Clive Cussler - Titanic (384 stranice) Naroito sam zahvalan G. J.

Marcusu, ija mi je knjiga Djeviansko putovanje bila neprocjenjivo vana. Ova knjiga djelo je mate. Imena, likovi, mjesta i dogaaji proizvod su pieve mate, ili se koriste na fiktivan nain. Bilo kakva slinost sa stvarnim dogaajima, lokacijama ili osobama, ivima ili mrtvima, potpuno je sluajna. Sa zahvalnou mojoj supruzi Barbari, Errolu Beauchampu, Janet i Randyju Richteru i Dicku Clarku Predgovor Kad je Dirk Pitt izvadio Titanic sa stranica pisaeg stroja u vlanom kutu nezavrenog podruma, legendarni prekooceanski brod jo je trebao ekati deset godina do otkria. Godina je bila 1975. i Titanic je postao etvrta knjiga u Pittovim podvodnim pustolovinama. U to vrijeme nitko nije bio nadahnut za ulaganje golemog truda, vremena i novca u operaciju potrage. No, nakon to je knjiga objavljena i nakon to je snimljen film, obnovljeni plimni val interesa zapljusnuo je Ameriku i Europu. Najmanje pet ekspedicija krenulo je u potragu za olupinom. Moja originalna inspiracija bila je utemeljena na mati i elji da vidim kako najslavniji brod na svijetu vade s morskog dna i vuku ga u newyorku luku, kako bi na taj nain dovrio svoje djeviansko putovanje koje je zapoeo prije trietvrt stoljea. Na sreu, tu matariju prihvatili su i milijuni oboavatelja. Sada, 73 godine nakon to je potonuo u tiinu crnog bezdana, kamere su napokon otkrile njegov otvoreni grob. Mata je postala stvarnost. Pittov opis broda u prii prilino odgovara onome to su robotkamere snimile ubrzo nakon otkrivanja olupine zahvaljujui udu bonog sonara. Osim strukturalne tete, do koje je dolo tijekom 13.000 stopa potonua na dno, brod nije mnogo oteen morskim izraslinama i korozijom. ak i boce vina i srebreni pribor za jelo rasut po mulju djeluju netaknuto. Hoe li Titanic ikada biti izvaen? Nije vjerojatno. Cijela operacija vaenja kotala bi gotovo jednako kao i projekt Apollo kojim je ovjek poslan na Mjesec. Meutim, uskoro moemo oekivati da podmornice s ljudskom posadom ponu kruiti oko njegovog trupa u potrazi za artefaktima, te da timovi amerikih i britanskih odvjetnika zasuu rukave radi dugih sudskih parnica oko vlasnitva nad brodom. Pitt je uvijek gledao u budunost i smatrao je punom uzbuenja i pustolovina. U 70ima je bio ovjek 80ih. Sada je ovjek 90ih. Poput izvidnika u doba koija, Pitt gleda iza sljedeeg breuljka i kazuje nam to se tamo nalazi. On vidi ono to bismo svi eljeli vidjeti u mati. Zato nitko nije mogao biti sretniji od mene kad je objavljeno da je pronaen Titanic. Znao sam da ga je Pitt prvi vidio. Preludij Travanj 1912. ovjek na palubi A, u kabini 33, vrtio se i bacakao na svojem uskom leaju. Um iza njegovog znojem okupanog lica bio je izgubljen u dubinama none more. Bio je nizak, pet stopa i dva ina, prorijeene sijede kose i bezizraajnog lica, na kojem su jedina upeatljiva stvar bile tamne, guste obrve. Ruke je ukrstio na prsima, a prsti su mu se trzali u nervoznom ritmu. Izgledao je kao da je u estom desetljeu ivota. Koa mu je imala boju i teksturu betonskog plonika, a imao je i duboke kolobare pod oima. No, za deset dana bio mu je tek trideset i etvrti roendan. Fizike i psihike muke posljednjih pet mjeseci iscrpile su ga i dovele do ruba ludila. Dok je bio budan, zatekao bi se kako duhom luta praznim prostorima,

izgubivi svaki pojam o vremenu i stvarnosti. Stalno se morao podsjeati gdje se nalazi i koji je dan. Polako ali sigurno iao je k ludilu, a najgore je u tome bilo to to je znao to mu se dogaa. Oi mu zatrepere i otvore se, i on ih fokusira na tihi ventilator to je visio sa stropa. Rukama prijee po licu i na njemu osjeti dvotjednu bradu. Nije morao gledati odjeu znao je da je umrljana i zguvana i natopljena znojem od nervoze. Trebao se okupati i presvui nakon to se ukrcao na brod, ali umjesto toga ispruio se na leaj i utonuo u isprekidani san pun strahova, koji je trajao ve gotovo tri dana. Bilo je nedjeljno kasno poslijepodne, a brod je trebao pristati u New Yorku tek u srijedu ujutro, za malo vie od 50 sati. Pokuao je sebe uvjeriti da je sada siguran, ali njegov um odbio je to prihvatiti, usprkos injenici da je lovina koja je kotala toliko ivota apsolutno sigurna. Po stoti put osjetio je kvrgu u depu svoje veste. Zadovoljno opipavi klju koji je jo bio na mjestu, on protrlja rukom znojno elo i opet zatvori oi. Nije bio siguran koliko je dugo drijemao. Neto ga naglo probudi i on se trgne. Nije to bio glasan zvuk niti snana kretnja, ve je vie nalikovalo podrhtavanju njegovog madraca, i uo je udan zvuk drobljenja negdje daleko ispod svoje kabine. On ukoeno sjedne i poloi stopala na pod. Prolo je nekoliko minuta, i on je osjeao neobian mir bez vibracija. A tada njegov zamagljeni um shvati razlog. Strojevi su se zaustavili. Sjedio je i oslukivao, ali jedini zvuk dopirao je od posluitelja koji su se tiho alili u hodniku, a uo se i prigueni govor iz susjednih kabina. Ledeni pipak nelagode obavije se oko njega. Neki drugi putnik mogao je jednostavno zanemariti prekid i brzo utonuti u san, ali on je bio nadomak mentalnog sloma, i njegovih je pet ula radilo prekovremeno, uveavajui svaki doivljaj. Tri dana koje je proveo u svojoj kabini, bez jela i pia, proivljavajui strahote posljednjih pet mjeseci, samo su podjarile plamen njegovog ludila iza uma koji je brzo degenerirao. On otkljua vrata i nesigurno krene niz hodnik prema velikom stubitu. Ljudi su razgovarali i avrljali na putu iz brodskog bara prema kabinama. On pogleda ukraeni bronani sat obrubljen s dvije prilike u bareljefu iznad sredinjeg stubita. Kazaljke sata pokazivale su 11.51. Posluitelj, koji je stajao pokraj bogato ukraene svjetiljke na dnu stubita, pogleda ga prijezirno, oito naroguen to vidi tako otrcanog putnika kako luta prostorima prve klase, dok svi drugi eu bogatim orijentalnim sagovima u elegantnim veernjim opravama. Motori... zastali su, ree on zastajkujui. Vjerojatno radi manjih popravaka, gospodine, odgovori posluitelj. Novi brod na djevianskom putovanju, i tako to. Sigurno postoje neke grekice koje treba doraditi. Nita o emu biste trebali brinuti. Nepotopiv je, znate. Ako je nainjen od elika, moe potonuti. Masirao je svoje zakrvavljene oi. Mislim da u pogledati van. Posluitelj odmahne glavom. Ne preporuam vam, gospodine. Vani je strano hladno. Putnik u zguvanom odijelu slegne ramenima. Bio je naviknut na hladnou. On se okrene, popne uz jedno stubite i zakorai kroz vrata koja su vodila na desnu stranu palube. Uzdahne, osjeajui kao da ga je probolo tisuu iglica. Nakon to je leao tri dana u toploj maternici kabine, bio je grubo okiran niskom temperaturom. Nije bilo niti najmanjeg povjetarca, samo prodorna, nepokretna hladnoa koja je visjela s neba bez oblaka poput pokrivke. On prie ogradi i podigne ovratnik svojeg kaputa. Nagne se preko ograde, ali ugleda samo crno more, mirno poput ribnjaka u vrtu. Zatim pogleda prema pramcu, pa prema krmi. Paluba sa amcima, koja se protezala od podignutog krova iznad puionice za prvu klasu do kormilarnice pred asnikim odajama, bila je potpuno pusta. Samo je dim lijeno plovio iz tri od etiri orijaka utocrna dimnjaka, a svjetla koja su sjajila kroz prozore brodskog bara i itaonice otkrivala su prisutnost ljudi.

Bijela pjena du trupa slijegala se i pretvarala u crnilo dok je masivni brod polako usporavao i nastavio tiho plutati pod beskrajnim pokrivaem zvijezda. Brodski blagajnik iziao je iz asnike blagovaonice i provirio preko ruba. Zato smo stali? Udarili smo u neto, odgovori blagajnik ne okreui se. Je li ozbiljno? Vjerojatno ne, gospodine. Ako voda i prodire, crpke bi to trebale rijeiti. Iznenada, ui im propara urlik koji je zvuao poput stotinu lokomotiva Denver i Rio Grande koje istovremeno grme kroz tunel. Gromoglasni zvuk dopro je do njih iz osam vanjskih ispunih cijevi. Jo dok je pokrivao ui rukama, putnik shvati uzrok. Dovoljno dugo se bavio strojevima da bi shvatio kako viak pare iz brodskih strojeva izlazi iz zaobilaznih ventila. Strana buka onemoguila je daljnji razgovor s blagajnikom. On se okrene, gledajui kako se drugi lanovi posade pojavljuju na palubi za amce. Straan osjeaj poeo mu se iriti kroz eludac, dok je gledao kako skidaju pokrivke amaca za spaavanje i pripremaju konopce na dizalicama. Stajao je tamo gotovo sat vremena dok je buka iz ispunih cijevi polako zamirala u noi. vrsto drei ogradu, nesvjestan hladnoe, jedva je primijetio malu grupu putnika koji su krenuli palubom za amce u udnoj, tihoj zbunjenosti. Jedan od niih brodskih asnika proao je pokraj njega. Bio je mlad, u ranim dvadesetima, a lice mu je imalo tipini britanski mlijeno bijeli ten i tipini britanski izraz dosade. On se priblii ovjeku za ogradom i potape ga po ramenu. Oprostite, gospodine, ali morate navui prsluk za spaavanje. ovjek se polako okrene i zagleda u njega. Potonut emo, zar ne?, upita promuklim glasom. asnik je oklijevao na trenutak, a zatim klimne glavom. Voda prodire bre nego to je crpke mogu izbacivati. Koliko vremena imamo? Teko je rei. Moda jo sat vremena, ako voda ne prodre do kotlova. to se dogodilo? U blizini nije bilo drugih brodova. Sa im smo se sudarili? S ledenjakom. Probio nam je oplatu. Prokleti peh. On zgrabi ruku asnika tako snano, da je mladi trepnuo. Moram doi do teretnog prostora. To nije izgledno, gospodine. Potanska prostorija na palubi poplavljena je, i prtljaga ve pluta. Morate me povesti tamo. asnik pokua otresti ruku, ali stisak je bio vrst poput klijeta. Nemogue! Zapovijedili su mi da se pobrinem za amce za spaavanje na desnoj palubi. Neki drugi asnik moe preuzeti amce, ree putnik bezizraajno. Vi ete mi pokazati put k teretnom prostoru. asnik je tek tada primijetio dvije uznemirujue stvari. Prvo, izraz na putnikovom licu bio je lud i iskrivljen, a drugo, cijev pitolja bila mu je pritisnuta uz genitalije. Uinite kako traim, zarei ovjek, ako elite vidjeti unuke. asnik se tupo zagleda u pitolj, a zatim podigne pogled. Iznenada ga obuzme munina. Nije bilo niti pomisli na svau ili otpor. Crvene oi uegle su se u njegove, plamtei iz dubine ludila. Mogu samo pokuati. Onda pokuajte zarei putnik. I bez trikova. Cijelo vrijeme bit u vam za leima. Jo jedna glupa greka i probuit u vam kraljenicu. On diskretno gurne pitolj u dep kaputa, drei cijev uperenu u asnikova lea. Bez problema proli su kroz uzmiljelu masu ljudi koja je sada zakrila palubu sa amcima. Sada je to bio drugi brod. Nije bilo smijeha niti veselja, nije bilo ni klasnih razlika bogate i siromane spajala je spona straha. Posluitelji su bili jedini ljudi koji su se smijeili i avrljali dijelei prsluke za spaavanje sablasno bijele boje.

Signalne rakete za opasnost poletjele su u zrak, male i uzaludne pod zaguujuim crnilom, a njihov prasak bijelih iskrica nije vidio nitko osim ljudi s broda osuenog na propast. Bila je to nestvarna pozadina za dirljive rastanke, usiljene izraze nade u oima mukaraca dok su njeno dizali svoje ene i djecu i stavljali ih u amce za spaavanje. Strani nadrealizam prizora produbio se kad se osmerolani brodski orkestar skupio na palubi sa amcima, s instrumentima koji su odudarali od blijedih prsluka za spaavanje. Poeli su svirati Alexanders Ragtime Band Irvinga Berlina. Brodski asnik, podboden pitoljem, probijao se niz glavno stubite kroz val putnika koji je hrlio gore, prema amcima za spaavanje. Sputeni kut pramca postajao je sve naglaeniji. Dok su silazili niz stube, bili su izbaeni iz ravnotee. Na palubi uli su u dizalo i spustili se do palube D. Mladi asnik okrene se i proui ovjeka iji ga je udni hir pribliio stisku sigurne smrti. Usne su mu bile povuene tako da su se vidjeli zubi, a oi su bile staklaste, udaljenog pogleda. Putnik podigne pogled i shvati kako asnik zuri u njega. Jedan dugi trenutak, pogledi su im bili spojeni. Ne brinite... Bigalow, gospodine. Ne brinite, Bigalow. Spasit ete se prije no to potone. U koji dio teretnog prostora elite doi? Brodski trezor nalazi se u teretnom prostoru broj jedan, na palubi G. Paluba ve je sigurno potopljena. Znat emo tek kada stignemo tamo, zar ne? Putnik naini pokret pitoljem u depu kaputa kad su se vrata dizala otvorila. Oni iziu i ponu se probijati kroz mnotvo. Bigalow strgne svoj prsluk za spaavanje i potri oko stubita koje je vodilo na palubu E. Tamo je zastao i spustio pogled. Ugledao je vodu kako polako gmie uz stube. Neka svjetla jo su gorjela pod hladnom zelenom vodom sablasnim, iskrivljenim sjajem. Uzaludno je. Moete to vidjeti i sami. Postoji li drugi put? Vodonepropusna vrata zatvorena su odmah nakon sudara. Mogli bismo se spustiti niz ljestve za spaavanje. Onda nastavite dalje. Brzo su prolazili kroz krune hodnike i beskrajan elini labirint prolaza i tunela s ljestvama. Bigalow zastane i podigne okrugli poklopac, pa zaviri u uski otvor. Zaudo, voda je u teretnom prostoru bila duboka samo dvije stope. Beznadno je, slae on. Poplavljeno je. Putnik grubo odgurne asnika u stranu i sam pogleda. Dovoljno je suho za ono to ja trebam, rekao je polako. Mahnuo je pitoljem prema otvoru. Nastavite. Elektrine svjetiljke jo su uvijek gorjele u teretnom prostoru dok su se dva ovjeka probijala prema brodskom trezoru. Slaba svjetlost odbijala se od mjedi divovskog automobila Renault koji je blokirao izlaz na palubu. Spoticali su se i padali u ledenu vodu nekoliko puta, a hladnoa im je otupjela tijela. Posrui poput pijanih ljudi, napokon su stigli do trezora. Bila je to kocka usred teretnog prostora, dimenzija osam puta osam stopa vrste stijenke bile su izraene od elika iz Belfasta debelog dvanaest ina. Putnik izvadi klju iz depa veste i umetne ga u kljuanicu. Brava je bila nova i nerazradena, ali napokon se zauje glasni klik. On gurne teka vrata i ude u trezor. Zatim se okrene i prvi put nasmijei. Hvala vam na pomoi, Bigalow. Sada vam je bolje da odjurite gore. Jo imate vremena. Bigalow je izgledao zbunjeno. Vi ostajete? Da, ja ostajem. Ubio sam osam dobrih ljudi. Ne mogu ivjeti s tim. Rekao je to jednolinim, bespogovornim tonom. Gotovo je. Sve. Bigalow pokua neto rei, ali nije mogao izustiti ni rijei. Putnik klimne s razumijevanjem i pone zatvarati vrata za sobom. Hvala Bogu na Southbyju, ree on. A tada je nestao, progutan u crnoj unutranjosti trezora.

Bigalow je preivio. Dobio je utrku s vodom i uspio stii do palube sa amcima i baciti se preko ruba samo nekoliko sekunda prije no to je brod zaronio. Dok je trup golemoga prekooceanskog broda nestajao s vidika, njegova crvena zastava s bijelom zvijezdom, koja je u mrtvoj tiini noi mlitavo visjela visoko na stranjem jarbolu, iznenada se razvila kad je dotaknula more, kao da posljednji put pozdravlja tisuu i pet stotina mukaraca, ena i djece koji su umirali od hladnoe ili se utapali u ledenim vodama iznad groba. Slijepi instinkt zgrabio je Bigalowa, i on isprui ruku i dohvati zastavu koja je klizila pokraj njega. Prije no to mu se um mogao fokusirati, prije no to je shvatio opasnost svojeg ina, naao se pod vodom. No, i dalje se tvrdoglavo drao, ne poputajui svoj stisak. Bio je ve na gotovo dvadeset stopa od povrine, kad se napokon zastava otrgne od motke nagrada je bila njegova. Tek tada poeo se kretati uvis, kroz tekue crnilo. Nakon trenutka koji mu je izgledao poput vjenosti, izbio je na noni zrak, zahvalan to ga vuna sila tonueg broda nije povukla. Ledena voda gotovo ga je ubila. Da je ostao jo deset minuta u njezinom naruju, postao bi samo jo jedna rtva u statistici te strane tragedije. Spasilo ga je ue aka mu je dodirnula ue zavezano za prevrnuti amac, i on ga je uhvatio. S posljednjim ostatcima snage koja je jenjavala, izvukao je svoje gotovo smrznuto tijelo na palubu, i s jo trideset ljudi dijelio otupljujuu bol hladnoe, sve dok ih etiri sata kasnije nije spasio drugi brod. Bijedni krikovi stotina ljudi koji su umrli zauvijek e odzvanjati u umovima onih koji su preivjeli. No, dok se drao za prevrnuti, dijelom potopljeni amac za spaavanje, misli Bigalowa bile su prikovane za drugo sjeanje udnog ovjeka zauvijek zapeaenog u brodskom trezoru. Tko je on bio? Tko su bila osmorica koje je pobio? to je bila tajna trezora? Bila su to pitanja koja e progoniti Bigalovra sljedeih 76 godina, sve do posljednjih sati njegovog ivota.

Prvi dio PROJEKT SICILIJANAC Poglavlje I Srpanj 1987. Predsjednik se ljuljao na svojem stolcu, sklopivi ruke iza glave, i zurio kroz prozor Ovalnog ureda proklinjui svoju sudbinu. Mrzio je svoj posao arom koji nije smatrao moguim. Tono je znao u kojem trenutku je nestalo uzbuenja. Znao je to onoga jutra kad mu je bilo teko ustati iz kreveta. To je uvijek bio prvi znak. Strah od poetka dana. Po tisuiti put otkad je preuzeo odgovornost, pitao se zato se tako dugo i teko borio za taj prokleti, nezahvalan posao. Cijena je bila tako bolno visoka. Njegov politiki trag bio je posut kostima izgubljenih prijatelja i unitenim brakom. A im je poloio predsjedniku prisegu, otkrio je kako je njegova vlada u povojima posrnula pod skandalom dravne riznice, ratom u Junoj Americi, dravnim trajkom zranih prijevoznika, i neprijateljski nastrojenim Kongresom koji nije vjerovao stanarima Bijele kue. On dodatno Prokune Kongres. Njegovi lanovi sprijeili su njegova dva posljednja yeta, i te mu vijesti nisu dobro legle. Hvala Bogu, izbjei e sranje jo jednih izbora. Jo uvijek ga je zbunjivalo kako je uspio izboriti dva mandata. Razbio je sve politike tabue ikad postavljene za uspjene kandidate. Ne samo da je bio rastavljen, ve nije odlazio u crkvu, puio je cigare u javnosti, i putao velike brkove. Vodio je kampanje ignorirajui protivnike, i

pogaajui glasae ravno u glavu vrstim govorima. A oni su to voljeli. Pojavio se u povoljnom trenutku, kad je prosjenom Amerikancu bilo dosta kandidatadobrica koji su se iroko smijeili i vodili ljubav s TV kamerama, izgovarajui reenice koje tisak nije mogao izokrenuti niti traiti skrivena znaenja u njima. Jo osamnaest mjeseci, i njegov drugi mandat e zavriti. Ta pomisao davala mu je snage. Njegov prethodnik prihvatio je poloaj glavnog dekana na Sveuilitu Kalifornije. Eisenhower se povukao na svoju farmu u Gettvsburgu, a Johnson na svoj ran u Teksasu. Predsjednik se nasmijei. On nee trpjeti ta sranja o ostarjelim dravnicima u sporednim vijestima. On je planirao bijeg na Juni Pacifik u brodiu od 40 stopa. Tamo e ignorirati svaku prokletu krizu koja pogodi svijet, srui rum i gledajui domorotkinje prastih nosia i grudi veliine balona kako eu uokolo. On zatvori oi. Gotovo da je mogao vidjeti pred sobom taj prizor, kad njegov pomonik otvori vrata i proisti grlo. Oprostite, gosp. predsjednie, ali gosp. Seagram i gosp. Donner vas ekaju. Predsjednik se priblii stolu i provue prste kroz gustu, srebrenkastu kosu. U redu, poalji ih ovamo. Vidljivo se razvedrio. Gene Seagram i Mel Donner uivali su mogunost trenutnog pristupa predsjedniku u bilo koje doba dana ili noi. Oni su bili glavni procjenitelji Meta odjela, skupine znanstvenika koja je radila u potpunoj tajnosti, istraujui dotad neuvene projekte koji su pokuavali preskoiti postojeu tehnologiju za 20 do 30 godina. Meta sekcija bila je predsjednikova vlastita umotvorina. Osmislio ju je tijekom prve godine mandata, pokrenuo i osigurao neogranieno tajno financiranje, i osobno izabrao malu skupinu briljantnih i posveenih ljudi koji su predstavljali njezinu jezgru. Jako se ponosio njome, iako u tajnosti. ak niti CIA i Nacionalna sigurnosna agencija nisu znali za njezino postojanje. Njegov je san oduvijek bio pruanje potpore timu ljudi koji moe posvetiti svoje vjetine i talente nemoguim planovima iz mate ija je vjerojatnost da uspiju jedan prema milijun. injenica da Meta odjel niti pet godina nakon osnutka nije postigao nikakve rezultate nije ga uope optereivala. Nije bilo rukovanja, samo srdano bok. Zatim Seagram otvori iznoenu konu aktovku i izvadi registrator prepun fotografija iz zraka. On poloi fotografije na predsjednikov stol i pokae nekoliko zaokruenih podruja oznaenih na prozirnom zatitnom sloju. Planinska regija gornjeg otoka Novaje Zemlje, sjeverno od ruskog kopna. Svi pokazatelji naih satelitskih senzora ukazuju na to da na ovom podruju postoji slabana mogunost. Prokletstvo progunda tiho predsjednik. Svaki put kad otkrijemo neto takvo, mora biti u Sovjetskom Savezu ili na nekoj drugoj nedodirljivoj lokaciji. On pogleda fotografije, pa skrene pogled na Donnera. Zemlja je veliko mjesto. Valjda postoji i neko drugo obeavajue podruje? Donner odmahne glavom. ao mi je, gosp. predsjednie, ali geolozi trae bizanij otkad ga je Alexander Beeslev otkrio 1902. Prema naim saznanjima, jo nikada nije pronaen u veim koliinama. Njegova radioaktivnost tako je snana, ree Seagram, da je odavno nestao s kontinenata, i ostale su samo vrlo male koliine. Oni komadii elementa do kojih smo uspjeli doi prikupljeni su s malih, umjetno pripremljenih estica. Zar ne moete postii umjetnu opskrbu?, upita predsjednik. Ne, gospodine, odgovori Seagram. Najdugovjenija estica koju smo uspjeli stvoriti visokoenergetskim akceleratorom raspala se za manje od dvije minute. Predsjednik se zavali i pogleda Seagrama. Koliko vam je potrebno kako biste dovrili svoj program? Seagram se zagleda u Donnera, pa u predsjednika. Naravno, predsjednie, shvaate kako smo jo uvijek u teoretskoj fazi... Koliko vam je potrebno?, ponovi predsjednik. Rekao bih, oko osam unca. Tako. A to je samo koliina potrebna za testiranje koncepta, nadopuni ga Donner.

Trebalo bi nam jo dvjesto unca kako bismo opremu doveli na operativnu razinu na stratekim lokacijama oko dravne granice. Predsjednik se snudi. Onda emo to prekriiti i krenuti na neto drugo. Seagram je bio visok, mrav ovjek, tiha glasa i uljudnih manira, i da nije imao velik, spljoten nos, gotovo da je mogao proi kao Abraham Lincoln bez brade. Donner je bio njegova suprotnost. Bio je nizak i izgledao je kao da je irok koliko i visok. Imao je kosu boje penice, melankoline oi, i inilo se da mu se lice cijelo vrijeme znoji. On progovori poput rafala strojnice. Projekt Sicilijanac previe je blizu ostvarenju da bi se pokopao i zaboravio. vrsto sam uvjeren kako bismo trebali nastaviti. Izgledi su vrlo, vrlo mali, ali kad bismo uspjeli... moj Boe, gospodine, posljedice bi bile goleme. Otvoren sam za prijedloge, ree predsjednik tiho. Seagram duboko uzdahne i zapone. Prije svega, treba nam vae odobrenje za izgradnju potrebnih instalacija. Drugo, trebaju nam financijska sredstva. I tree, treba nam pomo Nacionalne agencije za mora i podmorje. Predsjednik upitno pogleda Seagrama. Mogu shvatiti prva dva zahtjeva, ali ne shvaam vanost NAMPa. Gdje se on uklapa? Prokrijumarit emo strunjakemineraloge na Novaju Zemlju. Budui da je okruena vodom, oceanografska ekspedicija NAMPa bila bi savreni paravan za nau misiju. Koliko e vam trebati za testiranje, izgradnju i instalaciju sustava? Donner nije oklijevao. esnaest mjeseci i tjedan dana. Koliko moete napredovati bez bizanija? Sve do posljednje faze, odgovori Donner. Predsjednik se opet zaljulja u stolcu i zagleda u brodski sat koji se nalazio na njegovom masivnom stolu. Nije progovarao gotovo punu minutu. Napokon ree Kako ja to vidim, gospodo, pokuavate me nagovoriti da vam dopustim izgradnju neprovjerenoga, netestiranoga, sloenog sustava vrijednog vie milijuna dolara koji nee raditi zato to nemamo primarni sastojak, koji emo moda morati ukrasti od neprijateljske drave. Seagram se poigravao svojom aktovkom, dok je Donner samo klimao. A kad biste mi rekli, nastavi predsjednik, kako u objasniti labirint tih instalacija koje se proteu oko granica drave nekom upornom liberalu iz Kongresa koji odlui istraiti cijelu stvar? To je ljepota sustava, ree Seagram. Mali je i kompaktan. Raunala nam kau kako e zgrada izgraena u obliku male elektrane posluiti svrsi. Ni ruski pijunski sateliti, niti farmer koji ivi u blizini nee primijetiti nita neobino. Predsjednik protrlja bradu. Zato elite krenuti s projektom Sicilijanac prije no to ste sto posto spremni? Kockamo se, gospodine, ree Donner, kockamo se kako bismo u sljedeih esnaest mjeseci nainili proboj i proizveli bizanij u laboratoriju, ili negdje u tlu pronali nalazite. ak i ako nam za to treba deset godina, izlane Seagram, instalacije e biti ovdje i ekati nas. Na jedini gubitak mogao bi biti vrijeme. Predsjednik ustane. Gospodo, posluat u va znanstvenofantastini plan, ali uz jedan uvjet. Imate tono osamnaest mjeseci i deset dana. Tada novi ovjek, tkogod on bio, preuzima moj posao. Ako elite usreiti svojeg taticu do tada, pokaite mi nekakve rezultate. Dva ovjeka s druge strane stola snude se. Napokon, Seagram uspije progovoriti. Hvala vam, gosp. predsjednie. Tim e nekako, negdje, doi do rudae. Moete raunati na to. Dobro. Sada me ispriajte. Moram pozirati u Vrtu rua s gomilom debelih, starih Keri amerike revolucije. On isprui ruku. Sretno, i zapamtite, nemojte upropastiti tajnu operaciju. Ne elim da mi pijunska misija eksplodira u lice, kao to je U2 Eisenhoweru. Jasno? Prije no to su Seagram i Donner mogli odgovoriti, on se okrene i izie kroz bona vrata. Donnerov Chevrolet proao je kroz vratnice Bijele kue. On skrene u prometnu ulicu, i krene preko Potomaca u Virginiju.

Gotovo se bojao pogledati u retrovizor u strahu da bi se predsjednik mogao predomisliti i poslati glasnika s odbijenicom za njima. On spusti prozor i udahne vlani ljetni zrak. Imali smo sree, ree Seagram. Nadam se da si toga svjestan. Meni kae. Da je znao kako smo ve prije dva tjedna poslali ovjeka na ruski teritorij, bili bismo u govnima do grla. Jo uvijek moemo biti, promrmlja Seagram sebi u bradu. Jo uvijek moemo, ako NAMP ne izvadi naeg ovjeka. Poglavlje II Sid Koplin bio je uvjeren da umire. Oi su mu bile sklopljene, a krv iz rane u boku umrljala je bijeli snijeg. Svjetlosna toka jurila mu je kroz um, dok se svijest postupno vraala, a tada ga dograbi gr munine i on nekontrolirano povrati. Jesu li ga pogodili jednom ili dvaput? Nije bio siguran. On otvori oi i prevrne se na ruke i noge. Glava mu je udarala poput pneumatske builice. Poloi ruku na glavu i dodirne posjekotinu koja mu je rascijepila vlasite iznad lijeve sljepoonice. Osim glavobolje, nije imao nikakvih osjeta hladnoa je otupjela bol. No, nije mogla otupjeti snano arenje u njegovom lijevom boku, ispod rebara, gdje ga je pogodio drugi metak, i mogao je osjetiti krv ljepljivu poput sirupa kako mu tee niz odjeu, preko bedara i niz noge. Salva paljbe iz automatskog oruja odjekivala je niz planinu. Koplin se osvrne, ali sve to je mogao vidjeti bio je uskovitlani snijeg iban okrutnim arktikim vjetrom. Jo jedan rafal probije ledeni zrak. Pretpostavljao je kako je bio udaljen samo stotinu stopa. Sovjetska ophodnja sigurno je pucala naslijepo kroz snjenu meavu u nadi da e ga opet sluajno pogoditi. Sada su mu iezle sve pomisli na bijeg. Bio je gotov. Znao je da se nikada nee moi probiti do uvale u kojoj je privezao svoj slup. Nije ni bio u stanju preploviti pedeset milja otvorenog mora na malom plovilu od 28 stopa kako bi doao do amerikoga oceanografskog plovila. On potone u snijeg. Krvarenje ga je toliko oslabilo da nije bio sposoban ni za kakav fiziki napor. Rusi ga nisu smjeli pronai. To je bio dio dogovora s Meta odjelom. Ako mora umrijeti, njegovo tijelo ne smije biti otkriveno. Uz snanu bol, on se pone zatrpavati snijegom. Uskoro e postati samo mali bijeli breuljak na pustoj padini planine Bednaja, zauvijek zakopan pod ledenim pokrivaem koji se stalno obnavlja. On zastane na trenutak i oslune. Jedini zvukovi koje je uo bilo je njegovo disanje i vjetar. Oslune paljivije, prislonivi aku uz uho. Kroz urlanje vjetra nauo je lave pasa. 0, Boe, zavapi on tiho. Sve dok mu je tijelo bilo toplo, osjetljive nozdrve psa sigurno e osjetiti njegov miris. On se opusti, poraen. Vie nije mogao uiniti nita drugo nego lei i dopustiti da mu ivot istee. No, neka iskra duboko u njemu odbila je potamnjeti i ugasnuti. Milostivi Boe, pomisli on u deliriju, nije mogao tek tako leati ekajui da ga Rusi pokupe. On je bio samo profesor mineralogije, ne obueni tajni agent. Njegov um i 40godinje tijelo nisu bili spremni da izdre intenzivno ispitivanje. Ako preivi, za nekoliko sati izvui e iz njega cijelu priu. On zatvori oi, dok je munina zbog neuspjeha nadjaavala svu fiziku bol. Kad je opet otvorio oi, vidno polje ispunjavala mu je glava golemog psa. Koplin ga prepozna kao komondora, monu zvijer visoku 30 ina do grebena, prekrivenu gustim krznom upletene bijele dlake. Veliki pas divlje zarei, i pregrizao bi mu grkljan da ga nije zaustavila ruka ruskog vojnika. ovjek je izgledao indiferentno. Stajao je i zurio u svoj bespomoni plijen, steui vodilicu lijevom rukom, dok je desnom pridravao automatski pitolj. U svojem golemom ogrtau koji je dosezao do glenjeva izama izgledao je zastraujue, a blijede, bezizraajne oi nisu pokazivale nikakvu suut prema Koplinovim ranama. Vojnik zabaci oruje na rame i posegne dolje, pa povue Koplina na noge. Zatim, bez rijei, Rus povue ranjenog Amerikanca prema straarskoj postaji na otoku.

Koplin se skoro onesvijestio od boli. inilo mu se da su ga miljama vukli kroz snijeg, iako se radilo o udaljenosti od samo pedeset jarda. Toliko su preli do trenutka kad se iz oluje pojavi neprepoznatljiva prilika. Bila je prikrivena zidom uskovitlane bjeline. Kroz izmaglicu nesvjestice, Koplin osjeti kako se vojnik ukoio. Tihi plop zauje se kroz vjetar, i golemi komondor srui se bez glasa u snijeg. Rus pusti Koplina i grevito pokua podii pitolj, ali udan zvuk ponovi se, i rupica iz koje je tekla krv iznenada se pojavi usred vojnikovog ela. Oi mu se zastakle, i on padne pokraj psa. Neto je krenulo jako pogreno. Ovo se ne bi trebalo dogaati, ree Koplin sebi, ali njegov iscrpljeni um bio je previe umrtvljen da bi mogao izvui bilo kakav zakljuak. On se spusti na koljena, i mogao je samo promatrati kako se visok ovjek u sivoj parki materijalizira iz bijele izmaglice i skree pogled na psa. Prokleta teta, ree on turo. ovjek je izgledao impozantno. Tamnoputo lice odudaralo je od arktikog okruenja. Crte lica bile su mu vrste, gotovo okrutne. No, Koplin je najvie zapazio oi. Nikada nije vidio oi nalik ovima. Bile su duboke, morski zelene boje, i zraile su prodornom toplinom, u jakom kontrastu s tvrdim crtama urezanim u lice. ovjek se okrene Koplinu i nasmijei se. Dr. Koplin, pretpostavljam? Ton glasa bio je blag i oputen. Neznanac gurne pitolj s priguivaem u dep, klekne do razine oiju, i klimne prema krvi koja se irila materijalom Koplinove parke. Bolje bi bilo da vas odvedem tamo gdje mogu pogledati ovo. Zatim podigne Koplina kao to bi netko drugi podigao dijete, i krene niz planinu prema moru. Tko ste vi?, promrmlja Koplin. Zovem se Pitt. Dirk Pitt. Ne razumijem. Odakle ste se stvorili? Koplin nije doekao odgovor. U tom trenutku, crni pokrov nesvjestice iznenada se otvori, i on zahvalno sklizne pod njega. Poglavlje III Seagram dotue margaritu dok je ekao na ruak sa suprugom u malom vrtnom restoranu pokraj Ulice Capitol. Kasnila je. U osam godina koliko su bili oenjeni, nikada nigdje nije stigla na vrijeme. On privue panju konobara i narui gestom jo jedno pie. Dana Seagram napokon ude u foaje i zastane na trenutak, traei svojeg supruga. Ugleda ga i pone zaobilaziti stolove kako bi mu prila. Nosila je naranasti pulover i smeu suknju od tvida, koji su je inili mladolikom poput studentice. Kosa joj je bila plava i vezana alom, a oi boje kave bile su vesele, brze i pune humora. Dugo me eka?, upita ona smijeei se. Tono osamnaest minuta, ree on. Oko dvije minute i deset sekunda dulje od tvojih uobiajenih dolazaka. ao mi je, odgovori ona. Admiral Sandecker sazvao je sastanak osoblja, i otegnulo se vie no to sam mislila. to je cilj njegove nove oluje mozgova? Novo krilo za Pomorski muzej. Dobio je budet, i sada radi planove kako bi doao do artefakata. Artefakata?, upita Seagram. Predmeta izvaenih sa slavnih brodova. Konobar prie sa Seagramovim piem, a Dana narui daiquiri. Zapanjujue je koliko je malo ostalo. Pojas za spaavanje s Lusitanije, ventilator s Mainea, sidro s Bountyja nita od toga nije smjeteno pod istim krovom. Pomislio bih da postoje i bolji naini za troenje novca poreznih obveznika. Ona porumeni. Kako to misli?

Skupljanje starog otpada, ree on nepovjerljivo, izlaganje hrdavih, korodiranih dijelova neidentificiranog smea u staklenim izlozima kako bi ih se moglo istiti od praine i zuriti u njih. To je bacanje novca. Podignuti su borbeni barjaci. Ouvanje brodova i amaca vana je spona s ljudskom povijeu. Danine smee oi zaarile su se. Doprinos znanju pothvat je za koji upak poput tebe nimalo ne mari. To si rekla poput pravoga pomorskog arheologa, ree on. Ona se nasmijei. Jo uvijek ti se smrznu jaja na pomisao da je tvoja ena napravila neto od sebe, ne? Srce, jedina stvar od koje mi se smrznu jaja jest tvoj pogani jezik. Zato svaka emancipirana ena misli da je psovanje pomodno? Ti ba i nisi ovjek koji bi trebao drati lekcije iz ophoenja, ree ona. Pet godina u velikom gradu i jo se odijeva poput prodavaa nakovanja iz Omahe. Zato ne napravi frizuru poput drugih mukaraca? Ta frizura Lige Brljana izila je iz mode prije vie godina. Sram me izlaziti s tobom. Moj poloaj u vladi je takav da si ne mogu priutiti izgled hipija iz 60ih. Boe, Boe. Ona umorno odmahne glavom. Zato se nisam udala za vodoinstalatera ili umara? Zato sam se morala zaljubiti u fiziara iz seoskog kraja? Utjeno je znati da si me nekad voljela. Jo te volim, Gene, ree ona, a pogled joj se ublai. Ovaj procijep meu nama nastao je u posljednje dvije godine. Ne moemo niti ruati zajedno a da ne pokuamo povrijediti jedno drugo. Zato ne poaljemo sve dovraga i ne provedemo ostatak poslijepodneva vodei ljubav u motelu? Osjeam se boanstveno seksi. Bi li to znailo neto na duge staze? To je poetak. Ne mogu. Opet tvoja prokleta posveenost dunosti, ree ona okrenuvi glavu. Ne vidi li? Nai poslovi su nas razdvojili, Gene. Mogli bismo dati otkaz i vratiti se poduavanju. S tvojim doktoratom iz fizike i mojim doktoratom iz arheologije, iskustvom i preporukama koje imamo, mogli bismo napisati vlastiti ugovor s bilo kojim sveuilitem u dravi. Bili smo na istom fakultetu kad smo se upoznali, sjea se? To su nam bile najsretnije godine. Molim te, Dana. Ne mogu dati otkaz. Ne sada. Zato? Radim na vanom projektu... Svaki projekt u posljednjih pet godina bio je vaan. Molim te, Gene, preklinjem te da spasi na brak. Samo ti moe uiniti prvi potez. Posluat u svaku tvoju odluku ako moemo izii iz VVashingtona. Ovaj grad ubit e svaku nadu u spas naega zajednikog ivota ako jo priekamo. Treba mi jo godina dana. I za mjesec dana bit e prekasno. Nalazim se na putu koji ne mogu napustiti ni pod kojim uvjetom. Kad e ti smijeni tajni projekti zavriti? Nisi nita drugo do orua Bijele kue. Ne moram sluati ta tvoja liberalna sranja. Gene, za ime Boje, odustani! Nije to za ime Boje, Dana, nego u ime moje domovine. ao mi je to ne moe to shvatiti. Odustani, ponovi ona dok su joj se oi zasuzile. Nitko nije nezamjenjiv. Neka Mel Donner zauzme tvoj poloaj. On odmahne glavom. Ne, ree vrsto. Ovaj projekt stvorio sam ni iz ega. Moja siva tvar njegova je sperma. Moram ga izvesti do kraja. Konobar se opet pojavi i upita ih jesu li spremni da narue jelo. Dana odmahne glavom. Nisam gladna. Ona ustane od stola i pogleda ga. Hoe li doi kui na veeru? Radit u dokasna u uredu. Sada vie nije mogla zaustaviti suze.

Nadam se da to to radi stvarno vrijedi, promrmlja ona, jer platit e stranu cijenu. Zatim se okrene i ode urnim korakom. Poglavlje IV Za razliku od ruskih obavjetajnih asnika, koji su tako esto stereotipno prikazivani u amerikim filmovima, satnik Andrej Prevlov nije imao niti iroka ramena, niti izbrijanu glavu. Bio je to proporcionalno graen, naoit ovjek briljivo njegovane frizure i pomodno trimanih brkova. Njegov imid, izgraen oko naranastih talijanskih sportskih automobila i bogato opremljenog stana s pogledom na rijeku Moskvu nije se ba sviao njegovim nadreenima u Odjelu obavjetajne slube sovjetske mornarice. No, usprkos njegovim iritantnim sklonostima, nije bilo mnogo izgleda da ga izbace s njegovog poloaja u odjelu. Reputacija najboljeg obavjetajnog strunjaka mornarice koju je paljivo gradio, kao i injenica da je bio ovjek broj dvanaest u Partiji, tvorila je kombinaciju zbog koje je satnik Prevlov bio nedodirljiv. Izvjebanim, nehajnim pokretom on upali cigaretu Winston i nalije sebi aicu Bombav gina. Zatim se nasloni i pone itati hrpu dokumenata koje mu je na stolu odloio njegov pomonik, porunik Pavel Marganin. Zbunjuje me, gospodine, ree Marganin tiho, lakoa kojom prihvaate zapadnjako smee. Prevlov prostrijeli Marganina hladnim, prijezirnim pogledom. Kao i mnogi nai drugovi, i vi nemate pojma o svijetu. Ja razmiljam poput Amerikanca, pijem poput Engleza, vozim poput Talijana i ivim poput Francuza. A znate li zato, porunice? Marganin porumeni i nervozno progunda Ne, gospodine. Kako bih upoznao neprijatelja, Marganine. Klju je u tome da upoznate svojeg neprijatelja bolje no to on poznaje vas. A zatim, u tome da ga sredite prije nego to od dobije priliku srediti vas. Nije li to citat druga Nerva Teskog? Prevlov slegne ramenima u oaju. Ne, idiote parodiram kransku Bibliju. On udahne i otpuhne dim kroz nosnice, pa otpije gin. Prouavajte zapadnjaki nain ivota, prijatelju. Ako ne nauimo nita od njih, naa je borba izgubljena. On opet pogleda dokumente. A sada, zato su ove stvari poslane naem odjelu? Jedini je razlog to to se incident dogodio u blizini obale mora. to znamo o ovome? Prevlov otvori sljedei dosje. Vrlo malo. Nestao je vojnik u ophodnji na sjevernom otoku Novaje Zemlje, zajedno sa svojim psom. Ba i nije razlog za obavjetajnu paniku. Novaja Zemlja je praktino pusta. Zastarjela raketna postaja, straarska ispostava, nekoliko ribara nemamo tajnih instalacija na stotine milja od nje. Slanje vojnika sa psom u ophodnju po otoku je prokleti gubitak vremena. I Zapad bi vjerojatno imao isti stav o slanju agenta tamo. Prevlov zabubnja prstima po stolu zurei u strop. Napokon, on ree Agenta? Tamo nema nita... Nita od vojnog interesa... no... On prekine i pritisne prekida na svojem interkomu. Donesite mi podatke o poloaju broda Nacionalne agencije za mora i podmorje u posljednja dva dana. Marganin podigne obrve. Ne bi se usudili poslati oceanografsku ekspediciju blizu Novaje Zemlje. To je duboko u sovjetskim vodama. Ne posjedujemo Barentsovo more, ree Prevlov strpljivo. To su meunarodne vode. Privlana plavokosa tajnica, odjevena u usko smee odijelo, ude u sobu, preda registrator Prevlovu, pa izie, tiho zatvorivi vrata za sobom.

Prevlov prelista papire u registratoru dok ne pronae ono to je traio. Tu smo. NAMPov brod First Attempt, posljednji put ga je vidio jedan od naih teretnjaka 325 nautikih milja jugozapadno od Zemlje Franje Josipa. To bi znailo da je u blizini Novaje Zemlje, ree Marganin. udno, promrmlja Prevlov. Prema Operativnom planu amerikih oceanografskih brodova, First Attempt trebao je u ovo vrijeme voditi istraivanja planktona kod obale Sjeverne Caroline. On proguta ostatak gina, zgnjei opuak cigarete, pa upali drugu. Vrlo zanimljivo. to nam to kazuje?, upita Marganin. Ne dokazuje nita, ali sugerira mogunost da je straar s Novaje Zemlje ubijen, i da je agent odgovoran za to pobjegao, vjerojatno na First Attempt. Sugerira da Sjedinjene Drave neto spremaju, kad NAMPov istraivaki brod skree bez objanjenja sa svoje planirane rute. to bi mogli tamo traiti? Nemam blage veze. Prevlov se nasloni u svojem stolcu i izgladi brk. Nabavite mi uveane satelitske fotografije tog podruja u vrijeme dogaaja o kojem je rije. Veernje sjene potamnjivale su ulice izvan prozora ureda, kad je porunik Marginin rairio uveane fotografije na Prevlovljevom stolu, i dodao mu snano povealo. Vaa perceptivnost se isplatila, gospodine. Ovdje imamo neto zanimljivo. Prevlov se zagleda u fotografiju. Na brodu ne vidim nita neobino tipina istraivaka oprema, bez vojne opreme za detekciju. Marganin pokae fotografiju irokog kuta koja je jedva otkrivala brod kao malu bijelu toku na emulziji. Molim vas, obratite panju na mali oblik na oko dvije tisue metara od First Attempta u gornjem desnom kutu. Prevlov je gledao kroz povealo gotovo pola minute. Helikopter! Da, gospodine, zato sam zakasnio s uveanjima. Uzeo sam si slobodu da odnesem fotografiju na analizu odjelu R. Pretpostavljam da je rije o jednoj od naih vojnih ophodnja. Ne, gospodine. Prevlov podigne obrve. elite li rei da pripada amerikom brodu? To oni kau, gospodine. Marganin poloi jo dvije fotografije pred Prevlova. Ispitali su ranije fotografije drugog satelita. Kao to moete vidjeti usporedivi ih, helikopter leti u smjeru od Novaje Zemlje prema First Attemptu. Procijenili su da leti na visini od deset stopa, i brzinom manjom od petnaest vorova. Oito izbjegava nae radarsko osiguranje, ree Prevlov. Hoemo li uzbuniti nae agente u Americi?, upita Marganin. Ne, jo ne. Ne elim riskirati da budu otkriveni sve dok ne budemo sa sigurnou znali to trae Amerikanci. On izravna fotografije i uredno ih spremi u registrator, pa pogleda svoj runi sat Omega. Imam vremena za laganu veeru prije baleta. Imate li jo neto, porunice? Samo dosje o ekspediciji u struji Lorelei. Ameriko podvodno vozilo posljednji je put vieno na dubini od petnaest tisua stopa kod obale Dakara. Prevlov ustane i uzme registrator pod ruku. Prouit u to kad budem imao prilike. U tome vjerojatno nema nita to bi zanimalo mornariku obavjetajnu slubu. Ipak, bit e zanimljivo. Amerikanci uvijek smiljaju udne i udesne projekte. Poglavlje V Prokletstvo, prokletstvo, dvostruko prokletstvo sikne Dana. Pogledaj samo bore oko mojih oiju.

Sjedila je za svojim stolom za minkanje i tuno zurila u odraz u ogledalu. Tko je ono rekao da je starost samo oblik leproze? Seagram joj prie s leda, povue joj kosu unatrag i poljubi mekani, izloeni vrat. Navrila si 31 godinu, i ve se natjee za starijega graanina mjeseca. Ona se zagleda u njegov odraz, zabavljena ovim rijetkim izljevom ljubavi. Ti si sretan mukarci nemaju taj problem. I mukarci pate od bolesti starosti i bora. Zato ene misle da se i mi ne lomimo po avovima? Razlika je u tome to vi ne marite za to. Vie smo skloni prihvatiti neizbjeno, ree on smijeei se. Govorei o neizbjenom, kad e roditi? Ti, kopile! Nikad ne odustaje, zar ne? Ona baci etku na stol, sruivi niz paljivo poslaganih boca za umjetnu ljepotu na staklenoj povrini. Proli smo to tisuu puta. Ne elim se podvrgnuti neugodi trudnoe. Ne elim prati usrane pelene deset puta dnevno. Neka netko drugi naseljava zemlju. Ja ne elim podijeliti duu, kao neka prokleta ameba. Ti su razlozi lani. Ni sama ne vjeruje u njih. Ona se okrene prema ogledalu, ne odgovorivi. Beba bi nas mogla spasiti, Dana, ree on njeno. Ona spusti glavu medu dlanove. Ne elim odustati od svoje karijere, kao to ni ti ne eli odustati od svojega dragog projekta. On pogladi njezinu mekanu, zlatnu kosu i pogleda njezin odraz u ogledalu. Tvoj otac bio je alkoholiar koji je napustio svoju obitelj kad ti je bilo samo deset godina. Majka ti je radila u baru i dovodila mukarce kui kako bi zaradila viak novca za pie. Prema tebi i tvojem bratu ponaali su se kao prema ivotinjama, sve dok niste odrasli dovoljno da pobjegnete iz kante za smee koju ste nazivali domom. On se pokvario i poeo pljakati prodavaonice s piem i stanice za gorivo lijepo zanimanje koje ga je odvelo do osude za ubojstvo i doivotnog zatvora u San Quentinu. Bog zna da sam ponosan na to kako si se izdigla iz kanalizacije i radila osamnaest sati na dan da bi zavrila koled i fakultet. Da, ti si imala trulo djetinjstvo, Dana, i boji se imati dijete zbog svojih uspomena. Mora shvatiti tvoja nona mora ne pripada budunosti ne moe svojoj keri ili sinu zanijekati ivotnu ansu. Kameni zid ostao je itav. Ona otrese njegove ruke i bijesno pone upati obrve. Razgovor je bio zavren iskljuila ga je jednako uinkovito kao da je postigla da nestane iz sobe. Kad je Seagram iziao ispod tua, Dana je stajala pred svojim ogledalom na vratima ormara. Prouavala je sebe kritino poput dizajnera koji prvi put gleda svoje dovreno djelo. Nosila je jednostavnu bijelu haljinu koja joj je u torzu bila uska, da bi se zatim spustila sve do glenjeva. Dekolte je bio otvoren i nudio vie nego dovoljan pogled na njezine grudi. Pouri, ree ona nehajno. inilo se da se svaa nije ni dogodila. Ne elimo da nas predsjednik eka. Tamo e biti vie od dvjesto ljudi. Nitko nam nee upisati negativan bod ako zakasnimo. Nema veze. Ona napui usne. Ne primamo poziv za zabavu u Bijeloj kui svake veeri. Htjela bih barem stvoriti dobar utisak tako to u doi na vrijeme. Seagram uzdahne i obavi pipavi ritual vezivanja leptir mane, a nakon toga nespretno privrsti manete na rukave. Odijevanje za formalne zabave bila mu je odbojna dunost. Zato se socijalna okupljanja u Washingtonu ne bi mogla odvijati tako da budu udobna? Dani je to mogao biti uzbudljiv dogaaj, ali njemu je bio drag poput boli u rektumu. On ulati cipele i zaelja kosu, pa ude u dnevnu sobu. Dana je sjedila na kauu i pregledavala izvjea, dok joj je aktovka bila otvorena na stoliu za kavu. Bila je tako uronjena u posao da nije podigla pogled kad je on uao u sobu. Spreman sam. Dolazim za trenutak, promrmlja ona. Moe li mi, molim te, dodati krzno? Sredina je ljeta. Zato se, zaboga, eli preznojavati u krznu? Ona skine svoje naoale s okvirom od roga i ree Mislim da bi netko od nas morao pokazati malo stila, zar ne?

On ude u hodnik, podigne slualicu i otipka broj na telefonu. Mel Donner odgovori mu usred prvog zvonjenja. Donner. Ima li vijesti?, upita Seagram. First Attempt... Je li to NAMPov brod koji ga je trebao pokupiti? Da. Proao je pokraj Osla prije pet dana. Moj Boe! Zato? Koplin je trebao sii s broda i od tamo krenuti putnikim zrakoplovom. Ne znam. Brod je u radijskoj tiini, prema tvojim uputama. Ne izgleda mi dobro. Sigurno je da toga nema u scenariju. Bit u na zabavi kod predsjednika do oko jedanaest sati. Ako uje bilo to, nazovi me. Moe raunati na to. Zabavi se. Seagram je upravo sputao slualicu kad je Dana izila iz dnevne sobe. Ona ugleda zamiljeni izraz na njegovom licu. Loe vijesti? Jo nisam siguran. Ona ga poljubi u obraz. teta to ne moemo ivjeti kao normalni ljudi, tako da mi povjeri svoje probleme. On joj stisne ruku. Kad bih barem mogao. Dravne tajne. Kakva golema dosada. Ona se lukavo nasmijei. Pa? Pa to? Nee li biti dentlmen? ao mi je, zaboravio sam. On izvadi krzno iz ormara i prebaci ga preko njezinih ramena. Moja loa navika, ignoriranje supruge. Njezine usne iscere se u zaigrani osmijeh. Zbog toga e biti strijeljan u zoru. Kriste, pomisli on ojaeno, streljaki vod moda i nije tako nemogu ako Koplin zabrlja na Novaji Zemlji. Poglavlje VI Seagrami su se smjestili iza gomile okupljene na ulazu u Istonu sobu i stali u red. Dana je bila u Bijeloj kui i prije, ali jo ju je uvijek impresionirala. Predsjednik je stajao elegantan i vraki zgodan. Bio je on ovjek u ranim pedesetima, i definitivno vrlo seksi ovjek. To je potvrivala i injenica kako je pokraj njega stajala Ashlev Fleming, najelegantnija i najprofinjenija rastavljena ena Washingtona, i pozdravljala svakoga gosta jednakim arom kao da otkriva bogatog roaka. 0, sranje izleti Dani. Seagram se namrti. U emu je problem? enska koja stoji pokraj predsjednika. To je sluajno Ashlev Fleming. To znam, proape Dana, pokuavajui se stisnuti uz Seagrama. Pogledaj njezinu haljinu. Seagram nije shvatio u prvi trenutak, ali tada shvati, i jedva suzbije grohotan smijeh. Boga mu, nosite istu haljinu! Nije smijeno, ree ona smrknuto. Gdje si ti kupila svoju? Posudila sam je od Annette Johns. One lezbijkemanekenke od preko puta? Dobila ju je od Claudea dOrsinija, modnog dizajnera. Seagram je uhvati za ruku. Ako nita drugo, barem dokazuje da moja ena ima dobar ukus. Prije no to je mogla odgovoriti, linija se pomakne prema naprijed i oni se iznenada nadu ispred predsjednika. Gene, drago mi je da te vidim.

Predsjednik se ljubazno nasmijei. Hvala vam to ste nas pozvali, gosp. predsjednie. Poznajete moju suprugu, Danu. Predsjednik je odmjeri, a pogled mu zastane na njezinom dekolteu. Naravno. Draesna, apsolutno draesna. Zatim se nagne i neto proape u njezino uho. Dana rairi oi i porumeni. Predsjednik se uspravi i ree Mogu li vam predstaviti svoju ljupku domaicu, gdicu Ashlev Fleming. Ashlev, gosp. i gda Seagram. Veliko mi je zadovoljstvo napokon vas upoznati, gdice Fleming, promrmlja Seagram. Mogao je to rei i drvetu. Oi Ashlev Fleming rezale su Daninu haljinu na komade. Oito je, gdo Seagram, ree Ashlev slatkim tonom, kako e jedna od nas odmah ujutro potraiti novog dizajnera za haljine. 0, ja ga ne mogu mijenjati, odgovori Dana nevino. Odlazim Jacquesu Pinneighu jo otkad sam bila djevojica. Nacrtane obrve Ashlev Fleming upitno se podignu. Jacques Pinneigh? Nikad ula za njega. Poznatiji je kao J. C. Penney, nasmijei se Dana ljupko. Njegov duan u centru grada ima rasprodaju sljedei mjesec. Ne bi li bilo zabavno kad bismo zajedno ile u kupovinu? Tako ne bismo izgledale isto. Lice Ashlev Fleming smrzne se u masku ogorenja, a predsjednika uhvati napad kalja. Seagram lagano klimne, zgrabi Danu pod ruku, pa je brzo povue u mnotvo. Jesi li morala to uiniti?, zarei on. Nisam mogla odoljeti. Ta ena nije nita drugo do uzviene kurve. Dana ga zatim pogleda u udu. Iznio mi je nemoralnu ponudu, ree ona u nevjerici. Predsjednik Sjedinjenih Drava iznio mi je nemoralnu ponudu. Prialo se da su Warren G. Harding i John E Kennedv swingeri. Ovaj nije drukiji. I on je samo ovjek. Predsjednik seksualni manijak. Odvratno. Hoe li pristati?, isceri se Seagram. Ne budi smijean obrecne se ona. Mogu li se ukljuiti u bitku? Zahtjev je doao od malog ovjeka plameno crvene kose, elegantno odjevenog u plavo veernje odijelo. Imao je precizno istrimanu crvenu bradu u skladu s kosom, koja je nadopunjavala njegove prodorne oi boje ljenjaka. Seagramu se glas uini blago poznatim, ali imao je zbunjen izraz na licu. Zavisi na ijoj ste strani, ree Seagram. Poznavajui feti vae supruge za enske liberale, ree neznanac, sretno u se pridruiti njezinom suprugu. Poznajete Danu? Trebao bih. Ja sam joj ef. Seagram se zapanjeno zagleda u njega. Onda ste vi sigurno... Admiral James Sandecker, upadne Dana smijui se. Direktor Nacionalne agencije za mora i podmorje. Admirale, mogu li vam predstaviti svojeg lako zbunjivog supruga, Genea. Cast mi je, admirale. Seagram isprui ruku. Nadao sam se prilici da vam zahvalim za onu malu uslugu. Dana je izgledala zbunjeno. Vas dvojica se poznajete? Sandecker klimne. Razgovarali smo telefonom. Nikad se nismo sreli licem u lice. Dana uhvati mukarce za ruke. Moja dva omiljena ovjeka drue se iza mojih leda. Kojom prigodom? Seagram pogleda Sandeckera u oi. Jednom sam nazvao admirala i zamolio ga za neke informacije. To je sve. Sandecker potape Danu po ruci i ree Zato ne uini starca vjeno zahvalnim i ne donese mu whisky s vodom? Ona je oklijevala na trenutak, zatim poljubi Sandeckera u obraz i posluno krene, probijajui se kroz grupe gostiju koje su se okupljale oko anka.

Seagram odmahne glavom u udu. Znate sa enama. Da sam ja zatraio da mi donese pie, pljunula bi mi u oko. Ja joj dajem plau, ree Sandecker. Vi ne. Izili su na balkon, i Seagram upali cigaretu, dok je Sandecker puckao golemu cigaru Churchill. etali su u tiini dok nisu bili sami pod visokim stupom u udaljenom kutu. Imate li vijesti o First Attemptuh, upita Seagram tiho. Pristao je u mornarikoj podmornikoj bazi Firth of Clyde danas poslijepodne u 13 sati po naem vremenu. To je bilo prije gotovo osam sati. Zato me nisu obavijestili? Vae upute bile su sasvim jasne, ree Sandecker hladno. Nikakvo javljanje s mojeg broda sve dok va agent ne bude siguran na amerikom tlu. Kako onda.. Informaciju sam dobio od starog prijatelja iz mornarice. Nazvao me prije pola sata, vraki ljut, zahtijevajui objanjenje zbog ega moj kapetan koristi mornarike usluge bez doputenja. Negdje je dolo do pogreke, ustvrdi Seagram. Va brod trebao je pristati u Oslu i iskrcati mojeg ovjeka. to, dovraga, radi u kotskoj? Sandecker uputi Seagramu strog pogled. Da raistimo jedno, gosp. Seagrame. NAMP nije produena ruka CIAe, FBIja ili bilo koje druge obavjetajne agencije, i ne volim riskirati ivote svojih ljudi samo zato da bi se vi igrali pijunskih igara po komunistikim zemljama. Na posao su oceanografska istraivanja. Sljedei put kad se poelite igrati Jamesa Bonda, zatraite od mornarice ili Obalne strae da obave va prljavi posao. Ne tjerajte predsjednika da vam osigura neki od mojih brodova. Je li vam jasno, gosp. Seagrame? Ispriavam se zbog problema koje sam prouzroio vaoj agenciji, admirale. Nisam mislio nita loe. Morate shvatiti moju nelagodu. Volio bih shvatiti. Izraz na admiralovom licu se ublai. Ali vraki biste pojednostavnili stvari kad biste mi se povjerili i rekli mi to traite. Seagram okrene glavu. ao mi je. Vidim, ree Sandecker. to mislite, zato je First Attempt zaobiao Oslo?, ree Seagram. Nagadam kako je va agent smatrao da je preopasno hvatati civilni zrakoplov iz Osla, i da se umjesto toga odluio za vojni let. Naa baza za nuklearne podmornice u Firth of Clvdeu ima uzletite, pa je vjerojatno zapovjedio kapetanu mojeg istraivakog broda da proe pokraj Norveke i da krene tamo. Nadam se da ste u pravu. Koji god bio razlog, bojim se kako odstupanje od naeg plana moe samo znaiti nevolju. Sandecker ugleda Danu kako stoji na vratima balkona s piem u jednoj ruci. Traila ih je. On joj mahne i ona ga ugleda, pa krene prema njima. Sretan ste ovjek, Seagrame. Vaa ena je pametna i ljupka djevojka. Iznenada, pojavi se Mel Donner, jurne pokraj Dane i stigne do njih prije nje. Ispria se admiralu Sandeckeru. Mornariki zrakoplov sletio je prije dvadeset minuta sa Sidom Koplinom, ree Donner tiho. Odnijeli su ga u Walter Reed. Zato Walter Reed? Prilino je gadno nastrijeljen. Blagi Boe, jaukne Seagram. Imam vani auto. Bit emo tamo za petnaest minuta. U redu, priekaj trenutak. On se tihim glasom obrati Sandeckeru i zamoli admirala da otprati Danu kui i ispria ga predsjedniku. Zatim krene za Donnerom prema autu. Poglavlje VII

ao mi je, ali pod sedativima je i u ovom trenutku ne mogu dozvoliti posjete. Aristokratski glas s virginijskim naglaskom bio je tih i uljudan, ali nije mogao prikriti bijes koji je zamaglio lijenikove sive oi. Moe li govoriti?, upita Donner. Za ovjeka koji je doao k svijesti prije samo nekoliko minuta, njegove mentalne sposobnosti su iznenaujue otre. Iz oiju je i dalje sijevala ljutnja. Ali, neka vas to ne zavara. Neko vrijeme nee igrati tenis. Koliko je njegovo stanje ozbiljno?, upita Seagram. Upravo je takvo ozbiljno. Lijenik koji ga je operirao na NAMPovom brodu sjajno je obavio posao. Rana od metka u njegovom boku dobro zacjeljuje. Meutim, druga rana ostavila mu je lijepu pukotinu u lubanji. Va gosp. Koplin neko vrijeme patit e od glavobolje. Moramo ga vidjeti sada, ree Seagram vrsto. Kao to sam vam rekao, ao mi je, ali nema posjeta. Seagram korakne naprijed, tako da je stajao oi u oi s lijenikom. Utuvite si ovo u glavu, doktore. Moj prijatelj i ja ulazimo u tu sobu, svialo se to vama ili ne. Ako nas pokuate osobno zaustaviti, polei emo vas na jedan od vaih stolova za operacije. Ako pozovete pomonike, upucat emo ih. Ako pozovete policiju, oni e potivati na poloaj i uiniti ono to im kaemo. Seagram zastane, a usta mu se iskrive u samozadovoljnom osmijehu. A sada, doktore, izbor je va. Koplin je leao na krevetu, a lice mu je bilo bijelo poput jastunice iza njegove glave, no oi su mu bile iznenaujue sjajne. Prije nego to pitate, ree on tiho hropui, osjeam se uasno. I to je istina. Ne govorite mi da izgledam dobro. Jer to je odvratna la. Seagram priblii stolac krevetu i nasmijei se. Nemamo mnogo vremena, Side, zato skoi na stvar ako moe. Koplin klimne prema cijevima spojenim s njegovom rukom. Ovi lijekovi zamagljuju mi um, ali ostat u uz vas koliko mogu. Donner klimne. Doli smo po odgovor na pitanje od milijardu dolara. Pronaao sam tragove bizanija, ako na to mislite. Naao si ga! Jesi li siguran? Moji terenski testovi nisu niti izbliza precizni kao to bi bila laboratorijska analiza, ali 99 posto sam siguran da je to bizanij. Hvala Bogu, uzdahne Seagram. Jesi li procijenio koliinu?, upita on. Jesam. Koliko... koliko se funta bizanija moe izvaditi iz planine Bednaja? Uz malo sree, moda jedna ajna liica. U prvom trenutku Seagram nije shvatio, a zatim mu dopre do mozga. Donner je sjedio smrznut i bez izraza na licu, a ake su mu stezale naslone za ruke. ajna liica, promrmlja Seagram turobno. Jesi li siguran? Stalno me pitate jesam li siguran. Koplinovo upalo lice pocrveni od ogorenja. Ako mi ne vjerujete na rije, poaljite nekoga drugog u taj upak svijeta. Samo trenutak. Donner poloi ruku na Koplinovo rame. Novaja Zemlja bila nam je jedina nada. Pretrpio si vie no to smo imali pravo oekivati. Zahvalni smo ti, Sid, stvarno zahvalni. Sva nada jo nije izgubljena, promrmlja Koplin. Njegovi kapci su se sputali. Seagram nije dobro uo. On se nagne nad krevet. to si rekao, Sid? Jo niste izgubljeni. Tamo je bilo bizanija. Donner se priblii. Kako to misli, tamo je bilo bizanija? Nestao... iskopan... Govori besmislice. Naiao sam na ilu na padini planine. Koplin je oklijevao trenutak. Poeo sam kopati... eli rei da je netko ve izvadio bizanij iz planine Bednaja?, upita Seagram u nevjerici.

Da. Blagi Boe, zajei Donner. Rusi su na istom tragu. Ne... ne.. proapta Koplin. Seagram poloi uho na Koplinove usne. Ne Rusi... Seagram i Donner izmijene zbunjene poglede. Koplin slabano zgrabi Seagramovu aku. Koloradani... Njegove oi tada se sklope i on izgubi svijest. Hodali su parkiralitem dok je u daljini zavijala sirena. to misli, to je htio rei?, upita Donner. Nema smisla, odgovori Seagram neodreeno. Uope nema smisla. Poglavlje VIII to je tako vano da me morate probuditi na slobodni dan? zagunda Prevlov. Bez daje ekao odgovor, on otvori vrata i pokretom pozove Marganina u stan. Prevlov je bio odjeven u svileni japanski ogrta. Lice mu je bilo upalo i umorno. Dok je slijedio Prevlova kroz dnevnu sobu do kuhinje, Marganinove oi profesionalno su prouavale namjetaj, promotrivi svaki pojedini komad. Za nekoga tko je ivio u baraci, u sobi veliine est puta osam stopa, stan je izgledao golemo, poput istonog krila ljetne palae Petra Velikog. Sve je bilo ovdje kristalni lusteri, tapete od poda do stropa, francuski namjetaj. Njegove oi takoer su zapazile i napola praznu bocu Chartreusea na kaminu a na podu, pod sofom, nalazio se par enskih cipela. Izgledale su skupe, zapadnjake. On dlanom zagladi kosu i nade se pred zatvorenom spavaom sobom. Sigurno je bila iznimno privlana. Satnik Prevlov imao je visoke standarde. Prevlov se nagne u hladnjak i izvadi bocu soka od rajice. Hoete li malo? Marganin odmahne glavom. Pomijeajte to s pravim sastojcima, promrmlja Prevlov, kao to to ine Amerikanci, i imate odlian lijek protiv mamurluka. On srkne sok od rajice i naini grimasu. Dobro, to elite? KGB je prole noi dobio poruku od jednog agenta iz Washingtona. Nemaju pojma to ona znai i nadaju se da emo im mi to moda rasvijetliti. Marganinovo lice se zacrveni. Pojas na Prevlovljevom ogrtau razvezao se, i mogao je vidjeti da satnik ne nosi nita ispod ogrtaa. Vrlo dobro. Prevlov uzdahne. Nastavite. Kau, Amerikanci se iznenada zanimaju za skupljanje kamenja. Vrlo tajna operacija pod nazivom Projekt Sicilijanac. Prevlov se zagleda u njega povrh svoje Bloodv Mary. Kakva je to glupost? On ispije pie u jednom gutljaju i au s treskom spusti na sudoper. Je li naa uzviena bratska obavjetajna sluba, KGB, postala luda kua? Bio je to jednolian, uinkovit glas slubenika Prevlova hladan i lien svih osjeaja osim iritacije zbog dosade. A vi, porunice? Zato me vi sada smetate tom djetinjastom zagonetkom? Zato to nije moglo priekati do sutra, kad se vratim u svoj ured? Ja... mislio sam da je moda vano, zamuca Marganin. Naravno. Prevlov se hladno nasmijei. Svaki put kad KGB zazvidi, ljudi skau. No, prikrivene prijetnje ne zanimaju me. injenice, moj dragi porunice, injenice su ono to se rauna. to mislite, to je tako vano glede tog Projekta Sicilijanac? ini mi se da bi prikupljanje kamenja moglo imati veze s dosjeima o Novaji Zemlji. Prolo je moda dvadeset sekunda prije no to je Prevlov progovorio. Mogue, mogue. No, ne moemo biti sigurni u vezu. Ja... mislio sam... Molim vas, prepustite razmiljanje meni, porunie.

On stegne pojas svojeg ogrtaa. A sada, ako vie nemate nikakav praznoglavi lov na vjetice, volio bih se vratiti u krevet. Ali, to ako Amerikanci neto trae.. Da, ali to?, upita Prevlov suho. Koji mineral bi im mogao biti tako dragocjen da ga moraju potraiti u tlu neprijateljske zemlje? Marganin slegne ramenima. Odgovorite na to pitanje i imate klju. Prevlovljev glas gotovo je neprimjetno otvrdnuo. Do tada, elim rjeenja. Svako seljako kopile moe postavljati glupa pitanja. Marganinovo lice opet pocrveni. Ponekad Amerikanci u svojim ifriranim nazivima imaju skriveno znaenje. Da, ree Prevlov glumei ozbiljnost. Naginju oglaavanju. Marganin ustro nastavi. Istraio sam amerike fraze povezane sa Sicilijom, i ini se da je najupeatljivija opsesija bratstvom huligana i gangstera. Da ste napravili svoju domau zadau.. Prevlov zijevne, otkrili biste da se to naziva Mafija. Postoji i glazbeni ansambl koji se zove Sicilijanski bodei. Prevlov uputi Marganinu ledeni pogled. A postoji i velika tvrtka za obradu hrane u Wisconsinu koja proizvodi sicilijansko ulje za salatu. Dosta! Prevlov podigne ruku. Dakle, stvarno, ulje za salatu. Nisam dorastao tolikoj gluposti ovako rano ujutro. On pokae prema ulaznim vratima. Vjerujem da u naem uredu imate i druge projekte koji su poticajniji od prikupljanja stijena. U dnevnoj sobi, on zastane pred stolom na kojem se nalazila ahovska ploa s figurama izrezbarenim od slonovae. On se poigra s jednom figurom. Recite mi, porunice, igrate li ah? Marganin odmahne glavom. Ve dugo nisam igrao. Dok sam bio kadet na Mornarikoj akademiji, ponekad sam znao zaigrati. Znai li vam neto ime Isaak Boleslavski? Ne, gospodine. Isaak Boleslavski bio je jedan od naih najveih ahovskih majstora, ree Prevlov, kao da dri predavanje kolarcu. Izmislio je mnoge sjajne poteze u igri. Jedna od njih je Sicilijanska obrana. On nehajno dobaci crnog kralja Marganinu, koji ga spretno uhvati. ah je fascinantna igra. Trebali biste je opet zaigrati. Prevlov prie vratima spavae sobe i odkrine ih. Tada se okrene i nehajno nasmijei Marganinu. A sada me ispriajte. Moete sami izii. Dovienja, porunice. Kad je iziao, Marganin zaobie Prevlovljevu zgradu. Vrata garae bila su zakljuana, pa se on ogleda lijevodesno po ulici, a zatim udari po bonom prozoru tako da se staklo razbije. On oprezno izvadi krhotine, pa prui ruku unutra i odbravi prozor. Jo jednom pogleda niz ulicu, a zatim gurne prozor, popne se i uvue u garau. Pokraj Prevlovljeve naranaste Lancie bio je parkiran crni ameriki Ford sedan. Marganin brzo pretrai oba automobila i zapamti brojeve veleposlanike registracije Forda. Kako bi provalu prikazao kao djelo provalnika, on ukloni brisae za staklo kraa brisaa bila je nacionalni hobi Sovjetskog Saveza zatim otkljua garana vrata iznutra i izie van. Pouri do prednjeg dijela zgrade. Morao je samo tri minute ekati na elektrini autobus. Plati vozau i smjesti se na sjedalo, pa se zagleda kroz prozor. Zatim se nasmijei. Ovo je bilo vrlo uspjeno jutro. Projekt Sicilijanac nije mu bio ni na kraj pameti. OD Poglavlje IX Kolovoz 1987.

Mel Donne rutinski pretrai prostoriju, traei elektronsku opremu za prislukivanje, pa postavi diktafon. Ovo je test jaine glasa. Zatim progovori u mikrofon jednolinim glasom. Jedan, dva, tri. Namjesti ton i jainu na kontrolama, pa klimne Seagramu. Spremni smo, Side, ree Seagram blago. Ako ti postane zamarajue, samo reci i prekinut emo do sutra. Bolniki krevet bio je prilagoen tako da je Sid Koplin sjedio gotovo uspravno. inilo se da je mineralogu mnogo bolje od njihovog posljednjeg susreta. Boja mu se vratila, a oi su mu sjajile. Samo je zavoj oko proelave glave pokazivao znak ozljede. Priat u do ponoi, ree on. Sve da smanjim dosadu. Mrzim bolnice. Sve sestre imaju ledene ruke, a boja na prokletim televizorima stalno se mijenja. Seagram se naceri i poloi mikrofon u Koplinovo krilo. Zato ne ponete sa svojim odlaskom iz Norveke? Bio je vrlo miran, ree Koplin. Norveki ribarski brod Godhawn vukao je moj slup do dvjesto milja od Novaje Zemlje, kako je i planirano. Zatim je kapetan nahranio mene, osuenika, bogatim obrokom od peenog soba s umakom od kozjeg sira, velikoduno me opskrbio sa est boca akvavita, odbacio ue i poslao me veselo na put preko Barentsovog mora. Jesi li imao probleme s vremenom? Nisam vaa meteoroloka prognoza bila je savrena. Bilo je hladnije od lijevog jaja polarnog medvjeda, ali imao sam lijepo vrijeme za jedrenje. Koplin zastane kako bi se poeao po nosu. Vai norveki prijatelji dali su mi slatki mali slup. Jesu li ga izvukli? Seagram odmahne glavom. Morao bih provjeriti, ali siguran sam da su ga morali unititi. Nisu ga nikako mogli izvui na istraivaki brod NAMPa, a nisu ga mogli ostaviti niti da otpluta do nekog sovjetskog broda. Razumije. Koplin tuno klimne. teta. Prilino mi je prirastao srcu. Molim te, nastavi, ree Seagram. Do sjevernog otoka Novaje Zemlje doao sam u kasno poslijepodne drugog dana. Bio sam za kormilom due od 40 sati, ponekad bih i zadrijemao, i postalo mi je vrlo teko drati oi otvorenima. Hvala Bogu na akvavitu. Nakon nekoliko gutljaja, eludac bi mi gorio poput umskog poara izvan kontrole, i odjednom bih se razbudio. Nisi vidio druge brodove? Niti jedan se nije pojavio na obzoru, odgovori Koplin, a zatim nastavi. Obala je izgledala poput beskrajnog niza kamenitih litica. Nisam vidio smisla u pokuaju da pristanem ve se poelo mraiti. Zato sam se okrenuo prema moru, usidrio se i ukrao nekoliko sati sna. Ujutro sam plovio uz litice sve dok nisam pronaao malu, zaklonjenu uvalu, a tad sam se pribliio s pomonim dizel motorom. Je li ti brodi bio polazni logor? Sljedeih dvanaest dana. Dnevno sam obavljao po dva, ponekad i tri terenska obilaska na skijama, i vraao se na topli obrok i dobar poinak u toploj kabini. Do tada nisi nikoga vidio? Drao sam se podalje od raketne baze Kelva i straarske ispostave Kama. Nisam vidio ni traga od Rusa sve do posljednjeg dana misije. Kako su te otkrili? Ruski vojnik u ophodnji njegov pas sigurno je naiao na moj trag i nanjuio me. Nije udo. Nisam se kupao gotovo tri tjedna. Seagram se nasmijei. Donner nastavi s ispitivanjem na hladniji, agresivniji nain. Vratimo se tvojim izlascima na teren. to si pronaao? Nisam mogao prijei cijeli otok na skijama, pa sam se usredotoio na obeavajua podruja koja je oznailo satelitsko raunalo. On se zagleda u strop. Sjeverni otok nastavak planinskih lanaca Ural i Jugorski, nekoliko ravnica, visoravni i planina od kojih je veina prekrivena trajnim ledenim pokrovom. Veinu vremena pusu snani vjetrovi. Hladnoa je ubitana. Nisam pronaao nikakvu vegetaciju osim neto liajeva na stijenama. Ako je i bilo kakvih toplokrvnih ivotinja, drale su se podalje.

Vratimo se na traganje, ree Donner, a putopis sauvaj za neko drugo vrijeme. Samo objanjavam okolnosti. Koplin pogleda Donnera s neodobravanjem, pa nastavi ledenim glasom. Ako mogu nastaviti bez prekida... Naravno, ree Seagram. On strateki povue stolac izmeu kreveta i Donnera. Tvoja je igra, Sid. Mi igramo po tvojim pravilima. Hvala. Koplin promijeni poloaj. Geografski gledajui, otok je vrlo zanimljiv. Opis kamenih izboina koje su nekad bili sedimenti formirani na dnu prastarog mora mogao bi ispuniti nekoliko knjiga. U mineralokom smislu, magmatska parageneza je pusta. Bi li nam to preveo? Koplin se naceri. Nastanak i geografska pojava minerala naziva se paragenezom. S druge strane, magma je izvor svih tvari tekue stijene zagrijane pod pritiskom, koje se stvrdnu i formiraju kamen bolje poznat pod imenom bazalt ili granit. Fascinantno, ree Donner suho. Ono to eli rei jest da na Novaji Zemlji nema minerala. Jedinstveno ste perceptivni, gosp. Donner, ree Koplin. Ali kako si pronaao tragove bizanija?, upita Seagram. Trinaestog dana pretraivao sam sjeverne padine planine Bednaja i naiao na odbaenu hrpu. Odbaenu hrpu? Gomilu kamenja koja je izvaena prilikom kopanja rudnika. Na toj hrpi pronaao sam tragove rudae bizanija. Izrazi lica njegovih ispitivaa iznenada se uozbilje. Ulaz u okno bio je lukavo skriven, nastavi Koplin. Trebao mi je vei dio poslijepodneva dok nisam otkrio na kojoj se padini nalazi. Trenutak, Side. Seagram dodirne Koplinovu ruku. eli li rei da je ulaz u taj rudnik namjerno skriven? Stari panjolski trik. Otvor je zatrpan tako da se uklopio u prirodnu padinu brda. Ne bi li se hrpa nalazila u blizini ulaza?, upita Donner. Pod normalnim okolnostima, da. Ali u ovom sluaju bili su na stotinu jarda udaljenosti, a izmeu njih se prema zapadu protezao luk padine planine. Ali otkrio si ulaz?, nastavi Donner. Tranice za vagone za rudau uklonjene su, i nasip je prekriven, ali uspio sam pronai njegov obris kad sam se udaljio oko tisuu i pet stotina jarda i prouio padinu planine kroz dalekozor. Ono to nisam mogao vidjeti dok sam stajao na tome, iz te je daljine postalo vrlo vidljivo. Bilo je lako odrediti tonu lokaciju rudnika. Tko bi se toliko namuio da sakrije naputeni rudnik na Arktiku?, upita Seagram retoriki. Tu nema logike niti metode. Samo si napola u pravu, Gene, ree Koplin. Bojim se da je logika i dalje zagonetka ali metodu su briljantno izvrili profesionalci Koloradani. Rije je izustio polako, gotovo sveano. To su bili ljudi koji su iskopali rudnik u planini Bednaja. Kopai, mineri, buai, Kornvolci, Irci, Nijemci, veani. Ne Rusi, nego ljudi koji su emigrirali u Sjedinjene Drave i postali legendarni rudari tvrdih stijena u Stjenjaku Colorada. Nemam pojma kako su se nali na ledenim padinama planine Bednaja, ali to su ljudi koji su doli i iskopavali bizanij, a zatim iezli na Arktiku. Sterilni izraz totalnog nerazumijevanja preplavi Seagramovo lice. On se okrene prema Donneru i doeka ga isti izraz. To zvui ludo, apsolutno ludo. Ludo?, ponovi Koplin. Moda, ali ne manje istinito. ini se da si siguran, promrmlja Donner. Tono. Opipljivi dokaz izgubio sam tijekom bijega od straara morate mi vjerovati na rije, ali zato biste sumnjali? Kao znanstvenik, govorim samo injenice, i nemam nikakav skriveni motiv za laganje. Da sam na vaem mjestu, gospodo, jednostavno bih povjerovao u to. Kao to rekoh, igra je tvoja. Seagram se blijedo nasmijei. Spomenuo si opipljivi dokaz. Donner je bio hladan i uinkovit.

Nakon to sam se probio u okno rudnika kamenje sam lako uklanjao rukama, a morao sam iskopati samo tunel od tri stope prvo u to sam u mraku udario glavom bio je vagon za rudau. Kad sam upalio etvrtu ibicu, osvijetlio sam par starih svjetiljaka na ulje. Obje su imale u sebi gorivo i iz treeg pokuaja sam ih upalio. Blijedo plave oi kao da su se zagledale u neto iza bolnikih zidova. Pod svjetlou svjetiljke zaigrao je uznemirujui prizor orue za kopanje bilo je uredno poslagano u stalke, prazni vagoni stajali su na hrdavim tranicama, oprema za buenje bila je spremna za napad na stijenu kao da je rudnik ekao sljedeu smjenu koja e sortirati rudau i prenijeti ostatak na hrpu. Je li izgledalo kao da je netko otiao u urbi? Uope ne. Sve je bilo na svojem mjestu. Kreveti u prostoriji bili su sloeni, kuhinja je bila oiena, sve potreptine jo su bile na policama. ak su i mule koje su vukle vagone odvedene u radnu prostoriju i ustrijeljene svaka lubanja imala je u sreditu okruglu rupicu. Ne, rekao bih da je njihov odlazak bio metodian. Jo nisi objasnio kako si donio zakljuak o identitetu Koloradana, ree Donner jednolinim tonom. Dolazim na to. Koplin namjesti jastuk i okrene se na bok. Svi pokazatelji bili su tamo, naravno. Tea oprema jo je imala oznake proizvoaa. Vagone za rudau proizvela je tvrtka Guthrie and Sons iz Puebla, Colorado oprema za buenje dola je iz tvrtke Thor Forge and Ironworks iz Denvera a na malom oruu pisala su imena raznih kovaa koji su ga izradili. Veina ih je bila iz Central Citvja i Idaho Springsa, rudarskih gradova iz Colorada. Seagram se zavali u svoj stolac. Rusi su mogli kupiti opremu u Coloradu i prebaciti je na otok. Mogue, ree Koplin. Meutim, postoje jo neki detalji koji ukazuju na Colorado. Kakvi Na primjer, tijelo u jednom od kreveta. Seagramove oi se suze. Tijelo? Crvene kose i crvene brade, ree Koplin nehajno. Lijepo ouvano temperaturama ispod nule. Najzanimljiviji mi je bio natpis na drvu iznad potpornja kreveta. Na engleskom je pisalo Ovdje poiva Jake Hobart. Roen 1874. Prokleto dobar ovjek koji se smrznuo u oluji 10. veljae 1912. Seagram ustane iz stolca i uskoraa se oko kreveta Ime. To je barem nekakav poetak. On zastane i zagleda se u Koplina. Je li tamo bilo i nekakvih osobnih stvari? Sva odjea je nestala. Zaudo, naljepnice na konzervama hrane bile su na francuskom. No, na tlu je lealo oko pedeset praznih omota duhana za vakanje MileHi. A posljednji dio slagalice, onaj koji definitivno ukazuje na Koloradane, bila je izblijedjela uta kopija novina Rocky Mountain News, s datumom 17. studenoga 1911. Taj dokaz sam izgubio. Seagram uzme kutiju cigareta i izvadi jednu. Donner mu pridri upalja, i Seagram klimne. Postoji ansa da Rusi nemaju bizanij, ree on. Ima jo neto, ree Koplin tiho. Gornji desni kut tree stranice novina bio je uredno istrgnut. To moda ne znai nita, ali opet, provjera starih dosjea izdavaa moda e vam neto rei. Mogla bi. Seagram zamiljeno pogleda Koplina. Zahvaljujui tebi, sada imamo to raditi. Donner klimne. Rezervirat u mjesto na sljedeem letu za Denver. Uz malo sree, pronai u neke odgovore. Prvo poi u urednitvo novina, a zatim potrai podatke o Jakeu Hobartu. Ja u ovdje provjeriti stare vojne zapise. Kontaktiraj i lokalnog strunjaka za povijest rudarenja za Zapadu, i ispitaj imena proizvoaa koja je Sid naveo. Koliko god to bilo malo vjerojatno, neki od njih moda jo uvijek posluju. Seagram ustane i pogleda Koplina. Dugujemo ti vie no to ti ikada moemo platiti, ree on blago.

Pretpostavljam da su ti stari rudari iskopali gotovo pola tone bizanija visoke koncentracije iz utrobe te planine, ree Koplin, trljajui rukom bradu od mjesec dana. Rudaa se sigurno nalazi negdje u svijetu. No, ako se nije pojavila od 1912. moda je zauvijek izgubljena. Ali ako je pronaete, dobro, kad je pronaete, moete mi zahvaliti tako to ete mi poslati mali uzorak za moju zbirku. Smatraj to uinjenim. A kad ste ve tu, nabavite mi i adresu momka koji mi je spasio ivot, kako bih mu poslao bocu starog vina. Zove se Dirk Pitt. Sigurno misli na lijenika koji te operirao na istraivakom brodu. Mislim na ovjeka koji je ubio ruskog straara i njegovog psa i odnio me s otoka. Donner i Seagram pogledaju se kao da ih je udario grom. Donner se prvi oporavio. Ubio sovjetskog straara! Bila je to vie tvrdnja nego pitanje. Boe, to je previe! Ali to je nemogue napokon izlane Seagram. Kad si se naao s brodom NAMPa, bio si sam. Tko ti je to rekao? Pa... nitko. Pretpostavili smo... Ja nisam Superman, ree Koplin sarkastino. Straar mi je pronaao trag, pribliio mi se na dvjesto jarda i dvaput me pogodio. Ba i nisam bio u stanju pobjei psu i preploviti pedeset milja otvorenog mora u slupu. Otkud se stvorio taj Dirk Pitt? Nemam pojma. Straar me doslovno vukao svojem zapovjedniku, kad se Pitt pojavio iz snjene oluje, poput nekog osvetnikoga nordijskog boga, i hladnokrvno i bez rijei ustrijelio psa, a zatim i straara, kao da to ini svakoga dana prije doruka. Rusi e od toga napraviti propagandni rat, jaukne Donner. Kako?, upita Koplin. Nije bilo svjedoka. Straar i njegov pas vjerojatno su ve zakopani ispod pet stopa snijega moda ih nikada ne pronau. A ako ih i pronau, to onda? Tko e dokazati bilo to? Vas dvojica paniarite bezrazlono. Taj je tip vraki riskirao, ree Seagram. Dobro da je, promrmlja Koplin. Inae ne bih leao ovdje, siguran i zadovoljan u svojem sterilnom bolnikom krevetu, ve u sterilnom ruskom zatvoru, priajui im sve o Meta odjelu i bizaniju. U pravu si, prizna Donner. Opii ga, zapovjedi Seagram. Lice, grada, odjea, sve ega se sjea. Koplin je to uinio. Njegov opis nije bio najprecizniji u nekim detaljima, ali nekih drugih detalja sjeao se vrlo jasno. Jesi li razgovarao s njim tijekom puta do NAMPovog broda? Nisam mogao. Onesvijestio sam se im me pokupio, a osvijestio sam se tek ovdje, u bolnici u Washingtonu. Donner uputi gestu Seagramu. Bilo bi dobro da to prije pronaemo tog momka. Seagram klimne. Poet u s admiralom Sandeckerom. Pitt se sigurno povezao s istraivakim brodom. Moda ga netko iz NAMPa moe identificirati. Pitam se koliko zna, ree Donner zurei u pod. Seagram ne odgovori. Misli su mu poletjele k tajnovitom liku na snijegom pokrivenom otoku u Arktiku. Dirk Pitt. On u sebi ponovi ime. Nekako mu je zvualo poznato. Poglavlje X Telefon je zazvonio u 12.10. Sandecker otvori jedno oko i ubitanim pogledom prostrijeli telefon na nekoliko trenutaka. Napokon popusti i odgovori na osmi zvon. Da, to je?, upita on. Ovdje Gene Seagram, admirale. Jesam li vas uhvatio u krevetu?

0, dovraga, ne, zijevne Sandecker. Nikad ne lijeem prije no to napiem pet poglavlja svoje autobiografije, opljakam barem dvije prodavaonice pia, i silujem enu lana vlade. U redu, to elite, Seagrame? Neto je iskrsnulo. Zaboravite. Vie neu ugroavati svoje ljude i brodove kako bih vadio vae agente s neprijateljskog teritorija. Upotrijebio je rije neprijatelj kao da su zemlje u ratu. Ne radi se o tome. A o emu se radi? Trebam vezu s nekim. Zato mi se javljate u gluho doba noi? Mislim da ga poznajete. Kako se zove? Pitt. Dirk. Prezime je Pitt, vjerojatno se pie Pitt. Zadovoljite starevu znatielju, zato mislite da ga poznajem? Nemam dokaza, ali siguran sam da ima veze s NAMPom. Za mene radi vie od dvije tisue ljudi. Ne mogu zapamtiti ba sva imena. Moete li ga provjeriti? Vano je da razgovaram s njim. Seagrame, progunda Sandecker ljutito, vi ste monumentalni dave. Je li vam palo na pamet da nazovete mojega kadrovskog direktora u normalno radno vrijeme? Ispriavam se, ree Seagram. Radio sam dokasna i... U redu, ako pronaem tog tipa, rei u mu da vam se javi. Cijenio bih to. Seagramov ton i dalje je bio neosoban. Uzgred, ovjek kojeg su vai ljudi spasili u Barentsovom moru lijepo se oporavlja. Kirurg s First Attempta sjajno je izvadio metak. Koplin, je li tako? Da, za nekoliko dana trebao bi stati na nogo Bilo je gusto, Seagrame. Da su nas Rusi otkrili, sad bismo imali ruan incident. to da kaem?, ree Seagram bespomono. Recite laku no i pustite da nastavim spavati, zarei Sandecker. Ali, prije svega, recite mi kako je taj Pitt povezan s cijelom priom. Koplina je uhvatio ruski straar, kad se taj momak pojavio iz snjene meave i ubio straara, prenio Koplina pedeset milja po olujnom nevremenu, da i ne spominjem to to mu je zaustavio istjecanje krvi iz rana, i nekako ga ostavio na vaem istraivakom brodu spremnog za operaciju. to namjeravate uiniti kad ga pronaete? To je izmeu Pitta i mene. Vidim, ree Sandecker. Onda, laku no, gosp. Seagrame. Hvala vam, admirale. Zbogom. Sandecker spusti slualicu. Nekoliko trenutaka je sjedio s veselim izrazom na licu. Ubio ruskog straara i spasio amerikog agenta. Dirk Pitt... ti, lukavi kujin sine. Poglavlje XI Zrakoplov tvrtke Uniteds sletio je u zranu luku Stapleton u Denveru u 8 sati ujutro. Mel Donner brzo je pokupio prtljagu i smjestio se za volan Avis Plvmoutha, pa krenuo na petnaestominutnu vonju do Rocky Mountain Newsa na adresi 400 West Colfax Avenue. Dok je vozio prema zapadu, pogled mu je skakao as na vjetrobran, as na kartu ulica koja je bila otvorena pokraj njega na prednjem sjedalu. Nikada prije nije bio u Denveru, i blago se iznenadio kad je nad gradom ugledao sloj smoga. Prljavo smeesivo nebo oekivao bi nad Los Angelesom i New Yorkom, ali Denver je uvijek zamiljao kao grad kristalno istog zraka, smjeten u sjeni Velianstvenih purpurnih planina. ak i one su bile razoaranje Denver je sjedio gol na rubu velikih ravnica, najmanje 25 milja od najbliih obronaka. On parkira auto i krene prema novinskoj knjinici. Djevojka za pultom zagleda se u njega kroz naoale u obliku suze i nasmijei se prijateljskim osmijehom koji je otkrio neravne zube.

Mogu li vam pomoi? Imate li broj vaih novina iz 17. studenoga 1911? 0, pa to je prilino davno. Ona iskrivi usne. Mogu vam dati fotokopiju, ali originalno izdanje nalazi se u Dravnom drutvu povjesniara. Moram vidjeti samo treu stranicu. Ako moete priekati, trebat e mi oko petnaest minuta da pronaem film sa 17. studenim 1911. i ubacim stranicu koja vam je potrebna u fotokopirni stroj. Hvala vam. Uzgred, imate li moda direktorij tvrtaka za Colorado? Naravno da imamo. Ona posegne ispod pulta i na zamrljanu plastinu povrinu poloi knjiicu. Donner sjedne kako bi prouio direktorij, dok se djevojka izgubila kako bi ispunila njegov zahtjev. U Pueblu nije bilo tvrtke Guthrie and Sons. Preao je na T. Nije bilo niti tvrtke Thor Forge and Ironworks iz Denvera. Bilo bi previe oekivati, razmiljao je, da dvije tvrtke jo budu u poslu nakon gotovo osam desetljea. Petnaest minuta je prolo, a djevojka se nije vratila, pa je poeo lijeno listati kroz direktorij kako bi mu bre prolo vrijeme. S izuzetkom Kodaka, Martina Mariette i Gates Rubbera, bilo je tu vrlo malo kompanija za koje je uo. Iznenada se ukoi. Pod je ugledao tvrtku Jensen and Thor Metal Fabricators iz Denvera. On istrgne stranicu, zabije je u dep, pa vrati knjiicu na pult. Evo, gospodine, ree djevojka. To bi bilo pedeset centa. Donner joj plati i brzo pogleda naslove u gornjem desnom kutu starih novina. lanak je govorio o rudarskoj nesrei. Je li to ono to ste traili?, upita djevojka. To e morati biti to, ree on u odlasku. Tvrtka Jensen and Thor Metal Fabricators bila je smjetena izmeu eljeznike postaje Burlington Northern i rijeke South Platte. Bila je to masivna, udovina metalna graevina koja bi nagrdila bilo koji krajolik osim ovoga koji ju je okruivao. U radnim postrojenjima visoki kranovi prenosili su dugake hrdave cijevi s hrpe na hrpu, dok su strojevi za tlaenje stvarali neizdrivu buku koja je napala Donnerove bubnjie. Glavni ured nalazio se po strani, iza zvuno izoliranih betonskih zidova i visokih nadsvodenih prozora. Privlana, prsata recepcionarka otpratila ga je niz hodnik pokriven tepihom do prostranog ureda. Carl Jensen Jr. zaobie stol i rukuje se s njim. Bio je mlad nije imao vie od 28 godina, i bio je dugokos. Imao je uredno trimane brkove i skupo odijelo. Izgledao je kao diplomac s UCLAe Donner ga nije mogao zamisliti nikako drukije. Hvala vam to ste odvojili vrijeme za sastanak sa mnom. Jensen se oprezno nasmijei. Zvualo je kao neto vano. Vaan ovjek iz VVashingtona i sve to. Kako bih mogao odbiti? Kao to sam rekao preko telefona, provjeravam neke stare zapise. Jensenov osmijeh zgasne. Nadam se da niste iz porezne uprave. Donner odmahne glavom. Nita takvo. Interes drave isto je povijesne naravi. Volio bih pogledati vae podatke o prodaji od srpnja do studenoga 1911. ako ih jo uvijek imate. alite se, nasmije se Jensen. Uvjeravam vas, ovo je ozbiljan zahtjev. Jensen se blijedo zagleda u njega. Jeste li sigurni da ste doli u pravu kompaniju? Jesam, odree Donner, ako je ova tvrtka potomak tvrtke Thor Forge and Ironworks. To je stara tvrtka mojeg pradjeda, prizna Jensen. Moj otac kupio je dionice i promijenio ime 1942. Imate li moda kakve stare podatke? Jensen slegne ramenima. Prije nekog vremena bacili smo stare dokumente. Kad bismo uvali svaki raun otkad je pradjed otvorio tvrtku jo 1897. trebali bismo skladite veliine stadiona Bronco da bismo ih pohranili. Donner izvadi rupi i obrie kapi znoja s lica. Zatim utone u fotelju. Medutim, nastavi Jensen, imamo sve podatke na mikrofilmu, a za to moete zahvaliti dalekovidnosti Carla Jensena starijeg. Na mikrofilmu?

Jedini mogui nain. Nakon pet godina sve stavljamo na film. Utjelovljena uinkovitost, to smo mi. Donner nije mogao vjerovati svojoj srei. Znai da mi moete dati podatke o prodaji za posljednjih est mjeseci 1911? Jensen ne odgovori. Nagne se preko stola, progovori u svoj interkom, pa se opet nasloni u svoj direktorski naslonja. Dok ekamo, mogu li vas ponuditi alicom kave, gosp. Donner? Vie bih volio neto ee. Kao pravi stanovnik velegrada. Jensen ustane i prie baru s ogledalom, iz kojeg izvadi bocu Chivas Regala. Otkrit ete da je Denver prilino neprofinjen. Ovdje uglavnom poprijeko gledaju na bar u uredu. Lokalni stanovnici ponude vatrogascima u posjetu veliku CocaColu i obilan ruak u Wienerschnitzelu. Na sreu po nae cijenjene izvangradske stranke, ja sam svoje egrtovanje u poslovnom svijetu odradio u Aveniji Madison. Donner prihvati ponuenu au i isprazni je. Jensen ga pogleda s potovanjem i opet napuni au. Recite mi, gosp. Donner, to ste oekivali pronai? Nita vano, ree Donner. Ma hajde. Vlada ne bi poslala ovjeka preko pola drave da bi pronaao podatke o prodaji stare 76 godina radi triarija. Vlada esto postupa na udan nain sa svojim tajnama. Dravna tajna iz 1911 Jensen odmahne glavom u udu. Zapanjujue. Recimo samo da pokuavamo rijeiti stari zloin iji je poinitelj potraio usluge vaeg pradjeda. Jensen se nasmijei i uljudno prihvati la. Crnokosa djevojka u dugoj suknji i izmama ude u sobu ljuljajui se u hodu, dobaci Jensenu zavodniki pogled, odloi papir na njegov stol i izie. Jensen podigne papir i pogleda ga. Razdoblje od lipnja do studenoga sigurno je bilo doba recesije za moje pretke. Prodaja je u tim mjesecima slabo ila. Jeste li posebno zainteresirani za neku stavku, gosp. Donner? Rudarska oprema. Da, to bi moralo biti to... oprema za buenje. Naruena je 10. kolovoza, a isporuena prvog studenoga. Jensenove usne raire se u osmijeh. ini se, gospodine, da ste nasamareni. Ne shvaam. Kupac, ili kao to ste mi rekli, kriminalac.. Jensen zastane naglaavajui svoje rijei je vlada SADa. Poglavlje XII Stoer Meta odjela nalazio se u neupeatljivoj staroj zgradi od cigala pokraj washingtonskog brodogradilita. Veliki znak skromno je oglaavao prednosti kompanije Smith Van Storage naslikanim slovima koja su se ljutila pod dvostrukim napadom vruine i vlage. Ukrcajni dokovi izgledali su prilino normalno sanduci i kutije bili su naslagani na stratekim lokacijama, a vozaima na Suitland Parkwayu kamioni parkirani oko brodogradilita iza ograde visoke petnaest stopa izgledali su tono onako kako su i trebali. Tek bi poblia inspekcija otkrila stare olupine koje nemaju motora, i ija je unutranjost prainava i nekoritena. Bio je to prizor koji bi razgalio srce scenskog majstora za filmove. Gene Seagram itao je izvjea o kupnjama nekretnina za instalacije Projekta Sicilijanac. Bilo ih je ukupno 46. Najvie ih je bilo na sjevernoj granici s Kanadom, a zatim na atlantskoj obali. Pacifika obala imala je osam lokacija, dok su na granici s Meksikom i Meksikom zaljevu bile samo etiri. Transakcije su prole glatko kupac se u svakom sluaju krio iza istraivaa Ministarstva energije. Nee biti razloga za sumnju. Instalacije su bile dizajnirane tako da nalikuju malim elektranama. ak niti najsumnjiavije osobe ne bi imale razloga

za sumnju. Pregledavao je graevinske procjene, kad zazvoni njegov privatni telefon. Iz navike, on paljivo vrati izvjea u registrator i spremi ih u ladicu stola, zatim podigne slualicu. Ovdje Seagram. Halo, gosp. Seagrame. Tko je to? Bojnik McPatrick, Ured za vojnu dokumentaciju. Zamolili ste me da vas nazovem na ovaj broj ako naem neto o rudaru pod imenom Jake Hobart. Da, naravno. ao mi je, bio sam odsutan umom. Seagram je gotovo mogao zamisliti ovjeka s druge strane linije. Diplomac West Pointa, mladi od trideset godina toliko se moglo zakljuiti po odsjenom nainu govora i mladolikom glasu. Vjerojatno e do 45 postati general, ako stekne prava poznanstva tijekom zapovijedanja stolom u Pentagonu. 5to imate, bojnie? Imam vaeg ovjeka. Puno ime mu je bilo Jason Cleveland Hobart. Roen je 23. sijenja 1874. u Vintonu u Iowi. Godina odgovara. I zanimanje bio je rudar. to jo? Ukljuio se u vojsku u svibnju 1898. i sluio u Prvoj dobrovoljakoj regimenti Colorada na Filipinima. Rekli ste Colorada? Tono, gospodine. McPatrick zastane, i Seagram je mogao uti ukanje papira s druge strane linije. Hobart je imao sjajan ratni put. Unaprijeen je u narednika. Teko je ranjen u borbi protiv filipinskih pobunjenika, i dvaput je odlikovan za hrabrost u bitci. Kad je dobio otpust? U to vrijeme to su zvali izvlaenje, ree McPatrick struno. Hobart je napustio vojsku u listopadu 1901. To je posljednji zapis koji imate o njemu? Ne, njegova udovica jo dobiva mirovinu... ekaj, prekine ga Seagram. Hobartova udovica je jo iva? Svakog mjeseca tono poput sata unovava svoju mirovinu od pedeset dolara i etrdeset centa. Sigurno ima vie od 90 godina. Nije li to malo neobino, plaati mirovinu veteranu panjolskoamerikog rata? Reklo bi se kako je veina njih ve u grobu. 0, ne, jo uvijek imamo gotovo stotinu udovica iz Graanskog rata na popisu za mirovine. Niti jedna od njih nije ni roena kad je Grant zauzeo Richmond. U to su vrijeme bili uobiajeni brakovi izmeu slatkih djevojica i starih, krezubih vojnika Republikanske vojske. Mislio sam da udovica ima pravo na mirovinu samo ako je bila iva u vrijeme kad je njezin suprug ubijen u bitci. To nije nuno, ree McPatrick. Drava plaa mirovine udovicama pod dva uvjeta. Jedan je ako je rije o smrti u vojnoj slubi. To, naravno, ukljuuje smrt u bitci, ili fatalnu bolest ili ozljedu do koje je dolo izmeu odreenih datuma koje odredi Kongres. Druga smrt je ona izvan vojne slube. Uzmite, na primjer, sebe. Vi ste sluili u Mornarici tijekom Vijetnamskog rata izmeu datuma odreenih za taj rat. To znai da vaa supruga, i svaka budua supruga, imaju pravo na malu mirovinu ukoliko vas za 40 godina od sada pregazi kamion. To u spomenuti u svojoj oporuci, ree Seagram, uz neugodnu spoznaju kako je njegov ratni put na raspolaganju svakom knjikom moljcu u Pentagonu. Vratite se na Hobarta. Sada nailazimo na udan previd koji je uinila vojska. U Hobartovim formularima ne pie nita o ponovnom ulasku u vojsku, no zabiljeeno je kako je umro u slubi svoje zemlje. Ne spominje se uzrok, samo datum... 17. studenoga 1911. Seagram se iznenada uspravi u stolcu. Imam podatak koji tvrdi da je Jake Hobart umro kao civil 10. veljae 1912.

Kao to sam rekao, ne spominje se uzrok smrti. No uvjeravam vas, Hobart je umro kao vojnik, ne civil, 17. studenoga. Imam u njegovom dosjeu pismo s datumom 25. srpnja 1912. od Henrvja L. Stimsona, ministra rata pod predsjednikom Taftom, kojim se vojsci zapovijeda da supruzi narednika Jasona Hobarta isplauje punu mirovinu do kraja njezinog ivota. Kako je Hobart postao osobni interes ministra rata ostaje tajna, ali nema mnogo sumnje glede njegovog statusa. Samo bi ugledan vojnik mogao dobiti takav tretman, zasigurno ne obini rudar. On nije bio rudar, odbrusi Seagram. No, to ve. Imate li adresu gde Hobart? Imam je ovdje negdje. McPatrick zastane na trenutak. Gda Adeline Hobart, 261 Calle Aragon, Laguna Hills, Kalifornija. Ona je u onom velikom naselju za starije graane niz obalu od L. A. To bi bilo to, ree Seagram. Cijenim vau pomo, bojnie. ao mi je to to moram rei, gosp. Seagrame, ali mislim da se ovdje radi o dva razliita ovjeka. Mislim da ste moda u pravu, odgovori Seagram. ini se kao da sam na pogrenom tragu. Ako vam mogu pomoi, nazovite me bez oklijevanja. Hou, progunda Seagram. Jo jednom hvala. Nakon to je spustio slualicu, on spusti glavu medu ruke i zgrbi se na stolcu. Sjedio je tako nepokretno otprilike dvije minute. Zatim poloi ruke na stol i nasmijei se irokim, samozadovoljnim osmijehom. Mogla su postojati dva razliita ovjeka s istim imenom i godinom roenja, koji su radili u istoj dravi na istom zanimanju. Taj dio zagonetke mogao je biti sluajnost. Ali ne i veza, ona slabo vjerojatna veza koja je misteriozno povezivala dva ovjeka i inila ih jednim Hobartova zabiljeena smrt i stare novine koje je Sid Koplin pronaao u planini Bednaja imali su isti datum 17. studenoga 1911. On pritisne prekida interkoma i ree tajnici Barbara, pozovite mi Mela Donnera u hotelu Brown Palae u Denveru. Imate li poruku za njega ako ga nema? Samo mu ostavite poruku da me nazove na privatnu liniju kad se vrati. Hou. I jo neto rezervirajte mi za sutra jutarnji let na Unionu za Los Angeles. Da, gospodine. On iskljui prekida i zamiljeno se nasloni. Adeline Hobart, stara vie od 90 godina. Molio je Boga da nije senilna. Poglavlje XIII Donner obino nije odsjedao u hotelu u centru grada. Vie je volio povueniji smjetaj u nekom od motela s vrtom u predgrau, no Seagram je inzistirao uz obrazloenje da je lake ostvariti suradnju s lokalnim stanovnitvom ako istraiva objavi ljudima da se nalazi u najstarijoj i najprestinijoj zgradi u gradu. Rije istraiva mu se gadila. Da mu je prije pet godina neki od njegovih profesora sa Sveuilita Juna Kalifornija rekao od e ga njegov doktorat iz fizike dovesti do toga da igra takvu tajnu ulogu, zaguio bi se od smijeha. No, sada se nije smijao. Projekt Sicilijanac bio je daleko prevaan za dravne interese da bi riskirao istjecanje podataka traei vanjsku pomo. On i Seagram sami su osmislili i stvorili projekt, i sloili su se da e ga sami razviti do to je mogue kasnije faze. Ostavio je svoj iznajmljeni Plvmouth kod uvara parkiralita i krenuo pjeice preko Trga Tremont, kroz staromodna okretna vrata hotela, u lijepo ukraeno predvorje, gdje mu je mladi brkati pomonik direktora predao poruku bez da mu se i nasmijeio. Donner je uzeo poruku bez zahvale, i krenuo prema dizalu i svojoj sobi.

Zalupio je vrata i bacio klju od sobe i Seagramovu poruku na stol, a zatim ukljuio televizor. Bio je to dug i zamoran dan, i njegovo tijelo jo je funkcioniralo po washingtonskom vremenu. Nazvao je sobnu poslugu i naruio veeru, zatim je skinuo cipele, olabavio kravatu i sruio se na krevet. Moda po deseti put poeo je itati fotokopiju stranice iz starih novina. Bilo bi to vrlo zanimljivo tivo da je Donner bio zainteresiran za klavirtimere, elektrine pojaseve za buenje i udne lijekove, kao i za odlunost Vijea Denvera da oisti neku ulicu od grjenih kua zabave, ili intrigantne umetke koji su jamano navodili itateljice s poetka XX. stoljea da se zagrcnu u nevinom zgraanju. Mrtvozornikovo izvjee Proli tjedan djelatnici parike mrtvanice bili su zbunjeni udnom nogom od indijske gume koja je leala izloena na analizi. ini se daje tijelo elegantno odjevene ene, u dobi od oko 50 godina, pronaeno u Seini, ali tijelo se tako raspalo da ga nisu mogli zadrati. No, zapazili su da je lijeva noga, amputirana u bedru, zamijenjena genijalno konstruiranom nogom od indijske gume, koja je izloena u nadi da e dovesti do identifikacije vlasnice. Donner se nasmijei na ovaj djeli povijesti i obrati panju na gornji desni dio stranice, koji je prema Koplinu nedostajao iz novina to ih je pronaao na Novaji Zemlji. Nesrea u rudniku Rano ovoga jutra dogodila se teka tragedija, kad je eksplozija dinamita pokrenula uruavanje u rudniku LittleAngel u blizini Central Cityja. Devetorica ljudi iz prve smjene, ukljuujui dobro poznatog i cijenjenoga rudarskog inenjera, Joshuu Haysa Brewstera, ostalo je zarobljeno u rudniku. Umorne i iscrpljene spasilake posade izvjetavaju kako je nada da epronaiive ljude zaista mala. BillMahoney, neumorni predradnik rudnika Satan, uloio je herkulovske napore da bi doao do zarobljenih rudara, ali sprijeio gaje sloj vode koja je poplavila glavno okno. Ti deki su sigurno pokojni, rekao je Mahoney novinarima na mjestu nesree. Voda se popela na dvije razine iznad one na kojoj su radili. Sigurno su se utopili poput takora prije no to su shvatili to se dogaa. Tiho i alosno mnotvo koje se okupilo oko ulaza u rudnik tugovalo je zbog vjerojatnosti da tijela izgubljenih ljudi nee moi izvaditi i iznijeti na travu da bi ih se pristojno pokopalo. Pouzdano se zna da je namjera gosp. Brewstera bila da ponovo otvori rudnik LittleAngel koji je zatvoren od 1881. Prijatelji i poslovni suradnici kau kako se Brewster esto alio da je prvobitnim rudarenjem promaena rudaa visoke kvalitete, i da e je on pronai uz neto sree i odlunosti. Kad je od njega zatraen komentar, gosp. Ernest Bloeser, sada umirovljeni bivi vlasnik rudnika Little Angel, na trijemu svojeg doma u Goldenu rekao nam je Taj rudnik je bio zlosretan od prvog dana kad sam ga otvorio. Pokazalo se da sadri samo niskokvalitetnu rudau koja mi nikada nije donijela profit. Gosp. Bloeser je dodao Mislim da je Brewster bio u krivu. Nikad nije bilo nikakvih pokazatelja kvalitetne rudae. Zapanjen sam stoje ovjek njegove reputacije mogao to ipomisliti. U Central Cityju posljednja poruka jest kako e, ako je situacija u vjenoj milosti svemogueg, otvor biti zapeaen kao grobnica i kako e nestali ljudi poivati u tami kroz idua razdoblja, da nikad vie ne vide travu ili svjetlost sunca. Slijedi popis ljudi koje je Surovi kosac uhvatio u ovoj stranoj nesrei Joshua Hays Brewster, Denver, Alvin Coulter, Fairplay, Thomas Prie, Leadville, Charles P. Widney, Cripple Creek, Vernon S. Hali, Denver, John Caldwell, Central City, Walter Schmidt, Aspen, Warner E. ODeming, Denver i Jason C. Hobart, Boulder. Neka Bog uva ove hrabre trudbenike s planina. Bez obzira na to koliko su puta Donnerove oi pregledale ovu staru vijest, uvijek bi se vraale na posljednje ime meu nestalim rudarima. Polako, poput ovjeka u transu, on odloi papir u krilo, podigne slualicu i otipka meudravni poziv.

Poglavlje XIV Monte Cristo oduevljeno uzvikne Harry Young. Srdano preporuam Monte Crista. I preljev Roquefort je odlian. Ali prije svega, htio bih martini, vrlo suh, s limunom. Sendvi Monte Cristo i preljev Roquefort na vaoj salati. Da, gospodine, ponovi mlada konobarica, naginjui se preko stola tako da je njezina kratka suknja otkrila bijele gaice. A vi, gospodine? I ja u isto, klimne Donner. Samo to u poeti s Manhattanom s ledom. Young proviri preko vrha svojih naoala dok je konobarica urila u kuhinju. Kad bi mi netko barem to poklonio za Boi, ree on smijeei se. Young je bio mravi, mali ovjek. U proteklim desetljeima nazvali bi ga preodjevenom, luckastom starom budalom. Sada je bio britak sedamdesetogodinji bonvivan s iskusnim okom za ljepotu. Sjedio je preko puta Donnera u plavoj doleviti i ukraenom sportskom prsluku. Gosp. Donner ree on sretno. Ovo je zaista zadovoljstvo. The Broker je moj omiljeni restoran. On mahne rukom prema zidovima prekrivenim drvenim ploama od orahovine. Ovo je nekada bio trezor banke, znate. Titamc Primijetio sam kad sam se morao sagnuti pri ulasku kroz vrata od pet tona. Trebali biste doi ovamo na veeru. Za predjelo nude golemi pladanj sa kampima. Pri pomisli na to lice mu se obasja. Imat u to na umu prilikom svoga sljedeeg posjeta. Dobro, gospodine. Young mu uputi miran pogled. to imate na umu? Imam nekoliko pitanja. Young podigne obrve iznad rubova naoala. 0, Boe, sad ste mi zagolicali znatielju. Niste iz FBIja, zar ne? Preko telefona ste mi samo rekli da radite za federalnu vladu. Ne, nisam iz FBIja. I nisam niti pripadnik porezne slube. Moj odjel je socijalna skrb. Moram provjeravati autentinost zahtjeva za mirovinu. Kako bih vam ja mogao pomoi? U ovom trenutku radim na istrazi nesree u rudniku koja se dogodila prije 76 godina i odnijela ivote devetorice ljudi. Potomak jedne od rtava ispunio je prijavu za mirovinu. Doao sam provjeriti valjanost tog zahtjeva. Vae ime, gosp. Young, preporuilo mi je Dravno povjesniarsko drutvo, koje vas je opisalo kao ivu enciklopediju povijesti rudarenja na Zapadu. To je malo pretjerano, ree Young, ali ipak mi laska. Pia su stigla i oni ih ponu pijuckati. Donner je neko vrijeme prouavao fotografije kraljeva srebra iz Colorada s prijelaza stoljea, koje su visjele na zidu. Sva njihova lica imala su isti intenzivan pogled, kao da pokuavaju istopiti lee fotoaparata svojom bogatakom arogancijom. Recite mi, gosp. Donner, kako bi netko mogao zatraiti mirovinu na osnovi nesree stare 76 godina? ini se da udovica nije dobila sve to je trebala dobiti, ree Donner, stupivi na tanak led. Njezina ki zahtijeva povrat, da tako kaem. Vidim, ree Young. On se zamiljeno zagleda preko stola, pa pone nehajno udarati licom po tanjuru. Za koju ste rtvu nesree u rudniku Little Angel zainteresirani? estitam, ree Donner, izbjegavajui pogled i nesigurno razmatajui ubrus. Nepogrjeivi ste. To i nije neki problem. Rudarska nesrea od prije 76 godina. Devet nestalih ljudi. To moe biti samo nesrea u Little Angelu. ovjek se zvao Brewster. Young se zagleda u njega na trenutak, a tada prestane lupkati po tanjuru i udari licom po stolu. Joshua Hays Brewster, promrmlja on. Sin VVilliama Bucka

Brewstera i Hettie Masters, roen u Sidnevu u Nebraski 4. travnja... ili je to bilo 5. travnja 1878. Donner ga pogleda rairenih oiju. Kako biste mogli sve to znati? 0, znam ja to i mnogo vie, nasmijei se Young. Rudarski inenjeri, ili Brigada izama na vezanje, kako su ih nekada zvali, prilino su zatvorena skupina. To je jedna od onih profesija u kojoj sinovi slijede oeve, i ene se sestrama ili kerima drugih rudarskih inenjera. elite li rei da ste i vi u rodu s Joshuom Havsom Brewsterom? To mi je ujak, isceri se Young. Donner je propao kroz led. Izgledate kao da vam je potrebno jo jedno pie, gosp. Donner. Young pokae konobarici da donese jo jednu rundu. Ne moram ni rei kako nema nikakve keri koja bi traila mirovinu brat moje majke umro je kao neenja bez djece. U lai su kratke noge, ree Donner krto se osmjehnuvi. ao mije to sam vas doveo u neugodan poloaj pokuavajui se prodati za neto to nisam. Moete li mi razjasniti? Radije ne bih. Ali, radite za vladu?, upita Young. Donner mu pokae svoje iskaznice. Mogu li vas pitati zato onda istraujete mojeg davno umrlog ujaka? Radije ne bih, ponovi Donner. Barem ne u ovom trenutku. to elite znati? Sve to mi moete rei o Joshui Haysu Brewsteru i nesrei u Little Angelu. Pia su stigla sa salatom. Donner se sloio da je preljev odlian. Jeli su u tiini. Kad je Young dovrio i obrisao svoje tanke, bijele brkove, on duboko uzdahne i zavali se na naslon stoka. Moj ujak bio je tipian pripadnik ljudi koji su razvijali rudnike poetkom IX. stoljea, nadobudni bijelac iz srednje klase, i da nije bio tako mali samo pet stopa i dva ina lako bi proao kao osoba koju su romanopisci iz tih dana opisivali kao gospodskog, prgavog, neustraivog, pustolovnoga rudarskog inenjera, s ulatenim izmama, hlaama za jahanje i renderskim eirom. Opisujete ga poput junaka iz staroga subotnjeg serijala. Junak iz mate ne bi mu nikad mogao biti ravan, ree Young. Naravno, to je podruje danas usko specijalizirano, ali inenjer stare kole morao je biti vrst poput stijene koju je buio, i morao je biti svestran mehaniar, elektriar, nadzornik, metalurg, geolog, odvjetnik, posrednik izmeu krtog rukovodstva i radnika s miiima umjesto mozga takav je ovjek jedino mogao voditi rudnik. To je bio Joshua Hays Brewster. Donner je utio, polako kruei aom s piem. Nakon to je moj ujak maturirao na Rudarskoj koli, nastavio je Young, profesija ga je odvela na Klondike, u Australiju i u Rusiju, prije no to se 1908. vratio u Stjenjak kako bi vodio Sour Rock i Buffalo, dva rudnika u Leadvilleu, u posjedu skupine francuskih financijera iz Pariza koji nikad nisu ni vidjeli Colorado. Francuzi su posjedovali dionice rudnika u SADu? Da. Njihov je kapital obilno tekao Zapadom. Zlato i srebro, stoka, ovce, nekretnine imali su prste u svemu to vam moe pasti na pamet. to je dolo Brewsteru da ponovno otvara Little Angel? To je udna pria, ree Young. Rudnik je bio bezvrijedan. Alabama Burrow, udaljen tri stotine jarda, izbacio je dva milijuna dolara u srebru prije no to je voda na donjim razinama poela utjecati bre no to su je crpke izbacivale. To je bilo okno koje je pronalo visokokvalitetnu rudau. Little Angel nije bio ni blizu toga. Young zastane kako bi srknuo pie, pa se zagleda u au kao da vidi nejasne obrise u kockicama leda. Kad je moj ujak objavio svoju namjeru da otvori rudnik svima koji su bili zainteresirani, ljudi koji su ga dobro poznavali bili su okirani. Da, gosp. Donneru, okirani. Joshua Havs Brewster bio je oprezan ovjek, ovjek koji je posveivao panju detaljima. Svaki njegov

potez bio je paljivo proraunan i usmjeren uspjehu. Nikad se nije kockao, osim ako mu izgledi nisu bili jako naklonjeni. Nezamislivo je da bi on javno obznanio tako suludi plan. Sam taj in smatran je inom luaka. Moda je pronaao neto to su drugi propustili. Young odmahne glavom. Ja sam geolog vie od 60 godina, gosp. Donneru, i to prokleto dobar. Uao sam u Little Angel i prouio ga do poplavljenih razina, i analizirao sam svaki dostupni pedalj Alabama Burrowa, i mogu vam rei s potpunom sigurnou tamo dolje nema nikakve srebrene ile, a nije je bilo niti 1911. Stigli su sendvii Monte Cristo, a tanjuri od salate odneseni su. eIite li rei da je va ujak poludio? I ta mogunost mi je pala na pamet. Tumore na mozgu uglavnom nisu dijagnosticirali u to vrijeme. Niti ivane slomove. Young proguta prvu etvrtinu svojeg sendvia i iskapi svoj drugi martini. Kakav vam je Monte Cristo, gosp. Donneru? Donner se prisili na nekoliko grizova. Odlian, a vama? Velianstven. elite li uti moju osobnu teoriju? Ne trudite se biti pristojni moete se smijati ako elite. Svi drugi smiju se kad to uju. Obeavam da se neu nasmijati, ree Donner smrtno ozbiljnim glasom. Umoite svoj Monte Cristo u dem od grejpa, gosp. Donneru. To pojaava uitak. No, kao to sam spomenuo, moj ujak bio je vrlo detaljan ovjek, i posveivao je mnogo panje svojem poslu, okolini i dostignuima. Prikupio sam veinu njegovih dnevnika i biljeaka ispunjavaju dobar dio polica u mojoj radnoj sobi. Na primjer, njegova zapaanja o rudnicima Sour Rock i Buffalo ispunjavaju 527 stranica preciznih crtea i itkog rukopisa. No, stranice u biljekama pod naslovom Rudnik Little Angel potpuno su prazne. Nije ostavio nita u vezi s Little Angelom, ak niti pismo? Young slegne ramenima i odmahne glavom. Kao da nije imao to biljeiti. Kao da su Joshua Hays Brewster i njegova posada od osam ljudi sili u utrobu bez da su se namjeravali vratiti. to elite rei? Koliko god to izgledalo smijeno, prizna Young, pomisao na kolektivno samoubojstvo prostrujala mi je glavom. Opirnim istraivanjem utvrdio sam da su sva devetorica bili neenje ili udovci. Veina su bili usamljenici koji su lutali od jednog rudnika do drugog, traei bilo kakav izgovor da krenu dalje kad bi im dosadilo ili bi ih iznervirao predradnik ili uprava rudnika. Nisu imali za to ivjeti kad su postali prestari da rade u rudniku. Ali Jason Hobart imao je suprugu, ree Donner. to? Kako to? Youngove oi se raire. Nisam pronaao podatak da je bilo tko od njih imao enu. Vjerujte mi na rije. Blagi Boe! Da je moj ujak to znao, nikad ne bi ukljuio Hobarta. Zato? Zar ne vidite trebao je ljude u koje moe imati povjerenja, ljude koji nemaju bliske prijatelje ili roake koji bi postavljali pitanja ako nestanu. To to priate nema smisla, ustvrdi Donner. Jednostavno reeno, ponovno otvaranje rudnika Little Angel i tragedija koja je uslijedila bila je varka, paravan. Uvjeren sam da je moj ujak poludio. Nikad se nee saznati to je prouzroilo njegovu mentalnu bolest. Njegova narav drastino se promijenila, tako da je postao drugi ovjek. Podijeljena linost? Tono. Njegove moralne vrijednosti promijenile su se njegova toplina i ljubav prema prijateljima nestali su. Kad sam bio mladi, razgovarao sam s ljudima koji su ga se sjeali. Svi su se sloili oko jednog Joshua Hays Brewster kojeg su svi poznavali i voljeli umro je mjesecima prije nesree u Little Angelu. Kakve veze to ima s prevarom?

Na stranu ludilo, moj je ujak ipak bio rudarski inenjer. Ponekad je mogao detaljno predvidjeti do koje mjere e se rudnik isplatiti ili ne. Little Angel je bio promaaj, i on je to znao. Nikad nije ni namjeravao pronai visokokvalitetnu rudau. Nemam pojma kakvu igru je igrao, gosp. Donneru, ali u jedno sam siguran onaj koji izvadi vodu iz niih razina toga starog rudnika nee pronai nikakve kosti. Donner ispije svoj Manhattan i upitno pogleda Younga. Dakle, mislite da su se njih devetorica spasili? Young se nasmijei. Nitko, zapravo, nije vidio kako ulaze, gosp. Donneru. Pretpostavljalo se, i to s razlogom, da su umrli dolje u crnim vodama jer se za njih nikada vie nije ulo. To nije dovoljan dokaz, ree Donner. Oh, imam ja i mnogo, mnogo drugih, odgovori Young s entuzijazmom. Sluam. Dokaz broj jedan najnia komora u Little Angelu nalazi se dobrih stotinu stopa iznad prosjene razine vode. U najgorem sluaju, voda je mogla curiti iz zidova jedino od nakupina povrinske vode. Nie razine okna ve su bile poplavljene, jer je voda postupno rasla tijekom godina otkad je rudnik prvi put zatvoren. Stoga nije bilo naina da eksplozija dinamita prouzroi plimni val vode koji bi utopio mojeg ujaka i njegovu posadu. Dokaz broj dva oprema koja je navodno pronaena u rudniku nakon nesree bila je stari otpad. Ti su ljudi bili profesionalci, gosp. Donnere. Nikad ne bi krenuli pod zemlju s drugorazrednom opremom. Dokaz broj tri iako je svima obznanio da otvara rudnik, moj ujak nikad se u vezi s projektom nije posavjetovao s Ernestom Bloeserom, ovjekom koji je posjedovao Little Angel. Ukratko, moj ujak je trao pred rudo. To je nezamislivo za ovjeka njegove moralne reputacije. Dokaz broj etiri prvo upozorenje o moguoj nesrei dolo je tek sljedeeg poslijepodneva, kad je predradnik rudnika Satan, neki Bili Mahonev, pronaao poruku ispod vrata svoje kuice u kojoj je pisalo Upomo! Rudnik Little Angel! Doi brzo!Vrlo udan nain uzbunjivanja, ne mislite li tako? Naravno, poruka je bila anonimna. Dokaz broj pet erifu Central Citvju tvrdio je kako mu je moj ujak dao popis imena lanova ekipe sa zahtjevom da ga objavi u novinama u sluaju fatalne nesree. U najmanju ruku, udan predosjeaj. Kao da je ujak Joshua htio biti siguran da e identitet rtava biti poznat. Donner odgurne svoj tanjur i popije au vode. Vaa teorija mi je intrigantna, ali ne i potpuno uvjerljiva. Ah, ali svoj sam krunski dokaz uvao za kraj, gosp. Donneru. To je dokaz broj est nekoliko mjeseci nakon tragedije, moja majka i otac, koji su putovali Europom, vidjeli su mojeg ujaka kako stoji na platformi vlaka za prijevoz do broda u Southamptonu, u Engleskoj. Moja majka esto je priala kako mu je prila i rekla Blagi Boe, Joshua, jesi li to zaista ti? Lice koje joj je uzvratilo pogled bilo je bradato i sablasno blijedo, a oi staklaste. Proaptao joj je Zaboravi me, okrenuo se i pobjegao. Moj otac progonio ga je niz platformu, ali ubrzo ga je izgubio u guvi. Logian odgovor bio bi jednostavan sluaj zamjene identiteta. Sestra koja ne bi prepoznala roenog brata?, ree Young sarkastino. Hajde, gosp. Donneru, vi biste sigurno prepoznali brata u mnotvu. Bojim se da ne bih. Bio sam jedinac. teta. Propustili ste jednu od najveih radosti u ivotu. Barem nisam morao dijeliti igrake. Donijeli su im raun i Donner baci kreditnu karticu na pladanj. Ono to elite rei jest da je nesrea u Little Angelu bila paravan. To je moja teorija. Young potape usta ubrusom. Naravno, nemam naina da to dokaem, ali uvijek sam imao neki osjeaj da se u pozadini toga nalazi Societe des Mines de Lorraine. Tko su oni? Oni su bili i jo uvijek jesu ono to je Krupp Njemakoj, Mitsubishi Japanu, a Anaconda Sjedinjenim Dravama.

Gdje se uklapa to Societe ili kako ga ve zovete? Bili su to francuski financijeri koji su unajmili Joshuu Haysa Brewstera kao svojeg voditelja istraivanja. Oni su jedini s dovoljno kapitala da plate devetorici ljudi nestanak s lica zemlje. Ali zato? Koji je njihov motiv? Young naini bespomonu gestu. Ne znam. Nagne se naprijed, a oi mu se zaare. Ali znam da, kakva god bila cijena i kakav god utjecaj, poveo je mojeg ujaka i njegovu ekipu od osam ljudi u neki bezimeni pakao izvan drave. Dok se ne pronau tijela, nitko ne moe tvrditi da ste u krivu. Young se zagleda u njega. Vi ste pristojan ovjek, gosp. Donneru. Hvala vam. Na emu? Na ruku na dravni raun? Na tome to se niste smijali, ree Young tiho. Donner klimne i ne ree nita. ovjek s druge strane stola upravo mu je otkrio mali djeli zagonetke crvenobradog kostura iz rudnika u planini Bednaja. Nije imao nikakvog razloga za smijeh, niti najmanjeg. Poglavlje XV Seagram uzvrati stjuardesi osmijeh za rastanak, zakorai iz mlanjaka tvrtke United, i pripremi se za put od etvrt milje do izlaza iz meunarodne zrane luke Los Angeles. Napokon doe do predvorja. Za razliku od Donnera, koji je iznajmio svoj automobil s broja 2, Seagram je vie volio broj 1, pa je uzeo Lincolna iz Hertza. Skrenuo je na Centurv Boulevard, i nakon nekoliko blokova stigao do skretanja na autocestu San Diego. Dan je bio sunan, bez oblaka na nebu, a smog iznenaujue rijedak, pa je mogao u izmaglici nazrijeti planine Sierra Madre. Oputeno je vozio u desnom traku autoceste brzinom od ezdeset milja na sat, dok je glavnina sudionika lokalnog prometa jurila pokraj Lincolna brzinom od 75 do 80 milja s rutinskom indiferentnou na ogranienje brzine od 55 milja na sat. Ubrzo je ostavio iza sebe kemijske rafinerije u Torranceu i naftne crpke kod Long Beacha i uao u prostranstva Orange Countvja, gdje se teren iznenada izravnao i pretvorio u beskrajno more kamp kuica. Trebalo mu je malo vie od sat vremena da stigne do skretanja za Oputeni svijet. Bilo je to idilino okruenje igralita za golf, bazeni, tale, uredno obraeni travnjaci i parkovi, i stariji ljudi zlatnog tena na biciklima. Zastao je na glavnom ulazu i postariji straar u odori propustio ga je, uputivi ga prema 261 Calle Aragon. Bila je to slikovita kuica smjetena na padini brda s pogledom na besprijekorni park. Seagram parkira Lincoln uz plonik, proe malim dvoritem punim grmova rua, i pritisne zvonce na vratima. Vrata se otvore i njegovi strahovi ieznu Adeline Hobart definitivno nije bila senilni tip. Gosp. Seagrame?, prozbori ona vedrim glasom. Da, gdo Hobart. Molim vas, udite. Ona isprui ruku. Imala je muki stisak. Blagi Boe, nitko me nije tako nazvao vie od sedamdeset godina. Kad sam dobila va poziv u vezi s Jakeom, tako sam se iznenadila da sam gotovo zaboravila uzeti svoj Geritol. Adeline je bila punana, ali svoj viak kilograma nosila je s lakoom. inilo se da se njezine plave oi smiju dok govori, a lice joj je odavalo topli, blagi izgled. Izgledala je kao arhetip drage sjedokose starice. Ne djelujete mi kao tip koji bi uzimao Geritol, ree on. Ona ga potapa po ruci. Ako je to trebalo biti laskanje, prihvaam. Ona ga povede prema stolcu u ukusno ureenoj dnevnoj sobi. Udite i sjednite. Ostat ete na ruku, zar ne? Bila bi mi ast, ako vam nije problem. Naravno da nije. Bert jurca po golf igralitu, i voljela bih imati drutvo. Seagram podigne pogled. Bert? Moj suprug.

Ali, imao sam utisak... Ja jesam udovica Jakea Hobarta, dovri ona njegovu reenicu, nevino se smijeei. No, postala sam supruga Bertrama Austina prije 62 godine. Zna li vojska za to? Nebesa, naravno da zna. Odavno sam pisala Ministarstvu rata obavijestivi ih o mojem branom statusu, ali oni su samo slali ljubazne, neodreene odgovore i nastavili slati ekove. Iako ste se preudali? Adeline slegne ramenima. I ja sam samo ovjek, gosp. Seagrame. Zato se prepirati s dravom? Ako oni inzistiraju na slanju novca, tko e im rei da su ludi? Lijepo ste se snali. Ona klimne. Ne mogu to porei, naroito ako ukljuite i deset tisua dolara koliko sam dobila nakon Jakeove smrti. Seagram se nagne prema njoj i pogleda je mirnuvi. Vojska vam je platila odtetu od deset tisua dolara? Nije li to bilo mnogo za 1912? Niste ni upola iznenaeni kao to sam ja bila tada, ree ona. Da, taj novac bio je malo bogatstvo u ono doba. Je li bilo kakvog objanjenja? Nikakvog, odgovori ona. Jo uvijek mogu vidjeti pred sobom ek, nakon svih tih godina. Pisalo je samo odteta udovici i bilo naslovljeno na mene. To je sve. Moda bismo mogli krenuti od poetka. Kad sam upoznala Jakea? Seagram klimne. Njezine oi na trenutak se zagledaju u daljinu. Upoznala sam Jakea tijekom strane zime 1910. Bilo je to u Leadvilleu u Coloradu, i tek sam navrila esnaest godina. Moj otac bio je na poslovnom putovanju u rudnicima, istraujui mogua ulaganja u nekoliko njih, a budui da se bliio Boi, imala sam nekoliko dana kolskih praznika, pa je on popustio i poveo majku i mene. Vlak tek to je stigao na postaju Leadville, kad je najgora snjena meava u 40 godina pogodila visoravni Colorada. Trajala je dva tjedna, i vjerujte mi, nije bila piknik, naroito ako uzmete u obzir da se Leadville nalazi iznad deset tisua stopa nadmorske visine. To je sigurno bila pustolovina za 16godinju djevojku. Bila je. Tata je etao predvorjem hotela poput zarobljenog bika, a majka je samo sjedila i brinula, ali ja sam to smatrala udesnim. A Jake? Jednog dana majka i ja probijale smo se preko ulice do duana to je prilian problem kad vas iba vjetar brzine pedeset milja na sat pri temperaturi od dvadeset ispod nule kad se niotkud pojavi taj div od ovjeka, pokupi nas ispod pazuha i samo tako prenese kroz snjeni nanos do ulaza u duan. To je bio Jake? Da, ree ona zamiljeno, to je bio Jake. Kako je izgledao? Bio je krupan ovjek, vii od est stopa, irokih prsa. Kad je bio djeak, radio je u rudnicima u Walesu. Jakea ste mogli prepoznati u mnotvu ljudi na milju udaljenosti. Imao je jarko crvenu kosu i bradu i uvijek se smijao. Crvenu kosu i bradu? Da, ponosio se injenicom da odudara od drugih. Cijeli svijet voli nasmijane ljude. Ona se nasmijei. To nije bila ljubav na prvi pogled s moje strane, mogu vam rei. Meni je Jake izgledao poput velikoga, neotesanog medvjeda. Ba i nije bio tip koji bi zagolicao znatielju mlade djevojke. Ali udali ste se za njega. Ona klimne. Udvarao mi se tijekom meave, a kad se sunce napokon probilo kroz oblake, prihvatila sam njegovu pronju. Majka i otac bili su oajni, naravno, ali Jake je i njih pridobio. Niste bili dugo u braku? Posljednji put vidjela sam ga godinu dana kasnije.

Onoga dana kad su on i ostali izgubljeni u Little Angelu. Bila je to vie tvrdnja nego pitanje. Da, ree ona zamiljeno. Izbjegavala je njegov pogled i nervozno se osvrtala prema kuhinji. Blagi Boe, trebala bih nam napraviti neto za ruak. Sigurno umirete od gladi, gosp. Seagrame. No, Seagramov poslovni izraz lica izblijedio je, i oi mu se zaare od iznenadnog uzbuenja. uli ste se s Jakeom nakon nesree u Little Angelu, zar ne, gdo Austin? inilo se da se pokuala uvui u jastuk svojeg naslonjaa. Njezinim blagim licem rairi se zbunjenost. Ne znam na to mislite. Mislim da znate, ree on blago. Ne... ne, pogrijeili ste. Zato se bojite? Ruke su joj sada drhtale. Rekla sam vam sve to znam. Postoji jo toga, mnogo vie, gdo Austin. On posegne i uhvati je za ruke. Zato se bojite?, ponovi on pitanje. Zaklela sam se da u uvati tajnu, promrmlja ona. Moete li objasniti? Ona ree oklijevajui Vi ste dravni slubenik, gosp. Seagrame. Vi znate to znai uvati tajnu. Tko je to bio? Jake? On je traio da utite? Ona odmahne glavom. Tko onda? Molim vas, vjerujte mi, preklinjala ga je. Ne mogu vam rei... ne mogu vam nita rei. Seagram ustane i pogleda je s visine. inilo se da je ostarjela, da su se bore urezale dublje u njezinu staru kou. Povukla se u koljku. Trebala bi joj lagana ok terapija da se otvori. Mogu li se posluiti vaim telefonom, gdo Austin? Da, naravno. Nai ete ga u kuhinji. Prolo je sedam minuta prije no to se poznati glas zauo u slualici. Seagram brzo opie situaciju i objasni to mu je potrebno. Zatim se vrati u dnevnu sobu. Gdo Austin, moete li doi ovamo na trenutak? Ona mu plaho prie. On joj preda slualicu. Ovdje je netko tko eli razgovarati s vama. Ona oprezno uzme slualicu iz njegove ruke. Halo, promrmlja. Ovdje Adeline Austin. Na trenutak, u oima joj se zrcalio zbunjeni izraz, ali tada se polako transformirao u iskreno uenje. Samo je klimala, ne govorei nita, kao da je vlasnik glasa s druge strane linije stajao pred njom. Napokon, na kraju jednostranog razgovora, ona uspije izustiti nekoliko rijei Da, gospodine... Hou. Zbogom. Zatim polako spusti slualicu, okirano, kao u transu. Je li... je li to zaista bio predsjednik Sjedinjenih Drava? Bio je. Moete provjeriti ako elite. Nazovite Bijelu kuu. Kad odgovore, razgovarajte s Gregom Collinsom. On je predsjednikov glavni pomonik. On je preusmjerio moj poziv. Zamislite, predsjednik je traio da mu pomognem. Ona zbunjeno zatrese glavom. Ne mogu vjerovati da se to zaista dogodilo. Dogodilo se, gdo Austin. Vjerujte mi, svaka informacija koju nam moete dati o svome suprugu i udnim okolnostima njegove smrti bila bi od velike koristi za dravu. Znam da to zvui udno, ali... Tko bi mogao odbiti predsjednika? Opet se ljubazno smijeila. Drhtanje je nestalo iz njezinih ruku. Opet se vratila u ravnoteu, barem naizgled. Seagram je uhvati za ruku i njeno povede do njezinog naslonjaa u dnevnoj sobi. A sada mi priajte o vezi Jakea Hobarta i Joshue Haysa Brewstera. Jake je bio strunjak za eksplozive, miner, jedan od najboljih u struci. Poznavao je dinamit kao to kova poznaje svoj nakovanj, a budui da je gosp. Brewster inzistirao na vrhunskih ljudima, esto bi unajmio Jakea za miniranje.

Je li Brewster znao da je Jake oenjen? udno je to to pitate. Imali smo kuicu u Boulderu, podalje od rudarskih nastamba, jer Jake nije htio da se zna kako je oenjen. Tvrdio je da predradnici u rudniku ne zapoljavaju oenjene minere. I tako je Brewster, ne znajui da je Jake oenjen, unajmio njega za minera u rudniku Little Angel. Znam to je pisalo u novinama, gosp. Seagrame, ali Jake nikad nije stupio nogom u rudnik Little Angel, kao niti bilo tko drugi iz ekipe. Seagram privue svoj stolac tako da su se gotovo dodirivali koljenima. Znai daje nesrea stvarno bila varka, ree on promuklo. Ona podigne pogled. Vi... vi znate za to? Sumnjali smo, ali nismo imali dokaza. Ako elite dokaz, gosp. Seagrame, donijet u vam ga. Ona ustane, odbijajui Seagramove pokuaje da joj pomogne, i nestane u susjednoj sobi. Vrati se nosei staru kutiju od cipela, koju otvori sa strahopotovanjem. Dan prije no to je trebao ui u Little Angel, Jake me poveo u Denver i krenuli smo u kupovinu. Kupio mi je pomodnu odjeu, nakit, i poastio ampanjcem u najboljem restoranu u gradu. Posljednju zajedniku no proveli smo u apartmanu za mladence u hotelu Brown Palae. Znate li za taj hotel? Upravo tamo je sada odsjeo moj prijatelj. Ujutro mi je rekao da ne vjerujem onome to ujem ili proitam u novinama o njegovoj smrti u nesrei u rudniku, i da ga nee biti nekoliko mjeseci jer ima posao negdje u Rusiji. Rekao je da emo biti bogatiji no to smo ikad mogli sanjati kad se vrati. Zatim je rekao neto to nikada nisam shvatila. to je to bilo? Rekao je kako se Francuzi brinu o svemu, i kako emo ivjeti u Parizu kad sve bude gotovo. Njezino lice poprimi sanjivi izraz. Ujutro je otiao. Na jastuku je ostala poruka na kojoj je pisalo Volim te, Ad i omotnica s pet tisua dolara. Imate li pojma odakle je doao novac? Nemam. U to vrijeme u banci smo imali samo oko tri stotine dolara. I to je bilo posljednje to ste uli od njega? Ne. Ona prui Seagramu izblijedjelu razglednicu s fotografijom Eiffelovog tornja u prvom planu. To je stiglo potom oko mjesec dana kasnije. Draga Ad, vrijeme je ovdje kiovito, a pivo grozno. Dobro sam, kao i drugi deki. Ne brini. Kao to vidi, nisam nimalo mrtav. Zna tko. Pismo je oito pisala teka ruka. Na marki sa stranje strane pisalo je Pariz, 1. prosinca 1911. Nakon tjedan dana stigla je i druga razglednica, ree Adeline dodajui je Seagramu. Na njoj je bio Sacre Coeur, ali imala je marku Le Havrea. Draga Ad, kreemo na Arktik. Ovo e biti moja posljednja poruka za neko vrijeme. Budi hrabra. Francuzi su dobri prema nama. Dobra hrana, dobar brod. Zna tko. Sigurni ste da je to Jakeov rukopis?, upita Seagram. Apsolutno. Imam i druge papire i stara pisma koja je on pisao. Moete ih usporediti ako elite. To nee biti potrebno, Ad. Ona se nasmijei kad ju je nazvao nadimkom. Je li bilo kakvih pisama i kasnije? Ona klimne. Tree i posljednje. Jake je valjda nakupovao razglednice u Parizu. Na ovoj se vidi SainteChapelle, ali poslana je iz Aberdeena u kotskoj 4. travnja 1912. Draga Ad, ovo je strano mjesto. Hladnoa je grozna. Ne znamo hoemo li preivjeti. Ako ti nekako uspijem ovo poslati, bit e zbrinuta. Bog te blagoslovio. Jake. Pokraj toga, drugim rukopisom bilo je napisano Draga go Hobart. Izgubili smo Jakea u oluji. Pokopali smo ga na kranski nain. ao nam je. V. H. Seagram izvadi popis s imenima ekipe koji mu je Donner proitao preko telefona. V. H. je sigurno Vernon Hall, ree on. Da, Vern i Jake bili su dobri prijatelji. to se dogodilo nakon toga? Tko je traio da sauvate tajnu?

Oko dva mjeseca kasnije, mislim da je bio poetak lipnja, pukovnik Patman ili Patmore ne sjeam se doao je u nau kuu u Boulderu i rekao mi kako je vano da nikada ne otkrijem kako mi se Jake javljao nakon nesree u rudniku Little Angel. Je li vam objasnio zato? Ona odmahne glavom. Ne, samo je rekao kako je u interesu vlade da utim, a tada mi je dao ek od deset tisua dolara i otiao. Seagram se opusti na stolcu, kao da mu je veliki uteg podignut s ramena. Nije se inilo izglednim da ova enica od 93 godine uva klju za izgubljenu rudau vrijednu milijarde dolara, ali uvala ga je. Seagram je pogleda i nasmijei se. Taj ruak mi sada ve zvui kao jako dobra ideja. Ona mu uzvrati osmijeh, a u oima joj je mogao vidjeti nestanu iskricu. Kao to bi Jake rekao, dovraga s rukom. Prvo popijmo pivo. Poglavlje XVI Grimizne zrake zalaska sunca jo su se zadravale na zapadnom obzoru, kad je prva tutnjava udaljenog groma signalizirala pribliavanje oluje. Zrak je bio topao, a blagi povjetarac s mora pirkao je po Seagramovom licu dok je ovaj sjedio na terasi kluba Balboa Bay i pijuckao svoj konjak nakon veere. Bilo je osam sati, vrijeme kad su pomodni stanovnici Newport Beacha poeli s veernjim druenjem. Seagram se okupao u klupskom bazenu i rano veerao. Sjedio je i sluao gunanje oluje koja se bliila. Zrak je postao gust i pun elektriciteta, ali nije bilo ni znaka od kie ili vjetra. U fotografskim bljeskovima munja mogao je vidjeti jahte kako plove zaljevom, bljeskajui zelenim i crvenim navigacijskim svjetlima. Zbog bijele boje izgledale su kao tihe sablasti koje lebde. Gledao je kako munja udara negdje iza krovova na otoku Balboa, a gotovo u istom trenutku zauo je urlik groma koji mu je u bubnjiima odjeknuo poput topovske paljbe. Svi su se uplaeno sklonili u unutranjost restorana, i Seagram je uskoro otkrio kako je terasa prazna. On je ostao, uivajui u vatrometu majke prirode. Dovrio je konjak i naslonio se u stolcu, ekajui sljedei bljesak munje. Uskoro ga je doekao. Bljesak je osvijetlio priliku koja je stajala pokraj njegovog stola. U tom trenutku ugledao je visokog ovjeka crne kose i gruba lica kako ga promatra hladnim, prodornim oima. Zatim se neznanac opet stopi s tamom. Dok je grom tutnjio u daljini, naizgled bestjelesni glas upita Vi ste Gene Seagram? Seagram je oklijevao, ekajui da mu se oi priviknu na mrak koji je slijedio nakon bljeska. Jesam. Vjerujem da ste me traili. U ovom trenutku, vi ste u prednosti. Ispriavam se. Ja sam Dirk Pitt. Nebo se opet rasvijetli i Seagram s olakanjem ugleda nasmijeeno lice. ini se, gosp. Pitt, da su vam dramatina pojavljivanja prela u naviku. Jeste li vi pokrenuli i ovu oluju? Odgovor u vidu Pittovog smijeha doao je popraen grmljavinom. To jo nisam svladao, ali napredujem s razdvajanjem Crvenog mora. Seagram pokae prema praznom stolcu. Hoete li sjesti? Hvala vam. Ponudio bih vam pie, ali moj konobar oito se boji munja. Najgore prolazi, ree Pitt gledajui u nebo. Glas je bio tih i kontroliran. Kako ste me pronali?, upita Seagram. Postupnim procesom, odgovori Pitt. Nazvao sam vau suprugu u VVashingtonu, i rekla je da ste na poslovnom putovanju u Oputenom svijetu. Budui da je to udaljeno samo nekoliko milja, pitao sam uvara na vratima. On mi je rekao kako je pustio gosp. Genea Seagrama, kojem je pristanak za ulazak dala supruga Bertrama Austina. Ona mi je rekla da vam je preporuila klub Balboa Bay kad ste izjavili elju da odgodite let za VVashington i prespavate do sutra. Ostalo je bilo lako. Trebao bih se osjeati polaskanim vaom upornou.

Pitt klimne. Vrlo jednostavno. Sretna je okolnost da smo se nali na istom mjestu, ree Seagram. U ovo doba godine volim uzeti nekoliko dana dopusta i doi ovamo na surfanje. Moji roditelji imaju kuu s druge strane zaljeva. Mogao sam vam se javiti i prije, ali admiral Sandecker rekao je kako nema urbe. Poznajete admirala? Radim za njega. Dakle, vi ste iz NAMPa? Da, ja sam direktor za specijalne projekte. Znao sam da mi vae ime zvui poznato. Moja supruga vas je spomenula. Dana? Da, jeste li suraivali s njom? Samo jednom. Prolog ljeta prevozio sam namirnice na otok Pitcairn, gdje su ona i njezin arheoloki tim iz NAMPa ronili traei artefakte s Bountyja. Seagram ga pogleda. Dakle, admiral Sandecker rekao vam je da se ne morate uriti traei me. Pitt se nasmijei. Koliko sam ja shvatio, stali ste mu na ulj pozivom usred noi. Crni oblaci otkotrljali su se prema moru, i munje su udarale u Catalinu s druge strane kanala. Sad kad me vidite, ree Pitt, kako vam mogu pomoi? Moete poeti priom o Novaji Zemlji. Nemam mnogo to za priati, ree Pitt nehajno. Ja sam vodio ekspediciju koja je trebala pokupiti vaeg ovjeka. Kad se nije pojavio prema planu, posudio sam brodski helikopter i krenuo na izvidniki let prema ruskom otoku. Riskirali ste. Sovjetski radari mogli su vas zapaziti. Uzeo sam u obzir i tu mogunost. Letio sam na deset stopa iznad vode brzinom od petnaest vorova. ak i da su me zapazili, na radaru bih izgledao kao mali ribarski brodi. to se dogodilo kad ste stigli do otoka? Letio sam uz obalu dok nisam pronaao Koplinov slup privezan u uvali. Spustio sam helikopter na plau u blizini i krenuo u potragu za njim. Tad sam zauo pucnjeve kroz zid uskovitlanog snijega podignutog naletom vjetra. Kako je mogue naletjeti na Koplina i ruskog straara? Pronai ih usred snjene meave ravno je pronalaenju igle u smrznutom plastu sijena. Igle ne laju, odgovori Pitt. Slijedio sam lave psa u lovu. Doveli su me do Koplina i straara. Njega ste, naravno, ubili, ree Seagram. Pretpostavljam da bi tuitelj mogao to tvrditi. Pitt naini nehajnu gestu. S druge strane, u tom se trenutku to inilo u redu. A to da je i straar bio jedan od mojih agenata? Kolege ne vuku sadistiki jedni druge kroz snijeg za ovratnik kaputa, naroito ako je jedan od njih teko ranjen. A pas, zar ste morali ubiti psa? Palo mi je na pamet kako bi mogao odvesti ophodnju do tijela svojeg gospodara. Kako stvari stoje, veliki su izgledi da ih nikada nee pronai. Nosite li uvijek pitolj s priguivaem? To nije prvi put da je admiral Sandecker od mene zatraio da obavim prljavi posao izvan mojih uobiajenih dunosti, odgovori Pitt. Pretpostavljam da ste unitili Koplinov slup prije no to ste ga prenijeli na brod, ree Seagram. Prilino lukavo, ini mi se, odgovori Pitt. U njegovom tonu nije bilo znaka hvalisanja. Probuio sam rupu u oplati, podigao jedro i poslao ga na more. Vjerujem da je potonuo na oko tri milje od obale. Bili ste previe samouvjereni, ree Seagram oprezno. Usudili ste se umijeati u neto to vas se nije ticalo. Izazvali ste Ruse riskirajui bez ovlatenja. I hladnokrvno ste ubili ovjeka i njegovu ivotinju. Da smo svi poput vas, gosp. Pitte, ovo bi bio jadan narod. Pitt ustane i nagne se preko stola, tako da je gledao Seagrama oi u oi. Niste pravedni prema meni, ree on s pogledom hladnim poput leda. Izostavili ste

najbolji dio. Ja sam dao vaem prijatelju Koplinu litru krvi tijekom operacije. Ja sam zapovjedio brodu da zaobie Oslo i krene prema najbliem uzletitu amerike vojske. Ja sam nagovorio zapovjednika baze da ustupi svoj privatni transportni zrakoplov za Koplinov let u SAD. Da zakljuim, gosp. Seagrame, krvoedni bijesni pas Pitt izjavljuje da je kriv... kriv to je spasio komadie vae lukave male pijunske misije na Arktiku. Nisam oekivao paradu niz Broadway niti zlatnu medalju bilo bi dovoljno obino hvala. Umjesto toga, iz vaih usta tee proljev nepristojnosti i sarkazma. Ne znam to ste vi, Seagrame, ali jedna stvar je jasna. Vi ste upak prve klase. I najljubaznije vam poruujem da se moete jebati. S tim rijeima, Pitt se okrene, krene u sjenu i nestane. Poglavlje XVII Profesor Petar Barov provukao je staraku ruku kroz prosijedu kosu i pokazao drkom svoje meerschaum lule preko stola, prema Prevlovu. Ne, ne, uvjeravam vas, satnice, ovjek kojeg sam poslao na Novaju Zemlju nije sklon halucinacijama. Ali tunel rudnika.. promrmlja Prevlov u nevjerici. Nepoznati, nezabiljeeni tunel rudnika na ruskom tlu? Mislio sam da je to nemogue. No ipak je istina, odgovori Barov. Pokazatelji su se prvi put pojavili na naim fotografijama iz zraka. Prema mojem geologu koji je uao u njega, tunel je vrlo star, izmeu 70 i 80 godina. Otkud se stvorio? Ne otkud, satnice. Pitanje je tko. Tko ga je iskopao i zato? Kaete da Geoloki institut iz Leongoroda nema podatke o njemu?, upita Prevlov. Barov odmahne glavom. Ni rijei. Meutim, mogli biste pronai podatke u starim dosjeima Ohrane. Ohrana... da, tajna carska policija. Prevlov zastane na trenutak. Ne, to nije vjerojatno. Oni su tih dana jedino brinuli o revoluciji. Ne bi se zamarali tajnom rudarskom operacijom. Tajnom? Ne moete biti sigurni u to. Prevlov se okrene i zagleda kroz prozor. Oprostite, profesore, ali u mojoj profesiji makijavelistiki motivi pripisuju se svemu. Barov izvadi lulu iz umrljanih zuba i isprazni je. esto sam itao o sablasnim rudnicima zapadne hemisfere, ali ovo je prva takva stvar za koju sam uo u Sovjetskom Savezu. Kao da je taj fenomen dar Amerikanaca. Zato to kaete? Prevlov se okrene i opet pogleda Barova. to oni imaju s tim? Moda nita, moda i sve. Oprema pronaena u tunelu proizvedena je u Sjedinjenim Dravama. To ba i nije vrst dokaz, ree Prevlov skeptino. Opremu su mogli kupiti od Amerikanaca. Barov se nasmijei. Valjana pretpostavka, satnice, osim injenice da je u tunelu pronaeno tijelo ovjeka. Saznao sam iz pouzdanih izvora daje njegov epitaf napisan amerikim dijalektom. Zanimljivo, ree Prevlov. Ispriavam se to vam ne mogu pruiti vie detalja, ree Barov. Moje napomene, razumijete, dolaze iz druge ruke. Imat ete ujutro na stolu detaljno izvjee vezano uz naa otkria na Novaji Zemlji, a moji ljudi bit e vam na raspolaganju za daljnju istragu. Mornarica je zahvalna na vaoj suradnji, profesore. Institut Leongorod uvijek je na slubi naoj zemlji. Barov ustane i ukoeno se nakloni. Ako je to za sada sve, satnice, vratio bih se u svoj ured. Postoji jo neto, profesore. Da? Niste spomenuli jesu li vai geolozi pronali kakve minerale?

Nita vrijedno. Ba nita? Tragove nikla i cinka, plus blage radioaktivne pokazatelje urana, torija i bizanija. Nisam upoznat s posljednja dva. Torij se moe pretvoriti u nuklearno gorivo kad se bombardira neutronima, objasni Barov. Takoder se koristi u proizvodnji raznih magnezijskih slitina. A bizanij? Vrlo se malo zna o njemu. Jo nikad nije otkriven u dovoljnim koliinama da bi se na njemu mogli vriti eksperimenti. Barov istrese svoju lulu u pepeljaru. Francuzi su jedini pokazali interes za taj element u proteklim godinama. Prevlov podigne pogled. Francuzi? Potroili su milijune franaka aljui geoloke ekspedicije diljem svijeta u potrazi za njim. Koliko ja znam, niti jedna nije bila uspjena. ini se da znaju neto to nai znanstvenici ne znaju. Barov slegne ramenima. Nismo svjetski predvodnici na svim znanstvenim podrujima, satnice. Da jesmo, mi bismo vozili aute po Mjesecu, a ne Amerikanci. Hvala vam jo jednom, profesore. S nestrpljenjem oekujem vae konano izvjee. Poglavlje XVIII etiri bloka od zgrade Ministarstva pomorstva, porunik Pavel Marganin oputao se na klupi u parku, nehajno itajui knjigu poezije. Bilo je podne, i travnata povrina bila je prekrivena uredskim slubenicima koji su uinali pod kronjama ravnomjerno posaenog drvea. Svako malo podigao bi pogled i promotrio poneku lijepu djevojku koja bi prola pokraj njega. U pola jedan, debeli ovjek u zguvanom odijelu sjedne na drugi kraj klupe i pone odmatati mali zaveljaj s crnim kruhom i alicom juhe od krumpira. On se okrene Marganinu i iroko se nasmijei. Hoete li podijeliti kruh, mornaru?, ree neznanac ljubazno. On potape svoj trbuh. Imam vie nego dovoljno i za dvojicu. Moja supruga uvijek inzistira na tome da me tovi, kako mlade djevojke ne bi jurile za mnom. Marganin odmahne glavom i vrati se itanju. ovjek slegne ramenima i inilo se da je zagrizao komad kruha. Pone energino vakati, ali bila je to gluma usta su mu bila prazna. to imate za mene?, promrmlja on pokreui eljust. Marganin je zurio u svoju knjigu, pa je lagano podigne kako bi prekrio usta. Prevlov ima vezu sa enom kratko oiane crne kose, skupe odjee, s cipelama niske pete broj 39, i koja voli liker Chartreuse. Vozi auto amerikog veleposlanstva, broj tablice USA jedanetiriest. Jeste li sigurni u to? Ja ne izmiljam, promrmlja Marganin, nehajno okrenuvi stranicu. Predlaem da odmah djelujete na temelju moje informacije. To bi moglo biti ono to smo traili. Identiftcirat u je do zalaska sunca. Neznanac pone glasno srkati juhu. Jo neto? Trebam podatke o Projektu Sicilijanac. Nikad uo za to. Marganin spusti knjigu i protrlja oi, drei ruku pred ustima. To je projekt obrane nekako povezan s Nacionalnom agencijom za mora i podmorje. Moda e praviti probleme u vezi s informacijama o projektima obrane. Recite im da ne brinu. Sve e se provesti s diskrecijom. Za est dana. Muki zahod restorana Borodin. est i etrdeset naveer. Marganin zatvori knjigu i protegne se. Neznanac srkne jo jednu licu juhe u znak razumijevanja, potpuno ignorirajui Marganina koji ustane i odee u smjeru zgrade Sovjetske mornarice.

Poglavlje XIX Predsjednikov tajnik uljudno se nasmijei i ustane iza svojeg stola. Bio je visok i mlad, i imao ljubazno, nadobudno lice. Gda Seagram, naravno. Molim vas, krenite za mnom. On povede Danu do dizala Bijele kue i stane sa strane kako bi ona ula. Ona je glumila indiferentnost, zurei ravno pred sebe. Da je on neto znao ili posumnjao, mentalno bi je skinuo do gole koe. Ona baci brz pogled na lice tajnika oi su mu bile prikovane na svjetla za oznaavanje katova. Vrata se otvore i ona krene za njim niz hodnik, do jedne od spavaih soba na treem katu. Tamo je, na kaminu, ree tajnik. Pronali smo ga u podrumu u neoznaenom sanduku. Prekrasna izrada. Predsjednik je inzistirao da ga donesemo ovamo, gdje mu se ljudi mogu diviti. Danine oi se suze i ona se zagleda u model jedrenjaka koji je poivao u staklenoj kutiji iznad kamina. Nadao se da biste mu vi mogli malo rasvijetliti povijest broda, nastavi tajnik. Kao to vidite, niti na trupu broda, niti na kutiji nema ni traga imenu broda. Ona se nesigurno priblii kaminu kako bi poblie pogledala. Bila je zbunjena ovo ba i nije oekivala. Ranije toga jutra tajnik joj je samo rekao preko telefona Predsjednik se pita bi li vam bilo zgodno da svratite do Bijele kue oko dva sata? udan osjeaj prostruji joj tijelom. Nije bila sigurna osjea li olakanje ili razoaranje. Izgleda kao trgovaki brod iz ranog XVIII. stoljea, ree ona. Morala bih nainiti skice i usporediti ih sa starim biljekama iz Pomorske arhive. Prema rijeima admirala Sandeckera, ako itko moe identificirati brod, onda ste to vi. Admirala Sandeckera? Da, on vas je preporuio predsjedniku. Tajnik krene prema vratima. Na nonom stoliu pokraj kreveta imate blok i olovku. Ja se moram vratiti na svoje radno mjesto. Molim vas, radite koliko vam je potrebno. Ali nee li predsjednik?... On igra golf danas poslijepodne. Nee vam smetati. Kad zavrite, vratite se dizalom u prizemlje. Prije no to je Dana mogla odgovoriti, tajnik se okrene i izie. Dana se srui na krevet i uzdahne. Nakon telefonskog poziva pojurila je kui, ula u mirisnu kupku, i oprezno odjenula djevojaku, djevianski bijelu haljinu preko crnog donjeg rublja. I sve je bilo uzalud. Predsjednik nije htio seks samo je htio od nje da otkrije model nekog prokletoga starog broda. Potpuno poraena, on ude u kupaonicu i pogleda lice u ogledalu. Kad je izila, vrata spavae sobe bila su zatvorena, a kraj kamina je stajao predsjednik, preplanulog, mladenakog izgleda u polo majici i hlaama. Danine oi se raire. Na trenutak je ostala bez rijei. Vi biste trebali igrati golf, napokon izlane, osjeajui se glupo. To pie u mojem rasporedu. Onda je to s modelom broda... Brik Roanoke iz Virginije, ree on, klimajui prema modelu. Gradnja je zapoela 1728. a nasukao se na hridi kod Nove kotske 1743. Moj otac izgradio je model prije nekih 40 godina. Toliko ste se namuili da doete do mene nasamo?, upita ona opinjeno. To je oito, zar ne? Ona se zagleda u njega. On joj postojno uzvrati pogled, i ona porumeni. Vidite, nastavi on, htio sam da malo neformalno popriamo, samo nas dvoje, bez ometanja gnjavatora iz mojeg ureda. Soba se okrene oko nje. Htjeli ste... htjeli ste samo razgovarati? On je na trenutak znatieljno pogleda, a zatim se nasmije. Laskate mi, gdo Seagram. Nisam vas imao namjeru zavoditi. Bojim se da je moja reputacija zavodnika pomalo pretjerana.

Ali na zabavi... Mislim da shvaam. On je uhvati za ruku i povede prema naslonjau. Kad sam vam proaptao Moram se nai nasamo s vama, to ste shvatili kao poziv starog pohotnika. Oprostite, to mi nije bila namjera. Dana uzdahne. Pitala sam se to ovjek, koji moe dobiti bilo koju od stotinu milijuna ena samo pucajui prstima, moe vidjeti u obinoj, udanoj, 31godinjoj pomorskoj arheologinji. Niste pravedni prema sebi, ree on, naglo se uozbiljivi. Zapravo ste jako lijepi. Ona opet porumeni. Nitko mi se nije udvarao godinama. Moda je to zato to se veina asnih ljudi ne udvara udanim enama. Voljela bih misliti da je tako. On privue naslonja i sjedne nasuprot njoj. Sjedila je ukoeno, spojenih koljena, s rukama u krilu. Kad je pitanje dolo, uhvatilo ju je potpuno nespremnu. Recite mi, go Seagram, jeste li jo zaljubljeni u njega? Ona se zagleda u njega, s nerazumijevanjem u oima. U koga? U svojeg supruga, naravno. Genea? Da, Genea, ree on smijeei se. Osim ako nemate negdje jo nekog supruga u potaji. Zato me to pitate?, upita ona. Gene puca po avovima. Dana je izgledala zbunjeno. Naporno radi, ali ne mogu vjerovati da je na rubu mentalnog sloma. Ne, u strogo klinikom smislu. Predsjednikov izraz bio je turoban. No, on je pod golemim pritiskom. Pored optereenja na poslu, suoen je i s branim problemima, i mogao bi pasti preko ruba. Ne mogu dopustiti da se to dogodi, ne jo, ne dok ne dovri tajni projekt vitalan za dravu. Taj je prokleti tajni projekt i stao izmeu nas, izlane ona ljutito. To, i neki drugi problemi kao to je vae odbijanje da imate djecu. Ona ga pogleda kao munjom oinuta. Kako sve to znate? Uobiajene metode. Nema veze kako. Ono to je vano jest da ostanete uz Genea iduih 16 mjeseci i pruite mu svu ljubav i panju koje moete pronai u svojoj dui. Ona nervozno spoji i razdvoji ruke. Tako je vano?, upita slabanim glasom. Tako je vano, ree on. Hoete li mi pomoi? Ona tiho klimne. Dobro. On je potape po ruci. Moda zajedno uspijemo zadrati Genea. Pokuat u, gosp. predsjednie. Ako je to tako vano, pokuat u. Ne mogu vam obeati nita vie. Imam potpuno povjerenje u vas. Ali ne pristajem na dijete, ree ona prkosno. On se isceri onim slavnim smijehom koji je bio tako est motiv fotografima. Mogu zapovjediti rat, mogu zapovjediti da ljudi umiru, ali ak niti predsjednik Sjedinjenih Drava nema mo zapovjediti eni da zatrudni. Prvi put ona se nasmije. inilo joj se udno razgovarati intimno sa ovjekom koji je imao tako nevjerojatnu mo. Mo je zaista bila afrodizijak, i ona osjeti gorko razoaranje to je nije poveo u krevet. Predsjednik ustane i uhvati je za ruku. Sada moram poi. Za nekoliko minuta imam sastanak s ekonomskim savjetnicima. On je povede prema vratima. Zatim zastane, priblii joj lice i ona osjeti vrstinu njegovih usana. Kad se odmaknuo, on je pogleda u oi i ree Vi ste vrlo poeljna ena, gdo Seagram. Nemojte to zaboraviti. Zatim je otprati do dizala. Poglavlje XX

Dana je ekala Seagrama kad je siao iz zrakoplova. to ima? On je upitno pogleda. Nisi me doekala u zranoj luci stoljeima. Snaan impuls ljubavi. Ona se nasmijei. Uzeo je svoju prtljagu i oni krenu prema parkiralitu. vrsto ga je uhvatila za ruku. Poslijepodne s predsjednikom sad joj je izgledalo kao udaljeni san. Stalno se podsjeala kako je drugom mukarcu bila privlana i kako ju je poljubio. Ona sjedne za volan i krene prema autocesti. Prolo je razdoblje guve, i brzo je napredovala kroz krajolik Virginije. Poznaje li Dirka Pitta?, upita on razbijajui tiinu. Da, on je direktor specijalnih projekata admirala Sandeckera. Zato? Sprit u dupe tom kopiletu, ree on. Ona ga pogleda zapanjeno. Kakve veze ti ima s njim? Zajebao je vaan dio projekta. Njezine ruke vre stisnu volan. Otkrit e daje njegovo dupe teko spriti, ree ona. Zato to kae? U NAMPu ga smatraju legendom. Popis njegovih uspjeha otkad je uao u agenciju umanjen je samo njegovim ratnim herojstvima. Pa? Pa, on je udesni deko admirala Sandeckera. Zaboravlja da ja imam vei utjecaj kod predsjednika od admirala Sandeckera. Vei utjecaj od senatora Georgea Pitta iz Kalifornije?, upita ona mirno. On se okrene i pogleda je. U rodu su? Otac i sin. On se povue u turobnu utnju sljedeih nekoliko milja. Dana mu poloi ruku na koljeno. Kad je zastala na crvenom svjetlu, nagne se i poljubi ga. emu to? To je mito. Koliko e me kotati? progunda on. Imam odlinu ideju, ree ona. Zato ne odemo na onaj novi Brandov film, a nakon toga moemo poi na jastoga u svratiste Old Potomac, zatim kui, ugasimo svjetla i... Vozi me u ured, ree on. Imam posla. Molim te, Gene, ne forsiraj se, preklinjala je. I sutra ima vremena za posao. Ne, sada ree on. Ponor izmeu njih bio je nepremostiv, i od sada pa nadalje stvari vie nikada nee biti iste. Poglavlje XXI Seagram pogleda metalnu kutiju na svojem stolu, a zatim podigne pogled prema pukovniku i satniku koji su stajali pred njim. Sigurno se ne radi o pogreci? Pukovnik odmahne glavom. To je istraio i verificirao direktor Arhiva Ministarstva obrane, gospodine. To je bilo brzo. Hvala vam. Pukovnik nije namjeravao otii. ao mi je, gospodine, moram priekati i vratiti se u Ministarstvo obrane s dosjeom. Prema ijim zapovijedima? Ministrovim, odgovori pukovnik. Politika Ministarstva obrane nalae da materijal klasificiran kao povjerljivi materijal petog stupnja mora u svakom trenutku biti pod nadzorom. Shvaam, ree Seagram. Mogu li sam prouiti dosje? Da, gospodine. Moj pomonik i ja priekat emo vani, ali moram zatraiti od vas da nikome ne dopustite ulazak ili izlazak iz vaeg ureda dok je dosje kod vas. Seagram klimne. U redu, gospodo, smjestite se. Moja tajnica vam je na usluzi za kavu i osvjeavajua pia.

Hvala vam na ljubaznosti, gosp. Seagrame. I jo neto, ree Seagram smijeei se. Imam svoju privatnu kupaonicu, pa ne oekujte da ete me vidjeti neko vrijeme. Seagram je sjedio nepokretno nekoliko trenutaka nakon to su se vrata zatvorila. Zavretak petogodinjeg rada leao je pred njegovim oima. Je li? Moda e dokumenti iz kutije samo voditi k sljedeoj tajni, ili e, to je jo gore, biti slijepa ulica. On umetne klju u sanduk i otvori ga. Unutra su se nalazila etiri registratora i mali notes. Na registratorima je pisalo CD5C 7665 1911 Izvjee o znanstvenoj i monetarnoj vrijednosti rijetkog elementa bizanija. CD5C 76871911 Dopisivanje izmeu ministra rata ijoshue Haysa Brewstera kojim se istrauje mogua nabavka bizanija. CD5C 7720 1911 Memorandum ministra rata upuen predsjedniku o financiranju Tajnog vojnog plana 371990R85. CD5C 80391912 Izvjee o zatvorenoj istrazi okolnosti nestanka Joshue Haysa Brwestera. Na notesu je pisalo jednostavno Dnevnik Joshue Haysa Brewstera. Logika je nalagala da Seagram najprije proui registratore, ali on odbaci logiku, nasloni se u stolcu i otvori dnevnik. etiri sata kasnije, odloio je notes uredno povrh registratora i pritisnuo gumb na svojem interkomu. Gotovo istog trena, ploa u bonom zidu otvori se i ude ovjek u bijelom laboratorijskom ogrtau. Koliko vam treba da ovo fotokopirate? Tehniar pregleda notes i registratore. Dajte mi 45 minuta. Seagram klimne. U redu, ponite. U mojem predsoblju netko eka na originale. Nakon to se ploa zatvorila, Seagram umorno ustane sa stolca i otetura u kupaonicu. Zatvori vrata i osloni se na njih, dok mu je lice bilo iskrivljeno u grotesknu masku. 0, Boe, ne, jaukne on. Nije poteno, nije poteno. Zatim se nagne nad umivaonik i povrati. Poglavlje XXII Predsjednik se rukovao sa Seagramom i Donnerom na vratima svoje radne sobe u Camp Davidu. ao mi je to sam traio od vas da doete u sedam ujutro, ali to je jedino vrijeme kad sam vas uspio ugurati. Nema problema, gosp. predsjednie, ree Donner. Ionako obino trim u to vrijeme. Predsjednik se s osmijehom zagleda u Donnerovo okruglo lice. Tko zna? Moda sam vas spasio od sranog udara. On se nasmije na Donnerov jadan izraz lica i pokae im da udu u radnu sobu. Udite, uite, sjedite i raskomotite se. Naruio sam lagani doruak. Oni se rasporede na sofi i naslonjau pred velikim prozorom koji je gledao na breuljke Marvlanda. Kava je dola s pladnjem slatkog peciva i predsjednik ga ponudi. Pa, Gene, nadam se da su vijesti, za promjenu, dobre. Projekt Sicilijanac naa je jedina nada zaustavljanja ove lude utrke u naoruanju s Rusima i Kinezima. Predsjednik umorno protrlja oi. To je vjerojatno najvei izljev gluposti u povijesti ovjeanstva, naroito ako uzmete u obzir traginu i apsurdnu injenicu kako svi moemo jedni drugima zemlje pretvoriti u prah i pepeo, i to pet puta. On naini bespomonu gestu. Toliko o tunim ivotnim injenicama. Recite mi sada na emu ste. Seagram ga pogleda mutnih oiju, drei kopiju dosjea iz arhiva Ministarstva obrane. Naravno, upoznati ste s naim dosadanjim napretkom, gosp. predsjednie. Da, prouio sam izvjee o vaoj istrazi. Seagram preda predsjedniku kopiju Brewsterovog dnevnika.

Mislim da ete u ovom tekstu nai zanimljivu priu o intrigi iz ranog XX. stoljea i o ljudskoj patnji. Prvi zapis nainjen je 8. srpnja 1910. i zapoinje odlaskom Joshue Haysa Brewstera iz planina Tajmir u blizini sjeverne obale Sibira. Tamo je proveo devet mjeseci kopajui rudnik olova pod ugovorom sa svojim poslodavcima, Societe des Mines de Lorraine, za ruskog cara. Zatim pria o tome kako se njegov brod, mali obalni parobrod koji je plovio za Arhangelsk, izgubio u magli i nasukao na gornjem otoku Novaje Zemlje. Na sreu,brod se nije raspao i preivjeli su izdrali unutar njegova smrznutog trupa dok ih gotovo mjesec dana kasnije nije spasila ruska fregata. Tijekom tog vremena Brewster je pretraivao otok. Negdje 18. dana naiao je na udne stijene na padinama planine Bednaja. Nikad prije nije vidio takav sastav, pa je ponio nekoliko uzoraka sa sobom u Sjedinjene Drave, i stigao do New Yorka 62 dana nakon odlaska iz rudnika Tajmir. Dakle, sada znamo kako je bizanij otkriven, ree predsjednik. Seagram klimne i nastavi Brewster je predao sve svoje uzorke svojem poslodavcu, osim jednog tog je sauvao kao suvenir. Nekoliko mjeseci kasnije pitao je amerikog direktora tvrtke Societe des Mines de Lorraine to se dogodilo s njegovim uzorcima rudae iz planine Bednaja. Rekli su mu kako je procijenjena bezvrijednom i odbaena. Brewster je bio sumnjiav i poslao preostali uzorak na analizu u Rudarski ured u Washingtonu. Bio je zapanjen kad je uo da je to bizanij, do tada gotovo nepoznati element, koji je vien rijetko, i to samo kroz snane mikroskope. Je li Brevvster informirao Societe o lokaciji nalazita bizanija?, upita predsjednik. Ne, igrao je lukavo i dao im je samo neodreene podatke o nalazitu. Ustvari, ak je sugerirao da se nalazi na drugom otoku Novaje Zemlje, mnogo milja junije. emu varka? To je bila uobiajena taktika medu tragaima, odgovori Donner. uvajui informaciju o tonoj lokaciji obeavajueg nalazita, otkriva moe pregovarati o viem postotku profita prije no to rudnik postane profitabilan. Ima smisla, promrmlja predsjednik. Ali to je nagnalo Francuze na tajnovitost jo 1910? to su mogli vidjeti u bizaniju, a to nitko drugi nije vidio jo 70 godina? Na primjer, njegovu slinost radiju, ree Seagram. Societe des Mines predalo je Brewsterove uzorke Institutu za radij u Parizu, gdje su njihovi znanstvenici otkrili kako su neka svojstva bizanija i radija identina. A budui da je proizvodnja jednog grama radija kotala pedeset tisua dolara, dopuni Donner, francuska vlada iznenada je vidjela priliku da dobije jedino svjetsko nalazite fantastino skupog elementa. Uz dovoljno vremena, mogli su zaraditi stotine milijuna dolara na nekoliko funta bizanija. Predsjednik odmahne glavom u nevjerici. Moj Boe, ako se dobro sjeam mjera za teinu, jedna unca ima oko 28 grama. Tono, gospodine. Jedna unca bizanija vrijedila je milijun i etiri stotine tisua dolara. I to po cijeni iz 1910. Predsjednik polako ustane i pogleda kroz prozor. Koji je bio sljedei Brewsterov potez? Svoju informaciju predao je Ministarstvu rata. Seagram izvadi registrator o financijama za tajni vojni plan 371990R85 i otvori ga. Da su znali cijelu priu, deki iz CIAe bili bi ponosni na svoje pretke. Kad su generali iz staroga Vojnog obavjetajnog ureda vidjeli to je Brewster pronaao, osmislili su najveu prijevaru stoljea. Zapovjedili su Brewsteru da informira Societe des Mines kako je identificirao uzorke rudae i blefira kako je odluio formirati rudarski sindikat i sam potraiti bizanij. Uhvatio je Francuze za jaja, i oni su to znali. Tada su ve shvatili kako im je dao pogrene podatke o nalazitu. Nema Brewstera nema bizanija. Vrlo jednostavno. Nisu imali izbora, morali su ga odrediti za glavnog inenjera i to za dio profita. Zato naa vlada nije dala potporu rudarskoj operaciji?, upita predsjednik. Zato uvlaiti Francuze?

Iz dva razloga, odgovori Seagram. Prvo, budui daje bizanij bio na tuem teritoriju, rudnik je morao djelovati u tajnosti. Da su Rusi uhvatili rudare, krivnja bi pala na francusku vladu, ne na Amerikance. Drugo, Kongres je u ono vrijeme jako cjepidlaio na vojsci. Jednostavno nije bilo dovoljno novca za rudarski pothvat na Arktiku, bez obzira na potencijalni profit. ini se da su Francuzi igrali, protiv igraa s oznaenim kartama. Bila je to dvosmjerna ulica, gosp. predsjednie. Brewster nije nimalo sumnjao kako e, im otvori rudnik u planini Bednaja i pone iskopavati rudau, njega i njegovu ekipu pobiti plaeni ubojice Societe des Mines de Lorraine. To je bilo jasno iz njihovoga fanatinog inzistiranja na tajnosti. I jo jedna stvar. Francuzi, a ne Brewster, osmislili su tragediju u rudniku Little Angel. Morate im priznati da su odigrali dobru igru, ree Donner. Prevara s Little Angelom bila je savreni paravan za ubojstvo Brewstera i cijele njegove ekipe. Uostalom, kako bi netko mogao biti optuen za ubojstvo devet ljudi na Arktiku kad je ope poznato da su svi poginuli est mjeseci prije, u rudarskoj nesrei u Coloradu. Seagram nastavi Prilino smo uvjereni daje Societe des Mines prokrijumarilo nae junake u New York u privatnom eljeznikom vagonu. Od tamo su vjerojatno krenuli dalje francuskim brodom pod lanim imenima. Jedno pitanje koje elim razjasniti, ree predsjednik. itajui vae izvjee, Donner je izjavio kako je rudarska oprema pronaena na Novaji Zemlji naruena od vlade SADa. Taj dio prie se ne uklapa. I opet je rije o paravanu Francuza, odgovori Seagram. I dosjei Jensen i Thor pokazuju kako je oprema za buenje plaena ekom unovenim u banci u Washingtonu. Pokazalo se da raun glasi na ime francuskog veleposlanika. Bila je to jednostavno jo jedna varka za prikrivanje prave operacije. Nisu nita prepustili sluaju, zar ne? Seagram klimne. Dobro su isplanirali, ali usprkos pronicljivosti, nisu imali pojma da ih navode na krivi put. A to je bilo nakon Pariza?, ustrajao je predsjednik. Koloradani su proveli dva tjedna u uredu Societea, naruujui zalihe i vrei posljednje pripreme za kopanje. Kad je napokon sve bilo spremno, ukrcali su se na francuski transportni brod u Le Havreu i krenuli na put kroz La Manche. Brodu je trebalo dvanaest dana da se probije kroz led Barentsovog mora prije no to se konano usidrio kod Novaje Zemlje. Nakon to su ljudi i oprema iskrcani, Brewster je pokrenuo tajni vojni plan i zapovjedio kapetanu broda za opskrbu da se ne vraa po rudau sve do prvog tjedna u lipnju, gotovo sedam mjeseci kasnije. Plan je bio da Koloraani i bizanij nestanu do trenutka kad se vrati brod Societea des Mines. Tono. Zavrili su dva mjeseca prije roka. Ekipi je trebalo samo pet mjeseci da izvade dragocjeni element iz utrobe toga ledenog pakla. Bio je to iscrpljujui posao, buenje, miniranje i kopanje kroz vrsti granit uz temperaturu od pedeset stupnjeva ispod nule. Nikada prije, tijekom dugih zimskih mjeseci na Kontinentalnoj rascjepini Stjenjaka, nisu osjetili nita nalik ledenim vjetrovima koji su urlajui stizali preko mora s velike ledene povrine na sjeveru vjetrovi su zastajali samo toliko da izrue stranu hladnou i dopune trajni ledeni pokriva planina Bednaja prije no to bi nastavili prema ruskoj obali, s druge strane obzora na jugu. Ljudi su bili strano iscrpljeni. Jake Hobart smrznuo se kad se izgubio u oluji, a i svi ostali strano su propatili od umora i promrzlina. Rijeima samog Brewstera Bilo je to ledeno istilite, koje nije vrijedno niti troenja dobre pljuvake. udo je to nisu svi pomrli, ree predsjednik. Proli su to zahvaljujui dobroj, staroj vrstini, ree Seagram. Na kraju su uspjeli. Izvukli su najrjei mineral na svijetu iz te pustoi, i to bez da ih je itko zamijetio. Bila je to klasina tajna operacija inenjerske vjetine. Dakle, otok su napustili s rudaom?

Da, gosp. predsjednie. Seagram klimne. Brewster i njegova ekipa zatrpali su odlagalite otpada i tranice za vagone i prikrili ulaz u rudnik. Izvukli su bizanij na plau, gdje su ga ukrcali na mali parobrod s tri jedra koji je Ministarstvo rata poslalo pod krinkom polarne ekspedicije. Brodom je zapovijedao porunik Pratt iz Mornarice Sjedinjenih Drava. Koliko su rudae izvadili? Prema procjenama Sida Koplina, oko pola tone visokokvalitetne rudae. A kad se obradi.. Procjene govore da bi moglo ispasti oko pet stotina unca. Vie nego dovoljno za Projekt Sicilijanac, ree predsjednik. Vie nego dovoljno, sloi se Donner. Jesu li se vratili u Sjedinjene Drave? Ne, gospodine. Francuzi su nekako otkrili igru i strpljivo su ekali da Amerikanci zavre opasan prljavi posao, prije no to su upali i zgrabili plijen. Nekoliko milja od june obale Norveke, prije no to je porunik Pratt uspio doi do brodske linije za New York, napao ih je tajanstveni parni ledolomac koji nije nosio zastavu drave. Nema identifikacije nema meunarodnog skandala, ree predsjednik. Francuzi su pokrili sve mogunosti. Seagram se nasmijei. Osim to su ovaj put, ako oprostite na izrazu, promaili brod. Kao i veina Europljana, podcijenili su dobru staru genijalnost Jenkija i nae Ministarstvo rata pokrilo je sve mogunosti. Prije no to su Francuzi uspjeli ispaliti trei hitac na ameriki brod, posada porunika Pratta spustila je stranice lane kabine i uzvratila paljbu skrivenim topom od pet ina. Dobro, dobro, ree predsjednik. Kao to bi rekao Teddy Roosevelt Poen za nas. Bitka je trajala gotovo do mraka, nastavio je Seagram. Zatim je Pratt pogodio parni kotao Francuza i brod je planuo. No, i ameriki brod bio je oteen. Voda je prodirala, i Pratt je imao jednog poginulog i etiri teko ranjena lana posade. Nakon savjetovanja, Brewster i Pratt odluili su krenuti do najblie prijateljske luke, ostaviti ranjenike na obali, i prenijeti rudau od tamo u Sjedinjene Drave. Do jutra, uspjeli su stii do Aberdeena u kotskoj. Zato jednostavno nisu prebacili rudau na ameriki ratni brod? To bi bilo sigurnije nego prijevoz putnikim linijama. Ne mogu biti siguran, odgovori Seagram. Brewster se oito bojao da bi Francuzi mogli zahtijevati rudau diplomatskim kanalima, i time prisiliti Amerikance da priznaju krau i predaju bizanij. Sve dok je bio u njegovim rukama, naa vlada mogla se praviti da ne zna nita o cijeloj prii. Predsjednik odmahne glavom. Brewster je bio prava ljudina. udno, ree Donner, bio je visok samo pet stopa i dva ina. No, ipak, sjajan ovjek, veliki patriot koji je proao kroz sav taj pakao ne marei za osobnu dobit. Jednostavno morate poeljeti da je uspio stii kui slobodan. Naalost, njegova odiseja nije bila gotova. Seagramove ruke poele su drhtati. Francuski konzulat u lukom gradu digao je uzbunu zbog Koloradana. Jedne noi prije no to su uspjeli ukrcati bizanij na kamion, francuski agenti napali su ih bez upozorenja iz sjene pristanita. Nije ispaljen niti jedan hitac. Sve je obavljeno noevima, batinama i akama. vrstim ljudima iz legendarnih gradova Cripple Creek, Leadville i Fairplav nasilje nije bilo strano. Dali su vie nego to su primili, i bacili est tijela u crne vode luke prije no to su se preostali napadai izgubili u noi. No, to je bio tek poetak. Od krianja do krianja, iz sela u selo, na gradskim ulicama i iza svakog stabla i ulaznih vrata, gusarski napadi nastavljeni su sve dok pokretna borba kroz Britaniju nije okrvavila krajolik desetcima mrtvih i ranjenih. Bitke su nalikovale ratu do istrebljenja ljudi iz Colorada suoili su se s golemom organizacijom koja je ubacivala petoricu novih ljudi na svaku dvojicu koju bi rudari eliminirali. Istrebljenje je poelo djelovati. John Caldwell, Alvin Coulter i Thomas Prie umrli su izvan Glasgowa. Charles Widney pao je kod Nevvcastlea, Walter Schmidt

kod Stafforda, a Warner ODeming kod Birminghama. Jedan po jedan, vrsti stari rudari su odlazili, a njihova krv oblijevala je ulice daleko od doma. Samo su Vernon Hali i Joshua Hays Brevvster uspjeli stii s rudaom do Southamptona. Predsjednik stisne zube i ake. Onda su Francuzi pobijedili. Ne, gosp. predsjednie. Francuzi nisu ni taknuli bizanij. Seagram pokupi Brewsterov dnevnik i okrene zadnju stranicu. Proitat u zadnji zapis. Datum je 10. travnja 1912. Ovo je sada samo posmrtni govor, jer i ja sam gotovo mrtav. Hvala Bogu, dragocjena rudaa za koju smo se tako naradili da bismo je izvadili iz utrobe one proklete planine lei sigurna u trezoru broda. Sada e samo Vernon moi ispriati priu, jer ja za sat vremena kreem na velikom brodu Bijele zvijezde za New York. Sa spoznajom daje rudaa na sigurnom, ostavljam ovaj dnevnik Jamesu Rodgersu, pomonom konzulu Sjedinjenih Drava u Southamptonu, koji e se pobrinuti da doe uprave ruke u sluaju da i mene ubiju. Kako udim za povratkom u Southby. Hladna tiina zavlada u prostoriji. Predsjednik se okrene od prozora i opet spusti na svoj stolac. Sjedio je tako par trenutaka, ne govorei nita. Tada upita Znai li to da je bizanij u Sjedinjenim Dravama? Je li mogue da je Brewster.. Bojim se da ne, gospodine, promrmlja Seagram, blijedog lica okupanog znojem. Objasnite zatrai predsjednik. Seagram duboko uzdahne. Zato, gosp. predsjednie, to je jedini brod Bijele zvijezde koji je napustio Southampton u Engleskoj 10. travnja 1912. bio R.M.S. Titanic. Predsjednik je izgledao kao daje ustrijeljen. Iznenada je shvatio istinu. Odgovara, ree on jednolinim tonom. To bi objasnilo zato je bizanij izgubljen svih ovih godina. Sudbina je okrutno podijelila karte Koloraanima, promrmlja Donner. Krvarili su i umirali da bi donijeli rudau na brod kojem je bilo sueno da potone usred oceana. Opet zavlada tiina, dublja od prethodne. Predsjednik je sjedio kamena lica. Sto emo sada, gospodo? Zavlada stanka od desetak sekunda, a tada Seagram nesigurno ustane i zagleda se u predsjednika. Zapljusne ga napor proteklih dana, i bol poraza. Vie nisu imali drugog izlaza nisu imali izbora nego ii do kraja. On proisti grlo. Izvadit emo Titanio, promrmlja on. Predsjednik i Donner podignu pogled. Da, Boga mu ree Seagram, a glas mu odjednom postane vrst i odluan. Izvadit emo Titanid NN Poglavlje XXIII Rujan 1987. Zastraujua ljepota istoga, apsolutnog crnila pritiskala je prozor kabine i zatamnjivala svaki dodir sa zemaljskom stvarnou. Kad svjetla uope nema, zakljuio je Albert Giordino, ljudskom umu potrebno je samo nekoliko trenutaka da upadne u zbrku i nered. Imao je utisak da pada s goleme visine zatvorenih oiju u noi bez mjeseine da pada kroz orijaku prazninu bez i najmanjeg osjeta. Napokon, kap znoja prelije mu se preko obrve i upadne u njegovo lijevo oko, bodui ga. On otrese osjeaj opinjenosti, obrie lice rukavom, i blago spusti ruku na kontrolnu plou ispred sebe, dodirujui razne poznate izboine, sve dok mu prsti ne napipaju svoj cilj. Tada gurne prekida uvis. Svjetla privrena na trup podvodnog vozila za velike dubine bijesnu i probodu vjenu no. Iako se uska zraka svjetlosti naglo pretvarala u crnoplavu boju, sitni organizmi koji su plutali pokraj izravnog osvjetljenja odraavali su svjetlo na nekoliko stopa iznad i ispod prozora kabine. Okreui lice tako da ne zamagli debeli pleksiglas, Giordino ispusti teki uzdah, a zatim se opusti u

mekom naslonu pilotskog stolca. Prola je gotovo puna minuta prije no to se nagnuo nad kontrolnu konzolu i poeo vraati tiho vozilo u ivot. Prouavao je redove brojanika sve dok treperave igle nisu bile kalibrirane onako kako je htio, i pogledao je svjetla sklopova, pazei da svi bijesnu svoju zelenu poruku sigurne operacije prije no to je opet ukljuio elektrine sustave Sappho I. On okrene sjedalo i nehajno se zagleda niz sredinji prolaz prema krmi. Za Nacionalnu agenciju za mora i podmorje moglo je to biti najnovije i najvee istraivako podvodno vozilo na svijetu, no Alu Giordinu, otkad ga je pogledao, opi dizajn izgledao je poput divovske cigare na klizaljci za led. Sappho I nije izgraen da bi se natjecao s vojnim podmornicama. Bio je funkcionalan. Njegova svrha bila je znanstveno prouavanje oceanskog dna, i svaki etvorni in iskoriten je da bi se smjestila posada od sedam osoba i dvije tone oceanografskih istraivakih instrumenata i opreme. Sappho nikada nee ispaliti projektil ili juriti morem brzinom od 70 vorova, no mogao je djelovati tamo gdje se nikad niti jedna podmornica nije usudila poi 24.000 stopa ispod oceanske povrine. No, Giordino nikada nije bio potpuno oputen. On provjeri mjera dubine, mirkajui kad je oitao gotovo 12.500 stopa. Pritisak mora pojaava se petnaest stopa po etvornom inu na svakih trideset stopa. On opet mirne kad mu mentalna gimnastika donese priblian odgovor od gotovo 6200 funta po etvornom inu taj je pritisak u tom trenutku pritiskao crvenu boju na debeloj koi Sappho I nainjenoj od titana. Moe li alica svjeih sedimenata? Giordino pogleda ozbiljno lice Omara Woodsona, fotografa misije. Woodson je nosio alicu kave iz koje se puilo. Glavni pritiska prekidaa i mjeraa trebao je dobiti svoj napitak prije tono pet minuta, ree Giordino. ao mi je. Neki idiot ugasio je svjetla. Woodson mu doda alicu. Sve je provjereno? Sve je u redu, odgovori Giordino. Iskljuio sam stranju sekciju baterija kako bi se odmorile. Sljedeih osamnaest sati crpit emo sredinju sekciju. Srea da nismo naletjeli na neki greben dok smo bili iskljueni. ali se. Giordino spuzne na sjedalu, mirne oima i neprofinjeno zijevne. Sonar nije zabiljeio nita vee od stijena veliine bejzbol lopte u posljednjih est sati. Dno je ovdje ravno poput trbuha moje djevojke. Misli, prsa, ree Woodson. Vidio sam njezinu sliku. Woodson se smijeio, to je za njega bilo neobino. Nitko nije savren, sloi se Giordino. Medutim, s obzirom na injenicu da je njezin otac bogati distributer pia, mogu zanemariti njezine slabije strane... On prekine kad se u pilotsku kabinu nagne Rudi Gunn, zapovjednik misije. On je bio nizak i mrav, a njegove iroke oi, uveane naoalama s okvirom od roga, zurile su intenzivno preko velikog rimskog nosa, zbog ega je nalikovao pothranjenoj sovi koja se sprema za napad. No, njegov izgled je varao. Rudi Gunn bio je ljubazan i srdaan. Svaki ovjek koji je ikada sluio pod njegovim zapovjednitvom izuzetno ga je cijenio. Opet vas dvojica?, nasmijei se Gunn tolerantno. Woodson je izgledao ozbiljno. Isti stari problem. Opet se napalio na svoju djevojku. Nakon 51 dana u ovom plutajuem ormaru, ak i baka bi mu oprostila zbog sjaja u oku. Gunn se nagne preko Giordina i zagleda kroz prozor kabine. Nekoliko sekunda njegove oi ispunjavalo je samo tamno plavetnilo, a tada je, postupno, ispod Sappho I mogao razaznati crvenkastu nijansu gornjeg sloja sedimenta. Na jedan kratki trenutak, sjajno crveni kamp, malo vei od ina, plutao je preko snopa svjetlosti prije nego to bi nestao u mraku. Prokleta teta to ne moemo izii i proetati uokolo, ree Gunn koraknuvi unatrag. Nemamo pojma to bismo mogli pronai tamo. Istu stvar koju bi pronali usred pustinje Mojave, progunda Giordino. Apsolutno nita. On posegne i kvrcne mjera. No, temperatura je pala. Sada oitavam 34,8 stupnjeva Fahrenheita.

Sjajno mjesto za posjet, ree Woodson, ali ne biste poeljeli provesti tamo svoje pozne godine. Ima li ega na sonaru?, upita Gunn. Giordino klimne prema velikom zelenom zaslonu usred kontrolne ploe. Teren pod njima bio je ravan. Nema nieg ispred nas, niti sa strane. Profil se nije mijenjao nekoliko sati. Gunn umorno skine naoale i protrlja oi. U redu, gospodo, naa misija je praktiki gotova. Nastavit emo jo deset sati, a zatim emo izroniti. Gotovo refleksno, on podigne pogled na plou iznad glave. Je li Majka jo uz nas? Giordino klimne. Majka je tu negdje. Morao je samo pogledati iglu na instrumentu prijenosnika da bi znao kako matini brod na povrini stalno prati Sappho Ina sonaru. Kontaktirajte ih, ree Gunn, i signalizirajte Majci da emo poeti s izronom u 9.00 sati. Imat e dovoljno vremena da nas ukrcaju i smjeste Sappho I u vuu prije zalaska sunca. Gotovo sam zaboravio kako izgleda zalazak sunca, promrmlja Woodson. Tata VVoodson odmah ide na plau kako bi uhvatio ten i pregledao sve one velianstvene lutkice u bikinijima. Nema vie ovih dubokomorskih zabavnih parkova. Hvala Bogu, kraj je na vidiku, ree Giordino. Jo tjedan dana u ovoj prerasloj kobasici i poet u razgovarati s biljkama u vazi. VVoodson ga pogleda. Nemamo biljaka u vazi. Shvatio si. Gunn se nasmijei. Svi zasluujemo dobar odmor. Odradili ste dobar posao. Podatci koje smo prikupili trebali bi zaposliti deke u laboratorijima na neko vrijeme. Giordino se okrene prema Gunnu, uputi mu dug pogled, pa polako progovori Ovo je bila jedna vraki udna misija, Rudi. Ne shvaam to eli rei, ree Gunn. Mislim, ovo je drama s loom podjelom uloga. Pogledaj svoju posadu. On pokae prema etvorici ljudi koji su radili u stranjem dijelu vozila bili su tu Ben Drummer, mravi Junjak s tekim naglaskom iz Alabame Rick Spencer, niski, plavokosi Kalifornijac koji je stalno zvidukao kroz zube Sam Merker, uglaen i gradski tip poput brokera s VVall Streeta i Henrv Munk, tih momak sanjivih oiju koji je oito elio da bude bilo gdje drugdje osim na Sappho I. Oni klaunovi iza, ti, VVoodson i ja svi smo mi inenjeri, praktini mehaniari. Nema niti jednog doktora znanosti. Ni prvi ljudi na Mjesecu nisu bili znanstvenici, usprotivi se Gunn. Praktini mehaniari usavravaju opremu. Vi ste, momci, isprobali Sappho I demonstrirali ste njegove sposobnosti. Sljedeu vonju prepustite oceanografima. to se tie nas, ova misija bit e zabiljeena u knjigama kao veliko znanstveno dostignue. Ja nisam, izjavi Giordino sveano, stvoren za junaka. Niti ja, mome, dodao je VVoodson. No mora priznati da je mnogo bolje od prodaje ivotnih osiguranja. On ne vidi dramatiku, ree Gunn. Pomisli samo na prie koje moe priati svojim djevojkama. Pomisli na zapanjene poglede njihovih lijepih lica kad im kae kako si nepogrjeivo pilotirao najveim podvodnim istraivanjem stoljea. Nepogrjeivo?, ree Giordino. Onda mi reci zato vozim ovo znanstveno udo u krugovima na pet stotina milja dalje od planiranog smjera? Gunn slegne ramenima. Zapovijedi. Giordino se zagleda u njega. Trebali bismo biti u Labradorskom moru. Umjesto toga, admiral Sandecker promijeni na kurs u posljednji as i natjera nas da jurimo niz ravnice bezdana kod Grand Banksa Newfoundlanda. Nema smisla. Gunn se nasmijei poput sfinge. Nekoliko trenutaka nitko nije progovarao, ali Gunnu nije bila potrebna ekstrasenzorna percepcija da shvati koja im pitanja prolaze glavom. Bio je siguran da i oni misle to i on. Kao i on, vratili su se tri mjeseca unatrag i dvije tisue milja dalje, u stoer Nacionalne agencije za mora i podmorje u Washingtonu, gdje je admiral James Sandecker, glavni direktor agencije, opisivao najnevjerojatniju podmorsku operaciju desetljea.

Prokletstvo, zagrmio je admiral Sandecker. Dao bih godinju plau kad bih vam se mogao pridruiti. Obina fraza, mislio je Giordino. U usporedbi sa Sandeckerom, Ebenezer Scrooge troio je novac poput pijanog mornara. Giordino se opustio u dubokoj konoj sofi i ukljuio u admiralov govor, dok je lijeno pravio kolutove od dima puckajui golemu cigaru koju je uzeo iz kutije sa Sandeckerovog golemog stola, dok je panja svih drugih bila prikovana na zidnu kartu Atlantskog oceana. Pa, tu je. Sandecker po drugi put glasno udari pokazivaem po karti. Struja Lorelei. Rada se kod zapadnog rta Afrike, slijedi Srednjoatlantski greben na sjever, zatim skree na istok izmeu Baffinovog otoka i Grenlanda, pa umire u Labradorskom moru. Giordino ree Nemam diplomu iz oceanografije, admirale, ali ini se da se Lorelei spaja s Golfskom strujom. Ba i ne. Golfska struja je povrinska voda. Lorelei je najhladnija, najtea voda u svjetskim oceanima, na prosjenoj dubini od 14.000 stopa. Onda struja Lorelei prolazi ispod Golfske struje, ree Spencer tiho. Progovorio je prvi put otkad je poeo sastanak. To se ini loginim. Sandecker zastane, dobronamjerno se nasmijei, pa nastavi Ocean se u osnovi sastoji od dva sloja povrinskog ili gornjeg sloja, kojeg zagrijava sunce, i temeljito mijeaju vjetrovi, i hladnog, vrlo gustog sloja koji se sastoji od srednje duboke, duboke vode i vode s dna. Ta se dva sloja nikada ne mijeaju. Zvui vrlo mrano i odbojno, ree Munk. Sama injenica da je neki lik s osjeajem za crni humor nazvao struju po rajnskoj nimfi koja je mamila mornare na stijene ini je posljednjim mjestom koje bih htio posjetiti. Turobni osmijeh polako se razvue po Sandeckerovom licu. Naviknite se na ime, gospodo, jer duboko u utrobi Lorelei provest emo pedeset dana. Vi ete provesti pedeset dana. to emo raditi?, upita Woodson prkosno. Ekspedicija u struju Lorelei upravo je ono kako se i zove. Vi ete se spustiti u nju u podvodnom vozilu za velike dubine na pet stotina milja sjeverozapadno od obale Dakara, i krenuti niz struju. Va glavni posao bit e motrenje i testiranje podvodnog vozila i njegove opreme. Ako ne bude kvarova zbog kojih bi se misija morala prekinuti, trebali biste izroniti sredinom rujna usred Labradorskog mora. Merker tiho proisti grlo. Niti jedno podvodno vozilo nije ostalo tako dugo na toj dubini. eli odustati, Sam? Pa... ne. Ovo je ekspedicija za dobrovoljce. Nitko te ne prisiljava da ide. Zato mi, admirale? Ben Drummer rastegne svoje visoko tijelo na podu na kojem se ugodno ispruio. Ja sam pomorski inenjer. Spencer je inenjer za opremu. A Merker je strunjak za sustave. Ne mogu vidjeti gdje se mi uklapamo Svi ste vi profesionalci u svojim podrujima. VVoodson je i fotograf. Sappho nosit e brojne sustave za fotografiranje. Munk je najbolji strunjak za komponente instrumenata u agenciji. I bit ete pod zapovjednitvom Rudija Gunna, koji je u nekom trenutku zapovijedao svim istraivakim brodovima u NAMPu. Ostao sam ja, ree Giordino. Sandecker pogleda cigaru u Giordinovim ustima, prepozna je kao jednu iz njegove osobne zalihe, i osine ga pogledom koji ovaj u potpunosti ignorira. Kao pomonik direktora projekata u agenciji, ti e biti zaduen za cijelu misiju. Moe biti i od koristi pilotirajui plovilom. Giordino se vragoljasto nasmijei i uzvrati pogled. Moja pilotska dozvola daje mi ovlasti za pilotiranje zrakoplovima, a ne i podmornicama. Admiral se neprimjetno ukoi. Morat e vjerovati mojoj prosudbi, zar ne?, ree Sandecker hladno. Osim toga, ono to je najvanije jest da ste vi najbolja ekipa koju u ovom trenutku imam na raspolaganju. Svi ste ve suraivali u ekspediciji

u Beaufortovo more. Vi ste ljudi s golemim iskustvom i dosjeima koji pokazuju sposobnost i domiljatost. Znate se sluiti svakim instrumentom, svakim do sada izumljenim komadom oceanografske opreme znanstvenici e analizirati podatke koje donesete i, kao to sam spomenuo, svi ste volonteri. Naravno, ree Giordino smrtno ozbiljna izraza. Sandecker se vrati za svoj stol. Okupit ete se i zapoeti s obukom procedure u naem postrojenju u Key Westu prekosutra. Kompanija za proizvodnju zrakoplova Pelholme ve je obavila detaljne testove zarona s podmornicom, pa se trebate pozabaviti samo upoznavanjem s opremom i instrukcijama vezanim uz eksperimente koje ete provoditi tijekom ekspedicije. Spencer zazvidi kroz zube. Kompanija za proizvodnju zrakoplova? Blagi Boe, to oni znaju o dizajniranju podvodnog vozila? Da bi ti bio miran, ree Sandecker strpljivo, rei u ti kako je Pelholme orijentirao svoju zrakoplovnu tehnologiju na more prije deset godina. Od tada, izgradili su etiri podvodna ekoloka laboratorija i dvije iznimno uspjene podmornice za Mornaricu. Bolje im je da ovu sagrade dobro, ree Merker. Bio bih vrlo ljutit da otkrijem kako proputa na 14.000 stopa. eli rei, usrao bi se od straha, promrmlja Giordino. Munk protrlja oi, zatim se zagleda u pod, kao da u tepihu vidi dno mora. Zatim progovori vrlo polako Je li ovo putovanje zaista nuno, admirale? Sandecker ozbiljno klimne. Jest. Oceanografima je potrebna slika strukture obrasca toka Lorelei kako bi bolje shvatili cirkulaciju na oceanskim dubinama. Vjerujte mi, ova misija jednako je vana kao i prvi ovjek u orbiti oko Zemlje. Pored testiranja najnaprednijega podvodnog vozila na svijetu, vizualno ete snimati i mapirati podruje koje ovjek nikada prije nije vidio. Zaboravite svoje sumnje. Sappho ima sva sigurnosna svojstva koja je znanost mogla osmisliti ugraena u svoj trup. Imate moje osobno jamstvo sigurnoga i udobnog putovanja. Lako je to njemu rei, pomislio je Giordino nehajno. On nee biti tamo. Poglavlje XXIV Henry Munk premjesti svoje miiavo tijelo u drugi poloaj na dugoj vinilnoj podlozi, potisne poriv za zijevanjem i nastavi promatrati kroz stranji prozor Sappho I. Ravni, beskrajni sediment bio je jednako zanimljiv kao i knjiga bez teksta, ali Munk je uivao u spoznaji da ovjek nikada prije nije vidio niti jedan breuljak, stijenu ili ponekog stanovnika dubina koji bi proao ispod debelog pleksiglasa. Bila je to mala, ali zadovoljavajua nagrada za duge, dosadne sate koje je proveo motrei niz instrumenata za detekciju poredanih s obje strane iznad ploe. On oklijevajui odvrati pogled od prozora i fokusira ga na instrumente. STSVD senzor radio je bez prestanka tijekom cijele misije, mjerei salinitet, temperaturu, brzinu zvuka i dubinski pritisak na magnetnu vrpcu ureaj za biljeenje reljefa dna akustiki je utvrivao dubinu najviih sedimenata i davao pokazatelje strukture koja se nalazila ispod povrine morskog dna gravimetar je izbacivao oitavanja gravitacije na svakih etvrt milje senzor za struju svojim je osjetljivim okom mjerio brzinu struje Lorelei i njezin smjer a bio je tu i magnetometar, senzor za mjerenje i biljeenje magnetnog polja morskog dna, kao i svih moguih devijacija uzrokovanih lokaliziranim slojevima metala. Munku je gotovo promaklo kretnja crte na grafikonu magnetometra bila je mala, djeli milimetra, i potpuno bi je propustio da upravo u tom trenutku nije gledao u taj instrument. On brzo pogleda kroz prozor prema morskom dnu. Zatim se okrene i vikne Giordinu, koji je sjedio na samo deset stopa udaljenosti za pilotskom konzolom. Zaustavljaj! Giordino se okrene i zagleda prema njemu. Sve to je mogao vidjeti bile su Munkove noge ostatak je bio zatrpan instrumentima.

to oitava? Upravo smo proli preko neega metalnog. Vrati se malo da pogledamo bolje. Kreem unatrag, ree Giordino glasno kako bi ga Munk mogao uti. On ukljui dva motora postavljena s obje strane plovila po sredini, i pokrene ih unatrag na pola brzine. Nekih deset sekunda Sappho visio je uhvaen u struji brzine dva vora, u nemogunosti da se pokrene. Zatim vrlo polako krene uz neumorni tok. Gunn i ostali okupili su se oko Munkovog tunela s instrumentima. Vidi li to?, upita Gunn. Nisam siguran, odgovori Munk. Neto viri iz sedimenta na oko dvadeset jarda unatrag. Pod svjetlima vidim samo nejasan obris. Svi su ekali. inilo se da je prola vjenost prije no to je Munk opet progovorio U redu, imam ga. Gunn se okrene Woodsonu. Aktiviraj dvije stereo kamere za dno i stroboskop. Ovo bismo trebali snimiti. Woodson klimne i krene prema svojoj opremi. Moe li opisati?, upita Spencer. Izgleda kao cijev koja viri iz mulja. Munkov bestjelesni glas dopirao je iz tunela s instrumentima, ali ak niti odjek njegovoga glasa nije mogao prikriti uzbuenje. Gunnov izraz lica postane skeptian. Cijev? Drummer se nagne preko Gunnovog ramena. Kakva cijev? uplja cijev koja se suava do otvora, ti glupi pobunjenice, odgovori Munk nestrpljivo. Sada nam prolazi ispod desne strane. Reci Giordinu da zadri plovilo na mjestu im se pojavi ispod prednjeg dijela. Gunn prie Giordinu. Moe li nas drati na mjestu? Pokuat u, ali ako nas struja pone okretati u stranu, neu moi zadrati kontrolu i izgubit emo vizualni kontakt s tom stvari. Gunn se premjesti u prednji dio i legne na gumeni pod. Pogleda kroz jedan od etiri prednja prozora s Merkerom i Spencerom. Svi su ugledali predmet gotovo istog trenutka. Bio je upravo onakav kakvim ga je Munk opisao jednostavna zvonolika cijev promjera oko pet ina, iji je vrh virio iz naslaga mulja na dnu. Zaudo, bila je u dobrom stanju. Vanjska povrina metala bila je umrljana, ali inilo se da je vrsta, bez znakova ljutenja ili debelih slojeva hre. Drim ga na mjestu, ree Giordino, ali ne mogu zajamiti da e to biti dugo. Ne skreui pogled s prozora, Gunn pokretom pozove Woodsona, koji se nagnuo nad parom fotoaparata, zumirajui im lee prema predmetu na morskom dnu. Omar? Fokusirao sam i snimam. Merker se okrene i pogleda Gunna. Izvadimo je. Gunn je utio, dok mu je nos gotovo dodirivao prozor. inio se izgubljenim u koncentraciji. Merkerove oi upitno se suze. to kae? Kaem, izvadimo je. Rijei su napokon doprle do Gunna. Da, da, svakako, promrmlja on neodreeno. Merker otkvai metalnu kutiju koja je bila privrena za prednji dio trupa kablom dugim pet stopa i smjesti se kod sredinjeg prozora. Kutija je sadravala niz prekidaa koji su okruivali mali kruni predmet. Bila je to kontrolna jedinica manipulatora, mehanike ruke od etiri stotine funta koja je groteskno visjela s prednjega donjeg dijela Sappho I. Merker pritisne prekida koji je aktivirao ruku. Zatim spretno pokrene prste po kontrolama dok je mehanizam zujao, i ruka se protegne do pune duine od sedam stopa. Sada je bila na samo osam ina od cijevi u sedimentu. Priblii se jo stopu, ree Merker. Pripremi se, odgovori Giordino. Ako krenem naprijed, moda u izgubiti poloaj. inilo se da cijev prolazi s bolnom sporou pod rukom manipulatora od nehrdajueg elika. Merker oprezno spusti hvataljke nad cijev, a zatim pritisne drugi prekida, i one se stisnu, no prekasno struja je zgrabila podvodno vozilo i poela ga okretati u stranu. Hvataljka je promaila za in. Okree se ulijevo, vikne Giordino, ne mogu je zadrati.

Merkerovi prsti brzo zaigraju po kontrolama. On pokua po drugi put, u pokretu. Ako opet promai, bit e gotovo nemogue pronai cijev u uvjetima ograniene vidljivosti. Znoj mu izbije na elo, i ruke mu se zgre. On nagne ruku i okrene hvataljku za est stupnjeva udesno, kompenzirajui zamah Sappho na drugu stranu. Opet pritisne prekida i hvataljka se spusti i zatvori u istom pokretu. Uhvatila je vrh cijevi. Merker je uspio. Sada pokrene ruku uvis, postupno vadei cijev iz njezinog poivalita u sedimentu. Znoj mu je curio u oi, ali drao ih je otvorene. Nije smio oklijevati jedna pogreka i predmet e zauvijek biti izgubljen na morskom dnu. Zatim mulj popusti svoj hvat i cijev se oslobodi i krene uvis prema prozorima. Moj Boe proapta Woodson. To nije cijev. Izgleda kao rog, ree Merker. Gunn odmahne glavom. To je kornet. Kako moe biti siguran? Giordino napusti pilotskukonzolu i pogleda preko Gunnovog ramena kroz prozor. Svirao sam ga u srednjoj koli. Sada su ga i drugi prepoznali. Mogli su jasno razaznati iroki otvor, a iza njega, zakrivljene cijevi koje su vodile do ventila i usnika. Sudei prema izgledu, ree Merker, rekao bih daje od mjedi. Zato ga je Munkov magnetometar jedva zabiljeio, doda Giordino. Usnik i ventili jedini su dio koji sadri eljezo. Pitam se koliko je dugo ve tu dolje?, upita Drummer retoriki. Mene bi vie zanimalo odakle je dospio ovamo, ree Merker. Oito je baen s broda u prolazu, ree Giordino nehajno. Vjerojatno ga je bacio neki klinac koji mrzi satove glazbenog. Moda je i njegov vlasnik negdje tamo dolje, progovori Merker bez podizanja pogleda. Spencer zadrhti. To je jeziva pomisao. Unutranjost Sappho I utihne. Poglavlje XXV Stari Fordov tromotorac, slavan u povijesti zrakoplovstva kao Limena guska, izgledao je previe nespretno da bi mogao letjeti, no ipak se nagnuo elegantno i velianstveno poput albatrosa spremajui se za posljednje sputanje na Nacionalnu zranu luku Washington. Pitt povue tri ruice i stara ptica sleti blago poput jesenskog lista koji ljubi visoku travu. Zatim odrula do jednog od NAMPovih hangara na sjevernom kraju zrane luke, gdje zemaljska posada zaglavi kotae i izvedu rutinsku gestu rezanja grla. Ugasi prekidae, gledajui kako srebreni krakovi elise postupno usporavaju i zaustavljaju se, sjajei na kasnom poslijepodnevnom suncu. Zatim skine slualice, odloi ih na kontrolnu plou, i otvori boni prozor. Pitt se polako zbunjeno namrgodi, i bore ostanu na njegovoj potamnjeloj, gruboj koi. Na asfaltu ispod njega stajao je ovjek i frenetino mahao rukama. Mogu li se popeti?, vikne Gene Seagram. Ja u sii, odvrati mu Pitt. Ne, molim vas, ostanite gdje jeste. Pitt slegne ramenima i nasloni se u sjedalu. Seagramu je trebalo samo nekoliko sekunda da se popne na tromotorca i otvori vrata kabine. Na sebi je imao pomodno odijelo i vestu, ali njegov otmjeni izgled bio je ublaen morem nabora na materijalu, iz ega je bilo oito da nije ni vidio kreveta najmanje 24 sata. Gdje ste pronali tako velianstveni stari stroj?, upita Seagram. Naiao sam na njega na Keflaviku, na Islandu, odgovori Pitt. Uspio sam ga kupiti po dobroj cijeni i prenijeti u SAD. Prelijep je. Pitt pokae Seagramu da sjedne na prazno kopilotovo sjedalo. Sigurni ste da elite razgovarati ovdje? Za nekoliko minuta sunce e zagrijati ovu kabinu tako da e biti kao u paklu. Ono to vam elim rei nee trajati dugo.

Seagram se smjesti i ispusti dug izdah. Pitt ga proui. Izgledao je poput ovjeka koji je uhvaen, koji ini neto protiv svoje volje... ponosan ovjek koji se doveo u nezavidan poloaj. Seagram nije gledao u Pitta dok je govorio, ve je nervozno gledao kroz vjetrobran. Pretpostavljam da se pitate to radim ovdje, ree on. Palo mi je na pamet. Trebam vau pomo. To je bilo to. Niti spomena o grubim rijeima iz prolosti. Nije bilo nikakvog uvoda samo izravan zahtjev. Pitt mirne. Iz nekog udnog razloga imam osjeaj da vam je moje drutvo poeljno poput doze sifilisa. Vai osjeaji, moji osjeaji nisu vani. Ono to je vano jest da drava oajniki treba vae talente. Talenti... oajnika potreba... Pitt nije krio iznenaenje Zafrkavate me, Seagrame. Vjerujte mi, htio bih daje tako, ali admiral Sandecker uvjerava me kako ste vi jedini ovjek koji moe izvesti jedan osjetljiv posao. Kakav posao? Vadenje Titanica. Naravno! Nita poput operacije vaenja za razbijanje monotonije... Pitt zastane u pola reenice njegove duboke zelene oi raire se i krv mu udari u lice. Koji brod ste spomenuli? Ovaj put njegov je glas bio promukli apat. Seagram ga pogleda s izrazom zabave u pogledu. Titanic. uli ste valjda za njega? Prolo je moda i deset sekunda u potpunoj tiini dok je Pitt sjedio u oku. Tada ree Znate li to traite? Apsolutno. To je neizvedivo! Pittov izraz odavao je nevjericu, a glas mu je jo uvijek bio promukli apat. ak i da je tehniki mogue, a nije, za to bi trebale stotine milijuna dolara... a tada slijede beskrajne zakonske parnice s vlasnicima i osiguravajuim kompanijama oko prava. Na tehnikim problemima u ovom trenutku radi vie od dvije stotine inenjera i znanstvenika, objasni Seagram. Financiranje e biti rijeeno putem tajnih dravnih sredstava. A to se tie zakonskih prava, zaboravite na to. Prema meunarodnom zakonu, kad je brod izgubljen bez nade da ga se izvadi, postaje lovina za svakoga tko eli potroiti novac i trud na operaciju vaenja. On se okrene i opet pogleda kroz vjetrobran. Ne znate, Pitte, koliko je vaan ovaj pothvat. Titanic predstavlja mnogo vie od blaga ili povijesne vrijednosti. U njegovom teretnom prostoru nalazi se neto to je od vitalne vanosti za nau dravu. Oprostit ete mi ako vam kaem da to zvui pomalo nategnuto. Moda, ali injenice su ipak tone usprkos tome kako zvui. Pitt odmahne glavom. To su iste matarije. Titanicleii ispod gotovo dvije i pol milje vode. Pritisak na toj dubini je nekoliko tisua funta po etvornom inu, gosp. Seagrame ne etvornoj stopi ili etvornom jardu, nego etvornom inu. Potekoe i prepreke su goleme. Nitko nikada nije ozbiljno pokuao izvaditi Andreu Doriju ili Lusitaniju... a oni lee na samo tri stotine stopa ispod povrine. Ako moemo odvesti ovjeka na Mjesec, moemo i izvaditi Titanic na svjetlost sunca, usprotivi se Seagram. Nema usporedbe. Trebalo je deset godina da se kapsula od etiri tone poalje na Mjesec. Podizanje 45.000 tona elika neto je sasvim drugo. Moda e potrajati mjesecima dok ga ne pronaemo. Potraga je ve poela. Nisam uo nita... 0 potrazi?, dovri Seagram. Nije ni udo. Sve dok operacija ne bude potpuno sigurna, ostat e tajna. ak niti va pomoni direktor za specijalne projekte, Albert Giordano... Giordino. Da, Giordino, hvala vam. On u ovom trenutku pilotira istraivakom sondom uz dno Atlantika, i nema pojma o svojoj pravoj misiji.

Ali, ekspedicija u struju Lorelei... originalna misija Sappho I jest praenje duboke oceanske struje. Prikladna koincidencija. Admiral Sandecker zapovjedio je podvodnom vozilu da ude u podruje posljednjega poznatog poloaja Titanica nekoliko sati prije no to je trebalo izroniti. Pitt se okrene i zagleda u mlazni putniki zrakoplov koji se podizao s glavnog uzletita. Zato ja? ime sam ja zasluio poziv u najpraznoglaviji plan stoljea? Vi neete biti samo gost, dragi moj Pitte. Vi ete zapovijedati cjelokupnom operacijom vaenja. Pitt je tmurno promatrao Seagrama. Pitanje i dalje stoji. Zato ja? Va izbor nije me razveselio, uvjeravam vas, ree Seagram. Meutim, budui da je Nacionalna agencija za mora i podmorje najvei dravni autoritet za oceanografsku znanost, i budui da su vodei strunjaci za vaenje lanovi njezinog rukovodstva, i budui da ste vi direktor za specijalne projekte u agenciji, vi ste izabrani. Stvari se razjanjavaju. Problem je u tome to sam u krivoj profesiji u krivo vrijeme. Shvatite to kako elite, ree Seagram umorno. Moram priznati, vai su dosadanji uspjesi u izvravanju nevjerojatno tekih zadataka vrlo impresivni. On izvadi rupi i potapa elo. Jo jedan imbenik koji je prevagnuo u vau korist, ako mogu dodati, injenica je da vas smatraju strunjakom za Titanica. Skupljanje i prouavanje predmeta vezanih uz Titanic mi je hobi, nita vie. To me ba i ne kvalificira za nadgledanje vaenja. Ipak, gosp. Pitte, admiral Sandecker kae mi kako ste vi, da se posluim njegovim rijeima, genij za upravljanje ljudima i koordinaciju logistike. On pogleda Pitta, dok mu je iz oiju zraila nesigurnost. Prihvaate li posao? Ne mislite da mogu uspjeti, zar ne, Seagrame? Iskreno, ne. Ali kad netko visi nad provalijom i dri se za nit, ba i nije u poziciji da odluuje tko e ga spasiti. Lagani osmijeh pojavi se na Pittovim usnama. Vaa vjera u mene je dirljiva. Pa? Pitt je nekoliko trenutaka sjedio izgubljen u mislima. Napokon, gotovo neprimjetno klimne i pogleda Seagrama ravno u oi. U redu, prijatelju, va sam ovjek. Ali ne slaite raanj sve dok taj hrdavi stari div ne bude privezan u newyorkom doku. U Las Vegasu nema kladionice koja bi potroila i jednu sekundu raunajui izglede za ovu ludu eskapadu. Kad pronaemo Titanic, ako ga pronaemo, trup e mu moda biti previe uniten da bi ga se moglo podii. No, nita nije apsolutno nemogue, i iako ne mogu niti nagaati to bi to moglo biti tako vano vladi, a to bi opravdalo sav taj trud, pokuat u, Seagrame. Osim toga, ne mogu nita obeati. Pitt se iroko osmjehne i ustane s pilotskog sjedala. Kraj govora. A sada izidimo iz ove usijane kutije i pronaimo ugodan, prohladan koktel bar gdje me moete astiti piem. To je najmanje to moete uiniti nakon to ste obavili prevaru godine. Seagram je samo sjedio, previe iscrpljen da bi uinio bilo to drugo osim slegnuo ramenima u bespomonom slaganju. Poglavlje XXVI U poetku je John Vogel tretirao kornet samo kao jo jedan restauratorski posao. Njegov dizajn nije ukazivao ni na kakvu osobitost. U njegovoj konstrukciji nije bilo niega to bi uzbudilo kolekcionara. U ovom trenutku nije mogao uzbuditi nikoga. Ventili su bili hrdavi i zatvoreni mjed je izgubila boju zbog neke udne vrste nakupljene prljavtine a iz blata iz unutranjosti cijevi dopirao je ruan, riblji zadah.

Vogel je zakljuio kako ga kornet nije dostojan htio gaje predati nekom od svojih pomonika na restauraciju. Vogel je volio vraati u izvoran izgled egzotine instrumente stare kineske i rimske trublje, s dugim, ravnim cijevima i zvukom koji je parao ui istroene stare trube ranih velikana jazza instrumente od povijesnog znaaja njih je Vogel popravljao sa strpljivou urara, radei vrhunskom vjetinom, sve dok instrument ne bi zasjao kao nov i proizvodio jasne tonove. On zamota kornet u staru jastunicu i osloni ga uza zid svojeg ureda. Interkom na njegovom stolu oglasi se. Da, Mary, to je? Admiral James Sandecker iz Nacionalne agencije za mora i podmorje je na telefonu. Glas njegove tajnice zvuao je kroz interkom poput noktiju na ploi. Kae da je hitno. U redu, spojite ga. Vogel podigne telefon. Ovdje John Vogel. Gosp. Vogel, ovdje James Sandecker. injenica da ga je Sandecker sam nazvao i da se nije hvalisao titulom impresionirala je Vogela. Da, admirale, to mogu uiniti za vas? Jeste li ga ve primili? Jesam li primio to? Stari instrument A, kornet, ree Vogel. Ovoga jutra pronaao sam ga na svojem stolu bez obrazloenja. Pretpostavio sam da je to donacija za muzej. Ispriavam se, gosp. Vogel. Trebao sam vas prije nazvati, ali bio sam zauzet. Izravna isprika, pomisli Vogel. Kako vam mogu pomoi, admirale? Bio bih vam zahvalan kad biste prouili taj predmet i rekli mi to znate o njemu. Datum izrade i tako dalje. Polaskan sam, gospodine. Zato ja? Kao glavni kustos Glazbene dvorane Washingtonskog muzeja, inili ste mi se kao logian izbor. Takoer, zajedniki prijatelj rekao mi je kako je svijet izgubio drugog Harrvja Jamesa kad ste odluili krenuti u znanost. Moj Boe, pomisli Vogel, predsjednik. Jo jedan bod za Sandeckera. Poznaje prave ljude. 0 tome bi se dalo raspravljati, ree Vogel. Kad vam treba izvjee? im ga moete predati. Vogel se nasmijei sam sebi. Ljubazan zahtjev zasluio je dodatni trud. Proces uklanjanja korozije traje malo dulje. Uz malo sree, trebao bih imati neto za vas do sutra ujutro. Hvala vam, gosp. Vogel, ree Sandecker kratko. Zahvalan sam vam. Imate li neku informaciju o tome kako ste ga ili gdje pronali, a koja bi mi mogla pomoi? To vam radije ne bih rekao. Moji ljudi voljeli bi uti vae miljenje bez da vam daju prethodne informacije. elite usporediti svoja otkria s mojima, je li tako? Sandeckerov glas jasno se uo u slualici. elim da potvrdite nae nade i oekivanja, gosp. Vogel, nita vie. Dat u sve od sebe, admirale. Dovidenja. Sretno. Vogel je sjedio nekoliko trenutaka zurei u jastunicu u kutu, dok mu je ruka poivala na telefonu. Zatim pritisne interkom. Mary, zadri sve pozive za danas, i narui srednju pizzu s kanadskom slaninom i bocu burgundca Gallo. Opet se zakljuavate u tu pranjavu staru radionicu?, zagrebe Maryn glas u odgovor. Da, uzdahne Vogel. Bit e ovo dug dan. Vogel je najprije snimio nekoliko fotografija korneta iz razliitih kutova. Zatim je zabiljeio dimenzije, ope stanje vidljivih dijelova, i stupanj strane materije koja je prekrivala povrine, biljeei svaku opservaciju u velikom notesu. Promatrao je kornet s poveanim profesionalnim interesom mjed je bila

solidne komercijalne izradbe, a male udubine u ventilima i proirenju govorile su mu da je proizveden prije 1930. Otkrio je kako je ono to je smatrao korozijom ustvari tvrdi komad blata koji je otpao pod laganim pritiskom gumene lice. Nakon toga, natopio je instrument u razblaeni omekiva Calgon, blago mijeajui tekuinu i svako malo je mijenjajui kako bi isprao prljavtinu. Do ponoi je potpuno rastavio kornet. Zatim je zapoeo s napornim poslom natapanja metalnih povrina blagom otopinom kromne kiseline kako bi doao do sjaja mjedi. Polako, nakon nekoliko ispiranja, na instrumentu se poeo pojavljivati sloeni obrazac i nekoliko ukrasnih slova. Boga mu izleti Vogelu. Prezentacijski model. On uhvati povealo i proui rukopis. Kad je odloio povealo i posegnuo za telefonom, ruke su mu drhtale. Poglavlje XXVII Tono u osam sati, Johna Vogela uveli su u Sandeckerov ured na vrhu deseterokatnice sa solarnim staklima koja je bila sjedite nacionalnog stoera NAMPa. Oi su mu bile krvave i nije pokuao ni sakriti zijevanje. Sandecker se digne od stola i rukuje s Vogelom. Niski admiral morao se nagnuti unatrag i pogledati uvis kako bi uhvatio pogled svojega gosta. Vogel je bio visok est stopa i pet ina. Bio je to ovjek ljubaznog lica s pramenovima nepoeljane sijede kose koji su obrubljivali elavu glavu. Gledao ga je oima Djeda Mraza i toplo se nasmijeio. Kaput mu je bio uredno izglaan, ali hlae su mu bile zguvane i umrljane tisuama mrlja ispod koljena. Smrdio je poput alkoholiara. Pa, pozdravi ga Sandecker, drago mi je to vas napokon mogu upoznati. Drago je meni, admirale. Vogel odloi crnu kutiju za trubu na tepih. ao mi je to izgledam ovako zaputeno. Htio sam primijetiti, odgovori Sandecker, kako mi se ini da ste imali teku no. Kad netko voli svoj posao, vrijeme i neugodnosti nisu vani. Istina. Sandecker se okrene i klimne malom gnomolikom ovjeku koji je stajao u jednom kutu ureda. Gosp. John Vogel, predstavljam vam zapovjednika Rudija Gunna. Naravno, zapovjednik Gunn, ree Vogel smijeei se. Ja sam bio jedan od onih milijuna koji su svakodnevno u novinama pratili vau ekspediciju u struji Lorelei. estitam vam, zapovjednice. To je veliko dostignue. Hvala vam, ree Gunn. Sandecker pokae prema ovjeku koji je sjedio na kauu. A ovo je moj direktor specijalnih projekata, Dirk Pitt. Vogel klimne, a grubo ovjekovo lice rairi se u osmijeh. Gosp. Pitte. Pitt ustane i klimne. Gosp. Vogel. Vogel sjedne i izvue istroenu staru lulu. Smeta li vam ako zapalim? Uope ne. Sandecker uzme jednu od svojih Churchill cigara iz kutije i podigne je u vis. Pridruit u vam se. Vogel puckajui oivi plamen u luli, sjedne i ree Recite mi, admirale, je li kornet otkriven na dnu Sjevernog Atlantika? Da, juno od obale Newfoundlanda. On se zamiljeno zagleda u Vogela. Kako ste to zakljuili? Elementarna dedukcija. to nam moete rei o njemu? Zapravo, mnogo. Za poetak, rije je o visokokvalitetnom instrumentu proizvedenom za profesionalnog glazbenika. Dakle, nije vjerojatno da je bio u posjedu amaterskog glazbenika?, ree Gunn, sjetivi se Giordinovih rijei na Sappho I. Ne, ree Vogel kratko. Vjerojatno nije.

Moete li utvrditi vrijeme i mjesto proizvodnje?, upita Pitt. Proizveden je vjerojatno u listopadu ili studenome 1911. A proizvela ga je vrlo cijenjena i dobra stara britanska tvrtka pod nazivom Boosev Hawkes. U Sandeckerovim oima vidjelo se potovanje. Napravili ste sjajan posao, gosp. Vogel. Iskreno, sumnjao sam da emo ikad otkriti zemlju porijekla, a kamoli proizvoaa. To nije plod moje briljantne istrage, uvjeravam vas, ree Vogel. Vidite, kornet je bio prezentacijski model. Prezentacijski model? Da. Bilo koji metalni proizvod u koji je uloena visoka razina vjetine, i koji je vrijedna imovina, esto je izgraviran u znak sjeanja na neki neobian dogaaj ili iznimnu slubu. Ta je praksa uobiajena medu proizvoaima oruja, prokomentira Pitt. I meu proizvoaima kvalitetnih glazbenih instrumenata. U ovom sluaju, kompanija ga je poklonila svojem zaposleniku u znak zahvalnosti za njegovu slubu. Datum uruivanja, proizvoa, zaposlenik i njegova kompanija izgravirani su na kornetu. Moete nam rei ime vlasnika?, upita Gunn. Gravura je itljiva? 0, naravno. Vogel se sagne i otvori svoju torbu. Evo, moete proitati i sami. On odloi kornet na Sandeckerov stol. Tri ovjeka zurila su u njega dugi trenutak sjajni instrument ija je zlatna povrina odraavala jutarnje sunce koje je prodiralo kroz prozor. Kornet je izgledao kao nov. Svaki pedalj bio je uglaan do visokog sjaja, a detaljna gravura morskih valova koja se protezala du instrumenta bila je jasna kao onoga dana kad je nainjena. Sandecker pogleda Vogela preko korneta, sumnjiavo podignuvi obrve. Gosp. Vogel, mislim da ne shvaate ozbiljnost situacije. Ne volim ale. Priznajem, obrecne se Vogel, da ne shvaam ozbiljnost situacije. Ono to vidim je izrazito uzbudljivo. A vjerujte mi, admirale, ovo nije ala. Proveo sam posljednja 24 sata restaurirajui vae otkrie. On baci podeblju hrpu papira na stol. Ovdje je moje izvjee, s fotografijama i detaljnim zapaanjima tijekom procesa restauracije. Tu su i omotnice koje sadre razne tipove ostataka i blata koje sam uklonio, kao i dijelovi koje sam zamijenio. Nita nisam previdio. Ispriavam se, ree Sandecker. Ali ini mi se nevjerojatnim da bi instrument koji smo vam poslali juer, i ovaj instrument na stolu, mogli biti isti. Sandecker zastane i razmijeni pogled s Pittom. Vidite, mi... mislili ste da je kornet poivao na morskom dnu dugo vremena, zavri Vogel reenicu. Potpuno sam svjestan na to ciljate, admirale. I priznajem da ne mogu objasniti odlino stanje instrumenta. Radio sam na mnogim instrumentima koji su bili uronjeni u slanu vodu samo tri do pet godina, i koji su bili u mnogo loijem stanju od ovoga. Ja nisam oceanograf, pa ne mogu otkriti rjeenje zagonetke. Meutim, mogu vam rei tono u dan koliko je dugo ovaj kornet bio u moru i kako je tamo dospio. Vogel posegne i dohvati kornet. Zatim stavi naoale bez rubova i pone itati naglas Poklonjeno Grahamu Farlevu u znak iskrene zahvalnosti za iznimne uspjehe u zabavljanju naih putnika, zahvalno rukovodstvo brodovlasnike kompanije Bijela zvijezda. Vogel skine naoale i dobroudno se nasmijei Sandeckeru. Kad sam otkrio rijei brodovlasnika kompanija Bijela zvijezda, rano ujutro digao sam iz kreveta prijatelja kako bi mi pretraio pomorske arhive. Nazvao je pola sata prije no to sam poao vama. Vogel zastane kako bi izvadio rupi iz depa i ispuhao nos. ini se da je Graham Farlev bio popularan momak u Bijeloj zvijezdi. Bio je solo kornetist tijekom tri godine na jednom od njihovih brodova... mislim da se zvao Oceanic. Kad je najnoviji luksuzni putniki brod kompanije kretao na djeviansko putovanje, rukovodstvo je izabralo iznimne glazbenike sa svojih drugih putnikih

brodova i oformilo orkestar koji se tada smatrao najboljim na svijetu. Graham je, naravno, bio jedan od najboljih izabranih glazbenika. Da, gospodo, ovaj kornet je poivao pod Atlantskim oceanom vrlo dugo... jer je Graham Farlev svirao na njemu ujutro 15. travnja 1912. kad su se valovi sklopili nad njim i Titanicom. Reakcije na Vogelovo iznenadno otkrie bile su raznolike. Sandeckerovo lice poprimilo je napola turoban, napola zamiljen izraz Gunnovo se ukoilo Pittovo lice odavalo je povrni interes. Tiina u prostoriji produbila se dok je Vogel vraao naoale u dep na prsima. Sandecker polako ponovi rije, poput ovjeka koji uiva u imenu prelijepe ene. On se prodorno zagleda u Vogela, dok mu se u oima zrcalila sumnja pomijeana sa uenjem. Nevjerojatno. Ali ipak istinito, ree Vogel mirno. Vjerujem da je kornet otkrio Sappho I, zapovjednice Gunn? Da, pri kraju putovanja. ini se da je vae podmorsko putovanje sluajno nailo na bonus otkrie. teta to niste naletjeli na sam brod. Da, teta, ree Gunn izbjegavajui Vogelov pogled. Ali jo ne razumijem stanje instrumenta, ree Sandecker. Nisam oekivao da e predmet potopljen 75 godina u moru biti tek malo pohaban. Nedostatak korozije namee zanimljivo pitanje, odgovori Vogel. Mjed bi ionako dobro podnijela vodu, no i dijelovi koji sadre eljezo nevjerojatno su dobro ouvani. Kao to vidite, originalni usnik gotovo je savren. Gunn je zurio u kornet kao da je Sveti Gral. Moe li jo svirati? Da, odgovori Vogel. I to vrlo lijepo, rekao bih. Niste ga isprobali? Ne... nisam. Vogel s potovanjem povue prste po ventilima korneta. Sve do sada, uvijek sam testirao svaki mjedeni instrument koji smo moji pomonici i ja restaurirali. Ali sada ne mogu. Ne razumijem, ree Sandecker. Ovaj instrument podsjetnik je na mali, hrabri in tijekom najvee pomorske nesree u povijesti ovjeanstva, odgovori Vogel. Ne treba mnogo mate da zamislimo Grahama Farleva i njegove kolege glazbenike kako umiruju uplaene putnike broda glazbom, rtvujui svaku pomisao na vlastitu sigurnost, dok je Titanic tonuo u hladno more. Posljednja melodija na kornetu dola je s usana vrlo hrabrog ovjeka. ini mi se da bi graniilo sa svetogrem kad bi bilo tko opet zasvirao na njemu. Sandecker se zagleda u Vogela, prouavajui svaku crtu na starevom licu, kao da ga vidi prvi put. Jesen, mrmljao je Vogel, kao za sebe. Jesen, stara himna. Bila je to posljednja melodija koju je Graham Farlev svirao na svojem kornetu. A ne Bliim se Tebi moj Boe?, upita Gunn polako. Mit, odgovori Pitt. Jesen je posljednja melodija koju je svirao bend s Titanica prije samog kraja. ini se da ste vi prouavali Titanio, ree Vogel. Brod i njegova tragina sudbina su poput zarazne bolesti, odgovori Pitt. Kad se zainteresirate, teko je izlijeiti groznicu. Sam brod ne zanima me previe. No, kao povjesniar glazbenika i njihovih instrumenata, saga o bendu s Titanica uvijek mi je kopkala matu. Vogel odloi kornet u kutiju, zatvori poklopac i preda je Sandeckeru preko stola. Ako nemate vie pitanja, admirale, htio bih pojesti obilan doruak i baciti se u krevet. Ovo je bila teka no. Sandecker ustane. Zaduili ste nas, gosp. Vogel. Nadao sam se da ete to rei. Oi Djeda Mraza lukavo zasjaje. Postoji nain na koji mi se moete oduiti. A to je? Donirajte kornet Washingtonskom muzeju. On bi bio glavni izloak nae Glazbene dvorane.

im nai ljudi u laboratoriju proue instrument i vae izvjee, poslat u vam ga. Zahvaljujem vam u ime direktora muzeja. Medutim, ne kao donirani dar. Vogel se nesigurno zagleda u admirala. Ne razumijem. Sandecker se nasmijei. Nazovimo to trajnom posudbom. To e prevenirati probleme ako ga budemo prisiljeni privremeno zatraiti od vas. Slaem se. Jo neto, ree Sandecker. Tisak nita ne zna o otkriu. Cijenio bih kad ni vi ne biste nita otkrivali neko vrijeme. Ne razumijem vae motive, ali naravno da u posluati. Visoki kustos pozdravi ih i ode. Prokletstvo izlane Gunn im su se vrata zatvorila. Zacijelo smo proli tik uz trup Titanica. Sigurno ste bili u blizini, sloi se Pitt. Sonar Sapphoa ispitao je promjer od dvije stotine jarda. Titanic je sigurno leao na rubu vaeg dometa. Da smo barem imali vie vremena. Da smo barem znali to traimo, dovraga. Zaboravlja, ree Sandecker, kako su vai primarni ciljevi bili testiranje Sappho I i eksperimentiranje u struji Lorelei, i tu ste napravili vraki dobar posao. Oceanografi e dvije godine prouavati podatke o dubinskim strujama koje ste donijeli. Jedino alim to vam nismo mogli rei to smjeramo, ali Gene Seagram i njegovi ljudi iz osiguranja inzistirali su da utimo o bilo emu vezanom uz Titanic sve dok operacija vaenja ne uznapreduje. To neemo moi dugo tajiti, ree Pitt. Svi svjetski mediji ubrzo e namirisati priu o najveem povijesnom otkriu od otvaranja Tutankhamonove grobnice. Sandecker ustane od stola i prie prozoru. Kad je progovorio, rijei su zazvuale vrlo tiho, kao da ih vjetar donosi s velike udaljenosti. Kornet Grahama Farleya. Gospodine? Kornet Grahama Farleya, ponovi Sandecker zamiljeno. Ako je taj stari instrument pokazatelj, Titanic moda sjedi dolje u crnom bezdanu jednako lijep i ouvan kao i one noi kad je potonuo. Poglavlje XXVIII Sluajnom promatrau na obali ili nekome tko bi krenuo na krstarenje uz rijeku Rappahannock trojica ljudi koji su sjedili u starom amcu na vesla izgledala bi poput obinih vikend ribolovaca. Bili su odjeveni u izblijedjele koulje i hlae, a na glavama su nosili eire naikane uobiajenim nizom udica i mamaca. Bila je to tipina scena, koja je ukljuivala i paket od est piva koji je visio u mrei za ribe u vodi pokraj amca. Najnii od njih trojice, crvenokosi ovjek mravog lica, leao je na krmi i inilo se da drijema, dok je rukama lagano pridravao ribiki tap na koji je bio privren crvenobijeli plovak to je plutao u vodi na nepune dvije stope od amca. Drugi ovjek jednostavno se nagnuo nad otvorenim spremitem, dok je trei ribolovac sjedio uspravno i mehaniki zabacivao srebreni mamac. Bio je krupan, s isturenim trbuhom koji se probijao kroz otvorenu koulju, i lijenim plavim oima na simpatinome okruglom licu. Bio je on savrena slika i prilika dragoga starog djedice. Admiral Joseph Kemper mogao si je dopustiti da izgleda ljubazno. Kad netko posjeduje gotovo nevjerojatnu mo poput njega, ne trebaju mu hipnotike oi, niti mora rigati vatru poput zmaja. On spusti pogled i uputi ljubazan pogled ovjeku koji je drijemao. ini mi se, Jime, da se ba nisi unio u duh ribolova. To je vjerojatno najbeskorisnija aktivnost koju je ovjek izmislio, odgovori Sandecker. A vi, gosp. Seagrame? Niste spustili udicu otkad smo se usidrili.

Seagram pogleda Kempera preko vrha spremita. Kad bi riba mogla preivjeti zagaenje, admirale, morala bi izgledati poput mutanta iz niskobudetnih filmova strave, s dvostruko gorim okusom. Budui da ste vi, gospodo, pozvali mene ovamo, ree Kemper, poinjem sumnjati da imate neki skriveni motiv. Sandecker ne potvrdi niti zanijee ovo. Samo se opusti i uivaj u prelijepoj prirodi, Joe. Zaboravi na nekoliko sati da si zapovjednik stoera Mornarice. To je lako u tvojoj blizini. Ti si jedini ovjek kojeg poznajem, a koji mi se obraa s visine. Sandecker se isceri. Ne moe prolaziti kroz ivot tako da ti cijeli svijet ljubi dupe. Na mene gledaj kao na dobru terapiju. Kemper uzdahne. Nadao sam se da sam te se rijeio jednom i zauvijek kad si otiao u mirovinu. Sad se ini kako si se vratio da me progoni poput prokletog trgovca perjem. uo sam kako su u hodnicima Pentagona plesali kad sam ja otiao. Recimo da nitko nije previe plakao. Kemper polako privue svoj mamac. U redu, Jime, poznajem te predugo da ne bih namirisao iznuivanje. to ti i gosp. Seagram imate na umu? Idemo na Titanio, odgovori Sandecker nehajno. Kemper nastavi privlaiti mamac. Stvarno? Stvarno. Kemper opet zabaci. Zato? Zbog nekoliko fotografija i publiciteta? Ne, ve da bismo ga podigli na povrinu. Kemper zastane. Okrene se i pogleda Sandeckera. Rekao si Titanich Jesam. Jim, deko moj, ovaj put si stvarno skrenuo. Ako oekuje da povjerujem... Ovo nije bajka, prekine ga Seagram. Ovlatenje za operaciju vaenja dolazi izravno iz Bijele kue. Kemperove oi prouavale su Seagramovo lice. Onda bih trebao pretpostaviti kako vi predstavljate predsjednika? Da, gospodine. Tono. Kemper ree Moram rei da poslujete na prilino udan nain, gosp. Seagrame. Ako biste mi htjeli objasniti... Zato smo ovdje, admirale, kako bismo vam objasnili. Kemper se okrene Sandeckeru. I ti si u igri, Jime? Sandecker klimne. Recimo samo da gosp. Seagram djeluje blago, ali je vraki utjecajan. U redu, Seagrame, pozornica je vaa. emu skrivanje i emu urba u vaenju jedne stare olupine? Sve po redu, admirale. Za poetak, ja sam proelnik tajnog odjeljenja vlade zvanog Meta odjel. Nikad uo za njega, ree Kemper. Nema nas niti u jednoj brouri o dravnim slubama. ak ni CIA, FBI niti NSA nemaju nikakvih biljeaka o naem radu. Tajni trust mozgova, ree Sandecker kratko. Mi smo vie od obinog trusta mozgova, ree Seagram. Nai ljudi smiljaju futuristike koncepte i pokuavaju ih pretvoriti u sustave koji uspjeno djeluju. To bi kotalo milijune dolara, ree Kemper. Skromnost me prijei da spomenem toan iznos naeg budeta, admirale, ali ego me tjera da vam kaem kako raspolaemo ciframa s malo vie od deset nula. Moj Boe promrmlja Kemper tiho. Vie od milijarde dolara, kaete. Organizacija znanstvenika za koju nitko ne zna. Zainteresirali ste me, gosp. Seagrame. I mene, ree Sandecker kiselo. Sve do sada, traili ste pomo NAMPa kroz kanale Bijele kue, predstavljajui se kao pomonik predsjednika. emu makijavelistika rutina?

Zato to je predsjednik naredio strogu tajnost, admirale, da neto ne bi dolo do Capitol Hilla. Posljednje to bi trebalo njegovoj administraciji je kongresni lov na vjetice zbog financiranja Meta odjela. Kemper i Sandecker razmijene poglede i klimnu. Zatim pogledaju Seagrama, oekujui nastavak. Dakle, nastavi on, Meta odjel razvio je sustav obrane pod kodnim nazivom Projekt Sicilijanac... Projekt Sicilijanac? Nazvali smo ga po ahovskoj strategiji poznatoj pod nazivom Sicilijanska obrana. Projekt je osmiljen na temelju principa masera. Na primjer, ako uputimo zvuni val odreene frekvencije kroz medij koji sadri pobuene atome, moemo stimulirati zvuk do vrlo visoke razine emisije. Slino laserskoj zraci, prokomentira Kemper. Do odreene mjere, odgovori Seagram. Osim to laserska zraka emitira usku zraku svjetlosne energije, a na ureaj iroku lepezu zvunih valova. Osim to ete probiti mnogo bubnjia, ree Sandecker, kakva mu je jo svrha? Kao to se sjeate iz osnovne kole, admirale, zvuni valovi ire se kruno, poput valova u jezeru nakon to bacite kameni. U sluaju Projekta Sicilijanac, zvune valove moemo pojaati milijun puta. Kad se ta golema energija ispusti, ona se iri u atmosferu, gurajui pred sobom estice zraka, kondenzirajui ih dok ne postanu vrsti, neprobojni zid promjera stotina etvornih milja. Seagram zastane kako bi poeao nos. Neu vas zamarati jednadbama i tehnikim detaljima vezanim uz instrumente. estice su previe komplicirane da bi ih sada objanjavao, ali moete vidjeti potencijal. Bilo koji neprijateljski projektil lansiran protiv Amerike koji bi doao u dodir s tom golemom zatitnom barijerom eksplodirao bi mnogo prije no to bi doao do mete. Je li... je li taj sustav stvaran?, upita Kemper oklijevajui. Da, admirale, uvjeravam vas da djeluje. Ve sada gradimo potreban broj instalacija za zaustavljanje sveopeg napada projektilima. Isuse izlane Sandecker. Sudbonosno oruje. Projekt Sicilijanac nije oruje. To je isto znanstvena metoda zatite nae zemlje. Teko je to vizualizirati, ree Kemper. Samo zamislite zvuni udar koji stvara mlanjak pojaan za deset milijuna puta. Kemper je djelovao izgubljeno. c Ali zvuk ne bi li unitio i sve na tlu? Ne, energija je usmjerena uvis i raste kako napreduje. Nekome tko stoji na razini mora zvualo bi jednako kao udaljena grmljavina. Kakve to veze ima s Titanicomb Element potreban za stimulaciju optimalne razine emisije zvuka je bizanij, a tu lei problem, gospodo, jer jedinu poznatu zalihu bizanija na svijetu 1912. je u Sjedinjene Drave prenosio Titanic. Vidim. Kemper klimne. Onda je vaenje broda va posljednji pokuaj da uinite obrambeni sustav operativnim? Atomska struktura bizanija jedina je koja bi mogla funkcionirati. Programirajui njegova poznata svojstva u raunala, uspjeli smo projicirati vjerojatnost uspjeha od trideset tisua prema jedan. Ali zato podizati cijeli brod?, upita Kemper. Zato jednostavno ne probiti zidove i ne izvaditi bizanij? Morali bismo se probijati eksplozivom do teretnog prostora. Opasnost od toga da zauvijek unitimo rudau prevelika je. Predsjednik i ja slaemo se da su trokovi vaenja cijelog broda mnogo manji od rizika da izgubimo rudau. Kemper opet zabaci svoj mamac. Vi razmiljate pozitivno, Seagrame, to vam moram priznati. Ali zato mislite da bi se Titanic mogao izvaditi u jednom komadu? Nakon 75 godina na dnu, moda je samo velika gomila hrdavog smea. Moji ljudi imaju teoriju o tome, ree Sandecker. On odloi svoj ribiki tap, otvori kutiju s mamcima i izvadi omotnicu. Pogledajte ovo. Prui Kemperu nekoliko velikih fotografija. Izgleda kao podvodno smee, prokomentira Kemper.

Tono, odgovori Sandecker. Svako malo kamere naih podvodnih vozila nailaze na otpad baen s brodova u prolazu. On pokae gornju fotografiju. Ovo je kuhinjska pe pronaena na etiri tisue stopa u blizini Bermuda. Slijedi blok automobilskog motora fotografiran na 6500 stopa dubine kod Aleuta. Nema naina da odredimo njihov datum. Ovdje je Grumman F4F zrakoplov iz Drugog svjetskog rata, otkriven na deset tisua stopa, u blizini Islanda. Taj nam je rekord. Zrakoplov je na vodu spustio porunik Strauss kad je ostao bez goriva 17. oujka 1946. On je ostao neozlijeden. Kemper pogleda sljedeu fotografiju, drei je ispruenom rukom. to je, dovraga, ovo? To je snimljeno u trenutku otkria, dok je Sappho I bio na ekspediciji u struji Lorelei. Ono to je u prvi trenutak izgledalo kao obina kuhinjska cijev, zapravo je bio rog. On pokae Kemperu sliku instrumenta nakon Vogelove restauracije. To je kornet, ispravi ga Kemper. Kaete da ga je izvadio Sappho i? Da, s dubine od 12.000 stopa. Leao je na dnu od 1912. Kemper podigne obrve. elite li mi rei da je tamo dospio s Titanicab Mogu vam pokazati dokumentirane dokaze. Kemper uzdahne i vrati fotografije Sandeckeru. Ramena mu se spuste. Bilo je to dranje ovjeka koji vie nije bio mlad, i koji je predugo nosio teak teret. On izvadi pivo iz mree i otvori limenku. to to dokazuje? Sandeckerova usta raire se u osmijeh. Nalazilo se pred nama dvije godine tada je otkriven zrakoplov ali potpuno smo previdjeli mogunosti. O, naravno, postojale su naznake odlinog stanja zrakoplova, no niti jedan oceanograf nije zaista shvatio znaaj. Tek kad je Sappho I izvadio kornet shvatili smo prave implikacije. Ne pratim vas, ree Kemper jednoglasno. Prije svega, nastavi Sandecker, 90 posto zrakoplova F4F nainjeno je od aluminija, a kao to znate, slana voda unitava aluminij. No, taj je zrakoplov, nakon to je 40 godina leao u moru, izgledao kao nov. Isto vrijedi i za kornet. Leao je na dnu 80 godina, a sada sjaji kao da je juer izraen. Imate li objanjenje?, upita Kemper. Dva najsposobnija oceanografa NAMPa sada ubacuju podatke u raunala. Opa teorija je da je rije o kombinaciji imbenika nepostojanje morskog ivota na velikim dubinama, niski salinitet vode na dnu, temperature blizu smrzavanja, i nia razina kisika, to bi usporilo oksidaciju metala. Mogue je da neki ili svi od ovih imbenika usporavaju razgradnju olupina na velikim dubinama. Vie emo znati kad poblie promotrimo Titanic. Kemper se zamisli na trenutak. to elite od mene? Zatitu, odgovori Seagram. Ako Sovjeti shvate to radimo, pokuat e sve osim otvorenog rata da nas zaustave i zgrabe bizanij za sebe. U vezi s time moete biti mirni, ree Kemper, a glas mu odjednom otvrdne. Rusi e dvaput promisliti prije no to okrvave svoje nosove s nae strane Atlantika. Vaa operacija vaenja Tkanica bit e zatiena, gosp. Seagrame. Moji ratni brodovi to vam jame. Na Sandeckerovom licu pojavi se lagani osmijeh. Dok si u velikodunom raspoloenju, Joe, koliki su izgledi da nam posudi Modo Modo, ponovi Kemper. To je najbolje plovilo za vaenje brodova iz dubine koje Mornarica posjeduje. Dobro bi nam dola i njegova posada, nastavi Sandecker. Kemper pritisne hladnu limenku na svoje znojno elo. U redu, ima Modoc i njegovu posadu, plus dodatne ljude i opremu koji ti mogu zatrebati. Seagram uzdahne. Hvala vam, admirale. Zahvalan sam vam. Bacili ste se na zanimljiv koncept, ree Kemper.

No, problematian. Nita nije lako, odgovori Seagram. Koji je va sljedei korak? Na ovo pitanje odgovori Sandecker. Poslat emo dolje TV kamere da lociramo trup i procijenimo tetu. Sam Bog zna to ete pronai... Kemper naglo zastane i pokae na Sandeckerov plovak koji je skakutao. Boga mu, Jime, mislim da si ulovio ribu. Sandecker se lijeno nagne preko ruba amca. Jesam, ree on. Nadajmo se daje Titamcjednako kooperativan. Bojim se da bi se ta nada mogla pokazati skupom, ree Kemper, bez osmijeha na usnama. Pitt sklopi dnevnik Joshue Haysa Brewstera i pogleda Mela Donnera s druge strane konferencijskog stola. To je, dakle, to. Samo istina i nita osim istine, ree Donner. Ali ne bi li taj bizanij, ili kako ga ve zovete, izgubio svoja svojstva nakon to je toliko godina bio uronjen? Donner odmahne glavom. Tko to zna? Nitko nikada nije imao dovoljnu koliinu u rukama da bi zasigurno mogao rei kako reagira pod bilo kakvim uvjetima. Onda je moda bezvrijedan. Ne, ako je sigurno zatvoren u trezoru Titanica. Naa istraivanja ukazuju na to da je trezor vodonepropustan. Pitt se nasloni i zagleda u dnevnik. To je vrako kockanje. Svjesni smo toga. To je kao da od grupe klinaca traite da izvade tenk Patton iz jezera Erie uz pomo splavi i nekoliko konopaca. Svjesni smo toga. Sam troak vaenja Titanica nezamisliv je, ree Pitt. Recite iznos. Godine 1974. CIA je platila vie od 300 milijuna dolara samo za vaenje pramca ruske podmornice. Ne mogu niti zamisliti koliko bi kotalo vaenje putnikog broda od 46.000 tona iz dubine od 12.000 stopa. Nagadajte. Tko plaa operaciju? Meta odjel rjeavat e financije, ree Donner. Mene smatrajte prijateljskim bankarom iz susjedstva. Recite mi to mislite koliko je potrebno za pokretanje operacije vaenja, a ja u se pobrinuti da sredstva budu tajno prenesena u NAMPov godinji operativni budet. Dvjesto i pedeset milijuna trebalo bi biti dovoljno za poetak. To je neto manje od naih procjena, ree Donner nehajno. Predlaem vam da se ne ograniavate. Kako biste bili sigurni, sredit emo da dobijete jo pet. Pet milijuna? Ne. Donner se nasmijei. Pet stotina milijuna. Nakon to ga je straar propustio kroz vratnice, Pitt zaustavi auto uz cestu i pogleda unatrag kroz ianu ogradu kompanije Smith Van and Storage. Ne vjerujem, ree on sam sebi. Ne vjerujem ni u to od toga. Zatim polako, s naporom, kao da se bori protiv zapovijedi hipnotizera, Pitt ubaci u prvu brzinu i krene prema gradu. Poglavlje XXIX Za predsjednika je to bio naroito teak dan. Odrao je naizgled beskrajne sastanke s kongresnicima oporbene stranke na tim sastancima nastojao ih je, uglavnom uzaludno, uvjeriti da prue podrku njegovome novom zakonu za modifikaciju poreznih zakona. Zatim je uslijedio govor na konvenciji gotovo neprijateljski nastrojenih dravnih guvernera, nakon ega je poslijepodne uslijedila usijana rasprava s njegovim agresivnim, arogantnim dravnim tajnikom. Sada, nakon deset sati, s jo jednim neugodnim zadatkom pred sobom, sjedio je u mekanom naslonjau drei pie u desnoj ruci, dok je lijevom ekao duge ui njegovog baseta tunih oiju.

Warren Nicholson, direktor CIAe, i Marshall Collins, njegov glavni savjetnik i strunjak za Kremlj, sjedili su preko puta njega na velikoj sofi. Predsjednik srkne gutljaj iz ae i turobno se zagleda u dva ovjeka. Ima li netko od vas i najmanje pojma o tome to traite od mene? Collins nervozno slegne ramenima. Iskreno, gospodine, nemamo. No, ovo je oito situacija u kojoj cilj opravdava sredstva. Ja osobno mislim da Nicholson ima vraki dobar plan. Isplativost u terminima tajnih informacija mogla bi biti zapanjujua. Ali cijena e biti jako visoka, ree predsjednik. Titamc Nicholson se nagne. Vjerujte mi, gospodine, vrijedit e. Lako je to vama rei, ree predsjednik. Nitko od vas nema niti najmanjeg pojma o emu se radi u Projektu Sicilijanac. Collins klimne. To stoji, gosp. predsjednie. Tajna je dobro uvana. Zato smo bili okirani kad smo za njega saznali preko KGBa umjesto preko naih snaga sigurnosti. Koliko Rusi znaju, po vaoj procjeni? Ne moemo biti potpuno sigurni u ovom trenutku, odgovori Nicholson, ali nekoliko injenica koje imamo u ruci indiciraju da KGB posjeduje samo kodno ime. Prokletstvo promrmlja predsjednik ljutito. Kako je to moglo doi do njih? Nagadam da je dolo sluajno, ree Collins. Moji ljudi u Moskvi namirisali bi neto kad bi sovjetski obavjetajni analitiari mislili da su naili na ultratajni ameriki obrambeni projekt. Predsjednik pogleda Collinsa. Zato ste sigurni da se radi o obrani? Ako je tajnost koja okruuje Projekt Sicilijanac tako vrsta kao to kaete, novo vojno oruje bilo bi oigledna teorija. A ja nimalo ne sumnjam da e i Rusi uskoro doi do istog zakljuka. Morao bih se sloiti s Collinsom, zakljui Nicholson. Sve to radi za nas. Nastavite. Davat emo sovjetskoj Mornarikoj obavjetajnoj slubi podatke o Projektu Sicilijanac u malim dozama. Ako zagrizu.. Nicholsonove ruke oponaale su zamku koja se zatvara, onda doslovno posjedujemo jednu od sovjetskih vrhunskih obavjetajnih agencija. Zamoren razgovorom ljudi, predsjednikov baset ispruio se i mirno zadrijemao. Predsjednik se zamiljeno zagleda u ivotinju na nekoliko trenutaka, odvagujui izglede. Odluka je bila bolna. Osjeao se kao da zabada no u leda svojim prijateljima iz Meta odjela. Zatrait u poetno izvjee od ovjeka koji vodi projekt, ree on napokon. Vi ete mi, Nicholsone, rei gdje ih i kada elite isporuiti, tako da Rusi ne sumnjaju na obmanu. Glede bilo kakvih daljnjih informacija vezanih uz Projekt Sicilijanac ii ete preko mene, i samo preko mene. Je li to jasno? Nicholson klimne. Sam u se pobrinuti za kanale. Predsjednik je izgledao kao da se sui i smanjuje u naslonjau. Gospodo, ne moram vam naglaavati injenicu, ree on umorno, da e nas sve obiljeiti kao izdajice ako nas razotkriju. Poglavlje XXX Sandecker se nagne nad velikom reljefnom kartom dna Sjevernog Atlantika, dok mu se ruka poigravala malim pokazivaem. On pogleda Gunna, a zatim Pitta koji je stajao s druge strane minijaturnoga morskog reljefa. To ne mogu shvatiti, ree on nakon trenutka tiine. Ako je taj instrument ikakav pokazatelj, Titanic ne lei tamo gdje bi trebao. Gunn uzme olovku i na karti naini malu oznaku.

Njegov posljednji poloaj prije no to je potonuo bio je ovdje, na4146S5014Z. A gdje ste pronali kornet? Gunn naini jo jednu oznaku. Toan poloaj matinog broda Sappho Ina povrini u vrijeme kad smo otkrili Farlevev kornet bio je ovdje, na oko est milja prema jugoistoku. Razlika od est milja. Kako je to mogue? Postoji sukob dokaza o poloaju Titanica kad je potonuo, ree Pitt. Kapetan jednog spasilakog broda, Mount Temple, rekao je kako je brod potonuo mnogo dalje na istok, a njegova oitavanja utemeljena su na poloaju sunca, to je daleko preciznije od procjene poloaja Titanicovog etvrtog asnika nakon to je brod udario u ledenjak. Ali brod koji je pokupio preivjele, Carpathia, ini mi se, ree Sandecker, iao je u smjeru koji mu je poslao rztaracovradiooperator, i za etiri sata doao je u izravan dodir sa amcima za spaavanje. Postoje neke sumnje je li Carpathia zapravo stigla tako daleko kao to je njezin kapetan pretpostavljao, odgovori Pitt. Ako je tako, olupina i amci za spaavanje nalazili bi se nekoliko milja od Titanicovogpoloaja javljenog radiom. Sandecker je nehajno udarao pokazivaem po rubu karte. To znai da moramo baciti kocku, da tako kaem, gospodo. Hoemo li provesti nau potragu na tonoj lokaciji od 41 64 S 50 14 Z? Ili emo se kladiti na lokaciju korneta Grahama Farleva, est milja na jugoistok? Ako izgubimo, samo Bog zna preko koliko emo ara dna Atlantskog oceana morati vui podvodne TV kamere prije no to naletimo na olupinu. to kae, Rudi? Gunn nije oklijevao. Budui da na obrazac potrage sa Sappho nije pronaao nita na slubenoj lokaciji Titanica, kaem da spustimo TV kamere u blizini mjesta gdje smo pronali Farlevev kornet. A ti, Dirk? Pitt je utio nekoliko trenutaka. Tada progovori Ja glasam da priekamo 48 sati. Sandecker se zamiljeno zagleda u kartu. Ne moemo si priutiti niti jedan sat, a kamoli 48 sati. Pitt mu uzvrati pogled. Predlaem da preskoimo TV kamere i prijeemo na sljedei korak. A to je? Da poaljemo dolje podvodno vozilo s posadom. Sandecker odmahne glavom. Nije dobro. Vozilo s TV kamerom koje vue povrinsko plovilo moe pokriti pet puta vee podruje u upola manje vremena koje bi trebalo sporom podvodnom vozilu. Ne, ako unaprijed odredimo lokaciju. Sandeckerov izraz lica se smrkne. A kako misli da izvedemo to malo udo? Prikupit emo svaki djeli dokaza o posljednjim satima Titanica sve brzinske rekorde, suprotstavljena izvjea o poloaju, vodene struje, kut pod kojim je potonuo, lokaciju pronalaenja korneta sve, i uprogramirati to u NAMPova raunala. Uz malo sree, izlazni podatci trebali bi nam pokazati dvorite Titanica. To je logian pristup, prizna Gunn. U meuvremenu, ree Sandecker, izgubit emo dva dana. Ne gubimo nita, gospodine. Dobivamo, ree Pitt ozbiljno. Admiral Kemper posudio nam je Modoc. Sada je privezan u Norfolku, opremljen i spreman za plovidbu. Naravno izlane Gunn. Morski pu. Tono, odgovori Pitt. Morski pu je posljednji model mornarikoga podvodnog vozila, dizajniran i konstruiran naroito za vaenje brodova iz dubina i za spaavanje, a on sjedi na krmi Modoca. Za dva dana, Rudi i ja moemo imati oba plovila u podruju gdje bi mogla biti olupina, spremna za poetak potrage. Sandecker protrlja bradu pokazivaem. A tada, ako raunala obave svoj posao, ja u vam javiti toan poloaj olupine. Je li tako? Da, gospodine, tako je.

Sandecker se udalji od karte i spusti u naslonja. Zatim podigne pogled prema odlunim licima Pitta i Gunna. U redu, gospodo, lopta je u vaim rukama. Poglavlje XXXI Mel Donner naslonio se na zvonce Seagramove kue u Chevy Chaseu i suspregnuo zijev. Seagram otvori vrata i izie na prednji trijem. Oni utei klimnu, bez uobiajenih jutarnjih pozdrava, i priu rubu plonika i Donnerovom automobilu. Seagream je sjedio i tupo zurio kroz boni prozor, a oi su mu bile obrubljene tamnim kolobarima. Donner ubaci u brzinu. Izgleda poput Frankensteinovog udovita prije no to je oivjelo, ree Donner. Do kada si radio sino? Zapravo, vratio sam se rano, odgovori Seagram. Velika greka trebao sam raditi dokasna. Ovako je Dani i meni ostalo vie vremena za svau. U posljednje je vrijeme tako prokleto arogantna da me dovela pred zid. Na kraju sam pukao i zakljuao se u radnu sobu. Zaspao sam za stolom. Bole me mjesta za koja nisam ni znao da postoje. Hvala ti, ree Donner smijeei se. Seagram se zbunjeno okrene. Hvala na emu? to si dodao jo jedan razlog mojoj odluci da se ne enim. Obojica su utjeli dok je Donner prolazio kroz washingtonsku prometnu guvu. Gene, ree Donner napokon, znam da je ovo kakljiva tema stavi me na svoju crnu listu, ako eli, ali poinje zvuati kao neki cinik koji mui sam sebe. Seagram nije reagirao, pa Donner nastavi. Zato ne uzme tjedan ili dva slobodno i ne odvede Danu negdje na neku tihu, sunanu plau. Izii iz VVashingtona na neko vrijeme. Izgradnja obrambenih instalacija tee bez problema, a u vezi s bizanijem ne moemo uiniti nita osim sjesti i moliti se da ga Sandeckerovi deki iz NAMPa izvade s Titanica. Sada me trebaju vie nego ikada, ree Seagram bezlino. Samo se zavarava ego tripom. U ovom trenutku, sve je izvan naih ruku. Seagramove usne razvuku se u turoban osmijeh. Blii si istini nego to moe i zamisliti. Donner ga pogleda. Kako to misli? Sve je izvan naih ruku, ponovi Seagram odsutno. Predsjednik mi je naredio da otkucam Projekt Sicilijanac Rusima. Donner skrene uz rub ceste i okirano pogleda Seagrama. Moj Boe, zato? Warren Nicholson iz CIAe uvjerio je predsjednika kako e, dajui vrste podatke o projektu Rusima, ostvariti kontrolu nad jednom od njihovih najboljih obavjetajnih mrea. Ne vjerujem ni rije od toga, ree Donner. Nema veze u to ti vjeruje, ree Seagram kratko. Ako je to to kae istina, to e Rusi dobiti od komadia? Bez detaljnih jednadba i prorauna, trebat e im najmanje dvije godine da na papir stave teoriju koja bi mogla proraditi. A bez bizanija, cijeli koncept je bezvrijedan. Mogu izgraditi djelotvorni sustav za trideset mjeseci ako dou do bizanija. Nemogue. Admiral Kemper to nikada ne bi dozvolio. Otprait e Ruse ako pokuaju opljakati Titanic. Pretpostavimo, promrmlja Seagram tiho, samo pretpostavimo da su Kemperu zapovjedili da sjedi i ne radi nita. Donner se nagne preko volana i protrlja elo u nevjerici. Trai li od mene da povjerujem kako predsjednik Sjedinjenih Drava surauje s komunistima? Seagram umorno slegne ramenima i ree Kako mogu od tebe traiti da vjeruje u neto, kad ni sam ne znam u to da vjerujem? Poglavlje XXXII

Pavel Marganin, visok i autoritativan u svojoj bijeloj mornarikoj odori, duboko udahne veernji zrak i ude u ukraeno predvorje restorana Borodin. Dao je svoje ime efu sale i krenuo za njim prema Prevlovljevom stolu. Satnik je sjedio i itao debelu hrpu papira iz registratora. Njegov pogled na trenutak se podigne, i on pozdravi Marganina izrazom dosade, pa opet prione na sadraj dosjea. Mogu li sjesti, satnie? Ako ne elite prebaciti runik preko ruke i oprati posude, ree Prevlov, jo unesen u itanje. Svakako. Marganin narui votku, pa prieka da Prevlov zapodjene razgovor. Nakon gotovo tri minute, satnik napokon odloi dosje i zapali cigaretu. Recite mi, porunice, jeste li pratili ekspediciju u struju Lorelei? Ne detaljno. Samo sam bacio pogled na izvjee prije no to sam ga predao vama. teta, ree Prevlov oholo. Pomislite, porunice, podvodno vozilo koje se moe kretati tisuu i pet stotina milja uz oceansko dno bez da ijednom izroni u dva mjeseca. Da su sovjetski znanstvenici barem upola tako matoviti. Iskreno, gospodine, izvjee mi se inilo prilino dosadnim. Dosadnim! Da ste ga prouili tijekom jednog od rijetkih napada savjesnosti, otkrili biste udnu promjenu smjera tijekom posljednjih dana ekspedicije. Ne vidim skriveno znaenje u obinoj promjeni smjera. Dobar obavjetajac trai u svemu skriveno znaenje, Marganine. Ukoren, Marganin nervozno pogleda na sat i osvrne se u smjeru mukog toaleta. Mislim da bismo trebali ispitati to je Amerikancima tako zanimljivo u blizini obale Newfoundlanda, nastavi Prevlov. Od one prie na Novaji Zemlji, elim poblie promotriti svaku operaciju Nacionalne agencije za mora i podmorje, od prije est mjeseci pa nadalje. Intuicija mi govori da Amerikanci spremaju neto to znai nevolju Majci Rusiji. Prevlov pozove konobara u prolazu i pokae na svoju praznu au. Zatim se nasloni i uzdahne. Stvari nikada nisu onakve kakvima se ine, zar ne? Mi se bavimo udnim, zbunjujuim poslom, kad razmislite da svaki zarez, svaka toka na komadiu papira mogu biti vitalni nacrt neke dobro uvane tajne. Najmanje oigledan smjer sadri odgovore. Konobar doe s Prevlovljevim konjakom i on isprazni au, promuka tekuinu u ustima, pa je proguta u jednom gutljaju. Moete li me ispriati na trenutak, gospodine? Prevlov podigne pogled, a Marganin klimne u smjeru toaleta. Naravno. Marganin zakorai u visoki, poploani toalet i stane pred pisoarom. Nije bio sam. Ispod jedne kabine vidio se par nogu s hlaama sputenim do glenjeva. Stajao je tamo i ekao, sve dok nije zauo um vodokotlia. Tada prie umivaoniku i polako opere ruke, gledajui u ogledalu kako debeljko iz parka vezuje pojas i pribliava mu se. Oprostite, mornaru, ree debeljko. Ispustili ste ovo na pod. On preda Marganinu malu omotnicu. Marganin je uzme bez oklijevanja i spremi u svoj sako. 0, kako neoprezno od mene. Hvala vam. Debeljko se nagne nad umivaonik, dok se Marganin okrenuo po runik. U toj omotnici imate eksplozivnu informaciju, ree debeljko tiho. Ne tretirajte je olako. Paljivo u je uvati. Poglavlje XXXIII Pismo je bilo uredno smjeteno nasred Seagramovog stola u dnevnoj sobi. On ukljui svjetiljku, srui se u naslonja i pone itati. Dragi Gene, Volim te. Moda ti to izgleda kao banalan poetak, ali istina je. Jo te uvijek volim cijelim srcem. Oajniki sam te pokuavala shvatiti i utjeiti tijekom posljednjih stresnih mjeseci. Kako sam patila ekajui da prihvati moju ljubav i panju, ne

oekujui nita zauzvrat do malog znaka tvoje panje. Ja sam snana na mnogo naina, Gene, ali nemam snage i strpljenja za borbu protiv indiferentnog zanemarivanja. To nema niti jedna ena. udim za naim starim vremenima, danima njenosti kad je naa obostrana panja daleko nadjaavala zahtjeve naih profesionalnih ivota. Tada je sve bilo jednostavnije. Predavali smo na sveuilitu, smijali se i svaki put vodili ljubav kao da nam je posljednji put. Moda sam ja unijela razdor medu nas jer nisam eljela djecu. Moda bi nas sin ili ki vre povezali. Ne znam. Mogu samo aliti za stvarima koje nisam uinila. Samo znam da e za nas oboje biti najbolje da se na neko vrijeme razdvojimo, jer ini se da u ovom trenutku na ivot pod istim krovom rada u nama zlobu i sebinost za koje nismo niti znali da ih posjedujemo. Preselila sam se kod Marije Sheldon, pomorske geologinje iz NAMPa. Bila je tako ljubazna da mi iznajmi sobu u njezinoj kui u Georgetownu, sve dok ne oistim svoju mentalnu pauinu. Molim te, ne pokuavaj mi se javiti. To bi samo rezultiralo sjo vie runih rijei. Daj mi vremena da razmislim o svemu, Gene. Preklinjem te. Kau da vrijeme lijei sve rane. Molimo se daje tako. Ne elim te naputati, Gene, kad osjea da sam ti najpotrebnija. Vjerujem da e ti ovo umanjiti teret i teke pritiske tvojeg poloaja. Oprosti mi na enskoj slabosti, ali s druge strane medalje, moje strane, ini se kao da si me otjerao. Nadajmo se da e budunost sauvati nau ljubav. Jo jednom, volim te. Dana Seagram je etiri puta proitao pismo, jer nije mogao skrenuti pogled s uredno ispisanih stranica. Na kraju, on ugasi svjetlo i ostane sjediti u tami. Poglavlje XXXIV Dana Seagram stajala je pred svojim ormarom i prolazila kroz enski ritual odluivanja to e odjenuti, kad se na vratima spavae sobe zauje kucanje. Dana? Jesi li gotova? Udi, Marie. Marie Sheldon otvori vrata i zagleda se u spavau sobu. Blagi Boe, srce, pa jo se nisi niti odjenula. Marie je govorila dubokim, grlenim glasom. Bila je to mala, mrava, vitalna ena ivih plavih oiju, prastog nosa, i guste izbijeljene plave kose oblikovane u pomodnu frizuru. Bila bi vrlo provokativna da nije imala etvrtastu bradu. Prolazim kroz ovo svakoga jutra, ree Dana iznervirano. Kad bih se barem mogla organizirati i izvaditi stvari veer prije, ali uvijek ekam do posljednjeg trenutka. Marie prie Dani. A plava suknja? Dana skine suknju s vjealice i baci je na tepih. Dovraga! Bluzu koja ide uz ovu suknju poslala sam u istionicu. Ako ne pripazi, izii e ti pjena na usta. Ne mogu si pomoi, ree Dana. ini mi se da u posljednje vrijeme nita ne ide kako treba. Misli, otkad si napustila supruga. Posljednje to mi sada treba je propovijed. Smiri se, srce. Ako eli izliti svoj bijes na nekoga, stani pred ogledalo. Dana ustane, napeta poput igrake ija je opruga previe nategnuta. Marie je vidjela da se sprema napad plakanja, pa se strateki povukla. Opusti se. Ne uri. Ja u sii i zagrijati auto. Dana je ekala dok Mariejini koraci nisu zamrli, a zatim je ula u kupaonicu i progutala dvije kapsule Libriuma. im je sredstvo za smirenje poelo djelovati, mirno je odjenula tirkiznu platnenu haljinu, izravnala kosu, navukla par ravnih cipela, i krenula dolje. Na putu u stoer NAMPa, Dana je sjedila vedro i prpono, tapkajui nogom u ritmu glazbe s radija.

Jedna ili dvije pilule?, upita Marie nehajnim tonom. Ha? Pitala sam jedna ili dvije pilule? Kad se u trenutku pretvori iz kuje u dobricu, sigurno je da guta pilule. Ozbiljno mislim ono o propovijedanju. U redu, ali jedno upozorenje, cimerice. Ako te jedne noi naem na podu predoziranu, tiho u se pokupiti i iskrasti u no. Ne podnosim traumatske prizore smrti. Pretjeruje. Marie je pogleda. Pretjerujem li? Guta to kao to hipohondri gutaju vitamine. U redu sam, ree Dana prkosno. Vraga si u redu. Klasian si sluaj emocionalno deprimirane i frustrirane ene. I to najgore vrste. Treba vremena da bol otupi. Bol? Moje dupe! eli rei otupljuje ti krivnju. Neu se zavaravati mislei kako sam uinila najbolje to sam mogla ostavivi Genea. Ali uvjerena sam da sam uinila pravu stvar. Ne misli li da te on treba? Nadala sam se da e posegnuti za mnom, ali svaki put kad smo zajedno, tuemo se poput maaka lutalica. Iskljuio me, Marie. Uvijek ista, stara, zamarajua pria. Kad ovjek poput Genea postane robom zahtjevima svojeg posla, podie neprobojni zid. A glup razlog, nevjerojatno glup razlog za to jest to umilja da u ga automatski napasti ako podijeli probleme sa mnom. Mukarci prihvaaju nezahvalan teret odgovornosti. Mi ene ne. Za nas je ivot igra koju igramo dan za danom. Nikad ne planiramo unaprijed, kao mukarci. Njezino lice se rastui. Mogu samo ekati i vratiti se kad Gene bude ranjen u svojoj privatnoj bitci. Tada, i tek tada, sigurna sam da e biti zahvalan na mojem drutvu. Moda e biti prekasno, ree Marie. Iz tvojeg opisa, Gene zvui kao dobar kandidat za ivani slom ili srani udar. Da ima imalo petlje, ostala bi uz njega. Dana odmahne glavom. Ne mogu se nositi s odbijanjem. Dok ne budemo mogli imati miran suivot, ja u sebi graditi drugi ivot. Ukljuuje li to i druge mukarce? Samo platonsku ljubav. Dana se usiljeno nasmijei. Neu se igrati emancipirane ene i skakati na svaki penis koji mi se nade na putu. Marie se lukavo isceri. Jedna stvar je biti probirljiv i priati o visokim standardima, srce, ali u praksi je to drukije. Zaboravlja, ovo je Washington. Brojnije smo od mukaraca u omjeru osam prema jedan. Oni su sretnici koji mogu birati. Ako se neto dogodi, dogodilo se. Neu traiti vezu. Osim toga, izila sam iz forme. Vie ne znam fiertati. Zavodenje mukaraca je kao vonja bicikla, ree Marie i nasmije se. Kad jednom naui, nikad ne zaboravi. Ona se zaustavi na velikom parkiralitu stoera NAMPa. Krenu uz stubite do predvorja, gdje se ukljue u struju drugih zaposlenika stoera koji su jurili hodnicima i dizalima do svojih ureda. A da iziemo na ruak?, upita Marie. Moe. Dovest u ti i nekoliko mukih prijatelja na kojima moe vjebati svoj latentni arm. Prije no to se Dana mogla usprotiviti, Marie se stopi s mnotvom. Dok je stajala u dizalu, Dana primijeti, s nekim udnim osjeajem zadovoljstva, kako joj srce tue. Poglavlje XXXV

Sandecker parkira svoj automobil na parkiralite Oceanografskog koleda u Alexandriji, izie i prie ovjeku koji je stajao pokraj elektrinog vozila za golf. Admirale Sandecker? Da. Dr. Murrav Silverstein. Okrugli, proelavi ovjeuljak isprui ruku. Drago mi je to ste doli, admirale. Mislim da imamo neto to e biti od pomoi. Sandecker se smjesti u vozilo. Zahvalni smo vam na svakom djeliu korisnih podataka koji nam moete dati. Silverstein dohvati upravlja i krene niz asfaltnu stazu. Od prole noi proveli smo niz istraivanja. Ne mogu obeati nita matematiki egzaktno, ali rezultati su u najmanju ruku zanimljivi. Ima li problema? Nekoliko. Glavni problem koji ini nae projekcije nepotpuno preciznima jest nedostatak vrstih injenica. Na primjer, smjer Titanicovog pramca u trenutku potonua nikad nije pouzdano utvren. Samo taj nepoznati imbenik mogao bi proiriti podruje pretraivanja za etiri etvorne milje. Ne razumijem. Ne bi li elini brod od 46.000 tona potonuo ravno na dno? Ne nuno. Titanicse okrenuo i potonuo pod kutom od nekih 78 stupnjeva, a dok je tonuo, teina vode koja je ispunjavala prednje odjele vukla ga je naprijed brzinom od 4 ili 5 vorova. Zatim, moramo uraunati inerciju zbog njegove goleme mase, kao i injenicu da je do dna morao prijei dvije i pol milje. Ne, bojim se da se spustio vodoravno, na prilinoj udaljenosti od poetne toke na povrini. Sandecker se zagleda u oceanografa. Kako moete znati toan kut pod kojim je Titanic potonuo? Opisi preivjelih bili su uglavnom nepouzdani. Silverstein pokae na veliki betonski toranj s desne strane. Odgovori lee tamo, admirale. On zaustavi vozilo kod glavnog ulaza u zgradu. Dodite i pruit u vam praktinu demonstraciju ovoga o emu govorim. Sandecker krene za njim kroz kratki hodnik, pa u prostoriju s velikim prozorom od akrilne plastike na jednom kraju. Silverstein pokae pokretom admiralu da se priblii. ovjek odjeven u ronilaku opremu mahne mu s druge strane prozora. Sandecker mu odmahne. Duboki bazen, ustvrdi Silverstein. Unutranje stijenke nainjene su od elika i uzdiu se na dvjesto stopa, s promjerom od trideset stopa. Na dnu se nalazi glavna komora za ulaz i izlaz, kao i pet zranih komora postavljenih na odreenim razmacima uz rub, koje nam omoguuju da promatramo nae eksperimente na razliitim dubinama. Vidim, ree Sandecker polako. Uspjeli ste nainiti simulaciju Titanicovog pada na morsko dno. Da, pokazat u vam. Silverstein dohvati telefon s police ispod prozora za promatranje. Owen, spusti ga za trideset sekunda. Imate model Titanicah Nije ba reprezentativni primjerak za pomorski muzej, naravno, ree Silverstein, ali to je gotovo savrena, balansirana replika ope konfiguracije broda, teine i istisnine. Lonar je napravio sjajan posao. Lonar? Keramika, ree Silverstein nainivi rukom neodreeni pokret. Moemo oblikovati i ispei dvadeset modela u isto vrijeme koliko bi nam trebalo za izradu jednoga metalnog. On poloi dlan na Sandeckerovu ruku i povue ga prema prozoru. Stie. Sandecker podigne pogled i ugleda oblik duine oko etiri stope kako polako tone u vodi, dok pred njim tone neto to je izgledalo poput hrpice pekula. Mogao je vidjeti da se nisu trudili oponaati detalje. Model je izgledao kao glatki komad neglazirane gline zaobljen na jednom kraju, suen na drugom, s tri cijevi na vrhu, koje predstavljaju Titanicove dimnjake. Kroz prozor se zauo jasan zvuk u asu kad je pramac modela udario u dno bazena. Ne bi li vai prorauni mogli biti pogreni zbog greke u konfiguraciji modela?, upita Sandecker. Da, greka bi mogla znaiti razliku.

Silverstein ga pogleda. Ali, uvjeravam vas, admirale, nismo nita propustili! Sandecker pokae na model. Pravi Titanic imao je etiri dimnjaka va ima samo tri. Neposredno prije potonua, ree Silverstein, krma se uzdigla uvis tako da je stajala u okomitom poloaju. Optereenje je bilo preveliko za dimnjak broj jedan. Prelomio se i sruio na desnu stranu. Sandecker klimne. estitam, doktore. Trebao sam znati da ne moram propitivati temeljitost vaeg eksperimenta. Nije to nita. Daje mi priliku da se pohvalim svojom strunou. On se okrene i pokae palcem uvis kroz prozor. Ronilac privee model za konopac koji je vodio do povrine bazena. Ponovit u test i objasniti vam kako smo doli do zakljuaka. Moete poeti tako to ete mi objasniti pekule. One imaju ulogu kotlova, ree Silverstein. Kotlova? Savrena simulacija. Vidite, dok je krma Titanica bila usmjerena uvis, kotlovi su poispadali iz leita i probili se kroz pregradne zidove prema pramcu. Bili su masivni, i bilo ih je ukupno 29 neki od njih imali su promjer 16 stopa i bili su 20 stopa dugi. Ali, vae pekula ispale su iz modela. Da, nai prorauni pokazuju da se najmanje devetnaest kotlova probilo kroz pramac i palo na dno odvojeno od trupa. Kako moete biti sigurni? Jer da nisu ispali, golema promjena u teini prouzroena njihovim premjetanjem iz sredine broda u prednji dio povukla bi Titanic ravno na dno pod kutom od 90 stupnjeva. Meutim, izvjea preivjelih koji su gledali iz amaca za spaavanje a u tome se svi slau tvrde kako se, ubrzo nakon to je utihnula grmljavina ludog stampeda kotlova, trup broda malo spustio prije no to je potonuo. Ta injenica govori mi, u svakom sluaju, kako je Titanic izbljuvao svoje kotlove, a kad se oslobodio vika teine, malo se ispravio, do ukoenja od 78 stupnjeva koje sam ve spomenuo. A pekule odgovaraju toj teoriji? U potpunosti. Silverstein opet dohvati telefon. Mi smo spremni, Owen. Zatim vrati slualicu na njeno mjesto. Owen Dugan, moj pomonik. Sad e namjestiti model u vodi izravno iznad one crte koju vidite sa strane bazena. Kad voda pone ulaziti kroz rupe probuene u pramcu modela, brod e poeti tonuti prema naprijed. Pod odreenim kutom, pekule e se zakotrljati do pramca i pripremljena vrataca omoguit e im da slobodno padnu. im je to rekao, pekule ponu tonuti prema dnu bazena, a za njima krene i model. Udario je u dno na oko dvanaest stopa od crte. Ronilac naini sitnu oznaku na dnu bazena i podigne palac i kaiprst, pokazujui jedan in. Eto vam ga, admirale, stotinu i deset potonua i uvijek je dodirnuo dno u radijusu od etiri ina. Sandecker se zagleda u bazen na jedan dugi trenutak, pa se okrene Silversteinu. Gdje emo krenuti u potragu? Nakon nekoliko sjajnih prorauna naeg odjela za fiziku, ree Silverstein, nagadaju daje lokacija na 1300 jarda jugoistono od mjesta na kojem je Sappho I otkrio kornet, ali to je jo samo nagaanje. Kako moete biti sigurni da i kornet nije pao pod nekim kutom? Silverstein odglumi povrijeenost. Podcjenjujete moj genijalni perfekcionizam, admirale. Nae evaluacije bile bi bezvrijedne bez jasne slike putovanja korneta na morsko dno. U mojem trokovniku pronai ete i raun za dva korneta iz Moes Pavvnshopa. Nakon niza testova u bazenu, ponijeli smo ih na dvjesto milja od Rta Hatteras i spustili u dubinu od 12.000 stopa. Mogu vam pokazati karte s naeg sonara. Potonuli su unutar pedeset jarda od uspravne crte.

Bez uvrede, ree Sandecker rezignirano. Imam neki duboki osjeaj, ako mi oprostite na igri rijei, da e me moj nedostatak vjere kotati kutije Robert Mondavi Chardonnava iz 1984. 1981, ree Silverstein cerei se. Ako postoji neto to ne podnosim, onda je to gad s dobrim ukusom. Pomislite samo kako bi svijet bio obian bez nas. Sandecker ne odgovori. Priblii se prozoru i zagleda u keramiki model Tkanica u bazenu. Silverstein mu se priblii. To je nesumnjivo fascinantna tema. udno je to u vezi s Titanicom, ree Sandecker tiho. Kad jednom dospije pod njegovu aroliju, ne moe misliti ni na to drugo. Ali zato? to to tako privlai matu i ne puta je? Zato to je to brodolom koji nadmauje sve druge, ree Sandecker. To je najlegendarnije, ali najtee uhvatljivo blago moderne povijesti. Jednostavna fotografija dovoljna je da potjera adrenalin. Poznavanje njegove prie, posade koja je upravljala njime, ljudi koji su hodali njegovom palubom u onih nekoliko kratkih dana njegovog ivota, to je ono to potpaljuje matu, Silverstein. Titanicje golemi arhiv ere koju nikada vie neemo doivjeti. Samo Bog zna je li u naoj moi da toga velianstvenog starca iznesemo na dnevno svjetlo. Ali, nebesa mi, pokuat emo. Poglavlje XXXVI Podvodno vozilo Morski pu izgledalo je aerodinamiki isto i glatko izvana, ali dok je Pitt smjetao svoje tijelo visoko est stopa i dva ina u pilotsko sjedalo, unutranjost mu je izgledala poput klaustrofobine none more cijevi i elektrinih sklopova. Plovilo je bilo dugo dvadeset stopa i okruglog oblika, zaobljenih krajeva poput njegovoga letarginog imenjaka. Bio je obojen jarko uto i imao etiri velika otvora smjetena na pramcu u parovima, kao i dva vrlo mona reflektora, nalik malim radarskim tanjurima. Pitt dovri listu provjere i okrene se Giordinu, koju mu je sjedio zdesna. Hoemo li zaroniti? Giordino iskesi zube. Hajdemo. A ti, Rudi? Gunn podigne pogled s nieg prozoria i klimne. Ja sam spreman. Pitt progovori u mikrofon gledajui mali TV zaslon iznad kontrolne ploe koji je pokazivao kako Modocova dizalica podie Morskog pua s leita na palubi i blago ga prenosi preko ograde i sputa u vodu. im je ronilac otpojio kabel, Pitt ukljui ventil za balast i podvodno vozilo polako pone tonuti pod visokim valovima. Ukljuio sam mjera vremena sustava za odravanje ivota, ree Giordino. Jedan sat do dna, deset sati za potragu, dva sata za izron, i priuvno vrijeme od pet sati za svaki sluaj. I priuvno vrijeme iskoristit emo za potragu, ree Pitt. Giordino je bio dobro upoznat sa situacijom. Kad bi se dogodilo ono najgore, nesrea na dubini od 12.000 stopa, ne bi bilo nade za spas. Mogli bi se samo moliti za brzu smrt umjesto strane patnje sporog guenja. Zabavljala ga je elja da se opet nae na Sappho I, uivajui u neskuenom komforu i sigurnosti njegovih sustava za odravanje ivota koji djeluju osam tjedana. On se nasloni, promatrajui kako voda postaje sve tamnija dok je Morski pu tonuo u dubinu. Njegove misli pou prema zagonetnom ovjeku koji je pilotirao vozilom. Giordino je poznavao Pitta jo od srednjokolskih dana, kad su radili i vozili motore pustim seoskim cestama iza Newport Beacha u Kaliforniji. Poznavao je Pitta bolje od bilo kojega drugog mukarca, ili ene. Pitt je posjedovao dva odvojena unutarnja identiteta, koji nisu bili izravno povezani. Bio je tu srdani Dirk Pitt, koji je rijetko skretao sa sredine puta, i koji je bio duhovit, nepretenciozan i zraio jednostavnim prijateljstvom prema svakome koga bi upoznao. A bio je tu i drugi Dirk Pitt, hladan, uinkovit stroj koji je

rijetko grijeio i koji se esto povlaio u sebe. Ako je postojao klju koji bi otkljuao vrata izmeu njih dvojice, Giordino ga jo nije otkrio. Giordino skrene pozornost na dubinomjer. Igla je pokazivala tisuu i dvije stotine stopa. Uskoro su proli oznaku od dvije tisue stopa i uli u svijet vjene tame. Od sada pa nadalje, to se tie ljudskog oka, ekala ih je samo ista tama. Pritisne prekida i svjetla zabljesnu i presijeku put kroz tamu. to misli, koliki su nam izgledi da ga pronaemo iz prve?, upita on. Ako su raunalni podatci koje nam je poslao admiral Sandecker toni, Titanichi trebao leati negdje u podruju od 110 stupnjeva, na 1300 jarda jugoistono od mjesta na kojem si pronaao kornet. Odlino, promrmlja Giordino sarkastino. Dakle, ne traimo nokat u pijesku Coney Islanda, nego albino bubu u polju pamuka. Eto njega opet, ree Gunn. Nudi nam svoju negativnu misao dana. Moda e nestati ako ga ignoriramo, nasmije se Pitt. Giordino naini grimasu i pokae prema vodenom prostranstvu. 0, naravno, ostavite me na sljedeem uglu. Pronai emo starog momka, ree Pitt odluno. On pokae na osvijetljeni sat na kontrolnoj ploi. Da vidimo, sad je 6 i 40. Predviam da emo doi do palube Titanica prije ruka, recimo u 11 i 40. Giordino pogleda Pitta postrance. Veliki prorok je govorio. Malo optimizma nikad ne kodi, ree Gunn. On prilagodi kuite vanjskog fotoaparata i okine. Na trenutak zabljesne poput munje, reflektirajui svjetlost od milijuna planktonskih stvorenja koja su lebdjela u vodi. Deset tisua stopa i 40 minuta kasnije, Pitt se javi Modocu, prenosei im dubinu i temperaturu vode 35 stupnjeva F. Tri ovjeka fascinirano su promatrala kako male, nabijene, rune dubinske ribe polako plivaju pokraj prozoria sitne svjetlee kugle koje su im virile iz vrha glave sjajile su poput usamljenih svjetionika. Na 12.375 stopa ugledali su morsko dno, koje kao da se podizalo prema Morskom puu koji je stajao. Pitt ukljui motore i prilagodi kut nagiba, polako zaustavi sputanje Morskog pua i pokrene ga nad blijedom crvenom glinom koja je pokrivala morsko dno. Postupno, zloslutnu teinu probijalo je ritmiko zujanje koje je dopiralo iz elektrinih motora Morskog pua. U poetku, Pitt je imao potekoa u razlikovanju uspona i postupnih padova dna nita nije indiciralo trodimenzionalne promjene. Njegove oi vidjele su samo ravnicu koja se protezala izvan dosega svjetala. Nije mogao vidjeti nita ivo. No, postojali su dokazi koji su ukazivali na suprotno. Tragovi stanovnika dubina vijugali su u svakom smjeru po sedimentu. Moglo se nagaati da su nastali nedavno, ali more je bilo varljivo. Otisci nogu dubinskih morskih pauka, tragovi morskih krastavaca ili zvjezdaa mogli su nastati prije nekoliko minuta, ili biti stotine godina stari, budui da se mikroskopski ostatci ivotinja i biljaka od kojih se sastoji mulj u dubokom moru gomilaju brzinom od jednog ili dva centimetra na svakih tisuu godina. Eno jednoga lijepog stvora, ree Giordino pokazujui prstom. Pittov pogled pratio je Giordinov prst, i on ugleda udnu plavocrnu ivotinju koja je izgledala kao mjeanac lignje i hobotnice. Imala je osam krakova spojenih poput pajeg stopala, i zurila u Morskog pua s dva velika, okrugla oka koja su inila gotovo treinu njezina tijela. Lignja vampir, ree im Gunn. Pitaj je ima li roaka u Transilvaniji? isceri se Giordino. Zna, ree Pitt, ta me stvar podsjea na tvoju djevojku. Gunn uskoi. Misli na onu bez sisa? Vidio si je? Psi laju karavane prolaze, progunda Giordino. Luda je za mnom, a njezin otac natapa me dobrim piem. Da kvalitetnim, frkne Pitt. Whisky Old Cesspool, gin Attila Hun, votka Tijuana. Tko je ikad uo za te vrste?

Sljedeih nekoliko sati dosjetke i sarkastine primjedbe odbijale su se od stijenka Morskog pua. Ustvari, bila je to gluma obrambeni mehanizam s ciljem razbijanja monotonije. Za razliku od romantizirane predodbe, dubinski lov za olupinama mogao je biti naporan i dosadan posao. Ako se tome doda i neudobnost skuenih kabina, visoka vlanost i niske temperature u podvodnom vozilu, tu su svi sastojci potrebni za izazivanje ljudske pogreke koja moe biti skupa i fatalna. Pittove ruke bile su mirne poput stijena dok je drao kontrole, vodei Morskog pua na samo etiri stope iznad dna. Giordinova koncentracija bila je prikovana na sustav za odravanje ivota, dok je Gunn zurio u sonar i magnetometar. Dugi sati planiranja bili su gotovi. Sad se radilo o strpljenju i upornosti, pomijeanima s onom udnom mjeavinom vjenog optimizma i ljubavi prema nepoznatom koju su dijelili svi tragai za blagom. Izgleda kao da je pred nama gomila kamenja, ree Pitt. Giordino se zagleda kroz prozorie. Stoje tamo usred mulja. Pitam se otkud su se stvorili tamo. To je moda balast izbaen iz starog jedrenjaka. Vjerojatnije su potonuli s ledenjaka, ree Gunn. Ledenjaci nose u sebi mnogo kamenja i otpada koji potonu na dno kad se otope... Gunn zastane usred reenice. ekajte... imam snaan signal na radaru. Sad ga je ulovio i magnetometar. Gdje?, upita Pitt. U smjeru jedantrisedam. Idemo prema jedantrisedam, ponovi Pitt. Elegantno zaokrene Morskim puem, kao da je zrakoplov, i krene u novom smjeru. Giordino je napeto zurio preko Gunnovog ramena u zelene krugove svjetla na sonarskopu. Mala, sjajna pulsirajua tokica pokazivala je vrst predmet na tri stotine jarda izvan njihovog vidokruga. Ne nadajte se previe, ree Gunn tiho. Cilj je premali za brod. Kako ti se ini? Teko je rei. Nije dui od 20 ili 25 stopa, visok oko dva kata. Mogao bi biti bilo to... Ili jedan od Titanicovih kotlova, upadne Pitt. Morsko dno trebalo bi ih biti prepuno. U pravu si, ree Gunn dok mu je glas sve vie podrhtavao od uzbuenja. Imam identino oitanje, u smjeru jedanjedanpet. A evo i jo jednog na jedanestnula. Ovo posljednje ukazuje na duinu od priblino sedamdeset stopa. Zvui kao jedan od dimnjaka, ree Pitt. Boe promrmlja Gunn promuklo. Ovo poinje sliiti smetlitu. Iznenada, u sjeni na vanjskom rubu tame postao je vidljiv okrugli predmet, koji je pod sablasnim svjetlom izgledao poput nadgrobnog spomenika. Uskoro su tri para oiju u podvodnom vozilu mogla razaznati reetke loita velikog kotla, a zatim i red za redom zakovica na eljeznim spojevima i pokidane krakove koji su bili sve to je ostalo od cijevi za paru. Bi li volio biti loa u ta vremena i hraniti neku od tih bebica?, promrmlja Giordino. Otkrio sam jo jednog, ree Gunn. Ne, ekaj... pokazatelji rastu. Evo duine. Stotinu stopa... dvije stotine... Nastavi, srce, molio se Pitt. Pet stotina... sedam... osam stotina stopa. Imamo ga! Imamo ga! U kojem smjeru?, Pittova usta bila su suha poput pijeska. Smjer nuladevetsedam, odgovori Gunn aptom. Nekoliko minuta nisu progovarali, dok se Morski pu pribliavao. Lica su im bila blijeda i izmuena od iekivanja. Pittovo srce bolno je udaralo u njegovim prsima, a u eludcu je imao osjeaj kao da je progutao elini uteg i da ga golema ruka stie izvana. Postao je svjestan da je previe pribliio podvodno vozilo mulju. Povue upravlja i nastavi gledati kroz prozori. to e pronai? Staru, hravu olupinu koju je

nemogue izvaditi? Slomljeni trup zatrpan u mulj do nadgrada? A tada njegove oi ugledaju golemu sjenu koja se zloslutno nazirala u tami. Svemoni Boe promrmlja Giordino zapanjeno. Doli smo ravno na pramac. Kad su se pribliili na pedeset stopa, Pitt uspori i skrene Morskog pua na smjer paralelan s trupom zloslutnog prekooceanskog broda. Sama veliina olupine, kad bi je gledali sa strane, bila je zapanjujua. Nakon gotovo osamdeset godina potonuli brod imao je iznenaujue malo korozije zlatna vrpca koja je okruivala crni trup duine 882 stope sjajila je pod snanim svjetlima. Pitt pokrene podvodno vozilo uvis, pokraj lijevog sidra teine osam tona, sve dok nisu jasno mogli vidjeti zlatna slova visine tri stope koja su jo uvijek ponosno obznanjivala da je to Titanic. Kao opinjen, Pitt dohvati mikrofon i pritisne gumb za prijenos. Modoc, Modoc. Ovdje Morski pu... ujete li me? Radiooperator s Modoca odgovori gotovo istog trena. Morski pu, ovdje Modoc. ujemo vas. Prijem. Pitt namjesti ton kako bi umanjio kranje u pozadini. Modoc, obavijestite stoer NAMPa da smo pronali Velikog T. Ponavljam, pronali smo Velikog T. Dubina je 12.340 stopa. Vrijeme je 11 i 42. 11 i 42?, ponovi Giordino. Ti, prpono kopile. Pogrijeio si samo za dvije minute. je leao zagrnut sablasnim mirom crnih dubina i nosio tune oiljke svoje tragedije. Rana od sudara s ledenjakom protezala se od prednjega desnog dijela trupa pa sve do prostorije s kotlom broj 5, gotovo 300 stopa niz trup, dok su zjapee rupe na pramcu ispod crte gaza odavale snagu udara kotlova koji su istrgnuti iz utrobe i koji su se probijali kroz jedan pregradni zid za drugim, sve dok nisu potonuli u more. Sjedio je duboko u mulju, malo nagnut ulijevo, usmjeren prema jugu, kao da jo uvijek patetino pokuava posegnuti i dodirnuti vode i luke koje nikada nije upoznao. Svjetla iz podvodnog vozila plesala su po sablasnom nadgrau, bacajui duge sjene po palubama. Prozori kabina, neki otvoreni a neki ne, bili su uredno poslagani na prostranstvu njegovih bokova. Sada, kad nije imao dimnjake, izgledao je gotovo moderno prednja tri dimnjaka vie nisu bila tamo, dva su se vjerojatno otrgnula tijekom potonua, a dimnjak broj etiri leao je na stranjoj palubi sa amcima. Osim nekoliko razasutih niti hravih, otpojenih ica dimnjaka koje su virile preko ograde, na palubi sa amcima bilo je samo nekoliko velikih cijevi za zrak koje su uvale tihu strau nad naputenim Welin dizalicama koje su nekad drale amce za spaavanje velikog broda. Posjedovao je neku morbidnu ljepotu. Ljudi unutar podvodnog vozila gotovo da su mogli vidjeti veernje salone i prostorije ispunjene svjetlima i napuene stotinama veselih, nasmijanih putnika. Mogli su si predoiti njegove knjinice ispunjene knjigama, prostorije za puenje u kojima lebdi plavkasti oblak dima iz cigara gospode, i uti glazbu benda koji je svirao ragtime s prijelaza stoljea. Putnici su hodali palubama bogati, slavni, mukarci u besprijekornim veernjim odijelima, ene u arenim haljinama do glenja, dadilje s djecom koja dre omiljene igrake, Astori, Guggenheim i Strausovi u prvoj klasi srednja klasa, uitelji, sveenici, studenti i pisci u drugoj emigranti, irski seljaci i njihove obitelji, stolari, pekari, krojai i rudari iz udaljenih sela vedske, Rusije i Grke u treoj. Bilo je tu i gotovo devet stotina lanova posade, od brodskih asnika do konobara, posluitelja, liftboja i strojara. Veliko bogatstvo lealo je u tami iza vrata i prozora. Kako e izgledati bazen, igralite za squash i turska kupelj? Je li neki truli ostatak velike tapiserije jo uvijek visio na recepciji? to je s bronanim satom na velikom stubitu, ili kristalnim lusterima u elegantnom Cafe Parisien, ili s fino ukraenim stropom iznad restorana prve klase? Jesu li, moda, kosti kapetana Edwarda J. Smitha ostale negdje u sjeni zapovjednog mosta? Kakve su misterije ekale otkrivanje unutar ove nekad kolosalne plovee palae, ako i kada opet izroni na sunce? inilo se da svjetlo na kamerama podvodnog vozila bljeska beskrajno dugo dok je sitni uljez kruio oko golemog trupa. Krupna riba od dvije stope, velikih oiju

i teko oklopljene glave, plivala je iznad kose palube, nimalo zabrinuta zbog snanih snopova svjetlosti. Nakon razdoblja koje im se inilo poput vie sati, podvodno vozilo, s licima posade jo uvijek prilijepljenim uz prozorie, podiglo se nad krov kabine prve klase, lebdjelo nekoliko trenutaka, i tada odloilo malu kapsulu s elektronskim signalom. Njezini niskofrekventni impulsi sada e osigurati smjernicu za budue zarone na olupinu. Zatim vozilo skrene uvis, njegova se svjetla ugase, i ono se stopi s tamom iz koje je dolo. Osim nekoliko iskrica morskog ivota koje su se nekako prilagodile ivotu u mranom, hladnom okruenju, Titanic je opet ostao sam. No, uskoro e doi i druga vozila i on e opet osjetiti ljudsko orue na svojoj koi, kao to je to bilo i prije tako mnogo godina u velikom brodogradilitu tvrtke Harland and Wolff u Belfastu. A tada, moda, samo moda, doi e do svoje prve luke. Poglavlje XXXVII Svibanj 1988. Odmjerenim i preciznim pokretima sovjetski generalni sekretar Georgi Antonov upali lulu i pogleda ostale ljude koji su sjedili oko dugoga konferencijskog stola od mahagonija. Njemu zdesna sjedili su admiral Boris Slojuk, direktor sovjetske Mornarike obavjetajne slube, i njegov pomonik, satnik Prevlov. Nasuprot njima bili su Vladimir Polevoj, ef Odjela za strane tajne KGBa i Vasilij Tilevi, maral Sovjetskog Saveza i glavni direktor Sovjetske sigurnosne agencije. Antonov prijee izravno na stvar Dakle, izgleda da su Amerikanci odluili izvaditi Titanic na povrinu. On na nekoliko trenutaka pogleda papire pred sobom, prije no to je nastavio. Izgleda da je rije o sveobuhvatnom pokuaju. Dva broda za opskrbu, tri pomona broda, etiri podvodna vozila za velike dubine. On pogleda admirala Slojuka i Prevlova. Imamo li promatraa u tom podruju? Prevlov klimne. Oceanografski istraivaki brod Mihail Kurkov, pod zapovjednitvom kapetana Ivana Parotkina, plovi podrujem operacije. Osobno poznajem Parotkina, doda Slojuk. On je dobar pomorac. Ako Amerikanci troe stotine milijuna dolara u pokuaju vaenja komada otpada starog 76 godina, ree Antonov, mora za to postojati logina motivacija. Postoji motivacija, ree admiral Slojuk mrko. Motivacija koja prijeti naoj sigurnosti. On klimne Prevlovu, koji preda crveni registrator naslovljen s Projekt Sicilijanac Antonovu i ljudima s druge strane stola. Zato sam zatraio ovaj sastanak. Moji ljudi otkrili su obrise plana za novi tajni ameriki obrambeni sustav. Mislim da e vam ovo biti okantno, ako ne i zastraujue tivo. Antonov i ostali otvorili su dokumente i poeli itati. Sovjetski generalni sekretar itao je moda pet minuta, povremeno pogledavajui Slojuka. Antonovljevo lice promijenilo je irok raspon izraza, od profesionalnog interesa, preko iskrenog uenja, zapanjenosti, a na kraju i okantne spoznaje. Ovo je nevjerojatno, admirale Slojuk, apsolutno nevjerojatno. Je li takav sustav obrane mogu?, upita maral Tilevi. Isto to pitanje postavio sam petorici naih najcjenjenijih znanstvenika. Svi su se sloili kako je takav sustav u teoriji mogu, ukoliko imaju dovoljno snaan izvor energije na raspolaganju. A vi pretpostavljate da taj izvor lei u teretnom prostoru Titanicab, upita Tilevi. Sigurni smo u to, drue marale. Kao to sam spomenuo u izvjeu, vitalni sastojak za dovrenje Projekta Sicilijanac je malo poznati element zvan bizanij. Sada znamo da su Amerikanci ukrali jedinu svjetsku zalihu s ruskog tla prije 76 godina. Na sreu po nas, imali su peh da ga pokuaju prevesti brodom osuenim na propast.

Antonov odmahne glavom u potpunom nerazumijevanju. Ako je ono to pie u izvjeu tono, Amerikanci imaju potencijal da obore nae interkontinentalne rakete s jednakom lakoom kao to pastir ubija muhe. Slojuk ozbiljno klimne glavom. Bojim se da je to zastraujua istina. Polevoj se nagne preko stola, a lice mu postane maska sumnjiavog zgraanja. Ovdje tvrdite da je va kontakt visoko pozicionirani slubenik iz Ministarstva obrane Sjedinjenih Drava. Tono. Prevlov klimne s potovanjem. On se razoarao u ameriku vladu tijekom afere Watergate i otad mi alje sve materijale koje smatra vanima. Antonov se prodorno zagleda u Prevlovljeve oi. Mislite li da oni to mogu uiniti, satnice Prevlov? Izvaditi Titanic? Antonov klimne. Prevlov mu uzvrati pogled. Ako se sjeate uspjene CIAine operacije vaenja jedne od naih nuklearnih podmornica s dubine od 17.000 stopa iz mora kod Havaja 1974. vjerujem da je CIA to zvala Projekt Jennifer nema sumnje da Amerikanci imaju tehnike mogunosti da dovedu Titanicu newyorku luku. Da, drue Antonov, vrsto vjerujem da e oni to uiniti. Ja ne dijelim vae miljenje, ree Polevoj. Brod veliine Titanica daleko je od podmornice. Ja bih se morao sloiti sa satnikom Prevlovom, ustvrdi Slojuk. Amerikanci imaju nezgodnu naviku da uine ono to odlue uiniti. A to je s tim Projektom Sicilijanac? ustrajao je Polevoj. KGB nije zaprimio nikakve detaljne podatke o tome, osim kodnog imena. Kako znamo da Amerikanci nisu stvorili mitski projekt da odigraju blef u pregovorima u ograniavanju stratekih nuklearnih sustava? Antonov udari prstima po stolu. Amerikanci ne blefiraju. Drug Hruov otkrio je to prije 25 godina, tijekom kubanske krize s projektilima. Ne moemo ignorirati bilo kakvu mogunost, koliko god ona bila mala, da uine taj obrambeni sustav operativnim nakon to izvade bizanij iz Titanica. On zastane da bi povukao dim iz lule. Predlaem da se fokusiramo na predstojeu akciju. Oito se moramo pobrinuti da bizanij ne stigne do Sjedinjenih Drava, ree maral Tilevi. Polevoj zabubnja prstima po dosjeu s Projektom Sicilijanac. Sabotaa. Moramo sabotirati operaciju vaenja. Nema drugog naina. Ne smije biti incidenta s meunarodnim reperkusijama, ree Antonov vrsto. Ne moemo se mijeati otvorenom vojnom akcijom. Ne elim ugroavati sovjetskoamerike odnose tijekom jo jedne godine loe etve. Je li to jasno? Ne moemo uiniti nita ako se ne probijemo u podruje vaenja, ustrajao je Tilevi. Polevoj se zagleda u Slojuka preko stola. Koje su korake Amerikanci poduzeli kako bi zatitili operaciju? Raketni krsta na nuklearni pogon Juneau patrolira 24 sata na dan u blizini brodova za vaenje. Smijem li neto rei?, upita Prevlov gotovo prijezirno. Nije ekao odgovor. Uz dunu panju, drugovi, ve smo se uspjeli probiti. Antonov podigne pogled. Molim vas, objasnite, satnice. Prevlov pogleda svojega nadreenog postrance. Admiral Slojuk lagano klimne glavom. Imamo dva tajna operativca koji rade kao lanovi NAMPove posade za vaenje, ree Prevlov. Izrazito talentirani tim. Ve nam dvije godine dojavljuju vane oceanografske podatke. Dobro, dobro. Vai ljudi dobro rade, Slojuk, ree Antonov, ali bez topline u glasu. On opet pogleda Prevlova. Moemo li pretpostaviti, satnice, da ste osmislili plan? Jesam, drue.

Marganin je bio u Prevlovljevom uredu kad se ovaj vratio. I nehajno sjedio za satnikovim stolom. Vidljivo se promijenio. Vie nije izgledao kao uobiajeni, uliziki pomonik kojeg je Prevlov ostavio tamo prije nekoliko sati. Sad je djelovao sigurnije, samouvjerenije. inilo se da mu to izvire iz oiju. Te nesigurne oi sada su odraavale samopouzdan pogled ovjeka koji zna to hoe. Kako je proao sastanak, satnice?, upita Marganin ne diui se. Mislim da mogu sa sigurnou rei kako se blii dan kad e me oslovljavati s admirale. Moram priznati, ree Marganin hladno, da va plodan um nadilazi samo va ego. Prevlova ovo uhvati nespremnim. Lice mu problijedi od kontroliranog bijesa, a kad je progovorio, nije bio potreban dobar sluh ili mata da bi se otkrila emocija u njegovom glasu. Usuujete se vrijeati me? Ma, kakvi. Nesumnjivo ste prodali drugu Antonovu kako je va genij otkrio svrhu Projekta Sicilijanac i operacije vaenja Tkanica, kad je ustvari informacija dola preko mojeg izvora. A vjerojatno ste im ispriali i svoj sjajni plan za otimanje bizanija Amerikancima, koji ste takoer ukrali od mene. Ukratko, Prevlovu, vi niste nita drugo do netalentiranog lopova. y Sad je dosta! Prevlov uperi prstom u Marganina, a ton mu je bio leden. Iznenada, ukoi se i potpuno vrati kontrolu nad sobom opet je bio uglaen, fokusiran i profesionalan. Gorjet ete zbog neposluha, Marganine, ree on ljubazno. Pobrinut u se da izgorite tisuu puta prije kraja ovog mjeseca. Marganin ne ree nita. Samo se nasmijei osmijehom hladnim poput grobnice. Poglavlje XXXVIII Toliko o tajnosti, ree Seagram, sputajui novine na Sandeckerov stol. Ovo su jutarnje novine. Kupio sam ih na kiosku prije petnaest minuta. Sandecker ih okrene i pogleda naslovnicu. Nije morao traiti, sve je bilo tamo. NAMP planira izvaditi Titanio, proita on naglas. Pa, barem vie ne moramo paziti na svaki korak. Multimilijunska operacija vaenja zlosretnoga prekooceanskog broda. Morate priznati, tekst je fascinantan. Obavijeteni izvori danas su izjavili da Nacionalna agencija za mora i podmorje provodi opu operaciju s ciljem vaenja RMS Titanic, koji je udario u ledenjak i potonuo usred Atlantika 15. travnja 1912 uz gubitak vie od 1500 ivota. Ovaj golemi pothvat najavljuje novi osvit dubinskih operacija vaenja koje su bez presedana u povijesti ljudske potrage za blagom. Multimilijunski lov na blago, namrti se Seagram. Predsjedniku e se ovo svidjeti. ak ima i moju sliku, ree Sandecker. Nije ba dobra. Vjerojatno je rije o fotografiji iz njihovih dosjea, snimljenoj prije pet ili est godina. Ovo nije moglo doi u gore vrijeme, ree Seagram. Jo tri tjedna... Pitt je rekao kako e ga pokuati izvaditi u tri tjedna. Nemojte biti nestrpljivi. Pitt i njegova posada rade na tome ve devet mjeseci devet napornih mjeseci borbe protiv svih moguih zimskih oluja koje je Atlantik mogao baciti na njih, rjeavanja svih problema i tehnikih potekoa koje su se pojavile. udo je to su postigli toliko mnogo u tako malo vremena. No, jo uvijek tisuu i jedna stvar moe poi naopako. Moda postoje skrivene strukturalne pukotine koje mogu prepoloviti trup kad se odvoji od dna, a opet, golema usisna sila izmeu brodskog dna i mulja moda nee popustiti. Da sam ja na vaem mjestu, Seagrame, ne bih se radovao sve dok ne vidim kako vuku Titanic pokraj Kipa slobode. Seagram je izgledao povrijeeno. Admiral se naceri njegovom okiranom izrazu i ponudi mu cigaru. Ovaj je odbije. S druge strane, ree Sandecker utjeno, moda se podigne na povrinu bez problema. To je ono to mi se svia kod vas, admirale, vae paljenje i gaenje optimizma. Volim se pripremiti za razoaranja. Ublaava bol. Seagram ne odgovori. Nekoliko trenutaka je utio. Zatim ree

Dakle, o Titanicu emo brinuti kada doe vrijeme za to. Ali jo uvijek moramo razmiljati o problemu tiska. Kako emo to rijeiti? Jednostavno, ree Sandecker vedro. Uinit emo ono to ini svaki pravi politiar kad njegove tajne podatke otkriju novinari gladni skandala. A to je?, upita Seagram umorno. Sazvat emo konferenciju za tisak. To je ludo. Ako Kongres i javnost ikad saznaju injenicu da smo u to uloili tri etvrt milijarde dolara, udarit e nas poput kanzakog tornada. Pa, varat emo u igri i rei u javnosti da su trokovi upola manji. Tko e znati? Nikako ne mogu saznati pravi iznos. Ipak mi se to ne svida, ree Seagram. Ti washingtonski novinari vrhunski su strunjaci kad je rije o rezanju govornika na konferenciji za tisak. Sasjei e vas poput purana za veeru za Dan zahvalnosti. Nisam mislio na sebe, ree Sandecker polako. A tko onda? Sigurno ne ja. Ja sam mali ovjek kojeg nema, sjeate se? Imao sam na umu nekoga drugog. Nekoga tko ne zna za nae tajno kopanje kostiju. Nekoga tko je autoritet za potopljene brodove, i koga e tisak tretirati s krajnjim potovanjem i pristojnou. A gdje ete pronai taj sjajni primjer vrline? Jako mi je drago da ste upotrijebili rije vrlina, ree Sandecker lukavo. Vidite, mislio sam na vau suprugu. Poglavlje XXXIX Dana Seagram stajala je samopouzdano za govornicom i spretno odgovarala na pitanja koja joj je upuivalo osamdesetak novinara u dvorani stoera NAMPa. Stalno se smijeila, sa sretnim izgledom ene koja uiva i koja zna da je prihvaena. Nosila je koulju boje terakote i demper s dubokim izrezom, skladno naglaen malom ogrlicom od mahagonija. Bila je visoka, privlana i elegantna njezin je izgled stavljao njezine inkvizitore u nepovoljniji poloaj. Sjedokosa ena s lijeve strane prostorije ustane i mahne rukom. Dr. Seagram? Dana elegantno klimne. Dr. Seagram, itatelje mojih novina, Chicago Daily, zanimalo bi zato vlada troi milijune za vaenje staroga, hrdavog broda. Ne bi li taj novac bilo bolje potroiti na neto drugo, recimo socijalnu skrb ili urbanu obnovu koja nam je jako potrebna? Rado u vam sve razjasniti, ree Dana. Za poetak, vaenje Titanica nije troenje novca. Planiran je troak od dvije stotine i devedeset milijuna dolara, a za sada smo daleko od te brojke a mogla bih dodati, i ispred rokova. Ne smatrate li to velikim iznosom? Ne, kad uzmete u obzir mogue dobiti. Vidite, Titanic je skladite blaga. Procjena je da predmeti na njemu vrijede vie od tri stotine milijuna dolara. Na brodu se nalazi mnogo vrijednosti i nakita putnika samo u jednom apartmanu nalazi se vrijednost od etvrt milijuna dolara. Tu je i oprema broda, kao i namjetaj i dekoracije, od kojih su neke moda sauvane. Kolekcionari bi rado platili izmeu 500 i 1000 dolara za jedan komad porculana ili kristalnog pribora za jelo iz restorana prve klase. Ne, dame i gospodo, ovaj put federalni projekt nije, ako mi oprostite na izrazu, pljaka poreznih obveznika. Pokazat emo profit u dolarima i profit u povijesnim artefaktima jednoga prolog razdoblja, da i ne spominjem golemo mnotvo podataka za pomorsku znanost i tehnologiju. Dr. Seagram? Ovo je rekao visok ovjek mrava lica iz pozadine gledateljstva. Nismo imali vremena proitati izjave za tisak koje ste podijelili prije, moete li nam opisati tehniku vadenja? Drago mi je da ste me to pitali. Dana se nasmije. Stvarno, ispriavam se na otrcanom klieju, ali vae je pitanje, gospodine, uvod za kratku vizualnu prezentaciju koja bi trebala objasniti mnoge tajne vezane uz projekt.

Ona se okrene prema rubu pozornice. Svjetla, molim. Rasvjeta se zatamni, i na irokom zaslonu iza i iznad govornice pojavi se prva slika. Poinjemo s ovom kompozicijom s vie od osamdeset fotografija spojenih kako bi prikazale Titanic na morskom dnu. Na sreu, poloen je uspravno i malo nagnut ulijevo, to nam omoguava da zaepimo stotinu jarda dugu rupu nastalu prilikom sudara s ledenjakom. Kako je mogue zaepiti rupu te veliine na takvoj dubini? Pojavi se sljedea slika koja je prikazivala ovjeka koji dri neto to je izgledalo kao veliki mjehur tekue plastike. Kao odgovor na to pitanje, ree Dana, ovdje dr. Amos Stannford demonstrira supstancu koju je izumio, a koja se zove vodoelik. Kao to ime govori, vodoelik je podatan za oblikovanje na zraku, ali devedeset sekunda nakon dodira s vodom postaje vrst poput elika, i moe se vezati uz metalni predmet kao da je zavaren. Posljednju izjavu popratio je val aptanja u prostoriji. Na strateka mjesta oko broda sputeni su loptasti aluminijski tankovi promjera deset stopa, nastavi Dana. Konstruirani su tako da se podvodno vozilo moe privrstiti na tank, nalik proceduri spajanja svemirskog atla s laboratorijem, a tada moe nastaviti do radnog podruja gdje posada cilja i izbacuje vodoelik iz posebno napravljene cijevi. Kako se vodoelik izbacuje iz tanka? Ilustrirat u to jo jednom usporedbom veliki pritisak na dubini tiska aluminijski tank poput tube paste za zube, istiskujui materijal kroz cijev u otvor koji treba zaepiti. Ona zatrai sljedeu sliku. Ovdje vidimo presjek mora, koji prikazuje pomone brodove na povrini i podvodna vozila grupirana oko olupine na dnu. U operaciju vaenja ukljuena su etiri dubinska vozila s posadom. Sappho I, koji je koriten, ako se sjeate, u ekspediciji u struju Lorelei, trenutno radi na popravci tete koju je prouzroio ledenjak du desne strane trupa, kao i tete koju su na pramcu prouzroili kotlovi. Sappho II, novije i naprednije vozilo, zaepljuje manje otvore, kao to su ventili za zrak i prozori kabina. Podvodno vozilo mornarice, Morski pu, ree nepotreban otpad, ukljuujui jarbole, snasti i stranji dimnjak koji je pao preko palube za amce. I napokon, tu je i Deep Fathom, podvodno vozilo koje pripada naftnoj kompaniji Uranus, i koje instalira ventile za ublaavanje pritiska na trup i nadgrae Titanica. Moete li objasniti svrhu ventila, dr. Seagram? Naravno, odgovori Dana. Kad trup krene prema povrini, zrak koji se pumpa u unutranjost poet e se iriti, dok se pritisak mora na vanjski dio smanjuje. Ako se unutranji pritisak ne bude stalno smanjivao, Titanicbi se mogao raspasti na komadie. Naravno, ventili su tu kako bi se to sprijeilo. Znai da NAMP namjerava podii olupinu komprimiranim zrakom? Da, pomoni brod Capricorn ima dvije stanice kompresora sposobne da istisnu vodu iz trupa Titanica s dovoljno zraka da ga se podigne. Dr. Seagram? zauje se jo jedan bestjelesni glas. Ja predstavljam Science Today, i sluajno znam kako je pritisak vode na mjestu gdje lei Titanicvei od est tisua funta po etvornom inu. Takoer znam da najvei raspoloivi zrani kompresor moe izbaciti etiri tisue funta. Kako namjeravate svladati ovu razliku? Glavna jedinica s Capricorna pumpa zrak s povrine kroz ojaanu cijev do sekundarne crpke, koja je postavljena usred olupine. Ta druga crpka izgleda poput radijalnog zrakoplovnog motora s nizom klipova koji se ire iz sredinjeg dijela. I opet, iskoristili smo veliki pritisak na dubini kako bismo aktivirali crpku, kojoj pomau i struja i zrani pritisak s povrine. ao mi je to vam ne mogu pruiti detaljniji opis, ali ja sam pomorska arheologinja, a ne pomorska inenjerka. Meutim, admiral Sandecker bit e vam na raspolaganju kasnije tijekom dana da vam detaljnije odgovori na tehnika pitanja. A to je s usisnom silom? ustrajao je glas iz novina Science Today. Nakon to je sjedio sve te godine u mulju, nee li Titanic biti zalijepljen za dno?

Hoe. Dana zatrai da se upale svjetla. Kad su se upalila, stajala je nekoliko trenutaka trepui, sve dok nije mogla vidjeti ovjeka koji ju je ispitivao. Bio je to sredovjeni ovjek duge smee kose i s velikim naoalama. Kad se utvrdi da je u brodu dovoljno zraka da se njegova masa podigne na povrinu, cijev za zrak bit e otpojena od trupa i ubrizgat e elektrolitnu kemikaliju koju proizvodi kompanija MyersLentz u naslage koje okruuju dno Tkanica. Reakcija e natjerati molekule u naslagama da se razbiju i formiraju jastuk mjehuria koji e ponititi statiku frikciju i omoguiti trupu da se oslobodi usisne sile. Jo jedan ovjek podigne ruku. Ako operacija bude uspjena i Titanic pone plutati na povrinu, ne postoji li ansa da se prevrne? Dvije i pol milje predug je put da bi neizbalansirani predmet od 46.000 tona ostao uspravan. U pravu ste. Postoji mogunost da se prevrne, ali planiramo ostaviti dovoljno vode u donjim komorama da poslui kao balast i rijei problem. Mlada, mukobanjasta ena ustane i mahne rukom. Dr. Seagram! Ja sam Connie Sanchez iz novina Female Eminence Weekly. Moje itateljice voljele bi znati kakve ste obrambene mehanizme vi osobno razvili kako bi se iz dana u dan natjecali u profesiji kojom dominiraju egoistine muke svinje. Skupina novinara doekala je ovo pitanje s nelagodnom tiinom. Boe, pomisli Dana, ovo je moralo doi prije ili kasnije. Ona zaobie govornicu i nasloni se na nju u oputenom, gotovo seksi poloaju. Moj odgovor, go Sanchez, strogo je privatan. Znai da se izvlaite, ree Connie Sanchez, superiorno se cerei. Dana je ignorirala ubod. Prvo, smatram da su obrambeni mehanizmi nepotrebni. Moji muki kolege cijene moju inteligenciju dovoljno da prihvate moja miljenja. Ne moram hodati uokolo bez grudnjaka ili iriti noge kako bih privukla njihovu panju. Drugo, vie volim biti na svojem teritoriju i natjecati se s pripadnicama vlastitog spola, to nije udno ako uzmete u obzir injenicu kako je od 540 znanstvenika iz NAMPa njih 114 enskog spola. A tree, gdo Sanchez, jedine svinje koje sam imala nesreu upoznati tijekom svojeg ivota nisu bili mukarci, ve ene. Na nekoliko trenutaka prostorijom zavlada muk. Zatim, iznenada, iz publike se zauje glas koji razbije tiinu. Prava cura, doktorice, vikne mala sjedokosa gospoda iz Chicago Dailyja. Sredila si je. More pljeska pokrene se, a zatim zaurla u oluji odobravanja. Iskusni i prekaljeni washingtonski novinari izrazili su potovanje ovacijama s nogu. Connie Sanchez sjedne i zagleda se pocrvenjela od bijesa. Dana je vidjela kako njezine usne formiraju rije kuja, i uzvrati joj onim samozadovoljnim osmijehom koji samo ene mogu izvesti. Kako je slatko biti oboavan, pomisli Dana. Poglavlje XL Od ranog jutra vjetar je postojano puhao sa sjeveroistoka. Do kasnog poslijepodneva pojaao je do brzine od 35 vorova, podignuvi valove visoke poput planina, koji su bacali brodove za vaenje kao papirnate alice u sudoperu. Oluja je nosila i hladnou roenu u pustoi arktikog kruga. Ljudi se nisu usuivali izii na ledene palube. Nije bila tajna da je najvea zapreka toplini bio vjetar. ovjeku moe biti mnogo hladnije na pet stupnjeva iznad nule uz vjetar brzine 35 vorova, nego na pet stupnjeva ispod nule bez vjetra. Vjetar krade tjelesnu toplinu jednako brzo kao to je tijelo stvara nezgodna situacija poznata kao faktor pothlaivanja. Joel Farquar, meteorolog s Capricorna, kojeg je posudila Savezna uprava za meteoroloku slubu, nije izgledao zabrinut olujom koja je bjesnila izvan operativne prostorije dok je prouavao instrumente povezane s nacionalnim meteorolokim satelitima koji su svaka 24 sata slali etiri fotografije Atlantika iz svemira.

to tvoj mali prognostiki um vidi u naoj budunosti?, upita Pitt, odravajui ravnoteu pod udarom valova. Za sat vremena ublait e se, odgovori Farquar. Do sutra ujutro vjetar bi trebao oslabiti na deset vorova. Farquar nije podigao pogled dok je govorio. Bio je on studiozan, maleni ovjek crvena lica bez ikakvog smisla za humor i bez traga prijateljske topline. No, svi lanovi operacije vaenja cijenili su ga zbog njegove totalne posveenosti poslu, i injenice da su mu predvianja bila nevjerojatno tona. I najbolji planovi.. promrmlja Pitt sebi u bradu. Jo jedan dan je izgubljen. To je ve etvrti put ovaj tjedan da smo morali prekidati dovod zraka. Samo Bog moe stvoriti oluju, ree Farquar indiferentno. On klimne prema dva reda televizijskih zaslona koji su pokrivali prednji pregradni zid operativne prostorije Capricorna. Barem njima ne smeta. Pitt pogleda zaslone koji su prikazivali podvodna vozila koja mirno rade na olupini na dvanaest tisua stopa ispod nemirnog mora. Njihova nezavisnost o povrinskim uvjetima spaavala je projekt. S izuzetkom Morskog pua, koji je mogao biti pod vodom samo 18 sati i koji je sada bio vrsto privezan na palubu Modoca, ostala tri podvodna vozila mogla su ostati kod Titanica pet dana neprekidno prije no to bi se vratila na povrinu da zamijene posadu. On se okrene prema Alu Giordinu, koji je bio nagnut nad velikim stolom s kartama. Kakav je poloaj povrinskih brodova? Giordino pokae sitne modele od dva ina rasute po karti. Capricorn dri svoj uobiajeni poloaj u sredini. Modocje ravno ispred njega, a Bomberger tri milje iza. Pitt se zagleda u model Bombergera. To je bio novi brod, konstruiran specifino za vaenje s velikih dubina. Recite kapetanu da se priblii na jednu milju. Giordino klimne prema elavom radiooperatoru, koji je bio privren na ukoenoj palubi ispred svoje opreme. uo si ovjeka, Curly. Reci Bombergeru da se priblii na jednu milju. A to je s brodovima za opskrbu?, upita Pitt. Tu nema problema. Ovo vrijeme je djeja igra za velike 10tonce kao to su oni. Alhambra je smjetena s lijeve strane, a Monterey Park tono tamo gdje bi i trebao biti, zdesna. Pitt klimne prema malom crvenom modelu. Vidim i da su nai ruski prijatelji jo s nama. Mihail Kurkov?, ree Giordino. On podigne plavu repliku ratnog broda i poloi je pokraj crvenog modela. Da, ali ne uiva u igri. Juneau, raketni krsta Mornarice, dri ga se poput ljepila. A signalna jedinica s plutae na olupini? Mirno bipka na osamdeset stopa ispod oluje, ree Giordino. Na samo tisuu i dvjesto jarda, vie ili manje, u smjeru nulapetdevet, prema jugozapadu. Hvala Bogu da nas nije otpuhalo od kue, uzdahne Pitt. Opusti se, naceri se Giordino. Ponaa se poput majke ija je ki na spoju nakon ponoi svaki put kad puhne neki povjetarac. Majinski kompleks postaje sve gori to se vie pribliavamo, prizna Pitt. Jo deset dana, Al. Ako moemo dobiti jo deset mirnih dana, podii emo ga. To ovisi o naem vremenskom proroku. Giordino se okrene prema Farquaru. to kae, o, veliki vidovnjae od meteoroloke mudrosti? Sve to ete dobiti od mene je prognoza za 12 sati unaprijed, progunda Farquar ne podiui pogled. Ovo je Sjeverni Atlatnik. On je najnepredvidljiviji od svih oceana na svijetu. Niti jedan dan nije isti. Da je va dragi Titanic potonuo u Indijskom oceanu, mogao bih vam dati prognozu od 10 dana s 80 posto izgleda da bude tona. Isprike, isprike, odgovori Giordino. Kladim se da, kada vodi ljubav sa enom, kae kako su joj izgledi da uiva 40 posto.

I 40 posto bolje je nego nita, ree Farquar nehajno. Pitt ugleda pokret operatora sonara i priblii mu se. to ima? udni zvuk nad pojaalom, odgovori operator. Bio je to ovjek blijeda lica, veliine i oblika gorile. Tu i tamo bi se pojavio tijekom posljednja dva mjeseca. udan zvuk, kao da netko alje poruke. Moe li ga prepoznati? Ne, gospodine. Curly ga je posluao, ali kae kako nema smisla. Najvjerojatnije slobodni predmet na olupini koji struja pomie uokolo. A moda je i duh, ree operator. Ne vjeruje u njih, ali ih se boji, je li tako? Tisuu i pet stotina dua potonulo je s Titanicom, ree operator sonara. Nije nemogue da se barem jedna od njih vratila na brod. Jedini duhovi koji mene zanimaju, ree Giordino gledajui stol s kartom, su oni koje vidi kad se napije... Unutranja kamera Sappho upravo se zamraila. To je rekao ovjek s kosom boje pijeska koji je sjedio ispred TV zaslona. Pitt se istog trena stvori iza njega, zurei u potamnjeli zaslon. Ima li problema s ove strane? Ne, gospodine. Svi sklopovi ovdje i na releju plutae operativni su. Problem je sigurno na Sappho II. ini se kao da je netko prebacio krpu preko objektiva kamere. Pitt se okrene radiooperatoru. Curly, kontaktiraj Sappho II i reci im da provjere TV kameru u kabini. Giordino podigne tablicu i provjeri raspored posade. U ovoj smjeni Omar Woodson zapovijeda na Sappho II. Curly pritisne prekida za prijenos. Sappho II, Sappho II, ovdje Capricorn. Molim vas, odgovorite. Zatim se nagne naprijed, i pritisne slualice jae na ui. Kontakt je slab, gospodine. Mnogo je smetnji. Rijei su isprekidane. Ne mogu ih razaznati. Ukljuite zvunike, zapovjedi Pitt. Glas zatresti u operativnoj prostoriji, isprepleten s zvukovima statikog elektriciteta. Neto ometa prijenos, ree Curly. Relejna jedinica na plutai trebala bi dobivati jasan i glasan signal. Pojaaj do kraja. Moda moemo otkriti neki smisao u Woodsonovom odgovoru. Sappho II, molim vas, ponovite. Ne ujemo vas. Prijem. im je Curly ukljuio zvunik, svi poskoe od eksplozije bunog uma. ac. Mi...as ujemo. jem. Pitt zgrabi mikrofon. Omare, ovdje Pitt. Vaa TV kamera u kabini je iskljuena. Moete li je popraviti? ekamo va odgovor. Prijem. Sve oi u operativnoj prostoriji bile su prikovane na zvunik kao da je iv. Pet dugih minuta polako je prolo dok su strpljivo ekali Woodsonovo izvjee. Tada VVoodsonov isprekidani glas opet zatutnji kroz zvunike. Hen... Munk je na povr... Giordino naini zbunjenu grimasu. Neto o Henryju Munku. Ostalo je previe nerazumljivo. Evo ih opet na zaslonu. Nisu sve oi bile usmjerene na zvunike. Mladi za TV zaslonima nije skidao pogled sa zaslona koji je prikazivao Sappho II. Posada izgleda kao da se grupirala oko nekoga tko lei na palubi. Poput gledatelja na teniskom meu, sve se glave u istom trenutku okrenu prema TV zaslonu. Prilike su se kretale amotamo pred kamerom, dok su u pozadini tri ovjeka bila nagnuta nad groteskno ispruenim tijelom u uskom hodniku podvodnog vozila. Omare, sluaj me, ree Pitt u mikrofon. Ne razumijemo tvoje poruke. Vidimo te na TV zaslonu. Ponavljam, vidimo te na TV zaslonu. Napii poruku i pokai je prema kameri. Prijem.

Gledali su kako se jedna prilika odvaja od ostalih i naginje nad stol. ovjek je neto napisao i pribliio se TV kameri. Bio je to Woodson. Podigao je komad papira na kojem je pisalo Henry Munk je mrtav. Traimo doputenje za izron. Blagi Boe! Giordinov izraz lica bio je zapanjen. Henry Munk mrtav? Nemogue. Omar VVoodson nije poznat po igranju igara, ree Pitt turobno. On opet progovori u mikrofon. Odbija se, Omare. Ne moete izroniti. Ovdje je oluja od 35 vorova. More je uzburkano. Ponavljam, ne moete izroniti. Woodson klimanjem potvrdi da je razumio. Zatim napie jo neto, svako malo pogledavajui preko ramena. Na poruci je pisalo Sumnjam da je Munk ubijen! ak je i Farquarovo inae nepomino lice problijedjelo. Morat ete ih pustiti da izrone proapta on. Uinit u ono to moram, Pitt odluno odmahne glavom. Moji osjeaji nisu vani. U Sapphou II jo je pet ivih ljudi. Neu riskirati da ih izgubim pod desetometarskim valom. Ne, gospodo, morat emo priekati do jutra da bismo vidjeli to se dogodilo u Sapphou IL Poglavlje XLI Pitt je zapovjedio Capricornu da se priblii signalnoj plutai im je vjetar usporio do 20 vorova. Opet su spojili cijev za zrak koja je vodila iz brodskog kompresora u Titanic, a zatim su priekali da Sappho II izroni iz dubine. Zora je zarudila na istonom nebu kad su izvrene posljednje pripreme za izron vozila. Ronioci su bili spremni da uskoe oko Sappho II i privrste sigurnosne konopce kako bi sprijeili da se prevrne na velikim valovima vitla i kablovi pripremljeni su da ga izvuku iz vode na otvorenu krmu Capricorna u brodskoj kuhinji kuhar je poeo kuhati veliku zdjelu kave i pripremati obilan doruak kako bi doekao posadu podvodnog vozila. Kad je sve bilo spremno, znanstvenici i inenjeri stajali su tiho drhturei u ranoj jutarnjoj hladnoi, pitajui se kako je umro Henry Munk. U 6.10 vozilo se pojavilo medu valovima na stotinu jarda sa stranje lijeve strane Capricorna. amac mu je pribliio konopac, i za 20 minuta Sappho II bio je privezan za krmu svojega pomonog broda. im je bio blokiran i uvren, poklopac je otvoren, i Woodson se izvukao van, a za njim i etiri preivjela lana posade. Woodson se popne na najviu palubu, gdje ga je ekao Pitt. Oi su mu bile krvave od nesanice, a lice mu je bilo obraslo bradom i sivo, no uspio se slabano nasmijeiti kad mu je Pitt gurnuo alicu vrue kave u ruku. Ne znam emu se vie radujem, tebi ili kavi, ree on. Tvoja poruka spomenula je ubojstvo, ree Pitt zanemarivi bilo kakav pozdrav. VVoodson srkne kavu na trenutak i zagleda se u ljude koji su njeno dizali Munkovo tijelo kroz otvor podvodnog vozila. Ne ovdje, ree on tiho. Pitt ga pozove u svoj ured. Kad su se vrata zatvorila, nije gubio vrijeme. U redu, priaj. Woodson se teko spusti na Pittov leaj i protrlja oi. Nemam to reci. Plutali smo na oko 60 stopa iznad dna, zatvarajui otvore s desne strane na palubi C, kad sam dobio tvoju poruku o TV kameri. Krenuo sam u stranji dio s namjerom da provjerim, kad sam ugledao Munka kako lei na podu s ulubljenim tjemenom. Pretpostavlja li to je moglo prouzroiti udarac? Jasno je kao nos na Pinokijevom licu, odgovori Woodson. Komadi koe, krvi i kose ostali su na rubu kuita alternatora. Nisam upoznat s opremom Sappho II. Kako je postavljeno? S desne strane, na oko deset stopa od krme. Kuite je na visini od oko est ina, tako daje alternator lako pristupaan za odravanje. Moda je bila nesrea. Munk se mogao spotaknuti i pasti, i udariti glavom u rub. Mogao je, ali stopala su mu bila okrenuta u krivom smjeru.

to njegova stopala imaju s tim? Bila su okrenuta prema krmi. Pa? Ne shvaa?, ree Woodson nestrpljivo. Munk je morao krenuti prema pramcu kad je pao. Maglovita slika u Pittovom umu poela se bistriti. Vidio je dijelove slagalice koji nisu odgovarali slici. Kuite alternatora je s desne strane, tako da je Munku morala biti smrskana desna strana, a ne lijeva. Shvatio si. Zbog ega se pokvarila TV kamera? Nije bio kvar. Netko je prebacio runik preko objektiva. A posada? Gdje su bili lanovi? Ja sam radio s cijevi, a Sam Merker je pilotirao. Munk je napustio plou s instrumentima kako bi poao do glave koja je smjetena na krmi. Mi smo bili druga smjena. U prvoj smjeni bili su Jack Donovan... Mladi plavokosi momak strukturalni inenjer iz Oceanic Techa? Da. I porunik Leon Lucas, tehniar za vaenje posuen iz Mornarice, te Ben Drummer. Sva trojica spavali su na svojim leajevima. Nije nuno da je netko od njih morao ubiti Munka, ree Pitt. Koji bi bio razlog? Ako nema vraki dobar motiv, nee ubiti nekoga u situaciji iz koje ne moe pobjei na dubini od 12.000 stopa. VVbodson slegne ramenima. Morat e pozvati Sherlocka Holmesa. Ja samo znam ono to sam vidio. Pitt nastavi s propitivanjem Munk se mogao iskrenuti dok je padao. Ne, osim ako je imao gumeni vrat koji se mogao okrenuti za 180 stupnjeva unatrag. Pokuajmo s jo jednom zagonetkom. Kako e ubiti ovjeka od stotinu kilograma udarajui njegovom glavom u metalni rub na samo est ina od poda? Zavitlati njime kao da baca kladivo, drei ga za pete? Woodson podigne ruke u gesti bespomonosti. U redu, moda sam se zanio i poeo traiti manijakeubojice tamo gdje ih nema. Bog zna da te ta olupina nakon nekog vremena sredi. udno je to. Postoje trenutci u kojima bih se mogao zakleti da sam vidio ljude koji eu palubama, naginju se preko ograde i zure u nas. On zijevne. Bilo je jasno da pokuava ostati budan. Pitt krene prema vratima i okrene se. Bolje da se naspava. Razgovarat emo o tome kasnije. Woodsonu nije trebao dodatni poticaj. Mirno je utonuo u san prije no to je Pitt preao pola puta do brodske bolnice. Dr. Cornelius Bailev bio je slon od ovjeka, irokih ramena i izboene etvrtaste brade. Pjeskovita kosa padala mu je do ovratnika, a brada na snanoj eljusti bila je uredno podrezana u Van Dyke stilu. Bio je popularan medu posadom i mogao je u piu poraziti bilo koju petoricu medu njima kad je bio raspoloen da to dokazuje. Debelim je rukama okretao tijelo Henrvja Munka na stolu za ispitivanje bez imalo truda, kao da je rije o lutki, to je gotovo i bilo, s obzirom na uznapredovalu mrtvaku ukoenost. Jadan Henry, ree on. Hvala Bogu, nije bio obiteljski ovjek. Zdrav primjerak. Sve to sam mogao uiniti za njega u posljednjem pregledu bilo je da mu oistim malo voska iz uiju. to mi moe rei o uzroku njegove smrti?, upita Pitt. To je oito, ree Bailev. Prvo, uzrok je jako oteenje temporalne strane... to misli pod time prvo? Upravo to, dragi moj Pitte. Taj je ovjek vie ili manje ubijen dvaput. Pogledaj ovo. On povue Munkovu koulju, otkrivajui vrat. Pri dnu lubanje bila je vidljiva velika purpurna masnica. Kraljenica ispod medule oblongate smrvljena je. Najvjerojatnije nekakvim tupim predmetom. Onda je Woodson bio u pravu Munk je zaista ubijen. Ubijen, kae? O, da, naravno, bez sumnje, ree Bailev mirno, kao da se ubojstva dogaaju na brodu svakoga dana.

ini se da je ubojica udario Munka s leda, a zatim mu zabio glavu u kuite alternatora kako bi izgledalo kao nesrea. To je dobra pretpostavka. Pitt poloi ruku na Bailevevo rame. V61io bih da neko vrijeme ne govori o svojem otkriu, Dok. utim usta su mi zaepljena i tako dalje. Ne razmiljaj o tome. Moje izvjee i svjedoenje bit e tu kad ih zatreba. Pitt se nasmijei lijeniku i napusti bolnicu. Krene prema stranjem dijelu gdje se nalazio Sappho II, s kojeg je slana voda kapala na krmenu rampu. On se popne ljestvama s otvora, pa sie u vozilo. Tehniar za instrumente prouavao je TV kameru. Kako ti izgleda?, upita Pitt. Sve je u redu s ovom bebicom, odgovori tehniar. im strukturalna posada provjeri trup, moete je poslati natrag. to prije, to bolje, ree Pitt. On zaobie tehniara i krene prema stranjem dijelu vozila. Krv iz Munkovih rana ve je oiena s palube i ruba kuita alternatora. Pittov um bio je uskovitlan. Samo jedna misao iskoi iz toga. Nije to bila prava misao, ve prije neracionalna sigurnost da e mu neto pokazati Munkovog ubojicu. Zakljuio je da e mu trebati sat ili vie za to, ali sudbina je bila na njegovoj strani. Pronaao je ono to je znao da mora pronai za deset minuta. Poglavlje XLII Da provjerimo jesam li vas dobro shvatio, ree Sandecker, zurei preko svojeg stola. Jedan od lanova moje posade za vaenje broda brutalno je ubijen, i vi od mene traite da sjedim i ne inim nita, dok ubojica luta uokolo? Warren Nicholson nelagodno se promekolji u stolcu izbjegavajui uarene Sandeckerove oi. Shvaam da je to teko prihvatiti. To je blago reeno, frkne Sandecker. A to ako odlui opet nekoga ubiti? To je proraunani rizik koji smo uzeli u obzir. Koji smo uzeli u obzir? ponovi Sandecker. Vama je jednostavno sjediti u stoeru CIAe i to rei. Vi niste tamo dolje, Nicholsone, zarobljeni u podvodnom vozilu na tisue stopa pod morem, pitajui se hoe li vam ovjek pokraj vas smrskati lubanju. Siguran sam da se to nee ponoviti, ree Nicholson mirno. Zato ste tako sigurni? Zato to profesionalni ruski agenti ne ubijaju ako nije apsolutno potrebno. Ruski agenti.. Sandecker se zagleda u Nicholsona u potpunoj nevjerici. 0 emu govorite, za ime Boje? Upravo o tome. Henrvja Munka ubio je operativac koji radi za sovjetsku Mornariku obavjetajnu slubu. Ne moete biti sigurni. Nema dokaza... Ne stotinu posto, to ne. Moda je bio netko tko je mrzio Munka. Ali injenice ukazuju na sovjetskog operativca. Ali, zato Munk?, upita Sandecker. On je bio specijalist za instrumente. Kakvu je on prijetnju mogao predstavljati pijunu? Sumnjam da je Munk vidio neto to nije smio i da je morao biti uutkan, ree Nicholson. A to je samo pola prie, da tako kaem. Vidite, admirale, u vau operaciju vaenja infiltriran je ne jedan, nego dva ruska agenta. To ne vjerujem. Mi smo u pijunskom poslu, admirale. Mi otkrivamo takve stvari. Tko su oni?, upita Sandecker. Nicholson bespomono slegne ramenima. ao mi je, ovo je sve to vam mogu rei. Nai izvori otkrili su da su im kodna imena Srebro i Zlato. Ali nemamo pojma o njihovom pravom identitetu. Sandeckerove oi bile su tmurne. A ako moji ljudi otkriju? Nadam se da ete suraivati, barem na neko vrijeme, i zapovjediti im da ostanu mirni i ne djeluju.

Ta bi dvojica mogli sabotirati cijelu operaciju. Mnogo smo uloili u pretpostavku da njihove zapovijedi ne ukljuuju unitavanje. To je ludilo, isto ludilo, promrmlja Sandecker. Imate li pojma to traite od mene? Predsjednik mi je postavio isto pitanje prije nekoliko mjeseci, a moj je odgovor jo uvijek isti. Ne, ne znam. Svjestan sam da je va cilj vie od vaenja broda, ali predsjednik mi nije objasnio pravi razlog za vau predstavu. Sandeckerovi zubi bili su stisnuti. A to ako vas posluam? to onda? Obavjetavat u vas o razvoju dogaaja. A kad doe vrijeme, dat u vam zeleno svjetlo da uhitite sovjetske agente. Admiral je nekoliko trenutaka mirno sjedio, a kad je napokon progovorio, Nicholson uoi njegov smrtno ozbiljan ton. U redu, Nicholsone, posluat u vas. Ali, Bog vam pomogao ako se dolje dogodi tragina nesrea ili jo jedno ubojstvo. Posljedice e biti strasnije nego to moete i zamisliti. Poglavlje XLIII Mel Donner ude na ulazna vrata Marie Sheldon s odijelom umrljanim od proljetne kie. Valjda e me ovo nauiti da nosim kiobran u autu, ree on vadei rupi i upijajui vlagu. Marie zatvori vrata i znatieljno se zagleda u njega. U oluji je svaka luka dobra. Je li tako, srce? Molim? Sudei prema vaem izgledu, ree Marie tihim, zavodljivim glasom, trebao vam je krov nad glavom dok kia ne prestane, a sudbina vas je milostivo dovela pod moj. Donnerove oi suze se na trenutak, ali samo na trenutak. Tada se nasmijei. ao mi je, zovem se Mel Donner. Stari sam Danin prijatelj. Je li ona tu? Znala sam da je neznanac koji me moli da ude predobra stvar da bi bila istinita. Ona se nasmijei. Ja sam Marie Sheldon. Sjednite i udobno se smjestite, a ja u pozvati Danu i donijeti vam alicu kave. Hvala vam. Kava zvui sjajno. Donner se divio Marieinoj stranjici dok se ova ljuljala prema kuhinji. Nosila je kratku bijelu tenisku suknju, pleteni prsluk bez rukava, a noge su joj bile bose. Ljuljajui kukove zabacivala je suknju amotamo na prpoan, zavodljiv nain. Vratila se s kavom. Dana je vikendima lijena. Rijetko kada se iskobelja iz kreveta prije deset. Idem gore ubrzati stvari. Dok je ekao, Donner je prouavao knjige na policama pokraj kamina. Bila je to igra koju je esto prakticirao. Knjige su uglavnom uspijevale otkljuati vrata k osobnosti i ukusu vlasnika. Bio je to uobiajeni ukus ene koja ivi sama bilo je tu nekoliko knjiga poezije, Prorok, Kuharica New York Timesa i uobiajeni izbor uspjenica i ljubica. Ali Donnera je zanimao raspored. Izmeu Fizike interkontinentalnog tijeka lavei Geologije podvodnih kanjona pronaao je Objanjenja seksualnih fantazija ena i Priu o O. Upravo je posegnuo za tom knjigom kad je zauo noge kako se sputaju niz stube. Okrenuo se kad je u sobu ula Dana. Ona mu prie i zagrli ga. Mel, kako mi je drago to te vidim. Izgleda sjajno, ree on. Mjeseci stresa i tjeskobe bili su izbrisani. inila se oputenija i smijeila se bez napetosti. Kako je razvratni neenja?, upita ona. Koji upad koristi ovaj tjedan na jadnim, nevinim djevojkama, neurokirurg ili astronaut? On potape svoj trbuh. Priu o astronautu odloio sam u stranu dok ne skinem nekoliko kilograma. Zapravo, zahvaljujui publicitetu koji ste stvorili oko Titanica, ne mogu pogrijeiti ako kaem damicama okupljenim u barovima za samce Washingtona da sam ronilac.

Zato im jednostavno ne kae istinu? Uostalom, kao jedan od vodeih fiziara u dravi, nema se ega sramiti. Znam, ali nekako mi nije zabavno govoriti istinu. Osim toga, ene vole ljubavnike o kojima ne znaju ba sve. Ona klimne prema njegovoj alici. Mogu li ti donijeti jo kave? Ne, hvala. On se nasmijei, a tada se uozbilji. Zna zato sam ovdje. Nagadam. Zabrinut sam za Genea. I ja sam. Mogla bi mu se vratiti... Dana pogleda Mela ravno u oi. Ne razumije. Kad smo zajedno, samo je jo gore. Izgubljen je bez tebe. Ona odmahne glavom. Posao mu je ljubavnica. Ja sam bila samo kanta za bacanje njegovih frustracija. Kao i veina ena, ni ja nisam spremna preuzeti tjeskobu koja ide rukom pod ruku sa suprugovom neosjetljivou kad je preoptereen poslovnim stresom. Ne vidi li, Mel? Morala sam ostaviti Genea prije no to smo unitili jedno drugog. Dana se okrene i spusti glavu medu ruke, ali brzo se pribere. Kad bi barem mogao dati otkaz i vratiti se poduavanju, stvari bi bile drukije. Ne bih ti trebao ovo rei, ree Donner, ali projekt e biti dovren za mjesec dana ako sve bude ilo po planu. Tada Genea vie nita nee vezati uz VVashington. Moi e se vratiti na sveuilite. Ali to je s vaim kontaktima s vladom? Gotovi su. Mi smo bili zaposleni na specifinom projektu, a kad on zavri, zavrava i naa veza. Svi emo se mi pokloniti i vratiti na sveuilite s kojeg smo doli. Moda me nee htjeti. Poznajem ja Genea, ree Donner. On je ovjek za jednu enu. ekat e... osim, naravno, ako ti nisi u vezi s drugim mukarcem. Ona iznenaeno podigne pogled. Zato to kae? Sluajno sam bio u VVebsterovom restoranu u srijedu naveer. O, Boe, pomisli Dana. Jedan od njezinih nekoliko spojeva otkad je otila od Genea ve joj se obio o glavu. Bio je to izlazak u etvero, s Marie i dvojicom biologa iz znanstvenih laboratorija NAMPa, prijateljska, ugodna veera. To je bilo sve, nita se drugo nije dogodilo. Ona ustane i pogleda Donnera. Ti, Marie, pa ak i predsjednik, svi vi oekujete da se vratim pokunjeno Geneu poput nekoga prokletoga starog pokrivaa bez kojeg ne moe niti spavati. Ali nitko od vas ne pita se kako se ja osjeam. S kakvim se emocijama i frustracijama suoavam? Dovraga sa svima vama. Ja sam svoja ena, i sa svojim ivotom mogu initi to hou. Vratit u se Geneu ako i kada to budem htjela. A ako budem raspoloena da izidem s drugim mukarcima i poevim se, uinit u i to. Ona se okrene i ostavi Donnera da sjedi okiran i posramljen. Zatim odjuri uz stube i u spavau sobu, gdje se baci na krevet. Izrekla je obine rijei. U njezinom ivotu nikad nee biti drugog ovjeka osim Genea Seagrama, i bila je sigurna da e mu se jednoga dana, uskoro, vratiti. Ali sad je plakala sve dok vie nije imala suza. Ugraen u jedan od zidova s ogledalima, gramofon za kojim je stajala ena disk dokej grmio je kroz etiri golema zvunika. Plesni podij veliine potanske marke bio je zakren, a gusti oblak dima od cigareta filtrirao je jarka svjetla koja su eksplodirala na stropu disko kluba. Donner je sam sjedio za stolom, promatrajui kako se parovi vrte uz glazbu. Sitna plavua prie mu i iznenada se zaustavi. Kiotvorac? Donner podigne pogled. Nasmije se i ustane. Gdice Sheldon. Marie, ree ona ljubaznim glasom. Jeste li sami? Ne, trei sam kota oenjenom paru.

Donnerov pogled skrene za njezinom gestom, ali bilo je nemogue vidjeti na koga misli od gomile tijela na plesnom podiju. On joj izvadi stolac. Smatrajte da ste nali pratnju. Konobarica je prolazila u blizini i Donner vikne narudbu, nadglasavajui buku. On se okrene i ugleda Marie Sheldon kako ga prouava s odobravanjem. Znate, gosp. Donner, za fiziara ne izgledate loe. Dovraga! Veeras sam htio biti agent CIAe. Ona se naceri. Dana mi je priala o nekim vaim eskapadama. Laete sirotim nevinim djevojkama. Sram vas bilo. Ne vjerujte svemu to ujete. Zapravo sam stidljiv i povuen kad se radi o enama. 0, stvarno? asna izviaka. On joj upali cigaretu. Gdje je Dana veeras? Vrlo lukavo od vas. Pokuavate me propitivati. Zapravo ne. Samo sam... Naravno, nije da vas se to tie, ali Dana je sada na brodu, negdje na Sjevernom Atlantiku. Odmor e joj dobro doi. Imate nain za izvlaenje informacija iz sirotih djevojaka, ree Marie. Rei u vam tek toliko da obavijestite svojeg prijatelja Genea Seagrama ona nije na odmoru, ve se igra turistikog vodia regimenti novinara koji su zahtijevali da budu na licu mjesta kad sljedei tjedan izvade Titanica. Valjda sam sam to traio. Dobro. Uvijek me impresionira ovjek koji priznaje svoje pogreke. Ona mu uputi zadirkujui pogled. Sada kad smo to rijeili, zato me ne zaprosite? Donnerove obrve se spoje. Nije li stidljiva djeva ona koja bi trebala rei Ali, gospodine, ja vas jedva poznajem? Ona ga uhvati za ruku i ustane. Hajde. Mogu li upitati kamo? K vama, ree ona uz vragoljasti osmijeh. K meni? Stvari su se oito kretale prebrzo za Donnera. Naravno. Moramo voditi ljubav, zar ne? Kako bi se inae dvoje zarunika upoznalo? Poglavlje XLIV Pitt se opustio u svojem sjedalu u vlaku i lijeno promatrao kako devonski krajolik promie pokraj prozora. Tranice su pratile obalu kod Dawlisha. U Kanalu je mogao vidjeti malu flotu ribarskih brodia koji kreu po jutarnji ulov. Uskoro je kia oprala prozore i zamaglila mu vidik, pa se opet posveti magazinu u krilu i prelista stranice bez da ih je zaista itao. Da su mu rekli prije dva dana kako e privremeno napustiti operaciju vaenja, rekao bi im da su glupi. A da su mu predloili da otputuje u Teignmouth u Devonshire, s 12.260 stanovnika, mali slikoviti gradi za odmor na jugoistonoj obali Engleske kako bi razgovarao s umiruim starcem, smatrao bi ih potpuno ludima. Za ovo hodoae morao je zahvaliti admiralu Jamesu Sandeckeru, a admiral ga je upravo tako i nazvao kad je zapovjedio Pittu da se vrati u stoer NAMPa uWashingtonu. Hodoae posljednjem preivjelom lanu posade Titanica. Nema smisla u prepiranju, ree Sandecker neopozivo. Ide u Teignmouth. Nita od toga nema smisla. Pitt je nervozno koraao uokolo, a njegov osjeaj za ravnoteu pokuavao je zaboraviti mjesece neprekidnog ljuljanja na Capricornu. Zapovijedate mi da odem na obalu u kljunom trenutku vaenja i kaete mi da imam dva ruska agenta nepoznata identiteta koji imaju doputenje za ubijanje moje posade pod osobnom zatitom CIAe, a u istom dahu mirno mi zapovijedite da

otputujem u Englesku kako bih uzeo svjedoanstvo nekoga drevnog Engleza na samrtnikoj postelji. Taj drevni Englez sluajno je jedini lan posade Titanica koji nije pokopan. Ali to je s operacijom vadenja, ustrajao je Pitt. Raunala su pokazala da bi se Titanicov trup mogao odvojiti od morskog dna u sljedea 72 sata. Opusti se, Dirk. Do sutra naveer trebao bi se vratiti na palubu Capricorna. Ima jo dosta vremena do kljunog dogaaja. U meuvremenu, Rudi Gunn moe rijeiti bilo koji problem do kojeg doe tijekom tvoje odsutnosti. Ne dajete mi mnogo izbora, ree Pitt poraeno. Sandecker se dobronamjerno nasmijei. Znam to misli... da si nezamjenjiv. Pa, imam novosti za tebe. Tamo se nalazi najbolja ekipa za vaenje brodova na svijetu. Siguran sam da e nekako preivjeti sljedeih 36 sati bez tebe. Pitt se nasmijei, ali njegovo lice nije odavalo zadovoljstvo. Kad kreem? U hangaru NAMPa u Dullesu eka te Lear mlanjak. Njime e poi do Exetera. Tamo moe uloviti vlak za Teignmouth. Da se nakon toga javim vama u Washington? Ne, moe mi se javiti na Capricornu. Pitt podigne pogled. Capricornub Naravno. To to se ti odmara na engleskom ladanju ne znai da u ja zato propustiti izron Titanica u sluaju da izroni prije planiranog roka, zar ne? Sandecker se sotonski isceri. Mogao si je to dopustiti, budui da je to bio jedini nain da ne prasne u smijeh gledajui tuan, pokunjen izraz na Pittovom licu. Pitt ude u taksi na eljeznikoj postaji i krene niz usku cestu pokraj rijenog estuarija do male kuice s pogledom na more. Platio je vozau taksija, proao kroz vratnice nadsvodene vinovom lozom, pa krenuo uz prilaz izmeu grmova rua. Na njegovo kucanje odgovorila je djevojka dubokih, ljubiastih oiju obrubljenih uredno zaeljanom crvenom kosom, i ugodna glasa s blagim kotskim naglaskom. Dobro jutro, gospodine. Dobro jutro, ree on blago klimnuvi glavom. Zovem se Dirk Pitt i... 0, da, u brzojavu admirala Sandeckera pisalo je da dolazite. Molim vas, uite. Komodor vas eka. Bila je odjevena u uredno izglaanu bijelu koulju i zeleni vuneni demper, kao i suknju u skladu. On pode za njom u dnevnu sobu kuice. Bila je ugodna i topla vatra je gorjela u kaminu, a da Pitt nije znao da je vlasnik umirovljeni mornar, mogao je to s lakoom pogoditi na temelju dekoracije. Modeli brodova ispunjavali su sve police, a uokvirene slike slavnih jedrenjaka krasile su sva etiri zida. Veliki mjedeni teleskop bio je postavljen na prozor prema Kanalu, a u jednom kutu prostorije stajalo je brodsko kormilo, ije se drvo sjajilo od runo nanesenog voska, kao da eka ruku nekog davno zaboravljenog kormilara. Izgledate kao da ste no proveli na neugodnom mjestu, ree djevojka. Biste li eljeli doruak? Pristojnost me tjera da odbijem, ali eludac mi kranjem govori da prihvatim. Amerikanci su poznati po zdravom apetitu. Razoarala bih se da ste mi rasprili taj mit. Onda u uiniti sve da odrim jenkijevsku tradiciju, gdice... Molim vas, oprostite mi. Ja sam Sandra Ross, komodorova praunuka. Pretpostavljam da vi pazite na njega. Kad mogu. Inae sam stjuardesa u Bristol Airlinesu. Jedna gospoda iz sela pazi na njega kad me nema. Ona ga pozove niz hodnik. Dok ekate doruak, poite porazgovarati s djedom. On je vrlo, vrlo star, ali umire za tim da uje jako eli uti o vaem trudu da izvadite Titanic. Ona lagano pokuca na vrata i odkrine ih. Komodore, gosp. Pitt doao je da vas vidi. Pa pusti ga unutra, grakne glas iznutra, prije nego se nasuem na greben. Ona zakorai u stranu i Pitt ude u spavau sobu.

Komodor sir John L. Bigalovv, umirovljen, sjedio je uspravno u krevetu nalik na brodski leaj i prouavao Pitta dubokim plavim oima koje su imale neku snoliku kvalitetu prolih vremena. Nekoliko vlasi kose na njegovoj glavi bile su isto bijele, a lice mu je odraavalo grub, vremenom iban izgled pomorca. Nosio je pokidanu dolevitu preko nonog haljetka u Dickensovom stilu. On isprui vornatu ruku koja je bila mirna poput stijene. Pitt je uhvati i zaudi se vrstom stisku. Zaista mi je ast, komodore. esto sam itao o vaem herojskom spaavanju s Titanica. Takvo sranje, progunda on. Bio sam torpediran i izbaen na obalu u oba svjetska rata, ali sve o emu me ikada pitaju je ta no na Titanicu. On pokae prema naslonjau. Nemojte stajati tamo poput golobradog momka na prvoj plovidbi. Sjednite. Sjednite. Pitt uini kako mu je reeno. A sada mi priajte o brodu. Kako izgleda nakon svih tih godina? Bio sam mladi kad sam sluio na njemu, ali jo uvijek pamtim svaku palubu. Pitt posegne u dep na prsima kaputa i preda Bigalowu omotnicu s fotografijama. Moda e vam ovo pruiti sliku o njegovom trenutnom stanju. Snimilo ih je jedno od naih podvodnih vozila prije nekoliko tjedana. Komodor Bigalow stavi naoale za itanje i proui fotografije. Brodski sat pokraj kreveta otkucao je nekoliko minuta, dok se stari pomorac izgubio u uspomenama na jedno drukije vrijeme. Zatim zamiljeno podigne pogled. On je bio klasa za sebe. Znam. Plovio sam na svima Olympicu... Aquitaniji... Queen Mary. Svi su oni bili kvalitetni i moderni za svoje vrijeme, ali ne mogu se ni pribliiti panji i vjetini uloenoj u Titankovu opremu njegove sjajne ukrase i udesne kabine. Da, jo uvijek zrai monom arolijom. S godinama sve vie opinjava, sloi se Pitt. Evo, evo, ree Bigalow uzbueno pokazujui fotografiju, kod lijevog ventilatora na krovu iznad asnikih kabina. Tamo sam stajao dok je brod tonuo pod mojim nogama i kad sam otplavljen u more. inilo se da se duga desetljea tope s njegovog lica. 0, ali more je bilo hladno te noi. etiri stupnja ispod nule. Sljedeih deset minuta priao je o tome kako je plivao u ledenoj vodi, kako je nekim udom pronaao konopac koji je vodio do prevrnutog amca za spaavanje, o stranoj masi ljudi koji su se borili da preive, o tunim krikovima koji su probijali noni zrak, a zatim polako zamirali, o dugim satima koje je proveo drei se za kobilicu amca, titei se od ledenog vjetra s jo trideset ljudi, i o uzbuenju kad se na vidiku pojavio Cunardov brod Carpathia i spasio ih. Napokon, on uzdahne i pogleda Pitta preko vrha naoala. Dosadujem li vam, gosp. Pitte? Ne, niti najmanje, odgovori Pitt. Kada sluam nekoga tko je to proivio, ini mi se kao da i sam proivljavam. Onda u vam ispriati jo jednu priu da vidite kako vam se svida, ree Bigalow. Sve do sada nisam nikome ispriao o posljednjim trenutcima prije no to je brod potonuo. Nisam spomenuo niti rijei o tome u svim razgovorima o potonuu niti u ispitivanju u Senatu Sjedinjenih Drava, niti na Britanskoj komisiji. Nisam ni dahnuo o tome novinarima ili piscima koji vjeno istrauju knjige o tragediji. Vi ste, gospodine, prvi i posljednji koji ete je uti s mojih usana. Tri sata kasnije, Pitt je opet sjedio na vlaku za Exeter, i nije bio umoran ni iscrpljen. Osjeao je uzbuenje. Titanic, zajedno sa udnom zagonetkom zakljuanom u trezoru teretnog prostora broj 1, sada ga je mamio vie no ikada. Southbv, pitao se. Kako li se Southbv uklapa u sliku? Moda po pedeseti put on pogleda paket koji mu je dao komodor Bigalow. I nije mu bilo ao to je otiao u Teignmouth. Poglavlje XLV Dr. Ryan Prescott, ef NAMPovog Centra za uragane smjetenog u Tampi na Floridi, imao je najozbiljniju namjeru da jednom stigne kui na vrijeme i provede tihu veer sa svojom suprugom igrajui drutvene igre. No, deset minuta nakon ponoi

jo je uvijek bio za svojim stolom i umorno promatrao satelitske slike pred sobom. Ba kad mislimo da smo saznali sve to se moe saznati o olujama, ree on alei se, pojavi se neka nova oluja niotkuda i srui nam teorije. Uragan usred svibnja, ree njegova asistentica izmeu dva zijeva. To je stvarno za knjigu rekorda. Ali, zato? Sezona uragana obino traje od srpnja do rujna. to je navelo ovoga da se pojavi dva mjeseca ranije? Nemam pojma, odgovori ena. to mislite, kamo ide na odmetnik? Prerano je da odredimo sa sigurnou, ree Prescott. Nastao je na normalan nain, istina golemo podruje niskog pritiska koje hrani vlani zrak, i koje se kree u smjeru obrnutom od smjera kazaljke na satu zahvaljujui rotaciji Zemlje. No, ovdje svaka slinost prestaje. Obino su potrebni dani, a ponekad i tjedni, da bi se izgradila oluja iroka 400 milja. Ovaj se pojavio za manje od osamnaest sati. Prescott uzdahne, ustane od stola i prie velikoj zidnoj karti. Pogleda blok s biljekama i iita poloaj, atmosferske uvjete i brzinu. Zatim pone crtati predvieni smjer kretanja na zapad, s toke na 150 milja sjeveroistono od Bermuda, smjer koji je postupno skretao prema Newfoundlandu. Dok nam ne da neku naznaku budueg smjera, to je najbolje to mogu uiniti. On zastane kao da eka potvrdu. Kad nije dobio odgovor, on upita Misli li i ti tako? Odgovor jo uvijek nije stizao, i on se okrene s namjerom da ponovi pitanje, no nije ga izustio. Njegova pomonica utonula je u san, s glavom oslonjenom na ramena na stolu. On je njeno protrese, dok se njezine zelene oi ne otvore. Ovdje vie nita ne moemo uiniti, ree on tiho. Podimo kui i naspavajmo se. On umorno pogleda kartu na zidu. Izgledi su tisuu prema jedan da e se raspriti do jutra i prijei u minornu lokaliziranu oluju. Rekao je to autoritativno, ali u njegovom tonu nije bilo uvjerenosti. Nije primijetio kako je crta na karti koja je predstavljala predvieni smjer prolazila tono na 41 46 S i 50 14 Z. Poglavlje XLVI Zapovjednik Rudi Gunn stajao je na mostu Capricorna i promatrao sitnu plavu toku kako se materijalizira daleko na zapadu iz neba jasnog poput dijamanta. inilo se da nekoliko trenutaka visi u zraku, i da ne mijenja oblik niti raste bila je to obina plava toka nad horizontom, a tada, odjednom, uveala se i poprimila oblik helikoptera. Pribliio se helidromu na krmi i stao, ekajui da se helikopter priblii brodu. Trideset sekunda kasnije skije su poljubile helidrom, urlik turbina je zamirao, a elise su se polako zaustavile. Gunn se priblii kad se otvore desna vrata i Pitt izie Dobro putovanje?, upita Gunn. Zanimljivo, odgovori Pitt. Pitt je proitao napor na Gunnovom licu. Bore oko oiju malog ovjeka bile su duboke, a lice je imalo turoban izraz. Izgleda kao klinac kojem su upravo ukrali boine darove, Rudi. U emu je problem? Podmornica s Uranusa, Deep Fathom. Zarobljena je na olupini. Pitt je utio na trenutak. Zatim upita samo Admiral Sandecker? On je postavio svoj stoer na Bombergeru. Budui daje to bio matini brod Deep Fathoma, mislio je da bi bilo bolje voditi akciju spaavanja s tog broda dok se ti ne vrati. Kae bio, kao da je podmornica izgubljena. Ne izgleda dobro. Doi gore i opisat u ti detalje. U operativnoj prostoriji Capricorna vladala je atmosfera napetosti i oaja. Inae veseli Giordino samo klimne Pittu, preskaui bilo kakvu rije pozdrava. Ben Drummer bio je za mikrofonom, razgovarajui s posadom Deep Fathoma,

ohrabrujui ih odglumljenim veseljem i optimizmom kog je zatamnio uas u njegovim oima. Rick Spencer, inenjer za opremu operacija spaavanja, zurio je u nijemoj koncentraciji u TV zaslone. Drugi ljudi u prostoriji tiho su obavljali svoj posao, zamiljenih lica. Gunn pone objanjavati situaciju. Deep Fathom trebao je izroniti prije dva sata i zamijeniti posadu. Unutra su bili Joe Kiel, Tom Chavez i Sam Merker... Merker je bio s tobom na ekspediciji u struju Lorelei, prekine ga Pitt. Bio je i Munk, klimne Gunn tmurno. ini se da smo ukleta posada. Nastavi. Upravo su instalirali ventil za ublaavanje pritiska s desne strane pregradnih zidova Titanicovog mosta, kad je njihova krma okrznula teretnu dizalicu. Korodirano leite otkinulo se, i dizalica je pala preko tankova za odravanje plovnosti podvodnog vozila i probuila ih. Vie od dvije tone vode prodrlo je kroz otvor i prikovalo trup za olupinu. Kada se to dogodilo?, upita Pitt. Prije tri i pol sata. emu onda tmurna lica? Djelujete kao da nema anse. Deep Fathom u priuvnom sustavu ima dovoljno kisika za tjedan dana za posadu od tri ovjeka. To je dovoljno vrijeme da Sappho li IIzaepe spremnike za zrak i ispumpaju vodu. Nije tako jednostavno, ree Gunn. Imamo samo est sati. Kako si to izraunao? Najgori dio ostavio sam za kraj. Gunn se blijedo zagleda u Pitta. Udar dizalice nainio je pukotinu u spoju trupa Deep Fathoma. To je samo mala rupica, ali straan pritisak na toj dubini tjera vodu u kabinu brzinom od etiri galona u minuti. udo je da trup jo nije popustio, i smrskao te momke u elatinu. On klimne glavom prema satu na ploi s raunalom. Imaju samo est sati prije no to voda ispuni kabinu i utope se... i mi ne moemo uiniti ba nita. Zato ne zatvoriti rupu izvana vodoelikom? Lake je to rei nego uiniti. Ne moemo doi do tog dijela, jer zaglavljen je uz pregradni zid nadgrada Titanica. Admiral je poslao dolje druga tri podvodna vozila u nadi da bi njihova zajednika snaga mogla pomaknuti Deep Fathom dovoljno da doemo do oteenog mjesta. Nije ilo. Pitt sjedne na stolac, dohvati olovku i pone raditi biljeke u notesu. Morskipu opremljen je opremom za rezanje. Ako bi mogli njime napasti dizalicu... Ne moemo. Gunn frustrirano odmahne glavom. Tijekom operacije vue, Morskom puu slomila se hvataljka. Sada je na palubi Modoca i deki iz Mornarice kau da je nemogue popraviti hvataljku na vrijeme. Gunn udari akom po stolu. Naa posljednja ansa bilo je vitlo s Bombergera. Ako je mogue privrstiti kabel za dizalicu, mogli bismo je povui s podvodnog vozila. Kraj spaavanja, ree Pitt. Morski pu bilo je jedino vozilo opremljeno hvataljkom za teke zadatke, a bez njega ne moemo ga povezati s kabelom. Gunn umorno protrlja oi. Nakon tisua radnih sati utroenih na planiranje i konstrukciju svih moguih sigurnosnih sustava, i prorauna procedura za sluaj opasnosti za svaki predvidljivi sluaj, pojavilo se nepredvidljivo i udarilo nas ispod pojasa s nesreom za koju su izgledi bili jedan prema milijun, to raunala nisu uraunala. Raunala vrijede koliko i podatci koji se ubace u njih, ree Pitt. On prie radiju i uzme mikrofon iz Drummerove ruke. Deep Fathom, ovdje Pitt, prijem. Lijepo je opet uti tvoj veseli glas, Merker se oglasi iz zvunika mirno, kao da razgovara od kue leei na krevetu. Zato ne svrati dolje, treba nam etvrti za brid. Nije moja igra, ustvrdi Pitt. Koliko jo imate vremena prije no to voda stigne do baterija? Sudei po brzini kojom raste, oko 15 do 20 minuta. Pitt se okrene Gunnu i izrekne ono to nije trebalo izrei. Kad im se baterije ugase, izgubit emo komunikaciju.

Gunn klimne. Sappho II je u blizini i pravi im drutvo. To je sve to moemo uiniti. Pitt opet pritisne gumb za mikrofon. Merkeru, kako stojite sa sustavom za odravanje ivota? Kakvim sustavom za odravanje ivota? Krepao je prije pola sata. Sad ivimo od smrdljivog daha. Poslat u vam dolje kutiju peperminta. Radije pouri. Chavez ima gadan sluaj halitoze. Tada se u Merkerovom glasu pojavi traak sumnje. Ako se dogodi ono najgore i ne vidimo se vie, barem emo ovdje dolje biti okrueni dobrim drutvom. Na Merkerov spomen mrtvih s Titanica svi u operativnoj prostoriji dodatno problijede svi osim Pitta. On pritisne gumb za prijenos. Pazite da ostavite plovilo isto. Moda e nam opet zatrebati. Kraj prijenosa. Bilo je zanimljivo vidjeti reakciju na Pittovu naizgled bezdunu primjedbu. Giordino, Gunn, Spencer i drugi samo su zurili u njega. Samo je Drummerovo lice izraavalo bijes. Pitt dodirne Curhja, radiooperatora, po ramenu. Spojite me s admiralom na Bombergeru, ali na drugoj frekvenciji. Curly podigne pogled. Ne eli da te uju oni momci s Deep Fathomab Ono to ne znaju ne moe im koditi, ree Pitt hladno. Sada pouri. Nekoliko trenutaka kasnije, Sandeckerov glas zagrmi kroz zvunike. Capricorn, ovdje admiral Sandecker. Prijem. Ovdje Pitt, admirale. Sandecker nije gubio vrijeme na formalnosti. Svjestan si toga to se dogaa? Gunn mi je ispriao, odgovori Pitt. Onda zna da smo iskoristili svaku mogunost. Bez obzira na to kako gleda, vrijeme je neprijatelj. Kad bismo mogli odlagati neizbjeno jo deset sati, imali bismo izgleda da ih spasimo. Postoji jo jedan nain, ree Pitt. Izgledi su mali, ali matematiki je mogue. Otvoren sam za sugestije. Pitt je oklijevao. Za poetak, na trenutak emo zaboraviti Deep Fathoma i usmjeriti energije u drugom smjeru. Drummer mu se priblii. to to govori, Pitt? Sto se dogaa? Zaboravite Deep Fathomab, vikne on ljutito. Jesi li poludio? Pitt se nasmijei razoruavajuim osmijehom. Posljednje oajniko bacanje kocke, Drummeru. Vi ste podbacili, i to jako. Moda ste Boji dar svijetu na planu vaenja brodova, ali kao spasioci djelujete poput gomile amatera. Peh je nadopunio vae pogreke, i sada sjedite i cvilite kako je sve izgubljeno. Pa, gospodo, nije tako. Promijenit emo pravila igre i podii Deep Fathotn na povrinu prije roka od est sati, koji se sada smanjio na pet sati i 43 minute, ako me sat dobro slui. Giordino pogleda Pitta. Stvarno misli da moemo to uiniti? Stvarno mislim da moemo. Poglavlje XLVII Konstrukcijski inenjeri i marinolozi okupili su se u malim krugovima, mrmljajui meusobno dok su frenetino mahali ravnalima. Svako malo, netko od njih odvojio bi se i priao raunalima kako bi provjerio iitavanja. Admiral Sandecker, koji je upravo stigao s Bombergera, sjedio je za stolom drei alicu kave i vrtei glavom. Ovo nikad nee biti upisano u prirunike o vaenju olupina, promrmlja on. Dizanje olupine s dna eksplozivom. Boe, to je ludo.

Kakav izbor imamo?, ree Pitt. Ako uspijemo podii Titanic iz blata, Deep Fathom izii e s njim. Cijela ideja je luda, promrmlja Gunn. Udar e samo proiriti pukotinu u trupu podvodnog vozila i prouzroiti trenutnu imploziju. Moda, a moda i ne, ree Pitt. Ali ak i ako se to dogodi, vjerojatno je bolje da Merker, Kiel i Chavez umru trenutno kad ih smrvi more, nego u patnji od sporog guenja. A to je s Titanicomh, ustrajao je Gunn. Mogli bismo sve to smo napravili ovih mjeseci raspriti po krajoliku bezdana. To je proraunani rizik, ree Pitt. Titanic je vre graen od veine brodova koji danas plove. Njegovi pregradni zidovi, ice, ipke i palube jednako su vrsti kao i one noi kad je potonuo. Stari momak moe izdrati sve to bacimo na nj. Nemojte se zavaravati. Iskreno misli da e uspjeti?, upita Sandecker. Da. Mogao bih ti narediti da to ne uini. To zna. To znam, odgovori Pitt. Raunam da ete me zadrati u igri do kraja. Sandecker protrlja oi rukama, a tada polako zatrese glavu, kao da je eli razbistriti. On napokon ree U redu, Dirk, ti vodi igru. Pitt klimne i okrene se. Imali su jo samo pet sati i deset minuta. Dvije i pol milje ispod njih, tri ovjeka u Deep Fathomu, promrzli i sami u dalekom, neprijateljskom okruenju, gledali su kako voda ulazi kroz zid kabine i penje se in po in, dok nije poplavila glavne sklopove i izazvala kratki spoj na instrumentima, nakon ega kabina potone u tamu. Tada su poeli osjeati ubod ledene vode kad im se uskovitlala oko nogu. I dok su stajali tamo, drhturei pod prijetnjom sigurne smrti, ipak su njegovali iskru nade da e preivjeti. im iziemo van, promrmlja Kiel, uzet u slobodan dan, i nije me briga to e tko rei. Ponovi, ree Chavez u tami. Mogu mi dati otkaz ako ele, ali sutra u prespavati dan. Chavez posegne za Kielovom rukom i stegne je vrsto. 0 emu ti lupeta? Mirno, ree Merker. Sustav za odravanje ivota je otiao, i na njega utjee poveani ugljini dioksid. I ja se osjeam pomalo lelujavo. Jo i lo zrak, promrmlja Chavez. Ako se ne utopimo, bit emo smrvljeni kad trup popusti, a ako ne budemo smrskani poput ljuske jajeta, uguit emo se od loeg zraka. Naa budunost ne izgleda najsjajnije. Zaboravio si pomlaivanje, doda Merker sarkastino. Ako ne iziemo iz ove vode, neemo imati izgleda za ostale tri smrti. Kiel nije rekao nita, ve je mlitavo dopustio Chavezu da ga gurne na najvii leaj. Zatim se Chavez popne za njim i sjedne na rub, dok su mu noge visjele preko ruba. Merker se kroz vodu do prepona probio do prednjeg prozoria i pogledao van. Mogao je vidjeti samo obris Sappho JI kroz zasljepljujui bljesak njegovih svjetala. Iako je drugo plovilo lebdjelo na udaljenosti od samo desetak stopa, nije moglo uiniti nita za Deep Fathom dok su bili okrueni neumoljivim pritiskom dubine. Sve dok je tamo, pomisli Merker, nisu nas otpisali. Prilino ga je tjeila injenica da nisu sami. Nije to bilo mnogo, ali bilo je sve to imaju. Na palubi broda za opskrbu Alhambra, snimatelji tri velike TV mree, poneseni plimom oekivanja, grozniavo su namjetali svoju opremu. Svaka stopa desne palube broda bila je pokrivena novinarima koji su gledali u hipnotikoj koncentraciji kroz dalekozore prema brodu Capricorn koji je plutao na dvije milje udaljenosti, dok su fotografi ciljali svojim teleobjektivima na povrinu vode izmeu dva broda. Zarobljena u jednom kutu improvizirane prostorije za novinare, Dana Seagram prebaci zimsku jaknu preko ramena i ustane pred tucetima novinara naoruanih diktafonima, koji su prema njenom licu gurali mikrofone kao da se radi o lizaljkama.

Je li istina, gosp. Seagrame, da je pokuaj vaenja Titanica tri dana prije plana zapravo posljednji pokuaj spaavanja ivota ljudi zarobljenih dolje? To je samo jedno od nekoliko rjeenja, odgovori Dana. Moemo li iz toga shvatiti da su svi drugi pokuaji propali? Bilo je nekih komplikacija, prizna Dana. U jednom depu jakne nervozno je okretala rupi, sve dok je prsti nisu zaboljeli. Dugi mjeseci u odnosu povucipotegni s ljudima iz medija poeli su je nagrizati. Ofkad su izgubljene komunikacije s Deep Fathomom, kako moete biti sigurni je li posada jo iva? Raunalni podatci uvjeravaju nas kako njihova situacija nee postati kritina jo etiri sata i 40 minuta. Kako NAMP namjerava podii Titanic ako elektrolitna kemikalija nije do kraja ubrizgana u mulj oko olupine? Na to ne mogu odgovoriti, ree Dana. Posljednja poruka gosp. Pitta s Capricorna samo je ustvrdila kako e izvaditi olupinu u sljedeih nekoliko sati. Nije detaljno opisao metodu. A to ako je prekasno? to ako su Kiel, Chavez i Merker ve mrtvi? Danin izraz lica se ukoi. Nisu mrtvi, ree ona uarenih oiju. A prvi od vas koji objavi takav okrutan i neljudski tra prije no to postane dokazana injenica bit e izbaen s ovog broda, bez obzira na iskaznice i propusnice. Razumijete li? Novinari su stajali na trenutak u nijemom iznenaenju zbog Daninog iznenadnog izljeva bijesa, a tada polako i u tiini spuste mikrofone i iziu na vanjsku palubu. Rick Spencer odmota veliki komad papira na stolu za karte i privrsti ga s nekoliko napola punih alica za kavu. Bio je to tlocrt koji je prikazivao Titanic i njegov poloaj u odnosu na morsko dno. On pone olovkom pokazivati razne toke oko trupa koje su bile oznaene sitnim kriiima. Ovako stvari izgledaju, objasni on. Prema raunalnim podatcima, postavili smo osamdeset naboja, svaki s po trideset funta eksploziva, na ove kljune toke du Titanicovog trupa. Sandecker se nagne nad crte, prouavajui kriie. Vidim da ste ih naslagali u tri reda sa svake strane. Tono, gospodine, ree Spencer. Vanjski redovi udaljeni su 60 jarda, srednji 40, a unutarnji samo 20 jarda od brodske oplate. Najprije emo detonirati vanjski desni red. Osam sekunda kasnije slijedi vanjski lijevi red. Osam sekunda kasnije ponovit emo proceduru sa srednjim redovima, i tako dalje. Kao kada ljuljate auto koji je zapeo u blatu, ree Giordino. Spencer klimne. To je dobra usporedba. Zato ga ne izbaciti iz mulja jednom velikom eksplozijom?, upita Giordino. Mogue je da bi to bilo izvedivo iznenadnim udarom, ali geolozi su skloniji odvojenim udarnim valovima koji se preklapaju. Trebaju nam vibracije. Imamo li eksploziv?, upita Pitt. Bomberger nosi gotovo tonu u svrhe seizmikih istraivanja, odgovori Spencer. Modoc ima etiri stotine funta u zalihama u svrhu podvodnog miniranja. Hoe li uspjeti? Vjerojatnost je granina, prizna Spencer. Tri stotine funta vie dalo bi nam vie izgleda za uspjeh. Mogli smo ga dopremiti mlanjakom s kopna i ispustiti iz zraka, predloi Sandecker. Pitt odmahne glavom. Dok eksploziv stigne, ukrcamo ga u podmornicu i usadimo u morsko dno, bit e dva sata prekasno. Onda nam je bolje da krenemo, ree Sandecker kratko. Imamo vrlo kratak rok. On se okrene prema Gunnu. Kada moemo postaviti eksploziv? Za etiri sata, ree Gunn bez oklijevanja. Sandecker mirne. To je prilino gusto. Ostaje nam samo 14 minuta. Uspjet emo, ree Gunn. Medutim, uz jedan uvjet. Koji?, obrecne se Sandecker nestrpljivo.

Trebat e nam sva operativna podvodna vozila koja imamo. To znai da povuemo Sappho II s poloaja pokraj Deep Fathoma, ree Pitt. Oni jadnici tamo dolje mislit e da ih naputamo. Nema drugog naina, ree Gunn bespomono.Jednostavno nema drugog naina. Merker je izgubio svaki pojam o vremenu. Zurio je u osvijetljeni brojanik svojeg sata, ali oi mu se nisu mogle fokusirati na svjetlee brojeve. Koliko je prolo otkad je dizalica pala preko tankova za odravanje plovnosti, pitao se pet sati? Deset? Je li to bilo juer? Um mu je bio usporen i zamagljen. Mogao je samo sjediti ne kreui se, diui plitko i polako, i inilo mu se da svaki dah traje cijeli ivot. Postupno je postao svjestan kretanja. Posegnuo je i dodirnuo Kiela i Chaveza u tami, ali nisu odgovarali pali su u letargiju. A tada je opet postao svjestan toga, neega sitnog, ali zamjetnog, to nije bilo tamo gdje je trebalo biti. Njegov um preokretao je to kao da je umoen u sirup. Ali napokon je shvatio. Osim stalnog podizanja vode, nije bilo promjene, nije bilo ni znaka fizikog kretanja unutar poplavljene kabine nestala je zraka svjetlosti sa Sapphoa II kroz prednje prozorie. On side s leaja u vodu sada mu je bila do prsa i kao u nonoj mori, s mukom krene prema prednjem prozoriu i proviri kroz njega u dubine. Iznenada, njegove otupjele osjete uhvati strah kakav nikada prije nije upoznao. Oi mu se raire, a ake stisnu u uzaludnom oaju. 0, Boe vikne on glasno. Ostavljaju nas. Odustali su od nas. Sandecker okrene veliku cigaru koju je upravo upalio i nastavi etati palubom. Radiooperator podigne ruku i admiral se okrene usred koraka i prie mu iza leda. Javlja se Sappho I, gospodine, ree Curly. Zavrio je s postavljanjem naboja. Recite im da krenu prema povrini to bre mogu. to vie stigne, manji e biti pritisak na oplati kad eksploziv detonira. Admiral se okrene i pogleda Pitta, koji je budnim okom pratio etiri zaslona, ije su kamere i svjetla bili postavljeni na stratekim mjestima oko nadgraa Titanica. Kako ti se ini? Za sada dobro, odgovori Pitt. Ako vodoelik izdri udar, imamo izgleda. Sandecker se zagleda u slike, i elo mu se namrti kad je primijetio velike struje mjehuria kako izviru iz trupa prekooceanskog broda. Gubi mnogo zraka, ree on. Viak pritiska koji izlazi kroz ventile, ree Pitt jednolinim glasom. Prebacili smo se sa crpaka za elektrolite natrag na kompresore, kako bismo ubacili to je mogue vie dodatnog zraka u gornje prostorije. On zastane kako bi podesio sliku, pa nastavi. Kompresori Capricorna izbacuju deset tisua prostornih stopa zraka na sat, pa nije trebalo mnogo vremena da se pritisak unutar trupa podigne za jo deset funta po inu, dovoljno da ukljui ventile. Drummer prie od raunala i provjeri niz biljeaka na ploi. Koliko moemo vidjeti, iz devedeset posto unutranjosti broda voda je izbaena, ree on. Glavni problem, kako ja to vidim, jest u tome to imamo vie potiska uvis nego to raunala smatraju potrebnim. Ako i kada usisna sila popusti, poletjet e uvis poput zmaja. Morski pu upravo je ispustio posljednji naboj, ree Curly. Zamolite ih da priu Deep Fathomu prije no to krenu prema povrini, ree Pitt, i da provjere mogu li ostvariti vizualni kontakt s Merkerom i njegovom posadom. Jo jedanaest minuta, ree Giordino. Gdje je, dovraga, zapeo Sappho 77?, upita Sandecker retoriki. Pitt pogleda Spencera s druge strane prostorije. Jesu li naboji spremni za detonaciju? Spencer klimne. Svaki red namjeten je na drugu frekvenciju odailjaa. Sve to moramo uiniti jest da okrenemo brojanik, i eksplodirat e u pravom redoslijedu. to misli, to emo vidjeti prije pramac ili krmu?

To nije u pitanju. Pramac je zakopan dvadeset stopa dublje u sedimentu od krme. Raunam na to da e se krma istrgnuti, i upotrijebiti svoju plovnost da povue uvis i ostatak trupa. Trebao bi izroniti pod slinim kutom pod kojim je i potonuo ukoliko bude suraivao i uope izroni. Posljednji naboj na mjestu, zujao je Curly. uSappho 77odlazi. Ima li to od Morskog puah Ne izvjetava o vizualnom kontaktu s posadom Deep Fathoma. U redu, recite im da krenu prema povrini, ree Pitt. Prvi red naboja detonirat emo za devet minuta. Mrtvi su, iznenada vikne Drummer, dok mu se glas lomio. Zakasnili smo, svi su mrtvi. Pitt naini dva koraka i zgrabi Drummera za ramena. Prekini s histerijom. Posljednje to trebamo je preuranjeni posmrtni govor. Drummer opusti ramena, a lice mu je bilo pepeljasto i smrznuto u kamenom izrazu uasa. Zatim tiho klimne i nesigurno krene natrag za raunalnu konzolu. Voda je sigurno na samo nekoliko stopa od stropa kabine, ree Giordino. Izrekao je to tonom za oktavu viim od uobiajenog. Kad bi se pesimizam prodavao na kilograme, svi bi vi, momci, bili milijunai, ree Pitt suho. Sappho doao je do sigurne zone na 6.000 stopa, ree operator sonara. Jedan manje, jo dvojica, promrmlja Sandecker. Sada nije preostalo vie nita drugo nego priekati da se i druga podvodna vozila udalje iz opasne blizine udarnih valova. Prolo je osam minuta, osam dugih minuta tijekom kojih je znoj izbio na dva tuceta ela. Sappho II i Morski pu pribliavaju se zoni sigurnosti. More i vrijeme?, upita Pitt. Valovi od etiri stope, vedro nebo, vjetar od pet vorova sa sjeveroistoka, odgovori Farquar, meteorolog. Ne moe poeljeti bolje uvjete. Nekoliko trenutaka nitko nije progovarao. Tada Pitt ree Pa, gospodo, vrijeme je. Glas mu je bio miran i oputen, bez nestrpljivosti u tonu ili ponaanju. U redu, Spenceru, poni s odbrojavanjem. Spencer zapone s odbrojavanjem poput sata. Trideset sekunda... petnaest sekunda... pet sekunda... prijenos signala... sad. Zatim bez oklijevanja prijee na sljedeu detonaciju. Osam sekunda... etiri sekunde... prijenos signala... sad. Svi su se okupili oko TV zaslona i operatora sonara, koji im je sada bio jedini kontakt s dnom. Prva eksplozija jedva je lagano protresla Capricorna, a zvuk im se inio poput udaljene grmljavine. Oblak tjeskobe mogao se rezati noem. Sve oi bile su uperene ravno u zaslone, na drhtave crte koje su iskrivljavale slike kad su naboji detonirani. Napeti, umorni, otupjeli, s izgledom ljudi koji su se bojali najgoreg i nadali se najboljem, stajali su nepomino dok je Spencer zujao svoja odbrojavanja. Paluba se tresla sve jae, kako su udarni valovi slijedili jedan drugoga i probijali povrinu oceana. Zatim, iznenada, zasloni zatrepere u kaleidoskopu svjetla i zamrae se. Prokletstvo promrmlja Sandecker. Izgubili smo slikovni kontakt. Udar je vjerojatno pomaknuo glavni relejni poveznik, pretpostavio je Gunn. Njihova pozornost prebaci se na zaslon sonara, ali samo nekolicina ga je mogla vidjeti operator se toliko pribliio staklu da ga je glavom zaklonio. Napokon, Spencer se uspravi. Duboko uzdahne, izvadi rupi iz depa na boku, pa protrlja lice i vrat. To je sve, ree on promuklo. Nema vie. Jo stoji, ree operator sonara. Veliki jo uvijek stoji. Hajde, mali, preklinjao je Giordino. Podigni svoje golemo dupe uvis! 0, Boe, blagi Boe, mrmljao je Drummer. Jo uvijek je uz dno. Hajde, proklet bio, ree Sandecker. Dii se... dii se. Da je ljudskoj volji bilo mogue natjerati 46.328 tona elika da napuste grob u kojem su leale 76 dugih godina i vrate se na dnevnu svjetlost, ljudi okupljeni

oko sonarskopa sigurno bi uspjeli. No, nije bilo psihokinetikih fenomena. Titanic se tvrdoglavo drao dna. Prokleto sranje, ree Farquar. Drummer prekrije lice rukom, okrene se i izie iz sobe. Woodson sa Sappho II trai doputenje da se spusti u izvianje, ree Curly. Pitt slegne ramenima. Ima doputenje. Polako, umorno, admiral Sandecker spusti se na stolac. Kolika je cijena neuspjeha?, upita on. Gorki okus beznaa preplavi prostoriju, noen turobnom plimom potpunog poraza. to sada?, upita Giordino, odsutno zurei u pod. Ono to smo doli uiniti, odgovori Pitt umorno. Nastavljamo s operacijom vaenja. Sutra emo poeti... Pokrenuo se! Nitko nije reagirao istog trena. Pokrenuo se, ponovi operator sonara. Glas mu je podrhtavao. Jesi li siguran?, proape Sandecker. Kladio bih se u ivot. Spencer je bio previe okiran da bi govorio. Mogao je samo zuriti u sonarskop s izrazom odsutne nevjerice. Tada mu se usne pokrenu. Naknadni udari ree on. Naknadni udari prouzroili su odgoenu reakciju. Podie se, vikne operator sonara, udarajui akom po naslonu stolca. Ta velianstvena stara kanta se oslobodila. Izlazi. Poglavlje XLVIII U poetku, svi su bili previe okirani da bi se pokrenuli. Trenutak za koji su se svi molili, i proveli osam munih mjeseci kako bi ga omoguili, prikrao im se i nekako nisu mogli prihvatiti da se to zaista dogaa. A tada im je spoznaja doprla do mozga, i svi su poeli vikati u isti as, poput gomile inenjera za kontrolama svemirske rakete prilikom lansiranja. Hajde, mali, hajde vikao je Sandecker radosno poput kolarca. Krei se, mome vikao je Giordino. Krei se, krei! Nastavi se kretati, ti velika, prelijepa, hrdava, stara, plovea palao, mrmljao je Spencer. Iznenada, Pitt pojuri prema radiju i uhvati Curlvjevo rame poput klijeta. Brzo, kontaktirajte Woodsona na Sappho II. Recite mu da se Titanic podie i da se makne s puta prije no to ga pregazi. Jo se kree prema povrini, ree operator sonara. Brzina uspona raste. Jo nismo svladali oluju, ree Pitt. Stotinu i jedna stvar moe krenuti po zlu prije no to izroni. Kad bi... Da, upadne Giordino, kad bi vodoelik izdrao, i kad bi ventili nastavili odravati ritam s naglim padom pritiska vode, i kad trup ne bi odluio popucati i slomiti se...Kad bi su vrlo mone rijei. Jo uvijek dolazi, i to brzo, ree operator sonara, gledajui u svoj zaslon. est stotina stopa u zadnjoj minuti. Pitt se okrene prema Giordinu. A1, pronai Doca Baileva i pilota helikoptera, i poleti kao da ti je podivljali bik za guzicom. im se Titanic stabilizira, spusti se na prednju palubu. Nije vano kako e to uiniti konopac, vitlo, prenosivi stolac ako treba prisilno spusti helikopter, ali ti i dobri doktor brzo se spustite i otvorite poklopac i izvadite te ljude iz te paklene rupe! Ve smo na pola puta, naceri se Giordino. Ve je iziao kroz vrata prije no to je Pitt mogao izdati sljedeu naredbu Spenceru. Rick, budi spreman da ubaci prijenosne dizel crpke na olupinu. to vie preduhitrimo pukotine, to bolje. Trebaju nam plamenici da bismo uli unutra, ree Spencer, oiju irokih od uzbuenja. Uinite to.

Pitt se okrene prema sonaru. Brzina uspona? Osam stotina i pedeset stopa na minutu, ree operator sonara. Prebrzo, ree Pitt. To nismo eljeli, promrmlja Sandecker s cigarom u ustima. Njegove unutranje prostorije preplavljene su zrakom i juri na povrinu izvan kontrole. A ako smo pogreno proraunali koliinu balastne vode u niim dijelovima broda, mogao bi izletjeti za dvije treine iz vode i prevrnuti se, doda Pitt. Sandecker ga pogleda u oi. A to bi bio kraj posade u Deep Fathomu. Bez ijedne dodatne rijei, admiral se okrene i povede ljude iz operativne prostorije na vanjsku palubu, gdje se svi zagledaju u neumorne valove, dok su im srca lupala u iekivanju. Samo je Pitt ostao unutra. Na kojoj je dubini?, upita operatora sonara. Prolazi oznaku od osam tisua stopa. Woodson se javlja, ree Curly. Kae da je Veliki upravo proao pokraj Sappho poput podmazane svinje. Potvrdi i reci mu da izroni. Tu poruku prenesi i Morskom puu i Sappho I. Ovdje vie nije imao to uiniti, pa izie kroz vrata i popne se ljestvama na lijevo krilo mosta, gdje se pridrui Gunnu i Sandeckeru. Gunn uhvati telefon. Sonar, ovdje most. Sonar. Moe li mi dati priblino mjesto izrona? Trebao bi izroniti na oko 600 jarda s lijeve strane. Kada? Nastane stanka. Kada?, ponovi Gunn. Je li vam sada dovoljno brzo, zapovjednice? Upravo u tom trenutku, veliki val mjehuria proiri se morem, i stranji dio Tkanica izbije na poslijepodnevno sunce poput gigantskog kita. Nekoliko sekunda inilo se da nita nee zaustaviti njegov let iz dubina krma je letjela prema nebu sve dok nije izila iz vode do razine s kodovima, gdje je nekada stajao dimnjak broj 2. Bio je to zapanjujui prizor zrak koji je istjecao iznutra slao je snane struje vodene pare kroz ventile za ublaavanje pritiska, to je veliki brod zaodjenulo u oblake duginih boja. Nekoliko trenutaka lebdio je tako, stremei prema kristalno plavom nebu, a tada, najprije polako, poeo je padati, sve dok dno broda ne udari u more uz strahoviti pljusak koji je poslao trometarske valove prema okolnoj floti brodova. Nagnuo se prema dolje kao da se nema namjeru vratiti na povrinu. Tisuu gledatelja zadravalo je dah dok se naginjao u desnu stranu, trideset, etrdeset, etrdeset i pet, pedeset stupnjeva, i tako je ostao, inilo se, itavu stranu vjenost. Svi su napola oekivali da nastavi i prevrne se. No, tada, s bolnom tromou, Titanic se polako ispravi. Postupno, stopu po stopu, sve dok nije postigao nagib na desnu stranu od dvanaest stupnjeva... i tako je ostao. Nitko nije mogao govoriti. Svi su samo stajali, previe okirani, previe opinjeni onim to su upravo vidjeli da su mogli samo disati. Sandeckerovo preplanulo lice izgledalo je sablasno blijedo ak i pod jarkim suncem. Pitt je prvi prozborio. Tu je, izusti on jedva ujnim aptom. Tu je, potvrdi Gunn tiho. aroliju je prekinuo zvuk elisa helikoptera s Capricorna koji je krenuo u vjetar i zastao nad prednjom palubom oivjelog broda. Pilot je odravao letjelicu u ravnom poloaju na nekoliko stopa iznad palube, i gotovo u istom trenu moglo se vidjeti kako se dvije sitne tokice pojavljuju na bonim vratima. Giordino se spusti po ljestvama i zagleda u poklopac otvora Deep Fathoma. Hvala Bogu na malim udima oplata je izdrala. On oprezno podigne svoje tijelo na zaobljenu, sklisku palubu i pokua odvrnuti kota poklopca. Bio je hladan poput leda, ali on ga vrsto zgrabi i snano zaokrene. Kota je odbio suradnju. Prekini s petljanjem i otvori prokletu stvar, zagrmi dr. Bailev iza njega. Svaka sekunda je vana.

Giordino duboko uzdahne i napne sve miie u svojem snanom tijelu. Kota se malo pokrene. Pokua opet, i ovaj put okrene ga napola, a tada se napokon pone vrtjeti s lakoom, dok je zrak iz unutranjosti iknuo van, a pritisak popustio. Kad je kota napokon doao do kraja, Giordino otvori poklopac i zagleda se u tamu. Otar smrad podigne se i napadne mu nosnice. Srce mu klone kad su mu se oi priviknule na tamu, i kad je ugledao vodu kako zapljuskuje na samo osamnaest ina od stropa. Dr. Bailev se progura pokraj njega i spusti svoje golemo tijelo kroz poklopac, pa niz unutranje ljestve. Ledena voda ubode mu kou. On se odgurne od ljestava i zapliva kroz vodu prema stranjem dijelu podvodnog vozila, dok rukom ne dodirne neto mekano u mutnoj svjetlosti. Bila je to noga. Krene preko koljena i pipajui stigne do torza. Ruka mu izie iz vode u visini ramena i on dodirne lice. Bailev se priblii sve dok mu nos nije bio na in od lica u tami. Pokua opipati puls, ali prsti su mu bili previe tupi od hladne vode, i nije osjetio nita to bi ukazivalo na ivot ili smrt. A tada, odjednom, oi se otvore, usne zadrhte, i glas proapta Gubite se... rekao sam vam... danas ne radim. Most?, Curlvjev glas zagrebe kroz zvunik. Ovo je most, odgovori Gunn. Spremni za spajanje helikoptera. Naprijed. Nastane stanka, a zatim udan glas zakri na mostu. Capricorn, ovdje porunik Sturgis. Ovdje zapovjednik Gunn, porunice ujem vas jasno i glasno. Prijem. Dr. Bailev je uao u Deep Fathom. Molim vas, ekajte. Kratka stanka dala je svima priliku da proue Titanic. Izgledao je beskompromisno utilitaristiki i potpuno gol bez golemih dimnjaka i jarbola. eline ploe sa strane bile su umrljane hrdom, ali crna i bijela boja na oplati i nadgradu jo su se vidjele. Izgledao je strano, poput rune stare prostitutke koja ivi u snovima o boljim danima i odavno izgubljenoj ljepoti. Prozorii i prozori bili su prekriveni neuglednom sivom bojom vodoelika, a njegove nekad besprijekorne palube od tikovine bile su trule i zatrpane miljama korodiranog kabela. Prazne dizalice za amce izgledale su poput sablasti koje preklinju za povratkom svojeg davno izgubljenog sadraja. Prekooceanski brod izgledao je na vodi poput sablasne teme na nadrealistikoj slici. No, imao je neku neobjanjivu ozbiljnost koju nije bilo mogue opisati. Capricorn, ovdje Sturgis. Prijem. Ovdje Gunn. Javi se. Gosp. Giordino mi je upravo dao znak s tri prsta i palac gore. Merker, Kiel i Chavez jo su ivi. Uslijedi udna tiina. Pitt prie ploi s opremom za hitne sluajeve i pritisne gumb sirene. Snaan zvuk zatutnji nad vodom. Zatim se u odgovor zauje zviduk s Modoca, i Pitt ugleda inae rezerviranog Sandeckera kako se smije i baca kapu u zrak. Pridrui se i Monterey Park, zatim Alhambra a napokon i Bomberger, sve dok more oko Titanica ne postane jedna velika kakofonija sirena i zviduka. Ne elei da ga zasjene, i Juneau se priblii i nadglasa ludu galamu gromovitim pozdravom svojih 8innih topova. Bio je to trenutak koji nitko od prisutnih nikada vie nee doivjeti. I prvi put u mnogo godina Pitt osjeti kako mu tople suze teku niz obraze. Poglavlje XLIX Kasno poslijepodnevno sunce dodirivalo je kronje stabala dok je Gene Seagram sjedio pogrbljen na klupici u parku East Potomac i razmiljao o revolveru Colt u svojem krilu. Serijski broju 204783, pomislio on, ispunit e svrhu za koju si proizveden. Gotovo s ljubavlju, on prijee prstima preko cijevi, cilindra i drke. Samoubojstvo inilo se idealnim rjeenjem za okonanje njegovog bijega u crnu depresiju. udio se to mu to nije palo na pamet i prije. Nema vie nekontroliranog plakanja usred noi. Nema vie osjeaja bezvrijednosti ili grenja u utrobi koje mu je govorilo kako je njegov ivot potpuno promaen. U

svojem umu zamiljao je posljednjih nekoliko mjeseci kao da ih promatra u napuklom i iskrivljenom ogledalu akutnog oaja. Dvije stvari do kojih mu je najvie bilo stalo bile su njegova supruga i Projekt Sicilijanac. Dana je otila, a brak mu se raspao. A predsjednik Sjedinjenih Drava preuzeo je po Seagramu nepotreban rizik prenijevi informacije o njegovom dragocjenom projektu zakletom neprijatelju demokracije. Sandecker mu je otkrio prisutnost dvaju sovjetskih agenata u floti za vaenje Tkanica. A injenica da je CIA upozorila admirala da se ne mijea u njihove pijunske aktivnosti samo je posluila tome da zabije, kako se inilo Seagramu, jo jedan avao u lijes Projekta Sicilijanac. Jedan od NAMPovih inenjera ve je bio ubijen, a ovog jutra dnevno izvjee Sandeckerovog osoblja Meta odjelu opisalo je situaciju sa zarobljenim podvodnim vozilom i beznae u vezi sa spaavanjem njegove posade. To je morala biti sabotaa. U to nije moglo biti sumnje. Nespojivi dijelovi slagalice u Seagramovom zbunjenom mozgu bili su prisilno umetnuti na neodgovarajua mjesta. Projekt Sicilijanac bio je mrtav, a on je odluio umrijeti s njim. Upravo se spremao otpustiti osigura revolvera, kad neka sjena padne na njega, i zauje prijateljski glas. Previe je lijep dan da biste si oduzeli ivot, ne mislite li tako? Policajac Peter Jones obilazio je svoje ophodno podruje pokraj Ohio Drivea kad je ugledao ovjeka na klupici u parku. Na prvi pogled, Jones je pomislio kako je Seagram samo pijanac koji se sui na suncu. Razmiljao je o tome da ga privede, ali odbacio je tu pomisao kao gubitak vremena ionako bi se vratio na ulice za 24 sata. Jones zakljui kako to nije vrijedno ispunjavanja beskrajnih formulara. No, neto u vezi s tim ovjekom nije odgovaralo stereotipnoj izgubljenoj dui. Jones se nehajno kretao oko velikog lisnatog brijesta, pa se vratio postrance do klupice. Kad je poblie izvidio situaciju, njegove su sumnje bile potvrene. Istina, crvene oi i odsutan pogled alkoholiara bili su tu, kao to su bila i nemarno sputena ramena, ali bili su tu i neki djelii koji se nisu uklapali u sliku. Cipele su bile ispolirane, odijelo skupo i izglaano, lice uredno izbrijano, a nokti odrezani. A bio je tu i pitolj. Seagram polako podigne pogled i ugleda crnog policajca. Umjesto odlunog, opreznog izraza, lice koje je gledao zrailo je istinskom suuti. Ne mislite li da prebrzo zakljuujete?, ree Seagram. ovjee, ako sam ikad vidio klasian sluaj suicidalne depresije, onda ste to vi. Jones krene prema klupici. Mogu li sjesti pokraj vas? To je gradsko vlasnitvo, ree Seagram indiferentno. Jones oprezno sjedne na udaljenost ispruene ruke od Seagrama, isprui noge i osloni se na naslon klupe, drei ruke u vidljivom poloaju, dalje od svojega slubenog revolvera. Ja bih izabrao studeni, ree on tiho. U travnju cvate cvijee i drvee se zeleni, ali u studenom se vrijeme kvari, vjetrovi vas proimaju do kosti, a nebo je uvijek oblano i otuno. Da, ja bih izabrao taj mjesec da se ubijem. Seagram vre uhvati Colt, gledajui Jonesa u iekivanju da ovaj naini sljedei potez. Dakle, vi sebe smatrate strunjakom za samoubojstva? Zapravo, ne, ree Jones. Ustvari, vi ste prvi kojeg promatram na djelu. Uglavnom dolazim na poprite nakon glavnog dogaaja. Uzmite, recimo, utapanja ona su najgora. Tijela su napuhnuta i crna, one jabuice trunu u dupljama nakon to ih ribe nagrizu. A tu su i skakai. Jednom sam vidio momka koji je skoio sa zgrade od trideset katova. Pao je na noge. Bedrene kosti su mu izile kroz ramena... Ovo mi ne treba, zarei Seagram. Ne trebam policajca crnju koji me tovi priama strave. Na trenutak, u Jonesovim oima bljesne iskra bijesa, ali brzo nestane. Rijei me ne mogu povrijediti.. ree on. Izvadi rupi i oputeno obrie znojnik na kapi. Recite mi, gospodine... Seagram. Mogu vam to rei. Kasnije ionako nee biti vano.

Recite mi, gosp. Seagrame, kako namjeravate to uiniti? Metak u potiljak, elo ili usta? Kakve to veze ima, rezultati su isti. Ne nuno, ree Jones oputeno. Ne preporuam vam potiljak ili elo, barem ne s malokalibarskim pitoljem. Da vidimo, to imate ovdje? Da, izgleda kao tridesetosmica. Moglo bi vas lijepo unerediti, ali sumnjam da bi vas uredno ubilo. Znam za jednog momka koji je ispalio etrdesetpeticu u potiljak. Probilo mu je mozak i izbilo lijevo oko, ali nije umro. Moete li ga zamisliti kako lei, ispraznivi crijeva na plahte, i moli da mu prekrate muke. Da, da sam na vaem mjestu, zabio bih si cijev u usta i raznio potiljak. To je najsigurnije. Ako ne zaepite, izlane Seagram uperivi Colt u Jonesa, ubit u i vas. Ubit ete me?, ree Jones. Nemate vi petlje za to. Vi niste ubojica, Seagrame. To se vidi na vama. Svaki ovjek u stanju je ubiti. Slaem se, ubojstvo nije problem. To moe svatko. Ali samo psihopati ignoriraju posljedice. Sada ve zvuite kao filozof. Mi glupi crni policajci ponekad volimo zavaravati bijelce glumei pametnjakovie. Ispriavam se na loem izboru rijei. Jones slegne ramenima. Vi mislite da imate problema, gosp. Seagrame? Volio bih da mogu imati vae probleme. Pogledajte se bijelac ste, oito imuan, vjerojatno imate obitelj i dobar poloaj u ivotu. Kako bi vam se svidjelo da se zamijenite sa mnom, promijenite boju koe, i budete crni policajac sa estero djece i kuom starom devedeset godina, s hipotekom od trideset godina? Priajte mi, Seagrame. Priajte mi koliko je va svijet teak. Vi to ne biste mogli razumjeti. to se tu ima za razumjeti? Nita na svijetu nije vrijedno samoubojstva. O, naravno, vaa supruga e isplakati nekoliko suza u poetku ali tada e pokloniti vau odjeu Vojsci spasa, a est mjeseci od sada bit e u krevetu s drugim ovjekom, dok e od vas ostati samo slika u fotoalbumu. Pogledajte oko sebe. Prekrasan je proljetni dan. Dovraga, pomislite na sve ono to ete propustiti. Niste li gledali predsjednika na TVu? Predsjednika? Bio je na vijestima u etiri sata i priao o velikim stvarima koje se dogaaju. Let na Mars s ljudskom posadom dogodit e se za samo tri godine velika otkria postignuta su u kontroli raka i pokazao je slike nekoga starog broda koji je vlada izvadila s gotovo tri milje dubine. Seagram se zagleda u Jonesa u nevjerici. to ste rekli? Izvaen je brod? Koji brod? Ne sjeam se. Titani, upita Seagram aptom. Je li Titanich Da, tako se zvao. Prije mnogo vremena udario je u ledenjak i potonuo. Kad malo bolje razmislim, sjeam se da sam gledao film o Titanicu na televiziji. Glumili su Barbara Stanwyck i Clifton Webb... Jones prekine ugledavi na Seagramovom licu nevjericu, pa ok, pa potpunu zbunjenost. Seagram preda svoje oruje zbunjenom Jonesu i nasloni se na klupu. Trideset dana.Trebat e mu samo trideset dana nakon to dobije bizanij za testiranje sustava Projekta Sicilijanac da bi ga doveo u operativnu fazu. Ovo je bilo za dlaku. Da nije naiao policajac, Seagramu bi preostalo jo samo trideset sekunda za bilo to u ivotu. Poglavlje L Pretpostavljam da ste svjesni golemih posljedica svojih optuaba?

Marganin je hladnim plavim oima promatrao malog ovjeka blagoga glasa. Admiral Boris Slojuk vie je nalikovao pekaru iza ugla nego lukavom glaveini druge najvee obavjetajne mree Sovjetskog Saveza. Potpuno razumijem, drue admirale, da ugroavam svoju karijeru u mornarici i riskiram zatvorsku kaznu, ali dunost prema dravi vanija mi je od osobnih ambicija. Vrlo plemenito od vas, porunice, ree Slojuk bezizraajno. Optube koje iznosite vrlo su ozbiljne, u najmanju ruku meutim, niste iznijeli konkretne dokaze koji potvruju kako je satnik Prevlov izdajica nae zemlje, a bez njih, ne mogu osuditi ovjeka samo na rije njegovog podinjenog. Marganin klimne. No, paljivo je isplanirao svoje suoavanje s admiralom. Zaobilaenje Prevlova i normalnoga zapovjednog lanca kako bi doao do Slojuka bilo je rizino, ali zamka je bila postavljena, a kljuna stvar bilo je pravovremeno djelovanje. On mirno posegne u dep i izvadi omotnicu, koju preda Slojuku. Ovdje su biljeke o transakcijama na raunu s oznakom AZF sedamestnuladevet u Banci Lausanne u vicarskoj. Primijetit ete, gospodine, kako se redovito na taj raun polau velike koliine novca pod imenom V. Volper, to je nespretni anagram imena Prevlov. Slojuk proui podatke iz banke, pa uputi Marganinu vrlo skeptian pogled. Morate oprostiti mojoj sumnjiavoj naravi, porunice Marganin, ali ovo mi slii podmetnutom materijalu. Marganin mu preda i drugu omotnicu. Ova sadri tajnu poruku amerikog veleposlanika ovdje u Moskvi za Ministarstvo obrane u Washingtonu. U njoj se tvrdi kako je satnik Andrej Prevlov bio vitalan izvor sovjetskih mornarikih tajna. I veleposlanik je ukljuen u planove za raspored nae flote u sluaju prvoga nuklearnog udara protiv Sjedinjenih Drava. Marganin osjeti kako ga proima val zadovoljstva kad se admiralovo inae bezizraajno lice nesigurno smrknulo. Mislim daje sve jasno ovdje nita nije namjeteno. Nii asnik na mojem poloaju nikako ne bi mogao doi do tako tajnih zapovjedi za flotu. S druge strane, satnik Prevlov uiva povjerenje Sovjetskoga mornarikoga stratekog komiteta. Prepreke su bile sputene i put je otvoren Slojuk je morao povjerovati. On zapanjeno odmahne glavom. Sin velikoga partijskog vode koji izdaje svoju zemlju zbog novca... To mi je nemogue prihvatiti. Ako se uzme u obzir ekstravagantan stil ivota satnika Prevlova, nije teko vidjeti pretjerane zahtjeve za njegove financijske mogunosti. Vrlo sam svjestan ukusa satnika Prevlova. Jeste li svjesni da odrava ljubavnu vezu sa enom koja se predstavlja kao supruga glavnog pomonika amerikog veleposlanika? Na Slojukovom licu pojavi se ljutiti izraz. Znate za nju?, upita on oprezno. Prevlov me naveo da povjerujem kako je koristi da bi saznao tajne njezinog supruga u veleposlanstvu. Nije tako, ree Marganin. Ona je, zapravo, rastavljena ena i agentica Centralne obavjetajne agencije. Marganin zastane, pa zabije klin. Jedine tajne koje prolaze kroz njene ruke su one koje otkriva satnik Prevlov. On je zapravo njezin izvor. Slojuk je utio nekoliko trenutaka. Tada prostrijeli Marganina prodornim pogledom. Kako ste sve to saznali? Radije ne bih otkrivao identitet mojeg informanta, drue admirale. Ne elim vas time uvrijediti, ali razvijao sam i njegovao to povjerenje gotovo dvije godine, i zavjetovao sam mu se kako e njegovo ime i poloaj u amerikoj vladi ostati poznati samo meni. Slojuk klimne. Prihvatio je to. Naravno, shvaate kako nas ovo dovodi u vrlo teku situaciju. Bizanij?

Tono, ree Slojuk napeto. Ako je Prevlov rekao Amerikancima za na plan, moglo bi zavriti katastrofalno. Kad bizanij dospije u njihove ruke i Projekt Sicilijanac postane operativan, ravnotea snaga pomaknula bi se u njihovu korist na sljedeih deset godina. Moda satnik Prevlov jo nije otkrio na plan, ree Marganin. Moda je ekao dok Titanic ne bude izvaen. Izvaden je, ree Slojuk. Prije manje od tri sata, satnik Parotkin i Mihail Kurkov izvijestili su da je Titanic na povrini i spreman za vuu. Marganin iznenaeno podigne pogled. Ali nai agenti, Srebro i Zlato, uvjeravali su nas da nee biti podignut jo 72 sata. Slojuk slegne ramenima. Amerikanci uvijek ure. Onda moramo zamijeniti plan satnika Prevlova za otimanje bizanija drugim planom koji je pouzdan. Prevlovljev plan Marganin je morao sakriti osmijeh dok je to izgovarao. Kolosalni ego lukavog satnika bit e njegova propast. Od sada pa nadalje, pomisli Marganin, morat e vrlo, vrlo oprezno glumiti. Sada je prekasno da mijenjamo strategiju, ree Slojuk polako. Ljudi i brodovi su na mjestu. Zapoet emo prije no to je planirano. Ali to je sa satnikom Prevlovom? Valjda ete zapovjediti njegovo uhienje. Slojuk hladno pogleda Marganina. Ne, porunice, on e zadrati svoje dunosti. Ali, njemu se ne moe vjerovati, ree Marganin oajniki. Vidjeli ste dokaze... Nisam vidio nita to se ne bi moglo falsificirati, odbrusi Slojuk. Va mali paket previe je uredno zamotan, previe temeljito vezan vrpcom da bih povjerovao na prvi pogled. Ono to vidim je mladi skorojevi koji bode svojega nadreenog u leda kako bi doao do vieg poloaja. istke su se dogaale i prije no to ste vi roeni, porunice. Igrali ste opasnu igru i izgubili. Uvjeravam vas... Dosta! Slojukov ton bio je vrst poput stijene. vrsto vjerujem kako e bizanij biti na sovjetskom brodu za najvie tri dana. To e dokazati lojalnost satnika Prevlova i vau krivnju. Poglavlje LI je leao nepokretno i mrtvo, odolijevajui napadu valova koji su se kovitlali oko njegove goleme mase, a zatim zbijali redove i nastavili put prema nekoj jo nepoznatoj i udaljenoj obali. Leao je na vodi i plutao na struji, dok su se drvene palube natopljene vodom puile pod zalazeim veernjim suncem. Bio je to mrtav brod koji se vratio medu ive. Mrtav brod, ali ne i prazan. Palubu iznad salona prve klase brzo su raistili kako bi tamo mogao sletjeti helikopter, i uskoro je postojana rijeka ljudi i opreme tekla na brod kako bi zapoeli s napornim poslom ispravljanja nagiba i pripreme za dugu vuu do newyorke luke. Na nekoliko kratkih trenutaka nakon to je polumrtva posada Deep Fathoma prenesena na Capricorn, Giordino je imao cijeli Titanic samo za sebe. injenica da je on prvi ovjek koji je kroio nogom na njegovu palubu nije mu uope pala na pamet, i premda je jo uvijek bio bijeli dan, nije htio poi u istraivanje. Svaki put kad bi pogledao niz 882 stope dug brod imao je osjeaj da gleda vlanu, ljigavu grobnicu. On nervozno zapali cigaretu, sjedne na vlano vitlo, i prieka invaziju koja je ubrzo dola. Pitt nije osjetio nelagodu kad je doao na palubu, bio je to vie osjeaj potovanja. Otiao je na most i tamo zastao, unesen u legendu o Titanicu. Bog zna da se stotinu puta pitao kako je to bile one nedjeljne veeri prije gotovo osam desetljea, kad je kapetan Edward J. Smith stajao na istom mjestu i shvatio kako njegov velikibrod polako i nepovratno tone pod njegovim nogama. O emu je razmiljao, znajui da u amce za spaavanje stane samo 1180 ljudi, dok je na djevianskom putovanju brod prevozio 2200 putnika i lanova posade? Zatim se pitao to bi mislio stari kapetan da je znao kako e palubom njegovog broda jednog dana opet hodati ljudi koji u njegovo vrijeme jo nisu bili ni roeni.

Nakon vremena koje mu se inilo kao sati, a zapravo je bilo tek minuta ili dvije, Pitt se trgne iz razmiljanja i krene prema krmi niz palubu za amce, pokraj zapeaenih vrata kabine telegrafista, gdje je prvi operator John G. Phillips poslao prvi SOS u povijesti pokraj praznih draa amca za spaavanje broj 6, u kojem je gda J. J. Brovvn iz Denvera kasnije postigla trajnu slavu kao Nepotopiva Molly Brown, pokraj ulaza na veliko stubite, gdje su Graham Farlev i brodski bend svirali do samog kraja pokraj mjesta na kojem su milijuna Benjamin Guggenheim i njegov tajnik mirno stajali ekajui smrt, odjeveni u veernja odijela kako bi mogli umrijeti poput gospode. Trebalo mu je gotovo petnaest minuta da doe do kuita dizala na drugom kraju palube za amce. Pitt preskoi ogradu i spusti se na promenadnu palubu ispod. Ovdje je pronaao stranji jarbol kako viri iz trulih dasaka poput odbaenog batrljka, zavravajui naglo na osam stopa visine, gdje ga je prerezao podvodni plamenik Morskog pua. Pitt posegne u svoju jaknu i izvadi paket koji mu je dao komodor Bigalow, pa ga njeno odmota. Zaboravio je ponijeti konopac, ali posluio se onim za vezanje paketa. Kad je bio gotov, odmaknuo se od batrljka nekad visokog jarbola i zagledao se u svoje improvizirano djelo. Bila je stara i izblijedjela, ali crvena zastava linije Bijela zvijezda koju je Bigalow tako davno oteo zaboravu jo je jednom ponosno zavihorila nad nepotopivim Titanicom. Poglavlje LII Jutarnje sunce upravo je bacalo zrake iznad istonog horizonta, kad je Sandecker iskoio iz kabine helikoptera i sagnuo se ispod elisa, drei kapu. Prijenosna svjetla jo su bljetala iznad nadgrada olupine, a mainerija je bila razbacana po palubi u raznim fazama sastavljanja. Pitt i njegova posada naporno su radili kroz no, trudei se poput luaka da organiziraju posao. Rudi Gunn pozdravi ga pod ventilatorom nagrizenim hrdom. Dobrodoli na Titanic, admirale, ree Gunn cerei se. inilo se da se toga jutra svi lanovi flote za vaenje smiju. Kakva je situacija? U ovom trenutku stabilna. im pokrenemo crpke, trebali bismo ispraviti nagib. Gdje je Pitt? U dvorani za vjebanje. Sandecker se zaustavi usred koraka i zagleda u Gunna. Rekao si, u dvorani za vjebanje? Gunn klimne i pokae prema otvoru u pregradnom zidu, iji su rubovi otkrivali rad acetilenskim plamenikom. Ovuda. Prostorija je bila iroka oko petnaest stopa, a duga oko etrdeset, i u njoj se nalazio tucet ljudi zauzetih svojim individualnim zadacima, naizgled nesvjesnih udnog asortimana starih i hrdom naetih mehanizama privrenih na linoleumski pod koji je nekada bio areno obojan. Bile su tu ukraene sprave za veslanje smijeni stacionarni bicikli privreni za veliki kruni mjera udaljenosti na zidu nekoliko mehanikih konja s trulim konim sedlima i ono za to bi se Sandecker zakleo da izgleda poput mehanike deve, samo da bi kasnije utvrdio kako se radilo upravo o tome. Ekipa je ve opremila prostoriju radioprijemnikom i predajnikom, s tri prijenosna generatora struje na plin, malom umom reflektora na stalcima, kompaktnom malom brodskom kuhinjom u stilu Rube Goldberg, nizom stolova i stolia od sklopivih aluminijskih cijevi i sanduka, i s nekoliko sklopivih leaja. Pitt je razgovarao s Drummerom i Spencerom kad im se Sandecker pribliio. Prouavali su veliki presjek broda. Pitt podigne pogled i mahne u pozdrav. Dobro doli na Velikog T, admirale, ree on srdano. Kako su Merker, Kiel i Chavez? U sigurnosti bolnice na Capricornu, odgovori Sandecker.

Oporavili su se 90 posto i preklinju dr. Baileva da ih vrati na dunost. No, taj zahtjev nije umoljen, dodao bih. Bailev inzistira da ostanu pod nadzorom 24 sata, a ovjeka njegove veliine i odlunosti nemogue je ne posluati. Sandecker zastane kako bi omirisao zrak, pa namrti nos. Boe, kakav je to smrad? Trule, odgovori Drummer. Ispunjava svaki procijep i svaku niu. Nemogue ga je izbjei. A samo je pitanje vremena kad e mrtve morske ivotinje i biljke koje su izronile s olupinom takoer zasmrdjeti. Sandecker pokae gestom prostoriju. Imate ugodan smjetaj, ree on, ali zato postaviti operativnu prostoriju u dvorani, umjesto na mostu? Prekinuli smo tradiciju iz praktinih razloga, odgovori Pitt. Most vie ne slui niemu na mrtvom brodu. S druge strane, dvorana se nalazi nasred broda i omoguava nam jednako pristup pramcu i krmi. Takoer je u blizini naega improviziranog helidroma na krovu salona prve klase. to smo blie opskrbi, moemo uinkovitije raditi. Morao sam pitati, ree Sandecker umorno. Trebao sam znati da niste izabrali ovaj muzej mehanikih udovita samo da bi pokrenuli program tjelovjebe. Neto u hrpi vlanog otpada prislonjenoj uz prednji zid dvorane privue admiralov pogled, i on joj prie. Stajao je i mrko promatrao nekoliko trenutaka ostatke kostura ovjeka koji je bio putnik ili lan posade Titanica. Pitam se tko je bio ovaj jadnik? Vjerojatno nikada neemo saznati, ree Pitt. Sve dentalne zabiljeke iz 1912. nesumnjivo su odavno unitene. Sandecker se sagne i proui zdjelini dio kostiju. Blagi Boe, ovo je bila ena. Ili jedna od putnica prve klase koja je odluila ostati, ili jedna iz tree klase koja je stigla na palubu za amce nakon to su svi amci ve otili. Jeste li pronali jo tijela? Bili smo prezaposleni da bismo detaljno traili, ree Pitt. Ali jedan od Spencerovih ljudi izvijestio je o jo jednom kosturu naslonjenom na kamin u salonu. Sandecker klimne prema otvorenim vratima. to je tamo? Izlazi na veliko stubite. Pogledajmo. Oni podu do stuba iznad palube A i pogledaju dolje. Nekoliko trulih naslonjaa i sofa bilo je razbacano po stubama, kamo su pali kad je brod potonuo na pramac. Elegantne linije balustrada jo su bile neoteene, a kazaljke na bronanom satu zastale su na 2.21. Oni siu niz stube prekrivene muljem i uu u jedan od prolaza koji vode do kabina. Bez vanjskog svjetla, prizor je bio sablastan. Sve su prostorije bile ispunjene trulim drvenim ploama i razbacanim namjetajem. Bilo je previe mrano da bi mogli razaznati detalje, a nakon to su se probili tridesetak stopa, otkrili su da im je put blokirao zid otpada, pa su se okrenuli i krenuli natrag u dvoranu. Kad su proli kroz vrata, ovjek zgrbljen nad radioni okrene se prema njima. Bio je to Al Giordino. Pitao sam se kamo ste vas dvojica otili. Ljudi iz Uranus Oila ele uti to je bilo s njihovim vozilom. Recite im da mogu uzeti Deep Fathom s palube Titanica im ga izvuemo na suhi dok u New Yorku, ree Pitt. Giordino klimne i okrene se prema radiju. Moe raunati da e komercijalne tvrke dizati graju oko svoje dragocjene opreme u ovakvom povijesnom trenutku, ree Sandecker sa sjajem u oima. A govorei o povijesnim trenutcima, je li netko od vas, gospodo, raspoloen za proslavu uz malo estokih pia? Jeste li rekli estokih pia? Giordino podigne pogled u iekivanju. Sandecker posegne pod kaput i izvadi dvije boce. Da se ne bi prialo kako James Sandecker ne misli na svoju posadu. uvaj se admirala i kad darove nosi, promrmlja Giordino. Sandecker mu uputi umoran pogled. Kakva je teta to je hod po dasci iziao iz mode.

I provlaenje ispod kobilice, doda Drummer. Obeavam da vie nikada neu rei nita protiv naeg vode. Naravno, ako me bude opskrbljivao piem, ree Giordino. To je mala cijena, uzdahne Sandecker. Izaberite svoj otrov, gospodo. Pred sobom vidite Cutty Sark whisky za gradske minkere, i Jack Daniels za seoske momke. Prinesite ae i budite moji gosti. Giordinu je trebalo deset sekunda da pronae potreban broj aa od stiropjene u njihovoj Mickey Mouse brodskoj kuhinji. Kad su rastoili pie, Sandecker podigne au. Gospodo, za Titanic. Nikada nam vie ne poivao u miru. Za Titanic. Tako je. Sandecker se zatim opusti na stolcu na sklapanje, srkne svoj whisky, i upita se u sebi koji je od ljudi u toj vlanoj sobi na platnom popisu Sovjeta. Poglavlje LIII Sovjetski generalni sekretar Georgi Antonov puio je svoju lulu puckajui kratko i snano, i promatrao Prevlova zamiljenim pogledom. Moram rei, satnice, da mi cijela stvar nije sasvim jasna. Paljivo smo razmotrili svaku mogunost, i ovo je jedina koja nam je preostala, ree Prevlov. Ali opasna je. Bojim se da Amerikanci nee olako prijei preko krade svojega dragocjenog bizanija. Kada bude u naim rukama, drue sekretare, nee vie biti vano koliko glasno Amerikanci vrite. Zalupit emo im vrata u lice. Antonov prekrii ruke, pa ih opet isprui. Veliki portret Lenjina stajao je na zidu iza njega. Ne smije biti meunarodnih posljedica. Prema svijetu sve mora izgledati kao da je to unutar naeg prava. Ovaj put ameriki predsjednik nee imati izbora. Meunarodni zakon je na naoj strani. To e znaiti kraj onoga to se zvalo detant, ree Antonov tekim glasom. To e biti i poetak kraja Sjedinjenih Drava kao supersile. Veseli stav, satnice cijenim to. Lula mu se ugasi i on je opet zapali, ispunjavajui prostoriju slatkim aromatskim mirisom. Medutim, ako ne uspijete, Amerikanci e moi rei to isto za nas. Uspjet emo. Rijei, ree Antonov. Dobar odvjetnik planira sluaj i s tuiteljevog aspekta, ne samo sa svojeg. Kakve ste mjere poduzeli za sluaj neizbjene pogreke? Bizanij e biti uniten, ree Prevlov. Ako ga ne moemo dobiti, nee ga imati ni Amerikanci. Ukljuuje li to i Titani Da. Unitivi Titanic, unitit emo i bizanij. Bit e to izvedeno na takav nain da e druga operacija vaenja biti potpuno nezamisliva. Prevlov zauti, ali Antonov je bio zadovoljan. Ve je dao svoje odobrenje za misiju. On paljivo proui Prevlova. Satnik je izgledao kao ovjek koji nije naviknuo na neuspjeh. Svaki njegov pokret, svaka gesta, izgledali su promiljeno i unaprijed isplanirano ak su i njegove rijei tako zvuale. Da, Antonov je bio zadovoljan. Kad kreete za Sjeverni Atlantik?, upita on. Uz vae doputenje, drue sekretare, odmah. Bombarderizvida za duge letove eka me u zranoj luci Gorki. Vrlo je vano da doem na zapovjedni most Mihaila Kurkova u iduih dvanaest sati. Srea nam je poslala uragan, i njegovu emo snagu upotrijebiti kao diverziju za ono to e izgledati kao savreno legalno zauzimanje Titanica. Onda vas neu zadravati. Antonov ustane i zagrli Prevlova medvjeim zagrljajem. Nade Sovjetskog Saveza odlaze s vama, satnice Prevlov. Nemojte nas razoarati, preklinjem vas.

Poglavlje LIV Dan je za Pitta krenuo naopako im se udaljio od posade zaposlene na obnovi i krenuo dolje, prema teretnom prostoru broj 1 na palubi G. U tamnom prostoru njegove su oi ugledale potpuno razaranje. Trezor u kojem se nalazio bizanij bio je zatrpan ispod sruenoga prednjega pregradnog zida. Stajao je tamo dugo vremena, zurei u lavinu slomljenoga i iskrivljenog elika koji je sprjeavao bilo kakav pokuaj brzog vaenja dragocjenog elementa. Tada osjeti kako netko stoji iza njega. ini se da smo dobili loe karte, ree Sandecker. Pitt klimne. Barem za sada. Moda, ako... Trebaju nam tjedni da prijenosnom opremom za rezanje proistimo put kroz ovu dunglu elika. Nema drugog naina? Divovski kran Dopplemann mogao bi oistiti otpad za nekoliko sati. Dakle, eli rei da nemamo izbora nego da strpljivo priekamo do ne doemo na suhi dok u New Yorku. Pitt ga pogleda u mutnom svjetlu. Sandecker je mogao vidjeti frustraciju na njegovom grubom licu. Nije bilo potrebe za odgovorom. Prijenos bizanija na Capricorn bio bi dobra stvar, ree Pitt. Potedjelo bi nas mnogo boli. Moda moemo odglumiti prijenos. Nai prijatelji koji rade za Sovjete namirisali bi varku prije no to bi prvi sanduk bio prebaen. Uz pretpostavku da su obojica na palubi Titanica, naravno. To u znati do sutra u ovo vrijeme. Pretpostavljam da ve zna tko bi to mogao biti? Otkrio sam jednoga od njih, onog koji je ubio Henrvja Ivjunka. Za drugog samo nagaam. Zanima me koga si otkrio?, ree Sandecker. Moj dokaz nikada ne bi proao niti saveznog tuitelja, a kamoli porotu. Dajte mi jo nekoliko sati, admirale, i obojicu u isporuiti vama u krilo, i Srebro i Zlato, ili kakva ve glupa kodna imena imaju. Sandecker se zagleda u njega, pa ree Tako si blizu? Tako sam blizu. Sandecker prijee preko lica umornom rukom, pa stisne usnice. Pogleda tone elika koje su prekrivale trezor. Preputam ti igru, Dirk. Ja u te podravati do kraja. Nemam mnogo izbora. Pitt je imao i drugih briga. Dva mornarika tegljaa koja je obeao admiral Kemper bila su udaljena jo satima, a tijekom kasnog jutra, bez vidljivog razloga, Titanicje odluio poveati svoj nagib u desnu stranu na 17 stupnjeva. Brod je imao predubok gaz krijeste valova zapljuskivale su zapeaene prozore kabina na palubi E na samo deset stopa ispod odvoda. Iako su Spencer i njegova posada na crpkama uspjeli spustiti usisne cijevi niz otvore za ukrcaj u teretni prostor, nisu se uspjeli probiti kroz otpad koji je zatrpao prolaze do strojarnice i kotlovnice, gdje se jo uvijek nalazila najvea koliina vode nedostupna i daleka. Drummer je sjedio u vjebaonici, prljav i iscrpljen nakon to je radio cijeli dan. Srkao je alicu kakaoa. Nakon gotovo osamdeset godina pod vodom, ree on, drvene ploe u prolazima pale su i zatrpale ih gore od puta na smetlitu u Georgiji. Pitt je sjedio tamo gdje je proveo cijelo poslijepodne, nagnut nad stolom pokraj radioodailjaa. Zakrvavljenim oima gledao je presjek nadgrada Titanica. Ne bismo li se mogli probiti dolje glavnim stubitem ili oknima dizala? Stubite je zatrpano tonama otpada nakon to prode palubu D, ree Spencer. A nema anse da se probijemo kroz okna dizala, doda Gunn.

Zatrpana su masama korodiranih kablova i unitenih strojeva. Kao da to nije dovoljno, sva vodonepropusna dvocilindrina vrata u donjim odjelima vrsto su zatvorena. Njih je automatski zatvorio brodski prvi asnik im je brod udario u ledenjak, ree Pitt. U tom trenutku, niski, snani ovjek prekriven od glave do pete uljem i smeem utetura u vjebaonicu. Pitt podigne pogled i nasmijei se. Jesi li to ti, Al? Giordino se dovue do leaja i izvali poput vree vlanog cementa. Volio bih da nitko od vas ne pali ibice u mojoj blizini, promrmlja on. Previe sam mlad da bih umro u plamenu slave. Jesi li imao sree?, upita Sandecker. Doao sam do igralita za squash na palubi F. Boe, tamo dolje je mranije nego u rogu... pao sam niz stube. Bile su natopljene uljem koje je iscurilo iz strojarnice. Jedva sam se zaustavio. Nema puta dolje. Zmija bi mogla doi do kotlovnice, ree Drummer, ali ovjek zasigurno ne moe. Barem ne dok ne provede tjedan dana istei prolaz dinamitom i uz pomo inenjeraca. Mora postojati nain, ree Sandecker. Negdje tamo dolje brod proputa vodu. Ako je ne ponemo izbacivati do sutra ujutro, brod e se prevrnuti i potonuti na dno. Pomisao da izgube Titanic nakon to je tako lijepo i mirno sjedio na povrini vode nije im nikada pala na pamet, ali sada su svi u dvorani osjetili munu bol u dubini eludca. Brod su tek trebali staviti u vuu, a New York je bio udaljen tisuu i dvjesto morskih milja. Pitt je sjedio zurei u nacrte unutranjosti broda. Bili su alosno nepotpuni. Nije bilo detaljnog plana Titanica i njegovog brata blizanca Olympica. Uniteni su, kao i dosjei puni fotografija i podataka o izgradnji, kad su njemaki bombarderi u Drugom svjetskom ratu sravnili sa zemljom brodogradilita Harland i Wolff u Belfastu. Da barem nije tako prokleto velik, promrmlja Drummer. Kotlovnice su gotovo stotinu stopa ispod palube za amce. Mogle bi biti i stotinu milja, ree Spencer. On podigne pogled kad se Woodson pojavi na izlazu velikog stubita. A, veliko kameno lice je s nama. to je namjerio slubeni fotograf operacije? Woodson podigne bateriju kamera koju je nosio oko vrata i blago ih poloi na improvizirani radni stol. Samo fotografiram za budunost, ree on s uobiajenim smrtno ozbiljnim izrazom. Nikad se ne zna, moda jednom napiem knjigu o svemu ovome, a aaravno, uz to u htjeti i svoje ilustracije. Naravno, ree Spencer. Nisi li sluajno pronaao isti prolaz do kotlovnice? On odmahne glavom. Fotografirao sam u salonu prve klase. Zaudno je dobro sauvan. Osim razumljivih oteenja koja je voda nainilana sagu i namjetaju, mogao bi proi kao salon u Versaillesu. On promijeni film. Ima li anse da posudim helikopter? Volio bih snimiti neke fotografije naeg plijena iz ptije perspektive prije no to stignu tegljai. Giordino se podigne na jedan lakat. Bolje ti je da iskoristi svoj film dok moe. Na plijen mogao bi do jutra leati na dnu. VVoodsonove obrve se skupe. Tone? Ne mislim tako. Svi pogledi okrenu se prema ovjeku koji je izgovorio te tri rijei. Pitt se smijeio. Smijeio se samouvjereno poput ovjeka koji je postao generalni direktor General Motorsa. On ree Kao to je Kit Carson rekao kad je bio okruen brojano nadmonijim Indijancima Jo nismo gotovi, ni izbliza. Za deset sati strojarnica i kotlovnica bit e suhi poput pustinje. On brzo prekopa po nacrtima na stolu, dok ne pronae onaj koji je traio. Woodson je rekao ptija perspektiva. Cijelo vrijeme nam je bilo pod nosovima. Trebali smo gledati iz visine, umjesto iznutra. Velika stvar, ree Giordino. to je to tako zanimljivo iz zraka?

Nitko od vas jo nije shvatio? Drummer je izgledao zbunjeno. Mislim da si me izgubio na prolom krianju. Spencer? Spencer odmahne glavom. Pitt mu se naceri i ree Okupi svoje ljude na vrhu i reci im da donesu opremu za rezanje. Ako ti tako kae, ree Spencer, ali ne krene prema vratima. Gosp. Spencer me mentalno odmjerava za luaku koulju, ree Pitt. Ne moe shvatiti zato bismo trebali rezati rupe na vrhu broda kako bismo se probili stotinu stopa kroz osam paluba punih otpada. No, to nije to. Imamo ve ugraeni tunel, bez ikakvog otpada, koji vodi izravno do kotlovnice. U stvari, imamo ih etiri. Mjesta na kojima su stajali dimnjaci, gospodo. Izreite vodoelik nad otvorima i imate izravni put do kotlovnica. Vidite li sada svjetlost? Spencer je vidio. Vidjeli su i svi ostali. Kao jedan, svi pojure prema vratima, bez da su Pitta poastili odgovorom. Dva sata kasnije dizelske crpke radile su u zboru izbacujui dvije tisue galona vode u minuti u rastue valove koje je gurao uragan to se pribliavao. Poglavlje LV Uragan su nazvali Amanda, i jo tog poslijepodneva veina plovila sklonila se s njezinog predvienog puta. Svi terefhjaci, tankeri i putniki brodovi koji su plovili izmeu Savannaha i Portlanda u Maineu, morali su se vratiti u luku nakon to je NAMPov Centar za uragane u Tampi uputio prva upozorenja. Gotovo je stotinu plovila uz istonu obalu odgodilo plovidbu, dok su se svi brodovi koji su krenuli za Europu i ve bili predaleko na moru usidrili, ekajui da uragan proe. U Tampi, dr. Prescott i njegovi meteorolozi okupili su se oko karte na zidu, ubacujui nove podatke u raunala i raunajui svaku devijaciju Amandinog kretanja. Prescottov originalni smjer skrenuo je samo stotinu sedamdeset pet milja. Doao je meteorolog i predao im list papira. Evo izvjea izvidnikog zrakoplova Obalne strae koji se probio u oko uragana. Prescott uzme izvjee i proita dio naglas. Oko ima promjer od otprilike dvadeset i dvije milje. Brzina s prednje strane raste na etrdeset vorova. Snaga vjetra je vie od stotinu i osamdeset.. glas mu zamre. Pomonica ga pogleda rairenih oiju. Vjetrovi od stotinu i osamdeset milja na sat? I vie, promrmlja Prescott. alim brod koji se nade na putu ovog uragana. Meteorolog se odjednom zagleda u prazno, a zatim se okrene prema karti na zidu. Lice mu poprimi pepeljastu boju. 0, Isuse... Titanich Prescott ga pogleda. to? i flota oko njega. Nalaze se izravno na putu uragana. Nemoj priati gluposti izlane Prescott. Meteorolog prie karti na zidu, oklijevajui nekoliko trenutaka. Napokon, posegne i nacrta krii ispod Nevvfoundlanda. Evo, ovdje je izvaen s dna. Gdje si to uo? Priaju o tome od juer po svim novinama i televiziji. Ako mi ne vjerujete, javite se teleprinterom u NAMPov stoer u Washingtonu i traite potvrdu. Ma, dovraga s teleprinterom, zarei Prescott. On pojuri preko sobe, zgrabi telefon i vikne u slualicu Dajte mi izravnu liniju s naim stoerom u Washingtonu. elim razgovarati s nekim povezanim s projektom Titanic. Dok je ekao da ga prespoje, on proviri preko naoala prema kriiu na zidnoj karti. Nadam se da ti jadnici imaju na brodu meteorologa s nevjerojatnom sposobnou predvianja, promrmlja on sebi, ili e sutra u ovo vrijeme zauvijek nauiti znaenje morskog bijesa.

Farquarovo lice odavalo je neodreen izraz dok je zurio u meteoroloke karte pred sobom na stolu. Um mu je bio tako tup od nedostatka sna da je jedva prepoznavao oznake koje je napravio prije samo nekoliko trenutaka. Pokazatelji temperature, brzine vjetra, tlaka i pribliavajue fronte oluje spojili su se u jednu izmaglicu. On protrlja oi u uzaludnom pokuaju da ih fokusira. Zatim protrese glavu kako bi je razbistrio, pokuavajui se prisjetiti to je pokuavao zakljuiti. Uragan. Da, to je bilo to. Farquar polako shvati da je nainio ozbiljnu pogreku u proraunu. Uragan nije skrenuo prema Rtu Hatteras kako je predvidio. Umjesto toga, polje visokog tlaka du istone obale zadralo ga je nad oceanom, i kretao se prema sjeveru. A to je bilo jo gore, nakon zaokreta je ubrzao, i sad se pribliavao Titanicu brzinom od 45 vorova. Gledao je raanje uragana na satelitskim fotografijama i paljivo je prouio upozorenja iz NAMPove postaje u Tampi, ali nita ga u svim godinama predvianja vremena nije pripremilo za snagu i brzinu koju je ovo udovite razvilo u tako kratko vrijeme. Uragan u svibnju? To je bilo nezamislivo. Zatim se prisjeti rijei koje je rekao Pittu. to je ono bilo? Samo Bog moe stvoriti oluju. Farquar iznenada osjeti muninu, na lice mu izbije znoj, i grio je ake. Ovaj put neka Bog pomogne Titanicu, promrmlja on ispod daha. On je jedini koji ga sada moe spasiti. Poglavlje LVI Tegljai amerike mornarice Thomas J. Morse i Samuel R. Wallace stigli su prije 15 sati i poeli polako kruiti oko Titanica. Veliina i udna, sablasna aura olupine ispunila je posade s istim osjeajem strahopotovanja koje je ispunilo posadu NAMPa prethodnog dana. Nakon pola sata vizualne inspekcije, tegljai su se pribliili paralelno velikom, hravom trupu i zaustavili motore u velikim valovima. Zatim su u istom trenutku spustili rampe, i kapetani su se poeli penjati uz brzo namjetene ljestve na palubu Titanica. Porunik George Uphill s Morsea bio je nizak, punaan ovjek rumena lica koji je nosio goleme brkove poput Bismarckovih, dok je zapovjednik Scottv Butera s Wallacea gotovo udarao glavom u strop svojom visinom od est stopa i est ina, a lice mu je bilo prekriveno velianstvenom crnom bradom. Ova dvojica nisu bili neiskusni asnici. Izgledali su i ponaali se kao vrsti, iskusni spasitelji. Ne znate koliko smo sretni to vas vidimo, gospodo, ree Gunn, rukujui se s njima. Admiral Sandecker i gosp. Dirk Pitt, na direktor za specijalne projekte, ekaju vas u naoj operativnoj prostoriji, oprostite na izrazu. Kapetani tegljaa krenu za Gunnom uz stube i preko palube za amce, zurei kao u transu u ostatke nekad prelijepog broda. Stigli su do vjebaonice i Gunn ih predstavi. Ovo je nevjerojatno, promrmlja Uphill. Nikad, ni u najluim snovima, nisam mislio da u koraati palubama Titanica. Upravo tako i ja mislim, doda Butera. Volio bih da vam moemo osigurati turistiki obilazak, ree Pitt, ali sa svakom minutom raste rizik da izgubimo brod. Admiral Sandecker im pokae prema dugom stolu pretrpanom meteorolokim kartama i nacrtima i svi se smjeste uz jialice vrue kave. U ovom trenutku, naa glavna briga je vrijeme, ree on. Na meteorolog s Capricorna iznenada je umislio da je zloguki prorok. Pitt razmota veliku meteoroloku kartu i izravna je na stolu. Ne moemo izbjei loe vijesti. Vrijeme se vrlo brzo kvari. Barometar je pao za pola ina u posljednja 24 sata. Snaga vjetra je 4, pue u smjeru sjeversjeveroistok i raste. Nemojte se zavaravati, gospodo, udarit e nas. Ako se ne dogodi udo i uragan Amanda ne odlui naglo skrenuti prema zapadu, do sutra u ovo vrijeme bit emo u njezinoj fronti.

Uragan Amanda, ponovi Butera ime. Koliko je opaka? 7oel Farquar, na meteorolog, uvjerava me da nema gorih od nje, odgovori Pitt. Na Beaufortovoj skali ve ima snagu petnaest. Snagu petnaest? ponovi Gunn zapanjeno.Boe, snaga dvanaest smatra se najveom snagom za uragan. Ovo je, ree Sandecker, bojim se, ostvarenje none more svakog lana posade za vaenje izvadi olupinu samo da bi je izgubio zbog hira vremena. On turobno pogleda Uphilla i Buteru. ini se kao da ste doli ovamo uzalud. Bolje vam je da se vratite na svoje brodove i pobjegnete. Vraga emo pobjei zagrmi Uphill. Tek smo stigli. Ni ja to ne bih mogao bolje rei. Butera se naceri i pogleda Sandeckera. Morse i Wallace mogu vui nosa zrakoplova kroz movaru usred tornada ako je potrebno. Konstruirani su tako da svladaju sve to majka priroda baci na njih. Ako uspijemo prebaciti kabel na Titanic i povui ga, imat e ansu da netaknut preivi oluju. Vui brod od etrdeset i pet tisua tona usred uragana, promrmlja Sandecker. To je prilino snano hvalisanje. Nije hvalisanje, ree Butera mrtavozbiljan. Privrstivi kabel s krme Morsea na pramac Wallacea, naa kombinirana snaga moe povui Titanic na isti nain na koji bi par eljeznikih lokomotiva mogao vui teretni vlak. A to moemo initi na moru s valovima visine 30 stopa, brzinom od pet do est vorova, doda Uphill. Sandecker pogleda dvojicu kapetana tegljaa i nastavi sluati. Butera produi Ono vani nisu luki remorkeri, admirale. Ono su tegljai za spaavanje na oceanu, dugi dvije stotine i pedeset stopa i s dizel motorima od pet tisua konjskih snaga. Svaki brod u stanju je povui dvadeset tisua tona mrtvog tereta brzinom od deset vorova na sat dvije tisue milja prije no to ostane bez goriva. Ako postoje dva tegljaa na svijetu koji bi mogli provui Titanickroz uragan, onda su to ovi. Cijenim va entuzijazam, ree Sandecker, ali ja ne elim biti odgovoran za ivote vas i vae posade i kockati se s nemoguim izgledima. Titanic e se morati provui kroz oluju najbolje to moe. Obojici zapovijedam da se udaljite u sigurno podruje. Uphill pogleda Buteru. Recite mi, zapovjednice, kad ste posljednji put odbili posluati izravnu zapovijed admirala? Butera odglumi zamiljenost. Kad bolje razmislim, nisam od jutronjeg doruka. to se tie mene i moje posade, ree Pitt, vae drutvo je dobrodolo. Eto ga, gospodine, ree Butera cerei se. Osim toga, moje zapovijedi od admirala Kempera bile su da dovuemo Titanica u luku, ili se pripremimo za ranu mirovinu. Ja sam se odluio za opciju Titanica. To je pobuna, ree Sandecker jednolinim tonom, ali nije mogao sakriti traak zadovoljstva u glasu, i nije trebalo biti previe perceptivan da bi se shvatilo kako je rasprava protekla upravo onako kako je planirao. On uputi svima vrlo lukav pogled i ree U redu, gospodo, ovo je va pogreb. Sada kad je to rijeeno, predlaem vam da, umjesto da sjedimo ovdje, krenemo na spaavanje Titanica. Kapetan Ivan Parotkin stajao je na mostu Mihaila Kurkova i pretraivao nebo dalekozorom. Bio je to vitak ovjek srednje visine, izraajnog lica koje se gotovo nikada nije smijeilo. Bio je u srednjim pedesetima, ali prorijeena kosa nije jo pokazivala znakove sjedina. Na sebi je imao debelu dolevitu, a bokovi i noge bili su mu zatieni tekim vunenim hlaama i izmama do koljena. Parotkinov prvi asnik dodirne ga po ruci i pokae prema nebu, iznad goleme radarske kupole Mihaila Kurkova. Cetveromotorni ophodni bombarder pojavi se sa sjeveroistoka i priblii, tako da je Parotkin mogao razaznati ruske oznake. inilo se da zrakoplov leti vrlo polako dok im je prolazio nad glavama. Iznenada, iz njega izleti mali predmet, i nekoliko trenutaka kasnije otvori se padobran i pone padati prema prednjem brodskom jarbolu, sve dok padobranac nije pao u vodu na oko dvjesto jarda s desne strane pramca. Dok se mali amac s Mihaila Kurkova udaljavao i svladavao goleme valove, Parotkin se okrene svojem prvom asniku. im stupi na brod, dovedite satnika

Prevlova u moje odaje. Zatim odloi dalekozor na pult mosta i nestane niz prolaz. Dvadeset minuta kasnije, prvi asnik pokucajia ispolirana vrata od mahagonija, otvori ih, pa stane u stranu kako bi dozvolio ovjeku da proe. Ovaj je bio mokar od glave do pete, i ostavljao za sobom tragove slane vode. Kapetane Parotkin. Satnie Prevlov. Stajali su nekoliko trenutaka u tiini, dva visoko obuena profesionalca, i odmjeravali jedan drugoga. Prevlov je bio u prednosti detaljno je prouio dosje o Parotkinovoj slubi. S druge strane, Parotkin je mogao donositi sud samo na temelju reputacije i prvog dojma. Nije bio siguran da mu se svia ono to je vidio. Prevlov je djelovao previe naoito, previe lukavo da bi Parotkin u njemu osjetio povjerenje ili toplinu. Nemarao mnogo vremena, ree Prevlov. Moemo li prijei na svrhu mojeg posjeta... Parotkin podigne ruku. Najprije vane stvari. Treba vam vrui aj i suha odjea. Dr. Rogovski, na glavni znanstvenik, vae je visine i grade. Prvi asnik klimne i zatvori vrata. A sada, ree Parotkin, siguran sam da ovjek vaeg ranga i vanosti nije riskirao ivot skaui padobranom u olujno more samo da bi promatrao atmosferski fenomen uragana. Ba i ne. Ne volim opasne situacije. A, govorei o aju, imate li na brodu togod jae? Parotkin odmahne glavom. ao mi je, satnice. Inzistiram na brodu bez alkohola. Posadi se to ba i ne svia, priznajem, ali time izbjegavamo nevolje. Admiral Slojuk rekao je da ste slika i prilika uinkovitosti. Ne vjerujem u poigravanje sa sudbinom. Prevlov otkopa svoje mokro padobransko odijelo i pusti ga da padne na pod. Vjerujem da ete sada nainiti iznimku tom pravilu, kapetane. Mi, vi i ja, poigrat emo se sa sudbinom kao nitko prije. Poglavlje LVII Pitta je progonio osjeaj da je ostao na pustom otoku dok je stajao na prednjoj palubi Titanka gledajui kako flota za vaenje kree prema zapadnom horizontu i sigurnijim vodama. Alhambra je bila posljednja u nizu, i njezin kapetan svojom je svjetiljkom signalizirao sretno, dok su reporteri tiho, sveano snimali Titanic moda i posljednji put. Pitt je potraio Danu Seagram medu gomilom ljudi okupljenom na ogradi, ali nije je uspijevao pronai. Promatrao je brodove sve dok nisu postali male, tamne toke na olovnom moru. Ostali su jo samo raketni krsta Juneau i Capricorn, ali pomoni brod spremao se poi za ostalima kad kapetani tegljaa signaliziraju da su privrstili olupinu. Gosp. Pitte? Pitt se okrene i ugleda ovjeka s licem boksaa i tijelom pivske bave. ef Bascom, gospodine, s Wallacea. Doveo sam posadu od dva ovjeka da privrstimo kabel za vuu. Pitt se prijateljski nasmijei. Kladim se da vas zovu Zloesti Bascom. Samo iza mojih leda. To me ime prati otkad sam rasturio bar u San Diegu. Bascom slegne ramenima. Zatim mu se oi suze. Kako ste pogodili? Zapovjednik Butera opisao vas je u superlativima... ali iza leda. Dobar ovjek, zapovjednik. Koliko e dugo trajati spajanje? Uz malo sree i uz posudbu vaeg helikoptera, oko sat vremena. Helikopter nije problem ionako pripada Mornarici. Pitt se okrene i pogleda Wallace dok je Butera vrlo oprezno pokrenuo teglja prema Titanicovom starom,

ravnom pramcu, dok nije bio udaljen oko stotinu stopa. Helikopter vam treba da ponese kabel na brod? Da, gospodine, odgovori Bascom. Na kabel ima promjer od deset ina i tei tonu na svakih sedamdeset stopa. Nije lagan. U veini tegljenja, prebacili bismo malo ue preko pramca olupine, a zatim bi ga zavezali za niz teih konopaca sve veeg promjera, da bi na kraju bio privezan za glavni kabel, no taj tip operacije zahtijeva elektrino vitlo, a budui da je Titanic mrtvi brod i da su ljudski miii preslabi za posao, izabrali smo laki put. Nema smisla da napunimo bolnicu pacijentima s kilom. ak i uz pomo helikoptera Bascom i njegovi ljudi jedva su privrstili golemi kabel. Sturgis je bio stari profesionalac. Paljivo upravljajui helikopterom, poloio je kraj kabela s Wallacea na prednju palubu Titanica kao da je godinama vjebao taj trik. Prolo je samo pedeset minuta otkad je Sturgis otpustio kabel i odletio na Capricorn, dok ef Bascom nije stajao na pramcu i mahnuo rukama nad glavom, signalizirajui tegljaima da je veza ostvarena. Butera s Wallacea potvrdi signal sirenom s tegljaa, i dojavi strojarnici da krene polako naprijed dok je Morse prolazio kroz istu proceduru. Dva tegljaa polako su krenula naprijed, Wallacepovezan s Morseom icom dugom tri stotine jarda, polaui glavni kabel dok se Titanic dizao i sputao u sve jaim valovima na etvrt milje iza njih. Tada Butera podigne ruku i ljudi na krmi Wallacea polako ukljue konicu golemog vitla tegljaa, i kabel se nategne. S vrha Titanica tegljai su izgledali poput sitnih igrakica koje golemi valovi bacakaju preko vrha, da bi se odmah potom izgubili u dolini vala tako da bi im virili samo jarboli. inilo se nemoguim da tako sitne stvarice mogu povui teret tei od 45.000 tona, ali polako, i u poetku neprimjetno, njihova kombinirana snaga od deset tisua konjskih snaga postala je primjetna, i uskoro se oko Titanicovog pramca mogao vidjeti mali trag pjene. Jedva je i krenuo New York je jo uvijek bio udaljen tisuu i dvije stotine milja zapadno ali barem je nastavio tamo gdje je stao one hladne noi 1912. i opet je plovio prema luci. Zloslutni crni oblaci podigli su se i rairili preko junog obzora. Bila je to fronta uragana. Dok je Pitt promatrao, inilo se da se iri i jaa, pretvarajui boju mora u tamnu nijansu prljavo sive. udno, vjetar je oslabio, mijenjajui smjer svakih nekoliko sekunda. Primijetio je da ne vidi galebove koji su se okupljali oko flote. Samo je prizor Juneaua, koji se postojano kretao na pet stotina jarda paralelno s Titanicom, pruao neki osjeaj sigurnosti. Pitt pogleda na svoj sat, a zatim baci jo jedan pogled preko ograde s lijeve strane, prije no to se polako, gotovo nehajno priblii ulazu u vjebaonicu. Je li banda unutra? Vraki su nemirni, ree Giordino. Stajao je uz ventilator, u naizgled uzaludnom pokuaju da se sakrije od ledenog vjetra. Da nema admiralovog utjecaja, imao bi prvoklasnu pobunu. Jesu li svi ovdje? Do posljednjeg. Siguran si? Vjeruj na rije upravitelju Giordinu. Niti jedan zatvorenik nije napustio prostoriju, ak nisu otili niti na zahod. Nagaam da je moj red da uem na pozornicu. Ima li prituaba od gostiju?, upita Giordino. Uobiajeno. Nikad nisu zadovoljni smjetajem, nije dovoljno toplo ili je previe propuha, zna ve. Da, znam. Bolje da krene iza i pokua im olakati ekanje. Za ime Boje, kako? Priaj im ale. Giordino kiselo pogleda Pitta i promrmlja si neto u bradu, pa se okrene i krene u veernji sumrak. Pitt jo jednom provjeri svoj sat i ude u vjebaonicu. Prola su tri sata otkad je poela vua, i posljednji in spaavanja broda pretvorio se u rutinu. Sandecker i Gunn nagnuli su se nad radiom traei najnovije

informacije o uraganu Amanda od Farquara na Capricornu, sada udaljenom pedeset milja zapadno. Ostatak posade bio je grupiran u uskom polukrugu oko male i neodgovarajue pei na ulje. Kad je Pitt uao, svi podignu pogled u iekivanju. Kad je napokon progovorio, glas mu je odzvanjao neprirodno tiho u neprirodnoj tiini koju je naruavalo samo zujanje prijenosnih ureaja. Moje isprike, gospodo, to ste me morali ekati, ali mislio sam da e kratka stanka za kavu pomoi vaim slabanim tetivama. Prekini sa satirom, obrecne se Spencer glasom proetim iritacijom. Sve nas pozove ovamo gore i natjera nas da sjedimo pola sata kad imamo posla. U emu je stvar? Stvar je jednostavna, ree Pitt mirno. Za nekoliko minuta, porunik Sturgis e spustiti helikopter na palubu posljednji put prije no to nas udari oluja. S izuzetkom Giordina i mene, volio bih da se svi, a to ukljuuje i vas, admirale, vratite s njim na Capricorn. Nisi li malo pretjerao, Pitte?, ree Sandecker nabruenim tonom. Do odreene mjere i jesam, gospodine, ali vrsto vjerujem da inim pravu stvar. Objasni. Sandecker je bio zajapuren poput pirane koja se sprema progutati zlatnu ribicu. Sjajno je igrao svoju ulogu. Bio je to epski primjer stereotipnog ponaanja. Imam vrstih razloga vjerovati kako Titanic ne posjeduje dovoljnu strukturalnu snagu da prebrodi oluju. Ova stara kada preivjela je vie nedaa od bilo kojega ljudskog proizvoda jo od piramida, ree Spencer. A sada, veliki vidovnjak Dirk Pitt prorie da e stara cura baciti runik i potonuti na prvi udar nekakve olujice. Nema jamstva da nee potonuti, ustrajao je Pitt. Bilo kako bilo, glupo je riskirati vie ivota nego to moramo. Da vidim jesam li dobro shvatio. Drummer se nagne, a njegovo lice nalik ptici grabljivici bilo je napeto i Ijutito. Osim tebe i Giordina, mi bismo trebali podii guzice i napustiti sve za to smo se muili posljednjih devet mjeseci kako bismo se sakrili na Capricornu dok oluja ne proe? Je li to ideja? Dobit e peticu, Drummeru. ovjee, poludio si. Nemogue, ree Spencer. Potrebna su etvorica samo za nadgledanje crpaka. A cijelo vrijeme potrebno je kontrolirati trup ispod crte gaza da ne bi bilo novih pukotina, doda Gunn. Svi ste vi heroji slini, razvlaio je Drummer. Uvijek se plemenito rtvujete kako biste spasili ostale. Budimo realni nema anse da dva ovjeka upravljaju ovom starom kadom. Glasujem za to da svi ostanemo. Spencer se okrene i pogleda lica svoje posade od est ljudi. Svi su zurili u njega oima zakrvavljenim od nespavanja. Svi zajedno klimnu. Spencer se okrene prema Pittu. ao mi je, veliki vodo, ali Spencer i njegova vesela druina guraa crpaka odluila je ostati. Ja sam s tobom, ree Woodson ozbiljno. Raunajte i mene, ree Gunn. ef Bascom dotakne Pitta po ruci. Oprostite, gospodine, ali ja i moji deki isto emo ostati tu. Onaj kabel treba provjeravati svakih sat vremena tijekom oluje radi moguih znakova habanja, i potrebno je obilno podmazivanje kako bi se sprijeio lom. ao mi je, Pitt, deko moj, ree Sandecker s vidljivim zadovoljstvom. Izgubio si. Zauje se zvuk Sturgisovog helikoptera koji je slijetao na krov salona. Pitt rezignirano slegne ramenima i ree Dobro, to je onda to. Svi emo potonuti ili plivati zajedno. Zatim se umorno nasmijei. Bolje bi vam bilo da se malo odmorite i neto pojedete. To bi vam mogla biti posljednja prilika. Za nekoliko sati bit emo do grla u uraganu, a ne moram vam crtati to oekujemo.

On se okrene na petama i izie prema helidromu. Ovo nije bila loa predstava, pomisli. Uope nije. Nikad nee biti nominiran za Oscara, ali nema veze, jedino je vano da je njegova posada smatrala glumu uvjerljivom. Jack Sturgis bio je nizak, mrav ovjek tunih oiju, kakve ene smatraju zavodnikim. On zagrize dugi dra za cigarete i izbaci bradu poput Franklina Roosevelta. Upravo je siao iz kabine helikoptera i inilo se da pipkajui trai neto ispod nosa, kad mu se Pitt priblii. Sturgis podigne pogled. Ima li putnika?, upita. Ovaj put ne. Sturgis nonalantno otrese pepeo iz draa. Znao sam da sam trebao ostati na toplom u svojoj udobnoj kabini na Capricornu. On uzdahne. Jednog dana u stradati letei pred nosom uragana. Bolje je da krene, ree Pitt. Vjetar bi nas mogao udariti svakog trenutka. Nema veze. Sturgis nehajno slegne ramenima. Ne idem nikamo. Pitt ga pogleda. to eli time rei? Stradao sam, eto to. On pokae elise rotora. Vrh jedne od njih dug dvije stope visio je poput slomljene ruke. Nekome ovdje ne sviaju se vrtilice. Jesi li udario u pregradni zid pri slijetanju? Sturgis naini povrijeeni izraz lica. Ne udaram, ponavljam, ne udaram u predmete pri slijetanju. On pronae ono to je traio i uspravi se. Evo, pogledaj i sam neki kujin sin bacio je eki u elise mojeg rotora. Pitt uhvati eki i proui ga. Na gumenoj drci, na mjestu gdje je udarila elisa, vidjela se duboka rupa. Nakon svega to sam uinio za vas, ree Sturgis, tako mi pokazujete zahvalnost. ao mi je, Sturgis, ali predlaem ti da napusti aspiracije da postane detektiv iz serija. Ne posjeduje analitiki um, i sklon si donoenju pogrenih zakljuaka. Ma, hajde, Pitte. ekii ne lete zrakom bez da ih netko baci. Jedan od tvojih ljudi sigurno ga je bacio dok sam slijetao. Pogreno. Jamim za alibi svih dua s ovog broda, a nitko nije bio u blizini helidroma posljednjih deset minuta. Tkogod bio tvoj destruktivni prijatelj, bojim se da si ga doveo sa sobom. Zar misli da sam lud? Pa valjda bih znao da sam prevozio putnike. Osim toga, to bi bio samoubilaki in. Da je taj eki baen minutu ranije, dok smo bili na stotinu stopa u zraku, ti i tvoja posada morali biste istiti gadan nered. Pogrena nomenklatura, ree Pitt. Ne putnika, ve slijepog putnika. A on nije lud. ekao je dok nisi sletio, a tada je uinio svoje i pobjegao kroz teretni otvor. Samo Bog zna gdje se sada skriva. Detaljna potraga kroz pedeset milja mranih prolaza i kabina nemogua je. Sturgis iznenada problijedi. Kriste, na je uljez jo u helikopteru. Ne budi smijean. Pobjegao je im si sletio. Ne, ne. Mogue je baciti eki kroz otvoreni prozor kabine u elise rotora, ali bijeg je neto sasvim drugo. Sluam, ree Pitt tiho. Otvor teretnog prostora elektronski je zatvoren, i moe se otvoriti jedino prekidaem iz pilotske kabine. Postoji li jo koji izlaz? Samo vrata pilotske kabine. Pitt je jedan dugi trenutak prouavao zatvorena vrata teretnog prostora, a zatim se okrene prema Sturgisu i hladno ga pogleda. Zar se ovako postupa prema neoekivanom gostu? Mislim da bismo ga trebali pozvati na svje zrak. Sturgis se ukopa u palubu kad je ugledao Colt 45 automatik s priguivaem koji se iznenada materijalizirao u Pittovoj desnoj ruci. Naravno, naravno.. zamuca on. Ako ti tako kae.

Sturgis se popne po ljestvama u kabinu, nagne se unutra i pritisne prekida. Elektrini motori zazuje, i vrata veliine sedam puta sedam stopa podignu se iz trupa helikoptera. I prije no to su zaporci kliknuli u svoj poloaj, Sturgis se vratio na palubu i oprezno stao iza Pittovih irokih ramena. Pola minute nakon to su se vrata otvorila, Pitt je jo uvijek stajao. Stajao je tamo toliko dugo da se Sturgisu inilo kao da je proao cijeli ivot, ne pomaknuvi niti jedan mii, diui polako i ujednaeno i oslukujui. Jedine su zvukove stvarali valovi zapljuskujui trup, sve jai vjetar koji je zvidao iznad Titanicovog nadgraa, i ljudi koji su razgovarali iza vrata vjebaonice, no on nije oslukivao te zvukove. Kad je zakljuio da se ne uje tapkanje stopala, utanje odjee niti bilo koji drugi zvuk povezan s prikradanjem, on ude u helikopter. Mrano nebo potamnilo je i unutranjost i Pitt je bio svjestan da se njegov obris savreno ocrtava na sumranom nebu. Na prvi pogled, teretni prostor inio se praznim, ali tada Pitt osjeti tapkanje na ramenu i shvati da Sturgis pokazuje iza njega prema ceradi omotanoj oko ljudske prilike. Tu ceradu uredno sam presavio prije ne vie od sat vremena, proapta Sturgis. Pitt brzo posegne i povue ceradu lijevom rukom, pritom mirno uperivi desnom rukom svoj Colt. Prilika zamotana u debelu zimsku jaknu leala je sklupana na podu, oiju zatvorenih u nesvjestici koja je oito bila povezana s runom, purpurnom masnicom na tjemenu. Sturgis je stajao kao ukopan od oka, brzo trepui oima u pokuaju privikavanja na slabiju svjetlost. Zatim lagano protrlja prstima bradu i odmahne glavom u nevjerici. Blagi Boe, promrmlja on zapanjeno. Zna li tko je to? Znam, odgovori Pitt mirno. Zove se Seagram, Dana Seagram. Poglavlje LVIII Nebo iznad Mihaila Kurkova zapanjujuom je brzinom postalo crno poput katrana... veliki crni oblaci valjali su se zatamnjujui veernje zvijezde, a vjetar se vratio i pojaao do brzine od etrdeset milja na sat, razbijajui vrhove valova i nosei pjenu u jasno definiranim strujama prema sjeveroistoku. U velikoj kormilarnici sovjetskog broda bilo je toplo i ugodno. Prevlov je stajao pokraj Parotkina, koji je na radaru promatrao Titanicovu tokicu. Kad sam preuzeo zapovjednitvo nad ovim brodom, ree Parotkin kao da dri predavanje kolarcu, imao sam utisak kako mi je zapovjeeno da vrim programe istraivanja i nadzora. Nitko nije spominjao otvorene vojne operacije. Prevlov podigne ruku u znak protesta. Molim vas, kapetane, zaboravite rijei vojne i operacije. Mali posao koji emo obaviti savreno je legalna civilna aktivnost koja se u zapadnim zemljama naziva promjena rukovodstva. Blie je istini rei da je rije o otvorenom gusarenju, ree Parotkin. A kako zovete ovih deset marinaca koje ste tako ljubazno pridodali mojoj posadi kad smo naputali luku? Dioniari? I opet, nisu marinci, nego civilni lanovi posade. Naravno, ree Parotkin suho. A svi su do zuba naoruani. Ne postoji meunarodni zakon koji bi branio lanovima posade da nose oruje. I da postoji, vi biste nesumnjivo pronali neku rupu u zakonu. Hajde, hajde, dragi moj kapetane Parotkin. Prevlov ga srdano udari po leima. Kad ova veer zavri, obojica emo biti heroji Sovjetskog Saveza. Ili mrtvaci, ree Parotkin drveno. Smirite se. Plan je savren, a uz oluju koja je otjerala flotu za spaavanje, jo je savreniji. Zar ste zaboravili Juneau? Njegov kapetan nee mirno stajati i gledati dok se mi pribliavamo Tkanicu, ukrcavamo se i diemo srp i eki iznad mosta.

Prevlov pogleda na svoj runi sat. Za tono dva sata i dvadeset minuta jedna od naih nuklearnih podmornica izronit e na stotinu milja sjeverno i poslati signal za poziv u pomo pod imenom Laguna Star, teretni brod sumnjive registracije. I mislite da e Juneau zagristi mamac i odjuriti u pomo? Amerikanci nikad ne odbijaju poziv u pomo, ree Prevlov samouvjereno. Imaju kompleks dobrih Samaritanaca. Da, Juneau e odgovoriti. Mora osim tegljaa koji ne mogu napustiti Titanic, to je jedini raspoloivi brod u krugu od tri stotine milja. Ali ako naa podmornica zaroni, na radaru Juneaua nee se vidjeti nita. Naravno, asnici broda zakljuit e da je Laguna Star potonula, i udvostruit e napore da stignu na vrijeme i spase ivote nepostojee posade. Klanjam se vaoj mati, Parotkin se nasmijei. No to nam jo uvijek ostavlja probleme kao to su dva tegljaa amerike mornarice, ukrcaj na Titanic u najgoroj oluji desetljea, neutralizacija amerike posade, i odvlaenje olupine u Rusiju, bez da stvorimo meunarodni incident. Postoje etiri elementa odgovora na vae pitanje, kapetane. Prevlov zastane kako bi upalio cigaretu. Broj jedan tegljae e eliminirati dva sovjetska operativca koja u ovom trenutku glume lanove amerike posade. Broj dva ja u se ukrcati na Titanici preuzeti zapovjednitvo kad oko uragana stigne do nas. Budui da je brzina vjetra u takvom oku rijetko vea od petnaest vorova, moji ljudi i ja ne bismo trebali imati problema prilikom prelaska i ulaska kroz bona teretna vrata koja e prema planu otvoriti jedan od naih operativaca. Broj tri moja posada nakon toga brzo e i uinkovito rijeiti problem amerike posade. I napokon, broj etiri izvest emo to tako da svijet pomisli kako su Amerikanci pobjegli s broda na vrhuncu uragana i kako su izgubljeni na moru. Naravno, to znai daje Titanic naputena olupina. Prvi kapetan koji doe do njega ima pravo na brod. Vi ete biti taj sretni kapetan, drue Parotkin. Prema meunarodnom pomorskom zakonu, imat ete pravo preuzeti Titanic u vuu. Nikad se neete izvui s tim, ree Parotkin. Ovo to predlaete je masovno ubojstvo. U njegovim oima pojavi se odsutan, muan pogled. Jeste li jednako detaljno razmotrili i posljedice neuspjeha? Prevlov ga pogleda, a njegov stalno prisutni osmijeh otvrdne. Razmotrili smo i tu mogunost, drue. Ali, nadajmo se da konana opcija nee biti potrebna. On pokae veliku toku na radaru. Bilo bi teta potopiti najlegendarniji brod na svijetu po drugi put, i to zauvijek. Poglavlje LIX Duboko u utrobi drevnoga prekooceanskog broda, Spencer i njegova posada trudili su se odrati dizel crpke u pogonu. Radei nasamo u hladnim, crnim peinama elika, dok im je jedina bijedna utjeha pritom slabana svjetlost, bez prituaba su radili svoj posao odravanja broda na povrini. Bilo je lagano iznenaenje kad su otkrili da u nekim odjelima crpke zaostaju za vodom koja je ulazila. Do sedam sati vrijeme se pokvarilo do kraja. Barometar je pao ispod 29,6 i nastavio je s otrim padom. Titanic se poeo valjati i voda je ulazila preko pramca i teretnih paluba. Pod pokrovom noi i kie vidljivost je opala gotovo na nulu. Ljudi s tegljaa vidjeli bi veliki brod samo pri povremenom bljesku munje koji bi ocrtao sablasni obris. Meutim, najvie su brinuli zbog kabela koji je nestao u ludim, zapjenjenim vodama iza krme. Stalna napetost ove ivotno vane niti bila je golema svaki puta kad bi neki golemi val udario u Titanic, gledali su s mranom fascinacijom kako se kabel propinje iz vode i kripi u bolnom protestu. Butera se nije ni pomaknuo s mosta, odravajui stalni kontakt s ljudima iz kabine za kabel na krmi. Iznenada, glas iz zvunika zakri nadjaavajui urlanje vjetra. Kapetane?

Ovdje kapetan, odgovori on u runi telefon. Zastavnik Kelly iz kabine za kabel, gospodine. Ovdje se dogaa neto jako udno. Biste li mi to objasnili, zastavnie? Pa, gospodine, ini se da je kabel podivljao. Najprije je skrenuo ulijevo, a sada udesno, i to pod zabrinjavajuim kutem. U redu, javljajte mi to se dogada. Butera iskljui telefon i otvori drugi kanal. Uphille, uje li me? Ovdje Butera. Uphill s Morsea odgovori gotovo trenutano. Reci. Mislim da je Titanic skrenuo udesno. Moe li vidjeti poloaj. Ne. Jedini pokazatelj je kut kabela. Zavlada stanka od nekoliko sekunda dok je Uphill prevakavao novu informaciju u glavi. Zatim opet progovori kroz zvunik Napredujemo brzinom od jedva etiri vora. Nemamo izbora nego da nastavimo. Ako zastanemo da vidimo to se dogaa, mogao bi se okrenuti postrance i prevrnuti. Moe li ga vidjeti na radaru? Ne, more nam je odnijelo antenu prije dvadeset minuta. A ti? Jo imam antenu, ali ono more koje je odnijelo tvoju izazvalo je kratak spoj. Onda slijepac vodi slijepca. Butera odloi radioslualicu u dra i oprezno odkrine vrata koja su vodila na desno krilo mosta. titei oi rukom, on istetura van i napne oi kako bi mogao vidjeti kroz podivljalu no. Reflektori su bili beskorisno, a njihovi snopovi samo su odraavali kiu i nisu otkrivali nita. Munja bljesne iza broda, a vjetar zaglui grmljavinu, i Buterino srce preskoi jedan udarac. Kratki izboj svjetlosti nije otkrio Titanicov obris. Kao da ga nikada nije ni bilo. Dok mu se voda slijevala niz kabanicu, a dah postao grevit, uao je kroz vrata upravo u asu kad je glas zastavnika Kellvja opet zakrio iz zvunika. Kapetane? Butera obrie vodu iz oiju i podigne slualicu. to je, Kelly? Kabel, opustio se. Je li pukao? Ne, gospodine, jo uvijek je razvuen, ali sada je nekoliko stopa dublje u vodi. Nikad nisam vidio da se kabel tako ponaa. Kao da nas je olupina odluila prestii. Rijei odluila prestii napokon su doprle do mozga Buteri... i on nikada nee zaboraviti iznenadan ok razumijevanja. Mentalni klik otvorio je branu u njegovom umu, i u pravilnom redoslijedu prikazao mu slike iz none more, slike ludog njihala, iji luk postaje sve iri i iri, sve dok se ne preokrene. Svi znakovi bili su tu kabel nagnut udesno, iznenadna oputenost. U svojem umu zamislio je cijeli prizor Titanic je krenuo naprijed i paralelno s Wallaceom s desne strane, a vuna snaga vratila ga je unatrag poput djece koja se igraju lanca probijanca. Zatim se neto probije u nonu moru unutar Buterine glave i oslobodi ga iz njezinog zatupljujueg ropstva. On zgrabi radioslualicu i u istom pokretu pozove strojarnicu. Punom parom naprijed! ujete li me, strojarnica? Punom parom naprijed! A tada pozove Morsea. Dolazim prema vama punom brzinom, vikne on. uje li me, Uphill? Molim te, ponovi, zamoli Uphill. Zapovjedi punom parom naprijed, dovraga, ili u te pregaziti. Butera spusti slualicu i probije se van na krilo mosta. Uragan je pretvarao more u pjenu na tako divlji, tako ljutit nain, da je bilo gotovo nemogue odvojiti zrak od vode. Jedva se uspijevao drati za ogradu. A tada ga ugleda, golemi pramac Tkanica koji se nadvija kroza zastor tog potopa, na jedva vie od stotinu stopa s desne strane. Sada je mogao samo smrznuto promatrati u uasu kako se prijetea masa nezaustavljivo pribliava Wallaceu. Ne vikne on nadglasavajui vjetar. Ti, prljavi, stari lesu, ostavi moj brod na miru. Bilo je prekasno. inilo se nemoguim da Titanic promai krmu Wallace. No, nemogue se ipak dogodilo. Golemi pramac visok ezdeset stopa podigao se na valu

velikom poput planine i ostao u zraku tono onoliko koliko je bilo potrebno da vijak tegljaa zagrize vodu i izvue ga. Tada Titanic padne u dolinu vala, promaivi krmu Wallacea za ne vie od tri stope, i izazove val koji prekrije cijeli manji brod, odnijevi oba amca za spaavanje i jedan od ventilatora. Val je otrgnuo Buteru od ograde i odbacio ga preko mosta, udarivi njegovim tijelom u pregradni zid kormilarnice. Leao je potpuno potopljen u vodi, dok mu se grlo stezalo, plua udjela za zrakom, a mozak tromo crpio snagu iz jakoga pulsirajueg ritma Wallaceovih motora koji se prenosio kroz palubu. Kad je voda napokon otekla, on se uspravi na noge i isprazni sadraj eludca. Nekako se uspio dovui u sigurnost kormilarnice. S osjetima okiranim udesnim spasenjem Wallacea, gledao je kako se golema crna prikaza Tkanica udaljava, sve dok nije nestala iza zastora vjetrom ibane kie. Poglavlje LX Moe raunati da e Dirk Pitt pokupiti ensku usred oceana tijekom uragana, ree Sandecker. U emu je tvoja tajna? Kletva Pittovih, odgovori Pitt dok je njeno previjao oteklinu na Daninoj glavi. Uvijek privlaim ene u nemoguim situacijama, kad nisam raspoloen da im uzvratim panju. Dana tiho zajei. Dolazi k svijesti, ree Gunn. Spustio se na koljena pokraj leaja koji su uvrstili izmeu stare opreme za vjebanje kako bi neutralizirali ljuljanje broda. Pitt je pokrije. Dobila je jak udarac, ali kosa ju je vjerojatno spasila od neega teeg od potresa mozga. Kako je dospjela na Sturgisov helikopter?, upita VVoodson. Mislio sam da uva novinare na Alhambri. Bila je, ree admiral Sandecker. Nekoliko dopisnika televizijskih mrea zatrailo je dozvolu da prenosi vuu Tkanica s Capricorna. Odobrio sam pod uvjetom da ih Dana prati. Prebacio sam ih, ree Sturgis. I vidio sam kako je gda Seagram sila kad sam sletio na Capricorna. Ne znam kako je opet ula u helikopter bez da ju je netko vidio. Da, to je misterija, potvrdi VVoodson. Zar ne provjeravate teretni prostor izmeu dva leta? Ja nisam pilot na komercijalnoj liniji, obrecne se Sturgis. Izgledao je kao da e udariti Woodsona. Pogleda Pitta i ovaj mu uzvrati pogled neodobravanja. Zatim, s vidljivim naporom, zauzda svoje emocije i progovori polako i vrsto Vozim tu ptiicu dvadeset sati u komadu. Bio sam umoran. Uvjerio sam sebe da se ne moram muiti provjeravanjem teretnog prostora, jer bio sam siguran da je prazan. Kako sam mogao znati da se Dana Seagram potajno ukrcala? Gunn odmahne glavom. Zato je to uinila? Zato bi?... Ne znam zato... kako bih, dovraga, znao?, ree Sturgis. A da mi kaete i zato je bacila eki kroz moje elise rotora, zamotala se u ceradu i udarila se po glavi? I to ne nuno tim redom. Zato je ne pita?, ree Pitt. On klimne prema leaju. Dana je zurila u ljude oko sebe, a u oima joj se odraavalo nerazumijevanje. Izgledala je kao da su je upravo probudili iz dubokog sna. Oprostite... to postavljam tako trivijalno pitanje, promrmlja ona, ali gdje sam ja? Draga moja djevojko, ree Sandecker i klekne pokraj nje, na Titanicu si. Ona zbunjeno pogleda admirala, a na licu joj se vidjela nevjerica. To je nemogue. 0, uvjeravam te daje mogue, ree Sandecker. Pitt, ostalo je jo malo whiskyja. Donesi mi au. Pitt ga poslua i preda au Sandeckeru. Dana srkne gutljaj Cutty Sarka, zagrcne se i zakalje, drei glavu kao da eli zadrati bol koja joj je iznenada eksplodirala u glavi.

Hajde, hajde, draga moja. Bilo je jasno vidljivo da se Sandecker ba ne snalazi sa enom koja pati. Opusti se. Dobila si gadan udarac u glavu. Dana osjeti zavoj oko glave pa zgrabi admiralovu ruku, sruivi au na pod. Pitt mirne kad se whisky prolio po podu. ene jednostavno ne cijene dobro pie. Ne, ne, u redu sam. S naporom se podigla u sjedei poloaj na leaju i u udu zagledala u udne mehanike sprave. Titanio, izgovori ona ime s potovanjem. Zar sam zaista na Titanicub Da. Pittov glas imao je prizvuk otrine. I voljeli bismo znati kako si dospjela ovamo Ona ga pogleda napola nesigurno, napola zbunjeno, pa ree Ne znam. Zaista ne znam. Posljednje ega se sjeam jest da sam bila na Capricornu. Pronali smo te u helikopteru, ree Pitt. Helikopter... izgubila sam svoju torbicu sa minkom... sigurno sam je ispustila tijekom leta s Alhambre. Ona se usiljeno nasmijei. Da, to je to. Vratila sam se u helikopter da pronaem torbicu sa minkom. Pronala sam je zaglavljenu izmeu sklopivih stolaca. Pokuala sam je izvaditi kad... pa, valjda sam se onesvijestila i udarila glavom u padu. Onesvijestila? Sigurna si da... Pitt se zaustavi i postavi drugo pitanje. ega se posljednjeg sjea prije no to si izgubila svijest? Ona se zamisli na trenutak, kao da se zagledala u neku udaljenu viziju u vremenu. Njezine oi boje kave izgledale su neprirodno velike na blijedom, iscrpljenom licu. Sandecker je oinski potape po ruci. Samo polako. Napokon, njezine usne formiraju rije. izme. Ponovi, ree Pitt. Par izama, odgovori ona kao da se prosvijetlila. Da, sada se sjeam, par kaubojskih izama. Kaubojskih izama?, upita Gunn, s izrazom nerazumijevanja na licu. Dana klimne. Vidite, bila sam na rukama i koljenima pokuavajui izvaditi torbicu, a tada... ne znam... samo su se stvorile tamo... Ona zastane. Koje su boje bile?, propitivao je Pitt. Neke nijanse ute, oker. Jesi li vidjela ovjekovo lice? Ona zatrese glavom, ali se zaustavi od boli. Ne, tada se sve zamrailo... to je sve... Njezin glas utihne. Pitt je mogao vidjeti da daljnjim propitivanjem nee nita postii. On pogleda Danu i nasmijei se. Ona uzvrati pogled, uz osmijeh kao da mu eli ugoditi. Najbolje da te mi prljavi starci ostavimo da se malo odmori, ree on. Ako neto treba, jedan od nas uvijek e biti u blizini. Sandecker krene za Pittom do ulaza na veliko stubite. Kako ti se ini?, upita Sandecker. Zato bi netko htio nauditi Dani? Iz istog razloga zbog kojeg su ubili Henrvja Munka. Misli da je otkrila nekog od sovjetskih agenata? Vjerojatnije je, u njezinom sluaju, da je bila na krivom mjestu u krivo vrijeme. Posljednje to nam je sada potrebno jest ozlijeena ena. Sandecker uzdahne. Bit e vraga kad Gene Seagram dobije moju radioporuku o ovome to se dogodilo njegovoj supruzi. Uza sve potovanje, gospodine, rekao sam Gunnu da ne alje vau poruku. Ne moemo riskirati promjenu plana u posljednji as. Mukarci postaju oprezni kad su ene u pitanju. Neemo oklijevati u riskiranju ivota tuceta pripadnika naeg spola, ali kad doe do mogunosti ugroavanja neke ene, povlaimo se. Ono to Seagram, predsjednik, admiral Kemper i ostali u Washingtonu ne znaju, nee im nauditi, barem sljedeih dvanaest sati. ini se da moj autoritet ovdje ne znai nita, ree Sandecker kiselo. Jesi li mi jo neto zatajio, Pitte? Na primjer, kome pripadaju te udne kaubojske izme? izme pripadaju Benu Drummeru. Nikad ga nisam vidio u njima. Kako... kako zna?

Otkrio sam ih dok sam pregledavao njegovu kabinu na Capricornu. Sada si svojim talentima dodao i provalnitvo, ree Sandecker. Drummer nije bio sam. Giordino i ja pretraili smo svu imovinu lanova posade tijekom proteklih mjesec dana. Jeste li pronali neto zanimljivo? Nita inkriminirajue. to misli, tko je ozlijedio Danu? To nije bio Drummer. To je sigurno. Ima najmanje tucet svjedoka, ukljuujui mene i vas, admirale, koji e posvjedoiti da je od juer cijelo vrijeme na Titanicu. Bilo bi mu nemogue napasti Danu Seagram na brodu udaljenom pedeset milja. U tom trenutku, Woodson prie i uhvati Pitta za ruku. ao mi je zbog prekida, efe, ali upravo smo dobili hitan poziv s Juneaua. Bojim se da su vijesti loe. Ispali, ree Sandecker umorno. Slika ne moe biti mranija no to je sada. 0, moe, ree Woodson. Poruka od kapetana raketnog krstaa Dobili smo poziv u pomo od teretnjaka Laguna Star, koji se kree u smjeru nulapet stupnjeva, na stotinu i deset milja sjeverno od vaeg poloaja. Moramo odgovoriti. Ponavljam, moramo odgovoriti. ao mi je to vas ostavljamo. Sretno Titanicu Sretno Titanicu, ponovi Sandecker. Glas mu je bio jednolian i lien ivota. Mogli bismo podii svijetlei znak na kojem pie Dobrodoli, lopovi i gusari. Doite, doite nam svi. Dakle, sada poinje, pomisli Pitt. Ali jedini osjeaj koji mu je prostrujao tijelom bila je snana potreba da poe na toalet. Poglavlje LXI Zrak u pentagonskom uredu admirala Josepha Kempera zaudarao je po ustajalom dimu cigareta i napola pojedenim sendviima, i inilo se da gotovo pucketa pod nevidljivim oblakom napetosti. Kemper i Gene Seagram nagnuli su se nad admiralovim stolom i tiho razgovarali, dok su Mel Donner i Warren Nicholson, direktor CIAe, zajedno sjedili na sofi s nogama ispruenim na stoli za kavu i drijemali. No, trgnuli su se i potpuno razbudili kad je udno zujanje Kemperovog crvenog telefona naruilo tiinu. Kemper progunda neto u slualicu i vrati je na mjesto. To je bilo osiguranje. Dolazi predsjednik. Donner i Nicholson pogledaju se i podignu sa sofe. im su raistili stoli od veernjeg nereda, izravnali kravate i navukli kapute, vrata se otvore i ude predsjednik, a za njim i njegov savjetnik za sigurnost i strunjak za Kremlj, Marshall Collins. Kemper ustane od stola i rukuje se s predsjednikom. Lijepo vas je vidjeti, gosp. predsjednie. Molim vas, raskomotite se. Mogu li vam to donijeti? J Predsjednik pogleda na sat i isceri se. Jo tri sata do zatvaranja barova. Moe li jedan Bloodv Mary? Kemper uzvrati osmijeh i klimne svojem pomoniku. Zapovjednie Keith, hoete li vi preuzeti ast? Keith klimne. Jedan Bloodv Mary stie, gospodine. Nadam se da vam nee smetati ako budem straario s vama, gospodo, ree predsjednik, ali i ja imam u ovome velike uloge! Ne smeta nam, gospodine, odgovori Nicholson. Drago nam je da ste tu. Kakva je situacija u ovom trenutku? Admiral Kemper detaljno izvijesti predsjednika o situaciji, opisujui mu neoekivanu estinu uragana, pokazujui mu poloaje brodova na projiciranoj zidnoj karti, i objanjavajui mu operaciju tegljenja Tkanica. Je li bilo apsolutno nuno zapovjediti Juneauu da napusti svoj poloaj?, upita predsjednik.

Poziv u pomo je poziv u pomo, odgovori Kemper ozbiljno, i na njega mora odgovoriti svaki brod u okolnom podruju, bez obzira na okolnosti. Moramo igrati prema pravilima druge ekipe sve do poluvremena, ree Nicholson. Nakon toga, igra je naa. Mislite li, admirale Kemper, da Titanic moe izdrati udar uragana? Sve dok ga tegljai vuku prema vjetru i valovima, ima izgleda da se izvue. A to ako ga tegljai ne uspiju zadrati usmjerenog prema valovima, ve se okrene na bok? Kemper izbjegne predsjednikov pogled i slegne ramenima. Onda je sve u Bojim rukama. Nita se ne moe uiniti? Ne, gospodine. Jednostavno ne postoji nain da se zatiti bilo koji brod uhvaen u uraganu. Svaki je brod preputen sebi. Vidim. Zauje se kucanje na vratima i ude jo jedan asnik, odloi dva papira na Kemperov stol i povue se. Kemper proita poruke i podigne pogled, a lice mu poprimi tmuran izraz. Poruka s Capricorna, ree on. Vaa supruga, gosp. Seagrame... vaa supruga je nestala. Nisu je uspjeli pronai na brodu. Boje se da je pala u more. ao mi je. Seagram padne u naruje Collinsu, oiju rairenih od uasa. 0, Boe vikne on. To ne moe biti istina. O, Boe! to u uiniti. Dana... Dana... Donner mu pritri. Polako, Gene. Polako. On i Collins dovedu Seagrama do sofe i njeno ga spuste na jastuke. Kemper se obrati predsjedniku. Evo jo jedne poruke, gospodine. Od Samuela R. Wallacea, jednog od tegljaa koji vuku Titanic. Kabel je puknuo. Titanic pluta sam usred uragana. Kabel se vukao poput mrtve zmije preko krme Wallacea, a njegov otkinuti kraj ljuljao se u crnoj dubini od oko etvrt milje. Butera je stajao kao ukoen pokraj velikoga elektrinog vitla, odbijajui povjerovati svojim oima. Kako?, vikne on u uho zastavniku Kellvju. Kako je mogao puknuti? Predvien je da izdri i gore uvjete od ovoga. Ne mogu shvatiti, vikne Kellv nadglasavajui oluju. Nije bio izloen ekstremnom naprezanju kad je puknuo. Izvuci ga, zastavnice. Pogledajmo. Zastavnik klimne i izda zapovijedi. Konica je bila otputena i vitlo se pone okretati, povlaei kabel iz mora. vrsta vodena zavjesa zalijevala je kuicu za kabel. Mrtva teina kabela sluila je poput sidra, vukui krmu Wallacea nadolje, a svaki put kad bi se pribliio stup vode, podigao bi se nad kormilarnicom i sruio na nju uz grmljavinu koja bi protresla cijeli brod. Napokon, kraj kabela pojavi se na krmi i namota na kolut. im su ga zakoili, Butera i Kellv udu unutra i ponu prouavati otkinute niti. Butera je zurio s licem iskrivljenim u okiranom nerazumijevanju. On dodirne kraj kabela i tupo pogleda zastavnika. Zastavnik nije umuknuo poput Butere. Isuse Kriste, vikne on promuklo. Netko ga je prerezao s acetilenskim plamenikom. Pitt je bio sputen na sve etiri u teretnom prostoru helikoptera, pretraujui svjetiljkom sklopljena putnika sjedala, kad je Titanicov vuni kabel pao u more. Vjetar je napolju urlao demonskom snagom. Pitt to nije mogao znati, ali bez vune snage tegljaa, Titanicovpramac podivljalo je more polako okretalo, izlaui cijeli njegov bok estini oluje. Poeo se naginjati. Trebale su mu samo dvije minute da pronae Daninu torbicu za minku, zaglavljenu izmeu dva sklopljena sjedala odmah iza pregradnog zida pilotske kabine. Mogao je s lakoom vidjeti zato je imala potekoe pri vaenju plave najlonske torbice iz njezinog zatvora. Vrlo malo ena bilo je blagoslovljeno mehanikom spretnou, a Dana definitivno nije bila jedna od njih. Nije joj palo na pamet da jednostavno otvori sjedalo. Pitt uini tako i torbica mu padne u ruke. Nije se trudio da je otvori nije ga zanimala. No, ono to ga jest zanimalo bio je uvueni odjeljak u prednjem pregradnom zidu, gdje se nalazio amac za

spaavanje za dvadeset ljudi, bolje rei, gdje se trebao nalaziti. uti gumeni pokrov bio je tamo, ali amca nije bilo. Pitt nije imao vremena razmiljati o implikaciji svojeg otkria. U trenutku kad je povlaio prazan pokrov, divovski val udari u bok bespomonog Titanica, i brod nagne svoju masu na desnu stranu, kao da se ne misli zaustaviti. Pitt oajniki pokua uhvatiti jednu potporu za sjedala, ali njegovi prsti uhvate zrak i on se srui poput vree krumpira niz ukoeni pod, udarivi u djelomino otvorena teretna vrata takvom snagom da je zaradio posjekotinu od etiri ina na tjemenu. Pitt je izgubio pojam o dogaajima sljedeih nekoliko sati. Bio je svjestan hladnog vjetra koji je ulazio u helikopter, ali ne i drugih stvari. Njegov um bio je maglovita masa sive vune, i osjeao se udaljen od svojeg okruenja. Nije mogao znati, pa ak ni osjetiti kako je helikopter ostao bez svojega trostrukog veza i odletio u stranu, pao s krova salona prve klase na palubu za amce, smrvio repni dio, izgubio elise rotora, nagnuo se preko ograde i pao u podivljalo more. Poglavlje LXII Rusi su se ukrcali na Titanic tijekom zatija oluje. Duboko u utrobi strojarnice i kotlovnice, Spencer i njegova posada za crpkama nisu imali nikakvih izgleda, ni najmanju mogunost za pruanje otpora. Njihovo potpuno iznenaenje dalo je potvrdu Prevlovljevoj panji posveenoj preciznom planiranju i izvrenju. Borba koja se dogodila na vrhu bolje rei masakr bila je gotova prije no to je i poela. Petorica ruskih marinaca, polovica od ukupne ukrcane ekipe, lica skrivenih mornarskim kapama i podignutim ovratnicima, upali su u vjebaonicu s automatskim pitoljima spremnim za paljbu prije no to je bilo tko mogao shvatiti to se dogaa. VVbodson je reagirao prvi. Okrenuo se od radija oiju rairenih u prepoznavanju, a izraz istog bijesa preplavio je njegovo inae pasivno lice. Ti, kopile izlane on i baci se na najblieg uljeza. No, u ovjekovoj ruci stvori se no i ovaj ga zabije u Woodsonova prsa, gotovo prepolovivi fotografovo srce. VVbodson zgrabi svojeg ubojicu, pa polako sklizne do izama, dok su mu se u oima smjenjivali ok, pa nevjerica, pa bol, a na kraju i praznina smrti. Dana je sjedila na leaju i vriskala. To je napokon pokrenulo ostale lanove posade u akciju. Drummer je akom udario VVoodsonovog ubojicu po obrazu, i za svoj trud zaradio udarac pitoljem po licu. Sturgis se bacio prema napadaima, ali prekasno. Usadnik oruja udario ga je po tjemenu u istom trenutku kad se zabio u svoju rtvu, i obojica se srue na pod u hrpi, no napada je brzo ustao, a Sturgis je ostao leati kao mrtav. Giordino je upravo sputao francuski klju na glavu drugog Rusa, kad odjekne gromoviti pucanj. Metak mu probije podignutu aku i klju odleti na pod. Hitac kao da je zamrznuo svaku kretnju. Sandecker, Gunn, ef Bascom i njegovi ljudi zastali su usred akcije, shvativi kako je njihova nenaoruana obrana broda beznadna protiv oruja u rukama vrhunski obuenih ubojica. Upravo u tom trenutku u prostoriju ude ovjek ije su intenzivne sive oi upijale svaki detalj prizora. Nije mu trebalo vie od tri sekunde Andreju Prevlovu je za procjenu svake situacije trebalo najvie tri sekunde. On se zagleda u Danu koja je jo vritila i blago se nasmijei. Oprostite, draga moja gospoo, ree on odlinim engleskim. Mislim da enska panika stvara nepotreban napor za glasnice. Njezine okrugle oi bile su okirane. Ona zatvori usta i sklupa se na leaju, zurei u sve veu lokvu krvi ispod Omara VVoodsona i nekontrolirano se tresui. Eto, sad je mnogo bolje. Prevlov je pratio njezin pogled do VVoodsona, pa do Drummera, koji je sjedio na podu i pljuvao zub, a zatim do Giordina, koji mu uzvrati pogled drei svoju okrvavljenu aku. Va otpor bio je glup, ree Prevlov. Jedan mrtav i trojica ranjenih, i sve to uzalud. Tko ste vi?, upita Sandecker. Kakvim pravom upadate na ovaj brod i ubijate moju posadu?

Ah! teta to se moramo upoznati pod ovakvim okolnostima, ispria se Prevlov. Vi ste, naravno, admiral Sandecker, zar ne? Moje pitanje jo uvijek stoji, ispljune Sandecker ljutito. Moje ime nije vano, odgovori Prevlov. Odgovor na vae pitanje je oit. Preuzimam ovaj brod u ime Saveza Sovjetskih Socijalistikih Republika. Moja vlada nee stajati i gledati vas kako inite ovo. Ispravka, promrmlja Prevlov. Vaa vlada uinit e upravo to. Podcjenjujete nas. Prevlov odmahne glavom. Ne ja, admirale. Potpuno sam svjestan svega za to su vai zemljaci sposobni. Isto tako znam i to da nee zapodjenuti rat zbog legitimnog ukrcaja na naputeni brod. Legitimni ukrcaj?, ponovi Sandecker. Zakoni Civilne slube spaavanja definiraju naputeni brod kao onaj ija posada ga je napustila bez namjere da se vrati ili pokua doi do njega. Budui da je posada i dalje na ovom brodu, vaa prisutnost, gospodine, oznaava izravan in gusarstva. Potedite me vae interpretacije pomorskih zakona, podigne Prevlov ruku u protestu. U ovom ste trenutku, naravno, u pravu. Implikacija je bila jasna. Ne biste se usudili izbaciti nas usred oceana. Nita tako jednostavno, admirale. Osim toga, svjestan sam da voda prodire u Titanic. Potreban mi je va inenjer, mislim da se zove Spencer, i njegova posada kako bi crpke nastavila raditi dok oluja ne popusti. Nakon toga, vi i vai ljudi dobit ete gumeni amac za spaavanje. Va odlazak jamit e nae pravo na brod. Ne moete nam dozvoliti da preivimo i svjedoimo, ree Sandecker. Vaa vlada to nikada ne bi dopustila. Vi to znate, i ja to znam. Prevlov ga pogleda hladno i smireno. Zatim se okrene nehajno, gotovo drsko, zanemarujui Sandeckera. Progovori neto na ruskom jednom od marinaca. ovjek klimne i prie radiju, pa ga udari svojim automatskim pitoljem, pretvarajui ga u hrpu metala, stakla i ica. Vaa operativna prostorija vie nam nije od koristi. Prevlov pokae vjebaonicu. Ja sam instalirao svoje ureaje za komunikaciju u glavnoj blagovaonici na palubiD. Ako biste vi i ostali bili dovoljno ljubazni da krenete za mnom, pobrinut u se da vam bude udobno dok se vrijeme ne raisti. Jo jedno pitanje, ree Sandecker stojei na mjestu. To mi dugujete. Naravno, admirale, naravno. Gdje je Dirk Pitt? J ao mi je to vas moram obavijestiti, ree Prevlov s ironinom suuti, kako je gosp. Pitt bio u vaem helikopteru kad je ovaj pao u more. Sigurno je umro brzo. Poglavlje LXIII Admiral Kemper sjedio je nasuprot smrknutom predsjedniku i stavljao etiri liice eera u svoju alicu kave. Nosa zrakoplova Beechers Island pribliava se podruju potrage. Zrakoplovi e poi u potragu im se razdani. Kemper se usiljeno nasmijei. Ne brinite, gosp. predsjednie. Imat emo Titanic u vui do sredine poslijepodneva. Imate moju rije. Predsjednik podigne pogled. Bespomoni brod koji pluta izgubljen usred najgore oluje u pedeset godina? Brod koji je napola hrdav nakon to je leao na dnu sedamdeset i est godina? Brod kog se sovjetska vlada eli domoi po svaku cijenu? I kaete da ne brinem? Vi ste ili ovjek vrstog uvjerenja, admirale, ili hiperoptimist. Uragan Amanda. Kemper uzdahne na to ime. Pokuali smo predvidjeti sve mogunosti, ali nita nas niti u najluoj mati nije pripremilo na oluju ovakve snage usred svibnja. Udarila je tako snano i tako brzo, da nismo imali vremena promijeniti nae prioritete i planove. Pretpostavimo da su Rusi odluili krenuti u igru i da se upravo sada nalaze na Titanicuh

Kemper odmahne glavom. Ukrcaj na brod pri vjetru brzine stotinu milja na sat i vie, i valovima visine sedamdeset stopa? Godine provedene na moru govore mi da je to nemogue. Prije tjedan dana i uragan Amandu smatrali bi nemoguim. Predsjednik podigne pogled kad se Warren Nicholson srui u sofu nasuprot njemu. Ima li vijesti? Nita s Titanica, ree Nicholson. Nisu se javili otkad su uli u oko uragana. A mornariki tegljai? Jo nisu ugledali Titanic to i nije previe iznenaujue. Budui da su im radari neupotrebljivi, mogu traiti samo vizualno. Bojim se da je to beznadan zadatak pri vidljivosti od gotovo nula. Nekoliko dugih trenutaka vladala je zaguujua tiina. Napokon je prekine Gene Seagram. Ne moemo ga izgubiti sada, ne kad smo tako blizu, ree on ustajui. Uasna cijena koju smo platili... koju sam ja platio... bizanij, o, Boe, ne moemo dozvoliti da nam ga opet otmu. Njegova ramena se opuste i inilo se da vene dok su ga Donner i Collins sputali na sofu. Kemper progovori aptom. A to ako se dogodi najgore, gosp. predsjednie? to onda? Otpisat emo Sandeckera, Pitta i ostale. A Projekt Sicilijanac? Projekt Sicilijanac, promrmlja predsjednik. Da, i to emo otpisati. Poglavlje LXIV Teka siva vuna napokon je izblijedjela i Pitt postane svjestan da lei naglavce na neemu tvrdom i u neemu vlanom. Visio je tako nekoliko dugih minuta dok mu je um bio u zoni sumraka izmeu svijesti i nesvijesti, dok nije postupno otvorio oi, ili barem jedno oko drugo je bilo zatvoreno skorenom krvlju. Poput ovjeka koji se upravo probio iz dubokog, tamnog tunela na svjetlost dana, on pogleda tim jednim okom slijeva nadesno i goredolje. Jo je bio u helikopteru, noge i stopala bili su mu sklupani uz pod, a ramenima se oslanjao na stranji pregradni zid. To je, dakle, bilo tvrdo. A vlano je bio eufemizam. Nekoliko ina vode zapljuskivalo mu je tijelo. Pitao se kako je dospio u tako neugodan poloaj. inilo mu se kao da mu glavom tre ovjeuljci i zabadaju vile u mozak. On zapljusne lice vodom, ignorirajui bockanje soli, sve dok se krv nije otopila i isprala, tako da je mogao otvoriti kapak. Sada kad je vratio periferni vid, on okrene tijelo tako da je sjedio na pregradnom zidu i gledao uvis u pod. inilo mu se kao da se nalazi u ludoj sobi u zabavnom parku. Nije mogao izii kroz teretna vrata bila su zaglavljena od udaraca koje je trup zadobio tijekom putovanja palubama Titanica. Budui da mu nije preostalo nita drugo nego da izie kroz otvor pilotske kabine, Pitt se pone penjati uz pod, hvatajui se za prstene za vezivanje tereta. Jedan po jedan prsten, i uspio je stii do prednjega pregradnog zida, koji mu je sada bio strop. Glava ga je boljela i morao je zastajati svakih nekoliko stopa, ekajui da proe nesvjestica. Napokon, uspio je dohvatiti zasun vrata. Nisu se ni pomaknula. On izvadi Colt i udari po zasunu. Snaga udarca izbije mu pitolj iz vlane ruke, i on padne daleko do stranjega pregradnog zida. Vrata su ostala tvrdoglavo zatvorena. Pitt je disao sve tee. Bio je na rubu nesvijesti od napora. On se okrene i pogleda dolje. Stranji pregradni zid izgledao mu je jako daleko. On vrsto uhvati prsten za vezivanje tereta s obje ruke, zanjie se sve jae i jae, pa izbaci obje noge, koristei se svim snagama koje ovjek moe upotrijebiti kad zna da mu je to posljednji pokuaj. Zasun popusti i vrata odlete uvis pod kutom od trideset stupnjeva, prije no to ih gravitacija vrati na mjesto s treskom. Ali kratki trenutak bio je potreban Pittu da gurne ruku kroz vrata, i zaglavi prste. Zagrcne se od boli kad su ga vrata udarila po prstima. Visio je tako, svladavajui bol i skupljajui snagu za posljednju prepreku. On duboko udahne i provue tijelo kroz otvor, poput ovjeka koji se penje kroz otvor na tavan bez pomoi Ijestava. Zatim opet otpoine,

ekajui da mu se smiri vrtoglavica i da mu srce uspori do normalne brzine. Omota okrvavljene prste vlanim rupiem i pogleda pilotsku kabinu. Tu je mogao izii bez problema. Vrata kabine bila su istrgnuta iz arki, a staklo vjetrobrana izvaeno iz okvira. Sada, kad je bio siguran da e pobjei, poeo se pitati koliko je dugo bio bez svijesti. Deset minuta? Sat? Pola noi? Nije mogao znati jer sat mu je nestao, vjerojatno strgnut sa zgloba. to se dogodilo? On pokua analizirati mogunosti. Je li helikopter otpuhan u more? Vjerojatno ne. Do sada bi ve postao Pittov mrtvaki koveg u dubinama. Ali odakle je dola voda u teretnom prostoru? Moda je letjelica istrgnuta iz veza i odbaena na jedan od pregradnih zidova na palubi za amce. Ni to nije imalo smisla. Ne bi objasnilo zato helikopter stoji u savrenom okomitom poloaju. Ono to je znao bilo je da ga je svaka sekunda koju bi potroio sjedei usred uragana i igrajui se igre pitanja i odgovora pribliavala ozbiljnoj ozljedi ili smrti. Odgovori su ga ekali vani, pa on prijee pilotsko sjedalo i zagleda se kroz razbijene prozore kabine u vanjsku tamu. Gledao je ravno uz bok Titanica. Gargantuovske hrdave ploe trupa protezale su se u slaboj svjetlosti ulijevo i udesno. Brzi pogled dolje otkrio mu je bijesno more. Valovi su se kovitlali u golemoj zbrci, esto se sudarajui uz zvukove nalik artiljerijskoj paljbi. Vidljivost je sada bila bolja nije padala jaka kia, a vjetar je oslabio na ne vie od deset ili petnaest vorova. U prvi trenutak Pitt pomisli kako je sigurno prespavao uragan, ali tada shvati zato more skae uvis bez ikakvog pravila Titanic je plutao u oku oluje, i proi e samo nekoliko minuta prije no to ga udari puni bijes stranjeg dijela. Pitt se oprezno provue kroz jedan od razbijenih prozora preko nosa helikoptera, a zatim se spusti na palubu Titanica. Nikakav senzualni ili erotski doivljaj s najljepom enom na svijetu ne bi se mogao mjeriti s osjeajem zadovoljstva koji gaje proeo kad je kroio nogom na palubu starog broda. Ali koja paluba? Pitt se nagne nad ogradu, okrene glavu i pogleda uvis. Na svijenoj i probijenoj ogradi iznad njega jo je uvijek bio komad helikoptera. To je znailo da stoji na promenadi palube B. Spustio je pogled i shvatio razlog za neprilian poloaj u kojem se nala letjelica. Njezin put prema uskovitlanom moru naglo su zaustavile skije, koje su se zakvaile za opservacijske otvore na palubi za promenadu, tako da je helikopter ostao visjeti u uspravnom poloaju poput nekoga golemog kukca na zidu. Veliki valovi zatim su poeli udarati u njegov trup, pritisnuvi ga jo snanije uz brod. Pitt nije imao vremena da se divi udu svojeg spasenja. Ve je mogao osjetiti sve snaniji pritisak vjetra dok se pribliavao rep uragana. Imao je problema s ravnoteom, a tada shvati kako je Titanic opet jako nagnut na desnu stranu. Tada je ugledao svjetla drugog broda u blizini, na ne vie od dvjesto jarda s desne strane. Nije mogao odrediti veliinu broda more i nebo opet su se spajali dok je kia jaala, ibajui mu lice snano poput brusnog papira. Je li to bio jedan od tegljaa, pitao se, ili se moda Juneau vratio? No, Pitt iznenada shvati. Svjetla nisu dopirala niti s jednog od ovih brodova. Munja bljesne i on ugleda kupolu koja je mogla pripadati samo titu radarske antene Mihaila Kurkova. Do trenutka kad se popeo uz stube i oteturao do helidroma na palubi za amce, jo je bio mokar do koe i dahtao je od napora. On zastane kako bi kleknuo i pogledao jedno od uadi kojima je helikopter bio vezan, prouavajui prekinute dijelove najlonskih vlakana. Tada ustane i krene kroz urlajui vjetar, pa nestane u vodenoj zavjesi koja je obavila brod. Poglavlje LXV Golemi prostor Titanicovog restorana prve klase protezao se ispod ukraenog stropa daleko u mrane sjene, a nekoliko preostalih staklenih prozora odraavalo

je uz sablasno iskrivljenje umorne i poraene ljude koji su stajali pred orujem neumoljivih Rusa. I Spencera su natjerali da se pridrui skupini. ok nerazumijevanja zrcalio mu se u oima. Zurio je u Sandeckera u nevjerici. Pitt i Woodson su mrtvi? Nemogue. Mogue je, promrmlja Drummer kroz nateena usta. Jedan od ovih sadistikih gadova zabio je VVoodsonu no u prsa. Va prijatelj pogreno je proraunao, ree Prevlov slegnuvi ramenima. On se zamiljeno zagleda u uplaenu enu i devetoricu mukaraca pred sobom, u njihova iscrpljena lica prekrivena skorenom krvlju. inilo se da na neki udan nain uiva u njihovim nastojanjima da odre ravnoteu kad god bi neki golemi val udario u bok Tkanica. A govorei o pogrenim proraunima, gosp. Spenceru, ini se da se entuzijazam vaih ljudi za rad na crpkama znaajno smanjio. Ne moram vas podsjeati kako e ovaj drevni spomenik kapitalistikoj ekstravaganciji potonuti ako vodu koja utjee ne vrate u more. Pa neka potone, ree Spencer nehajno. Barem ete s njime potonuti vi i vaa komunistika gamad. To nije vjerojatno, naroito ako uzmete u obzir da je Mihail Kurkov u blizini upravo zbog takve mogunosti. Prevlov izabere cigaretu iz zlatne kutije i zamiljeno je pogladi. Vidite, razuman ovjek prihvatio bi neizbjeno i u skladu s time izvravao svoje dunosti. To je ipak mnogo bolje nego dopustiti vama da poloite svoje ljigave ruke na njega. Neete nas pridobiti da obavljamo va prljavi posao umjesto vas, ree Sandecker. U glasu mu je odjekivala tiha odlunost. Moda i ne. Prevlov se nije uznemirio. No, mislim da u dobiti suradnju koju zahtijevam, i to vrlo brzo. On pokae prema jednom od straara i izusti neto na ruskom. Straar klimne, polako proe kroz salon, uhvati Danu za ruku i grubo je dovue pod jedan od prijenosnih reflektora. lanovi posade kao jedan krenu prema njoj, da bi ih zaustavila etiri automatska pitolja uperena u visini trbuha. Oni se bespomono zaustave, dok su im iz svake pore zraili bijes i neprijateljstvo. Ako je ozlijedite, proapta Sandecker, dok mu je glas treperio od tihe srdbe, platit ete za to. Ma hajde, admirale, ree Prevlov. Silovanje je za bolesnike. Samo bi kreten pokuao ucijeniti vas i vau posadu takvim postupkom. Amerikanci jo postavljaju svoje ene na mramorna postolja. Svi biste vi spremno umrli u beskorisnom pokuaju da zatitite njezinu vrlinu, i to bih onda ja mogao uiniti? Ne, muenje i okrutnost grube su metode u finoj umjetnosti uvjeravanja. Ponienje... On zastane. Da, ponienje, sjajan poticaj za vae ljude da se vrate na posao i odre brod na povrini. Prevlov se okrene prema Dani. Ona ga pogleda, jadna i izgubljena. A sada, gdo Seagram, biste li bili tako ljubazni da skinete svoju odjeu do kraja. Kakav je to jeftini trik?, upita Sandecker. Nije trik. ednost gde Seagram bit e ogoljena, sloj po sloj, sve dok ne zapovjedite gosp. Spenceru i njegovim ljudima da surauju. Ne preklinjao je Gunn. Ne ini to, Dana! r Molim vas, bez nagovaranja, ree Prevlov umorno. Jedan od mojih ljudi skinut e je na silu ako bude potrebno. Polako, jedva primjetno, udan sjaj prkosa pojavi se u Daninim oima. A tada, bez imalo oklijevanja, ona skine jaknu, demper i donji sloj odjee. Za manje od minute stajala je tamo obasjana svjetlou, bujnog, ivog i nagog tijela. Sandecker joj okrene leda, a jedan za drugim to uine i svi ostali vrsti lanovi spasilake ekipe, tako da su svi bili okrenuti u tamu. Pogledat ete je, ree Prevlov hladno. Vaa galantna gesta je dirljiva, ali potpuno beskorisna. Okrenite se, gospodo, naa mala predstava tek poinje... Mislim da ovo glupo, ovinistiko sranje predugo traje.

Sve glave trgnu se na zvuk Daninog glasa kao da su vezane nitima lutkara. Stajala je tamo rairenih nogu, s rukama na bokovima i isturenih grudi, a oi su joj se samosvjesno arile. ak i s runim zavojem na glavi izgledala je velianstveno. Momci, ulaz je besplatan, gledajte koliko god elite. ensko tijelo nije velika tajna. Svi ste ga ve vidjeli, a nesumnjivo i dirali. emu ti stidljivi pogledi? Zatim joj pogled postane lukav, usne joj se zategnu i ona se nasmije. Definitivno je ukrala scenu Prevlovu. On se zagleda u nju polako stiui usta. Impresivan nastup, gdo Seagram, zaista impresivan nastup. No, to je tipian prikaz zapadnjake dekadencije koji mi nije zabavan. Pokaite mi komunista, i ja u vam pokazati upka, draila ga je Dana. Kad bi vi usranoglavci samo znali kako vam se cijeli svijet smije iza ukoenih leda svaki put kad izbacujete svoje marksistike termine kao to su zapadnjaka dekadencija, imperijalistiko hukanje rata, ili manipulacija buroazije, moda bi i pokazali malo stila. Ovako, vaa je sorta najvea dijabolika farsa koja se odigrala u ovjeanstvu jo otkad smo sili s drvea. A da imate imalo jaja, priznali bi to. Prevlovljevo lice problijedi. Sada je dosta, obrecne se on. Bio je na rubu da izgubi svoju paljivo izgraenu kontrolu i to ga je frustriralo. Dana protegne svoje zavodljivo tijelo i ree to je, Ivane? Previe si navikao na miiave, vrste ruske ene? Ne moe se pomiriti s idejom da se emancipirana cura iz zemlje slobodnih i doma hrabrih smije tvojoj bijednoj taktici? Teko mi je prihvatiti vau vulgarnost. Nae ene barem se ne ponaaju kao obine kurve. Jebi se. Dana se slatko isceri. Prevlov nije nita propustio. Vidio je poglede koje su izmijenili Giordino i Spencer, uhvatio stezanje Sturgisovih aka, i lagano klimanje Drummerove glave. Sada je postao svjestan kako Danino indolentno, neprekidno kretanje prema zaleu ruskih uvara nije bilo nesvjesno niti neplanirano. Njezina predstava gotovo je uspjela. Sovjetski marinci iskrivili su vratove kako bi zurili u nju poeli su sputati oruja, kada Prevlov vikne zapovijed na ruskom. uvari se trgnu i okrenu prema spasilakoj posadi, ponovo ih naciljavi orujem. Moji komplimenti, draga damo, pokloni se Prevlov. Vaa mala predstava zamalo je uspjela. Lukava, lukava varka. U Prevlovljevom izrazu lica bilo je vidljivo udno, kliniko zadovoljstvo funkcionalni uitak, kao da je njegovo lukavstvo bilo izazvano i da je s lakoom pobijedio. Promatrao je Danu i divio se njezinom pokuaju da prikrije poraz. Osmijeh joj je ostao na licu, kao da je nacrtan, a ramena su joj se malo zgrbila, ali ona se strese i opet uspravi, ponosna i samouvjerena. Ne znam o emu govorite. Naravno da ne, uzdahne Prevlov. Zagleda se u nju na trenutak, a zatim se okrene i uputi nekoliko rijei jednom od uvara. ovjek klimne, izvadi no i polako krene prema Dani. Dana se ukoi i problijedi, kao da se pretvorila u stup soli. to ete uiniti? Zapovjedio sam mu da vam odsijee lijevu dojku, ree Prevlov nehajno. Spencer se zagleda u Sandeckera razjapljenih usta, oima preklinjui admirala da popusti. Blagi Boe ree Sandecker oajniki. Ne moete dozvoliti... obeali ste, bez okrutnosti i muenja... Ja sam prvi koji e priznati da u divljatvu nema finese, ree Prevlov. Ali ne ostavljate mi izbora. To je jedino rjeenje za vau tvrdoglavost. Sandecker zaobie najblieg uvarja. Morat ete najprije ubiti mene... uvar zabije cijev svojeg automatskog pitolja u Sandeckerov bubreg, i admiral padne na koljena, lica iskrivljenog od boli, glasno diui. Dana stisne ruke dok nisu sasvim pobijelile. Igrala je igru do posljednje karte, ali sada je izgledala izgubljeno te prekrasne oi boje kave bile su zgroene, no

u tom trenutku ugleda zbunjenost u straarevim oima u trenutku kad se na njezino rame spusti elina aka i odgurne je u stranu. Pitt polako ude u svjetlom obasjani prostor. Poglavlje LXVI Pitt je stajao smrznut u vremenu, poput neke neizrecive prikaze koja je ustala iz dubina vodenog pakla. Bio je promoen od glave do pete, a crna kosa bila mu je slijepljena na krvavo elo, dok su mu usta bila iskeena u sotonskom osmijehu. Pod svjetlou svjetiljaka, kapi vode svjetlucale su kapajui s njegove mokre odjee na pod. Prevlovljevo lice bilo je votana maska. On mirno izvadi cigaretu iz zlatne tabakere, upali je, i izdahne dim. Vae ime? Mogu li pretpostaviti da se zovete Dirk Pitt? To mi pie u rodnom listu. ini se da ste neobino izdrljiv ovjek, gosp. Pitte. Koliko sam shvatio, bili ste mrtvi. Ovo samo dokazuje kako se ne moete osloniti na brodska ogovaranja. Pitt skine svoju vlanu jaknu i njeno je prebaci preko Daninih ramena. ao mi je, srce, ovo je najbolje to mogu uiniti za sada. Zatim se okrene Prevlovu. Imate li primjedaba? Prevlov odmahne glavom. Pittovo bezbrino postupanje zbunjivalo ga je. Promatrao ga je kao to reza dijamanata prouava kamen, ali nije vidio nita iza vela tih morski zelenih oiju. Prevlov pozove jednog od svojih ljudi, koji prie Pittu. Mjera opreza u vidu pretrage, gosp. Pitte. Imate li primjedaba? MSVisTitanic Pitt slegne ramenima u znak slaganja i podigne ruke uvis. uvar brzo i uinkovito prijee rukama preko Pittove odjee, a zatim odstupi i odmahne glavom. Nema oruja, ree Prevlov. Vrlo mudro od vas, ali ne bih ni oekivao nita manje od ovjeka vae reputacije. S dubokim sam interesom itao dosje koji opisuje vae pothvate. Veoma bih vas volio upoznati pod drugim okolnostima. ao mi je to ne mogu uzvratiti kompliment, ree Pitt ljubazno, ali vi ba i niste tip gamadi koji bih volio imati za prijatelja. Prevlov zakorai dva koraka naprijed i udari Pitta svom snagom nadlanicom. Pitt zatetura jedan korak unatrag i ostane na nogama, dok mu je krv potekla iz ugla jo uvijek nasmijeenih usta. Dakle, ree on tiho, vrsto. Presvijetli Andrej Prevlov napokon je izgubio ivce. Prevlov se nagne naprijed, oiju napola sklopljenih u sumnji. Moje ime? Njegov glas bio je jedva ujniji od apta. Znate moje ime? Poteno je poteno, odgovori Pitt. Znam o vama koliko i vi o meni. Pametniji ste no to su me naveli da povjerujem, ree Prevlov. Otkrili ste moj identitet otroumno zapaanje. Sve pohvale za to. Ali, ne trebate blefirati znanjem koje ne posjedujete. Osim mojeg imena, ne znate nita drugo. Pitam se. Moda bih vas mogao dodatno prosvijetliti s malo lokalnog folklora. Nemam strpljenja za bajke, ree Prevlov. On pozove uvara s noem. A sada, bio bih vam vrlo zahvalan kad bismo se mogli vratiti na posao uvjeravanja admirala Sandeckera da nadahne posadu za crpkama na jo vei trud. uvar, visok ovjek s licem skrivenim kapom i ovratnikom, opet krene prema Dani ispruivi no. Otrica je sjajila na svjetlu, ne vie od tri ina udaljena od Danine lijeve dojke. Ona se vrsto zaogrne Pittovom jaknom, gledajui u no, paralizirana od straha. teta to ne volite bajke, ree Pitt razgovorljivo. U ovoj biste jako uivali. Govori o dva vesela lika nazvana Srebro i Zlato. Prevlov ga pogleda oklijevajui, a tada klimne uvaru da se udalji. Imate moju panju, gosp. Pitte. Dajem vam pet minuta da dokaete svoju tvrdnju.

Nee trajati dugo, ree Pitt. On zastane kako bi protrljao oko koje se opet zatvorilo od skorene krvi. Bili jednom dva kanadska inenjera koji su otkrili kako pijuniranje moe biti unosan honorarni posao. Zato su odbacili svaki osjeaj krivnje i postali profesionalni pijuni u punom smislu te rijei, fokusirajui svoje talente na dobivanje tajnih podataka o amerikim oceanografskim programima i slanje tih podataka u Moskvu putem skrivenih kanala. Srebro i Zlato zasluili su svoj novac, nesumnjivo. Tijekom protekle dvije godine NAMP nije imao niti jedan projekt o kojem Rusi nisu znali sve to se moe znati. Kad je na red dolo vaenje Tkanica, Obavjetajni odjel Sovjetske mornarice va odjel, Prevlove namirisao je veliku stvar. Bez ikakvih trikova, imali ste ne jednog, ve dva ovjeka u svojoj slubi, koji su bili u savrenoj prilici da dobiju i prenesu najnaprednije amerike tehnike vaenja brodova s velikih dubina. Naravno, postojala je tu jo jedna vitalna stvar, ali ak je ni vi niste tada bili svjesni. Srebro i Zlato, nastavi Pitt, slali su redovita izvjea vezana uz vaenje olupine zahvaljujui genijalnoj metodi. Koristili su se pingerom na baterije, ureajem koji odailje podvodne zvune valove sline sonaru. Trebao sam to shvatiti kad je operator sonara s Capricorna uhvatio prijenos, ali umjesto toga, zanemario sam to kao sluajni zvuk izazvan udaranjem dubinskih struja u Titanic. injenica da netko alje kodirane poruke nikad nam nije pala na pamet. Nitko nije ni pokuao deifrirati zvukove. To jest, nitko osim ovjeka koji je sjedio za hidroslualicama na Mihailu Kurkovu. Pitt zastane i osvrne se po restoranu. Sada je ve privukao panju svih nazonih. Nismo namirisali prljavu igru sve dok Henry Munk nije osjetio potrebu za loe tempiranim odlaskom na toalet. Dok se vraao u stranji dio Sappho II, zauo je ureaj u radu i krenuo istraivati uhvatio je jednog od agenata na djelu. Va ovjek je vjerojatno pokuao lagati kako bi se izvukao, ali Henry Munk bio je specijalist za ureaje. Prepoznao je komunikacijski ureaj im ga je vidio i brzo je shvatio o emu je rije. U ovom sluaju, maka je ubila znatielju. Munka je trebalo utiati, a to je i uinjeno udarcem u dno lubanje jednim od Woodsonovih tronoaca za fotoaparate. Ovo je stvorilo nezgodnu situaciju za ubojicu, pa je udario Munkovom glavom u kuite alternatora da bi sve izgledalo kao nesrea. Meutim, riba nije zagrizla mamac. VVoodson je bio sumnjiav i ja sam bio sumnjiav, a osim toga, Doc Bailev pronaao je masnicu na Munkovom vratu. No, budui da nije bilo naina da se dokae tko je ubojica, odluio sam ostati na prii o nesrei dok ne iskopam dovoljno dokaza da bih mogao uperiti prst optube. Kasnije sam se vratio, pretraio podvodno vozilo i otkrio jedan slabo koriten i jako savijen tronoac za fotoaparat, zajedno s ureajem za dojavljivanje. Na susjed pijun ih je ironino sakrio u Munkov vlastiti ormar. Siguran da bi bio gubitak vremena ekati provjeru otisaka prstiju s obale nisam trebao neku posebnu inspiraciju da bih shvatio kako imam posla s profesionalcem ostavio sam tronoac i ureaj tamo gdje sam ih i pronaao. Raunao sam da je samo pitanje vremena kad e se va agent opustiti i opet kontaktirati Mihaila Kurkova. I tako sam ekao. Fascinantna pria, ree Prevlov. Ali s mnogo nagaanja. Bilo bi nemogue pronai apsolutne dokaze. Pitt se zagonetno nasmijei i nastavi. Dokaz je doao procesom eliminacije. Bio sam relativno siguran da je ubojica jedan od tri ovjeka s podvodnog vozila koji su navodno spavali tijekom razdoblja odmora. Zatim sam svakih nekoliko dana mijenjao raspored posade na Sappho II kako bi po dvojica imali dunost na povrini, a trei kod olupine. Kad je na operator sonara uhvatio sljedeu poruku s ureaja, znao sam tko je Munkov ubojica. Tko je to, Pitt?, upita Spencer turobno. Ovdje nas je desetorica. Je li to bio netko od nas? Pitt na trenutak pogleda Prevlova, a tada se naglo okrene i klimne prema jednom od umornih ljudi sklupanih ispod svjetiljke. ao mi je to su jedine uvodne fanfare koje vam mogu osigurati udaranje valova u trup, ali suraduj sa mnom i nakloni se, Drummeru. To e ti moda biti posljednje ovacije prije no to se spri na elektrinoj stolici.

Ben Drummer zagrcne se Gunn. Ne mogu vjerovati. Ne dok sjedi ovako isprebijan i krvav nakon to je napao Woodsonovog ubojicu. To su samo povrinske ozljede, ree Pitt. Bilo je prerano da se otkrije njegov identitet, ne prije nego to svi budete eliminirani. Do tada, Prevlov je trebao informatora koji e mu dojaviti vae mogue planove za preuzimanje broda. Mene je prevario, ree Giordino. Radio je za dvojicu da bi odrao Titanic na povrini. Je li?, upita Pitt. Naravno, izgledao je zaposleno, ak se uspijevao oznojiti i uprljati, ali to je zapravo uinio otkad smo doli na brod? Gunn odmahne glavom. Ali on je... zapravo, ja sam mislio da je danonono radio na pregledavanju broda. Vraga je pregledavao brod. Drummer je trao uokolo s prijenosnim acetilenskim plamenikom i buio rupe u dnu broda. To ne vjerujem, ree Spencer. Zato unitavati brod ako ga se i Rusi ele domoi? Oajniki pokuaj odgaanja vue, odgovori Pitt. Vrijeme je bilo od kritine vanosti. Jedina ansa koju su Rusi imali da se ukrcaju na Titanic bilo je kad brod ude u oko uragana. Bilo je to lukavo isplanirano. Ta nam mogunost nikada nije pala na pamet. Da su tegljai odvukli trup bez problema, promaili bismo oko za nekih tridesetak milja. Ali zahvaljujui Drummeru, nestabilnost nagnutog broda jako je oteala vuu. Prije no to je kabel puknuo, brod je skretao po cijelom oceanu, zbog ega su tegljai morali smanjiti brzinu. Kao to moete vidjeti, sama prisutnost Prevlova i njegove bande koljaa svjedoi o Drummerovom uspjehu. Istina je sada poela izlaziti na vidjelo. Nitko od lanova posade nije vidio Drummera kako radi na crpkama ili se nudi da napravi vie posla. Sjetili su se kako je uvijek odlazio sam, i pojavljivao se samo kako bi izrazio svoju frustraciju to nije mogao svladati prepreke koje su navodno sprjeavale njegov obilazak broda. Gledali su Drummera kao da je neki izvanzemaljac, i ekali da zanijee sve to. No, nije bilo nijekanja, niti tvrdnje da je nevin, samo traak ljutnje koji je nestao kao to je i doao. Drummerova preobrazba bila je zapanjujua. Tuan pogled u oima nestao je iznenada su postale otre. Nestao je i lijeni izraz u vrhovima usana i pogrbljeni, indiferentni poloaj njegovog tijela. Nestala je indolentna fasada, a iza nje se pojavio uspravan ovjek gotovo aristokratskog dranja. Dozvoli mi da kaem, Pitte, ree Drummer jasnim glasom, tvoje moi zapaanja sluile bi na ast prvoklasnom pijunu. Meutim, nisi otkrio nita to bi zapravo moglo promijeniti situaciju. Zamisli, ree Pitt. Na bivi kolega iznenada je izgubio svoj naglasak. Svladao sam ga prilino vjeto, slae li se? To nije sve to si svladao, Drummere. Negdje tijekom svoje propupale karijere nauio si kako saznavati tajne i ubijati prijatelje. Nunost profesije, ree Drummer. Udaljio se od spasilake posade i pribliio Prevlovu. Reci mi koji si ti, Srebro ili Zlato? Ne da je vano, slegne Drummer ramenima, ali ja sam Zlato. Onda je tvoj brat Srebro. Drummerov samozadovoljni izraz lica se smrkne. Zna to?, ree on polako. Nakon to sam te otkrio, predao sam ono malo dokaza to sam imao FBIju. Moram priznati Prevlovu i njegovim drugovima iz sovjetske mornarike obavjetajne slube, smislili su ti lani ivotopis koji je ameriki kao i pita od jabuka, ili bolje rei pita od jabuka iz Georgije, i naizgled autentina poput zastave Konfederacije. No, biro je napokon otkrio lane dokumente koji su potvrivali tvoju sigurnosnu dozvolu, i pratili te unatrag sve do starog imanja na Halifaxu u Novoj kotskoj, gdje ste ti i tvoj brat roeni... i to u razmaku od deset minuta. Moj Boe promrmlja Spencer. Blizanci.

Da, ali ne identini. ak i ne izgledaju poput brae. Dakle, jedan blizanac doveo je do drugoga. Nije to tako jednostavno, odgovori Pitt. Oni su lukav par, Drummer i njegov brat. To im se ne moe porei. Moja glavna pogreka bila je to sam pokuavao povui paralelu izmeu dvojice ljudi koji su trebali imati iste sklonosti, koji su dijelili isti smjetaj, ili se druili. No Srebro i Zlato igrali su suprotne uloge. Drummer je bio ljubazan sa svima i ivio je sam. Dospio sam u slijepu ulicu. FBI je pokuavao pronai Drummerovog brata, istovremeno provjeravajui sigurnosne dozvole svih lanova posade, ali nitko nije mogao definitivno povezati stvari. Zatim se gotovo dogodila tragedija, to je bio pogodak u sridu. Nesrea Deep Fathoma, ree Gunn, zurei u Drummera hladno i netremice. Ali, Drummer nije imao veze s podvodnim vozilom. On je bio lan posade Sappho II. Imao je vrlo snane veze. Vidi, njegov brat bio je na Deep Fathomu. Kako si to otkrio?, upita Drummer. Blizanci imaju zanimljivu vezu. Razmiljaju i osjeaju kao jedan. Mogli ste glumiti da nemate nikakve veze, Drummeru, ali vas dvojica bili ste previe bliski da se ne biste otkrili kad je jedan na rubu smrti. Osjetio si bol svojeg brata, kao da si i sam zatoen s njim u bezdanu. Naravno, ree Gunn. Svi smo bili na rubu, ali Drummer je bio gotovo histerian. Opet je sve bilo pitanje procesa eliminacije. Ovaj put ostali su Chavez, Kiel i Merker. Chavez je oito Meksikanac, i to ne moe glumiti. Kiel je osam godina premlad ni to se ne moe glumiti. Ostao je Sam Merker. Prokletstvo promrmlja Spencer. Kako su nas mogli tako dugo zavaravati? Nije teko zamisliti, s obzirom da smo imali posla s najboljim ruskim timom. Pitt se nasmijei. Uzgred, Spenceru, malo prije rekao si kako nas ovdje ima deset. Pogreno si brojio ima nas jedanaest. Nisi uraunao ovog ovdje Jacka Trbosjeka. On se okrene prema uvaru koji je jo stajao pred Danom, drei no u ruci kao da je srastao s njim. Zato ne skine glupu krinku, Merkeru, i ne pridrui se zabavi. uvar polako skine kapu i povue ovratnik koji mu je skrivao donju polovicu lica. On je prljavi gad koji je probo Woodsona, sikne Giordino. ao mi je zbog toga, ree Merker mirno. Woodsonova prva pogreka bila je to me prepoznao. Mogao je pojvjeti da to nije otkrio. Druga greka, i to fatalna, bila je to me napao. Woodson ti je bio prijatelj. U pijunskom poslu nema prijateljstva. Merker, ree Sandecker. Merker i Drummer. Srebro i Zlato. Vjerovao sam obojici, a prodali ste NAMP. Dvije godine ste nas prodavali. Za to? Za nekoliko bijednih dolara. Ne bih rekao nekoliko, admirale. Merker vrati no u korice. Vie nego dovoljno da moj brat i ja due vrijeme ivimo na visokoj nozi. Hej, odakle se on stvorio?, upita Gunn. Merker bi trebao biti u bolnici kod Doca Baileva na Capricornu. Kriomice se ubacio u Sturgisov helikopter, ree Pitt tapkajui svoju okrvavljenu glavu vlanim rupiem. Nemogue izlane Sturgis. Ti si bio tamo, Pitte, kad sam otvorio teretni prostor. Helikopter je bio prazan, osim ge Seagram. Merker je bio tamo. Nakon to je pobjegao Docu Bailevu, drao se podalje od svoje kabine i krenuo u kabinu svojeg brata Drummera, gdje je posudio novu odjeu, ukljuujui i par kaubojskih izama. Zatim se prikrao helikopteru, izbacio amac za spaavanje i sakrio ispod pokrivke. Dana je, naalost, dola potraiti svoju torbicu sa minkom. Kad je kleknula da je podigne, ugledala je Merkerove izme ispod pokrivke. Nije htio da mu sprijei bijeg, pa ju je udario po glavi ekiem koji je negdje pronaao, zamotao u ceradu, i otpuzao natrag u svoje skrovite. To znai da je jo bio u teretnom prostoru kad smo otkrili gu Seagram.

Ne. Tada je ve otiao. Ako se sjea, kad si otvorio vrata, ekali smo nekoliko trenutaka i oslukivali ne bismo li uli neku kretnju unutra. Nije bilo kretnje, jer se Merker ve prebacio u pilotsku kabinu pod zatitom buke motora za otvaranje vrata. Dok smo se ti i ja igrali policajaca i ulazili u teretni prostor, on se spustio niz ljestve pilotske kabine i mirno odetao u no. Ali zato je bacio eki u elise rotora?, ustrajao je Sturgis. emu to? Budui da si dovezao prazan helikopter s Capricorna, ree Merker, i nisi morao istovariti nikakav teret, nisam smio riskirati da opet uzleti bez da otvori vrata teretnog prostora. Zarobio si me iza i nisi to znao. Nakon toga bio si jako zaposlen, ree Pitt Merkeru, jurcao si po brodu, nesumnjivo voden nacrtom koji ti je dao Drummer. Najprije si uzeo bratov prijenosni plamenik i presjekao kabel za vuu dok su se ef Bascom i njegovi ljudi odmarali u vjebaonici izmeu dviju inspekcija. Zatim si prerezao uad kojom je bio vezan helikopter, uivajui u tome, siguran sam, kad si shvatio da je odletio u more zajedno sa mnom. Dvije muhe jednim udarcem, prizna Merker. Zato to nijekati... Merkera prekine prigueni rafal automatske puke koji je odjeknuo s neke od niih paluba. Prevlov slegne ramenima i pogleda Sandeckera. Bojim se da su se vai ljudi tamo dolje pokazali tekima. On izvadi cigaretu iz draa i zgnjei je izmom. Mislim da je diskusija trajala dovoljno dugo. Oluja e popustiti za nekoliko sati i Mihail Kurkov pribliit e se u poloaj za vuu. Admirale Sandecker, vi ete se pobrinuti da vai ljudi surauju radei na crpkama. Drummer e vam pokazati mjesta gdje je probuio trup ispod crte gaza, kako bi ostatak vae posade mogao zaepiti rupe. Dakle, vraamo se igrama muenja, ree Sandecker s prijezirom. Dosta mi je igranja igara, admirale. Prevlov ga odluno pogleda. Obrati se jednom uvaru, niskom ovjeku koji je djelovao grubo. Bio je to isti uvar koji je zabio oruje Sandeckeru u bok. Ovo je Buski, vrlo izravan momak koji je sluajno najbolji strijelac u svojoj regimenti. Razumije i engleski dovoljno da prevede brojenje. On se okrene prema uvaru. Buski, brojit u do pet. Kada doem do pet, pogodit e gdu Seagram u desnu ruku na deset u lijevu na petnaest u desno koljeno i tako dalje, dok admiral Sandecker ne popravi svoj nekooperativni stav. Poslovni koncept, doda Pitt. A nakon to posluimo vaoj svrsi, pobit ete i nas ostale, staviti utege na naa tijela, i baciti ih u more tako da nas nikada ne pronau. Zatim ete ustvrditi da smo napustili brod u helikopteru, koji se, naravno, sruio. ak ete imati i dvojicu svjedoka, Drummera i Merkera, kojfe nakon to nekim udom preive posvjedoiti kako su ih dobronamjerni Rusi izvadili iz mora ba kad su po trei puta tonuli. Ne vidim razloga za produavanje agonije, ree Prevlov umorno. Buski. Buski podigne svoje oruje i nacilja Daninu ruku. Zaintrigirali ste me, Prevlove, ree Pitt. Niste pokazali mnogo interesa za to kako sam saznao kodna imena Drummera i Merkera, niti za to zato ih nisam bacio u zatvor nakon to sam otkrio njihove identitete. ak vas ne zanima niti nain na koji sam saznao vae ime. Znatieljan jesam, ali to nema veze. Nita ne moe promijeniti okolnosti. Nitko i nita ne moe pomoi vama i vaim prijateljima, Pitte. Ne sada. Ni CIA, niti cijela mornarica SADa. Kocka je baena. Nema vie igre rijeima. Prevlov klimne Buskom. Jedan. Kada satnik Prevlov doe do etiri, umrijet e, Buski. Buski se samozadovoljno isceri i ne odgovori nita. Dva. Znali smo za va plan preuzimanja Titanica. Admiral Sandecker i ja znamo ve 48 sati za to. Odigrali ste posljednji blef, ree Prevlov. Tri. Pitt nehajno slegne ramenima. Onda sva krv pada na vae ruke, Previ ove. etiri.

Snaan, zagluni prasak odjekne restoranom, i metak pogodi Buskog ispod kose, izmeu oiju, katapultirajui etvrtinu njegove lubanje u grimiznom usporenom pokretu, trgnuvi mu glavu unatrag i bacivi ga na tlo pred noge Prevlovu. Dana krikne od oka i boli kad je udarila u pod. Pitt joj se nije ispriao to ju je bacio tamo, a zatim i izbio dah iz plua iskoristivi svojih stotinu i devedeset funta kao tit za nju. Giordino skoi na Sandeckera i obori ga na tlo energino poput igraa amerikog nogometa koji pokuava zaustaviti napadaa. Niti ostatak spasilake posade nije izgubio vie od desetinke sekunde demonstrirajui svoju spremnost za samoouvanje. Rasprili su se i razbacali po podu poput lia u oluji, a za njima i Drummer i Merker, koji su se sruili kao da su povezani okovima. Prasak je jo odjekivao u udaljenim kutovima prostorije, kad su uvari doli k sebi i poeli ispaljivati rafale iz svojih automatskih puaka u mrak, prema ulazu u restoran. Bila je to uzaludna gesta. Prvi je pokoen gotovo istog trena, i pao je na lice. Drugi je bacio oruje uvis i uhvatio rijeku krvi koja je iknula iz njegovog vrata, dok se trei polako spustio na koljena, tupo zagledan u dvije rupice koje su se pojavile u sreditu njegovog kaputa. Prevlov je sada ostao sam. On se zagleda u njih, a zatim u Pitta. Lice mu je izraavalo prihvaanje poraza i smrti. On klimne Pittu u znak pozdrava, pa mirno spusti automatik s ramena i zapuca u tamu. Istroio je svoj spremnik i stajao, ekajui na bljesak oruja i pripremivi se na bol koja je morala doi. Ali nije bilo uzvratne paljbe. Prostorija je utihnula. inilo se da se sve usporilo, i tek tada je shvatio. On nije ni trebao umrijeti. Bila je to zamka, a on je uao u nju naivno poput djeteta koje ulazi u tigrovu jazbinu. Jedno ime pone mu kidati duu, izrugujui mu se, ponavljajui se iznova i iznova. Marganin... Marganin... Marganin... Poglavlje LXVII Morskog tuljana obino definiraju kao vodenog mesojednog sisavca s perajama i mekim krznom, no fantomi koji su se iznenada materijalizirali oko Prevlova i palih uvara nisu nalikovali svojim imenjacima. SEALovi seal tuljan amerike mornarice, to je bila kratica od rijei sea more, air zrak i land kopno, bili su lanovi iznimne elitne borbene skupine, obueni za svaki oblik borbe, od podvodnih diverzija do ratovanja u dungli. Bila su tu petorica, odjeveni u crna gumena ronilaka odijela, kapuljae i uske izme. Lica su im bila neprepoznatljiva pod crnom maskirnom bojom, i bilo je nemogue vidjeti gdje zavravaju ronilaka odijela, a poinje njihova koa. etvorica su drala automatske puke M24 s pominim noicama, a peti je vrsto drao Stoner, opako oruje s dvije cijevi. Jedan od SEALova odvoji se od ostalih i pomogne Pittu i Dani da se usprave. 0, Boe, zajei Dana. Bit u crnoplava sljedeih mjesec dana. Oko pet sekunda masirala je bolno tijelo, nesvjesna injenice da se Pittova jakna otvorila. Kad je shvatila, i kad je ugledala uvare groteskno ispruene u smrtnom gru, njezin glas pretvori se u apat. 0, sranje... o, sranje... Mislim da moemo rei kako je dama preivjela, ree Pitt s poluosmijehom. On se rukuje sa SEALom, a zatim ga predstavi Sandeckeru, koji se nesigurno oslanjao na Giordinovo rame. Admirale Sandecker, mogu li vam predstaviti naeg spasitelja, porunika Fergusa iz SEALa amerike mornarice. Sandecker klimne na Fergusovo salutiranje, pusti Giordina i uspravi se. Brod, porunice, tko zapovijeda brodom? Ako ne grijeim, gospodine, vi... Fergusove rijei prekine jo jedan izboj rafalne paljbe negdje u dubinama broda. Posljednje uporite. Fergus se nasmijei. To je bilo vidljivo. Njegovi bijeli zubi sjajili su poput neonskog signala u pono.

Brod je osiguran, gospodine. vrsto vam to jamim. A posada na crpkama? ivi i zdravi i opet na svojem mjestu. Koliko ljudi imate? Dvije borbene postrojbe, admirale. Ukupno desetorica, ukljuujui i mene. Sandeckerove obrve se podignu. Samo desetorica, rekli ste? Inae bismo za ovakav napad upotrijebili samo jednu postrojbu, ali admiral Kemper smatrao je kako je bolje udvostruiti snage da bismo bili sigurni. Mornarica je napredovala otkad sam ja sluio u njoj, ree Sandecker zamiljeno. Imamo li gubitaka?, upita Pitt. Do prije pet minuta, dva moja ovjeka su ranjena, nita ozbiljno, i jedan je nestao. Otkud ste doli? Pitanje je uputio Merker. Zlokobno je zurio preko ramena opreznog SEALa. Nije bilo niti jednog broda u okolini, niti jednog zrakoplova. Kako.. Fergus upitno pogleda Pitta. Pitt klimne. Imate doputenje da informirate naega biveg kolegu o ivotnim injenicama, porunice. Moe razmiljati o vaim odgovorima dok eka na smrtnu kaznu u eliji. Doli smo na brod na tei nain, poslua ga Fergus. S dubine od pedeset stopa, kroz torpedne cijevi nuklearne podmornice. Tako sam izgubio jednog ovjeka more je bilo pakleno uzburkano. Val ga je vjerojatno udario u trup Titanica dok smo se penjali uz ljestve koje nam je spustio gosp. Pitt. udno da vas nitko nije vidio da se penjete, promrmlja Spencer. Nije udno, ree Pitt. Dok sam pomagao poruniku Fergusu i njegovom timu da se popnu na stranju teretnu palubu, a zatim ih spremao u staru kabinu glavnog posluitelja na palubi C, vi ste bili okupljeni u vjebaonici, oekujui moj nadahnjujui govor o osobnoj rtvi. Spencer odmahne glavom. Toliko o tome da sve ljude moe varati neko vrijeme. Moram ti priznati, ree Gunn, sve si nas zbunio. I uz to, Rusi su skoro dobili igru. Nismo oekivali da krenu prije no to se oluja smiri. Ukrcavanje u oku uragana bilo je genijalan potez. I gotovo je uspjelo. Da nije bilo Giordina, admirala ili mene da upozorimo porunika mi smo jedini znali za prisutnost SEALova Fergus ne bi znao kada treba zapoeti s napadom na uljeze. Moram priznati, ree Sandecker, neko vrijeme bio sam siguran da smo gotovi. Giordino i ja bili smo Prevlovljevi zarobljenici, a mislili smo da je Pitt mrtav. Bog zna, ree Pitt, da helikopter nije zapeo za palubu za promenade, sada bih spavao u dubini. I ovako, ree Fergus, gosp. Pitt izgledao je kao podgrijana smrt kad je upao u kabinu. vrst momak. Napola utopljen, rascijepljene glave, ali ipak je inzistirao da povede moj tim kroz ovaj plovei muzej dok nismo pronali sovjetske posjetitelje. Dana je promatrala Pitta udnim pogledom. Koliko dugo si se krio u sjeni prije no to si upao na scenu u velikom stilu? Pitt se lukavo isceri. Doao sam minutu prije tvojeg striptiza. Ti, kopile. Stajao si tamo i dopustio da napravim budalu od sebe, plane ona. Dopustio si im da me iskoriste kao da sam komad govedine u izlogu mesnice. I ja sam te iskoristio, duo, ali bilo je nuno. Nakon to sam pronaao VVoodsonovo tijelo i razbijeni radio u vjebaonici, nisam trebao gataru da mi kae kako su se deki iz Ukrajine ukrcali na brod. Tada sam otiao po Fergusa i njegove ljude i poveo ih do kotlovnica, zakljuivi da e Rusi ve uvati posadu crpaka. Bio sam u pravu. Najprije najvanije stvari. Onaj tko kontrolira crpke kontrolira i brod. Kad sam vidio da u im vie smetati nego im pomoi u svladavanju uvara, posudio sam jednog SEALa i potraio vas ostale. Nakon to sam obiao pola broda, napokon sam uo glasove iz restorana. Zapovjedio sam SEALu da pode po pojaanje. Dakle, sve je to bila taktika odugovlaenja, ree Dana.

Tono. Trebala mi je svaka sekunda koju sam mogao posuditi, isprositi, ili ukrasti, dok se ne pojavi Fergus i ne poravna snage. Zato sam odlagao svoju pojavu do posljednjeg trenutka. Kockanje s visokim ulozima, ree Sandecker. Drugi in bio je napet, zar ne? Dvije su stvari radile u moju korist, objasni Pitt. Jedna je bila suut. Poznajem vas, admirale. Usprkos tome to djelujete kao prznica, ipak pomaete staricama da prijeu ulicu i hranite ivotinje lutalice. Mogli ste ekati do posljednjeg trenutka da popustite, ali popustili biste. Pitt zatim obgrli Danu i polako izvadi oruje opakog izgleda iz depa jakne prebaene preko njezinih ramena. Broj dva je bila moja polica osiguranja. Fergus mi ju je posudio prije no to je poela zabava. Ovo oruje zove se Stoner. Ispaljuje oblak sitnih iglica. Mogao sam pokositi Prevlova i pola njegovih ljudi jednim hitcem. A ja sam mislila da si gospodin, ree Dana glumei gorinu. Objesio si jaknu na mene samo da ne bi pronali oruje kad su te pretraili. Mora priznati da je tvoje... hm... izloeno stanje bilo idealna distrakcija. Molim vas, gospodine, ree ef Bascom. Ali zato bi, zaboga, ova stara kanta zanimala Ruse? To se i ja pitam, doda Spencer. U emu je stvar? Pretpostavljam da vie nije tajna, slegne Pitt ramenima. Rusi nisu eljeli brod. Traili su rijedak element zvan bizanij koji je potonuo s Titanicom 1912. Ako se pravilno obradi i instalira u sofisticirani obrambeni sustav, kako su mi rekli, uinit e interkontinentalne balistike rakete zastarjelima poput leteih dinosaura. ef Bascom ispusti dugi, tihi zviduk. I eli reci da je to jo negdje dolje? Zakopano pod nekoliko tona otpada, ali da, jo je dolje. Nikad nee doivjeti da to vidi, Pitte. Nitko od vas... nitko od nas nee. Titanic e biti potpuno uniten do jutra. Na Prevlovljevom licu nije bilo bijesa, ve neto nalik smirenom zadovoljstvu. Jeste li zaista mislili da nismo uzeli u obzir svaku mogunost? Da svi oblici mogueg neuspjeha nisu bili popraeni priuvnim planom? Ako mi ne moemo imati bizanij, neete ni vi. Pitt ga pogleda veselim pogledom. Zaboravite sve nade u dolazak konjanitva, ili u vaem sluaju Kozaka, Prevlove. Vraki ste se potrudili, ali igrali ste protiv onoga to Amerikanci zovu namjeteni pil. Pripremili ste se na sve, to jest, sve osim namjetaljke. Ne znam kako je plan nastao. Sigurno je bio udo kreativnosti, i pali ste na to, progutavi mamac, udicu i najlon. ao mi je, satnice Prevlov, ali pobjednik dobiva sve. Bizanij pripada ruskom narodu, ree Prevlov ozbiljno. Vaa vlada ukrala ga je iz naeg tla. Nismo mi pljakai, gosp. Pitte, nego vi. Tono. Da se radi o umjetnikom djelu od povijesnog znaaja, nacionalnom blagu, nae Ministarstvo vanjskih poslova nesumnjivo bi ga poslalo prvim brodom natrag u Murmansk. Ali ne kad je rije o glavnom sastojku stratekog oruja. Da su nae uloge zamijenjene, Prevlove, niti vi ga ne biste vratili, nita vie no to emo to mi uiniti. Onda mora biti uniten. U krivu ste. Oruje koje ne unitava ivote, nego ih samo titi, ne smije biti uniteno. Vaa filozofija samo potvruje ono to su nai vode znali cijelo vrijeme. Ne moete nas pobijediti. Jednog dana, u ne predalekoj budunosti, va dragocjeni eksperiment u demokraciji zavrit e kao i grki senat. Povijesna lekcija za studente u komunizmu, nita vie. Ne drite dah, drue. Vi i oni poput vas morat e pokazati mnogo vie finese prije no to zavladate svijetom. itajte povijest, ree Prevlov sa zlokobnim osmijehom. Narodi koje su sofisticirane nacije tijekom stoljea nazivale barbarima uvijek su na kraju pobjeivali. Pitt se uljudno nasmijei dok su SEALovi poveli Prevlova, Merkera i Drummera uz veliko stubite do kabine u kojoj e biti zatoeni pod straom.Ali Pittov osmijeh nije bio iskren.

Prevlov je bio u pravu.Barbari su uvijek na kraju pobjeivali. xn Poglavlje LXVIII Lipanj 1988. Uragan Amanda zamirao je polako ali nezaustavljivo. Dugo zapamen kao Veliki udarac iz 1988. Za tri i pol dana probio je svoj razoran put preko tri tisue milja oceana, ali tek je trebao zadati svoj posljednji apokaliptiki udarac. Poput posljednje eksplozije supernove prije no to se dezintegrira i padne u zaborav, iznenada je skrenuo na istok i udario u poluotok Avalon na Newfoundlandu, ibajui obalu od Rta Race na sjever do uvale Pouch. Za nekoliko minuta, jedan grad za drugim bivao je preplavljen sadrajem olujnih oblaka. Nekoliko malih obalnih naselja bilo je otplavljeno u more odronima koji su se uz tutnjavu sputali u doline. Ribarski amci bivali su odbaeni na kopno i pretvoreni u neprepoznatljive, razbijene olupine. Krovovi su letjeli s kua u sreditu grada St. Johns, dok su se njegove ulice pretvarale u podivljale rijeke od potopa. Voda i struja bili su nedostupni danima, a dok nisu stigli spasilaki brodovi, hrana je bila premija i morala se tedjeti. Niti jedan zabiljeeni uragan nikada nije oslobodio takvu sirovu estinu da su ga vjetrovi odnijeli tako daleko i tako brzo. Nitko nikada nee moi procijeniti goleme trokove tete. Procjene su se kretale ak do 250 milijuna dolara. Od toga se 155 milijuna odnosilo na gotovo potpuno unitenu ribarsku flotu Newfoundlanda. Devet brodova izgubljeno je na moru, est bez preivjelih osoba. Ukupni broj poginulih kretao se izmeu 300 i 325. U petak ujutro dr. Ryan Prescott sjedio je sam u glavnom uredu NAMPovog Centra za uragane. Uragan Amanda napokon je zavrio svoj pohod, svoje unitenje, uzeo ivote, i tek sada se raspadao u Zaljevu sv. Lovrijenca. Bitka je bila gotova, meteorolozi iz centra nisu mogli uiniti vie nita. Nakon 72 sata frenetinog praenja i nespavanja, svi su se odvukli kui u krevete. Prescott je zurio umornim, krvavim oima u stolove pretrpane kartama, tablicama s podatcima, ispisima iz raunala i napola praznim alicama kave pod je bio zatrpan listovima papira ispunjenim biljekama i simbolima udnih izgleda uobiajenih za meteorologe. Zurio je u divovsku zidnu kartu i u sebi proklinjao oluju. Iznenadni zaokret na istok sve ih je iznenadio. Potpuno nelogian obrazac kretanja bio je nezabiljeen u povijesti uragana. Niti jedna zabiljeena oluja nikada se nije ponaala tako nepredvidivo. Da je samo dao neku naznaku devijacije, neki sitan pokazatelj svojega fanatinog ponaanja, mogli su bolje pripremiti ljude s Newfoundlanda za udar. Najmanje polovica izgubljenih ivota, stotinu i pedeset, mogla je biti spaena. Stotinu i pedeset mukaraca, ena i djece moglo je sada biti ivo da najkvalitetniji znanstveni izvori za predvianje vremena koji postoje nisu bili potueni kapricioznim hirom majke prirode. Prescott ustane i posljednji put pogleda zidnu kartu prije no to su doli domari i izbrisali uragan Amandu i njezin zbunjujui trag u pripremi za njezinog zasad neroenog nasljednika. Jedna mala biljeka privue mu pogled. Bio je to mali krii s oznakom Titanic. Posljednje izvjee koje je dobio od stoera NAMPa tvrdilo je kako brod vuku dva mornarika tegljaa koji ga oajniki pokuavaju izvui s puta uraganu. Sljedea 24 sata nije se ulo vie nita o njemu. Prescott podigne alicu hladne kave i nazdravi. Za Titanio, ree on naglas u praznoj sobi. Neka je izdrao sve to je Amanda mogla baciti na njega i jo joj pljunuo u oko. On naini grimasu dok je ispijao ustajalu kavu. Zatim se okrene i izie iz prostorije u ranojutarnju vlagu. Poglavlje LXIX

Kad je zora svanula, Titanicje jo bio iv. Nije bilo objanjenja ili razloga za to. Jo se besciljno valjao bokom okrenut prema valovima i vjetru, zarobljen u uskovitlanim valovima zaostalim za uraganom. Poput oamuenog boksaa koji dobiva strane batine visei na konopcima, pijano se podizao na vrhovima valova od trideset stopa, svladavajui jedan po jedan, dok je slana voda zalijevala palubu za amce, a zatim se oslobaajui i nekako uspravljajui za sljedei napad. Kapetanu Parotkinu koji je promatrao kroz dalekozor Titanic je izgledao kao brod osuen na propast. Njegove hrdave, stare ploe na trupu bile su izloene naporima daleko veim od onoga to je mislio da moe izdrati. Mogao je vidjeti otvorene spojeve i izbaene zakovice, i nagaao je da proputa vodu na stotinu mjesta uzdu trupa. Ono to nije mogao vidjeti bili su iscrpljeni ljudi spasilake posade, SEALovi i mornari s tegljaa koji su radili rame uz rame duboko, u crnom paklu ispod crte gaza, u oajnikom naporu da odre brod na povrini. S Parotkinove toke gledita, zatiene od nepogode unutar kormilarnice Mihaila Kurkova, bilo je udo to Titanic nije nestao tijekom noi. No, jo se drao na ivotu, iako je kod pramca utonuo dobrih dvadeset stopa, i bio nagnut gotovo trideset stupnjeva na desnu stranu. Ima li vijesti od satnika Prevlova?, upita on ne skidajui oi s dalekozora. Nita, gospodine, odgovori prvi asnik. Bojim se da se dogodilo ono najgore, ree Parotkin. Ne vidim znaka da je Prevlov zauzeo brod. Eno, gospodine, ree prvi asnik uperivi prst, tamo na ostatku stranjeg jarbola. Izgleda kao ruska zastava. Parotkin dalekozorom proui sitni komad tkanine koji je leprao na vjetru. Naalost, zvijezda na zastavi je bijela, a ne sovjetska, crvena. On uzdahne. Moram pretpostaviti da je pokuaj ukrcaja bio neuspjean. Moda drug Prevlov nije imao vremena da izvijesti o svojoj situaciji. Vie nema vremena. Ameriki zrakoplovi stii e unutar jednog sata. Parotkin frustrirano udari akom po pultu mosta. Prokleti Prevlov promrmlja on ljutito. Nadajmo se da naa posljednja opcija nee biti potrebna to su bile njegove rijei. On je sretnik. On je moda i mrtav, a ja sam onaj koji mora preuzeti odgovornost za unitenje Titanica i svih koji su na njemu preostali. Lice prvog asnika problijedi, a tijelo mu se ukoi. Zar nema alternative, gospodine? Parotkin odmahne glavom. Zapovijedi su bile jasne. Moramo unititi brod da ne dopustimo da padne u ruke Amerikancima. Parotkin izvadi platnenu maramicu iz depa i obrie oi. Neka posada pripremi lanser za nuklearni projektil i usmjeri brod na deset milja sjeverno od Titanica na poloaj za paljbu. Prvi asnik zagleda se u Parotkina na dugi trenutak, bez nekoga odreenog izraza na licu. Zatim se polako okrene, dohvati radiotelefon i zapovjedi kormilaru da skrene petnaest stupnjeva na sjever. Trideset minuta kasnije, sve je bilo spremno. Mihail Kurkov zaustavio se medu valovima na poloaju spremnom za lansiranje projektila, a Parotkin je stao iza operatora radara. Ima li to?, upita on. Osam mlaznih zrakoplova, na stotinu i dvadeset milja zapadno, i brzo se pribliavaju. Plovila? Dva mala broda na dvaetiripet, na 21 milju jugozapadno. To su tegljai koji se vraaju, ree prvi asnik. Parotkin klimne. Mene brinu zrakoplovi. Bit e nad nama za deset minuta. Je li nuklearna glava spremna? Da, gospodine. Onda zaponite s odbrojavanjem. Prvi asnik izdao je zapovijed telefonom, a zatim su izili na desno krilo mosta i gledali kako se poklopac teretnog prostora otvara i kako se projektil vodavoda

Stoski, dug 26 stopa, polako pojavljuje iz svoje skrivene cijevi na vjetrovitom jutarnjem zraku. Jedna minuta do ispaljivanja, zauje se tehniarov glas preko zvunika. Parotkin uperi dalekozor prema Tkanicu u daljini. Mogao je nazrijeti njegov obris koji se ocrtavao o sivim oblacima koji su puzali obzorom. Jedva primjetan drhtaj prostruji mu tijelom. Oi su mu bile udaljene i tune. Znao je da e medu mornarima biti zauvijek proklet kao kapetan koji je poslao bespomonoga izvaenoga prekooceanskog diva natrag u njegov grob u dubinama. Stajao je vrsto, ekajui urlik raketnog motora projektila, a zatim i snanu eksploziju koja e pretvoriti Titanic u tisuu otopljenih komadia metala, kada zauje zvuk koraka iz kormilarnice, i radiooperator upadne na most. Kapetane uzvikne on. Dobili smo hitnu poruku s amerike podmornice! Trideset sekunda do ispaljivanja, zujao je glas preko interkoma. U oima radiooperatora bila je vidljiva panika kad je gurnuo poruku u Parotkinove ruke. Pisalo je USS Dragonfish za USSR Mihail Kurkov Brod RMS Titanic pod zatitom mornarice Sjedinjenih Drava Bilo kakav otvoreni in agresije s vae strane rezultirat e trenutanim ponavljam trenutanim uzvratnim napadom Potpisao kapetan USS podmornice Dragonfish. Deset sekunda i odbrojava, ree bestjelesni glas tehniara za projektil koji je dopirao kroz zvunik. Sedam... est... Parotkin podigne pogled s bistrim, bezbrinim pogledom ovjeka koji je upravo dobio milijun rubalja putem pote. pet... etiri... tri... Zaustavite odbrojavanje, zapovjedi on jasnim, preciznim glasom, tako da ne moe biti nesporazuma niti pogrene interpretacije. Zaustavite odbrojavanje, ponovi prvi asnik u telefon na mostu, lica okupanog znojem. I osigurajte projektil. Dobro, ree Parotkin kratko. Lice mu ozari osmijeh. To ba i nije ono to mi je reeno da uinim, ali mislim da e zapovjednici Sovjetske mornarice shvatiti moje gledite. Uostalom, Mihail Kurkov je najbolji brod svoje vrste na svijetu. Ne bismo ga eljeli odbaciti zbog besmislene i glupe zapovijedi ovjeka koji je nesumnjivo mrtav, zar ne? Potpuno se slaem. Prvi asnik uzvrati mu osmijeh. Nai nadreeni bit e zainteresirani i da saznaju kako smo, usprkos svoj naoj sofisticiranoj opremi za detekciju, propustili otkriti prisutnost protivnike podmornice praktiki na naem pragu. Amerike metode podvodnog prikradanja sigurno su vrlo napredne. I ja sam siguran kako e Amerikanci biti jednako zainteresirani da saznaju kako nai brodovi za oceanografska istraivanja nose skrivene projektile. Vae zapovijedi, gospodine? Parotkin je promatrao projektil Stoski dok je ovaj tonuo natrag u svoju cijev. Idemo kui. On se okrene i pogleda preko mora u smjeru Titanica. to se dogodilo Prevlovu i njegovim ljudima? Jesu li ivi ili mrtvi? Hoe li ikada saznati? Nad njima su oblaci poeli mijenjati boju iz sive u bijelu, a vjetar je oslabio do razine povjetarca. Jedan galeb pojavi se s neba i pone kruiti oko sovjetskog broda. A tada, kao da je osjetio neki hitniji poziv s juga, skrene i poleti prema Titanicu. Poglavlje LXX Gotovi srno, ree Spencer tako tihim glasom da Pitt nije bio siguran da ga je uo. Ponovi. Gotovi smo, ponovi on kroz stisnute usne. Lice mu je bilo umrljano uljem i neim to je nalikovalo hrdi. Sluaj je beznadan. Zaepili smo veinu rupa koje je Drummer nainio svojim plamenikom, ali more je izubijalo trup, i stari momak proputa vodu kao sito.

Moramo ga zadrati na povrini dok se tegljai ne vrate, ree Pitt. Ako mogu dodati svoje crpke naima, bit emo bri od vode koja ulazi sve dok oteenja ne budu popravljena. Prokleto je udo to nije potonuo prije vie sati. Koliko mi vremena moe dati?, upita Pitt. Spencer se umorno zagleda u vodu koja mu je zapljuskivala glenjeve. Strojevi crpaka sada rade na isparenjima. Kada spremnici za gorivo budu prazni, crpke e umrijeti. To je hladna, neumoljiva, tuna injenica. On pogleda Pittovo lice. Sat, moda sat i pol. Ne mogu obeati nita vie nakon to crpke stanu. A kad biste imali dovoljno goriva za motore? Vjerojatno bih ga zadrao na povrini do podne bez pomoi, odgovori Spencer. Koliko goriva je potrebno? Dvije stotine galona bilo bi u redu. Obojica podignu pogled kad se Giordino sjuri niz prolaz i pljusne u vodu koja je pokrivala pod kotlovnice broj 4. Govorei o frustraciji, jaukne on, iznad nas je osam zrakoplova koji krue oko broda. est mornarikih lovaca i dva izviaka zrakoplova s radarom. Pokuao sam sve osim da stanem na glavu i skinem se do gola, a oni samo mahnu svaki put kad prolaze. Pitt odmahne glavom glumei tugu. Podsjeti me da nikad ne igram pantomime s tobom u ekipi. Otvoren sam za prijedloge, ree Giordino. A da mi kae kako obavijestiti nekog momka koji leti brzinom od etiri stotine milja na sat da nam treba pomo, i to mnogo pomoi? Pitt se poee po bradi. Mora postojati neko praktino rjeenje. Naravno, ree Giordino sarkastino. Samo pozovi automoto klub i zatrai servis. Pitt i Spencer zagledaju se u istom trenutku rairenih oiju. Ista misao pala im je na pamet u istom trenutku. Briljantno, ree Spencer, apsolutno briljantno. Ako mi ne moemo stii do servisne postaje, ree Pitt cerei se, onda servisna postaja mora doi do nas. Giordino je izgledao izgubljeno. Umor vam je pomraio umove, ree on. Gdje ete pronai javni telefon? to ete upotrijebiti umjesto radija? Rusi su razbili na radio, onaj u helikopteru je promoen, a Prevlovljev odailja dobio je dva metka tijekom pucnjave. On odmahne glavom. A one momke iznad nas moete zaboraviti. Bez etke i kante pune boje, nema naina da prenesemo poruku njihovim nadobudnim malim umovima. To je tvoj problem, ree Spencer uzvieno. Uvijek ide uokolo i gleda uvis, a trebao bi gledati prema dolje. Pitt se nagne i pokupi malj koji je leao na hrpi orua. Ovo bi trebalo dostajati, ree on nehajno, pa zamahne maljem u jednu plou Titanicovogtrupa, i poalje kakofoniju odjeka kroz kotlovnicu. Spencer se umorno spusti na podignutu reetku kotla. Ovo nam nee vjerovati. 0, ne znam, izusti Pitt izmeu udaraca. Telegraf dungle. Uvijek funkcionira u Kongu. Giordino je vjerojatno bio u pravu. Umor nam je pomutio razum. Pitt je ignorirao Spencera i nastavio udarati. Nakon nekoliko minuta, zastane kako bi bolje uhvatio drku malja. Nadajmo se i molimo da neki domorodac oslukuje tlo, ree on zadihano. A tada nastavi udarati. Od dvojice operatora sonara koji su bili deurni na podmornici Dragonfish, onaj koji je bio ukljuen u sustav pasivnog oslukivanja nagnuo se prema ploi s instrumentima i oslukivao. Pokuavao je analizirati udan ritam koji je dopirao do njega kroz slualice. Zatim lagano zatrese glavom i prui slualice asniku koji mu je stajao za ramenom. U prvi as pomislio sam da je rije o ekioglavom morskom psu, ree operator sonara. Oni stvaraju udne zvukove nabijanja. Ali ovo ima metalni prizvuk.

asnik prisloni slualice na jedno uho. U oima mu se pojavi zbunjeni izraz. Zvui kao SOS. Tako sam i ja to iitao, gospodine. Netko zove u pomo udarajui u trup. Odakle dolazi? Operator sonara okrene minijaturno kormilo koje je aktiviralo senzore u pramcu podmornice i pogleda kontrolnu plou pred sobom. Kontakt je na trinulasedam stupnjeva, na dvije tisue jarda sjeverozapadno. To mora biti Titanic, gospodine. Budui daje Mihail Kurkov otiao, to je jedini brod na povrini u ovom podruju. asnik mu vrati slualice, izie iz odjela sonara i krene uz iroko spiralno stubite u toranj, nervni centar Dragonftsha. Priblii se ovjeku srednje visine i okrugla lica koji je na ovratniku nosio hrastovo lie zapovjednika. To je Titanic, gospodine. Udarcima alje poziv u pomo. Nema greke? Ne, gospodine. Kontakt je vrst. asnik zastane, pa upita Hoemo li odgovoriti? Zapovjednik se zamiljeno zagleda na trenutak. Nae zapovijedi bile su da isporuimo SEALove i sprijeimo Mihaila Kurkova. Takoer smo morali ostati skriveni za sluaj da Rusi odlue jo jednom pokuati s nekom od svojih podmornica. Bit emo u loem poloaju za zatitu broda ako izronimo i napustimo poloaj. Kad smo ga vidjeli posljednji put, bio je u prilino loem stanju. Moda tone. Da je to u pitanju, posada bi zvala u pomo na svim frekvencijama radija... Zapovjednik zastane i zamiri. Pride prostoriji radiooperatora i nagne se unutra. Kad je poslana posljednja poruka s Titanicab Jedan od radiooperatora pogleda dnevnik. Juer, nekoliko minuta prije 18, zapovjednice. Zatraili su najnovije izvjee o brzini i smjeru uragana. Zapovjednik klimne i okrene se asniku. Nisu se javljali vie od dvanaest sati. Mogue je da im je radio uniten. Mogue je. Bolje da pogledamo, ree zapovjednik. Dii periskop. Periskop tiho zazuji podiui se. Zapovjednik uhvati drae i pogleda. Izgleda prilino mirno, ree on. Jako je nagnut udesno i pramac je utonuo, ali jo ne toliko da bi se moglo smatrati opasnim. Nema zastava za opasnost. Nikoga ne vidim na palubi ekaj, povlaim to. Netko stoji na krovu mosta. Zapovjednik uvea sliku. Blagi Boe promrmlja on. To je ena. asnik se zagleda u njega s izrazom nevjerice. Rekli ste ena, gospodine? Pogledaj i sam. asnik je pogledao. Na mostu Titanica zaista je stajala mlada plavua. inilo se da mae grudnjakom. Deset minuta kasnije, Dragonfish je izronio i leao u sjeni Titanica. Trideset minuta kasnije priuvno gorivo iz pomonog dizel motora podmornice teklo je kroz cijev koja se nadvijala iznad uskovitlanih valova i ulazila u rupu izrezanu u trupu Titanica. Poglavlje LXXI Poruka s Dragonfisha, ree admiral Kemper, itajui posljednju u dugom nizu poruka. Kapetan je poslao ekipu na Titanic kako bi pomogao Pittu i njegovoj posadi. Tvrdi da bi brod trebao ostati na povrini tijekom vue usprkos brojnim rupama naravno, ako ga ne udari jo jedan uragan. Hvala Bogu na malim stvarima, izdahne Marshall Collins izmeu dva zijeva. Takoder izvjeuje, nastavi Kemper, da je ga Seagram na Titanicu i da je u rijetko dobroj glumakoj formi, togod to znailo. Mel Donner izie iz kupaonice s runikom prebaenim preko ruke. Biste li ponovili ovo, admirale?

Kapetan Dragonfisha kae da je Dana Seagram iva i zdrava. Donner pritri i protrese Seagrama, koji je nemirno spavao na kauu. Gene! Probudi se! Pronali su Danu! iva je! Seagramove oi otvore se. Nekoliko dugih trenutaka promatrao je Donnera, dok mu se iznenaenje polako irilo licem. Dana... Dana je iva? Da, sigurno je bila na Titanicu tijekom oluje. Ali, kako je dospjela tamo? Jo ne znamo sve detalje. Morat emo priekati. No, vano je da je Dana na sigurnom i da Titanic jo uvijek plovi. Seagram uhvati glavu meu ruke. Sjedio je zgrbljeno. Tada tiho zajeca. Admiral Kemper bio je zahvalan na distrakciji kad je uao premoreni zapovjednik Keith i predao mu jo jednu poruku. Ovo je poruka od admirala Sandeckera, ree Kemper. Mislim da ete biti zainteresirani za njegove rijei, gosp. Nicholsone. VVarren Nicholson i Marshall Collins udalje se od Seagrama i okupe oko Kemperovog stola. Sandecker kae Roake u posjetu doekali smo i smjestili u gostinsku sobu. Tijekom sinonje zabave neto mi je upalo u oko, ali uivao sam u starim omiljenim pjesmama kao to je Srebrene niti medu zlatom. Pozdravite roaka Warrena i recite mu da imam poklon za njega. Sjajno se zabavljamo. Htio bih da ste svi ovdje. Potpis, Sandecker. ini se da admiral koristi rijei na udan nain, ree predsjednik. to li je, dovraga, htio poruiti? Kemper se pitomo zagleda u njega. Rusi su se oito ukrcali u oku uragana. Oito, ree predsjednik ledeno. Srebrene niti medu zlatom, ree Nicholson uzbueno. Srebro i Zlato. Ulovili su dvojicu pijuna. A va poklon, roae Warren, ree Collins cerei se od uha do uha, sigurno nije nitko drugi do satnik Andrej Prevlov. Vano je da se ukrcam na brod to je mogue prije, ree Nicholson Kemperu. Koliko vam treba da mi organizirate prijevoz, admirale? Kemperova ruka ve je posegnula za telefonom. Za trideset minuta moete biti na mornarikom mlanjaku koji e vas spustiti na Beechers Island. Od tamo, helikopterom se moete prebaciti na Titanic. Predsjednik prie velikom prozoru i zagleda se prema suncu koje se uzdizalo nad istonim obzorom i zrakama milovalo lijene vode rijeke Potomac. Sa zadovoljstvom zijevne. Poglavlje LXXII Dana se naslonila na prednju ogradu Titanicovog mosta i sklopila oi. Oceanski povjetarac mrsio joj je kosu boje meda i bockao kou lica okrenutog uvis. Osjeala se mirno i slobodno i potpuno oputeno. Kao da leti. Znala je da se nikada vie ne moe vratiti i postati obojena lutkica koja je bila Dana Seagram otprije dva dana. Odluila je rastat e se od Genea. Nita izmeu njih vie joj nije bilo vano, barem ne njoj. Djevojka koju je volio bila je mrtva, i vie se nikada nee vratiti. Uivala je u toj spoznaji. Bio je to njezin preporod. eljela je poeti iznova, bez ikakvih prepreka. Dolar za tvoje misli. Ona otvori oi, i pozdravi je iscereno i svjee obrijano lice Dirka Pitta. Dolar? Mislila sam da se kae novi. Inflacija zahvati sve, prije ili kasnije. Stajali su neko vrijeme tako, ne govorei ni rijei, i promatrali Wallacea i Morsea kako se napinju na kraju velikog kabela koji je vodio do pramca Tkanica. ef Bascom i njegovi ljudi provjeravali su vuni kabel i premazivali ga mau kako bi ublaili habanje. ef podigne pogled i mahne im. Htjela bih da ovo putovanje nikada ne zavri, promrmlja Dana dok su oboje uzvraali pozdrav.

Tako je udno, ali tako udesno. Ona se iznenada okrene i poloi svoju ruku na njegovu. Obeaj mi da nikada neemo vidjeti New York. Obeaj mi da emo ploviti zauvijek, poput Leteeg Holandeza. Plovit emo zauvijek. Ona ga zagrli i pritisne svoje tijelo uz njegovo. Dirk, Dirk aptala je brzo. Nita vie nema smisla. elim te. elim te sada, a ne znam zato. To je zbog mjesta na kojem se nalazi, ree Pitt tiho. On je uzme za ruku i povede niz veliko stubite u jedan od dva raskona apartmana na palubi B. Eto, madame. Najbolji apartman na cijelom brodu. Karta za putovanje u jednom smjeru bila je skuplja od etiri tisue dolara. I to, naravno, po cijenama iz 1912. Meutim, u ast sjaja u tvojim oima, dat u ti lijep popust. On je podigne i ponese do kreveta. Krevet je bio oien od trulei i prekriven s nekoliko pokrivaa. Dana sumnjiavo pogleda krevet. Pripremio si ovo? Recimo samo da sam se nadao, poput onoga starog mrava koji je prenosio kauukovac. Zna li to si ti? Kopile, pohotnik, satir mogao bih smisliti jo tucet ovakvih opisa. Ona ga pogleda s onim tajnim, enstvenim osmijehom. Ne, nisi niti jedan on njih. ak ni satir ne bi bio toliko proraunan. On privue svoje usne njezinima i poljubi je tako snano da je zajeala. U krevetu ga je iznenadila. Oekivao je tijelo koje e samo reagirati. Umjesto toga, spojio se sa snanim, vibrirajuim valovima mesa, prodornim krikovima koje je stisavao rukama, noktima koji su mu nainili crvene proreze u leima, i na kraju, tihim, suznim jecajima uz vrat. Nije mogao da se ne upita procvjetaju li sve udane ene na taj nain kada prvi put vode ljubav s nekim tko nije njihov suprug. Oluja je trajala gotovo sat vremena, i vlani miomiris znojne koe poeo je natapati zrak te stare, trule, sablasne spavaonice. Ona ga napokon odgurne i sjedne. Privue koljena i nasloni bradu na njih, s prekrienim stopalima. Kakva sam bila? Poput grevite tigrice, ree Pitt. Nisam znala da mogu biti ovakva. Da sam barem dobio novi za svaku djevojku koja je izrekla upravo te rijei svaki put kad bi se napalila. Ne zna kako je to kad ti se utroba kovitla od istovremene boli i oduevljenja. Usudio bih se rei da ne znam. ena svrava iznutra. Erotski osjeaji mukarca uglavnom su vanjski. Kako god promatrali to, seks je enska igra. to zna o predsjedniku?, upita ona iznenada tihim, nostalginim glasom. Pitt je pogleda iznenaeno. Predsjedniku? Zato si pomislila na njega u ovakvom trenutku? ujem da je pravi mukarac. Ne bih znao. Nikada nisam spavao s njim. Ona zanemari njegovu primjedbu. Kad bismo imali ensku predsjednicu, i kad bi ona poeljela voditi ljubav s tobom, to bi uinio? Moja je zemlja u pravu ili u krivu, ree Pitt. Kamo vodi ovaj razgovor? Samo odgovori na pitanje. Bi li poao u krevet s njom? Zavisi. 0 emu? Predsjednik ili ne, ne bih mogao podii svoje oruje na sprem ako joj je sedamdeset godina, ako je debela i ima kou poput suhe ljive. Zato mukarci nisu dobre prostitutke. Dana se polako nasmijei i sklopi oi. Vodi ljubav sa mnom. Zato? Zato da bi pustila mati na volju i zamislila da te evi vrhovni zapovjednik? Ona mirne. Smeta li ti to? Tu igru moe igrati i dvoje. Ja u se praviti da si ti Ashlev Fleming.

Poglavlje LXXIII Prevlov podigne pogled iz svojega skvrenog poloaja na podu kabine C95 kad je SEAL koji je uvao prolaz otvorio svjee nauljenu bravu i otvorio vrata. SEAL vizualno provjeri revlova drei M24, pa stane u stranu kako bi propustio drugog ovjeka. Ovaj je nosio aktovku i poslovno odijelo koje je vapilo za glaanjem. Blagi osmijeh zaigra mu na usnama dok ga je Prevlov prouavao zamiljenim pogledom iznenaenog prepoznavanja. Satnie Prevlov, ja sam VVarren Nicholson. Znam, ree Prevlov diui se na noge i pozdravljajui korektnim polunaklonom. Nisam bio spreman na posjet glavnog direktora Centralne obavjetajne agencije glavom i bradom. Barem ne u ovakvim uvjetima. Doao sam da vas osobno otpratim u Sjedinjene Drave. Poaen sam. Mi smo poaeni, satnice Prevlov. Vas smatraju zaista krupnim ulovom. Onda slijedi meunarodno objavljeno suenje, s tekim optubama protiv moje vlade zbog pokuaja gusarstva na puini. Nicholson se opet nasmijei. Ne, bojim se da e va bijeg ostati dobro uvana tajna, osim to e za njega saznati nekoliko visokih slubenika vae i nae vlade. Prevlov mirne. Bijeg? Oito nije ovo oekivao. Nicholson klimne bez odgovora. Nema naina na koji biste me mogli prisiliti da svjesno prebjegnem, ree Prevlov tmurno. Nijekat u to svakom prilikom. Plemenita gesta. Nicholson slegne ramenima. Medutim, budui da nee biti suenja niti ispitivanja, zahtjev za politikim azilom postaje vam jedini nain za bijeg. Rekli ste nee biti ispitivanja. Moram vas optuiti za la, gosp. Nicholsone. Niti jedna dobra obavjetajna sluba ne bi propustila priliku da iskopa znanje koje im moe pruiti ovjek na mojem poloaju. Kakvo znanje?, ree Nicholson. Ne moete nam rei nita to ve ne znamo. Prevlov je bio izbaen iz ravnotee. Perspektiva, pomisli on. Mora stei perspektivu. Postojao je samo jedan nain na koji su Amerikanci mogli doi do mase sovjetskih obavjetajnih tajna zakljuanih u njegovom uredu u Moskvi. Sredina slagalice bila je nepotpuna, ali rubovi su bili na mjestu. On uzvrati pogled Nicholsonu i tiho progovori. Porunik Marganin je jedan od vaih ljudi. Bila je to vie tvrdnja nego pitanje. Da, klimne Nicholson. Zove se Harry Koskoski, i roen je u Nevrarku u New Jerseyju. Nije mogue, ree Prevlov. Osobno sam provjerio svaku fazu ivota Pavela Marganina. Roen je i odrastao u Komsomolsku na Amuru. Njegovi su bili krojai. Istina, pravi Marganin je roeni Rus. Dakle, va ovjek je dvojnik? Izveli smo to prije etiri godine, kad je jedan od vaih razaraa klase Kashin eksplodirao i potonuo u Indijskom oceanu. Marganin je bio jedan od nekoliko preivjelih. Jedan Exxonov tanker za prijevoz nafte pronaao ga je u moru nakon toga, ali umro je prije no to je brod pristao u Honoluluu. Bila je to rijetka prilika, i morali smo djelovati brzo. Od svih naih agenata koji su govorili ruski, Koskoski je najvie fiziki sliio Marganinu. Operirali smo mu lice da izgleda kao da mu je eksplozija promijenila lini opis, pa smo ga prebacili na mali zabaeni otok udaljen dvije stotine milja od mjesta potonua vaeg broda. Kad su naega lanoga sovjetskog mornara napokon otkrili lokalni ribari i vratili u Rusiju, bio je u deliriju i patio od akutne amnezije. Znam ostatak, ree Prevlov turobno. Ne samo da smo mu plastinom kirurgijom vratili lik pravog Marganina, nego smo ga uputili u njegovu vlastitu povijest. To je uglavnom to. Briljantan potez, gosp. Nicholsone.

To smatram pravim komplimentom, s obzirom da dolazi od jednog od najcjenjenijih ljudi sovjetske obavjetajne slube. Dakle, cijeli plan koji me doveo na Titanic smislila je CIA, a izveo Marganin. Koskoski, to jest Marganin, bio je siguran da ete prihvatiti plan, i jeste. Prevlov pogleda u pod. Mogao je znati, mogao je nagaati, trebao je posumnjati od poetka kako mu Marganin polako i sustavno stavlja glavu na panj. Nije smio pasti na to, ali tatina mu je bila propast, i prihvatio je to. Kamo sve to vodi?, upita Prevlov slabanim glasom. Do sada, Marganin je ve predao vrste dokaze vaih oprostite na izrazu izdajnikih aktivnosti i dokazao je, uz pomo podmetnutih dokaza, kako ste od poetka eljeli da misija na Titanic propadne. Vidite, satnice, trag koji vodi vaem bijegu paljivo je graen dvije godine. I sami ste pripomogli tome svojom sklonou prema skupim uitcima. Vai nadreeni iz vaih akcija mogu izvui samo jedan zakljuak prodali ste se za vrlo visoku cijenu. A ako ja to zanijeem? Tko bi vam vjerovao? Usudio bih se rei kako je vae ime ve na sovjetskoj listi za likvidaciju. to e onda biti sa mnom? Imate dva izbora. Prvi moemo vas osloboditi nakon nekog vremena. Ne bih preivio niti tjedan dana. Dobro poznajem mreu ubojica KGBa. Drugi izbor vam je da suraujete s nama. Nicholson zastane, oklijevajui, pa pogleda izravno u Prevlova. Vi ste briljantan ovjek, satnice, najbolji na svojem podruju. Ne volimo gubiti dobre mozgove. Ne moram vam nacrtati vau vanost za zapadnu obavjetajnu zajednicu. Zato je moja namjera postaviti vas na elo nove postrojbe. To je posao koji bi vam trebao odgovarati. Valjda bih vam trebao zahvaliti na tome, ree Prevlov suho. Naravno, va e lini opis biti izmijenjen. Proi ete temeljit teaj engleskih i amerikih idioma, kao i nae povijesti, sportova, glazbe i zabave. Na kraju, od vaega starog ja nee ostati nita to bi KGB moga pronai. U Prevlovljevim oima pojavi se iskra zanimanja. Plaa e vam biti etrdeset tisua dolara godinje, plus trokovi i automobil. etrdeset tisua dolara?, upita Prevlov, trudei se da zvui smireno. To je dovoljno za mnogo Bombav gina. Nicholson se isceri poput vuka koji se sprema na veeru s opreznim zecom. Mislim da biste mogli nauiti uivati u naoj zapadnoj dekadenciji ako se zaista potrudite, satnice Prevlov. Ne slaete li se? Prevlov je utio nekoliko trenutaka. No, izbor je bio oit stalni strah, ili dug i ugodan ivot. Pobijedili ste, Nicholsone. Nicholson se rukovao s Prevlovom, blago se iznenadivi kad je u njegovim oima ugledao suze. Poglavlje LXXIV Posljednji sati duge vue protekli su pod istim, sunanim nebom s povjetarcem koji je blago tjerao duge oceanske valove prema obali i milovao njihova zelena, zakrivljena leda. Jo od zore, etiri broda Obalne strae zaposleno su skupljala flotu jahta koje su se pribliavale pokuavajui omoguiti svojim vlasnicima blii pogled na istroene palube i nadgrade trupa. Visoko iznad zakrenog mora, jata lakih zrakoplova i helikoptera rojila su se poput strljenova, a njihovi su piloti manevrirali kako bi fotografima i snimateljima osigurali savreni kut za snimanje Titanica. S visine od pet tisue stopa nagnuti je brod izgledao kao leina koju sa svih strana napadaju vojske bijelih mrava. Thomas Morse uvukao je vuni kabel s pramca Samuela R. Wallacea i otplovio prema krmi Tkanica, gdje je privrstio ue i poeo pomagati nespretnoj grdosiji da proe kroz tjesnac Verazzano i uz East River do starog brodogradilita Brooklvn. Pojavilo se i nekoliko lukih remorkera kako bi pripomogli, ako zatreba, kad je

zapovjednik Butera izdao zapovijed da se glavni vuni kabel skrati na dvije stotine jarda. Pilotski brodi stigao je na nekoliko ina od trupa Wallacea i pilot skoi na njega. Zatim nastavi dalje i udari po hrdavim ploama Titanica, odvojen od njega samo istroenim gumama koje su visjele s boka manjeg broda. Za pola minute glavni pilot newyorke luke zgrabio je ljestve od ueta i popeo se na teretnu palubu. Pitt i Sandecker pozdrave ga i povedu uz lijevo krilo mosta, gdje glavni pilot poloi obje ruke na ogradu kao da je dio nje, i ozbiljno klimne remorkerima da nastave s radom. Pitt mahne, a Butera ukljui sirenu u odgovor. Zatim zapovjednik remorkera zapovijedi polako naprijed i nacilja pramcem Wallacea u glavni kanal pod mostom Verrazano koji spaja Long Island i Staten Island. Dok je udan konvoj oprezno ulazio u Gornji newyorki zaljev, Butera je poeo koraati s jedne na drugu stranu tegljaa, prouavajui trup broda, vjetar i struju, kao i vuni kabel detaljno poput kirurga za mozak koji se sprema izvriti delikatnu operaciju. Od prole noi, tisue ljudi okupile su se uz obalu. Manhattan je zastao, ulice su se ispraznile, a uredske zgrade iznenada utihnule, dok su se zaposlenici natrpali po prozorima gledajui s tihim strahopotovanjem vuu kroz luku. Na obali Staten Islanda, Peter Huli, novinar New York Timesa, zapoeo je svoju priu Duhovi postoje. Znam, vidio sam jednoga u jutarnjoj izmaglici. Poput nekoga grotesknog fantoma izbaenog iz pakla, proao je ispred mojih oiju koje nisu mogle povjerovati onome to vide. Okruen nevidljivim platem prole tragedije, zaogrnut duama svojih mrtvih, bio je to zaista zapanjujui ostatak jednoga prolog razdoblja. Ne moete ga pogledati a da istovremeno ne osjetite ponos i tugu... Komentator CBSa izrazio je vie novinarsko gledite Titanic je danas dovrio svoje djeviansko putovanje, sedamdeset i est godina nakon to se otisnuo od doka u Southamptonu u Engleskoj... Do podneva, Titanic je prolazio pokraj Kipa slobode i golemog mora gledatelja na Battervju. Nitko na obali nije govorio glasnije od apta, i grad je utihnuo samo je povremeni zvuk sirene taksija odavao naznaku normalnih aktivnosti. inilo se kao da je cijeli New York stavljen u golemu katedralu. Mnogi gledatelji otvoreno su plakali. Medu njima je bilo i troje putnika koji su preivjeli tu davnu traginu no. Zrak se inio tekim za disanje. Veina ljudi koji su kasnije pokuali opisati svoje osjeaje iznenadili su se to se nisu sjeali niega osim udnog osjeaja tuposti, kao da su privremeno paralizirani i postali gluhonijemi. Veina, osim iskusnog vatrogasca pod imenom Arthur Moonev. Moonev je bio kapetan jednog od vatrogasnih brodova newyorke luke. Krupan Irac vragoljastih oiju roen je u gradu, i devetnaest godina radio je kao pomorski vatrogasac. Udario je krupnom akom po stolu i odagnao aroliju. Zatim vikne posadi Pokrenite guzice, deki. Vi niste lutke u izlogu. Njegov glas dopro je do svakog kutka broda. Moonev nije trebao megafon. Ovo je brod koji stie s djevianskog putovanja, zar ne? Pokaimo mu onda dobru, staru, tradicionalnu newyorku dobrodolicu. Ali, kapetane, pobuni se lan posade, to nije isto kao kad su QE II ili Normandie prvi put doli kanalom. To je samo istroena olupina, brod mrtvih. Vraga istroena olupina, vikne Moonev. Taj brod koji vidite tamo najslavniji je prekooceanski brod svih vremena. Malo je istroen, i malo kasni. Pa to onda? Ukljuite crijeva i raspalite po sirenama. Bio je to isti prizor kao i kad je Titanic izvaen, ali u mnogo veim razmjerima. Dok je voda ikljala u irokom luku nad Moonevevim vatrogasnim brodom, i dok je njegova brodska sirena odzvanjala gradskim neboderima, i drugi vatrogasni brod poveo se za njegovim primjerom, pa trei. A tada su se oglasile sirene na usidrenim teretnim brodovima, pa sirene vozila poredanih uz obalu New Jerseva, Manhattana i Brooklyna, koje su se samo prikljuile izljevu buke, poklia i povika iz milijun grla. Ono to je poelo kao beznaajni krik jedne sirene raslo je i raslo, sve dok se nije pretvorilo u gromoviti zvuk koji je protresao tlo i svaki prozor u gradu. Bio je to trenutak koji je odjeknuo svim oceanima svijeta.

je uplovio u luku. Titank Poglavlje LXXV Tisue ljudi zakrile su dok na kojem je bio privezan Titank. Uskomeano mnotvo nalik na mravinjak sastojalo se od novinara, nacionalnih velikodostojnika, kordona policajaca, i mnotva nepozvanih ljudi koji su se popeli preko ograde luke. Svaki pokuaj odravanja reda bio je uzaludan. Baterija novinara i kamermana zatrpala je improviziranu silaznu rampu i okruila admirala Sandeckera, koji je stajao poput pobjednikog Cezara na stubama glavnog stubita koje se dizalo od recepcije s palube D. Bio je to Sandeckerov veliki trenutak, i divlji konji ne bi ga danas mogli odvui s Titanica. Nikad nije proputao priliku da naini dobar publicitet za Nacionalnu agenciju za mora i podmorje, a ovo je bila situacija u kojoj je namjeravao izmusti svaku naslovnicu u novinama, svaku sekundu na dravnoj televiziji, koliko god je mogao. Opinio je novinare ivopisnim opisom podviga spasilake posade, zurio u pokretne kamere, smijeio se i smijeio. Admiral je bio u svojem raju. Pitt nije nimalo mario za fanfare njegova ideja raja u ovom trenutku bila je tu i isti, mekani krevet. Spustio se s rampe na dok i stopio se s mnotvom. Mislio je da se izvukao, kad se pred njime pojavi jedan TV komentator i gurne mu mikrofon pod nos. Hej, mome, jesi li ti lan posade koja je izvukla Titanid Ne, radim u luci, ree Pitt, maui u kameru poput budale. Lice komentatora nije krilo razoaranje. Rei, Joe, vikne on kamermanu. Zgrabili smo krivog. Zatim se okrene i krene prema brodu, viui mnotvu da se dri dalje od ice njegovog mikrofona. est blokova i pola sata kasnije, Pitt napokon pronae vozaa taksija koji je bio vie zainteresiran za posao nego za Titanic. Kamo?, upita ga voza. Pitt je oklijevao, gledajui svoju prljavu, znojnu koulju i hlae pod poderanom i jednako prljavom vjetrovkom. Nije mu trebalo ogledalo da vidi zakrvavljene oi i podonjake. Mogao se zamisliti kao savreni odraz alkoholiara iz Boweryja. No, tad se sjeti, dovraga, upravo sam siao s najprestinijeg prekooceanskog broda na svijetu. Koji je najluksuzniji i najskuplji hotel u gradu? Pierre, na krianju Pete avenije i 61. ulice, nije jeftin. Onda u Pierre. Voza se osvrne preko ramena, proui Pitta i namrti nos. Tada slegne ramenima i ukljui se u promet. Trebalo mu je manje od pola sata da stigne pred Pierre, koji je gledao na Central Park. Pitt plati taksistu i proe kroz okretna vrata, pa prie recepciji. Recepcionar mu uputi klasian pogled gaenja. ao mi je, gospodine, ree on urno, prije no to je Pitt i otvorio usta. Popunjeni smo. Pitt je znao da e proi samo nekoliko minuta prije no to mnotvo reportera ne otkrije njegovu lokaciju ako kae pravo ime. Jo nije bio spreman za suoavanje s mukama slave. Htio je samo neprekidni san. Nisam onakav kakvim se inim, ree Pitt, s namjerom da zvui ogoreno. Ja sam sluajno profesor R. Malcolm Smvthe, pisac i arheolog. Upravo sam siao sa zrakoplova nakon etiri mjeseca kopanja po Amazoni, i nisam se stigao presvui. Moj pomonik uskoro e stii s mojom prtljagom iz zrane luke. Recepcionar se istog trena pretvori u med i mlijeko. 0, ao mi je, profesore Smvthe. Nisam vas prepoznao. Meutim, ipak smo pretrpani. Grad je pun ljudi koji su doli vidjeti pristanak Tkanica. Siguran sam da razumijete. Bila je to vrhunska gluma. Nije povjerovao Pittu niti jednu rije njegove izmiljotine.

Ja jamim za profesora, ree glas iza Pitta. Dajte mu najbolje odijelo i naplatite s ovog rauna. Netko baci karticu na pult. Recepcionar je podigne i proita, a zatim bljesne poput svjetiljke. Vjeto poloi registracijsku kartu pred Pitta i, kao trikom, izvadi klju od sobe. Pitt se polako okrene i ugleda lice jednako umorno i iscrpljeno kao to je bilo i njegovo. Usne su bile rairene u osmijehu razumijevanja, ali oi su bile otupljene izgubljenim pogledom zombija. Bio je to Gene Seagram. Kako ste me uspjeli pronai tako brzo?, upita Pitt. Leao je u kadi i u ruci drao votku s ledom. Seagram je sjedio s druge strane kupaonice na toaletu. Nije to bila neka vjeba intuicije, ree on. Vidio sam vas kako odlazite iz luke i slijedio vas. Mislio sam da ete sada plesati na Titanicu. Brod mi ne znai nita. Ja sam bio zainteresiran samo za bizanij u trezoru, a rekli su mi da e proi jo 48 sati prije no to brod bude premjeten na suhi dok i prije no to uklone otpad u teretnom prostoru. A zato se vi ne opustite nekoliko dana i ne zabavite se? Za nekoliko tjedana vai e problemi biti gotovi. Projekt Sicilijanac bit e stvarnost. Seagram na trenutak sklopi oi. Htio sam razgovarati s vama, ree on tiho. Htio sam razgovarati s vama o Dani. O, Boe, pomisli Pitt, eto ga. Kako moe ostati miran znajui da si vodio ljubav sa ovjekovom suprugom? Sve do sada, jedva je uspijevao zadrati nehajni ton razgovora. Kako je nakon svih muka koje je prola? Valjda dobro. Seagram slegne ramenima. Pretpostavljate? Prije dva dana helikopter ju je odveo s broda. Niste je niti vidjeli otkad se vratila? Odbija se vidjeti sa mnom... rekla je da je izmeu nas sve gotovo. Pitt je razmiljao gledajui votku u ai. Dakle, vrijeme je za srca i cvijee. Pa tko je treba? Da sam ja na vaem mjestu, Seagrame, naao bih si najskuplju kurvu u gradu na raun drave i zaboravio Danu. Ne razumijete. Volim je. Boe, zvuite poput pisma Anni Landers. Pitt posegne za bocom na poploanom podu i osvjei pie. Gledajte, Seagrame, pod svojom pompoznom, seratorskom fasadom vi ste prilino pristojan momak. A tko zna, moda uete u povijest kao veliki, milostivi znanstvenik koji je spasio ovjeanstvo od nuklearnog holokausta. Jo uvijek ste dovoljno naoiti da privuete ene, a kladim se da ete biti bogati kad oistite svoj stol u Washingtonu i rastanete se od dravne slube. Ne oekujte od mene suze i violine zbog izgubljene ljubavi. Uspjeli ste. to to vrijedi bez ene koju volim? Vidim da me ne ujete. Pitt je popio treinu boce i toplina mu je prostrujala tijelom. Zato se bacati niz kanalizaciju zbog enske koja odjednom misli da je pronala fontanu mladosti. Ako je otila, otila je. Mukarci se vraaju na koljenima, ne ene. One ustraju. Nema ovjeka kojeg ena ne bi mogla natjerati u grob svojom ustrajnou. Zaboravite Danu, Seagrame. Postoje milijuni riba u potoku. Ako vam je potrebna lana sigurnost para sisa koje vam spremaju krevet i pripremaju veeru, unajmite slukinju jeftinije su i s njima ima mnogo manje problema na duge staze. Dakle, sada mislite da ste Sigmund Freud, ree Seagram ustajui s toaleta. ene vam ne znae nita. Za vas je lijepa veza ljubav prema boci. Niste u dodiru sa svijetom. Jesam li? Pitt ustane u kadi i otvori vrataca ormaria kako bi se Seagram mogao vidjeti u ogledalu. Dobro pogledajte. Eto lica ovjeka koji nije u dodiru sa svijetom. Iza tih oiju je ovjek kojega progone tisue demona koje je sam stvorio. Bolesni ste, Seagrame. Mentalno ste bolesni zbog problema kojima ste pridali preveliko znaenje. Danin odlazak samo je pojaao vau crnu depresiju. Ne volite je toliko koliko mislite. Ona je vama samo simbol. Pogledajte

staklasti sjaj u oima pogledajte kou oko usta. Pronaite si psihijatra, i to prokleto brzo. Mislite malo na Genea Seagrama. Zaboravite na spaavanje svijeta. Vrijeme je da spasite sebe. Seagramovo lice naglo pocrveni. On stisne ake i zadrhti. A tada se ogledalo pred njegovim oima zamagli, ne izvana nego iznutra, i polako se pojavi drugo lice. udno lice s istim tunim pogledom. Pitt je zanijemio, gledajui kako se Seagramov izraz pretvara iz bijesa u isti uas. Boe, ne... to je on! On? On vikne Seagram. Joshua Hays Brewster! Tada Seagram udari ogledalo s obje ake, razbivi staklo, pa istri iz kupaonice. Poglavlje LXXVI Zamiljena i snenih oiju, Dana je stajala pred visokim ogledalom i prouavala samu sebe. Posjekotina na glavi bila je uredno pokrivena novom frizurom, a osim nekoliko izblijedjelih crnoplavih masnica, tijelo joj je izgledalo gipko i savreno kao nikada prije. Definitivno je moglo proi inspekciju. Zatim se zagleda u oi, koje joj uzvrate pogled. Nije bilo novih bora, niti nove podbuhlosti oko rubova. Nije mogla vidjeti mitski otvrdnuli pogled posrnule ene. Umjesto toga, inilo se da joj oi sjaje nekim ustreptalim nastojanjem kog prije nije bilo. Njezin preporod kao nesputane svjetske ene bio je potpuni uspjeh. Jesi li za doruak?, glas Marie Sheldon dopre uz stubite. Dana navue mekanu ipkastu haljinu. Samo za kavu, hvala, ree ona. Koliko je sati? Devet i nekoliko minuta. Minutu kasnije, Marie je toila kavu, a Dana ue u kuhinju. to je danas u planu? Neto tipino ensko mislim da u poi u kupovinu. Ruat u sama u intimnoj ajani, a zatim poi u NAMPov rekreativni klub i zgrabiti si nekog partnera za sat tenisa. Zvui armantno, ree Marie suho, ali predlaem da prestane glumiti gdu Bogatu Kuju, to nisi, i pone se ponaati kao enska s odgovornostima, to jesi. Kakav je smisao toga? Marie frustrirano podigne ruke. Kakav je smisao toga? Kao prvo, duo, slavna si. Ako nisi primijetila, telefon neprekidno zvoni ve tri dana. Svi enski magazini u dravi ele tvoju ekskluzivnu priu, i do sada sam za tebe primila najmanje osam zahtjeva za pojavljivanje na talkshowovima na dravnim televizijama. Svialo ti se to ili ne, ti si glavna vijest. Ne misli li kako je dolo vrijeme da se spusti na zemlju i suoi s napadom? to se ima za rei? Bila sam jedina ena na staroj olupini s dvadeset mukaraca. Pa to. Zamalo si poginula na oceanu, a cijelu epizodu tretira kao da je rije o obinom krstarenju niz Nil na Kleopatrinoj barci. Mora da ti je udarilo u glavu to to svi ti mukarci skau na svaki tvoj hir. Kad bi Marie znala cijelu istinu. No, Danu i sve ostale s broda Warren Nicholson natjerao je na utnju. Pokuaj ruskog napada morao je biti zaboravljen. No, uivala je na neki perverzan nain znajui kako e ono to je uinila na Titanicu te olujne noi ostati u pamenju mukarcima koji su bili prisutni do kraja ivota. Previe se toga tamo dogodilo, uzdahne Dana. Vie nisam ista osoba. to to znai? Za poetak, vadim papire za rastavu od Genea. Dolo je do toga? Dolo je do toga, ponovi Dana vrsto. Osim toga, uzet u neplaeni dopust u NAMPu i malo poivjeti. Sve dok sam uzviena ena godine, plaat e mi za to.

Osobne prie i pojave na TVu omoguit e mi da uinim ono za im svaka djevojka tei cijeli ivot. A to je? Troiti novac, i vraki se pritom zabavljati. Marie tuno odmahne glavom. Poinjem se osjeati kao da sam pomogla u stvaranju udovita. Dana je njeno uhvati za ruku. Ne ti, draga prijateljice. Trebao mi je dodir sa smru da bih shvatila kako sam se osudila na ivot koji ne vodi nikamo. Poelo je, valjda, s mojim djetinjstvom... Danin glas postane zamiljen kad su joj se vratila strana sjeanja. Moje djetinjstvo bilo je nona mora, i posljedice nosim sa sobom cijelog ivota. ak je svojom boletinom zarazilo i moj brak. Gene je prepoznao simptome i oenio se mnome vie iz saaljenja nego iz duboke ljubavi. I nehotice, tretirao me vie kao otac nego kao ljubavnik. Sada se ne mogu prisiliti da se vratim. Emocionalne reakcije potrebne za izgradnju i odravanje trajne veze jednostavno nisu u meni. Ja sam usamljeniki tip, Marie, sada to znam. Previe sam sebina u svojim osjeajima prema drugima to mi je teret oko vrata. Od sada, bit u sama. Tako vie nikada ne mogu povrijediti nikoga. Marie podigne pogled, sa suzama u oima. Pa, valjda emo nas dvije zajedno nekako odrati prosjek. Ti okonava svoj brak i nastavlja dalje sama, a ja suzbijam sindrom usamljenice i pridruujem se redovima udanih kuanica. Danine usne raire se u osmijeh. Ti i Mel? Ja i Mel. Kada? Bolje da je uskoro, jer u inae morati naruivati vjenanicu iz duana za trudnice. Trudna si? Ovo to raste u mojoj penici nije tijesto. Dana zaobie stol i zagrli Marie. Ti trudna, ne mogu vjerovati. Bolje ti je da vjeruje. Pokuali su s disanjem usta na usta i golemim dozama adrenalina, ali nije pomoglo. aba je ipak uginula. Misli zec. Gdje si ti bila? Odavno su odustali od zeeva. Oh, Marie, tako sam sretna zbog tebe. Nas dvije poinjemo s novim nainom ivota. Nisi li uzbuena? 0, naravno, ree Marie suhim glasom. Nema boljeg nego poeti iznova s velikim praskom. Ima li drugog naina? Ja sam izabrala laki put, duo. Marie lagano poljubi Danu u obraz. Zabrinuta sam za tebe. Samo nemoj otii predaleko i prebrzo i upasti u duboku stranu bazena. Duboka strana je zabavnija. Vjeruj mi. Naui plivati u pliaku. Previe je mirno. Danine oi postanu zamiljene. Poet u na samom vrhu vala. A kako e to izvesti? Dana pogleda Marie ravno u oi. Potreban mi je samo jedan telefonski poziv. Predsjednik ustane od stola u Ovalnom uredu i pozdravi vodu veine u Senatu, Johna Burdicka, s velikim osmijehom. John, lijepo te vidjeti. Kako su Josie i djeca? Burdick, visok, mrav ovjek s grmolikom crnom kosom koja je rijetko vidjela ealj, dobronamjerno slegne ramenima. Josie je dobro. A zna djecu. to se njih tie, dobri stari tatica obian je bankomat. Nakon to su sjeli, poeli su razgovarati o razlikama u budetnim programima. Iako su bili voditelji suprotstavljenih stranaka i u javnosti napadali jedan drugoga svakom prilikom, iza zatvorenih vrata bili su vrlo bliski prijatelji.

Kongres poinje misliti da si poludio, gosp. predsjednie. Tijekom posljednjih est mjeseci stavio si veto na svaki raun koji je poslan iz Kongresa u Bijelu kuu. I nastavljat u stavljati veta sve dok ne izidem kroz ova vrata posljednjeg dana. Predsjednik zastane kako bi zapalio tanku cigaru. Suoimo se s hladnom, surovom istinom, Johne. Vlada Sjedinjenih Drava je bez novca, i tako je od kraja Drugog svjetskog rata, ali nitko to ne eli priznati. Veselo poveavamo nacionalni dug koji je izvan svake pameti, mislei kako e jednom neki jadnik koji nas pobijedi na sljedeim izborima platiti dug potroakog ludila od proteklih pedeset godina. to oekuje da Kongres uini? Objavi bankrot? Prije ili kasnije, moda e i morati. Posljedice su nezamislive. Nacionalni dug nosi pola osiguravajuih kompanija, tednja, pozajmica i banaka u dravi. Svi bi bili izbrisani preko noi. to je jo novo? Burdick odmahne glavom. Odbijam to prihvatiti. Prokletstvo, Johne, ne moe sve pomesti pod tepih. Shvaa li kako niti jedan porezni obveznik mladi od pedeset godina nee nikada vidjeti ek socijalnog osiguranja? Za dvanaest godina bit e apsolutno nemogue isplaivati ak i treinu ljudi koji imaju pravo na beneficije. To je jo jedan razlog zbog kojeg u poslati upozorenje. Sa aljenjem priznajem da je to slabaan glas u divljini. No, ipak, u nekoliko mjeseci koliko sam jo na ovom poloaju, bit u zloguki prorok svakom prilikom. Amerikanci ne vole tune vijesti. Nee biti jako popularan. Nije me briga. Vie nimalo ne marim za to to tko misli. Natjecanja u popularnosti su za egoiste. Za nekoliko mjeseci od sada bit u na svojoj jahti, i mirno ploviti negdje juno od otoja Fiji, a vlada moe otii ravno u pakao. ao mi je to to ujem, gosp. predsjednie. Ti si dobar ovjek. To e priznati ak i tvoji najgori neprijatelji. No, predsjednik se nije htio zaustaviti. Neko vrijeme imali smo sjajnu republiku, Johne, ali ti i ja i svi dugi odvjetnici zajebali smo stvar. Vlast je veliki biznis, i odvjetnici ne bi smjeli dolaziti na poloaje. Kongresnici i predsjednici trebali bi biti raunovoe i ljudi iz marketinga. Odvjetnici vode legislaturu. Predsjednik umorno slegne ramenima. emu sve? togod da uinim, nita se nee promijeniti. Tada se uspravi u naslonjau i nasmijei. Ispriavam se, Johne, nisi doao ovamo sluati moje govore. to hoe? Zakon o medicinskoj skrbi za siromanu djecu. Burdick se zagleda u predsjednika. Hoe li staviti veto i na to? Predsjednik se nasloni i pogleda svoju cigaru. Da, ree jednostavno. To je moj zakon, ree Burdick tiho. Provukao sam ga kroz Zastupniki dom i Senat. Znam. Kako moe staviti veto na zakon za djecu ije obitelji ne mogu priutiti adekvatnu medicinsku njegu za njih? Iz istog razloga iz kojeg sam stavio veto na zakon za dodatne beneficije graanima starijim od 80 godina, programu federalnih stipendija za manjine, i tucet drugih zakona socijalne skrbi. Netko ih mora platiti. A radniku klasu koja podrava ovu zemlju natjerali su uza zid porastom poreza od 500 posto tijekom posljednjih deset godina. U ime ovjeanstva, gosp. predsjednie. U ime bilance budeta, senatore. Odakle e doi novac za potporu tvojem programu? Moe zapoeti smanjujui budet Meta odjela. Dakle, to je bilo to. Njukala iz Kongresa napokon su provalila zidove Meta odjela. Moralo se dogoditi prije ili kasnije. Barem je bilo kasnije. On odlui glumiti nezainteresiranost. Meta odjela?

Supertajnog trusta mozgova kojeg podrava ve godinama. Naravno, ne moram ti opisivati njihove operacije. Ne, ree predsjednik mirno. Ne mora. Uslijedila je neugodna tiina. Napokon, Burdick nastavi Mojim istraivaima trebali su mjeseci vrlo si lukavo prikrivao financijske tragove ali napokon su uspjeli doi do izvora sredstava upotrijebljenih za vaenje Titanica u vidu supertajne organizacije koja djeluje pod imenom Meta odjel, a zatim i do tebe. Moj Boe, gosp. predsjednie, ovlastio si troenje gotovo tri etvrt milijarde dolara na vaenje te beskorisne stare olupine, a zatim si lagao rekavi da su trokovi upola manji. A ja traim samo pedeset milijuna za pokretanje zakona o medicinskoj skrbi za djecu. Ako mogu rei, tvoj udan osjeaj za prioritete je prokleto pogrean. to planira uiniti, Johne? Ucijeniti me da potpiem tvoj zakon? Da budem iskren, da. Vidim. Predsjednikov tajnik u tom trenutku ude u sobu. Oprostite na prekidu, gosp. predsjednie, rekli ste mi da provjerim va plan sastanaka za ovo poslijepodne. Predsjednik naini gestu isprike Burdicku. Oprosti, John, samo trenutak. Predsjednik pogleda plan. Zastane na imenu napisanom za 4.15. Pogleda tajnika podignutih obrva. Gda Seagram? Da, gospodine. Nazvala je i rekla kako je otkrila povijest onog modela broda u spavaoj sobi. Mislio sam da ete moda biti zainteresirani za njezino otkrie, pa sam je ubacio na nekoliko minuta. Predsjednik pokrije lice rukama i sklopi oi. Nazovi gdu Seagram i otkazi sastanak u 4.15. Reci joj da mi se pridrui za veerom na predsjednikoj jahti u sedam i trideset. Tajnik naini biljeku i napusti sobu. Predsjednik se okrene Burdicku. A sada, Johne, ako odbijem potpisati tvoj zakon, to onda? Burdick podigne ruke. Onda mi ne ostavlja izbora. Skrenut u panju javnosti na tvoje tajno koritenje dravnih sredstava. U tom sluaju, bojim se da moe oekivati skandal prema kojem e stara guva s VVatergateom izgledati kao uskrnji lov na jaja. Uinio bi to? Bih. inilo se da je predsjednik hladan kao led. Prije nego to izleti kroz vrata i potroi jo novca poreznih obveznika na kongresno sasluanje mojega fiskalnog manevriranja, predlaem da uje iz prve ruke o emu se radi u Meta odjelu i to su uinili za obranu zemlje koja nas obojicu upoljava. Sluam, gosp. predsjednie. Dobro. Sat vremena kasnije, pokisli Senator John Burdick sjedio je u svojem uredu i paljivo ubacio svoj tajni dosje o Meta odjelu u reza papira. Poglavlje LXXVII Prizor Titanica postavljenog na visini u golemom kanjonu suhog doka bio je velianstven. Buka je ve zapoela. Zavarivai su napali zatrpane prolaze. Zakovniari su udarali u oteeni trup, pojaavajui privremene popravke rana ispod crte gaza. Nad njima, dva nebeski visoka krana sputala su svoje eljusti duboko dolje u mrane teretne prostore i vadili ih s komadima otpada u svojim eljeznim zubima. Pitt je znao da posljednji put gleda vjebaonicu i gornju palubu. Kao da se na Staru godinu rastaje od dijela svojeg ivota, stajao je i upijao sjeanja. Proliveni znoj tijekom operacije vaenja, krv i rtvovanje njegove posade, krhkost nade koja ih je na kraju provela do kraja. Sve e to ostaviti za sobom.

Napokon, on se trgne i side niz glavno stubite, pa napokon doe do prednjega teretnog prostora na palubi D. Svi su bili tu, i izgledali neobino pod srebrenim kacigama. Gene Seagram, mrav i uzdrhtao, koraao je amotamo. Mel Donner brisao je znoj s vrata i brade i nervozno i zabrinuto gledao Seagrama. Herb Lusky, mineralog Meta odjela, stajao je u blizini s opremom za analizu. Admirali Sandecker i Kemper povukli su se u jedan kut mranoga teretnog prostora i tiho razgovarali. Pitt paljivo zaobie iskrivljene potpornje pregradnih zidova i prijee namrekani elini pod, pa stane pokraj lukog radnika koji je svojim plamenikom ciljao masivnu arku na vratima trezora. Trezor, pomisli Pitt mrano. Sada je bilo samo pitanje minuta prije no to bude razotkrivena tajna skrivena u njegovoj utrobi. Iznenada, prome ga ledena hladnoa, i uini mu se kako se sve oko njega ohladilo. Osjeti uas od otvaranja trezora. Kao da dijele njegovu nelagodu, i drugi ljudi oko njega utiali su se i okupili oko Pitta u nemirnom iekivanju. Napokon, radnik iskljui plavi mlaz svojeg plamenika i podigne svoj titnik za lice. Kako izgleda?, upita Pitt. U stara, dobra vremena gradili su vrste trezore, odgovori radnik. Prerezao sam mehanizam za zakljuavanje i arke, ali jo uvijek je vrsto zatvoren. Sto sada? Spustit emo kabel s Doppleman krana, privrstiti ga za vrata trezora i nadati se najboljem. Ekipa radnika gotovo je sat vremena privrivala kabel debljine dva ina za trezor. Kad je sve bilo spremno, znak je prenesen operatoru krana putem prijenosnog radioprimopredajnika, i kabel se polako izravna i zategne. Nikome nije trebalo rei da se skloni s puta. Svi su znali da e kabel, ako pukne, ibnuti snagom kojom bi prepolovio ovjeka. Iz daljine su uli kako se motor krana napinje. Nekoliko dugih trenutaka nita se nije dogaalo kabel se istezao i treperio, stenjui pod golemim teretom. Pitt odbaci oprez i priblii se. Jo uvijek se nije dogodilo nita. inilo se da je tvrdoglava odlunost trezora jednako vrsta kao i njegovi elini zidovi. Kabel se opusti kad je operator krana prestao s vuom kako bi poveao snagu krana. Zatim opet povue, i kabel se iznenada zategne uz ujni trzaj. utljivim gledateljima inilo se nezamislivim da bi stari, hrdavi trezor mogao izdrati tako moan napad, no nezamislivo se oito dogaalo. Ali, tada se na gornjem rubu vrata trezora pojavi sitna pukotina. Nakon toga, pojave se i dvije vertikalne pukotine uz rubove, i napokon, i etvrta uz dno. Iznenada, uz bolan krik protesta, vrata popuste i istrgnu se iz velike eline kocke. Iz zjapee tame nije istekla nikakva voda. Trezor je ostao vodonepropustan tijekom dugog boravka u dubokom bezdanu. Nitko se ne pomakne. Stajali su ukopani, smrznuti, hipnotizirani odbojnom crnom etvrtastom rupom. Iznutra ih zapuhne zaguljivi smrad. Lusky je prvi progovorio. Moj Boe, to je to? Kakav je to smrad, dovraga? Daj mi svjetiljku, ree Pitt jednom radniku. Netko mu doda fluorescentnu runu svjetiljku. Pitt je ukljui i usmjeri plavkastobijelu zraku u unutranjost trezora. Mogli su vidjeti deset drvenih kutija, vrsto vezanih konim trakama. Mogli su vidjeti i neto drugo, neto od ega sva lica problijede poput sablasti. Bili su to mumificirani ostatci ovjeka. Poglavlje LXXVIII Leao je u jednom kutu trezora, zatvorenih i upalih oiju, koe pocrnjele kao stari katran na krovu skladita. Tkivo miia usahnulo je na skeletu, a bakterije su ga prekrivale od glave do pete. Izgledao je kao ustajali komad kruha. Samo su bijele dlake na njegovoj kosi i bradi bile savreno sauvane. Mlaka ljepljive tekuine irila se oko njegovih ostataka i vlaila zrak, kao da je vjedro vode proliveno na zidove trezora.

Tkogod to bio, jo je uvijek vlaan, promrmlja Kemper s licem pretvorenim u masku uasa. Kako je to mogue nakon toliko vremena? Na vodu otpada vie od pola tjelesne teine, odgovori Pitt tiho. Ovdje jednostavno nije bilo dovoljno zraka da bi sva tekuina isparila. Donner se okrene, zgaen odbojnim prizorom. Tko je to bio?, ree on suzbijajui nagon za povraanjem. Pitt mirno pogleda mumiju. Mislim da ete otkriti kako se zvao Joshua Hays Brewster. Brewster?, proapta Seagram, oiju izbezumljenih od straha. Zato ne?, ree Pitt. Tko je drugi poznavao sadraj trezora? Admiral Kemper zatrese glavom u udu. Moete li zamisliti, ree on sa strahopotovanjem, kako je bilo umirati u ovoj crnoj rupi dok je brod tonuo u morske dubine? Ne elim razmiljati o tome, ree Donner. Ionako u vjerojatno imati none more sljedeih mjesec dana. Stvarno je odvratno, izusti Sandecker. Prouavao je tuan, znalaki izraz na Pittovom licu. Znao si za ovo? Pitt klimne. Upozorio me komodor Bigalow. Sandecker ga zamiljeno pogleda, ali ne ree nita, nego se okrene prema jednom od lukih radnika. Pozovite ured mrtvozornika i recite im da dou i izvade ovo. Zatim raistite podruje i neka ostane takvo dok vam ne dam drukiju zapovijed. Ljudima iz brodogradilita nije trebao daljnji poticaj. Nestali su iz teretnog prostora kao arolijom. Seagram zgrabi Luskvjevu ruku tako snano da se mineralog trgne. U redu, Herb, sada si ti na redu. Lusky s oklijevanjem ude u trezor, zakorai preko mumije, pa otvori jedan od sanduka s rudaom. Zatim postavi opremu i pone analizirati sadraj. Nakon vremena koje se ljudima izvan trezora inilo kao vjenost, on podigne pogled, dok su mu oi odraavale nevjericu. Ovo je bezvrijedno. Seagram se primakne blie. Ponovi. Bezvrijedno je. Nema niti traga bizanija. Pokuaj s drugom kutijom, izlane Seagram grozniavo. Lusky klimne i baci se na posao. Ali i sa sljedeom kutijom ponovila se ista pria, i sa sljedeom, sve dok sadraj svih deset kutija nije bio razbacan uokolo. Lusky je izgledao kao da ima napad. Smee... obino smee.. mucao je. Nita osim obinog ljunka, kakav moete pronai pod svakom cestom. Tihi zvuk uenja u Luskvjevom glasu izblijedi, i tiina u Titanicovom teretnom prostoru postane duboka i teka. Pitt se tupo zagleda u pod. Sve oi bile su uprte u gomile ljunka i razbijene kutije, dok su otupjeli umovi pokuavali shvatiti stranu stvarnost, uasnu, neporecivu istinu daje sve vaenje, naporni rad, astronomska suma novca, smrti Munka i Woodsona bilo uzaludno. Bizanij nije bio na Titanicu, i nikada ga nije ni bilo tu. Bili su rtve monstruozne, okrutne ale koja je odigrana prije 76 godina. Seagram je napokon prekinuo tiinu. U krajnjem napadu ludila, nacerio se u sivom svjetlu, a osmijeh se polako pretvorio u divlji smijeh koji je odzvanjao od elinih zidova. On se probije do vrata trezora, zgrabi jedan kamen i udari Luskvja po glavi, tako da krv zapljusne ute kutije za rudau. Jo uvijek se smijao u napadu crne histerije kad je skoio na trule ostatke Joshue Havsa Brewstera i poeo udarati mumificiranom glavom u zid trezora sve dok mu nije otpala u rukama. Drei runu, odvratnu stvar, Seagramov zbunjeni um odjednom je vidio kako se pocrnjele usne ire u uasan osmijeh. Njegov slom bio je potpun. Paralelna depresija Joshue Havsa Brevvstera posegnula je kroz magle vremena i ostavila Seagramu sablasno naslijede koje je fiziara bacilo u ralje ludila iz kojih nikada nee izii.

Poglavlje LXXIX est dana kasnije, Donner ude u restoran hotela gdje je admiral Sandecker dorukovao, i sjedne na prazan stolac s druge strane stola. Jeste li uli najnovije vijesti? Sandecker zastane izmeu dva zalogaja svojeg omleta. Ako su loe, radije ih zadrite za sebe. Uhvatili su me jutros dok sam izlazio iz stana. On baci na stol smotane novine. Poziv na kongresni odbor za sasluanje. Sandecker vilicom nabode jo jedan komad omleta bez da je pogledao papir.estitam. Isto vrijedi i za vas, admirale. Kladim se da vas savezni erif vreba u predsoblju vaeg ureda u ovom trenutku kako bi i vama uruio poziv. Tko stoji iza toga? Neki uljivi mladi senator iz Wyominga koji si pokuava napraviti reputaciju prije no to navri 40. Donner pritisne rupi na vlano elo. Glupo magare ak inzistira na Geneovom svjedoenju. To moram vidjeti. Sandecker odgurne tanjur i nasloni se u stolcu. Kako je Seagram? To popularno nazivaju maninodepresivna psihoza. Kako je Lusky? Ima dvadeset avova i gadan potres mozga. Trebao bi izii iz bolnice za tjedan dana. Sandecker odmahne glavom. Nadam se da vie nikada neu morati proivjeti neto takvo. On srkne gutljaj kave. Kako emo to odigrati? Predsjednik me sino osobno nazvao iz Bijele kue. Kae da govorimo istinu. Posljednje to eli je da se upletemo u mreu lai. to je s Projektom Sicilijanac? Umro je nakon to smo otvorili Titanicovtrezor, ree Donner. Morali smo prosuti cijelu kutiju s crvima prije poetka alosnog kraja. Zato se to prljavo rublje mora prati u javnosti? Kakva je korist od toga? To su jadi demokracije, ree Donner rezignirano. Sve mora biti otvoreno i iznad stola, ak i ako to znai odavanje tajna neprijateljskoj stranoj vladi. Sandecker poloi ruke na lice i uzdahne. Pa, valja mi potraiti novi posao. Nije nuno. Predsjednik e izjaviti kako je cijeli neuspjeh projekta iskljuivo njegova odgovornost. Sandecker odmahne glavom. Nee ii. Imam nekoliko neprijatelja u Kongresu. Upravo sline u oekivanju da zabiju avle na moj otkaz iz NAMPa. Ne mora doi do toga. Tijekom posljednjih petnaest godina, otkad sam doao do ina admirala, morao sam raditi s politiarima. Vjeruj mi na rije, to je prljavi posao. Prije no to ovo zavri, svi koji su imalo povezani s Projektom Sicilijanac i vaenjem Titanica bit e sretni ako dobiju posao kao istai tala. Zaista mi je ao to je moralo tako zavriti, admirale. Vjerujte mi, i meni. Sandecker dovri svoju kavu i obrie usta ubrusom. Recite mi, Donneru, tko je prvi na redu? Koga je uzvieni senator iz Wyominga naveo kao prvog svjedoka? Koliko ja shvaam, najprije eli obraditi vaenje Titanica, a zatim Meta odjel, da bi doao do predsjednika. Donner pokupi poziv i gurne ga u dep kaputa. Vjerojatno e najprije pozvati Dirka Pitta. Sandecker ga pogleda. Rekli ste, Pitta? Tono. Zanimljivo, ree Sandecker tiho. Vrlo zanimljivo.

Izgubili ste me. Sandecker uredno presavije ubrus i odloi ga na stol. Ono to ne znate, Donneru, ono to ne moete znati, jest da je Pitt ieznuo odmah nakon to su ljudi u bijelom odveli Seagrama s Titanica. Donnerove oi se suze. Sigurno znate gdje je. Njegovi prijatelji? Giordino? Ne mislite li da smo ga pokuali pronai?, zarei Sandecker. Nestao je. Ieznuo. Kao da ga je zemlja progutala. Ali, valjda je ostavio neki trag. Rekao je neto, ali to nije imalo smisla. to? Rekao je da e potraiti Southbyja. Tko je, dovraga, Southby? Proklet bio ako znam, ree Sandecker. Proklet bio ako znam. Poglavlje LXXX Pitt je oprezno skrenuo iznajmljenim Roverom sedanom niz uski seoski put sklizak od kie. Visoke bukve uz cestu kao da su se pribliavale i napadale automobil ibajui elini krov tekim kronjama. Pitt je bio umoran, mrtavumoran. Krenuo je na svoju odiseju ne znajui to bi mogao pronai. Poeo je kao to su poeli i Joshua Hays Brewster i njegova ekipa rudara, na dokovima Aberdeena, u kotskoj, i slijedio je njihov put posut smru preko cijele Britanije, sve do starog doka u Southamptonu s kojeg je Titdnic krenuo na svoje djeviansko putovanje. On skrene pogled s brisaa na vjetrobranu i zagleda se u plavi notes koji je leao na putnikom sjedalu. Bio je ispunjen datumima, mjestima, raznim drugim informacijama i istrgnutim lancima iz novina koje je skupio usput. Magloviti dosjei prolosti nisu mu mnogo govorili. Dva Amerikanca pronaena mrtva Izdanje novina iz Glasgowa od 7. travnja 1912. objavilo je o tome petnaest stranica teksta. Prie bez detalja bile su jednako duboko zakopane kao i tijela Koloradana Johna Cakhvella i Thomasa Pricea na lokalnom groblju. Njihove grobnice, koje je Pitt otkrio na malom crkvenom groblju, nisu nudile nikakve podatke pored imena i datuma smrti. Isto je vrijedilo i za Charlesa Widneya, Waltera Schmidta i Warnera ODeminga. O Alvinu Coulteru nije pronaao ni rijei. A tu je, napokon, bio i Vernon Hali. Pitt nije pronaao niti njegov grob. Gdje je on pao? Je li njegova krv prolivena u urednom krajoliku Hampshire Downsa ili moda negdje na sporednim ulicama Southamptona? Krajikom oka ugledao je oznaku koja je pokazivala da je do velikoga lukoga grada ostalo jo dvadeset kilometara. Pitt je vozio mehaniki. Cesta je skrenula i zatim krenula paralelno s lijepom, namrekanom rjeicom Itchen, poznatom diljem june Engleske po borbenim pastrvama, no on je nije primijetio. Pred njim, preko smaragdno zelenih panjaka obalne ravnice, pojavio se gradi, i on odlui tamo zastati na doruku. U Pittovom umu oglasi se alarm. On pritisne konice, ali presnano stranji kotai prokliznu i Rover se okrene u savrenom krugu od 360 stupnjeva, zaustavivi se okrenut i dalje prema jugu, ali utonuo u blato jarka pokraj ceste. Malo prije no to se automobil zaustavio, Pitt je otvorio vrata i iskoio. Cipele su mu se zaglavile u blato i potonule, ali on ih se oslobodi i u arapama potri natrag uz cestu. Zastane pokraj malog znaka kod ceste. Dio slova bio je prekriven stabalcem koje je izraslo kod znaka. Polako, kao da se boji da bi njegove nade mogle biti unitene jo jednim razoaranjem, on odgurne grane u stranu, i odjednom, sve mu postane jasno. Klju za zagonetku Joshue Haysa Brewstera i bizanija leao je

pred njim. Stajao je tamo na kii, i u tom trenutku znao je da je sve ipak imalo smisla. Poglavlje LXXXI Marganin je sjedio na klupici kod fontane na trgu Sverdlov, preko puta Boljoj teatra, i itao novine. Osjeti lagano podrhtavanje i bez da je pogledao, shvati kako je netko sjeo pokraj njega. Debeli ovjek u zguvanom odijelu nasloni se na klupicu vaui jabuku. estitam na unapreenju, zapovjednice, promrmlja on izmeu dva zagriza. S obzirom na to kako je sve ispalo, ree Marganin ne sputajui novine, bilo je to najmanje to je admiral Slojuk mogao uiniti. A vaa situacija sada... kada nema Prevlova na vidiku? Nakon prebjega dobrog satnika, ja sam bio logian izbor za mjesto efa Odjela za analizu obavjetajne slube. Bio je to oit zakljuak. Dobro je da su vam se godine rada tako isplatile. Marganin okrene stranicu. Tek smo otvorili vrata. Dividende tek trebaju stii. Od sada nadalje morate jo vie paziti na svoje akcije. I namjeravam, ree Marganin. Ova stvar s Prevlovom opasno je naruila kredibilitet Sovjetske mornarice u Kremlju. Svima u Obavjetajnom odjelu mornarice strogo provjeravaju identitet. Proi e mnogo vremena prije no to mi budu vjerovali kao to su vjerovali Prevlovu. Pobrinut emo se da stvari budu ubrzane. Debeli ovjek glumio je da guta veliki zalogaj jabuke. Kad odete, pomijeajte se s mnotvom na ulazu u podzemnu eljeznicu s druge strane ulice. Jedan od naih ljudi koji je struan za kradu novarka izvest e suprotnu rutinu i diskretno vam umetnuti omotnicu u unutranji dep na prsima. Omotnica sadri detalje posljednjeg sastanka efa Zdruenog stoera amerike mornarice s njegovim zapovjednicima flota. To je prilino vaan materijal. Detalji su izmijenjeni. Mogu se initi vanima, ali zapravo su paljivo osmiljeni tako da zavaraju vae nadreene. Prosljedivanje lanih dokumenata nee mi osnaiti poloaj. Opustite se, ree debeli ovjek. Do sutra u ovo vrijeme agent KGBa dobit e isti materijal. KGB e ga proglasiti autentinim. Budui da ste vi doli do informacije 24 sata prije njih, to e vas istaknuti u oima admirala Slojuka. Vrlo lukavo, ree Marganin gledajui novine. Ima li jo to? Ovo je zbogom, promrmlja debeli ovjek. Zbogom? Da. Dugo sam va kontakt. Predugo. Doli smo predaleko, vi i ja, da bismo se sada opustili. A moj novi kontakt? Jo uvijek ivite u mornarikoj baraci?, uzvrati debeli drugim pitanjem. Barake e mi i ostati dom. Ne elim privlaiti panju kao veliki potroa i ivjeti u pomodnom stanu kao to je Prevlovijev. Nastavit u sa spartanskim ivotom od plae sovjetske mornarice. Dobro. Ve su odabrali moju zamjenu. Bit e to domar koji isti asnike odaje vae barake. Nedostajat ete mi, stari prijatelju, ree Marganin polako. I vi meni. Zavlada duga utnja. A tada, napokon, debeli ovjek tiho progovori Bog te blagoslovio, Harry. Kad je Marganin smotao novine i odloio ih, debelog ovjeka vie nije bilo. Poglavlje LXXXII Ono tamo s desne strane nae je odredite, ree pilot helikoptera. Spustit u se na onaj panjak preko puta crkve.

Sandecker pogleda kroz prozor. Jutro je bilo sivo i oblano, a mekani pokriva magle lebdio je nad seocetom. Mirna ulica vijugala je izmeu nekoliko kuica, omeena s obje strane slikovitim kamenim zidovima. On se ukoi kad pilot naglo skrene oko crkve. Pogleda Donnera na sjedalu pokraj sebe. Donner je zurio ravno pred sebe. Ispred njega, na sjedalu pokraj pilota, nalazio se Sid Koplin. Mineraloga su pozvali na ovaj posljednji zadatak Meta odjela, jer Herb Lusky jo se nije oporavio dovoljno za ovakvo putovanje. Sandecker osjeti blagi udarac kad su skije dodirnule tlo, a trenutak kasnije pilot ugasi motor i elise rotora zaustave se. U iznenadnoj tiini koja je zavladala nakon leta iz Londona, pilotov glas zvuao je preglasno Tu smo, gospodine. Sandecker klimne i izie kroz bona vrata. Pitt je ekao i krenuo prema njemu s ispruenom rukom. Dobrodoli u Southbv, admirale, ree on smijeei se. Sandecker se nasmijei uhvativi njegovu ruku, ali lice mu nije odavalo radost. Sljedei put kad omagli bez da me obavijesti o tome, otputen si. Pitt odglumi povrijeeni izraz, pa se okrene i pozdravi Donnera. Mel, lijepo te vidjeti. Takoder, ree Donner srdano. Vjerujem da si ve upoznao Sida Koplina. Sluajni susret, naceri se Pitt. Nikad nas nisu formalno upoznali. Koplin uhvati Pittovu ruku s obje svoje. Nije nalikovao ovjeku kojeg je Pitt naao kako umire u snijegu Novaje Zemlje. Koplinov stisak bio je vrst, a pogled bistar. elio sam, ree on s glasom punim emocija, da vam jednoga dana osobno zahvalim to ste mi spasili ivot. Drago mi je to vas vidim zdravog, bilo je sve to je Pitt uspio promrmljati. Nervozno je spustio pogled. Boga mu, pomisli Sandecker, ovjeku je neugodno. Nikada nije sanjao da e doekati dan kad e Dirk Pitt postati skroman. Admiral spasi Pitta uhvativi ga za ruku i povukavi ga prema seoskoj crkvi. Nadam se da zna to radi, ree Sandecker. Britanci ne vole strance koji idu uokolo i prekapaju im groblja. Trebao nam je izravan poziv predsjednika upuen premijeru kako bi se prerezale sve birokratske crvene vrpce za iskapanje, doda Donner. Mislim da ete otkriti kako je vrijedilo truda, ree Pitt. Doli su do ceste i preli je. Zatim su proli kroz stare vratnice od lijevanog eljeza i uli na groblje koje je okruivalo upnu crkvu. Nekoliko trenutaka hodali su u tiini, itajui natpise na istroenim nadgrobnim kamenovima. Sandecker pokae prema malom selu. Tako je daleko od utabanih putova. to te dovelo ovamo? ista srea, odgovori Pitt. Kad sam poeo slijediti put Koloradana od Aberdeena, nisam imao pojma kako bi se Southbv mogao uklopiti u zagonetku. Ako se sjeate, posljednja reenica u Brewsterovom dnevniku bila je Kako udim za povratkom u Southby. A prema komodoru Bigalowu, Brewsterove zadnje rijei prije no to se zatvorio u trezor Tkanica bile su Hvala Bogu na Southbyju. Moj jedini trag, i to slab, bio je to mi je Southby zvuao engleski, pa sam poeo traiti trag rudara prema Southamptonu... Pratei njihove grobove, dovri Donner. Bili su poput znakova, prizna Pitt. To, i injenica da su u Brewsterovom dnevniku bili zabiljeeni datumi i mjesta njihovih smrti, osim za Alvina Coultera i Vernona Halla. Coulterovo posljednje poivalite ostaje tajna, ali Hali lei ovdje, na seoskom groblju u Southbyju. A onda si ga pronaao na karti. Ne, selo je tako malo da nije ak niti tokica u Michelinovom turistikom vodiu. Sluajno sam ugledao neki stari, zaboravljeni, rukom napisani znak koji je neki farmer postavio pokraj glavne ceste prije mnogo godina, oglaavajui

prodaju kravljeg mlijeka. Lokacija farme bila je tri kilometra istono, na sljedeoj cesti za Southbv. Tad su se poklopili posljednji dijelovi slagalice. Nastavili su dalje u tiini i prili do mjesta na kojem su stajala tri ovjeka. Dvojica su bili odjeveni u standardnu radnu odjeu lokalnih farmera, a trei je bio u odori seoskog pozornika. Pitt ukratko predstavi ljude, a zatim Donner ozbiljno preda pozorniku zapovijed za ekshumaciju. Svi su zurili u grob. Nadgrobni kamen stajao je na jednom kraju velike kamene ploe koja je pokrivala raku s pokojnikom. Na kamenu je pisalo Vernon Hali umro 8. travnja 1912. poivao u miru. Izrezbarena u sreditu nadsvodenog horizontalng kamena bila je slika starog jedrenjaka s tri jarbola. dragocjena rudaa za koju smo se tako namuili da je izvadimo iz utrobe te proklete planine lei na sigurnom u trezoru. Samo Vernon e moi ispriati priu, jer ja odlazim na velikom brodu Bijele zvijezde... Pitt je recitirao rijei iz dnevnika Joshue Haysa Brewstera. U grobniciVemona Halla, ree Donner kao u snu. To je htio rei, a ne u trezoru Titanica. Ovo je nestvarno, promrmlja Sandecker. Je li mogue da bizanij lei ovdje? Znat emo za nekoliko minuta, ree Pitt. On klimne dvojici farmera koji podmetnu ipke pod kamenu plou. Kad su sklonili plou, farmeri ponu kopati. Zato zakopati bizanij ovdje?, upita Sandecker. Zato Brewster nije otiao u Southampton i ukrcao ga na Titani Iz mnogo razloga, ree Pitt, a glas mu odjekne neprirodno glasno na tihom groblju. Progonjen poput psa, iscrpljen izvan svakih granica ljudske izdrljivosti, nakon to su mu svi prijatelji brutalno ubijeni pred oima, Brewster je poludio poput Genea Seagrama kad je shvatio da mu je sudbina istrgnula iz ruku uspjeh kad je ve doao do samoga kraja. Tome treba dodati i injenicu da je Brewster bio u stranoj zemlji bio je usamljen i bez prijatelja. Smrt ga je stalno vrebala, i jedina ansa za bijeg u Sjedinjene Drave s bizanijem bila je usidrena na doku u Southamptonu. Kau da ludilo stvara genije. Moda je u Brewsterovom sluaju i bilo tako, ili je moda popustio pred svojim deluzijama. Pretpostavio je, i to oito pogreno, da sam nee uspjeti stii na brod s bizanijem. Zato ga je zakopao u grobu Vernona Halla i u kutije za rudau stavio bezvrijedno kamenje. Zatim je vjerojatno ostavio dnevnik kod crkvenog vikara s uputama da ga preda amerikom konzulatu u Southamptonu. Mislim da je njegov zagonetni tekst nastao iz ludila koje ga je dotjeralo do toga da vie nije nikome vjerovao ak niti starom vikaru. Vjerojatno je zakljuio kako e netko otrouman iz vojnog ministarstva deifrirati pravo znaenje njegove proze u sluaju da bude ubijen. Ali sigurno se ukrcao na Titanio, ree Donner. Francuzi ga nisu zaustavili. Nagaam da su stvari postale prevrue za francuske agente. Britanska poolicija sigurno je slijedila trag tijela, kao to sam i ja uinio, i dahtali su progoniteljima za vrat. Dakle, Francuzi su odustali u posljednjem trenutku, bojei se meunarodnog skandala gigantskih razmjera, ubaci se Koplin. To je jedna teorija, odgovori Pitt. Sandecker je izgledao zamiljeno. Titanic... Titanic je potonuo i sve pokvario. Istina, odgovori Pitt automatski. A sada se javlja tisuu da je. Da je kapetan Smith posluao upozorenja o ledu i smanjio brzinu da ledenjak te godine nije otplovio tako daleko na jug da je Titanic promaio ledenjak i pristao u New Yorku po planu i da je Brewster preivio i ispriao svoju priu vojsci, bizanij bi iskopali i donijeli malo kasnije. S druge strane, ak i da je Brewster ubijen prije ukrcaja na brod, vojno ministarstvo nesumnjivo bi shvatilo dvostruko znaenje na kraju njegovog dnevnika i postupilo u skladu s tim. Naalost, kolo sree odigralo je prljavi trik Titanicje potonuo, zajedno s Brewsterom, a zagonetne rijei na kraju

njegovog dnevnika potpuno su zbunjivale sve, ukljuujui i nas, tijekom 76 godina. Zato se onda Brewster zakljuao u Titanicov trezor?, upita Donner zbunjeno. Znao je da je brod osuen na propast, znao je da je bilo kakav samoubilaki in besmislena gesta, zato se nije pokuao spasiti? Krivnja je snaan motiv za samoubojstvo, ree Pitt. Brewster je bio lud. Toliko znamo. Kad je shvatio kako je njegov plan za kradu bizanija uzrokovao nepotrebnu smrt mnogih ljudi, od kojih su mu osmorica bili bliski prijatelji, okrivio je sebe. Mnogi ljudi ubijali su se zbog mnogo nevanijih razloga... Priekaj malo upadne Koplin. Kleao je nad otvorenom kutijom opreme za analizu minerala. Iz lijesa primam radioaktivna oitavanja. Kopai iziu iz rupe. Ostali se okupe oko Koplina i znatieljno se zagledaju u njega dok je ovaj prolazio kroz svoj ritual. Sandecker izvadi cigaru iz svojeg depa i stavi je u usta bez da ju je zapalio. Zrak je bio hladan, ali Donnerova koulja promoila mu je i kaput. Nitko nije progovarao. Dah im je izlazio u malim pramicima pare koja se brzo rasplinjavala u sivoj svjetlosti. Koplin proui kamenitu zemlju. Nije odgovarala sastavu vlane smee zemlje koja je okruivala mjesto oko groba. Napokon, nesigurno se uspravi na noge. Bizanij! Je li... je li ovdje?, upita Donner aptom. Je li zaista ovdje? Ultravisoka razina, ree Koplin. Lice mu se rastegne u iroki osmijeh. Vie nego dovoljno za Projekt Sicilijanac. Hvala Bogu izusti Donner. On prie nadzemnoj grobnici i bez ceremonije srui se na nju, nesvjestan okiranih pogleda lokalnih farmera. Koplin spusti pogled u grob. Ludost rada genijalnost, promrmlja on. Brewster je ispunio grob rudaom. Bilo tko osim profesionalnog mineraloga kopao bi kroz nju i u lijesu ne bi pronaao nita osim kostiju, pa bi odustao i otiao. Idealan nain za skrivanje, sloi se Donner. Praktino je svima pred nosom. Sandecker prie, uhvati Pittovu ruku i protrese je. Hvala ti, ree jednostavno. Pitt je mogao samo klimnuti u znak odgovora. Osjeao se umorno i otupjelo. elio je pronai mjesto kamo se moe zavui i sakriti od svijeta. elio je da Titanic nikada nije postojao, da nikad nije kliznuo iz brodogradilita u Belfastu u tiho more, nemilosrdno more koje je pretvorilo taj prelijepi brod u grotesknu, hrdavu staru olupinu. inilo se da Sandecker ita Pittove oi. Izgleda kao da ti treba odmor, ree on. Nemoj da vidim tvoje runo lice u blizini svojeg ureda najmanje dva tjedna. Nadao sam se da ete to rei, Pitt se umorno nasmijei. Bi li mi rekao gdje se planira sakriti?, upita Sandecker lukavo. Za sluaj da iskrsne neto hitno u NAMPu, naravno, pa da te moram kontaktirati. Naravno, odgovori Pitt suho. Na trenutak zastane. U Teignmouthu ivi jedna mala stjuardesa sa svojim pradjedom. Pokuajte tamo. Sandecker klimne s nijemim razumijevanjem. Koplin prie i uhvati Pitta za oba ramena. Nadam se da emo se jednoga dana opet sresti. I ja. Donner ga pogleda ne ustajui i ree glasom promuklim od emocija. Napokon je gotovo. Da, ree Pitt. Napokon je gotovo. Sve. On osjeti kako ga proimaju trnci, neki osjeaj hladnog prepoznavanja, kao da su njegove rijei odjeknule iz prolosti. Tada se okrene i izie s groblja u Southbvju. Svi su stajali i gledali ga kako se smanjuje u daljini, dok nije zaao za pokriva od magle i izgubio se. Doao je iz magle i vratio se u maglu, ree Koplin, razmiljajui o prvom susretu s Pittom na padinama planine Bednaja. Donner ga zbunjeno pogleda. to si rekao? Samo razmiljam naglas, slegne on ramenima. To je sve.

Svoenje rauna Kolovoz 1988. Zaustavite motore. Telegraf zazvoni u odgovor na kapetanovu zapovijed, i vibracije koje su dopirale iz strojarnice britanske krstarice HMS Troy zamru. Pjena oko pramca istopi se u tamu mora dok je brod polako usporavao, u tiini koju je pratilo samo zujanje generatora. Bila je to topla no za Sjeverni Atlantik. More je bilo mirno poput stakla, a zvijezde su sjajile u svjetlucavom pokrivau preko neba, od jednoga do drugog obzora. Britanska zastava visjela je beivotno na jarbolu, jer nije bilo niti najmanjeg povjetarca. Posada, njih vie od dvije stotine, okupila se na prednjoj palubi dok su iznosili beivotno tijelo zaiveno u tradicionalnu mornarsku tkaninu iz proteklih razdoblja i zaogrnuto u nacionalnu zastavu, te ga poloili uz ogradu. Zatim kapetan zvunim i bezosjeajnim glasom proita posljednji pozdrav mornaru. im je izrekao posljednje rijei, on klimne glavom. Podmeta se nagne, i tijelo klizne u naruje vjenog mora. Jasni i isti zvukovi vojnike trube plovili su u tihu no ljudi zatim dobiju otpust i tiho se okrenu. Nekoliko minuta kasnije, kad je Troy opet krenuo, kapetan sjedne i upie sljedee u brodski dnevnik HMS Troy, Vrijeme 2.20, 10. kolovoza 1988. Pol 41 46 S, 50 14Z Tono u vrijeme potonua prekooceanskog broda Bijele zvijezde RMS Tkanica, a u skladu s njegovom posljednjom eljom da provede vjenost sa svojim kolegama s broda, ostatci komodora sira Johna L. Bigalowa, umirovljenog, predani su dubinama mora. Kapetanova ruka drhtala je dok se potpisivao. On je zatvarao posljednje poglavlje tragine drame koja je okirala svijet... drame kakvu svijet vie nee vidjeti. Gotovo u istom trenutku, s druge strane planeta, negdje u pustoi Pacifikog oceana, golema podmornica u obliku cigare tiho je plovila pod valovima. Uplaene ribe bjeale su u dubinu na znak pribliavanja udovita, dok su se unutar njegove glatke, crne koe ljudi pripremali lansirati niz balistikih projektila na razliite mete udaljene est tisua milja istono. Tono u 15.00 sati prvi veliki projektil poletio je na pogon svojega raketnog motora, i probio se kroz suncem okupane valove u vulkanskoj erupciji bijele vode, uzdiui se uz gromoviti urlik prema plavome pacifikom nebu. Za trideset sekunda uslijedio je drugi, pa trei, pa napokon i etvrti. Isputajui duge tragove naranastog plamena, etiri projektila s potencijalom masovnog unitenja polete u svemir i nestanu. Trideset i dvije minute kasnije, pribliavajui se svojim ciljevima, projektili iznenada eksplodiraju, jedan po jedan, u gigantskim vatrenim loptama, i raspadnu se na devedeset milja od svojih meta. Prvi put u povijesti amerikog raketarstva, tehniari, inenjeri i vojni asnici odgovorni za dravne obrambene programe klicali su ovako naglom i naizgled katastrofalnom kraju savrenog lansiranja. Projekt Sicilijanac pokazao se kao potpuni uspjeh u prvom pokuaju. O piscu Clive Cussler rodio se 1931. u Alhambri, u amerikoj saveznoj dravi Californiji, kao sin majke Amerikanke i oca Nijemca. Prekinuvi studij na Pasadena City Collegeu, stupio je u vojnu slubu u amerikom ratnom zrakoplovstvu i sudjelovao u Korejskom ratu. ezdesetih godina radio je u najznaajnijim amerikim marketinkim agencijama, prvo kao voditelj kampanja, a potom kao kreativni direktor. Beletristikom se poeo baviti 1973. godine, kad je objavio roman Enigma, u kojemu je ispripovijedao drugu neobinu pustolovinu Dirka Pitta, junaka i pustolova koji je osvojio srca itatelja diljem svijeta,

dok je prva pustolovina, ispripovijedana u romanu Vrtlog, ostala neobjavljena do 1982. Ja sam dio Dirka Pitta i Dirk Pitt je dio mene, napisao je Cussler o svom junaku. Oboje smo visoki metar i devedeset. Njegove su oi zelenije od mojih i on nedvojbeno privlai gospoe vie no to je meni ikada uspjelo. Dijelimo istu strast za pustolovinom, iako njegovi podvizi daleko nadilaze moje. Godine 1978. utemeljio je Nacionalnu agenciju za more i podmorje National Underwater Marine Agencv NUMA, neprofitnu organizaciju specijaliziranu za pronalaenje, identifikaciju i vaenje potonulih brodova od povijesne vanosti. U dvadeset godina djelatnosti, koju je Cussler opisao u nekim svojim knjigama, njegov tim ininjera i ronilaca uspjeno je izvrio preko ezdeset operacija, od kojih je najpoznatija vaenje podmornice Hunlev, potopljene za amerikog graanskog rata. Njegova druga strast, pored pustolovine, su stari automobili, a njegova velika i nadaleko poznata zbirka oldtimera broji osamdesetak vozila. Ve je etrdeset godina u braku s Barbarom Knight i otac je troje djece Teri, Dirka i Dane. Svoje slobodno vrijeme najradije provodi s obitelji u planinama Colorada i pustinjama Arizone. S 90 milijuna itatelja diljem svijeta Clive Cussler jedan je od najuspjenijih romanopisaca dananjice, a Dirk Pitt s pravom je uao u probrano drutvo velikih romanesknih junaka.