branio da razovaram sa slugama sve dok me sam Molin nije primijetio i potjerao. Tako da ne znam nita vie od ostalih, a to ba i nije mnogo." "I...?" ponuka ga ona da nastavi. "I ini se da to nije bila ovosvjetovna otmica iz ovosvjetovnih razloga, kao npr. otkupnina. Vidi, palaa je dobro uvana, a ni Molin niti njegova ena nikad je nisu naputali bez pratnje. Njegova misija ovdje nije previe popularna, to i sama zna. uvari su iz Rankane i nepotkupljivi. Kua stoji u vrtu okruena visokim zidom po ijemu vrhu patroliraju uvari. Nakon zalaska sunca po vrtu slobodno tre tri leoparda. "Molin je imao nekoga posla sa svojim roakom Princom, pa je i prenoio u njegovoj palai. Njegova ena, gospa Rosanda, ostala je doma, povukla se na poinak, neto kasnije opet sila i potuila se da ne moe spavati. Tako je i probudila Danlis. Danlis nije sobarica; njih ima dovoljno. Ona joj je pratilja, savjetnica, njoj se povjerava, od nje doznaje informacije, esto joj slui kao vodi ili prevoditeljica - oh, zaradi ona svoju plau, ta moja Danlis. Unato naemu dogovoru da se naemo u zoru - radi ega sam i doao tako rano - ona je morala ustati iz kreveta samo zato to se Gospi Rosandi nije spavalo i drati je za ruku ili pisati pisma za nju ili joj itati neku umirujuu priu iz knjige - ali sad sam skrenuo s teme. Dovoljno je rei da su obje otile u sobu na katu, onu koja slui istovremeno i kao solarijum i kao ured. Do nje vodi samo jedno stubite, a ta je soba jedina na tom katu. Soba ima balkon, da, i vrata koja vode na nj bila su otvorena - bila je topla no - a otvoreni bjehu i prozori. Ali pregledao sam zid ispod balkona i prozora - od ista je mramora, bez ikakvih ukrasa, po njemu se ne penje ni brljan niti ita drugo za to bi se penja mogao drati. Samo bi se muha mogla uspeti uz taj zid. "Svejedno... tik pred zoru zauli su se krici i straar je potrao uza stube. Morao je provaliti unutarnja vrata, jer bila su zakljuana. Pretpostavljam da nisu htjele da ih itko uznemirava. Soba je bila u uasnu neredu: posvuda krhotine razbijenih predmeta, dijelovi rastrgane odjee i nekoliko lokvica krvi. Da, poznajui moju Danlis siguran sam da je barem ona pruala otpor. Ali u sobi nije bilo ni nje ni njene gospodarice. Nekoliko straara koji patroliraju vrhom zida rekli su da su uli neto kao klepet velikih krila. Nisu nita vidjeli jer no je bila oblana i mrana. Moda im se samo priinilo. Leoparde su nali skutrene u jednom dijelu vrta i inilo se da su jedva ekali da ih se odvede natrag u kavez. I to je sve to sam uspio saznati, Illyro," zavri Cappen. "Pomozi mi, prosim te, pomozi mi da vratim svoju ljubav!" Ona je dugo utjela. Napokon ree, gotovo aptom: "Moglo bi to biti neto u to ne bih eljela ni pogledati, kamoli se umijeati." "Moglo bi i ne biti nita takva," ree Cappen s prizvukom oaja u glasu. Ona mu uputi poluizazovan pogled. "Narod moje majke ne eli besplatno proricati za Savakhe - ljude koji ne pripadaju njihovu plemenu - jer vjeruje da to donosi nesreu. Obeanja se ne priznaju kao sredstvo plaanja." Cappen se namrti. "Pa, mogao bih otii do zalagaonice i ... Ali ne, vrijeme bi moglo biti vrijednije od rubina." Iz dubina njegove nesree probije se blistav osmjeh. "I

pjesme imaju vrijednost, zar ne? I vi S'danze imate svoje balade i ljubavne pjesme. Dopusti mi da ti platim pjesmom koja e biti samo tvoja." Njeno lice zasja. "Doista samo moja?" "Doista. Pusti me da razmislim... Poet u ovako..." Uzevi njene ruke u svoje Cappen proape: Kao osvit dana moja mi dolazi gospa Dok snivam u tmini i pitam se to mi donosi Dok barjak njena svjetla tjera Gospodare Sjenki s moga puta... Ona istrgne ruke i zavie: "Ne! Ti laljive, to je neto to si napisao za Danlis - ili neku drugu koju si pjesmama vabio u svoju postelju..." "Ali nisam je zavrio," pobuni se on. "Zavrit u je samo za tebe, Illyro." Nju napusti bijes. Ona odmahne glavom, pucne jezikom i uzdahne. "Nije vano. Ti si onakav kakav jesi, a ja sam ionako samo napola S'danzo. Gledat u za tebe." "U ime svake boginje ljubavi za koju sam ikada uo," pone on nesigurnim glasom, "obeajem ti da e kad ovo zavri zaista imati pjesmu napisanu samo za tebe." "Budi miran," zapovijedi mu ona. "Odbij sve koji priu tandu." On se okrene i izvue svoj ma, premda i nije bilo potrebe za njegovim tankim, ravnim sjeivom jer se Illyrin tand nalazio na prilino osamljenoj lokaciji. Svejedno, s maem u ruci imao je osjeaj da konano poinje initi neto za Danlis. Ve se poeo osjeati bespomonim, beznadnim, kao da je njegova draga mrtva, a ne to? Iza njega dopre zvuk mijeanja karata, bacanja kocki i tiho izgovorenih rijei. Odjednom Illyra vrisne. Cappen se okrene i ugleda njeno blijedo lice iz kojega kao da je istekla i zadnja kap krvi. Obgrlila se rukama i drhturila. "to je?" upita on sa strepnjom u glasu. Ona ga ni ne pogleda. "Odlazi," ree drhtavim glasom. "Zaboravi da si ikada poznavao tu enu." "Ali..., ali to..." "Idi, rekoh! Ostavi me na miru!" Onda se ona uspije pribrati toliko da nastavi: "Ne znam. Ne usudim se znati. Ja sam samo S'danzo mjeanka s nekoliko trikova i polovinom vidovitou i..., i... Vidjela sam da ovo prelazi granice prostora i vremena, da je umijeana mo vea od moje magije... Enas Yorl bi ti mogao vie rei, ali i on sam..." Illyra se slomi. "Odlazi!" zavriti. "Prije no to pozovem Dubra!" "Oprosti mi," ree Cappen Varra i urno se udalji. Povue se u vijugave uliice Labirinta. Veina njih bijahu uske, a zdanja oko njega visoka, pa su ve bile polumrane. inilo mu se kao da se vratio natrag u no kad je nestala Danlis... Danlis, stvorenje sunca i obzorja. Ako je iva, sjea li se ona njihova zadnjeg sastanka onako kako ga pamti on? Poput davno odsanjana sna? Imala je slobodan dan i eljela je da odu u prirodu, sjeverno od grada. Cappen se pobunio iz tri razloga: prvi nije spomenuo; to da e biti naporno, te da e biti sav znojav i pranjav i bolnih miia od jahanja. Ona je prezirala mukarce koji nisu izdrljivi barem koliko i ona - osim ako to nisu mogli nadomjestiti ljubavnim vjetinama i naobrazbom. Drugi je razlog samo natuknuo. Premda je vei dio Utoita prilino ljigav, on je znao nekoliko mjesta gdje mukarac i ena mogu uivati u osami na primjer u njegovoj sobi. Ona se nasmijeila i odmahnula glavom. Njena je obitelj pripadala starom rankanskom plemstvu, a ne novopridolicama, i ona je bila odgajana na takav nain. Unato injenici da je njen otac izgubio svoj imutak, te je ona bila prisiljena zaposliti se, uspjela je sauvati ponos. I djevianstvo koje je namjeravala podariti svome odabraniku. I tako je na Cappenovu natuknicu odgovorila smjekom i rekla da joj se njegovo drutvo svia, da joj se on svia i moe li promijeniti temu. (Tada je pomislio da bi i sama Gospa Rosanda bila pristupanija, ali

potrudio se da to ne pokae.) Vjerovao je da prema njemu osjea neto vie no to je priznala, jer svaki put kad bi se ponovo vidjeli njena je patricijska rezerviranost prema njemu bivala sve manja. Ipak, nije mogla posve zaboraviti da je on samo kopile manjega uglednika iz udaljene zemlje, bez nasljedstva, obini putujui minstrel. Trei je razlog ipak izrekao. Premda su krajevi sjeverno od grada relativno sigurni, Molin Bakljonoa poludio bi od bijesa da sazna da je ena iz njegova doma napustila grad u pratnji samo jednoga ovjeka, koji k tome jo i nije ratnik. Vjerojatno bi i bio u pravu. Danlis se opet nasmijeila i rekla: "Mogla bih zamoliti jednoga od straara da poe s nama. Ali ti ima zanimljive prijatelje, Cappene. Moda je koji od njih ratnik?" Zapravo, znao je mnogo ratnika, ali nije vjerovao da bi ona poeljela biti u drutvu bilo kojega od njih uz jednu iznimku. Sreom, Crveni Jamie nije imao nikakav prethodni dogovor i odmah je pristao da im se pridrui. Cappen je kuhinjskom osoblju rekao neka pripreme koaru za piknik za etvoro. Jamieve djevojke ostale su u gradu; nije to bila njihova vrst zabave, a i sunce bi moglo nakoditi njihovoj bijeloj puti. Cappen je uvijek mislio kako je sebino od Jamieja to ih ne eli dijeliti. To je njega, Cappena, tjeralo da u Ulici Crvenih Lampaa ostavlja poprilian broj bakrenjaka - sad kad je udvarao Danlis teko da je mogao negdje drati kakvu kurtizanu. To na stranu, Jamie mu je bio prilino drag. Upoznali su se nakon to je Gospa Rosanda pozvala Cappena da joj svira, pa opet i opet, sve dok mu nije ponudila da ivi kod njih u Zlatarskoj etvrti. Jamie je ivio u kui nedaleko od Molina Bakljonoe. U tek roeno jutro, odmah nakon zvona za buenje, iz Utoita su krenula tri konja i natovarena mula. Zvonjava u Cappenovoj glavi bila je mnogo glasnija i bolnija od zvuka gradskoga zvona - pio je do kasno u no i nimalo mu se nije svidjelo to je morao ustati prije podneva. Tih i mrgodan, sluao je Jamieja: "... bogme da, moja gospo, ja sam iz roda gortaka, siromanih ali slobodnih. Neki bi nas moda nazvali barbarima, ali ne bi im bilo pametno da to uine u dometu naih uiju. Mi imamo legende, pjesme, zakone, obiaje, bogove stare koliko i sam svijet i jednako dobre. Fale nam mnogi vai junjaki obiaji i nain ivota, ali koliko od naih obiaja vi uope i poznajete? U svojim sam lutanjima vidio udesne stvari, ali i mi imamo svoje udesne stvari." "Priaj mi o njima," rekla je Danlis. "Ne znamo gotovo nita o dijelu Carevine iz kojega ti dolazi jedva da se i spominje u Kronikama Venafera i Mattathana ili u Kahayaveshovoj Povijesti svijeta. Kako si se naao ovdje?" "Pa, ja sam mlai sin naega kralja. Poelio sam proi svijeta prije no to se smirim. Nisam ponio nikakvo blago spomena vrijedno, ali jedna stvar vodila je do druge, od jednoga posla do drugoga, nekako sam se snaao." Jamie zastane. "Vi, ovaj... vi biste mogli puno vie toga ispriati, moja gospo. Vi ste iz krunskoga grada Carevine, uena ena koja istovremeno sama eli vidjeti kako je to biti izvan grada, kakva je zemlja i ivotinje i stijenje i bilje..." Cappen je odluio daje vrijeme da se umijea u razgovor. Nije da se bojao da bi Jamie prijatelju oteo djevojku, niti da bi Danlis podlegla armu divljega gortaka. Ipak... Jamie je na svoj nain bio prilino zgodan; krupan, za glavu vii od Cappena i nevjerojatno irokih ramena. Njegovo oputeno dranje bila je samo varka to je Cappen shvatio kad su vjebali u javnoj teretani ispod su bile tvrde kosti i miii kao od hrastovine. Njegova spektakularna crvena griva odvlaila je poglede od djeakog lica, blagih plavih oiju i pomalo plaha ponaanja. Toga je dana na sebi imao obinu tuniku i kone hlae, ali za pojasom se vidio zataknut no, a iz bisaga je virila dvostrana sjekira. A Danlis - to moe pjesnik no boriti se da pronae rijei kojima bi opisao njenu velianstvenost? Visoka i vitka, crta lica gotovo hladnih u svojoj savrenoj pravilnosti i alabasternoj puti - sve dok ovjek ne pogleda njene velike sive oi, kosu boje zlata, obris njenih usana iza kojih je dopirao taj zanosan glas. (Kako je esto nou leao budan eznui za tim usnama! Tjeio bi se sjeanjem na jaku ali njenu ruku koju mu je doputala poljubiti.) Usprkos ljepljivoj vruini i praini koju su podizala konjska kopita, njezina odora za jahanje ostala je kakva je bila, a na njenom licu nije se pojavila ni najmanja kap znoja. Do trenutka kad je Cappen napokon uspio probuditi svoje uspavane misli razgovor je ve skrenuo na bogove. Danlis se zanimala za bogove iz Jamiejeve zemlje, a on je elio

saznati neto vie o Utoitu. "uo sam samo jednu stranu, a Cappen je posve indiferentan," govorio je on. "Ljudi naklapaju o vaem gospodaru - Molinu - tako mu je ime, zar ne?" "Nije on moj gospodar," pojasnila mu je Danlis. "Ja sam slobodna ena koja pomae njegovoj eni. On sam je visoki sveenik iz Rankane, takoer i graditelj." "Zato Car navlai na se srdbu Utoita? U veini gradova u kojima sam bio kolonijalne vlasti postupaju mnogo pametnije. Ostavljaju lokalne bogove na miru." Danlis je postala ozbiljna. "Gdje da ponem? Nesumnjivo zna da je Utoite nekada pripadalo Ilsikoj Kraljevini. Stoga su se u njemu i gradili hramovi ilsikim bogovima posebice Ilsu, Gospodaru nad gospodarima, i njegovoj kraljici Shipri, Velikoj Majci, ali i ostalim bogovima - Aneni od etvi, Thufiru: zatitniku hodoasnika..." "Ali nijedan Shalpi, zatitniku lupea," ubacio se Cappen, "premda ovih dana on ima najvie tovatelja." Danlis nije obraala panju na njegovu upadicu. "Rankana je bila prilino drugaija zemlja, s drugaijim bogovima," nastavila je. "Vrhovni bog je Savankala Gromovnik, njegova pratilja Sabellia, Zvjezdana Gospa, te njihova djeca: Vashanka Desetkovatelj i njegova sestra i ljubavnica Azyuna - njih dvoje su bogovi oluje i rata. Prema Venaferu ba oni su ti koji su Rankani donijeli konanu premo. Mattathan je miljenja daje za to odgovoran duh kojega su otjelovili i koji je pomogao Rankani da pokori Ilsig." "Da, moja gospo, da, to sam uo," rekao je Jamie dok je Cappen razmiljao da je jedina mana njegove drage vjerojatno ta njena sklonost dranju lekcija. "Utoite se otada promijenilo," nastavila je. "Postalo je viejezino, uzburkano, korumpirano - bolesno tkivo na politikom tijelu. Meu njegovim najopakijim stranama su izopaeni vjerski kultovi, a da ni ne spominjemo nekromancere, vjetice, arlatane i ostale ljudske grabeljivce. Krajnje je vrijeme da ovdje zavlada zakon i red - a tako neto moe postii samo Carevina. Da bi u tome uspjela prvo mora ovdje postaviti svoje - rankanske bogove, kao simbol svoje prisutnosti." "Ali oni ve imaju svoje hramove," bunio se Jamie. "Premale i preprljave da bi odgovarali Rankancima, to jest onima koji ipak odlue ostati u gradu dulje od par dana," odgovorila mu je Danlis. "Kakvu svetost mogu te rupe potaknuti? Ne, Car je odluio da Savankala i Sabellia moraju imati njima dostojan, velianstven hram, najljepi i najbogatije ureen od svih u cijeloj provinciji. Izgradit e ga Molin Bakljonoa, a potom ga posvetiti. A onda e iz Utoita istjerati sve degenerike i vraeve. Tek nakon toga e se Princ Guverner pozabaviti obinim ljudima." Cappen nije mislio da e stvari biti ba tako jednostavne, ali nije dobio priliku da to i kae, jer je Jamie upitao: "Je li to mudro, moja gospo? Istina, veliki broj ljudi ovdje oboava ili strane bogove ili nijednoga. Ali mnogi se jo uvijek klanjaju starim bogovima Ilsiga i na vaega Savankalu gledaju kao na uljeza. Nije mi namjera uvrijediti vas, ali tako stvari stoje. Gnjevni su i ogoreni to e jedan uljez imati vei i ljepi hram nego Ils od Tisuu Oiju. Neki se od njih boje Ilsove osvete." "Znam," rekla je Danlis. "I alim zbog sve boli koju e im to nanijeti, a sigurna sam da isto osjea i Gospar Molin. Ali mi moramo nadvladati sile mraka prije no to se ta bolest a oni jesu bolest - proiri po cijeloj Carevini." "Oh, ne," uspio je ubaciti Cappen, "ja ve dosta dugo ivim ovdje; veinu od toga proveo sam u Labirintu. Imao sam posla s mnogima od tih takozvanih arobnjaka oba spola i izmeu. Nisu oni tako loi. Veinu bih nazvao vrijednima aljenja. Slue se sitnim varkama kako bi zaradili za goli ivot u ovome gradu koji ih je zarobio." Danlis mu je uputila otar pogled. "Rekao si mi da u Caronneu ljudi ne cijene magiju," rekla je. "I ne cijene," priznao je. "Ali samo zato to su vie okrenuti racionalizmu, pa na magiju gledaju kao na skup trikova. to i jest istina. Pa, ak sam i ja nauio nekoliko." "Jesi?" Jamie je bio iznenaen. "Za zabavu," brzo je rekao Cappen, prije no to je to moglo uzrujati Danlis. "Neki od njih su prilino elegantni, virtualne vjebe u trodimenzionalnoj geometriji." Vidjevi kako se u njoj budi zanimanje on se pourio dodati: "Studirao sam matematiku u mlaim danima;

moj je otac, prije smrti, elio da mu sin bude uen ovjek. Veinu sam toga zaboravio, ali jo uvijek se sjeam nekih korisnih ili slikovitih detalja." "Pa, pokai nam za vrijeme ruka," predloio je Jamie. Cappen je predloio da se zaustave na obronku iznad Bijele rijeke, to je vijugala kroz njive ije je intenzivno zelenilo ponitavalo pustinju koja se nazirala na obzorju. Podnevno sunce izvlailo je mirise iz tla: humusa, smole, sokova divljeg bilja. Usamljeno drvo podarilo im je sjenu. Pele su zujale oko njih. Nakon ruka i nakon to je Danlis poblie pogledala neku vrst gutera koju nije poznavala, Cappen im je pokazao svoje trikove. Nje su se posebno dojmile - oarale ju geometrijske stvari. Kao i svaka rankanska gospa, i ona je sa sobom nosila pribor za ivanje, a Cappen je znao da vjerojatno negdje ima i papir za pisanje. Pokazao im je kako se jedan papirnati prsten moe izrezati na takav nain da se dobiju dva povezana, i kako se papirna traka moe saviti tako da ima samo jednu stranu i samo jedan rub, i sve drugo to je znao. Jamie gaje promatrao sa zadovoljstvom, premda s neto manje entuzijazma od Danlis. Vidjevi kako sva sjaji od sree, Cappen je dobio inspiraciju da dovri najnoviju pjesmu koju je za nju poeo pisati. Trebalo mu je due no inae. Imao je koncept, motiv, usporedbu sa zorom, ali ipak tek samo nekoliko redaka bez prave strukture. U tom trenu... ... barjak njena sjaja tjera Gospodare sjenki s moga puta Kojim sad ona koraati eli -jer to moe odoljeti Trijumfu bljeska to ona u sebi nosi? Slijedea dva stiha bila su: Kao osvit dana moja mi dolazi gospa Dok snivam u tmini pitaju' se to mi donosi To je bilo sve to je uspio izgovoriti prije no to je Danlis iznenada rekla: "Cappene, ovo je tako krasan izlet, tako divan krajolik. eljela bih sutra pogledati izlazak sunca iznad rijeke. Hoe li me pratiti?" Izlazak sunca? Ali ona je ve govorila Jamieju: "Ne mora nas pratiti. Otii emo preko grada do mosta. Ako izaberemo pravi put bit emo cijelo vrijeme posve sigurni." U to vrijeme nije bilo prometa, a monumentalni kipovi du mosta skrivat e ih od pogleda prolaznika. "Oh, da, Danlis, volio bih poi s tobom," rekao je Cappen. Za takvu priliku vrijedilo bi ustati i prije pijetlova. Kad je prije zore slijedeega dana doao do Molinove palae njegove drage tamo vie nije bilo. Izmoren susretom s Illyrom Cappen se odvukao do Nepristojnog Jednoroga i izjadao Dvopalcu, koji je toga dana rano preuzeo smjenu u taverni jer se popodnevni barmen, bivi gusarski kuhar, jo oporavljao od neugodna susreta s jednom muterijom. (Par dana kasnije muteriju su nali kako pluta licem prema dolje u luci. Nitko nije Dvopalcu rekao ni rijei; njegove redovne muterije znale su da on voli odravati red u svojoj taverni, premda to nije znailo i urednost.) Dvopalac je suosjeao s njim, te mu ponudio postelju u gornjoj sobi. Cappen jedva da je i primjeivao bube s kojima ju je dijelio. Probudio se u zalaz sunca i pronaao pokraj postelje lavor s vodom i runik. Osvjeivi se, on osjeti glad i e. Spustio se dolje. Sumrak je bojio stakla na prozorima i vratima u plavo; u ostatku taverne bilo je mrano - samo su svijee bacale slabo svjetlo na ank i nekoliko stolova. Zahladilo je, to je donekle smanjilo zadah Labirinta. Tako je Cappen i mogao namirisati pivo koje su pila trojica mukaraca za jednim od stolova, a osjetio je i miris mesa to je dopirao iz kuhinje.

Prie mu Dvopalac, mrga od ovjeka, taman posvud osim na svijetlom elavom dijelu na vrh glave. "Sjedni," proguna on. "Jedi. Pij." Nosio je pladanj s vrem piva i odreskom peene govedine na komadu kruha. Spusti to na stol u kutu i sjedne na jednu od stolica. Cappen mu se pridrui i navali na hranu. "Jako si ljubazan," uspije ubaciti izmeu zalogaja. "Platit e im zaradi neto u najgorem sluaju platit e pjesmom i maginim trikovima. To je dobro za posao." Dvopalac uuti i zagleda se u svoga gosta. Kad je Cappen zavrio gostioniar ree: "Dok si ti spavao poslao sam par momaka da se malo raspitaju naokolo. Moda je netko vidio ili uo neto to bi ti moglo biti od pomoi. Ne brini - nisam te spomenuo. ini se prirodnim da mene zanima tako neto." Minstrel ga je gledao. "Prilino si se potrudio da mi uini uslugu." "Rekao sam ti ve da i mene zanima. Ako su u pitanju vraarije tko zna tko je slijedei na listi?" Dvopalac je prstom trljao krezubi dio zubnoga mesa. "Naravno, ako ti se posrei - to ne oekujem, ali nikad se ne zna - sjeti se tko ti je dao poticaj." Na vratima se pojavi mukarac i Dvopalac ustane od stola i ode do njega. Nakon nekoliko trenutaka priguena razgovora on povede pridolicu do Cappena. Minstrelovo srce preskoi otkucaj kad je prepoznao vitkoga mladia. Dvopalac ne bi njega i Hansea stavio u istu prostoriju bez valjana razloga; bard i tat nisu mogli podnijeti jedan drugoga. Hladno kimnue u znak pozdrava, ali nijedan od njih ne progovori ni rijei sve dok se Dvopalac nije vratio s tri vra piva. Kad su sva trojica sjeli, gostioniar ree: "Nu, ispljuni to to zna, deko. Tvrdi da ima neke informacije." "Za njega?" Hanse oine Cappena bijesnim pogledom. "Zar je bitno za koga? Jednostavno priaj." Hanse se namrti. "Ja ne priam za samo jedan bijedni vr piva." "Bogme hoe ako misli i dalje dolaziti ovamo." Hanse se ugrize za usnu. Nepristojni Jednorog je idealno mjesto za sastanke za nekoga tko se bavi njegovim poslom. Cappen odlui zasladiti gorku pilulu: "Molin Bakljonoa me poznaje. Ako mu mogu pomoi u ovome, on nee biti krt. A neu ni ja. Recimo - hmm - deset zlatnika?" Svota nije predstavljala ba kraljevsku nagradu, ali i to je bolje nego nita. "Dobro, dobro," odvrati Hanse. "Motao sam se po Zlatarskoj etvrti radi jednoga posla koji tamo namjeravam obaviti. Naila je patrola straara, pa sam se odluio vratiti kui - i to ne putem kojim sam doao. Tako sam otiao niz Aveniju Hramova, za sluaj da poelim odati potovanje kojemu od bogova. Bila je to mrana no - to je i bio jedan od razloga to sam ba te noi odluio obaviti taj posao. Ali znate kako dosta hramova ostavlja upaljena svjetla, tako da se ipak moglo neto vidjeti. Nije bilo nikoga u blizini. Odjednom sam zauo neki zvidav zvuk, neto poput klepetanja krila iznad sebe. Pogledao sam i ..." On se prekine u pola reenice. "I to?" izleti Cappenu. Dvopalac je i dalje mirno sjedio. Hanse proguta slinu. "Ne bih se mogao zakleti u to," ree. "Shvaate, bilo je dosta mrano. esto sam se otada pitao jesam li dobro vidio to to sam vidio." "to je to bilo?" Cappenove ake stezale su rub stola takvom jainom da su mu nokti pobijelili. Hanse potegne gutljaj i brzo nastavi: "Sliilo je velikoj crnoj stvari gotovo poput zmije s krilima imia. Doletjelo je iz pravca Molinove kue, a ilo je vie-manje u smjeru Ilsova hrama. Ispod trupa je visjelo neto to bi moglo biti ljudsko tijelo ili dva. Nisam ostao gledati, sakrio sam se u susjednu uliici i ekao. Kad sam iziao vie je nije bilo." Hanse iskapi svoje pivo i ustane. "To je sve," obrecne se. "Ne elim se vie toga ni sjetiti. Ako vas itko pita - veeras nisam ni bio ovdje." "Tvoja pria vrijedna je jo nekoliko pia na raun kue," ponudi mu Dvopalac. "Nekom drugom prilikom," odvrati Hanse. "Ovoga trena vie mi treba kakva kurva. Ne zaboravi na onih deset zlatnika, pjevau." Ode ukoena koraka.

"Pa," ree gostioniar nakon nekoliko trenutaka, "to kae na najnovije vijesti?" Cappen suspregne drhtaj. Dlanovi mu bijahu ledeni. "Ne znam. Jedino to znam jest da ovo s ime smo suoeni nije od nae vrste." "Jednom si mi rekao da ima amajliju protiv magije." Cappen dotakne mali srebrni privjesak oblika zmije to ga je nosio na laniu oko vrata. "Nisam siguran, zapravo. Dao mi ga je jedan arobnjak kojemu sam prije mnogo godina uinio uslugu. Rekao mi je da e me to tititi od ini i nadnaravnih bia - izuzevi gnjev bogova. Ali da bi amajlija mogla djelovati, ja moram izgovoriti tri istinite stvari o osobi koja baca ini ili o eventualnom nadnaravnom stvorenju. Dva-tri puta sam se na taj nain izvukao, ali ipak ne mogu sa sigurnou tvrditi da je za to bila odgovorna amjlija." Ue jo nekoliko muterija i Dvopalac ih ode posluiti. Cappen ostane pijuckati svoje pivo. Poeli da se napije - a nije sumnjao da bi gostioniar rado udovoljio njegovoj elji - ali nije se usudio. Dosad je ve saznao i vie no to bi se njegovim protivnicima svidjelo tkogod ili togod oni bili. Moda imaju naina da to saznaju. Njegova svijea zatreperi. On podigne pogled i ugleda debeljka bez brade u ukraenoj formalnoj odori - to teko da je predstavljalo uobiajen stil odijevanja za posjet Nepristojnom Jednorogu. "Budi pozdravljen," ree osoba glasom poput djetinjega. Cappen zakilji kroz polutamu. "Ne vjerujem da se poznajemo," odvrati on. "Ne, ali poet e vjerovati, o da, hoe." Debeljko sjedne. Dvopalac se dogega do stola i preuzme njegovu narudbu za crveno vino - "dobro vino, moj domaine, Zhanuvensko ili Baladachko." Zablista zlatnik. Cappenovo srce ubrza. "Enas Yorl?" dahne on. Debeljko kimne. "Glavom i bradom, premda esto nemam ni jedno ni drugo. Nadam se da e mi moje prokletstvo uskoro opet promijeniti lik. Gotovo sve bi bilo bolje od ovoga. Mrzim biti debeo. A sad sam jo i eunuh. ak je i biti enom bolje od ovoga." "ao mi je, gospodine," potrudi se rei Cappen. Premda se nije mogao rijeiti prokletstva baena na sebe, Enas Yorl ipak bijae moan udotvorac, a ne samo obini opsjenar. "Dobro, barem me ovaj put to prokleto prokletstvo nije bacilo tisue kilometara odavde. Nema pojma kolika je to gnjavaa. Barem sam ovamo mogao doi u svojoj nosiljci. Fuj, kako itko moe hodati po toj kanalizaciji koju nazivate ulicama Labirinta?" Stigne vino. "Bolje da odmah prijeemo na stvar, mladiu, tako da stignem kui prije slijedee promjene." Enas Yorl srkne vino i iskrivi lice u grimasu. "Prevaren sam," pone kukati. "Ovo jedva da se moe piti." "Moda je stvar u vaem... sadanjem... nepcu, gospodine," sugerira mu Cappen. Nije dodao da arobnjakov jezik izgleda kao da je zaraen slinavkom. Sjediti mu nasuprot bio je gotovo prevelik napor, ali Cappen odlui daje ipak bolje da to ne pokae. "Da, mogue. Nita mi nema dobar okus sve od... Pa, na posao. uvi da se Dvopalac raspituje o prolononim dogaajima, i ja sam poslao nekoliko svojih ljudi da malo pronjukaju. Razumljivo je da sam pokuao saznati to je mogue vie." Enas Yorl rukom ocrta znak u zraku. "Mjera opreza. Ne bih se elio zamjeriti Silama koje su u ovo umijeane." Cappena prou ledeni srsi. "Vi znate tko su oni i to ele?" Glas mu je drhtao. Enas Yorl mu priprijeti prstom. "Ne uri se, mladiu, ne uri. Zadnje to sam uo jest pria o tvom neuspjelom posjetu Illyri. uo sam i da si ovdje, te da si u dobrim odnosima s vlasnikom. Oito je da si umijean. Moram znati zato, kako, koliko - sve." "Znai li to da ete mi pomoi - gospodine?" arobnjakovo odmahivanje glavom izazove talasanje sala na obrazima. "Naravno da neu. Rekao sam ti ve da ne elim biti upleten u to. Ali voljan sam ti u zamjenu za sve to zna dati sve informacije koje ja imam, a povrh toga i savjet. Budi upozoren: vjerojatno u ti savjetovati da sve ovo ostavi na miru, moda ak i da napusti grad." A vjerojatno bi i bio u pravu, pomisli Cappen, ali to je savjet kojega zaljubljen ovjek teko da bi posluao... osim ako - o blagi bogovi Caronnea, ne, ne! - osim ako je Danlis mrtva.

Iz njega provali cijela pria, ubrzana i produbljena ustrim pitanjima. Zavrivi je Cappen je sjedio bez daha dok je Enas Yorl kimao glavom. "Da, ini se da to potvruje moje sumnje," ree arobnjak tihim glasom. Gledao je negdje pored minstrela, u sjenke. Zvuk razgovora, kuckanje aama, povremene provale smijeha meu gostima inile su se udaljenijima od Mjeseca. "to je to bilo?" provali iz Cappena. "Sikkintair, Letei No. Nije moglo biti nita drugo." "to?" Enasov se pogled vrati na njega. "udovite koje je odnijelo ene," objasni. "Sikkintairi su Ilsova stvorenja. Na ulazu u njegov hram stoje dva kipa koji ih predstavljaju." "Oh, da, vidio sam ih, ali nikada nisam mislio..." "Ne, ti nisi poklonik nijednoga od ovdanjih bogova. im sam uo za otmicu bacio sam nekoliko ini i poslao nekoliko svojih... stvorenja... da se raspitaju. Saznao sam stvari... Ne mogu ti ih opisati, jer ti nema potrebno znanje. Otkrio sam da je samo tkivo svemira uzburkano. Vibracije se jo osjeaju, a sredite im je iznad Ilsova hrama. Pokuaj si predstaviti vodenu povrinu i valove koji se polako smiruju nakon prolaska broda." Enas Yorl potegne dobar gutljaj vina. "U Ilsigu je civilizacija bila drevna dok je Rankana jo uvijek bila samo barbarsko selo," ree, gotovo kao da govori sam sebi; pogled mu je opet odlutao nekamo u tamu. "Mitovi kau da bogovi ive izvan ovoga svijeta - ne iznad ili ispod, ve izvan. Filozofi kasnijih perioda to tumae teorijom paralelnih svjetova. Moja vlastita istraivanja - shvaa da me radi moga stanja posebno zanimaju teorije o dimenzijama, suptilnijim aspektima geometrije - moja vlastita istraivanja pokazala su da postoji mogunost prelaska iz jedne u drugu." Cappen vie nije mogao izdrati. On lupi vrem o stol i povie: "U ime paklova svih kultova, hoete li napokon prijei na stvar?" Nekoliko se muterija okrene i pogleda prema njima, zakljue da ipak nee biti tunjave, pa se nezainteresirano vrate svome piu i prostitutkama koje su svako malo ulazile s ulice. Enas Yorl se nasmijei. "Oprostit u ti ovaj izljev - s obzirom na okolnosti," ree. "I ja sam povremeno mlad. " "Dobro. Uzimajui u obzir sve to znamo, infrastruktura dogadaja ini mi se oiglednom. Zacijelo zna za konflikt oko novoga hrama koji bi trebao nadmaiti Ilsov i Shiprin. Ne kaem da se sam Ils umijeao u ovo. Svim se srcem nadam da On takvo neto ne bi smatrao dostojnim Njegove panje. Ali mogue je da je naveo nekoliko od svojih fanatinijih sveenika da djeluju u Njegovo ime. Moda im je u snu ili nekakvoj viziji rekao kako mogu prijei barijeru izmeu svjetova i navesti sikkintaire da za njih obave prljav posao. Moja je teorija da su Gospa Rosanda i tvoja draga zarobljene u tome svijetu. U hramu ima previe ljudi da bi se tamo mogle skriti dvije ene - posebice ena tako vanoga ovjeka. Ipak, ulaz u taj svijet ne mora biti oit." Cappen se duboko u sebi sav strese na arobnjakove rijei, ali to se nije moglo nazrijeti u njegovu glasu. "Kako bi taj ulaz mogao izgledati, gospodine?" "Oh, vjerojatno smotak papirusa maknut s mjesta gdje je godinama leao zaboravljen, a sad je odmotan - da, vjerojatno u privatnim odajama u hramu gdje ga nije mogao vidjeti nitko tko nije umijean u zavjeru..." Enas Yorl se prene iz razmiljanja naglas. "Pazi! Znam to misli. Ugui tu misao prije no to te ubije!" Cappen prijee suhim jezikom preko jo suhljih usana. "to... bi smo trebali... oekivati da se dogodi, gospodine?" "Zanimljivo pitanje," ree Enas Yorl. "Mogu samo nagaati. Kako bilo, dobro poznajem hijerarhiju u hramu.i prilino sam siguran da Visoki sveenik nema pojma o ovome. Prestar je i preslab. S druge strane, ovo nalikuje Hazroahu, Visokom savjetniku. On, zapravo, u zadnje vrijeme vodi cijeli hram. Okrutan je i nemilosrdan - trebao bi biti vojnik. Da sam na njegovu mjestu vjerujem da bih pustio Molina da se neko vrijeme kuha u vlastitoj kai, a onda ponudio pregovore - isprva samo nekoliko natuknica uz neprestano ponavljanje da je sve to volja Ilsova.

Jedino Car moe otkazati gradnju hrama. Njega e biti teko uvjeriti. Molin je rankanski plemenita stare kole; bit e rastrgan izmeu obveze prema svojim bogovima, dravi i eni. Ali vjerujem da ga se na kraju moe natjerati da prizna da nametnuti Savankalu i Sabelliju gradu iji zatitnici nisu nikad bili moda i nije tako pametan politiki potez. On bi moda i uspio utjecati na Cara." "to mislite koliko dugo e im trebati?" proape Cappen. "Prije nego oslobode ene?" Enas Yorl slegne ramenima. "Nekoliko godina, pretpostavljam. Hazroah bi mogao ubrzati proces dokazom da Gospu Rosandu mue. Da, mislim da bi raskomadani ostaci njene pratilje baeni na Molinov prag predstavljali prilian argument." Izraz njegova lica otvrdne pri pogledu na uasnutoga minstrela. "Znam," ree, "ti sav gori u snovima o tome kako e je izbaviti. ak i da uspije proi kroz prolaz i dovesti je natrag, vrata bi svejedno jo uvijek bila otvorena. Sumnjam da bi Ils osobno poelio osvetu osim to bi to bila ista sitniavost, to bi moglo izazvati otvoren sukob sa Savankalom i njegovima, koji nisu ba za odbaciti. Ali Ils ne bi zaustavio ruku sveenstva, posebice Hazroaha koji je prilino osvetnikog karaktera. Da i pobjegne njegovim asasinima za tobom bi poslao sikkintaire, a pred njima se vas dvoje nigdje ne biste mogli sakriti. Tvoja ti amajlija ne bi bila od nikakve pomoi. Sikkintair nije natprirodno bie, osim ako sili koja tako velikoj masi omoguuje da leti da takvo obiljeje, o to ne moe arobnjak - to moe samo bog. " "Stoga zaboravi tu djevojku. Grad je pun ena." Izvadi nekoliko novia iz novanika i baci ih na stol. "Idi u kakav dobar kurveraj, uivaj i okreni jednu za jadnog starog Enasa Yorla." On ustane i odtetura. Cappen ostane sjediti, buljei u novie. Ima ih dosta, proleti mu kroz misli; trideset srebrnjaka. Prie mu Dvopalac. "to je rekao?" upita. "Da napustim svaku nadu," promrmlja Cappen. Oi su ga pekle, pogled mu se mutio. On srdito obrie oi. "ini mi se da ne bi bilo pametno pitati za detalje." Dvopalac spusti svoju osakaenu aku na Cappenovo rame. "Kako bi bilo da se napije? Na raun kue. Morat u ti naplatiti, inae e i svi ostali htjeti besplatnu pijau, ali vratit u ti sutra." "Ne. Ja... Hvala ti, ali ti ima posla, a meni treba netko s kim bih mogao popriati. Samo mi posudi jedan fenjer." "Time e samo privui kakvoga tata - posebice u toj tvojoj otmjenoj odjei." Cappen spust ruku na ma. "Bit e dobrodoao tih par trenutaka koliko e jo ivjeti," ree ogoreno. Ustane od stola. Njegovi prsti nisu zaboravili pobrati srebrnjake. Jamie ga pusti unutra. Sjevernjak brzo nabaci ogrta preko svog masivnog tijela. "Pst," ree. "Cure spavaju." Pokae glavom na vrata na udaljenom kraju prostorije. Podigne lampu kako bi bolje vidio Cappenovo lice. Na Jamievom se oitovao ok. "Hej, mome, to te mui? Vidio sam sretnije izraze lica na ljudima kojima su odsjekli glave." Cappen zatetura i srui se u naslonja. Jamie zakljua vanjska vrata, zapali svijee i natoi svakome po au vina, pa sjedne nasuprot Cappenu, poloivi potkoljenicu prekrivenu crvenim dlaicama na koljeno druge noge. "Priaj," ree blago. Kad je Cappen zavrio jo dugo je vladala tiina. Na zidovima je, meu lijepim slikama koje su oito izabrale njegove prijateljice, visjelo razno oruje. Napokon upita: "Jesi li odustao?" "Ne znam, ne znam," protenje Cappen. "Mislim da moe nastaviti na neki nain, pa makar i ono to je vjetac rekao jest istina. U mome kraju kau da ovjek ne moe pobjei svojoj sudbini, pa bolje onda da se s njom suoi na nain koji ostavlja za sobom barem dobru priu. Osim toga, to moda ni nije tvoj smrtni as. Sumnjam da su ti tvoji zmajevi neunitivi. Moglo bi biti zabavno. Ali glavna stvar jest da me ta tvoja djevojka oarala. Nema ih mnogo poput nje, prijatelju moj. U mojoj domovini takoer kau 'Ne eli tue, ne odbacuj svoje'."

usklikne.

Cappen podigne pogled, zapanjen. "Hoe rei da bih je trebao pokuati osloboditi?"

"Ne. Hoc'u rei da bismo mi trebali pokuati." Jamie se nasmije. "ivot mi je u zadnje vrijeme prilino dosadan - izuzevi Leptiricu i Biserno svjetlo, naravno. Povrh toga, dobro bi mi dolo malo od te nagrade." "Ja... Ja bih to elio," promuca Cappen. "O, kako bih to elio! Ali sve je protiv nas." "Ona je tvoja djevojka i odluka mora biti tvoja. Neu te kriviti ako odustane. Moda u tvojoj zemlji mukareva prva briga nisu ene i djeca. " Minstrel skoi iz naslonjaa i pone koraati gore-dolje po sobi. "Ali to moemo uiniti?" "Pa, mogli bismo provrljati oko hrama i vidjeti to je to," predloi Jamie. "Bio sam tamo jednom - mislio sam kako ne bi nakodilo pokloniti se i tim bogovima. Moda emo otkriti da zaista ne moemo nita uiniti. Ili moda neemo, pa odluimo ii do kraja." Danlis... U Cappenu bukne plamen. Bio je jo mlad. Izvue ma i zavrti njime iznad glave. "Da! Hoemo!" Jedino to se micalo na Aveniji Hramova bijae noni vjetar, hladan i utav. Zvijezde, jednako ledene, gledale su dolje na tu veliku prazninu, na tamna zdanja, vjetrom ibane idole i ukave vrtove. Tu i tamo vidio se nemiran plamen to je gorio u staklenim fenjerima ili eljeznim posudama ili izdubljenom kamenju. Na podnoju grandioznog stubita to vodi u Ilsov i Shiprin hram plamen je tvorio aureole oko glava ogromnih kipova, mukih i enskih u antiknim haljama. Iza njih se uzdizao hram boji s izrezbarenim stupovima, velikim bronanim vratima i granitnim zidovima to su se uzdizali visoko do pozlaene sjajne kupole; najvie toke u Utoitu. Cappen se pone uspinjati. "Stani," ree Jamie i povue ga za plat. "Ne moemo jednostavno uetati unutra. Imaju straare, zna." "elim poblie pogledati kipove sikkintaira," objasni mu bard. "Hm, to moda i nije tako loa ideja, ali budimo brzi. Ako naie straa u nevolji smo." Ne bi se mogli jednostavno opravdati time da su se eljeli samo pokloniti, jer u toj etvrti graanima nije doputeno nositi bilo kakvo drugo oruje osim obina noa. Cappen je imao i ma, a Jamie povrh toga i sjekiru, kacigu s vizirom, lananicu do koljena, a svaki je od njih nosio po jedno koplje. Cappen kimne i poskoi naprijed. Na pola puta zastane i zagleda se u kip. Bio je to velianstven prizor - kip od opsidijana uglaan tako da je nalikovao staklu, koji bi mogao biti visok deset metara da rep nije bio smotan ispod uskoga tijela. Prednje dvije noge zavravale su pandama duine Jamieva noa. Uzdignut, nakrivljen vrat drao je kopljastu glavu opaka izgleda, otvorenih eljusti i otrih onjaka koje je kipar nainio od dijamanata. Iz lea su rasla krila nalik imievim koja bi rairena imala raspon od barem tri metra. "Je," promrmlja Jamie, "Takva bi mrcina dvije ene nosila jednako lako kao to orao nosi par ribica. Zacijelo joj treba brdo hrane da bi dobila snagu potrebnu za letenje. Pitam se ime se hrani tamo u svom svijetu." "Moda emo to otkriti," ree Cappen i poeli da to nije rekao. "Doi." Jamie ga povede natrag niza stube, pa skrene lijevo iza hrama. Zdanje se protezalo gotovo preko cijeloga zemljita, ostavljajui samo uski prolaz sa svake strane. Pored njega bilo je zidom ograeno svetite boginje ljubavi Eshi, zato je prolaz bio - sreom mraan; sad se uljeze nije moglo vidjeti s ulice. Ali bilo je dovoljno svjetla da su mogli vidjeti to rade.. Cappen se upita znai li to da Eshi sa smjekom gleda na njihov pothvat. Napokon, inio je to to ini uglavnom radi ljubavi. Osim toga, uvijek je bio njen gorljiv poklonik prinosio joj je rtve ee no drugi mukarci. Jamie je bio rekao da hram vjerojatno ima neki stranji ulaz. Uskoro su i pronali jedan, premda zakljuan, smjeten izmeu dva uska prozora, preuska da bi se kroz njih mogli provui. Mogli bi ih proiriti, ali netko bi mogao uti buku. Cappenu padne na um bolja

zamisao. Natjerao je Jamieja da se spusti na sve etiri, popeo se na njegova lea, provukao jedno koplje kroz prozor i pomicao ga du linije vrata sve dok nije - nakon dosta petljanja i jo vie psovki - napokon vrhom koplja zahvatio zasun na vratima, te ga povukao. "uj, mislim da si ti odabrao krivo zanimanje," ree Sjevernjak diui se s tla, pa otvori vrata. "Ne, kraa je previe riskantan posao za moj ukus," odvrati Cappen i shvati koliko ironije ima u tome. injenica je da on nikada nije nita ukrao niti je ikoga ikada prevario, osim ako netko nije ba to zasluio. "ak i provala u hram boji?" Jamiev cerek bijae iri no to je trebalo. Cappen se strese. "Ne podsjeaj me." Uu u skladite, zatvore vrata i uspiju nekako u potpunom mraku napipati vrata koja vode u drugu prostoriju. Iza njih je bilo predvorje. Fenjeri postavljeni na velikoj udaljenosti jedan od drugoga jedva da su davali dovoljno svjetla. Nije bilo nikoga na vidiku, niti se ita ulo. Predvorje i laa nikada se nisu zakljuavali - strae su nadgledale sveenika koji je uvijek morao biti spreman primiti rtve. Ali svo ostalo osoblje i sveenstvo u hramu duboko je spavalo. Barem su se Cappen i Jamie nadali da je tako. Jamie je znao da najsvetiji od svetih boravi u kupoli - naravno, jer Ils je nebeski bog. Sjevernjak prepusti Cappenu vodstvo, jer minstrel je imao vie iskustva s hramovima i bolje se snalazio u njima. Cappen je polovicom uma proraunavao najbolji put, jedva primijeujui bogato ukraene prostorije kroz koje su prolazili. Druga polovica njegova uma prisjeala se svih legendi o herojima koji su izazvali gnjev bogova, osobito nekoga od glavnih, ali su se ipak na koncu izvukli jer su imali zatitu nekog drugog boga. Vjerovao je da e svojim djelima vjerojatno razbijesniti Ilsa, ali to e se vjerojatno svidjeti Savankali. to se tie lokalnih boanstava, namjeravao je i dalje prinositi velikodune rtve boginji Eshi. Nekoliko je puta krivo skrenuo, pa su se morali vraati natrag. Napokon su naili na stubite koje, tako se inilo, bijae privreno za unutranju stranu vanjskoga zida. Odmorite za odmoritem... Posljednje se pretvaralo u vrlo malu bogato ureenu sobicu... On otvori vrata sobice i zakorai... Vjetar je urlikao meu stupovima koji dre kupolu, zavijao kroz njegovu odjeu, uvlaio se gotovo u same kosti. Ugleda zvijezde. Bijahu najsjajnije na nebu, jer je ta komorica bila podnoje divovskog fenjera. Ploice na podu oblikovale su razne njemu nepoznate simbole. Na svakom kraju stajao je oltar, dva kipa i uveni Gromovnikov Kamen; sve je bilo prekriveno zlatnim tkaninama. Pred istonim oltarom lealo je neto iji je jedan kraj svjetlucao. On prikupi hrabrost i prie blie. Bijae to pergament dug neto manje od tri metra, objeen o potpornu gredu kupole. Donji rub pergamenta bijae privren za dva nakovnja, ali svejedno se nadimao i ukao pod udarom vjetra. Njegova je povrina bila prekrivena kabalistikim simbolima. Cappen ga zaobie kako bi mogao vidjeti i drugu stranu i zazvidi. Ugledao je sliku koja je prikazivala livadu na kojoj su na odreenim razmacima rasli uglavnom moni hrastovi. Nekih dva kilometra dalje - perspektiva bijae majstorski doarana - stajalo je ogromno zdanje izgraeno u njemu posve nepoznatom stilu. Donji dio podsjeao je na kolonijalni stil, ali krov i tornjii uzdizali su se na prilino neobian nain, a fasada je bila krvavo crvene boje. Kua bijae okruena vrtom iji su puteljci i fontane tvorili zamrene uzorke. Iza kue zemljite se uzdizalo, a na obzorju su se vidjeli planinski vrhunci pokriveni snijegom. Nebo bijae duboko plave boje. "to dovraga..." usklikne Jamie. "Iz te slike dopire sunevo svjetlo. Osjeam njegovu toplinu." Cappen se pribere i obrati panju na ono to je Jamie govorio. Da, toplina i svjetlo, i... i mirisi? ini li mu se ili iz tih fontana zaista izlazi voda? Sav se najei. "Ja... mislim da smo... pronali prolaz," ree.

Oprezno krene kopljem prema pergamentu. Vrh nije naiao na nikakav otpor; jednostavno je nastavio kao da ulazi u sliku. Jamie ode s druge strane. "Nisi ga probuio," ree. "S ove strane se nita ne vidi." "Ne," odvrati Cappen slabim glasom. "Vrh koplja je u drugome svijetu." Povue oruje natrag. On i Jamie se zagledaju jedan u drugoga. "Pa?" ree Sjevernjak. "Bolju priliku nikad neemo dobiti," odgovori Cappen. "Bilo bi glupo da se sad povuemo, osim ako ne odluimo odustati od svega." "Pa, ovaj, mogli bismo otii do Molina ili do Princa i rei im to smo pronali." "I biti baeni u ludnicu? Da Princ ba i poalje nekoga da to istrai, dovoljno bi bilo da zavjerenici skinu tu stvar i negdje je sakriju dok prinevi vojnici ne odu. Ne." Cappen izravna ramena. "ini to hoe, Jamie, ali ja idem prijeko." Duboko unutra svim je srcem prieljkivao da ima manje samopotovanja ili da barem nije zaljubljen u Danlis. Jamie se namrti i uzdahne. "Je, ima pravo - valjda. Nisam oekivao da e stvari ii ovako brzo. Mislio sam da emo jednostavno malo pronjukati i to je sve, Da sam ovo znao bio bih probudio cure i ... ovaj, poelio im laku no na drugaiji nain." Digne svoje koplje i isue ma. Iznenada iz njega provali smijeh. "to god da nas eka, siguran sam da nee biti dosadno." Cappen zakorai preko praga. Osjeaj bijae isti kao kad se prolazi kroz bilo koja vrata, osim to je iziao u blag ljetni dan. Kad je i Jamie proao, Cappen se okrene i otkri da mu za leima visi pergament jednak onome kroz koji su upravo proli, ak i s istim iscrtanim simbolima. Ne, ne isti kao i onaj - ako je dobro shvatio Enasa Yorla a i koliko se prisjeao toga toga to mu je njegov uitelj matematike ispriao o ezoterinoj geometriji, radilo se vjerojatno o samo jednom pergamentu. Jedna njegova strana otvarala se u ovaj svijet, druga u njegov, a nekom arolijom dimenzije su iskrivljene tako da je mogu prolaz izmeu ta dva svijeta. I ovdje je pergament bio rastegnut i privren za mramorne stupove od kojih se, prema kui, sputalo stepenite. Vjerojatno je sikkintairu bilo dosta teko proi kroz taj uzak prolaz zacijelo je sklopio krila, pandama drao obje ene i jednostavno proklizio izmeu mramornih stupova. Dodue, kad je tek iao u Utoite najvjerojatno se morao puzei provlaiti. Sve mu je to proletjelo kroz um u nekoliko trenutaka. Panju mu privuku glasni povici koji su dopirali od trojice mukaraca koji su dotad lijeno sjedili na stubama. Sad su se penjali prema njima. Ogromni i tvrdih lica pokrivenih prozirnim vizirima, pod oklopima, odjeveni u crne tunike i izme, nosei kratke maeve i helebarde. "Tko ste u ime Nesvetoga vi?" povie prvi. "to radite ovdje?" Jamiejev se strah sakrije ispod djeakog osmjeha. "Sumnjam da e nam povjerovati," ree. "Morat emo ih uvjeriti na neki drugi nain. Ti preuzmi onoga s lijeve strane, a ja u se pozabaviti ostalom dvojicom." Cappen nije bio toliko hrabar, ali nije imao vremena osjetiti strah; kasnije e imati dovoljno prilike za drhtanje. Osim toga, maevanje mu je prilino dobro ilo. On potri preko poda i niza stube. Problem bijae u tome to nije imao nimalo iskustva s kopljima - slijepo je napikavao. Straar mu s lakoom, jednim udarcem svoje helebarde, izbije koplje iz ruke. Drugi udarac bi ga raspolutio da nije ve pao na mramorni pod. Straar zarei, stane rairenih nogu i podigne helebardu, oito se pripremajui da mu odsjee glavu. Poletjee komadii mramora. Cappen se ve otkotrljao prema dolje i spretno skoio na noge. Straar zaurla i potri za njim. Cappen se da u bijeg. Iza njih, drugi je straar leao u udnu poloaju u nevjerojatno velikoj i crvenoj lokvi krvi. Trei se jo odupirao Sjevernjaku, ali Jamie je bio mnogo vei i mnogo snaniji. Livada je odjekivala zveketom oruja.

Cappenov progonitelj bijae mnogo krupniji od njega, ali i sporiji. Cappen zastane , okrene se i baci svoje koplje prema protivniku, ciljajui medu noge. ovjek se srui u travu. Cappen mu pritri i zgrabi helebardu te je zavitla daleko izvan dometa. Straar ustane i izvue ma. Kratko sjeivo protiv dugakog maa - to je ve mnogo bolje. Svejedno, Cappen je morao paziti jer straar je na sebi imao oklop. Kako bilo da bilo, ljudsko je tijelo imalo i ranjivijih mjesta od prsa. "Hoemo li poeti ples?" upita Cappen. Dok su on i Jamie prilazili kui na njih padne sjenka neeg velikog. Podignuvi pogled oni ugledaju sikkintaira i pripreme se za najgore. Ali Letei No je jednostavno kruio iznad njih u svoj svojoj zlokobnoj velianstvenosti. "Moe biti da ne love ljude sve dok im se to na zapovijedi," nagaao je Sjevernjak. "Medvjedi i bizoni imaju vie mesa od nas." Cappen se namrti pri pogledu na grimizne zidove ispred njih. "Slijedee pitanje," ree. "Zato nitko jo nije iziao iz kue i navalio na nas?" "Moda su ona trojica bili jedini straari ovdje. Pa jedini zadatak im je vjerojatno bio sprijeiti dame da ne pobjegnu, ako im je uope i doputeno izii iz kue. A to se tie kuetine, pretpostavljam da je samo iznajmljena, te da stoga u njoj nema vie od nekoliko slugu - i naih dama, nadam se. Vjerujem da nitko nije ni primijetio na okraj sa straom." Cappenu se zavrti u glavi od pomisli da bi zaista mogli uspjeti osloboditi Danlis uskoro, sigurno, lako... S Jamiem je ve bio razradio plan djelovanja nakon uspjeno zavrena posla. Ako se svo osoblje hrama, od Hazroaha na nie, odmah uhiti to bi moglo rijeiti problem osvete. ljunak je kripao pod njihovim koracima. U zraku se osjeao miris rua, jasmina, medovine. Fontane su izbacivale blistave mlazeve vode. Doli su do ulaznih vrata. Bijahu od hrastovine, s mnogo staklenih okna, a alka za kucanje imala je oblik sikkintaira. Jamie nasloni svoje koplje na zid, isue ma i lijevom rukom otvori vrata. Iza njih se prostirao velianstven tepih boje vinje. Uoe. Unutra je vladala potpuna tiina, a u zraku se osjeao miris ozona, kao prije oluje. Iz nadsvodenog prolaza ue mukarac odjeven u crnu halju akona; njegova je ela sjajila u polumraku. "Jesam li to uo... Oh!" iznenaeno zastane i zakorai unatrag. Jamie ga zgrabi za ovratnik. "Ne tako brzo, prijatelju," ree mu ratnik. "Trebamo malu uslugu. Ako nas poslua na ovome tepihu nee biti runih crvenih mrlja. Gdje su tvoje goe?" "to, to, to," zamuca akon. Jamie ga prodrma, ne prejako da mu ne iai rame. "Gospa Rosanda, ena Molina Bakljonoe, i njena pomonica Danlis. Odvedi nas do njih. O, da, bolje po tebe ako putem nikoga ne sretnemo, inae bi moglo doi do rune scene." akon se onesvijesti. "to se moe," ree Jamie. "Mrzim kad moram ubijati nenaoruane ljude, ali moda nee raditi gluposti, pa to nee ni biti potrebno." On udahne zrak i zaurla: "Rosanda! Danlis! Jamie i Cappen Varra su tu! Doite doma!" Cappen se gotovo prevrne od siline toga glasa. "Jesi li ti normalan?" uzvikne. 'Tako e uzbuniti kompletno osoblje..." U glavi mu sine misao: ako se dosad nije pojavio nitko od straara, onda je mogue da ih ni nee biti. Ipak, svake se minute poveavala ansa da neto poe krivo. Moda netko u Ilsovu hramu otkrije da su se uvukli u komoru s pergamentom; samo bogovi znaju to se sve moda u ovome svijetu skriva... Jamie je moda pogrijeio, ali to je bilo najbolje to su u ovoj situaciji mogli uiniti. Pojavi se nekoliko slugu, ali ustuknu pred isukanim maevima. A onda, a onda... Otvore se jedna vrata i ue Danlis. Vodila je, gotovo vukla, poluhisterinu Rosandu. Obje su bile dolino odjevene i nijedna od njih nije izgledala zlostavljano, ali bljedilo njihovih lica i crni kolobari oko oiju kazivali su kroz to su prole. Cappen joj prie. "Ljubljena!", zavapi. "Jesi li dobro?"

"Nisu s nama loe postupali - barem ne tjelesno," odgovori mu precizno. "Okrutnije su bile prijetnje u sluaju da Hazroah ne dobije ono to eli. Moemo li sad otii odavde?" "Da. to prije to bolje," zarei Jamie. "Povedi ih Cappene. Ja u vam pokrivati lea." Na izlazu Jamie pokupi koplje koje je tamo bio ostavio. Krenu natrag preko vrta. Cappen i Danlis morali su sa svake strane podupirati Rosandu. Njena bucmasta ljepota izgubila se u suzama, stenjaju, mrcanju i povremenim vriskovima. Cappen jedva da je obraao panju na to. Njegov pogled svakoje malo bjeao do jasnoga profila njegove drage. Kad su ga njene sive oi pogledale srce mu je zapjevalo. Ona rastvori usne. On je ekao da upita, sva opinjena njime: "Kako si uspio, ti nevjerojatni, predivni ovjee?" "to nas eka?" upita ona umjesto toga. Pa, bijae to inteligentno pitanje. Cappen proguta razoaranost i opie joj nedavne dogaaje, pa joj objasni kako e se vratiti do prolaza, zatim do kupole Ilsova hrama, pa napokon do Molinove kue. Ali tada moraju djelovati jako brzo probuditi Princa i traiti odobrenje, potom uhititi sveenstvo i osoblje hrama prije no to za njima poalju kakvo udovite iz ovoga svijeta. Rosanda se malo pribrala dok je on govorio. "Oh, boe, oh, boe," pitala je, "vi nevjerojatni, predivni ljudi." Iznenada ispusti vrisak od kojega pucaju bubnjii. Bjegunci pogledaju iza sebe. Na ulazu u kuu stajao je krupan mukarac u grimiznoj odori Ilsova sveenika. On prinese usnama neto to je izgledalo poput zvidaljke. "Hazroah!" zakrii Rosanda. "Kolovoa!" "Visoki Savjetnik..." pone Danlis. Zauje se neto u zraku iznad njih. Cappen brzo pogleda uvis i ugleda oivotvorenje svojih nonih mora. Prema njima se sputao sikkintair. Oito gaje prizvao Hazroah. "Ti kukin sine!" zagrmi Jamie. Jo uvijek prilino iza ostalih, on podigne koplje i baci ga svom snagom. Vrh se zabije u Hazroahova prsa. Rebra ga nisu sprijeila da prodre dublje. ikne krv, on posrne i padne. Ali sikkintaireva krila zakrile sunce. Jamie dotri do ostatka grupe i zgrabi koplje iz Cappenove ruke. "Pouri, mome," zapovijedi mu. "Odvedi ih na sigurno." "I da te ostavim samoga? Ne!" bunio se njegov prijatelj. Jamie ispljune kletvu. "Hoe li da sve ovo bude uzalud? Idi, rekao sam!" Danlis povue Cappena za rukav. "Ima pravo. Drava treba tvoje svjedoenje." Cappen teturavo krene naprijed. S vremena na vrijeme pogledao bi preko ramena. U sjenci tih velikih krila plamtjela je Jamieva kosa. Stajao je rairenih nogu i podignuta koplja. Letei No se sputao prema njemu razjapljenih eljusti. Jamie zabije koplje tono usred tih eljusti i zaokrene ga. udovite ispusti bolan krik. Lupao je krilima proizvodei zvuk nalik grmljavini. Jamie izvue koplje i pokua odbiti nekoliko udaraca tih krila. Sikkintair se opet vine u zrak, pa se obrui na Jamieja. On je stajao isukana maa u desnoj, s noem u lijevoj ruci. Iz njegova bedra potee krv kad su ga okrznule te velike pande, ali njegov ma bljesne. Sikkintair opet zakrii. Pokua uzletjeti, ali Jamie mu je osakatio lijevo krilo. Tresne o tlo - Cappen osjeti udarac u samim kostima - i baci se prema ratniku. Iz rane u grlu itao je gejzir nekakve tekuine. Jamie ostane na mjestu. Kad su se onjaci ustremili na njega, on zakorai u stranu, slizne uz sikkintairov vrat i zabije oba svoja sjeiva u hrptenjau. Cappen i ene nastave dalje. Bili su ve gotovo kod samih mramornih stupova kad zauju tree korake. Jamie ih stigne. Sikkintair je ostao leati na tlu. "Hej, koja borba!" prodahe crvenokosi. "Hvala ti za ovo putovanje, prijatelju! Za ovo ti dugujem pijanku!" Ponu se uspinjati stubama. Cappen pogleda u daljinu i ugleda masu krilatih stvorenja koja lete u njihovu smjeru. Hladna ruka straha zgrabi mu utrobu. "Gledajte!" jedva prostenje.

Jamie zakilji. "Ima ih jo," ree. "Moda cijeli tucet. Ne moemo potui tako mnogo njih. Za to bi nam trebala vojska." "Taj krik se uo dalje od dometa smrtnih uiju," doda Danlis mrano. "to ekamo?" zavapi Rosanda. "Hajde, povedite nas kui!" "Pa da nas sikkintairi slijede?" odvrati Jamie. "Ne. Tamo ive moje cure i moja rodbina i..." Stane ispred pergamenta. S maa u njegovoj ruci kapala je krv, a mrlja je bilo i na njegovoj odjei, licu, rukama... On se suho osmjehne. "Jednom mi je jedna vraara rekla da u umrijeti s onu stranu uda. Nije imala pojma koliko je bila u pravu." "Zato pretpostavlja da e se te ivine mirno vratiti natrag u svoje leglo kad nas unite?" Ton kojim je Danlis to rekla bio bi primjereniji nekoj primjedbi o vremenu. "A to e drugo? Ako nas unite nee vie imati razloga ii u na svijet, posebice sad kad je Hazroah mrtav. Tko drugi bi im to mogao zapovijediti?" "Nitko za koga ja znam, a Hazroah je prilino otvoreno priao o svemu." Ona kimne. "Da, ini se da je ovo mjesto na kojemu emo umrijeti." Rosanda klone i pone cendrati. Na Danlisinu licu pojavi se gnjev. "Ustani!" naredi ona svojoj gospodarici. "Ustani i suoi se sa svojom sudbom kao to dolikuje rankanskoj gospi!" Cappen je pogleda zaljubljenim pogledom, a ona mu se nasmijei. "Ne ali za niim, dragi," ree. "Uinio si dobro. Ovo je ah-mat zavjeri protiv drave." S druge strane uda mat - ahovska ploa - verzija aha u kojoj se pretvara da su desna i lijeva strana ploe identine - proe Cappenu kroz glavu. Letei Noevi bijahu sve blie. Zanimljivi aspekti geometrije... Kao da ga je udario grom - znao je... ili bar mislio da zna... "Ne, Jamie, idemo!" zaurla. "Zato? Da donesemo poast nevinima?" Jamieva se ramena ukoe. "Nikad!" "Jamie, pusti nas da proemo! Ja mogu zatvoriti prolaz. Kunem se da mogu - tako mi... tako mi boginje Eshi..." Jamiejev se pogled ukrii s njegovim. Napokon ree: "Ti si mi brat po oruju." Makne se u stranu. "Idi." Sikkintairi su ve bili tako blizu da se mogao uti klepet njihovih krila. On povue Danlis prema pergamentu. Ona malo podigne suknju otkrivajui vitke glenjeve i zakorai. Cappen zgrabi Rosandinu ruku i gurne je kroz prolaz kako bi je Danlis s druge strane mogla povui, pa je jo opali nogom po turu da joj olaka put. Zakorai za njom. I Jamie nakon njega. Nau se ispod kupole hrama. Cappenov ma poleti u brzom pokretu iznad njegove glave. Klepet krila uo se sve jae. Cappen presijee gornje drae. Pergament padne, uvijajui se, krkajui. Iz njega su dopirali monstruozni zvukovi i urlici. Sikkintairi su poeli puzati izmeu mramornih stupova. Cappen baci ma i une na pod iroko rairenih ruku. Zgrabi slobodne uglove pergamenta i povue ih prema onima koji jo bijahu privreni za pod, zaokrene ih za poluokret i spoji rubove. Time je napravio povrinu koja ima samo jednu stranu i samo jedan rub. I zatvorio prolaz. Nije znao to e uslijediti. Bio je nekako nejasno zamiljao da e tako savijen pergament nekako iznijeti van iz hrama i slijepiti ga tako da ostane u tom paradoksalnom obliku - ako ga prije toga ne uspije spaliti. Ali istoga trena kad je spojio rubove pergament je ieznuo. Kasnije mu je Enas Yorl objasnio da jednostavno nije mogao postojati u tome nemoguem obliku. Mjesto koje je ispunjavao pergament naglo se napuni zrakom, uz pucketanje i itanje. Cappenu je to zvualo poput neke strane inkantacije: "Mobius-s-s-s." Nakon to su se iskrali iz hrama i preli dobar komad puta, njih se etvoro zaustave na nekoliko trenutaka kako bi povratili dah prije no to nastave do Molinove kue. Stali su u slijepoj uliici to je presijecala aveniju, izmeu dva cvjetnim lijehama okruena hrama manjih i blaih bogova. Vjetar je zamro, zvijezde su sjale, polumjesec je

bacao srebrnkast sjaj na krovove istone etvrti. Negdje u daljini neki je maak pjevao serenadu svojoj odabranici. Rosanda se uspjela malo pribrati. Bacila se Jamieu oko vrata. "Oh, heroju, heroju," prela je, "dobit e nagradu, da, blaga, plemstvo, sve!" Pritisne se jo blie. "Ali nita nije vee od moje neizmjerne zahvalnosti..." Sjevernjak podigne jednu obrvu i pogleda Cappena. Bard odmahne glavom. Jamie kimne u znak da je razumio i izvue se iz gospina zagrljaja. "Uh, pazite, moja gospo," ree. "Pritiskati se na krvavu i znojem natopljenu lananicu nije ba zdravo za ten." ak ako ih i spasi, nije pametno motati se oko ena monih ljudi. Cappen je i sam bio prilino zaposlen. Po prvi put on poljubi Danlisina predivna usta; pa po drugi put; pa trei. Ona mu uzvrati. Neto kasnije i ona se odmakne. Mjeseina je njenu klasinu ljepotu inila tajanstvenom. "Cappene," ree ona, "bilo bi bolje da popriamo prije no to nastavimo dalje." On zine. "to?" Ona sklopi ruke. "Prvo najhitnije stvari," nastavi ona britkim glasom. "Kad stignemo do palae i probudimo visokog sveenika isprva e nastati kaos, potom dogovaranje, a ja u kao ena - biti iskljuena iz svake ozbiljne rasprave. Stoga bolje da te posavjetujem sad. Ni Molin ni Princ nisu budale - mjere koje e poduzeti vie-manje su oite. Svejedno, vano je djelovati to prije i iskoristiti element iznenaenja. "Prvo, kao to si rekao, Vragodlaci..." Njen se nos namreka od gaenja radi runog nadimka. " Carska elitna straa mora to prije uhititi i ispitati sve sveenike i osoblje hrama osim Visokog Sveenika. On je vjerojatno nevin, ali i da nije to ne bi bio pametan politiki potez. Moda je opasnost prestala s Hazroahovom smru, ali ne bismo se smjeli pouzdati u to. ak i ako jest tako, valja obznaniti njegove suuesnike i primjerno ih kazniti. Drugo, pravdu valja dijeliti mudro. Nije uinjeno nita to bi imalo trajne posljedice, osim ako ne ubrojimo osobe koje su ostale zarobljene u onom paralelnom svijetu - a one to nesumnjivo i zasluuju." Radilo se veinom o mukarcima, sjeti se Cappen. Iskrivi lice u suosjeajnoj grimasi. Naravno, moda ih sikkintairi pojedu prije no to poele ensko drutvo. Danlis je jo govorila: "... postupati humano, initi kompromise. Sigurno je da postoji potreba za hramom rankanskim bogovima, ali on ne mora nuno biti vei i ljepi od Ilsovog. Tvoj e savjet imati prilinu teinu, dragi. Daj ga mudro. Ja u te nauiti." "Uh?" ree Cappen. Danlis se nasmijei i pokrije njegovu ruku svojom. "Pa, imat e neogranien izbor nakon ovoga to si uinio," ree mu. "Nauit u te kako da dobije najbolje." "Ali... ali nisam ja nikakav dravnik!" promuca Cappen. Ona zakorai natrag i pogleda ga. "Istina," sloi se. "Hrabar si, da, ali takoer i vjetropirast i lijen i... Nemoj oajavati. Ja u te oblikovati." Cappen proguta slinu i odulja se u stranu. "Jamie," ree, "hej Jamie, ja sam mrtav umoran, spavam na nogama. Neu ti biti od nikakve koristi - samo bih usporavao stvari koje se moraju odvijati brzo. Bolje da pronaem najbliu postelju, a ti povedi dame kui. Prii blie, pa u ti rei to da im kae. Ispriajte nas, dame. Neke od tih rijei nisu za vae njene ui." Tjedan dana kasnije Cappen Varra je sjedio i pio u Vulgarnom Jednorogu. Bilo je kasno popodne i u taverni nije bilo nikoga osim barmena - bivega gusarskog kuhara kojemu su rane ve zacijelile. Na vratima se pojavi ovjek i zaputi se prema Cappenovu stolu. "Posvuda sam te traio," proguna Sjevernjak. "Gdje si bio?" "Skrivao se," odvrati Cappen. "Iznajmio sam sobu u Labirintu; posluit e dok se ova stvar ne stia ili dok ne odem odavde." Pijuckao je svoje vino. Suneve zrake ulazile su kroz okno, a zrnca praine plesala u njihovoj toplini; na prozorskoj dasci drijemala je maka i glasno prela. "Problem je u tome da mi je novanik prazan."

"Takvih problema dugo neemo imati." Jamie se spusti na stolac pored njega i pozove konobara. "Pivo!" zagrmi. "Znai pokupio si nagradu?" upita minstrel gorljivo. Jamie kimne. "Je. Uinio sam onako kako si mi apnuo. Premda ne znam zato si elio da Molinu kaem da je sve to bila moja ideja, a da si se ti usput prikrpao, te da ti neu dati vie od nekoliko zlatnika. Stari je napunio kutiju srebrom i zlatom, usput rekavi da bi elio da mi moe dati deset puta toliko. Ponudio mi je rankansko dravljanstvo i plemiki naslov, ali rekao sam ne, hvala. Nagradu dijelimo pola-pola, ti i ja. Ali ovu rundu ja plaam." "A to je sa zavjerenicima?" "Ah, oni... O tome se uti, kao to si i pretpostavljao. Ilsov se hram ne moe sruiti, ali se njegovo osoblje da ukrotiti." Jamie ga oine pogledom. "Nakon tvog nestanka Danlis je tekom mukom pristala da sva ast pripadne meni. Znala je da nije bilo tako - Rosanda ne zna to je lijevo a to desno - ali Danlis je htjela da njen ovjek odnese vijesti Princu, a ostao sam samo ja. Isprva je povjerovala da si samo iscrpljen, ali kad sam je zadnji put vidio ona je... ovaj 'izrazila razoaranost'" On nakrivi svoju crvenu glavu. "To je cura i pol. Mislio sam da je voli." Cappen Varra potegne dobar gutljaj vina. Staro godite klizilo mu je niz nepce. "I jesam je volio. Srce mi je slomljeno. Pijem da utopim bol." Jamie ga pogleda u udu. "to? Nita mi sad nije jasno." "Oh, sve je jasno," odgovori Cappen. "Slomljena srca brzo zarastaju. U meuvremenu, mogu li ti odrecitirati nekoliko stihova iz pjesme koju sam dovrio ba prije no to si me naao... " Svakome mau to ubiti il' raniti eli Moja gospa prijei put. Ipak, ne daj boe da ja budem onaj kome bit e ena. Moja mi gospa dolazi k'o osvit dana Ja snivam u tami, pitaju' se to mi nosi.

Robert Lynn Asprin NEKOLIKO NAPOMENA FURTWANA LOVOZDIPA, TRGOVCA

( A Few Remarks by Furtwan Coinpinch, Merchant 1979. ) Prvo to sam primijetio na njemu, taj prvi utisak, bijae to da on ne moe biti siromaan ovjek. Ili djeak, ili mladi, ili to god je tad bio. Ne uza sve to oruje na sebi. S pojasa od netavljene koe koji je nosio preko grimizne earpe - opako grimizne earpe! visio je zakrivljen bode na lijevom boku, a na desnom jedan od onih Ilbarsi-noeva dugakih poput ruke. Ne ba pravi ma, ne. Dakle nije vojnik. Ali to nije sve. Nekolicina nas zna da u lijevoj izmi ima korice za no; tanko sjeivo i drka se na prvi pogled ine ukrasom. Dar od neke ene, uo sam ga kako objanjava Starom Drvonogu jednog popodneva na sajmitu. Sumnjam da je tako. (Rekli su mi da ima jo jedne korice privrene, vie nego neudobno, za unutranju stranu bedra, vjerojatno desnog. Moda je to jedan od razloga zato hoda na takav nain. Makasto, a ipak, na neki nain, istovremeno i ukoenih nogu. Korak akrobata - ili razmetanje huligana. Nemojte mu rei da sam to rekao!) Svejedno, da nastavim o oruju i mom prvom utisku da ne moe biti siromaan. U toj bakrenoj narukvici na njegovoj desnoj nadlaktici krije se no za bacanje, i jo jedan u dugom titniku na istoj ruci. Oba su kratka. Noevi, ne titnici ili ruke. Sve to naoruanje bilo bi dovoljno da prestrai svakoga u mranoj noi, ili ak pod jakom mjeseinom. Zamislite da ste u Labirintu ili na nekom slinom mjestu, a iz sjenki se pojavi taj mladi razbojnik, razmeui se, sa svim tim orujem na sebi. Ravno na vas, iz sjenki iz kojih se dosmucao. Dovoljno da do sri ohladi i jednog od tih Vragodlaka. ak bi i jedan od znate-ve-ijih momaka u plavim maskama mogao uzmaknuti pred njim. To bijae moj dojam o njemu. Sjenosmuk. Ugodan otprilike koliko i giht ili vodena bolest.

Andrew J. Offutt SJENOSMUK

( Shadowspawn 1979. ) Njegova griva bijae crnja od crnog, a oi gotovo isto takve, pod obrvama koje tek to se nisu srele iznad gotovo orlovskog nosa. Njegov je hod neke podsjeao na one crvenocrne borbene pijetlove donesene iz Mrsevade. Zovu ga Sjenosmuk. Nije mu to ime dano kao kompliment i on se bunio sve dok mu Gvaljin nije rekao da je dobro imati nadimak - iako ni sam Gvaljin nije bio previe sretan to njegov vlastiti nadimak bijae Gvaljin Kletvokletnik. Povrh toga, Sjenosmuk ima romantian i pomalo zlokoban prizvuk, a to je Hanseu hranilo ego, koji bijae najvea stvar na njemu. Gotovo prosjene visine, ali gibak i ilav, s bicepsima tvrdim poput kamena i listovima kakve su drugi mukarci samo prieljkivali. Sjenosmuk. Ime je govorilo dovoljno. Nitko ne zna otkud se dosmucao, porijeklo mu bijae sjenovito, a i "radio" je u sjeni. Moda je doao iz sjenki "ulica" Nizvjetra, a moda se i rodio tamo u Syru. To nije vano. Pripadao je Utoitu i prieljkivao da ono pripada njemu. Ponaao se kao da mu i jest pripadalo. Ako je znao ili sumnjao daje porijeklom iz Nizvjetra, sad bijae siguran da se ve odavno izdignuo iznad toga. Jednostavno nije imao vremena za te uline bande kojima bi, da jest, zasigurno efovao. O svojim godinama nije znao nita vie od drugih. Mogue je da ih ima poprilino. Mogue da ih ima i manje. Imao je brk prije petnaeste. Kosa boje gavranova krila, koja kao da se ne moe odluiti bi li se zakovrala ili ne, pokrivala mu je ui, ali nije dosezala do ramena. Pod njom je imao naunicu na lijevom uhu. Probuio ga je s etrnaest godina kako bi impresionirao nju koja mu je te godine uzela nevinost. (Njoj su tad bile dvadeset i dvije, bila je udana za ovjeka nalik kamenu temeljcu s trbuhom. Sad je i ona stara vjetica s trbuinom.) "Trepavice pod tim gustim sjajnim obrvama toliko su crne da izgledaju gotovo kao da su obojene, poput enskih ili onih u sveenika tamo u Yenizedu," ovjek zvan Lasica rekao je Cusharlainu u Nepristojnom Jednorogu. "Neki je budala jednom rekao neto slino u njegovu prisustvu. Jo uvijek ima oiljak i zna da je sretan to jo uvijek ima jezik - i ivot. Trebao je znati da je razbojnik koji nosi dva noa za bacanje na desnoj ruci opasan. I ljevoruk. Jo i s imenom poput Sjenosmuk...!" Naravno, njegovo ime nije Sjenosmuk. Istina, mnogi nisu znali ili se nisu vie sjeali njegova imena. Ime mu bijae Hanse. Samo Hanse. Ne Hanse Sjenosmuk; zovu ga jednim ili drugim imenom, ili nikako. inilo se da cijelo vrijeme ima plat oko sebe, rekla je jedna zamiljena S'danzo Cusharlainu. Ne plat od tkanine; ovaj njegov mu skriva lice, misli. Oi zasjenjene poput kobrinih, rekli bi drugi. Zapravo nisu bile. Jednostavno se inilo da ne gledaju prema van, ta dva sjajna crna oniksa od oiju. Moda im je pogled bio prikovan za teret koji je nosio na dui. Nou se nije epirio, osim na javnim mjestima. No, naravno, bijae Hanseovo vrijeme, ba kao to je bila i Gvaljinovo. Nou..."Hanse hoda poput gladne make," rekli bi neki i moda malo zadrhtali. Ali, istinu govorei, to ne bijae tako. On klizi. Mekani potplati njegovih izama se svakim korakom od tla podiu tek za debljinu prsta. Stopala se sputaju na jastuie, ne na pete. Neki su se tome rugali - ne pred Hanseom - jer se radi toga njegovo gibanje inilo pomalo udnim. Oni vieg roda promatrali bi ga s estetskom opinjenou. I pomalo uasnuto. Kod ena, visoka ili niska roda, opinjenost je esto bila podloena zanimanjem, ma koliko nevoljkim. Mnogi bi tada rekli predvidljivo: neukusna, prilino seksi ivotinja, taj Hanse, taj Sjenosmuk. esto su mu govorili da bi uz malo vjebe mogao postati pravim maevateljem: imao je priroen dar za to. Posao, uniforma... Hansea to nije zanimalo. Reao bi na vojnike, na uniforme. A sad ih je mrzio, iz nekog bezrazlonog razloga.

To bijahu stvari koje je Cusharlain saznao i poinjao je polako upoznavati onoga koga zovu Sjenosmuk. I nije mu se sviao. Hanse je zvuao poput one vrste previe sposobnih balavaca pred kojima bi ovjek uzmakao - i mrzio sama sebe radi toga. "Hanse je kopile!" To od Shivea Mjenjaa, uz udarac akom o iroki stol za kojim je poslovao s takvima poput Hansea, razmjenjujui plijen za novie. "Ah." Cusharlain ga nevino pogleda. "Misli po naravi." "Vjerojatno i po roenju. Kopile po roenju i po naravi! Bilo bi bolje da su svi takvi gizdavi balavi lupeki drski banditi bili mrtvoroenad!" "Stao ti je na ulj, Shive?" "Razbojnik i huligan niska roda, to je on, i to je sve to jest." "Huligan"? "Pa, moda mrvicu iznad huligana." Shive dotakne svoje brkove koje je odravao zafrknutima poput rogova planinskog jarca. "Gvaljin je bio prokleto dobar tat. Od one vrste koja ovu profesiju ini asnom. Koja je ini umjetnou. Bilo je pravo zadovoljstvo poslovati s njim. A Hanse mu je bio egrt, ili gotovo to, na neki nain... i u njemu lei potencijal jo boljeg tata. Ne ovjeka - lupea." Shive zamae prstom sjajnim od voska. "Dodue, samo potencijal. Nikad on to nee postati." Prst zastane u kretnji kako bi pogladio jedan brk. "Misli da nee," ree Cusharlain, navodei Shivea da nastavi, izvlaei rijei iz ovjeka koji zna drati jezik za zubima i koji je jo iv i dobrostojei upravo zahvaljujui tome. "Mislim da nee. Dobit e on pedalj ili dva otra metala prije toga. Ili plesati po zraku." "Kao to se, podsjeam te, dogodilo Gvaljinu" ree Cusharlain, primjeujui da nitko unutar profesije ne kae "objeen". Shive se uvrijedio. "Nakon duge karijere! A Gvaljina su cijenili! I jo uvijek ga cijene." "Hmm. teta to se divi uitelju ali ne i ueniku. Sigurno bi i njemu mogao posluiti. A i on tebi. Ako je on uspjean tat, zasigurno e profitirati i lopov kojeg izabere" "Lopov? Lopov?" "Oprosti, Shive. Mjenja s kojim odlui mijenjati svoja... dobra... za rankanske novie. Uvijek ima profita u" "Prevario me!" Tako. Shive je konano priznao. To je ulj na koji mu je Hanse stao. Debeo i pedesetogodinjak i drugi po redu najiskusniji Mjenja u Utoitu, Shive je dopustio da ga prevari napuhani mladac. "Oh," ree Cusharlain. Ustane uputivi Shiveu satirian smjeak. "Zna. Shive... ne bi to trebao priznavati. Konano, ti si ovjek s dvadesetogodinjim iskustvom iza sebe - a on ima tek toliko godina ivota, ako ne i manje." Shive je buljio za carinskim inspektorom. Aurveshanac koji je odrastao u Utoitu, a sad je radio za zajednikog osvajaa, Rankanu. Kao i za neslubeni ceh Mjenjaa i Utoinih najuspjenijih lupea; onih koji bijahu toliko uspjeni da su zapoljavali druge lupee. Napravivi grimasu - kultiviran izvjetaen pokret - i pogladivi svoj dvostruko zafrknut lijevi brk, Shive vrati panju na vaenje krasnog rubina iz njegova previe prepoznatljivog leita. Ovo Cusharlainovo njukanje Labirintom bijae u slubi jo jednog poslodavca, jer on bijae ambiciozan i uvijek gladan ovjek; prijemiv mogunostima zarade i novim najmovima. Danas je samo prikupljao informacije o bivem ueniku Gvaljina Kletvokletnika kojeg su objesili ubrzo nakon to je iz Rankane stigao novi Princ-Guverner kako bi "sredio taj Lupeki Svijet od grada." Nepodmitljiva, nepodlona prijetnjama, ta (vrlo) mlada budala je stvarno mislila upravljati Utoitem! Oistiti ga! Mladi Kadakithis kojeg su zvali Kitica! Dosad je uspio razbjesniti sveenstvo i svakog lupea u Utoitu. I dobre tri petine gostioniara. ak i odreen broj vojaka - time to je doveo te svoje djeji-nevine, odvratno sposobne Vragodlake. Neki su ga od starih bogataa smatrali jednostavno krasnim. Vjerojatno pia u krevet, pomisli Cusharlain trznuvi glavom, i istovremeno struno izbjegne dodir beznogog prosjaka. Cusharlain je jako dobro znao da su prosjakove noge

privezane ispod njegovog dugog, dugog odrpanog kaputa. Dobro, i dobro. Dakle, jedan je mladi od devetnaest ili dvadeset godina, tat, mrzio drugog, Careva polubrata poslanog ovamo zato to ovo bijae upak Carevine, dovoljno daleko od Rankanskog carskog prijestolja! To je bit onoga to je Cusharlain danas saznao prikupljajui informacije za svog potajnog i skrovitog poslodavca. Hanse. Za cijelog svog ivota taj je Hanse potovao samo jednu drugu osobu osim sebe sama - Gvaljina Kletvokletnika. Cijenjenog starog lupea. A Gvaljina su uhapsili, to se zasigurno ne bi dogodilo u stara vremena. U vremena P.P.P., pomisli Cusharlain : Prije ovog Prokletog Princa! to je jo nevjerojatnije - ako se nevjerojatnost moe stupnjevati - Gvaljina su objesili! Princ Bedak! "Ah, deko zna da se ne moe ni nadati da e nauditi princu," netko je bio rekao vlasniku Zlatnog Gutera, koji je to prenio Cusharlainovoj staroj prijateljici Geliciji, vlasnici popularne Kue Sirena. "Kuje planove kako bi okrao samog Princa-Guvernera i iz toga izvukao poprilian profit." Cusharlain se zabulji u nju. "Taj mladi pijevac misli pokuati okrasti samu palau?" ree odmah se osjetivi glupim; pa, tako je rekla, da. "Ne podsmjehuj se, Cusheru," ree Galicia, maui mesnatom rukom optereenom prstenjem. Ovog je podneva nosila jabuno-zeleno i purpurno i purpurno-i-lavanda-plavo i smee i narandasto, sve to na nain koji je otkrivao poprilian dio njenih nenadmaivih grudi to su podsjeale na dva bijela jastuka za veliki kau, pogled na koje Cusharlaina nije nimalo zanimao. "Ako je to mogue, Sjenosmuk e to uiniti," ree ona. "Daj, natoi si jo vina. Jesi li uo o prstenu kojeg je izvukao ispod Corlasovog jastuka - dok je Corlasova glava leala na njemu, spavajui? Zna Corlasa, trgovca devama. Ili, jesi li uo kako se na Hanse uspentrao i ukrao orla s krova Barake Tri - iz fore?" "Pitao sam se to se dogodilo s tim orlom!" Ona mudro kimne panjem od brade i protrese naunicama iji promjer ne bijae nita manji od promjera njegove ae za vino - koja bijae od srebra. Zapravo, to bijae njena aa; on ju je samo koristio. "Sjenosmuk," ree ona, "nek' mi Eshi bude svjedok. Dobio je velikodunu ponudu od nekog bogataa gore iz Twanda - i vjeruje li da je Hanse nije prihvatio? Rekao je da mu se orao svia. Pia po njemu svakog jutra kad ustane, kae." Cusharlain se nasmijei. "A... ako je to nemogue? Oohariti palau, mislim." Gelicijino slijeganje ramenima izazove potres seizmikih razmjera na njenim grudima. "Pa, onda e u Utoitu biti jedan ohar manje i nikome nee nedostajati. O, da, moja Lycansha e neko vrijeme tugovati, ali brzo e ga preboljeti." "Lycansha? Tko je Lycansha?" Devet je prstenova bljesnulo na Gelicijinim rukama dok je u zraku ocrtavala obline, ba kao to bi to uinio mukarac. "Ah, najslaa mala Cadita-robinjica koju si ikada vidio i koja je luda za tim vitkim tijelom i tim njegovim pononim oima, Cusheru. Bi li je elio upoznati? Ba je sad slobodna." "Ovdje sam poslovno, Gelicia." Njegov uzdah bijae paljivo usavren. "Raspitujui se o naem malom Sjenosmuku?" Gelicijino mesnato lice poprimi poslovan izraz koji bi neki mogli nazvati kradomice lukavim. "Je." "Vidi vraga. Kome god da ovo referira, Cusheru - sa mnom nisi razgovarao!" "Naravno da nisam, Gelicia! Ne budi glupa. Nisam razgovarao s nikim tko ima ime, adresu, ili lice. Ja uivam u svom... prijateljevanju s nekima od vas uspjenijih graana" zastane dok je ona veselo frknula nosom - "i nemam nimalo elje to ugroziti. Ili izgubiti tjelesne atribute koji su mi potrebni kako bih se s vremena na vrijeme prepustio draima tvojih djevojaka." Njen se gromoglasan smijeh to je dolazio u valovima zauje tek kad je on iziao na ulicu, uvjerivi ga da je uspjena Gelicia konano shvatila njegovu alu na odlasku. Ulica

crvenih lampaa je u ovo vrijeme, nakon pometanja praine i uklanjanja tragova sinonjih muterija, bila mirno susjedstvo. Sad su se prale plahte. Isporuivala roba. Nekolicina radnika je popravljala vrata na jednoj od Kua niz ulicu. Cusharlain zakilji prema gore. Neprijatelj, uasna bijela kugla na uasnom nebu to poprima boju kurkume uokvirene afranom, bijae visoko; blizu je podne. Jednopalac se budi otprilike u ovo vrijeme. Cusharlain je odluio otii i porazgovarati i s njim; moda uspije predati svoje izvjee do zalaza sunca. Njegov je poslodavac imao vie novaca no strpljenja. Carinski inspektor ija je glavna briga bila kraa i preprodaja ukradene robe davno je stekao ovo drugo, a uvijek radio na poveanju koliine onog prvog. "Uinio si to?" ree iznenaujue zgodna ena. "ohariti? to znai 'ohariti'?" Njen sudrug, koji je imao tek neto vie od njenih sedamnaest ili osamnaest godina, ukoi vrat kako bi se sprijeio da nervozno pogledava oko sebe. "Psst - ne tako glasno. Kad izlaze ohari?" Ona trepne i pogleda mladog, tako nervoznog ovjeka. "Pa - po noi." "Isto tako i lopovi." "Oh!" Ona se nasmije, pljesne rukama uz zveckanje narukvica - definitivno zlatnih i takne mu ruku. "Oh, Hanse, ja tako malo znam! Ti zna toliko toga o svemu, zar ne." Lice joj se promijeni. "Oh, tvoje dlaice su tako meke." I ona ostavi svoj dlan na toj ruci s tako tamnim, tamnim dlaicama. "Ulica je moj dom," ree joj on. "Ulica me rodila i othranila. Da, znam prilino." Jedva je mogao vjerovati svojoj srei dok je sjedio, ovdje u taverni izvan Labirinta, s ovom zaista prekrasnom Lirain koja bijae - tako mu Tisuu Oiju i samog Eshija, je li to mogue? - jedna od konkubina koje je Princ-Guverner doveo sa sobom iz Rankane! A oito je opinjena mnome, pomisli Hanse. Ponaao se kao da je svakog dana sjedio tu u Zlanoj Oazi s djevojkama poput nje. Koje li sluajnosti, koje li sree to je naletio na nju na Sajmitu! Doslovno naletio na nju! Ona se urila, a on se okrenuo kako bi bolje pogledao jednog od Jubalovih ljudi koji strae djecu, i tako su se sudarili - morali su se vrsto uhvatiti jedno za drugo kako oboje ne bi pali. Ona se poela ispriavati i bilo je oito da se eli iskupiti na neki nain - i evo ih ovdje, Hanse i kraljevska konkubina, k tome jo i lijepa, bez svojih uobiajenih uvara i pratnje - i s dovoljno nakita na sebi da ga prehrani za godinu dana unaprijed. Trudio se biti oh tako hladnokrvan. "Tebi se zaista sviaju moje obline, zar ne." "t..." "Oh, ne uzrujavaj se. Nisam tako blesava. Zaista, Hanse. Da ne elim da ih gledaju bila bih obukla do vrata zakopanu haljinu od domaeg platna." "Uh... Lirain, u svom sam ivotu samo jednom prije vidio biserjem optoen korzet, a taj nije bio iven zlatnim koncem, niti optoen s toliko bisera. A nisam mu ni bio tako blizu." K vragu, pomisli. Trebao sam se praviti da se divim njoj, a ne dopustiti joj da shvati da moje zanimanje za nju potjee od lakomosti za ambalaom! "Oh! Evo mene, jedne od sedam ena jednog ovjeka, dosadno mi je i mislila sam da mi se ti eli zavui pod korzet, a ti zapravo eli korzet. to da radi jadna djevojka koja je navikla na laskanja i ulizivanja dvorjana i slugu kad sretne pravog mukarca koji govori ono to misli?" Hanse se trudio da ne pokae zadovoljstvo. Niti je znao kako da se ispria, ili da joj rijeima koje prelaze razinu Labirinta zamae oi. Povrh toga, mislio je da se ova ljepotica napuenih usana i srcolika lica i trbuhom pristojne ene poigrava s njim. Znala je da su te napuene usne neodoljive! "Odjeni zakopanu haljinu od domaeg platna," ree on, i dok se ona smijala nastavi, "i pokuaj ne izgledati ovako. Ovaj pravi mukarac zna na to si ti navikla i da te ne moe zanimati Hanse ohar!" Izraz njena lica postane vrlo ozbiljan. "Zacijelo nema zrcalo, Hanse. Iskuaj me."

Hanse se borio protiv svoje zapanjenosti, ali brzo se oporavi. Znojnih pazuha, ali naizgled samouvjeren, on ree, "Bi li se eljela malo proetati, Lirain?" "Je li na kraju te etnje neka malo osamljenija odaja?" Gledajui je ravno u oi kao i ona njega, on kimne. "Da," ree ona, tako brzo. Konkubina Princa Kadakithisa! "Moe li se ita lijepo poput mog korzeta kupiti na ovom Sajmitu?" On je ustajao. "Tko bi tako neto ovdje kupovao? Ne," ree, zbunjen pitanjem. "Onda mi mora kupiti najbolje to moemo nai za kratko vrijeme." Zasmijuljila se pri pogledu na njegovo okirano lice. To drsko stvorenje misli da je kurva koja e mu naplatiti, ba kao sve druge djevojke. "Tako da imam to odjenuti prije povratka u palau," ree, gledajui kako mu se razumijevanje razlijeva u tom zastraujuem, a ipak senzualnom, paru oniksa od njegovih oiju, tvrdih i hladnih i opreznih. Sklizne svoj dlan u njegov i oni napustie Zlatnu Oazu. "Naravno da sam sigurna, Bourne!" Lirain strgne maurski prsluk od zelene svile to joj ga je kupio Hanse i zavitla ga prema ovjeku na kauu.Tako se iroko cerio da mu je gusta siva brada podrhtavala. "On ima takve potrebe! Nikad nije oputen, a eli i treba toliko jako da eli biti i initi. Toliko je impresioniran time tko - ili bolje reeno to - sam, a ni na mukama ne bi priznao da sam ita vie od bilo koje druge koju je okrenuo. I ti i ja dobro poznajemo ljude niska roda gladne neeg vieg od hrane! Upao je u mreu i bit e savreno orue, Bourne. Moj dounik me uvjerava da je i dobar lopov i da umire od elje da okrade Princa i smjesti mu jednu. I sama sam to vidjela. Savreno nam odgovara!" "Tat. I to dobar, kae." Bourne se ekao po bedru ispod Vragodlake uniforme. Kruio je pogledom po odajama u kojima je Lirain boravila u noima kad bi Princ mogao navratiti - iako u kasnije sate. "A sad ima tvoj skupocjeni korzet za prodaju. Ili se moe samo hvaliti svojim pothvatom i uvaliti te u neprilike. Takva vrst neprilika zavrava smru, Lirain." "Teko ti je priznati da sam ja - jedna ena - uspjela izvesti tako neto, ljubavi? Gledaj, taj korzet mi je ukraden danas na Sajmitu. Prerezala mi je vrpce koje ga dre na leima i skinula ga jednim pokretom. Djevojica od nekih trinaest godina koja je pobjegla poput trkae jednogrbe deve. Nisam nikome rekla jer sam bila tako uplaena i tako alosna zbog krae." "Dobro. Moda. Nije loa pria - zaboravi na ono o prerezanim vrpcama, u sluaju da se pojavi netaknut. Hmm - pretpostavljam da nee. Najvjerojatnije e baciti svilu, a prodati biserje i zlatni konac. A koliko je kompetentan bio u krevetu, Lirain?" Lirain podigne pogled u nebesa. "O Sabellia, a mi tebe zovemo Onim Otra Jezika! Mukarci! Kuge ti i sue, Bourne, ne moe li biti vie od mukarca? Bio je ... dobar. To je sve. Bio je to poslovan susret. Radi naeg posla, ljubavi. Na zadatak to smo ga dobili od 'odreenih zainteresiranih velikaa' iz Rankane - moe misliti, kao da ne znamo da se radi o Caru glavom i bradom, o Caru kojeg brine zlatokosa privlanost njegova ljepukastog polubrata - na zadatak je osramotiti Njegovu zgodnu zlatokosu Visost Kadakithisa! Kao da mu i samom to posve lijepo ne uspijeva! Pokuava uvesti civilizirane zakone u ovo oharsko gnijezdo od grada! I dalje insistira na tome da hramovi Sabellije i Savankale moraju biti vei od onih podignutih Ilsu kojem se ovdanji ljudi klanjaju, te da Vashankin mora biti jednak Ilsovom. Sveenici ga mrze i lupei ga mrze - a lupei su gorivo ovoga grada!" Bourne kimne - i demonstrira svoju snagu tako to izvadi etvrt metra dug bode i pone njegovom otricom istiti nokte. Lirain odbaci steznik od svilena konca na hrpu jastuka i pone se lijeno poigravati svojim pupkom. "Sad mi zadajemo zavrni udarac. Nikad vie nee oni koji podravaju ovog ljepukastog Princa predstavljati prijetnju Caru! Pomoi emo Hanseu da ue u palau." "Ali nakon toga je preputen sam sebi," ree Bourne, gestikulirajui bodeom. "Nas se ne smije kompromitirati." "Oh," ree ona, pravei se vanom, "ja u se valjati po krevetu s Njegovom Visosti! Dok e Hanse krasti tap Vlasti: Rankanski Savankh koji je sam Car dao Princu kao simbol

njegove potpune ovlasti u ovom gradu! Hanse e eljeti mirne, privatne pregovore s Kiticom. tap za debelu otkupninu i njegovu sigurnost. Mi emo se potruditi da se glasine proire. Tat je provalio u palau i ukrao Savankh! A princ-guverner postaje predmetom poruge cijeloga grada. Ili e ovdje istrunuti - ili, to je jo gore, biti sramotno opozvan." Krupan ovjek koji se tako udomaio na njenom kauu polako kimne. "Usuujem se primijetiti da e vrlo vjerojatno i ti trunuti ovdje zajedno s njim.." "O, ne. Tebi i menije obeano povlaenje iz ovog smetlita od grada. A pogotovo, Bourne, ako herojski povratimo Savankh radi asti Carevine. Naravno, nakon to e svi ve znati da je ukraden." "To ti je dobra ideja!" Bourneove obrve se izvie u lukove, a usne mu se napue prilino opscen prizor izmeu dlakavih brkova i jo dlakavije brade. "A kako emo to izvesti? Dat e tom Hanseu jo jedan korzet u zamjenu?" Pogleda ga dugim prodornim pogledom. Njene se obrve hladnokrvno izvie iznad plavo obojenih kapaka. "to je to u tvojoj ruci, uvaru, Vragodlae koji si tako odan Njegovoj Visosti?" Bourne odmjeri bode u svojoj velikoj dlakavoj aci, podigne pogled na Lirain i pone se smijeiti. Premda ne ba omiljen i ne ba od onih koje je lako voljeti, Hanse bijae lan zajednice. Iako plaen saveznik, carinski inspektor to nije bio. Hanse je iz tri izvora uo da se Cusharlain raspitivao o njemu, po nalogu nekog treeg. Nakon kratka razmiljanja, Hanse obavi razmjenu s musavim malim lupeom. Prvo ga podsjeti da bi mu s lakoom mogao uzeti tih pet zaista krasnih dinja to ih je klinac ukrao tog popodneva. Djeak pristane u zamjenu uzeti podulji, krut komad upletena zlatnog konca, a Hanse dobije etiri dinje. Prvo vrkom noa, a zatim palcem Hanse naini malu udubinu na vrhu svake dinje i u njih gurne po jedan biser; etiri od trideset i etiri koliko ih je imao. Njih postavi pred uasno debelu i posve krivo nazvanu Mjeseinu, enu S'danzo koja voli hranu, dinje, bisere, Hansea i dokazivanje da je vie od obine arlatanke. Mnoge druge bijahu ba to. Tek nekoliko njih ima Dar. ak i cinini Hanse bijae uvjeren da ga ona ima. Sjedila je na tapeciranom stolcu dodatne irine i masivnih nogu. Njene su se crvene i ute i zelene suknje prelijevale preko njega, skrivajui injenicu da isto bijae i s njenom divovskom pozadinom. Leda joj bijahu oslonjena o istoni zid umorna zdanja u kojem je ivjela s muem i sedmero djece i u kojem je njen ovjek prodavao... stvari. Hanse je sjedio ispred nje, prekrienih nogu. I izgledao vrlo djeaki bez korica za noeve na rukama i u pranjavoj tunici boje stare deve. Gledao je kako biser nestaje ispod Mjeseinina ala, u onome to je ona nazivala svojom krinjom s blagom. Gledao je kako dinja nestaje izmeu njenih plavo obojenih usana. Prilinom brzinom. "Ti si tako dobar djeak, Hanse," Kad bi progovorila, Mjeseina bi zvuala poput makice. "Samo kad neto elim, cvjetiu." Ona se nasmije i zasja i razmrsi mu kosu, jer je znala da on zna da joj to godi. Onda joj Hanse ispria svoju priu. Prui joj, zamotan u musavo platno, komad svilene tkanine: dvije naramenice i dvije koarice s mnogo rupica od konca. "Ah! Bio si u posjeti kod dame iz Ulice Novca! Lijepo od tebe to si Mjeseini dao etiri od bisera koje si marljivo skinuo s ove tkanine!" "Dobio sam to za pruene usluge." On odmahne rukom. "Oh, naravno. Hmm." Ona sloi tkaninu, ponovno je rairi, pomiluje je i provue kroz svoje debeljukaste ake, pomirii je i lizne vrkom jezika. Divovska makica u inu gatanja. Ona zatvori oi i ostane nepomino sjediti. Kao i Hanse, ekajui. "Ona je doista kon... to to si rekao," ree mu, sposobna da bude diskretna ak i kad je gotovo u transu. "Oh, Sjenosmue! Upleten si u zavjeru o kakvoj ni ne sanja. udno - ovo to vidim mora biti Car koji gleda izdaleka. A ovaj krupan ovjek... s tvojom poznanicom.

Krupan ovjek s bradom. U uniformi? Mislim da jest. Oboje su bliski vladaru. A ipak... aah... oni su mu neprijatelji. Da. Kuju zavjeru. Ona je zmija a on lav nemale lukavosti. ele... ah, vidim. Princ-Guverner ostaje bez lica. Da. ele ga osramotiti." Njene se oi otvore i raire, dva velika granita okruena debelim slojem crnila, njihov pogled prikovan za njega. "A ti si, moj slatki Hanse, njihovo orue." Neko su se vrijeme samo gledali. "Bolje bi ti bilo da nestane na neko vrijeme, Sjenosmue. Zna i sam to se radi s oruem koje ti vie nije potrebno." "Rijei ga se," zarei on, ak ni ne alei za Liraininim korzetom koji nestane u jednom mnogo veem i skrivenom raznobojnim alovima. "Ili," ree ona, i dalje ga fiksirajui pogledom, "ga objesi." Lirain i njen (uniformirani?) pouzdanik dakle bijahu orue, razmiljao je Hanse, uljajui se ulicama. Princ Kadakithis bijae oku ugodan i karizmatian. Pa ga je njegov carski polubrat poslao ovamo, u Utoite. Sad ga je elio jo i osramotiti. Hanse je mogao vidjeti logiku u tome, i znao je da usprkos glasinama Car nije budala. Dakle, tako. Njih dvoje kuju zavjeru. Lirain je o Hanseu saznala dovoljno da odlui unajmiti Cusharlaina da se raspituje o njemu. Pronala je nain kako da se "sluajno" sretnu. Da; premda mu je to vrijealo ego, morao si je priznati da je ona njemu prila i da je ona donijela sve odluke. I on sad bijae orue u njihovim rukama. Orue orua! Svejedno, on je planirao okrasti Kadakithisa i prije no to je sreo tu slatku malu konkubinu. Dok mu je mogla u tome pomoi on bijae prilino voljan pustiti je da misli kako je on njena budala. elio je biti njihovim oruem - dok mu je to moglo pomoi da ue u palau. A i bio je unaprijed upozoren. Ovdje su se svakako otvarale mogunosti za pametna ovjeka, a Hanse je sebe smatrao dvaput pametnijim no to je doista i bio, a i to bijae prilino. I konano, biti oruem orua koje kuje zavjeru bijae previe poniavajue da bi Hanseov ego to mogao prihvatiti. Da. Ukrast e tap. Prodati ga Princu za zlato - ne, bolje za srebro koje donosi manje nevolja - i slobodu. Iz ume ili Mrsevade ili nekog drugog mjesta poslat e anonimnu poruku Kadakithisu - poruku kojom e mu rei da je Lirain izdajnica. Hanse se nasmijei na tu ugodnu pomisao. Moda jednostavno ode gore u Rankanu i kae samom Caru kakva je dva nesposobna agenta poslao dolje u Utoite. U mislima se vidio bogato nagraena, prisna carevog povjerenika... I tako se on i Lirain ponovno sretoe i skovae plan. Dvorini je ulaz doista bio otvoren. Straar je doista napustio svoje mjesto pred vratima palae koja su doista bila nezakljuana. Hanse ih zakljua za sobom. Tako Sjenosmuk, noas prilino irok oko struka, ue u raskoan dom guvernera Utoita. Mrani ga hodnici odvedoe do prinevih odaja. Kako Princ ne bijae u njima, pred njima nije bilo strae. tap od slonovae, obraen tako da slii tapu od gruba drva, doista bijae tamo. Ba kao i, neoekivano, jedna od konkubina, to se izleavala na kraljevskoj postelji u odsutnosti vlasnika. Nije bila drogirana. Ona ustane i otvori usta kako bi kriknula, ali Hanse taj njen krik pretvori u skvianje jednim brzim udarcem u trbuh, iznenaujue ispupen i mekan za njene godine. Pokrije joj lice jastukom, to mu je donijelo nekoliko ogrebotina i modricu na potkoljenici. Ona se umiri. Drao je jastuk nad njom sve dok nije bio siguran da je omlitavjela, ali jo uvijek iva, a onda je zavee vezicama njenih vlastitih sandala. Skine joj naunicu s jednog uha. Sve to u mraku. urno zamota tap u stolnjak s niskog stolia. Zadigavi svoju tuniku on pone sa struka odmatati desetmetarski konop. Lirain ga je uvjeravala da e Vragodlaci te veeri dobiti drogirano vino, ali Hanse nije mogao biti siguran da je to doista tako - da ne samo da je jedan od tih pet divova svojom rukom usuo drogu u vino, nego da je i sam popio koliko i ostala etvorica. Bourne i kompanija su spavali kao klade. Plan bijae da se Hanse vrati istim putem kojim je uao. Znajui da je samo orue i sumnjiav do sri, Hanse je odluio izii drugim putem.

Zavee jedan kraj konopca za stol s kojeg je uzeo stolnjak. Drugi kraj baci kroz prozor. Stol bijae dovoljno vrst, a i preirok da bi za njim pao kroz prozor. Hanse krene van i dolje. Izie na zapadnu stranu i mugne izmeu bordela, osjeajui trnce niz lea. Oito, vezana konkubina na Prinevoj postelji jo nije pronaena. Stigao je do svoje sobe u Labirintu dok je svitanje jo uvijek bilo samo obeanje. Ostane budan jo dugo vremena. Divei se simbolu rankanke vlasti, nazvanom po bogu za kojeg su tvrdili da im ga je dao. udei se njegovoj neuglednoj veliini. tap nalik grani, dug tek neto vie od pola metra, izraen od slonovae koja je pomalo utjela. Uspio je! Nedugo nakon podneva slijedeeg dana, Hanse je priao s brbljavim starim Hakiemom koji je u zadnje vrijeme prilino brbljao o tome kakav je krasan mladac ta Njegova Visost i kako je ak razgovarao s Hakiemom i jo mu k tome dao dva srebrnjaka! Danas je Hakiem sluao Hanseovu priu i pritom esto nervozno gutao. to drugo moe nego sloiti se s Hanseom? Nosei lijep privjesak sa enske naunice, Hakiem krene prema palai. Princ ga pristane primiti nakon poruke popraene privjeskom. Hakiem ga pone uvjeravati kako on nema nita s kraom. Najpovjerljivije mu kae ono to mu je reeno i izloi tatove uvjete. Otkupnina. Princ-Guverner mora platiti i bijae toga svjestan. Kad bi uspio dobiti natrag taj prokleti Savankh, ne bi se moralo ni znati da je bio ukraden. Taya, koja je u njegovu krevetu provela neto neudobniju no no to je oekivala, nije imala pojma to je odneeno. Povrh toga, inilo se da je povjerovala njegovu obeanju o uklanjanju ili rastezanju raznih dijelova njene anatomije ako ikome zucne samo rije o tome. U meuvremenu, konkubina Lirain i Vragodlak Bourne su likovali. Kovali urote. Cerekali se. Planirali Otkrie koje e unititi njihova poslodavca. Doista, nisu gubili vrijeme, te su odmah poslali poruku svom drugom poslodavcu, tamo u Rankani. To je bilo preuranjeno, nepromiljeno i totalno glupo. Onda uslijedi koincidencija, premda ne ba prava. Zalbar i Quag bijahu vrueglavci laki na drci maa. Razkuli se alio na garavicu i proljev. To je ostavljalo samo dvojicu Vragodlaka: a kome bi drugome Princ povjerio takvu misiju? Nakon kratke konferencije on odabere Bournea kao posrednika izmeu sebe i lupea: Bourneove upute bijahu detaljne i jasne: sve mora biti onako kako je lupe traio preko Hakiema. Bourne e, naravno, primiti lijepu naknadu. Dano mu je do znanja da e ta naknada ujedno predstavljati i ep za usta. Bourne se sloio, obeao, salutirao, naklonio se i otiao. Neko je ova vila imala divan pogled na more i prirodno stepenast krajolik to se protezao nekoliko kilometara du obale Utoita. Neko je ovdje ivio imuan trgovac sa svojom obitelji, dvije prilenice koje su se smatrale sretnima, slugama i malom vojskom obrambenih snaga. Trgovac je bio vrlo bogat. Nije bio omiljen, niti ga je bilo briga to se mnogima nije sviao nain na koji je on stekao svoje bogatstvo. Jednog je dana poeo piratski napad. Dva dana kasnije navala koja je oznaila poetak najezdi barbara iz unutranjosti. I oni su krenuli u napad. Trgoveva se vojska pokazala premalom. On i njegova vojska i sluge i nesretne konkubine i cijela obitelj zbrisani su s lica zemlje. Palaa koju je trgovac zvao Orlovskim gnijezdom bila je opljakana i spaljena. Pirati nisu bili pirati i barbari nisu bili barbari - bar ne doslovno: bili su plaenici. Tako je, prije etrdeset godina, dolo do raspodjele dobara pomou potajnog saveza Utoinih velikaa i trgovaca. Drugi su Orlovsko gnijezdo nazivali "Orlovim kljunom" - i onda i sad, iako su ruevine sad nastanjivali samo pauci, zmije, guteri, korpioni i puevi. I kako se govorilo da je Orlov kljun uklet, svi su ga zaobilazili. Bijae to dobro mjesto za noni sastanak i razmjenu dobara. Bourne je u Orlov kljun doao sam, na velikom teretnom konju koji je mahao repom iz ista zadovoljstva. Konj je nosio i Bournea i meke bisage to su se, teke, njihale sa svake strane.

Doavi do odreene akacije on povue uzde i osvrne se po mranoj hrpi graevnih kamenih blokova i njihovih slomljenih dijelova. Zabaci svoj dugi plat na ramena i sklizne s konja. Otkopa svoj irok pojas s orujem. Objesi pojas s maem i bodeom o rog sedla. Skine teke bisage. One zazvee. Poloi ih na tlo. Odmaknuvi se od konja drao je ruke vidno podalje od tijela dok se polako okretao. Pokazao je otkupninu i to da je nenaoruan. Odnekud doleti kamen i otkine velik komad granita. Na taj signal Bourne une, obasjan mjeseinom, isprazni obje bisage u zveckavu, sjajnu, blistavu hrpu srebrnjaka meu kojima se presijavalo nekoliko zlatnih diskova. Marljivo i bez zadovoljstva, Bourne sve to vrati natrag u mekane kone vree veliine dobrog jastuka. Zakorai naprijed kako bi ih spustio na ogroman etvrtast kamen na koji se naslanjao jo jedan. Sve ba kao to se od njega trailo. "Vrlo dobro." Glas, muki i mlad, dopre negdje iz sjenki; nijedno dno doline ne bijae ovako posuto kamenjem kao ovo negdanje dvorite Orlova kljuna. "Sad na konja i natrag u Utoite." "Neu. Ti ima neto za mene." "Idi do drveta akacije i pogledaj prema Utoitu." "Otii u do drveta i budno gledati bisage, hvala lijepa, lupeu. Ako se pojavi bez tapa..." Bourne uini ba to i uini mu se da sjenke ispljunu mukarca, mlada i vitka i odjevena u tamnu odoru. Mjesec mu bijae za leima tako da mu Bourne jo uvijek nije mogao vidjeti lice. Tip s lakoom skoi na kamen, visoko drei ukradeni Savankh. "Vidim ga." "Dobro. Idi onda do svog konja. Spustit u tap kad pokupim bisage." Bourne zastane, slegne ramenima i polako krene prema konju. Hanse, mislei kako je doista jako pametan i jedva ekajui da osjeti taj novac pod rukama, skoi sa svog granitnog postolja i pouri prema bisagama. Provlaei ruku kroz vrpce kojima su vree bile povezane, on spusti tap koji je nosio u lijevoj. U tom se trenutku Bourne okrene i baci prema njemu. Dok je demonstrirao brzinu kojom se moe kretati krupan ovjek u koulji od lananice, istovremeno je i pokazao koliko je nepoten. Na leima, unutar lananice, pod platem od devine dlake, nosio je korice iz kojih, u trku, izvue bode dug poput podlaktice. Njegov protivnik shvati da bi teina srebra u kombinaciji s Bourneovim zaletom svaki pokuaj bijega uinila ne samo glupim, ve i samoubilakim. Svejedno, on bijae mlad i lupe: gibak, pametan i brz. Bourne ogoli zube mislei kako se ovaj djeak ukoio od straha. To je mislio sve dok se Hanse ne pokrene, brzo poput gutera meu tim velikim kamenjem. Bisage tresnue o Bourneovu desnu ruku i no odleti u daljinu dok se Bourne napola okrenuo od siline udarca. Hanse uspije odrati ravnoteu i udari Vragodalaka svojom otkupninom u leda. Bourne se rairi po zemlji. Hanse potri - prema Bourneovom konju. Znao je da bi Bourne bio bri od njega sve dok on na ramenima ima bisage, a nije mu se od njih rastajalo. U nekoliko skokova nae se na velikom kamenu i s njega skoi konju na lea, ba kao to je vidio druge da to ine. Bijae to Hanseov prvi pokuaj da zajai konja. Neiskustvo i teina bisaga ga odvuku ravno preko ivotinje. U udnoj tiini, on ustane, daleko od konja. Ne psujui, to bi bilo za oekivati. Uleti Bourne s etrdeset centimetara metalnog sjeiva u ruci. Hanse izvue Bourneov drugi bode iz korica na sedlu i baci mali plosnat no iz svoje izme. Bourne se sagne i izmakne u lijevu stranu, a no zazvei meu ruevnim kamenjem Orlova kljuna. Bourne se nastavi pribliavati, napadajui Hansea ispod konja. Hanse zamahne njegovim vlastitim bodeom . Da bi izbjegao ranu na obrazu, Bourne je morao pasti. Pod konja. Hanse propusti priliku i njegov bode zahvati unutarnji dio zadnje lijeve konjske noge. ivotinja zaskvii, poskoi, ritne i pokua se dati u trk. Ruevine su ga u tome sprijeile i on se okrene ba kad se Bourne podizao na noge. Hanse se brzo udaljavao, grlei jednu bisagu i napola vukui drugu. Bourne i njegov konj udarie jedan u drugog. Jedan od njih padne na lea, a drugi se podie na zadnje noge, zanjiti, propne se - i ostane nepomian, kao da se osjea krivim. Drugi, nakon ve drugog bolnog pada u lananici u samo nekoliko minuta, prokune konja, Hansea, sreu, bogove i sebe sama. I pone se uspravljati.

Kako god ispalo, Bourne je ostao s konjem, maem i tapom rankanske vlasti, nekoliko koraka dalje na tlu. Hanse je dobio vie srebra no to e sainjavati cjelokupnu Bourneovu penziju. Lupe se nije mogao nadati da e uspjeti pobjei pod svom tom teinom. Moe odbaciti teret i potrati ili dopustiti da bude uhvaen. Izvlaei ma iz korica Bourne se ponada da e ohar nastaviti bjeati. Kako bi zabavno bilo proganjati ga slijedeih sat vremena! I Hanse bijae zauzet razmiljanjem, ali njegove misli ile su u drugom smjeru. Moda je trebao pokuati potkupiti koje boanstvo ili dva; moda je ovog popodneva trebao obratiti vie panje na bunar, pa veeras ne bi bio trao u tom smjeru. Ovako ga je otkrio malo prekasno i pao unutra. Bijae manje svjestan samog pada, a vie osjeaja potpune dezorijentacije - i injenice daje svaki dio njegova tijela udarao ponovno i ponovno, o cigle u zidovima bunara i bisage napunjene metalom. Kad mu lakat udari o cigle bisage skliznu s ramena. Hanse nije uo pljusak njihova pada u vodu; bijae prezauzet treskom u neto to nije voda. A i sve ga je boljelo. Stari drveni poklopac bunara s draem za vjedro je ili pao u bunar ili su ga unutra bacili vandali ili duhovi. Ti komadi vrlo starog, vlanog drveta nisu plutali na vodi; zaglavili su, pod nagibom, medu zidovima. Hanse bolno udari o njih i grevito se uhvati rukama. Stopala i potkoljenice mu bijahu u vodi. Drvo je cviljelo. Stari poklopac bunara skrene kamen veliine glave koji je Bourne bacio unutra. Slijedei, ovaj veliine ake, udari u zid, odbije se i skotrlja niz Hanseova lea, na trenutak zastane i pljusne u vodu. Zakanjenje s kojim je Bourne uo pljusak navede ga da krivo procijeni dubinu bunara. Hanse se pripije uz poklopac. Voda bijae hladna. U krugu blijede svjetlosti visoko iznad sebe, Hanse je mogao vidjeti Bourneovu glavu pod kacigom. Bourne, kiljei u bunar, nije vidio nita. "Ako si kojim sluajem jo iv, lupeu, zadri bisage! Nitko nikad nee pronai ni tebe ni njih - ili Savankh koji si ukrao! Izdajniki si nas prevario, vidi, i pobjegao i s otkupninom i sa tapom. Ne sumnjam da e me Njegova zgodna Visost okrutno kazniti za ovo - ali kad se vratim u Rankanu bit u nagraen! Bio si budala i orue u naim rukama, deko moj, jer ja u Rankani imam prijatelje koji e biti oduevljeni nainom na koji sam osramotio Princa Kiticu!" Hanse, u boli i u strahu da e drvo popustiti pod njim, pravio se mrtvim. udno kako hladna moe biti voda u petnaest metara dubokom zidanom bunaru! Cerei se, Bourne napravi nekoliko koraka i s tla podigne Savankh - kojeg Njegova Glupo Velianstvo nikad nee vidjeti. Gurne ga za pojas. Zabije ma u zemlju. I pone gurati velik kamen prema bunaru, za svaki sluaj. Njegov konj zanjiti. Shvativi da mu je ma nekoliko metara dalje, Bourne se ukoi. Uspravi se i okrene na vrijeme da vidi kako mu prilaze dvojica s kacigama. S izvuenim maevima. Jedan od njih bijae vojak. Drugi bijae Princ Guverner?! "Zahvaljujemo ti to si nas pustio da ujemo tvoje priznanje, Bourne, izdajnie." Bourne se pokrene. Zaleti se po svoj ma. Vragodlak ne bijae ni mlitavac ni budala, borio se on i protiv opasnijih neprijatelja. Na trenutak se vojakova lananica odupirala Bourneovu sjeivu. Onda se ovjek skljoka. Bourne izvue ma iz tijela i okrene se, ali prekasno da bi mogao izbjei udarac po boku. Nikad previe krupan, Kadakithis je rano nauio da svu svoju snagu mora usmjeriti u prvi udarac - tako da ga protivnik primijeti. To je uinio sad, tako divljaki i silovito da je njegov ma otkinuo nekoliko karika s Bourneove lananice i zabio mu ih u meso. Bourne ispusti odvratan zvuk. Preneraen i svjestan toga da je povrijeen, odlui da bi najbolje bilo da pobjegne. Potri, posrui, i princ ga pusti. Kadakithis podigne pali tap vlasti i udari njime o svoju nogu u konim hlaama. Srce mu je nesvjesno ubrzalo ritam kad je kleknuo kako bi svom povjereniku pomogao da ustane. To bijae nepotrebno. Jadnik je u padu smrskao glavu na komad mramora iz ostatka kipa. Ubijen bojom rukom. Kadakithis baci pogled za Bourneom koji je nestao u mraku meu ruevinama.

tminu.

Princ-Guverner zamiljeno ustane. Na kraju ode do bunara. Klekne i zazove dolje u

"Ja sam Princ Kadakithis. Imam tap. Moda govorim uzalud - nekome tko je mrtav ili umire. Moda i ne - u tom sluaju moe ili ostati ovdje i umrijeti vrlo polako, ili biti izvuen i umrijeti na mukama, ili... moe pristati pomoi mi u izvoenju malog plana koji sam skovao. Pa - gukni!" Hanseu nije trebala ni sekunda razmiljanja da odlui pristati na sve to bi znailo da e se izvui iz ovog bunara i doivjeti slijedei roendan. Tko bi pomislio da e ljepukasti Princ Kitica doi ovamo, k tome jo pod kacigom! Upita se kakvi su to zvui koje uje. I sam si odgovori. Drvo je poputalo pod njegovom teinom. "Mora obeati samo jedno," zavie Kadakithis dolje u tamu. "Ne govori nita za vrijeme muenja. Malo pati, pa tek onda sve izbrbljaj." "Pati?... Muenje?" "Daj, daj, zasluuje i jedno i drugo. Na ovaj bi nain dobio samo djeli onoga to te sljeduje. Ako ne pristane, te ako oda nekome to sam ti rekao, oharu, umrijet e istog trena. Ne, radije nek' bude polagano. A ionako ti nitko nee vjerovati." Hanse je znao da mu je voda dola do grla - i doslovno i figurativno. Grevito se drei za kripavo staro drvo koje svake sekunde postaje sve slabije i sve trulije, on pristane. "Trebat e mi pomo," dovikne mu princ. "Dri se." Hanse zakoluta oima i napravi grimasu. Drao se. I ekao. Ne usuujui se popeti na drveni poklopac. Ramena su mu arila. inilo mu se da voda postaje sve hladnija i on osjeti kako mu se studen penje uz noge. Drao se. Do Utoita nema vie od nekoliko kilometara. Nadao se da je Kitica - princ - odjahao galopom. Drao se. Premda sunce nije izalo a mjesec tek neznatno promijenio poloaj, Hanse bijae siguran daje proao tjedan ili dva. Hladni, mrani i bolni, ti tjedni. Bogatstvo! Blago! Gvaljin mu je rekao da je osveta glup luksuz kojeg si siromani ne mogu priutiti! Onda se Njegova pametna Visost vratila, s nekoliko nonih straara i hrpom konopa. Dok su oni izvlaili izubijanog Sjenosmuka punog modrica, princ promrmlja neto o prirodnim potrebama i izgubi se meu ostacima velikih kamenih blokova. Ne zadigne svoju tuniku. Zastane na drugoj strani hrpe kamenja. Pogleda dolje, na mrtva izdajnika, i polako razvue usne u zadovoljan osmjeh. Njegova prva lovina! Onda Kadakithis pone povraati. Slabe treperave baklje stvarale su udne sjenke to su plesale po kamenim zidovima sumornim poput smrti. Zidovi su okruivali veliku prostoriju krcatu stolovima, lancima, iglama, klijetima, negvama, konopcima, avlima, klinovima, drvenim iljcima, pincetama, spravama za rastezanja jezika i usta, uarenim eljeznim tapovima, kotaima za rastezanje. Mnoge su te stvarice po sebi imale tamne mrlje. Na jednom je od stolova leao Hanse. Bijae izubijan, izgreban, natuen - a sad i rastezan, gotovo gol, samo s krpom omotanom oko prepona. Prisutni bijahu Princ Kadakithis, njegova sjajnooka pratilja, dva opaka Vragodlaka, prinev udno odjeven savjetnik i tri Utoina velikaa iz savjeta. I kraljevski kova. Gromadne grae i crnih noktiju on bijae impozantna zamjena za muitelja koji bijae bolestan. On podigne malj i zamiljeno ga promotri. Oi prineve pratilje postanu jo sjajnije. Ba kao i pogled Zalbara Vragodlaka. Hanse otkrije da u njegovu trenutnom poloaju svaki pokuaj gutanja njegovu Adamovu jabuicu pretvara u sjeivo koje je prijetilo da mu iznutra preree grkljan. Kova spusti svoj malj i dohvati klijeta s dugom drkom. "Mora li on imati tu krpu na svojim draguljekima, V'a Visesti?" "Nema potrebe da ga mui na tom mjestu," ravnoduno ree Kadakithis. Baci pogled na svoju enu koja je sva uzdrhtala. "Ne jo. Pokuaj prvo s nekoliko manje stranih mjera." "On bi sigurno elio biti par centimetara vii," ree Zalbar glasom punim nade. Stajao je nekih petnaestak centimetara od ruba stola na kojem je leao rastegnuti Hanse.

"Pa uinite mu neto ve jednom!" prasne dama. Kova ih sve iznenadi. Pokret bijae brz a zvuk udarca glasan. On povue svoj bi natrag s bijele pruge preko Hanseova trbuha. Pruga postane ruiasta, pa potamni, pa se ispupi. Kova podigne obrve kao da je i sam impresioniran svojim djelom. Oine ga jo jednom preko prsa. Bi pucne poput labava jedra pod naletom vjetra. Lanci zazvee, a Hanseove oi i usta se raire. Na njegovoj se koi pone pomaljati jo jedna modrica. Kova doda jo jednu preko vrha Hanseovih bedara. Tri centimetra od dragulja. Gospa pratilja ispusti dah kroz irom otvorena usta. "Ne volim bievati mukarca," ree kova. "Pogotovo ne ovoga. Mislim da u mu jednostavno iupati ovu ruku iz zgloba i okrenuti je na drugu stranu." "Nema potrebe da zaobilazi stol," promumla Zalbar. "Ja u te zamijeniti." Na veliko razoaranje Zalbara Vragodlaka i Utoine prve dame, Hanse razvee jezik. Ispria im sve o Bourneu i Lirain. Nije im mogao rei nita o Bourneovoj smrti, jer za to nije ni znao. "Princ-Guverner Utoita," ree Kadakithis, "i predstavnik Rankanske Carevine, milostiv je prema onome tko ga izvijesti o zavjeri. Oslobodite ga i zadrite ovdje - bez muenja. Dajte mu vina i hrane." "K vragu!" gunao je Zalbar. "Jel bi mogel ja sad i' natrag svojoj eni, Visosti? To nije posel za mene, a moram jo sutra radit' na onom lancu za sidro." Hanse je, ne marei za to tko ga odvezuje ili uva ili hrani, gledao izlazak kraljevske svite. Sa Zalbarom i Quagom,. Princ ode do Liraininih odaja. "Vi ostajete ovdje," ree i uzme Quagov ma. Nijedan ni drugi Vragodlak nisu bili oduevljeni tom idejom, to Zalbar i ree Princu. "Zalbare, ne znam ima li ti brata kojeg si mrzio ili to, ali ti si opaki vrueglavac kojeg bi zaista trebalo zaposliti kao kraljevskog tamanitelja strljena. Sad stani tu i zaepi gubicu i ekaj me." Zalbar se ukoi. On i Quag su ekali, sve na njima nepomino osim oiju to su im kolutale, dok je njihov poslodavac ulazio u odaje izdajnike konkubine. On zatvori vrata za sobom. Zalbar bijae siguran da su prola bar dva tjedna prije no to se vrata otvorie i Kadakithis ih pozove da uu. U ruci mu bijae Quagov ma s kojeg je kapalo. Vragodlaci urno uoe i zastanu kao ukopani. Lirain je leala na razbacanom kauu, ne mrtva, ve zaspala, i bijae oito da je nedavno sudjelovala u voenju ljubavi. Gol pokraj nje leao je Bourne, mrtav i friko okrvavljen. "Onesvijestio sam je," ree Princ. "Odvedite je dolje u onaj neto neudobniji krevet na kojem je donedavno leao Hanse, a njega poaljite u moje odaje. Evo ti, Quag - oh." Princ paljivo obrie Quagov ma o Lirainin trbuh i bedra, pa ga prui Vragodlaku. Obojica mu straara, impresionirani i zadovoljeni, salutiraju. I naklone se. Princ Kadakithis je izgledao prilino zadovoljan samim sobom. Odjeven u tuniku koja je dokazivala da lupe moe biti veliine princa, Hanse je srkao vino iz ae za koju je prieljkivao da je moe sakriti i ponijeti sa sobom. Oi mu preletjee preko ove kraljevske odaje za najprivatnije audijencije. Iz tog su razloga vrata bila otvorena. Pred njima je sjedila gluha ena pikajui po lutnji. "Obojica smo ve odavno trebali biti u krevetu, Hanse. Ve je prolo pola jutra." "Ja sam... naviknut na rad nou vie od t od Njegove Visosti." Princ se nasmije. "Pa i jesi, Sjenosmue! Nevjerojatno je koliko se pametnih ljudi okrene kriminalu. Provalio si u samu palau! U same moje odaje! Uivao i u kraljevskoj konkubini, ne?" Sjedne, zamiljeno gledajui lupea, vrlo svjestan injenice da su gotovo istih godina. Podanik i princ; tat i guverner. "Pa, uskoro e Lirain brbljati kao navijena i svi e znati da je postojala zavjera - i to iznutra! Znat e se i to da je obeastila postelju svog kraljevskog gospodara sa svojim suuesnikom."

"I to da Njegova Herojska Visost ne samo da je priklala tog krastaina sina, nego i pokazala milostivost doista otmjena vladara time to je potedila lupea," ree Hanse, s nadom u glasu. "Da, Hanse. Povelja o tome se pie ve u ovom trenu. Ah, a postoje i svjedoci svemu tome.. Ba svemu!" Hanse je morao dodati, "Osim... Bourneovoj smrti, moj gospodaru prine." "Hoho! To te ba zanima, zar ne, Hanse? Toliko toga ve zna. Znamo mnogo tajni jedan drugoga, ti i ja. Ubio sam Bournea gore u Orlovu gnijezdu. Jednim udarcem," doda Kadakithis. Konano, to mu je bilo prvo ubojstvo. Hanse je buljio u njega. "Zaista se ini da ui biti oprezan, Sjenosmue! Nadam se da e prihvatiti posao koji u ti uskoro ponuditi. Zaboravio si spomenuti da nisi vidio nikakav le kad su te izvukli iz bunara. Ne; pokuao je pobjei i umro nekoliko metara dalje. Onog trenutka kad smo se vratili ovamo ja sam drogirao Lirain. Sama je ispila au; mislila je da je otrov! Nije ona s nikim spavala ove noi. Ja sam je stavio na postelju. Jedan posve lojalan ovjek i ja vratili smo se natrag po Bourneovo tijelo. Moja gospa i ja smo ga stavili pored Lirain. Zajedno s mjehurom punim krvi jedne - kako odgovarajue! - svinje. Zario sam ma u taj mjehur prije no to sam pozvao Quaga i Zalbara da uu." Hanse je i dalje buljio. Ovaj mladi kose boje afrana bijae dovoljno pametan da bude lupeom! Hanse bi se okladio da to nije sve; nesumnjivo je i prinev omiljeni trgovac tepisima pomogao u donoenju Bourneovog lea u palau! Princ primijeti njegov pogled, proita ga. "Moda ipak, na koncu konca, i nisam Princ Kitica? Uskoro u u Utoitu uivati duno potovanje, a injenica da je pria o zavjeri postala poznata nairoko i nadaleko jest oruje kojim se mogu boriti protiv svojih neprijatelja u Rankani. Ti si heroj - ah." Princ kimne prema vratima, mahne rukom. Ue postariji mukarac i prui mu komad pergamenta. Uskoro je na njemu bio guvernerov potpis i peat. Sekretar izae. Kadakithis prui dokument Hanseu uz osmjeh koji je Sjenosmuku izgledao izriito kraljevski. Hanse pogleda pergament - vrlo impresivan - i opet podigne pogled na princa. "Oh," ree Kadakithis, i nita vie; princ se ne ispriava tatu za to to je zaboravio da ovaj ne zna itati. "Pie da ti ja, u ime Cara Rankane, opratam sve to si do ovog dana uinio, Hanse. Nisi valjda peterostruki ubojica, jesi li?" "Nikad nisam nikoga ubio, Vaa Visosti." "Ja jesam! Ove noi - zapravo prole noi!" "Oprostite, Visosti, ali ubijanje je posao vladara, ne lupea." Kadakithis mu uputi dug i zamiljen pogled, i vjerojatno e ga u budunosti esto citirati. Hanse je dvaput morao spomenuti otkupninu na dnu bunara. "Ah! Zaboravio sam na to, zar ne? Noas smo imali pune ruke posla. Ja imam obaveza, Hanse. Naporan dan pred sobom - nakon neprospavane noi i gomile uzbuenja. Bojim se da se ne mogu zamarati razmiljanjem o nekakvim noviima koje je netko izgubio na dnu starog bunara. Ako ih ti moe izvui, uini to. I vrati se ovamo kako bismo popriali o poslu." Hanse ustane. Osjeao je povezanost izmeu njih i to mu ne bijae ugodno. "To... zahtijeva... malo razmiljanja, Prine-Guverneru, gospodine. Mislim na taj...posao. I s tvoje strane. Hou rei vae, to jest - Vae Visosti. Prvo se moram naviknuti na injenicu da vas vie ne mogu mrziti." "Pa, Hanse, moda moe i par drugih navesti da me ne mrze. Dobro bi mi dola pomo. Osim ako mi ne zamjeri to u te podsjetiti da je polovica svake naene svote na ovom zemljitu vlasnitvo vlade." Hanse se pone pitati bi li bilo mogue preseliti onih par zlatnika sve u jednu bisagu. Ako ih uspije izvui iz zdenca. Za to e mu trebati vremena, i pomoi. to znai da e nekome morati za to i platiti. Ili se s nekim udruiti... Hanse izae iz palae odjeven u mekanu novu tuniku, stisnutih oiju. Planirajui, kalkulirajui. Kujui zavjere.

Robert Lynn Asprin POREZ NA POSAO

( The Price of Doing Business 1979 )

Jubal bijae moniji nego to je to na prvi pogled izgledalo. Nije to bilo stoga to bi njegov lik odavao mekou ili slabost. Naprotiv, sjajna mu se, tamna koa poput ebanovine napinjala preko gipkih, vrstih miica to je odavalo ovjeka hitre, okretne snage, a lice kao isklesano u crnu mramoru, puno oiljaka, oslikavalo je um koji nee oklijevati da tu snagu upotrijebi u svoju korist. Naprotiv, Jubalova mo povrh eljeznih miica i maa otra poput britve leala je u njegovu bogatstvu i lukavu umu. Njegov novac i horda estokih maeva plaenih tim novcem inili su ga opasnom silom u drutvenom poretku Utoita. Krv je bila cijena njegove slobode; velike koliine krvi to su je prolili njegovi protivnici u gladijatorskim jamama Rankanskim. Krv je, takoer, dala poetni zamah njegovu bogatstvu: otimaina slabo branjene karavane robova kasnije preprodane uz greno visoki profit. Gdje bi netko drugi bio zadovoljan razumno visokim novanim dobicima, Jubal je nastavio zgrtati bogatstvo fanatinim arom. Bio je nauio skupu lekciju zurei kroz oi stisnute mrnjom u gomile to su buno odobravale njegovim pobjedama u krvavoj areni: maevi i oni to njima vitlaju kupuju se i prodaju, pa stoga ne predstavljaju nita u oima Drutva. Novac i Mo, ne vjetina i odvanost, odreuju neije mjesto na drutvenoj ljestvici. Strah je bio taj koji je nalagao tko e pljuvati a tko brisati pljuvaku. I tako je Jubal uao u svijet trgovaca poput grabeljivca koji je neko harao gladijatorskom jamom, nemilosrdno udarajui na svaku prigodu i slabost kao to je ranije okrutno sjekao osakaene protivnike. Sklopiti posao s Jubalom znailo je ukrstiti pamet s umom treniranim da neuspjeh poistovjeti sa smru. Takvim je ponaanjem Jubalovo poduzetnitvo bujalo i cvalo u Utoitu. Prvom od svojih zarada on je kupio staru palau zapadno od grada. Tamo je stolovao poput oteena pauka u svojoj mrei, ekajui na znak neke nove prigode. Njegovi su onjaci bili njegovi plaeni maevi koji su se epirili kroz ulice Utoita lica skrivenih iza plavih maski u obliju jastreba. Njegova mrea bili su dounici plaeni da mu jave svaku zgodu, svaki poslovni potez, svaku promjenu u politikoj moi, koje bi mogle koristiti njihovome gazdi iroke ruke. Ovoga je asa mrea brujala vijestima o prevratu. Rankanski princ i njegove nove zamisli potresali su samim temeljima Utoinog privrednog i drutvenog ustroja. Jubal je uao u sreditu mree i sluao. Nakon kraeg vremena svi su izvjetaji poeli potvrivati jedan drugoga slivajui se u dosadnu monotoniju. Jubal je sjedio mlitavo izvaljen u svom naslonjau odsutno zurei u jedan od krupnih tamjanskih iaka kupljenih u ispraznoj nadi da e prekriti vonj to gaje donosio istoni vjetar. Svi su izvjetaji javljali isto. Stvari su stajale drukije kad je poinjao. Tada je jo bio u stanju da se osobno pobrine za razne detalje svoga rastueg posla. Sada mora sluati dok drugi... Neto u izvjetaju ubode njegovu panju. "Koga si ubio?" zatrai on odgovor. "Jednoga lanjaka", ponovi Saliman, trepui oima na upadicu. "Uhodu koji nije bio uhoda. Uradio sam to kako bih dao primjer... prema vaoj zapovijedi". "Naravno". Jubal odmahne rukom. "Nastavi". On se u voenju poslova uglavnom oslanjao na obavijesti koje su mu dostavljale uhode u gradu. Znalo se da ako bi tko Jubalu prodao lanu obavijest uskoro bi ga se nalo s prerezanim grlom i bakrenim noviem stisnutim meu zubima. To se znalo jer se to dogaalo... esto. Ono to se nije znalo bilo je da bi svaki put kad je osjetio da njegovim uhodama treba poticaja u iskrenosti Jubal naloio svojim ljudima da ubiju nekoga odoka i ostave truplo kao da se radi o laljivu douniku. Njegovi istinski dounici nisu stradavali na

takav nain - dobre uhode se ne nalazi svakoga dana. Umjesto toga primjerom bi posluio netko tko nije nikada imao veze s Jubalom. Kako se njegovi uhode nisu meusobno poznavali, primjer bi postigao svrhu. "...pronaen jutros". Saliman je recitirao jednolinim glasom. "Kovanicu je ukrala osoba koja je pronala le, pa tako nee biti istrage. Kradljivac e, meutim, priati, pa e se sve saznati". "Da, da", Jubal je nestrpljivo iskrivio lice. "Nastavi dalje". "U Aveniji Hramova se uzrujavaju oko novih svetita to se grade u ast Savankale i Sabellije..." "Tie li se to naih poslova?" prekine ga Jubal. "Ne", prizna Saliman. "Samo sam pomislio da biste to trebali znati". "Sada znam", presijee Jubal. "Ne gnjavi me pojedinostima. Slijedea stavka". "Dvojici naih ljudi je sino uskraena podvorba u Nepristojnom Jednorogu". "Tko je uskratio?" namrti se Jubal. "Jednopalac. On je za ankom svake veeri od..." "Znam tko je Jednopalac!" otrese se Jubal. "Takoer znam da jo nikad nije uskratio podvoriti nekoga od mojih ljudi tako dugo dok su pazili na na svoje ponaanje i imali dovoljno zlata uza se. Ako se okrenuo protiv dvojice mojih, bilo je to zbog njihova ponaanja a ne zbog mogue Jednopaleve pizme prema meni. Slijedea stavka". Saliman zastane da sabere misli, pa nastavi. "Sve vei pritisak Prinevih Vragodlaka zatvorio je dokove krijumarima. uka se da e biti prisiljeni iskrcavati svoju robu u Movari Nonih Tajni kao neko". "Neprilika koja e sigurno podvostruiti njihove cijene", mozgao je Jubal. "Kako se dobro uva njihovo pristanite?" "To se ne zna". "Pobrini se da sazna. Ako ugrabimo priliku da im presretnemo kojugod poiljku u Movari nemo im morati plaati pretjerane cijene na Sajmitu". "Ali ako krijumari izgube poiljke jo e vie podii cijene kako bi nadoknadili gubitke". "Pa jasno". Jubal se naceri. "to znai da kad mi budemo prodavali otete stvari moi emo traiti viu cijenu, a opet niu nego oni". "Prouit emo tu mogunost. Ali..." "Ali to?" upita Jubal promatrajui lice svoga adutanta. "Hajde, ovjee, van s time. Neto te kod moga plana mui i hou znati to". "Bojim se da bismo mogli upasti u nevolje s Vragodlacima", izbrblja Saliman. "Ako su i oni douli glasine o novom pristanitu, mogli bi namjestiti svoju zasjedu. Jedna je stvar otimati poiljku krijumarima, ali pokuati oteti zaplijenjeni dokazni materijal od Vragodlaka... Nisam siguran da bi nai ljudi bili dorasli takvu pothvatu". "Moji ljudi? U strahu od strae?" Jubalovo se lice smrkne. "Mislio sam da bogato plaam suhim zlatom kako bih imao najbolje maeve u Utoitu u svojoj slubi". "Ovi Vragodlaci nisu obina tjelesna straa", usprotivi se Saliman. "Niti su iz Utoita. Prije nego su oni doli, bio bih i ja tvrdio da su nai borci maem najbolji. Sada, pak..." "Vragodlaci!" zarei Jubal. "Izgleda da ovih dana nitko ne zna govoriti o niemu do o Vragodlacima". "A vi biste mogli sluati", nakostrijei se Saliman. "Oprostite mi, Jubale, ali sami priznajete kako ljudi koje unajmljujete nisu neznalice u borbi. Kad oni pripovijedaju o novoj oruanoj sili u Utoitu morali bi prisluhnuti umjesto da je tek tako napamet omalovaite". Na trenutak se u Jubalovim oima zaiskri srdba. Zatim ona ugasne, a on se nagne naprijed u svome naslonjau. "U redu, Salimane. Ja sluam. Pripovijedaj mi o Vragodlacima". "Oni... oni nisu kao druga tjelesna straa kakvu smo do sada poznavali u Utoitu, ak ni kao drugi pripadnici Rankanske vojske". Saliman je tragao za pravim rijeima. "Oni su naroito probrani iz Carske elitne strae posebno za ovu dunost".

"Petorica ljudi uvaju Princa. Nije ba neka koliina". Jubal je zamiljeno mrmljao. "Da, moraju biti vraki dobri". "Tako je", uurbano potvrdi Saliman. "Mogli su birati iz cijele Rankanske vojske. Ovih pet je odabrano radi svoje vjetine na oruju i neskrive odanosti Carevini. Otkako su stigli u Utoite uinjeni su svi mogui napori da ih se potkupi ili umori, ali su svi takvi pokuaji zavrili smru". "U pravu si", kimne Jubal. "Oni bi mogli poremetiti Utoini ivot. Ipak, i oni su samo ljudi, a svi ljudi imaju svoje slabosti". On utone u utnju na nekoliko trenutaka. "Uzmi tisuu zlatnika iz riznice", on konano naloi. "Podijeli ih ljudima neka ih raznesu po gradu, naroito meu one to rade u guvernerovoj palai. Zauzvrat, hou obavijesti o Vragodlacima, o svakom pojedinom i zajedniki. Posebno sluaj ima li kakve nesloge meu njima... bilo to, ako bi se moglo iskoristiti da ih natjeramo jedan na drugoga". "Bit e uraeno", obea Saliman malo se naklonivi. "elite li takoer da zaposlimo maginu istragu?" Jubal se oklijevajui zamisli. Spopadala ga je jeza od magije, kao i svakoga ratnika, pa ju je izbjegavao gdjegod je mogao. Ipak, ako ti Vragodlaci predstavljaju dovoljno veliku opasnost... "Novac potroi na obine dounike", odlui na kraju. "Ako doe do potrebe da zaposlim arobnjaka, ja u osobno..." Iznenadna strka u predvorju radne sobe privue panju obojice ljudi. Na vratima se pojave dvije prilike pod plavim maskama vukui medu sobom treu. Unato njihovim maskama, Jubal ih prepozna kao Mor-Ama i Moriju, brata i sestru, plaeniki par u njegovoj slubi. Njihov je suanj bio neki deran odjeven u prljave prnje u kakve su se odijevali besprizorni na Utoinim ulicama. Nije mogao biti stariji od deset godina, ali su aree psovke koje je vriskao otimajui se Plavomaskama svjedoile o iskustvu onkraj njegove dobi. "Ovoga smo ulinog takora uhvatili na naem zemljitu", objavi Mor-Am ne obazirui se na djeakove prigovore. "Vjerojatno se dosmucao krasti", doda njegova sestra. "Nisam krao!" otpljune djeak i otme se oajnikim trzajem. "Utoini ulini takor koji ne krade?" Jubal izvije jednu obrvu. "Ma jasno da kradem!" otpljune deran. "Svatko krade. Ali ja nisam doao ovamo radi toga". "Radi ega si doao?" zatrai Mor-Am i udarcem nadlanice obori djeaka na pod. "Prositi? Prodati se?" "Imam poruku!" zavapi djeak. "Za Jubala!" "Bilo je dosta, Mor-Ame", zapovijedi Jubal, iznenada znatieljan. "Doi amo, djeae". Deran se osovi na noge briui suze jarosnice s obraza. Nabacivi pogled pun ista otrova prema Mor-Amu i Moriji, on se priblii Jubalu. "Kako se zove, djeae", potakne ga Jubal. "Ja... zovem se Mungo", zamuca deran, odjednom srameljiv. "Jesi li ti Jubal?" "Jesam", kimne Jubal. "Nu, Mungo, gdje je ta poruka koju si mi donio?" "Ona... ona nije pisana", rastumai Mungo bacajui brz pogled prema Mor-Amu. "Reeno mi je neka poruku izgovorim". "U redu, izgovori je", ponuka ga Jubal obuzet nestrpljenjem. "Takoer mi reci tko mi alje poruku". "Poruka je od Hakiema", izbrblja djeak. "On ti javlja da ima vanu obavijest koju ti hoe prodati". "Hakiem?" namrti se Jubal. Stari priatelj! On je esto bio koristan Jubalu kad bi ljudi zaboravili kako on moe i sluati, a ne samo priati. "Da, Hakiem. On prodaje prie na sajmitu..."

"Znam, znam", otrese se Jubal. Danas nekako svi misle da on ne poznaje nikoga u gradu. "Kakvu on to obavijest ima za me, i zato nije sam doao?" "Ja ne znam kakva je to obavijest. Ali je vana. Tako vana, da se Hakiem skriva u strahu za svoj ivot. Platio mi je da te dovedem k njemu, jer vjeruje da e obavijest naroito vrijediti tebi". "Da me dovede?" zarei Jubal, sve uzrujaniji. "ekaj as, deko", ubaci se Saliman, prozborivi po prvi put otkako mu je prekinut izvjetaj. "Kae da ti je Hakiem platio? Koliko?" "Srebrnjaka", ponosno objavi djeak. "Pokai nam ga!" zapovijedi Saliman. Djeakova ruka iezne medu prnjama. Zatim on zastane, skanjujui se. "Neete mi ga uzeti, ha?" oprezno upita. "Pokai novac!" zaurla Jubal. Zastraen iznenadnom provalom gnjeva, Mungo isprui ruku i pokae srebrnjaka na svome dlanu. Jubalove oi potrae Salimana koji podigne obrve u udu i sumnji. Sama injenica da je djeak zaista imao srebrnjaka govorila je mnogo stvari. Prvo: Mungo je vjerojatno govorio istinu. Ulini takori su rijetko imali vie od par bakrenjaka, pa je srebrna kovanica ukazivala na dobroinitelja sa strane. Da ju je djeak nekome ukrao sad bi se skrivao, naslaujui se nad svojim zlosteenim bogatstvom - ne bi ga ovako otvoreno pokazivao. Ako dakle djeak govori istinu, Hakiemova obavijest mora daje zaista vana a opasnost po njega stvarna. Hakiem nije bio od onih koji bi poklanjali srebrnjake a da ne raunaju sa sigurnou da e povratiti investiciju i povrh toga jo i dobro zaraditi. ak i tako, on bi utedio taj troak i sam donio obavijest da nije iskreno prestraen za svoj ivot. Sve je to proletjelo kroz Jubalov mozak kad je ugledao srebrnjak, a Salimanova reakcija samo je potvrdila njegovo razmiljanje. "U redu. Vidjet u kakvu to obavijest ima Hakiem. Salimane, uzmi Mor-Ama i Moriju i idi s Mungom da naete priatelja. Dovedite ga ovamo..." "Ne!" vrisne djeak. "Hakiem e dati obavijest samo osobno Jubalu, i samo ako on doe sam". "Kako?" uzvikne Saliman. "Ovo mi zvui kao klopka!" namrti se Moria. Jubal ih utia mahanjem ruke i zagleda se u djeaka. To bi mogla biti klopka. A opet, moglo bi biti i drugih razloga za Hakiemovu molbu. Obavijest bi mogla biti o nekome iz Jubalove vlastite svite! Ubojica... ili jo gore, izdajica! To bi moglo objasniti Hakiemovo oklijevanje da osobno doe k Jubalu. "Ii u", ree Jubal ustajui i gledajui po sobi. "Sam, s Mungom. Salimane, trebat e mi tvoja maska". "Hou natrag moj no!" iznenada se javi Mungo. Jubal podigne upitnu obrvu prema Mor-Amu, koji se zajapuri i izvadi kratki bode iza pojasa. "Uzeli smo mu ga kad smo ga ulovili", rastumai najamnik. "Stvar predostronosti. Nismo imali namjere ukrasti ga". "Vrati mu ga", nasmije se Jubal. Ne bih poslao ni najgoreg neprijatelja nenaoruana na Utoine ulice". "Jubale", promrmlja Saliman dok mu je pruao plavomasku. "Ako je ovo stupica..." Jubal spusti aku na balak svoga maa. "Ako je ovo stupica", iskesi se, "u meni nee nai laku lovinu. Ja sam znao preivjeti oklade pedeset prema jedan i gore u jami prije nego to sam izborio slobodu". "Ali..." "Nitko me ne smije slijediti", strogo zapovijedi Jubal. "Niti dozvoliti nekome drugome da me slijedi. Tkogod me ne poslua imat e posla sa mnom". Saliman udahne da neto kae, ugleda izraz u Jubalovim oima, i kimne, utke.

Jubal je potajice prouavao svoga vodia dok su naputali palau i kretali prema gradu. Premda to nije otvoreno pokazao, njega se dojmila djeakova sranost. Sam i razoruan medu neprijateljskim maevima... ljudi duplo stariji od Munga drhtali su i puzali od straha pri dolasku u Jubalovu jazbinu. Djeak je po mnogoemu podsjeao Jubala na njegovu vlastitu mladost. Borben i buntovniki, bez roditelja, samo s ponosom i tvrdoglavou kao vodiima, bio je dospio u gladijatorski tor kad ga je kupio trener s okom za hladnokrvne, uporne borce. Da ga je umjesto toga kupio kakav blag ovjek... da je netko posredovao na kobnome putu kojega je Sudbina namijenila Mungu... Jubal prekine svoje misli iskrivivi lice u grimasu kad shvati kamo ga one vode. Usvojiti djeaka? Smijeno! Saliman i drugi pomislili bi da je smekao pod stare dane. Jo vanije, njegovi bi suparnici to protumaili kao znak slabosti, kao dokaz da se Jubala moe ganuti sladunjavim osjeajima... ukratko, da ima srca. On se sam podigao iz svojih bijednih poetaka; neka i djeak uradi isto! Sunce je bilo visoko i nemilosrdno u svojoj jari dok je Jubal slijedio djeaka u grad. Znoj mu se cijedio ispod plave jastrebove maske, ali nije bio sklon priznati neugodu briui ga. Pomisao da bi mogao skinuti masku nije mu ni padala na um. Maske su bile nune da prikriju one u njegovoj slubi koje je traio zakon; kamuflaa je mogla biti djelotvorna samo ako su se svi maskirali. Bilo je nesamislivo sebe izuzeti od svoga vlastitog pravila. Kad su se pribliili sajmitu Jubal pokua zaboraviti svoju neugodu paljivim promatranjem ljudi oko sebe. Otkako su preli most i ostavili atrlje Nizvjetrovaca za sobom, primjetno se popravila kvaliteta odjee i ponaanja ljudi na ulici. Pogled mu padne na nekog arobnjaka i on se zagleda u plavu zvijezdu utetoviranu u ovjekovo elo. Zatim primijeti da je zauzet unom prepirkom s mladim razbojnikom u arenoj odjei, naoruanim brojnim noevima iji su balaci izvirivali odasvud - ispod pazuha, iz pojasa, iz vrhova izama. "To je Lythande", podui ga Mungo primjetivi njegovo zanimanje. "On je varalica. Ako ti treba vra, ima boljih koliko hoe... jeftinije". "Jesi li siguran da je varalica?" upita Jubal kojega je zabavljala djeakova analiza. "Da je pravi arobnjak ne bi mu trebao ma", otpovrne Mungo pokazujui oruje objeeno o njegov bok. "Prihvaam poantu", prizna Jubal. "A ovjek s kime se svaa?" "Sjenosmuk", oholo objavi djeak. "Tat. Svojedobno je radio s Gvaljinom Kletvokletnikom, sve dok se stara budala nije dala otjerati na vjeala". "arobnjak i tat", zamiljeno promrmlja Jubal bacajui jo jedan pogled prema njima. "Zanimljiv savez talenata". "Malo vjerojatno!" naruga se Mungo. "Kojigod bio Sjenosmukov zadnji pothvat, bio je unosan. Odnedavno se razbacuje novcem, pa je malo vjerojatno da trai novi posao. Rekao bih da se svaaju oko neke ene. Obojica su umislili za sebe da su dar Boji enskome rodu", "ini mi se dobro obavijeten", primjeti Jubal, iznova zadivljen djeakovim poznavanjem gradskih traeva. "Na ulicama se svata uje", Mungo slegne ramenima. "to si nia vrsta to ti je vanije svata znati da bi preivio... a malo ih je niih od mene i mojih prijatelja". Jubal je razmiljao o tome dok ga je djeak vodio mimo Klaonike Poljane. Moda je previdio vaan izvor obavijesti kad je zanemario djecu s ulice i nije ih ukljuio u svoju obavjetajnu mreu. Moda i ne bi uli mnogo, ali bilo ih je tako mnogo! Zajedno bi ih moglo biti dovoljno da potvrde ili opovrgnu neku glasinu. "Reci mi, Mungo", dovikne svome vodiu. "Ti zna da ja bogato plaam obavijesti, zar ne?" "Svi to znaju". Deran skrene u Labirint i meko preskoi preko leee tjelesine ne zaustavivi se da vidi je li ovjek mrtav ili samo spava. "Pa zato nitko od tvojih prijatelja ne doe k meni da mi proda koju obavijest?" Jubal oprezno prekorai prepreku i obazre se. Labirint je opasno mjesto za osamljena prolaznika ak i u pol bijela dana.

"Mi se ulini takori drimo zajedno", objasni Mungo preko ramena. "ak blie nego ljudi sa Sajmita ili S'danzo. Podijeljene tajne gube na vrijednosti, pa ih zato uvamo za sebe". Jubal prepozna mudrost djeakove politike, ali to samo pojaa njegovu odluku da ubudue novai djecu meu svoje uhode. "Porazgovaraj sa svojim prijateljima", predloi. "Pun eludac moe... kamo to idemo?" Bili su napustili vlanu Serpentinu i uli u prolaz meu kuama tako uzak da je Jubal morao hodati postrance. "Na susret s Hakiemom", odazove se Mungo ne usporavajui. "Ali gdje je on?" zabrine se Jubal. "Ovaj mi takornjak nije poznat". "Da ti je poznat ne bi bio dobro skrovite", nasmije se djeak. "Jo samo malo dalje". Nakon to su se pognuti provukli ispod nekog svoda nali su se u malom dvoritu. "Stigli smo", objavi Mungo i zaustavi se u njegovoj sredini. "Kamo?" zarei Jubal primaknuvi mu se. "U ovim zidovima nema ni vrata ni prozora. Osim ako se ne skriva u nekoj od ovih hrpa smea..." On zauti kad se osvijesti na poloaj u kojemu se naao. Nema vrata, nema prozora! Jedini izlaz iz dvorita bila je jo jedna rupa poput one kroz koju su se jedva provukli... osim to je bila zatrpana gomilom daanih kutija. Zali su u slijepu ulicu! Iznenada se iza njih zauje tresak a Jubal se okrene instinktivno poseui za maem. Nekoliko je daanih kutija palo s krova i zakrilo ulaz. "Ovo je stupica!" prosike on dok se povlaio u kut oima pretraujui krovove oko dvorita. Neto ga udari u leda. On zatetura pa naslijepo zamahne maem iza sebe. Otrica zahvati samo goli zrak, a on se okrene prema napadau. Mungo laganim korakom otplee izvan dosega maa, oiju sjajnih od likovanja i radosti. "Mungo?" upita Jubal premda je znao odgovor. Ranjavanje je bio iskusio dovoljno esto da prepozna rastuu obamrlost u gornjem dijelu lea. Struua bol kad je promijenio poloaj otkrije mu ostatak prie. Djeak je usadio svoj bode u Jubalova leda, i ovaj je tamo ostao. Jubal ga je mogao zamisliti kako mu stri iz ramena pod neprirodnim kutem. "Rekao sam ti da se mi drimo zajedno", izazivao je Mungo. "Odrasli te se moda boje, ali mi ne. Nisi smio naloiti Gambijevu smrt!" "Gambi?" namrti se Jubal polako se njiui. "Tko je Gambi?" Djeak se na trenutak ukoi u zaprepatenju. Zatim mu se lice iskrivi od gnjeva i on pljune. "Jutros su ga nali s prerezanim grlom i bakrenjakom u ustima. Tvoj znak! Zar ti ak ni ne zna koga ubija?" Lanjak! Jubal prokune sama sebe to nije paljivije sluao Salimanov izvjetaj. "Gambi nikad nije prodao nikakvu obavijest tebi", vikne Mungo. "On te je mrzio zbog onoga to su tvoji ljudi uinili njegovoj majci. Nisi imao prava ubiti ga kao lanu uhodu". "A Hakiem?" upita Jubal kupujui vrijeme. "To smo pogodili, zar ne - da je Hakiem jedan od tvojih dounika?" zague djeak. "On je na Velikom keju gdje spava pijan. Meu sobom smo skupili novaca za srebrnjak koji te je izvukao van domaaja tvoje strae". Jubala je ovo zadnje ubolo bolnije od bodea. On se uspravi prezirui toplu tekuinu to je curila iz rane niz njegova lea i jarosno se iskesi dolje u djeaka. "Protiv ovakvih kao to si ti ne treba mi nikakva straa!" zagrmi on. "Misli da zna kako se ubija? Ti, ulini takor koji ubada noem odozgor? Slijedei put kad bude htio ubiti ovjeka - ako bude slijedei put - ubodi ispod ruke. Ciljaj izmeu rebara, ne kroz njih! I dovedi svoje prijatelje - ovakav jedan jedini nije dosta da ubije odrasla mukarca".

"Doveo sam prijatelje!" nasmije se Mungo, pokazujui prstom. "Misli li da e ih biti dosta?" Jubal se odvai na hitar pogled preko ramena. Utoini ulini takori su se slijegali na dvorite. Tuceti! Prtei se preko daanih sanduka i rojei se s krovova poput pauka. Djeca u prnjama - nijedno od njih ni pola Jubalove visine, ali s noevima, kamenjem, i otrim prutovima. Netko drugi bi se slomio pred tim oima punima mrnje. Mogao bi pasti na koljena i moliti ili mititi izbavljenje iz ove stupice, tvrditi kako nije znao za Gambijevo umorstvo. Ali on je bio Jubal, a ui su mu bile hladne poput njegova maa kad se ustoboio protiv svojih muitelja. "Vi tvrdite kako hoete osvetiti jednu smrt", zarei on. "Koliko e vas poginuti dok me pokuavate oboriti?" "Ti nas ubija jednog po jednog kad god ti se prohtije, bez ikakva razloga", odvrati Mungo, iroko ga obilazei da se pridrui oporu. "Ako neki od nas sad poginu bar e znati zato, a ostali e biti sigurni od tebe". "Samo ako me ubijete", ispravi ga Jubal. Ne skreui pogleda s opora on posegne lijevom lijevom rukom preko desnog ramena, nade balak noa, i istrgne ga. "A zato e vam trebati ovaj no!" Mungo je vidio no u lijetu kad je Jubal trznuo lijevom rukom nadolje ali se na trenutak ukoio. U tome ga asu no pogodi ravno u grlo. Mungo se srui ne osjetivi svoj pad na tlo. opor se natisne naprijed, a Jubal im krene ususret bljeskajui maem na suncu u naporu da prokri put do izlaza iz stupice. Nekolicina ih padne pred njegovim prvim juriem - nije znao koliko njih - a ostali se ratrkaju pa se opet primaknu sa svih strana. Prutovi i motke su boli prema njegovu licu, i on osjeti dodir noeva kako su male prilike priskakale s lea da posijeku i opet odskoe van domaaja. On shvati da e ovakvo napastovanje potrajati dok ga ne izmori i obori prije nego to mu se uspije doepati daanih kutija; on prekine svoj juri, zastane na mjestu, i pokua zamasima maa oistiti prostor oko sebe. Derani su bili neuhvatljive sjene to su iezavale pred njim da bi se opet pojavile otraga i sa strane. Kroz glavu mu prostrijeli misao da e ovdje umrijeti. Nakon to je preivio neizbrojive gladijatorske dvoboje podlei e od ruke opora djece! Pomisao ga natjera na oajniki potez. Zadnjim snanim zamahom on odustane od pokuaja da se obrani i zasprinta prema zidu kako bi uza nj zatitio leda. Sitna ga spodoba zgrabi za gleanj i objesi se o nj svom snagom. On se spotakne, skoro padne, a onda divlje odree nadolje ni ne gledajui. Noga mu se oslobodi, ali drugi mu deran skoi na lea i stane ga kamenom lupati po glavi. Jubal zatetura ustranu i zgrebe malu napast o zid strgnuvi je tako sa svojih leda. Prut mu se zabije u plavomasku i razree kou na elu te mu se krv slije u oi. Zaslijepljen, on oajniki zavitla maem lijevo i desno, katkada udarajui u neto, katkada samo reui prazni zrak. Kamen mu se odbije od glave, ali on vie nije osjeao bol i samo je panino razmahivao maem. Njegov zamagljeni um polako shvati da djeja vriska poprima dugaiji ton. Pritom shvati da njegov ma nije udario u nita vrsto ve nekih deset ili petnaest zamaha. Drmajui glavom daje razbistri on prisili oi da razabru scenu pred sobom. Posvuda po dvoritu leala su mala tjelesa. Ostatak opora bezglavo je bjeao preko gomile smea pred progonom... Jubal klone o zid borei se za dah obamro od rana. Promatrao je svoga izbavitelja kako mu prilazi gurajui krvavi ma u korice. "Ti... tvoje ime?" prodahe. "Zalbar", zadihano mu odvrati prilika u uniformi. "Tjelesna straa njegove Kraljevske Visosti, Princa Kadakithisa. Tvoje rane... jesu li...?"

"Preivio sam mnogo gore", Jubal slegne ramenima i lecne se od boli izazvane tim pokretom. "U redu". ovjek kimne glavom. "Onda mogu dalje za svojim poslom". "ekaj as", zamoli Jubal i podigne ruku. "Spasio si mi ivot... ivot kojega cijenim vrlo visoko. Dugujem ti zahvalnost i jo mnogo vie, jer rijei ne moe troiti. Koliku nagradu trai?" "Ona nije potrebna", mrkne Zalbar. "To mi je bila dunost". "Dunost ili ne", debatirao je Jubal, "ja ne poznajem nijednoga straara koji bi se usudio ui u Labirint, pogotovo ne da spaava neiji ivot... Jesi li rekao kraljevski straar: Jesi li..." "Vragodlak", zavri Zalbar s mranim smjekom. "Da, jesam. I obeajem ti da nije daleko dan kad neu biti jedini straar u Labirintu". On se okrene da ode, ali ga Jubal opet zaustavi i skine plavomasku da obrie krv iz oiju. "ekaj!" naloi on. "Imam ponudu. Treba mi ovjek poput tebe. togod te plaali za carsku slubu, ja u podvostruiti... i dodati posebnu nagradu za tvoj dananji rad. to kae?" Odgovor je izostao. Jubal zakilji da dovede Vragodlakovo lice u fokus, i ugleda kako ga ovjek motri u ukoenu prepoznavanju. "Ti si Jubal!" Zalbar ree tonom koji je prije bio izjava nego pitanje. "Jesam", kimne Jubal. "Ako to ve zna, mora takoer znati da nitko u Utoitu ne plaa za uslugu koliko ja". "Poznat mi je glas koji te prati", hladno potvrdi Vragodlak. "Znajui to znam, ne bih za tebe radio ni za kakvu cijenu". Prezir u odbijanju je bio oit, ali Jubal odabere da ga zanemari. Umjesto toga pokua stvar okrenuti u vedriji ton. "Pa ve si radio za mene", ukae on . "Spasio si mi ivot". "Spasio sam graanina iz sukoba s oporom ulinih takora", odvrati Zalbar. "Kako ve rekoh, to je moja dunost prema Princu". "Ali..." zausti Jubal. "Da sam prije znao tvoj identitet", nastavi Vragodlak, "moda bih dospio u napast da ne pourim sa spaavanjem". Ovoga puta se uvredu nije moglo previdjeti. Vie zbunjen nego ljut, Jubal zamiljeno promotri svoga protivnika. "Imam dojam da eli izazvati sukob. Jesi li me, dakle, izbavio da provede kakvu svoju privatnu osvetu?" "U mojem poloaju ja ne mogu, i neu, sudjelovati u sitnim svaama", zarei Zalbar. "Ja se borim samo u obranu samoga sebe ili graana Carevine". "A ja neu namjerno podii maa protiv nekoga tko mi je spasio ivot... osim u samoobrani", otpovrne Jubal. "Tako izgleda da se neemo potui. Ipak, ini mi se da mi neto zamjera. Mogu li znati o emu se radi?" "To je zamjerka koju imam protiv bilo kojeg ovjeka koji uiva sve beneficije Rankanskog dravljanstva a da ne snosi nikakvu odgovornost", isceri se Vragodlak. "Ti ne samo da ne slui Carevini koja te zatiuje, nego ak otvoreno podriva njenu snagu javno se hvalei svojim prezirom prema njenim zakonima u voenju svojih poslova". "A to ti to zna o voenju mojih poslova da se usuuje izricati takve ope optube?" izazove Jubal. "Znam da zgre novac na nain kakvoga bi se grozio poten ovjek", odree Zalbar. "Trguje robovima i drogama i drugom robom visoka profita i niskoga morala... ali najvie od svega, trguje smru". "Zar me to profesionalni vojnik osuuje to trgujem smru?" osmjehne se Jubal. Vragodlak se zajapuri na ubod. "Da. I ja se bavim smru. Ali vojnik poput mene bori se za dobrobit carevine, a ne za svoju privatnu, sebinu dobit. Ja sam izgubio brata i nekoliko prijatelja u pohodima u Planine borei se za Carevinu... za slobodu koju ti i tebi slini vrijeaju".

"Zamisli samo", mozgao je Jubal. "Cjelokupna Rankanska armija brani nas od nekoliko ratrkanih planinskih plemena. Da ti i tvoji prijatelji niste doli na vrijeme, Gortaci bi se sjurili s planine koju nisu naputali generacijama i sve nas pobili na spavanju. Kako glupo od mene to sam pomislio da se carevina gura da zavlada jo jednim mjestom gdje je ne ele. Morao sa i sam shvatiti da se to ona samo brani od divljakoga napada". Zalbar se zanjie prema naprijed poseui rukom prema mau. Zatim se svlada i obrie svaki izraz sa svoga lica. "Zavrio sam razgovor s tobom. Ti ne moe razumjeti kako razmilja astan ovjek, a jo manje njegove rijei". On se okrene da ode, ali mu se Jubal nekako nae na putu - stojei uspravno, premda se ljuljao od napora. Iako je vojnik bio za glavu vii od njega, Jubalov gnjev bio je tolik da je Zalbar ustuknuo. "Ako si rekao sve to si imao za rei, Vragodlae, red je na meni da i ja neto kaem", prosike Jubal. "Istina je da trgujem neistom robom. Ali ja to ne bih radio kad tvoji 'asni ljudi' ne bi bili spremni kupovati je za skupe novce. Ja nikoga ne silim maem da od mene kupuje. Oni sami dolaze k meni - tako mnogo njih, da ne mogu namiriti potranju redovnim putem". On se okrene da mahne preko dvorita punog razbacanih tjelesa. "Istina je da se bavim smru", zarei. "Tvoji dobroudni Rankanski gazde nauili su me toj vjetini u gladijatorskoj jami u glavnome gradu. Tamo sam se bavio smru uz odobravajue klicanje istih tih 'asnih ljudi' koje toliko cijeni. Ti 'asni ljudi' nisu dopustili da se bavim nekim asnim poslom kad sam konano izborio slobodu, pa sam silom prilika morao doi u Utoite. Sada se i dalje bavim smru, jer je to porez na posao ovdje - porez kojega sam danas skupo platio". U jednom neuhvatljivom trenutku neto kao suut bljesne u Vragodlakovim oima dok je vrtio glavom "Ima krivo, Jubale", on tiho ree. "Ti si ve platio svoj porez na posao u Utoitu. A to nije bio tvoj ivot, to je bila tvoja dua - tvoja ljudskost. Svoju si duu zamijenio za zlato, i po mome miljenju, loe si proao". Oi im se sretnu, i Jubal bijae taj koji je prvi svrnuo pogled u stranu, uznemiren Vragodlakovim rijeima. Skrenuvi pogled, on mu padne na Mungovo tijelo - na djeaka koji ga se dojmio, i kojega je ak poelio dovesti u svoj dom - djeaka iji je ivot poelio promijeniti. Kad se opet okrenuo, Vragodlaka vie nije bilo.

Joe Haldeman BRAA PO KRVI

( Blood Brothers 1979. ) Nasmijeen, klanja se dok gosti odlaze. Dobar ruak, S mnogo uvjeravanja od strane okupljene gospode da je privreda Utoita u osnovi vrsta. Hvala vam, moj novi kuhar... on je iz Twanda, nije li udesan? ini se da bi domainu vie koristila dijeta nego novi kuhar, premda ga moda i ta odjea od teka brokata ini krupnijim no to doista jest. Laka no... svakako, sutra. Recite svojoj teti da mislim na nju. Ti e naravno ostati, Amare. Jedan od gostiju to odlaze gotovo neprimjetno podigne jednu obrvu, na domain voli djeake ? Zna da imamo posla. Enoire, moe slugama dati slobodnu no. Uzmi i ti slobodnu veer. Mi emo veerati u gradu. I hvala ti za izvrsnu uslugu. Evo ti. Smije se. Ne zahvaljuj mi, samo nemoj sve to potroiti na samo jednu enu. Glavni sluga odlazi, a domainov otvoren izraz lica blijedi do potpune neutralnosti. Oslukuje korake glavnoga sluge niz kamene stube, slua kako ovaj otputa ostale sluge. Okree se i pokazuje na hrpu jastuka pokraj ogromna kamina. Pepeljasti miris zime skriven dimom mirisnih tapia. Imam dobro vino, Amare. Sjedni dok ga donesem. Jesi li se osjeao ugodno meu naim gostima? Trgovci, doista. Ali ovjek ui od drugih stalea, slae li se? Vraa se s dva vra vina tako purpurnog da izgleda gotovo crno. Sputa oba pred Amara: izaberi. U Utoitu, gdje je trovanje umjetnost, sport, zanimanje, ak i najbliskiji prijatelji potuju taj obiaj. Da, boja je bila to to me privuklo. Sva srea da jest. Ne, iz gaja u planinama istono od Syra. Kalos ili tako neto; nikad nisam mogao pravilno izgovoriti njihova barbarska... da. Dobro desertno vino. Jesi li za lulu? Enoir se vraa, zvonei zvoncem dok se uspinje uza stube. To e biti sve za veeras, hvala... Ne, ne elim da nahrani pse. Bolje e se boriti na Ilsovdan ako su izgladnjeli. Izdrat emo njihovo cviljenje. Teka se ulazna vrata kripei zatvaraju za glavnim slugom. Ti ne? Ne bi bio jedini aristokrat koji je prisutan. Ne brij se dan-dva, posudi neke krpe od slugu... Pa, prevladavaju dva miljenja. Gladni psi su slabiji, ali bore se oajniki. Povrh toga, tjedan dana bez hrane znai i tjedan dana manje anse da ih konkurentski timovi otruju. Oh, dogaa se to. Ne smrtonosnim otrovima, ve onima koji ih uspore. Ili moda inima. Ali otrovi su jeftiniji. On pohlepno pije, zatim paljivo sputa vr na pod. Prelazi preko sobe, uspinje se na jednu stubu i viri kroz uski prozori usjeen u debeli zid. Siguran sam da smo sada sami. Ispij; ja idem po krrf. Odsutan je manje od minute; vraa se s tekom ciglom umotanom u meku kou. Caronneov najbolji krrf, isti crni, nepreraen. Odmata paketi: poput ebanovine crn, cijele povrine prekrivene stranim peatom. Hoe li malo? Kima glavom. "Pametan je vinar koji izbjegava svoje vino." "Ima li zlato? " Odvaguje vreicu u ruci. Ovo nije dovoljno. Ni upola. Slua i vraa zlato natrag. Budi razuman. Ako misli da mi ne moe vjerovati, uzmi malu koliinu natrag sa sobom u Rankanu i daj bilo kome da je ispita. A onda mi donesi i plati cijenu koju smo dogovorili. Drugi ovjek iznenada ustaje i pokuava zgrabiti svoj bode, ali jedva da ga stie izvaditi iz korica prije no to bode zazvei po mramornu podu. On pada na ruke i koljena, drhturei, promuca par rijei i kolabira.

Ne, nije arolija, premda djeluje gotovo jednako brzo, ne misli li tako? U tome je ar dvokomponentnih otrova. Prvi sastojak pojeo si, kao i svi ostali gosti, u prelivu za kola. Svi osim mene. Drugi sastojak bio je u vinu, to ga ini tako slatkim. On prelazi noktom po komadu, otkidajui malo krrfa koji potom trlja izmeu palca i kaiprsta, a onda umrkava. Trebao si probati, doista. Daje ovjeku osjeaj da je mlad i hrabar. Ali, dodue, ti i jesi mlad i hrabar, zar ne? On paljivo umata krrf i posie za zlatom. Ispriaj me. Moram se presvui. Na vratima on zastaje. Otrov nije smrtonosan; samo te na neko vrijeme paralizira. Kirurzi ga esto koriste. ovjek dugo samo zuri u pod. Svjestan je svog slinjenja i gubitka kontrole nad ostalim tjelesnim funkcijama. Kad se domain vrati jedva da ga prepoznaje. Namjesto raskone halje sad na sebi ima otrcan haljetak u struku zavezan pagom. Nestala je napudrana bijela perika; njegov elavi skalp naboran je mreastim starim oiljkom od maa. Nedostaje mu palac na lijevoj ruci. Smijei se, pokazujui vie praznine nego zubi. Bit u blag prema tebi. Ima ljudi koji bi skupo platili priliku da iskoriste tvoje bespomono tijelo a potom te ubili. On razodijeva mlitavo tijelo, cokui jezikom, i opet hvali svoju milostivost i ovjekovu mladolikost. Podie reetku na kaminu i baca ovjekovu odjeu niz odvod za pepeo. U drugom dijelu grada znaju me kao Jednopalca; ovdje, pokrivam batrljak protezom. Uvjerljiva je, zar ne? S lakoom podie ovjeka na ramena i nosi ga kroz glavna vrata. Nisi ti kriv, naravno, ali u daleku si rodu sa sucem koji je naredio da mi odsjeku palac. Lave pasa postaje glasniji sa svakim njegovim korakom niz stube. Evo nas. Otvara vrata koja vode u psetarnicu. Lave se pretvara u moleivo cviljenje. Deset borbenih pasa, svaki u svom kavezu, pritiu gubice na otvor za hranjenje, pristojno cvilei, pokazujui sive otre onjake. Moramo ih hraniti odvojeno, naravno, inae bi povrijedili jedni druge. Na udaljenom kraju prostorije stoji drveni stol visine struka, s urezanim kanaliima koji vode do kanti objeenih sa strane. Na zidu iznad njega stalak s noevima, sjekiricama i pilom. On sputa nijemog ovjeka razrogaena pogleda na stol i uzima teku sjekiricu. ao mi je, Amare. Moram poeti od stopala. Inae napravim uasan nered. Ima filozofa koji tvrde da zlo kao zlo ne postoji; da je, izuzevi ini (koje naravno osobu oslobaaju svake odgovornosti), kad ovjek poini zlodjelo i on sam rtva, rob svog nasljea i odgoja. Takvim filozofima ne bi kodilo prouavanje Utoita. Utoite je luka i njegovo ime datira do vremena kad je predstavljalo jedinu branjenu luku du vane karavanske rute. Ali dugi rat je zavrio, karavane su napustile tu rutu i krenule kraim putem, a Utoite izgubilo svoj status - ali ne i stanovnitvo, jer na svaku potenu osobu koja je otila u potragu za normalnim ivotom negdje drugdje, u Utoite se doselila jedna sumnjive kvalitete u potrazi za svojim normalnim nainom ivota. Utoite je i dalje vjerno svome imenu, ali sad kao sigurna luka za bezakonje i one koji ga podupiru. Veina njih, i najgori od njih, dre se u dijelu grada poznatom kao Labirint, pravom labirintu ulica i bezimenih uliica i bez ijedne crkve. Dodue, postoji neka gruba vrst zajednice, i veina svega odvija se u taverni nazvanoj Nepristojni Jednorog, nad ijim ulazom visi znak koji prikazuje spomenutu ivinu u neprilinoj radnji i iji je vlasnik ovjek koji obino posluuje za barom u kasnim nonim satima, ruan tip po imenu Jednopalac. Jednopalac dovri hranjenje pasa, mrkom opere stol i pod, te napusti svoj posjed kroz dugi tunel koji vodi od njegovih privatnih odaja do Vrta Ljiljana, cijenjenog bordela nekoliko ulica od Labirinta. Uspne se dugim stubama iz podruma i nade se pred ogromnim eunuhom s tekim maem preko ramena. "Uranio si danas, Jednopale." "Ponekad volim provjeriti kako radi posluga u Jednorogu."

"Iznenadna inspekcija?" "Tako neto. Je li tvoja gazdarica doma?" "Spava. Treba ensku?" "Ne, radi se o poslu." Eunuh nagne glavu. "Pa enske jesu posao." "Reci joj da imam ono to je traila, i dodatno, ako si to moe priutiti. Kad bude slobodna. Ako nisam u Jednorogu, ostavit u joj poruku gdje me moe nai." "Znam o emu se radi," ree eunuh pjevuckavim glasom. "Instant-djevianstvo." Jednopalac odvagne ciglu umotanu u kou. "Jedan prstohvat ubaen na pravi nain opet te pretvori u djevicu." Eunuh zakoluta oima. "U svakom sluaju bolje od stare metode." Jednopalac mu se pridrui u smijehu. "Mogao bih ti dati komadi ako hoe." "Oh... ne dok sam na dunosti." On nasloni ma na zid i izvadi komad pergamenta iz pojasa s novcem. "Mogao bih uzeti malo za kasnije." Jednopalac mu da komadi. Eunuh ga dobro odmjeri prije no to ga zamota. "Crni... Caronneov?" "Najbolji." "Ima ga tako mnogo." Nije posegnuo za orujem. Jednopaleva ruka poivala je na drku maa. "Na prodaju je, dvadeset grintala." "ovjek bez skrupula ubio bi te za tu koliinu." "Onda sam s tobom siguran." Osmjeh s vie praznine no zubi. Eunuh kimne i spremi krrf, pa opet primi ma. "Siguran si sa svakim tko nije stranac." Svi u Labirintu znali su za prokletstvo koje je Jednopalac skupo platio kako bi osigurao svoj ivot: njegov ubojica nee nikada umrijeti, ve ivjeti zauvijek u bespomonoj agoniji: Plamtjeti k'o to zvijezde plamte; Plamtjeti i kad one ve zamru. Nikad nai mir pepela, Izvan pogleda i samilosti ovjeka il' bogova il' duhova: Plamtjeti do kraja vremena. Sam Jednopalac pretpostavljao je da e arolija vjerojatno biti uinkovita samo dok ivi onaj koji ju je bacio, ali to nije bilo toliko vano. Reputacija arobnjaka Mizraitha, kao i teina same arolije, drala je maeve u koricama i otrove izvan njegova tanjura. "Prenijet u poruku. Mnogo ti hvala." "Bolje ga pomijeaj s duhanom. Jak je." Jednopalac razgrne barunast zastor i prijee kroz predvorje, pozdravljajui neke od ena koje su se tamo izleavale pod svojim mekim velovima (kroj i boja velova odavala je cijenu, a u nekim sluajevima i zanimljive specijalnosti), pa izie van u blijedee svjetlo umirueg dana. Za ovjeka iji je nos bio rafiniran koliko i velik ovo je poslijepodne bilo zanimljiv skup osjeaja. Prvo banket sa svim svojim Twandskim delikatesama, potom rijetko dobro vino s delikatnim okusom polovice otrova, pa bockavi ugriz krrfa, bogat grobni miris mesarenja, mousni pljesnivi vonj zidova tunela, parfem i mirisni tapii u predvorju bordela, a sad poznat zadah ulice. Dok je prolazio kroz kapiju u grad mogao je osjetiti da vjetar jenjava. Zemljani miris tala bijae za nijansu jai od zadaha trulei i urina. ak je mogao izdvojiti i delikatan miris svjee oiene ribe to je pomalo podsjeao na krastavce, miris poput apta u brbljavoj gomili; nije bilo mnogo noseva koji su imali takvu sposobnost razlikovanja mirisa. Kao i uvijek, Jednopalac je uivao u prvih nekoliko minuta unutar gradskih zidina, prije nego zadah umrtvi ak i njegov nos. Veina tandova na Poljoprivrednoj Trnici bili su ve zatvoreni, ali ipak je uspio zamijeniti dva bakrenjaka za svjeu dinju, koju pojede hodajui kroz sajmite, sa zamotuljkom krrfa pod pazuhom. Nekoliko se trenutaka cjenkao s limarom oko novih lampaa kojima bi zamijenio one koji su prole noi bili ukradeni u Jednorogu. Poslat e jednoga od svojih slugu da ih

pokupi. Nekoje vrijeme promatrao akrobate, pa krenuo u obilazak trgovaca vinom kako bi naruio zalihu za slijedei tjedan. Naruio je i usoljeno meso, pa potraio straara trijeznijeg od onoga koji je prole veeri dopustio da mu pred nosom ukradu lampae. Onda je otiao dolje do iroke i pojeo ranu veeru od sirove ribe i prenih raia. U Labirint je uao puna eluca. Kao to je eunuh rekao, Jednopalac se nije trebao bojati domorodaca u Labirintu. Oajnici koji bi i djecu rasporili isto radi porta (porta koji je naalost odumirao otkad su ene poele koristiti potpuno uinkovito biljno sredstvo za izazivanje pobaaja) pred njim su skidali kape s dunim potovanjem, ili mu se micali s puta. Ipak, on bijae na oprezu. Uvijek je ovdje bilo stranaca koji su esto imali potrebu za dokazivanjem svoje hrabrosti, ili oajnika eljnih kruha i vina, a Jednopalac je, premda opasan protivnik sa ili bez svog maa, znao da izgleda poput predebelog trgovca kome runoa ometa posao. Dobro je poznavao zlo, iznutra, zato se i odijevao u otrcanu odjeu i nije izvana pokazivao nikakve znake bogatstva. Ne da bi izbjegao nasilju, jer znao je da su siromani ee rtve od imunih, ve da bi svoje potencijalne napadae ograniio na one koji ubijaju za par bakrenjaka. Takvi su obino manje vjeti. Na putu prema Jednorogu, na Serpentini, za njim krene ovjek sa sumnjivo nehajnim dranjem depara poetnika. Jednopalac je znao da se pribliava mranoj uliici koja je imala malo skrovite nekoliko koraka dalje. On skrene u uliicu i, izvukavi bode iz izme, sklizne u skrovitu niu, spustivi krrf izmeu stopala. ovjek ga je slijedio i kad njegovi koraci odjeknu u tmini pred niom, Jednopalac skoi, spusti teki dlan preko ovjekovih usta i nosa i metodino zabije stileto, opet i opet, u njegova lea, ciljajui bubrege. Kad ovjekova koljena popuste Jednopalac ga polako spusti, prerezavi mu grkljan. Uzme pojas s novcem i vreicu kovanica s tijela koje se jo trzalo, pa oisti i vrati u korice svoj bode, podigne krrf s poda i nastavi etnju niz Serpentinu. Na njegovu je haljetku bilo nekoliko jarkih mrljica krvi, no to u ovoj ulici nikome nee zapeti za oko. Povremeno bi ovuda proli straari, ali ne da bi gnjavili dobre graane ili kritizirali njihove obiaje. Dvojica u jednom danu, pomisli on; prola je ve godina ili ak i vie otkad mu se tako neto zadnji put dogodilo. Obuzme ga blagi osjeaj ugode, premda nijedan od te dvojice nije predstavljao nikakav izazov. Depar je bio nespretni amater a mladi gospar iz Rankane lakovjerna budala (ije je ubojstvo naruio jedan od ministara njegovog oca). Doe na ulicu juno od ulaza u Nepristojnog Jednoroga i ude na stranja vrata. Baci pogled na zalihe u podrumu i primijeti kako je ovo zacijelo jedan od loijih dana, pa se uputi u svoj ured. Zakljua krrf u sef, a onda si natoi aicu aperitiva od limuna, pa sjedne pred jednostrano ogledalo koje mu je doputalo da neprimijeen nadgleda ank. Dobrih sat vremena gledao je kako novac i pie mijenjaju vlasnike. inilo se da je anker, koji je do gubitka noge bio kuhar na gusarskom brodu, dobar s muterijama i poten u razumnoj mjeri, premda je davao neto "kraa" pia onim malo predaleko odmaklim gostima - vjerojatno ne iz brinosti za njihovu dobrobit. Jednopalac je poeo toiti treu aicu likera kad ugleda kako ulazi Amoli, gazdarica Kue Ljiljana, zajedno s eunuhom i jo jednim tjelohraniteljom. Krene se sastati s njima. "Daj vina ovamo," ree konobarici, pa usmjeri troje novopridolih prema stolu odvojenom zastorom od ostalih. Amoli bijae gotovo prekrasna, premda tek jedva neto mlaa od Jednopalca, a povrh toga i u poslu u kojem osoba obino rapidno ostari. Ona odmah prijee na stvar: "Kalem mi ree da ima dvadeset grimala Caronnevog krrfa za prodaju." "Pravog i istog." "To je koliina na koju se rijetko naie." Jednopalac kimne. "Gdje, ako smijem upitati, si je nabavio?" "Radije ne bih rekao." "Bolje bi ti bilo da kae. Imala sam komad od dvadeset grimala u sefu u spavaoj sobi. Juer je ukraden."

Jednopalac se ne pomakne, niti mu lice promijeni izraz. "To je zanimljiva sluajnost." Ona mrkne. Sjedili su bez rijei dok je konobarica sputala na stol etiri ae i vr vina. "Naravno da te ne optuujem za krau," ree ona. "Ali mora razumijeti moje zanimanje za osobu od koje si ga kupio." "Prvo i prvo, nisam ga kupio. Drugo, krrf nije doao iz Utoita." "Ne mogu si priutiti zagonetke, Jednopale. Tko je to bio?" "To mora ostati tajnom. Ukljuuje i jedno ubojstvo." "Mogao bi ti biti ukljuen u jo jedno," ree ona suho. Jednopalac polako posegne rukom pod stol i izvue svoj bode. Tjelohranitelji se vidljivo napnu. On se nasmijei i gurne sjeivo preko stola do Amoli. "Samo naprijed, ubij me. Ono to e ti se potom dogoditi bit e prilino gore od apstinencije od krrfa." "Oh..." Ona gurne no natrag prema njemu. "U zadnje vrijeme brzo gubim ivce. ao mije. Ali krrf nije samo za mene; veina mojih djevojaka ga koristi, a dio njihove plae sastoji se od njega, zato i volim kupovati velike koliine." Jednopalac je toio vino; kimne glavom. "Ima li ikakvu predodbu o tome koliko je mojeg kapitala bilo u tom komadu krrfa?" On vrati do pola napunjene ae na okrugli pladanj i zavrti ga. "Pola?" "I jo pola od pola. Moram ga dobiti natrag, Jednopale!" Ona odabere jednu au i potegne gutljaj. "Nadam se da i hoe. Ali nemogue je da se radi o istom komadu." "Pusti da ja to procijenim - ima li ga dulje od dva dana?" "Ne, ali zacijelo je napustio Rankanu prije vie od tjedan dana. Doao je s anendanskim karavanom. Skriven u kolutu sira." "Ne moe biti siguran daje cijelo vrijeme bio u karavanu. Mogao je biti ovdje sve do dolaska karavana." "Logika ti je prilino rastegnuta, Amoli." "Ali ne do nerazumnih granica. Kako esto naie na komad teak dvadeset grimala?" "Ovo mi je prvi put," prizna on. "I je li na njemu utisnuta ara, crte orla u krugu?" "Jest. Ali to moe znaiti da imamo istog nabavljaa, moda je to njegov znak." "Svejedno, mislim da mi duguje tu informaciju." Jednopalac je pijuckao svoje vino. "Dobro. Znam da mogu vjerovati eunuhu. to je s ovim drugim?" "Dala sam da na njega bace ini slijepe poslunosti kad sam ga kupila. Povrh toga... pokai mu svoj jezik, Gage." Rob otvori usta i pokae ruiasti batrljak medu pokvarenim zubima. "Ne moe ni govoriti, ni pisati." "Zanimljiva druba, nas trojica," ree on. "Fali nam palac, jezik i mukost. to tebi nedostaje, Amoli?" "Srce. I komad krrfa." "Dobro." On iskapi svoju aicu, pa je ponovno napuni. "Na rankanskom dvoru ima jedan ovjek na visoku poloaju, ovjek kojemu smrt nije daleko. Njegov sin, koji bi trebao naslijediti njegovu plemiku titulu je pokvaren, nesposoban i nepoten. Starevi savjetnici bi radije da titulu ponese ki; ona ne samo da je sposobnija, ve bi njome i lake upravljali." "Mislim da znam obitelj o kojoj govori," ree Amoli. "Kad sam bio poslovno u Rankani, jedan od spomenutih savjetnika stupio je sa mnom u kontakt i unajmio me da ih rijeim tog napuhanog mladca, ali da to uinim u Utoitu. Dvadeset grimala je moja naknada, a ujedno je posluilo i kao mamac. Klinac nije ovisnik, ali je pohlepan, a cijena krrfa je na dvoru tri puta vea nego u Labirintu. Namjeteno je da se sprijateljim s njim, te da mu se, na koncu, ponudim kao dobavlja.

"Savjetnik je nabavio krrf od Caronnea i izvijestio me. Ja sam mladcu iznio ponudu koja ga je bacila u iskuenje. Pourio je u Utoite pod izlikom da treba biti predstavljen carevu bratu. Propustit e taj sastanak." "To je njegova krv na tvom rukavu?" upita eunuh. "Nita tako direktno; ovo je od neeg drugog. Sutra u vrijeme kad bi se trebao pojaviti u palai on e plutati rijekom u obliku pseih govana." "Znai dobio si i krrf i mladiev novac," ree Amoli. "Polovicu novca. Pokuao me prijei." On dotoi vina u eninu au. "Vidi. Nema nikakve povezanosti." "Vjerujem da bi moglo biti. Moj krrf je nestao na Anendan." "Jesi li ti svoj drala u kolutu sira?" Ona preuje tu primjedbu. "Tko ti ga je isporuio?" "Marype, najmlai sin mog arobnjaka Mizraitha. Od njega stiu sve moje karavanske isporuke." Eunuh i Amoli izmijene poglede. "To je to! Taj sam komad i kupila od Marypea. Ni dva sata nakon dolaska karavana." Lice joj se zacrvenjelo od gnjeva. Jednopalac je bubnjao prstima po stolu. "Ja sam svoj dobio tek naveer," prizna. "Vraarije?" "Ili neki vie svjetovni oblik prijevare," polako e Jednopalac. "Marype ide oevim stopama, ali mislim da nije stigao dovoljno daleko da bi mogao transportirati materijalne predmete... je li tvoj krrf mogao biti iluzija?" "Nije to bila nikakva iluzija. Probala sam komadi." "Sjea li se s kojega si dijela otkinula taj komadi?" "S donjeg ruba blizu jednoga ugla." "Pa, moemo saznati jednu stvar," ree on ustavi. "Provjerimo moj komad na tome mjestu." Ona naredi tjelohraniteljima da ostanu gdje jesu, pa krene za Jednopalcem. Na vratima ureda, dok je on prtljao s kljuem, ona ga primi za ruku i meko se pritisne uz njega. "Vie ne dolazi k meni. Ima li neku enu tamo na svome posjedu? Ili smo uinile neto..." "Ne moe znati sve moje tajne, eno." Zapravo, ve godinu dana nije mogao enu uzeti na normalan nain, ve je trebao estinu silovanja. To bijae jedini dio njegova zlog ivota kojega se sramio, ali zasigurno ne radi ena koje je ranjavao, dvaput ak i ubio. Slabost ga je uasavala vie od smrti, i pitao se koji e ga dio sad iznevjeriti. Amoli je ravnoduno gledala kroz jednosmjerno zrcalo dok je Jednopalac otvarao sef. Okrenula se kad je ula kako je naglo uvukao zrak. "Bogovi!" Koni ovitak mlitavo je leao, prazan, na dnu sefa. Oboje su na trenutak samo zurili u sef. "Ima li Marype oevu zatitu?" upita Amoli. Jednopalac polako odmahne glavom. "Otac i jest taj koji je ovo uinio." arobnjaci nisu svemoni. S njima se moe pogaati. Moe ih se ak i ubiti, kradomice i nenadano. A arolije se obino ne mogu odravati bez napora; dobar arobnjak moe odravati est ili tucet odjednom. Za Mizraitha se govorilo da ih moe istovremeno odravati vie od stotinu, premda se znalo da mu to uspijeva tako da baca sekundarne ini na manje sposobne arobnjake, crpei njihovu mo a da oni toga nisu svjesni. Ipak, sve to, kao i izravne arolije koje su titile njegov ivot i imutak, odvlailo je veinu njegove koncentracije, dajui mu dojam rastresenosti. Oni neupueni mogli bi to protumaiti kao senilnost - pola stoljea bez sna ostavilo je svoj znak - i pokuati mu oduzeti ivot ili novanik, ali bio bi im to posljednji in u ivotu. Ali Mizraitha se rijetko moglo vidjeti na ulicama ovoga grada, a nikada ni blizu buke i smrada Labirinta. Njegovi su apartmani bili u najistonijem dijelu grada, okrueni tavernama na irokoj, s pogledom na more. Jednopalac upozori kuhara da bi se moglo dogoditi da mora odraditi dvije smjene, pa uzme bocu najboljeg vinjaka za Mizraitha i mjehur obina pia da im podari hrabrost kad

se suoe s ovjekom koji mu je arolijom titio ivot. Prazan mjehur zavrio je u prljavoj vodi luke i prije no to su preli pola iroke. Oni nastave u tmurnoj tiini. U kuu ih pusti Mizraithov najstariji sin, naizgled nimalo iznenaen njihovim dolaskom. "Tjelohranitelji ostaju ovdje," ree i pokae rukom. "Ovdje ete ostaviti i svo svoje eljezo." Jednopalac osjeti kako bode zataknut u njegovu izmu postaje sve topliji; odbaci ga, a za njim i ma i bode iz korica na podlaktici. I ostala trojica uine isto. Amoli se okrene zidu i posegne ispod svoje suknje, u unutranjost svoga tijela, kako bi izvadila najefikasnije sredstvo za kontracepciju - neku vrst dijafragme s privrenom otricom na opruzi (nitko ne moe imati Amoli a da prije toga ne plati). Svo to oruje nakratko zasjaji mutnim crvenim sjajem, a potom se ohladi. "Je li Marype kod kue?" upita Jednopalac. "Bio je, nakratko," ree stariji brat. "Ali vi ste ionako doli vidjeti Oca." Okrene se i povede ih uza strmo stubite. Barun i svila izvezeni tajanstvenim arama. Zlatni samovar krka u kutu; aj cvjetna mirisa. Gola djeva koja jedva da je dosegla dob sposobnosti za raanje sjedi pokraj samovara, prekrienih nogu, prazna pogleda. Tjelohranitelj mnogo vei od onih u prizemlju, ali nekako providan. Usred svega toga sjedi Mizraith na hrpi jastuka, ili moda zlata, sjajnih oiju u tamnim dupljama, smijeei se otvorenih usta neem nevidljivome. Brat ih tamo ostavi. arobnjak, uvar i djevojka nisu obraali panju na njih. "Mizraithe?" ree Jednopalac. arobnjak polako svrne pogled na njega i Amoli. "ekao sam te, Lastele, ili Jednopale - kako te zovu u Labirintu... Zna, mogao bih uiniti da ti izraste novi palac." "Snalazim se i ovako..." "Donio si mi darove! Bocu i igrakicu koja odgovara mojoj dobi vie od ove sladunjavice." Napravi grotesknu grimasu prema goloj djevojci i namigne. "Ne, Mizraithe, ova ena i ja vjerujemo da si nam uinio neto naao. Prevario nas i pokrao," ree hrabro, ali glas mu je podrhtavao. "Boca je dar." Tjelohranitelj krene prema njima, njegovi koraci posve neujni. "Stani, due." On se zaustavi, sijevajui pogledom. "Dajte mi tu bocu." Dok su mu Jednopalac i Amoli prilazili, pred Mizraithom se materijalizira nizak stoli i tri ae. "Moe nas posluiti, Lastele." Nije se pomaklo nita osim Mizraithove glave. Jednopalac napuni sve tri ae; jedna se od njih podigne iznad stola i isprazni, pa potom iezne. "Jako fino. Hvala ti. Prevareni? Joj, joj. Pokradeni? Vidi vraga. to biste to vi mogli imati a to bi meni trebalo?" "Mi smo ti kojima to treba, Mizraithe, i ne razumijem zato bi nas ti elio prevariti posebice mene. Ne vjerujem da ima mnogo provizija veih od one koju dobija od mene." "Iznenadio bi se, Lastele. Iznenadio bi se. aj!" Djevojka natoi alicu aja i donese mu je, kreui se kao u transu. Mizraith uzme alicu iz njene ruke, a ona mu sjedne do nogu i pone se igrati pramenom svoje kose. "Pokradeni, ha? Nisi mi rekao to vam je ukradeno." "Krrf," ree on. Mizraith nehajno mahne rukom i na tepih pone padati prava snjena meava sivoga praha koja odmah potom nestane. "Ne." Jednopalac protrlja oi. Kad bi pogledao ravno u jastuke bili su jastuci, kad bi ih pogledao postrance pretvorili bi se u zlatne poluge. "Ne materijalizirani krrf." Premda je efekt bio isti, ali bez dubine, bez nijansi. "Dvadeset grimala crnog krrfa od Caronnea," ree Amoli. "Ukradenog od nas oboje," ree Jednopalac. "Poslanog meni od ovjeka iz Rankane kao naknadu za obavljene usluge. Tvoj sin Marype pokupio ga je iz karavane kojom su ga dovezli sakrivena u kolutu sira. Nekako ga je izvukao i prodao ovoj eni, Amoli..." "Amoli? Ti si vlasnica... Sklizavog Ljiljana?" "Ne, Vrta Ljiljana. To drugo mjesto je u Labirintu, pravo mjesto za spolne bolesti." Jednopalac nastavi, "Nakon to joj ga je prodao, krrf je nestao. Donio ga je meni prole veeri. Veeras je nestao iz mog sefa."

"Marype to ne bi mogao," ree Mizraith. "Znam da ne bi mogao izvesti onaj dio s materijaliziranjem, zato i mislim da ti stoji iza svega. Zato? Iz vica?" Mizraith je srkao. "Biste li malo aja?" "Ne. Zato?" On prui polupraznu alicu djevojci. "Jo aja." Pratio ju je pogledom dok je ila prema samovaru. "Kupio sam je radi njena hoda. Nije li prekrasan? S lea, mogla bi proi kao djeak." "Prosim te, Mizraithe. Ovo je finncijski krah za Amoli i strana uvreda za mene." "Iz vica, ha? Ti misli da ja izvodim glupe toseve?" "Znam da ti ini sve to ini iz razloga koje ja ne mogu shvatiti," ree taktino. "Ali ovo je ozbiljno..." "Znam to!" On prihvati aj od djevojke i izvadi ruinu lat iz njega, pa je smrvi meu prstima. "Ozbiljnije nego to misli ako moj sin ima prste u tome. Je li sav krrf nestao? Je li ostao makar i najmanji komadi?" "Prstohvat koji si dao mome eunuhu," ree Amoli. "Moda ga jo uvijek ima." "Donesi," ree Mizraith. Nekoliko je trenutaka oputene eljusti zurio u svoj aj. "Nisam to ja uinio, Lastele. Netko drugi je." "Uz Marypeovu pomo." "Moda nevoljku. Vidjet emo... Marype je dovoljno arobnjak da je mogao osjetiti da u siru neega ima, a mislim i da je dovoljno pametan da prepozna komad sirova krrfa i da zna gdje bi ga mogao prodati. Ali on sam ne bi mogao uiniti da iezne." "Boji se da te izdao?" Mizraith je milovao djevojinu dugu kosu. "U zadnje vrijeme se dosta svaamo. Veinom oko njegova napredovanja... on misli da ga uim presporo, da mu ne kazujem sve... tajne. A stvar je u tome da su arolije komplicirane. Stvoriti aroliju nije isto to i moi je kontrolirati; za to treba vjebe i zrelosti. On vidi to njegova braa mogu i ljubomoran je na to. Bar tako mislim." "Zar ne moe pogledati u njegov um?" "Ne. To je mona arolija za neznance, ali to si blii nekoj osobi to je tee ui u njen um. A s nekim svoje krvi... ne. Njegov je um preda mnom zatvoren." Uto se vrati Amoli s malim kvadratnim zamotuljkom. Isprui ruku kao da se ispriava. "Podijelio ga je s drugim tjelohraniteljem i tvojim sinom. Hoe li ovo biti dovoljno?" U sreditu kvadratne tkanine bila je crna mrlja. On je uzme izmeu palca i kaiprsta i iskrivi lice. "Markmor!" Drugi najmoniji arobnjak u Utoitu - utokljunac star manje od stoljea. "U uroti je s tvojim najjaim rivalom?" upita Jednopalac. "U uroti ili u njegovoj vlasti." Mizraith ustane i prekrii ruke. Tjelohranitelj iezne; jastuci postanu zlatne poluge. On promrmlja neto nerazumljivo i iroko rairi ruke. Pred njim se stvori Marype. Bio je to zgodan momak: valovite srebrne kose, upadljive crte lica. Bio je takoer i bijesan, gol i uspaljen. "Oe! Imam posla!" Mahne rukom i nestane. Mizraith ponovi svoj pokret i mladi se opet pojavi. "Moemo ovako cijelu no. Ili moe razgovarati sa mnom." Primjetno manje uspaljen. "Ovo je neoprostivo." Podigne ruku, ali odustane kad Mizraith uini isto. "Odjeni me." Nestane jedna od poluga s hrpe, a na Marypeu se stvori tunika od istkana zlata. "Reci mi da nisi u dogovoru s Markmorom." Mladieve ake bijahu stisnute. "Nisam." "Jesi li posve siguran?" "Mi smo prijatelji, partneri. On me ui stvarima." "Zna da u te i ja s vremenom nauiti svemu. Ali..." Marype uini pokret i hrpa zlata pretvori se u hrpu gnoja. "Jeftino," ree Mizraith kubei nos. Pomakne lakat i zlato se vrati. "Zar ne vidi da te eli iskoristiti?"

"Vidim da eli doprijeti do tebe. Bio je prilino otvoren glede toga." "Stefab," proape Mizraith. "Nesteph." "Treba ti pomo moje brae?" Stvore se dva starija brata, jedan s lijeve, jedan s desne strane Mizraithu. "Trebam ti utuviti neto pameti u glavu." Ostalima: "Zadrite ga!" Oko njegovih ruku i glenjeva stvore se teke zlatne negve lancima privrene za karike u podu. On se napne i jedan se okov slomi; oko njega se istoga trena stvori blok plavoga leda. Led se pone topiti. Mizraith se okrene Jednopalcu i Amoli. "Svojim nas prisustvom oslabljujete." Do ene dolebdi komad zlata. "To e ti nadoknaditi tetu. Lastele, ti e dobiti svoj krrf kad se pobrinem za ovo. Pazi na se slijedeih nekoliko sati. Idi." Dok su izlazili u prostoriji se ponu pojavljivati i druge osobe. Jednopalac prepozna svjetlucave obrise Markmorova lika. U predvorju Amoli preda zlato svome eunuhu. "Vratimo se u Labirint," ree. "Ovo mjesto je opasno." Jedopalac je poslao bivega gusarskog kuhara kui i proveo ostatak noi bavei se svojim uobiajenim aktivnostima, prodavanjem pia i krrfa i cjenkanjem oko vaeeg teaja razmjene. I sam je umrkao dobru koliinu krrfa - one domae vrste - kako bi stalno mogao biti na oprezu, ali nije se dogodilo nita natprirodno i nita uzbudljivije od rutinskog kopanja oiju radi varanja na kocki. Dodue, morao je prekoraiti le bivega prvaka kad je u zoru zakljuavao vrata. Pokojnik je bio dovoljno pristojan da umre izvan krme tako da to nije morao prijavljivati strai. Jedan od razloga zato je Jednopalac volio raditi u nonoj smjeni bijae zanimljiva atmosfera koja je vladala u Utoitu u rane jutarnje sate. Sunevo svjetlo bilo je otro, otkrivajui prije nego osvjetljavajui. Smee i izmet u jarcima. Nekoliko izmuenih pijanaca to teturaju u malim grupicama ili polubudni sjede, izvuenih maeva, ekajui da se negdje isprazni krevet na prvi zvuk jutarnjeg zvona. Psi to njue ostatke noi. Dekadentno, pljesnivo, otrcano, smrtno. U tome je pronalazio mrano zadovoljstvo. Dvostruko vee ovoga jutra, dok je malo prevelika doza krrfa pjevala samrtni pjev u njegovu mozgu. Skoro je krenuo prema istoku da provjeri to je s Mizraithom. "Pazi na se tijekom slijedeih nekoliko sati" - to je zacijelo znailo da ga je njegova povezanost s Mizraithom inila ranjivim za vrijeme ovoga arobnjakovog boja s Markmorom oko Marypea. Ali morao se vratiti do kue i rijeiti se kostiju iz psetarnice, a potom postati Lastelom za podnevni sastanak. U ekaonici Vrta Ljiljana bila je samo jedna izmuena kurva koja mu uputi irok osmjeh, a zatim, prepoznavi ga, nastavi drijemati. On proe kroz barunast zastor do eunuha koji je sjedio leima naslonjen na zid, sjeivo u krilu. Nije ustao. "Nevolje, Jednopale?" "Nema nevolja. Nema ni krrfa." On podigne zasun na tekim vratima to su vodila u tunel. "Koliko ja znam, moda se jo bore. Mislim da bih dosad ve znao da je Mizraith izgubio." "Ili pobijedio," ree eunuh. "Mogue. Javit u tvojoj gazdarici ako budem imao ita za nju." Jednopalac zapali lampa i zatvori vrata za sobom. I prije no to je doao do dna stubita znao je da neto nije kako treba. Previe svjetla. Smanji stijenj do kraja, ali zrak oko njega jo uvijek je sjajio. Na dnu stuba on spusti lampu, izvue ma i stane, ekajui. Sjaj se skupi u treperav lik arobnjaka Mizraitha. Lik proape: "Napokon si u mraku, Lastele. Jednopale. Sluaj: mogue je da uskoro umrem. Tvoju sam aroliju prebacio na Stefaba i jo uvijek vrijedi. Plaaj ga kao to si plaao mene..." On zatreperi, iezne, opet se pojavi. "Tvoj krrf je u ovome tunelu. Kotao me vie no to e ikada znati." Opet tmina. Jednopalac prieka jo nekoliko minuta u mraku i tiini (pedeset koraka od svjetla koje je dopiralo odozgo) prije nego to opet zapali lampu. Podno njegovih nogu leao je

komad krrfa. Stavi ga pod lijevu ruku i nastavi niz tunel, isukana maa. elik nije od velike koristi protiv magije, ali prazna ruka jo manje. Tunel je naglo skretao svakih pedesetak koraka kako bi ograniavao vidokrug. Jednopalac zamakne za tri ugla i uini mu se da na etvrtom vidi svjetlo. Zaustavi se, opet smanji stijenj i osluhne. Nema zvuka koraka. Spusti krrf na tlo i lijevom rukom izvue bode iz izme, pa nastavi prema svjetlu. Ne mora to biti magija; tri put je ve u tunelu iznenadio njukala. Njihovi dijelovi zakopani su na raznim mjestima, pridodajui svoj doprinos memljivom zadahu tunela. Ovaj put nije se radilo o strancu. Pogleda iza ugla i ugleda Lastela, sebe, kako eka isukana maa. "Ne stoj tamo," ree njegov alter ego. "Samo jedan od nas dvojice izii e iz ovoga tunela." Jednopalac podigne ma. "ekaj... ako me ubije zauvijek e umirati. I ja ako ubijem tebe. Ovo je arobnjaka klopka." "Ne, Mizraith je mrtav." "aroliju sad dri njegov sin." Lastel krene naprijed, pognutim korakom borca u dvobojima. "Kako sam onda ja ovdje?" Jednopalac se muio sa svojim ogranienim poznavanjem logike arobnjatva. Instinkt ga odvue naprijed, uperena maa, bodea spremna za pariranje udarca ili ubod sa strane. Oiju uperenih u vrh Lastelova sjeiva, jednako mirna pod djelovanjem krrfa kao i njegovo vlastito. Krrf zapjeva pjesmu propasti i podigne mu raspoloenje. Bilo je to kao maevanje sa zrcalom. Svaki napad uzvraen trenutnom blokadom. Napad, obrana, napad, obrana. Nekoliko minuta brzog a ipak opreznog baleta, dva krupna blizanca u boju, tunel koji odjekuje zvucima metala na metalu. Jednopalac je znao da mora uiniti neto nasumino, neto nepredvidljivo; on napadne tercom, flntirajui udesno. Lastel je znao da mora uiniti neto nasumino, neto nepredvidljivo; on ripostira primom, fintirajui udesno. Njihova se sjeiva mimoiu. I zabiju u meso. Jednopalac ugleda kako njegov okrvavljen ma izlazi iz tekog brokata na Lastelovim leima, pokua viknuti i pone kaljati krv preko ramena svoga ubojice. Lastelov ma probio jeprsni ko i srce i rasporio jedno pluno krilo. Pripijeni jedan uz dugoga. Jednopalac je promatrao kao svijetlocrvena krv lipti iz Lastelovih lea i sluao zvuk svoje vlastite krvi dok je bol postajala sve jaa. U lijevoj ruci jo je drao bode; gotovo lijeno zabije ga u Lastelova lea. Pa jo jednom. Pri treem ubodu gledao je kako bode polako ulazi, pa izlazi iz mesa. inilo mu se da se bol svake sekunde udvostruuje; svake sekunde vrijeme je proticalo dvaput manjom brzinom. ak je i krv tekla sporije, poput ulja kroz vodu. A onda je prestala tei, gusta skrletna mrea zamrznuta izmeu njegova bodea i Lastelovih lea - njegovih lea - i dok se bol irila i rasla, dok je sama kotana sr vritala vatrom, znao je da e to gledati zauvijek. I samo na trenutak ugleda treperave likove dvaju arobnjaka. Smijeili su se.

Christine DeWees MYRTIS

( Myrtis 1979. ) "Osjeam se mladom koliko i izgledam. Mogla bih zadovoljiti svakog mukarca u ovoj kui kad bi mi se samo prohtjelo, ili kad bi ijedan od njih bio bar upola tako velianstven kao Lythande." S tim se rijeima Myrtis, vlasnica Kue Afrodizijaka, nasloni na ogradu pred privatnim budoarom i kritikim okom promotri rad svoje ustanove, to se odvijao ispod nje. "Ta naravno, madame." Njen pratilac na uskom balkonu bio je lijepo odjeveni mladi to je nedavno s roditeljima stigao iz carske prijestolnice. Kad se okrenula prema njemu i nasmijeila se, on se odmakne od nje najdalje to je mogao. "Zar vi, mladi ovjee, sumnjate u moje rijei?" Rijei su se s Myrtisina jezika kotrljale s lakoom i infleksijom svojstvenom velianstvima. Za mnoge dugogodinje itelje Utoita, Myrtis je bila neslubena kraljica grada. U Ulici crvenih fenjera njena je vlast nije imala takmaca. "Naravno da ne, madame." "Sad ste pogledali djevojke. Imate li na umu ba neku odreenu damu, ili bi vam bilo drae da jo malo istraite moju ustanovu?" Myrtis ga laganim pritiskom na miicu odvede natrag u budoar. Nosila je tamnu haljinu bez izreza koja je davala samo naslutiti legendarnu figuru koju je skrivala. Madame Kue Afrodizijaka bila je lijepa, mnogo ljepa od ijedne djevojke to je za nju radila; to su oevi priali sinovima, a oni su tu nespornu injenicu prenosili dalje, opet svojim sinovima. Pa ipak, ta zanosna ljepota koja je nepromijenjena izdrala tri narataja, budila je prije strahopotovanje negoli elju. Myrtis se nije takmila s djevojkama to su za nju radile. Mladi je proistio grlo. Bio mu je to oito prvi posjet javnoj kui. Prije nego to je progovorio, dugo je po prstima vrtio rese na boku golemog, vinski crvenog barunastog stolca za dvoje. "Mislim da bih se najradije malo proetao s onom u ljubiastoj svili." Myrtis se zagleda u nj, a on otkine resu pa mu lice preplavi duboki grimiz. "Zovi Cylenu. Reci joj neka eka u Lavandinoj sobi." S jastuka na kojem je utke ekala ba na takvu zapovijed, skoi djevojka jo premlada za posao. Mladi se okrene da poe za njom. "etiri srebrna novia - Cylene je vrlo nadarena. A ime - mislim da bi te ovdje mogli znati kao Terapisa." Myrtis se nasmijei i otkrije pravilne, bijele zube. Mladi, koji e ubudue unutar zidova Kue Afrodizijaka biti znan kao Terapis, pretrai kesu i u njoj nae jedincati zlatnik. Dok mu je Myrtis odbrojavala kusur, stajao je u arogantnoj i oito dobro uvjebanoj pozi. Djevojica ga uhvati za ruku i povede do Cylene na dva sata nezamisliva blaenstva. "Djeca!" promrmlja Myrtis sebi u bradu kad je ponovno ostala sama u budoaru. Na nonoj su se svijei rastalila etiri od devet segmenata. Ona otvori veliku, u kou uvezanu knjigu, pa u nju upie mladievo pravo ime, kao i ono koje mu je upravo bila dala, ono to je izabrao za ovu veer, te da je platio zlatom. Prolo je ve petnaest, a moda i vie godina otkako je nekom od gospode to su dolazili u kuu dala nom-de-guerre Terapis. Dobro je pamtila sve one koji su dulje vremena uivali u sladostranoj raskoi Kue Afrodizijaka. * * * budoara. Sutradan, u kasne jutarnje sate, Myrtis je probudilo njeno kucanje po vratima

"Madame, va doruak je gotov." "Hvala ti, drago dijete. Doi u dolje." Nekoliko je trenutaka leala mirno u polutami. Lythande se slui paljivo probranim arolijama da joj ouva ljepotu i dugovjenost, ali takve koja bi otupila uspomene naprosto nije bilo. Djevojke, i gospoda, svi su oni prolazili kroz Myrtisinu glavu u zamuenoj, nepromjenjivoj paradi, koja ju je drala zakovanu pod svilenom posteljinom. "Cvijee za vas, madame." Djevojica koja je sino tiho sjedila na jastuku nonalantno ue u budoar i unese veliku kitu bijeloga cvijea pa ga pone aranirati u kristalnoj vazi. "Donio ih je neki rob iz dvorca. Veli da je od Terapisa." Iznenaenje. Uvijek i dalje ima iznenaenja, pa Myrtis, pomlaena tom utjenom spoznajom, zbaci sa sebe posteljinu. Djevojka spusti cvijee i prui Myrtis kuni haljetak od izvezena smaragdnozelenog satena da se njime ogrne. Dok je Myrtis prolazila kroz donje prostorije na putu prema kuhinji, u njima je pet djevojaka u lanenim bluzama imalo pune ruke posla dovodei ih u stanje promiljena nereda. Ako ih je pet spremalo, jedna bila u odve poodmaklu stanju trudnoe a da bi mogla biti od kakve koristi, a jo jedna njegovala novoroene, to je znailo da u gornjim prostorijama ima jo dvadeset djevojaka. Dvadeset djevojaka ije je vrijeme bilo posve ispunjeno; sve u svemu, vrlo dobra no za Kuu Afrodizijaka. Drugi moda pod novim reimom i trpe, ali su stranci u Utoitu oekivali izvjestan stil i diskreciju, kakvu je bilo mogue nai samo u Afrodiziji. "Madame, Dindan je sino naruio pet boca naeg najboljeg Aurveshkoga vina. Ostalo nam je jo samo desetak boca..." Pred nju je stupio proelav mukarac s potrebnikom. "Onda ih kupi jo." "Ali madame, otkako je stigao princ, praktiki je nemogue dobiti Aurveshka vina!" "Kupi ih! Ali najprije to to ima prodaj Dindanu po novoj cijeni." "Da, madame." Kuhinja je bila velika, jarko osvijetljena prostorija skrivena u dnu kue. Na stranjim su se vratima glasno cjenjkali kuhari i itava zbirka trgovaca, dok se hrpa mlade djeurlije njenih radnica naganjalo oko masivna sredinjeg stola. A onda sve utihne u trenutku kad je Myrtis sjela u suncem obasjanu niu to je gledala na siuni vrt. Unato kaosu to su ga stvarala djeca, uvijek je djevojkama doputala da ih zadre ako to ele. Sa enskom djecom nije bilo tekoa da zarade to to pojedu; nijedna djevica nije nikad bila odve runa. Ali su zato djeaci bili davani u nauk to je prije bilo mogue. Njihove su plae bile plijenjene u korist sve veeg koncerna zvanog Kua Afrodizijaka. "Madame, na glavnom je ulazu nekakav vojnik." Jedna od djevojaka koje su istile donje prostorije prekine Myrtis ba u trenutku kad je na kruh mazala debeli, modrim venama proaran sir. "I trai, madame, da ga primite." "Trai da ga primim?" Myrtis spusti no za sir. "Nijedan vojnik nema od mene nita 'traiti' s glavnog ulaza. U ovaj je sat od njih manje koristi nego od trgovaca. Poalji ga na stranji." Djevojka se trkom popne stepenicama. Myrtis dovri mazati sir na kruh. Ve ga je pola i pojela, kad preko njene privatne nie padne sjena visoka mukarca. "Mladiu, stojite mi na svjetlu", ree ona ne podiui pogled. "Vi ste madame Myrtis, vlasnica ovog... bordela?" upita on ne pomaknuvi se. "Stojite mi na suncu i zagraujete mi pogled na vrt." On se makne ustranu. "Djevojke po danu nisu slobodne. Doite naveer." "Madame Myrtis, ja sam Zalbar, kapetan osobne strae princa Kadakithisa. Nisam ovamo doao traiti usluge vaih djevojaka." "A zbog ega onda jeste doli?" upita ona i prvi put podigne pogled. "Po zapovijedi princa Kadakithisa, svaka ena to ivi u Ulici crvenih fenjera, ako eli nastaviti obavljati svoj zanat bez negodovanja dravne vlasti, obavezna je platiti deset zlatnika poreza, koji e se ubrati smjesta."

Samo je lagano napinjanje Myrtisine ruke odalo njeno zgraanje nad Zalbarovom izjavom. Glas i lice ostali su joj bestrasno mirni. "Kraljevske konkubine nisu vie dovoljno dobre?" odgovori s posprdnim smijekom. "Ne oekujete valjda da sve ene u Ulici crvenih fenjera imaju po deset zlatnika. Kako mislite da e zaraditi novac za taj va porez?" "Madame, mi ni ne oekujemo da e ga moi platiti. Mi se nadamo da emo moi zatvoriti i va bordel i sve sline kue u ulici. A ene emo, ukljuujui i vas, poslati na neko drugo mjesto da ondje ive produktivnijim ivotom." Myrtis se zagleda u vojnika s uvjebanim prezirom, kojim se ujedno i zavrio njihov razgovor. Vojnik pone pipati drku svog maa. "Madame, taj emo porez sigurno ubrati. Imate pred sobom razumno dugo vrijeme da skupite novac i za sebe i za ostale. Da velimo tri dana? Vratit u se naveer." Okrene se na peti ne saekavi odgovor, pa u potpunoj tiini izie kroz stranja vrata. Myrtis se vrati prekinutom doruku, dok su personal i djevojke upale u histeriju ispunjenu pitanjima i sjemenjem glasina. Pustila ih je da tako naklapaju sve dok nije pojela; potom odlunim korakom krene na elo zajednikog stola. "Sve se nastavlja kao i obino. Ako bude trebalo platiti taj njihov porez, valjda emo to nekako moi srediti. Vi starije djevojke ve ste nastranu stavile poprilino zlata. A u sluaju novijih djevojaka napravit u nune prilagodbe. Naravno, ukoliko ne sumnjate u mene - u kojem u se sluaju pobrinuti da raskinemo ugovor." "Ali, madame, ako platimo jednom, oni e ponovno raspisati porez, i tako sve dokle god budemo mogli plaati. Ti Vragodlaci..." To ree djevojka obdarena vie pameu nego ljepotom. "To im je nesumnjivo namjera. Ulica crvenih fenjera stara je koliko i sami zidovi Utoita. I ja vas uvjeravam da smo mi preivjeli i mnogo gorih stvari od Vragodlaka." Myrtis se lagano nasmijei sebi u bradu, prisjeajui se i drugih koji su bezuspjeno pokuavali zatvoriti Ulicu. "Cylene, sad e mi i drugi poeti dolaziti u posjetu. Poalji ih u budoar. Tamo u ih saekati." Dok je Myrtis silazila stepenicama do donjih prostorija i zatim se ponovno uspinjala u budoar, njen se smaragdno-zeleni kuni haljetak vijorio za njom. Zakoraavi u tajnost svoje sobe, dopustila je gnjevu da izbije na povrinu. "Ambutta!" povie, a pred njom se pojavi djevojica koja ju je sluila. "Izvolite, madame?" "Trebala bi mi odnijeti jedno pisamce." Dok je to izgovarala djevojci koja jo nije stigla povratiti dah, sjedila je za pisaim stoliem i sastavljala pismo. "Treba ga dostaviti na specijalan nain, kao i obino. Nitko ne smije vidjeti da si ga ostavila. Je li to jasno? Ako to ne moe obaviti a da te ne vide, vrati se ovamo. Ne smije dopustiti da postane sumnjiva." Djevojka kimne glavom. Gurne netom presavijeno i zapeaeno pisamce u prslui svoje izlizane, kartirane haljine pa istri iz sobe. Myrtis je oekivala da e se ona vremenom razviti u pravu ljepoticu, ali je sad jo bila gotovo potpuno dijete. Pismo je pak bilo namijenjeno Lythandu, kome je bilo drae da mu se ne obraa izravno. Nije se nadati da bi arobnjak mogao rijeiti probleme to ih je ulica imala s Vragodlacima, ali nitko drugi ne bi mogao ni razumjeti ni ublaiti njen gnjev. Kuca Afrodizijaka je dominirala Ulicom. Vragodlaci e najprije doi do nje, a tek potom poi u posjet drugim institucijama. Kad se glasine o porezu proire ostale madame e krenuti u tajno hodoae do stranjih vrata Afrodizije. Gledat e u Myrtis u potrazi za savjetom, a ona e gledati kroz prozor u potrazi za nadahnuem. Jer ga nije nala sve do trenutka kad su se goe poele pojavljivati. "Pa to je skandal. Pokuavaju nas baciti na ulicu kao da smo obine kurve!" usklikne Dylan, s umjetno obojenom plamenocrvenom kosom, trenutak prije no to je sjela u stolac na koji joj je pokazala Myrtis. "Ma gluposti, draga moja", objasni Myrtis mirno. "Hoe iz nas napraviti robove i poslati nas u Ranke. to je, na neki nain, kompliment za Utoite." "Pa ne mogu nam to uiniti!"

"Naravno da ne mogu, ali do nas je da im to objasnimo." "Kako?" "Najprije da priekamo dok ne stignu sve. Ve ujem Amoli u predvorju; jo malo pa e stii i ostale." Bilo je to oito igranje da se dobije na vremenu. Jedini je Myrtisin oslonac bilo uvjerenje da Vragodlaci i njihov princ nee imati nikakve ideje o tome kako bi mogla zavrbovati posve nepodmitljive vojnike. Druge su madame iz Ulice razgovarale meu sobom, razmjenjujui poglede to ih je Myrtis razotkrila Dylani, i na njih reagirale prilino loe. Myrtis se promatrala njihove odraze u grubo izbruenu staklu. Bile su stare. Vie ih je od pola jednom radilo za nju. Promatrala ih je kako stare na nemilosrdan nain, kako starost nadvladava ljepotu i poesto je pretvara u grotesku. Myrtis se medu svima njima doimala najmlaom - dovoljno mlaom da radi u kui, a ne da je vodi. Pa ipak, kad se od prozora okrenula njima, u njenim je oima bio nedvojbeni bljesak iskustva. "Mislim, to ba i nije bilo iznenaenje", otpone. "O tome se ukalo jo prije nego to je ovamo dola Kitica, a vidjeli smo to se dogodilo drugima na koje su pustili Vragodlake. Priznajem da sam se nadala da e drugi vre braniti svoje poloaje i tako nam dati mrvu vie vremena." "Vrijeme tu nita ne bi pomoglo. Ja naprosto nemam od kuda dati stotinu zlatnika!" jedna ena prekine Myrtis, a dok je govorila, oko oiju joj je ispucala minka od bijeloga tijesta. "Ne treba ti stotinu zlatnika!" odbrusi joj slino naminkana ena. "Zlato je tu najmanje vano", Myrtis nadglasa prepirku. "Uspiju li slomiti samo jednu od nas, sve e nas istjerati." "Mogli bismo zatvoriti vrata; pa neka pate. Pol je mojih mukaraca iz Rankea." "Gelicia, polovica svih mukaraca je iz Rankea. Dobili su rat i imaju novac", otparira joj Myrtis. "Ali svi oni puze pred Vragodlacima, Kiticom i svojim enama. Ljudi iz Rankea vrlo su astohlepni. Ti e se odrei mnogoega da bi sauvali imutak i poloaj. Ako se princ i slubeno mrti na Ulicu, njihova e lojalnost biti stavljena na manju kunju ukoliko zatvorimo vrata i ne prihvatimo borbu." S im se ene nevoljko sloe. "I to da onda radimo?" "Vodite svoje poslove kao i uvijek. Kad ponu ubirati porez, najprije e doi u Afrodiziju, ba kao to su najprije doli ovamo i kad ga je trebalo najaviti. Ostavite stranja vrata otvorena i ja u vam javiti. Ako ga ne uspiju ubrati od mene, nee gnjaviti ni vas." Zauo se mrmor neodobravanja, ali se nijedna nije usudila pogledati Myrtis ravno u oi i dovesti u pitanje njenu mo u Ulici. Sjedei tako u stalcu s visokim naslonom, Myrtis se zadovoljno nasmijei. Tono je rjeenje tek trebala nai, no madame kua u Ulici crvenih fenjera imale su vlast nad mnotvom zlata u Utoitu, a ona je upravo potvrdila svoju vlast nad njima. Nakon to je odluka izreena, ene brzo napuste budoar. Ako ele da Ulica nastavi funkcionirati kao i obino, pred svima njima je mnogo posla. I pred njom. Vragodlaci se nee vratiti tri dana. Za to vrijeme Kua Afrodizijaka e zaraditi mnogo vie od te tri stotine zlatnika to ih je poeljelo carstvo, i pritom potroiti samo malo manje od toga na izdravanje. Myrtis otvori poslovnu knjigu i u nju unese nove biljeke istim, obrazovanim rukopisom. Kuanstvo je osjetilo da je ponovno uspostavljen red, makar i samo privremeno, pa su djevojke, ulazei jedna po jedna, ispunile budoar da bi izvijestile o svojim zaradama i dugovima. Popodne je ve bilo dobrano poodmaklo, a Ambutta se nije vratila nakon to je trebala ostaviti pisamce iza rasklimana kamena u zidu iza rtvenika u Ilsovu hramu. Myrtis se na trenutak zabrine zbog djevojke. Ulice Utoita nisu nikad bile posve sigurne, i moda Ambutta vie ne izgleda kao dijete ba u svim oima. Tu se uvijek pojavljivao element rizika. Ve su u dva navrata djevojke na ulici naprosto nestale, i nije ih vie uspjela pronai ak ni Lythandova magija.

Myrtis odgurne te misli i sama u budoaru pojede svoj ruak. Razmiljala je o tome kako bi se izlaz iz poreznih tekoa moda ipak jo mogao kriti u mitu ili ponudi besplatnih usluga. Princ Kadakithis je, meutim, vjerojatno bio iskren u svojoj nakani da Utoite uini idealnim gradom svojih savjetnika filozofa, dok je prijestolnica carstva bila sklona mnogih ekscesima od kojih je patilo i Utoite. Mladi je princ imao enu i sulonice kojima je, kako se smatralo, bio prilino zadovoljan. Nitko nikad nije ni pomislio na to da bi i on osobno mogao uivati u radostima Ulice. A to se pak tie Vragodlaka, njihov je prvi posjet donio najavu poreza. Pripadnici elitne garde bili su ljudi finijega tkanja od veine vojnika ili boraca to ih je Utoite bilo upoznalo. Nakon to je malo razmislila o tome, Myrtis je sumnjala da bi ih bilo mogue kupiti ili podmititi, a znala je posve izvjesno da oni, ukoliko ih ne uspije pridobiti prvom ponudu, nikad nee utati u proganjanju Ulice. Sputao se mrak. U itavoj su se kui uli glasovi djevojaka koje su hihotale pripremajui se za veer. Myrtis nije drala nijednu koja nije pokazivala sklonost prema svom zanatu i u njemu uivala. Neka druge kue okivaju svoje cure bijedom i drogama; Kua Afrodizijaka je bila vrhunac ambicije za sve trudbenice u Ulici. "Primio sam tvoju poruku", zazove je tihi glas iz zastrtih vrata kod njezina kreveta. "Ve sam poela brinuti. Moja se djevojka nije vratila." Lythande joj prie sa strane, obgrli je oko ramena i uhvati za ruku. "uo sam govorkanja na ulici. ini se da je novi reim odabrao svog sljedeeg neprijatelja. to je istina u tome to se pria o njihovim zahtjevima?" "Namjeravaju raspisati porez od deset zlatnika na svaku enu to ivi u Ulici." Lythandov uobiajeni smijeak najednom izblijedi, a plava zvijezda utetovirana u elo nabora se od mrtenja. "Hoe li to moi platiti?" "Njihova namjera nije da platimo, nego da se Ulica zatvori, i da nas poalju u Carevinu. Ako platim jednom, oni e nastaviti dizati porez sve dok vie ne budem mogla plaati." "Mogla bi zatvoriti Kuu..." "Nikada!" Myrtis povue ruke. "Kua Afrodizijaka je moja. Ja sam vodila ovu kuu jo dok je Rankansko Cartvo bilo samo hrpa goludravih barbarskih plemena!" "Ali ono to vie nije", blago je podsjeti Lythande. "I Vragodlaci - ako ve ne sam princ - unose bitne promjene u ivote sviju nas." "Ali se nee uplitati u magiju, zar ne?" Myrtisina briga za Lythandea nakratko zasjeni njene strahove glede Kue Afrodizijaka. arobnjaku se na tanke usne vrati smijeak. "Zasad je to prilino upitno. U Rankeu ima ljudi sposobnih da nam izravno nakode, ali ti nisu poli s princem do Utoita, a nisam siguran ni u to moe li on stei njihovu lojalnost." Myrtis ustane. Ode do prozora od staklenih ploa povezanih olovom, a njegova su debela, zasjenjena stakla otkrivala promet na Ulici, ali izvan toga skoro nita. "Trebala bi mi tvoja pomo, ako mi je moe pruiti", ree ne gledajui u Lythandea. "to bih to trebao uiniti?" "Jednom si za mene pripravio napitak iz ekstrakta qualisovih bobica. Sjeam se da si govorio kako ga je prilino teko smijeati - ali bih voljela da mi ga napravi dovoljno za dvoje, kad se pomijea s istim qualisovim likerom." "Treba biti pedantan i precizan, ali to inae i nije tako teko. Rije je o vrlo suptilnom pripravku. Jesi li sigurna da treba samo koliko je potrebno za dvoje?" "Da, za Zalbara i mene. Potpuno se slaem; napitak mora biti suptilan." "Onda si zacijelo vrlo sigurna u svoju metodu." "Ili bar u poneto. Ulica crvenih fenjera ne lei sluajno izvan zidova Utoita - to ti je poznato. Vragodlaci i princ mogli bi mnogo vie izgubiti ako nas budu ometali, nego ako

puste da Ulica ivi u miru. Ako ih nai dosadanji rezultati ne mogu uvjeriti, onda e sigurno neto znaiti injenica da svake godine kroz moje ruke proe lijep dio zlata ovoga grada. "Posluit u se qualisovim ljubavnim napitkom da Zalbaru otvorim oi za stvarnost, ne da ih zatvorim." "Moda ti ga budem mogao pribaviti do sutra uvee, no mnogo vjerojatnije tek preksutra. Nema vie mnogo trgovaca i vercera na Sajmitu dobro snabdjevenih sastojcima koji su mi potrebni, ali bih mogao istraiti i druge izvore. Kad su Vragodlaci potjerali vercere u Movaru Nonih Tajni, zbog toga su trpjeli mnogi estiti ljudi." Myrtis skupi oi pa ispusti zavjesu to ju je stiskala u aci. "A da nema Ulice crvenih fenjera... Trgovci i preprodavai, pa ak i verceri, iako to moda i ne bi bili spremni priznati, bez nas koji im pribavljamo zlato dok im 'pristojni' graani nude samo obeanja, svakako bi trpjeli jo i vie nego sada." Zauje se njeno kucanje na vrata. Lythande se povue u sjenu u sobi. Ue Ambutta, a na obrazu joj se jasno vidjela velika masnica. "Madame Myrtis, poinju stizati mukarci. Hoete li im vi naplatiti, ili da knjigu odnesem dolje?" "Ja u ih usluiti. Poalji ih k meni - i, Ambutta..." Zaustavila je djevojicu ba kad je kretala prema izlazu iz budoara. "Otii u kuhinju i vidi koliko dana moemo izdrati a da nita ne kupimo od trgovaca." "Da, madame." U sobi, najednom, osim Myrtis, nije bilo nikoga. Samo je lagano mrekanje zidnih tapiserija upuivalo na mjesto gdje je Lythande otvorio skriveni panel i nestao u tajnim prolazima Kue Afrodizijaka. Myrtis nije oekivala da e arobnjak ostati, no usprkos svim godinama to su ih proveli zajedno, njegovi su je nagli odlasci i dolasci i dalje uznemiravali. Stala je pred zrcalo za itavo tijelo pa premjestila zlatne igle s biserima u kosi, utrljala u kou mirisava ulja i pozdravila prvoga gospodina kao da se dan ba niim ne razlikuje od svih ostalih. Glas o poreznoj kampanji protiv Ulice proirio se gradom ba kako je Lythande bio predvidio. Posljedica je toga bila da su mnogi od njihovih estih gostiju i posjetitelja doli u kuu da izraze zadnju poast zabavitu za koje su otvoreno oekivali da e za vrlo kratko vrijeme naprosto ieznuti. Myrtis se smijeila svakome tko je doao, primala novac i pitala ih za rezervni izbor djevojke, i tek bi ih tada poela uvjeravati kako Kua Afrodizijaka nikad nee zatvoriti vrata. "Madame?" Ambutta je provirila kroz vrata u trenutku kad je protok gospode za malenkost opao. "Kuhinja veli da imamo dovoljno hrane za deset dana, ali neto manje obinoga vina i takvih stvari." Myrtis je mekanim krajem pera dodirnula elo. "Deset dana? Netko je postao indolentan. Naa skladita su dovoljno velika da uvaju zalihe za nekoliko mjeseci. Ali imamo samo deset dana, i to e morati biti dovoljno. Reci kuhinji da od trgovaca nita ne naruuje ni sutra ni preksutra, i poalji glas do stranjih vrata ostalih kua. "I, Ambutta, ubudue e moje poruke prenositi Irda. Vrijeme ti je da se pone uiti vanijim i korisnijim vjetinama." *** Sutradan kasno ujutro, do Myrtisina je budoara kroz Kuu Afrodizijaka kuljala nepresuna bujica trgovaca i prodavaa, jer su se posljedice njezinih nareenja ve poele osjeati u gradu. "Ali, madame Myrtis, rok za plaanje poreza jo nije istekao, a ne sumnjam da Kua Afrodizijaka posjeduje rezerve..." Bucmasti gospodin koji je slao meso u pola kua u Ulici naizmjence se srdio i ulizivao.

"U ovakva nesigurna vremena, dobri moj Mikkune, ja ne mogu ni pomiljati na luksuz koji se zove skupo meso. Iskreno bih voljela da nije tako. Okus usoljena mesa oduvijek me podsjeao na siromatvo. Ali guvernerov dvor malo mari za bijedu ljudi to ive izvan njegovih zidina, iako nam povremeno alje vojsku da nas oporezuje", ree Myrtis, fingirajui bespomonost. U znak potovanja prema tunoj zgodi nije odjenula nijednu od jarko izvezenih kunih haljina, kako je to inae obiavala, nego je nosila haljinu trezveno skrojenu po modi koja je u Utoitu bila zastarjela jo pred najmanje dvadeset godina. Skinula je i dragulje, jer je znala da e njihovo odsustvo izazvati vie ukanja no to bi ga izazvala i stvarna prodaja brusaima dragulja. Nekakva je stroga atmosfera obavijala njenu kuu, ba kao i sve druge kue u Ulici, to je Mikkun mogao i posvjedoiti, s obzirom na to da ih je veinu i osobno bio posjetio. "Ali madame, ja sam ve dao zaklati dvije krave! Ve tri godine unaprijed koljem krave da bih vam ve na poetku dana pribavio svjee meso. A danas, bez ikakva razloga, najednom mi velite da neete moje meso! Madame, smatrajte da ste te dvije krave ve dobila od mene na dug!" "Mikkune! Vi jo nikad niste, za sve ove godine koje vas poznajem, dali kredit nijednoj kui u Ulici i sada... danas me molite da svoju dnevnu kupovinu upiem kao dug!" Nasmijeila se razoruavajue pokuavajui ga umiriti, priem je jako dobro znala da i mesar i svi ostali ovise o vrstom zlatu Ulice da bi njime platili vlastita dugovanja. "Ubudue e biti kredita!" "Ali nee biti nas da se njime posluimo!" Myrtis tugaljivo napui usta. Neka samo mesar i njegovi prijatelji ponu natjeravati dunike po 'uglednoj' strani Utoita, i do dvora e vrlo brzo doprijeti glasovi da neto nije kako treba. A to 'neto' e se ona osobno potruditi objasniti kapetanu Vragodlaka, Zalbaru, kad stigne da ubere porez. Trgovac je iziao iz budoara mrmljajui prorotva o smaku svijeta za koje je ona toplo nadala da e ih na koncu uti i oni dovoljno visoko da bi se zbog njih morali zabrinuti. "Madame?" Nekoliko trenutaka nakon to je mesar bio otiao, na vratima se pojavilo Ambuttino djetinje ozbiljno lice. Dronjavu joj je haljinu ve zamijenila druga, zrelijega kroja, jarkije boje i od nove tkanine. "Amoli bi eljela razgovarati s vama. Sad je u kuhinji. Da je poaljem gore?" "Da, dovedi je ovamo." Nakon to je Ambutta otila, Myrtis duboko uzdahne. Amoli je bila njen jedini takmac u Ulici. Bila je to ena koja svoj zanat nije nauila u gornjim prostorijama Afrodizije, ena ije je djevojke za posao vezala ovisnost o krrfu, koji im je ona nabavljala. Ako je itko u Ulici bio nervozan zbog poreza, onda je zacijelo bila Amoli; ona je mogla odvojiti tako malo zlata. Nedavno su ti isti Vragodlaci bili prisilili krijumare da povise cijenu cigli visokorafinirane droge kako bi sauvali vlastitu dobit. "Amoli, dobra moja, izgleda mi tako iscrpljeno." Myrtis pomogne toj eni, vie no tri puta mladoj od sebe, da se smjesti u stolac za dvoje. "Mogu li ti dati da neto popije?" "Qualis, ako ga ima." Amoli zastane dok je Myrtis njenu elju prenosila Ambutti. "Myrtis, ja to naprosto ne mogu tako - itav je tvoj plan naprosto nemogu. To e me upropastiti!" Liker stigne. Ambutta je donijela lijepo iskovani srebrni posluavnik s jednom aom tamnocrvene tekuine. Kad je Amoli dohvatila au i iskapila je jednim gutljajem, ruke su joj se divlje tresle. Ambutta mudro pogleda svoju gospodaricu; ta druga je madame, vjerojatno, rtva iste ovisnosti kao i njene djevojke? "Stupila sam u vezu u Jubalom. Za malu e naknadu sutra uvee ovamo poslati svoje ljude da Vragodlacima postave zasjedu. On samo trai zgodu da ih makne. A kad njih vie ne bude, Kitica nam vie nee moi stvarati neugodnosti."

"Dakle te sada on snabdijeva krrfom?" odgovori Myrtis bez imalo suuti. "Sad svi moraju plaati da smiju iskrcati svoje tovare na None Tajne, inae bi Jubal otkrio Vragodlacima ime se oni bave. Njegov je plan poten. S njim se mogu nagoditi izravno. Kao to to moe i svatko drugi - on trguje svime. Ali ete ti i Lythande morati otpeatiti tunele kako se njegovi ljudi sutra uvee ne bi izlagali nepotrebnoj pogibelji." Sad su se izgubili i posljednji ostaci Myrtisine srdanosti. Zlatni su Ljiljan bili izolirali od takorskog labirinta prolaza pod Ulicom u asu kad je Myrtis shvatila do koje je mjere u njemu uznapredovala ovisnost o krrfu. Runa su je iskustva upozorila da nikad ne mijea droge s kurtizanama. Uvijek su tu i ljudi poput Jubala koji samo ekaju na prvi znak slabosti, i uskoro se kua pretvara u puku skupinu robovskih jazbina, a na madame se ubrzo i posve zaboravi. Jubal se bojao magije, i zato je ona zamolila Lythanda da zapeati tunele sablasno vidljivim upozorenjima. I dok u njoj - Myrtis - bude ivota, Ulica e biti njena, a ne u vlasti ni Jubala ni grada. "Postoje i drugi dobavljai ije cijene nisu tako visoke. Ili ti je moda Jubal obeao mjesto u svojoj palai? ula sam da se u jamama Rankea, osim borbi, nauio jo poneemu. Ali naravno, njegov bi se dom teko mogao nazvati kuom u kojoj bi mogli ivjeti osjetljiviji ljudi." Myrtis nafrnji nos na nain kojim se obino izraavalo da netko ivi Nizvjetar. Amoli odgovori podjednako razumljivom gestom uvredljive poruke, ali ode iz budoara ni ne obazrijevi se. Problemi su, meutim, s Jubalom i krijumarima istom poinjali. Myrtis se, nakon to je Ambutta iz sobe uklonila au i posluavnik, duboko zamisli nad njima. Jubalovo je bezobzirno slavohleplje bilo potencijalno mnogo opasnije od ijedne prijetnje to je zraila izravno od Vragodlaka. Oni su, meutim, bili neto posve drugo od onoga s im se trenutno morala baktati, tako da ih Myrtis naprosto istjera iz glave. Druga veer nije bila tako unosna kao prva, niti je trei dan bio tako grozniav kao drugi. Lythandov se afrodizijaki napitak pojavi u ruci smuenog ulinog derana. ini to ih je mag stavio na mladoga prosjaka raspre su se im mu je ampula izila iz ruku. Osvrne se oko sebe, posve zbunjen, pa se izgubi trkom prije negoli mu je dnevni domain uspio ugurati bakrenjak kao naknadu za gnjavau. Myrtis istoi ampulu u malu bocu qualisa koju potom poloi izmeu dvije ae na srebrnom posluavniku. Tijekom dana je dolo do suptilne promjene u dekoru njezina budoara. Crveni je liker zamijenio u crno uvezani saldokonto koji je bio izganan u sobicu nonog domaina u donjim prostorijama. Zavjese su oko njezina kreveta bile povuene i povezane, a svileni je jorgan bio odgrnut da bi se raskrili bucmasti jastuci. U prostoriju je, iz eravnika skrivenih u kutovima, puzao mousni miomiris. Na nonom ormariu kraj kreveta je stajala velika kutija s tri stotine zlatnika. Myrtis nije na sebe stavila nita od nakita. On bi samo odvraao pogled od ebonitno crne, duboko dekoltirane haljine s bonim prorezom. itav je dojam bio savren. Sve do zore osim Zalbara nee je vidjeti ba nitko, i ona je bila vrlo vrsto odluila da nee dopustiti da svi njeni napori i kovanje planova ostanu bez ploda. ekala gaje sama i prisjeala se svojih prvih kurtizanskih dana u Ilsigu, kad je Lythande bio jo svjei arobnjaki egrt a njeni pak doivljaji avantura sa svim znaajkama none more. U to je doba ivjela samo zato da se neobuzdano zaljubi u bilo kakvog mladog gospodiia koji bi joj mogao ponuditi oamuujui sjaj povlastica. Pa ipak se nije pojavio nijedan mukarac koji bi je spasio iz eterinog ali beznadnog svijeta kurtizana. Prije no to joj je ljepota izblijedila, napravila je pakt s Lythandom. arobnjak bi je posjeivao ne ba odvie esto, i usprkos svom njenom hvalisanju, meu njima nije bilo nikakve strastvene ljubavi. arolije su omoguile Myrtis da stekne trajni sjaj koji je tako eljela dok je bila mlada; sjaj koji joj nee oteti nikakav bahati barbar iz Rankea. "Madame Myrtis?" Iz misli je trgne odluno kucanje na vrata. Taj joj se glas utisnuo u pamenje, pa ga je prepoznala iako ga je prije ula tek jednom.

"Samo naprijed." Ona mu otvori vrata i obraduje se to u oklijevanju njegova koraka vidi kako je bio posve nesvjestan toga da e ui u njen salon i budoar. "Doao sam ovamo ubrati porez!" ree urno. Njegova vojnika preciznost ipak nije mogla posve sakriti strahopotovanje i nekakvu maglovitu zbunjenost pri pogledu na kraljevski i erotski prizor to se otvarao pred njim. Kad je Myrtis za njim zatvorila vrata i tiho pomaknula skriveni kraun, on se nije okrenuo. "Skoro ste me upropastili, satnie", ree ona oborivi oi, pa mu lagano dodirne miicu. "Nije ba tako lako, kako ste moda mislili, skupiti toliku svotu novca." S nonog ormaria podigne kutiju od ebanovine optoenu biserjem i polako mu je donese. On na trenutak zastane i tek je tada uzme u ruke. "Madame, morat u ga prebrojati", ree gotovo kao da se ispriava. "To mi je jasno. Vidjet ete da je sve unutra. Ja sam ena od rijei." "Vi... sasma ste drukiji sada nego to ste bili prije dva dana." "To je razlika izmeu dana i noi." Poeo je slagati hrpice zlata na raunski stoli pred srebrnim posluavnikom s qualisima. "Da bismo vam platili, morali smo stornirati narudbe gradskim trgovcima." Po iznenaenom, no zamiljenom pogledu koji joj je uputio, Myrtis nasluti da su Vragodlaci ve nauli pritube i bolni cvile iz pristojnih dijelova grada, jer su Mikkun i njegovi prijatelji poeli ustezati kredite i vjeresiju. "Pa ipak", nastavi Myrtis, "posve mi ja jasno da samo izvravate nareenja. Niste vi osobno nimalo krivi ako netko od trgovaca i dobavljaa trpi tetu zato to Ulica vie ne funkcionira kao nekad." Zalbar nastavi premjetati hrpice zlatnika, tek napol sluajui Myrtis. Kad je Myrtis iz boce s kvalisom izvukla stakleni ep, on je ve bio u kutiju uredno sloio polovicu zlata. "Biste li mi pravili drutvo pri aici qualisa, jer za sve to niste vi krivi, a u smonici jo imamo poneku poslasticu. Vele mi da se na ulice spustila teka, vlana magla." On podigne pogled s novca to ga je brojao a oi su mu se razvedre pri pogledu na tamnocrveni liker. Obina vrsta qualisa, premda je i ta bila skupa, imala je mutniju boju i pokazivala sklonost isputanju vidljiva taloga. ovjek njegova poloaja mogao je proivjeti itav ivot a da isti, fini qualis nikad ni ne vidi, a kamoli da ga jo netko i ponudi aicom. Bilo je posve oito daje Vragodlak doao u teku napast. "Moda jednu aicu." Ona natoi dvije podjednako pune aice i obje ih postavi preda nj, nato vrati ep na njegovo mjesto i odnese bocu do ormaria kraj kreveta. Neopazivi pogled u zidno zrcalo potvrdio joj je da je Zalbar podigao au koja mu je bila dalja. Ona se mirno vrati i podigne drugu. "Da nazdravimo. Za budunost naega princa i Kue Afrodizijaka!" ae zveknu. Napitak to gaje Lythande pripravio dobivao se, izmeu ostalog, i vrenjem bobica iz kojih se dobivao i sam qualis. Fini je liker zbog toga kao razrjediva savreno skrivao napitak. Myrtis je mogla osjetiti suptilnu razliku to ga je magini pripravak unosio u normalnu aromu estokoga pia, ali Zalbar, koji nikad nije okusio ni obini qualis, pretpostavio je da je ono neto to je stvaralo dodatnu toplinu, samo dio legandarne mistike tog likera. Kad je dovrio svoje pie i Myrtis iskapi svoje dokraja i strpljivo poeka na slabano crvenilo koje e potvrditi da napitak djeluje. Djelovanje se najprije pokazalo na Zalbaru. Brojanje mu je najednom postalo dosadno, i dok je mazio zlatnik, pogled mu odluta u nitavilo. Myrtis mu izvue zlatnik izmeu prstiju. Napitku je trebalo due vremena da djelovanje pokae i na njoj, a kad se to dogodilo, ono je bilo ublaeno zato to ga je ve toliko puta bila uzela a isto tako i zbog arolija koje su spreavale starenje, a koje je Lythande ispleo oko nje. Njoj, meutim, nije ni

bio potreban nikakav napitak da bi u sebi dozvala elju prema lijepome vojniku i namamila ga da ustane i potom poe s njom u krevet. Zalbar izjavi kako ne zna za sebe i kako ne razumije to se to s njim zbiva. Myrtis se nije htjela gnjaviti prepirkom. Lythandeov napitak nije bio od onih koji pobuuju divlju, slijepu poudu, ve od onih koji u onima koji bi ga popili pobuuju doivotne osjeaje. U slabljenju njegova otpora izvjesnu je ulogu odigrao i sam isti qualis. Zadrala gaje iza zavjesa svoje postelje sve dok nije nestalo svake sumnje da je voli. A onda mu pomogne da se ponovno odjene. "Pokazat u ti tajne Afrodizijine kue", apne mu u uho. "Mislim da sam ih ve otkrio." "Ima ih jo." Myrtis ga uhvati za ruku i povede ga do zida zastrtoga draperijama. Odgurne tkaninu, otpusti dobro nauljeni kraun, dohvati zidni svijenjak i povede ga u tamni ali zrani prolaz. "Koraaj polako po mojim stopama, Zalbare - ne bih te eljela izgubiti u kakvom kazamatu. Moda si se pitao kako to da je Ulica izvan zidina a zgrade su u njoj tako stare i lijepo graene? Moda misli da su nas osnivai Utoita eljeli ostaviti izvan zidina njihova bajnoga grada? Ali eto to ti ne zna, da se te kue - to napose vrijedi za starije, poput Afrodizije - zapravo uope ne nalaze izvan zidova. Moja je, kua izgraena od skoro metar i pol debele stijene. Rebrenice su na naim prozorima od odleana drveta s planina. Imamo i svoje zdence i smonice koje mogu nas - a i grad - u sluaju potrebe snabdijevati tjednima. Drugi prolazi vode odovuda prema Movari Nonih Tajni, u Utoite pa i u sam guvernerov dvor. Tko god je ikad vladao Utoitem, uvijek je u sluaju opsade traio nau pomo pri prebacivanju ljudi i oruja." Potom satniku koji je ostao bez rijei pokae katakombe u kojima bi mogao, posve skriven, ekati poprilian garnizon. Napio se vode iz duboka studenca, i njegova voda nije imala nita od onog boatnog okusa tako uobiajena u obalnom gradu. Odozgo su dopirali zvukovi zabave u Afrodiziji i ostalim kuama. Zalbarovo je vojniko oko sve to opaalo, no njegov je um vidio samo Myrtis, pri svjetlosti svijea i u crnoj haljini, kao utjelovljenje mukoga sna, i podzemnu tvravu koju mu ju je otkrivala kao utjelovljenje vojnikoga sna. Napitak je u njemu radio svoje. elio je za sebe stei i Myrtis i tvravu, kako bi mogao njima upravljati i titi ih. "Toliko je jo toga u Utoitu o emu vi Rankanci ne znate nita. Udarate porez na Ulicu i stvarate kaos u trgovini itavoga grada. elite zatvoriti ulicu i sve nas, ukljuujui i mene, poslati u robovske barake ili na kakvo jo gore mjesto. A u tom bi se sluaju vai zidovi mogli probiti. Ima u Utoitu ljudi koji se ne bi libili niega da steknu vlast nad tim prolazima, i oni poznaju i Movaru i dvorac onako kako se ni ti ni tvoja djeca ne biste mogli ni nadati." Pokae mu zid to je svjetlucao od runa i maginih znakova. Zalbar ih dodirne i otkrije kako je radoznalost platio opeenim prstima. "Ti zatitni zidovi uvaju nas zasad u sigurnosti, no ako ne bi bilo nas koji ih primjereno obnavljamo, vrlo bi brzo izblijedili. Ulaze to ih ve kroz narataje uvamo neranjivima, brzo bi pronali krijumari i lopovi. A ti, Zalbare, koji eli da Utoite postane mjestom reda i pravde, shvatio bi u svome srcu da si i sam odgovoran, zato to si znao to se tu nalazi a ipak dopustio drugima da to unite." "Ne, Myrtis. Dokle sam iv, nitko ovome nee nanijeti nikakvo zlo." "Ne postoji drugi nain. Jesi li ve dobio zapovjed da ubere i drugu ratu poreza?" Zalbar kimne glavom. "Ve smo poeli jesti hranu spremljenu u tim podrumima. Djevojke nisu sretne, trgovci nisu sretni. Ulica e umrijeti. Trgovci e podii cijene, a djevojke e se nekako probiti do ulice. One ne mogu otii nikamo drugo. Moda Jubal uzme..." "Ne vjerujem da e Ulica doivjeti takvu sudbinu. Kad princ jednom shvati pravu ulogu to je igrate ti i ostale madame, pristat e na nominalni porez koji e se troiti na obranu Utoita i tako vam se na svoj nain vratiti."

Myrtis se nevidljivo nasmijei. Bitka je dobivana. vrsto ga uhvati za ruku i prestane se opirati djelovanju preljubnikog qualisa na vlastite osjeaje. Pronali su naputene asnike prostorije i vodili ljubav na krevetu od golih dasaka, i zatim ponovno kad su se vratili u budoar u Kui Afrodizijaka. U trenutku kad je Myrtis oslobodila skriveni kraun i pustila satnika Vragodlaka da se pridrui svojim ljudima, nona je svijea dogorjela od posljednjeg vora. Istog trenutka kad je zatvorila vrata iza nje se u sobi stvori Lythande. "Jesi li opasnost prola?" upita arobnjak i nasmije se. "Mislim da jest." "Napitak?" "Potpun uspjeh, kao i uvijek. Ve dugo nisam bila tako zaljubljena. Ba je lijepo. I gotovo mi nije ni vano to znam kako u se prazno i ranjeno osjeati dok ga budem gledala kako stari." "Zato si se onda posluila napitkom? Ta zacijelo bi i same katakombe bile dovoljne da uvjere Vragodlaka?" "Da ga uvjere u to? Da se obrana Utoita ne smije povjeriti kurvama i kurtizanama? Da nije bilo tvog napitka ba ga nita drugo ne bi moglo prikuiti misli da mi... da ja trebam ostati tu gdje sam oduvijek bila. Naprosto nam nije bilo druge!" "Ima pravo", ree Lythande i kimne glavom. "Hoe li ti ponovno doi u pohode?" "Bit e mu stalo, ali ne vjerujem da e se vratiti. Ali to i nije bila svrha droge." Ona otvori uska ostakljena vrata prema balkonu to je gledao na donje prostorije, ve poluprazne. Vojnici su ve bili otili. Okrene glavu i pogleda u sobu. Tri stotine zlatnika jo je lealo, tek napol izbrojeno, kraj prazne kristalne boce. Moda se i vrati. "Osjeam se mladom koliko i izgledam", proape prostorijama koje je nisu ni opaale. "Mogla bih zadovoljiti svakog mukarca u ovoj kui kad bi mi se to samo prohtjelo, ili kad bi ijedan od njih bio bar upola tako velianstven kao moj Zalbar." Vrati se u praznu sobu i poe spavati sama.

Marion Zimmer Bradley TAJNA PLAVE ZVIJEZDE

( The Secret of the Blue Star 1979 ) Jedne noi u Utoitu, kad su ulice bile obavijene lanim sjajem u srebrnom bljesku utapa, tako da se svaka ruevina doimala zaaranom kulom a svaka mrana ulica i trg misterioznim otokom, arobnjaka-plaenika spodoba Lythande zaplovi u potragu za pustolovinom. Lythande, iji se povratak zbio tek nedavno - ako se misteriozni arobnjaki odlasci i dolasci uope mogu nazvati tako prozainim izrazom - iz Sive Pustare u kojoj uvae karavanu dok je preko nje putovala prema Twandu. Negdje u Pustari na karavanu je nasrnuo opor pustinjskih takora - dvonogih stvorenja s otrovnim elinim zubima - ne znajui da je uva magija, i najednom su se nali u borbi s kosturima koji su urlikali i tukli se s oima u kojima je gorjela vatra; a u njihovu je sreditu bila visoka arobnjaka prilika kojoj je meu uarenim oima bila plava zvijezda, zvijezda iz koje su izlijetale munje hladnog i paralizirajueg ognja. I tako su se pustinjski takori dali u bijeg, i nisu stali sve dok nisu stigli do Aurvesha, i prie to su ih ispriali nisu imale tetne posljedice po Lythandea, osim u uima pobonoga svijeta. I tako se, dakle, u depovima dugih i tamnih arobnjakih halja krilo zlato, a bilo ga je moda skrivena i u stanitu koje je Lythandeu prualo krov nad glavom. Bilo je to stoga to se voa karavana Lythandea na koncu bojao skoro jo vie nego razbojnika, a takva je situacija svakako poveala velikodunost s kojom je nagradio arobnjake usluge. Sukladno obiaju, od Lythandea ne bijae ni smijeka ni mrtenja, ali nekoliko dana kasnije ree Myrtis, vlasnici Kue Afrodizijaka u Ulici Crvenih Fenjera, kako arobnjatvo, iako je svakako korisna vjetina i mada je ispunjeno mnogim estetskim uicima koje filozof moe razmatrati, samo po sebi ipak ne stavlja kruh na stol. Neobina napomena, pomislila je Myrtis i sklonila uncu zlata koju je od Lythandea bila dobila na dar u znak uvaavanja tajne to je ve godinama leala meu njima. Neobino je da Lythande govori o kruhu na stolu, kad osim nje nitko nikada, sve otkako je plava zvijezda uresila to visoko i usko arobnjako elo, nije vidio da preko gladnih usana prelazi i mrvica hrane ili kap pia. A niti se ijedna ena u Kvartu ikad mogla pohvaliti da je bila plaena za uslugu u arobnom zagrljaju, niti je uope mogla zamisliti kako se jedan takav arobnjak ponaa u prilici kad su svi mukarci na isti nain svedeni na krv i meso. Moda bi to Myrtis znala kazati, kad bi samo htjela; neke su djevojke tako mislile kad Lythande, to se pokatkad zna dogoditi, osvane u Kuu Afrodizijaka i dugo ostaje s njezinom vlasnicom iza zakljuanih vrata; a pokatkad, u rijetkim zgodama, ak i po itavu no. Prialo se, u svezi s Lythandeom, da je i sama Afrodizijska kua bila arobnjaki dar Myrtis, nakon slavne pustolovine o kojoj se jo aptalo po Sajmitu, a u koju su bili upleteni neki zli arobnjak, dva trgovca konjima, voa karavane i nekoliko probranih baraba koji su se diili time to nikad nijednoj eni nisu dali zlato, i mislili kako je duhovito prevariti potenu trudbenicu. Nijedan od njih nije vie nikada u Utoitu pokazao lice - ili ono to je od njega ostalo - a Myrtis se poela hvaliti kako vie nikad nee u znoju lica svojega morati zaraivati kruh svoj, i nikad vie zabavljati mukarca, nego e se pozvati na svoje madamsko pravo da u svojoj postelji spava sama. A osim toga, mislile su djevojke, arobnjak Lythandeova kalibra mogao je pozvati i najljepe ene iz Utoita u brda iza Ilsiga; i mislile su, ne bi mu na raspolaganju bile samo kurtizane, nego i princeze i plemenitaice i sveenice. Myrtis je u mladosti nedvojbeno bila lijepa, i sasvim je izvjesno da se hvalisala prinevima i arobnjacima i putnicima koji su njenu ljubav plaali krupnim svotama. I jo je bila lijepa (a bilo je, naravno, i takvih koji su govorili da joj Lythande ne plaa nego da, naprotiv, ona plaa njemu, kako su vjerovali, i to velike svote, da joj jakom magijom sauva ljepotu kod su je poele nagrizati godine) ali joj je kosa

posijedila, i ona se vie nije trudila da je boji henom ili zlatnim gvaom iz Tirzisa Preko Mora. Ali ako Myrtis nije bila ena koja je znala kako se Lythande ponaa u toj najelementarnijoj od svih situacija, onda u Utoitu takve ene uope i nije bilo. Glasine su takoer tvrdile da Lythande doziva enske demone iz Sive Pustare, i s njima se zdruuje u bludu, i posve je izvjesno da Lythande nije ni prvi ni posljednji arobnjak za kojeg se to moglo rei. Ali te veeri Lythande ne bijae u potrazi za hranom ili piem ili radostima ljubavne razbibrige; iako se Lythandea esto moglo vidjeti gdje gostuje po krmama, nikad nitko nije vidio da bi makar i kap piva ili medovine ili vatrenjae preao barijeru arobnjakih usana. Lythandeu bijae obiaj ii unutranjim krajem Sajmita, koraajui uza sam stari rub guvernerova dvorca, drei se sjene usprkos razbojnicima i sjecikesama, te tako izraavajui onu ljubav prema sjenama zbog koje su ljudi u gradu govorili da Lythande moe izroniti iz istoga zraka i zatim ponovno u njemu nestati. Lythande bijae visoka i mrava stasa, vieg od normalnog visokog mukarca, suha do granice izgladnjelosti, s utetoviranom plavom zvjezdolikom arom, znakom arobnjakaposveenika, na elu iznad tankih, izvijenih obrva ; znalo se da uvijek nosi dugu, kukuljicom provienu halju to se stapala sa sjenama. Mravo lice ispod orlovskog nosa uvijek bijae glatko izbrijano ili osavo - nitko ne pamti daje itko uspio prii dovoljno blizu da bi mogao odrediti je li to hir enskastog mukarca ili bezdlakost ovjeka kojeg je otetila narav. Kosa je pod kukuljicom bila duga i prebogata poput enske, ali prosijeda, kakvu sebi u ovom gradu bludnica ne bi dopustila nijedna ena. Lythande zabrza du zasjenjena zida, pa zakroi kroz otvorena vrata nad kojima je, da donese sreu, bila pribijena sandala Thufira, boga hodoasnika; no ti koraci bijahu tako tihi, i halja se s kukuljicom tako dobro stapala sa sjenama, da bi se oevici kasnije zaklinjali, i to iskreno, da su vidjeli kako se Lythande pojavljuje iz zraka, pod zatitom arolija, ili ogrtaa koji privida nevidljivost. Oko vatre na ognjitu skupina se mukaraca buno kucala vrevima, pratei ritam raspojasane napitnice, koju je po razmrdanoj i siunoj lutnji - neki su, kao i Lythande, znali da joj je vlasnik gostioniar, i da je se od njega moe posuditi - udarao neki mladi, odjeven u fragmente budalasto elegantne odjee, razdrte i pohabane putnim dogodovtinama. Sjedio je u lijenoj pozi, s nogom prebaenom preko noge, a kad je mangupska pjesma zamrla, mladi je otplovio u drugu, tihu ljubavnu pjesmu iz druge zemlje i vremena. Lythande se sjeti te pjesme, starije od sjeanja, iz dana kad je budue mezime arobnjakih vjetina Lythande imalo drugo ime i tako malo znalo o vradbinama. Kad je pjesma zamrla, Lythande istupi iz sjene, najednom postavi vidljivom spodobom, i na plavoj zvijezdi, to se podrugivala iz sredita visokoga ela, zasjetluca odsjaj vatre. U krmi se zauje malo mrmljanja, ali nisu bili nenavikli da Lythande ovako nevidljivo dolazi i odlazi. Mladi je podigao oi, zauujue plave pod crnom kosom, paljivo uvijenom u vitice iznad obrva. Bio je vitak i agilan, i Lythande opazi da na boku ima rapir, kojim se, izgleda, dobro sluio, a pod grlom amulet u obliku sklupane zmije. Potom ree: "Tko si ti, koji obiava tako dolaziti i odlaziti kroz isti zrak?" "Jedan od onih koji hvale tvoju svirku." Lythande dobaci novi momku za ankom. "Jesi li za pie?" "Trubadur nikad ne otklanja takav poziv. Pjevanje je suh posao." Ali kad je bie napokon stiglo, ree: "Ti, mislim, nee piti sa mnom?" "Nitko jo nije vidio Lythandea da jede ili pije", promrmlja jedan iz kruga oko njih. "Hej, ekaj, onda ovo ba i nije jako prijateljski", uzvikne mladi trubadur. "Kad prijatelji zajedno piju to je jedno; ali ja nisam sluga i ne pjevam za plau ili pie, osim ako je to prijateljska gesta!" Lythande slegne ramenima, a plava zvijezda na visoku elu pone svjetlucati i odailjati plavo svjetlo. Gledatelji su se polako odmaknuli, jer kad se arobnjak s plavom zvijezdom naljuti, onda je sluajnim prolaznicima pametno da mu nisu na putu. Trubadur

spusti lutnju, tako da bi se se, ako bi morao skoiti na noge, nala podaleko izvan dosega. Lythande shvati, po tegobnoj sporosti i velikoj briljivosti njegovih pokreta, da je ve sa sluajnim poznanicima ispio lijep broj aa. Trubadurova ruka, meutim, nije krenula prema drci maa, ve je umjesto toga zatvorila aku oko zmijolikog amuleta. "Nikad ne sretoh nikoga slina tebi", zamijeti blago, a Lythande, osjetivi u sebi lagano mrekanje du ivaca, koje arobnjaku govori da je u toku bacanje uroka, hitro odlui zaigrati na kartu pretpostavke da je amulet jedan od onih koji gospodara ne tite ukoliko ovaj prije ne izgovori utvreni niz istinitih tvrdnji - obino tri do pet - o onome tko ga napada ili tko mu je neprijatelj. Oprezno, premda uivajui u zabavi, Lythande ree: "Ta ti stoji. A nikoga slinoga meni nee ni sresti, trubaduru, tako dugo nee poivjeti." Trubadur je vidio, iza ljutita plavog ara zvijezde, i viticu prijateljske sprdnje na protivnikovim ustima. Pa ree, ispustivi amulet: "Ja tebi ne elim nikakva zla; a ne eli ga ni ti meni, i to su takoer istinite tvrdnje, arobnjae, zar ne? I tu neka je kraj. No iako si ti moda drukiji od svih ostalih, ti nisi jedini arobnjak u Utoitu to sam ga vidio da na elu nosi plavu zvijezdu." Sad plava zvijezda zablista gnjevom, ali ne prema trubaduru, i obojica su to znali. Mnotvo oko njih iznenada na neki misteriozan nain otkrije kako negdje drugdje ima hitnoga posla. Trubadur pogleda na prazne klupe. "ini mi se da u za veeru morati pjevati negdje drugdje." "Kad s tobom nisam elio piti, nisam te time elio uvrijediti", ree Lythande. "arobnjaki se zavjet ne odbacuje lako kao lutnja. Pa ipak bih te mogao ugostiti obilnom veerom i piem a da time ne izgubi dostojanstvo, a zauzvrat te, zar ne, zamoliti da mi uini prijateljsku uslugu?" "Takav je u mojoj zemlji obiaj. Cappen Varra ti, arobnjae, zahvaljuje na tome." "Krmaru! Najbolju veeru za moga gosta, i koliko god veeras moe popiti!" "Zbog tako dareljiva goenja neu se cjenjkati oko usluge", ree Cappen Varra i prihvati se jela iz kojih se jo puilo. Dok je ovaj jeo, Lythande iz nabora halje izvue kesicu s manjom koliinom miomirisnih trava, umota ih u plaviastosivi list, pa smotkom dodirne prsten i tako je zapali. Povue dim, a ovaj zaplovi u visine, mirisan i sivkast. "to se pak tie usluge, nije to nita strano; ispriaj mi sve to zna o tom drugom arobnjaku to nosi plavu zvijezdu. Ne poznajem nikoga od mojega reda juno od Azehura, a siguran sam da nisi vidio ni mene ni moga duha." Cappen Varra je posisao modinu pa istanano obrie prste o stolnjak pod mesom. Zagrize u umbirku i tek tada odgovori. "Ne tebe, arobnjae, ni tvoju sjenu ili doppelgangera ; ovaj je imao plea upola miiavija od tvojih, i nije nosio ma, nego dva bodea ukrienim remenima objeena o oba boka. Brada mu je bila crna; a na lijevoj su mu ruci nedostajala tri prsta." "Ilsa mu Od Tisuu Oiju! Rabben Poluruki, tu, u Utoitu! Ta gdje si ga to vidio, trubaduru?" "Prolazio je Sajmitem, ali nisam vidio da je ita kupio. I vidio sam ga u Ulici Crvenih Fenjera, kako razgovara s nekom enom. A sad, arobnjae, kakvu bi to uslugu elio da ti uinim?" "Ve si je uinio." Lythande krmaru prui srebrnjak - to je bilo dovoljno da ga taj mrzovoljni ovjek na odlasku preporui Shalpinoj zatiti - a potom poloi jo jedan novi, ovaj put zlatni, kraj posuene lutnje. "Otkupi svoju harfu; od ove ti glasu nema blagoslova." Ali kad trubadur zahvalno podigne glavu, arobnjak je ve neopazice nestao u sjenama. Trubadur strpa zlato u dep i upita: "Kako je to mogao znati? I kako je iziao?" "To zna samo brzi Shalpa", ree krmar. "Koliko ja znam, mogao je izletjeti i kroz dimnjak! Ovome ne treba Shalpin ogrta taman kao no da se njime zakrije, jer on ima i svoj. I platio ti je pie, dobri moj gospodine; za to smo onda?" Nato je Cappen Varra nastavio proces estokog opijanja, to i jest bilo najpametnije to ovjek moe uiniti kad se i nehotice upetlja u privatne poslove arobnjaka.

* * * Naavi se na ulici, Lythande zastane da razmisli. Rabben Poluruki ba nije prijatelj; pa ipak Lythandeu ne bijae razloga povjerovati da njegov boravak u Utoitu ima nekakve veze s kolegom po Redu, ili s osobnom osvetom. Da je to bio nekakav posao u vezi Reda plave zvijezde, da Lythande Rabbenu moe u neemu pomoi, ili da su Polurukog poslali da sazove sve lanove reda, zvijezda to je oboje nose na elu odaslala bi im upozorenje. Pa ipak nee biti zgorega da to provjeri. ustro zakorai i stigne do niza starih konjunica iza guvernerova dvorca. Tu je vladala tiina i tajnovitost magije. Lythande zakorai u jednu od postranjih uliica, pa se pone uvijati u arobnjaki ogrta dok se svjetlo nije posve izgubilo, i povlaiti se sve dublje i dublje u tiinu sve dok od itava svijeta nije preostalo nita - kao ni od itava svemira, osim svjetla plave zvijezde to je vjeno gorjela na elu. Lythande ne mogae zaboraviti kako je ona tu bila postavljena, i uz koju cijenu - uz cijenu kojom posveenici plaaju svoju mo. Plavi se sjaj skupi, pa se rasprsne u arene uzorke, pulsirajui i arei se, sve dok se Lythande ne nae unutar svjetla; i tada, Na Mjestu Kojeg Nema, na prijestolju izrezbarenom od safira, sjedio je Gospodar Zvijezde. "Pozdravljena budi, prijateljska zvijezdo, od zvijezde roena, shyryu ". Taj izraz dragosti mogao je znaiti prijatelju, drukane, brate, sestro, ljubljeni, meni ravni, hodoasnie; doslovno mu je znaenje bilo sudionie zvjezdane svjetlosti . "to te u ovu no izdaleka donosi u Kuu hodoasnika?" "elja za znanjem, sudionie Zvijezde. Jesi li poslao koga da me potrai u Utoitu?" "Nisam nipoto, shyryu . U Hramu je sudionika Zvijezde sve dobro; tebe jo nismo zvali; as jo nije doao." To je svaki posveenik Plave zvijezde dobro znao; to je dio cijene moi. Na koncu svijeta, kad bude kraj svim djelima smrtnika i ovjeanstva, posljednje to e pasti pred naletom Kaosa bit e ba Hram Zvijezde; i tada, na Mjesto Kojeg Nema, Gospodar e Zvijezde dozvati sve posveene hodoasnike iz najdaljih krajeva svijeta, da se svom snagom svoje magije bore protiv Kaosa; ali do tog dana oni uivaju punu slobodu da ine sve to moe ojaati njihove moi. Gospodar Zvijezde ponovi, pokuavajui ga umiriti: "as jo nije doao. Slobodan si da po svojoj volji hodi svijetom." Modri sjaj izblijedi, i Lythande ostane stajati i drhtati. Rabbena dakle nisu poslali radi tog zadnjeg saziva. Pa ipak bi i kraj i Kaos, ba to se Lythnda tie, mogli ve biti sasvim na domaku, i to prije odreenog asa, ako bude onako kako je to Rabben Poluruki zamislio. Ono je bilo poteno iskuavanje snage, po zapovjedi naih gospodara, i Rabben mi to ne bi smio uzeti za zlo... Moda to to je Rabben u Utoitu i nema nikakve veze s njim. Ovdje je mogao biti i nekakvim zakonitim poslom - ako bi se ita s njim u svezi moglo nazvati zakonitim; jer Posveeni su se Hodoasnici zarekli da e se na strani Zakona, a protiv Kaosa, boriti samo na posljednji od svih dana. A Rabben je bio odluio da to prije toga nipoto ne ini. Potreban je oprez, a Lythande sluti da je Rabben blizu... Jugoistono od guvernerova dvorca nalazi se, nakon to se prijee Avenija hramova, mali trokutasti perivoj. Preko dana njegove poljunane staze i grmoviti zavijuci u rukama su propovjednika i sveenika koji se svojih bogova nisu dovoljno natovali ili im prinijeli dovoljno rtava; nou je taj park lovite ena koje osim Nje to ima punu kesu i praznu maternicu ne tuju niti jednu. Zbog i jednih i drugih to se mjesto zove, ironino, Obeanje raja; u Utoitu, kao i drugdje, jako dobro znaju da obeanje ne znai uvijek i izvrenje. Lythandea se, zbog obiaja da ne zalazi ni enama ni sveenicima, ovdje via rijetko, ako ikada. inilo se da u parku nema nikoga; podigli su se zli vjetrovi, ibajui paprat i granje pa iz njih mijesili likove neobinih zvijeri to su se odavale neprirodnim inima; stravino su jeali oko zidova i streha Hrama s druge strane ulice, ti vjetrovi za koje se u Utoitu govori da to jei Azyuna u Vashankinu krevetu. Lythandea se sad jedva moglo zamijetiti kako se hitro ulja rubom sjena na stazama. A onda enski krik prodere zrak.

Iz sjene, Lythande ugleda lomni lik mlade djevojke u razdrtoj i dronjavoj haljini; bila je bosa i uho joj je krvarilo na mjestu gdje joj je iz resice netko otkinuo draguljem ureenu naunicu. Otimala se iz eljeznog zagrljaja golemog i medvjee graena crnobradog mukarca, i prvo to Lythande ugleda bila je ruka ovijena oko djevojina tanka, koata zapea, koja je vue; dva su prsta nedostajala a trei je bio odsjeen na prvome zglobu. I tek tada - kad to zapravo vie i nije bilo potrebno - Lythande ugleda modru zvijezdu izmeu crnih ekinjastih obrva, iznad maji utih oiju Rabbena Polurukog! Lythandeu je on dobro znan odavna, jo iz Hrama Zvijezde. ak je i tada Rabben bio opak ovjek, a njegova bludnost opepoznata. Zato Gospodari, upitao se Lythande, nisu od njega zatraili da steene moi plati odricanjem od toga? Lythandeu se usne skupe u grimasu lienu svake radosti; razbludnost je Rabbenova bila tako notorna da bi lako svi, da je se odrekao, shvatili tajnu njegove moi. Bilo je to zato to moi posveenika Zvijezde ovise o tajni. Ba kao i u staroj legendi, u kojoj je neki div uvao srce na tajnome mjestu izvan tijela, a s njim i besmrtnost, tako je i posveenik Plave zvijezde svu svoju duhovnu snagu izlio u jedincatu Tajnu; a onaj tko bi otkrio tu tajnu, s njom bi stekao i sve posveenikove moi. Onda se Rabbenova tajna mora kriti u neemu drugom... ali Lythandea sad nije zanimalo nagaanje o tome. Rabben potegne djevojku za zapee, i ona tuno krikne; a kad se zvijezda nabitoga arobnjaka poela ariti, djevojka podigne slobodnu ruku na oi da se od nje zakloni. Bez sazrele namjere da se uplete, Lythande iskorai iz sjene, a bogati glas zbog koga su arobnjaki naunici iz vanjskoga dvorita Plave zvijezde govorili ne o "arobnjaku" nego o "trubaduru", glasno zazvoni: "U ime Svemajke Shipri, pusti tu enu!" Rabben se okrene brzinom vihora. "Tako mi devetsto devedeset i devetog Ilsova oka! Lythande!" "Zar u Ulici crvenih fenjera nema dovoljno ena, da tako mora zlostavljati djevojicu u Ulici hramova?" Jer sad ve Lythandeu bijae posve jasno koliko je mlada; ruke su joj tanke, noge i glenjevi djetinjasti, a grudi joj se pod neistom, poderanom tunikom jo nisu posve zaoblile. Rabben se okrene k Lythandeu pa se iskezi. "Oduvijek si bio njena duica, shyryu . Nijedna ene nee etati ovdje ako nije na prodaju. Moda je eli za sebe? Moda si se ve zasitio svoje debele madame iz Kue Afrodizijaka?" "Ne uzimaj njeno ime u usta, shyryu !" "Tako si osjetljiv na ast jedne drolje?" Lythande se na ovo naprosto ne obazre. "Pusti djevojku ili prihvati moj izazov." Iz Rabbenove zvijezde bijesnu munje; on gurne djevojku ustranu. Ona, posve neosjetna, padne na plonik i ostane tako leati ne miui se. "Ostat e ovdje dok ne budemo gotovi. Moda si mislio da u je pustiti da pobjegne dok se budemo borili? Ali kad smo ve kod toga, pada mi na pamet, Lythande, da te jo nikad nisam vidio sa enskom - je li to tvoja Tajna, Lythande, da tebi ne trebaju ene?" Lythande zadri nepomino lice; no to god da sad slijedi, naprosto ne smije dopustiti Rabbenu da produi tim tragom. "Ti se, Rabbene, moda i moe pariti poput ivotinje po ulicama Utoita, ali ja ne mogu. Hoe li je prepustiti ili se boriti?" "Moda bih ti morao popustiti; jo se nije ulo da se Lythande na ulici bori zbog nekakve ene! Kao to vidi, Lythande, dobro su mi poznate tvoje navike!" Vashanka ga prokleo! Sad u se zaista morati boriti zbog te djevojke! Lythandeov rapir lagano zauti iz korica i uperi se prema Rabbenu kao da ga vodi vlastita volja. "Ha! Zar misli da se Rabben u ulinim tuama bori maem poput kakve vojniine?" Vrak Lythandeova maa prsne usred plavog zvjezdanog sjaja, i pretvori se u svjetlucavu zmiju, to se presavila i zapuzala preko drke, a iz jezika joj je kapao otrov dok se pokuavala oviti Lythandeu oko ake. Sad se usijala i Lythandeova zvijezda. Ma se ponovno pretvori u kovinu, ali izvijenu i beskorisnu, zadravi oblik zmije, to je naas bio, spetljanu na putu prema koricama. Lythande se bijesnim zamahom oslobodi izvijenoga metala, a onda prema

Rabbenu izbljuje kiu vatre. Golemi se posveenik brzo sakrije u magli a slap se vatrenih kapi ugasi. Negdje iza ruba svijesti Lythande shvati da se poela skupljati publika; obinu se ovjeku nije moglo dogoditi dva puta u ivotu da se na ulicama Utoita dva posveenika Plave zvijezde pobiju arolijama. Sjaj je zvijezda, to su blistale na arobnjakim elima, izazivao pravi gnjev munja na trgu. Uz urlik vjetra dou prodrljive male zublje, pa zaplamsaju i opletu Lythandea; dotaknu se visoka arobnjakovog lika i nestanu. A onda divlja vijavica protrese drveem kao bievima, i grane uas ogole jer je lie odnio kovitlac, a onda silovitim udarcem bace Rabbena na koljena. Lythandeu sve to postane dosadno; s ovim bi trebalo zavriti to prije. Nitko od gledatelja u mnotvu, to su sada beili oi, nije kasnije znao to je tu tko zapravo uinio, ali je Rabben polako, polako, polako, pritiskivan centimetar po centimetar sve nie i nie, pao najprije na koljena, pa na sve etiri, pa se rasprostro, a onda poeo pritiskati i trljati lice sve dublje i dublje u pijesak, njiui se naprijed-natrag, utiskujui se sve jae u pijesak... Lythande se okrene i podigne djevojku. Ona se u nevjerici zapilji u stamenoga arobnjaka koji je sumanuto bradom strugao prainu. "to si mu to..." "Nije vano. Miimo se otale. arolija ga nee dugo drati, a kad se probudi, bit e jako ljut." U Lythandeovu je glasu bila otrica neutralne sprdnje, a djevojka je vidjela i Rabbena, kojemu su i brada i oi i plava zvijezda bili prekriveni prahom i kalom... Zabrzala je tragom magiareve halje; a kad su dobrano odmaknuli od Obeanja raja, Lythande zastane, i to tako naglo da je djevojka posrnula. "Tko si ti, djevojko?" "Zovem se Bercy. A ti?" "arobnjako se ime ne odaje olako. U Utoitu me zovu Lythande." Spustivi pogled na djevojku opazi, uz bolan ubod, da je ona ispod sve te prljavtine i iznereenosti zapravo vrlo lijepa i mlada. "Bercy, sad moe ii. On te vie nee dirati; poteno sam ga svladao nakon valjana izazova." Ona se baci Lythandeu na rame i grevito se za nj uhvati. "Ne alji me od sebe!" ree moleivim glasom, a oi su joj se ispune oboavanjem. Lythande se namrti. Bercy je, to se sasvim lijepo dalo i predvidjeti, povjerovala, a tko to u Utoitu i ne bi, da se dvoboj vodio za djevojku koja je trebala pripasti pobjedniku, i ona je bila spremna da mu se preda kao nagrada. Lythande napravi pokret odbijanja. "Ne..." Djevojka samilosno prikilji oima. "Onda je s tobom ba kako je Rabben rekao tvoja je tajna da su te liili mukosti?" Ali iza samilosti krila se iskra koja je govorila da je sve to zabavlja - kakva traerska cveba! Kakav soni komadi za Ulicu ena. "Tiina!" Lythandeov je pogled bio vrlo zapovjedniki. "Idemo." Ona poe za njim, vijugavim ulicama to su vodile u Ulicu crvenih fenjera. Lythande sad sigurnim korakom proe pored Kue Sirena, gdje su se, govorilo se, mogle nai radosti egzotine ba koliko je to i samo ime obeavalo; potom pored Kue Bieva, koju su zaobilazili svi osim onih koji su zaobilazili sve druge kue; i napokon na kraju, ispod lica Zelene Gospe, onakve kakvu su je tovali daleko, ak iza Rankea, stajala je Kua Afrodizijaka. Bercy se osvrne, razrogaenih oiju, po trijemu s mnotvom stupova, po bljetavilu stotine fenjera, po gizdavo odjevenim enama to su ljenarile po jastucima ekajui na poziv. Sve su bile vrlo lijepo odjevene i ureene draguljima - Myrtis je poznavala svoj zanat, i znala kako valja prezentirati robu - i Lythande je naslutio da pogled odrpane Bercy odaje zavist; vjerojatno se prodavala po pazarima za nekoliko bakrenjaka ili hljeb kruha, jer je za to ve bila dovoljno stara. Pa ipak je nekako, poput cvijea na bunjitu, uspjela sauvati gizdavo svjeu ljepotu, od samog zlata i bjeline, cvjetnu. ak i takva odrpana i izgladnjela, dirnula je Lythandea u samo srce. "Bercy, jesi li danas ve togod jela?" "Ne, gospodaru."

Lythande dozove gorostasnog eunuha Jiroa, iji je posao bio da povlatene muterije odvodi do soba njihovih odabranica, te da na ulicu baca pijane goste, kao i one koji bi poeli zlostavljati radnice. I taj doe - imao je golemu trbuinu, a na sebi samo oskudnu pregau i desetak prstenova u uhu - jednom je imao ljubavnika koji je prodavao naunice pa se njime sluio za izlaganje robe. "ime bismo mogli usluiti arobnjaka Lythandea?" ene po kauima i jastucima su cvrkutale od iznenaenja i prepasti, a Lythande im gotovo itae misli: Nijedna od nas nije uspjela privui ili zavesti velikog arobnjaka, a sad mu je srce obuzela ta odrpana ulina djevojura? A Lythande je znao da su, ba zato to su ene, mogle sasvim jasno vidjeti kako niim zaklonjena ljepota sija kroz djevojine dronjke. "Jiro, je li madame Myrtis slobodna?" "Ba spava, o veliki arobnjae, ali je zapovjedila da je, ako je rije o vama, moemo probuditi u svako doba. Je li ovo..." jer nitko ne moe biti nadut kao glavni eunuh pomodnog bordela - "tvoje, Lythande, ili je to dar za madame?" "Vjerojatno oboje. Daj joj da neto pojede i nai joj gdje e prespavati no." "A kupka, arobnjae? Ima dovoljno buha da njima naseli madrace na itavom katu!" "I kupka, naravno, i enu koja je e namazati mirisima i uljima", ree Lythande, "i neto u smislu potpune odjee." "To prepusti meni", ree Jiro irokogrudno, a Bercy je uasnuto pogledala Lythandea, ali je ipak pola kad joj je arobnjak dao znak da ide. Kad ju je Jiro odveo, Lythande ugleda Myrtis kako stoji u vratima; bila je to masivna ena, ne vie mlada, ali ljepote sleene arolijom. Kroz njene savreno artikulirane crte lica, Lythandeu su se smjekale oi, izriui toplu dobrodolicu. "Drago moje, zaista nisam oekivala da u te vidjeti ovdje. Je li to tvoje?" Mahne glavom prema vratima kroz koja je Jiro odveo preplaenu Bercy. "Ona e, zna, vjerojatno pobjei im ti vie ne bude na oima." "Volio bih da i sam mogu misliti tako, ali bojim se da nisam te sree." "Moda e biti bolje da mi ispria itavu priu", ree Myrtis i poslua Lythandeov kratak, saet prikaz itavog incidenta. "I ako se nasmije, Myrtis, povui u svoju aroliju i izloiti tvoju sijedu kosu i bore sprdnji svima u Utoitu!" Myrtis je, meutim, Lythande poznavala i predugo a da bi tu prijetnju shvatila odve ozbiljno. "I tako je djeva to si je spasio poludjela od ljubavi prema svom spasitelju!" Zahihotala je. "Zaista sasvim kao u kakvoj staroj baladi!" "Ali, Myrtis, to da radim? Tako mi sisa Svemajke Shipri, eto gdje je dilema!" "Povjeri se i njoj pa joj reci zato ne moe imati tvoju ljubav", ree Myrtis. Lythande se namrti. "Ti posjeduje moju Tajnu, jer mi nije bilo izbora; poznavala si me jo prije nego to su me uinili arobnjakom i dali mi plavu zvijezdu..." "I prije nego to sam sama postala bludnicom", suglasi se Myrtis. "Ali ako se ta djevojka pone osjeati kao budala zato to me voli, mogla bi me zamrziti kao to me sada voli; i zaista svoj ivot i svoju mo ne mogu povjeriti u ruke nikome kome ne mogu potpuno vjerovati. Tajnu moe posjedovati samo ti, Myrtis, i to zbog zajednike prolosti. A to onda znai i moju mo, ako ti ikad zatreba. Ali je ja ne mogu povjeriti toj djevojci." "Ona ti ipak duguje neto zato to si je izbavio iz Rabbenovih ruku." Lythande ree: "Razmislit u i o tome; a sad ih daj pouri da mi donesu jelo, jer me mori i glad i e." Doavi u njenu privatnu sobu najede se i utai e iz posluge Myrtisinim vlastitim rukama. A Myrtis ree: "Ja nikad ne bih napravila tvoj zavjet - da nikad neu ni jesti ni piti pred oima nijednog mukarca!" "Kad bi teila da stekne mo arobnjaka, itekako bi ga se drala", ree Lythande. "Danas rijetko kada dolazim u napast da ga prekrim; bojim se samo da ga ne prekrim nehotice; ne mogu piti u krmi, jer bi meu enama mogao biti koji od onih udnih

mukaraca koji se zabavljaju time da nose ensku odjeu; ak se ni ovdje ne bih usudio jesti i piti meu tvojim enskama, a zbog istog razloga. Sva moja mo ovisi o zavjetima i tajni." "Onda ti ne mogu pomoi", ree Myrtis, "ali ti joj nisi duan rei istinu; reci joj kako si se zavjetovao da e ivjeti bez ena." "To bih mogao", ree Lythande i dovri jelo mrtei se. Poslije su uveli Bercy, razrogaenih oiju i svu oaranu svojom krasnom haljinom i netom opranom kosom to se sad meko kovrala oko ruiasto-bijeloga lica, kao i miomirisom ulja za kupanje i parfema to je lebdio oko nje. "Djevojke ovdje nose tako lijepe haljine, a jedna mije rekla da, ako hou, mogu jesti i dvaput na dan! to misli, jesam li dovoljno lijepa da bi me madame Myrtis eljela zadrati?" "Ako je to tvoja elja. Ti si vie nego lijepa." Nato Bercy odgovori smiono: "Ali ja bih, arobnjae, radije pripadala tebi", pa se ponovno baci Lythandeu oko vrata steuim stiskom, povlaei to mravo lice prema svojemu. Lythandea se inae tek u rijetkim zgodama moglo nagnati da dotakne ita ivo, a sad je njeno zagrli pokuavajui prikriti uas. "Bercy, dijete drago, to je samo tvoja matarija. To e proi." "Ne", ree ona i zaplae. "Ja te ljubim, i hou samo tebe!" I tada, nepogreivo, du svojih arobnjakih ivaca, Lythande ponovno osjeti ono sitno mrekanje, one upozoravajue marce napetosti koji su govorili: netko se slui arolijom. Ne direktno na Lythandea. Nju bi se moglo suzbiti. Ali je dolazila odnekud iz sobe. Ta zar ovdje, u Kui Afrodizijaka ? Myrtisi bi se mogao povjeriti i ivot, i ugled, i imetak, pa i sama magina mo Plave zvijezde; ona je ve bila provjerena u ranijim zgodama. Da se kojim sluajem promijenila toliko da postane izdajicom, to bi Lythandeu bilo vidljivo po njenoj auri. Preostala je, dakle, samo ta djevojka koja se sad privijala i jecala. "Umrijet u ako me ne bude volio! Reci mi da to nije istina, Lythande, to da ti naprosto ne moe ljubiti! Reci mi da je to opaka la, da su arobnjaci lieni mukosti, i da ne mogu voljeti ene..." "To je sasvim sigurno opaka la", ree Lythande smrtno ozbiljnim glasom. "Zaista te najozbiljnije uvjeravam da me nitko nikad nije liio mukosti." Ali izgovarajui te rijei, Lythandea zasvrbjee ivci. arobnjak smije lagati, to veina i ini. I Lythande lae spremno kao i svi ostali, kadgod za to postoji valjani razlog. Ali zakon Plave zvijezde glasi ovako: na izravno pitanje u vezi Tajne posveenik ne smije izrei izravnu la . A Bercy je, a da to ni sama nije znala, bila jo samo jedno pitanje daleko od onog fatalnog, iza kojeg se krila Tajna. Strahovitim naporom volje, Lythandeova se magija grevito uhvati tkiva samoga Vremena; djevojka stajae nepomino, nesvjesna stanke, a Lythande se odmakne dovoljno daleko da joj proita auru. I doista, u tragovima tog vibrirajueg polja nalazila se sjena plave zvijezde. Rabbenove, koja je nadvladavala njenu volju. Rabben. Rabben Poluruki, koji je u djevojku ugradio svoju volju, koji je smislio i namjestio itavu stvar, ukljuujui tu i susret u trenutku kad je djevojci zatrebao spasitelj; zaarao je djevojku da bi privukao i zaarao Lythandea. Zakon Plave zvijezde brani svojim posveenicima da se meusobno ubijaju, jer e se jednoga dana, posljednjega, morati boriti rame uz rame protiv Kaosa. Pa ipak, ako bi koji od posveenika drugome iupao tajnu njegove moi... onda taj drugi, lien moi, vie ne bi bio potreban za borbu protiv Kaosa, pa bi bilo doputeno ubiti ga. I to bi se sad moglo uiniti? Da ubije djevojku? Rabben bi i to shvatio kao odgovor; Bercy je bila zaarana tako da bude neodoljiva svim mukarcima; ako je Lythande poalje od sebe nedirnutu, Rabben bi doznao da Tajna koju trai lei negdje u tom podruju, pa bi je neumorno nastavio razotkrivati. Jer ako ta seksualna arolija koja je Bercy uinila neodoljivom na Lythandea ne djeluje, onda je Lythande eunuh, ili homoseksualac, ili... kupajui se u znoju, Lythande se ne usudi dalje od toga ni misliti. Tajna je sigurna samo ako nitko nikad ne postavi izravno pitanje. Nije se mogla proitati iz aure; no bilo je dovoljno tek jedno jednostavno pitanje, pa da svemu bude kraj.

Trebao bih je ubiti, pomisli Lythande. Jer se sada borim ne samo za svoju magiju, ve i za svoju tajnu i vlastiti ivot. Jer sasvim sigurno, ako ostanem bez moi, Rabben nee asiti asa da na mene stavi toku, da se osveti to je izgubio pola ruke. Djevojka je i dalje bila nepomina, u transu. Kako je lako mogla biti ubijena! A onda se Lythande prisjeti jedne stare bajke, koja je mogla posluiti da se spasi Tajna Zvijezde. U trenutku kad se Vrijeme vratilo u sobicu, svjetlo zatreperi. Bercy je i dalje jecala, posve nesvjesna pauze; Lythandeu je ve bilo sasma jasno to e uiniti, a djevojka je osjetila kako je Lythandeove ruke ovijaju, i arobnjakov poljubac na poudnim ustima. "Mora me voljeti ili u umrijeti!" jecala je Bercy. "Bit e moja", ree Lythande. Tihi je neutralni glas bio vrlo njean. "Ali je ak i arobnjak ranjiv kad ljubi, i zato se moram zatititi. Moraju nam pripremiti sobu u kojoj nee biti ni svjetla ni zvuka osim onog to u ga priskrbiti svojom magijom; a ti se mora zakleti da nee traiti da me vidi ili dodirne osim pri tom maginom svjetlu. Hoe li se, Bercy, u to zakleti Svemajkom? Jer ako mi se u to zakune, voljet u te kao to nitko nikad nije volio enu." Sva uzdrhtala, ona proape: "Kunem se." A Lythandeu je od samilosti umiralo srce, jer se Rabben njome posluio bezobzirno; tako je ona iva izgarala od neutaive i zaarane ljubavi prema arobnjaku, tako da je sva bila obuzeta strau prema Lythandeu. Vrlo bolno, Lythande pomisli: kad bi me zaista voljela, i to bez arolije; bilo bi mi moda i mogue voljeti je ... Kad bi mi samo bilo mogue povjeriti joj svoju tajnu! No ona je samo orue u Rabbenovim rukama; njena ljubav prema meni njegovo je djelo, a ne in njene slobodne volje... i nije stvarna... I tako e sve to se bude dogodilo meu njima biti samo predstava postavljena radi Rabbena. "Pripremit u sve svojom magijom." Lythande ode do Myrtis i povjeri joj to sve treba uiniti; ona se nasmije, ali je jedan pogled na Lythandeovo blijedo lice bilo dovoljno da se sledi. Lythandea je poznavala jo mnogo prije nego to se meu te oi smjestila plava zvijezda; i uvala je Lythandeovu tajnu zbog ljubavi prema arobnjaku. Srce joj se paralo pri pogledu na voljenu osobu u pandama tolike patnje. I zato ree: "Sve emo pripremiti. Da li da joj u vino stavim drogu koja e joj oslabiti volju, tako da ti je bude lake zablijetiti?" U Lythandeovu se glasu krila uasna gorina. "To je za nas ve uinio Rabben, kad je na nju bacio aroliju da se zaljubi u mene." "A inae bi?" upita Myrtis oklijevajui. "Svi bogovi Utoita - oni mi se smiju! Svemajko, pomozi mi! Ali inae bih; mogao bih je voljeti, da nije tek puko Rabbenovo orue." Kad je sve bilo pripravljeno, Lythande ue u zamraenu sobu. Unutra osim Plave zvijezde nije bilo drugoga svjetla. Djevojka leae na krevetu, pa sad s egzaltiranim zaboravom isprui ruke prema arobnjaku. "Doi mi, doi mi, voli me!" "Uskoro", ree Lythande sjedajui do nje, pa joj pomiluje kosu njenou kakvu ak ni Myrtis nikad nije naslutila. "Otpjevat u ti ljubavnu pjesmu mog naroda, koji ivi daleko." Ona se izvijala u erotskoj ekstazi. "Sve to ti ini, menije dobro, ljubavi moja, moj arobnjae!" Lythande osjeti prazninu krajnjeg oaja. Bila je lijepa, i bila je zaljubljena. Leala je u postelji prostrtoj za njih dvoje, a ipak je izmeu njih stajao itav svijet. arobnjak to vie nije mogao izdrati. Lythande zapjeva bogatim i lijepim glasom; glasom ljupkijim od ijednog uroka:

"Pola je ve noi prolo, i kruna mjeseine Ve blijedi, a sad blijedi i kruna zvijezda; Poputa nebo neodluno pred dolaskom jutra; Pa ipak leim sam." Lythande na Bercynim obrazima ugleda suze. Voljet u te kao to nijedna ena nikad voljena ne bi. Izmeu djevojke na krevetu i nepomina arobnjakovog lika, kad su njegove halje teko pale na pod, iznikne utvara, isprva prava utvara i prikaza Lythandea, visoka i vitka, s uarenim oima i zvijezdom meu obrvama i tijela bijela i bez oiljaka; lik bijae arobnjakov, no trijumfalan u svojoj mukosti, i taj krene prema nepominoj eni to ga je ekala. Svijest joj zatreperi od uzbuenja, uhvaena, zarobljena, zaarana. Lythande pusti da na trenutak vidi sliku; priem nije mogla vidjeti i pravog Lythandea iza nje; i tada, kad su joj se oi zatvorile u ekstatinoj spoznaji dodira, Lythande joj laganim prstima zagladi sklopljene oi. "Vidi - to ti ja velim da vidi! Sluaj - to ti ja velim da uje! Osjeaj - samo to ti ja velim da osjeti, Bercy!" I sad se nala posve pod djelovanjem arolije prikaze. Nepomian, skamenjena pogleda, Lythande je gledao kako joj se usne zatvaraju oko niega i kako ljubi nevidljive usne; i iz trenutka u trenutak Lythande je jasno znao to ju je dodirnulo, to ju je pomilovalo. Ushiena i zanesena iluzijom to ju je stalno iznova dovodila do ekstaze, sve dok nije zavritala u potpunom zaboravu. Samo to je za Lythandea taj krik bio gorak; jer nije kriala zbog Lythandea nego prikaze mukarca koja ju je obuzela. Napokon je ostala leati na samom rubu nesvijesti, zadovoljena; i Lythande ju je gledao, sam na tekim mukama. Kad je ponovno otvorila oi, Lythande ju je gledao odozgo, i nekako tuno. Bercy protegne omlitavljele ruke. "I zaista, ljubljeni moj, volio si me kao to nijedna ena nikad voljena ne bi." Po prvi i posljednji put, Lythande se nadnese nad nju i pritisne joj na usta dugi, neizmjerno njean poljubac. "A sad spavaj, ljubavi moja." Kad je utonula u ekstatini, iscrpljeni san, Lythande zaplae. Mnogo prije nego to se ona probudila, Lythande je ve stajao, odjeven za put, u sobici to je pripadala Myrtis. "arolija e uiniti svoje. Pourit e koliko je noge nose da svoju priu prenese Rabbenu - priu o Lythandeu, nenadmaivu ljubavniku! O Lythandeu, obdarenu neumornom mukou, koji moe voljeti djevojku dok je posve ne iscrpi!" Bogati je Lythandeov glas bio promukao od gorine. "A mnogo prije nego to se vrati u Utoite, kad se jednom oslobodi arolije, zaboravit e te kraj tolikih drugih ljubavnika", suglasi se Myrtis. "I bolje je i sigurnije da bude tako." "Istina." Ali se Lythandeu slomio glas. "Myrtis, pripazi na nju. I budi prema njoj dobra." "To ti obeavam, Lythande." "Kad bi samo mogla voljeti mene" - i tu se arobnjak ponovno slomi i na trenutak zajeca; Myrtis skrene pogled, razdirana bolom, ne znajui kakvu bi utjehu mogla pruiti. "Kad bi me bar mogla voljeti takvoga kakav jesam, i slobodna od Rabbenove kletve! Ljubiti me bez pretvaranja! Ali sam se bojao da ne mogu nadvladati aroliju koju je Rabben bacio na nju... niti se pouzdati u nju da me nee odati, znajui..." Myrtis obujmi Lythandea punakim rukama, i vrlo njeno. "Je li ti ao?"

Pitanje je bilo dvosmisleno. Moglo je znaiti: ali li to je nisi ubio ? Ili ak: ali li zbog svog zavjeta i tajne to je mora nositi do posljednjega dana ? Lythande se odlui da odgovori na posljednje. "ao? Kako bih mogao aliti? Jednog u se dana s itavim svojim redom boriti protiv Kaosa; ak uz bok Rabbenu, ako ga u meuvremenu netko ne ubije. I samo je to dovoljno da opravda i moj ivot i moje uvanje tajne. Ali sad moram otii iz Utoita, i tko zna kakav e me sluaj to vlada svijetom ponovno dovesti ovamo? Poljubi me za rastanak, sestro moja." Myrtis stane na prste. Njene se usne spoje s arobnjakovim. "Do ponovnog vienja, Lythande. Neka bi te Ona zauvijek pazila i uvala. I zbogom ljubljena moja, sestro draga." I tad se majstorica magijskih vjetina Lythande to vjeno izigrava mukarca opae maem, pa tiho i nevidljivim putovima krene iz grada Utoita, ba kad je poela pucati zora. I kako se na nebu dizalo sunce, tako joj je blijedila plava zvijezda na elu. I nijednom se nije osvrnula.

Robert Lynn Asprin STVARANJE LUPEKOG SVIJETA

( The Making of Thieves' World 1979. ) No bijae mrana i olujna... Zapravo, tog etvrtka uoi Boskona '78. no bijae vrlo ugodna. Lynn Abbey, Gordy Dickson i ja uivali smo u mirnoj veeri u restoranu "Mermaid" bostonskog Sheratona, prije kaosa koji neizbjeno okruuje svaku veliku konvenciju znanstvene fantastike. Kao to se esto dogaa kad se u drutvu nae nekoliko autora, razgovor skrene na temu pisanja openito, a posebno na probleme s kojima se susreemo i "omiljene" sitnice koje ovjeka smetaju. Da ne budem nadglasan od strane svog drutva za veerom, ja spomenuh jednu takvu sitnicu od koje mene uhvate grevi: kadgod se netko spremi pisati herojsku fantastiku prvo mora nanovo izmisliti univerzum, bez obzira na to to je bilo prije. Usprkos paljivo osmiljenom Howardovom Hyboreanskom svijetu, ili ak oaravajue kompleksnom gradu Lankhmaru to ga je stvorio Leiber, od svakog se autora oekuje da lupa glavom o pisai stol izmiljajui svoj vlastiti svijet. Zamislite, predloih, da nai omiljeni ma-i-magija likovi dijele isti prostor i vrijeme. Zamislite potencijal pripovjetki. Zamislite mogue povezanosti. to bi bilo da... to bi bilo da uzmete Fafhrda i Mousera koji su se ba vratili s uspjenog pohoda. S bijesnom ruljom za petama oni izvedu jedan od svojih notornih bijegova i izmaknu potjeri. Pretpostavite sad da taj bijesan opor to mae bakljama naleti na Conana, znojnog i umornog od puta; leina njegovog konja ostala je dan hoda iza njega. Jedino to eli je vr vina i dobru ensku. to ako su njegove bisage pune plijena iz jedne od njegovih jo neotkrivenih avantura? Ili, to bi bilo da Kane i Elric, u istom ratu, predvode vojske na suprotnim stranama? Pa, obznanih, mogunosti su beskonane. Natoivi jo malo vina priznah da je jedan od mojih omiljenih projekata o kojima razmiljam sastavljanje zbirke fantastinih pria koje ne bi imale jedan ve mnotvo glavnih likova. Svi bi oni dijelili isto mjesto radnje i bili periferno svijesni postojanja ostalih kad bi se njihovi putevi ukriili. Jedini problem: moje pisanje mi je poinjalo oduzimati toliko vremena da nisam bio siguran kad u, ili hou li ikad dobiti priliku daje napiem. Potee jo vina. Gordy je uvjerljivo suosjeao, istiui kako je to problem s kojim se susreu svi pisci u usponu. Vremena! Vremena za ispunjavanje svih svojih obaveza, a da ti ga ipak ostane dovoljno za pisanje zabavnih stvari koje stvarno eli pisati. Kao primjer on navede kako postoji mogunost za bezbroj potencijalnih pripovjetki u njegovom Dorsai-svemiru, ali kako jedva da ima vremena da zavri romane iz ciklusa o Chyldeu, a kamoli da se pozabavi ograncima. Potee jo vina. Idealno bi bilo, ponudi Lynn, kad bi mogli jedni drugima posuivati ideje i svjetove. Problem bi bio, istakne Gordy, gubljenje kontrole. Nijednog od nas nije usreivala pomisao da bilo kojem Stefu, Mirku ili Joi dopustimo da se poigrava naim idejama ljubimicama. Potee jo vina. Antologije! Kad bismo ili na format antologije mogli bismo pozvati razne autore da sudjeluju, a ipak imati zadnju rije u prihvaanju poslanih pria. Gordy narui bocu ampanjca. Naravno, primijeti on, moi e dobiti neke od vrhunskih autora za tako neto, jer e biti zabavno. Uinit e to vie radi same ideje nego zbog novca. Prokomentirah lakou s kojom je "naa" ideja postala "mojom" antologijom. Kako je teret projekta iznenada pao na moja lea, upitah namjerava li pomoi ili barem dati jednu priu za antologiju. Njegov je odgovor zacrtao osnovnu ablonu za gotovo sve koji su sudjelovali u Lupekom Svijetu:

Volio bih, ali nemam vremena. Dodue, to je divna ideja. (Pet minuta kasnije) Upravo mi je na pamet pao lik koji bi savreno odgovarao. (Petnaest minuta kasnije... zamiljen pogled u nita koji se pretvara u samozadovoljan osmjeh) Imam svoju priu! Prilikom ove posljednje razmjene Lynn je govorila vrlo malo. Nisam znao da se u svojim mislima izbacila iz projekta kad je Gordy predloio "samo etablirane pisce". U to je vrijeme u koferu imala rukopis knjige Daughter ofthe Bright Moon, nadajui se da e na Boskonu nai izdavaa. Bilaje jo daleko od "etabliranog" autora. Dodue, slui joj na ast da je uspjeno sakrila svoje razoaranje radi svoje iskljuenosti iz projekta i pridruila se meni i Gordyju dok smo ispijali ostatak ampanjca i spremali se u "lov na izdavae". Moda vam se ini da bijae pomalo prerano traiti izdavaa za takav nebulozan rad. Tako se i meni tada inilo. Svejedno, Gordy istakane da bih ja, ako uspijemo nai izdavaa i navesti ga da se zapali za dolarsku vrijednost moje ideje, imao bolju predodbu o tome s kolikim budetom raspolaem kad ponem okupljati postavu autora. (injenica da mi je to tada zvualo posve logino posluit e kasnije kao pokazatelj doba noi i koliine vina koju smo popili.) Dotad smo ve razvili suptilnu taktiku. Odluili smo pokuati nai pisca i izdavaa u istoj prostoriji, a jo bi bolje bilo da ih naemo zadubljene u razgovor. Tada emo nau ideju iznijeti piscu kao potencijalnom suradniku i vidjeti da li izdava pokazuje ikakvo zanimanje. Nali smo takav duo i bacili se u "ples i pjesmu" o naoj ideji. Izdava je zijevnuo, ali je pisac mislio da je to divna ideja. Naravno, on nije imao vremena za pisanje prie... Onda mu je na um pao lik! Tako smo vrbovali Johna Brunnera. Slijedeeg jutra, kad sam prestao osjeati posljedice popijena vina, poeo sam shvaati u to sam se upustio. Nov novcat pisac, koji jedva da je ita objavio - a ja sam se spremao ureivati antologiju?! I dobiti na suradnju najbolje u tom polju! To me otrijeznilo bre od kante hladne vode ili peterodnevnog hotelskog rauna. Kako bilo da bilo, lavina je krenula i ve sam imao obeane prie od Gordyja i Johna. Mogao bih ba i nastaviti da vidim kako daleko e sve to otii. PETAK: Doekao sam Joea Haldemana u zasjedi preko ae ruka. On misli da je to krasna ideja, ali nema vremena. Povrh toga, naglasi, on nikad nije pisao herojsku fantastiku. Usprotivih se, podsjetivi ga na njegov boravak u Vijetnamu, ije je trokove snosila Amerika Vojska. Sigurno, nastavih s pritiskom, je sreo jednu ili dvije osobe koje bi, uz minimalne izmjene, pristajale u ma-i-magija pozadinu. Pogled mu bljesne. Imao je lik za svoju priu. SUBOTA: Konano sam otkrio to je brinulo Lynn i uvjerio je da ima osigurano mjesto na listi za Lupeki Svijet. Bio sam siguran da e ona ve biti "etablirana" i prije no to antologija izae, a ak i da ne bude tako znao sam da moe napisati solidnu priu. Ne, nemam kristalnu kuglu. Lynn i ja oboje ivimo u Ann Arboru i piemo u zajednikoj radnoj prostoriji. itao sam rukopis njene knjige dok ju je pisala i znao njen stil ak i prije no to su je izdavai vidjeli. (Moje se proroanstvo pokazalo tonim. Izdavaka kua Ace/Sunridge kupila je njen rukopis i trenutno je u jeku velika promotivna kampanja. Knjiga bi ve trebala biti na policama knjiara kad ova antologija ugleda svjetlo dana.) NEDJELJA: udo nad udima. Uz konjak na "karminama" za konvenciju, Jim Baen pokazuje prilino zanimanje za antologiju... ako preostale praznine uspijem popuniti autorima jednake kvalitete kao oni koji su ve pristali na suradnju. Odlazei s tuluma, u predvorju sreem Jima Odberta i ponem se malo praviti vanim. On me sputa na zemlju pitanjem o planu grada. Nisam ak ni pomislio na tako neto, ali on bijae u pravu! To e biti apsolutno neophodno za internu dosljednost. Reagirajui brzo, zaduim ga za to na licu mjesta i povuem se, ostavi s nagrizajuim osjeajem da u u taj projekt morati uloiti malo vie truda no to sam zamiljao. Natrag u Ann Arboru, susreem se sa zadatkom ispunjavanja preostalih praznina u antologiji. Moj arobni tapi za taj problem je telefon. Poto sam mnogo godina bio fan imao sam dovoljno povrnih susreta s istaknutim autorima, od kojih mnogi ni ne znaju da i ja sam sad piem. Mislim si kako e me se lake sjetiti preko telefona nego putem pisama.

Problem je... koga zvati? Moraju to biti istaknuti pisci. Pisci koji me poznaju dovoljno dobro da mi ne spuste slualicu. Pisci koji me ne poznaju toliko dobro da mi odmah spuste slualicu. Andy! Andy Offut. Sreli smo se nekoliko puta na raznim konvencijama, a i znam da se obojica divimo Dingis Kanu. Andy nema vremena, ali ideja je stvarno dobra i ba se sjetio odgovarajueg lika. Da, sve to u jednoj reenici. Ja sam je, ako ita, samo saeo. Ako ste ikad razgovarali s Andyjem preko telefona, razumijet ete. Slijedei je Poul Anderson. Poul i ja se znamo uglavnom po reputaciji, preko Gordija, i kroz organizaciju po srednjevjekovnom uzoru poznatu kao Drutvo za kreativne anakronizme. Sir Bela od Eastmarcha i Yang Zgadljivi. Itekako se znamo. Usprkos tome, Poul pristaje napisati priu... ako nae vremena... zapravo, ba se sjetio jednog lika. Lista raste. Sad ve siguran da e impresivan skup autora koji e poslati svoje prie baciti u sjenu moju relativnu opskurnost, odvaim se zvati nekolicinu koji me se moda nee sjetiti. Roger Zelazny je bio Poasni gost Profesionalac na konvenciji u Little Rocku, u Arkanzasu, gdje sam ja bio Poasni gost Fan. Sjea me se i slua moj umilni glas. Nakratko sam razgovarao s Marion Zimmer Bradley o tehnikama maevanja u Hunter of the Red Moon - kad smo se sreli u hodniku na Wester-Conu u Los Angelesu - prije dvije godine. Sjea me se i slua moj umilni glas. Philip Jose Farmer i ja vidjeli smo se svega dva puta: jednom u Milwaukeeju i jednom u Minneapolisu. Oba smo puta sjedili na suprotnim stranama stola, s tucetom ljudi izmeu nas. Sjea se i petnaest minuta me slua u tiini dok ja izvodim svoju toku. Kad sam konano stao, on ree 'moe' i spusti slualicu. Kasnije otkrivam da je to njegova nain pokazivanja entuzijazma. U suprotnom bi sluaju rekao 'ne moe' i spustio slualicu. Ve je vrijeme Minicona, Jim Odbert mi daje komplet zemljovida. Onda on, Gordy, Joe, Lynn i ja prosjedismo pola noi razglabajui o povijesti grada i kontinenta koji ga okruuje. Postavljamo skup pravila kunog reda: (1) Svaki od uesnika poslat e mi kratak opis glavnog lika svoje prie. (2) Te u opise kopirati i poslati ostalim uesnicima. (3) Svi autori mogu te likove koristiti u svojim priama, pod uvjetom da ih ne ubiju ili primjetno promijene. Ja sve to piem pisaim strojem i aljem svim uesnicima. Pada mi na um da to i nije tako teko kako sam se bojao da e biti. Moja jedina briga je to da bi to dogovaranje putem pisama moglo usporiti komunikaciju s Johnom Brunnerom u Engleskoj, to bi moglo rezultirati kanjenjem njegove prie. Osim toga sve je drugo dobro ilo. Sad poinje zabavni dio... Andy, Poul i John mi alju poruke u kojima, na raznim stupnjevima 'njenosti', ispravljaju moj odabir rijei i/ili gramatiku u letku. Spremni su prihvatiti da je moje sricanje bilo samo ala. To su ljudi koje bih ja trebao lektorirati! Dooobro! Poul mi alje kopiju svog eseja "On Thud and Blunder" kako bi osigurao realizam mjesta radnje, a pogotovo ekonomske strukture grada. Takoer ga zanima pravni sustav u Utoitu. Andy eli znati o boanstvima koja se tamo oboavaju, po mogunosti ralanjenim prema nacionalnosti i ekonomskoj klasi vjernika. Sreom, on prilae predloak liste bogova, koji ja veselo kopiram i aljem ostalim uesnicima. On naslovljuje svoje pismo od deset stranica "Kolosu: Projekt Asprin". Sine mi da bi u tome, uz injenicu da je i sam bio urednikom antologije, moglo biti vie istine no humora. Da mi olakaju posao, neki od autora poinju igrati poker sa skicama svojih likova: "Neu ti pokazati moga dok mi ti ne pokae svoga." Odgaaju slanje skica sve dok ne vide to su poslali drugi. Jedan od njih je Gordy. Sjeate se njega? On je taj koji me je u sve ovo i uvukao. On je taj koji je "imao svoj lik" prije no to je antologija uope i postojala! Krasno! John Brunner alje svoju priu punih godinu dana prije zadanog zadnjeg roka. Toliko o prekooceanskim kanjenjima. Jo nisam dobio sve opise likova. to je jo vanije,

jo nisam dobio ni predujam! Johnov me agent poinje njeno vui za rukav u svezi honorara za priu. Roger ponovno preispituje svoje vrijeme za ispunjavanje obaveza i povlai se iz projekta. to se moe. Ne moe dobiti sve. Poula zanima arhitekturalni stil Utoita. Andy i Poul ele znati o strukturi i nacionalnosti imena. Dolazi poziv iz izdavake kue Ace. Jim Baen eli gotov rukopis puna tri mjeseca prije zadnjeg roka navedenog u ugovoru. Istiem daje to nemogue - novi zadnji rok bi mi ostavio samo dva tjedna izmeu primanja pria i predavanja cijele stvari u New York. Ako naiem na potekoe s bilo kojom od pria, ili ako bilo koja od njih kasni, to bi potpuno poremetilo rokove. Oni nude da e, ako uspijem predati gotovu stvar do novog zadnjeg roka, knjigu predstaviti kao svoju glavnu knjigu za mjesec u kojem bude izdana. Ona moja pohlepna strana vie na sav glas, ali ja ostajem pri svome i ponavljam da je nemogue garantirati takvo neto. Oni nude ugovor za drugu antologiju Lupekog Svijeta, predlaui slijedee: ako nekoliko pria zakasni do zadnjeg roka za prvu, uvijek ih mogu staviti u drugu knjigu. Pod baranom vatrom i od strane izdavaa i od moje vlastite lakome naravi, ja okreem oi prema nebu, s mukom gutam slinu i pristajem. Uesnicima se ubrzano alju nove poruke, uljudno ih podsjeajui na pribliavanje zadnjeg roka. Prilaem i Gordyjevu skicu za lik Crvenog Jamieja koju je konano poslao nakon malo nagovaranja (s vremenom e mu ruka zacijeliti). Zove Andy i eli znati prinevo ime. Nisam ni razmiljao o tome, ali spreman sam na pregovore. Sat kasnije sputam slualicu. Sine mi da jo nisam napisao svoju priu. Gordy mi javlja da nee stii zavriti svoju priu na vrijeme za prvu knjigu. Divno! S Rogerom i Gordyjem izvan sheme, knjiga poinje izgledati prilino tanko. Stie Andyjeva pria, ba kao i Poulova i Joeova. Andyjeva pria sadri i diskusiju s likom Jednopalca. Joe ga je u svojo prii ubio. Minorni problem s redoslijedom. U Poulovoj prii Cappen Varra odlazi u pohod s Gordyjevim Crvenim Jamiejem. Gordyjeva pria s Crvenim Jamiejem nee biti u prvoj knjizi! No, dobro. Gordyju dugujem jednu za to to me nagovorio na ureivanje ovog udovita. Bacam pogled na pristigle prie i donosim odluku da prvi dio moje vlastite treba drastino preraditi. Stie poruka od Phila Farmera. Prije mjesec dana mi je poslao pismo, koje oito nikad nije stiglo, u kojem mi javlja da se povlai iz projekta. (Zaista nije stiglo.) Shvativi da me njegovo povlaenje tako kasno u igri donekle stavlja u kripac, on sad reorganizira svoje obaveze kako bi mi mogao poslati barem "neto". Naravno, bit e malo prekasno. Ja sam zahvalan, ali pomalo u panici. Lyn zavrava svoju priu i poinje likovati. Ja joj prijetim bacanjem svojeg pisaeg stroja u glavu. Opet zovu iz Acea. ele dodatne informacije za korice. Takoer ele iznati broj rijei. Ja im, to smirenije mogu, objanjavam kakva je situacija. Napol mojeg objanjavanja krepa telefon. Mama Bell popravlja moj telefon u rekordnom roku (postajem njihovom omiljenom muterijom), i ja uurbano zovem Marion kako bih je pitao o priblinom broju rijei u njenoj jo neposlanoj prii. Ona mi govori o pismu koje zacijelo nisam dobio. (Zaista nisam.) Ree mi da se mora povui iz projekta jer joj ostale obaveze ne ostavljaju dovoljno vremena za pisanje prie. Govori mi da prestanem sliniti i da kaem neto. Ja se pokuavam smiriti i objanjavam joj da bih zaista volio imati jednu njenu priu u knjizi. Objanjavam joj da doista trebam njenu priu. Spominjem daje njen lik na koricama knjige. Ona napominje kako potok suza to se izlijeva kroz slualicu prijeti da joj poplavi dnevnu sobu i pristaje barem pokuati nai vremena za pisanje prie... prije no to za dva tjedna otputuje u London. Mirnih ruku, ali drhtava uma, zovem Ace i traim Jima Baena. Objanjavam mu kako stvari stoje: u ruci imam est pria (da, konano sam zavrio svoju priu) i jo dvije su na putu... malo prekasno... moda. On kae kako e sa samo est pria knjiga biti prekratka.

eli najmanje jo jednu priu i moj esej o tome kako je zabavno bilo ureivati tu antologiju. Da suzbije moj histerini napad on predlae da naruim jednu rezervnu priu za sluaj da preostale dvije koje su na putu na stignu na vrijeme. Istiem da su do zadnjeg roka ostala samo jo dva tjedna. On zakljuuje da u tako ogranienom vremenu vjerojatno neu uspjeti dobiti priu od nekog od poznatih autora. Dopustit e mi da uzmem nekog nepoznatog, ali bolje bi mi bilo da pria bude dobra. Christine DeWees je ljubazna starica bijele kose koja vozi Harley i eli biti spisateljicom. Lynn i ja smo ve neko vrijeme ocijenjivali njene radove i konstantno je ohrabrivali da neke od njih poalje nekom izdavau. Dotad je to uspjeno odbijala, tvrdei kako bi je bilo sram svoje prie pokazati profesionalnom izdavau. Odluujem ubiti dvije muhe jednim udarcem. Svojim maksimalno razoruavajuim glasom vrste "nita ne moe poi krivo" ispriam joj svoju priu i dajem komplet pria koje ulaze u Lupeki Svijet. Tri sata kasnije zvoni moj telefon. Christini se strano svia lik Myrtis, vlasnice Kue Afrodizijaka, i spremna je napisati priu koja bi se vrtjela oko nje. Ja poinjem pristojno mucati i istiem da je Myrtis jedna od Marioninih likova i da se ona moda nee sloiti s tim da netko drugi pie priu o njenom liku. Christine se zagrcne od smijeha i kae mi da je ve sve dogovorila s Marion (ne pitajte me kako je dola do telefonskog broja!) i kako je sve ve "efervescentno". Dva dana kasnije donosi mi gotovu priu, a jo uvijek nisam stigao u rjeniku potraiti znaenje rijei "efervescentno". Sa sedam pria u ruci ja odluujem proglasiti "Lupeki Svijet I" gotovim i poinjem pisati svoj "zabavni zabavni" esej. Marionina i Philova pria mogu priekati drugu knjigu. Onda stie Marionina pria. Tako se dobro poklapa s Christininom da odluujem da ih obje stavim u prvu knjigu. Radije nego da izostavim neku od ostalih pria ja sastavljam knjigu koja sadri uvod, zemljovide, osam pria i esej, pakiram je u kutiju i aljem u New York. Finito prva knjiga! Tiskajte je! Cijeli je taj vihor od procesa ureivanja ovog monstruoznog djeteta bio tek nejasno nalik onome kako sam ga ja zamiljao. Ipak, pogledavi unatrag, uivao sam. Usprkos svim tim brigama i panikama, basnoslovnim telefonskim raunima i jo viim birtijakim, uivao sam u svakoj minuti. Zapravo jedva ekam slijedeu knjigu... a to je ono to me brine.

(Dodatak: TURISTIKI VODI ZA UTOITE)

UTOITE: TURISTIKA MEKA RANKANSKE CAREVINE Svake godine u Utoite se sjate deseci turista privueni priama o avanturama i uzbuenju koje se ire po svakom mranom kutku Carevine. Nikad ne zaale to su izabrali Utoite. Na je grad sve ono to se o njemu pria - i vie od toga! Mnogi posjetitelji ostanu zauvijek, a oni koji uspiju otii mogu posvjedoiti da se ivoti kojima se vraaju ine dosadnima u usporedbi s onime to su doivjeli u ovom osobenom gradu. Ako vi, kao trgovac, elite proiriti ili preseliti svoj posao u neki drugi grad razmotrite ivopisno Utoite. Gdje drugdje moete nai sve to na jednom mjestu? POSLOVNE MOGUNOSTI NEKRETNINE - Zemljite je u Utoitu jeftino! Svejedno biste li eljeli graditi u movarnim predjelima istono od grada ili zapadno, na rubu pustinje, nai ete velike parcele po cijenama tako niskim da neete odoljeti iskuenju. Ako elite lokaciju vie u sreditu grada trebate samo pitati. Veina vlasnika duana u Utoitu voljni su prodati zgradu, robu i osoblje za cijenu jednosmjernog putovanja iz grada. RADNA SNAGA - U Utoitu ne manjka radne snage. Otkrit ete da se veinu graana moe unajmiti te da su voljni uiniti sve za pravu cijenu. tovie, iroki raspon talenata i vjetina koji se nude u naem gradu gotovo je zapanjuju. Sposobnosti za koje nikad niste ni pomislili da bi mogle imati trinu vrijednost ovdje se slobodno prodaju i kupuju - a cijena je uvijek prihvatljiva! Za one koji preferiraju robovsku radnu snagu, izbor dostupan u Utoitu je raznovrstan i obilan. Bit ete iznenaeni, koliko i sami robovi, kupcima koji se pojavljuju na robovskoj trnici. Tamo, kao i svugdje u Utoitu, jeftino prou oni otra vida... ili otra maa. ROBA - Ako oklijevate radi zabaenosti lokacije grada - ne brinite. Sve to u Carevini ima ikakvu vrijednost prodaje se u Utoitu. Zapravo, ak i stvari za koje ste uli da se ne mogu kupiti nau se na tandovima i u duanima ovog nevjerojatnoga grada. Ne gubite vrijeme pitajui prodavaa kako je nabavio svoju robu. Budite sigurni da u Utoitu ni vas nitko nee pitati kako ste vi nabavili svoju. STIL IVOTA DRUTVENI IVOT - Kao to rekoe nai stari, ovjek ne moe ivjeti samo na kruhu. Shodno tome, graanin Rankanske Carevine treba druveni ivot da bi odrao ravnoteu u svojim poslovnim aktivnostima. U tome je Utoite nenadmaivo. esto se kae da je ak i svakodnevni ivot u Utoitu avantura bez premca. RELIGIJE - Za one koji bacaju oko na zagrobni ivot, religijska ponuda u danom podruju mora izdrati pomno ispitivanje. Pa, na grad takve eka raskriljenih ruku. U Utoitu je zastupljeno svako rankansko boanstvo i svaki kult, kao i mnogi za koje se slubeno ne zna nigdje drugdje u Carevini. Stari bogovi i zaboravljeni obredi cvatu rame uz rame s prihvatljivijim obiajima, time dodajui armu ovoga grada. Niti su nai hramovi rezervirani samo za pobone i prave vjernike. U veinu svetita dobrodoli su posjetitelji druge vjere, a mnoga doputaju - ak trae - da publika sudjeluje u njihovim zanimljivim domaim ritualima.

NONI IVOT - Za razliku od mnogih gradova u Carevini ije ulice opuste sa zalaskom sunca, Utoite nou tek poinje ivjeti. Zapravo, mnogi od njegovih stanovnika toliko vole noni ivot da ih se danju rijetko i moe vidjeti na njegovim ulicama. Koliko god konzervativan ili otkaen bio va ukus u zabavi, u sjenkama Utoita provest ete se kao nikad prije u ivotu. Naa Ulica Crvenih Lampaa sama nudi irok raspon zabave, od tihe elegancije Kue Ambrozija do bizarnijih zadovoljstava dostupnih u Kui Bieva. Ako vam je do razgledavanja sirotinjskog naina ivota ne morate ii dalje od vlastita praga. DRUTVENI STATUS - Budimo iskreni: svi se mi volimo osjeati superiornima u odnosu na druge. Pa, nigdje drugdje neete taj osjeaj superiornosti stei tako lako kao u Utoitu. Rankanski graanin srednjega imovnog stanja po Utoinim je mjerilima bogat ovjek i ovdje e se prema njemu i odnositi kao prema takvom. Svaki va pokret pratit e zavidne oi, a svaka vaa gesta ili obiaj privui e laskavu koliinu panje. ak i ako su po vaem miljenju vaa novana sredstva manje no primjerena, jo uvijek je lako osjeati se boljestojeim od prosjenog stanovnika Utoita - makar samo u moralnom smislu. Ma kako loe bilo vae miljenje o sebi, jamimo vam da ete u Utoitu nai nekoga u odnosu na koga se moete osjeati superiorno. RIJE-DVIJE O ZLOINU - Vjerojatno ste uli glasine o visokoj stopi kriminala u Utoitu. Priznajemo da smo u prolosti imali svoj dio problema, ali to je sad iza nas. Dovoljno je samo pogledati gomile ljudi koji se okupe kako bi gledali svakodnevna vjeanja i nabijanja na kolac da biste shvatili da je u Utoitu potivanje zakona i reda na vrhuncu. Drago nam je objaviti da, zahvaljujui anti-zloinakom programu novoga guvernera, prologodinja dnevna stopa prijavljenih zloina u Utoitu nije vea od one u duplo veim gradovima. ZAKLJUAK Utoite je prava prilika za nekoga tko misli na budunost. Sad je pravo vrijeme za akciju. Sad kad cijene vrtoglavo padaju, a privreda i ljudi su u depresiji. Gdje bolje uloiti svoj novac, svoju energiju i svoj ivot nego u ovaj grad budunosti koji rapidno raste? ak i nai najljui kritiari priznaju potencijal Utoita kad ga opisuju kao "grad u kojem ne moete ii nikamo nego gore!"

DODATAK

1980
Introduction ..Robert Asprin Spiders of the Purple Mage .......Philip Jos Farmer Goddess ..David Drake The Fruir of Enlibar ..Lynn Abbey The Dream of the Sorceress ..A.E. Van Vogt Vashanka's Minion .....Janet Morris Shadow's Pawn ....Andrew J Offutt To Guard the Guardians Robert Asprin Essay: The Lighter Side of Sanctuary ...Robert Asprin

Andrew J. Offutt PIJUN SJENKI

( Shadow's Pawn 1980 ) Bila je vie no privlana i hodala ponosno uzdignute glave, svjesna svoje enstvenosti. Narukvica na njenoj goloj ruci bljesne; inilo se kao da sjaji onim sjajem to ga bogovi uvaju za ispolirano novo zlato. Trebala bi koraati pod jarkim svjetlima to osvjetljavaju razigranu vodu fontane i pretvaraju kapi u milijun dijamanata, a kad se trak svjetla prelomi, i u ostale arene dragulje. Ovdje, pored trnice riba, nema fontana, a ovih nekoliko svjetala nisu bila jarka. Nije joj ovdje bilo mjesto. Glupo od nje to se tu nala, eui bez pratnje u ovaj kasni sat. Bijae to ludost. Glupost se plaa; ne isplati se. Ipak, tat koji ju je promatrao cijenio je glupost drugih. Isplati se; isplati se njemu. On je ivio na svojoj pameti i gluposti drugih. Spremao se na posao. ak i uz umanjenu cijenu koju e za nju dobjti od mjenjaa, ova narukvica oblika zmije dobro e ga nahraniti. Od nje bi mogao ivjeti - pa, vjerojatno mjesec dana, bez potrebe za ovakvim napornim uljanjem. Premda ona bijae od onih ena koje mukarci gledaju s poudom, tat je nije poelio. Nije je gledao na takav nain. Njegova pouda nije bila tjelesna. Tat u zasjedi nije bio silovatelj. On bijae poslovan ovjek. ak nije ni volio ubijati, a ionako je to rijetko morao. ena proe pored ulaza u ijoj je sjeni vrebao i nastavi po sjevernoj strani ulice. "Laku no, Praxy, i jo jednom ti hvala za sve to pivo," glasno e on nikome i zakorai na podnice to su oiviavale ulicu. Bio je deset koraka iza svog plijena. Dvanaest. "Sva srea da sam doao pjeice - noas nisam u stanju jahati konja!" etrnaest koraka. Pijano se smijui on krene za njom. Za plijenom. Dola je do ugla naputene ulice i skrenula prema sjeveru, u Ulicu Zadaha. etati po obje strane Serpentine! Doista bijae glupa. Ta krasna narukvica nije za takvu budalu koja je ne cijeni dovoljno, koja ne zna kako treba paziti na nju. im je zala iza ugla tat zakorai s plonika na nepoploenu ulicu, une kako bi zgrabio svoje cipele im ih je izuo, i potri. Zaustavi se na krianju i spusti cipele. Obuje ih. Pijano kimne paru koji je skrenuo iz Smrdljive Ulice - lampavcu i lampavici koji su na sebi imali odjeu vrijednu tri i "nakit" vrijedan etiri bakrenjaka. Zakorai na plonik, primjeujui da oni primjeuju samo jedno drugo. Krasno. Ulica Zadaha bijae prazna dokud mu je pogled dosezao. Nigdje nikoga. Osim plijena. "Aaah," zajei kao da ga neto boli. "Gospo," zazove, ne ba glasno. "Moja gospo?" Malo je frfljao, ali ne pretjerano. Pet koraka ispred njega, ona zastane i okrene se. "P-pomozzite," ree on, desnom se rukom drei za trbuh. Stvarno je bila preglupa da bude ovdje sama, u ovo vrijeme noi. Vratila se! Sva zabrinuta, a njegova se desna ruka pomakne malo ulijevo i izvue no plosnate otrice, dok mu se lijeva sklopi oko zgloba njene desne. Vrak noa dodirne vor njenog skupog, nebesko plavog pojasa. "Nemoj vrisnuti. Ovo je no za bacanje. Dobar sam u bacanju, ali ne volim ubijati. Osim kad moram, razumije? Sve to ja elim jest ta slatka mala zmija koju nosi oko ruke." "Oh!" Oi su joj se rairile i uvukla je trbuh kako bi izmakla vrhu desetak centimetara mutno-srebrnastog metala u obliku lista, koji je on drao uperen u nju. "To - to je bio dar..." "Ja u je i prihvatiti kao dar. O, pametna si ti, jako pametna to nisi pokuala vritati. Mrzim kad moram lijepim enama zabiti no u trbuh. Napravi nered, a i moglo bi ovaj dio grada dovesti na lo glas. Kad smo ve kod toga, mrzim i bacati im no u lea. Vjeruje mi?" Njen glas bijae visok i skiav: "Da".

"Dobro." On pusti njen zglob i prui ruku otvorena dlana. "Narukvicu. Nisam toliko nepristojan da bih takvu lijepu stvaricu strgnuo s lijepe ruke lijepe dame." Gledajui ga kao opinjena, ona zakorai unatrag. On zavrti no, uhvati ga za vrh. Lijevi mu dlan ostane ispruen, ekajui. Desna mu ruka nagne no u poloaj za bacanje i ona brzim pokretom skine narukvicu. Bolja je no to je mislio, shvati on uz odbljesak zelenog i zahvalnosti; inilo se da su oi zmije od topaza! Dobro, dopustit e joj da zadri svoj skupocjeni pojas. Nije mu bacila narukvicu, ve je polako spustila u njegov dlan. Divno tvrdo hladno zlato, velianstveno teko. Tek poneto zagrijano od topline ruke boje opaljene sienne. Divno, divno. Pogled joj skoi prema njegovoj ruci, a u oima bljesne strah kad je on zavrtio no kako bi ga uhvatio za drugi kraj obloen koom. Nije imao drak kako bi mu taj kraj ostao lagan u odnosu na teku otricu. "Vidi?" ree, ogolivi zube. "Nemam elje za tvojom krvi, razumije? Samo za ovom igrakicom." Narukvica je leala hladna u njegovu dlanu i kad se pomakla on instinktivno trgne rukom. Koliko god bio brz, bio je samo ovjek, a ne zmija u napadu; narukvica se odjednom pretvori u ivu zmiju, zarine zube u mesnati dio njegove ruke, u unutarnji dio njegova palca. vrsto se drala, a boljelo je. O, kako je boljelo. Lupeov osmjeh izblijedi s bolnim povikom. A ona se smijeila pa, ak i kad je osjetio uas u sebi, on podigne no kako bi ga zabio u tu prljavu kuku koja ga je uhvatila u zamku. Tojest, pokuao je podii no, pokuao je stresti rukom za koju se zmija drala. Nije uspio. Gotovo trenutno, ugriz te neprirodne zmije okameni svaku kost i to malo hrskavice u njegovu tijelu i, ukoen, lupe Gath padne mrtav. Jo uvijek se smijeei, njegova rtva une kako bi podigla svoje vlasnitvo. Drtala je od uzbuenja. Sklizne hladnu tvrdu narukvicu od zlata oko zgloba. Zmijine se oi, ti tvrdi hladni dragulji, zaiskre. I drhtaj porode cijelim eninim tijelom. Oi joj zasjaje i bijesnu. "Oooohh," protenje uz drhtaj, sva ustreptala od uzbuenja i ugode. "Vrijedi svaki srebrnjak koji sam za nju platila, ova slatka stvarica iz tog slatkog duana. Doista mi je drago to je uniten. Mi koji smo kupili ova oruja bogova tako smo jedinstveni." Drtala je od ushienja, a srce joj lupalo od uzbuenja izazvana suoavanjem s opasnou i izvrenim umorstvom, i ona pone gladiti narukvicu kao da miluje ljubavnika. Otila je kui ponosno uzdignute glave i jo uvijek uzbuena, i nije bila nimalo sretna kad se njen mu razgalamio to je zakasnila i uhvatio je za lijevi zglob. Oi su mu zasjale, ukoio se i pao mrtav. Nije bila nimalo sretna. Namjeravala je ubijati samo strance, radi zabave, samo one koji su to zasluili. Negdje, zasigurno, bog Vashanka se nasmijeio. * * * "Cijeli je prokleti grad u zbrci i vrvi poput razruena mravinjaka i mislim da ti ima svoje prste u tome," ree tamnoputi mladi mukarac. (Ili mladac? Ulino-lukav i tvrd, i zasjenjena pogleda, i s vie noeva no to kurtizana ima nakita. Kose crnje od crnog i oiju gotovo takvih iznad nosa gotovo nalik kljunu ptice grabljivice.) "Prokleti grad, zaista," ree svijetliji, zbunjujue visok ovjek, koji bijae stariji ali ne star, i gotovo se nasmijei. "Ne zna koliko si blizu istini, Sjenosmue." Oko njih, u ugljeno sivoj polutami, niti je itko uo njih, niti su oni mogli uti druge. Na ovom je mjestu trik i bio u tome da te drugi ne uju. Valjalo je govoriti tie od svih drugih. Loa gostionica na loem glasu u loem dijelu nitavnog grada, gostionica zvana Nepristojni Jednorog bijae nevjerojatno tiho mjesto. "Zovi me jednostavno Hanse i prestani se ponaati tako zagonetno i oinski," ree tamnoputi mladi. "Ne traim oca. Imao sam jednog - tako kau. Onda sam imao Gvaljina Kletvo-kletnika. Gvaljin me nauio svemu to znam - svemu to je znao."

Drugi ga je uo; 'oinski' je znailo 'pokroviteljski' i bljesak ega u tvrdokocu zvanom Sjenosmuk. Kompleksi do neba. Taj drugi se nije nasmijeio. Kako da Hanseu kae koliko je raznih Hansea upoznao tijekom svih tih godina? "Sluaj. Jedne noi, prije nekog vremena, ubio sam dva ovjeka." Hanse nije stiao glas za ovu izjavu-ne-priznanje; cijelo mu je vrijeme bio tih. Sjenka glasa. "Ne ovjeka, Hanse. Dvije plavomaske. Dva Jubalova huligana. Teko da se mogu nazvati ljudima." "Bili su ljudi, Tempuse. Svi su oni ljudi. ak i Hanse je ovjek, ak i Kadaki - Princ Guverner." "Kitica." "Ja ga tako ne zovem," ree Hanse ozbiljno. Onda nastavi, "Ti si taj za kojeg nisam siguran, Tempuse. Jesi li ti ovjek?" "ovjek sam," ree Tempus s uzdahom koji je, inilo se, nosio teinu desetljea i desetljea. "Veeras sam te zamolio da me zove Thales. Hajde, Hanse. Ubio si dvojicu pomaui mi. Usput, jesi li mi doista pomagao? Ili si se te noi motao oko mog konja ne bi li se dokopao malo krrfa?" "Ne uzimam drogu, a alkohol rijetko." "Nisam te to pitao," ree Tempus, ni ne trudei se da to opovrgne. Tamne oi sretnu Tempusov pogled, a to ga se dojmilo. "Da. Zato sam bio tamo, TThales. Zato 'Thales'?" "Kad ve u zadnje vrijeme sve vrvi bogovima, zato ne 'Thales'? Hvala ti, Hanse, cijenim tvoje potenje. Moemo..." "Potenje?" Mukarac, jednom davno dobro graen a sad s trbuinom i iznad i ispod irokog remena, proe pored njihova malog okruglog stola. "Jesam li uo neto o Hanseovom potenju? Hanse poten?" Njegov smijeh bijae kombinacija usiljenog i prirodnog. Vitki mladac zvan Sjenosmuk ne pomakne nijedan dio tijela osim glave. "Kako bi ti se sviala jedna rupa nasred trbuine da ti izae sav taj vrui zrak, Abohorre?" "Kako bi ti se svialo tree oko, Abohorre?" ree Hanseov kompanjon za stolom. Abohorr odvue svoju trbuinu negdje drugdje, mrmljajui sebi u bradu - i urei. Obje Hanseove mrave ruke ostadoe na stolu. "Zna ga, Thales?" "Ne." "uo si me kako izgovaram njegovo ime i ponovio ga." "Da." "Otrouman si, Thales. Previe... pametan." Hanse udari po stolu. "U zadnje vrijeme sreem previe otroumnih ljudi. Otrih poput..." "Noeva," ree Tempus, dovravajui alopojku vrlo vrlo otroumna mladog mukarca. "Spomenuo si kako si ekao da izaem iz te kue-ne-doma, Hanse, jer si znao da imam drogu, a onda su Jubalove siledije napale mene - a ti si sredio dvojicu." "Da, spomenuo sam to." Hanse je razvio naoko iskreno zanimanje za svoj smeenarandasti saraprinski vr. "Koliko si ljudi ti ubio, Thales?" "O, bogovi. Ne pitaj." "Mnogo." "Mnogo, da." "A na tebi ni oiljka." Tempus je izgledao kao da ga ta primjedba boli. "Na meni ni oiljka," ree svojim velikim akama na stolu. I onako osunane jo uvijek su bile svijetlije od Sjenosmukovih. Na iznenadnu pomisao on podigne pogled, a na njegovu licu bljesne izraz nevjerice i nenadana otkria. "Hanse? Te si mi noi spasio ivot. I ja tebi - ali oni su od poetka slijedili mene. Koliko si ljudi ti dosad ubio?" Hanse pogleda ustranu. Kose poput gavrana, nosa poput kljuna mladog jastreba. Profila kao izrezanog runom sjekirom otrijom od brijaeve britve, sve same ravnine i uglovi. S parom oniksa umjesto oiju, pogleda jednako tvrdog. Izbjegavanje pogleda nije bio njegov obiaj i Tempus je to znao. Tempus je djelovao iz palae i imao pristup povjerljivim dokumentima, jednog od kojih ak ni sam Princ-Guverner nije nikad vidio. Ni nee, jer vie

ne postoji. Takoer, Tempus je i prije imao posla s ovim smukom iz Nizvjetra i sjenki. Razlog njegovu prisustvu ovdje u ovoj polumranoj gostionici ljudskog otpada bijae to to e opet imati posla s njim. Hanse, gledajui ustranu, ree, "Da nisi nikome rekao." Tempus je znao to treba rei. "Ne vrijeaj me." Hanse kimne pokretom kraim od debljine bilo kojeg od njegovih noeva. (Je li ih bilo pet, ili je zaista nosio estoga oko jednog od svojih bedara? Tempus je sumnjao u to, vezica bi spadala.) Hanse konano odgovori na pitanje. "Dvojicu." Dvojicu. Tempus kimne, uzdahnuvi, naginjui se natrag na svojoj klupi onoliko koliko si je to njegova vrst vojnika mogla dopustiti. Kvragu. Tko bi si to pomislio? S obzirom na reputaciju koju je imao ovaj tamnoputi, ozbiljni mladi pred kojim su strepili (drugi, ne ovjek koji se trenutno odazivao na ime Tempus), klinac koji je nesumnjivo vjerovao da se uzdigao visoko iznad dna s kojeg je potekao. Tempus je znao da je ranio jednoga ili dvojicu, pa je pretpostavio i ostalo. A sad mu je Sjenosmuk rekao da nikad prije nije nikoga ubio! To je, od nekog poput njega, bilo teko priznanje. Okaljao je ruke krvlju zbog mene, razmiljao je Tempus, a za tom je umornom milju dola druga: Pa, nije on prvi. I ja sam jednom imao svoju prvu dvojicu. Pitam se tko su bili, igdje? (Ali znao je, znao je. Takvo neto ovjek ne zaboravlja. Tempus bijae stariji no to je itko mislio, ali ne toliko star i umoran od svijeta koliko je on sam mislio, ili koliko je mislio da misli.) Sad je poelio ispruiti ruku i dotaknuti ovog mnogo mlaeg drugog. Naravno da to nije uinio. Ree, "Kako se osjea radi toga?" Hanse pogleda ravno u njega. Nakon nekog vremena slegne ramenima. "Da," uzdahne Tempus, kimajui glavom. Iskapi svoju au. Podigne desnu ruku i pogleda prema anku. Gostioniar kimne. Iako nije ni pogledao ovjeka za ankom, Tempus spusti ruku i okrene se Hanseu. "Razumijem," ree. "Pitam se. Ne tako davno rekao sam Princu da je ubijanje posao vladara, a ne lupea. A sad sam i ja ubio." "Kakva divna stvar za rei nekome kraljevskog porijekla! elio bih da sad nisi toliko ozbiljan, tako da se mogu glasno nasmijati. Ne oekuj od mene utjene rijei, prijatelju moj. Takve se stvari dogaaju. Nisam traio tvoju pomo - niti sam traio da me eka u zasjedi. To vie nee uiniti." "Ne na takav nain, ne." Hanse se zavali unatrag dok je kako-se-ve-zove (zvali su ga Jednopalac) sputao dva friko napunjena vra pred njih. Niti je uzeo prazne, niti ekao da mu plate. "Mislim da je sve poelo kad je Bourne... umro, a ti doao u Lupeki Svijet." "Lupeki Svijet?" Ponovo to slijeganje ramenima gotovo kao da mu je neugodno. "Tako mi nazivamo Utoite. Neki od nas. Sad je cijeli grad u zbrci i ja mislim da ti ima veze s tim." "Mislim da si to ve rekao." "Skrenuo si temu, Thales. Taj hram ili duan ili to je to ve bilo - sruio se? eruptirao, poput vulkana? Neto tako. Onda je Princ..." "Ti ga doista potuje, zar ne?" "Ali ne radim za njega," istakne Hanse; Tempus jest. "On je zaplijenio, ili pokuao zaplijeniti, to... oruje bogova?..., koje su tamo prodavali. Vragodlaci sad tjeraju ljude da im prodaju stvari koje su tamo kupili - inae...! Stvari! Novi se bogatai pojavljuju u gradu, jer su neke od tih stvari bile ukradene i sad ih Vragodlaci kupuju od lopova. Ljudi se smiju pojavi novog mjenjaa: palae!" Mjenja, znao je Tempus, znai suuesnik-pomaga u ovom - gradu? O, moj boe Vashanka - ovo? Grad?! "Dva broda ue tamo u luci," nastavi Hanse, "s maksimalnim osiguranjem. Znam da na njih utovaruju te Stvari, to mrano arobno oruje. to dalje? Na otvoreno more pa na dno?"

"To je najbolje mjesto za njih," ree Tempus polako vrtei svoj glaziram zemljani vr. Ovaj bijae iscrtan runim utim valovitim uzorkom. "Vjeruj mi. U tim napravama lei prevelika mo." "U meuvremenu ih se neki 'utjerivai' iz arobnjakog ceha pokuavaju dokopati." Tempus je to znao. Trojica od tih su eliminirani u posljednjih dvadeset sati, osim ako veeras lokalni straari ili Vragodlaci nisu maknuli jo kojega. "Sindikati e pokuati zatititi svoje lanove, da. Bez obzira na sve. Sindikat je bezumna ivina." "Platio si me masno - poteno, da ti pribavim te dijamantne tapolike stvari koje je ona ena nosila u kosi. Jesam, a ona ih opet ima. Ti si joj ih vratio." Cime. Cimini dijamantni tapii i njenoj divnoj, divnoj bogatoj kosi. "Da. Jesam li?" "Jesi. A u Utoitu se dogaaju udne stvari. To to su one plavomaske upotrijebile protiv tebe i mene bile su te arobnjake stvari. Prole je noi jedan bijedni tat pokuao nekoj eni ukrasti narukvicu, tamo dolje u - nije vano gdje. Ona nije ni trebala biti tamo. Narukvica se pretvorila u zmiju i ubila ga. Ne znam to mu je uinila. Znam samo da je mrtav, a kau da tei dvaput vie nego kad je bio iv." "Okamenila mu je kosti. Jutros smo je zaplijenili. A kad se u Utoitu nisu dogaale udne stvari, prijatelju moj?" "Ve si me dvaput tako nazvao." Hanseove su rijei imale prizvuk optube. "Doista jesam. Onda zacijelo tako i mislim." Hanseu postane vidljivo neugodno. "Ja sam Hanse. Ja sam bio... egrt Gvaljina Kletvokletnika. Princ Kitica ga je objesio. Ja sam Sjenosmuk. Ja sam provalio u palau i zbog mene je jedan Vragodlak mrtav. Ja nemam prijatelja." I omakne ti se pa ga zove 'Kitica' kad se sjeti svog pogubljenog mentora, je li? Ne trai oca, ha? Zar ne zna da ga trae svi i da ja svoga imam u Vashanki? O Hanse kako bi ti elio biti zagonetan i tako hladnokrvan - a proziran si poput vode to pada s neba! Tempus mahne rukom. "Potedi me toga. Jednostavno mi reci neka ti ne budem prijatelj. Neka te ne zovem prijateljem." Na njih se, poput pokrova, spusti tiina, a iz Hanseovih je oiju gledalo neto golo. Kad je shvatio da je vrijeme da prekine tu tiinu bilo je ve prekasno. Ta je tiina Tempusu dala odgovor. "Da," ree Tempus, obzirno-pametno mijenjajui temu. "Ono o emu stari kako-seono-zove Bakljonoa blebee je istina. Vashanka je doao i zatraio svoje pravo na Utoite. Palaa je sad oznaena Njegovim imenom. Sam Ilsov hram lei u ruevinama. Vashanka je stvorio prodavaonicu s orujem, iz niega, i... " "Bog-sitniar?" "Ni ja ne mislim da mu je taktika bogznato," ree Tempus, nadajui se da ga je Vashanka uo, i istovremeno primjeujui koliko je mladi dobar u izrugivanju. "A prodavaonica je unitila maga kojeg je guverner doveo da se suprotstavi Vashanki. Njemu se ne valja suprotstavljati." Hanse pogleda lijevo pa desno. "Reci takvo neto jo jednom ili dvaput u Utoitu, prijatelju moj, i tvoje e tijelo oplakivati gubitak svoje glave." Plavokosi gaje gledao. "'Vjeruje li u to?" Hanse ne odgovori, oslukujui bujicu drugih razgovora u gostionici. Bujicu nemirnu poput provalnika na daski prozora i razgovore jednako skrovite i mrane. Ponovno se iskljui iz bujice, a ipak ostavi u njoj. Stiha. "A koliko je tih Stvari po tvom miljenju jo u opticaju?" "Previe. Dvije ili etiri? Zna da je na posao da ih pribavimo." "Na?" "Nas Vragodlaka." "Tko je tvoj bradati prijatelj, Hanse?" Vlasnik glasa stajao je pored stola, tek neto stariji od Hansea i jednako prepotentan. Stariji samo po godinama; te mu godine nisu koristile i nikad nee biti to to je Hanse. Samosvjesno je nosio samosvjesnu usku crnu odjeu. Oh, brilijantan tat! Nenametljiv k'o tucanje.

Hanse je buljio u Tempusa ruiaste, osunane puti, s kosom boje meda i zlata, dugih nogu, i obrijanog glatko poput hlaa od jelenje koe. Hanse nije skidao pogled svojih tamnih oiju s Vragodlaka, dok je njegova tamna ruka sunula i sklopila se oko (u crno omotanog) zgloba drugog mladia. "to bi ti rekao kakve mu je boje brada, Athavule?" Athavul pomakne ruku i otkrije da je ne moe osloboditi. Njegova ga arogancija i maska prepotentne samouvjerenosti napuste bre no to uliarka naputa muteriju bez novaca. Tempus prepozna Athavulov hihot; nervoza i prijetvornost. Tempus ga je uo ve tisuu puta. U emu je bila razlika? On je razmiljao o vremenosti, dok je ovaj klinac Athavul pokuavao dobiti na vremenu. "Slabi ti vid, Sjenosmue? Ili misli da slabi moj vid, pa iskuava i mene i njega?" Uz otar i kratak smijeh, i udarac drugom rukom po prsima, Athavul ree, "Crna kao ovo. Crna kao ovo!" Pljesne po svojim crnim konim hlaama - samosvjesno. Tempus, nagnut lagano naprijed, s laktovima na stoliu, povijenih irokih maevalakih ramena, nastavi gledati ravno u Hansea. U Hanseove oi. Lice mu je imalo otvoren izraz jer ga je on takvim uinio. Bez brade. "Iste boje kao i njegova kosa?" upita Hanse, a glas mu zazvui krhko poput stare koe. Oi su mu svjetlucale. Athavul proguta slinu. "Kosa..." Proguta jo jednom, gledajui as Hansea, as Tempusa. "Ah... on je tvoj, ah, prijatelj, Hanse. Pusti me na miru, hoe li? Ti ga zezaj zbog njegove... glave ako hoe, ali ja neu. ao mi je to sam zastao i pokuao biti pristojan." Ne skidajui pogled s Hansea Tempus ree, "Nema veze, Athavule. Zovem se Thales i nisam osjetljiv. elav sam ve godinama." Hanse je buljio u Tempusa, plavokosog Tempusa. Stisak njegove ruke popusti. Athavul istrgne svoju ruku tako brzo da se udari u (gotovo nepostojei) trbuh. Nije se ni pokuavao graciozno udaljiti; uputivi Hanseu mrk pogled, on se izgubi, uvrijeeno tiho. "Lijepo izvedeno," ree Tempus, pokazujui zube. "Ne smijei mi se, strane. Kako izgleda?" "Tono onako kako me vidi, Hanse. Tono tako." "A... to je on vidio?" Pokret Hanseove ruke bijae jednako ukoen kao to je on sam postao. "to oni vide kako razgovara s Hanseom?" "Rekao ti je." "Crna brada, bez kose." Plavokosi, glatko obrijani Tempus kimne. Nijedan od njih nije skidao pogled s onog drugog. "to jo?" "Je li to vano? Ja radim za osobu koju obojica poznajemo. Ja sam ono to vi zovete Vragodlakom. Nisam mogao ovamo doi u tom obliju! Sumnjam da bi itko ostao u ovoj prostoriji da jesam. Ve sam bio ovdje kad si ti doao, sjea se? ekajui te. Bio si previe hladnokrvan da bi pitao oito pitanje." "Mene zovu izrodom sjenki," ree Hanse tiho, polako, priguenim glasom. Nagnuo se natrag kao da eli dodati jo par centimetara izmeu sebe i visokog ovjeka. "Ti jesi samo prokleta sjenka!" "Odgovaramo jedan drugome. Potrebna mi je tvoja pomo, Sjenosmue." Hanse ree, vrlo razgovjetno, "Drek." Ustajui od stola, nastavi, "Pjevaj za nju. Plei na ulicama za nju." Okrene se od njega, a onda natrag njemu kako bi dodao, "Naravno, ti plaa, elavko," a onda se izgubi. Vani, on pogleda uz vijugavu "ulicu" zvanu Serpentina i niz nju, skrene desno kako bi napravio par koraka prema sjeveru. Automatski prekorai slomljenu dasku na ploniku. Baci pogled u uvueno dvorite koje je bilo preiroko i preplitko da bi bilo opasno, bar ne jo nekoliko sati. itelji Labirinta zvali su ga naizmjence Poljski zahod, Krpeljovo Rigalite, ili, neozbiljnije, Sigurna luka. Po zailjenom repu kratkog plata ovjeka u toj trostranoj kutiji, Hanse prepozna Pokera Cadita. Po mokrim zvucima mogao je pertpostaviti to Poker radi. ovjek s dvobojnom bradicom zirne oko sebe.

"Ui, Sjenosmue. Nema jo puno mjesta." "Traim Athavula. Rekao je da ima drogu i da mu se mogu pridruiti." Sjenosmuku laganje bijae lako; dolazilo je gotovo instinktivno. "Ne ljuti se na njega?" Poker spusti rub svoje tunike i okrene se od flekava stranjeg zida. "Ne, ne, nita takvoga." "Otiao je prema jugu. Skrenuo u Gizdavu Stazu." "Hvala, Pokeru. U Jednorogu sjedi elavac s velikom bradom. Nagovori ga da ti plati pie. Reci da sam ja rekao." "Ah. Tvoj neprijatelj, Hansiu?" "Tono." Hanse se okrene i napravi nekoliko koraka sjeverno prema Ravnoj, okrenut leima prema Gizdavom putiu (koji je vodio u dvostrani dio oblika slova L ijeg se pravog imena nitko vie nije sjeao. Rijetko su se otvarala vrata na tom dijelu i tamo je vladala tama crnja od arobnjakova srca. Osjeao se stalan kiseo zadah i obino su taj dio nazivali Aleja Bljuvotine.) Kad Poker kae da je vrijeme sunano, podigni ovratanik plata da se obrani od kie. Kad poker kae desno, idi lijevo. Hanse skrene lijevo kroz Uzmak udnog Birta, zakrenuvi za ugao nastambe u vlasnitvu Furtwana, trgovca puevima od kojih se rade boje za tkaninu, koji ivi daleko na istonoj strani grada, daleko od uvjeta koje prua ovakva zgrada s jeftinim stanovima. Hanse nestane u zagrljaju svog pravog prijatelja, svog doma - sjenki. Vidio je dobro sad u mraku, jer je, hodajui Ravnom ulicom, oi drao gotovo zatvorene. Tama se produbljivala sa svakim njegovim kliuim korakom prema zapadu. Zauo je udan tapkajui zvuk dok je prolazio pored Krivo-smjernog parka. to je za ime - slijepac? Hanse se nasmijei - zatvorenih usta kako mu u ovom mraku ne bi bljesnuli zubi. Ovo bijae divno mjesto za slijepca! Oni su u tri etvrtine Labirinta mogli "vidjeti" vie od onih s normalnim vidom. Nastavi prema kratkoj uliici zvanoj Koarska, oslukujui buku iz Slyeve gostionice. Onda, tamo na otvorenom, zauje Athavulov glas. "Oprostite, draga gospo, ali ako mi ne pruite svoju ogrlicu i novanik, smjestit u vam ovu strijelu u desnu sisu." Hanse se primakne blie trostrukom "uglu" gdje se Koarska na neki nain kriala s Uzmakom udnog Birta i istovremeno dodirivala juni zavoj Serpentine. Kau da su ulice u Labirintu zacrtale dvije zaljubljene zmije napuene krrfom. Hanse zau odgovor Athavulove rtve: "Ti nema strijelu, ljigave, ali vidi to ja imam!" Vrisak glasa koji je jedva prepoznao kao Athavulov nakostrijei dlake na Hanseovu vratu i najei mu kou na leima. On razmotri mogunost da stane kao ukopan. Razmotri razumnu mogunost da se okrene i pobjegne. Znatielja ga je hukala da se primakne dva koraka blie i proviri iza ugla. Znatielja pobijedi. Do vremena kad je on pogledao iza ugla Athavul je ve slinio i cendrao. Netko ga u dugom platu boje crvene gline, dignute kapuljae, zaobie i Hanseu se uini da je uo smijeh. Slinei, molei, blebeui u uasno oitom strahu - od ega? - Athavul padne na koljena. Plat je zamicao niz Koarsku prema Ulici Zadaha i Hanse teko proguta slinu. U ruci mu se ve stvorio no - nije ga bacio. Primakao se jo nekoliko koraka da bi vidio kamo e plat skrenuti. Desno. Hanse na tren ugleda bijeli tap. Ali nain na koji je osoba pod tim platom hodala govorio je da nije slijepa. Niti je to bila bilo koja krupna ena. Hanse spremi no i krene prema Athavulu. "Ne! Molim vas, moohoholiim!" Kleei na koljenima, Ath je moleivo sklopio ruke. Oi mu bijahu rairene i staklaste od straha. Znoj i suze tekli su mu niz lice takvim mlazom da e uskoro zacijelo imati mrlje od soli na svojoj crnoj jakni. Tresao se poput rublja to se sui na vjetru, a lice mu bijae bijelo poput vapna. Hanse je mirno stajao. Buljio. "Koji ti je vrag, Ath? Neu ti nita, ti izbjeglico iz kanalizacije! Athavule! Koji ti je vrag?" "O molim moohoholim ne ne oh ohh ohohohoneone-o-o..."

Athavul padne na koljena i jo uvijek sklopljene ruke, mrave guzice u zraku. Njegovo se drhtanje pojaa na ono pretuena, izgladnjela psa. Takva bi ivotinja u Hanseu izazvala samilost, ali ovo s Athavulom bijae nevjerojatno. Hanse ga poeli ritnuti nogom. Postane svjestan da nekoliko ljudi izviruje iz rupage zvane Slyeva gostionica iako je Sly jo prije dvije godine umro od vodene bolesti. "Ath? Je li te povrijedila? Hej! Ti, malo devino govno - to ti je uinila?" Na ljutit, zahtjevan zvuk Hanseova glasa Athavul obgrli tijelo rukama. Glasno plaui on se otkotrlja do zida. Ostavio je male mrlje od suza i sline i lokvicu mokrae. Hanse s mukom proguta slinu. Coprarije. Taj prokleti Enas Y - ne, ovo nije njegov nain. Ath bijae totatno prestravljen. Hanse ga je oduvijek smatrao vrstim poput vrapeve jetre ili pilee juhice, s ptijim jajima meu nogama. Ali ovo - ak ni ova glupa guzica ne bi mogla biti ovako uasno prestravljena bez nekog natprirodnog razloga. I samo gledati ga bijae stravino. Hanse osjeti neodoljivu elju da ga udari ili probode samo da ga uutka, a to bijae strano. Baci pogled prema trideset i jednom komadu konopca (svaki s trideset i jednim vorom) koji su visjeli na ulazu u Slyevu gostionicu. Ugleda sedam izbuljenih onih jabuica, est prstiju i nekoliko rasparenih nogu. ak i ovdje u Labirintu ovakva je buka privlaila panju... ali ljudi su imali dovoljno soli u glavi da ne istre kako bi vidjeli to se dogaa. "BLAAAH!" povie Hanse, kreveljei lice i zaprijetivi akom prema vratima. Onda protri pored stenjueg, plaueg Athavula. Na uglu, pogleda uz Smrdljivu ulicu prema Ravnoj i bijae siguran da je vidio cinober crveni plat. Gotovo ljubiast s ove udaljenosti. Da. Prelazi preko Ravne, prema sjeveru, pored koarskih koliba, gotovo do krianja s Ulicom Zvanom Skliska. Nekoliko je ljudi hodalo Smrdljivom u Hanseovu pravcu. Jedan, koji je hodao sam, nosio je lampa. Svih est prolaznika - tri, jedan i dva - prou pored njega i nastave u suprotnom smjeru. Nitko ga od njih nije vidio iako se Hanse urio. uo je dvoje kako razgovaraju o zakukuljenoj slijepoj eni s bijelim tapom. Prijee preko dobro osvijetljene Ravne ulice ba kad je crveni plat doao do mjesta zvanog Bludniino krianje. Proe pored malog Thebinog "hrama" i nekoliko duana da bi zastao pred ulazom u siian Hram Djevianske Eshi - malo ih je u to vjerovalo - i ugleda kako plat skree ulijevo. Prema sjeverozapadu. ena, doista. Zaputivi se prema poljoprivrednoj trnici? Ili jednoj od nastambi nasuprot nje? Prema Ulici Crvenih Lampaa? ena koja se pretvara da je slijepa i koja je bacila aroliju straha kakvu nikad dosad nisam vidio na Athavula. Morao je ii za njom. Nije mogao da je ne slijedi. Nije ga tjerala samo znatielja. Da, elio je znati identitet ene s takvom napravom. A bijae tu i mogunost da si pribavi taj tako koristan tap. Bijel, podsjeao je na tap slijepaca. Obojen, mogao bi biti vrlo elegantan tap od...Sjenosmuka. Ili nekoga s oteenim novanikom tko bi ga mogao korisno upotrijebiti protiv Hanseovih kompanjona lupea. On je pazio sam na sebe, mogu i oni. Hanse je prestane slijediti. Krene joj presresti put, a to je, ovako brzo i sigurna koraka, moglo samo dijete iz ovog susjedstva koje je raslo bez nadzora. Protri pored Skliske - sakrivi se pod vratnice smokvarevih vrata dok su prolazila dvojica redarstvenika - a onda protri kroz dva prazna zajednika stranja dvorita puna pseeg izmeta, pa pored poljskog zahoda, oko debela stabla, zatim dvije klaonice i kroz dvije ivice - jedna od njih bodljikava, koja nije obraala panju na psovke upuene njoj iz usta sjenke neujna koraka - pa preko trijema i okolo bave za kinicu, preskoivi zaspalu crnu maku koja se bunila bunije nego dva psa koja je prije toga probudio - jedan je jo uvijek vano lajao, sav napuhan i nevoljan prestati - pa preko drugog trijema ("Jesi li to ti, Dadisha? Gdje si bio?"), kroz neiju tunjavu i - dug skok! - preko hrpe gnojiva, pa pored dvoje ljubavnika ("to je to bilo, Wrenny?"), prevrnutog vanjskog zahoda, bave za kinicu, krave privezane za kola ispod kojih se provukao ni ne usporivi, te jo tri zgrade. Jedan od ljubavnika i jedan od pasa uhvatili su kratak pogled na treu sjenku. Nitko drugi. Krava se moda pitala to je to bilo.

Kleei na jednom koljenu pored gustog bobiastog grma na dalekom kraju Trnice, on pogleda na dugi ravni dio dobro odravane ulice koja je prolazila s druge strane trnice. Nije bio zadihan. Zakukuljeni plat s bijelim tapom ba je ulazio na ovu stranu duge, duge poljoprivredne trnice. Hanse nabora obraze u osmjeh. Oh kako je pametan, kako brz! Stigao je na vrijeme da... ...da vidi kako su se iz ponono crnih sjenki na uglu zgrade stvorila dvojica s kapuljaama, ali bez plateva. Jedan skoi kako bi je uhvatio straga, dok joj je njegov kompanjon prilazio sprijeda, bez ikakva vidljivog oruja. Obojica spremni strgnuti sve vrijedno to je imala i pobjei. Njena reakcija iznenadi Hansea; bacila se ustranu i gurnula lupea ispred sebe vrhom tapa .Gurnula; nije ga udarila uli ubola bijelim tapom. Lupe istog trena padne na koljena, tresui se, slinei, molei. Poput leptira to se u oluji pokuava odrati na granici. Ili... Athavula. Brzo - ne brzinom profesionalca, ali brzo za nekoga tko to nije, primijeti Hanse (u pokretu) - ona se okrene lupeu iza sebe. On se brzo sagne i tap prozuji iznad njegove glave, dok je njegov suuesnik blebetao i cvilio u kukavnom strahu. Lupe nije ostajao najednom mjestu. (Nije ni Hanse.) Zakukuljeni se ovjek izdie iz unja i desnica mu sune kako bi udarila njen zglob, dok je druga aka poletjela prema njenom trbuhu. Ta aka, ili neto u njoj, bljesne na mjeseini. To srebrnasto neto zabije se u nju i ona pone isputati grlene grgljave zvukove; dok je padala bijeli tap sklizne iz njene ruke. On ga zgrabi. To nije bilo ba pametno, ali njegova se aka sklopi oko drka tapa bez ikakva efekta. Udarao ju je nogom, silovito, bijesno - moda je osjetila, onako priklana, moda nije i vikao na svog suuesnika. Taj drugi se, na koljenima, ponaao poput Athavula kad je Hanse vikao na njega. Pao je na stranu i otkotrljao se, sklupavi se u fetalni poloaj, plaui i cvilei za pomo. Ubojica ispljune par psovki i okrene se natrga svojoj rtvi. Ona se trzala, umirui. Razgrnuvi crveni plat, tat strgne njenu ogrlicu i srebrne karike s njenih uiju i povue novanik privren za njen pojas. Nije ga mogao odvojiti. Raspori ga znalakim pokretom. Uspravivi se on pogleda u svim smjerovima, ree neto svom partneru - koji se kotrljao u fetalnom poloaju, cendrajui. "Nek' te, onda, Theba uzme," ree tat i otri. Natrag u sjenke zgrade na zapadnom uglu trnice, gdje mu jedna druga sjenka podmetne nogu. Dok je padao, lakat se spusti na njegov vrat. "elim to to ima, ti ubilako kopile," ree sjenka od glasa iz sjenki dok se lupe pokuavao okrenuti. "Tvoja vrsta dovodi lupee na zao glas." "Evo ti ga onda!" Pali ovjek zabije bijeli tap u sjenkino bedro dok se naginjala nad njim. Istog trena, Hansea obuzme strah. Zgrabi ga, obuhvati, zaposjedne. Strah koji tjera na povraanje, strah od kojeg se stisne eludac. Pazuha mu se preplave, a sfinkter se pone stiskati. Za razliku od rtava koje je vidio, on bijae u tami i on bijae Sjenosmuk. Nije pao na koljena. Pobjegne, oajniki uplaen, slinei, drei se za trbuh, blebeui. Suze su ga zaslijepljivale, ali ionako je bio u tami. Posrui, plaui, uasno i opsceno uplaen i cijelo vrijeme svjestan, to bijae jo stranije, da nema razloga za takav strah, da je ovo magija; najponiavajuija arolija koju moe baciti na ovjeka. uvi kako se ubojica smije, Hanse pokua potrati bre. Nadajui se da ga ga tat nee slijediti. Da nee vikati na nj. Reati opake stvari. To ne bi mogao podnijeti. I nije bilo tako. Tat koji je ubio bez predumiljaja smijao se, ali i on je bio uplaeni zabrinut. Pobjegao je u drugom smjeru. Hanse nastavi posrtati-cviljeti-teturati. Instinkt nije nestao, ve se pojaao; stisnuo se uz sjenke kao to se uplaeno dijete stie uz majku. Ali isputao je zvukove, zvukove... Privuena, a istovremeno osjeajui odbojnost i gaenje prema tom cvileem, uplaenom cendranju, Mignureal mu prie. "to - pa to je Han... to radi?"

On je ozbiljno razmiljao o tome da prekine ovaj teror i svoj ivot noem koji je stezao u ruci. Biloto, biloto to bi zaustavilo ovu sveobuhvatnu, sveprodiruu agoniju straha. Na zvuk njena glasa on ispusti no i padne plaui na koljena. "Hanse prestani! " Nije prestao. Nije mogao. Mogao se sklupati u poloaj fetusa. To i uini. Premda nije razumijevala to se dogaa, siromano odjevena djevojica reagirala je instinktivno zatitniki. Njena majka ga je voljela, a Mignureal ga drala privlanim, romantinim likom. U njegovu sadanjem stanju ak ni trinaestogodinjoj djevojici nije bilo teko zatititi ga. Iako su joj njegove histerine, grcajue molbe natjerale suze na oi, Mignureal mu zavee ruke iza lea. Cijelo je vrijeme tiho izgovarala molitve znane samo onima S'danzo porijekla. "Doi sad sa mnom," ree vrstim glasom, dok su joj suze klizile niz lice. "Doi sa mnom!" Hanse je poslua. Krenula je ravno du dobro osvijetljena Guvernerova puta i skrenula dolje u Puteljak Sjenki, vodei svog vezanog, uplakanog zarobljenika. Na uglu Sjenki i Skliske priu joj dva uniformirana ovjeka. "Pa to je Mjeseinino derite. Koga to vodi, Mineral?" "Mignureal," ispravi ga ona. "Netko je bacio ini na njega - tamo na Procesijskoj," ree, odabravi mjesto na kojem ga je nala. "Moja majka mu moe pomoi. Nek' Eshi bude s vama." "Hmm. Urok straha, ha? Taj prokletu Anus Yorl, kladim se! Tko je taj koji tako cvili ispod tvoga ala?" Mignureal brzo razmisli. Ovo to se dogodilo Hanseu bijae uasno. Dopustiti ovim Redarstvenicima da to saznaju i proire po gradu - to bi bilo nepoteno. Mignureal opet slae. To je njen brat Antelope, rekla im je, a on suosjeajno zavrte glavama i puste je da proe, mrmljajui o prokletim arobnjacima i aavim imenima koja su S'danze davale svojim potomcima. Obojica se sloie da e rutinski provjeriti Grozomorni puteljak i zaustaviti se u Pivnici, dolje niz ulicu. Mignureal povede Hansea jo jednu ulicu nie i uvede ga u nastambu-duan svojih roditelja. Spavali su. Predebela Mjeseina nije marila za none pozive i nije ila u kune posjete. K tome, njen je mu bio nesuzdrivo pohotan ovjek koji je lijegao rano i insistirao da ona lijee s njim. Na jecanje i pozive svoje keri proroica se probudi. Ta nakupina talenta i tustog mesa, s vimenom koje bi moglo dojiti osmorke, i to istovremeno, a tako njena imena, uspravi se u krevetu. Utjeno obgrli svoju ker. im je sasluala njenu priu, iskoi iz kreveta i prie Hanseu. Mignureal mu je bila naredila da ostane na kauu u duanu. "To jednostavno nije Hanse, Majko!" "Naravno da nije. Gledaj plodove magije i mrzi je." "Zaime Tiane Spasiteljice - uasno je gledati ga takvog, sluati ga takvog..." "Donesi mi moj al," ree Mjeseina, vadei Hanseove noeve jednog po jednog, "i pristavi aj, srce." Mjeseina obgrli drhtureeg mladia i pone mu umirujue govoriti. Nasloni njegovo suzama umrljano lice na svoja ogromna prsa. Odvee mu ruke i uhvati ih meu svoje, s usaljenim jamicama. aptala mu je umirujuim glasom, ljuljukala ga. Ki je obgrne alom i ode pristaviti aj. Zraka mjeseine to je pala u sobu pomakla se za duinu stopala krupna ovjeka dok je proroica sjedila s njim, i jo dalje, i Hanse zaspi, jo uvijek drhturei. Drala mu je ruke dok se nije ulo nita drugo osim zvuka njegova disanja. Mignureal je ostala u blizini, rairenih oiju, i znala je istog trena kad je njena majka pala u trans. Kad joj se tijelo opustilo. Oi postale staklaste. Poela je mrmljati, ena mala iznutra a ogromna izvana; monstruozna makica u predenju. "utodlaki lovaki pas? Visok poput stabla, star poput stabla... visi nad njim, a s njim je bog koji nije ilsiki. Rankanski bog - oh, to je Vragodlak. Oh, Hanse, nije ovo arobnjaka magija nego magija bogova! A tko je ov... oh. Jo jedan bog. Ali to ima Theba s ovim, Theba koja ovdje ima tako malo sljedbenika? Oh!"

Ona zadrhti a ki krene kako bi je dotakla; onda zastane. "Vidim samog Ilsa kako skriva svoje lice... sjenku visoku poput stabla i jo jednu ne tako visoku. Sjenka i njen pijun? Zato nema glave, ta manja sjen - oh. Boji se, to je to; ostao je bez lica. To je Ha... neu izgovoriti njegovo ime premda spava. Oh, Mignue, na ulici pred trnicom lei jedan le i... aah." U tom se uzdahu oitovalo njeno olakanje. "Hanse je nije ubio. Netko drugi jest, a Theba stoji nad njom. Hmmm. Vidim - vid... neu rei to vidim iznad nje. Nestaje, blijedi." Opet uzdahne i ostane nepomina, znojei se, dok joj se meso prelijevalo s obje strane stolca. Gledala je uspavanog Sjenosmuka. "Razgovarao je s guvernerom koji je carev roak, Mignureal moja draga, jesi li to znala? I opet e. Njih dvojica nisu neprijatelji, na guverner i Sjenosmuk." "Oh." I Mignureal ga pogleda, glave nagnute na jednu stranu. Mjeseina uhvati njen pogled. "Sad ide u krevet, a sutra e mi rei to si tako kasno radila vani, Mignue. Vie nee ni prii Hanseu, razumije?" "Oh, majko." Mignureal samo na tren sretne njen pogled. "Da, majko. Razumijem." I ode u krevet. Mjeseina ostane pored Hansea. Ujutro je ve bio dobro i ona mu ispria to je Vidjela. Znala je da vie nikad nee biti isti, on koji se naao licem u lice s najiim strahom, Gospodarom Uasa osobno. Ali opet je bio Hanse, i nije se bojao, i Mjeseina bijae sigurna da e mu se za nekoliko sati vratiti i njegov epirei, kliui hod. Ali primijetila je da mu je lice imalu sumorno odluan izraz. * * * Poruka ostavljena u maloj Straarnici na uglu Sjenovite i Guterske sugerirala je da "Vragodlak visok poput stabla proee izmeu smrdljive trnice i kitnjastog spremita" u vrijeme pete strae "kad se strah smuca meu sjenkama i uvlai u sva srca." Poruka je predana Tempusu, koji naredi svom podreenom da je zaboravi i ije lice poprimi bijesan izraz. Podreeni ljigavac se sloi i nestane. U osami, Tempusov um, uz malu pomo svog prijatelja u prahu, pone deifrirati poruku. Zadnji red mora biti potpis: Sjenosmuk. Hanse se htio susresti s njim nasamo, sat nakon ponoi. Dobro. Dakle... gdje? "Smrdljiva trnica" moe predstavljati mnoga mjesta. "Kitnjasto spremite" mu nije nita znailo. Kitnjasto spremite; spremite...Ne; nije bilo nikakvog prolaza izmeu bilo kojeg spremita i bilo ega to bi zavrijeivalo naziv smrdljive trnice vie od bilo kog drugog smrdljivog mjesta u ovom gradu. to smrdi najjae? To je lako, odgovori sam na svoje pitanje. Koare... ne! Ne budi glup, ree mu misao to je uslijedila za prvom. Ribe smrde gore od iega. Hmm. Znai, trnica riba, dolje na ulici Crvene cigle... koju bi lako mogli nazvati i Ulicom skladita. Domai su je tako i zvali. Smrdljiva riblja trnica, znai, i... spremite? Zagleda se u kartu. Oh. Jednostavno. Guvernera su zvali Kitica, a spremite je isto to i skladite. Znai, Guvernerovo skladite, dolje pored riblje trnice. Ni kvart nie od Straarnice na Sjenovitoj i Guterskoj, taj mali smutljivac! Tempus zatrese glavom i, satima kasnije, nae se tamo. Pazio je da mu nitko ne pokua "pomoi"; dvaput se igrao lopova, pratei sam sebe. Nitko ga nije slijedio. Frkui nosom zbog smrada i okliznuvi se na odbaenu riblju glavu, odlui da mora narediti da se ovo mjesto poisti te da se postavi nekakva rasvjeta. "Drago mije da izgleda kao ti," ree sjenka iza i iznad njega. "Jedan bog me oznaio, Hanse," objasni Tempus, ne okreui se i ne podiui pogled. "On mi je pomogao u Nepristojnom Jednorogu. Nije mi se sviala pomisao da me tamo vide, niti sam te elio kompromitirati. Jesi li mi ostavio poruku zato to si se predomislio?" "Pogodba jo vrijedi." "To cijenim. Pria se da si se i prije pogaao, s mojim poslodavcem."

"To je tako oito nemogue kao i provaliti u palau." "Oito. Ja sam opunomoen da se pogaam s tobom, Hanse." "Kod Poljoprivredne trnice, na zapadnom kraju, pronaena je mrtva ena," dopre tiho iz sjenki. "Nosila je plat boje crvene gline." "Da." "Imala je tap. Taj tap ima... uasan uinak na ovjeka. Njen ubojica ga je ukrao, nakon to ga je ona upotrijebila na njegovom suuesniku. Kojeg je ovaj napustio i pobjegao." "Nije naen le nikakva lupea." "tap ne ubija. Njegovje uinak... opscen.'" Stanka; dok je sjenka drhtala? "Vidio sam kad se to dogodilo. Imali su kapuljae." "Zna li tko su oni?" "Ne jo. Mogu lako saznati. eli li tap?" "Da." "Koliko jo takvih stvari ima... u opticaju?" "Mislimo da su jo dvije. Pametnjakovi je dobro postupio to je pobrojio ljude koji su izali iz duana s kupljenim stvarima, te zapisao imena onih koje je poznavao. Kakva je pogodba, Hanse?" "Radije bih se pogaao s njim." "elio bih da mi pone vjerovati. Ugovaranje sastanaka s njim je dugotrajan posao." "Vjerujem ti, Tempuse, kao to ti vjeruje meni. Onda mi donesi neto napismeno od njega. Potpisano. Daj to proroici Mjeseini. Ovo me kota vremena, odvlai me od moga posla..." "Posla?" "...i to mi se mora nadoknaditi. Sad." O ti prokleti drski djeae, pomisli Tempus, i bez rijei baci tri kovanice tako da su zazveale. Bio je siguran da Hanseove ui mogu razlikovati zlato od bakra po samom zvuku. Bacio je i kratki dio svinjskog crijeva, zaiven na jednom kraju, zavezan vrpcom na drugom. Ree, "Opa." "elim pomo u vraanju neega to je moje, Tempuse. Samo radnu snagu, to je sve. Garantiram ti da je ono to pokuavam vratiti zaista moje." "Sam u ti pomoi." "Trebat e nam orua, konj, konopac, snaga..." "Uinjeno. Dobit u to napismeno, ali smatraj to uinjenim. Ti isporui svoje, a ja u svoje. Ja i ti smo vezani." "On i ja takoer. elim taj potpisan papir i elim da ga da S'danzo proroici. Dobro, Tempuse. Sklopili smo pogodbu." "Do popodneva. Laku no, pijunu sjenki." "Laku no, ovjee-sjenko. Nisi rekao 'pijunu', jesi li?" "Ne." I Tempus se okrene i krene kroz prolaz medu zgradama prema svjetlijem i manje smrdljivom zraku. Iza njega, neujno, tri zlatnika i vreica krffa nestadoe u sjenkama. Slijedeeg dana, nedugo nakon svitanja, Hanse vrsto zagrli Mjeseinu i napravi se kao da je pronaao zlatnik iza njezina uha. "Gledala sam za tebe, ne za zlatnik," ree mu. "Razumijem. Znam. Vidi vraga, evo jo jednoga iza drugog uha, za Mignureal. Dajem ti zlato jer sam ga naao, a ne zato to si mi pomogla. Danas e ti biti predana poruka za mene." Mjeseina uini da oba zlatnika nestanu ispod njena ala, u onome to je ona nazivala svojom krinjom s blagom. "Ne mrti se; Mignue e dobiti svoj zlatnik. Hoe li uiniti neto za mene, Hanse, neto to bi mi bilo drae od zlatnika?" Vrlo ozbiljno, bar ovaj put oputen, on kimne. "Ne treba ni pitati." "Moja ki je vrlo mlada i misli da si ti tako romantian lik. Hoe li se prema njoj ponaati kao da ti je sestra?"

"Oh, to ti se ne bi svialo, Cvjetiu," ree, u jednoj od rijetkih indikacija toga kakvo mora da mu je bilo djetinjstvo. "Ona je ki moje prijateljice i ja u je zvati roakom. Pored toga, ona me je vidjela... onakvog. Moda joj vie nikad neu moi pogledati u oi." Ona uhvati, u svoje, te mrave nemirne ruke lupea koji se ponosio time to nikada nije povrijedio nikoga koga je orobio. "Hoe, Hanse. Hoe. To je bila magija bogova i toga se ne treba sramiti. Hoe li sad biti paljiviji?" "Hou." Zagleda mu se u oi. "Ali pokuat e ga pronai." "Da." * * * Sljedbenici najstarije boginje, Thebe, ili su zakukuljeni u svoj mali hram. Takav bijae njihov nain. To je takoer olakavalo vladi da ih nadgleda, a i Hanseu da se uvue meu njih. Malo sputena jednog ramena, malo epanja jednom nogom pod neuglednom smeom haljom i on vie nije bio glatko klizei Sjenosmuk. Obredi bijahu dosadni i monotoni, a on nikad nije volio miris tamjana. Tjerao ga je na kihanje i inio pospanim, istovremeno. Ako je ikada pomislio na religiju, njegove su misli lutale k polubogu Randeru Rehabilitatusu. Podnosio je obrede i promatrao. Meu sljedbenicima ove boginje u Utoitu bila su i dva slijepca. Obojica su imala tapove. Premda je samo jedan od njih bio bijele boje, nije ga drao ljevoruki ovjek. Pronalaenje onoga koga je traio doista bijae tako lako. Naputajui svog partnera, ubojica je zareao "Nek' Theba bude s tobom", a Mjeseina je Vidjela tu boginju, ili neto to je sliilo njenim ikonama. Nije ovdje imala vie od etrdesetak sljedbenika, i samo ovaj jedan (privremeni) hram. Uz to, lupe je udario po tapu desnom rukom, a upotrijebio lijevu kako bi zario bode u svoju rtvu... i dotakao Hansea tapom. Onda doe vrijeme Priesti. Hanse je promatrao to su ostali inili. Motali su se jedni oko drugih i jedni drugima na uho govorili slatke male mir-ljubav-i-ostalo gluposti u Njezino ime. Uobiajen besmisleni ritual; 'mir' je samo rije, ivot i njegove potrebe neto posve drugo. Hanse im se pridrui. "Mir i ljubav tebi, brate," ree ena ispod ala boje vina, a njena ruka se zavue pod Hanseovu halju, ali on je uhvati za zglob. "Mir i spretniji prsti tebi, sestro," ree tiho i zaobie je, zaputivi se prema svom cilju. Kako bi bio siguran da je ovjek s bijelim tapom doista slijep, Hanse mu se unese u kukuljicu i, smijeei se, napravi sramotno opscenu kretnju. Ni kukuljica ni tap nisu se pomakli; ruka ga njeno dotakne. "Njezin mir s tobom, brate," ree slijepac visokim glasom, i Hanse odgovori istom frazom, a onda se okrene. "Ti, pokvarena ljigo," sikne kukuljica sa zeleno-crvenim prugama. "Siroti slijepi Sorad je s nama ve godinama i nitko se nikad nije tako ponio prema njemu. Tko si ti?" "Jedan koji misli da drugi slijepac nije slijep i da nije jedan od nas. To je bio test... brate. Jesi li ga ikada prije vidio?" ovjek koji ga je napao rijeima, krupan mukarac u prugastoj myrsevadskoj halji, pogleda oko sebe. "Pa... nisam. Onaj s rukavicama?" "Da. Mislim da ih nosi stoga to je njegov tap... mir i tebi, sestro... svjee obojen." "Misli da je to zakamuflirano oruje? Da je on iz... palae?" "Ne. Mislim da princa-guvernera boli briga za nas." Ovo 'nas' dolo mu je u zadnji tren i Hanse bijae ponosan zbog te sitnice. Gluma u stilu: 'ja sam isti kao i ti, ali on je lo' ve ga je par puta izvukla iz neprilika. "Ali mislim da jest pijun. Onog sveenika koji misli da bi svi hramovi, osim onog velianstvenog novopodignutog hrama Vash... Vashi... kako se ve zove, trebali biti srueni. Kladim se da je to njegov pijun." To natjera lojalnog Thebita da uskipi od bijesa! Krene ravno prema ovjeku u umski zelenom platu sa smeim tapom. Hanse je, uzmiui prema ulazu o ono to je preko

dana bilo remenarski duan, promatrao kako Prugasta Halja razgovara s ovjekom sa tapom. Odgovor stigne kad se Hanse pokrenuo. Hanse ga nije uo; uo je "Nek' ti svi dani budu svijetli u Njeno ime i nek' te Ona uzme kad se umori od ivota, brate." To je dolo od debelog mukarca pored njega pod platom veliine omanjeg atora. "Oh, hvala ti, brate. I tebi, mir u Njeno im..." Hanse zauti kad je poelo uasnuto vritanje. Dopiralo je od krupnog ovjeka u zeleno-crvenoj prugastoj halji, ija kapuljaa spadne i otkrije njegovo lice izoblieno strahom. Naravno, nitko nije razumijevao to se dogaa, pa se i medu ostalima zauje pokoji vrisak. Dvojica jesu razumijela i obojica krenue prema izlazu. Jedan je bio blie. On pouri prema sjeveru, trei, a kad je izaao skrene lijevo od vrata i naglo se okrene. Ve je iz svoje smee halje bio izvukao bocu s octom i skinuo ep. Unutar hrama: mete. ovjek s rukavicama i smeim tapom urno proe kroz vrata i skrene lijevo; da nije, Hanse bi ga pozvao. Tip nije imao vremena da ita uini prije no to mu Hanse baci ocat u lice. "Ah!" ovjek instinktivno sagne glavu kad ga je ocat zalio i uao mu u oba oka. Poto nije bio slijep i naviknut da tap nosi kao dio sebe, on ga ispusti kako bi obje ruke prinio licu. Hanse teko proguta slinu prije no to se odvai zgrabiti drku tapa. Ritne stenjueg tipa u koljenu aicu i potri. Oruje bogova inilo se ivim u njegovoj ruci, toliko da ga je poelio baciti i pobjei. Ali nije, a tap nije imao drugog uinka na njega. Iza ugla, on zastane pored prosjaka koji je uskoro postao vlasnikom lijepe smee halje s kapuljaom. Poto je baena na nj dok je sjedio, on nije ni vidio svog velikodunog dobroinitelja. Njega su ve progutale sjenke kad je prosjak uspio izvui glavu ispod vunene halje. "Kud ti bjei, ti mali guteru, ha?" To je dolo od krupnoh karavanskog trgovca koji je zgrabio Hansea dok je trao pred njega. Pa, trgovac nije bio iz grada i nije znao na koga je spustio svoju veliku aku. Niti e ostati u Utoitu makar i minutu dulje no to je potrebno jednom kad doe k sebi... nesumnjivo opljakan. Povrh toga, doista bi trebao vidjeti je li to zaista pravi tap, pa Hanse takne ovjeka vrhom. Itekako je to bio pravi tap. Zurei svojim putem, Hanse se pone smijeiti. Dobio je i tap, a lupe-ubojica koji ga je na njemu upotrijebio jo dugo nee biti onako ivahan kao prije, a halja koju je ukrao s konopca na kojem se suila dobro e posluiti onom prosjaku za nekoliko mjeseci, a Hanse je imao svoju pismenu objavu od princaguvernera. Obeavala je - tako mu je reeno, jer Hanse nije znao itati - da e "onaj kojega Hanse navede biti obavezan pruiti mu punu pomo u pothvatu kojeg on odredi, uz uvjet da je takav pothvat legalan, kao nagradu za povrat jo jednog naeg tapa." Hanse se nasmijao kad je uo ovaj zadnji dio; ak i princ je imao smisla za humor i aludirao je na Hanseovu krau njegova Savankha, tapa ovlasti, prije manje od mjesec dana. A sad je Sjenosmuk imao obeanu pomo velikog snanog super-legalnog Tempusa u pothvatu kojim se elio doepati bisaga punih srebrnjaka to su leale na dnu zdenca u navodno ukletim ruevinama Orlova gnijezda. Hanse se nadao da prinev smisao za alu nee nestati kad sazna za to: taj je novac potjecao od njega, namijenjen za otkupninu slubenog simbola njegove carske vlasti nad Utoitem. ak je i za Tempusov krrf dobio neto srebra. A sada... Hanseov se osmjeh proiri. Kako bi bilo da se, recimo, po drugi put uvue u palau? Da se, recimo, na ulazu meu onima to su ekali na prijem kod princa pojavi slijepac sa tapom? Sjenosmuk ne samo da bi osobno predao taj grozni tap princu, ve bi istovremeno ukazao na bijedno osiguranje palae. Naalost, Tempus je osiguranje palae preuzeo na sebe. Zakukuljenog slijepog prosjaka su dva dana kasnije zaustavili jo na ulazu, a Vragodlak Quag mu sumnjiavo istrgne tap iz ruku. Kad se prerueni Hanse poeo buniti, Vragodlak ga opali tapom. Pa, na taj je nain barem dokazano da je donio pravi tap kao znak dobrih namjera, a i dobio je priliku da provede no u palai, ma kako neugodna ta no bila u njegovu stanju potpuna uasa.

1981
Introduction ..Robert Asprin Ischade ..C.J. Cherryh A Gift in Parting Robert Asprin The Vivisectionist .Andrew Offutt The Rhinoceros and the Unicorn ..Diana L. Paxson Then Azyuna Danced Lynn Abbey A Man and his God Janet Morris Essay: Things the Editor Never Told Me ...Lynn Abbey Looking for Satan Vonda McIntyre

Vonda N. Mclntyre TRAEI SATANA

( Looking for Satan 1981 ) Dan se bliio kraju kad su etiri putnika prela planine; umorni, promrzli i gladni, uli su u Utoite. Stanovnici grada znatieljno su ih promatrali i smijali im se, ali smijali su se ili kradomice ili kad bi mala grupa ve prola. Sva etiri putnika bijahu naoruani. A ipak, u njihovu dranju nije bilo ratobornosti. Zaueno su se ogledavali oko sebe, te jedan drugom skretali panju na ovo ili ono, kao da nitko od njih nikad prije nije vidio grad. A, doista, ni nije. Nesvjesni reakcije graana, ili su Sajmitem prema sreditu grada. Mrailo se; farmeri su meu ostacima neprodane robe traili ono to bi se dalo prodati i slijedeeg dana. Grubo poploena ulica bijae prepuna sparenog kupusova lia ili natrulog voa, a otvorenim kanalizacijskim odvodom plivale su neprepoznatljive stvari. Hodajui pored Wess, Chan premjesti svoj teki ruksak na drugo rame. "Hajde da stanemo pa da kupimo neto za jesti," ree, "prije no to svi prodavai odu kuama." Wess namjesti svoj ruksak u udobniji poloaj, ali ne zastane u hodu. "Ne ovdje," ree ona. "Dosta mi je suhih pogaa i sirova povra. Veeras elim pojesti neto toplo." Znala je kako se Chan osjea. Pogleda Aerie koja je hodala umotana u dugi tamni plat, malo pogrbljena pod teinom ruksaka. Aerie bijae via od Wess, visoka poput Chana, ali vrlo mrava. Zabrinutost i naporno putovanje ostavili su duboke tamne sjene pod njenim oima. Wess nije bila navikla vidjeti je ovakvu; navikla je vidjeti je mnogo slobodniju. "Naa neumorna Wess," ree Chan. "I ja sam umorna!" ree Wess. "Ali, eli li da se opet pokuamo ulogoriti na ulici?" "Ne," ree on. Iza njega, Quartz zahihoe. U prvome selu koje su ikada u ivotu vidjeli - sad im se inilo kao da se to zbilo prije mnogo godina, premda su otad prola tek dva mjeseca - bili su pokuali podii logor na praznoj ledini. Ispalo je da je to bio seoski trg. Da je selo imalo zatvor, seljani bi ih bili bacili u nj. Ovako su ih samo protjerali. Kasnije im je jedan putnik kojega su sreli putem objasnio sve o gostionicama - i zatvorima - i sad su se mogli smijati toj epizodi, premda s pomalo nelagode. Ali gradii kroz koje su dosad bili proli nisu se mogli mjeriti s Utoitem ni po veliini, ni po buci, ni po guvi na ulicama. Wess si nikad prije nije mogla ni zamisliti toliko mnogo ljudi, ili tako visoka zdanja, ili tako ogavan zadah. Nadala se da e se stvari poboljati jednom kad iziu iz trnog dijela. Prolazei pored tanda s ribama ona zadri dah i urno se udalji. Ovo jest bio kraj dana, ali prohladnog, kasnojesenskog. Wess ni ne pokua zamisliti kakav bi smrad bio na kraju toplog ljetnog dana. "Trebali bismo zastati kod prve gostionice na koju naiemo," ree Quartz. "Dobro," ree Wess. Kad su doli do kraja ulice ve se bilo posve smrailo, a trnica je opustjela. Wess pomisli kako je udno da su svi nestali tako brzo, ali vjerojatno su i oni bili umorni, pa su eljeli to prije stii kui, toplome ognjitu i vruoj veeri. Ona osjeti iznenadan ubod beznaa i enje za domom: njihova se potraga otegla, a anse za uspjeh bijahu male. Ulica se naglo suavala, vijugajui medu kuama. Wess stane: pred njima su bila tri mogua puta, i jo jedan koji se odvajao od jedne od uliica dvadeset koraka nie. "Kamo sad, prijatelji?" "Moramo pitati nekoga," ree Aerie, glasom tihim od iscrpljenosti. "Ako uspijemo ikoga nai," ree Chan.

Aerie zakorai prema sjenovitom mranom uglu. "Graanine," ree, "biste li nas uputili do najblieg prenoita?" Ostali zakilje prema mranoj nii. Doista, tamo je uala neka spodoba. ovjek ustane. Wess je mogla vidjeti samo manini sjaj njegovih oiju, nita vie. "Prenoita?" "Najblieg, ako biste bili tako dobri. Preli smo dug put." ovjek zahihoe. "Nee nai prenoite u ovome dijelu grada, strane. Ali tamo iza ugla je taverna - ima sobe na katu. Moda bi vam to odgovaralo." "Hvala." Aerie se okrene dok je slab vjetri mrsio njenu kratku crnu kosu, pa se vre obavije svojim dugim platom. Njih etvoro se uputie u smjeru koji im je ovjek pokazao. Nisu ga vidjeli kako se neujno smije za njima dok su odlazili. Ispred taverne, Wess uspije deifrirati strani natpis: Nepristojni Jednorog. udna kombinacija, ak i ovdje na jugu gdje je obiaj taverne nazivati udnim imenima. Ona gurne vrata. Unutra je bilo gotovo jednako mrano kao i vani, i jo k tome zadimljeno.Razgovor zamre kad su uli Chan i Wess, pa opet iznenaeno zabruji pri pogledu na Aerie i Quartz. Wess i Chan nisu se mnogo razlikovali od junjakih gortaka: on bijae neto svijetlije puti, ona malo tamnije. Wess je bilo gdje mogla proi pod prosjenu stanovnicu; Chanova je ljepota esto privlaila panju. Ali Aeriena bjeloputa, crnokosa elegancija uvijek je svugdje izazivala komentare. Wess se nasmijei na pomisao to bi se dogodilo da Aerie odbaci plat i pokae se onakvom kakva doista jest. A Quartz - ona je morala pognuti glavu da bi mogla ui. Bijae via od bilo koga u prostoriji. Dim blizu stropa oblikovao je aureolu oko njene kose. Bila ju je skratila prije putovanja, i sad joj se kovrala oko lica: crvena, zlatna i pjeano svjetla. Njene su sive oi reflektirale sjaj vatre poput zrcala. Ignorirajui izbuljene poglede, ona prebaci krajeve svog plavog vunenog plata preko irokih ramena, pa spusti ruksak na pod. Wess osjeti kako joj se od tekog mirisa piva i peenog mesa usta pune slinom. Ona krene prema ovjeku za ankom. "Graanine," ree, paljivo izgovarajui rijei na jeziku Utoita, trgovakom jeziku cijeloga kontinenta, "jesi li ti vlasnik? Moji prijatelji i ja trebamo sobu i veeru." Njoj se taj zahtjev uini prilino uobiajenim, ali ovjek se okrene jednoj od muterija i njih se dvojica glasno nasmijae. "Sobu, mladi gospodine?" ovjek se izvue iza anka i pristupi im, ali umjesto da odgovori Wess, on se obrati Chanu. Wess se nasmijei u sebi. Kao i svi Chanovi prijatelji, i ona je bila navikla da se ljudi zaljube u njega na prvi pogled. I ona bi se bila zaljubila u nj da su se sreli kao odrasli ljudi. Ali njih dvoje su se poznavali odmalena, a njihovo je prijateljstvo bilo bliskije i dublje od trenutane strasti. "Sobu?" opet upita gostioniar. "Veeru za tebe i tvoje dame? Je li to sve to mogu uiniti za tebe u ovoj mojoj skromnoj taverni? eli li plesaice? onglere? Harpiste i pjevae? Samo kai i dobit e!" Ton njegova glasa nije bio prijateljski, ve uvredljiv. Chan pogleda Wess, blago se namrtivi kad su svi oko njih prasnuli u smijeh. Wess bijae sretna to joj je put dovoljno tamna da prikrije crvenilo od bijesa. Chan je pocrvenio od ovratnika svoje tkane koulje pa sve do korijena plave kose. Wess je znala da ih je gostioniar uvrijedio, ali nije razumjela kako i zato, pa odlui odgovoriti pristojno. "Ne, graanine, hvala ti za tvoje gostoprimstvo. Treba nam samo soba, ako je ima, i hrana." "Ne bismo odbili ni kupanje," ree Quartz. Gostioniar ih nakratko pogleda, udna izraza lica, pa se opet obrati Chanu. "Mladi gospodin puta svoje dame da govore umjesto njega? Je li to neki tuinski obiaj ili si previsoka roda da bi razgovarao s priprostim gostioniarem?" "Ne razumijem te," ree Chan. "Wess je govorila uime svih nas. Zar moramo govoriti svi uglas?" Zateen, ovjek skrije svoju reakciju, pa im prenaglaenim pokretom ruke pokae na prazan stol.

Wess spusti svoj ruksak na pod pokraj zida, pa sjedne uz uzdah olakanja. Ostali uine isto. Aerie je izgledala kao da se ne bi mogla drati na nogama ni trenutak due. "Ovo je jednostavno mjesto," ree gostioniar. "Pivo, jabukovaa ili vino. Meso i kruh. Moe li platiti?" Opet je govorio Chanu. Nije ak ni pogledao Wess ili Aerie ili Quartz. "Koja je cijena?" "etiri veere i noenje - zajutrak potraite negdje drugdje, taverna se ne otvara tako rano. Jedan srebrnjak. Unaprijed." "Je li u tu cijenu ukljueno i kupanje?" upita Quartz. "Da, da, dobro." "Moemo platiti," ree Quartz, koja je bila zaduena za brigu o novcu. Ona mu ponudi srebrnjak. Gostioniar je i dalje gledao u Chana, ali napokon - nakon nelagodne pauze - zgrabi kovanicu s Quartzina dlana. Quartz povue ruku, poloi je u krilo, pa ispod stola obrie dlan o svoje debele pamune hlae. Chan pogleda Wess. "Razumije li ti ita to se dogodilo otkad smo uli u ovaj grad?" "Zanimljiv je," ree ona. "Imaju udne obiaje." "O tome moemo sutra," ree Aerie. Ispred njihova stola zastane mlada ena s pladnjem. Na sebi je imala udnu odjeu, naizgled ljetnu, jer otkrivala joj je ruke, ramena i gotovo cijele grudi. Pa i jest vrue ovdje unutra, pomisli Wess. To je prilino pametno od nje. Ovako se samo mora ogrnuti platem kad poe kui, a da joj niti ovdje unutra bude pretopio, niti vani prehladno. "Jabukovaa za vas, gospodine?" ree mlada ena Chanu. "Ili vino? I vino za vae supruge?" "Pivo, prosim," ree Chan. "to su 'supruge'? Pruavao sam va jezik, ali tu rije ne znam." "Dame nisu vae supruge?" Wess uzme vr jabukovae s pladnja, preumorna i previe edna da bi pokuala proniknuti o emu ena govori. Povue veliki gutljaj hladnog pia. Quartz posegne za bocom vina i dvije ae, pa natoi sebi i Aerie. "Moje druice su Westerly, Aerie i Quartz," ree Chan. "Ja sam Chandler. A ti si...?" "Ja sam samo konobarica," ree ona, zvuei uplaeno. "Ne bi vas zanimalo moje ime." Ona zgrabi vr piva i spusti ga na stol, prolivi malo, pa gotovo pobjegne. Njih etvoro izmijene poglede, ali uto se pojavi gostioniar s pladnjem mesa. Bili su previe gladni da bi gubili vrijeme pitajui se ime su preplaili konobaricu. Wess otkine komad kruha - prilino svjeeg, to je bila ugodna promjena nakon suhe hrane na putovanju: suenog mesa, pogaa peenih na vruem kamenu i voa kad bi na nj naili ili ga negdje kupili. Svejedno, Wess je navikla na bolji kruh od ovoga. "Nedostaje mi tvoj kruh," ree ona Quartz na vlastitom jeziku. Quartz se nasmijei. Meso bijae vrue, bez okusa trulei, pa je ak i Aerie jela s tekom, premda je ona inae vie voljela sirovo meso. Napol obroka Wess uspori i pomnije promotri tavernu. Grupica za ankom odjednom prasne u glasan smijeh. "Kae istu prokletu stvar koju govori svaki prokleti put kad se pojavi u Utoitu, Bauchle," ree jedan od njih, glasno i s prizvukom zadirkivanja. "Ima tajnu ili plan ili neko udo koje e ti donijeti bogatstvo. Zato si ne nade kakav poten posao - kao mi ostali?" To izazove novu rundu smijeha, ak i od strane krupnog mladia koji je bio predmetom zadirkivanja. "Vidjet ete ovaj put," ree. "Ovaj put imam neto to e mi otvoriti put sve do Careva dvora. Znat ete sutra kad ujete najavljivae." On pozove konobaricu i zatrai jo vina. Njegovi prijatelji su se alili i pili, oboje na njegov raun. Jednorog je sad ve bio puniji, zadimljeniji, glasniji. Povremeno bi netko pogledao prema Wess i njenim prijateljima, ali inae ih nitko nije smetao.

Hladan povjetarac razrijedi miris piva i peenog mesa i neopranih tijela. Iznenada se spusti teka tiina, a Wess se brzo ogleda oko sebe, pitajui se je li opet sluajno prekrila kakav nepoznat obiaj. Ali panja svih prisutnih bila je prikovana za vrata. Tamo je leerno stajala figura pod platem, ali u auri koja ju je okruivala nije bilo ni trunke leernosti - samo moi i samosvjesnosti. "Sjedni s nama, sestro!" zazove Wess slijedei neki glas iznutra. Dva duga koraka i grubo guranje rukom: Wessina stolica zagrebe po podu i ona se nae pritisnutom leima o zid, s bodeom na grlu. "Tko me naziva 'sestrom'?" Kapuljaa spadne s duge kose proarane sijedima. Na eninu je elu plamtjela plava zvijezda. Elegantne crte njena lica pod ovim su svjetlom izgledale zastraujue i opasne. Wess je buljila u gnjevne oi te visoke, vitke ene, osjeajui otkucaje srca u arteriji ispod otrice bodea na svome vratu. Ako se samo pomakne, ona ili netko od njenih prijatelja, bit e mrtva u trenu. "Nisam te mislila uvrijediti... " Wess opet zamalo doda 'sestro'. Ali nije prisnost te rijei bila uvredljiva, ve samo njeno znaenje. ena je oito putovala inkognito, a Wess je gotovo otkrila tu injenicu svima prisutnima. Nema isprike za ono to je uinila. Niz lice joj sklizne kap znoja. Chan, Aerie i Quartz sjedili su u poloaju koji im je omoguavao brzu obranu. Ako Wess opet pogrijei, umrijet e vie od jedne osobe. "Moje neznanje tvoga jezika te uvrijedilo, mladi gospodine," ree Wess, nadajui se da je gostioniar bio uporabio pristojan izraz kad se tako obratio Chanu. "Mladi gospodine," ree opet kad je ena nije ubila, "netko se naalio sa mnom kad mi je nau rije frejdjan preveo sa 'sestro'." "Moda," ree ena pod platom. "to znai frejdjan?" "To je izraz mira, ponuda prijateljstva, rije kojom se gostu eli dobrodolica, dijete istih roditelja." "Ah. Treba rei 'brate' kad se obraa mukarcima. Nazvati mukarca 'sestrom', rijeju koja se kae enama, smatra se uvredom." "Uvredom!" ree Wess, iskreno iznenaena. Ali no se odmakne od njena grla. "Vi ste barbari," ree preruena ena prijateljskim glasom. "Ne mogu se uvrijediti na neto to kau barbari." "U tome lei problem," ree Chan. "Prijevod. Na naem se jeziku rije za stranca, tuinca, isto prevodi kao 'barbarin'." On se osmjehne svojim prekrasnim osmijehom. Wess ga uhvati za ruku pod stolom. "Samo sam ti eljela ponuditi mjesto da sjedne, jer nigdje drugdje nema mjesta." ena vrati bode u korice i zagleda se u Wessine oi. Wess zadrhti, zamiljajui kako bi bilo provesti no s Chanom s jedne strane, ovom enom s druge. Ili - moe ti biti u sredini ako eli, pomisli, uzvraajui joj pogled. Stankinja se nasmije. Wess nije mogla rei je li se smijala sebi ili njima. "Onda u sjesti ovdje, kad nigdje drugdje nema mjesta. Zovem se Lythande." Oni joj se predstave, pa joj ponude - Wess se prisili da o njoj razmilja kao o mukarcu - pa mu ponude vina. "Ne pijem," ree Lythande. "Ali - da ne biste pomislili da vam ita zamjeram, popuit u jednu s vama." On zamota neto to je izgledalo poput sjeckanih zainskih trava u suhi list, zapali smotak i duboko uvue dim, pa prui smotanu cigaretu eni pored sebe. "Westerly, frejojan." Wess je prihvati iz iste pristojnosti. Kad je napokon prestala kaljati i dalje je osjeala grebanje u grlu, a u glavi joj se vrtjelo. "Treba vremena da se ovjek na to privikne," ree Lythande, smijeei se. Chanova i Quartzina reakcija bijae ista kao i Wessina, ali Aerie je duboko udahnula dim, sklopljenih oiju, i zadrala dah. Ona i Lythande su nastavili puiti, dok su se ostali radije odluili za jo vina.

"Zato si ba mene - od svih ljudi u taverni - pozvala da sjednem s vama?" upita Lythande. "Stoga to..." Wess zastane, pokuavajui smisliti nain kako da najbolje objasni svoju intuiciju. "Zato to izgleda poput nekoga tko zna to se dogaa. Poput nekoga tko bi nam moda mogao pomoi." "Ako su informacije jedino to vam treba, postoje i jeftiniji izvori od arobnjaka." "Jesi li ti arobnjak?" upita Wess. Lythande je pogleda sa saaljenjem i gotovo prijekorom. "Ti, dijete! Zato tvoj narod alje ovakvu djecu ovamo na jug?" On dotakne zvijezdu na svome elu. "to misli da ovo znai?" "Morat u nagaati. Pretpostavljam da to znai da si mag." "Izvrsno. Jo par godina uenja i moda uspijete neko vrijeme preivjeti u Utoitu u Labirintu - u Jednorogu!" "Nemamo nekoliko godina," proape Aerie. "Moda smo ve potroili i ono malo vremena to ga imamo." Quartz je obgrli oko ramena i njeno je zagrli. "Zanimate me," ree Lythande. "Recite mi kakve informacije traite. Moda vam mogu rei moete li ih dobiti jeftinije - ne jeftino, ve samo jeftinije - od Jubala, trgovca robljem, ili moda vidovnj..." Vidjevi izraze na njihovim licima, on zastane u pola rijei. "Trgovca robljem!" "Osim robljem, on trguje i informacijama. Ne morate se bojati da e vas oteti iz sobe i prodati u roblje." Njih etvoro poee govoriti uglas, pa odjednom svi uutjee, shvativi koliko je njihov protest uzaludan. "Ponite od poetka." "Traimo nekoga," pone Wess. "Ovo nije pravo mjesto za to. Nitko vam ovdje nee rei ni rijei o nikome." "Ali radi se o naem prijatelju!" "Tako vi kaete." "Satan ionako ne bi bio ovdje," ree Wess. "Kad bi bio slobodan i mogao doi ovamo, to bi znailo da moe otii kui. Ve bismo bili uli neto o njemu, ili bi on pronaao nas, ili..." "Bojite se da su ga zarobili. Ili ak bacili u roblje." "Moralo je biti tako. Otiao je u lov, sam. Volio je loviti, njegov narod to esto ini." "Ponekad trebamo osamu," ree Aerie. Wess kimne. "Nismo se brinuli o njemu sve dok se nije pojavio ak ni na Ravnodnevnicu. Tada smo ga poeli traiti. Nali smo njegov logor, ali trag je ve bio hladan..." "Nadali smo se da je otmica, ali nitko se nije javio i traio otkupninu," ree Chan. "Trag je bio tako star... Odveli su ga." "Slijedili smo taj trag, uli ak i neke glasine," ree Aerie. "Ali doli smo do krianja i morali odabrati jednu od cesta." Ona slegne ramenima, ali bijae jasno da je njena ravnodunost hinjena, jer odmah potom njenim licem preleti izraz oaja. "Nisam mogla nai trag..." Svakog je dana bila odlazila na duge potrage i svakog se dana vraala sve iscrpljenija i sve oajnija. "Oito smo odabrali krivi put," ree Quartz. "Djeco," ree Lythande, "djeco, frejojani.... Va prijatelj je samo jedan rob u mnotvu. Neete ga pronai po imenu, osim ako ne otkrijete koje su mu ime stavili na krivotvorene papire. Bila bi ista srea da ga netko prepozna samo po opisu, ak i kad biste im mogli pokazati sliku. Frejojani, sad ga vie moda ni vi sami ne biste mogli prepoznati." "Ja bih ga prepoznala," ree Aerie.

"Svi mi bismo ga prepoznali, ak i u grupi ljudi iz njegova naroda. Prepoznao bi ga svatko tko ga je makar samo jednom vidio. Ali nitko ga nije vidio - ili ako jesu, onda nam to nisu eljeli rei," ree Wess pogledavi Aerie. "Zna," ree Aerie, "on ima krila." "Krila!" usklikne Lythande. "Vjerujem da su krilati ljudi ovdje na jugu rijetkost." "Krilati ljudi su mit ovdje na jugu. Krila? Zacijelo mislite..." Aerie trgne ramenima kao da e zbaciti svoj plat, ali Quartz je opet zagrli. Wess brzo ubaci: "Kosti su due," ree ona, dodirujui vanjska tri prsta lijeve ruke kaiprstom desne. "I jae. A membrane izmeu njih su rasklopive." "I takvi ljudi lete?" "Naravno. Zato bi inae imali krila?" Wess pogleda Chana.On kimne i zavue ruku u ruksak. "Nemamo njegov homunkul," ree Wess, "ali imamo sliku. Na njoj nije Satan, ali je netko vrlo slian njemu." Chan izvue drvenu tubu koju je nosio sa sobom sve od Kaimasa. Iz nje izvadi smotanu janjeu kou koju sad rasprostre po stolu. Koa bijae vrlo tanka. Sjedne je strane bila ispisana, a s druge je bila slika i rije ispod nje. "To je iz knjinice u Kaimasu," ree Chan. "Nitko ne zna otkud potjee. Vjerujem da je prilino stara i mislim da je iz neke knjige, ali to je sve to je od nje ostalo." On pokae Lythandeu ispisanu stranu. "Prepoznajem slova, ali ne mogu itati taj jezik. Moe li ti?" Lythande odmahne glavom. "Ne znam ga ni ja." Razoaran, Chan okrene drugu stranu. Bie na slici bijae prekrasno. Prekrasno gotovo poput samog Satana, pomisli Wess. Iznenaujue je koliko je sliilo Satanu - s obzirom da se ta slika nalazila u knjinici mnogo prije Satanova roenja. Vitki mukarac snanih krila, zlatno-crvene kose i krila boje plamena. Na njegovu je licu bio izraz mjeavine mudrosti i oaja. Veina leteih ljudi bijahu crne ili duboko zelene ili iste tamno plave boje. Ali Satan - ba poput ovjeka na slici - bijae boje vatre. Wess to objasni Lythandeu. "Pretpostavljamo da je ova rije ispod slike ime tog ovjeka," ree Chan. "Nismo sigurni izgovaramo li je pravilno, ali Satanovoj se majci svidjelo kako zvui, pa ga je tako nazvala." Lythande je dugo buljio u zlatno-crvenu sliku u potpunoj tiini, a onda odmahne glavom i nasloni se unatrag. Otpuhne dim prema stropu. Dimni se prsten okretao, svjetlucao i napokon raziao. "Frejojani," ree Lythande. "Jubal - i ostali trgovci robljem - prije svake aukcije paradiraju sa svojom robom po gradu. Da je va prijatelj u njihovim rukama, za to bi znao svaki ovjek u Utoitu. Znali bi svi u Carevini." Ispod plata, Aerie stisne ake. Ovo je, poboja se Wess, kraj njihova puta. "Ali moglo bi biti..." Aerie naglo podigne glavu, a njene se duboko usaene oi suze. "Takvo se neobino bie ne bi prodavalo na javnoj aukciji. Njega bi ponudili na privatnoj prodaji, ili ga negdje izloili, ili ga ak ponudili Caru za njegov zooloki vrt," ree Lythande. Aerie se lecne, a Quartzina se ruka spusti na korice kratkog maa. "Zar ne shvaate da je tako i bolje?" upita Lythande. "To znai da e se prema njemu ponaati mnogo bolje - radi njegove vrijednosti. Obine robove natjeraju na poslunost biem i batinama." Chan problijedi. Wess zadrhti. Nitko od njih nije znao to, zapravo, znai ropstvo. "Ali kako emo ga pronai? Gdje da ga traimo?" "Ako itko zna, onda je to Jubal," ree Lythande. "Simpatini ste mi, djeco. Noas se naspavajte. Sutra e moda Jubal razgovarati s vama." On ustane, glatko se probije kroz guvu i nestane u tmini izvan taverne.

rekao.

U tiini, zajedno s ostalih troje, Wess je razmiljala o svemu to im je arobnjak

Njihovu stolu prie dobro odjeven mladi i nagne se prema Chanu. Wess ga prepozna kao ovjeka na iji su se raun alili njegovi prijatelji. "Dobra veer, putnie," ree on Chanu. "Reeno mi je da ove dame nisu tvoje supruge." "ini se da se to pitaju svi ovdje prisutni, ali ja jo uvijek ne razumijem na to misle," ree Chan ugodnim glasom. "to ne razumije?" "to znai 'supruge'?" ovjek podigne jednu obrvu, ali ipak odgovori: "ene koje su zakonom vezane za tebe. Koje ne smiju svoje usluge pruati nikome osim tebi. Koje ti raaju i odgajaju sinove." "Usluge?" "Seks, tupave! evu! Razumije li me sad?" "Ne ba posve. To mi se ini vrlo udnim sistemom." I Wess pomisli kako je to neobino. inilo joj se apsurdnim raati djecu samo jednoga spola, a to 'vezanje zakonom' zvualo je poput neke vrsti ropstva. Ali - tri ene koje bi pripadale samo jednome mukarcu?! Ona pogleda Quartz i Aerie i shvati da su i one pomislile isto. Sve tri prasnu u smijeh. "Chan, Chan... ljubavi, zamisli kako bi samo iscrpljen bio!" ree Wess. Chan se naceri. esto su svi zajedno spavali i vodili ljubav, ali od njega se nije oekivalo da zadovolji sve svoje prijateljice. Wess je uivala voditi ljubav s Chanom, ali jednako ju je uzbuivala Aerina delikatna divljina ili Quartzina neiscrpna njenost i snaga. "Znai nisu ti supruge," ree ovjek. "Pa, koliko za onu tamo?" On upre prstom u Quartz. Njih etvoro su ga utke gledali, ekajui da im objasni na to misli. "Daj, ovjee! Ne budi srameljiv! Svima nam je oito to si - zato bi inae doveo ene u Jednorog? S ovom tamo e zaraditi cijelu hrpu prije no to te otkriju vlasnice bordela. Pa zgrabi lovu dok ima priliku. Koliko je njena cijena? Uvjeravam te da mogu platiti." Chan zausti da mu odgovori, ali Quartz ga uutka pokretom ruke. "Reci mi jesam li te dobro shvatila," ree ona ovjeku. "Misli da bi uivao u kopulaciji sa mnom. elio bi veeras sa mnom dijeliti postelju." "Tono, slatka moja." On posegne za njenom dojkom, ali se naglo predomisli. "A ipak, ne obraa se meni, ve mome prijatelju. To mi se ini vrlo udnim i vrlo nepristojnim." "Bolje se navikni na to, eno. Takvi su ovdanji obiaji." "Nudi Chanu novac da bi me on prisilio da kopuliram s tobom?" ovjek pogleda Chana. "Bolje naui svoje kurve lijepom ponaanju, deko, ili e ti u tome pomoi muterije i pritom ti gadno otetiti robu." Chan pocrveni od nelagode, zapanjen, zbunjen. Wess se uini da joj poinje bivati jasno o emu se radi, ali odbijala je povjerovati u to. "Govori meni, mukare," ree Quartz, izgovorivi tu rije s jednakom koliinom potcjenjivanja s kojom je on rekao 'eno'. "Imam jo samo jedno pitanje za tebe. Nisi ruan, a ipak ne moe nai nikoga tko bi s tobom podijelio postelju iz istog uitka. Znai li to da si zaraen neim?" Uz neartikulirani uzvik gnjeva, ovjek posegne za svojim bodeom. Prije no to ga je uspio i taknuti Quartzin kratki ma izleti iz korica. Quartz je drala njegov vrh tik iznad kope ovjekova remena. Smrt koju mu je nudila bijae polagana i bolna. Svi prisutni napeto su promatrali, a ovjek polako rairi ruke. "Gubi se," ree Quartz. "Ne obraaj mi se vie. Nisi ruan, ali ako nisi niim zaraen onda si budala, a ja ne spavam s budalama." Ona malo odmakne ma. ovjek uzmakne nekoliko koraka natrake, pa se okrene na petama, sijevajui pogledom po okupljenim licima. Na svima je vidio jedino podsmijeh i porugu. Zaleti se prema vratima, praen glasnim smijehom.

Nad njihov se stol nadvije vlasnik taverne. "Stranci," ree, "ne znam jeste li ovim potezom zaradili svoje mjesto pod suncem ili iskopali svoj grob, ali ve dugo se nisam ovako dobro nasmijao. Bauchlea Maynea e ovo pratiti cijeloga ivota." "Meni to nije bilo nimalo smijeno," ree Quartz i vrati svoj kratki ma u korice. Nije ak ni dotakla dugi ma iroke otrice. Wess je nikad nije vidjela da ga koristi. "Umorna sam. Gdje je naa soba?" Vlasnik ih povede uza stube. Soba bijae mala i niskoga stropa. Kad je gostioniar otiao, Wess pone gurkati slamnati madrac jednoga od kreveta i gadljivo nakubi nos. "Dola sam ovako daleko od doma bez uiju i buha - nemam namjeru spavati na ovome gnijezdu nametnika." Ona baci svoju vreu za spavanje na pod. Chan slegne ramenima i uini isto. Quartz odbaci svoj ruksak u kut. "Imat u Satanu to priati kad ga pronaemo," ree srdito. "Glupa budala, kako je mogao dopustiti da ga uhvate ovakvi?" Aerie je stajala sputene glave, umotana u svoj plat. "Ovo je prokleto mjesto," ree. "Ti moe pobjei odavde. On ne moe." "Aerie, ljubavi, znam, oprosti mi." Quartz je zagrli. "Nisam to mislila. Samo sam bijesna." Aerie kimne. Wess protrlja Aeriena ramena, otkopa joj dugi plat s kapuljaom, pa joj ga skine. Svjetlo svijea odbijalo se od sjajnog crnog krzna, nalik tuljanovom, koje je pokrivalo Aerieno tijelo. Na sebi je imala samo kratku tuniku od plave svile i izme. Ona zbaci izme sa stopala, zabije pande na stopalima u drveni pod i protegne se. Njeni su vanjski prsti leali poloeni uz cijelu duinu ruke. Ona ih rairi i krila joj se otvore. I tek polurairena, njena su krila ispunjavala sobu. Ona ih sklopi i odmakne konati zastor s jedinog prozora. Susjedno je zdanje bilo vrlo blizu. "Idem van. Moram letjeti." "Aerie, danas smo preli toliki put..." "Wess, ja jesam umorna. Neu ii daleko. Ali ovdje neu moi letjeti danju. Mjesec blijedi - ako ne odem sad, tko zna kad u slijedei put letjeti." "Istina," ree Wess. "Pazi na sebe." "Neu ostati dugo." Ona se izvue kroz prozor, pa na krov zdanja. Njene su pande greble po crijepu. Tri meka koraka, klepet krila, i vie je nije bilo. Ostali ponu gurati krevete uza zid, a potom rasprostrijee svoje vree za spavanje na pod, jednu pored druge. Quartz zakvai konati zastor za kukicu i stavi zapaljenu svijeu na prozor. Chan zagrli Wess. "Nikad prije nisam vidio da se netko kree tako brzo kao Lythande. Wess, ljubavi, bojao sam se da e te ubiti prije nego ja stignem i pomisliti na to." "Bilo je to glupo od mene - mislim obratiti se strancu na tako familijaran nain." "Ali on nam je prva prilika u nekoliko tjedana da saznamo barem neto o Satanu." "Istina. Moda se isplatilo." Wess pogleda kroz prozor, ali nije nigdje mogla vidjeti Aerie. "Zato si mislila daje Lythande ena?" Wess ga otro pogleda. Chan ju je znatieljno gledao. On ne zna, pomisli Wess zapanjeno. Nije shvatio... "Ja... ne znam," ree ona. "Glupa pogreka. Danas sam ih poinila mnogo." Bijae to prvi put u njenu ivotu da je namjerno lagala prijatelju. Ona osjeti laganu muninu. Bila je sretna kad je zaula grebanje pandi po krovu. U tom je trenu gostioniar zakucao na njihova vrata, dovikujui im da je ugrijana voda za kupanje. U strci oko skrivanja Aerienih krila prije no to otvore vrata, Chan je zaboravio temu arobnjakova spola. Ispod njih, buka u Jednorogu polako je jenjavala. Wess se prisili da lei mirno. Osjeala se tako umornom kao da je zarobljena bujicom koja joj ne doputa da se izvue na obalu. A ipak nije mogla zaspati. ak je ni kupka - prva topla kupka otkad su napustili Kaimas - nije opustila. Quartz je leala vrsta i topla pored nje, a Aerie se stisla izmeu

Quartz i Chana. Wess nije zavidjela Aerie ili Quartz na njihovim mjestima u sredini, premda je to bilo njeno omiljeno mjesto za spavanje. Ona poeli da je bar jedno od njenih prijatelja budno pa da mogu voditi ljubav, ali po njihovu je disanju mogla zakljuiti da duboko spavaju. Stisne se uz Quartz koja u snu prebaci ruku preko nje i zagrli je. Tmina se nastavljala, beskrajna, bez nagovjetaja zore, i Wess se napokon izvue iz Quartzina zagrljaja, u tiini navue hlae i koulju, pa se bosonoga iskrade iz utihle taverne; tek vani obuje izme. Mjesec je sjajio blijedim svjetlom, ali dovoljnim za Wess. Ulica bijae pusta. Njeni su koraci odzvanjali po kamenim ploama, muklo odjekujui u uskoj uliici. Znala je da se nakon tako kratka vremena provedenog u ovome gradu ne bi trebala osjeati ovako nelagodno, ali protiv tog se osjeaja nije mogla boriti. Zavidjela je Aerie na mogunosti barem privremenog bijega, koliko god on bio opasan. Hodala je niz ulicu, trudei se zapamtiti put. Bilo bi lako izgubiti se u ovoj zbrci uliica, puteljaka, odvojaka i slijepih ulica. Iz razmiljanja je trgne kripa neije izme; zvuk koji odmah prestane. Netko je slijedi? Pa, bilo mu sa sreom. Wess bijae lovac. Svoju je lovinu mogla slijediti tako neujno i neprimjetno da je gotovo uvijek ubijala noem; u gustoj dungli u kojoj je ivjela strijele su previe nesigurno oruje. Znala se prikrasti panteru i pogladiti mu sjajno krzno, a onda nestati tako brzo da bi ivotinja poela zavijati u bijesu i frustriranosti dok bi se ona veselo smijala. Wess se naceri, pa ubrza korake, sad posve neujne na tvrdome kamenu. Pomalo je zabrine nepoznavanje ulica; slijepa ulica mogla bi je dovesti u zamku. Ali ubrzo otkrije da njeno dobro snalaenje u dungli funkcionira i u gradu. Jednom joj se uinilo da e se morati okrenuti natrag i pronai drugi put, ali uspjela se uspeti uz kosi zidi i skoiti na drugu stranu. Trala je glatko, s lakoom, osjeajui kako je naputa iscrpljenost. Osjeala se dobro, unato vijugavim prljavim uliicama, uasnome zadahu i mranim zdanjima to su se nadvijala sa svake strane. Uvue se u jednu niu izmeu dvije kue i stane, oslukujui. Meki i gotovo neujni koraci zastadoe. Njen je progonitelj oklijevao. Njegove izme zakripae dok se okretao prvo na jednu, pa na drugu stranu, te napokon otiao u krivome smjeru. Wess se naceri, premda lovac koji ju je uspio slijediti i ovako daleko zasluuje njeno potovanje. Kreui se posve neujno kroz sjenke, ona krene natrag prema taverni. Kad je naila na oronulu kuu koje se sjeala, ona se uspne uz njene polusruene zidove, pa na krov susjednog zdanja. Letenje nije jedino na emu je Wess zavidjela Aerie. Bilo bi lijepo moi se s lakoom uspeti uz ravan zid. Na ravnome krovu nije bilo nikoga. Prehladno je da bi itko spavao vani, pretpostavi Wess. Zrak je ovdje mirisao ie, pa ona nastavi skakati s krova na krov. Stigavi do krova kue nasuprot Jednorogu, ona zastane. Sumnjala je da je njen progonitelj mogao stii ovamo prije nje, ali mogunost je ipak postojala. Odavde nije vidjela nikoga. Bliilo se svitanje. Vie nije osjeala iscrpljenost, samo slatku pospanost. Polako se spusti s krova i krene preko ulice. Netko naglo otvori vrata iza nje, iskoi iz mraka dok se ona okretala, i udari je akom postrance u glavu. Wess se skljoka na poploenu ulicu. Sjenka zakorai blie i ritne je u rebra. Bolni obru obuhvati joj prsa i jo se bolnije stegne kad je pokuala disati. "Nemoj je ubiti. Ne jo." "Neu. Imam planove za nju." Wess prepozna glas Bauchlea Meynea, ovjeka koji je uvrijedio Quartz u taverni. On je pone gurkati izmom. "Kad zavrim s tobom, kuko, moe me odvesti do svoje prijateljice." On pone otkopavati remen hlaa. Wess pokua ustati, ali Meyneov kompanjon joj prie. Njegovo stopalo krene prema njoj. Ona ga zgrabi i okrene na drugu stranu. Dok je ovjek padao, Wess se s mukom podigne na noge. Bauchle Meyne, iznenaen, skoi prema njoj i zgrabi je u medvjei zagrljaj,

stisnuvi joj ruke tako da nije mogla posegnuti za noem. On pritisne svoj lice uz njeno. Mogla je osjetiti njegovu otru bradu i kiseli zadah iz njegovih usta. Nije je mogao istovremeno drati i prisiliti je da okrene glavu kako bije poljubio u usta, pa je pone sliniti po obrazu. Hlae mu spadnu, a njegov se penis pone trljati uz njeno bedro. Wess mu zabije koljeno u jaja to je jae mogla. On zavriti, makne ruke s nje i pone teturati, skvren, stenjui i popikavajui se preko sputenih hlaa. Wess izvue no i osloni se leima na zid, spremna za jo jedan napad. Njegov kompanjon potri prema njoj. Njen no poleti i ostavi dubok rez na ovjekovoj ruci. On odskoi i gnjevno opsuje. Izmeu prstiju kojim se drao za ranjenu ruku liptila je krv. Wess je zaula tihe korake trenutak prije njega. Bojala se povikati upomo. U ovome gradu ne bi je udilo da se i ta trea osoba pridrui njenim napadaima. Ali ranjeni ovjek opet opsuje, zgrabi Bauchlea Meynea za nadlakticu i pone ga vui za sobom onoliko brzo koliko je ovaj drugi - u svom trenutnom stanju - mogao ii. Wess se opusti i sklizne niza zid na tlo. Znala je da je jo uvijek u opasnosti, ali noge je vie nisu drale. Koraci utihnue. Wess podigne pogled, grevito steui no. "Frejojan," ree Lythande tiho, stojei deset koraka od nje, "sestro, dobro si me namuila." Pogleda za dvojicom mukaraca. "I ne samo mene, ini se." "Nikad se prije nisam borila s ovjekom," ree Wess drhtavim glasom. "Nikad u pravoj borbi. Samo na vjebama. Gdje nitko nikad nije povrijeen." Ona dotakne plitku ogrebotinu na glavi. Krvarila je. Wess pomisli da bi to trebala zaustaviti, i krvarenje prestane. Lythande klekne pored nje. "Daj da vidim." Lagano dodirne ogrebotinu. "Uinilo mi se da krvari, ali sad je prestalo. to se dogodilo?" "Ne znam. Je si li me slijedio? Jesu li oni? Mislila sam da bjeim pred samo jednom osobom." "Ja sam jedina osoba koja te je slijedila," ree Lythande. "Oni su se zacijelo vratili s namjerom da se osvete Quartz." "Zna za to?" "Cijeli grad zna, dijete. Ili barem cijeli Labirint. Bauchle e o tome sluati dok je iv. Ali najgore od svega jest to to on nikada nee shvatiti to se dogodilo - ili zato." "Neu ni ja," ree Wess. Ona podigne pogled. "Kako moe ivjeti ovdje?" zavapi. Lythande se namrti. "Ne ivim ovdje. Ali to ni nije ono to si me pitala. Ne moemo slobodno razgovarati na javnome mjestu." On se ogleda oko sebe, oklijevajui, pa ree: "Hoe li poi sa mnom? Nemam mnogo vremena, ali mogu pogledati tu tvoju ogrebotinu, a i moi emo na miru razgovarati." "Dobro," ree Wess. Vrativi no u korice, ona se bolno uspravi ali lecne se na otar bol u prsima. Lythande je uhvati za lakat. "Moda ti je napuklo koje rebro," ree joj, vodei je niz ulicu. "Nije," ree Wess. "Samo je nagnjeeno. Boljet e jo neko vrijeme, ali nita nije slomljeno." "Kako zna?" Wess ga zaueno pogleda. "Moda nisam iz grada, ali moj narod nije posve divlji. Kao dijete bila sam dobar uenik koji pamti nauene lekcije." "Lekcije? O emu?" "O tome kako znati jesam li ozlijeena, i to uiniti ako jesam, te kako upravljati procesima u vlastitu tijelu - sigurno i tvoj narod ui svoju djecu takvim stvarima?" "Moj narod ne zna takve stvari," ree Lythande. "Mislim da e na razgovor biti opirniji i dui nego to sam mislio, frejojan." Do vremena kad su napokon stigli do malog zdanja, Labirint je ipak uspio zbuniti i lovca u Wess. Osjeala se oamuenom od udarca u glavu, ali bijae uvjerena da nije ozbiljno ozlijeena. Kad je Lythande otvorio niska vrata, Wess ue.

Lythande dohvati svijeu. Fitilj se odmah zapali. Slabo se svjetlo odbijalo od neeg tamnog u sredini sobe. Wess trepne. Bijae to kugla, via od Lythande, boje i izgleda duboke vode - plavo-siva, svjetlucava. Balansirala je na podu, to joj je donji kraj inilo tupastim i remetilo njenu savrenost. "Slijedi me, Westerly." Lythande krene prema kugli. Njena povrina zatreperi i Lythande zakorai u nju. Kugla se zatvori oko arobnjaka i Wess je kroz njenu mutnu povrinu mogla vidjeti obrise figure i svjetlo svijee. Ona oprezno takne kuglu vrkom prsta. Bila je mokra. Duboko udahnuvi, ona gurne ruku kroz povrinu. Pokret je paralizira; nije mogla nastaviti, nije mogla uzmaknuti. Nije mogla ak ni progovoriti. Trenutak kasnije, pojavi se Lythande. Na njenoj su kosi blistale kapljice vode, ali odjea joj bijae suha. Stajala je, mrtei se, a onda uhvati Wessinu ruku. "Ne odupiri joj se, sestro," ree. "Ne bori se protiv mene." Plava zvijezda na njenom elu svjetlucala je u tami. Lythande izvue Wessinu ruku iz kugle. Rukav Wessine koulje bijae natopljen vodom, a vrci prstiju namrekani, premda se radilo o tek nekoliko sekundi. Wess posrne, ali Lythande je pridri. "to se dogodilo?" Jo uvijek je pridravajui, Lythande prui ruku i razmakne povrinu kugle kao da se radilo o zastoru. Pokae Wess neka ue. Nevoljko, ona zakorai naprijed, uz pomo Lythande, a vodeni se zastor zatvori za njima. Lythande je posjedne na malu platformu koja se glatko izdvajala iz unutranje povrine kugle. Wess je oekivala da e ta platforma biti mokra, ali bijae vrsta, glatka i pomalo topla. "to se dogodilo?" upita Wess jo jednom. "Kugla je zatita od drugih arobnjaka." "Ali ja nisam arobnica." "Vjerujem ti da ti u to vjeruje. Kad bih mislio da me pokuava prevariti, ubio bih te. Ali ako nisi arobnica, to je samo zato to te nitko nije poduavao." Wess se pone buniti, ali Lythande je uutka pokretom ruke. "Sad razumijem kako si mi pobjegla u potjeri ulicama." "Ja sam lovac," ree Wess gotovo uzrujano. "Kakav bih bila lovac da se ne mogu kretati neujno i brzo?" "Ne, bilo je to vie od toga. Ja sam na te stavio svoj znak, a ti si ga odbacila. Nitko to dosad nije uspio." "Ni ja to nisam." "Nemojmo se prepirati, frejojan. Nemamo vremena." Lythande pogleda Wessinu ogrebotinu, pa zarije ruku u povrinu kugle, zahvati vodu medu dlanove i ispere sasuenu ljepljivu krv s koe. Njen dodir bijae topao i utjean, jednako struan kao i Quartzin. "Zato si me doveo ovamo?" "Da bismo mogli na miru porazgovarati." "O emu?" "Prvo te elim neto pitati. Zato si mislila da sam ena?" Wess se namrti i zagleda u pod. Njena izma namreka povrinu vode. "Zato to jesi ena," ree. "Ne znam zato se pretvara da nisi." "To nije pravo pitanje," ree Lythande. "Pitanje jest zato si me istoga trena, kad si me po prvi put vidjela, nazvala 'sestrom', znajui to sam. Mogla si i sebe i mene dovesti u veliku opasnost. Kako si znala?" "Jednostavno jesam," ree Wess. "Bilo mi je oito. Nisam te pogledala pitajui se jesi li mukarac ili ena. Ugledala sam te i pomislila: kako je lijepa, kako elegantna; izgleda mudro, moda bi nam ona mogla pomoi. Pa sam te pozvala." "A to su mislili tvoji prijatelji?"

"Oni... Ne znam to su mislile Aerie i Quartz. Chan me poslije upitao to mije bilo da te nazovem enom." "I to si mu rekla?" "Ja..." Wess je oklijevala, osjeajui se posramljenom. "Lagala sam mu," ree jadno. "Rekla sam mu da sam bila umorna, da je bilo mrano i zadimljeno i da sam poinila glupu pogreku." "Ali zato ga nisi pokuala uvjeriti u istinu?" "Zato to to nije moja stvar. Tvoje je pravo biti to eli biti. To se ne tie nikoga. ak ni mog najstarijeg prijatelja, mog prvog ljubavnika." Lythande se zagleda u vrh kugle. Njena se ramena opuste, a izraz lica ublai. "Hvala ti, sestro," ree, glasom punim olakanja. "Nisam znala je li moja tajna sigurna. Sad mislim da jest." Wess naglo podigne pogled, ohlaena do sri. "Dovela si me ovamo - s namjerom da me ubije!" "I bih, da sam morala," ree Lythande jednostavno. "Drago mi je to to nije bilo neophodno. Ali ne bih mogla vjerovati obeanju danom pod prisilom. Ti me se ne boji; svoju si odluku donijela sama." "To je istina," ree Wess, "ali nije istina da te se ne bojim." Lythande se zagleda u nju. "Moda zavrijeujem tvoj strah, Westerly. Mogla si me unititi jednom rijeju. Ali ono to zna moglo bi unititi tebe. Neki bi ljudi dali sve za ono to ti zna o meni." "Neu im rei." "Ako posumnjaju - mogli bi te prisiliti." "Znam se brinuti za sebe," ree Wess. Lythande protrlja greben nosa palcem i kaiprstom. "Ah, sestro, nadam se. Ja ti mogu ponuditi jako malu zatitu." Ona - on, podsjeti se Wess - ustane. "Vrijeme je da poe. Uskoro e svanuti." "Smijem li ja tebi postaviti jedno pitanje?" "Odgovorit u ti ako mogu." "Bauchle Meyne - da se nije ponio tako glupo, mogao me ubiti. Ali naslaivao se izazivajui me sve dok se nisam uspjela pribrati. Uinio se ranjivim. Njegov je prijatelj znao da ja imam no, a ipak me napao nenaoruan. Pokuavam shvatiti to se zbilo, ali sve to mi je posve neshvatljivo." Lythande duboko udahne. "Westerly," ree. "Da barem nikad nisi dola u Utoite. Izvukla si se radi istog razloga radi kojega sam se ja odluila pretvarati da sam muko." "Jo uvijek ne razumijem." "Nisu oekivali da im se odupire. Tek moda malo protesta, tek toliko da ih jo vie uzbudi. Oekivali su da im se prepusti na milost i nemilost, pa makar i znala da te namjeravaju pretui, silovati ili ubiti. ene u Utoitu ne znaju se boriti. Odmalena ih ue da njihova jedina mo lei u sposobnosti da mukarcu prue ugodu. Neke se uspiju izdii iznad toga. Veina jednostavno preivljava na takav nain." "A ostale?" "Bivaju ubijene radi svoje neposlunosti. Ili..." Lythande se gorko osmjehne. "Nekolicina otkrije otkrije da su nadarene za neke druge stvari." "Ali zato to trpe?" "Zato to je ovdje oduvijek bilo tako. Neki bi rekli da tako mora i biti da je tako odreeno." "Ali nije tako u Kaimasu." I od samog spomen imena svog doma Wess se poeli vratiti kui. "Tko je tako odredio?" "Draga moja," ree Lythande sarkastino, "pa - bogovi." "Onda biste se trebali rijeiti takvih bogova." Lythande podigne jednu obrvu. "Takve bi ideje u Utoitu trebala zadrati za sebe. Sveenici su mona rulja." Ona razdvoji povrinu kugle kako bi Wess mogla izii.

Wess je mislila da e njen osjeaj nesigurnosti nestati kad pod nogama opet osjeti vrsto tlo. Ali nije. Wess i Lythande vratie se do Jednoroga u tiini. Kako se Labirint budio, tako se ulica poela puniti prosjacima, deparima, kolima koje su vukli mravi poniji. Wess odlui kupiti neto voa i mesnih pogaa za svoje prijatelje... Jednorog bijae zatvoren i mraan. Kao to je gostioniar i rekao - ne otvara se rano. Wess krene prema stranjem ulazu, ali Lythande je zaustavi. "Moram te napustiti, frejojan." Wess se iznenaeno okrene. "Ali mislila sam da e ui sa mnom - na zajutrak, na razgovor..." Lythande odmahne glavom i osmjehne se udnim osmic jehom - ne sarkastinim, ve nekako tunim. "Da barem mogu, sestro. Doista to mislim, ovaj put. Ali na sjeveru me eka vaan posao." "Na sjeveru! Zato si onda doao sa mnom do taverne?" Putem do taverne, cijelo su vrijeme ili prema jugu. "elio sam te otpratiti," ree Lythande. Wess se namrti. "Mislio si da nisam sposobna vratiti se sama." "Ovo je udno mjesto. Nije sigurno ak ni za ljude koji oduvijek ovdje ive." "Ti..." Wess zastane. Obeala je da e uvati tajnu o arobnjakovu pravom identitetu i sad mu nije mogla rei ono to je htjela: da se prema njoj ponaa onako kako sam nije elio eljela - da se prema njemu/njoj ponaaju. Wess odmahne glavom, odbacujui ljutnju koju je osjeala. Jae od njena bijesa, jae od njena razoaranja to Lythande odlazi, bijae njeno iznenaenje: zato se Lythande bio pretvarao da zna neto o Satanu. Nije eljela ni razmiljati o njegovim motivima. "Ima moje obeanje," ree gorko. "Budi uvjeren da ja drim do dane rijei. Neka tvoji poslovi budu plodonosni." Wess se okrene i posegne za kvakom, zamagljena pogleda. "Westerly," ree Lythande blago, "misli li da sam se prole noi vratio samo zato da iz tebe izvuem obeanje?" "Nije vano." "Pa, moda i nije, jer ti tako malo mogu dati zauzvrat." Wess se okrene. "A misli li ti da sam ti dala to obeanje samo zato to sam mislila da nam moe pomoi u potrazi?" "Ne," ree Lythande. "Frejojan, elio bih da imam vie vremena - ali prole sam ti noi doao rei da sam razgovarao s Jubalom." "Zato mi nisi rekao? to si saznao? Zna li on gdje je Satan?" Ali Wess je znala da nee dobiti odgovor koji eli. Lythande ne bi bio ekao tako dugo s dobrim vjetima. "Hoe li nas primiti?" "On nije vidio tvog prijatelja, sestro. Rekao je da nema vremena za razgovor s vama." "Oh." "Pokuao sam ga pritisnuti. Duguje mi, ali u zadnje se vrijeme ponaa udno. Neega se boji vie no to se boji mene, to je udno." Lythande odvrati pogled. "Zar nije rekao ba nita?" "Rekao je... veeras biste trebali otii do guvernerove palae." "Zato?" "Westerly... moda to nema nikakve veze sa Satanom, ali tamo se odravaju aukcije." Wess zbunjeno odmahne glavom. "Gdje se prodaju robovi." Gnjev i ponienje i nada; Wessina reakcija bijae tako jaka da nije mogla odmah odgovoriti. Lythande se brzim korakom uspne uza stube i zagrli je oko ramena. Wess se stisne uz njega, drhtei, dok joj je Lythande gladio kosu.

"Ako on jest tamo... Zar ovdje ne postoje zakoni, Lythande? Zar smiju ukrasti nekoga iz njegova doma i... i..." Lythande pogleda u nebo. Na istonoj strani ve se vidjelo sunevo svjetlo. "Frejojan, doista moram poi. Ako je va prijatelj tamo, pokuajte ga otkupiti. Ovdanji trgovci nisu tako bogati kao trgovci u glavnome gradu, ali ipak e vam trebati velika koliina novca. Mislim da biste se radije trebali obratiti guverneru. On je mlad - i budala - ali nije zao." Lythande je zagrli po posljednji put i zakorai unatrag. "Zbogom, sestro. Vjeruj mi, ostao bih da mogu." "Znam," proape Wess. Lythande se urno udalji, ne osvrui se, ostavivi Wess samu u ranojutarnjim sjenkama. Wess se uspne do sobe na vrhu stubita. Kad je ula, Chan se podigne na jedan lakat. "Ve sam poeo brinuti," ree. "Znam paziti na sebe," obrecne se ona. "Wess, ljubavi, to ti je?" Ona mu pokua rei, ali neuspjeno. Stajala je, utei, zagledana u pod, okrenuvi lea svom najboljem prijatelju. Wess pogleda preko ramena kad je Chan ustao. Poderani zastor proputao je zrake svjetla koje su se slijevale niz njegovo golo tijelo. Promijenio se, kao i svi na ovome putovanju. Jo uvijek je bio prekrasan, ali mraviji i ilaviji. On joj blago dotakne rame. Ona se odmakne. Vidjevi skorenu krv na ovratniku njene koulje, Chan usklikne: "Ozlijeena si! Quartz!" Quartz se javi pospanim glasom. Chan pokua povesti Wess do prozora gdje je bilo vie svjetla. "Ne diraj me!" "Wess..." "to je?" upita Quartz. "Wess je ozlijeena." Quartz im prie, a Wess brizne u pla i baci joj se u zagrljaj. Quartz ju je drala, onako kako je prije nekoliko noi Wess drala nju, dok je Quartz tiho plakala u postelji, alei za domom i djecom koju je tamo ostavila. "Reci mi to se dogodilo," ree ona tiho. Ono to je Wess uspjela istisnuti iz sebe govorilo je manje o napadu na nju nego o Lythandeu i njegovu objanjenju Utoinog naina ivota. "Razumijem," ree Quartz, milujui Wessinu kosu i otirui joj suze s obraza. "Ja ne," ree Wess. "Zacijelo gubim razum kad se ovako ponaam!" Opet zaplae.. Quartz je povede prema vreama za spavanje, gdje je sjedila Aerie, zbunjeno trepui. Chan pode za njima, jednako zbunjen. Quartz prisili Wess da sjedne, pa se spusti pored nje i zagrli je. Aerie rairi svoja krila i obgrli obje svoje prijateljice. "Ne gubi razum," ree Quartz. "Samo nisi navikla na ovakve stvari kakve se ovdje dogaaju." "Ne elim se ni naviknuti. Mrzim ovo mjesto. elim nai Satana. elim ii kui." "Znam," proape Quartz. "Znam." "Ali ja ne znam," ree Chan. Wess se stisne uz Quartz, ne znajui to bi rekla da umanji Chanov osjeaj povrijeenosti. "Pusti je malo, Chan," ree mu Quartz. "Pusti je da se odmori. Sve e biti dobro." Quartz polegne Wess i spusti se pored nje. Stisnuta izmeu Quartz i Aerie, pokrivena Aerienim krilom, Wess je napokon zaspala. Probudila se sredinom jutra. U glavi joj je bolno odzvanjalo, a tamna modrica na rebrima boljela je svaki put kad bi udahnula. Wess se ogleda po sobi. Pored nje je sjedila Quartz, popravljajui naramenicu svog ruksaka. Aerie je eljala svoje kratko sjajno krzno, a Chan je sjedio pored prozora, brade oslonjene na ruku, zagledan van.

Wess ustane i prijee preko sobe, pa klekne pored Chana. On je pogleda. "Quartz mi je pokuala objasniti..." ree. "Bila sam ljuta," ree Wess. "Samo zato to se barbari ponaaju... poput barbara... to nije razlog da se ljuti na mene." Imao je pravo. Wess je to znala. Ali gnjev i zbunjenost u njoj jo uvijek bijahu prejaki da bi nestali nakon lijepih rijei. "Zna..." ree on, "mora znati da se ja nikada ne bih mogao tako ponijeti." Na trenutak, samo na trenutak, Wess pokua zamisliti Chana kako se ponaa poput gostioniara ili Bauchlea Meynea - arogantno, slijepo, uzimajui u obzir samo svoj interes i svoje zadovoljstvo. Sama ta ideja bijae toliko nevjerojatna da se Wess glasno nasmije. "Znam da ne bi," ree. Bila je bijesna na osobu kakvom je Chan mogao biti da mu je ivot bio drukiji. Jo je vie bila bijesna na osobu kakvom je ona mogla biti. Ona brzo zagrli Chana. "Chad - ljubavi, moram se osloboditi ovog mjesta." Uzme mu ruku i ustane. "Doi, noas sam razgovarala s Lythandeom. Moram vam rei to mi je rekao." Nisu ekali veer da bi poli do guvernerove palae, ve su krenuli mnogo ranije, nadajui se da e uspjeti vidjeti princa i nagovoriti ga da pusti Satana. Ali ni ostali nisu ekali do veeri. Prema ulazu u dvorite oko palae ila je rijeka ljudi. Wessin pokuaj da se progura kroz gomilu zaradi joj udarac laktom u bolna rebra. "Ne guraj se, djevojko," ree odrpanac kojega je pokuala pretei. "Zar e sruiti osakaenog starca? Nikad vie ne bih ustao. Pregazili bi me." "Ispriavam se, graanine," ree ona. "Ide li i ti na aukciju robova?" "Aukciju robova? Aukciju robova! Danas nee biti prodaje robova, strankinjo. Stigao je cirkus!" "to je to cirkus?" "Cirkus? Nikad nisi ula za cirkus? Pa, ne brini, nije ni pola ljudi u Utoitu. Ve etvrt stoljea nijedan nije gostovao u ovome gradu. Sad kad imamo novoga guvernera nedvojbeno e ih dolaziti vie. Pokuat e preko Princa stii do Cara, zna - iz selendre u glavni grad." "Ali ja jo uvijek ne znam to je to cirkus." Starac pokae prstom. U dvoritu palae poeli su podizati veliki ator - poput ogromne gljive, pomisli Wess. "Tamo unutra bit e magije, strankinjo. Neobinih ivotinja. Dresiranih konja s prekrasnim jahaicama, odjevenima u perje, koje e im plesati na leima. onglera, klaunova, akrobata na trapezu, hodaa po ici - i nakaza!" On zahihoe. "Najvie volim nakaze. Zadnji put kad sam bio u cirkusu imali su ovcu s dvije glave i mukarca s dva... ali takvo se neto ne pria mladoj djevojci osim ako je ne evi." On joj se primakne, namjeravajui je utipnuti. Wess se naglo izmakne, izvue no iz korica. Zateen, starac ree: "Hej, djevojko, ne vrijeaj se." Ona vrati no u korice. Starac se opet nasmije. "Posebna predstava ovaj put - za Princa. Ali nee nam rei o emu se radi. Ali moe se kladiti da e biti neto posebno." "Hvala ti, graanine," ree Wess hladno, pa se vrati svojim prijateljima. Starac nastavi naprijed, noen bujicom tjelesa. Wess uhvati Aerien pogled. "Jesi li ula?" Aerie kimne. "Imaju ga. to bi drugo mogla biti njihova velika tajna?" "U ovom prokletom mjestu ne bi me udilo da su uspjeli nadjaati i zarobiti kakvog jadnog trola ili salamandera." Govorila je sarkastino, jer trolovi bijahu stvorenja izuzetno blage naravi, a Wess bi esto tijekom lova poekala ispod brade salamandera koji ivio na breuljku; bio je posve pitom, jer Wess nikad nije lovila salamandere. Njihova je koa pretanka da bi bila od ikakve koristi, a nitko u obitelji ne voli meso reptila. "U ovome mjestu ne bi me udilo da krilatu zmiju nazovu velikom tajnom." "Wess, njihova tajna atrakcija je Satan i svi mi to dobro znamo," ree Quartz. "Sad moramo smisliti kako da ga oslobodimo." "Ima pravo, naravno," ree Wess.

Na ulazu u dvorite palae stajala su dva ogromna straara. sijevajui pogledima po okupljenoj gomili. Wess zastane predjednim od njih. "elim vidjeti princa," ree. "Audijencije su slijedei tjedan," odvrati on, jedva je i pogledavi. "Moram ga vidjeti prije no to pone predstava." Ovaj put je straar pogleda, zabavljajui se. "Je 1'? Ba nema sree. Otiao je nekud i nee se vratiti sve do poetka predstave." "Gdje je?" upita Chan. "Dravna tajna," ree straar. "A sad uite ili se maknite drugima s puta." Oni uoe. Unutra vie nije bila guva, jer dvorite oko palae bijae enormno. ak se i ogromni ator sad doimao malim; palaa se nadvijala nad njim poput planine. Ako ovdje ve nije cjelokupno stanovnitvo Utoita, zacijelo se radi barem o velikoj veini. Sve je bilo prepuno tandova na kojima se prodavalo voe, pie, pogae. Pored njih proe odrpani prosjak, a malo dalje stajala je grupica dobrostojeih graana u satenu i svili i krznima i zlatu. Blijedo jesensko sunce bijae preslabo da bi nakodilo blijedoj puti plemstva ili ugrijalo lea skvrenom bogalju. Quartz se ogleda oko sebe, pa pokae preko glava rulje. "Rade neku vrst prolaza oznaenog konopcima. Parada e ui na ovaj ulaz, pa onda ovom stranom do atora." Ona pokae rukom zdesna na lijevo, poevi od Procesijskog ulaza. Cirkuski ator bijae podignut izmeu straarskih baraki i mjesta na kojem se inae odvija prodaja robova. Pokuali su zaobii ator, ali prolaz im bijae blokiran konopcima i gomilom ljudi. "Nikad neemo ui," ree Aerie. "Moda je tako i bolje," ree Chan. "Ne moramo biti unutra sa Satanom - moramo njega izvui van." Sjenke su postajale sve dulje. Wess je nepomino sjedila, ekajui. Quartz je grizla nokte, nemirna. Aerie se zgrbila pod svojim platem, lica zasjenjena kapuljaom. Quartz ju je tjeskobno pogledavala, drei jednu ruku na drci maa. Bili su jo jednom pokuali vidjeti Princa, ali i straari na ulazu u palau glatko su ih odbili. Stoga su Wess i ostali zauzeli dobra mjesta uz prolaz oznaen konopcima. Prekoputa njih, radnici su upravo dovravali platformu. Kad je bila gotova iz palae su nahrupile sluge s tepisima, svilenim nadstrenicama, nekoliko naslonjaa i s kotliem punim uarena ugljena. Wess pomisli kako bi i njima dobro doao jedan takav, jer postajalo je sve hladnije. Rulja se nastavila okupljati, postajui sve guom, glasnijom i pijanijom. Na ulazu u ator zapoela je tunjava kad je nekolicina njih shvatila da nee moi ui. Uskoro su stvari postale tako gadne da je uslijedila objava za objavom, najavljujui nekoliko predstava, sve dok svi zainteresirani stanovnici Utoita ne budu vidjeli cirkuska uda. I veliku tajnu atrakciju. Naravno. Ali ni rijei o kakvoj se atrakciji radi. Wess se vre ogrne platem. Ona je znala o kakvoj se atrakciji radi; nadala se da e tajna atrakcija vidjeti svoje prijatelje i biti spreman kad se za tro ukae prilika. Sunce je dotaklo visoki zid oko palae. Uskoro e mrak. Trube i inele: Wess pogleda prema Procesijskom ulazu u dvorite, ali tren kasnije shvati da svi ostali gledaju prema vratima palae. Ogromna se vrata otvore, a iznutra sveanim korakom izie kraljevska straa. Za njima je ila grupa odlinika, odjevenih u svilu i zlato. Mladi na elu grupe, iju je glavu krasila zlatna kruna, kimao je i mahao svojim podanicima. Iz gomile se zauje - glasnije od protesta i mrmljanja - "Princ! ivio Princ!" Povorka se uputi ravno prema natkrivenoj platformi. Wess ustane, slijedei neki unutranji nagon, spremajui se potrati do platforme i jo jednom pokuati razgovarati s Princom. "Sjedi!" "Mii se s puta!" Netko je pogodi ogriskom jabuke. Ona opet une, premda ne radi reakcije okupljene rulje, ve zato to je krajikom oka vidjela da i Aerie ustaje. Wess joj dotakne ruku. "Pogledaj," ree.

inilo se da svi prisutni dijele njenu elju da dopre do Princa. Poelo je luako guranje prema platformi. Princ baci aku kovanica meu rulju, to je odmah odvuklo prosjake dalje od njega. Ostali nastavie naprijed. Straari okrue princa, ispruenih kopalja. Rulja se napokon odmakne, a princ se uspne na platformu. Okrene se nekoliko puta, podignutih ruku, pozdravljajui okupljeno mnotvo. "Prijatelji," povie, "znam da imate mnogo zahtjeva i pritubi koji ne mogu ekati. I najmanje zlo naneseno mome podaniku od velike mi je vanosti." Wess glasno smrkne. "Ali veeras imamo privilegiju biti svjedocima dosad nevienog uda. Veeras zaboravite na svoje brige, prijatelji moji, i uivajte sa mnom." On isprui ruku i povue na platformu jednu osobu iz svoje pratnje. Bauchlea Meynea. "Za nekoliko e dana Bauchle Meyne otputovati u Ranke i istu ovu predstavu pokazati Caru, mome bratu."Wess i Quartz izmijene poglede, zateene. Chan prokune ispod glasa. Aeriena se lea napnu. Svi etvoro navukoe kapuljae jo dublje na lice. "Bauchle ide s mojim blagoslovom i mojim peatom." Princ podigne smotani pergament vezan grimiznom vrpcom i zapeaen crnim voskom. Princ potom sjedne, a Bauchle Meyne se spusti na poasno mjesto pored njega. Ostatak prineve pratnje postavi se iza njih i parada otpone. Wess i njeni prijetelji stanu blie jedno drugome. Nikakve pomoi od Princa. Iznenada se zauje zvuk bubnjeva i flauta, i otvore se vrata na Procesijskom ulazu. Glazba se nastavila jo neko vrijeme a da se nita drugo nije dogodilo. Bauchle Meyne pone se nelagodno mekoljiti. Odjednom se na ulazu pojavi crvenokos, izuzetno mrav mukarac. On zabaci dugi plat s ramena, otkrivajui halju od tkanine posute zvjezdicama, i nesigurno zakorai naprijed. Zastane kod prvog potpornja i dramatino zamahne rukom, povikavi neto neartikulirano. Potporanj plane. Ljudi uzmaknu unatrag uz glasne povike, a arobnjak krene od potpornja do potpornja, ponavljajui pokret i uzvik. Wess shvati da potpornji zapravo ne gore. Kad je onaj ispred nje poeo svijetliti, ona mu priblii otvoreni dlan. Kad nije osjetila nikakvu toplinu, ona dotakne drvenu gredu, pa je obuhvati akom. Nije bila nimalo topla. Ona se sjeti Lythandeovih rijei - o tome kako i ona sama ima dara za magiju. Wess se zapita bi li mogla uiniti takvo neto. Bilo bi to zgodno, premda ne i previe korisno. Nije imala na emu probati, niti je znala kako bi uope i probala, pa slegne ramenima i makne ruku. Trepne iznenaeno na gredi je ostao otisak njena dlana. Ne, mora to biti samo plod njene mate, a ne vei sjaj tamo gdje je ona dotakla drvo. arobnjak je sad stajao na prinevoj platformi, lutajui praznim pogledom po gomili. Bauchle Meyne se nagne naprijed, a na licu mu se jasno vidjela zabrinutost i ljutnja. arobnjak ga oine pogledom. Wess je jasno mogla vidjeti kako su se Meyneovi prsti grevito stegli oko lanca to mu je visio oko vrata. arobnjak zakrii i podigne ruke. Stisak Bauchleovih prstiju oko lanca popusti. arobnjak rairi ruke, vidljivo se tresui. Drhtala je i Wess. Osjeala se kao daje Meyneov lanac sunuo preko njenih lea poput bia. arobnjakove se drhtave ruke pokrenu: prineva platforma i svi potpornji i grede oko nje bijesnu bijelim plamenom. Straari skoie, ali zaustavi ih pokret ruke njihova princa. On je i dalje sjedio nasmijeen i posve smiren na svome stolcu, ruku oputeno naslonjenih na bljetei rukohvat svog prijestolnog naslonjaa. Bijeli su mu plamici lizali prste, a svjetlo je blistalo oko njegovih stopala. Bauchle Meyne se zadovoljno zavali unatrag, pa kimne arobnjaku. Ostali su odlinici nervozno stajali iza svog vladara. Slijedei njegov primjer, i oni posjedae.

arobnjak zatetura naprijed, obasjavajui i ostale potpornje, pa nestane u unutranjosti atora. Ubrzo su i svi konopci i klinovi koji su drali ator poeli svijetliti sablasnim bijelim svjetlom. Princ zapljee, kimajui i smijeei se Bauchleu Meyneu, a njegov se narod povede za njim. Zauje se glasan povik i na ulazu se pojavi dvorska luda. Za njim su ili svirai, pa tri ponija okiena perjem. Njih je jahalo troje djece. Prvo od njih napravi salto, dok je ostalo dvoje napravilo stoj na glavi u sedlu. Wess, koja nikad prije nije bila na konju, glasno zapljee. Prinev pljesak bijae mlak. Netko iz gomile se sarkastino nasmije i povie: "Pokaite nam neto bolje!" Takva bijae reakcija veine okupljene publike: pogrdni povici i smijeh. Dijete na konju gledalo je ravno pred sebe. Wess stisne zube, ljuta radi ponienja koje je dijete moralo osjeati, ali i zadivljena njegovim dostojanstvenim dranjem. Quartzino najstarije dijete bijae otprilike te dobi. Wess uhvati ruku svoje prijateljice, a Quartz je zahvalno stisne. Na ulazu se pojave kola vuena volovima. Wess zaustavi dah. U kavezu na kolima, na prljavoj slami, uao je postariji trol. Kad su se kola zaustavila pred princem, jedan djeak podbode trola tapom. Trol poskoi i prokune visokim glasom. "Vi, necivilizirani barbari! Ti, prine - ti si princ gamadi, kaem ti! Neka ti penis naraste do takve veliine da te nijedna nee htjeti! Neka se vagine tvojih prijateljica zgre i stisnu dok si u njima! Neka ti popucaju ilice u mozgu i neka ti se stvore kamenci u bubrezima!" Wess osjeti kako crveni od stida; nikad prije nije ula nijednog trola da tako govori. Oni bijahu najkulturniji od svih umskih naroda; jedina opasnost koja ovjeku prijeti od njih jest da cijelo poslijepodne provede sluajui jednoga od njih kako raspravlja o obliku oblaka ili uinku odreene plijesni na ovo ili ono. Wess se ogleda oko sebe, plaei se da e se netko od prisutnih uvrijediti na rijei upuene Princu. Onda shvati da trol govori Jezikom, pravim jezikom inteligentnih stvorenja, te da ga nije razumio nitko osim njenih prijatelja. "Frejdjan," povie ona nagonski. "Veeras - budi spreman - ako uspijemo..!" Trol zastane usred nove provale uvreda, pa se pone okretati, neartikulirano se glasajui, sve dok je nije uoio. Ona povue svoju kapuljau s lica, kako bi je trol kasnije mogao prepoznati, pa je opet spusti dublje na lice daje ne prepozna Bauchle Meyne, koji je sjedio na platformi nasuprot njih. Stvorenje pokriveno sivo-zlatnim krznom zgrabi reetke svoga kaveza, pa se izbelji publici, ali izmeu vriskova i besmislica koje im je dovikivao, Wess jasno zauje rijei: "ekat u..." "Wess... " "Kako sam ga mogla pustiti da ode a da mu ne kaem neto?" "Pa nije nam prijatelj," ree Aerie. "Ali je u ropstvu, ba kao i Satan!" Wess pogleda Aerie pa Chana i shvati da ni jedno od njih ne razumije. "Quartz...?" Quartz kimne. "Da. Ima pravo. Nijednom civiliziranom biu nije mjesto u ovome gradu." "Kako e ga poslije pronai? Kako e ga osloboditi? Ne znamo ak ni hoemo li uspjeti osloboditi Satana! to ako njemu treba pomo?" Aerien se glas ljutito povisi. "to ako nama treba pomo?" Aerie okrene lea Wess i tupo se zagleda u povorku. ak se izmakla kad ju je Quartz pokuala zagrliti. A onda odjednom vie nije bilo vremena za prepirke. Na ulazu se pojavi est strijelaca, a iza njih dva konja vukui kola. Na njima bijae visok kavez, sa svih strana zastrt crnim pokrovom. Za njim je koraalo jo est strijelaca. Gomilom proe tih amor, a potom povici: "Tajna! Pokaite nam tajnu!" Koija zaustavi kola pred Princom, a Meyne se uspne gore. "Gospodaru moj!" povie. "Predstavljam ti mit naega svijeta!" On povue uzicu i zastor oko kaveza spadne.

Na platformi na kolima stajao je Satan, ukoen, udaljena pogleda, visoko podignute glave. Aerie zajei, a Wess se napne, poelivi skoiti preko konopaca i osloboditi ga, bez obzira na posljedice. Prokune samu sebe to je tog jutra bila tako neodluna i slaba. Da je imala volje za borbom, mogla je Bauchleu Meyneu noen izvaditi srce. Nisu slomili Satana. Morali bi ga ubiti prije no to mu uspiju slomiti ponos. Ali skinuli su mu odjei i okovali noge. I ozlijedili ga. Crveno-zlatno krzno na njegovim ramenima bijae proarano sivim linijama. Tukli su ga. Wessini se prsti zgre oko drke noa. Bauchle Meyne dohvati dugu motku. Bio je previe pametan da bi uao u domet Satanovih pandi. "Pokai se!" zavie. Satan nije govorio trgovaki jezik, ali podbadanje motkom bijae dovoljno razumljivo. Satan se zagleda u njega, ni ne pomaknuvi se sve dok ga Meyne nije prestao podbadati tapom i odmaknuo korak dalje. Satan pogleda oko sebe, dok su njegove velike oi odbijale svjetlo poput majih. Okrene se prema Princu. Teki lanci oko njegovih nogu zazvee. Satann podigne ruke, rairi ake i njegovi se vanjski prsti odvoje. On rairi svoja velika crvena krila. arobnjako je svjetlo sjalo kroz njihove prozirne membrane. inilo se kao daje Satan iznenada planuo. Princ ga je promatrao s tihim zadovoljstvom, dok je gomila eksplodirala iznenaenjem i zapanjenou. "Unutra, u atoru," ree Bauchle Meyne, "kad ga oslobodim, on e letjeti." Vrh Satanova krila okrzne jednoga od konja, a konj zare i propne se. Kola poletjee naprijed. Bauchle Meyne zatetura i tresne na platformu. Licem mu preleti izraz bola, to uvelike razveseli Wess. Satan jedva da se i pomakao. Njegovi su se miii napeli dok je odravao ravnoteu svojim krilima. Aerie ispusti visok, zavijaju zvuk, koji je gotovo prelazio gornju granicu ljudskog sluha. Ali Satan ga je uo. Nije ni trepnuo, niti se okrenuo. Ali uo je. Na bljetavom arobnjakom svjetlu jasno se vidjelo kako mu se uzdigla svaka dlaica na vratu. On zadrhti, a onda ispusti jednako visok krik; uzdah, odgovor ljubavniku. Potom sklopi svoja krila. Koija oine konje i kola krenue naprijed. Za gomilu vani u dvoritu predstava bijae zavrena. Princ se spusti sa svoje platforme, pa krene za prema ulazu u ator, ruku pod ruku s Bauchleom Meyneom, a za njima cijela njegova pratnja. etvoro prijatelja stajali su stisnuti jedno uz drugo dok se rulja gurala oko njih. Wess je razmiljala: Pustit e ga da leti, unutra u atoru. Skinut e mu okove... Ona pogleda Aerie. "Moe li sletjeti na vrh atora? I opet otamo uzletjeti?" Aerie pogleda ator. "Lako;" ree. Zemljite iza atora bijae osvijetljeno bakljama, a ne arobnjakim svjetlom. Wess je stajala naslonjena na zid koji je okruivao palau, sluajui pljesak i smijeh gomile. Predstave su sad ve trajale neko vrijeme; veina ljudi ih je ili vidjela ili odustala. Nekoliko cirkuskih uvara stajalo je oko dijela ograenog konopcima, s oitim izrazom dosade na licima. Wess je znala da se moe neopaeno provui pored njih kad to poeli. Brinula je za Aerie. Jednom kad ponu s izvrenjem plana, Aerie e biti prilino ranjiva. No bijae vedra, a mjesec pun i sjajan. Kad ona sleti na vrh atora bit e u dometu strijela. Satan e biti u jo veoj opasnosti. O Wess, Chanu i Quartz je ovisilo da stvore dovoljnu konfuziju i strku da strijeci budu previe zaposleni da bi gaali letae. Wess je, zapravo, jedva ekala da ponu s planom. Ona sklizne ispod konopca im su se uvari okrenuli, pa se pomijea meu ostale lanove cirkuske trupe kao da je jedna od njih. Satanov je kavez stajao ispred ulaza za izvoae, ali Wess nije namjeravala otii do svog prijatelja. Wess sklizne iza reda kaveza s ostalim ivotinjama. Cirkus je ipak imao i salamandera, ali bijae to stvorenje izgladnjelo i jadna izgleda, jedva veliine odraslog psa. Wess odlomi lokot na njegovu kavezu. To e otetiti otricu njena noa, ali nije imala izbora. Odlomi i lokote na ostalim kavezima, ali ne otvarajui vrata. Napokon je dola do trola.

"Frejojan," apne ona. "Tu sam, iza tebe." "ujem te, frejojan." Trol joj prie i nakloni se. "alim i ispriavam se zbog svoga neurednog izgleda, ali kad su me zarobili kod sebe nisam imao nita, ak ni etku." Njegovo sivkasto krzno bijae posve zapleteno. On prui ruku kroz reetke i Wess je stisne. "Ja sam Wess," ree ona. "Aristarchus," ree on. "Govori s istim naglaskom kao i Satan - doli ste po njega?" Ona kimne. "Razbit u lokot na tvom kavezu," ree mu. "Moram biti blie atoru kad oslobode Satana i puste ga da leti. Bilo bi bolje da prije toga ne primijete nita drugo." Aristarchus kimne. "Neu bjeati sve dok vi ne ponete. Mogu li ti ikako pomoi?" Wess pogleda niz kaveza. "Moe li... Bi li to bilo preopasno za tebe da oslobodi ove jadne ivotinje?" Trol bijae star; nije znala moe li se dovoljno brzo kretati. On se nasmije. "Mi, ivotinje, prilino smo se sprijateljile," ree. "Premda je salamander pomalo ivenjak." Wess gurne no u lokot i naglo povue. Aristarchus skine lokot i baci ga meu slamu. Potom se posramljeno nasmijei. "U zadnje vrijeme ni moje ponaanje nije to je nekad bilo." Wess prui ruku kroz reetke i opet stisne njegovu. Na ulazu za izvoae zanjitae konji, okreui Satanova kola. Bauchle Meyne je izvikivao nervozne zapovijedi. Aristarchus pogleda prema Satanu. "Dobro je da ste doli," ree. "Prisilio sam ga neka surauje, barem na neko vrijeme, ali njemu to teko pada. Jednom ih je razljutio dovoljno da su zaboravili na njegovu neprocjenjivu vrijednost." Wess kimne, sjetivi se oiljaka na Satanovim leima. Kola krenu naprijed, strijelci za njima. "Moram pouriti," ree Wess. "Neka ti bude sa sreom." Ona se prikrade atoru to je blie mogla, ali nije mogla vidjeti unutra. Morala se osloniti na povike publike kako bi pretpostavila to se unutra dogaa. ula je zveckanje lanaca dok su Satanu skidali okove. A onda uzdasi, nevoljki usklici uenja kad je Satan rairio svoja krila i poletio. Iznad nje, Aerina sjenka presjee nebo. Wess zamahne svojim platom, signalizirajui. Aerie se obrui prema atoru i sleti na vrh. Wess izvue no i pone rezati jedan od konopaca koji je ator drao uspravnim. Premda oteeno, sjeivo je prilino brzo obavilo svoj posao. Jo dok je urila prema slijedeem konopcu, po amoru publike ulo se da ve primijeuju kako neto nije u redu. Quartz i Chan su radili svoje. Wess zaree drugi konopac. ator se polako pone ruiti. Iznad sebe, Wess zauje zvuk Aerinih pandi kako deru atorsku ceradu. Ona presjee i trei konopac, pa etvrti. Platno se opusti, klepeui na vjetru poput oputena jedra. Wess zauje histerini glas Bauchlea Meynea: "Konopci! Konopci poputaju!" ator se urui. Unutra, publika pone vritati, pokuavajui pobjei van. Nekoliko ih se probije kroz rupu u stjenki, a za njima iznutra pokulja cijela bujica. Nastala je prava panika. Konji iz Satanove zaprege sjure se u gomilu. Prinevi su se uvari oajniki trudili probiti se kroz rulju i dospjeti do svog vladara. Wess se okrene, traei pogledom Quartz i Chana - i smrzne se od uasa. U sjenkama iza atora, Bauchle Meyne je podizao odbaeni luk i strijelu, ignorirajui nastalu zbrku, i naciljao prema nebu. Wess potri prema njemu, baci mu se na leda i srui ga na tlo. Luk mu ispadne iz ruku, a strijela se zabode u mlitavo atorsko platno. Meyne skoi na noge, lica grimiznog od gnjeva. "Ti, ti mala kuko!" Zgrabi je za rame i opali je nadlanicom po licu. "Unitila si me iz kaprica!" Udarac je baci na tlo. Ovaj put joj se Bauchle Meyne nije smijao. Poluzasljepljena, Wess se odmakne dalje, puzajui na sve etiri. Bolno jaukne kad ju je njegova izma pogodila u isto mjesto na nagnjeenim rebrima, i zauje pucketanje kosti. Pokuavala je izvui no iz

korica, ali njegovo je oteeno sjeivo zapinjalo za grubu kou. Jedva je disala. Bauchle Meyne je opet ritne. "Ovaj put se nee izvui, kuko!" On je pusti da se podigne na koljena i ruke. "Samo pokuaj bjeati!" On zakorai prema njoj. Wess mu se baci na noge, ignorirajui bol u rebrima. On povie, padajui. Napad bijae posljednja stvar koju je od nje oekivao. Wess napokon uspije izvui no iz korica ba kad se Bauchle Meyne podizao. Zabije otricu u njegov trbuh, pa povue gore, do srca. Znala je kako ubiti, premda nikad prije nije ubila ljudsko bie. Mnogo je puta bila natopljena krvlju svoje lovine, ali nikada ljudskom. Mnogo je puta gledala stvorenja kako umiru od njene ruke, ali nikad nijedno koje je znalo to znai smrt. Njegovo je srce jo uvijek pumpalo krv oko njene ruke, njegovi su prsti petljali oko drke njena noa, pokuavajui ga izvui iz svojih grudi, a onda on klone na koljena, zadrhti, pa se prevrne naprijed. Jo jedan zadnji trzaj, a potom smrt. Wess naglo izvue no iz mlitavog tijela. U njen um prodre njitanje konja i gnjevni povici i zavijanje izgladnjelog vujeg mladuneta. ator je sjajio arobnjakim svjetlom. Da su barem baklje, zavriti Wess u sebi,jer bakljama bih vas mogla spaliti. To je jedino to ste zavrijedili. Ali nigdje nije bilo vatre i nita nije gorjelo. ak je i arobnjako svjetlo polako blijedilo. Wess pogleda u nebo. Morala je rukavom obrisati suze da bi mogla neto vidjeti. Dva su se letaa ocrtavala na mjeseini. Slobodni. A sad... Nigdje nije mogla vidjeti Quartz i Chana, samo prestravljene strance koji se zaletavaju jedni u druge i hrpu prinevih uvara koji su se jo uvijek pokuavali probiti u urueni ator. Pored ulaza je stajao salamander, preplaeno sikui. Prema njoj su jurili konji i ona naglo odskoi, bojei se da je ne pregaze, ali konji stadoe pred njom. Aristarchus joj dobaci uzde drugog konja. ivina je namirisala krv na njoj, pa pone frktati i propinjati se. Ipak, uspjela je zadrati uzde u rukama. Osjeti kako se kosti rebara taru jedna o drugu i bolno jaukne. "Zajai!" povie Aristarchus. "Ne moe ga kontrolirati sa zemlje!" "Ne znam kako..." Ona zastane. Govoriti bijae previe bolno. "Zgrabi ga za grivu! Skoi gore! Dri se koljenima!" Ona uini kako joj je rekao i nae se konju na leima, umalo se prevrnuvi na drugu stranu. Ona zabije koljena u konjsko tijelo i ivina poleti naprijed. Aristarchus potjera svog konja i zgrabi uzde njenog. ivina se zaustavi rairenih nogu, uiju sputenih uz glavu, nervozno puui kroz nosnice, dok mu je tijelo podrhtavalo. Wess se grevito uhvati za njegovu grivu, prestravljena. Njena su slomljena rebra paklenski boljela i ona osjeti val nesvjestice. Aristarchus se nagne naprijed, njeno puhne konju u nosnice, pa mu pone neto priati tihim, blagim glasom. Wess nije mogla uti rijei. Polako, njeno, trol izravna uzde. ivotinja se postepeno opusti, a uha mu se podignu. "Budi blaga, frejojan," ree trol Wess. "Dobro je to stvorenje, samo je preplaen." "Moram pronai svoje prijatelje," ree Wess. "Gdje se treba sastati s njima?" Aristarchusov smiren glas pomogne joj da se pribere. "Tamo," ona pokae na sjenovito mjesto iza atora. Aristarchus povede konje u tome smjeru. ivotinje su elegantno preskakale polomljenu opremu i drvenu grau. Iz sjenki istrae Quartz i Chan. Quartz se smijala. Ona prva ugleda Wess, pa dotakne Chana po ramenu kako bi mu privukla panju, a potom oboje pourie prema konjima. "Jesi li ih vidjela kako lete?" povie Quartz. "Bri su od orlova!" "Dobro je dok su bri od strijela," ree Aristarchus suho. "Pourite. Ti, velika, skoi iz mene. A ti," trol se okrene Chanu, "sjedni iza Wess."

Uinie kako im je rekao. Quartz podbode konja, ali Aristarchus uhvati uzde i zaustavi ivotinju. "Polako, djeco," ree trol. "Polako kroz mrak i nitko nee primijetiti." Na Wessino iznenaenje, imao je pravo. Gradom su jahali laganim korakom, a Quartz je skrila Aristarchusa ispod svog prostranog plata. Buka je za njima polako jenjavala, a nitko ih nije slijedio. Wess se drala za drijepevu grivu, jo uvijek se osjeajui nesigurno tako visoko iznad tla. Najkrai put za bijeg iz Utoita nije vodio putem pored Jednoroga, ili kroz Labirint, ali oni odluie vratiti se do taverne po svoje stvari; put kui kroz planine nee biti lak, i trebala im je njihova oprema. Do Jednoroga su doli kroz pokrajnje mrane uliice, sad gotovo posve opustjele. Oito, i stanovnici Labirinta bili su eljni cirkuskih predstava kao i svi ostali. Wess nije sumnjala da im je najvee zadovoljstvo ipak pruio prizor njihovog Princa kako se izvlai iz uruenog atora. I ona sama bi to rado bila vidjela. Ostavivi konje skrivene u sjenkama, zajedno s Aristarchusom, njih se troje tiho uspee uza stube do svoje sobe. Brzo su pobacali svoje stvari u ruksake, pa se jednako tiho poeli iskradati van. "Mladi gospodine - i njegove dame - dobra veer." Wess se naglo okrene, a Quartz spusti ruku na svoj ma. Gostioniar ustukne korak, ali brzo se uspije pribrati. "Pa," ree Chanu, pokazujui zube. "Mislio sam da su neto drugo, ali sad vidim da su ti tjelohranitelji." Quartz ga zgrabi za koulju i odigne od poda. Njen dugi ma iroke otrice izleti iz svojih korica. Wess je nikad prije nije vidjela da ga koristi, u obrani ili napadu, nikad prije nije vidjela njegovu sjajnu otricu. Oito, Quartz je dobro pazila na sjeivo; njegov je sjaj implicirao otrinu. "Kad sam se odrekla rata, zaklela sam se da nikad vie nikoga neu ubiti u bijesu," ree Quartz, opasno tihim glasom. "Ali ti si vrlo blizu tome da odluim prekriti zakletvu." Ona otpusti stisak i gostioniar padne na koljena pred vrhom njena maa. "Nisam te namjeravao uvrijediti, moja gospo..." "Ne zovi me gospom! Nisam visoka roda! Ja sam bivi ratnik, ja sam ena. Ako to nije zavrijedilo da se prema meni ponaa pristojno, onda nema nikakvo pravo moliti me za milost." "Nisam mislio nita loe. Nisam te elio uvrijediti. Ispriavam se..." On podigne glavu i zagleda se u njene srebrne oi u kojima nije mogao proitati ama ba nita. "Ispriavam se, sjevernjakinjo." U njegovu glasu sad nije bilo ni trunke prezira, samo uas, to se Wess uini jednako loim. Ona i Quartz ne mogu oekivati nita u ovome gradu, osim da ih preziru ili da ih se boje. Nema drugog izbora. Quartz vrati svoj ma u korice. "Srebrnjak ti je na stolu," ree ona hladno. "Nismo te namjeravali prevariti." On se odmakne od njih, natrake, pa ue u sobu. Quartz zgrabi klju, zalupi vrata, pa ih zakljua. "Hajdemo odavde." Oni potrae niza stube. Iziavi van, zavezali su ruksake za sedla to su bolje mogli. Iz taverne se ulo kako vlasnik nabija po vratima. Kad ih nije uspio probiti, on se zaleti do prozora. "Upomo" vikne. "Upomo! Otimaina! Banditi!" Quartz skoi u sedlo iza Aristarchusa, a Chan se popne iza Wess. "U pomo!" i dalje je vikao gostioniar. "Upomo! Vatra! Poplava!" Aristarchus potjera svog konja u galop. Wessin drijebac zamahne grivom i pojuri naprijed. Wess se grevito uhvati za grivu dok su galopirali niz ulicu. Jahali su galopom sve dok Utoite nije ostalo daleko za njima, pa uz rijeku prema sjeveru. Konji su ve bili posve znojni i zapjenjeni, pa je Aristarchus inzistirao da uspore.

Wess se uini kako to ima smisla, a ionako ih nitko nije slijedio. Ona pogleda u nebo, ali bijae previe mrano da bi mogla vidjeti letae. Pustili su konje da nastave svojim tempom, hodom ili laganim kasom. Svaki je njihov korak imao svoj bolni odjek u Wessinim rebrima. Pokuala se usredotoiti na eliminiranje boli, ali da bi u tome uspjela trebala bi sjahati i opustiti se, to je trenutno bilo nemogue. Cesta i no nastavie se u nedogled. U zoru su dospjeli do hladnog traga koji ih je bio naveo da krenu prema Utoitu, a koji ih je sad vodio ravno prema planinama. Ubrzo se nad njima sklopie tamne kronje drvea. Wess se osjeala kao da je napokon uspjela pronai izlaz iz svijeta nonih mora u svijet koji je znala i voljela. Nije se jo osjeala slobodnom, ali sad je ve mogla prihvatiti mogunost postojanja slobode. "Chan?" "Ovdje sam, ljubavi." Ona uhvati njegov ruku i poljubi mu dlan. Naslonila se unatrag na njega, a on je zagrli. Izmeu iskrivljenog korijenja drvea tekao je potoi. "Trebali bismo stati i dopustiti konjima da se odmore," ree Aristarchus. "A i nama bi odmor dobro doao." "Ispred nas je mala istina," ree Wess. "Travnata. Oni jedu travu, zar ne?" Aristarchus se nasmije. "Jedu, doista." Kad su doli do istine, Quartz skoi iz sedla, zatetura, jaukne, pa se nasmije. "Odavno ve nisam jahala." Ona pomogne Aristarchusu sii s konja. Chan je ve sjahao, isprobavajui noge nakon duga jahanja. Wess je ostala sjediti gdje je bila. Osjeala se kao da svijet promatra kroz Lythandeovu vodenu kuglu. Zvuk velikih krila ispuni osvit hladnoga dana. Satan i Aerie sletjee na sredinu istine, pa pourie prema njima. Wess zarije prste u konjsku grivu i sklizne iz sedla. Nasloni se na masivno tijelo, iscrpljena, diui kratkim, plitkim udasima. ula je kako Chan i Quartz pozdravljaju letae, ali nije se mogla ni pomaknuti. "Wess?" Ona se polako okrene, jo uvijek se drei za grivu. Satan joj se smijeio. Wess je navikla na vitka tijela letaa, ali Satan bijae kost i koa; rebra i kukovi jasno su se ocrtavali pod koom. Njegovo kratko krzno bijae suho i bez sjaja. Osim oiljaka od bia na leima, imao je i oiljke od okova na glenjevima i oko vrata. "Oh, Satane..." Ona ga zagrli, a on rairi svoja krila oko nje. "Gotovo je," ree. "Zavrilo je." On je njeno poljubi. Svi se okupie oko njih. On njeno pogladi Quartzino lice, pa se sagne i poljubi Chana u obraz. "Frejojani..." On ih obuhvati pogledom, a onda jedna suza sklizne niz njegov upali obraz i on se omota svojim krilima i zaplae. Grlili su ga i tjeili sve dok njegovi jecaji nisu utihnuli. Posramljen, on obrie suze nadlanicom. Aristarchus je stajao u blizini, trepui svojim velikim zelenim oima. "Zacijelo me smatra stranom budalom, Aristarchuse, i velikim slabiem," ree Satan. Trol odmahne glavom. "Mislim da u i ja, kad se budem napokon osjeao slobodnim, vjerojatno..." On pogleda Wess. "Hvala ti." Svi posjedae uz obalu, eljni odmora i razgovora. "Mogue je da nas ak nitko ne slijedi," ree Quartz. "Promatrali smo grad iz visina," ree Aerie. "Nitko nije krenuo za vama." "Moda jo nisu shvatili da je Satan imao i druge pomonike osim jo jednog letaa. Ako nas nitko nije vidio u atoru..." Wess zamoi ruke u rjeicu, umije lice, pa zahvati malo vode meu dlanove i prinese je ustima. Prve zrake sunca ve su se probijale kroz granje i obasjavale istinu. Ruka joj jo uvijek bijae krvava. Krv se mijeala s vodom. Wess se zagrcne i pljune, skoi na noge i potri. Nekoliko koraka dalje padne na koljena i pone povraati.

U elucu joj nije bilo niega osim kiseline. Ona se odvue do rijeke i pone strugati dlanove i lice pijeskom i vodom. Kad je ustala, nae se suoena sa okiranim pogledima svojih prijatelja. "Tamo je bio netko," ree ona. "Bauchle Meyne. Ubila sam ga." "Ah," ree Quartz. "Dala si mi jo jedan dar," ree Satan. "Sad se ne moram vraati natrag da ga ubijem." "Zaepi, Satane. Ona nikad prije nije nikoga ubila." "Nisam ni ja. Ali bio bih mu razderao grkljan golim rukama da mi se ikada dovoljno pribliio!" Wess se obgrli rukama, pokuavajui umanjiti bol u rebrima. Iznenada se pored nje stvori Quartz. "Ti si ozlijeena - zato mi nisi rekla?" Wess odmahne glavom, ne mogavi odgovoriti. A onda se onesvijestila. Probudila se sredinom poslijepodneva, leei u sjenci velikog drveta, okruena svojim prijateljima. Konji su pasli u blizini, a Aristarchus je sjedio na kamenu pored rijeice, pokuavajui raeljati zamreno krzno. Wess ustane i krene prema njemu. "Jesi li me ti zvao?" "Ne," ree on. "Uinilo mi se da sam ula..." Ona slegne ramenima. "Nema veze." "Kako se osjea?" "Bolje." Rebra joj bijahu vrsto povezana zavojem. "Quartz je dobra vidarica." "Nitko nas ne slijedi. Aerie je provjerila." "To je dobro. Mogu li ti ja raeljati krzno na leima?" "To bi bilo jako ljubazno od tebe." eljala gaje u tiini, ne obraajui previe panje onome to je radila. Kad je ealj po trei put zapeo za vor u krznu, Aristarchus se tiho pobuni. "Sestro, prosim te, to krzno koje upa raste iz moje koe." "Oh, Aristarchuse, ao mi je..." "to nije u redu?" "Ne znam," ree ona. "Osjeam - elim - ja..." Ona mu prui ealj i ustane. "Idem malo proetati. Neu se dugo zadrati." U tiini ume Wess osjeti malo olakanje, ali jo uvijek se osjeala kao da je neto vue, kao daje zove glas koji ne moe uti. A onda zauje neto, ukanje lia. Ona se zakloni u grmlje, ekajui. Lythande je hodao polako, umorno. Wess bijae toliko iznenaena da nije mogla progovoriti. arobnjak je odmakao nekoliko koraka, pa zastao. Okrenuo se oko sebe, namrten. "Westerly?" Wess iskorai iz grmlja. "Kako si znao da sam ovdje?" "Osjetio sam te... Kako si me pronala?" "Uinilo mi se da sam ula kako me netko doziva. Je li to bila tvoja arolija?" "Ne. Samo nada." "Izgleda tako umorno, Lythande." Lythande kimne. "Bijah izazvan na dvoboj. Odazvao sam se." "I pobijedio...?" "Da." Lythande se gorko osmjehne. "Jo uvijek hodam zemljom i ekam dolazak Kaosa. Ako je to pobjeda, onda sam pobijedio." "Vrati se sa mnom u logor, odmori se i pojedi neto." "Hvala ti, sestro. Odmorit u se s vama. Va prijatelj - jeste li ga nali?" "Da. Slobodan je." "Svi ste pobjegli neozlijeeni?"

Wess slegne ramenima i odmah to poali. "Ovaj put sam ipak slomila rebra." Nije eljela spominjati one dublje, bolnije povrede. "A sad - idete li kui?" "Da." Lythande se nasmijei. "Trebao sam znati da ete pronai Zaboravljeni Prolaz." Krenue zajedno prema mjestu na kojem su se Wessini prijatelji ulogorili. Pomalo uplaena svojom hrabrou, Wess uzme arobnjakovu ruku u svoju. Lythande je ne povue, ve blago stisne njene prste. "Westerly..." Lythande je pogleda ravno u oi. "Westerly, bi li pola natrag u Utoite?" Zateena i uasnuta, Wess upita: "Zato?" "Nije tamo tako runo kao to se na prvi pogled ini. Mogla bi nauiti mnogo toga..." "O magiji?" Lythande je oklijevao. "Bilo bi teko, ali mogue je. teta bi bilo da tvoja darovitost propadne." "Ne razumije," ree Wess. "Ja ne elim biti arobnica. Ne bih se radi toga poeljela vratiti u Utoite." Lythande napokon ree: "Nije to jedini razlog." Wess uhvati Lythandeovu ruku meu svoje, privue je usnama, pa mu poljubi dlan. Lythande je pomiluje po obrazu. Wess zadrhti od dodira. "Lythande, ne mogu se vratiti u Utoite. Ti bi bio jedini razlog mog bivanja u tome mjestu - a to bi me promijenilo. Ve i ovaj kratki boravak me promijenio. Ne znam hou li ikad vie biti osoba kakvom sam bila prije dolaska ovamo, ali dat u sve od sebe i barem pokuati. Radije bih da nikad nisam doivjela veinu stvari koje sam u Utoitu nauila. Mora me shvatiti!" "Da," ree Lythande. "Nije fer od tebe traiti tako neto." "Nije da te ne bih voljela," ree Wess a Lythande je otro pogleda. Wess duboko udahne i nastavi. "Ali i moji osjeaji prema tebi bi se s vremenom promijenili. To vie ne bi bila ljubav. Bila bi to... potreba, i zahtjevi i zavist." Lythande sjedne na veliki korijen, oputenih ramena, zagledana u tlo. Wess klekne pored nje i njeno joj odmakne kosu s ela. "Lythande..." "Da, sestro," proape arobnica, kao da je previe umorna da bi govorila glasno. "Zacijelo ovdje ima vaan posao." Kako bi inae izdrala ovdje? - pomisli Wess. Nasmijat e ti se u lice kad je upita to to eli, i objasniti ti kako je glupa i kako nemogua tvoja elja. "A Kaimas, moj dom... bio bi ti dosadan..." Ona zastane, iznenaena vlastitim oklijevanjem i strahom. "Poi sa mnom, Lythande," ree naglo. "Poimo kui." Lythande se zagleda u nju, pogledom iz kojega se nije moglo nita proitati. "Misli li doista to to si rekla...?" "Tako je prekrasno, Lythande. I mirno. Ve si upoznala pola moje obitelji. Svidio bi ti se i ostatak. Rekla si da bi od nas mogla nauiti mnoge stvari." "...o tome kako bi me mogla voljeti?" Wess zadri dah. Nagne se naprijed i brzo poljubi Lythande, pa onda jo jednom, polako, onako kako je to eljela od prvog trena kad ju je ugledala. "Da," ree. "Utoite me natjeralo na lai, ali sad vie nisam tamo. Uz malo sree, nikad vie ni neu biti, i nikad vie neu morati lagati." "Ako bih morala otii..." Wess se naceri. "Ja bih te moda nagovarala da ostane." Ona dotakne Lythandeinu kosu. "Ali ne bih te pokuavala zadrati. eka te mjesto u Kaimasu koliko god dugo eli ostati i kadgod se poeli vratiti." "Ne sumnjam ja u tvoju odlunost, Westerly, ve u svoju. Mislim da ne bih poeljela otii iz tvoga doma jednom kad bih se na nj navikla."

"Ne mogu ti prorei budunost," ree Wess. Onda se nasmije, shvativi to je rekla jednom arobnjaku. "Moda ti moe." Lythande ne odgovori. "Sve to znam," ree Wess, "jest da bilo to to netko uini moe nanijeti bol. Sebi samome, prijatelju... Ali ne moe zato ne initi nita." Ona ustane. "Doi. Doi, odspavaj malo, sa mnom i mojim prijateljima. A onda emo poi kui." I Lythande ustane. "Ima toliko toga to o meni ne zna, sestro. A toliko bi te toga moglo povrijediti." Wess zamiri, zaeli elju, poput djeteta koje u sumrak vidi zvijezdu padalicu, pa opet otvori oi. Lythande se nasmijei. "Poi u s tobom. Makar na kratko." Krenue zajedno, drei se za ruke, pridruiti se ostalima.

1982

Introduction ..Robert Lynn Asprin Exercise in Pain ....Robert Lynn Asprin Downwind C.J. Cherryh A Fugitive Art ..Diana L. Paxson Steel ..Lynn Abbey Wizard Weather Janet Morris Godson .....Andrew J. Offutt Epilog Robert Lynn Asprin

1983 Dramatis Personae ....Lynn Abbey Introduction ..Robert Lynn Asprin High Moon ...Janet Morris Necromant C.J. Cherryh The Art of Alliance ...Robert Lynn Asprin The Corners of Memory ...Lynn Abbey Votary ...David Drake Mirror Image .....Diana L. Paxson

1984 Introduction Robert Lynn Asprin What Women Do Best Chris & Janet Morris Daughter of the Sun Robin W. Bailey A Breath of Power ......Diana L. Paxson The Hand That Feeds You ..Diane Duane Witching Hour ....C.J. Cherryh Rebel's Aren't Born in Palaces ....Andrew J. Offutt Gyskouras ...Lynn Abbey A Special Note from the Editor...Robert Lynn Asprin & Lynn Abbey

1985 Dramatis Personae ......Lynn Abbey Introduction ....Robert Lynn Asprin Hell to Pay ..Janet Morris The Veiled Lady, or A Look at the Normal Folk .....Andrew Offutt The God-Chosen ..Lynn Abbey Keeping Promises ....Robin W. Bailey Armies of the Night .....C.J. Cherryh Down by the Riverside ....Diane Duane When the Spirit Moves You ...Robert Lynn Asprin The Color of Magic .....Diana L. Paxson Afterword ....Andrew Offutt

1986 Dramatis Personae ..Lynn Abbey Power Play Janet Morris Dagger in the Mind .C.J. Cherryh Children of All Ages Lynn Abbey Death in the Meadow ..C.J. Cherryh The Small Powers that Endure ..Lynn Abbey Pillar of Fire Janet Morris

1986 Dramatis Personae .Lynn Abbey Introduction ...Robert Lynn Asprin Lady of Fire ...Diana L. Paxson Sanctuary is for Lovers ..Janet & Chris Morris Lovers Who Slay Together ....Robin Wayne Bailey In the Still of the Night ..C.J. Cherryh No Glad in Gladiator ..Robert Lynn Asprin The Tie That Binds ....Diane Duane Sanctuary Nocturne ...Lynn Abbey Spellmaster ....Andrew & Jodie Offutt Afterword ..C.J. Cherryh

1987 Dramatis Personae Lynn Abbey Introduction ..Robert Lynn Asprin Cade ..Mark C. Perry Wake of the Riddler .Janet Morris Inheritor David Drake Mercy Worse Than None .John Brunner Seeing is Believing (But Love is Blind) ...Lynn Abbey Homecoming .Andrew Offutt

1988 Dramatis Personae Lynn Abbey Introduction ......Lynn Abbey Slave Trade ...Robert Lynn Asprin The Best of Friends ......C.J. Cherryh The Power of Kings ..Jon DeCles Red Light, Love Light ..Chris Morris A Sticky Business ....C.S. Williams The Promise of Heaven ....Robin Wayne Bailey The Vision of Lalo ....Diana L. Paxson

1989 Dramatis Personae ..Lynn Abbey Introduction Robert Lynn Asprin Night Work .Andrew Offutt The Incompetent Audience .John DeCles Our Vintage Years ..Duane McGowen Quicksilver Dreams ....Diana L. Paxson Winds of Fortune ....C.J. Cherryh The Fire in a God's Eye ..Robin Wayne Bailey Web Weavers ..Lynn Abbey To Begin Again ...Robert Lynn Asprin