Rudolf Steiner

Poljoprivredni teaj
Duhovnoznanstvene osnove za napredak poljoprivrede
Osam predavanja, uvodni govor i razgovori odrani u Koberwitzu kraj Breslaua od 7. do 16. lipnja 1924. i predavanje u Dornachu odrano 20. lipnja 1924.

ETVRTO PREDAVANJE, 12. lipnja 1924. 91 Snage i supstancije koje ulaze u duhovno: Pitanje gnojidbe

kremene kiseline Uzajamni odnos kvaliteta u organskim procesima Uzajamno djelovanje kremene kiseline i kalija Maslaak Valeriana officinalis Odgovori na pitanja, 13. lipnja 1924 146

Gnojidba u domainstvu prirode Nain djelovanja tvarnog, snaga i nain djelovanja duhovnog Bie drveta u usporedbi s jednogodinjom biljkom Ispupena zemlja Bit pognojene zemlje Osobni odnos prema gnojivu Djelovanje snaga u nutrini organskog Oivljavanje samog zemljanog Kompost Stvaranje rogova i rogovlja Obini stajski gnoj Bakterije i kakvoa gnojiva Koncentrirana, oivljavajua gnojidbena snaga u sadraju kravljeg roga Razrjedivanje i mijeanje gnojiva iz kravljeg roga Ostavljanje kvarca ili glinenca u zemlji tijekom ljeta Odgovori na pitanja, 12. lipnja 1924

Openito o gnojidbi Pojedinosti o pripravcima za gnojidbu Uzimanje hrane iz atmosfere Individualizacija mjera u poljoprivredi ESTO PREDAVANJE, 14. lipnja 1924 156 Bit korova, tetnika i takozvanih biljnih bolesti pred forumom prirode Djelovanje vapna i kremena u zemlji Djelovanje planeta

110 Razrjedivanje, mijeanje i razdioba gnojiva iz kravljeg roga uvanje i upotreba kravljih rogova Tjeranje sjemena u kaos Reproduktivna sposobnost i hranjivost itarica Promatranje makrokozmikog kao zadaa duhovne znanosti: Rast zemlje i biljaka PETO PREDAVANJE, 13. lipnja 1924Pravilna supstancijalizacija gnojiva 125 Obrada anorganskim tvarima Izravno oivljavanje zemlje organskim Homeopatsko doziranje iz zemaljskog okruja Supstancijalne, ivotne i zraee snage Stolisnik u prirodnom procesu rasta biljaka Plemenita divlja i snage svemira Djelovanje kalcija i Chamomilla officinalis Kopriva, najvea blagotvorka u biljnom svijetu Urazumljivanje tla Priroda biljke i biljne bolesti Hrast Zemljino upijanje Utjecaj Mjeseca i klijanje u zemlji Snage koje potiu stvaranje ploda Obuzdavanje Mjeseeva djelovanja na korov Pepeo Planetni sustav i zodijak Djelovanje Mjeseca i Venere u ivotinjskom carstvu Karakteristian primjer: poljski mi Kozmiki utjecaji kod kukaca i niih ivotinja Repina nematoda Sunce u zodijaku Normalno stanje i bolesti biljaka i ivotinja Djelovanje Mjeseca i stvaranje gljivica-nametnica Equisetum arvense Odgovori na pitanja, 14. lipnja 1924 178 O vodenom korovu, kupusnoj kili, gljivinim oboljenjima vinove loze, plamenjai Pitanje konstelacija Mineralno gnojivo SEDMO PREDAVANJE, 15. lipnja 1924. 186

Intimnija uzajamna djelovanja u prirodi: Odnos izmeu ratarstva, voarstva i stoarstva Drvo u cjelokupnom domainstvu prirode Zeljaste biljke i itarice Kambij Miris biljaka na zemlji i miris drveta Bie korijena Srodnost biljaka i ivotinja Kine gliste Svijet ptica Meuovisnost uma, polja i livade: regulacija ume Unutarnja srodnost grmolikog raslinja i ivotinja sisavaca Prisan odnos gljiva i niih ivotinja Odnos biljnog prema ivotinjskom, ivotinjskog prema biljnom Davanje i uzimanje u prirodi OSMO PREDAVANJE, 16. lipnja 1924. 204 Bit hranidbe Dioba u ivotinjskom organizmu Zemaljska i kozmika tvarnost Zemaljske i kozmike snage Poljoprivredno gospodarstvo kao organizam Zametak Ja u gnojivu Jasnaga u zemlji Poljoprivredno gospodarstvo kao individualnost Zajedniko djelovanje snaga i tvari kod mlijenih, radnih i tovnih ivotinja Korijenska hrana Sjemenke lana Sijeno Vrste djeteline Kuhanje ivenih namirnica Sol Rajica i krumpir Poljoprivreda u najdubljoj vezi s drutvenim ivotom Odgovori na pitanja, 16. lipnja 1924 228 Gnoj i gnojnica Pitanje konstelacije zvijea Znaenje elektriciteta u prirodi Kiseljenje stone hrane Zelena gnojidba Upotreba ljudskoga gnojiva Moralnost i uvjerenje UVODNI GOVOR, 11. lipnja 1924. 239 Napomena vicarskog izdavaa: 251 Praktina primjena smjernica danih u poljoprivrednom teaju

PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU Sve se vie i vie javlja u svijesti ljudi nepobitna injenica da je danas uobiajeni nain obrade tla i uzgoja biljaka i ivotinja doao u slijepu ulicu. Kako bi se osigurali visoki prinosi, potrebna je sve vea koliina kemijskih sredstava. Zbog toga tlo postaje sve loije, a visoki prinosi ne znae istovremeno i dobru kakvou proizvoda. Biljke koje se uzgajaju uz primjenu kemijskih sredstava postaju sve neotpornije na bolesti. Cijena uzgoja poljoprivrednih proizvoda sve vie raste, a njihova koliina u razvijenim zemljama Zapada daleko nadilazi potrebe stanovnitva. Ti se vikovi zbog visoke cijene proizvodnje ne mogu nikome prodati ve se ili unitavaju ili poklanjaju u obliku tzv. "humanitarne pomoi" treem svijetu to u biti nije nita drugo nego samo jedan od oblika rjeavanja nagomilanih zaliha. S druge strane taj nain poljoprivrede ima jo itav niz popratnih tetnih posljedica od kojih neke ozbiljno ugroavaju ekoloku ravnoteu sredine u kojoj ivimo. Ne samo da se smanjuje koliina plodnog humusa i da dolazi do erozije tla nego se u tlo ulau razne kemikalije, a naroito teki metali, koji tamo ostaju godinama. Ta sredstva postupno prodiru u dubinu i ulaze u podzemne vode ime ih esto ine neupotrebljivim za pie. Pa i sama proizvodnja pesticida i kemijskih gnojiva ima itav niz ekoloki tetnih popratnih pojava. Osim toga, za proizvodnju tih sredstava potrebna je velika koliina energije. I sam nain poljoprivredne proizvodnje u obliku monokulture i dranja velikog broja ivotinja koje su stalno u zatvorenim prostorima ini i jedne i druge naroito osjetljivima na bolest. To opet 9

zahtijeva poveanu upotrebu pesticida kod uzgoja biljaka i antibiotika kod uzgoja ivotinja. Poseban je problem neprirodna hrana stoke (kotano brano) koja je uzrokom pojave tzv. "kravljeg ludila" kod ivotinja i ljudi. Konano treba postaviti pitanje nije li utroena koliina energije u konvencionalnoj proizvodnji hrane vea od one koju tako proizvedenom hranom dobivamo? Konvencionalna poljoprivreda svjesna je slijepe ulice u kojoj se nala i odrava se nizom palijativnih mjera kao ograniavanjem poljoprivrednih povrina za pojedine kulture te visokim dravnim subvencijama. Negativna strana primjene kemije u poljoprivredi pokuava se u posljednje vrijeme ukloniti genetikom koja sa svoje strane nije jeftina i ije su posljedice, kako na biljke tako i na ljude, danas potpuna nepoznanica. Sve te mjere ne mogu donijeti trajno rjeenje, ne mogu popraviti kakvou proizvoda niti mogu uzgoju biljaka i stoke pruiti sigurnu budunost. Ovaj samo letimini pregled dananjeg stanja u poljoprivredi i stoarstvu jasno ukazuje da se na tim podrujima neto korjenito mora mijenjati jer emo se inae u budunosti stalno susretati s novim problemima od kojih je tzv. kravlje ludilo samo jedan od njih. Potreba da se neto mijenja polako ulazi u svijest ljudi, kako potroaa tako i proizvoaa. Ima sve vie potroaa koji trae zdravu hranu, a na svim kontinentima postupno raste i broj proizvoaa koji takvu hranu proizvode. to e vie ljudi izbjegavati konvencionalno proizvedenu hranu to e po zakonu ponude i potranje nuno rasti i broj proizvoaa koji se ne slue tim nainom 10

proizvodnje. Nema sumnje da su tzv. "zdravi proizvodi" skuplji, ali i kad kupujemo cipele neemo kupiti one, makar bile jeftinije, koje e se raspasti kod prve jae kie nego one, makar bile skuplje, koje emo moi nositi godinama. Na rjeenje svih ovih problema ve je davno ukazao Rudolf Steiner koji je 1924. odrao niz predavanja u dvorcu Koberwitz (tada u Njemakoj, a danas u Poljskoj) pred skupinom intelektualaca i poljoprivrednika u kojima je iznio naela nove biolokodinamike poljoprivrede, naela koja vrijede jo i danas. To je bio ujedno i prvi zokrueni prikaz novog naina uzgoja biljaka i stoke i svi dananji razliiti pravci ekoloke poljoprivrede proizlaze manje ili vie iz tih poticaja. Rudolf Steiner (1861-1925) roden u Donjem Kraljevcu u Meimurju, utemeljitelj antropozofije, bio je filozof i duhovni istraiva koji je ustanovio i ustvrdio da iza svake fizike pojave postoji i duhovna pozadina i da je bez spoznaje te duhovne pozadine nae znanje o ovjeku, Zemlji i svemiru samo djelomino i nepotpuno. Na temelju svojih duhovno-znanstvenih istraivanja on je iznio novu spoznaju o razvoju ovjeka, Zemlje i kozmosa te novu spoznaju o kranstvu smatrajui da objava kako je doslovno itamo u Svetom pismu nije zavrena ve da se ona obnavlja ovisno o stupnju svijesti i sposobnosti spoznavanja ljudi u pojedinim vremenima. Na temelju toga on stvara nov pristup u pedagogiji (waldorfska kola) u kojem se svakom aku nastoji pristupiti individualno i poticati ne toliko koliinu znanja koliko osobnu kreativnost. Dao je i osnove rjeavanja socijalnih suprotnosti u svojoj teoriji o trolanosti, te konano itav 11

niz poticaja u umjetnosti: u drami, slikarstvu, arhitekturi, oblikovanju govora i euritmiji. Na temelju tog svestranog duhovnog iskustva on pred kraj ivota dri osam predavanja o poljoprivredi (Poljoprivredni teaj) u kojima odgovara na pet osnovnih pitanja koja su mu tom prilikom bila postavljena: 1. Kako sprijeiti sve vei nestanak broja sorata kultiviranih biljaka i kako poboljati njihovu hranidbenu kakvou? 2. Na koji nain poboljati plodnost domaih ivotinja i njihovu otpornost? 3. Kako izbjei opasnost kemijske gnojidbe i je li mogue uvesti gnojidbu koja oivljuje tlo? 4. Na koji se nain mogu dokazati djelovanja stvaralake ivotne snage, djelotvornost homeopatskih pripravaka i kozmikih ritmova? 5. Postoji li mogunost socijalne obnove u poljoprivredi? Odgovori na ta pitanja i danas su, nakon sedamdeset sedam godina, jednako suvremeni i aktualni. Na temelju svojih osnovnih spoznaja iz podruja duhovne znanosti (Steiner nije bio poljoprivrednik) on daje poticaje za nov nain proizvodnje zdrave hrane. Iz Steinerovih predavanja jasno proizlazi da on Zemlju smatra ivim organizmom na koji djeluju snage i ritmovi iz svemira. Svako poljoprivredno imanje mora biti zaokruen i sam sebi dostatan organizam. Prema tome, mora postojati odreen uravnoteen odnos izmeu broja ivotinja na imanju i poljoprivrednih povrina. Mora postojati odreen plodored i raznolikost kultura. Potpuno zabacuje monokulturu. Gnojidba ima zadau da oivi humus 12

i time stvori zdravu i otpornu biljku. tetoine koje se jave treba uklanjati prirodnim sredstvima. Uzgoj stoke mora biti to vie na otvorenom, a broj stoke mora odgovarati veliini dobra. Nain izlaganja i izraavanja u ovoj knjizi moda e dijelu poljoprivrednika na prvi pogled biti stran i neobian. Naroito onima koji nisu upueni u osnovna naela antropozofije. Pa ipak, paljivo, polagano i uporno iitavanje ovog teksta pojedincu e omoguit da stekne sposobnost stvaralakog djelovanja u uzgoju stoke i bilja. Nema sumnje da e mu u praktinoj provedbi mnogo pomoi dodatni teajevi jer e mu to omoguiti da u pojedinosti svlada neke tehnoloke procese. Kako, meutim, nema gotovih rjeenja za svaki sluaj, a svako zemljite i svaka kultura zaseban su organizam, ovaj e mu tekst omoguiti da, poto stekne stanovita iskustva, sam stvara rjeenja za svoje specifine potrebe. U naoj zemlji bioloko-dinamiki nain poljoprivrede jo je u zaetku. Nadamo se da e ova knjiga nekima biti poticaj da se tim nainom uzgoja stoke i biljaka poinju ozbiljno baviti. Zagreb, 9. kolovoza 2001. Prof. dr. Radovan Suboti Predsjednik Antropozofskog drutva "Marija Sofija" Zagreb

... Drutvo je u Koberwitz stizalo obino oko jedanaest sati. U Koberwitzu ljudi nisu mogli stanovati, onamo su dolazili iz Breslaua. Potom je najprije poinjalo predavanje koje je trajalo do jedan sat. Ubrzo potom predavanje se pretvorilo u doruak, pri emu su gosti mogli koristiti gotovo cijeli dvorac i sve ostalo, a to je vrlo zanimljivo. To je onda otprilike trajalo do pola ili do tri etvrt dva. Zatim je slijedio razgovor o pitanjima u vezi s poljoprivredom do tri sata. Dakle, to je bio udio Koberwitza u itavom skupu. To je trajalo deset dana. Stoga vidite kako smo velikoduno primljeni. Moram svakako rei da grofici i grofu Keyserlingku nije bilo lako prirediti taj teaj, jer on je ve odavno obean, ali ja nikako nisam mogao doi. Zato je ovdje u Dornachu na Boinom zasjedanju bio neak grofa Keyserlingka kojemu je prije puta bilo reeno: Ili e mi donijeti sasvim konkretno obeanje da e se teaj odrati jo sljedee polugodite ili mi uope ne dolazi kui. Neak kojemu su u ivotu za rukom pole i druge neobine stvari, s tom se namjerom pojavio ovdje i zaista je tako odluno govorio da sam mu rekao kako e se teaj odrati im god to bude mogue. I kako nije mogao biti ranije, odrao se o Duhovima. To je bila lijepa svetkovina o Duhovima, doista prava antropozofska svetkovina o Duhovima. Neto je posebno na tom dobru Koberwitzu i u njegovoj okolici. Dobro Koberwitz obuhvaa trideset tisua jutara zemlje. To je jedno od najveih dobara. Prema tome, tamo se moe vidjeti vrlo mnogo poljoprivredne djelatnosti. A i vidjeli smo vrlo mnogo, jer sve su nam pokazali uz iznimnu susretljivost.

Kad ovjek stigne u Koberwitz i najprije eli oprati ruke, odmah zapazi da je u umivaoniku eljezo. Naime, tlo u Koberwitzu bogato je eljezom. I stvarno mislim da bi se to tlo moglo iskoristiti na najraznovrsniji nain budui da je izuzetno bogato eljezom. eljezo uistinu susreemo na svakom koraku. Zboga toga sam prilikom prvog ruka, pozdravljajui osoblje kue, rekao kako ponajprije upada u oi da je u Koberwitzu sve od eljeza: da je ve neak bio od eljeza u svojim zahtjevima kad se pojavio o Boiu; da je tlo natopljeno eljezom i da tamo vlada neto svjesno cilja i energino, tako da nisam mogao rei drugo doli: eljezna grofica i eljezni grof. I u moralnom dranju uistinu je bilo neeg posve eljeznog. U poljoprivrednom teaju najprije je trebalo razraditi koji su preduvjeti napretka u razliitim poljoprivrednim granama. Tu dakako postoje izuzetno zanimljive grane: ratarstvo, stoarstvo, umarstvo, vrtlarstvo i tako dalje. Zatim jednu od najzanimljivijih stvari, tajne gnojidbe, koje su stvarno istinske tajne. Za sve to najprije su postavljena naela, veze koje u dananje doba izgledaju izuzetno znaajnima zato to se, vjerovali ili ne, upravo poljoprivreda pod utjecajem materijalistikog nazora udaljila od razumskih naela. I vrlo malo ljudi zna da su tijekom posljednjih desetljea degenerirali svi proizvodi od kojih ovjek zapravo ivi te da oni i dalje izuzetno brzo degeneriraju. Ne samo da na prijelazu iz kaliyuge u svijetlo doba degenerira sadanji moralni razvoj ovjeanstva ve naglo degenerira i ono to je ovjek svojim postupcima uinio od zemlje i od onoga to je neposredno

iznad nje. To je danas statistiki utvreno, o tome se, na primjer, raspravlja u poljoprivrednim udruenjima i govori se da su ljudi protiv toga nemoni. Danas stoga ak i materijalistiki poljoprivrednik, ako ne traje tupo, nego razmilja o stvarima s kojima se suoava svakoga dana ili barem jednom u godini, moe otprilike izraunati da e za nekoliko desetljea proizvodi biti toliko degenerirani da vie nee moi posluiti za ljudsku ishranu. Dakle, pritom se doista radi o pitanju koje je u najeminentnijem smislu kozmiko-zemaljsko pitanje. Upravo kod poljoprivrede pokazuje se da se iz duha moraju crpiti snage koje su danas potpuno nepoznate i ije znaenje nije samo u tome da se malo pobolja poljoprivreda nego i u tome da se ovjekov ivot na Zemlji ta ovjek mora ivjeti od onoga to zemlja donosi u fizikom smislu uope moe nastaviti. Radi se, dakle, o iznimno bitnoj temi. I naela koja su tamo zadana kako bi pokazala pod kojim se uvjetima razvijaju biljke najrazliitijih vrsta, ivotinje, naela prema kojima se treba gnojiti, prema kojima se suzbija korov, unitavaju tetnici i nametnici, prema kojima se suzbijaju biljne bolesti, sve su to danas na podruju poljoprivrede gorua pitanja. Nakon to je raspravljeno o tim pitanjima, prelo se na ono to je prijeko potrebno uiniti kako bi se stvorili preduvjeti za reformu gnojidbe, reformu u suzbijanju korova i tetoina na bilju, nametnika te u borbi protiv biljnih bolesti. I svakoga dana na teaj i razgovore koji su uslijedili za njim nadovezao se krug, kako ga je nazvao grof Keyserlingk, to su ga sastavili okupljeni antropozofski

poljoprivrednici koji ovdje ele tijesno suraivati s Prirodoznanstvenim odsjekom na Goetheanumu. Zato Prirodoznanstveni odsjek treba izraditi naela prema dobivenim osnovama, poevi od geolokih svojstava tla, mogunosti hranidbe i gnojidbe, od svih injenica koje dolaze u obzir: blizina uma, klimatski uvjeti i tako dalje. Poto poljoprivredni strunjaci prikupe odgovarajue podatke, ovdje e biti razraena naela prema kojima se trebaju izvoditi daljnji pokusi kako bi se doista iskuale praktine upute dane na teaju ili ono to je takoer navedeno u raspravama, tako da onda svatko moe kazati, premda se danas neto od toga jo moe initi udnim: Iskuali smo, to ide. To je, dakle, svrha toga kruga poljoprivrednika koji usko surauje s Prirodoznanstvenim odsjekom i gospoicom dr. Vreede, jer za to su potrebni i astronomski podaci. Jasno je da e u tome na najrazliitije naine sudjelovati cijela Visoka kola, a osobito Medicinski odsjek. Tako da e upravo prema nastojanjima koja su na teaju razradili nai prijatelji, osobito nai prijatelji grof Keyserlingk i gospodin Stegemann, stvar, nadajmo se, i u praksi zaivjeti bolje od onoga to su neki poduzimali pod drugim pretpostavkama, pod ne ba primjerenim pretpostavkama. No, uvjet uspjeha sastoji se u sljedeem, i strogo se naglaavalo te stalno i neprekidno ponavljalo da ono to je bio sadraj toga teaja isprva bude duhovna svojina kruga poljoprivrednika, praktinih poljoprivrednika. Tamo je bilo i ljudi koji se zanimaju za poljoprivredu, ali koji nisu mogli ui u krug, od njih je izriito zatraeno da na dobro poznat antropozofski nain sve odmah ne izbrbljaju svakome,

jer stvari mogu zadobiti svoje praktino znaenje samo onda ako ono to je bio sadraj teaja, ostane u krugu strunjaka, ako to provjere poljoprivrednici. Neke stvari trebat e iskuavati etiri godine. Tijekom tog razdoblja praktine upute koje su dane nee izii iz kruga poljoprivredne zajednice jer nema nikakva smisla da se o stvarima samo govori, nego stvari postoje upravo zato da udu u ivotnu praksu. I pogrijeio bi svatko tko bi izbrbljao stvari koje je uo. To su stvari koje se ponajprije, vjerujem, odnose na plodni poljoprivredni teaj. U Breslauu se na duhovski ponedjeljak odrala i euritmijska predstava koja je bila izuzetno dobro posjeena i koja je izuzetno dobro primljena. Osim toga, odrane su i brojne druge priredbe. Najprije su prijepodne trajale rasprave o poljoprivredi, otprilike od jedanaest i petnaest do tri sata popodne. To je, kao to sam rekao, bilo vani, u Koberwitzu. Druge stvari bile su u Breslauu unutra o onome to se dogaalo izmeu govorit u kasnije i svaki je dan zavrio jednim antropozofskim predavanjem za lanove Antropozofskog drutva, koje je ponajvie razmatralo karmika pitanja to su ovdje ve tjednima predmetom razmatranja. Ona su bila saeta u deset predavanja. Kratak izvjetaj o cijeloj stvari ve sam dao u listu s priopenjima, prilogu "Goetheanumu" koji je upravo danas iziao. Tamo je izvjetaj o cijelom breslauskom skupu. I ovom prilikom ujedno opet mogu naglasiti: Iz onoga to je iskuano na razliitm mjestima, u Pragu, Bernu, Parizu, sada i u Breslauu, mogu rei da ono to je proizilo iz Boinog zasjedanja, ona ezoterina struja koja proima itavo Antropozofsko drutvo, koja

je novost, moglo bi se rei, ustvari ono to je nakon pravog osnutka Antropozofskog drutva sada tu, a prije nije bilo, da to srca posvuda primaju ne samo na uistinu zadovoljavajui nego i na izvanredno duevan nain, tako da postoji opravdana nada da se sada, nakon to je Antropozofsko drutvo Boinim zasjedanjem steklo duhovnost, poto ve u Dornachu svjesno spiritualno djeluje ezoterino predsjednitvo, da se sada doista posvuda moe primijetiti ne samo strujanje prema van nego i da srca sudionika posve izlaze ususret tom strujanju. Na veernjim predavanjima, na predavanjima lanovima naveer, to se vrlo, vrlo jasno vidi. Osim toga, srdanost s kojom su ta predavanja doekana u Breslauu i Kobervvitzu doista se oitovala na spiritualnoorganizatorski nain, jer to je bilo duboko antropozofsko razumijevanje, a nalo je i svoju primjenu, ostvarilo se u materiji. Moram samo pripomenuti da je posljednje veeri, u ponedjeljak naveer, u Breslauu umjesto predavanjem sve zaokrueno prisnim druenjem. Mnogi lanovi doputovali su uistinu izdaleka, ve dugo lanovi iz njemakih krajeva nisu doivjeli neto takvo, lanovi su doputovali iz june Njemake, iz zapadne Njemake, naravno, i iz oblinjih krajeva, tako da su dvorane bile prepune lanova. Posljednje veeri, prigodom prisnog druenja, poto je u ponedjeljak mnogo njih ili veina morala otputovati, bilo je jo prisutno oko tristo sedamdeset lanova koje je u Breslauu veerom poastila kua Keyserlingk. Morate zamisliti da je u Breslau u jednu gostionicu teretnim automobilima dopremljeno sve to je bilo neophodno za podvorbu tristo sedamdeset antropozofa koji su te veeri, to sam primijetio

obilazei ih, imali izvanredno dobar apetit. Da, to se dogaa i prilikom promatranja slika, ovjek nikad nije toliko gladan kao kad obilazi galerije; oigledno je da se isto dogaa i kod antropozofskih predavanja. To se skupilo za tih nekoliko dana. Ali najljepe je bilo to su antropozofi imali velik apetit, bilo ih je tristo sedamdeset, a mnogo toga jo je ostalo. Tim predavanjima zavravao je dan, tako da su poljoprivredni teaj i skup lanova Antropozofskog drutva zaokruili cijelu priredbu. Izmeu toga gospoa dr. Steiner odrala je teaj umjetnikog oblikovanja govora; bila su dva sastanka breslauske omladinske grupe i dva razredna sata". A posljednje nedjelje zbilo se jo neto. Nastupio je gospodin Kugelmann sa svojom glumakom druinom koja je na poticaj govornog teaja to se odrao prije dvije godine ovdje u Goetheanumu razvila nov umjetniki kazalini izraz, te su nam izveli "Ifigeniju". Uzimajui u obzir sve ono to je proizilo iz govornog teaja, to doista mnogo obeava. Vrijeme je bilo bogato, vrlo bogato ispunjeno, ali takoer je bilo mogue pruiti neto lanovima koji dugo nisu imali prilike sudjelovati na nekoj antropozofskoj priredbi. Izmeu tih dogaanja obilazilo se imanje. Ljudi su razgledavali ono to se moglo vidjeti na dobru, pri emu danas u srednjoj Europi na sve to utjee ono to je tako oito u potpunom gospodarskom slomu. Mislim na gospodarski ivot u cjelini. Na imanju Koberwitz izvrsno se gospodari, poljoprivreda naravno mora napredovati, ali gospodarski ivot " Razredni sat Visoke kole za duhovnu znanost (op. prev.).

u Njemakoj u uasnom je stanju. I tako, u ponedjeljak, mislim oko jedanaest sati naveer, priredbe su zavrile. Potom sam u utorak stigao u Lauenstein kod Jene, gdje nekoliko naih mladih prijatelja s gospoicom dr. Ilse Knauer osniva ljeilite i odgajalite ne samo za slabije nadarene nego i za stvarno tjelesno bolesnu djecu koju odgajaju i razvijaju onoliko koliko je to mogue. Taj je institut, kao to sam rekao, u osnutku. Ja sam ga inaugurirao i vidio prvu primljenu djecu. Tako smo projekt u Lauensteinu, nedaleko od Jene, takorei postavili na noge. Potom sam preko Stuttgarta stigao ovamo. Zar ne, pogotovo u Stuttgartu danas dolazi do izraaja izuzmemo li ostalo ono to izuzetno titi, injenica da je u waldorfskoj koli, koja u pedagokodidaktikom i duhovnom smislu postie izvanredan uspjeh, gospodarsko stanje upravo oajno. Zamislite samo, jutros sam, na primjer, peti razred morao tako razdijeliti da su od dva razreda nastala tri, stoga sada imamo 5. a razred, 5. b razred, 5. c razred. I esti razred razdijeljen je na tri odjeljenja. Veina razreda ima dva odjeljenja, ak i vii razredi. U waldorfskoj koli imamo vie od osamsto uenika. Stvar izvanredno napreduje u pedagoko-didaktikom i duhovnom smislu, ali gospodarska je strana u waldorfskoj koli upravo oajna, uistinu, u najdubljem smislu oajna! Zamislite samo, u tjedne prije Boia, recimo, u waldorfskoj koli jo smo imali mjeseni proraun od oko 60008000 maraka, to sada, zbog vrtoglavog rasta cijena ivenih namirnica, odgovara mjesenom proraunu od 25.00027.000 maraka. To su dakako uasne stvari. I nedavno smo se nali u situaciji

da od tih 25.00027.000 maraka mjesenog prorauna nije bilo pokriveno otprilike 15.00017.000 maraka, tako da emo u iduem razdoblju morati raunati s manjkom od 15.00017.000 maraka na mjesec. To zbilja titi, to je vrlo teko breme, jer sve je pripremljeno, tu je uiteljski kolegij kojeg ini preko etrdeset uitelja, tu je vie od osamsto uenika. Dakako, iznimno je teko sve to i dalje financirati uz takve gospodarske pretpostavke, a pogotovo e biti teko s obzirom na gospodarske perspektive u Njemakoj. No portvovnou antropozofskih prijatelja postalo je mogue najprije sljedea tri, etiri ili pet mjeseci od tog nedostatka pokriti 10.000 maraka na mjesec, tako da e posljednjih mjeseci trebati pokriti jo samo oko 60007000 maraka na mjesec. To je mogue pokriti, ali je istina, dragi moji prijatelji, da je upravo u Antropozofskom drutvu, kad je rije o stvarima gdje je potreban praktian pristup, na djelu nepraktino ponaanje. Nedavno sam na skupu udruga waldorfskih kola to e se, nadajmo se, posvuda iznijeti u javnost; jer mnogo je vanije iznijeti u javnost to nego ono to antropozofi ponekad iznose u javnost rekao sljedee: Samo treba promisliti, u Njemakoj imamo u najmanju ruku 10.000 antropozofa. Kad bi se posvuda svaki tjedan skupljao novac, kad bi svaki tjedan svatko dao samo 50 pfenniga, to bi u tjedan dana iznosilo 5000 maraka, a to bi se lako moglo ostvariti samo kad bi se uinilo. Stoga sam rekao: U Antropozofskom drutvu esto se dogaa da su nae ustanove vrlo slabo fundirane, a ljudi koji bi vrlo rado dali novac to govorim iz iskustva

uope ne znaju kamo bi s njime. Da, to stanje u waldorfskoj koli i dalje je vrlo teko podnoljivo, i ovom bih prilikom napomenuo da je upravo portvovnou vicarskih prijatelja u posljednje vrijeme svaki mjesec prikupljena znaajna svota, djelomice u vidu izravne pomoi, ali poglavito preuzimanjem kumstva za djecu kum je onaj koji za jedno dijete u waldorfskoj koli plaa 2527 maraka na mjesec. No izgledi su i dalje loi, a stanje u waldorfskoj koli jo jako, jako titi. Kad bi se nalo jo oko 250300 kumova i kad bi lanarina bolje pristizala, kad bi se prikupljao novac, to onda uope ne bi bilo tako teko. Mora se naravno takoer rei da trenutno u Njemakoj vlada neopisiva nestaica novca. Nije rije o tome da ne bi bilo dobara, ali svejedno vlada takva nestaica novca da uope nije mogu optjecaj. Gospodarski ivot u Srednjoj Europi uistinu je u loem stanju. O tome sam vas, dakle, htio izvijestiti. Sve to pokazuje da se danas vrlo snanim iskazuje sve to je na antropozofskom polju proizilo iz samog antropozofskog pokreta. Oblik koji je poprimila waldorfska kola odlikuje se velikom, velikom snagom koja je svojstvena antropozofskom biu. A to se iskazuje i drugdje. Pokazuje se potreba za onime to antropozofija moe dati. Bio je prireen govorni teaj, dakle, teaj za umjetniki pristup jeziku, koji se morao apsolvirati u nekoliko sati jer uope nije bilo vremena za tako mnogo toga. Ali na njega se prijavilo, ini mi se, oko 160 ljudi. Ne moe se u pet sati poduiti 160 ljudi, pa je stvar organizirana tako da je sprijeda sjedilo otprilike 30 ljudi, oni su doista primili poduku; drugi su samo mogli sluati. Potreba je nesumnjivo

10

prisutna, duboka, intenzivna, velika potreba. Samo bismo morali biti u stanju zaista oiviti postojee snage i svakako bismo morali unaprijediti antropozofsko djelovanje. Zasluge za ostvarenje ovoga to je prireeno u Breslauu svakako pripadaju, kao to sam ve rekao, eljeznom grofu i eljeznoj grofici Keyserlingk i naem starom prijatelju, ravnatelju Barschu koji djeluje gotovo toliko dugo koliko i sam antropozofski pokret, koji je kao mladi postao antropozof, a sada je umirovljeni ravnatelj kole, ali se zajedno s ostalima jo osjea vrlo mladim, tako da me je u svom pozdravnom govoru koji je odrao prve veeri skupa nazvao ocem, zbog ega se strano kajao svih deset dana! O tome sam vas htio izvijestiti, dragi moji prijatelji, o priredbi koja vas nedvojbeno mora zanimati ve samo zato e moda ipak na jednom odreenom podruju, polazei od antropozofskog, uspjeti unijeti neto u neposredan ivot. Jer vidi se da se na antropozofskom podruju moe uzajamno djelovati s obiju strana, s visoko duhovne i s potpuno praktine. A pravo e se djelovati zapravo tek onda kad se obadvije strane budu preplitale i kad budu savreno usklaene. Pogreke, koje se vrlo lako mogu dogoditi u antropozofskom djelovanju, nastaju upravo zbog toga to s jedne strane duhovno ne prelazi u stvarni ivot, to ono ostaje neka vrst teorije, ili jedna vrst, rekao bih, vjerovanja rijeima, ono ak nije ni vjerovanje mislima, nego ostaje vjerovanje rijeima, a s druge pak strane zato to se ne moe valjano pruiti uvid da bi duhovno moglo zahvatiti u neposredno praktino postupanje.

Zamislite samo, dragi moji prijatelji, da danas nitko ne razumije bit gnojidbe. Sigurno, to se radi instiktivno prema tradiciji iz starih vremena. Ali bit same gnojidbe, to danas nitko ne razumije. Nijedan ovjek zapravo ne zna osim onih koji to mogu saznati iz duhovnog to gnoj zapravo znai za njivu i zato je u nekim krajevima nezaobilazan i neophodan te kako se s njime postupa. Na primjer, nitko ne zna da upravo sva mineralna gnojiva ponajvie uzrokuju degeneraciju o kojoj sam govorio, kvarenje poljoprivrednih proizvoda. Jer danas svatko jednostavno misli: no dobro, za rast biljaka potrebna je odreena koliina duika i ljudima je jednostavno potpuno svejedno kako se taj duik spravlja, odakle potjee. Ali nije svejedno odakle on potjee jer postoji velika razlika izmeu duika i duika, izmeu duika koji je u zraku povezan s kisikom, izmeu toga mrtvog duika i jednoga drugog duika. Ne moete porei, dragi moji prijatelji, da postoji razlika izmeu ivog ovjeka koji hoda okolo i lea, ljudskog lea. Jedan je mrtav, drugi je iv i produevljen. Ista je stvar, na primjer, s duikom i drugim tvarima. Postoji mrtvi duik. To je onaj koji se nalazi u zraku to nas okruuje, koji je pomijean s kisikom i koji ima ulogu u cjelokupnom procesu naeg disanja i u procesu zajednikog ivota sa zrakom. On ne smije biti iv jednostavno zato to bismo neprekidno bili bez svijesti kad bismo bili u ivom zraku. Zrak je mrtav, kisik je mrtav, duik je mrtav; to su uvjeti zraka u kojem ljudi trebaju tako disati da mogu svjesno i razborito misliti. Duik koji je u zemlji, koji s gnojivom mora ui u nju, koji se stvara pod utjecajem cijelog neba, takav duik mora biti iv.

11

To su dva razliita duika: duik koji je iznad povrine zemlje i duik koji je ispod povrine zemlje; jedan je mrtvi duik; drugi je ivi duik. I tako je sa svime. Tijekom materijalistikog doba potpuno je potisnuto u zaborav ono to je neophodno za odravanje prirode. Ljudi ne znaju najvanije stvari. Postupa se po starome, zacijelo na temelju jako dobrog instinkta, ali on se postupno gubi. Tradicije nestaju. Ljudi e njive gnojiti znanou. Krumpiri, itarice, sve e biti sve loije. A ljudi znaju da biva sve gore, to utvruju statistiki. Oni se najprije narogue na praktine mjere koje polaze od onoga to se moe postii duhovnim promatranjem. Izuzetno je znaajno da se te stvari pravilno promatraju, pravilno sagledavaju. I ovdje sam esto rekao: Ako netko ima magnetsku iglu koja uvijek pokazuje u odreenom smjeru, iji je vrak usmjeren prema magnetskom sjevernom polu, smatrali bi ga djetinjastim kad bi tvrdio da je u magnetskoj igli razlog zbog kojeg jedan vrak uvijek pokazuje prema sjeveru, a drugi prema jugu. Kae se: ovdje je Zemlja, tu je magnetska igla; zato magnetska igla jednim vrkom pokazuje prema sjeveru, a drugim prema jugu? Zato to je ovdje magnetski sjeverni pol, a ovdje magnetski juni pol; on usmjerava pravac magnetske igle prema jednoj i prema drugoj strani. Kao pomo uzima se cijela Zemlja kako bi se objasnio pravac magnetske igle. Polazi se od magnetske igle. Onoga koji bi tvrdio da je razlog tome u magnetskoj igli smatrali bi djetinjastim. No tako je djetinjast onaj koji vjeruje da ono to dananja znanost nalazi u neposrednoj blizini biljaka ili u neposrednoj okolini ovisi o onome

to se gleda. Na rast biljaka utjee cijelo nebo sa zvijezdama! To se mora znati. To napokon mora ui u glave. Mora se rei da je isto tako djetinjasto baviti se botanikom onako kako je danas uobiajeno, kao to bi bilo djetinjasto kad bi se o magnetskoj igli govorilo onako kako sam danas spomenuo. Svaki obrazovan ovjek moe usvojiti odreene stvari, samo ako ima smisla za najjednostavnije uvjete antropozofskog ivota. Izuzetno je vano ono to sam prole godine prvi put navijestio u Penmaenmawru. Ljudi danas ak ne znaju ni kako se hrane ovjek i ivotinja, a kamoli biljka. Ljudi vjeruju kako je bit ishrane u tome da ovjek jede supstancije iz svoje okoline. Stavlja ih u usta; one zatim dospijevaju u eludac. Od toga se jedan dio zadrava, drugi dio odlazi. Potom se potroi onaj dio koji je zadran. Zatim i on odlazi. Onda se ponovno zamjenjuje. Danas ovjek ishranu zamilja na potpuno izvanjski nain. No ivenim namirnicama koje ovjek prima kroz eludac ne izgrauju se kosti, miii, ostala tkiva; to izriito vrijedi samo za ovjeju glavu. I od onoga to se daljnom preradom posredno iri organima za probavu, izgrauje se samo tvarni materijal za glavu i za sve ono to se odlae u ivano-osjetilnom sustavu te u onome to tome pripada, dok se, primjerice, supstancije za sustav udova ili za same organe izmjene tvari, koje su potrebne, recimo, za stvaranje upljih kostiju nogu ili ruku ili za stvaranje crijeva u kojima se obavlja izmjena tvari, za probavu, ne stvaraju od hrane uzete kroz usta ili eludac, ve se one uzimaju iz itave okoline disanjem ili osjetilnim organima. Taj se proces u ovjeku zbiva neprestano: ono to je primljeno elucem struji u glavu i tamo

12

se prerauje, a ono pak to se prima glavom odnosno ivano-osjetilnim sustavom iz zraka i ostale okoline struji nadolje te iz toga nastaju organi izmjene tvari i udovi. Prema tome, elite li saznati od ega se sastoji supstancija vaega nonog palca, ne morate se obazirati na ivene namirnice. Pitate li svoj mozak: Odakle dolazi supstancija? onda se morate osvrnuti na ivene namirnice. No ako elite upoznati supstanciju vaega nonog palca, ukoliko ona nije osjetilna supstancija, dakle, obavijena toplinom i tako dalje u tom sluaju i nju hrani eludac nego je kosturna supstancija (Gerstesubstanz) i tako dalje, onda je ona primljena disanjem, osjetilnim organima, djelomice ak i oima. I kao to sam to ovdje esto razlagao, to u sedmogodinjem ciklusu ulazi u organe, tako da je ovjek s obzirom na sustav svojih udova i izmjene tvari izgraen od kozmike supstancije. Samo je ivano-osjetilni sustav izgraen od telurske, zemaljske supstancije. Vidite, to je tako fundamentalno znaajna injenica da se o ovjekovu i ivotinjskom fizikom ivotu jedino moe rasuivati ako se to zna. I nita, ak ni nain da se takvo neto sazna, ne postoji u dananjoj znanosti. Uz dananju znanost to se uope ne moe saznati. To uope nije mogue, jer radei na svoj nain, dananja znanost do neega takvog uope ne moe doi. To je nemogue, bezizgledno. To su stvari o kojima se svakako mora razmisliti. Zbog toga danas imamo podjelu na teoriju i praksu. Dananja je praksa bez duha, ona je puka rutina. Ali ono to dolazi iz duha prestaje biti nepraktino ako stvarno dolazi iz duha. Tada u najeminentnijem smislu postaje praktino.

PRVO PREDAVANJE Koberwitz, 7. lipnja 1924. Predgovor i uvod u teaj Emancipacija ljudskog i ivotinjskog ivota od vanjskog svijeta S dubokom zahvalnou osvrnuo bih se na rijei koje je upravo izgovorio grof Keyserlingk. Jer ne radi se samo o opravdanom osjeaju zahvalnosti onih koji iz antropozofije mogu neto preuzeti nego se takorei stvarno radi i o zahvalnosti antropozofske stvari koja se u dananjim tekim vremenima mora iskazati svima onima koji zastupaju antropozofske interese, o osjeaju duboke zahvalnosti. Stoga bih se upravo iz duha antropozofskog uvjerenja elio najsrdanije zahvaliti za netom izgovorene rijei. Uistinu je veliko zadovoljstvo to je ovaj poljoprivredni teaj mogue odrati upravo ovdje u kui grofa i grofice Keyserlingk. Iz svojih ranijih posjeta znam kakvo divno ozraje vlada ovdje u Koberwitzu, ponajprije mislim na duhovno-duevno ozraje, i kako je ba to duhovno-duevno ozraje to ovdje vlada najljepi preduvjet za ono to se treba rei u okviru ovog teaja. Dok je grof upozorio na to da bi se neki moda mogli osjeati neugodno u ovom sluaju rije je 0 damama euritmisticama, no to bi se moglo odnositi i na druge posjetitelje izvana s druge strane, s obzirom na ono zbog ega smo se ustvari okupili, mora se rei: Ne vjerujem da bismo za ovaj poljoprivredni teaj igdje bili smjeteni bolje nego upravo

13

na ovom izvrsno i uzorno voenom gospodarstvu. Za sve to se danas pojavljuje na antropozofskom polju potrebno je da se ovjek takorei nalazi i u neophodnoj osjeajnoj okolini. A ovdje e za poljoprivredu to sigurno biti tako. Zato me sve ovo navodi da se najdublje zahvalim kui grofa Keyserlingka, emu e se sigurno pridruiti i gospoda dr. Steiner, to emo upravo ovdje moi proivjeti ove sveane, a mislim i radne dane. Pritom smatram da e, rekao bih, upravo stoga to se nalazimo ovdje u Koberwitzu, ovih sveanih dana vladati poljoprivredni duh povezan s antropozofskim pokretom. Upravo je grof Keyserlingk svojom rijeju i djelom otpoetka portvovno podupirao ova nastojanja koja su potekla od "Dolazeeg dana"* u Stuttgartu, i svojim je duhom, izraslim iz njegove vrste sraslosti s poljoprivredom, zavladao u onome to smo mogli uiniti za poljoprivredu. Rekao bih da su nas snage koje vladaju u dubini naeg pokreta nekako samorazumljivo privukle ovamo u Koberwitz u trenutku kad je grof to elio. Stoga mogu potvrditi kako vjerujem da je svatko rado doao na ovaj teaj u Kobervvitzu. Zato mi koji smo doli ovamo izraavamo svoju duboku zahvalnost, vrlo je rado izraavamo, to je kua Keyserlingk bila spremna da ovih dana primi nas i naa nastojanja. Moja pak zahvala izvire iz dubine srca i molim kuu Keyserlingk da je osobito primi. Znam to znai na takav nain kao to osjeam da e se zbiti, primiti toliko posjetitelja te vjerujem da stoga mogu svojoj zahvali pridodati tu nunu nijansu i takoer molim " Dioniko drutvo za promicanje gospodarskih i duhovnih vrijednosti (op. prev.). da je se tako prihvati, jer svakako mogu zamisliti potekoe to se javljaju prilikom odravanja takvog

skupa u kui poprilino udaljenoj od grada. Uvjeren sam da e bez obzira na one neizbjene neugodnosti o kojima je grof Keyserlingk govorio kao predstavnik dakako ne vanjske, nego unutarnje politike ovdanje organizacije predavanja, svatko od nas otii zadovoljan s obzirom na ugoenje i prijam. No hoete li tako zadovoljni otii i sa samog teaja, to je naravno pitanje koje e vjerojatno biti sve diskutabilnije. Unato tome sve emo uiniti kako bismo se sljedeih dana u svim raspravama sporazumjeli o reenome. Jer morate uzeti u obzir da prvi put preuzimam ovakav teaj iz krila antropozofskih tenji, iako je na mnogim stranama dugo postojala elja za takvim teajem. Jedan takav teaj zahtijeva mnogo toga, jer on e nam sam pokazati kako su interesi poljoprivrede na svim stranama srasli s najirim okrujem ljudskog ivota i kako gotovo nema ivotnog podruja koje ne pripada poljoprivredi. S bilo koje strane, iz bilo kojeg kuta, svi interesi ljudskog ivota uviru u poljoprivredu. Dakako, mi ovdje moemo dotaci samo sredinje podruje poljoprivrede. Dodue, to e nas kao samo od sebe izvesti na pokoji sporedni put koji se namee kao neophodan moda upravo zbog ovoga to je ovdje reeno, to valja rei ba na antropozofskom tlu. Osobito ete mi morati oprostiti ako e dananji uvod zahvatiti vrlo iroko, pa moda nee svatko odmah uvidjeti vezu izmeu uvoda i onoga to posebno moramo razmotriti s obzirom na poljoprivredu. Ali ipak, sve to treba nadograditi mora poivati na onome to e se danas rei, a naizgled je udaljeno.

14

Upravo je i poljoprivreda na stanovit nain pogoena, ozbiljno je pogoena cijelokupnim ovovremenim duhovnim ivotom. Vidite, itav ovovremeni duhovni ivot poprimio je razorne oblike u odnosu na karakter gospodarstva, a to razorno znaenje danas mnogi ljudi gotovo i ne slute. A tome se svojim djelovanjem eljelo suprotstaviti ono to poiva u nakanama gospodarskih poduzea proisteklih iz naeg antropozofskog pokreta. Ta gospodarska poduzea osnovali su gospodarstvenici i komercijalisti; samo oni nisu posvuda uspjeli ostvariti prvobitna htijenja, jednostavno ve i zato to je u naem drutvu previe protivnih snaga da bi se pobudilo pravo razumijevanje za takav pothvat. ovjek je kao pojedinac pred takvim djelotvornim snagama esto nemoan i zbog toga se ak nije poelo ni raspravljati o onom najiskonskijem u tim nastojanjima koja su proizala iz krila antropozofskog pokreta. Jer o emu se praktino radi? Htio bih to razloiti na primjeru poljoprivrede, tako da ne govorimo openito, nego konkretno. Danas, primjerice, postoje svakojake knjige i predavanja 0 nacionalnoj ekonomiji u kojima su poglavlja o poljoprivredi s drutveno-ekonomskog stajalita. Razmatra se kako bi se trebala ustrojiti poljoprivreda polazei od drutveno-ekonomskih naela. Postoje spisi u kojima se iznose drutveno-ekonomske zamisli kako bi se trebala ustrojiti poljoprivreda. Sve to, odravanje drutveno-ekonomskih predavanja i pisanje takvih knjiga, oigledna je besmislica. Ali oigledne besmislice vladaju najirim krugovima. Jer jasno je da bi svatko trebao uvidjeti kako se o poljoprivredi jedino moe govoriti i u njenom drutvenom ustrojstvu ako je ishodite sama

poljoprivreda, ako se doista zna to je uzgoj repe, krumpira, itarica. Bez toga se ne moe ni govoriti o nacionalno-ekonomskim naelima. Ona se moraju utvrditi polazei od same stvari, a ne nekakvim teoretskim razglabanjima. Ako se danas takvo neto govori pred ljudima koji su na sveuilitu odsluali nekoliko kolegija o nacionalnoj ekonomiji s osvrtom na poljoprivredu, njima to izgleda potpuno apsurdnim jer im se stvar ini vrstom. Ali to nije tako; o poljoprivredi moe prosuivati samo onaj ija prosudba dolazi s polja, iz ume, iz stoarstva. Trebalo bi prestati sve naklapanje o nacionalnoj ekonomiji koje ne dolazi iz same stvari. Sve dok se ne uvidi da je ono to se mutno govori s obzirom na nacionalnu ekonomiju puko naklapanje, tako dugo nee se dospjeti ni do ega izglednog, ni na poljoprivrednom ni na drugim podrujima. Uzrok vjerovanju da se o stvarima moe govoriti s razliitih polazita, iako ih se uope ne razumije, jest u tome to se unutar pojedinih ivotnih podruja ljudi ne mogu vratiti osnovama. Moe se rei da se repu svakako moe smatrati repom, ona izgleda tako i tako, moe je se lake ili tee rezati, ovakve je ili onakve boje i sadri ovakve ili onakve sastojke. Ali repu se tada jo izdaleka ne razumije, a prvenstveno se ne shvaa njen zajedniki ivot s njivom, s godinjim dobom u kojem zrije i tako dalje, nego mora biti jasno sljedee. esto sam koristio jednu usporedbu kako bih to razjasnio na drugim ivotnim podrujima. Rekao sam: Pogledamo li magnetsku iglu, otkrit emo da ta igla jednim svojim krajem priblino pokazuje na sjever, a drugim na jug. Razmiljamo li zato je to tako, nemojmo razloge traiti u magnetskoj igli nego

15

u itavoj Zemlji tako to jednoj njenoj strani pridruzimo magnetski sjeverni pol, a drugoj magnetski juni pol. Ako bi netko traio uzrok u samoj magnetskoj igli i tvrdio da je ona tako svojeglava, bila bi to besmislica. Jer poloaj magnetske igle moe se razumjeti samo ako se zna u kakvom je ona odnosu prema cijeloj Zemlji. Sve to kod magnetske igle izgleda glupim, ovjeku u mnogim drugim stvarima izgleda pametnim. Ako bismo repu koja raste u zemlji uzeli takvom kakva jest, u njezinim uskim granicama, to bi bila besmislica jer repa je tijekom rasta ovisna o nebrojenim okolnostima koje nisu prisutne na Zemlji, nego u kozmikoj okolini Zemlje. I tako se danas objanjava mnogo toga, tako se ureduje mnogo toga u praktinom ivotu, kao da se radi o usko ogranienim stvarima a ne o djelovanjima koja dopiru iz cijelog svijeta. Zbog toga su pojedina ivotna podruja strano trpjela, a trpjela bi i vie da jo ne postoji, rekao bih, usprkos svekolikoj znanosti novijeg vremena, stanovit instinkt iz onih vremena kad se radilo po instinktu, a ne znanou, da oni ljudi* kojima lijenici propisuju koliko grama mesa trebaju jesti, koliko kupusa, kako bi se to poklapalo s pravilnom ljudskom fizionomijom neki ljudi uza se imaju vagu i vau sve to stavljaju na tanjur; to je u redu, o tome treba neto znati, ali ja uvijek pritom mislim: Pa dobro je to dotini ovjek osjea glad ako mu ono to je odvagano nije dovoljno, dobro je to postoji taj instinkt. Tako je ustvari, prije no to se pojavila znanost, polazite za sve to su ljudi trebali initi bio instinkt. ' Budui da je rije o predavanju, reenica je sintaktiki nepotpuna (op. prev.).

A ti instinkti kadto su vrlo sigurno djelovali te se ovjek i danas moe jako iznenaditi, kad u takvim starim seljakim kalendarima ita seljaka pravila, kako je nevjerojatno mudro i razumljivo ono o emu govore. Jer instinktivno sigurnom ovjeku u takvim stvarima ne treba praznovjerje. Isto kao to ima izuzetno pronicavih izreka koje se odnose na sjetvu i berbu, tu i tamo nadu se izreke kako bi se sprijeile sve mogue ludorije: "Zakukurie li pijetao na gnojitu, padat e kia ili e ostati kako jest." Neophodan humor posvuda je prisutan u instinktivnom kako bi se sprijeilo praznovjerje. Govorei s antropozofskog stajalita, ovdje se uistinu ne radi o povratku starim instinktima, nego 0 tome da se iz dubokog duhovnog uvida pronae ono to dananji nesigurni instinkti sve manje mogu dati. Zbog toga je nuno da se oslonimo na jako proireno promatranje ivota biljaka, ivotinja, ali 1 ivota same Zemlje, jako proireno promatranje prema kozmikoj strani. Sigurno je s jedne strane sasvim tono da se kia ne moe na trivijalan nain dovoditi u vezu s Mjeseevim mijenama, ali s druge pak strane postoji i neto to se jednom desilo. esto sam u drugim krugovima priao da su u Leipzigu predavala dva profesora, od kojih jedan, Gustav Theodor Fechner, ovjek koji je prilino sigurno rasuivao o duhovnim stvarima, polazei od vanjskih promatranja, nije ba samo praznovjerno uvidio da odreena kina i nekina razdoblja ovise o Mjesecu i i njegovu kretanju oko Zemlje. To je za njega postala injenica proistekla iz statistikih istraivanja. Ali njegov kolega, poznati profesor Schleiden, sve je to osporavao iz znanstvenih

16

razumskih razloga u vrijeme kad se nije obaziralo na takve stvari. No obojica profesora lajpcikog sveuilita imali su i ene. Gustav Theodor Fechner, ovjek koji je bio sklon humoru, rekao je: Neka odlue nae ene. U Leipzigu je tada vladao jedan obiaj. Voda koja je bila potrebna za pranje rublja nije bilo lako dostupna. Po nju je trebalo daleko ii. Zbog toga su van stavljani bokali i kace za skupljanje kinice. To je inila i gospoda profesor Schleiden i gospoda profesor Fechner. Ali nije bilo dovoljno mjesta da bokale stave istovremeno. Tada ree profesor Fechner: Ako je to potpuno svejedno, ako moj potovani kolega ima pravo, neka onda gospoda profesor Schleiden iznese bokale onda kad prema mojim podacima s obzirom na Mjeseeve mijene pada manje kie, a moja e ena iznijeti bokal onda kad je prema mojim izraunima kinica obilnija. Ako je sve to besmislica, gospoda profesor Schleiden to e zacijelo rado uiniti. Kad ono, gospoda profesor Schleiden nije pristala na to, ve se radije ravnala prema podacima profesora Fechnera nego prema tvrdnjama svoga supruga. Tako je to. Znanost moe biti tona, ali praksa se ne moe osloniti na tu znanstvenu tonost. Mi ne elimo tako govoriti, mi elimo govoriti ozbiljno. Ovo je bilo reeno samo zato da bi se upozorilo na to kako se treba gledati neto ire nego to je danas uobiajeno, ako se promatra ono to omoguuje ovjekov fiziki ivot na Zemlji, a to je ipak poljoprivreda. Ne mogu znati hoe li nas posve zadovoljiti ono to se ve danas moe govoriti iz antropozofije. Ali treba pokuati rei ono to se iz antropozofije moe dati poljoprivredi.

Time bih uvodno zapoeo, ukazao na ono to je u naem zemaljskom bivanju za poljoprivredu najvanije. Kad danas govorimo o neemu, imamo obiaj da najveu vrijednost pridajemo kemijskofizikalnim sastojcima. Ovaj put ne bismo poli od kemijsko-fizikalnih sastojaka, nego bismo poli od neega to se krije iza kemijsko-fizikalnih sastojaka, a ipak je izuzetno vano za ivot biljaka na jednoj strani i ivotinja na drugoj strani. Vidite, promotrimo li ljudski ivot, a u odreenoj mjeri i ivotinjski ivot, opazit emo veliku emancipaciju ljudskog i ivotinjskog ivota od vanjskog svijeta. to se vie uzdiemo prema ovjeku, to veu emancipaciju opaamo. U ljudskom i ivotinjskom ivotu pronalazimo pojave koja se danas isprva doimaju potpuno neovisnima o atmosferskim i slinim izvanzemaljskim utjecajima ili takoer o utjecajima koji neposredno okruuju Zemlju. To ne izgleda samo tako, nego je s obzirom na tota u ljudskom ivotu ak iznimno vano. Znamo naravno da se zbog odreenih atmosferskih utjecaja pojaavaju bolovi kod nekih bolesti. No ve manje znamo da u ovjeku odreene bolesti ili druge ivotne pojave tako protjeu da se u njihovim vremenskim odnosima oslikavaju vanjska prirodna zbivanja. Ali one se na poetku i na kraju ne podudaraju s tim prirodnim zbivanjima. Sjetimo se samo da je tijek jedne od najvanijih pojava, enske menstruacije, vremenski odraz tijeka Mjeseevih mijena, no oni se na poetku i na kraju ne podudaraju. Postoje i brojne druge istananije pojave, kako u mukom, tako u enskom organizmu, koje su odraz prirodnih ritmova. Ako bismo se stvarima posvetili mnogo intimnije, onda bismo, na primjer, kad bismo ispravno shvatili

17

periodinost Sunevih pjega, mnogo bolje razumjeli tota to se odvija u drutvenom ivotu. Ali ljudi se ne obaziru na to jer ono to se u ljudskom drutvenom ivotu podudara s periodinou Sunevih pjega ne poinje onda kad poinju Suneve pjege i ne prestaje onda kad prestaju Suneve pjege, ve se od toga emancipiralo. Ono oituje istu periodinost, isti ritam, ali ne i vremensku podudarnost. Ono u sebi zadrava periodinost i ritam, ali tu periodinost i taj ritam osamostaljuje, emancipira se od njih. Svatko kome se kae: Ljudski je ivot mikrokozmos, on oponaa makrokozmos, moe rei: Pa to je glupost. Ako se pak ustvrdi da kod odreenih bolesti postoji sedmodnevna vruica, on bi mogao prigovoriti: Ako se pojave neki vanjski znaci, onda bi se morala pojaviti i vruica i tei paralelno s vanjskim znacima te prestati s nestankom vanjskih znakova. To vruica dodue ne ini, ali ona vrsto zadrava unutarnji ritam, premda se vremenski poetak i vremenski kraj ne poklapaju. U kozmosu je ta emancipacija za ovjeji ivot gotovo sasvim provedena. Za ivotinjski ve neto manje, a biljni se svijet svakako jo u velikoj mjeri nalazi u svekolikom ivotu prirode, i izvanjskog zemaljskog. I stoga se uope ne moe razumjeti ivot biljaka ako se ne uzme u obzir da je sve ono to je na Zemlji zapravo tek odsjaj onoga to se zbiva u kozmosu. To je kod ovjeka samo prikriveno, budui da se on emancipirao. On u sebi nosi samo unutarnji ritam. U biljnom svijetu to je jo tako u najeminentnijem smislu. Ovim uvodnim rijeima elio bih ukazati na to. Vidite, Zemlja je u nebeskom prostranstvu prvo okruena Mjesecom, a zatim i drugim planetima naeg

planetnog sustava. U staroj instinktivnoj znanosti, koja je Sunce ubrajala u planete, bio je sljedei redoslijed: Mjesec, Merkur, Venera, Sunce, Mars, Jupiter, Saturn. Ne sueljavajui se s astronomijom, htio bih ukazati na planetni ivot, na ono to je u tom planetnom ivotu povezano sa zemaljskim. Pogledamo li zemaljski ivot u cjelini, najprije moramo u obzir uzeti injenicu kako u tom zemaljskom ivotu u cjelini najveu zamislivu ulogu ima ono to bih nazvao ivotom kremene supstancije u svijetu. Kremenu supstanciju moete nai, na primjer, u naem lijepom kvarcu, u obliku prizme i piramide. Tu kremenu supstanciju spojenu s kisikom moete pronai u naim kristalima kvarca; ako zanemarimo kisik koji je u kvarcu spojen s kremenom, takozvanim silicijem. Tako imamo supstanciju koju kemija danas ubraja u elemente kisik, duik, vodik, sumpor i tako dalje taj silicij koji se spaja s kisikom, tako imamo kremen kao kemijski element. Ali ne smijemo zaboraviti da je ono to u kvarcu ivi kao silicij, na povrini nae Zemlje proireno od dvadeset sedam do dvadeset osam posto. Sve druge supstancije nalaze se u manjim postocima, samo kisika ima etrdeset sedam do etrdeset osam posto. Silicija ima izuzetno puno. No sigurno, taj silicij, ako se nade u stijeni kao to je kvare, pojavljuje se u takvom obliku koji nema veliko znaenje promatra li se vanjski materijalni svijet, tlo s raslinstvom a upravo to se zaboravlja. Jer on nije topiv u vodi. On ne proputa vodu. Dakle, izgleda da nema mnogo veze s opim, banalnim, trivijalnim ivotnim okolnostima. Ako pak uzmete poljsku preslicu, Equisetum, u njoj imate do devedeset posto kremene kiseline, ono isto to je u kvarcu,

18

vrlo fino rasporeene. Iz svega toga moete uvidjeti kakvo silno znaenje ima kremen, silicij. Gotovo polovina onoga to susreemo na Zemlji sastoji se od kremena. No udno je to se kremen tako malo primjeuje, da je danas prilino iskljuen iz stvari u kojima bi mogao djelovati izuzetno blagotvorno. U medicini proiziloj iz antropozofije kremena supstancija bitan je sastojak mnogih lijekova. itav niz bolesti lijei se uzimanjem slicijeve kiseline na usta ili kupanjem u njoj, jer gotovo na sve ono to se u bolestima izraava u abnormalnim osjetilnim stanjima, a to ne ovisi o samim osjetilima, nego se kroz osjetila oituje, takoer u unutarnjim osjetilima, to ponegdje u organima izaziva bolove, jer na sve to zaudno utjee silicij. Silicij ima najveu zamislivu ulogu u onome to se starinski kae domainstvo prirode. Jer silicij se ne nalazi samo ondje gdje ga mi nalazimo, u kremenu ili nekoj drugoj stijeni, silicij je izuzetno fino rasporeen u atmosferi, zapravo se nalazi posvuda. Polovina raspoloive Zemlje ustvari je kremen, ima ga oko etrdeset osam posto*. Vidite: to ini taj kremen? Da, to se moramo hipotetiki upitati. Pretpostavimo da je u naoj okolini samo polovina kremena. Tada bi sve biljke bile manje-vie piramidalnog oblika. Cvjetovi bi krljavih i sve bi biljke izgledale poput kaktusa. itarice bi izgledale vrlo udno: stabljike bi se prema dolje irile, ak bi postajale mesnate, klasovi bi krljavih, uope ne bi bilo punog klasja. * U petrografskoj literaturi navodi se da Zemljina kora sadri 4550% kremena (kremene kiseline = Si02) odnosno kvarca. (Izdava.)

Eto vidite, to je na jednoj strani. Na drugoj strani nalazimo da posvuda na Zemlji mora biti vapnene supstancije i slinoga, vapna, kalija, natrijeve supstancije, premda ne u tolikoj mjeri kao kremene supstancije. Ako bi pak njih bilo manje nego to ih ima, tada bismo imali biljke s iskljuivo tankim stabljikama, biljke koje bi veinom imale zavijene stabljike, imali bismo same puzavice. Cvjetovi bi se dodue otvarali, ali bili bi jalovi, ne bi davali osobito hranjive tvari. Samo u ravnotei, u zajednikom djelovanju obiju ovih snaga izamem li dvije supstancije u uzajamnom djelovanju kremenastih i vapnenastih supstancija biljni ivot napreduje u obliku kakav danas vidimo. No poimo dalje. Vidite, sve to ivi u kremenom, posjeduje snage koje ne potjeu sa Zemlje, ve s takozvanih planeta dalekima Suncu: Marsa, Jupitera, Saturna. Ono to dolazi s tih planeta, posredno kroz kremen i sline tvari djeluje na ivot biljaka. A sa svih onih planeta koji su bliski Zemlji: Mjesec, Merkur, Venera, posredno kroz vapno djeluju snage na ivot biljaka i ivotinja na Zemlji. Stoga za svaku obraenu njivu moemo rei: u njoj djeluju kremen i vapno. U kremenu djeluju Saturn, Jupiter, Mars, u vapnu Mjesec, Venera, Merkur. Pogledajmo sada same biljke. U njihovu ivotu moramo promatrati dvije stvari. Prvo je da itav biljni svijet, a i svaka pojedina biljna vrsta samu sebe odrava, razvija svoju reproduktivnu mo, mo razmnoavanja, da, prema tome, iz biljke moe nastati njoj jednaka i tako dalje. To je jedno. Drugo je da biljka kao bie jednog razmjerno nieg prirodnog carstva viim prirodnim carstvima slui kao hrana. Te dvije struje u nastanku biljke isprva malo djeluju

19

jedna na drugu. Jer u odnosu na proces razvoja od biljke majke do biljke keri, unuke i tako dalje oblikotvornim snagama prirode potpuno je svejedno jedemo li mi biljku i tako se hranimo ili ne. U tome se oituju dva razliita interesa, no ipak u vezi prirodnih snaga stvari djeluju tako da sve ono to je u vezi s unutarnjom reproduktivnom moi, s rastom to pridonosi da jedna generacija biljaka slijedi drugu djeluje u onom to iz svemira, s Mjeseca, Venere, Merkura posredno, pomou vapna djeluje na Zemlju. Pogledamo li jednostavno to izlazi na vidjelo kod biljaka koje ne jedemo, koje se jednostavno stalno obnavljaju, promatramo ih kao da nas jedino zanima kozmiko djelovanje snaga Venere, Merkura, Mjeseca, koji sudjeluju u onome to se reproducira u biljnom biu na Zemlji. Ali kad biljke postanu ivenim namirnicama u najeminentnijem smislu, kad se tako razvijaju da se u njima stvaraju hranjive supstancije za ljude i ivotinje, onda u tome posredno kroz kremen sudjeluju Mars, Jupiter, Saturn. Kremeno otvara biljno bie u svemirska prostranstva i osjetila biljnog bia otvara tako da iz itavog svemirskog okruja ono prima ono to stvaraju vanjski planeti Suneva sustava; u tome sudjeluju Mars, Jupiter, Saturn. Nasuprot tome, iz okruja Mjeseca, Venere, Merkura prima se ono to biljkama omoguuje razmnoavanje. To u prvi mah izgleda samo kao predmet saznanja. Ali takve stvari koje su preuzete iz neto udaljenijeg obzora, same od saznanja vode i k praksi. Vidite, budui da s Mjeseca, Venere, Merkura na Zemlju dopiru snage i te snage djeluju u ivotu biljaka, moramo se upitati: to to potie ili manjevie spreava? to potie da Mjesec ili Saturn djeluju na ivot biljaka i to to spreava?

Pogledamo li godinji tijek, vidjet emo da u njemu ima kinih i nekinih dana. S obzirom na kiu, dananji fiziar prouava samo to da prilikom kie padne vie vode na Zemlju nego kad kie nema. A voda je njemu apstraktna tvar koja se sastoji od vodika i kisika, on poznaje vodu samo kao neto to se sastoji od kisika i vodika. Razdvoji li se voda elektrolizom, ona se podijeli na dvije tvari, od kojih se jedna ponaa ovako, druga onako. Ali time se o vodi jo nije reklo nita obuhvatnije. Voda u sebi krije mnogo vie od onoga to se kemijski javlja kao kisik i vodik. Voda je u najeminentnijem smislu prikladna da onim snagama koje potjeu s Mjeseca pokae putove u zemaljska podruja, pa tako ona rasporeuje Mjeseeve snage na zemaljskim podrujima. Izmeu Mjeseca i vode na Zemlji postoji neka vrst povezanosti. Pretpostavimo, dakle, da su minuli kini dani, nakon tih kinih dana slijedi pun Mjesec. Da, sa snagama koje dolaze s Mjeseca u danima puna Mjeseca na Zemlji se zbiva neto velianstveno. One nadiru u sve bilje. One ne bi mogle nadirati u nj da im nisu prethodili kini dani. Mi emo, dakle, govoriti o tome ima li znaenja ako posijemo sjeme poto je u stanovitom smislu pala kia i potom uslijedio pun Mjesec, ili pak se moe sijati bez razmiljanja u bilo koje vrijeme. Svakako, neto e i tada niknuti, ali postavlja se pitanje: Je li dobro ravnati se prema kii i punu Mjesecu kad je u pitanju sjetva? budui da je djelovanje puna Mjeseca kod odreenih biljaka silno i jako nakon kinih dana, a slabo i oskudno nakon sunanih dana. Takvih je stvari bilo u starim seljakim pravilima. Izgovorila bi se jedna izreka i znalo bi se to treba initi. Izreke su danas

20

staro praznovjerje, a znanost o tim stvarima jo ne postoji, na nju se jo ne eli prionuti. Nadalje, oko nae Zemlje nalazimo atmosferu. Da, osim toga to je zrana, atmosferi je ponajprije svojstveno da je ponekad toplija, ponekad hladnija. U odreenim razdobljima u njoj je nagomilano podosta topline koja se prazni u olujama kad je napetost prevelika. Ali to se dogaa s toplinom? Duhovno promatranje pokazuje da je za razliku od vode toplina snano povezana s kremenom, ona osobito potie na djelovanje one snage koje djeluju kroz kremen, a to su snage koje dolaze od Saturna, Jupitera, Marsa. Te snage koje dolaze od Saturna, Jupitera, Marsa valja sasvim drugaije promatrati od Mjeseevih snaga. Jer trebamo imati na umu: Saturnu je potrebno trideset godina da bi obiao Sunce, Mjesecu za njegove mijene trideset ili dvadeset osam dana. Dakle, Saturn je vidljiv samo petnaest godina. On mora potpuno drugaije biti povezan s rastom biljaka. Ali on svakako nije samo djelatan dok sjaji na Zemlju, on je takoer djelatan kad njegove zrake prolaze kroza Zemlju. Ako se Saturn u trideset godina tako sporo giba, onda emo, ako to nacrtamo (crte), imati njegovu putanju i uvidjeti da on katkad sjaji na predio Zemlje; ali onda taj predio kroza Zemlju i obraduje. Koliko e jako Saturnove snage moi utjecati na ivot biljaka na Zemlji, uvijek ovisi o toplinskim uvjetima u zraku. Kad je zrak hladan, one ne mogu utjecati, kad je zrak topao, onda mogu utjecati. A u emu se oituje to to vidimo u ivotu biljaka? To ne vidimo kad nastaju jednogodinje biljke koje niu tijekom godine i nestaju, ostavljaju samo sjeme, ve to vidimo kad nastaju trajnice, kad Saturn djeluje na Zemlju pomou toplinske snage. Jer te snage koje posredno toplinom ulaze u bilje, njihovo djelovanje vidimo u kori drveta, u svemu to biljku ini trajnom.

Tome je uzrok povezanost jednogodinjeg ivota biljke i njenog kratkog ivotnog vijeka s planetima koji imaju kratko ophodno vrijeme. Nasuprot tome, ono to se otima iz tog prolaznog, ono to stabla obavija lubom, korom, to ih ini trajnima povezano je s planetnim snagama koje djeluju posredno sa snagama topline i hladnoe i imaju dugo ophodno vrijeme, kao to je Saturnu potrebno trideset, Jupiteru dvanaest godina. Zato je dakako vano ako se netko tko eli posaditi hrast razumije u Marsovo razdoblje. Jer hrast koji je pravilno posaen u Marsovu razdoblju drugaije e uspijevati nego kad bi ga se stavilo u zemlju bez razmiljanja, onda kad to nekome odgovara. Ili uzmite nasade igliastog drvea, gdje veliku ulogu imaju Saturnove snage, bit e sasvim drugaije sadi li se u Saturnovu uzlaznom razdoblju ili u kojem drugom razdoblju. A onaj koji se razumije u takve stvari moi e s obzirom na ono to dobro ili slabo raste rei je li sve uinjeno uz razumijevanje povezanosti snaga ili nije. Jer ono to ba i nije tako oito, u intimnim ivotnim okolnostima itekako izlazi na vidjelo. Pretpostavimo, na primjer, da za loenje koristimo drvo od stabala koja su posaena bez razumijevanja

21

svjetskih razdoblja, ono nam tada nee pruiti zdravu toplinu kakvu bi nam pruilo drvee koje je posaeno s razumijevanjem. Upravo u intimnim okolnostima svakodnevnog ivota, u kojem takve stvari igraju ulogu, upravo se u njima oituje silno veliko znaenje neeg takvog, ali danas ljudi ive gotovo bez razmiljanja. ovjek je sretan ako o takvim stvarima ne treba razmiljati. Misli da to funkcionira kao stroj; postoje odreene naprave, stroj se navije i krene. ovjek zamilja da prema materijalistikom nainu u prirodi sve tako funkcionira. Ali to dovodi do stvari koje u praktinom ivotu imaju nevjerojatan uinak. Tada se pojavljuju velike zagonetke. Zato danas ne moemo jesti onakve krumpire kakve sam ja jeo u svojoj mladosti? To je istina, posvuda sam ih kuao. Vie se ne mogu jesti onakvi krumpiri, pa ni ondje gdje sam ih nekad jeo. Tijekom vremena poneto je svakako nazadovalo u svojoj unutarnjoj hranjivosti. To je osobito vidljivo posljednjih desetljea. Zato to se vie uope ne razumiju intimnija djelovanja koja su djelatna u svemiru i koja se opet moraju potraiti onako kako sam vam uvodno samo napomenuo. elio sam samo ukazati na to gdje su pitanja koja uvelike nadmauju dananji vidokrug. To neemo samo nastaviti nego i produbljeno primijeniti u praksi.

Uvjeti za napredak poljoprivrede

DRUGO PREDAVANJE Koberwitz, 10. lipnja 1924. Snage Zemlje i svemira Na prvim emo satovima iz spoznaje uvjeta za napredak poljoprivrede prikupiti ono to je u toj spoznaji neophodno da bi se iz toga potom izvukli stvarni praktini zakljuci koji se trebaju ostvariti u neposrednoj primjeni i koji imaju znaenje samo u toj neposrednoj primjeni. Dakle, ve ete na prvim satovima pogled morati usmjeriti na to kako ustvari nastaje ono to poljoprivreda daje i kako to ivi u cjelokupnom svjetskom okruju. Poljoprivredno gospodarstvo svoju bit ostvaruje u najboljem smislu te rijei ako se shvati kao neka vrst zasebne individualnosti, doista u sebi zatvorene individualnosti. I svako gospodarstvo zapravo bi se moralo pribliavati to se ne moe potpuno ostvariti ali ono bi se moralo pribliavati stanju u kojem bi bilo individualnost zatvorena u sebi. To jest, trebala bi postojati mogunost da sve ono to je potrebno za proizvodnju bude raspoloivo na samom gospodarstvu, a k tome se dakako mora pridodati i odgovarajui stoni fond. Ono to se na gospodarstvo donosi izvana, gnojivo i slino, to bi se zapravo na idealno ustrojenom gospodarstvu ve trebalo smatrati lijekom za oboljelo gospodarstvo. Zdravo poljoprivredno gospodarstvo samo bi trebalo proizvesti ono to mu je potrebno. Vidjet emo zato je to prirodno. Sve dok se stvari ne

22

sagledaju u svojoj biti i stvarnosti, nego samo izvanjski, materijalno, moe se opravdano postaviti pitanje: Zar nije svejedno doprema li se stajski gnoj iz susjedstva ili ga se uzima s vlastitog imanja? Kao to sam rekao, to se na taj nain ne moe strogo provesti, ali ipak treba izgraditi predodbu o nunoj zatvorenosti gospodarstva ako se stvari ele primjereno urediti. Da ova upravo iznesena tvrdnja ima odreeno opravdanje, uvidjet ete s jedne strane iz promatranja zemlje iz koje izrasta naa poljoprivreda, a s druge strane iz promatranja onoga to izvan nae Zemlje djeluje na nju. Danas se o stvarima koje izvana djeluju na Zemlju veinom govori podosta apstraktno. Ljudi su svjesni da Suneva svjetlost i toplina i sve ono to je meteoroloki povezano sa Sunevom svjetlou i toplinom na odreen nain utjee na tvorbu tla obraslog biljem. Poimo danas od gledita stvari emo promatrati i s drugih gledita koje se najprije osvre na to da je osnova poljoprivrede tlo. To tlo ovdje u ga shematski naznaiti crtom (crte) obino se smatra neim potpuno materijalnim, u to ulazi neto organsko samo utoliko to se stvara humus ili time to se u njega unosi gnojivo, tako da tlo kao takvo sadri u sebi ne samo stanovit ivot, da ono samo krije u sebi neto biljno te da je u njemu djelatno ak i neto astralno. O tome se danas i ne razmilja, a kamoli da bi se priznalo. A kad se krene dalje i pogleda kako je taj unutarnji ivot tla, da tako kaem, u finoj dozi sasvim drugaiji ljeti nego zimi, dopire se do podruja koja su dodue za praksu od golemog znaenja, ali koja se danas uope ne uzimaju u obzir. Ako se polazi od promatranja tla, mora se obratiti pozornost na to

da je ono neka vrst organa u organizmu koji se posvuda iskazuje u prirodnom rastu, gdje god takav prirodni rast jest.

Tlo je pravi organ, ono je organ koji bismo, ako hoemo, otprilike mogli usporediti s ovjekovom dijafragmom. Najbolju predodbu o tome o emu se zapravo radi to nije sasvim jednako, ali treba samo pojasniti i to je dovoljno stvorit emo ako kaemo: kod ovjeka su iznad dijafragme odreeni organi, ponajprije glava i ono to ga opskrbljuje disanjem i cirkulacijom, a ispod dijafragme nalaze se drugi organi. Ako s toga gledita takorei usporedimo tlo s ovjekovom dijafragmom, onda moramo rei: Individualnost o kojoj se ovdje radi ima glavu ispod tla, a mi, zajedno sa svim ivotinjama, ivimo u trbuhu te individualnosti. Ono to je iznad zemlje, zapravo je ono to pripada utrobi kratko reeno individualnosti poljoprivrednoga gospodarstva. Na gospodarstvu hodamo ustvari u njegovu trbuhu, a biljke rastu gore u trbuh gospodarstva. Dakle,

23

svakako se radi o individualnosti koja stoji na glavi i koju ispravno promatramo samo ako je motrimo kao da je postavljena na glavu, postavljena na glavu i u odnosu na ovjeka. S obzirom na ivotinju, vidjet emo tijekom predavanja, to je neto drugaije. No zato govorim da individualnost gospodarstva stoji na glavi? To kaem zato to sve ono to je u neposrednoj blizini zemlje: zrak, vodena para, toplina, ono u emu se nalazimo, u emu diemo, odakle biljke, a i mi dobivamo vanjsku toplinu, vanjski zrak te vanjsku vodu, doista odgovara onome to je kod ovjeka organ u donjem dijelu tijela. Nasuprot tome, sve ono to se zbiva u utrobi Zemlje, ispod Zemljine povrine djeluje na svekoliki rast biljaka onako kako naa glava djeluje posebice u djetinjstvu, ali i tijekom itavog ivota. Imamo neprekidno, vrlo ivo uzajamno djelovanje iznad-zemlje i ispod-zemlje, a djelovanje koje se odvija iznad zemlje ujedno je neposredno ovisno smatrajte to isprva kao lokalizaciju djelovanja o Mjesecu, Merkuru, Veneri, koji potpomau i modificiraju Sunevo djelovanje, pa, prema tome, takozvani unutarnji planeti Suneva sustava proteu svoje djelovanje u odnosu na sve ono to je iznad zemlje, dok daleki planeti koji se gibaju izvan Suneva kruga djeluju na sve ono to je ispod zemlje i potpomau Sunce u onim djelatnostima koje ono vri pod zemljom. Tako da s obzirom na rast biljaka pod zemljom trebamo traiti djelovanje dalekog neba, a iznad zemlje djelovanje blieg Zemljina okruja. Dakle, sve ono to iz svemirskih daljina djeluje na rast biljaka ne djeluje izravno, ne djeluje neposrednim zraenjem, nego tako da Zemlja to djelovanje najprije prima i zraei ga vraa prema gore.

Blagotvorno ili tetno djelovanje tla na rast biljaka jest ustvari odozdo vraeno kozmiko zraenje. Ono to neposredno djeluje u zraku i vodi koji su iznad zemlje, izravno zraenje, tu se odlae i otuda djeluje. S time je onda u vezi kako tlo, s obzirom na svoj unutarnji sastav, najprije djeluje na rast biljaka. To moramo zatim proiriti i na ivotinje. Pogledamo li tlo, u njemu kao djelovanje najprije imamo sve ono to ovisi o dalekim svemirskim prostranstvima koja utjeu na Zemlju. To je ono to se obino naziva pijesak i stijene. Pijesak i stijene, ono to ne proputa vodu, ono to, kao to se kae u svakodnevnom ivotu, ne sadri nikakve hranjive tvari, ali to za razvitak rasta nije nita manje vano od ostaloga to dolazi u obzir, to posve ovisi o djelovanjima najudaljenijih kozmikih snaga. I vidimo da posredno, pomou pijeska koji sadri kremen kako god to isprva izgledalo nevjerojatno u tlo ulazi ono to bismo mogli nazvati ivotno eterskim tla i kemijsko djelatnim tla, da bi potom zraei povratno djelovalo. O onome to sadri pjeskoviti dio tla ovisi kako e samo tlo unutra zaivjeti, kako tlo provodi vlastiti kemizam. I ono to korijenje biljaka doivljava u tlu nemalo ovisi o tome u kojoj mjeri se posredno pomou stijena a to stoga moe biti i u odreenim dubinama prima kozmiki ivot i kozmiki kemizam. Prilikom prouavanja rasta biljaka trebali bismo u svakoj prilici biti svjesni geolokih osnova nad kojima se uzdiu biljke i ni u kom sluaju ne bismo smjeli ispustiti iz vida da se biljke kod kojih je u prvom planu bie korijena ne smiju liiti kremenog tla, makar ono bilo i u dubinama. Kremen je, moglo bi se rei, hvala Bogu, u kremenoj kiselini i drugim kremenim spojevima proiren

24

na Zemlji etrdeset sedam do etrdeset osam posto i gotovo posvuda moe se raunati na njegovo djelovanje u koliini koja je potrebna. Ali radi se i o tome da ono to je na taj nain pomou kremena povezano s korijenjem, da to biljka sprovede i prema gore. To mora strujiti prema gore, mora postojati neprekidno uzajamno djelovanje onoga to kremen u zemlju unosi iz svemira i onoga to se odigrava gore oprostite u "trbuhu" i ime se dolje mora opskrbiti "glava". Ono to se dolje prima iz svemira, mora moi strujiti uvis. A da bi moglo strujiti uvis, za to je u tlu glina. Sva glina u tlu zapravo je poticajno sredstvo za djelovanje svemirskih entiteta odozdo prema gore. To e nam onda, kad prijeemo na praktine stvari, posluiti kao pokazatelj kako trebamo postupati s glinovitim, a kako s kremenim tlom, s obzirom na to koju biljnu vrstu uzgajamo na glinovitom ili kremenom tlu. Ali najprije se mora znati to se tu zapravo dogaa. Kako se inae opisuje glina, kako se inae treba obraivati da bi bila plodonosna, sve je to takoer vrlo vano. Ali najprije se mora znati da je ona poticatelj kozmikog strujanja uvis. No ne samo da mora postojati to strujanje kozmikih snaga uvis nego takoer mora postojati to drugo nazvao bih terestrikim, zemaljskim mora postojati i ono to je u trbuhu na odreen nain podlono vanjskoj probavi, to se zimi i ljeti zbiva iznad tla, za rast biljaka to je upravo neka vrst probave sve to se na taj nain zbiva u nekoj vrsti probave ponovno mora biti upijeno u tlo, tako da doista postoji uzajamno djelovanje. One snage koje se stvaraju pomou vode, zraka, koji se nalaze iznad zemlje, kao i fine homeopatski oblikovane

supstancije, to biva uvueno u zemlju zahvaljujui manjoj ili veoj koliini vapna u tlu. Koliina vapna u tlu i rasprenost vapnenih supstancija u homeopatskim dozama neposredno iznad tla, sve to postoji kako bi se opet tlu privelo neposredno terestriko. Vidite, jednom e se te stvari, kad postanu predmetom prave znanosti, a ne samo znanstvenog naklapanja, doimati sasvim drugaijima. O tome e se moi pruiti sasvim egzaktni podaci. Tada e se, na primjer, znati da postoji velika, silna razlika izmeu topline koja je iznad tla, dakle, topline koja se nalazi u sferi Sunca, Venere, Merkura i Mjeseca, i one topline koja vlada u samom tlu, koja je, dakle, pod utjecajem Jupitera, Saturna i Marsa. Te dvije topline, od kojih jednu moemo oznaiti kao cvjetnu i lisnu toplinu biljaka, a drugu korijensku toplinu biljaka, te dvije topline posve se razlikuju, tako da toplinu iznad zemlje slobodno moemo nazvati mrtvom, a toplinu pod zemljom ivom. Toplina ispod zemlje u sebi svakako ima neto, i to ponajvie zimi, od onoga to je unutarnje ivotno naelo, neto ivotno. Kad bismo mi ljudi morali doivjeti tu toplinu koja djeluje u zemlji, svi bismo postali strano glupi jer, da bismo bili razboriti, svojim tijelima moramo prinijeti mrtvu toplinu. Ali u trenutku kad se pomou kremena u zemlju uvlai toplina, kad se drugim supstancijalnostima uvlai toplina u zemlju, gdje zapravo vanjska toplina prelazi u unutarnju, toplina prelazi u odreeno stanje tihe ivotnosti. Danas se zna da postoji razlika izmeu zraka koji je iznad zemlje i zraka koji je pod zemljom. Ali ne uzima se obzir da postoji razlika izmeu topline iznad zemlje i topline pod zemljom. Zna se da zrak pod zemljom

25

sadri vie ugljine kiseline*, a zrak iznad zemlje vie kisika. Ali opet se ne zna to je tome razlog. Razlog je to to se zrak opet proima dakom ivotnosti kad biva usisan u zemlju i apsorbiran. Tako je s toplinom i zrakom. Oni primaju daak ivotnosti kad dospiju u zemlju. Drugaije je s vodom i sa zemljanim, samim krutim. Oni u zemlji postaju jo mrtvijima nego to su vani. Oni gube neto od svog vanjskog ivota, ali upravo zbog toga postoje sposobni za izlaganje najudaljenijim kozmikim snagama. A mineralne supstancije moraju se emancipirati od onoga to se nalazi neposredno iznad zemlje ako ele biti izloene najudaljenijim kozmikim snagama. One se u nae dananje doba najlake mogu emancipirati od zemaljske blizine i u zemlji doi pod utjecaj najudaljenijih kozmikih snaga, moglo bi se rei, u vrijeme izmeu 15. sijenja i 15. veljae, dakle, u zimskom razdoblju. Upravo su to stvari koje e jednom biti priznate kao egzaktni podaci. I to je vrijeme u kojem se u zemlji razvija najvea mo kristalizacije, najvea oblikotvorna mo za mineralne supstancije. To je usred zime. Tada je nutrini Zemlje svojstveno da je u svojim mineralnim masama najmanje ovisna o sebi i da moe doi pod utjecaj kristalizacijskih snaga koje se nalaze u svemirskim daljinama. Predoite si sljedee: Na izmaku sijenja mineralne supstancije u zemlji najvie ude za kristalizacijom, i to se dublje prodire, ta je udnja za kristalnom istoom u domainstvu prirode vea. Za rast biljaka uglavnom je svejedno to se dogaa s mineralima. Tada su biljke u zemlji uglavnom predane samima * Tj. ugljinog dioksida (op.prev.).

sebi, najmanje su izloene mineralnim supstancijama; nasuprot tome, u vrijeme prije i poslije toga, kad se minerali takorei pripremaju pogotovo prije da se oblikuju, kristaliziraju, tada su posebno znaajni za rast biljaka. Tada zrae snage koje su osobito znaajne za rast biljaka. Tako da moemo rei: otprilike u razdoblju izmeu studenog i prosinca pod povrinom zemlje postoji osobita djelatnost za rast biljaka. Tu se namee pitanje: Kako to moemo uistinu iskoristiti za rast biljaka? Jer vidjet e se kako je posebno vano da se takve stvari iskoriste kako bi se upravljalo rastom biljaka. Ovdje bih odmah napomenuo: ako se radi o tlu koje samo ne moe lako prenositi gore ono to u zimsko razdoblje treba djelovati prema gore, onda je dobro tom tlu dodati odgovarajuu dozu gline nju u kasnije navesti. Time se omoguuje da tlo kristalizacijsku snagu, koja se ve moe vidjeti ako se jednostavno baci pogled na kristaliziran snijeg ali ta je kristalizacijska snaga to intenzivnija, jaa, to se dublje prodire u unutranjost zemlje da ono to jo nije okonano to e biti tek u sijenju, veljai da ono to je ispoetka u zemlji, sada iznese na zemlju, tako da bude korisno za rast biljaka. Vidite, tako upravo iz naizgled najzabaenijih spoznaja proizlaze najpozitivniji znaci koji ovjeku izvanredno pomau, dok inae sve ostaje pri pukom iskuavanju. Svakako nam mora biti jasno da je poljoprivredno podruje, zajedno s onime to lei ispod tla, individualnost koja svakako ivi i u vremenskom tijeku te da zemlja posebno jako ivi u zimsko razdoblje, dok u ljetno razdoblje na stanovit nain zamire.

26

Vano je da se upravo za obradu tla uvidi ono najvanije. Vidite, to najvanije to sam medu antropozofima esto spominjao sastoji se u tome da se zna pod kojim uvjetima svemir sa svojim snagama djeluje na Zemlju. Da bismo to shvatili, poimo od oblikovanja sjemena. Sjeme, iz kojeg se razvija embrij, obino se promatra kao izuzetno sloena molekularna tvorevina. I smatra se jako vanim da se to oblikovanje sjemena shvati u njegovoj sloenoj molekularnoj strukturi. Govori se: Molekule imaju odreenu strukturu, jednostavne molekule jednostavnu; onda postaju sve sloenije sve dok se ne dospije do iznimno sloene strukture molekule bjelanevine. I tako ovjek zadivljeno i zaueno stoji pred onime to se smatra sloenom strukturom bjelanevine u sjemenu jer misli sljedee: Zamislimo, ako je ovo molekula bjelanevine, onda mora da je ona strano sloena. Jer iz te sloenosti izrasta sljedei organizam. A taj sljedei organizam strano je zamren, tako je bio odreen i u zametku, dakle, ta mikroskopska i hipermikroskopska supstancija takoer mora biti strano sloene grade. To je ispoetka tako do odreenog stupnja. Izgraivanjem zemaljske bjelanevine, i molekularna struktura zadobila je najveu sloenost. Ali iz te sloenosti nikad ne bi proiziao nov organizam, nikada. Jer organizam nikad ne izrasta iz sjemena tako da se ono to se iz biljke majke ili ivotinje majke oblikovalo kao sjeme, samo nastavlja u onome to nastaje kao biljka potomak ili ivotinja potomak. To nikako nije istina. Mnogo je vie istina da se ono to je dovedeno do najvieg stupnja raspada, i da naposljetku, ono to je na podruju zemaljskog dovedeno do krajnje sloenosti, postaje mali kaos.

Raspada se, moglo bi se rei, u svjetski prah, i ako se to raspadne u svjetski prah jer je sjeme dovedeno do krajnje sloenosti te tako nastaje kaos, tada na sjeme poinje djelovati i u njemu se odraava sav okolni svemir te iz maloga kaosa gradi ono to sa svih strana tim djelovanjem u njemu moe biti izgraeno (crte). I u sjemenu tako imamo odraz svemira. Zemaljski organizacijski proces oblikovanja sjemena svaki put dovodi se do kaosa. U sjemenskom kaosu svaki se put iz cijeloga svemira oblikuje novi organizam. Stari organizam ima samo tendenciju da dovede sjeme do onog svjetskog stanja svojim afinitetom prema tom svjetskom stanju kako bi iz ispravnih smjerova djelovale snage i kako bi iz maslaka opet nastao maslaak, a ne imir.

Ali u pojedinoj biljci uvijek se odraava neka svemirska konstelacija, ona se izgrauje iz svemira. elimo li kozmike snage uope potaknuti na djelovanje unutar naeg zemaljskog, potrebno je da to zemaljsko to vie natjeramo u kaos. Svugdje gdje svemir potiemo na djelovanje moramo zemaljsko to vie natjerati u kaos. Kod rasta biljaka za to se u odreenom smislu brine sama priroda. Ali, budui

27

da se svaki novi organizam izgrauje iz kozmosa, svakako je znaajno da u organizmu tako dugo uvamo to kozmiko dok se ponovno ne pone oblikovati sjeme. Recimo da sjeme neke biljke posadimo u zemlju; u tom sjemenu sadran je odraz i izraz itavog svemira iz bilo kojeg svjetskog pravca. U njemu djeluje konstelacija, time ono zadobiva odreen oblik. I u trenutku kad se posadi u zemlju, na njega poinje vrlo snano djelovati vanjski svijet i ono je u svakom trenutku proeto udnjom da se odrekne kozmikoga, da se razbuja, razraste u svim moguim smjerovima, jer ono to djeluje iznad zemlje zapravo ne eli zadrati taj oblik. Neophodno je da se nasuprot tjeranja sjemena u kaos sjeme moramo tjerati u kaos ako se iz njega ve razvila prva naznaka biljke i ostale klice da se nasuprot kozmikome, koje kao oblik biljke ivi u sjemenu, u biljku unese zemaljsko. Biljku u njenom rastu trebamo pribliiti zemlji. No to se jedino moe postii tako da ivot koji ve postoji na zemlji, koji dakle jo nije dospio u potpuni kaos, koji nije dopro do oblikovanja sjemena, nego je u organizaciji biljke prekinut prije nego to se poelo oblikovati sjeme, da ivot koji postoji na zemlji unesemo u biljku. I u krajevima kojima je srea osobito naklonjena, ljudima tu osobito koristi obilan humus. Jer ovjek ustvari teko moe umjetno nadomjestiti plodnost koju zemlja postie prirodnim stvaranjem humusa. Ali na emu poiva stvaranje humusa? Ono poiva na tome to prirodni proces prima ono to dolazi iz biljnog ivota. Ono to jo nije dospjelo do kaosa, to na neki nain odvraa kozmiko. Ako se to iskoristi u rastu biljaka, onda zapravo u biljci zadravamo

zemaljsko, a kozmiko djeluje samo u struji koja onda ponovno tee do oblikovanja sjemena. Nasuprot tome, zemaljsko djeluje u razvoju cvjetova i lia i tako dalje. U sve to kozmiko samo zrai svoja djelovanja. To se moe doista dobro pratiti. Zamislite biljku koja raste iz korijena. Na kraju stabljike stvara se sjemeno zrnce. ire se listovi, cvjetovi. Vidite: U listu i cvijetu zemaljsko je ono to je oblik, to je i ispunjenost zemaljskom tvari, tako da je razlog zbog kojeg list ili zrno odeblja, preuzima unutarnje supstancijalnosti, u onom zemaljskom to ga dodajemo biljci, to jo nije dospjelo do kaosa. Nasuprot tome sjeme, koje svu svoju snagu razvija kroza stabljiku, u okomitom smjeru, ne u okruju, zraei proima list i cvijet biljke snagom svemira. To je neposredno vidljivo.

Jer, pogledajte zelene listove biljke (crte). Zeleni listovi biljke u svom obliku, u svojoj krupnoi, u svojoj zelenoj boji nose zemaljsko. Ali oni ne bi bili zeleni da u njima ne ivi i kozmika snaga Sunca. Doete li do obojenog cvijeta, onda u njemu ne ivi samo kozmika snaga Sunca nego i ona pripomo koju kozmike snage Sunca dobivaju od dalekih planeta: Marsa, Jupitera, Saturna. Samo ako se tako

28

promotri rast biljaka, kad se pogleda rua, u njezinoj e se crvenoj boji vidjeti snaga Marsa. Pogleda li se uti suncokret: on se ne zove ba s pravom suncokret (Sonnenblume = sunev cvijet, op. prev.), tako je nazvan samo zbog svojeg oblika, zbog svojeg utila zapravo bi se trebao zvati Jupiterov cvijet (Jupiterblume) jer snaga Jupitera, koja podupire Sunevu snagu, proizvodi u cvijetu bijelu i utu boju. Naidemo li na vodopiju, cikoriju, koja je plave boje, u toj plavoj boji trebali bismo naslutiti Saturnovu djelatnost, koja podupire Sunevo djelovanje. Dakle, u crvenom cvijetu moemo vidjeti Mars, u bijelom, utom cvijetu moemo vidjeti Jupiter, u plavom cvijetu vidimo Saturn, a u zelenom listu pravo Sunce.

izbilo kao oblik. Jer biljka poprima oblik od onoga to moe nastati na zemaljskom podruju. Oblik iri zemaljsko. No kad se korijen razdijeli, razgrana kao korijen, oblikuje, u tome djeluje zemaljsko prema dolje, kao to u boji kozmiko djeluje prema gore. Tako da upravo imamo kozmiko korijenje u korijenju koje je jedinstveno oblikovano. Nasuprot tome, u razgranatom korijenju imamo djelovanje zemaljskog u tlu, kao to u obojenosti imamo uzlazno djelovanje kozmikog u cvjetove, a sunano se nalazi u sredini. Sunano djeluje prvenstveno u zelenom listu i u uzajamnom odnosu izmeu cvijeta i korijena sa svim onim to se nalazi izmeu. Dakle, sunano je ustvari ono to je kao dijafragma pridodano samom tlu, dok je kozmiko pridodano unutranjosti Zemlje i uzlazno djeluje u gornjem dijelu biljke. No zemaljsko iznad tla takoer djeluje nadolje, a u biljku ga uvlai vapno. Pogledajte stoga biljku kod koje vapno snano uvlai zemaljsko do u korijenje: to su biljke kod koje se korijenje grana na sve strane kao, primjerice, kod jestivog bilja ne kod repe primjerice, kod grahorke (esparzete); tako da moemo rei kako se mora pogledati oblik biljke ako je se eli shvatiti, mora se pogledati oblik i boja cvijeta biljke, koliko u njoj djeluju kozmike, a koliko zemaljske snage. A sada pretpostavite da nam nekako poe za rukom da u biljci zadrimo kozmiko, vrsto zadrimo; ono se onda nee osobito oitovati, izbiti u cvijet, ve e se iivjeti u stabljici. U emu, prema iznesenim podacima, u biljci ivi kozmiko? Ono ivi u kremenom. Pogledajte preslicu: njeno je obiljeje da privlai upravo kozmiko, proima se kremenim. U njoj je ak osamdeset posto kremene kiseline. Ta preslica sadri takorei silno prekomjernu koliinu

No ono to se pojavljuje u obojenosti cvijeta, to kao snaga osobito snano djeluje u korijenu. Jer tu u tlo ponovno iz dalekih planeta djeluje ono to oivljuje i snai. Uistinu si moramo rei: Iupamo li biljku iz zemlje, dolje imamo korijen, tako je u korijenu ono kozmiko, u cvijetu je veinom zemaljsko, samo u najistananijim nijansama boja bilo bi kozmiko. Ako bi pak u korijenu ivjelo zemaljsko, ako bi u korijenu snano ivjelo zemaljsko, onda bi ono

29

kozmikog, ali ono se ne objavljuje u cvijetu, ve do izraaja dolazi u rastu donjeg dijela biljke. Uzmimo neto drugo. Pretpostavimo da ono to u biljci tei prema gore, to kroz stabljiku eli prodrijeti uvis elimo zadrati u korijenu. Zar ne, u nae dananje vrijeme to nije toliko neophodno jer smo razliitim okolnostima ve ustalili razliite biljne vrste. Prije, u davnini, to je bilo drugaije i jednu biljku lako se moglo preobraziti u drugu. Tada je to jo bilo itekako neophodno. I danas je to neophodno jer se moraju potraiti uvjeti koji pogoduju odreenoj biljci. Na to trebamo danas obratiti pozornost, kako trebamo promatrati biljku kod koje elimo da kozmika snaga ne ikne posve u cvjetno i plodovito, nego da se zadri dolje, da se stvaranje stabljike i lista u neku ruku zadri u oblikovanju korijena, to trebamo onda uiniti? Takvu biljku moramo staviti u pjeskovito tlo. Jer u vapnenom tlu kozmiko se zadrava, upravo se hvata. Krumpir, kod kojeg moramo postii da u njemu dolje zauzdamo stvaranje cvijeta, da ga zadrimo jer krumpir je podanak, on sam zauzdava snagu koja stvara lie i stabljiku, krumpir nije korijen, ve zauzdana stabljika, krumpir se stoga mora staviti u pjeskovito tlo, inae neemo uspjeti u njemu zadrati kozmiku snagu. Iz svega ovoga proizlazi da je za prosudbu cjelokupnog rasta biljaka takorei abeceda to da se uvijek moemo upitati: to je u biljci kozmiko, a to terestriko, zemaljsko? Kako da se u tlu s obzirom na njegova svojstva razvije sklonost da ono, da tako kaem, zgunjava kozmiko i tako ga vie vezuje uz korijen i list. Kako da se kozmiko razrijedi da bi u svojoj razrijeenosti bilo usisano do u cvijet i

njegovu boju ili do u plod i proelo ga ugodnim okusom. Jer kad imate marelice ili ljive ugodna okusa, tada je taj ugodan okus, isto kao i boja cvjetova, kozmiko koje se uzdiglo do u sam plod. U jabuci doista jedete Jupiter, u ljivi doista jedete Saturn. I kad bi se ovjeanstvo sa svojim dananjim spoznajama nalo pred nudom da iz nekih, malobrojnih biljaka iz pradavnine proizvede raznovrsne sorte voa, ono ne bi dospjelo daleko da oblici naih sorta voa ve nisu naslijeeni i stvoreni u doba kad su ljudi iz instinktivne pramudrosti jo poneto znali o stvaranju sorti voa iz tadanjih primitivnih sorti. Kad bi se ljudi s dananjom pameu nali u jednakoj situaciji i kad bi trebali ponoviti isto, s obzirom na proizvodnju vonih sorti ne bi postigli mnogo da te sorte ve nisu postojale i da ih se nije razmnoavalo. Jer sve se postie iskuavanjem, u taj proces ne moe se prodrijeti razumom. I to je osnovni uvjet koji se postavlja ukoliko i dalje na Zemlji uope elimo privreivati. Izuzetno je tono ono to je rekao na prijatelj Stegemann, da je izvjestan pad kakvoe proizvoda. Taj pad kakvoe, naime svejedno hoete li mi zamjeriti primjedbu ili neete isto kao i preobrazba ljudske due povezan je s tijekom kaliyuge u cijelom svemiru posljednjih desetljea i u desetljeima koja e uslijediti. Takoer se nalazimo pred preobrazbom nutrine prirode. Ono to je stiglo do nas iz starih vremena, ono to smo stalno prenosili, bilo prirodne sklonosti, prirodom naslijeene spoznaje i slino, bilo lijekovi to smo ih preuzeli, gubi svoje znaenje. Ponovno moramo stei nove spoznaje kako bismo mogli prodrijeti u prirodne meuovisnosti. ovjeanstvu ne preostaje drugo nego da ponovno ui

30

iz meuovisnosti u prirodi, meuovisnosti u svijetu ili da prirodu kao i ljudski ivot prepusti izumiranju, degeneraciji. Kao to je u stara vremena bilo neophodno posjedovati spoznaje koje su doista pronicale u ustrojstvo prirode, tako i danas trebamo spoznaje koje doista proniu u ustrojstvo prirode. ovjek danas poneto zna o tome kako se zrak o tome sam ve govorio ponaa u unutranjosti Zemlje, ali on gotovo nita ne zna o tome kako se ponaa svjetlo u unutranjosti Zemlje. On ne zna da ono to je upravo kozmika stijena, kremen, upija svjetlo u Zemlju i tamo ga stavlja u djelovanje. Nausprot tome, ono to je blisko zemaljsko-ivotnom, humusna tvorba, ne upija svjetlo, ne aktivira ga u Zemlji i tako izaziva djelovanje bez svjetla. Ali to su stvari koje e se spoznati, u koje e se proniknuti. No bilje nije sve to postoji na Zemlji, odreenom zemaljskom podruju isto tako pripada i ivotinjski svijet. Iz razloga o kojima e jo biti govora, na ljude se neemo osvrtati. Ali ivotinje ne moemo ostaviti po strani jer znaajno je da se najbolja, ako tako mogu rei, kozmika kvalitativna analiza odvija u zajednikom ivotu povrine obrasle biljem i ivotinja koje ive na tom podruju. To je znaajno i bio bih sretan kad bi se to ispitalo jer bi ispitivanje to zacijelo potvrdilo, u tome postoji veza: ako na gospodarstvu imamo odgovarajui broj krava, konja i drugih ivotinja, sve te ivotinje zajedno daju upravo onoliko gnoja koliko je gospodarstvu potrebno, koliko je potrebno kao dodatak onome to je postalo kaos. Naime, imamo li odgovarajui broj konja, krava, svinja, onda je i toan omjer u gnoju. To je povezano s injenicom da ivotinje jedu odgovarajuu koliinu raspoloivih biljaka, da jedu bilje koje je zemlja

dala. Zato tijekom organskih procesa u njima nastaje onoliko gnoja koliko je potrebno da bi se zemlji uzvratilo. Ako smo prisiljeni gnoj nabaviti izvana, valjalo bi ga koristiti, upotrijebiti kao lijek za oboljelo gospodarstvo to se ne moe dokraja provesti, ali u idealnom je smislu to ispravno. Ono je zdravo jedino ako svojim stonim fondom samo sebi stvara gnoj. Zato je naravno neophodno da se razradi odgovarajua znanost o tome koliko je na odreenom imanju potrebno ivotinja odreene vrste.

Ali do toga e se doi im se ponovno steknu spoznaje o unutarnjim snagama koje su tu na djelu. Jer uz ono to smo naveli o trbuhu iznad tla, o glavi iznad tla, ide i razumijevanje ivotinjskog organizma. ivotinjski organizam ivi u sveukupnoj uzajamnosti domainstva prirode. Tako da s obzirom na oblik i boju njegova tijela, a takoer u odnosu na strukturu i konzistenciju njegove supstancije od naprijed prema natrag, dakle od njuke do srca, u njemu djeluju Saturn, Jupiter, Mars, u srcu djeluje Sunce, a iza srca, prema repu, u njemu djeluju Venera, Merkur, Mjesec (crte). S obzirom na to, oni koji se za takvo neto zanimaju ubudue bi svoje spoznaje trebali graditi na promatranju oblika.

31

Jer izuzetno je bitno graditi spoznaje polazei od oblika, polazei od promatranja oblika. Poite jednom u muzej i pogledajte kostur nekog sisavca, otiite tamo s milju: Sunevo zraenje poglavito je djelatno pri oblikovanju glave, dok tako struji u njuku, izravno strujanje Suneva djelovanja; i s obzirom na to zbog razloga koje emo ovdje takoer raspraviti kako se ivotinja izlae suncu, s obzirom na to oblikovana je glava i ono to se neposredno nadovezuje na nju. Tako na prednjoj strani ivotinje imamo na djelu izravno zraenje Sunca i time oblikovanje glave. Imajte u vidu da Sunevo svjetlo ulazi u Zemljino okruje i na drugaiji nain, tako to se zrcali s Mjeseca. Tako da nije rije samo o Sunevu svjetlu, nego i o Sunevu svjetlu koje se zrcali s Mjeseca. To Sunevo svjetlo koje se zrcali s Mjeseca posve je nedjelotvorno kad obasjava glavu ivotinje. Tu se ne razvija nikakvo djelovanje. Te stvari osobito vrijede za embrionalni ivot. Ali svjetlo koje se zrcali s Mjeseca postie najvei uinak kad pada na stranji dio ivotinje. I pogledajte grau kostura na stranjem dijelu, njegov osobit odnos prema obliku glave. Razvijte u sebi osjeaj za oblik u pogledu te suprotnosti, u pogledu naina kako se nadovezuju stegna, kako je oblikovan zavretak probavnog trakta nasuprot onome to se kao sasvim suprotni pol oblikuje poev od glave. Tada kod prednjeg i stranjeg dijela ivotinje imate suprotnost izmeu Sunca i Mjeseca. I krenete li dalje, vidjet ete da Sunevo djelovanje dopire do srca, zaustavlja se pred srcem, da kod stvaranja glave i krvi djeluju Mars, Jupiter, Saturn, da zatim od srca nadalje Mjeseevo djelovanje podupiru djelovanja Merkura i Venere,

tako da, kad ivotinju tako okrenete i uspravite da joj se glava nalazi u zemlji, a stranji joj je dio u zraku, imate nevidljiv poloaj u kojem se nalazi poljoprivredna individualnost. Time imate mogunost da iz tog oblika ivotinje uspostavite odnos, na primjer, izmeu gnoja to ga ivotinja stvara i onoga to je potrebno zemlji, ijim biljem se ivotinja hrani. Jer morate znati da prema gore bivaju vodena, na primjer, kozmika djelovanja koja dolaze do izraaja u biljci, koja dopiru iz unutranjosti Zemlje. Prema tome, ako biljka obiluje takvim kozmikim djelovanjima i ivotinja je pojede, a ona pak sa svoje strane iz svoje organizacije na temelju takve hrane stvara gnoj, onda je taj gnoj osobito prikladan za to tlo na kojem biljka raste. Dakle, vidite, ako se stvari sagledaju s obzirom na njihov oblik, onda e se doi do svega to je potrebno toj individualnosti zatvorenoj u sebe koja je poljoprivredno gospodarstvo. A tome se mora pridodati i stoni fond.

32

TREE PREDAVANJE Koberwitz, 11. lipnju 1924. Iskorak u djelatnost prirode: Djelovanje duha u prirodi Snage Zemlje i svemira o kojima sam vam govorio, u poljoprivredi djeluju kroza zemaljske tvari. I stoga e se sljedeih dana prijelaz k svim praktinim pitanjima moi ostvariti jedino ako se danas poblie pozabavimo i pitanjem: Kako kroz zemaljske tvari djeluju snage o kojima smo govorili? Stoga emo na neki nain morati napraviti iskorak u samu djelatnost prirode. Jedno od najznaajnijih pitanja koje se moe postaviti kad je rije o poljoprivrednoj proizvodnji, odnosi se na znaenje i utjecaj duika na cjelokupnu poljoprivrednu proizvodnju. Upravo je u tom pitanju 0 biti djelotvornosti duika dolo do velike pomutnje. Takorei posvuda gdje djeluje duik vide se samo izdanci njegova djelovanja, ono najpovrnije u emu se oituje. A ne gledaju se meuovisnosti u prirodi u kojima duik djeluje, no to i nije mogue ako se ostane unutar jednog prirodnog podruja; to je mogue samo ako se zagleda u irinu prirodnog podruja i ako se ima u vidu aktivnost duika u svemiru. ak se moe i rei a to e proizii iz mojih izlaganja duik po sebi moda i nema najvee znaenje u ivotu biljaka; no spoznavanje njegova znaenja ipak je prijeko potrebno za razumijevanje ivota biljaka. No duik, time to djeluje u biu prirode, ima, da tako kaem, etvero brae ija se djelovanja takoer moraju upoznati ako se ele shvatiti njegove funkcije, njegovo znaenje u domainstvu prirode. I to etvero brae s njime je povezano na nain koji je dananjoj izvanjskoj znanosti jo tajanstven, oni su povezani u biljnim i ivotinjskim bjelanevinama. Ta su braa: ugljik, kisik, vodik i sumpor. Ako se eli spoznati potpuno znaenje bjelanevine, onda, naime, kao njezine vane sastojke ne valja navoditi samo vodik, kisik, duik i ugljik, nego se njima mora pridodati i sumpor, ija je djelatnost u bjelanevini silno bitna. Jer u bjelanevini je upravo sumpor posrednik izmeu duhovnog koje se prostire cijelim svijetom, izmeu oblikotvorne snage duhovnog i fizikog. I moe se dabome rei da onaj tko u materijalnom svijetu eli slijediti tragove koje ostavlja duh, taj mora pratiti djelovanje sumpora. Iako ta djelatnost i nije tako oita kao djelatnost drugih tvari, ona zato sigurno ima najvee znaenje jer na putu sumpora duh djeluje u fiziki svijet prirode, upravo je sumpor nositelj duhovnoga. Njegovo je staro ime sulfur koje je srodno imenu fosfor; njegovo je staro ime sulfur jer su ljudi u stara vremena u svjetlu, u svjetlu to se iri, u solarnom svjetlu vidjeli i irenje duhovnog. Zbog toga su tvari koje su u vezi s djelovanjem svjetla u materiju, poput sumpora i fosfora, nositelji svjetla. No budui da je djelatnost sumpora u domainstvu prirode tako suptilna, promotrimo li i doista nauimo razumijevati ostalu brau: ugljik, vodik, duik, kisik, upravo tako najbolje emo shvatiti to su zapravo te tvari u itavom biu svijeta. Jer kemiar danas ne zna mnogo o tim tvarima. On zna kako one izgledaju izvana kad se nadu u njegovu laboratoriju, ali on ustvari nita ne zna o unutarnjem znaenju tih tvari u cjelini djelatnosti svijeta.

33

A znanje koje danas postoji o tim tvarima zapravo nije mnogo vee od znanja o ovjeku kojega smo u prolazu vidjeli na ulici, kojega smo moda fotografirali i sjeamo ga se zahvaljujui fotografskom aparatu. Jer nain na koji se znanost odnosi prema tim tvarima ije se unutarnje bie mora poznavati ne razlikuje se mnogo od okidanja fotografskim aparatom, te ono to pie u naim knjigama i ono o emu se govori na naim predavanjima zapravo ne sadri mnogo vie od toga. Poimo stoga do primjene na biljno doi emo kasnije najprije od ugljika. Vidite, taj se ugljik u novije vrijeme spustio s vrlo visoke aristokratske pozicije Boe, taj put kasnije su prola mnoga druga svjetska bia na jako, jako plebejsku poziciju. U ugljiku se vidi ono ime se pie, grafit. Jedna odreena modifikacija ugljika jo se cijeni kao aristokratska, dijamant; ali njega se vie ne moe jako cijeniti jer se ne moe kupiti. I zato je ono to se o ugljiku zna neznatno s obzirom na njegovo golemo znaenje u svemiru. Taj je, nazovimo ga "crni momak", ne tako davno, do prije nekoliko stoljea zvan vrlo plemenitim imenom, imenom "kamena mudraca". Mnogo se naklapalo o tome to je zapravo kamen mudraca, ali iz tog naklapanja nije proizilo bogzna to. Jer kad su stari alkemiari i slini ljudi govorili o kamenu mudraca, mislili su na ugljik u njegovim razliitim pojavama. Oni su njegovo ime uvali kao veliku tajnu jer bi inae, da ga nisu uvali, svatko naravno posjedovao kamen mudraca. Ali to je doista bio ugljik. A zato je to bio ugljik? Jedno staro shvaanje govori nam takoer to bi danas trebalo znati o ugljiku. Vidite, zanemari li se usitnjeni oblik u kojem ga u prirodi, kao uinak odreenih

procesa kroz koje je proao, zatjeemo kao ugljen, ako ugljik shvatimo u njegovoj ivoj djelatnosti, kako prolazi kroz ovjeka, kroz ivotinjsko tijelo, kako na temelju vlastitih odnosa izgrauje tijelo biljke, tada nam ono amorfno, bezoblino, kako se ugljik zamilja, izgleda kao posljednji izdanak, kao le onoga to ugljen, ugljik u domainstvu prirode ustvari jest. Naime, ugljik je nosilac svih oblikovnih procesa u prirodi. to se god oblikuje, bilo da je to razmjerno kratkovjeki oblik biljke, bilo da se pogleda oblik ivotinjskog organizma shvaen u vjenoj mijeni, ugljik je pritom veliki modelar koji u sebi ne nosi samo svoju supstancijalnost nego, kad se nalazi u punoj djelatnosti, u unutarnjoj pokretljivosti, u sebi nosi oblikotvorne svjetske slike, velike svjetske imaginacije iz kojih mora proizii sve ono to se u prirodi oblikuje. U ugljiku vlada tajni kipar i taj kipar, dok u prirodi gradi najrazliitije oblike koji se trebaju izgraditi, pritom se slui sumporom. Zbog toga, ukoliko na pravilan nain elimo promotriti ugljik u prirodi, moramo imati u vidu kako se duhovna djelatnost takorei navlauje sumporom, kako je djelatna kao kipar i pomou ugljika gradi vri oblik biljke, a onda opet kako gradi ve u nastajanju prolazni oblik ovjeka, koji je ovjek, a ne biljka, ba zato to oblik koji upravo nastaje uvijek moe odmah unititi izluujui ugljik koji je u ugljinoj kiselini vezan uz kisik. Upravo zato to ugljik ovjeje tijelo previe kruto, prevrsto oblikuje, ini ga poput palme svojstveno mu je da nas tako skruuje disanje ga odmah razgrauje, upa ga iz vrstoe, povezuje ga s kisikom, alje ga van, a mi se oblikujemo u takvoj pokretljivosti kakva nam je kao ljudima potrebna.

34

Ali u biljci on je na neki nain, i kod jednogodinjih biljaka, u stanovitoj mjeri zadran u vrstom obliku. Jedna stara izreka to se odnosi na ovjeka govori: "krv je sasvim osobit sok", i mora se s pravom rei da u krvi pulsira ljudsko Ja, da se fiziki oituje. Ali, tonije govorei, u ugljiku koji tka, vlada, koji se oblikuje i opet rastvara svoj oblik, na njegovim se putovima, navlaeno sumporom, u krvi kree ono duhovno u ovjeku koje nazivamo Ja, te kao to u ugljiku ivi ljudsko Ja kao stvarni ovjekov duh, tako na odreen nain, posredovanjem sumpora, u ugljiku koji se oblikuje i stalno rastvara ivi svjetsko Ja u svjetskom duhu. U ranijim epohama razvoja nae Zemlje ugljik je openito izluivan. Tek kasnije pojavilo se, na primjer, i vapneno, to ovjek koristi da bi kao podlogu stvorio neto vre, kako bi sebi stvorio vru okosnicu (Gerst). Da bi ono to ivi u ugljiku bilo pokretljivo, ovjek svojim vapnenim skeletom (Knochengerst) stvara vrstu podlogu, ivotinja takoer, barem via ivotinja. Time ovjek svojom gipkom ugljinom tvorbom nadilazi puku mineralnu, vrstu vapnenu tvorbu koja je u zemlji, a koju ugrauje i u sebe kako bi u sebi imao vrstu zemlju. U vapnu u kotanoj tvorbi on u sebi ima vrstu zemlju. Iz toga vidite da sve ivo poiva na vie ili manje vrstom ili vie ili manje fluktuirajuem ugljikovu kosturu, ijim se putovima svijetom kree duhovno. Dopustite mi da to samo shematski nacrtam, tako da stvar uistinu imamo pred oima. Ovako bih nacrtao kostur koji duh bilo gdje gradi pomou sumpora (crte). Dakle, to je ili stalno promjenjivi ugljik koji se u vrlo finoj dozi kree u sumporu ili manje-vie

skrutnuti, stvrdnuti ugljikov kostur (Kohlenstoffgerst) pomijean s drugim supstancijama, sastojcima kakav je i u biljkama.

Vidite: promatramo li ovjeka ili pak neko drugo ivo bie to je prilikom naih druenja esto istaknuto to ivo bie mora biti proeto eterskim, koje je pravi nosilac ivota. Prema tome, ovo to predstavlja ugljiast kostur nekog ivog bia mora biti proeto eterskim, pa se stoga etersko na toj kosturnoj potpori uglavnom mirno dri ili je manje-vie pokretljivo. Ali etersko se mora prostirati cijelom povrinom kostura. Dakle, moemo rei: etersko mora biti svugdje gdje je taj kostur. No kad bi to etersko postojalo samo za sebe, bilo bi neto to unutar naeg fizikog zemaljskog svijeta kao etersko ne bi moglo opstojati. Ono bi takorei kao nekakvo Nita kroza sve propadalo, ne bi moglo zahvatiti ono to u fiziko-zemaljskom svijetu treba zahvatiti kad ne bi imalo fizikog nosioca. Za sve to postoji na Zemlji vrijedi da duhovno

35

uvijek mora imati fizike nosioce. Materijalisti onda uzimaju u obzir samo fizike nosioce i zaboravljaju duhovno. Oni su uvijek u pravu jer najblii nam je upravo fiziki nosilac. Ali oni isputaju iz vida da duhovno posvuda mora imati fizikog nosioca. A taj fiziki nosilac duhovnog koje djeluje u eterskom mogli bismo rei da u eterskom djeluje nie duhovno taj fiziki nosilac koji je proet eterskim, dakle, tako proet da se eter na neki nain navlauje sumporom i u fiziko uvodi ono to u to kosturno bie treba uvesti ne kao oblikovanje, ne kao gradnju kostura, nego kao vjenu pokretljivost, ivotnost; to fiziko koje iz etera pomou sumpora unosi ivotna djelovanja, to je kisik. Tako da ovo to sam skicirao zelenom bojom moete i zamisliti ako ga promatrate kao fiziki aspekt, da to predstavlja kisik i na putu kisika bie eterskog koje vrije, vibrira, tka. Na tom putu kisika etersko se giba uz pomo sumpora. Tek tada proces disanja postaje svrhovit. Procesom disanja uzimamo kisik. Dananji materialist govori samo o onom kisiku koji ima u retorti kad izvodi elektrolizu vode. Ali u tom kisiku posvuda ivi najnie nadosjetilno, etersko, ako nije u njemu ubijeno, kao to mora biti ubijeno u zraku koji nas okruuje. U zraku to ga udiemo u kisiku je ubijeno ivotno kako se ne bismo onesvijestili udiui ivi kisik. Kad bi u nas dospjela via ivotnost, mi bismo se onesvijestili. Ve i obina izraslina koja izbija na mjestu gdje ne bi smjela baca nas u nesvijest i jo mnogo vie od toga. I kad bismo bili okrueni ivim zrakom u kojem je ivi kisik, tumarali bismo kao omamljeni. Kisik oko nas mora biti ubijen. Ali on je od roenja nosilac ivota, eterskog. On i ovdje odmah postaje nosiocem ivota kad izie iz sfere

zadaa koje su mu dodijeljene zato da bi okruivao ljude i njihova osjetila. Dospije li disanjem u nas tamo gdje smije biti iv, tada ponovno zaivljuje. Kisik koji kola u nama nije isti kao onaj koji nas izvana okruuje. U nama je on ivi kisik, a ivotnim takoer postaje odmah im iz zraka koji se udie prodre u zemlju, premda je njegov ivot tamo na niem stupnju nego to je u nama ljudima ili ivotinjama. Ali tamo on postaje ivim kisikom. Kisik u zemlji nije isti kao onaj koji je iznad zemlje. O tim stvarima teko se sporazumjeti s fiziarima, kemiarima. Jer prema metodama koje oni koriste, kisik uvijek ve mora biti izvuen iz zemaljskog, tako da pred sobom imaju samo mrtvi kisik. To i ne moe biti drugaije. No tome je preputena svaka znanost koja polazi samo od fizikog. Ona moe razumjeti samo le. Kisik je u stvarnosti nosilac ivotnog etera, a taj ivotni eter pomou sumpora zadobiva mo nad kisikom, njime posredno ovladava. Sada pak imam na stanovit nain jo jedno kraj drugog na jednoj strani ugljikov kostur u kojem svoje djelovanje iskazuje najvee na Zemlji dostupno duhovno, ovjeje Ja, ili svjetski duh koji djeluje u biljkama i, pogledamo li proces u ovjeku, disanje, ivi kisik koji se pojavljuje u ovjeku kao nosilac etera; i onda imamo kostur od ugljika koji ga podrava i u ovjeku je pokretan. Oni moraju jedan k drugome. Kisik mora krenuti putovima koji su oznaeni kosturom i mora potei onamo gdje je ugljik, duh ugljika naznaio neku liniju ili slino, i posvuda u prirodi eterino-kisino mora pronai put do duhovno-ugljinog. Kako mu to uspijeva. Tko posreduje u tome?

36

U tome posreduje duik. Duik vodi ivot u oblik koji je utjelovljen u ugljiku. Svugdje gdje se pojavljuje, duik ima zadau da ivot povee s duhovnim koje je isprva oblikovano u ugljiku. Duik je svugdje u ivotinjskom i biljnom svijetu, takoer u unutranjosti Zemlje, most izmeu kisika i ugljika. A duhovnost koja uz pomo sumpora posluje u duiku, ista je ona duhovnost koju oznaavamo kao astralnu. To je astralna duhovnost u ovjejem astralnom tijelu, to je astralna duhovnost u zemaljskom okruju, gdje u ivotu biljaka, ivotinja i tako dalje takoer djeluje astralno. I tako je, govorei duhovno, izmeu kisika i ugljika postavljeno astralno, ali to astralno izraava se u fizikom time to koristi duik da bi u fizikom moglo djelovati. Posvuda gdje ima duika iri se astralno. Jer etersko-ivotno svuda bi strujalo poput oblaka, uope ne bi zamjeivalo ugljikov kostur kad on ne bi tako silno privlaio duik. Posvuda u ugljiku gdje su oznaene linije i putovi duik vue kisik, astralno u duiku vue etersko. Duik je veliki teglja ivotnog prema duhovnom. Zbog toga je duik u ovjeku ono najhitnije za duevno u ovjeku koje je posrednik izmeu pukog ivota i duha. Duik je zapravo neto jako udesno. Pratimo li njegov put u ovjejem organizmu, onda je i on cijeli ovjek. Takav duini ovjek postoji. Kad bismo ga mogli odljutiti, on bi bio najljepa sablast na svijetu. Jer on potpuno odraava ono to je u vrstom ovjejem kosturu. S druge pak strane on odmah ponovno otjee u ivot. Pogledajte proces disanja. U procesu disanja ovjek u sebe uzima kisik, to jest eterski ivot. Onda dolazi unutarnji duik koji vue kisik posvuda gdje je ugljik, to jest ono oblikovano,

ono tkajue, putujue oblikovano; on tamo doprema kisik kako bi ovaj uzeo ugljik i poslao ga van. Ali upravo duik posreduje u tome da iz kisika nastaje ugljina kiselina, da se izdie ugljina kiselina. Duik nas svuda okruuje. Oko nas je samo mali dio kisika, to jest nosioca ivota, i veliki dio astralnog nosioca duha, duika. Danju nam je strano vaan kisik, nou takoer, kisik koji nas okruuje. Danju i nou moda manje cijenimo duik zato to mislimo mislim na duik u zraku koji udiemo da nam je manje potreban. Ali duik prema nama ima duhovan odnos. Moete napraviti sljedei pokus. Mogli biste napraviti pokus s ovjekom koji se nalazi u odreenoj prostoriji ispunjenoj zrakom, pa iz te prostorije izvui djeli duika, tako da zrak oko ovjeka postane siromaniji njime neto vie nego to je obino. Kad bi se pokus mogao izvesti oprezno, uvjerili biste se da bi se duik opet nadomjestio, iako ne izvana, nego bi se pokazalo da se nadomjeta iz ovjekove nutrine. ovjek mora predati svoj duik kako bi ponovno uspostavio ono kvantitativno stanje na koje se navikao. Mi kao ljudi moramo uspostavljati pravilan omjer izmeu svojega cijelog unutarnjeg bia i duika koji nas okruuje; uope nije mogue da vani bude manje duika. On bi dodue i dalje valjao, mi ne moramo udisati duik, i dalje bi ga bilo dovoljno, ali za duhovni odnos koji je tu prisutan dostatna je samo ona koliina duika koja je u zraku uobiajena. Prema tome, vidite da duik ima vrlo vano mjesto u duhovnom, a sada ete, rekao bih, moi stvoriti predodbu o tome da je duik neophodan i za ivot biljaka. Dok tako stoji na tlu, biljka ima svoje fiziko i etersko tijelo, ona nema u sebi astralno

37

tijelo kao ivotinja, ali izvana je posvuda mora okruivati astralno. Biljka ne bi cvjetala kad je izvana ne bi dodirivalo astralno. Ona jedino ne uzima u sebe astralno kao ivotinja i ovjek, ali ono je mora izvana dodirivati. Astralno je posvuda, i duik, nosilac astralnog, posvuda je, on traje u zraku kao le, ali onda kad dospije u zemlju ponovno oivljuje. Isto kao to oivljuje kisik, oivljava i duik. Ne samo da duik u emlji oivljuje, on je neto na to se posebna pozornost mora obratiti u poljoprivredi koliko god to paradoksalno izgledalo dananjem umu, to ne samo da postaje ivim nego i osjetljivim. On uistinu postaje nosilac tajanstvene osjetljivosti koja se izlijeva na sav zemaljski ivot. Upravo on osjea ako na nekom podruju ima dovoljna koliina vode. On to osjea kao simpatino, a kad je premalo vode, to osjea kao antipatino. On osjea kao simpatino kad su na nekom tlu prave biljke i tako dalje. I tako duik na sve izlijeva neku vrst osjetljivog ivota. Moe se rei: 0 svemu to sam ispriao juer i prolih sati, da planeti Saturn, Sunce, Mjesec i tako dalje imaju utjecaj na oblikovanje biljaka i njihov ivot; o svemu tome nita se ne zna. Da, vidite, to se tie svakodnevnog ivota, ljudi to ne znaju. Ali duik, koji je posvuda, on to zna, on to dobro zna. Duik je svjestan onoga to dolazi od zvijezda i nastavlja djelovati u ivotu biljaka i ivotu Zemlje. On je osjetljivi posrednik, kao to je duik u ovjejem ivano-osjetilnom sustavu ono to posreduje osjeaj; on je uistinu nosilac osjeaja. I tako moete proniknuti u fini ivot prirode ako posvuda obratite pozornost na duik koji krui okolo poput fluktuirajuih osjeaja. Iz toga e proizii

da je za ivot biljaka izuzetno vano kako se postupa upravo s duikom. To e naravno biti predmet daljnjih razmatranja. No sada valja napomenuti jo neto drugo. Dakle, vidite da u ivom zajednikom djelovanju onoga to iz duha poprima oblik u ugljinom s onime to iz astralnog u duinom taj kostur proima ivotom i ini ga osjetljivim, da je tu djelatan ivot u kisinom. Meutim, sve to u zemaljskom djeluje zajedno zato to se proima s neim drugim, s neim to fiziki svijet povezuje sa svemirskim prostranstvima. Jer za nae zemaljsko ne bi bilo dobro da Zemlja kao vrsto tijelo luta svemirom odvojena od ostalog svijeta. Kad bi Zemlja to uinila, tada bi bila u stanju, u kojem bi bio ovjek koji ivi na poljoprivrednom dobru, ali eli ostati samostalan, eli izvan sebe ostaviti ono to raste na njivi. Budui da je razuman, on to ne ini. Danas na njivama neto nalazimo. To onda ubrzo nalazimo u elucu potovane gospode. Tada se to opet na neki nain vraa na njivu. Nikako ne moemo rei da se kao ljudi moemo izdvojiti, naprotiv, mi smo povezani s naom okolinom, konano, mi joj pripadamo. Isto kao to meni pripada moj mali prst, tako naravno i cijelom ovjeku pripadaju stvari koje ga okruuju. Tu mora postojati neprekidna izmjena tvari. Tako mora biti i izmeu Zemlje sa svim njezinim biima i cijelim svemirom. Sve to na Zemlji ivi u fizikom obliku mora se vratiti u svemir, na odreen se nain proistiti i oplemeniti u svemiru. I tako imamo sljedee (crte na str. 75): Najprije imamo ono to sam prije nacrtao plavom bojom: ugljikov kostur; a ovo zeleno to vidite to je etersko

38

bie kisika; i onda posvuda imamo ono to se, polazei od kisika, pomou duika prenosi prema razliitim linijama i uobliava kao astralno, to ini prijelaz izmeu ugljinog i kisinog. Svugdje bih mogao pokazati kako u plave linije duik unosi ovo to je shematski naznaeno zelenim linijama. Ali sve ono to je u ivim biima sasvim strukturalno oblikovano u finom crteu, to opet mora nestati. Ne nestaje duh, nego ono to je duh ugradio u ugljik, za to sebi privlai ivot iz kisika. Sve to ponovno mora nestati. Ne samo nestati na Zemlji, ono mora nestati u svemir. To ini tvar koja je srodna fizikomu koliko je god to mogue i opet, srodna duhovnom koliko je god to mogue, to ini vodik, u kojem zapravo, ako ispravno govorimo on je ipak ono najfinije od svega fizikog potpuno raspreno fiziko noeno sumporom kulja u nerazaznatljivost svemira. Moglo bi se rei: duh je u takvim tvorevinama postao fizikim, on u tijelu ivi astralno, u svom odrazu kao duh, kao Ja. On tu na fiziki nain ivi kao duh preobraen u fiziko. To mu nakon stanovitog vremena nije po volji. On se eli rasplinuti. Njemu je sada, dok se opet navlauje sumporom, opet potrebna tvar u kojoj naputa svaku odreenost, svaku strukturu i zapuuje se u sveopu neodreenost, kaotinost svemira, gdje vie ne postoji nikakva organizacija. A ono tvarno, koje je tako blizu duhovnom na jednoj strani i tako blizu tvarnom na drugoj strani, to je vodik. On sve ono to je na neki nain oblikovano, oivljeno astralno opet iznosi u svemirska prostranstva, tako da ono bude takvim da ga se iz svemira ponovno moe preuzeti onako kako smo to opisali. Vodik zapravo sve rasplinjuje.

I tako vidite, imamo tih pet tvari koje ustvari najprije predstavljaju ono to djeluje i tka u ivotnom i naizgled mrtvom, koje je samo privremeno mrtvo: sumpor, ugljik, vodik, kisik, duik sve te tvari nalaze se u prisnom odnosu s osobito sazdanim duhovnim, dakle, nisu ono o emu govori naa kemija, nego neto sasvim drugo. Naa kemija govori samo o leevima tvari. Ona ne govori o stvarnim tvarima. Njih se treba upoznati kao osjetljive, ive. Jedino je ba u vodiku, budui da je naizgled najrjei i ima najmanju atomsku teinu, ono to je najmanje duh. Vidite moram to dodati kako biste uoili da se takve stvari ne mogu sagledati u magli duha to se ustvari ini kad se meditira? Istonjak je to inio na svoj nain. Mi na srednjoeuropskom Zapadu inimo to na svoj nain. Mi izvodimo meditaciju koja se tek posredno oslanja na proces disanja, mi trajemo i ivimo u koncentraciji i meditaciji. Ali sve ono to inimo kad se predamo duevnim vjebama, ima, premda sasvim njenu, suptilnu, tjelesnu protuteu. Meditiranjem se uvijek, makar i sasvim suptilno, mijenja pravilan tijek disanja, ono to je tako tijesno povezano s ljudskim ivotom. Dok meditiramo, mi zadravamo ugljinu kiselinu uvijek neto due nego za vrijeme obinog, budnog procesa svijesti. U nama uvijek ostane neto vie ugljine kiseline. Stoga ugljinu kiselinu ne izbacujemo stalno svom silinom kao to to inimo u obinom "bikovskom" ivotu. Neto od nje zadravamo. Mi ne izbacujemo ugljinu kiselinu svom silinom van gdje nas posvuda okruuje duik. Neto od toga zadravamo. Vidite, udarite li glavom u neto kao, na primjer, stol, bit ete svjesni samo svojeg bola, ali ako njeno protrljate stol, bit ete svjesni njegove povrine i

39

tako dalje. Isto je tako kad meditirate. Postupno urastate u doivljavanje duika svuda oko vas. Takav je proces meditiranja. Sve postaje spoznaja, i ono to ivi u duiku. Jer on je vrlo pametan "momak", on pouava o onome to ine Merkur, Venera i tako dalje jer on to zna i doista osjea. Sve te stvari poivaju na sasvim stvarnim procesima. I tu je ono na poneto od toga jo u se poblie osvrnuti gdje duhovno u unutarnjem djelovanju doista poinje uspostavljati odreen odnos prema poljoprivredi. Tu je ono to je uvijek osobito pobuivalo zanimanje naega dragog prijatelja Stegemanna, to zajedniko djelovanje duevno-duhovnog i onoga to nas okruuje. Jer, vidite, ne bi bilo loe kad bi onaj koji se se bavi poljoprivredom, meditirao. On bi time postao osjetljiv za oitovanja duika. On bi postao sve osjetljiviji za oitovanja duika. I poto bi postao osjetljiv za oitovanja duika, ovjek bi se poeo baviti poljoprivredom s potpuno drugaijim stilom i na drugaiji nain nego kad ne bi meditirao. Tada bi odjednom tota znao. To bi mu sinulo. Tada bi tota znao o tajnama koje vladaju na dobrima i imanjima. I vidite, ne mogu ponavljati ono to sam ovdje rekao prije sat vremena, ali ipak to mogu na odreen nain ponovno karakterizirati. Uzmimo, na primjer, seljaka kojeg uenjak ne smatra uenim; on prolazi svojom njivom. Da, ueni ovjek kae da je seljak glup, ali to ustvari nije istina, jednostavno zbog toga to je seljak oprostite, ali to je tako ustvari meditator. Ono to izmeditira u svojim zimskim noima, to je vrlo, vrlo mnogo. I on svakako usvaja neku vrst duhovne spoznaje. On to jedino ne moe izraziti rijeima. I to je tako, ono je odjednom tu.

ovjek prolazi poljima i ono je najednom tu. Neto se zna i to kasnije iskua. Barem sam to stalno doivljavao u svojoj mladosti kad sam ivio sa seljacima, to je uistinu tako. I zapravo treba poi od takvih stvari. Puki intelektualizam nita ne koristi. On nas ne dovodi do takvih dubina. Od takvih stvari treba poi. Naposljetku, ivot i tkanje u prirodi tako su fini da se ne mogu shvatiti grubim razumskim pojmovima. Te je pogreke u novije vrijeme uinila znanost. Ona takvim grubim razumskim pojmovima eli dokuiti stvari koje su istkane svakako mnogo finije. Vidite, u bjelanevini su sjedinjene sve te tvari: sumpor, ugljik, kisik, duik, vodik. Stoga emo sada jo bolje shvatiti kako se oblikuje sjeme nego to smo to prije shvaali. Vidite, ako se u listu, cvijetu, asci, korijenu nekako nadu ugljik, vodik, duik, oni su na stanovit nain svugdje povezani s drugim tvarima. Oni su ovisni o tim drugim tvarima, nisu samostalni. Oni se osamostaljuju na dva naina: tako to vodik sve iznosi u svemirske daljine i stvarima oduzima, odnosi svaku osobitost, sve raspruje u sveopem kaosu, ili tako to vodino (Wasserstoffliche) u malu sjemensku tvorevinu nagoni bjelanevinaste pratvari i tamo ih osamostaljuje, tako da one mogu primati utjecaj iz svemira. U maloj je sjemenskoj tvorevini kaos, a u cijelom okruju takoer je kaos. A kaos u sjemenu i kaos u najdaljem svemirskom okruju moraju djelovati jedan na drugi. Tada nastaje novi ivot. A sada pogledajmo kako u prirodi dolazi do djelovanja tih takozvanih tvari koje su zapravo nosioci duha. Vidite, i ono to, recimo, u ovjekovoj nutrini djeluje kao kisik ili pak kao duik ponaa se dosta

40

pristojno: unutra ive posebnosti kisika i duika. No obina znanost do toga ne dopire jer se to naoko krije u unutranjosti prirode. Ali izdanci ugljiastog (Kohlenstoffartige) i vodiastog (Wasserstoffartige) ne ponaaju se tako pristojno. Uzmimo najprije ugljiasto kad u svom djelovanju prijee iz biljnog carstva u ivotinjsko i ljudsko carstvo, ono mora privremeno postati pokretljivo. A da bi izgradilo vrst oblik, ono mora prionuti uz dublje smjeten kostur (Gerst), a taj duboko smjeten kostur nalazi se u naem vapnastom skeletu (Knochengerst), no on se nalazi i u kremenu to ga stalno nosimo u sebi, tako da ugljik u ovjeku, a i ivotinji do odreenog stupnja prikriva svoju oblikovnu snagu. On se vije uz oblikovnu snagu vapna i kremena. Vapno mu daje zemaljsku, a kremen kozmiku oblikovnu snagu. I tako u samom ovjeku, ali i ivotinji, on nije uvijek sam mjerodavan, nego se oslanja na ono to oblikuju vapno i kremen. Ali vapno i kremen nalazimo i kao osnovu za rast biljaka. I zato moramo razviti spoznaju o tome to ugljik u itavom ovjekovu probavnom, dinom i cirkulacijskom procesu razvija s obzirom na kotanu i kremenu tvorbu, o tome to se unutra zbiva, to bismo na neki nain vidjeli kad bismo se mogli uvui unutra i kad bi nam cirkulacijski proces u ovjeku mogao pokazati kako ugljikova djelatnost struji u vapneno i kremeno. Tako trebamo gledati kad promatramo povrinu zemlje koja je obrasla biljem i pod kojom su vapno i kremen. Ali u ovjekovu nutrinu ne moe se zagledati. No mora se razviti spoznaja, mora se zadobiti uvid kako duino preuzima kisino i prenosi ga u ugljino, ali u takvo ugljino koje se oslanja na vapneno i kremeno. Takoer moemo rei: Jer kroz ugljik samo prolazi. Takoer moemo

rei: U zemlju se mora unijeti ono to ivi u okolini, to se oivljava kao kisino. To se mora uz pomo duika unijeti u dubinu zemlje da bi se tamo oslonilo na kremeno, oblikujui se u vapnenom. A taj proces moe se divno promatrati ako ovjek ima osjeaja i osjetljivosti za to kod lepirnjaa, mahunarki, u svemu onome to se u poljoprivredi moe nazvati skupljaima duika, koji su doista primorani privlaiti duik kako bi ga prenijeli onome to je ispod njih. I pogledamo li te mahunarke, slobodno moemo rei: Dolje je u zemlji neto to je potrebito, kao to je ljudskim pluima potrebit kisik, ali ovome je potrebit duik; a to je vapneno. Dolje u zemlji, vapneno u zemlji doista je, rekli bismo, ovisno o nekoj vrsti udisanja duika, isto kao to su ljudska plua ovisna o udisanju kisika. I lepirnjae, te biljke ustvari predstavljaju neto slino onome to se odvija na naim epitelnim stanicama. Ono to je udahnuto odlazi dolje. I to su u biti jedine biljke te vrste. Sve druge nisu bliske udisanju, nego izdisanju. I tako se za nae promatranje rastvara cjelokupni organizam biljnog svijeta; ako se osvrnemo na duino, ako ga promatramo kao neku vrst duinog disanja, rastvara se cjelokupni organizam biljnog svijeta. Jer svugdje gdje se susreemo s lepirnjaama na odreen nain uoavamo dine putove, a tamo gdje se susreemo s drugim biljkama, uoavamo druge organe kod kojih je disanje mnogo prikrivenije i ija je zadaa zapravo obavljanje drugih funkcija. Ta se zadaa sastoji u tome da ovjek ui gledati na biljno bie tako da svaku biljnu vrstu promatra kao ugraenu u cjelokupni organizam biljnog svijeta, kao to je pojedini ljudski organ ugraen u itav ljudski organizam. Pojedinane biljke moraju

41

se promatrati kao dijelovi jedne cjeline. I kad se stvar tako sagleda, tada e se uoiti veliko znaenje upravo lepirnjaa. Do toga e se nesumnjivo doi, te su stvari poznate, ali je neophodno spoznati ih polazei od tih duhovnih osnova jer inae postoji velika opasnost da se uskoro, kad se tradicija jo vie izgubi, primjenom novoga dospije na sasvim pogrene putove. Moe se vidjeti kako lepirnjae zapravo djeluju: Sve one imaju tendenciju da plodovito, koje kod drugih biljaka vie stremi prema gore, vie raaju na podruju listova. One ele dati plodove prije nego to procvjetaju. Kod svih lepirnjaa postoji tenja za davanjem ploda prije cvjetanja. Tome je uzrok to se kod tih biljaka mnogo vie uza zemlju zadrava ono to se iivljuje u duiastom (Stickstoffmige) one duiasto prinose zemlji kod tih biljaka sve duiasto iivljuje se blie zemlji nego kod drugih biljaka, kod kojih se ono razvija podalje od zemlje. Vidite kako su te biljke sklonije obojiti svoje listove neto tamnije, a ne uobiajenim zelenim. Vidite i kako je kod tih biljaka plod nekako zakrljao, kako je sjeme tih biljaka samo zakratko klijavo i potom gubi klijavost. Naime, te su biljke organizirane tako da osobito oblikuju ono to biljni svijet prima zimi, a ne ljeti. Stoga bih rekao: U tim biljkama stalno postoji tendencija ekanja zime, one zapravo nastoje doekati zimu s onime to razvijaju. Rast se usporava ako pronau dovoljno onoga to im je ustvari potrebno: dovoljno duika u zraku koji na svoj nain sprovode prema dolje. Da, vidite, to su naini na koje se moe promatrati postanak i ivot onoga to se zbiva u tlu i iznad njega. A kad tome pridodate i to da je vapneno

ustvari udesno povezano s ljudskim svijetom pouda, tada vidite kako tu sve postaje organskim, ivim. Vapno, ako je jo svoj element, kalcij, tada nikako nema mira, svakako se eli ispuniti, postati vapnom, povezati kalcij s kisikom; ali ono ni tada jo nije zadovoljno, udi za svim moguim, eli upiti sve mogue kovinske kiseline, sve do nemineralnog bitumena. Sve eli privui sebi; u tlu razvija pravu prirodu udnje. Tko ima osjeaja za to primijetit e razliku u odnosu na neku drugu tvar. Vapno nas doista posie. Pritom se jasno osjea da je ono to iskazuje istinsku prirodu udnje proireno svuda gdje je vapneno, to ustvari sebi privlai i biljno. Jer sve ono to vapno eli imati, ivi u biljnom. Ono mu se stalno mora otimati. Kako mu se to otima? Pomou izuzetno otmjenog, koje vie nita ne eli. Postoji takvo otmjeno koje vie nita ne eli, koje poiva u sebi. To je kremeno. Ono se u sebi smirilo. I kad ljudi vjeruju da kremeno mogu vidjeti samo u onome to ima vrste mineralne konture, to nije tako. Kremeno je u homeopatskoj dozi svud naokolo i ono poiva u sebi, nema nikakvih zahtjeva. Vapno zahtijeva sve, kremeno vie nita ne zahtijeva. Ono je poput naih osjetilnih organa koji ne opaaju sebe, ve opaaju vanjski svijet. Kremeno je openito vanjsko osjetilo u zemaljskom, vapneno je openita vanjska udnja u zemaljskom, a glina u sebi nosi oboje. Glina ima neto vie kremenog, ali svejedno posjeduje i vapneno. Vidite, to se mora tako sagledati kako bi se dolo do osjeajne spoznaje. Vapno bi pak trebalo osjeati kao poudno mome jer ono eli sve prigrabiti za sebe, a kremen pak kao otmjenog gospodina koji vapnu otima sve to je ono otelo, prenosi u atmosferu i izgrauje biljne oblike. On ivi tako to se ukopa

42

kao u nekoj utvrdi, kao u preslici, ili posvuda njeno ivi, premda je ponekad razasut u jako homeopatiziranim dozama, i vapnu otima ono to mu se mora oteti. Vidite, tu se ovjek susree s onim to postoji kao izuzetno intimno djelovanje prirode. Upravo ugljik oblikuje sve biljke, on oblikuje kostur. Ali tijekom razvoja Zemlje to mu je bilo oteavano. Ugljik bi mogao oblikovati sve biljke kad bi ispod njega bila samo voda. Tada bi sve raslo, ali pod njim je i vapno koje mu smeta, i zato se povezuje s kremenom, a kremen i ugljik pak u zajednici s glinom oblikuju zato to se mora nadjaati otpor vapnenog. Pa kako unutra ivi jedna takva biljka? Vapneno je dolje eli uhvatiti hvataljkama, gore je kremeno nastoji uiniti sasvim finom i vitkom i vlaknastom poput vodenih biljaka, ali izmeu toga nalazi se ugljik, koji nae biljke oblikuje i sve to ureduje. I isto kao to nae astralno tijelo uspostavlja red izmeu Ja i eterskog tijela, tako i duik, kao astralno, djeluje izmeu. Mora se nauiti razumijevati kako duik unutra posluje izmeu vapna, gline i kremena te izmeu svega ostaloga to vapno neprekidno nastoji privui dolje, a kremen odzraiti prema gore. Tu se postavlja pitanje: Kako se u biljni svijet pravilno unosi duik? Tim pitanjem bavit emo se sutra i pritom prijei na naine gnojidbe.

ETVRTO PREDAVANJE Koberwitz, 12. lipnja 1924. Snage i supstancije koje ulaze u duhovno: Pitanje gnojidbe

Vidjeli ste da se kod pronalaenja duhovnoznanstvenih metoda za poljoprivredu takoer radi o tome da se na neki nain uoi priroda u cjelini i djelovanje duha u prirodi, u njegovoj sveobuhvatnosti, dok materijalistiki obojena znanost sve vie ulazi u male krugove, u sitnice. Premda u neem takvom kao to je poljoprivreda nemamo odmah posla s najsitnijim, s mikroskopski sitnim ime se tako esto bave druge prirodne znanosti ipak imamo posla s onime to djeluje u malim krugovima i to proizlazi iz djelovanja malih krugova. Ali svijet u kojem ivi ovjek i druga iva bia svakako nije neto o emu se moe suditi polazei od malih krugova. Postupati s onime to dolazi u obzir, na primjer, upravo u poljoprivredi onako kako danas postupa obina znanost bilo bi isto kao kad bi se cijelo ovjekovo bie htjelo spoznati iz njegova malog prsta ili vrka uha i kad bi se na osnovi toga htjelo izgraditi ono to dolazi u obzir kao cjelina. Tome moramo a to je danas nuno u najveoj moguoj mjeri suprotstaviti pravu znanost koja uzima u obzir velike meuovisnosti u svijetu. Koliko se znanost, kako se ona danas shvaa ili kako se shvaala prije nekoliko godina, mora sama ispraviti vidi se iz znanstvenih gluposti koje su donedavno vladale u pogledu ljudske ishrane.

43

Stvari su bile potpuno znanstvene, bile su i znanstveno dokazane, i tim dokazima ako se ovjek usredotoio samo na ono to je uzeto u obzir nije se moglo nita prigovoriti. Bilo je znanstveno dokazano da ovjeku srednje tjelesne teine od sedamdeset do sedamdeset pet kilograma, da takvom ovjeku kao hrana treba otprilike sto dvadeset grama bjelanevina. Dakle, kao to sam rekao, to je bilo znanstveno dokazano. Danas vie nijedan ovjek znanstvenih shvaanja ne misli tako. Jer znanost se sama ispravila. Danas svaki ovjek zna kako sto dvadeset grama bjelanevina u hrani ne samo da nije neophodno nego je upravo tetno i da ovjek zapravo ostaje najzdraviji ako uzme samo pedeset grama na dan. Tako se znanost sama ispravila. Danas se zna kako je stvarno istina da bjelanevine, ako se uzme prekomjerna koliina, u crijevima stvaraju nusprodukte koji imaju otrovno djelovanje. I ako se prouavaju ne samo ovjekova neposredna ivotna razdoblja u kojima on uzima bjelanevine nego cijeli njegov ivot, uvidjet e se da je u starosti posljedica tih otrovnih djelovanja vika bjelanevina arterioskleroza. Tako su znanstvena istraivanja koja se, na primjer, odnose na ovjeka esto u zabludi zato to u obzir uzimaju samo trenutak. Ali ljudski ivot, ako je normalan, ipak traje dulje od deset godina, a tetna djelovanja tako prieljkivanih naizgled povoljnih uzroka esto na vidjelo izlaze vrlo kasno. Manja je mogunost da duhovna znanost poini takvu pogreku. Sigurno se neu uputati u jeftinu kritiku kakvoj se vrlo esto pribjegava zbog toga to obinu znanost treba ispravljati onako kako sam to upravo spomenuo. Shvatljivo je da to ne moe biti drugaije i da je neophodno. Ali s druge strane

isto je tako jeftino napadati duhovnu znanost kad ona eli zahvatiti u praktini ivot zato to je primorana uzeti u obzir vee ivotne uzajamnosti i zato to joj u oi upadaju one snage i supstancije koje seu u duhovno, a ne samo grube materijalne snage i supstancije. To posve vrijedi i za poljoprivredu, a osobito vrijedi kad je u poljoprivredi rije o pitanju gnojidbe. Ve nain na koji, rekao bih, znanstvenici danas esto govore kad se radi o gnojidbi, ve to govori kako se ustvari malo shvaa to zapravo znai gnojidba u domainstvu prirode. Danas se vrlo esto uje fraza: Gnojivo sadri hranjive tvari za biljku. No dobro, tih nekoliko prethodnih reenica rekao sam zato da bih vam pokazao kako se u pogledu hrane upravo u najnovije vrijeme, u neposrednoj sadanjosti znanost mora ispraviti. Ona se mora ispraviti jer polazi od sasvim pogrenog shvaanja kad je rije o ishrani nekog bia. Vidite, vjerovalo se, naime, da je u ishrani najvanije nemojte mi zamjeriti to govorim tako prostoduno ono to se svakodnevno jede. Dakako, vano je ono to se svakodnevno jede. Ali najvei dio onoga to se svakodnevno jede uope ne postoji zato da bi se u tijelo unijelo kao supstanciju i da bi se u njega pohranilo. Najvei dio je tu zato da tijelu preda snage koje u sebi sadri, da u tijelu pobudi ivost. I najvei dio onoga to se na taj nain uzima zapravo se ponovno izluuje, tako da se ne radi poglavito o koliinskom ustrojavanju u izmjeni tvari, ve se radi o tome moemo li ivenim namirnicama ispravno unijeti u sebe ivotnost snaga. Jer tu ivotnost trebamo, na primjer, kad hodamo ili kad radimo, uope kad pokreemo ruke.

44

Nasuprot tome, ono to tijelo na taj nain treba kako bi u sebi pohranilo supstancije, kako bi se takorei supstancijama obogatilo onim supstancijama koje se opet odbacuju kad se svakih sedam osam godina obnavlja tjelesna supstancija to se najveim dijelom uzima putem osjetilnih organa, kroz kou, disanjem. Tako da ono supstancijalno to tijelo zapravo mora unijeti u sebe, pohraniti, to uzima u iznimno malim dozama, neprestano, i zgunjava tek u organizmu. Ono to prima iz zraka, skrutnjuje i toliko zgunjava da se najzad mora odrezati u vidu nokata, koe i tako dalje. Sasvim je pogreno postaviti formulu: primljena hrana, prolaz kroz tijelo, ljutenje nokata i koe i slino, ve se treba formulirati: disanje, najfinije unoenje putem osjetilnih organa, ak i oima, prolaz kroz organizam, izbacivanje. Dok je ono to primamo elucem doista vano zbog toga to ima unutarnju pokretljivost poput goriva, zato to u tijelo unosi snage za volju koja djeluje u njemu. Vidite: ovjek pada u oaj kad se ovome to je istina, to jednostavno proizlazi iz duhovnog istraivanja, suprotstavi dananja znanost koja zastupa potpuno suprotna shvaanja. ovjek pada u oaj zato to uvida kako je vrlo teko sloiti se s dananjom znanou u najvanijim pitanjima. A do slaganja mora doi jer dananja bi nas znanost svakako odvela u slijepu ulicu upravo u pogledu praktinog ivota. A ona na svojim putovima jednostavno ne moe razumjeti odreene stvari koje su joj gotovo pred nosom. Uope ne govorim o pokusima. Ono to znanost o njima tvrdi u pravilu je istina. Pokusi mogu biti vrlo korisni; loe je kako se zatim teoretizira. Iz toga naalost proistjeu praktine upute za razliita ivotna podruja. Kad se sve to sagleda, uvida se kako je teko doi do suglasja. Ali s druge strane mora doi do suglasja na najpraktinijim ivotnim podrujima medu koja spada i poljoprivreda.

Vidite, na najrazliitijim podrujima poljoprivrednog ivota doista treba imati uvid u nain djelovanja tvari, snaga i nain djelovanja duhovnog ako se eli pravilno postupati sa stvarima. Tako dugo dok dijete ne zna emu slui ealj, ono ga grize, koristi ga na neprikladan, nemogu nain. A na isto takav neprikladan i nemogu nain koriste se stvari ako se ne poznaje njihova bit, kako se zapravo ponaaju stvari o kojima se radi.

Promotrimo drvo da bismo stvorili predodbu o tome. Vidite, drvo se razlikuje od obine jednogodinje biljke koja ostaje samo trava. Ono se obavija korom, lubom i tako dalje. Pa u emu je zapravo bit toga drveta u odnosu na jednogodinju biljku? Usporedimo takvo drvo s nagrnutim humkom koji je izuzetno bogat humusom, koji sadri golemu koliinu manje ili vie raspadnutih biljaka, a moda i raspadnutih ivotinjskih tvari (crte). Pretpostavimo da u tom humku bogatom humusom napravimo udubljenje (lijevo) slino krateru, a da je ovo drvo (desno). Izvana je manje ili vie tvrdo, a unutra raste ono ono to dovodi do oblikovanja drveta. Uinit e vam se udnim to

45

usporeujem to dvoje. Ali oni su srodniji nego to mislite. Jer ono zemljano koje je onako kao to sam opisao proeto humusnim supstancijama koje se raspadaju, to zemljano u sebi nosi etersko-ivotno. O tome se radi. Imamo li takvo zemljano koje nam svojim osobitim svojstvima kazuje da u sebi nosi eterskoivotno, ono je zapravo na putu da postane ovoj biljke. Ali ono takvim ne ostaje, ne uspijeva postati ovoj biljke koji se uvlai u koru, u lub stabla. Vidite da mu u prirodi to ne uspijeva. Umjesto da se oblikuje takav humak i da u njega ude humus koji zahvaljujui osobitim svojstvima to proistjeu od etersko ivotnog djeluje u tlu, humak jednostavno u jednom viem razvojnom obliku obavija biljku. Ako se, naime, na nekom mjestu na Zemlji povrina, gornji sloj zemlje odijeli od njene unutranjosti, tada e sve ono to se uzdiglo iznad uobiajene povrine na odreenom podruju imati osobitu sklonost prema ivom, imat e osobitu sklonost k proimanju s etersko-ivotnim. Stoga e vam biti lake obinu zemlju, anorgansku, mineralnu zemlju oplemeniti humusnom supstancijom ili uope otpadnom supstancijom u stanju raspadanja ako podignete humak i onda ga promete tim supstancijama. Tada e zemljano samo teiti da unutra oivi, da bude srodno biljci. Isti se proces odvija kod rasta drveta. Zemlja se ispupi, obavije biljku, okrui drvo etersko-ivotnim. Zato? Vidite, sve ovo govorim zato da bih u vama pobudio predodbu da postoji prisna srodnost izmeu onoga to se nalazi unutar kontura biljke i tla koje okruuje biljku. Uope nije istina da ivot prestaje s konturom, s okrujem biljke. ivot kao takav nastavlja se osobito od korijenja biljke u zemlju i kod mnogih biljaka uope nema otre granice izmeu ivota u samoj biljci i ivota u okruju u kojem ona

ivi. Prvenstveno moramo to nositi u sebi, to se mora temeljito razumjeti kako bi se uistinu mogla shvatiti bit pognojene zemlje ili bilo kojeg drugog slino obraenog tla. Treba znati da se gnojidba mora sastojati u oivljavanju zemlje kako biljka ne bi dospjela u mrtvu zemlju, te bi joj time bilo oteano da svojom ivotnou stvori ono to je neophodno za oblikovanje ploda. Ona lake uspijeva stvoriti ono to je potrebno za oblikovanje ploda ako je ve uronjena u ivot. Zapravo sve bilje u sebi pomalo nosi to nametniko, na ivoj zemlji ustvari se razvija kao nametnik. I to mora biti tako. Budui da u mnogim krajevima svijeta ne moemo raunati na to da e priroda sama zemlji priskrbiti dovoljno organskog otpada, da e zemlja uistinu biti dovoljno oivljena, u nekim krajevima bilju moramo pritei u pomo gnojidbom. Najmanje na podrujima gdje je takozvana crnica. Jer tamo se priroda sama dovoljno pobrinula kako bi zemlja bila dovoljno iva, barem na nekim podrujima. Vidite da se doista mora znati o emu se radi. No mora se znati i neto drugo, mora se umjeti to je teka rije uspostaviti neku vrst osobnog odnosa prema svemu to je u vezi s poljoprivredom, ponajprije osobni odnos prema gnojivu i pogotovo prema radu s njim. To izgleda kao neugodna zadaa; ali bez toga osobnog odnosa ne moe se nita postii. Zato? Vidite, to e vam odmah biti jasno ako se uzmognete posvetiti biu neega ivueg. Ako se posvetite tom biu, ivue uvijek ima unutarnju i vanjsku stranu. Unutarnja strana nalazi se unutar neke koe, vanjska strana nalazi se izvan koe. Sada pogledajte unutarnju stranu.

46

Unutarnja strana nema samo struje snage koje izlaze prema van u smjeru strelice (crte) nego unutarnji ivot organskog bia ima i struje snage koje od koe ulaze unutra, koje se potiskuju natrag. Tako je organsko bie izvana okrueno svim moguim strujama snage. Postoji neto u emu se na vrlo egzaktan, ali u neku ruku osoban nain oituje kako organsko bie mora uspostaviti odnos izmeu svoje nutrine i vanjtine. Sva ona djelovanja snaga koja se odvijaju u unutranjosti organskog bia i zapravo u unutranjosti organizma, dakle unutar kontura to ih ini njegova koa, to potie i odrava ivot, sve to mora oprostite ponovno zbog otrog izraza mirisati u sebi, moglo bi se takoer rei smrdjeti. I ivot se u biti sastoji u tome da se zadri ono to inae isputa, iri miris, da stvari koje miriu ne zrae previe van, nego da se stvari koje miriu zadre u unutranjosti. Organizam mora prema van ivjeti tako da kroz svoj omota od koe ispusti to je mogue manje onoga to u njemu stvara ivot koji izaziva mirise, tako da bi se moglo rei da je organsko bie to zdravije to vie mirie u unutranjosti, a to manje izvana (crte).

Jer organizam je, pogotovo biljni organizam, predodreen da ne isputa miris, nego da ga prima. I sagleda li ono unapreujue (Frdernde) livade ugodnog mirisa koja je puna biljaka ugodnog mirisa, ovjek poinje obraati pozornost na ono to u ivotu jedno drugom prua podrku. Miomiris koji se tamo iri drugaiji je od obinog ivotnog mirisa, ugodan je iz razloga koje emo jo navesti, i on na biljku djeluje izvana. Sve te stvari moramo pred sobom imati ive i prema njima razviti osobni odnos; onda se nalazimo u stvarnoj prirodi. Sada e se raditi o tome da se uvidi kako se gnojidba i sve slino mora sastojati u tome da se tlu podari odreen stupanj ivotnosti, ali ne samo da mu se podari jedan odreen stupanj ivotnosti nego da mu se takoer prui prilika da se u njemu, to sam juer posebno napomenuo, takoer omogui irenje duika tako da se na odreene silnice kako sam vam juer nacrtao ponese ivot upravo uz njegovu pomo. Dakle, prilikom gnojidbe u zemlju moramo unijeti onoliko duika da ivotno bude poneseno upravo prema strukturama u koje se u zemlju, pod biljke, tamo gdje je podloga biljkama, mora ponijeti. To je zadaa. No ta zadaa mora se obaviti egzaktno i primjereno.

47

Dakle, vidite, ve je dovoljno jasan znak da, ako kao gnojivo upotrijebite mineralno, isto mineralno, nikad ustvari neete dospjeti do zemljanog, nego u krajnjem sluaju do vodenog u zemlji. Mineralnim gnojivom moete potaknuti djelovanje u vodenom u zemlji, ali neete uspjeti oivjeti samo zemljano. Stoga e vam se biljke koje se nalaze pod utjecajem nekog mineralnog gnojiva oitovati takvim rastom iz kojeg je vidljivo da je on potpomognut potaknutom vodenou, a ne oivljenom zemnou. elimo li stvari doista prouavati, najbolje bi bilo da najprije potraimo najnezahtjevnije gnojivo, kompost, koji se ponekad ak i prezire. To je takvo sredstvo za oivljavanje zemlje u kojem su zapravo pomijeani svi otpaci, o kojima se malo brine, koji potjeu od poljoprivredne proizvodnje, iz vrta; od istrunule trave do otpalog lia i slinog, pa ak i do onoga to je ostalo od uginulih ivotinja i tako dalje. Vidite, takve stvari zapravo nikako ne bi trebalo prezirati, one u sebi sadravaju ne samo neto od eterskog, nego ak i od astralnog. To je vano. U onome to se nalazi u kompostnoj hrpi ima doista svega: eterskog, etersko-djelatnog, ivog, ali i astralnog. Unutra imamo djelatno etersko i astralno, dodue ne u tako velikoj koliini kao u gnoju ili gnojnici, ali ono je tu u neku ruku postojanije; ono se unutra nastanjuje, unutra se pogotovo nastanjuje astralno. I radi se samo o tome da na odgovarajui nain posvetimo panju toj nastanjenosti. Astralno e smjesta svojim djelovanjem nauditi duiku ako postoji etersko koje se previe razbujalo. Previe razbujani ivot u eterskom takorei e onemoguiti pojavu astralnog u kompostnoj hrpi. U prirodi postoji neto izvrsno o emu sam ve govorio s razliitih stajalita. To je vapneno. Stavite li stoga vapneno, na primjer u obliku gaenog vapna, u kompostnu hrpu, nastat e neto osobito: ne utjeui posebno na hlapljenje astralnog, gaeno e vapno

preuzeti etersko, time e biti isisan i kisik, a astralno e na lijep nain biti potaknuto na djelovanje. Time se postie neto sasvim odreeno. Tlu se tako, gnojei kompostom, prua neto to ima sklonost jakom proimanju astralnog sa zemljanim bez posredovanja eterskog. Dakle, zamislite, astralno e, zaobilazei etersko, vrlo jako prodrijeti u zemljano, tako da e se zemljano time osobito, da tako kaem, astralizirati i posredno pomou astraliziranog proeti se duinim na taj nain da e ono to nastaje biti doista vrlo slino odreenom procesu u ljudskom organizmu, koji je pak slian procesu u biljci, ali slian procesu u biljci na taj nain da mu nije mnogo stalo dospjeti do stvaranja ploda, pa se zadrava na stvaranju lista i stabljike. Taj proces koji prenosimo zemlji moramo imati u sebi ponajprije zato da bismo ivene namirnice potakli na potrebnu radinost o kojoj sam vam govorio. Ali na tu radinost potiemo i zemljite ako ga obraujemo na opisani nain. I time pripremamo tlo tako da nam moe uroditi onime to bi kao hrana osobito pogodovalo ivotinjama, tako da bi zahvaljujui njegovu daljnjem djelovanju razvile unutarnju ivost, tijelo unutra oivile. To drugim rijeima znai: dobro emo uiniti ako tim kompostom gnojimo nae livade i panjake te emo, ako to strogo provodimo, upravo time uspjeti pogotovo onda ako izvrimo i ostale bitne postupke dobiti dobru pau, takvu pau koja e biti upotrebljiva i kad se pokosi, kao sijeno. Ali spomenuo bih da se sve mora dobro sagledati kako bismo kod takvih stvari postupili ispravno. Jer sve pojedinosti koje se pritom moraju uiniti umnogome naravno ovise o osjeaju. Ali taj e se osjeaj razviti ako se ispravno promatra sva priroda tog procesa. No ako se kompostna hrpa ostavi onako kako sam to prije opisao, vrlo se lako moe dogoditi da svoje astralno rasprostre na sve strane. I radi se o tome da sada valja razviti osobni odnos prema tim

48

stvarima, da se po mogunosti takvu hrpu navede da to manje mirie, to je lako postii ako se najprije stave tanki slojevi, potom, recimo, neto treseta, zatim opet jedan sloj i tako dalje. Time se zadrava ono to bi se inae isparavalo. Jer duik zaista u svim moguim spojevima trai nain da se rairi. No tako se zadrava. Time poglavito elim napomenuti da se cjelokupnom poljoprivrednom biu mora pristupiti s uvjerenjem da se posvuda mora izliti ivot, pa ak i astralno kako bi cijela stvar djelovala. Meutim, polazei od toga, moete doi do neega drugog. Jeste li ve razmiljali zato krave imaju rogove ili odreene ivotinje rogovlje? To je izuzetno vano pitanje. Ali odgovor koji znanost na to prua izuzetno je jednostran i povran. Da odgovorimo na pitanje zato krave imaju rogove. Vidite, rekao sam da organsko, ivotno ne mora uvijek struje snaga imati usmjerene prema van, nego ih moe imati i usmjerene prema unutra. Zamislite sada organsko bie grudasta oblika sa strujama snage koje teku prema van i strujama snage koje teku prema unutra. Stvar bi bila vrlo nepravilna i nastalo bi organsko grudasto, takvo grudasto bie. Kad bi bilo tako, imali bismo krave vrlo udnog izgleda. Sve one bile bi grudaste, s malim batrljcima, onakve kakve su u prvom embrionalnom stadiju. Takve bi ostale, izgledale bi groteskno. Ali krava nije tako sazdana, nego ima rogove, ima papke. to se dogaa na mjestima gdje rastu rogovi, papci? Na time se mjestima osobito jako alju struje prema unutra. Tu se vanjsko izuzetno jako iskljuuje. Tu nije na djelu samo komunikacija izmeu propusne koe ili dlake, ve se i sasvim zatvaraju vrata za strujanje prema van. Stoga je stvaranje roga povezano s cijelim likom ivotinje. Stvaranje rogova i papaka povezano je s oblikovanjem cijele ivotinje. Potpuno je drugaije kod stvaranja rogovlja.

Kod stvaranja rogovlja ne radi se o tome da se struje vraaju u organizam, nego da se odreena strujanja malo puste van, tamo su ventili kroz koje se odreena strujanja vani prazne to ne moraju uvijek biti tekua ili zrana strujanja, nego mogu biti i strujanja snage koja se nalaze u rogovlju. Jelen je lijep zbog toga to snano obavlja komunikaciju sa svojom okolinom time to svoja odreena strujanja alje prema van i ivi s okolinom. Time preuzima sve ono to organski djeluje u ivcima i osjetilima. On postaje nervozni jelen. Sve ivotinje koje imaju rogovlje na odreen su nain obuzete blagom nervozom, to im se moe vidjeti u oima. Krava ima rogove kako bi u sebe poslala ono to treba astralno-eterski oblikovati, to stremei treba prodrijeti sve do probavnog organizma, tako da je probavnom organizmu stvoreno mnogo posla upravo zbog zraenja koje dolazi iz rogova i papaka. Tko stoga eli razumjeti slinavku i ap, dakle povratno djelovanje perifernog na probavni trakt, mora sagledati tu povezanost. A nae sredstvo protiv slinavke i apa spravljeno je na temelju shvaanja te povezanosti. Vidite, tako u rogu imate neto to je zahvaljujui svojoj osobitoj prirodi i biti pogodno da ivotna i astralna zraenja vraa u unutarnji ivot. U rogu imate neto to zrai ivot, to zrai ak i astralno. Kad biste se mogli uvui u ivi organizam krave i kad biste se nali u njenom elucu, namirisali biste kako iz rogova prema unutra struji astralno-ivotno. Kod papaka je slino. Vidite, to ukazuje na stvari koje moemo preporuiti kako bi se poveala uinkovitost onoga to se koristi kao stajski gnoj. Obini stajski gnoj, to je on zapravo? Obini stajski gnoj zapravo je ono to je u ivotinju ulo prehranom, to je organizam do odreenog stupnja, do odreene toke preuzeo, to je potaknulo dinamino nastajanje djelatnih snaga, ali ne slui prvenstveno poveanju supstancije, ve

49

se izluuje. Ali ono je bilo u organizmu, proelo se astralnim i eterskim. U astralnom se proelo snagama koje prenose duik, u eterskom snagama to prenose kisik. Time se proela masa koja se sada pojavljuje kao gnoj. Zamislite da uzmemo tu masu i u bilo kakvom obliku predamo je zemlji jo se neemo posvetiti pojedinostima zemlji zapravo dajemo eterskoastralno koje se oparavdano nalazi u trbuhu ivotinje i u trbuhu ivotinje stvara snage biljne vrste. Jer snage koje stvaramo u naem probavnom traktu biljne su vrste. Mi ustvari trebamo biti strano zahvalni to nastaje gnoj jer on etersko i astralno iz unutranjosti organa iznosi na slobodno. Oni su povezani s njime. Mi ih samo moramo zadrati na prikladan nain, tako da bismo u gnoju imali etersko i astralno. Time e oni na zemljite, u zemljanom djelovati oivljavajue i astralizirajue. Ne samo u vodenom nego osobito u zemljanom. Oni posjeduju snagu kojom mogu nadvladati anorgansko u zemlji. No, naravno, budui da ono to se predaje zemlji mora proi unutarnji organski proces u sustavu izmjene tvari, ono e izgubiti svoj prvobitni oblik koji je imalo kao ivena namirnica. To e se na neki nain stati raspadati, rastvarati. Ali najbolje je kad se nalazi upravo na toki kad se stane rastvarati putem vlastitog eterskog i astralnog. Tada nastupaju nametnici, siuna iva bia. Za njih je to vrlo hranjivo tlo. Zbog toga se takoer vjeruje da ta nametnika bia imaju udjela u dobrom gnojivu. No ona su zapravo samo znak da se gnojivo nalazi u ovom ili onom stanju. Njihovo je znaenje u tome to to pokazuju. Ali ako vjerujemo da bismo unosom tih bakterija ili neega slinog gnojivo mogli bitno poboljati, onda se varamo. To bi nam se na prvi pogled moglo initi tonim, ali ustvari nije tako. Jo u govoriti o tome zato to zapravo nije tako. Ali krenimo sada dalje.

Uzmimo gnojivo kakvo smo ga dobili, napunimo njime jedan kravlji rog i stavimo ga u zemlju na odreenu dubinu recimo, od trietvrt metra do pola metra duboko, ako se ne radi o previe glinovitom ili pjeskovitom tlu. Za to izaberimo dobro tlo koje nije pjeskovito. Vidite, time to smo zakopali kravlji rog ispunjen gnojivom, u kravljem rogu konzerviramo snage kojima je on navikao raspolagati u samoj kravi, vraajui, naime, oivljavajua i astralna zraenja. Time to je kravlji rog izvana okruen zemljom, sva zraenja ulaze u njegovu upljinu kreui se u smislu eterizacije i astralizacije. I gnojivo u kravljem rogu bit e oivljeno tim snagama koje iz okolne zemlje privlae sve to je oivljavajue i astralno, sav sadraj kravljeg roga bit e oivljen tijekom cijele zime, dakle, onda kad je zemlja najivlja. Unutranjost zemlje najivlja je zimi. U tom gnoju konzervirane su sve ivotne snage te se u sadraju kravljeg roga nalazi izuzetno koncentrirana, oivljavajua gnojidbena snaga. Potom se kravlji rog iskopa; izvadi se gnojivo koje je unutra. Prilikom naih posljednjih pokusa u Dornachu gospoda su se sama uvjerila da gnoj, poto smo ga izvadili, vie uope nije smrdio. To je bilo jako izraeno. Nije imao nikakav miris, ali, naravno, poeo je pomalo mirisati im je bio pomijean s vodom. U njemu je izuzetna astralna i eterska snaga koju moete upotrijebiti tako da izvadite ono to je bilo u kravljem rogu i u njemu prezimilo te razrijedite obinom vodom koju bi moda trebalo malo zagrijati. Nakon to bih najprije pogledao povrinu koju je trebalo pognojiti tako se stvara predodba o koliini uvijek se pokazalo, kad se tim gnojivom htjelo prihraniti povrinu koja je otprilike velika kao prostor od treeg prozora do moda prvog poprenog prolaza (oko 1200 m2), da je za to potreban samo jedan kravlji rog iji se sadraj razrijedi otprilike s pola kante vode. Cijeli sadraj kravljeg roga treba temeljito promijeati u vodi. Kad

50

se pone s mijeanjem, treba brzo mijeati uz rubove kante, sa strane, tako da u sredini gotovo do dna nastane krater, tako da se sve uokolo doista vrti rotirajui. Tada se brzo okrene, tako da se sve zakovitla na suprotnu stranu. Ako se to radi jedan sat, sve e se temeljito proeti jedno drugim. Zamislite samo kako je malo rada potrebno uloiti u to. Te stvari nee zahtijevati mnogo rada. Osim toga, mogu zamisliti da e inae nezaposlenim lanovima na gospodarstvu upravo na taj nain, barem na poetku, posebno zadovoljstvo initi mijeanje gnoja. Ako to obave keri i sinovi u kui, oni e to predivno obaviti. Jer izuzetno je ugodan osjeaj kad se otkrije kako se iz bezmirisnog razvija blagi miris. Taj osobni odnos koji moete razviti prema ovome izuzetno blagotvorno djeluje na ovjeka koji voli uzeti u obzir prirodu u cjelini, a ne samo onako kako to pie u Baedekeru*. Vidite, onda e trebati poprskati obraeno zemljite kod malih povrina to se moe uiniti obinom prskalicom tako da se sredstvo sjedini sa zemljom. Samo se po sebi razumije da e za vee povrine biti neophodno konstruirati posebne strojeve. Ali ako se ve uspije obino gnojivo povezati s ovom vrstom, rekao bih, "duhovnog gnojiva", onda e se vidjeti kakav plod donose ove stvari. Pogotovo e se vidjeti da se te stvari mogu razvijati na vrlo osobit nain. Jer na ovu mjeru koju sam opisao odmah se moe nadovezati idua koja se sastoji u sljedeem: Opet se uzmu kravlji rogovi, no ovaj put se ne napune gnojem, nego poput brana usitnjenim kvarcom ili kremenom ili glinencom i od toga se napravi kaa koja je otprilike gusta kao vrlo rijetko tijesto te se time napuni kravlji rog. Sada, umjesto da se kravlji rog ostavi preko zime, on se ostavlja 'Turistiki vodi, knjiga nazvana prema njezinu izdavau Karlu Baedekeru (1801-1859).

preko ljeta i, poto je odstajao cijelo ljeto, izvadi tek u kasnu jesen. Sadraj se sauva do sljedeeg proljea, a potom se izvadi ono to je bilo izloeno ljetnom ivotu u zemlji i slino se obraduje, samo to su sada potrebne mnogo manje koliine. Dakle, komadi veliine zrna graka pomijea se s jednom kantom vode, moda ak i komadi veliine glave pribadae. No to se takoer mora mijeati sat vremena. Ako to upotrijebite za prskanje samih biljaka osobito e koristiti kod biljaka i slinog ne za brutalno izlijevanje, nego prskanje, vidjet ete kako ovo potpomae djelovanje koje s druge strane zahvaljujui kravljem gnoju dopire iz zemlje. I kad bi se ovaj postupak proirio i na polja, to, da tako kaem, uope ne bi bilo loe zato ne bi takoer bilo mogue imati strojeve, njih nee biti tako teko napraviti, koji e blago poprskati itava polja, onoliko koliko to bude potrebno: onda biste vidjeli kako kravlji gnoj izbija odozdo, a ostalo odozgo privlai, ni preslabo ni prejako. I to bi moglo sjajno djelovati, upravo kod sjetvenih plodova (Saatfrchte). Vidite, ove stvari izdvojene su iz obuhvatnijega kruga razmatranja, a ne iz trenutane zaokupljenosti jednom stvari, a to bi bilo potpuno isto kao kad bi se iz jednog prsta teoretski eljelo napraviti cijelog ovjeka; i time e se zacijelo postii neto to nikako nije za potcjenjivanje. Vidite, ovo to se danas pokuava, to za poljoprivrednika, kao to se kae, moe biti produktivno, na kraju se ipak svodi samo na iznalaenje naina na koji bi se proizvodnjom mogla ostvariti najvea dobit. Samo na to. Zar ne, ovjek sigurno ne misli stalno na to, ali je u podsvijesti to uvijek prisutno ovjek je kao poljoprivrednik zauen kad nekim mjerama smjesta ostvari velik uspjeh, ima velike krumpire, ima neto to je veliko, to buja. Da, ali ovjek onda ne poduzima daljnja istraivanja, jer sve to nije ono najvanije u cijeloj stvari.

51

Najvanije je da ovjek dobiva ono to najbolje slui njegovoj opstojnosti. Moete uzgojiti plodove koji sjajno izgledaju, na polju ili u vonjaku, ali oni ovjeku moda samo napune eludac, a zapravo organski ne unapreuju njegovo unutarnje bivanje. Ali ova znanost ne moe dovesti do toga da ovjek za svoj organizam dobije najbolju vrstu hrane jer ona do toga uope ne moe nai put. Ali vidite, ovo to se govori iz duhovne znanosti poiva na cjelokupnom domainstvu prirode. Misli se polazei od cjeline; stoga je ono pojedinano to se mora rei, mjerodavno za cjelinu. Uz takvo bavljenje poljoprivredom ne moe se dogoditi drugo nego da ona ovjeku i ivotinji daje najbolje. Svuda se prilikom promatranja polazi od ovjeka, jer ovjek je svemu osnova. Iz toga proizlaze upute koje se daju zato da bi se ovjekova priroda najbolje potpomogla. Upravo se po tome ovaj oblik promatranja razlikuje od onog koji je danas uobiajen.

ODGOVORI NA PITANJA 12. lipnja 1924. Razrjedivanje, mijeanje i razdioba gnojiva iz kravljeg roga uvanje i upotreba kravljih rogova Tjeranje sjemena u kaos Reproduktivna sposobnost i hranjivost itarica Pitanje: Nastavlja li se razrjedivanje aritmetikom progresijom ? Dr. Steiner. U tom pogledu mora se rei sljedee. Vjerojatno e za vee povrine trebati vee koliine vode, a manje kravljih rogova, tako da e se s razmjerno malo kravljih rogova moi pognojiti velike povrine. U Dornachu smo imali dvadeset pet kravljih rogova i to smo privremeno podijelili na jedan vei vrt. Pritom smo uzimali jedan rog na pola kante. Onda smo u jednu punu kantu stavili dva kravlja roga. Potom smo pognojili povrinu koja je bila znatno vea: sedam kravljih rogova na sedam kanti. Smije li se prilikom mijeanja gnoja za velike povrine koristiti neka mijealica ili to nije doputeno? Toga se naravno moemo strogo pridravati ili odluiti postupno skliznuti u surogatstvo. Nesumnjivo je da mijeanje rukom znai neto drugo nego mijeanje strojem. To mehanicist naravno nee priznati. Ali zamislite kakva je silna razlika ako doista mijeate rukom i pritom u mijeanje unosite sva ona fina gibanja; sve one stvari koje moda unosite, moda i osjeaje, ako unosite sve to ili ako se pak mijeanje obavlja strojem. Naravno, ljudi danas ne vjeruju da to ima utjecaja, ali to je posve jasno i u medicini. Vjerujte da nije sasvim svejedno ako se neki lijek spravlja rukom ili strojem. ovjek stvarima neto dodaje ako ih sam obraduje tome se ne trebate podsmjehivati. esto

52

su me pitali neki od vas poznaju lijekove Marije Ritter u medicini to mislim o lijekovima Marije Ritter. Moda znate da o tim lijekovima jedni pjevaju hvalospjeve, drugi razglauju da nisu osobito djelotvorni. Oni svakako imaju djelovanje, ali vrsto sam uvjeren da e djelotvornost tih sredstava znatno opasti ako se ona masovno pojave na tritu, jer upravo kod tih sredstava nije svejedno posjeduje li ih sam lijenik i neposredno ih daje pacijentima. Kad lijenik takvo neto daje pacijentima, kad se sve to zbiva samo u malim krugovima, on tome pridodaje odreeni entuzijazam. No, rei ete, entuzijazam se ne moe procijeniti. No on takoer titra u tome i lijenici su oduevljeni kad su puni entuzijazma. Na lijekove vrlo jako djeluje svjetlo, zato na njih ne bi djelovao i entuzijazam? Ali on posreduje i snano djeluje, tako da dananji oduevljeni lijenici mogu izazvati snana djelovanja. Sredstvo Marije Ritter upravo zbog toga vrlo jako djeluje. Oduevljenjem se mogu izazvati jaka djelovanja. Ali ako to obavljate rutinski, djelovanje e vjerojatno splasnuti. Kod takvih stvari upravo je bitno sluimo li se neim to potjee od ovjekove ruke a mnogo toga potjee od ovjekove ruke ili pak se to radi pomou stroja. Ali s vremenom bi se moglo pokazati da to mijeanje moe initi veliko zadovoljstvo, tako da se na strojnu obradu, kad e biti potrebno mnogo kravljih rogova, nee ni pomiljati. Jednom e se taj posao obavljati nedjeljom kao poslastica. Kad nedjeljom stignu brojni gosti i uz razgovor prionu na to, pritom e se postii ono najbolje i to bez maina. Razdioba pola kante vode na povrinu od treine jutra izaziva male tehnike potekoe. Ako se povea koliina kravljih rogova, onda sve ne poraste samo za broj kravljih rogova, nego mnogo vie. Prema tome, razdioba e onda biti jo tea. Moe li se ta koliina vode razrijediti

s jo vie vode, ili je bitno da se taj odnos (od pola kante) ostavi kakav jest? Dakle, da se uzme otprilike pola kante na treinu jutra? To e biti mogue. Ali mislim da se onda mora promijeniti nain mijeanja. To moete uiniti tako da najprije jedan kravlji rog izmijeate s pola kante vode, zatim to razrijedite, a potom opet mijeate; no mislim da bi ipak bilo bolje kad bi se izraunalo koliko se manje supstancije treba izmijeati u pola kante vode, premda je ima manje od jednoga kravljeg roga. Strano je bitno da se postigne potpuna stopljenost. Poto se supstancija uspe u vodu i promijea, potrebno je dugo dok se ne postigne prava stopljenost. Mora se postii potpuna stopljenost, i uvijek kad se uspu odeblje supstancije ili kad se ne mijea dovoljno snano, ne dobije se temeljita izmijeanost. Vjerujem da je ovjeku lake ako pola kante mijea s manje supstancije nego ako ponovno mora mijeati ono to je ve razmueno. Treba li procijediti tekuinu u kojoj su preostali vrsti sastojci kako bi se ona mogla bolje raspriti? Mislim da to nee biti potrebno jer, ako se snano vrti, dobiva se prilino mutna tekuina, te se onda ne treba obazirati na strana tijela koja su unutra. Gnojivo e se moi dobro razdijeliti. isti kravlji gnoj je najbolji, ali ako unutra i jesu strana tijela, ne mislim da je potrebno ulagati trud kako bi se on proistio. Ako unutra ima stranih tijela, ona e pod odreenim okolnostima moi povoljno djelovati, a ne tetiti, jer prilikom koncentriranja i ponovnog razrjedivanja ne djeluje nita drugo nego zraenje, vie ne djeluju supstancije, ve samo dinamiko zraenje, tako da vam ne prijeti opasnost da ete na mjestu gdje e zavriti takvo strano tijelo dobiti krumpire s dugim klicama na kojima nee biti nita. Takve opasnosti nema.

53

Mislio sam samo na upotrebu prskalice. Moe se procijediti, to nee tetiti. Najbolje bi bilo napraviti strojeve koji imaju cjedilo. Nije reeno treba li izmjeriti masu u rogu da bi se dobio proporcionalni odnos. Je li pola kante vicarska kanta ili se radi o litrama? Koristio sam vicarsku kantu* kantu za munju u vicarskoj cijelu stvar iskuali smo neposrednim promatranjem. Sada bi trebalo odrediti teinske odnose. Mogu li se kravlji rogovi iskoristiti vie puta ili uvijek moraju biti od tek zaklanih ivotinja? To nismo iskuali, ali mislim da se kravlji rogovi mogu uspotrijebiti tri do etiri puta zaredom, no nakon toga vie nee biti ba pogodni. Moglo bi se dogoditi da se pod odreenim okolnostima prui mogunost da se kravlji rogovi, nakon to su koriteni tri do etiri godine, pohrane u tali i tako iskoriste i sljedee godine. No ne znam koliko kravljih rogova jedno imanje ima na raspolaganju, treba li pritom biti posebno tedljiv ili ne. O tome sada ne mogu odluiti. Gdje valja nabaviti kravlje rogove? Moraju li biti s podruja Istone ili Srednje Europe? Potpuno je svejedno gdje se kravlji rogovi nabavljaju, samo da nisu sa strvinita, trebali bi, po mogunosti, biti svjei. udno je, kako to god paradoksalno zvualo, da je zapadnjaki ivot, ivot na zapadnoj polukugli potpuno drugaiji nego ivot na istonoj polukugli. ivot u Africi, Aziji, Europi znai neto drugo nego ivot u Americi. Tako e moda u odreenim okolnostima s rogovima amerike stoke trebati * Kanta od 10 1 (op. prev.).

postupati drugaije. Moda e se pokazati da e kod tih rogova gnoj trebati biti neto gui, krui, zbijeniji. Najbolje je uzeti rogove tamo gdje ivimo. Postoji strano jaka srodnost medu snagama u kravljim rogovima s nekog podruja i snaga koje inae vladaju na tom podruju, dok se strane snage u rogovima mogu sukobiti sa stvarima koje su u zemlji. No takoer se mora uzeti u obzir, a to se esto dogaa, da krave od kojih potjeu rogovi u nekom kraju, ne potjeu neposredno iz tog kraja. No ako se krava otprilike tri do etiri godine hranila na odreenom podruju, dakle na njemu ivjela, onda e se morati prihvatiti da ona spada na to zemljite i zanemariti injenica to grlo ne potjee sa Zapada. Koliko rogovi smiju biti stari? Trebaju li biti od stare ili mlade krave? Sve se to mora iskuati, s obzirom na bit stvari najbolji bi bili rogovi krava srednje starosti. Kako veliki trebaju biti rogovi? (Dr. Steiner crta na ploi rog oko 30 do 40 cm duine. To je uobiajena veliina kravljih rogova u Allgu.) Da li je vano je li rog uzet od vola, mukog ili enskog goveda? Vrlo je velika vjerojatnost da rog od vola uope nee djelovati, da e od bika djelovati razmjerno slabo. Zboga toga stalno govorim kravlji rogovi, krave su u pravilu enskog roda! Mislim na ensku ivotinju. Koje je najbolje vrijeme za sjetvu itarica, kruarica? Toan odgovor na ovo pitanje dobit ete kad u predavanju budem govorio o sjetvi. Sjetva je naravno izuzetno vana, i velika je razlika obavlja li se

54

blie zimskim mjesecima ili dalje od njih. Kad se sije blie zimskim mjesecima, utjecat e se na veu reproduktivnu sposobnost, kad se sije dalje od zimskih mjeseci, utjecat e se na veu hranjivost itarica. Moe li se gnoj iz kravljeg roga raspriti s pijeskom? Ima li pritom kia neko znaenje? to se tie pijeska, to se moe uiniti. To nismo iskuali. Nita ne govori protiv toga. Kako pak djeluje kia, to se tek mora provjeriti. Moe se pretpostaviti da kia ne izaziva nikave promjene, moda bi ak mogla utjecati na to da se uinak ojaa. Ali s druge strane ipak se radi o tako velikoj koncentraciji snaga da bi se takoer moglo pomisliti kako bi se pod malim udarcima kinih kapi one previe rasprile. To je doista fino djelovanje i sve to mora se uzeti u obzir. Stavljanju pijeska u kravlji gnoj nita se ne moe prigovoriti. Kako se prilikom pohranjivanja kravljeg roga i njegova sadraja otklanjaju neki tetni utjecaji? Kod takvih stvari openito vrijedi da uklanjanje takozvanih tetnih utjecaja u pravilu izaziva vie tete nego kad bi ih se ostavilo. Zar ne, injenica je da se u novije vrijeme strano pazi na to da se posvuda dezinficira. Kod tih stvari nesumnjivo se na svim podrujima ide predaleko. Tako smo kod naih lijekova uoili, hotei apsolutno sprijeiti svaku mogunost plijesni, da se onda moraju primijeniti i metode koje sputavaju ljekovitu snagu. Ne brinem posebno zbog tetnih pojava na rogu. One ne tete mnogo. Najbolje je ako se previe ne trudimo primijeniti metode ienja i stvari ostavimo onakvima kakve jesu. Mi smo ih pokrivali svinjskim mjehurima da u njih ne bi padala zemlja. Uope se ne preporuuje poduzimati bogzna kakvo ienje rogova. Mora nam biti jasno da prljavtina nije uvijek "prljavtina".

Ako, na primjer, lice namaete tankim slojem zlata, onda je to prljavtina, ali zlato nije prljavtina. Prema tome, prljavtina nije uvijek prljavtina. Upravo prljavtina ponekad djeluje konzervirajue. Treba li nekim mjerama poticati to dalje tjeranje sjemena u kaos? Zar ne bi bilo nuno uiniti neto i za kozmike snage koje treba sauvati do novog oblikovanja biljke? Ono bi se moglo potaknuti, ali to nee biti nuno. Kad se sjeme poinje oblikovati, tada je ve dosegnut vrhunac stvaranja kaosa. To se nee trebati jo poticati. Poticaj e trebati upravo kod gnojidbe. Ali ne vjerujem da e se kod stvaranja sjemena pokazati potreba za stvaranjem kaosa im je tu oploeno sjeme, onda je tu i potpuni kaos. To bi se naravno moglo uiniti tako da se zemljitu doda vie kremena. Jer kroz kremen djeluje zapravo ono to se u zemlji preuzima iz svemira. To bi se moglo tako uiniti, ali ne mislim da je to nuno. Koliko bi velika trebala biti pokualita? S obzirom na to pokusi bi se trebali obavljati na sljedei nain. Kod takvih stvari uvijek se lako mogu zadati smjernice, ali svrhovitu veliinu neke stvari uvijek moramo sami iskuati. No s obzirom na ovo pitanje razmjerno je lako izvesti pokuse. Recimo, na dvije pokusne gredice posadite jednu kraj druge penicu i grahorku (esparzetu). Ako primijenite kremen, moi ete ustanoviti da je kod biljke koja zbog svojih sklonosti lako uspijeva oblikovati sjeme, oblikovanje sjemena ometeno. Vidjet ete da je kod grahorke oblikovanje sjemena sasvim potisnuto, a i da je uslijedilo kasnije. Ako se te stvari ele prouavati, uvijek se moe usporeivati kakva svojstva ima sjetveni plod, penica, a koja slina svojstva imaju grahorka, mahunarke i tako izvesti vrlo zanimljive pokuse o oblikovanju sjemena.

55

Je li svejedno kada se razrijeene koliine stavljaju na njivu? To sigurno nije svejedno ako kravlje rogove elimo sauvati kao kravlje rogove nakon to smo ih izvadili iz zemlje. Ali u pravilu ih moemo ostaviti unutra sve do upotrebe; ako trebaju prezimiti i unutra ostati jo neko vrijeme ljeti, nee se pokvariti. No ako smo prisiljeni pohraniti ih negdje drugdje, trebamo pripremiti kutiju koju obloimo tresetom, tako da je sa svih strana obloga od treseta. U to stavimo kravlje rogove kako bi se zadrala jaka koncentracija. Za razliku od toga, ni u kom sluaju ne bi trebali uvati ve razrijeenu tekuinu. Mijeanju valja pristupiti ako se gnojidba nee previe odlagati. Ako se obrauju ozimi usjevi, treba li rogove izvaditi iz zemlje tri mjeseca ranije? Najbolje bi bilo to nije vano ostaviti ih u zemlji do upotrebe. Ako se koriste predstojee rane jeseni, ostave se dotada unutra. Gnoj zbog toga nee biti loiji. Nee li se upotrebom finih rasprivaa i njihovim finim rasprivanjem tekuine izgubiti eterske i astralne snage? Sasvim sigurno nee. One su jako vezane. Takoer se uope ne treba bojati da e duhovno utei ako ga se ispoetka ne tjera, kao to je to kod materijalnog. Kako se postupa s kravljim rogovima i njihovim mineralnim sastojcima koji su tijekom ljeta bili u zemlji? Nee im koditi ako ih izvadimo i negdje pohranimo. Moete ih bilo gdje baciti na neku hrpu. Supstanciji koja je provela ljeto u zemlji nita

nee koditi. Na njih moe sijati sunce. To im ak moe i koristiti. Moraju li se rogovi zakopati na mjestu na polju gdje se kasnije namjerava gnojiti ili se mogu zakopati jedan do drugog na bilo kojem drugom mjestu? U tome postoji tako mala razlika da se gotovo ne traba obazirati na to. Najbolje je odabrati mjesto na kojem je razmjerno dobra zemlja, ne ba jako mineralna, nego humusna zemlja, i tamo se mogu zakopati svi rogovi koji su potrebni. Kako je ako se u poljoprivredi koriste strojevi? Reeno je da ne bi valjalo koristiti strojeve? Da, naravno, vidite, to je pitanje na koje se ustvari ne moe odgovoriti s poljoprivrednoga gledita. Nema sumnje da je u naem dananjem drutvenom ivotu prilino neaktualno pitanje smiju li se upotrijebiti strojevi. ovjek danas teko moe biti poljoprivrednik a da ne koristi strojeve. Dakako, nisu svi procesi tako povezani s najintimnijim prirodnim procesima, kao to je to upravo mijeanje i slino. Kao to u ovakav intimni prirodni proces ne bi Valjalo uplitati stroj, tako u odnosu na ostale spomenute elemente sama priroda brine o tome da s onim to nije pogodno za strojnu obradu, stroj i ne moe neto osobito napraviti. Kod oblikovanja sjemena stroj ne moe biti od osobite koristi, o tome se brine sama priroda. Ipak vjerujem da stvar nije osobito aktualna. Ali danas se ipak postavlja pitanje: Kako obaviti posao bez stroja? Treba samo upozoriti na to da u poljoprivredi ne valja biti opsjednut strojevima. Sasvim sigurno e se pokazati da e onaj onaj koji je opsjednut strojevima, u poljoprivredi imati mnogo manje uspjeha, ak i ako novi stroj pobolja odreene stvari, nego kad bi i dalje koristio stari stroj dokle god on vrijedi. No to su stvari koje se ne odnose strogo na poljoprivredu.

56

Moe li se navedena koliina gnojiva iz kravljeg roga rastopljenog u vodi upotrijebiti za polovicu navedene povrine? Tada ete dobiti razbujane plodove, tada e se dogoditi ono to sam napomenuo prije u vezi s neim drugim. Ako tako postupite, na primjer, pri uzgoju krumpira ili neeg drugog, dobit ete razbujane plodove, rairene stabljike, a neete dobiti ono to zapravo elite. Dobit ete ono to se naziva prebujnim mjestima. Prebujna mjesta dobit ete zato to ste uzeli previe gnojiva. Kako je s krmnim biljem kod kojeg je bujnost poeljna, kod pinata? Mislim da emo i tu upotrijebiti samo pola kante s jednim kravljim rogom, kao to smo uinili i u Dornachu na povrini koja je veim dijelom povrtnjak. Za ono to se uzgaja na veim povrinama trebat e mnogo manje. Ve je to optimum. Je li svejedno koji se gnoj koristi: kravlji, konjski ili ovji? Najbolji materijal za ovaj postupak svakako je kravlji gnoj. Bilo bi vano i dalje istraivati moe li se za to koristiti i konjski gnoj. Tada bi bilo vano, ako se konjski gnoj eli tako pripremati, da se rog obavije dlakama iz grive kako bi se na taj nain potaknulo na djelovanje ono to kod konja, koji nema rogova, poiva u grivi. Treba li se gnojiti prije ili poslije sjetve? Ispravno je ako se to uini prije sjetve. Vidjet emo kako to djeluje jer ove smo godine kasnije prionuli na posao te e se poneto napraviti poslije sjetve. Prema tome, vidjet emo da li to kodi. Ali samo se po sebi razumije da to valja initi prije

sjetve kako bi zemljite ve bilo u doticaju s gnojivom. Mogu li se kravlji rogovi za gnojidbu upotrijebitiza mineralno? To se dodue moe; ali ne mogu se upotrijebiti vie od tri ili etiri puta. Njihova snaga gubi se ve nakon trokratne ili etverokratne upotrebe. Je li vano koje osobe obavljaju posao? Treba li to initi antropozof ili pak posao moe obavljati bilo koja druga osoba? To je naravno pitanje. Postavljeno danas, ono e izazvati podsmijeh. Podjeam vas da ima ljudi kod kojih sjajno uspijeva cvijee to ga uzgajaju na prozorima. Kod drugih ljudi ono uope ne uspijeva, nego vene. Ima takvih sluajeva. Ali sve ono to se na izvanjski neobjanjiv, ali na unutranje vrlo providan nain dogaa zbog ovjekova utjecaja, to se dogaa i time to ovjek, recimo, obavlja meditacije i priprema se meditativnim ivotom to sam objasnio juer. ovjek s duikom, koji sadri imaginacije, ivi sasvim drugaije ako meditira. Time postaje sposoban utjecati na to da sve bude bitno djelotvornije; takvu sposobnost stjee u odnosu na svekoliki rast biljaka. Jedino to stvar danas nije toliko jasna kao to je bila u vremenima kad je takvo neto bilo priznato. A postojala su vremena kad su ljudi doista znali da su odreenim postupcima koje su poduzimali postali sposobnima za njegovanje rasta biljaka. Danas, kad se tome ne obraa panja, prevlast stjeu drugi ljudi i tako se gube ona fina suptilna djelovanja ako se stalno kreemo meu ljudima koji za to ne mare. Zbog toga se vrlo lako moe osporiti to to se poduzima. Zato jo nevoljko pred veim skupom otvoreno govorim upravo o tim stvarima jer one naravno vrlo lako mogu biti osporene ako se polazi od dananjih ivotnih odnosa. Na prijatelj Stegemann na raspravi u Bockovoj dvorani nabacio je izuzetno kakljivo pitanje mogu li se nametnika bia suzbiti

57

na taj nain, recimo, koncentracijom i slinim. Uope nije upitno da je to mogue ukoliko se ispravno postupa. Ako bi se u razdoblju od sredine sijenja do sredine veljae, kad Zemlja razvija svoje najvee snage koje su ponajvie koncentrirane u zemlji, ako bi se tada odredilo, da tako kaem, sveano razdoblje u kojem bi se poduzimala upravo takva koncentracija, tada bi se pokazao i uinak. Kao to sam rekao, to je kakljivo pitanje, ali pitanje na koje se moe potvrdno odgovoriti. To se samo mora obavljati u suglasju s prirodom. Mora se znati da je potpuno drugaije izvodi li se vjeba koncentracije usred zime ili usred ljeta. U nekim narodnim izrekama sadrano je mnogo toga to dananjem ovjeku moe dati vane upute. Vidite, juer sam takoer mogao navesti i to da sam uz brojne stvari koje sam trebao uiniti u ovoj inkarnaciji, a koje se nisu ostvarile, kao vrlo mlad ovjek naumio napisati takozvanu seljaku filozofiju, popisati pojmovni ivot seljaka u pogledu svih stvari s kojima su u doticaju. Iz toga je moglo nastati neto izuzetno lijepo, time bi bila pobijena grofova tvrdnja da su seljaci glupi. Na vidjelo bi izila suptilna istina, filozofija koja upravo grandiozno svjedoi o intimnostima prirodnog ivota, ve i u tvorbi rijei. Doista je zaudno to sve seljak ustvari zna o onome to se zbiva u prirodi. Danas vie nije mogue napisati jednu takvu seljaku filozofiju; u nae vrijeme stvari su se veinom sasvim promijenile. Danas vie nije onako kako je bilo prije etrdeset-pedeset godina. Da to je bilo neto izuzetno znaajno, jer tada se od seljaka moglo nauiti mnogo vie nego na sveuilitu. Ali to je bilo sasvim drugo vrijeme, ivjelo se sa seljacima na selu, a kad su stigli ljudi s kalabrezima koji su bili pretee dananjega socijalistikog pokreta, to su bile rijetkosti. Danas je svijet potpuno promijenjen. Mlade dame i gospoda to su ovdje prisutni nemaju pojma o tome koliko se svijet promijenio u posljednjih dvadeset-trideset godina. I danas se izgubilo mnogo od prave ljepote u narodnim govorima, a jo se vie izgubilo od prave seljake filozofije koja je bila neka

vrst kulturne filozofije. ak i u seljakim kalendarima tada su se nalazile stvari kojih danas vie u njima nema. One su i izgledale drukije, bile su prisne. Poznavao sam seljake kalendare za koje se koristio lo papir, ali unutra su bili naslikani planeti, dok je izvana, na naslovnoj stranici bio bomboni, njega je ovjek najprije uoio i uvijek ga je mogao lizati kad bi koristio knjigu. Tako je knjiga napravljena i ukusnom. Ljudi su je koristili jedan za drugim. Kad se gnoje vee povrine, treba li to initi isto prema vlastitom osjeaju s obzirom na koliinu kravljih rogova koji e se upotrijebiti? Ne bih to savjetovao. Mislim da u tom sluaju ovjek doista treba biti razuman. Savjetovao bih da se najprije poduzme sve kako bi se pokusima utemeljenim na vlastitom osjeaju postigli najpovoljniji rezultati i da se potom pone, kako bi i svijet doao na svoje, stvar pretoiti u brojeve, tako da se naprave prave tabele i da ljudi onda mogu koristiti te tabele. Savjetovao bih: Ako netko prema vlastitom uvjerenju ima dara da tome pristupi po vlastitom osjeaju, nek tako uradi; ali s obzirom na druge ljude nek se ne ponaa kao da ne dri mnogo do tabela, ve da ljudima prui izraunljive zbrojeve i tabele. Sve se uistinu mora preobraziti u proraunljive brojeve i zbirove. Upravo je to danas nuno. Potrebni su nam kravlji rogovi da bismo ovo ostvarili, ali nisu nam potrebni bikovski rogovi da bismo bili pobornici stvari. Upravo se zbog toga lako pojavljuju otpori. Savjetovao bih da se postignu kompromisi kad je god to mogue i da se po mogunosti uzmu u obzir vanjske prosudbe. Moe li se za gnojidbu u kompostnu hrpu staviti onaj postotak gaenog vapna koji se danas propisuje? Stara praksa sigurno e se pokazati vrijednom. Trebat e samo poseban pristup, s obzirom na to radi li se o movarnom ili pjeskovitom zemljitu;

58

kod pjeskovitog zemljita bit e potrebno neto manje gaenog vapna, dok movarno tlo zahtijeva vei udio gaenog vapna zbog stvaranja kiseline. Kako je s prekopavanjem kompostne hrpe? To joj ne kodi. Naravno, poto smo je prekopali, vano je da je pokrijemo slojem zemlje koja je titi, da nakon to je prekopamo, na nju stavimo zemljani pokriva. Osobito je dobro u tu svrhu upotrijebiti treset. Koju vrst kalija treba upotrijebiti u razdoblju prijelazne poljoprivrede? Patent-kalij. Kako je najbolje iskoristiti preostalo gnojivo poto su kravlji rogovi napunjeni? Treba li ga najesen odnijeti na polje da tamo prezimi ili ga treba ostaviti do proljea? Morate biti svjesni da ta gnojidba kravljim rogovima ne zamjenjuje dokraja svu gnojidbu, da se naravno i dalje mora gnojiti. Vano je da se nova gnojidba promatra kao dodatna gnojidba koja dosadanje postupke gnojidbe znaajno unapreuje. Pritom i dalje ostaje druga gnojidba.

Promatranje makrokozmikog kao zadaa duhovne znanosti: Rast zemlje i biljaka

PETO PREDAVANJE Koberwitz, 13. lipnja 1924. Pravilna supstancijalizacija gnojiva Ono to je juer izloeno o poboljanju naega gnojiva u kravljim rogovima miljeno je, naravno, kao poboljanje gnojidbe. Gnojidba se dakako zadrava i danas emo govoriti o tome kako se treba odnositi prema toj gnojidbi budui da treba poi od shvaanja kako se ivo mora zadrati u ivom. Vidjeli smo da etersko-ivotno zapravo nikad ne smije napustiti ono to je u regiji, u sferi rasta. Zbog toga smo veliko znaenje pridali spoznaji kako je tlo iz kojega biljka raste, koje obuhvaa njezino korijenje, neka vrst nastavka rasta u zemlji, samo biljno-ivotno u zemlji, dakle, neto ivo. A juer sam ak i napomenuo kako moemo zamisliti prijelaz izmeu zgrnutog humka s njegovom unutarnjom ivou potaknutu sadrajem humusa, i onoga to kao kora, kao lub obavija drvo i zatvara ga prema van. Prirodno je to je ovjek tijekom novijeg vremena, izgubivi svaki uvid, izgubio i uvid u velike meuovisnosti u prirodi, to je takoer potpuno izgubio uvid u zajedniki ivot zemlje i biljaka koji se zatim nastavlja u izluevinama ivota to se pojavljuju u obliku gnoja, te kako djeluju snage toga sveobuhvatnog ivota. 1 uvid u to morao se postupno izgubiti. I kao to sam juer rekao u raspravi, duhovna znanost stvarno ne treba djelovati tako da se iz odreenog fanatizma kao neto buno, revolucionarno

59

okomi na ono to je uinjeno na najrazliitijim ivotnim podrujima, nego treba dokraja priznati sve to je postignuto. I, ako mogu tako rei, trebaju se suzbiti samo one stvari koje poivaju na potpuno pogrenim pretpostavkama i koje su povezane s materijalistikim svjetonazorom dananjice; i to treba nadopuniti onime to proistjee iz ivog sagledavanja svijeta na najrazliitijim ivotnim podrujima. Zato neu osobitu pozornost posvetiti opisivanju kako se od stajskoga gnoja, gnojnice, komposta spravlja gnojivo. S obzirom na obradu gnoja i gnojnice ve je tota uinjeno. I u tom pogledu moda se moe neto rei u dananjoj popodnevnoj raspravi. Napomenuo bih da je neophodno uvidjeti kako se na naim gospodarstvima mora provoditi eksploatacija. Ta se eksploatacija mora provoditi jednostavno zbog toga to svime onime to s gospodarstva aljemo u svijet, zemlji doista otimamo snage, ak i zraku otimamo snage koje se moraju zamijeniti, tako da se s vremenom uistinu mora primjereno obraditi sadraj gnojiva koje je u svojoj vrijednosti povezano s onime to je potrebno za osiromaenu zemlju da bi je se pravilno oivjelo. No u posljednje vrijeme u tom su pogledu iz materijalistikog svjetonazora proizila razna pogrena miljenja. Prvo: Danas se pomno prouava kako djeluju bakterije, najmanja iva bia; upravo se tim najmanjim ivim biima pripisuje da mogu pravilno supstancijalizirati gnojivo. Ba se gleda to bakterije ine u gnoju i rauna se na njih. U tom smislu obavljeni su doista domiljati, izuzetno logini, ali u veini sluajeva nedovoljno trajni, nedovoljno korisni pokusi cijepljenja zemljita. I sve to poduzeto je upravo na osnovi shvaanja koje se otprilike moe usporediti s ovime: u jednoj sobi otkrijemo izuzetno mnogo muha, te stoga pomislimo da je soba prljava jer u njoj ima puno muha. Soba uope nije prljava zato to u njoj ima puno muha, nego u njoj ima

puno muha jer je prljava. I sobu neemo uiniti iom ako umujemo o metodama kojima bi se razmnoile muhe jer mislimo da bi one trebale izjesti prljavtinu, ili o metodama kojima bi se smanjio broj muha i slino. Takvim metodama neemo postii mnogo, ve emo svakako vie postii time da izravno krenemo na odstranjivanje prljavtine. Kad se ivotinjske izluevine koriste za gnojivo, stvar je u tome da mala iva bia promatramo kao neto to se pojavljuje u procesima koji tu ili tamo nastaju u supstanciji gnojiva, to, prema tome, moe biti izuzetno koristan pokazatelj za odreena stanja supstancije gnojiva, ali veliko znaenje ne moe imati njihov unos i uzgoj, prije e ga imati njihovo suzbijanje. Dakako, takvo neto ne treba ni tvrditi ako se istodobno ne pokau naini kako da se to uini. Sigurno, ovo to sam dosad govorio istie se na razliitim stranama; ali vano je da se zna ne samo ono to je ispravno. Jer to ispravno esto ne moe niemu posluiti ako ne postoje pravila kojima bi se, ukoliko je ispravno negativno, ispravnome suprotstavilo pozitivno. Posvuda je stvar u tome da se negativno ne treba ni spominjati ako se ne mogu ponuditi pozitivni prijedlozi jer to samo izaziva ljutnju. Drugo: ljudi, izazvani materijalistiki obojenim gledanjem, u novije vrijeme pridaju znaenje tretiranju gnojiva svakakvim anorganskim supstancijalnim spojevima i elementima. Iskustvo je pokazalo da ni to nema trajne vrijednosti. Naime, elimo li gnojivo oplemeniti, poboljati mineralima, treba nam biti jasno da se time samo djeluje na oivljavanje tekueg, vode, no za dobro uspijevanje biljaka nije dovoljno samo organizirati, oivjeti vodu. Jer voda koja samo curi kroza zemlju, vie nita ne oivljava.

60

Zemlja se mora oivjeti izravno, a to nije mogue ako se koristi mineralno, to je jedino mogue ako se koristi organsko koje se dovodi u odgovarajue stanje u kojem ono organizirajui, oivljavajui samo djeluje na vrsto, zemljano. Sve to, davanje poticaja ba gnoju ili gnojnici svemu to djeluje na taj nain moe se dati takav poticaj ako se ostane u okviru oivljavajueg to je zadaa duhovnoznanstvenog poticaja koji se daje poljoprivredi. Duhovna znanost svuda zagleda u velika djelovanja ivotnog, a ne obazire se, budui da to nema najvee znaenje, na promatranje sitnog tome pozornost posveuje mikroskop ni na zakljuke izvedene polazei od mikroskopskog. Zadaa duhovne znanosti jest promatranje makrokozmikog, irokih krugova prirodnog djelovanja. Zato je naravno nuno da se zagleda u ta prirodna djelovanja. Ali vidite, postoji reenica koju ete u raznoraznim oblicima pronai svugdje u poljoprivrednoj literaturi ona proizlazi iz tobonjih iskustava i koja glasi otprilike ovako: Duik, fosforna kiselina, vapno, kalijeva sol, klor i tako dalje, ak i eljezo, sve to ima veliko znaenje za tlo na kojem bi trebale uspijevati biljke. Ali kremena kiselina, olovo, arsen, iva tome se pridodaje ak i natron (soda) oni za pravo uspijevanje biljaka u najboljem sluaju imaju podraajnu vrijednost, kako se kae. Time se biljke potiu. Takva tvrdnja svjedoi da se zapravo tapka u potpunom mraku i moe biti samo dobro sigurno zahvaljujui starim tradicijama ako se s biljkama ne postupa tako bezumno kako bi se postupalo kad bi se ravnalo po toj reenici. Po njoj se i ne moe ravnati. Jer o emu se radi? Vidite, u stvarnosti je tako da velika priroda ne naputa tako nemilosrdno nekoga tko se ne obazire na njezinu kremenu kiselinu, olovo, ivu, arsen, kao

to naputa nekoga tko pravilno ne cijeni kalijevu sol, vapno ili fosfornu kiselinu. A da bi se u zemlji pravilno imalo fosfornu kiselinu, kalijevu sol, vapno, mora je se obraditi, mora je se pravilno gnojiti. To ne pada s neba. Ali svakako, stalnom proizvodnjom zemlju se moe osiromaiti. Nju se doista neprekidno osiromauje. Zato je se mora gnojiti. I s vremenom, kao to je to esto kod proizvodnje, uravnoteivanje gnojivom moe biti nedovoljno. Tada se provodi eksploatacija. Time se zemlja trajno osiromauje. Treba se pobrinuti da pravi prirodni proces tee pravilno. Takozvana podraajna djelovanja jesu, naime, najvanija djelovanja. Oko cijele Zemlje djeluju u najfinijim dozama upravo tvari koje se smatraju nepotrebnima; a one su biljkama toliko neophodne koliko i ono to biljke dobivaju od zemlje. One ih upijaju iz zemaljskog okruja: ivu, arsen, kremenu kiselinu; iz tla ih upijaju poto su oni zraenjem dospjeli u nj. Mi ljudi moemo posve onemoguiti da tlo iz zemaljskog okruja pravilno upija ono to je biljkama potrebno. Ako stalno neplanski gnojimo, postupno moemo zemlju onemoguiti da upija ono to je u najfinijim homeopatskim dozama djelotvorno u kremenoj kiselini, olovu, ivi, to, ako tako mogu rei, dolazi iz zemaljskog okrujamora biti primljeno u rast biljaka kako bi biljka koja zapravo svoje tijelo to ga oblikuje ugljik gradi uz pomo onoga to u najfinijim dozama dolazi iz zemaljskog okruja uvijek u zemlji imala ono to joj je potrebno. Zato je moramo dobro obraditi, ne samo onako kako sam juer rekao nego i drugim naim gnojivima. I pritom nije stvar u tome da gnojivu samo pridodamo supstancije za koje vjerujemo da su mu potrebne kako bi se potaknuo rast biljaka, nego se radi o tome da mu pridodamo ivotne snage. Jer biljci su mnogo vanije ivotne snage nego samo Supstancijalne snage, nego samo supstancije. Kako

61

god tlo, koje bismo s vremenom dobili, bilo bogato ovom ili onom supstancijom, ono ipak nimalo ne bi koristilo rastu biljaka ako biljku gnojidbom ne bismo osposobili da u vlastito tijelo preuzme ona djelovanja koja to tlo sadri. U tome je stvar. No danas se uope ne zna kako neznatne koliine izuzetno jako djeluju upravo kad je rije o ivom. Meutim, mislim da nakon istraivanja o djelovanju najmanjih entiteta koja je obavila gda. dr. Kolisko i koja su sve ono to je u homeopatiji dosad bilo tapkanje i pipanje sjajno postavila na temeljitu znanstvenu osnovu, mislim da se nakon toga moe smatrati znanstveno utemeljenim da se u malim entitetima, u malim koliinama, odgovarajuom primjenom malih koliina oslobaaju upravo zraee snage potrebne u organskom svijetu. Prilikom gnojidbe uope nam nee biti teko tako primijeniti najmanje koliine. I vidjeli smo, poto prije ili poslije gnojidbe zgotovimo ono to smo spremili u kravljim rogovima, kako time gnojivu pridodajemo djelovanja, pridodajemo one snage koje su potrebne da bismo gnojivu koje se upotrebljava odvojeno od te homeopatske gnojidbe, koje se pravilno doprema na svoje mjesto, pomogli u njegovu djelovanju. Ali mora se na raznorazne naine pokuati gnojivu podariti pravu ivotnost, konzistenciju da samo od sebe zadri onoliko duika, onoliko drugih tvari koliko mu je potrebno, podariti mu tenju prema ivotnosti koja ga zatim ponovno osposobljava da zemlji prui odgovarajuu ivotnost. I tu bih danas dao neke smjernice koje upravo upuuju na to kako bi se gnojivu ak i u malim koliinama pridodalo ono, uz ono to pridodajemo iz kravljih rogova, to ga toliko oivljuje da svoju ivotnost moe prenijeti na tlo iz kojeg niu biljke. Pritom u napomenuti razliite stvari, ali izriito naglaavam da se ono to je zbog odreenih okolnosti

u nekim krajevima teko izvedivo ipak slobodno moe zamijeniti neim drugim. Samo u jednom jedinom sluaju nee se moi nai zamjena jer je to toliko osebujno da se na isti nain nee moi susresti ni u jednoj drugoj biljnoj vrsti. Prema onome to sam spomenuo, najprije se mora paziti da ono to se u organskom tie prvenstveno svijeta: ugljik, kisik, duik, vodik, sumpor; da se to u organskom pravilno spaja s drugim supstancijama, dakle, da se spaja, recimo, ba s kalijevim solima. Ako pogledamo samo koliinu kalijevih soli koje su biljci potrebne za rast sigurno, o tome se neto zna, zna se da kalijeve soli ili kalij uope usmjeravaju rast biljke prema onim podrujima biljnog organizma koja u brojnim sluajevima postaju kosturom, koja stvaraju ono to je vrsto, snano; zna se da se kalijevim sadrajem obuzdava rast u stabljici. Ali vano je da se kalijev sadraj u onome to se dogaa izmeu zemlje i biljaka preradi tako da se on u organskom procesu ispravno odnosi prema onome to ustvari tvori tijelo biljke, bjelanevinasto (Eiweiartige). A tu se neto moe postii ako se uradi sljedee. Uzmimo stolisnik, biljku koju je uglavnom lako nai. Ako je sluajno u nekom kraju nema, moe se isto tako upotrijebiti i osuen. Taj je stolisnik a to je ustvari svaka biljka udo od biljke, ali ako pak se pogleda neki drugi cvijet, onda ovjeka osobito dirne kakvo je udo od biljke taj stolisnik. Govorio sam vam da u sebi nosi ono ime si duh uvijek ovlauje prste kad ugljik, duik i tako dalje eli poslati na njihova odgovarajua organska mjesta. Taj stolisnik objavljuje se u prirodi tako kao da je neki tvorac biljaka kod njega imao model po kojem je odredio toan omjer izmeu sumpora i drugih biljnih supstancija. Reklo bi se da ni kod jedne druge biljke duhovi prirode ne uspijevaju tako savreno iskoristiti sumpor kao kod stolisnika. I kad je ovjek

62

upoznat s djelovanjem stolisnika u ivotinjskom i ljudskom organizmu, ako se zna kako taj stolinik, ukoliko se pravilno unese u bioloko, doista moe popraviti sve ono to proistjee iz slabosti astralnog tijela, moe se pratiti njegovo djelovanje u itavom prirodnom procesu rasta biljaka. On je blagotvoran samim time ako na nekom podruju divlje raste na rubovima oranica ili kraj puta, ondje gdje se uzgajaju itarice ili krumpiri ili neka druga kultura. Stolisnik nikako ne bi smjelo iskorijeniti. Razumljivo je da bi trebalo sprijeiti da se stolisnik ukorijeni negdje gdje bi mogao smetati tetan nije ustvari nigdje, ali moe smetati ali kao to neki simpatini ljudi ne djeluju u drutvu onime to govore, ve samom svojom pojavom, tako i stolisnik ve i svojom prisutnou povoljno djeluje na podruju gdje se razmnoio. Upravo sa stolisnikom moe se uiniti sljedee: Uzme se ono isto to se od stolisnika koristi u medicinske svrhe one cvatove gore, kiobranaste cvatove. Ako imamo svjei stolisnik, najbolje je da ih uberemo svjee i potom kratko suimo. Zapravo ih uope ne treba puno suiti. Ako nemamo svjei stolisnik, nego samo osueni, onda bismo prije upotrebe iz listova trebali pokuati iscijediti sok koji se iskuhavanjem moe dobiti ak i iz suhih listova, i tim sokom malo zalijemo cvat. Onda uzmemo mjehur neke plemenite divljai vidite kako se ovdje posvuda ostaje u ivuem nakon to smo zgnjeili jednu ili dvije ake stolisnika, uvijemo tu supstanciju u mjehur plemenite divljai, sveemo ga i u tom mjehuru dobijemo tako prilino konzistentnu masu stolisnika. Zatim tu masu stolisnika objesimo ondje gdje ljeti po mogunosti sja sunce. Kad stigne jesen, skinemo je i ne odve duboko stavimo u zemlju da prezimi. Dakle, tijekom jedne godine cvjetovi stolisnika ne smeta ako su se ve zametnuli plodovi uvijeni u mjehur plemenite divljai, dijelom iznad zemlje, dijelom u zemlji izloeni su djelovanjima kojima mogu biti izloeni. Vidjet emo da tijekom zime poprimaju

prilino neobinu konzistenciju. Ako onda tu supstanciju izvaenu iz mjehura sad je takvu moemo uvati koliko dugo hoemo stavimo u hrpu gnoja koja moe biti velika kao kua i u njoj je razdijelimo u to se uope ne mora uloiti mnogo truda ako je jednostavno razdijelimo, djeluje zraenje. U njoj je izuzetna zraea snaga a u zraee snage materijalist e zacijelo vjerovati budui da govori o radiju samim time to je ta supstancija unesena, a ak i nairoko razdijeljena, ona djeluje na gnoj i gnojnicu te na kompostnu masu. Ta masa dobivena od stolisnika djeluje tako oivljavajue, osvjeavajue ako se tako pripravljeno gnojivo upotrijebi jednostavno onako kako se gnojiva danas primijenjuju i tako popravi ono to je eksploatirano. Gnojivu se vraa mogunost da ponovno oivi zemlju tako da ona moe primiti druge kozmike tvari, ono to u najfinijim homeopatskim dozama dolazi kao kremena kiselina, olovo i tako dalje. No 0 tome bi lanovi poljoprivrednoga kruoka opet trebali obaviti pokuse; uvjerit e se da e to uspjeti. Vidite, sada je pitanje jer treba raditi s uvidom, a ne bez njega stolisnik smo upoznali, njegov jako homeopatski sadraj sumpora koji je doista uzorno spojen s kalijem, a i sam velianstveno djeluje iz-stolisnika, to stolisniku podaruje sposobnost da svoja djelovanja rairi i u veim masama. Ali zato ba u mjehuru plemenite db/ljai? To je povezano s uvidom u veliki proces koji se odvija upravo u vezi s mjehurom. Plemenita divlja je ivotinjski stvor koji je u posve intimnom odnosu ne toliko sa Zemljom koliko sa zemaljskim okrujem, s onime to je u zemaljskom okruju svemirsko; zbog toga plemenita divlja ima rogove koji imaju zadau

63

to smo je juer razloili. I upravo ono to je u stolisniku, na osobit nain konzervira se u ovjejem i ivotinjskom organizmu procesom koji se odvija izmeu bubrega i mjehura, a taj je proces opet ovisan 0 supstancijalnom ustrojstvu mjehura. Tako opet u mjehuru plemenite divljai, premda mu je supstancija tako tanka, ipak imamo snage koje nisu kao kod goveda one su opet potpuno drugaije povezane s nutrinom, nego sa snagama kozmosa, mjehur plemenite divljai gotovo je odraz kozmosa. Tada stolisniku pruamo mogunost da znatno povea ve postojee snage za spajanje sumpora s drugim supstancijama. U obradi stolisnika koju sam izloio imamo neto sasvim fundamentalno za poboljanje gnojiva i zadravamo se u ivuem, ne izlazimo iz ivueg, ne ulazimo u anorgansku kemiju. To je vano. Uzmimo drugi primjer. Ako gnojivu elimo pruiti mogunost da u sebe primi onoliko ivota da ono taj ivot moe prenijeti na zemlju iz koje raste biljka, bitno je da gnojivo osposobimo kako bi ono jo vie u sebi sjedinilo tvari koje su uz kalij takoer neophodne za rast biljaka kalcij, kalcijeve spojeve. U stolisniku se prvenstveno radi o djelovanjima kalija. elimo li obuhvatiti i kalcijeva djelovanja, ponovno nam je potrebna biljka koja dodue ne pobuuje oduevljenje kao stolisnik, ali koja ipak takoer, u homeopatskim dozama, sadri sumpor kako bi se pomou sumpora privukle ostale tvari potrebne biljci i uvukle u organski proces. To je kamilica, Chamomilla officinalis. Ne bi valjalo samo rei da je kamilica obiljeena time to je bogata kalijem i kalcijem, nego je ovako: u procesu stvaranja kalija stolisnik prvenstveno razvija svoju sumpornu snagu. Zbog toga ima tono onoliko sumpora koliko mu je potrebno da preradi kalij. No kamilica prerauje i kalcij i time ono to ponajprije pridonosi onemoguavanju tetnih fruktifikacijskih djelovanja, to pridonosi odravanju

biljke zdravom. No udesno je to i kamilica u sebi ima poneto sumpora, ali u drugoj koliini jer mora preraditi i kalcij. Sada opet treba istraivati. Vidite, ono to proizlazi iz duhovne znanosti uvijek uzima u obzir velike krugove, kao to se kae, makrokozmike, a ne mikrokozmike razmjere. Sada treba pratiti to se s kamilicom zbiva u ljudskom i ivotinjskom organizmu. U svemu onome to se s upotrijebljenom kamilicom zbiva u ljudskom ili ivotinjskom organizmu mjehur nema gotovo nikakvo znaenje, dok vee znaenje ima supstancija crijevne stijenke, vana je supstancija crijevne stijenke. Ako stoga kamilicom elimo djelovati isto kao sa stolisnikom, trebamo ubrati njezine njene bijelo-ute glavice, te glavice obraditi isto kao i stolisnikove kiobranie, ali ne stavljamo ih u mjehur, nego u goveda crijeva. Vidite, opet moete uiniti prekrasnu stvar, nije potrebno mnogo, ali to je prekrasna stvar. Umjesto da sve to postoji s te strane upotrijebite onako kako je danas uobiajeno, umjesto da pravite kobasice, pravite kobasice od goveeg crijeva u kojima je nadjev pripravak od kamilice. I time je ponovno dano neto to se mora izloiti djelovanju prirode vidite, i tu se ostaje u okviru ivueg. Sada te dragocjene kobasice, budui da je stvar u tome da bi u zemljanom po mogunosti trebalo djelovati slino ivue, treba tijekom cijele zime, ne preduboko, ostaviti u zemlji po mogunosti bogatoj humusom i to na mjestu gdje se snijeg dulje zadrava i gdje je on dobro obasjan suncem, tako da na mjesto gdje ste smjestili te dragocjene kobasice djeluju kozmiko-astralna djelovanja. Zatim ih u proljee izvadimo i pohranimo na isti nain te ih dodamo gnojivu isto kao i stolisnik, i vidjet ete da emo tako dobiti gnojivo koje, prvo, bolje zadrava duik nego druga gnojiva, kojemu

64

je uz to obiljeje da tako oivljuje zemlju da ona moe izuzetno poticajno djelovati na rast biljaka. Ako se tako gnoji, time e se ponajprije uzgojiti zdravije biljke, doista zdravije biljke. Zar ne, sve ovo danas izgleda kao ludo to mi je jasno ali pomislite samo to je sve do danas ljudima izgledalo kao ludo, a nakon nekoliko godina uvedeno je u praksu. Trebali ste samo proitati vicarske novine kad je netko govorio o tome da bi trebalo izgraditi brdske pruge, to mu je sve predbacivano. Ali brdske pruge ubrzo su se pojavile i danas ljudi ne misle da je onaj koji ih je izmislio bio luak. Prema tome, kod tih je stvari vano da se otklone predrasude. Kao to sam rekao, ako je ove dvije biljke teko nabaviti u nekom kraju, mogu se zamijeniti neim drugim; to ne bi bilo tako dobro, ali moe se koristiti i osuena biljka. Nasuprot tome, u pogledu dobrog djelovanja na nau gnojidbenu masu teko je zamijeniti biljku koju esto ne volimo, ne volimo u tom smislu da neto to volimo, rado pomilujemo. Tu biljku ne milujemo rado: koprivu. To je doista najvea blagotvorka za rast biljaka i gotovo je se ne moe nadomjestiti nijednom drugom biljkom. No ako negdje nije dostupna, moe se upotrijebiti i u suhom stanju. Ali kopriva je doista "Katica za sve", ona moe neizmjerno mnogo. I kopriva nosi u sebi ono to svuda ureduje i prerauje duhovno, sumpor, ije sam znaenje izloio. Ali osim toga to kopriva dalje prenosi zraenja i strujanja kalija i kalcija, ona ima i neku vrst eljeznih zraenja koja su za prirodni tijek povoljna gotovo kao i za nas vlastita eljezna zraenja u krvi. Zbog svojeg dobroinstva kopriva uope ne zasluuje da vani u prirodi raste tako prezrena. Ona bi ustvari trebala rasti oko ovjekova srca jer ona je vani u prirodi po svojem velianstvenom unutarnjem djelovanju, po svojoj unutarnjoj organizaciji zaista slina onome to je srce u ljudskom

organizmu. Rije je o tome da se u koprivi nalazi velika blagodat i tu bi se svakako moglo rei oprostite, gospodine grofe, to u u ovom sluaju biti toliko lokalan da za rastereivanje tla od eljeza, ukoliko je to potrebno, upravo pogoduje sjetva koprive na nevinim mjestima. Ona na osobit nain gornji sloj tla oslobaa od djelovanja eljeza jer ga ona jako voli i privlai. Premda se ne otklanja samo eljezo, otklanja se njegovo djelovanje na rast biljaka. Stoga bi sjetva koprive osobito bila znaajna u ovim krajevima. No to bih tek usput napomenuo. elio bih upozoriti na to da ve sama prisutnost koprive moe biti znaajna za cijeli okoli u pogledu rasta biljaka. I tako, da bismo poboljali gnojivo, uzmemo onoliko koprive koliko moemo zahvatiti i pustimo da malo uvene, malo je stisnemo i upotrijebimo je ovaj put bez mjehura plemenite divljai, bez goveeg crijeva, jednostavno je zakopamo u zemlju posipavi je, recimo, tankim slojem treseta, tako da je malo odvojena od zemlje. To zakopamo izravno u zemlju, ali dobro zapamtimo to mjesto kako ne bismo iskopali samo zemlju kad budemo htjeli iskopati koprivu. Onda je ostavimo preko zime i preko ljeta mora biti zakopana godinu dana i tako dobivamo supstancijalnost iznimne djelotvornosti.

65

Sada to pomijeamo s gnojivom onako kao i drugo o emu sam govorio; time postiemo da gnojivo unutra postane osjetljivo, stvarno postane osjetljivo, tako da, kao da je time postalo razumno, ne doputa da se neto nepravilno rastvori i da neto nepravilno isputa duik i slino. Upravo se tim dodatkom gnojivo "urazumljuje", a pogotovo osposobljuje da urazumljuje zemlju u kojoj djeluje, tako da se ona individualizira prema onim biljkama koje se tako ele uzgajati. To je uistinu neto kao urazumljivanje zemljita, to se postie dodatkom Urtica dioica. Vidite, dananje metode poboljavanja gnojiva premda i sada katkad iznenauju svojim vanjskim djelovanjem naposljetku se svode na to da se s vremenom dobiju izvrsni poljoprivredni proizvodi koji takorei samo pune ljudske eluce. Oni u sebi vie nee imati hranjivosti. No ipak je stvar u tome da se ovjek ne zavarava time to ima neto veliko i napuhano, nego da ima neto to je u sebi konzistentno i hranjivo. Moe se dogoditi da se u poljoprivrednoj proizvodnji pojave biljne bolesti. Sada bih naelno govorio o tome. Danas se ljudi rado specijaliziraju u svim stvarima i govore o ovoj ili onoj bolesti. I to je sasvim u redu; onaj tko se bavi znanou mora znati kako izgleda jedno, a kako drugo. Ali lijeniku veinom ne koristi mnogo ako neku bolest zna opisati, nego je mnogo vanije ako je zna lijeiti. Kod lijeenja dolaze u obzir potpuno drugaija gledita od onih koja danas postoje za opis bolesti. Moe se stei velika savrenost u opisivanju bolesti, prema pravilima dananje fiziologije ili fizioloke kemije moe se tono znati to se zbiva u organizmu, ali nita se ne moe lijeiti. Ne mora se lijeiti prema histolokim ili mikroskopskim nalazima, treba se umjeti lijeiti polazei od velikih meuovisnosti. Tako je i s obzirom na prirodu biljke. A budui da je priroda

biljke u tom pogledu jednostavnija od ivotinjske ili ljudske prirode, tako je i lijeenje, rekao bih, neto to protjee u opem, pa se stoga kod biljke moe primijeniti neka vrst univerzalnih lijekova. Ako to ne bi bilo mogue, ovjek bi se naao u vrlo neugodnoj situaciji u odnosu na biljni svijet, u kojoj ve i jest o tome emo jo govoriti to se tie lijeenja ivotinja, a u kojoj nije u pogledu lijeenja ljudi. ovjek moe rei to ga boli. ivotinje i biljke to ne mogu. Ali u tom sluaju lijeenje protjee openitije. Stoga se razboritom provedbom gnojidbe doista velik broj biljnih bolesti moe otkloniti im se one primijete i to na sljedei nain. Tlu se gnojidbom mora dodati kalcij. Ali nita ne bi pomoglo ako bismo kalcij dodali tlu zaobiavi ivue, nego kalcij mora, ukoliko treba djelovati ozdravljujue, ostati u sferi ivueg. On ne smije ispasti iz ivueg. Obino vapno ili slino nee vam niemu posluiti. I tako ima jedna biljka koja je bogata kalcijem, sedamdeset sedam posto supstancije njezina pepela ini kalcij, ali u finim spojevima to je hrast. I ono to sam vam izloio o srodnosti oivljenog zemljanog s korom posebice se odnosi na hrastovu koru, koja je neka vrst meduproizvoda s obiljejima biljnog i ivotnog zemljanog. S obzirom na ono to se pojavljuje kao kalcij, najidealnije je ono to se kao kalcijeva struktura nalazi u hrastovoj kori. Kad je u oivljenom stanju, a ne u mrtvom u mrtvom takoer djeluje kalcij tako ima ono to sam izloio. On uspostavlja red kad etersko tijelo prejako djeluje, tako da astralno ne moe doprijeti do organskog. On ubija (gui) etersko tijelo i time oslobaa put djelovanju astralnog; to je tako kod svakog vapna. Ali ako bismo htjeli da se razbujano etersko na vrlo lijep nain skuplja i to tako da je to skupljanje stvarno pravilno, da u organskom ne izaziva okove, onda kalcij moramo iskoristiti upravo u onoj strukturi

66

u kojoj ga nalazimo u hrastovoj kori. Skupimo tako onoliko hrastove kore koliko je moemo prikupiti. Ne treba nam je mnogo, dovoljno je onoliko koliko se lako moe pribaviti. Skupimo je i malo nasjeckamo tako da dobijemo razdrobljenu konzistenciju, razdrobljenu strukturu. Potom uzmemo lubanju, gornji dio lubanje od bilo koje domae ivotinje u nju saspemo tu nasjeckanu hrastovu koru i zatvorimo je po mogunosti kotanom masom te to stavimo u zemlju, zakopamo ne previe duboko i pospemo tresetom te pomou nekog lijeba pokuamo osigurati to vei dotok kinice. Moglo bi se napraviti i ovako: u kacu u koju stalno utjee voda i iz nje istjee mogli bismo staviti takvu biljnu supstanciju koja jako potie stvaranje biljnog mulja. U taj biljni mulj stavimo tu kotanu posudu s nasjeckanom hrastovom korom. To takoer mora prezimiti snijenica je isto tako dobra kao i kinica mora po mogunosti odstajati cijelu jesen i zimu. Tom se masom tako naem gnojivu dodaje ono to mu doista podaruje snage da preventivno suzbije, zaustavi tetne biljne bolesti. Sada smo ve pomijeali etiri stvari. Sve to svakako zahtijeva poneto posla, ali ako razmislite, sigurno ete se sloiti da to trai manje rada od svih petljancija koje se izvode u poljoprivrednim kemijskim laboratorijima i koje se moraju platiti. Vidjet ete, nacionalnoj privredi vie se isplati ovo to smo izloili. No potrebno nam je jo neto to pravilno privlai kremenu kiselinu iz itavoga svemirskog okruja. Jer tu kremenu kiselinu moramo imati u biljci. I upravo s obzirom na upijanje kremene kiseline zemlja s vremenom gubi snagu. Gubi je polagano, pa se stoga to tako ne primjeuje, ali vidite, ljudi koji pogled upiru jo samo u mikrokozmiko, a ne u makrokozmiko, uope ne mare zbog gubitka kremene kiseline jer vjeruju da to nema nikakva znaenja

za rast biljaka. Ali to ima najvee znaenje za rast biljaka. No o tim stvarima mora se neto znati. To danas uenjaku sigurno vie nije znak velike konfuzije, kao to se to smatralo jo prije nekog vremena, jer danas se bez ustruavanja govori o preobrazbi elemenata. Promatranje svakakvih elemenata u tom je smislu pripitomilo materijalistikog lava. Ali odreene stvari koje se neprestano zbivaju oko nas, ljudi uope ne poznaju. Kad bi ih poznavali, lake bi vjerovali u stvari koje sam sada izloio. Znam vrlo dobro da e onaj koji je dovitljiv u dananjem nainu miljenja rei: Ali ti nam uope ne govori kako se poveava sadraj duika u gnojivu. O tome sam stalno govorio, posebice kad sam govorio o stolisniku, kamilici, koprivi, jer, naime, u organskom se procesu krije tajna alkemija, koja, samo ako u njemu ispravno djeluje, na primjer, kalij doista pretvara u duik, a takoer, ako ispravno djeluje, vapno doista pretvara u duik. Znate da su u rastu biljaka djelatna etiri elementa o kojima sam vam govorio; osim sumpora tu je takoer vodik. Naveo sam vam znaenje vodika. Izmeu vapna i vodika postoji uzajamni kvalitativni odnos koji je slian kvalitativnom odnosu izmeu kisika i duika u zraku. I ve bi to isto izvanjski u kvantitativnoj kemijskoj analizi otkrilo da postoji srodnost izmeu povezanosti kisika i duika u zraku te izmeu povezanosti vapna i vodika u organskim procesima. Naime, pod utjecajem vodika vapno i kalij neprestano se preobraavaju u duino i naposljetku u pravi duik. A duik koji tako nastaje izuzetno je koristan za rast biljaka, ali treba ga proizvesti metodama koje sam opisao. Kremena kiselina sadri silicij. Silicij pak u organizmu biva preobraen u tvar koja ima iznimnu vanost, koja se danas uope ne ubraja meu kemijske elemente, a upravo je kremena kiselina potrebna da bi se privuklo kozmiko. I tako u biljci jednostavno mora nastati pravilno uzajamno djelovanje izmeu

67

kremene kiseline i kalija, ne kalcija. Tlo moramo oivjeti kako bi na temelju gnojidbe ono uspostavilo taj pravilni uzajamni odnos. Moramo potraiti biljku koja je vlastitim posredovanjem izmeu kalija i kremene kiseline ponovno pridodana gnojivu u nekoj vrsti homeopatske doze u stanju tom gnojivu podariti odgovarajuu snagu. Tu biljku doista moemo nai. I ta je biljka opet, samim time to raste na naem poljoprivrednom podruju, ve u tom smislu blagotvorna. To je Taraxacum, maslaak. Nevini, uti maslaak izuzetna je blagodat tamo gdje raste. Jer on je posrednik izmeu kremene kiseline fino rasporeene u svemiru i potrebe koja za kremenom kiselinom postoji na cijelom podruju. Maslaak je stvarno neka vrst nebeskoga glasnika; ali ako se radi o tome da ga treba upotrijebiti, ako ga elimo uiniti djelotvornim u gnojivu, moramo ga ispravno primijeniti. Naravno, u tu svrhu trebamo ga izloiti djelovanju zemlje, djelovanju zemlje u zimskom razdoblju. Ali stvar je u tome da se okolne snage mogu privui tako da ga obradimo kao i ostalo. Skupimo ute glavice maslaka, pustimo da malo uvenu, zgnjeimo, zaijemo u kravlju potrbunicu i takoer ostavimo u zemlji tijekom zime. Kad na proljee izvadimo kuglice moemo ih pohraniti dok nam ne zatrebaju one su stvarno potpuno proete kozmikim djelovanjem. Supstanciju koja je dobivena od njih opet moemo na slian nain dodati gnojivu i ona e osposobiti zemljite da iz atmosfere i svemira privue upravo onoliko kremene kiseline koliko je biljkama potrebno da bi postale osjetljive za sve ono to djeluje u njihovu okruju, a i da same privlae ono to im treba. Jer da bi biljke doista mogle rasti, potrebna im je neka vrst osjeaja. Kao to ja kao ovjek mogu proi mimo nekog tupavka - on to ne osjea, tako naravno sve u tlu i iznad tla moe prolaziti mimo tupe biljke; ona to ne osjea i ne moe se posluiti

njime za svoj rast. Ali ako je biljka na taj najfiniji nain proeta, oivljena kremenom kiselinom, onda ona za sve postaje osjetljiva i sve privlai. No vrlo je lako postii da biljka koristi vrlo malo prostora kojim je u zemlji okruena i iz kojeg crpi ono to joj je potrebno. To naravno nije dobro. Ako se zemljite obradi onako kako sam upravo opisao, tada biljka moe privlaiti stvari iz irokog okruja. Biljci moe dobro doi ne samo ono to je na njivi nego i ono to se nalazi u tlu susjedne livade ako joj je to potrebno. Biljci moe dobro doi ono to je u umskom tlu koje je u blizini ako je se tako unutra uini osjetljivom. I tako moemo potaknuti uzajamno djelovanje u prirodi dajui biljkama snage koje im pristiu zahvaljujui maslaku. Mislim da bi trebalo pokuati napraviti takva gnojiva kojima bi se doista na spomenut nain pravilno dodalo tih pet sastojaka ili njihovih nadomjestaka. U budunosti se gnojivo, umjesto kemijskim triarijama, mora obraivati stolisnikom, kamilicom, koprivom, hrastovom korom i maslakom. Takvo gnojivo uistinu e sadravati mnogo toga to je zapravo potrebno. Ako se ovjek potom svlada i prije nego to upotrijebi tako pripremljeno gnojivo iscijedi cvjetove odoljena, valerijane, i to to je iscijeeno jako razrijedi to se moe bilo kad napraviti i onda pohraniti, pogotovo ako se pri razrjedivanju koristi topla voda moe se, ako se taj razrijeeni sok od cvjetova odoljena vrlo paljivo doda gnojivu, u njemu pobuditi ono to ga potie da se pravilno odnosi prema onome to se naziva fosforna supstancija. Tako e se od tih est sastojaka moi proizvesti izvrsno gnojivo, kako od gnojnice, tako i od stajnjaka te komposta.

68

ODGOVORI NA PITANJA 13. lipnja 1924. Openito o gnojidbi Pojedinosti o pripravcima za gnojidbu Uzimanje hrane iz atmosfere Pitanje: Radi li se kod mjehura plemenite divljai o mjehuru muke ivotinje, jelena? Dr. Steiner: Mislio sam na muku divlja. Je li kod koprive rije o jednogodinjoj biljci ili trajnici? Urtica dioica. Je li ispravno ako se u krajevima gdje mnogo kii jama s gnojivom pokrije? Gnojivo bi trebalo podnijeti uobiajene koliine kie. I opet, kako mu ne pogoduje ako uope ne dobije kinicu, tako mu i kodi ako je njome previe natopljen. Te stvari ne mogu se sasvim openito odrediti. Kinica je za gnojivo uglavnom dobra. Treba li gnojite biti pokriveno da bi u njemu ostala gnojnica? U odreenom smislu kinica je gnojivu neophodna. Pitanje je da li bi bilo dobro ako bismo tresetom gnojivo zatitili od kie. Ne bi imalo nekog smisla ako bismo pokrovom zatitili gnojivo od kie. Gnojivo bi zbog toga sigurno bilo loije. Ako se rast biljaka potie navedenim nainom gnojidbe, koristi li to podjednako plemenitim biljkama i takozvanom korovu, ili se moraju primijeniti posebne metode da bi se suzbio korov? Pitanje je, na prvi pogled, svakako opravdano. O takozvanom suzbijanju korova govorit u sljedeih

dana. Ono to sam govorio pogoduje svekolikom bilinstvu i time se ne utjee na suzbijanje korova. No biljka je mnogo otpornija na nametnike tetnike koji je napadaju. Ali stvar izgleda ovako: Ve postoje sredstva protiv nametnikih tetnika u biljnom carstvu. Suzbijanje korova nije neto to je povezano s naelima o kojima smo dosad razgovarali. Korov je takoer dio svekolikog bilinstva. O tome emo jo govoriti. Stvari su tako povezane da ne bilo dobro kad bi se neto izdvajalo. to mislite o postupku kapetana Krantza prema kojem se labavim, slojevitim slaganjem gnoja i toplinom koja se u njemu stvara takoer dobiva gnojivo bez mirisa? Namjerno nisam govorio o stvarima koje se danas ve razumno primjenjuju. Ono to moe doi kao poticaj od duhovne znanosti naveo sam u svrhu poboljanja svake takve metode. Postupak koji ste spomenuli sigurno ima vrlo mnogo prednosti. Ali mislim, taj je postupak openito nov, on nije toliko star, i moe se pretpostaviti da spada u onu vrst postupaka koji u poetku zavaravaju i s vremenom se pokae da nisu toliko praktini koliko se ustvari pretpostavljalo. Na poetku, dok tlo jo ima svoju tradiciju, tada ga zapravo sve na neki nain osvjeava. Ali kad se stvar primjenjuje dulje, tada se dogaa isto to i s lijekovima koji prvi put dospiju u organizam. I najnevjerojatniji lijekovi prvi put pomognu; potom ljekovito djelovanje prestane. I kod ovih stvari uvijek traje dulje dok ovjek ne shvati da ipak nije onako kako je vjerovao. Tu je osobito znaajno stvaranje vlastite topline, i ta djelatnost koja je potrebna da bi se stvorila vlastita toplina sigurno je izuzetno povoljna za gnojivo, tako da iz te djelatnosti mora proizii neto povoljno. Pritom bi moglo biti tetno ako je gnojivo labavo naslagano, a i nisam siguran je li ono doista sasvim bez mirisa. No dobro, ako je gnojivo bez mirisa, to je znak da se radi o pogodnoj stvari. Taj postupak nije iskuavan vie godina.

69

Zar ne bi bilo bolje kad bi gnojite bilo na povrini zemlje, a ne ukopano u njoj? U naelu je dobro ako se gnojite nalazi to vie. No pritom treba paziti da dno gnojita nije previsoko kako bi ostalo u odgovarajuem odnosu sa snagama to su pod zemljom. Ne moemo ga postaviti na breuljku, ali moemo ga postaviti u razini sa zemljom i to e biti najpovoljnija visina. Moe li se za trs koji mnogo trpi kompost spraviti na isti nain? Pripravlja se uz neke preinake. Kad budem govorio o voarstvu i vinogradarstvu, doi e do nekih preinaka; ali ovo to sam danas rekao openito vrijedi za poboljanje svake vrste gnojiva. Danas sam naveo stvari koje openito poboljavaju gnojivo. Njegovu prilagodbu livadama i panjacima, itaricama, uzgoju voa i vinove loze jo emo obraivati. Je li u redu ako je gnojite poploeno? S obzirom na ono to se moe znati o cjelokupnoj strukturi zemlje i njezinoj povezanosti s gnojivom, svakako je isti promaaj ako je gnojite poploeno. Tada bi se oko samoga gnojita trebalo ostaviti slobodan prostor za uzajamno djelovanje gnojiva i zemlje. Zato bismo kvarili gnojivo time to ga odvajamo od zemlje? Ima li podloga nekakav utjecaj, pjeskovita ili glinovita? Ponekad se dno gnojita oblae glinom da bi bilo nepropusno. U redu je to to stanovite vrste zemlje imaju odreen utjecaj. On naravno proizlazi iz svojstava koja imaju te vrste tla. Ako je ispod gnojita pjeskovito tlo, bit e neophodno budui da to pjeskovito tlo stalno upija vodu, budui da proputa vodu da prije nego to stavimo gnojivo, dno obloimo

glinom. Imamo li, naprotiv, izrazito glinovito tlo, trebali bismo ga razrahliti i posuti ga pijeskom. Da bismo postigli neko srednje djelovanje, uvijek stavljamo sloj pijeska pa sloj gline. Onda imamo oboje. Onda imamo konzistenciju zemlje i imamo djelovanje vode. Inae voda otjee. Osobito je pogodna mjeavina obiju vrsta. Iz tog razloga bilo bi vano, barem ako se to moe izbjei, da pri postavljanju gnojita ne odaberemo laporasto tlo. Lapor i slino nee osobito djelovati. U tom sluaju bilo bi bolje da postupno napravimo umjetno dno za gnojite. to se tie uzgoja navedenih biljaka: stolisnika, kamilice, koprive; je li mogue da se u kraju gdje tih biljaka nema one jednostavno posiju? Smatrali smo da je u stolisnik opasan u ispai goveda, maslaak takoer. U livadarstvu smo nastojali odstraniti te biljke to je vie mogue. Isto tako i iak. Upravo na tome radimo. No sada ih opet moramo zasijati na poljskim medama, ali ne na livadama panjacima? Da, ali kako one mogu biti tetne u ishrani ivotinja? Grof Keyserlingk: Govori se da stolisnik ima otrovne tvari. Govori se da maslaak nije dobar za ishranu goveda. Dr. Steiner: Mora se paziti na to. Stoka to na polju ne jede. Grof Lerchenfeld: Kod nas se drugaije radi, maslaak se smatra krmivom koje neposredno potie mlijenost stoke. Dr. Steiner: Te su stvari katkad samo pretpostavke. Ne zna se jesu li provjerene. Mogue je to se mora iskuati da one u sijenu nisu tetne. Ako bi one bile tetne, ivotinja sijeno ne bi ni pipnula; ivotinja ne jede ono to joj kodi.

70

i maslaak jo i sijati na panjacima i livadama. Nije li stolisnik uslijed velike kalcifikacije jako prorijeen budui da mu je potrebno vlano i kiselo zemljite? Ako se koristi divlji stolisnik radilo se o osobitom homeopatskom doziranju u tom sluaju zbilja je dovoljna vrlo mala koliina stolisnika za posipanje velikog dobra. Stolisnik koji bi rastao ovdje u vrtu bio bi dovoljan za cijelo dobro. Na svojim panjacima vidio sam da su goveda rado jela mladi mlasaak koji samo to nije procvjetao; meutim, kasnije, im je maslaak poeo cvjetati, goveda ga vie nisu uzimala. Valja imati na umu sljedee: To je naravno ope pravilo. ivotinja ne jede maslaak ako joj on kodi, ivotinja ima izuzetno dobar instinkt za ishranu. No na umu morate imati neto drugo. Mi takoer gotovo uvijek, ako hoemo unaprijediti neto to se zasniva na nekom procesu, koristimo neto to samo ne bismo upotrijebili. Na primjer, nitko u svakodnevnoj ishrani ne bi jeo kruni kvasac, ali on se ipak koristi kod peenja kruha. Stvari stoje ovako: Ono to pod odreenim okolnostima djeluje otrovno ako se konzumira u velikim koliinama, to pod drugim uvjetima djeluje kao prava blagodat. Stoga se radi 0 tome da je postupak odluujui, a ne tvar. I zato mislim da se mirne due moe prijei preko sumnje da maslaak moe nauditi ivotinji. Ima toliko udnih shvaanja; vrlo je neobino to s jedne strane grof Keyserlingk naglaava tetnost maslaka, dok s druge strane grof Lerchenfeld govori o tome da je upravo on krma koja najbolje potie mlijenost stoke. Nije mogue da je djelovanje tako razliito na dvama podrujima koja su tako blizu jedno drugome; jedno od ta dva gledita mora biti pogreno. Je li moda podloga odluujua? Osim toga, moja tvrdnja oslanja se na gledita veterinara. Treba li stolisnik Dovoljna je sasvim mala povrina. Je li vano koliko dugo moraju biti pohranjeni pripravci s gnojivom poto su izvaeni iz zemlje? Ako su pomijeani s gnojivom, svejedno je koliko dugo su unutra. Ali kad se gnojivo rasprostire po polju, to treba prije uiniti. Treba li pripravke za gnojidbu staviti u zemlju zajedno ili svaki posebno? To je ustvari bitno samo utoliko to je dobro da tijekom tog uzajamnog djelovanja jedan pripravak ne smeta drugom, tako da bi ih barem trebalo zakopati na odreenoj meusobnoj udaljenosti. Kad bih ja to trebao uiniti na nekom malom dobru, na rubovima bih potraio najudaljenija mjesta i iskopao jame u velikim razmacima, tako da jedno ne smeta drugome. Na velikom dobru razmaci se mogu odrediti po volji. Moe li zemlja pod kojom su zakopani pripravci biti obrasla nekim biljem? Zemlja moe initi to joj drago. U takvim je sluajevima ak jako dobro ako je zemlja obrasla biljem. Ona moe biti prekrivena i kultiviranim biljkama. Kako treba postupati s pripravcima u hrpi gnoja? Savjetovao bih da se s njima postupi na sljedei nain: stavite ih etvrt metra ili neto dublje u veu hrpu gnoja, tako da ih gnoj obavija. Pripravci ne trebaju biti jako duboko, ali vano je da su obavijeni gnojem. Jer stvari stoje ovako (crte): Ako je ovo hrpa gnoja i ovdje se nalaze komadii pripravka

71

 cijela stvar temelji se na zraenju sve zrake kreu se ovako; i kad su oni preblizu povrine tla, to nije dobro. Na samoj povrini zraenje se lomi, prelazi u zavoj, ono ne izlazi ako gnoj prekriva pripravak. Dovoljno je pola metra dubine. Ako je preblizu povrini tla, gubi se velik dio zraeih snaga.

da bi ipak smetali jadan drugom kad bi svi zajedno bili u jednoj rupi. O kojem hrastu se radi? Quercus robur. (Hrast lunjak, op. prev.) Treba li kora biti od ivog ili sruenog stabla? U ovom sluaju po mogunosti od ivog drveta, dapae, od drveta kod kojeg se moe pretpostaviti da je hrastova smola jo prilino djelatna. Dolazi li u obzir cijela kora? Zapravo samo povrina. Vanjski sloj koji se raspada kad ga se ljuti. Moraju li se pripravci za gnojidbu zakopati ba iskljuivo unutar humusnog sloja ili se kravlji rogovi mogu i dublje zakopati? Bolje je ostaviti ih u humusnom sloju. tovie, moe se pretpostaviti da u podlozi, ispod humusnog sloja, nee dati toliko plodan materijal. Trebalo bi naravno takoer uzeti u obzir da bi dublji humusni sloj bio najpogodniji. Ako smo pronali sloj koji je najjai humusni sloj, to e sigurno biti najbolje mjesto. Ali ispod humusnog sloja nee se postii nikakav koristan uinak. U humusnom sloju stvari bi uvijek bile izloene mrazu. Zar to ne bi tetilo? Ako su izloene mrazu, to je upravo vrijeme kad se zemlja tim mrazom najjae izlae kozmikim utjecajima. Kako se usitnjava kvarc kremen? U nekom malom mlincu ili muaru?

Je li dovoljno ako se napravi nekoliko rupa ili se sve treba rasporediti? Bolje je ako se rasporedi nego ako se na jednom mjestu samo naprave rupe. Inae bi zraenja jedna drugima smetala. Treba li odmah sve pripravke staviti u gnoj? Kad se pripravci stavljaju u gnoj, mogu se metnuti jedan kraj drugog. Oni ne utjeu jedni na druge, oni utjeu na sam gnoj. Mogu li se pripravci staviti u jednu rupu? Teoretski bi se moglo pretpostaviti da pripravci nee smetati jedni drugima ako se svi stave u jednu rupu. Ali to ne bih tvrdio unaprijed. Mogu se staviti jedan blizu drugog, ali bi se ipak moglo dogoditi

72

U ovom sluaju najbolje je da se to prvo uini u muaru za to je potreban eljezni bati. U njemu se to usitni dok ne postane poput brana. Kod kvarca e ak biti neophodno da ga se najprije to je vie mogue usitni ovako, a zatim na nekoj staklenoj povrini. Jer to mora biti jako fino brano, a kod kvarca to je jako teko postii. Poljoprivredno iskustvo pokazuje da se u dobro uhranjenoj ivotinji nakupljaju i masne supstancije. Dakle, treba postojati odnos izmeu hrane i uzimanja hrane iz atmosfere? Drite se samo onog to sam vam rekao. Rekao sam: Prilikom uzimanja hrane najhitnije su snage koje se razvijaju u tijelu. O pravilnom uzimanju hrane ovisi hoe li ivotinja razviti dovoljno snaga kako bi postala sposobnom uzimati tvari iz atmosfere i preraditi ih. To se moe usporediti sa sljedeim: Ako netko treba na ruku navui usku rukavicu, to nee uspjeti guranjem ruke u nju, nego je prije treba napuniti drvom, proiriti je. Tako je i ovo fleksibiliziranje snaga koje su potrebne kako bi se iz atmosfere preuzelo ono to se ne moe dobiti hranom. ivenim namirnicama organizam se iri i time osposobljava da iz atmosfere uzme vie. Time ak moe doi i do hipertrofije ako se uzima previe. To se onda plaa kraim ivotnim vijekom. Tu postoji neto to se nalazi u sredini izmeu maksimuma i minimuma.

Individualizacija mjera u poljoprivredi

ESTO PREDAVANJE Koberwitz, 14. lipnja 1924. Bit korova, tetnika i takozvanih biljnih bolesti pred forumom prirode U nastavku naih ramatranja oslonit emo se na neto od onoga to smo proteklih dana uli o spoznajama u pogledu rasta biljaka, a i ivotinjskim stvorovima. Nastojat emo barem aforistiki ocrtati duhovnoznanstvena gledita koja se tiu biljaka, biljnog, ivotinjskih tetoinja u poljoprivredi i onoga to se zove biljnim bolestima. No te stvari mogue je promatrati samo u konkretnim sluajevima. Stoga u i ondje gdje se moe rei malo toga openitog, budui da se stvari moraju specijalizirati, najprije navesti primjere koji onda, uzmu li se kao polazite za pokuse, mogu voditi dalje. Najprije bih poao od bia korova ili kako se to kae, promotrio bih biljne tetoinje. Vidite, nije toliko stvar u tome da damo definiciju korova, ve je stvar u tome da se stvore spoznaje o tome kako se s odreenog polja otklanjaju biljke koje tamo ne elimo imati. Zar ne, ovjeka jo ponekad spopadnu one udne muice zaostale iz studijskog vremena. Zato sam pokuao, iako ne ba s previe zadovoljstva, razmotriti jednu od takvih muica i u nekoliko koraka istraiti kakve definicije korova postoje. I tako sam otkrio da veina autora koji nastoje odrediti to je korov, kae: "Korov je ono to raste na mjestu na kojem nije poeljno." Vidite da to nije definicija koja ba duboko ulazi u bie stvari. I ovjek takoer nee imati previe sree elei razmotriti bie korova iz jednostavnog razloga to pred forumom prirode korov ima isto onoliko prava na rast koliko i ono to se smatra korisnim. Morat e se uvidjeti

73

da se stvari moraju promotriti s drugoga gledita, s gledita kako s odreenog polja odstraniti ono to tamo nije predvieno, ali zbog ope prirodne meuovisnosti tamo raste. Na to pitanje ne moe se drugaije odgovoriti nego da se u obzir uzmu stvari koje smo naveli proteklih dana. Naveli smo kako bi trebalo strogo razlikovati snage koje su djelatne pri rastu biljaka i koje dodue potjeu iz svemira, ali se iz svemira najprije preuzimaju u zemlju i iz zemlje djeluju na rast biljaka. Te snage koje poglavito proistjeu iz kozmikih utjecaja, kao to sam rekao, od Merkura, Venere i Mjeseca, ali ne djeluju izravno s tih planeta, nego posredno kroza zemlju. Te stvari moraju se uzeti u obzir ako se eli pratiti to nakon biljke majke izvodi biljku ki i tako dalje. Nasuprot tome, u svemu to biljka preuzima iz okruja nadzemaljskog trebat e obratiti pozornost na to kakve djelatne mogunosti udaljeniji planeti prenose zraku i to se na taj nain preuzima. A u irem smislu takoer se moe rei da na sve one snage koje s bliih planeta djeluju na Zemlju mnogo utjee djelovanje vapna u zemlji, dok na ono to djeluje iz okruja utjee djelovanje kremena. I stoga valja rei: ako djelovanje kremena potjee i od same Zemlje, ono ipak prenosi ono to dopire od Jupitera, Marsa, Saturna, a ne ono to dopire od Mjeseca, Merkura i Venere. No ljudi danas uope nisu navikli da uistinu uzmu u obzir te stvari. Ali zbog toga i ispataju. Na primjer, u mnogim krajevima civiliziranoga svijeta ljudi su morali ispatati zbog nepoznavanja kozmikog utjecaja bilo da je rije o njegovu djelovanju pomou zraka posredno kroz ono to se nalazi iznad razine tla, bilo da je rije o njegovu djelovanju odozdo, posredovanjem Zemlje zbog toga to je poradi te neuvidavnosti bilo iscrpljeno sve to je neko zahvaljujui staroj instinktivnoj znanosti u tom pogledu uraeno; svima vama sve to moe biti svejedno,

ali mnogim ljudima to nije svejedno. Tlo je bilo iscrpljeno, tradicije su takoer bile iscrpljene premda su seljaci ponekad pripomogli i tako je brojne vinograde napala trsna u (filoksera). Prema trsnoj ui ljudi su bili prilino nemoni. Mogao bih mnogo toga ispriati o urednitvu jednoga poljoprivrednog asopisa to je osamdesetih godina izlazio u Beu, koje su sa svih strana salijetali zahtjevima da pronae sredstvo protiv lisne ui i koje je bilo potpuno nemono kad je nevolja s trsnom ui doista postala akutnom. Te stvari svakako se ne mogu cjelovito razraditi znanou koju danas imamo; one se jedino mogu razraditi ukoliko se ovjek uistinu posveti onome to se moe spoznati na putovima koje smo naznaili. Zamislite sljedee nacrtat u to shematski (crte): Neka je ovo razina zemlje, a sve ovo jesu djelovanja Venere, Merkura i Mjeseca to dopiru iz svemira i zrae natrag, tako da se djeluje odozdo prema gore. A ovo to na taj nain postaje djelatno u zemlji opet u to shematski nacrtati to potie biljke na djelovanje tako da najprije oblikuju ono to raste u jednoj godini, a da potom oblikuju sjeme.

74

Iz sjemena onda nie nova biljka, trea biljka i tako dalje. Sve to dolazi ovim putem ulazi u reproduktivnu snagu, u slijed narataja. Nasuprot tome, sve ono to dolazi drugim putem koji se nalazi iznad razine zemlje, dolazi od drugih snaga, od dalekih planetnih snaga. To se shematski moe prikazati ovako: ovo se u biljci ostvaruje tako da se ona iri u okolini, to je ini krupnom i sonom, to uzimamo kao hranu jer kontinuirana struja to stalno gradi. Ono to odgriemo od jabuke, breskve, ono to zatim jedemo kao vono meso, sve to potjee od udaljenih planetnih djelovanja. I upravo iz tih shvaanja proizlazi kako treba postupati ako se na bilo koji nain eli utjecati na rast biljaka. Nikako drugaije ne moe se stei uvid u to kako se utjee na rast biljaka nego time da se uzmu u obzir te razliite snage. Na velik broj biljaka, a to su ponajprije one biljke koje se u svakodnevnom ivotu ubrajaju u korov, a koje su ponekad izuzetno jako ljekovito bilje upravo se medu korovom nalaze najljekovitije biljke na te biljke najvei utjecaj ima ono to se moe nazvati Mjeseevim djelovanjem. O Mjesecu se u obinom ivotu zna da svojom povrinom prima Suneve zrake i baca ih na Zemlju. Mi vidimo jer svojim oima primamo reflektirane Suneve zrake a Zemlja takoer prima te Mjeseeve zrake; Dakle, to su Suneve zrake koje su na taj nain reflektirane, ali su proete Mjeseevim snagama koje dopiru na Zemlju ba kao Mjeseeve snage otkako se Mjesec odvojio od Zemlje. U svemiru upravo ta Mjeseeva snaga pojaano djeluje na sve zemaljsko. Kad je Mjesec jo bio sjedinjen sa Zemljom, zemaljsko je bilo mnogo ivotnije, mnogb plodonosnije. Tako jaka mineralnost kakvu danas imamo zapravo nije postojala u ono vrijeme kad je Mjesec jo bio sjedinjen sa Zemljom. Ali nakon to se odvojio od Zemlje, Mjesec djeluje tako da pojaava uobiajeno

stanje Zemlje koje je dovoljno samo za poticanje rasta ivih bia, pa se rast time uzdie do reprodukcije. Kad bie raste, ono postaje veliko. Tu djeluje ista snaga koja djeluje i kod razmnoavanja. Samo to rast ne see tako daleko da bi nastalo istovrsno bie. Nastaje stanica za stanicom, to je oslabljeno razmnoavanje koje ostaje unutar bia, a razmnoavanje je ojaan rast. Sama Zemlja jedva moe posredovati slabo razmnoavanje, rast, ali bez Mjeseca bila bi nemona glede ojaanog rasta. Tu su joj jednostavno potrebne kozmike snage koje pomou Mjeseca, a kod osobitih biljaka i pomou Merkura i Venere, sjaje na nju. Prije sam rekao da ljudi zamiljaju kako Mjesec samo prima Suneve zrake i baca ih na Zemlju. Prema tome, kod Mjeseeva djelovanja pozornost se pridaje jedino Sunevu svjetlu. Ali to nije jedino to dolazi na Zemlju. S Mjeseevim zrakama na Zemlju dolazi i cjelokupni reflektirani svemir. Sve to djeluje na Mjesec, odsijava se dalje. Tako se i itavo zvjezdano nebo, to se dananjem ovjeku takoer ne moe dokazati dananjim fizikalnim metodama, zrcali s Mjeseca na Zemlju. To je svakako jaka i organizacijski snana kozmika snaga koja s Mjeseca struji u biljke kako bi im mogla posluiti i s obzirom na sjemenitost da bi time snaga rasta mogla izrasti u snagu razmnoavanja. No na jednom kraju Zemlje sve to vrijedi samo kad je nad tim podrujem pun Mjesec. Ako je nad njim mlaak, ono ne uiva u blagodati Mjeseeva utjecaja. Za vrijeme mlaaka u biljkama je zadrano samo ono to su primile tijekom puna Mjeseca. Znaajni rezultati postigli bi se ve samim time ako bi se prouavalo kakav bi uinak bio kad bi se, recimo, ve prilikom sjetve kod prvih naznaka klijanja u zemlji iskoristio Mjesec, kao to su to sve do u devetnaesto stoljee inili stari Indijci, koji su sijali ravnajui se prema Mjeseevim mijenama. Ali priroda

75

nije tako okrutna da bi ovjeka kaznila ve i za najmanju nepanju i nepristojnost kojom je poastio Mjesec prilikom sjetve, prilikom etve. Dakle, pun je Mjesec dvanaest puta u godini; to je dosta da se prikupi dovoljno djelovanja puna Mjeseca, to jest snaga koje potiu stvaranje ploda. I ako pak se jednom neto to pridonosi oplodnji umjesto za puna Mjeseca poduzme za mlaaka, to e onda priekati u zemlji do nova puna Mjeseca, zanemariti ljudske zablude i ravnati se prema prirodi. To je posve dovoljno kad ljudi koriste Mjesec a da o tome nemaju ni pojma. Ali ni to nee dovesti daleko. Jer, vidite, uz takav postupak korov zahtijeva svoje pravo isto kao i uzgajane biljke i sve e se pobrkati budui da ovjek uope ne stoji u snagama koje upravljaju rastom. ovjek se mora postaviti u snage koje upravljaju rastom. Tu se zna: potpuno razvijenom Mjeseevom snagom djeluje se na reprodukciju, na razmnoavanje svega biljno-ivueg. Prema tome, djeluje se na ono to iz korijenja izbija u stvaranje ploda. I tako emo dobiti najbolji korov ako blagotvorni Mjesec pustimo da djeluje na na korov, ako niim ne sprijeimo njegovo djelovanje. Budui da ima i kinih godina, kada Mjeseeve snage bolje djeluju nego u sunim, taj e se korov time razmnoiti i proiriti. No ako ovjek rauna na te kozmike snage, rei e si sljedee: Obuzda li se puno djelovanje Mjeseca na korov, dopusti li se da na korov djeluje samo ono to djeluje izvana i to stoga nije Mjeseevo djelovanje, ono to izravno djeluje, njegovu se razmnoavanju tako postavlja granica. On se tada vie ne moe razmnoavati. I stvar je u tome da se tlo obraduje budui da se Mjesec ne moe iskljuiti tako da zemlja postane nesklona primanju Mjeseevih djelovanja, i ne samo da zemlja postane nesklona primanju Mjeseevih djelovanja nego i biljke, taj korov, da poinju zazirati od toga da rastu u zemlji koja je u stanovitom

smislu obraena. Ako to postignemo, imamo ono to hoemo. Jedne godine primijetimo da se pojavio korov. Tada moramo stvar uzeti u svoje ruke, zbog toga se ne trebamo prepasti, nego sebi rei da treba neto poduzeti. Trebamo prikupiti stanovitu koliinu sjemena toga korova, dakle, onoga u to se najzad povukla snaga o kojoj sam govorio. Zapalimo vatru najbolje je zapaliti drvo i spalimo to sjeme te briljivo skupimo sav pepeo. Na taj nain prikupit emo razmjerno malo tog pepela. Meutim, kod biljaka s kojima smo postupili tako da smo njihovo sjeme dali vatri, preobrazili u pepeo, u pepelu smo koncentrirali snagu suprotnu onome to se razvija u privlaenju Mjeseevih snaga. Pospimo sada tu ne trebamo biti osobito paljivi budui da stvar djeluje u irokom krugu taj mali pripravak koji smo tako napravili od razliitoga korova po naoj njivi i ve emo sljedee godine vidjeti kako je mnogo manje one vrste korova koju smo tako obradili. On vie ne raste i, budui da za mnoge stvari u prirodi vrijedi ciklus od etiri godine, vidjet emo da e nakon etiri godine dotini korov koji obraujemo posipajui ga pepelom nestati s te njive. Vidite, tu je doista postignuto plodno djelovanje najmanjih entiteta koje je sada i znanstveno dokazao Bioloki institut. Na taj bi se nain zaista moglo mnogo toga postii i ako se u svom radu posluite tim stvarima, ako doista uzmete u obzir djelovanja koja su danas potpuno zanemarena, u ruci biste mogli imati izuzetno mnogo. Sada zaista moete negdje posijati maslaak koji vam je potreban za ono to sam juer izloio, no moete upotrijebiti i njegovo sjeme, poduzeti onaj pokus sa spaljivanjem, skupiti sitni praak i njime posuti njivu. Tako ete maslaak moi imati tamo gdje elite, ali ona njiva koju ste obradili spaljenim maslakom ostat e poteena od njega.

76

To su stvari danas se u to ne vjeruje kojima se neko vladalo na temelju instinktivne agrikulturne mudrosti. Tada se na ogranienim podrujima zajedno moglo uzgajati sve to se htjelo budui da su se te stvari radile instinktivno. Za sve te stvari mogao bih dati naputke kod kojih biste se uvjerili da mogu biti polazita za pravu primjenu tih stvari u praksi, u stvarnoj praksi. 1 kako danas ve vlada miljenje neu to nazvati predrasudom da se sve mora naknadno verificirati; dobro, nek se onda te stvari pokuaju verificirati. Vidjet e se, ako se pokusi izvedu pravilno, one e se sigurno obistiniti. Meutim, kad bih sam imao imanje, ne bih ekao dokaze, nego bih odmah krenuo na posao. Jer potpuno sam siguran da stvar funkcionira. Jer po meni stvari stoje ovako: duhovnoznanstvene istine same su po sebi istinite. Njima ne treba dokazivanje pomou drugih okolnosti, izvanjskih metoda. Tu su greku napravili svi nai znanstvenici koji su se oslanjali na izvanjske metode, izvanjskim metodama htjeli su verificirati te istine. Oni su to uinili i unutar Antropozofskog drutva: no ti su ljudi trebali znati da te stvari mogu biti istinite po sebi. Ali da bi se danas neto postiglo, to se prema van ipak mora verificirati, mora se pristati na kompromis, tu je nuan kompromis. Ali u naelu on nije nuan. Jer kako ovjek stvari zna u sebi? Zna ih tako to su one u njemu jasne zbog svoje kvalitete, jednako jasne kao to je otprilike jasno da u, kad mi neto proizvodi pedeset ljudi, a onda odluim da elim proizvoditi triput toliko, uzeti sto pedest ljudi. Tada bi jedino neki drznik mogao rei: Ne vjerujem da stopedest ljudi moe napraviti triput toliko, to se tek mora iskuati. Pod odreenim okolnostima moe se dogoditi da iskustvo pobije nae pretpostavke ako se doista pristupi pokusu. Recimo da neto najprije proizvodi jedan, potom dvojica, a zatim trojica. Sada se statistiki ustanovi to su ta trojica radila. No ako su ta trojica ba brbljala, radili su manje nego jedan. Pretpostavka od koje se polo bila je pogrena. Pokus moe dokazati

suprotno. Ali jo nita nije rijeeno ako pokus dokae suprotno. Ako se sasvim egzaktno postupa, tada se posebnu pozornost mora posvetiti i protivnoj instanci. Tada e se ono to je istinito u sebi potvrditi i u zbilji. Prema tome, s obzirom na biljne tetnike na naim poljima veinom bi se moglo govoriti openito. Tako openito nee se moi govoriti kad bude rijei o tetnicima. Tu bih najprije naveo jedan primjer koji moe biti osobito znakovit prilikom poduzimanja pokusa iz kojih se moe vidjeti kako se takve stvari i dokazuju. Uzmimo stoga jednog osobito dobrog seljakova prijatelja, poljskog mia. Taj poljski mi; to li se sve ne snuje, to li se sve ne poduzima kako bi se suzbio poljski mi! U poljoprivrednoj literaturi moe se proitati da je dobro upotrijebiti svakojake fosforne pripravke, da se koriste druge stvari, preparat od strihnina i saharina. Pojavila se i neto radikalnija metoda kojom se poljskog mia nastoji zaraziti tifusom, to je mogue ako se neki bacili, koji su tetni samo za glodavce, stave u pire od krumpira koji se onda na odgovarajui nain razdijeli. I takve su stvari raene, barem su preporuivane. Dakle, kad se pojave ove ivotinjice koje zapravo izgledaju prilino bezazleno, nastoji ih se potamaniti na sve mogue naine mjerama koje zapravo ne izgledaju ba ovjenima. Tja, mislim da se tu ukljuuje ak i drava jer u borbi protiv mieva koja se vodi na taj nain, nita ne koristi ako isto ne poduzima i susjed. Oni onda prijeu s jedne njive na drugu i tako se u pomo mora pozvati drava kako bi svi bili prisiljeni da na odreen nain istrijebe mieve. Drava se ne uputa u modifikacije; ona donosi propise ako neku metodu smatra ispravnom, bez obzira na to je li ona ispravna ili nije, i svatko je mora provoditi. Mora je provoditi na uobiajen nain: sve mora biti uniformirano uniforma je dravni ideal.

77

Tja, dakle, vidite, sve je to izvanjsko isprobavanje i nareivanje. I ovjek stalno ima osjeaj da eksperimentatorima pritom nije ba ugodno, jer mievi se stalno vraaju. Nije im ba ugodno budui da se mievi stalno vraaju. No stvar je u neemu to se ne moe ba iskljuivo primijeniti na jednom dobru, ali to na neki nain na jednom dobru moe pomoi. To se nee moi potpuno provesti, i tu e se uvidom morati utjecati na susjede da i oni uine isto, ali smatram da e se u budunosti trebati mnogo vie panje posveivati uvidu nego policijskim mjerama. To e svakako biti istinski napredak u naem drutvenom ivotu. Ako se uhvati prilino mladi mi, moe mu se skinuti koa, dakle uzme se koa prilino mladog mia. No vano je da se ta koa toliko mieva ima uvijek, no ako se eli izvesti taj pokus, svakako to moraju biti poljski mievi pribavi u vrijeme kad se Sunce nalazi u znaku korpiona. Vidite, oni stari momci s instinktivnom znanou uope nisu bili tako glupi. Tamo gdje od biljke prelazimo na ivotinju, stiemo upravo do zodijaka. Jer taj zodijak nije nazvan tako bez razloga*. Ako hoemo neto postii u biljnom svijetu, moemo se zadrati kod planetnog sustava. Kod ivotinje to vie ne ide. Tu ve treba u obzir uzeti okolne zvijezde stajaice, pogotovo one zvijezde stajaice koje se nalaze u zodijaku. Kod rasta biljaka Mjeseevo djelovanje gotovo je sasvim dovoljno za ostvarenje reprodukcije. U ivotinjskom carstvu Mjeseevo djelovanje mora biti potpomognuto Venerinim djelovanjem. Kod zodijaka ne treba toliku pozornost pridavati Mjeseevu djelovanju jer zodijak Mjeseeve snage konzervira, zadrava ih u sebi i emancipira se od Mjeseca. U ivotinjskom carstvu Mjeseeva je snaga razvijena i onda kada "Njem. Tierkreis = ivotinjski krug (op. prev.).

nije pun Mjesec. ivotinja u sebi nosi snagu puna Mjeseca, emancipira se od vremenskog odreenja. Ali to nije tako s obzirom na to to ovdje moramo izvesti, nije tako s obzirom na ostale planetne snage. Jer radi se o tome da s mijom koom moramo izvesti neto sasvim odreeno. U vrijeme kad se Venera nalazi u znaku korpiona pribavimo tu miju kou i zatim je spalimo te briljivo skupimo pepeo i sve to je preostalo toga nee biti puno, ali ako se uzme nekoliko mieva, to e biti dovoljno, bit e dosta onoga to se na taj nain dobije; i tako se dobije pepeo od spaljene mije koe u vrijeme kad se Venera nalazi u znaku korpiona. U onome to je vatra unitila sada ostaje negativna snaga, nasuprot reproduktivnoj snazi poljskog mia. Ako sada praak dobiven na taj nain to e na nekim podrujima biti teko, pa stvar moete jo vie homeopatizirati, ne treba nam pun tanjur takva praka pospete po polju, ako je on doista proveden kroz vatru tijekom visoke konjunkcije Venere i korpiona, mievi e to polje izbjegavati. No to su drske ivotinje i opet e se pojaviti ako se neka mjesta ne pospu pepelom. Tamo e se ponovno ugnijezditi. Drugim rijeima, delovanje je dalekoseno, ali se ipak moe dogoditi da se postupak ne provede dosljedno. Ali djelovanje e sigurno biti radikalno ako svi susjedi uine isto. Vjerujem da taj posao moe priutiti i mnogo zadovoljstva. Zahvaljujui tim stvarima nekome bi poljoprivreda mogla tako prijati kao to prija neko jelo ako je malo zainjeno. Stoga vidite, bitno je doi do toga da se rauna na djelovanje zvijezda ne bivajui time nimalo praznovjernim. Obino se dogodi da se sve to je neko bilo znanje, pretvori u puko praznovjerje. Naravno, ne moe se podgrijavati praznovjerje. Ponovno treba krenuti od znanja; ali to znanje mora se stei na duhovni nain, a ne samo na fiziko-osjetilni. Tako se postupa sa zemljom kad se vodi borba protiv

78

svih onih tetoina na polju koje u bilo kojem smislu spadaju u vie ivotinje. Mievi su glodavci, a oni spadaju medu vie ivotinje. Nasuprot tome, na taj nain neemo se moi osloboditi kukaca jer kukci potpadaju pod sasvim drugaije kozmike utjecaje, i sve ono to spada u nie ivotinje potpada pod kozmike utjecaje koji su drugaiji od utjecaja kojima su izloene vie ivotinje. Sada bih stao na tanak led i u vezi s ovim to smo izloili kao primjer naveo bih repinu nematodu kako bismo imali neto konkretno. Najprije uoavamo poznato zadebljanje vlaknastog korijena te da je lie ujutro mlitavo. To je vanjski znak. No mora nam biti jasno da to sredinje listovi, koje je zahvatila promjena iz zraka prima kozmika djelovanja, ali da korijenje crpi snage koje se u biljku kroza zemlju vraaju iz kozmosa. to se dogaa kad se pojavi nematoda? Kad se ona pojavi, proces primanja kozmikih snaga, koji bi zapravo trebao ostati u podruju listova, biva potisnut u podruje gdje se nalazi korijenje. Shematski nacrtano (crte): Ako je ovo razina zemlje, a ovo biljka, kozmike snage koje bi trebale djelovati gore, u biljci to su je napale nematode djeluje ovdje dolje. O tome se ustvari ovdje radi.

Odreene kozmike snage skliznu preduboko. To utjee i na cjelokupni vanjski izgled biljke. Ali time je ivotinji pruena mogunost da u zemlji dode do kozmikih snaga koje su joj potrebne za ivot. Inae bi morala ivjeti gore u listovima nematoda je iast crv ali tamo ona ne moe ivjeti jer je njezina ivotna sredina zemlja. Nekim ivim biima, ustvari svim ivim biima svojstveno je da mogu ivjeti samo unutar odreenih granica opstanka. Pokuajte ivjeti na zraku s temperaturom od plus sedamdeset Celzijevih stupnjeva, na zraku s temperaturom od minus sedamdeset Celzijevih stupnjeva. Vi morate ivjeti na jednoj odreenoj temperaturi. Iznad i ispod te razine vie ne moete ivjeti. Nematoda to takoer ne moe. Ona ne moe ivjeti ako nema zemlje, isto tako ako nema kozmikih snaga. Inae bi morala izumrijeti. iva bia uvijek zahtijevaju odreene uvjete. I itav ljudski rod morao bi izumrijeti kad ne bi imao odreene uvjete. Upravo kod ivotinja koje se tako razvijaju vano je da u zemlju ude kozmiko, ono kozmiko koje bi se inae trebalo oitovati samo u zemaljskom okruju. Ta se djelovanja pojavljuju svake etiri godine. No kod nematode radi se o neemu izuzetno abnormalnom to se, ako je nekome stalo do saznanja to su potpuno iste snage moe i prouavati ako se obrati pozornost na liinke koje se pojavljuju svake etiri godine. To su iste one snage koje zemlji podaruju sposobnost za razvijanje krumpirovih klica. Zemlja dobiva potpuno iste snage za stvaranje liinki koje se zajedno s krumpirima pojavljuju svake etiri godine. Kad se one pojave, iz toga proizlazi etverogodinji ciklus; on se ne odnosi na nematodu, nego na ono to moramo uiniti da bismo se suprotstavili nematodi. Sada ne morate uzeti neki dio kukca, kao kod mia, nego ga morate uzeti cijelog. Jer takav kukac

79

koji ini tetu u korijenu zapravo je u cijelosti uinak kozmikih utjecaja. Samo mu je kao podloga potrebna zemlja. Morate spaliti cijeloga kukca. Najbolje je ako ga spalite. Tako se najprije stigne do cilja. Moglo bi ga se pustiti i da istrune, ali teko je skupljati istrunule ostatke moda bi se time vie postiglo ali eljeno se sasvim sigurno moe postii i spaljivanjem cijeloga kukca. Stvar je u tome da se izvede to paljenje. Ako je mogue, kukca moemo negdje pohraniti i onda ga spaliti osuenog. To spaljivanje mora se izvesti kad se Sunce nalazi u znaku Bika. Ta je konstelacija potpuno suprotna poloaju u kojem se mora nalaziti Venera kad se priprema praak od mije koe. Jer svijet kukaca potpuno je povezan sa snagama koje se razvijaju kad Sunce putuje od Vodenjaka preko Riba, Ovna, Blizanaca pa do Raka; tu su one sasvim slabe, a kod Vodenjaka su takoer slabe. Dok se Sunce giba tom regijom, ono zrai snage koje su povezane sa svijetom kukaca. Ljudi uope ne znaju kakva je Sunce specijalizirana tvorevina. Sunce zapravo nije isto dok tijekom godine ili dana sjaji na Zemlju iz Bika ili dok sjaji iz Raka i tako dalje. Ono je uvijek neto drugo. I prilino je velika glupost, koja se, meutim, mora oprostiti, ako se o Suncu govori openito. Trebalo bi ustvari govoriti o Suncu-Ovnu, Suncu-Biku, SuncuRaku, Suncu-Lavu i tako dalje. To je uvijek drugo bie, to ovisi iz toga proizlazi kombinirano djelovanje i prema dnevnom tijeku i prema godinjem tijeku koji se odreuju poloajem Sunca u proljetnoj ravnodnevici. Vidite, kad to uinite i tako doete do praka od kukaca, moete ga razasuti repitem i nematode e postupno malaksati. Nakon etvrte godine uvidjet e se djelotvornost te malaksalosti. One vie nee moi ivjeti, one se boje ivota u zemlji koja je na taj nain opraena. Vidite, ovdje se na vrlo neobian nain susreemo s onime to je prije oznaavano kao zvjezdoznanstvo. Zvjezdoznanstvo koje danas imamo slui

jo samo kao matematika orijentacija. Za neto drugo ustvari se ne moe upotrijebiti. Ali zvjezdoznanstvo nije bilo takvo oduvijek, nego se u zvijezdama vidjelo neto premu emu se ovjek mogao ravnati u zemaljskom ivotu, injenju i radu. Ta je znanost potpuno ieznula. Vidite, i tako moemo odagnati ivotinje koje nanose tetu i svakako je bitno uspostaviti takav odnos sa zemljom da se zna kako je s jedne strane ispravno da zemlja zadobije sposobnost da poglavito djelovanjem Mjeseca i vode urodi biljem. Ali ono to je u biljci, to je u svakom biu, u sebi takoer nosi klicu vlastitog unitenja. Kao to je na jednoj strani voda neophodan zahtjev plodnoga, tako je vatra zatornik plodnosti. Ona izjeda plodnost. Ako stoga vatrom na odgovarajui nain obradite ono to se inae obraduje vodom u svrhu plodnosti ono biljno, u domainstvu prirode izazivate unitenje. Upravo to treba imati na umu. Sjeme razvija plodnost poglavito vodom to je proeta Mjesecom. Sjeme razvija razornu snagu vatrom proetom Mjesecom i uope vatrom proetom svemirom, kao to smo to vidjeli u posljednjem primjeru. Vidite, uope nije neobino to se rauna na veliku snagu irenja, pri emu treba posebno napomenuti da u tome ima udjela i vrijeme. Jer snaga sjemena djeluje u smislu irenja. Njezin je doseg stoga velik i u vidu snage unitavanja. Prema tome, vidite da ono to poiva u sjemenu ima snagu irenja. Njemu i njoj svojstvena je sposobnost irenja. Stoga ono to smo pripremili kao praak svakako ima snagu irenja. To zovem prakom samo zbog njegova izgleda. Te stvari veinom izgledaju kao praak. Jo nam preostaje da razmotrimo takozvane biljne bolesti. Vidite, tu dolazimo do poglavlja kod kojeg se moe rei da se u pravom smislu rijei ne moe govoriti o biljnim bolestima. Procesi nenormalne

80

naravi koji se objavljuju kao biljne bolesti nisu u istom smislu bolesti kao kod ivotinja. Kad budemo razmatrali ivotinjsko carstvo, jo emo bolje shvatiti tu razliku. To ponajprije nisu onakvi procesi kakvi su u bolesnom ovjeku. Jer prava bolest nije mogua bez prisutnosti astralnog tijela. Astralno tijelo u ljudskom i ivotinjskom biu povezano je pomou eterskog tijela s fizikim tijelom. I tu postoji odreena normalnost. Normalna je jedna sasvim odreena vrsta povezanosti. Ako je astralno tijelo intenzivnije povezano s fizikim tijelom ili bilo kojim organom fizikog tijela nego to bi obino trebalo biti, ako, prema tome, etersko tijelo nije dovoljna obloga te se astralno tijelo jae uvlai u fiziko, tada nastaje veina bolesti. No biljka u sebi nema pravoga astralnog tijela. Zbog toga se osebujan oblik bolesti koji se javlja u ivotinjskom i ljudskom tijelu, kod biljke ne pojavljuje. Toga svakako moramo biti svjesni. Stoga je bitno stei uvid u to kakve posljedice zapravo moe imati oboljenje biljke. Iz cijeloga mojeg razlaganja vidjet ete sljedee: zemlja koja se nalazi u okruju biljke ivi odreenim ivotom, a uz taj ivot u zemlji premda ne u takvom intenzitetu da bi se pojavio biljni oblik, ali ipak s odreenim intenzitetom u okruju biljke takoer postoje sve mogue snage rasta, lagano naznaene snage razmnoavanja, a i sve ono to na taj nain u zemlji djeluje upravo pod utjecajem snaga puna Mjeseca to ih prenosi voda. Vidite, tu imate cijeli niz znaajnih meuovisnosti: imate Zemlju, imate Zemlju ispunjenu vodom. Imate Mjesec. Time to njegova zraenja struje u Zemlju, on je na neki nain u sebi ini ivotnom, u njoj u eterskom budi lelujanje i prepletanje. To mu je lake initi ako je Zemlja proeta vodom. To mu je tee initi ako je ona suha. Zato je voda ustvari takoer samo posrednik. Ono to

se mora oivjeti, to je sama Zemlja, ono vrsto, mineralno. I voda je neto mineralno. Tu nema otre granice. Dakle, u tlu moraju biti i Mjeseeva djelovanja. No Mjeseeva djelovanja mogu u tlu postati prejaka. To se ak moe dogoditi vrlo jednostavno. Zamislite doista vlanu zimu za kojom slijedi i doista vlano proljee. Tu e Mjeseeva snaga previe ui u zemljano; zemlja e biti previe oivljena. Dakle, rije je o prejakoj oivljenosti zemlje. Crvenim u tokicama naznaiti zemlju koju je Mjesec previe se moe ispitati kako djeluje preslica poto je se pretvori u neku vrst aja kojim se prska za to nisu potrebne nikakve naprave i koji djeluje nairoko, iako se vrlo malo prska. I moemo se uvjeriti da je to vrlo dobar lijek. To nije pravi lijek, jer biljke zapravo ne mogu oboljeti. To nije pravi proces lijeenja, to je proces suprotan onome to sam prije opisao. Ako se promotre prirodna djelovanja na najrazliitijim podrujima, tada se uistinu moe ovladati rastom biljaka, a, kasnije emo vidjeti, i ivotinjskim rastom, ivotinjskim normalnostima i nenormalnostima. I to je ustvari tek prava znanost. Jer iskuavati stvari onako kako se to danas ini, to nije nikakva znanost, to je samo biljeenje pojedinanih stvari, pojedinanih injenica, to nije znanost. Prava znanost poinje tek onda kad se ovlada snagama rasta. Ali doista, biljke, ivotinje koje tu ive, a i sve nametnike na biljkama nije mogue shvatiti polazei od njih samih. I tono je bilo to sam vam rekao

81

ve na poetku, naime, da govori glupost onaj koji promatra magnetsku iglu i uzrok injenice to ona uvijek pokazuje prema sjeveru vidi u samoj magnetskoj igli. To se ne radi, uzima se cijela Zemlja. Zemlji se da magnetski sjeverni pol, magnetski juni pol, a prilikom objanjavanja treba uzeti u obzir cijelu Zemlju. Ba isto kao to se za objanjenje svojstava magnetske igle u pomo mora prizvati cijelu Zemlju, tako, kad se radi o biljci, ne valja gledati samo na biljno, ivotinjsko, ljudsko nego u pomo treba prizvati itav svemir. Jer iz svemira potjee svekoliki ivot, ne samo iz onoga to nam Zemlja ostavlja. Priroda je cjelina, snage djeluju odasvud. Onaj ija su osjetila otvorena za oigledno djelovanje snaga, taj razumije prirodu. Ali to znanost danas ini? Ona uzima tanjuri, na njega stavi pripravak, sve briljivo razlui i gleda u to. Sa svih strana onemoguen je pristup onome to bi moglo djelovati na to. To onda zove mikroskopom. To je prava suprotnost onome to bi zapravo trebalo initi da bi se steklo razumijevanje irina. Ljudi vie nisu zadovoljni time to se zatvaraju u sobe; oni se zatvaraju u te cijevi i odvajaju od itavoga divnog svijeta. Tu ne smije biti nita drugo osim onoga to ulazi u objektiv. Ljudi su zato postupno, vie ili manje preli na mikroskop. Meutim, ako pronaemo put do makrokozmosa, onda emo ponovno razumjeti neto o prirodi i kojeemu drugom.

ODGOVORI NA PITANJA 14. lipnja 1924. O vodenom korovu, kupusnoj kili, gljivinim oboljenjima vinove loze, plamenjai Pitanje konstelacija Mineralno gnojivo Pitanje: Moe li se metoda navedena za nematode primijeniti i na druge kukce? Pritom mislim na gamad svih vrsta. Smije li se na velikim povrinama po svaku cijenu unititi ivotinjski i biljni ivot? To bi se moglo izroditi u veliko bezumlje. Morala bi se postaviti granica kako ovjek ne bi svud po svijeu unitavao. Dr. Steiner: Na pitanje o doputenosti toga moe se odgovoriti ovako: Pretpostavimo da zastupamo gledite neu se odmah osvrtati na etika pitanja, na okultno-etika pitanja kako takve stvari nisu dopustive. Tada bi se moralo dogoditi ono to sam esto puta napomenuo: naa poljoprivreda na civiliziranim podrujima bivala bi sve loija i ne samo da bi se ponegdje pojavil, a glad i skupoa nego bi one zavladale posvuda. Do toga e doi u ne tako dalekoj budunosti, tako da ovjek nema drugog izbora nego da civilizaciju na Zemlji prepusti propadanju ili da se potrudi stvari urediti tako da one uzmognu uroditi novom plodnou. S obzirom na nunost, ovjek danas nema izbora raspravljati o tome jesu li stvari dopustive ili nisu. Ali s nekog drugog gledita ipak se moe postaviti to pitanje. Radi se o tome da se doista mora misliti na to kako bi se u vezi s time stvorio nekakav ventil protiv zloupotrebe. Zar ne, kad stvar uzme maha, onda nesumnjivo moe doi do zloupotrebe. To je sasvim jasno. I moe se jedino ukazati na to da je na Zemlji svakako bilo civilizacijskih epoha kad su se takve stvari znale, da su se one primjenjivale u najirim razmjerima i da je bilo mogue stvari toliko zadrati medu ozbiljnim ljudima da nije dolo do zloupotrebe.

82

Do vee zloupotrebe kod tih stvari dolo je u vrijeme kad su bile mogue mnogo vee zloupotrebe jer su te snage bile openito djelatne. To je bilo u odreenim kasnim razdobljima atlantskog razvoja kad je dolo do vee zloupotrebe, to je dovelo do velikih katastrofa. Openito se moe rei samo ovo: Svakako je opravdan obiaj da se znanje o tim stvarima zadri u uskom krugu, da se ne doputa njegovo irenje. Ali u nae vrijeme to gotovo vie nije mogue. U nae vrijeme znanje se ne moe zadrati u malom krugu. Mali krugovi odmah tee tome da znanje na neki nain izie iz njih. Sve dok nije bilo tiska, to je bilo lake. Dok veina ljudi nije znala pisati, to je bilo jo lake. Danas se prilikom svakog predavanja koje se odrava u tako malom krugu postavlja pitanje kako doi do stenografa. Ja stenografa ne gledam rado. ovjek ga mora podnijeti. Bolje bi bilo da ga nema. Mislim na stenografa, ne na osobu. Ali vidite, zar onda na drugoj strani ne treba raunati na drugu nunost, na nunost moralnog poboljanja itavog ovjekova ivota? To e biti panaceja protiv svih nedjela, moralno poboljanje itavog ovjekova ivota. Svakako, kad se danas pogledaju odreene pojave, one mogu ovjeka obeshrabriti. No, s obzirom na to moralno poboljanje ivota zapravo se sve nikad ne bi smjelo svoditi samo na puko promatranje nego bi ono trebalo navesti na razmiljanja koja su proeta voljnim impulsima i valjalo bi misliti na to da se uini neto za poboljanje opega ljudskog bia. I to bi moglo proizii iz antropozofije jer ona nee imati nita protiv ako se stvori takav krug koji bi bio neka vrst lijeka protiv nedjela koje bi se moglo poiniti. I u prirodi dobro nesumnjivo moe postati tetnim. Jer pomislite: kad Mjeseeve snage ne bismo imali za ono dolje, ne bismo ih imali ni za ono gore, ali one svakako moraju biti tu, one moraju djelovati, i neto to je na nekom podruju potrebno i nuno, to je na nekom drugom podruju tetno. Ono to je na jednoj razini valjano, to je

na drugoj potpuno nevaljano. Ono to je u zemaljskoj sferi ahrimansko, tetno je samo zato to je u zemaljskoj sferi. Nade li se ono u sferi koja je samo malo vie, ono djeluje sasvim povoljno. to se tie drugog pitanja, tono je da ono to je navedeno za nematodu, svakako vrijedi za svijet kukaca u cjelini. To vrijedi za sve nie ivotinje, ije je glavno obiljeje da imaju trbunu modinu, a nemaju lenu modinu. Tamo gdje je lena modina, mora se skinuti koa. Tamo gdje je trbuna modina, mora se spaliti cijela ivotinja.

Je li rije o divljoj kamilici? To je kamilica kod koje su listovi savijeni prema dolje (crte). Kod nje cvjetni listii nisu uzvijeni, nego usmjereni nadolje. To je kamilica koja raste uz putove, Chamomilla officinalis. Uzima li se i cvijet od koprive? Mogu se uzeti i listovi koprive; cijela biljka kad cvjeta, ali bez korijena.

83

Moe li se uzeti i pasja kamilica' koje ima po poljima? Ta je vrsta srodnija pravoj nego ona koju se ovdje posvuda prikazuje kao vrtnu kamilicu. Ona je neupotrebljiva. Ali ta, koja moe posluiti i za aj, mnogo je srodnija pravoj od ove. Nju se moe upotrijebiti. Ova kamilica to se moe nai uz prugu, ona bi sigurno mogla biti prava? To je prava. Vrijedi li ono to je reeno o unitavanju korova i za vodeni korov, na primjer za vodenu kugu? To vrijedi i za te stvari, one koje se nalaze u mulju, a i za one koje se nalaze u vodi, takoer za vodeni korov. U tom sluaju mora se naravno obala posuti prakom. Mogu li se podzemni nametnici, na primjer kupusna kila, suzbijati istim sredstvima kao i oni na zemlji? Svakako. Mogu li se sredstva protiv biljnih bolesti koristiti i za vinovu lozu? Svakako moram iako to nije ispitano, ni ja to nisam ispitao, u vezi s time nije ni okultno ba mnogo uinjeno izraziti svoje uvjerenje da se vinova loza mogla zatititi, kao to sam napomenuo, da se postupilo na spomenut nain. Kako je s boleu opadanja lia? Nju se suzbija isto kao i bilo koju plamenjau. ' Anthemis arvensis (op. prev.).

Smijemo li mi kao antropozofi podizati vinograde? Vidite, danas antropozofija u mnogim stvarima moe biti samo zato tu da kae to jest. Odgovor na pitanje to bi trebalo, danas je jo na brojnim poljima uistinu teak. Poznavao sam jednog dobrog antropozofskog prijatelja koji je imao velike vinograde. On je jedan, ne prevelik, ali velik dio zarade od vinograda iskoristio za slanje dopisnica irom svijeta kojima je zagovarao apstinenciju. S druge strane, imao sam prijatelja koji je bio strog apstinent i do kraja je ivota bio iroke ruke prema antropozofiji. Ali on je bio jedan od onih koji su posvuda po tramvajima isticali plakate na kojima je pisalo: Sternbergerov kabinet! Tu praktino pitanje postaje udnim. Danas se ne moe sve provesti. Zato sam rekao: Kravlje rogove zacijelo uzimamo od krava i stavljamo ih u zemlju. Ali bikovski rogovi koje bismo stavili na glavu kako bismo se poput bika protiv svega borili, mogli bi antropozofiji nanijeti golemu tetu. Moe li se mjehur plemenite divljai zamijeniti neim drugim? Da, tono je da bi moda bilo teko doi do mjehura plemenite divljai. Ali to sve nije u svijetu oteano! Naravno, moglo bi se iskuati moe li se mjehur plemenite divljai zamijeniti neim drugim. Danas to ne bih mogao rei. Svakako bi bilo mogue da postoji neka ivotinjska vrsta koja potjee s ogranienih teritorija u Australiji. To bi moglo biti. Ali medu ivotinjama koje su se udomaile u Europi ne bih mogao zamisliti nita drugo. Na neto drugo osim na ivotinjski mjehur uope se ne moe pomiljati. Ne bi bilo preporuljivo odmah posezati za surogatima. Treba li kod suzbijanja kukaca biti ista konstelacija zvijezda ?

84

To se tek mora iskuati. Rekao sam da u obzir dolazi cijeli niz, od Vodenjaka do Raka. I varijacija u konstelaciji svakako je znaajna za razliite nie ivotinje. To se mora iskuati. Radi li se kod suzbijanja poljskog mia o astronomskoj Veneri? Da, o onome to nazivamo zvijezdom Danicom. Konstelacija Venere sa korpionom? Pod konstelacijom Venere sa korpionom podrazumijeva se svaka konstelacija kod koje je u pitanju Venera, kad se vidi Venera na nebu, a iza nje zvijee korpiona. Venera se mora nalaziti iza Sunca. Ima li spaljivanje krumpirove cime utjecaja na uspijevanje krumpira? Utjecaj je tako neznatan da je zapravo zanemariv. Utjecaj postoji, uvijek postoji odreen utjecaj kad se s ostatkom neeg organskog bilo to poduzima, ne samo na pojedine biljke nego ak i na cijelu njivu; ali on je tako neznatan da je praktiki zanemariv. Kako se pepeo rasipa po polju? Htio sam napomenuti da se to moe uiniti kao kad sipamo papar u neto. On ima tako velik opseg djelovanja da je ustvari zaista dovoljno ako se hoda poljem i tako posipa. Djeluju li pripravci isto tako i na voke? Openito vrijedi da je sve ono to je reeno primjenjivo i na voke. Jo neke stvari koje treba uzeti u obzir priopit emo sutra.

U poljoprivredi je uobiajeno da se stajski gnoj dodaje i okopavinama. Moe li se spravljeno gnojivo koristiti i za itarice ili njih treba drukije prihranjivati? Postojei obiaji mogu se isprva zadrati. Stvar je jedino u tome da se doda ono to sam rekao. Za ostale obiaje, kojih se nisam dotakao, vrijedi sljedee: Ne treba se odmah sve proglasiti loim i sve reformirati. Mislim da se svakako moe nastaviti sa stvarima koje su se dokazale i da se jedino moe dodati ono to sam naveo. Samo bih primijetio da bi se vrlo jako izmijenio nain djelovanja onoga to sam naveo ako bi se upotrijebilo gnojivo bogato ovjim i svinjskim izmetom. Tada uinak ne bi bio tako zoran kao onda kad bi se izbjegavalo prekomjerno koritenje ovjeg i svinjskog izmeta. Ako se pak upotrijebe anorganska gnojiva, kako je onda? Tada e se samo pokazati da se mineralno gnojivo s vremenom treba napustiti. Jer svako mineralno gnojivo utjee na to da nakon nekog vremena ono to se proizvodi na poljima koja su njime pognojena izgubi na hranjivosti. To je opi zakon. A ako se slijedi upravo ono to sam zadao, pokazat e se da nije nuno gnojiti ee od svake tree godine. Moda e se trebati gnojiti svake etvrte ili este godine. Jer umjetno gnojivo moi e se potpuno izbjei. Jer ako budu primjenjivali druge stvari, ljudi e odustati od njega prvenstveno zbog utede. Umjetno gnojivo tada vie nee biti potrebno, ono e nestati. Danas se sve prosuuje prema kratkim vremenskim odsjecima. Prilikom jedne rasprave o uzgoju pela jedan dananji pelar osobito se zalagao za industrijski uzgoj matica, matice bi se posvuda prodavale, te se vie ne bi uzgajale u pojedinom pelinjaku. Moram rei: Da, sigurno, imate pravo! Ali moda ne nakon trideset ili etrdeset, ali jamano nakon

85

etrdeset ili pedeset godina jasno e se vidjeti da je cjelokupno pelarstvo zbog toga osueno na propast. Zbog toga se to mora uzeti u obzir. Danas se sve mehanizira i mineralizira, ali nedvojbeno je da bi mineralno trebalo djelovati samo onako kako samo moe djelovati u prirodi. Bez povezivanja mineralnog s neim drugim, ivu zemlju ne treba proimati neim beivotnim, mineralnim. Sutra to jo nee ii, ali prekosutra e sigurno ii samo od sebe. Kako uloviti kukce? Mogu li se upotrijebiti liinke? Mogu se upotrijebiti i liinke kukaca i krilati kukci. Moe se dogoditi da se poneto promijeni konstelacija. Malo e se pomaknuti od Vodenjaka do Raka ako od krilatoga kukca idemo prema liinki. Kukac e imati konstelaciju koja je blia Vodenjaku.

SEDMO PREDAVANJE Koberwitz, 15. lipnja 1924. Intimnija uzajamna djelovanja u prirodi Odnos izmeu ratarstva, voarstva i stoarstva U vremenu koje nam je ostalo na raspolaganju, promatranjima koja smo poduzeli dodao bih poneto 0 stoarstvu te uzgoju voa i povra. Naravno, za to neemo imati previe vremena, ali ovo podruje poljoprivredne djelatnosti ne moe se promatrati s plodnoga gledita ako se i ovdje ponovno ne uini sve kako bi se omoguilo razumijevanje dotinih odnosa i uvid u njih. To bismo uinili danas, a sutra bismo opet preli na nekoliko praktinih savjeta u primjeni. Zamolio bih vas da danas pokuate sa mnom slijediti stvari koje su, rekao bih, poneto zabaene jer su danas kao posve nepoznata zemlja, iako su neko bile dobro poznate instinktivnijem poljoprivrednom shvaanju. Bia, minerali, biljke, ivotinje koje se javljaju u prirodi ovjeka emo sada ispustiti iz vida bia koja se javljaju u prirodi, vrlo, vrlo esto promatraju se kao da su ona tu sama. Ljudi su danas navikli neku biljku gledati zasebno i onda, tovie, polazei od nje, zasebno promatrati biljnu vrstu, a neku drugu biljnu vrstu opet zasebno. To onda lijepo poredaju u kutijice, razvrstane u vrste rodove, u ono to se potom treba znati o tim stvarima. Ali u prirodi nije tako. U prirodi, u biu svijeta sve je meusobno povezano. Uvijek jedno djeluje na drugo. Danas, u razdoblju materijalizma, prate se samo gruba djelovanja jednog na drugo; kad jedno prodire drugo, probavlja ili kad ivotinski gnoj stigne na njivu. Samo se prate ta gruba uzajamna djelovanja.

86

Osim tih grubih djelovanja, postoje i stalna uzajamna djelovanja finijih snaga i finijih supstancija, topline, kemijsko-eterskog koje neprekidno djeluje u atmosferi, ivotnog etera. Bez uzimanja u obzir tih finijih uzajamnih djelovanja nee biti napretka u odreenim segmentima poljoprivredne proizvodnje. Kad je rije o suivotu ivotinje i biljke na poljoprivrednom gospodarstvu, osobito moramo posvetiti pozornost intimnijim prirodnim uzajamnim djelovanjima. I ne samo da moramo posvetiti pozornost onim ivotinjama koje su nam nesumnjivo bliske: govedima, konjima, ovcama i tako dalje, nego s razumijevanjem moramo gledati na, recimo, areni svijet kukaca koji oblijee oko biljaka u odreeno doba godine. Da, ak moramo umjeti s razumijevanjem gledati na svijet ptica. Danas ovjeanstvo nije dovoljno svjesno kakav utjecaj na cjelokupan poljoprivredni i umarski ivot ima protjerivanje odreenih vrsta ptica iz nekih krajeva uslijed modernih ivotnih okolnosti. Te se stvari ponovno moraju osvijetliti duhovnoznanstvenim, moglo bi se takoer rei, makrokozmikim promatranjem. Sada moemo primijeniti neto od onoga ijem smo se djelovanju prepustili kako bismo doli do daljnjih uvida. Pogledate li neku voku, kruku, jabuku ili ljivu, ona je zapravo neto sasvim drugo, svako stablo izvana je ustvari sasvim drugaije od zeljaste biljke ili itarice. I mora se sasvim struno razloiti u kojem je pogledu stablo drukije, inae se nikad nee razumjeti funkcija voa u domainstvu prirode. Sada naravno najprije govorim o vou koje raste na drveu. Pogledajmo sada drvo. to je ono zapravo u svekolikom domainstvu prirode? Kad ga, naime, pogledamo s razumijevanjem, isprva kod njega u pravo biljno moemo svrstati samo ono to izrasta kao tanke peteljke, zelene drke lista, cvjetovi, plodovi. To raste iz drveta isto kao to zeljasta biljka

raste iz zemlje. Naime, drvo je onome to raste na granama uistinu zemlja. Ono je zemlja to je postala breuljkastom, samo neto ivotnija zemlja od one iz koje rastu nae zeljaste biljke i itarice. Prema tome, elimo li pojmiti drvo, moramo rei: Dobro, ovo je krupno deblo drveta, u stanovitom smislu tu takoer spadaju grane i ogranci. Dakle, prvenstveno odatle raste prava biljka, iz toga raste lie i cvjetovi. To je biljka koja je u deblu i granama drveta ukorijenjena onako kako su zeljaste biljke i itarice ukorijenjene u zemlji. Tu se odmah postavlja pitanje: Je li onda ta biljka na drvetu, koja se manje-vie moe nazvati nametnikom, je li onda ona i stvarno ukorijenjena? Pravi korijen na drvetu ne moemo otkriti. I elimo li to ispravno razumjeti, moramo rei: Da, biljka koja tu raste, koja gore razvija svoje listove i cvjetove, i svoje peteljke, ona je izgubila korijenje time to je zasjela na drvo. Ali ona nije dokraja biljka budui da nema korijenje. Dakle, moramo se upitati: Gdje je zapravo korijen te biljke? Vidite, korijen nije vidljiv samo grubom izvanjskom promatranju. Korijen se u ovom sluaju ne mora samo htjeti vidjeti nego i razumjeti. Mora ga se razumjeti, to to znai? Zamislite da odemo korak dalje stvarnom usporedbom da na nekom zemljitu posadim jednu do druge same zeljaste biljke tako blizu da im korijenje meusobno sraste, da jedan korijen obavija drugi i sve se pretvori u neku vrst kae od korijenja koje se meusobno preplee. Moete zamisliti da ta kaa od korijenja ne bi dopustila da postane neto nepravilno, organizirala bi se u jedinstvo i sokovi bi dolje tekli jedni u druge. To bi bila organizirana kaa od korijenja u kojoj se ne bi moglo razluiti gdje korijenje poinje ili prestaje (crte).

87

cvjetove, plod i njihovo korijenje meusobno odijelilo i udaljilo jedne od drugih i povezalo ih samo u duhu, odnosno da bi ih povezalo u eterskom.

Tako bi izgledalo to to zasad uope ne treba postojati, ali to nam neto moe razjasniti: Tu bi bilo tlo. Posadim li sada sve svoje biljke tako! i evo, dolje korijenje raste jedno u drugo. Pritom nastaje vodoravan sloj korijenja. Ne zna se gdje jedno prestaje, a drugo poinje. I tako, ovo to sam vam nacrtao kao hipotezu doista je prisutno u drvetu. Biljka koja raste na drvetu izgubila je korijenje, ona se, tovie, relativno odvojila od njega i s njime je povezana, rekao bih, vie eterski. I ovo to sam nacrtao kao hipotezu, to je unutra u drvetu kambij, tako da korijenje te biljke ne moemo drugaije promatrati nego tako da je ono zamijenjeno kambijem. Kambij ne izgleda kao korijenje. To je oblikotvorni sloj koji stalno stvara nove stanice iz kojih se neprekidno grana rast, kao to bi se odozdo iz korijena granao ivot zeljaste biljke. Tada dobro moemo vidjeti kako se u drvetu s njegovim slojem kambija, koji je ustvari oblikotvorni sloj i koji stvara biljne stanice drugi slojevi drveta ne bi mogli stvarati svjee stanice zemljano doista ispupilo, kako se razraslo u zrano i stoga mu je potrebno vie pounutarnjenog ivota nego to ga zemlja inae ima, a to postie time to u sebi posjeduje i obini korijen. I tako poinjemo shvaati drvo. Ispoetka razumijevamo drvo kao neobino bie, kao bie koje postoji zato da bi "biljke" koje rastu na njemu: peteljke,

Tako se s makrokozmikim razumijevanjem treba promatrati rast. Ali to see jo mnogo dalje. Sto se zbiva time to nastaje drvo? Zbiva se sljedee: Ono to raste gore na drvetu, to je u zraku i vanjskoj toplini drugaije biljno od onog to raste u zraku i toplini neposredno na tlu i iz ega se stvara zeljasta biljka to izrasta iz tog tla (crte). To je jedan drugi biljni svijet, to je biljni svijet koji ima mnogo prisniji odnos prema okolnoj astralnosti to je izluena u zraku i toplini da bi zrak i toplina bili mineralni, kako je to onda potrebno ovjeku i ivotinji. I kad pogledamo biljku koja raste na tlu, oko nje tako lebdi oblak astralnog. No ovdje, na drvetu, astralnost

88

je mnogo gua. Tu je ona gua, tako da je nae drvee oito sakuplja astralne supstancije. Na ovom polju zapravo je najlake, rekao bih, dospjeti do vieg razvoja. Ako se ovjek na ovim poljima potrudi, na ovim poljima vrlo lako moe postati ezoterinim. Ne moe se ba postati bistrovidim (hellsichtig), ali se moe postati bistronjuhim (hellriechend) ako se, naime stekne odreeno osjetilo mirisa za razliite miomirise koje isputaju biljke koje su na zemlji i koje isputaju voke, i onda kad tek procvjetaju, a ak i uma. Tada e se moi osjetiti razlika izmeu biljne atmosfere koja je siromanija astralnou, iji se miris moe osjetiti kod zeljastih biljaka to rastu na zemlji, i biljnog svijeta bogatog astralnou koja se moe namirisati ako njuimo ono to/<ako lijepo dopire od kronje drvea. I naviknite se tako odrediti, razlikovati mirise, individualizirati mirise biljaka na zemlji i miris drveta; u prvom sluaju imat ete "bistronjuhost" za rjeu astralnost, a u drugom sluaju bistronjuhost za guu astralnost. Vidite, poljoprivrednik lako moe postati bistronjuhim. On se u posljednje vrijeme time nije koristio onako kako se to inilo u staro instinktivno bistrovido doba. Kao to sam rekao, poljoprivrednik moe postati bistronjuhim. Ako sada obratimo pozornost na ono kamo nas to dalje vodi, moramo se upitati: Pa kako je onda s onime to je na odreen nain dijametralno suprotno astralnosti u okruju drveta koju oblikuje biljka-nametnica to raste na drvetu? Kakvo je djelovanje kambija, to ini on? Vidite, irom oko sebe drvo obogauje duhovno ozraje astralnou. to se ustvari dogaa kad gore na drvetu raste zeljasto? Time drvo zadobiva odreenu vitalnost, eterinost, snaan ivot. No kambij priguuje taj ivot i potiskuje ga nadolje, tako da on postaje sliniji mineralnome. Time, dakle, kambij

djeluje ovako: Dok gore oko drveta nastaje bogata astralnost, zbog kambija je unutranjost siromanija eterskim nego inae, u drvetu s obzirom na biljku nastaje oskudica etera. Ovdje nastaje oskudica etera. Ali to to zbog kambija u drvetu nastaje oskudica etera opet utjee i na korijen. Korijen u drvetu postaje mineral, mnogo mineralnijim nego to je korijenje zeljastih biljaka. No time to biva mineraliziraniji, sada oduzima tlu dio eterinosti tamo gdje se nalazi ono ivue. On u okolini drveta tlo umrtvljuje vie nego to bi ono bilo u okolini zeljaste biljke. Na to se mora pomno paziti. Ali ono to u prirodi tako nastaje, to e uvijek i u domainstvu prirode imati bitno unutarnje znaenje za prirodu. Stoga to unutarnje znaenje koje bogatstvo astralnosti ima za prirodu moramo potraiti u okolini drveta, a oskudicu eterskog u podruju korijena drveta. I ako se osvrnemo oko sebe, otkrit emo kako se sada dalje odvijaju stvari u domainstvu prirode. Razvijen kukac ivi od onoga to kao bogata astralnost prolazi kroz drvee. A ono emu dolje u tlu nedostaje eterskog i to se naravno kao eterska oskudica protee cijelim drvetom kao to duhovno uvijek djeluje na cjelinu, kako sam to juer izloio u odnosu na ovjekovu karmu ono to djeluje dolje, djeluje pomou liinaka, te stoga, kad na Zemlji ne bi bilo drvea, na njoj uope ne bi bilo kukaca. Jer drvee omoguuje kukcima postojanje. Kukci koji oblijeu oko nadzemnih dijelova drvea, dakle, kukci koji tako oblijeu oko cijele ume, ive zahvaljujui tome to postoji uma, a njihove liinke takoer ive zahvaljujui tome to postoji uma. Vidite, to je sljedei pokazatelj prisnijeg odnosa svekolikog bia korijena prema podzemno-zemaljskom svijetu. Jer, rekao bih, na drvetu se osobito moe uiti ovo to smo sada izloili. Tu ono postaje jasno.

89

Ali znaajno je da ono to na drvetu biva oiglednim i jasnim, da je to opet u itavom biljnom svijetu iznijansirano, tako da u svakoj biljci ivi neto to bi htjelo postati drvenastim. U svakoj biljci korijen ustvari nastoji ispustiti eter, a ono to u svakoj biljci raste prema gore tei da to vie privue astralno. Htijenje da postane drvetom svojstveno je zapravo svakoj biljci. Zbog toga kod svake biljke do izraaja dolazi srodnost sa svijetom kukaca, koju sam osobito karakterizirao kod drveta. Ali ta srodnost sa svijetom kukaca razrasta se u srodnost s itavim ivotinjskim svijetom. Liinke kukaca, koje na Zemlji ispoetka mogu ivjeti samo zahvaljujui postojanju korijenja drvea, razvile su se u druge ivotinjske vrste koje su im sline, koje cijeli svoj ivot manje-vie provode u nekoj vrsti stanja liinke i koje se onda na odreen nain emancipiraju od "korijenskosti drvea" (Baumwurzelhaftigkeit) kako bi se prilagodile i korijenju zeljastih biljaka i zajedno s njime ivjele. Pritom na vidjelo izlazi neobina injenica da podzemne ivotinje, svakako ve vrlo daleko od bia liinke, imaju sposobnost regulacije eterine ivotnosti u tlu kad ona postane prevelika. Kad bi tlo postalo takorei odve ivo i kad bi se u njemu razbujala ivotnost, tada se te podzemne ivotinje brinu da se iz tla ispusti ta prejaka vitalnost. One time postaju sjajni ventili i regulatori za vitalnost u zemlji. Te divne ivotinje koje su zato osobito vane za tlo, to su kine gliste. Kine gliste trebalo bi ustvari prouavati u njihovu zajednikom ivotu s tlom. Jer ba te sjajne ivotinje ostavljaju zemlji upravo onoliko eterinosti koliko joj je potrebno za rast biljaka. Tako imamo pod zemljom te kine gliste i sline ivotinjice koje jo samo podsjeaju na liinke. I ak bi zapravo trebalo brinuti o povoljnom uzgoju kinih glista u tlima kojima je to potrebno. Tada bi se uvidjelo kako ovladavanje tim podzemnim ivotinjskim

svijetom blagotvorno djeluje i na vegetaciju, a time opet na to emo jo upozoriti na ivotinjski svijet. A opet postoji daljnja slinost izmeu ivotinja i svijeta kukaca kad su ti kukci razvijeni i lete. To je svijet ptica. Poznato je da se tijekom razvoja Zemlje izmeu kukaca i ptica zbilo neto udesno. Ono to se dogodilo opisat u to slikovitije mogu. Naime, kukci su jednog dana rekli: Ne osjeamo se dovoljno jakima da bismo pravilno preradili astralnost koja prti oko drvea. Mi stoga koristimo "htijenje da se postane drvenastim" drugih biljaka i oblijeemo ih, a vama pticama preputamo poglavito ono to kao astralnost okruuje drvee. I tako je u prirodi izvrena prava podjela rada izmeu ptica i leptira i te letee ivotinje zajedno ponovno udesno djeluju tako da pravilno ire astralnost svuda gdje je ona potrebna, na povrini zemlje, u zraku. Kad bismo uklonili te letee ivotinje, astralnost bi zakazala u svojoj redovitoj slubi, a to bi se oitovalo u nekoj vrsti krljanja vegetacije. Letee ivotinje i ono to iz zemlje izrasta u zrak pripadaju zajedno. U krajnjoj liniji, jedno uope nije zamislivo bez drugog. Zato bi u poljoprivredi takoer trebalo voditi rauna o tome da se kukcima i pticama na pravi nain omogui oblijetanje. Poljoprivrednik bi istodobno takoer trebao neto znati o uzgoju kukaca i ptica. Jer u prirodi to stalno napominjem doista je sve povezano. Te su stvari posebno vane za uvid u predmet, stoga emo ga pred sebe postaviti sasvim tono. Moe se rei: Letei svijet kukaca uspostavlja pravilnu astralizaciju zraka. Astralizacija zraka nalazi se u uzajamnom odnosu sa umom, koja astralnost pravilno usmjerava, kao to u naem tijelu odreene snage pravilno usmjeravaju krv. Ono to uma u svom irem susjedstvu stvari djeluju na velikim prostorima ini u tom pravcu, to se tamo gdje ume nema mora uiniti na druge naine. I treba

90

znati da je raslinstvo na podrujima gdje se izmjenjuju ume, polja i livade podreeno sasvim drugaijim zakonima nego u krajevima koji su nadaleko bez uma. Na Zemlji postoje odreeni krajevi gdje se unaprijed vidi da obiluju umom bez ovjekova utjecaja jer u nekim stvarima priroda je i dalje pametnija od ovjeka i ako je uma na stanovitom predjelu nastala prirodno, slobodno se moe pretpostaviti da je to korisno za okolnu poljoprivredu, za okolnu zeljastu i itnu vegetaciju. Stoga treba uvidjeti da ume ne valja iskorjenjivati, ve dobro njegovati. A budui da se Zemlja zbog svakakvih klimatskih i kozmikih utjecaja postupno mijenja, kad se uoi da vegetacija krlja, treba poneto proiriti oblinje umske povrine, a ne samo obavljati svakojake pokuse na poljima i za polja. A kad se primijeti da biljke bujaju i da nemaju dovoljno sjemenske snage, onda svakako treba poduzeti korake da se umske povrine smanje, da se uma prorijedi. Regulacija uma u krajevima koja su odreena za poumljavanje takoer spada u poljoprivredu i njezin cjelokupni domet mora se zapravo promatrati s duhovne strane. Tada ponovno moemo rei da se svijet crva i uinaka takoer nalazi u uzajamnom odnosu s vapnom u zemlji, dakle prema mineralnom; svijet kukaca i ptica, sve ono to lepra i leti nalazi se u uzajamnom odnosu s astralnim. Ono to je ispod zemlje, svijet crva i liinaka, nalazi se u uzajamnom odnosu s mineralnim i posebice s vapnenim biima i tako se pravilno odvodi etersko, to sam vam s jednog drugog gledita rekao prije nekoliko dana. To je zadaa vapna, ali ono tu zadau obavlja u uzajamnom djelovanju sa svijetom Uinaka i crva. Vidite ako se ono to sam naveo vie specijalizira, doi e se i do drugih stvari koje su jednom

svakako ja ih se ne bih usudio izvoditi s takvom sigurnou u doba instinktivne vidovitosti prema osjeaju sasvim ispravno primjenjivane. No instinkt za to izgubljen je. Intelekt je izgubio ba sve instinkte, intelekt je iskorijenio sve instinkte. Krivica je materijalizma to su ljudi postali tako pametni, tako intelektualni. U vrijeme kad su bili manje intelektualni, nisu bili toliko pametni, ali su bili mnogo mudriji i prema vlastitom osjeaju znali su postupati sa stvarima onako kako mi opet moramo svjesno postupati ako se pomou onog to opet nije pametno antropozofija nije pametna, ona vie tei prema istini ako se stoga istini za sve stvari uzmognemo pribliiti na taj nain, a ne samo apstraktnim verglanjem reenice "ovjek se sastoji od fizikog tijela, eterskog tijela i tako dalje", koja se moe nauiti napamet i odverglati kao kuharica. Ali o tome se ne radi, ve se radi o tome da se spoznaja o tim stvarima doista unese u sve, da je se vidi svugdje, i ovjek e onda biti upuen u to da u prirodi doista raspoznaje kakve su stvari pogotovo ako stvarno postane vidovit onako kako sam vam izloio. I tada se uvida da ptiji svijet postaje tetan ako uza se nema etinarsku umu koja ono to ptice stvaraju pretvara u korisno. I sada se pak pogled jo vie izotrava, iz ega proistjee jedna druga srodnost. Ako smo otkrili tu neobinu srodnost ptica ba s etinarskim umama, to e rezultirati jednom drugom srodnou koja se jasno vidi, koja je isprva fina srodnost, ona je takve finoe kao ona srodnost to sam je ve naveo, ali koja se moe preobraziti i u grublju. Naime, sa svime onime to, dodue, nee postati drvetom, ali nee ni ostati malom biljkom, sa bunjem, na primjer, lijeskom, sisavci su prisno povezani, pa je stoga dobro ako ljudi za poboljanje bia svojih sisavaca na nekom zemljitu posade grmoliko raslinje. Grmoliko raslinje povoljno djeluje samom svojom prisutnou. Jer u prirodi sve djeluje jedno na drugo.

91

Ali da poemo dalje. ivotinje nisu tako glupave kao ljudi, one, naime, vrlo brzo primijete da postoji ta srodnost. I kad primijete da vole grm, da im je uroena ljubav prema njemu, onda taj grm vole jesti i poinju jesti ono to im je od toga potrebno, to izuzetno djeluje na regulaciju druge hrane. Ali ako se prati ta prisna srodnost u prirodi, moe se stei uvid i u bie tetnoga. Kao to se etinarska uma nalazi u prisnom odnosu s pticama, kao to se grmlje nalazi u prisnom odnosu sa sisavcima, tako se opet sve gljivasto (Pilzige) nalazi u prisnom odnosu sa svijetom niih ivotinja, s bakterijama i drugim ivotinjicama, naime, sa tetnim nametnicima. I tetni nametnici dre se zajedno s gljivastim, oni se razvijaju tamo gdje su se gljive rasprostrle. I time nastaju biljne bolesti, nastaju i vee tete kod biljaka. No ako nam uspije da negdje u blizini gospodarstva imamo ne samo ume nego i vlane livade, te vlane livade osobito e djelovati na gospodarstvo jer one sadre dobro tlo za gljive. I trebalo bi nastojati da povrina livada bude obrasla gljivama. I onda e se opaziti neto neobino: tamo gdje je u blizini gospodarstva vlana livada, gdje je vlana livada bogata gljivama, ak i ako nije osobito velika, tamo e onda te gljive zbog svoje srodnosti s bakterijama i drugim nametnikim ivotinjicama te ivotinjice drati podalje od ostaloga. Jer gljive se s tim ivotinjicama dre zajedno vie nego druge biljke. Osim drugih navedenih stvari za suzbijanje takvih tetnika, postoji i mogunost da se stvaranjem vlanih livada tetne ivotinjice, mali tetni napasnici naveliko dre podalje od imanja. Bit probitane poljoprivrede toliko poiva na pravilnom rasporedu ume, nasada voaka, grmlja, vlanih livada s odreenom prirodnom kulturom gljiva da se vie postie ak i ako se moraju smanjiti korisne povrine poljoprivrednog zemljita. U svakom

sluaju, ne gospodari se ekonomino ako se povrina zemljita toliko iskoritava da nestaje sve o emu sam govorio i spekulira da se tako moe vie toga uzgajati. To ega se moe vie uzgajati biva u veoj mjeri loije od onoga to se moe dobiti poveanjem povrina nautrb ostalih stvari. Zapravo se uope ne moe djelovati u proizvodnji koja je u tolikoj mjeri prirodna kao to je to poljoprivredna proizvodnja ako se na taj nain ne stekne uvid u meuovisnosti u prirodnoj proizvodnji, u uzajamna djelovanja u prirodnoj proizvodnji. Sada je vrijeme da naem uvidu pridodamo gledita koja nam openito otkrivaju odnos biljnog prema ivotinjskom i obratno, ivotinjskog prema biljnom. to je zapravo ivotinja i to je zapravo biljni svijet? Kod biljnog svijeta vie se mora govoriti o itavom biljnom svijetu. to je zapravo ivotinja i to je zapravo biljni svijet? Da se to mora shvatiti kao odnos, proizlazi iz toga da se ako se o tome neto zna treba neto znati i o hranidbi ivotinja. Jer pravilna ishrana ivotinja mogua je samo ako se zasniva na ispravnom odnosu izmeu biljke i ivotinje. to su ivotinje? Da, ljudi tako promatraju ivotinje, a i seciraju ih, imaju onda kostur ijem se obliku mogu diviti, koji se takoer moe prouavati onako kako sam to naveo. Naravno, takoer se prouava miije, ivevlje, ali polazei od toga ipak se ne moe dokuiti to su ivotinje ustvari u cjeloupnom domainstvu prirode. To se moe dokuiti samo ako se pogled usmjeri na ono s ime se ivotinja u svojoj okolini nalazi u izravnom, prisnom uzajamnom odnosu. Vidite, stvari stoje ovako: ivotinja svojim ivanoosjetilnim sustavom i dijelom svog dinog sustava neposredno prerauje sve ono to najprije struji

92

zrakom i toplinom. ivotinja je, ukoliko je ona samosvojno bie, svojim ivano-osjetilnim sustavom neposredni preraiva zraka i topline. Tako da ivotinju shematski moemo nacrtati ovako (crte). U svemu onome to se nalazi u njezinu okruju, u njezinoj okolini, u svom ivano-osjetilnom sustavu i dijelu svog dinog sustava ivotinja je samosvojno bie koje neposredno ivi u zraku i toplini.

iz zraka, ijim posredovanjem ponovno djeluju snage Sunca i Mjeseca. Nasuprot tome, ivotinja se ne moe neposredno odnositi prema zemljanom i vodenom i ne moe ih neposredno preraivati. Ona mora zemlju i vodu primiti u sebe, mora, dakle, imati probavni kanal koji tee izvana prema unutra, i onda u sebi sve prerauje s onime to je nastalo djelovanjem topline i zraka, zemlju i vodu prerauje sustavom izmjene tvari i dijelom dinog sustava. Dini sustav tada prelazi u sustav izmjene tvari. Dijelom dinog sustava i dijelom sustava izmjene tvari ivotinja prerauje zemlju i vodu. Prema tome, ivotinja ve mora postojati od zraka i topline da bi preraivala zemlju i vodu. Tako ivotinja ivi na podruju zemlje i na podruju vode. Naravno, prerada, kako sam je naznaio, odvija se vie u smislu snage nego u supstancijalnom. Upitajmo se, nasuprot tome, a to je biljka? Vidite, biljka se nalazi u neposrednom odnosu prema vodi i zemlji, kao ivotinja prema zraku i toplini; tako da i biljka nekom vrstom disanja i neim to ima daleke slinosti s osjetilnim sustavom neposredno u sebe uzima kao to ivotinja neposredno uzima zrak i toplinu sve ono to je zemlja i voda. Dakle, biljka ivi neposredno sa zemljom i vodom. Sada ete rei: No dobro, sada se ve moe pretpostaviti nakon to se uvidjelo da biljka ivi neposredno sa zemljom i vodom kao to ivotinja ivi sa zrakom i toplinom da sada biljka u sebi prerauje zrak i toplinu kao to ivotinja prerauje zemlju i vodu. Ali nije tako. Na temelju onoga to se ve zna ne moe se zakljuivati po analogiji ako se eli dospjeti do duhovnih istina. Ovako je: dok ivotinja

ivotinja se nalazi u neposrednom odnosu prema zraku i toplini i njezin je kotani sustav oblikovan iz topline, time to toplina prenosi Mjeseeva i Suneva djelovanja. Njezin miini sustav oblikovan je

93

uzima zemaljsko i vodeno te ih u sebi prerauje, biljka ba isputa zrak i toplinu doivljavajui ih zajedno s tlom. Prema tome, zrak i toplina ne ulaze u nju ili barem nisu osobito daleko uli nego zrak i toplina izlaze i umjesto da ih biljka upija, ona ih isputa. I upravo je stvar u tom procesu isputanja. U odnosu na organsko biljka je u svakom pogledu suprotnost ivotinji, prava suprotnost. Kod ivotinje vanost ima uzimanje hrane, a kod biljke isputanje zraka i topline, pa kao to ivotinja ivi od uzimanja hrane, tako biljka u tom smislu ivi od isputanja zraka i topline. To je ono, da tako kaem, djeviansko kod biljke: ona svojom biti ne eli neto pohlepno uzeti, ve zapravo daje ono to ivotinja uzima iz svijeta i zahvaljujui tome ivi. Tako biljka daje i ivi od davanja. Ako usmjerite pogled na to davanje i uzimanje, opet ste otkrili neto to je u vezi s tim imalo veliko znaenje u staroj instinktivnoj spoznaji. Reenica koja proistjee iz antropozofskog promatranja: "Biljka daje, a ivotinja uzima u domainstvu prirode", neko je bila uvrijeena u instinktivnom vidovitom uvidu u prirodu. A kod ljudi osobito senzibilnih za te stvari zadralo se neto od toga do u kasnija vremena i upravo kod Goethea jo esto ete naii na ovu reenicu: "U prirodi sve ivi od davanja i primanja". Prolistate li Goetheova djela, sigurno ete je nai. On je vie nije pravilno razumio, ali preuzeo ju je iz starih obiaja, predaje, i osjeao je da se tom reenicom oznaava neto istinsko u prirodi. Oni koji su doli poslije njega vie nita od toga nisu razumjeli, a ne razumiju ni to je Goethe mislio govorei o davanju i uzimanju. On govori i o disanju, ukoliko se disanje nalazi u uzajamnom odnosu s izmjenom tvari, o uzimanju i davanju. On je tu rije primijenio jasno nejasno.

I tako vidite da su ume i vonjaci te grmlje na zemlji na odreen nain regulatori pravilnog voenja rasta biljaka. A pod zemljom su opet, zajedno s vapnom, slian regulator nie liinke, crvolike i druge ivotinje. Tako se treba sagledati odnos izmeu ratarstva, voarstva i stoarstva te polazei od toga stupiti u praksu. To emo u posljednjem satu koji nam je ostao na raspolaganju pokuati dovesti do stupnja kako bi se nakon pokusnoga kruga stvari doista mogle dalje razraditi.

94

OSMO PREDAVANJE Koberwitz, 16. lipnja 1924. Bit hranidbe U posljednjem satu predavanja koje e se s obzirom na vae potrebe moda nadopuniti u razgovoru koji e potom uslijediti, volio bih, koliko je to mogue u kratko vrijeme, dodati neke nadopune i jo nekoliko praktinih uputa. Danas e se raditi upravo o tom praktinom djelovanju koje se izuzetno teko moe uopeno dati u formulama i slinom jer ono u velikoj mjeri podlijee individualizaciji i osobnom postupanju. I upravo zbog toga bit e neophodno da se na tom podruju osobito steknu uvidi, uvidi koji potom na razumljiv nain mogu voditi k individualizaciji u pogledu poduzetih mjera. Pomislite kako danas postoji malo uvida ba na jednom od najvanijih podruja: na podruju hranidbe naih poljoprivrednih ivotinja. To se i ne moe mnogo poboljati ak i da se dade ne znam koliko savjeta u tom pravcu. Kako treba hraniti? Ali to se po mojem uvjerenju moe znatno poboljati ako e poljoprivredna poduka biti sve vie usmjeravana na to da se stekne uvid u to u emu se zapravo sastoji bit hranidbe. Danas bih najprije iznio neto to se toga tie. Vidite to sam ve napomenuo uvijek se pogreno razumijeva to hrana znai za ivotinju, a i za ovjeka. Nije stvar u tome da se odvija grubi proces, da se izvana uzimaju hranjive tvari i zatim se kao to se vie-manje uvijek zamilja uzmu li se u obzir i brojne pretvorbe, odlau u organizmu. ovjek ipak sirovo, grubo zamilja: Dobro, vani su

ivene namirnice; ivotinja ih jede, ono to joj je potrebno odlae u sebi, izbacuje ono to joj ne treba. I mora se na tota paziti, na primjer da se ivotinja ne prejede, da po mogunosti dobije hranjivo krmivo, tako da moe iskoristiti mnogo onoga to sadre hranjive tvari. I jasno se uoava razlika budui da se stvari na ovom podruju vrlo rado razluuju i materijalistiki izmeu pravih ivenih namirnica i tvari koje u organizmu, kako se kae, potiu procese izgaranja; i na tome se grade svakojake teorije koje se onda i praktino primjenjuju, pri emu se naravno uvijek mora konstatirati da neto valja, a neto ba i ne valja ili ne valja nakon nekog vremena ili pak se ovim ili onim modificira. A to bi se drugo i oekivalo!? Jer vidite: govori se o procesima izgaranja u organizmu. U organizmu dakako ne postoji nikakav proces izgaranja, a spoj neke tvari s kisikom u organizmu ne znai proces izgaranja, nego neto sasvim drugo. Izgaranje je proces u mineralnoj, neivoj prirodi. No, osim toga, kao to organizam nije kristal kvarca nego neto drugo, tako i ono to se oznaava procesom izgaranja u organizmu nije mrtvi proces izgaranja koji se odvija u izvanjskom, nego je neto ivue, on je ak neto to osjea. Upravo time to se ovjek izraava na netom spomenut nain i pritom usmjerava misli u odreenom pravcu, upravo se time radi najvea zbrka. Jer kad netko govori o izgaranju u organizmu, govori samo zbrkano. Ali ako ima u vidu pravu stvar, onda nije vano ako govori zbrkano i stvari donekle dobro ini prema instinktu ili tradiciji. Meutim, kad to zbrkano govorenje s vremenom zahvati psihopatia profesoralis taj sam izraz ve mnogo puta upotrijebio onda ona to to je samo zbrkano reeno pretvara u duhovite stvarno to mislim duhovite teorije. I onda se djeluje polazei od tih teorija, ali stvar se potpuno promauje. Ono o emu se govori

95

sasvim je drugaije od onog to se zbiva u biljkama i ivotinjama. To je danas tipina pojava: ini se neto sasvim drugaije od onoga to bi odgovaralo zbivanjima u prirodi. Zbog toga se upravo na ovom podruju mora obratiti pozornost na ono o emu se zapravo radi. Promotrimo sada stvari na koje su se odnosila naa jueranja razmatranja: biljka ima fiziko i etersko tijelo, a gore je manje-vie obavijena astralnim. Biljka ne dosee do astralnog, ali oko nje kao da lebdi astralno. Stupi li u sasvim odreenu vezu s astralnim, kao to je to kod stvaranja voa, tada pretvara u hranu ono to potpomae astralno u ivotinjskom i ovjekovu organizmu. Zagleda li se u sam proces, po nekoj biljci ili bilo emu drugom jednostavno e se prepoznati treba li ona neto u ivotinjskom organizmu potpomagati ili ne. Ali mislim da treba pogledati i suprotni pol. Naime, tu se nalazi neto to je izuzetno vano. Toga sam se ve dotakao, ali ovdje gdje treba postaviti osnove za nain hranidbe, to se mora jo jednom posebno izloiti. Budui da se radi o hranidbi, poimo od ivotinje. Kod ivotinje nemamo tako otru trodiobu organizma kao kod ovjeka. I kod ivotinje imamo izraziti ivano osjetilni organizam te organizam udova i izmjene tvari. Oni su meusobno otro odijeljeni, ali srednji, ritmiki organizam kod mnogih je ivotinja neodreen. U ritmiki organizam ulazi neto to potjee iz osjetilnog organizma i neto to potjee iz organizma izmjene tvari, tako da bi se kod ivotinje ustvari trebalo drugaije govoriti nego kod ovjeka. Kod ovjeka se sasvim egzaktno govori o toj trodiobi organizma. Ali kod ivotinje trebalo bi govoriti o ivano-osjetilnoj organizaciji preteito smjetenoj u glavi i organizaciji izmjene tvari i udova organiziranoj u stranjem dijelu tijela i u udovima, ali koja opet proima cijeli organizam.

A u sredini tu je izmjena tvari ritminija nego kod ovjeka, a ritminija je i ivano-osjetilna organizacija one se obje pretapaju, tako da kod ivotinje ritmiko ne postaje toliko samostalno. To je vie nejasno suzvuje dvaju krajnjih polova (crte). Kod ivotinje trebalo bi ustvari govoriti o diobi organizma, no tako da se oba dijela u sredini meusobno mijeaju i time nastaje takozvana ivotinjska organizacija.

Dakle, sve one supstancije koje su u organizaciji glave kod ovjeka je isto tako, ali ostanimo kod ivotinje ono to je u organizaciji glave od zemaljske je tvari. Materija koja je u glavi, zemaljska je materija. Ve na embrionalnom stupnju zemaljska se materija uvodi u organizaciju glave. Embrij mora biti tako organiziran da glava svoje tvari dobiva od zemlje. Prema tome, u njoj se nalazi zemaljsko-tvarno. Nasuprot tome, sva tvarnost koju imamo u organizaciji izmjene tvari i udova, ono to proima naa crijeva, udove, miie, kosti i tako dalje ne potjee od zemlje, nego potjee od onoga to se uzima iz zraka i topline iznad zemlje. To je kozmika tvarnost. Vano je da ne mislite kako se kande oblikuju tako da fizika tvar koju ivotinja jede dopire do nje i tamo se taloi. To nikako nije istina; istina je u tome da se osjetilima i disanjem prima kozmika tvar. I ono to ivotinja jede slui samo za razvitak

96

njezinih snaga za kretanje kako bi se kozmiko odaslalo u organizaciju izmjene tvari i udova, dakle, do kande, tako da je tu posvuda kozmika tvarnost. Za razliku od toga, sa snagama je drugaije. U glavi, upravo zato to su tu ponajprije smjetena osjetila, a osjetila opaaju iz kozmosa, susreemo kozmike snage. U organizaciji izmjene tvari i udova pomislite samo, kad ovjek hoda, neprekidno se spaja sa Zemljinom teom, i tako je sve to se ini s udovima vezano uz zemaljsko susreemo se sa zemljanim, zemaljskim snagama, dakle, s kozmikim tvarima i zemaljskim tvarima. Ako krava sa svojim udovima koji su joj potrebni pri radu treba postati radna ivotinja, ili ako vol treba postati radna ivotinja, doista je vano da se hrane tako kako bi u sebe primili to vie kozmike tvarnosti i da hrana koja prolazi kroz eludac bude pripremljena tako da razvije mnogo snage kako bi se ta kozmika tvarnost provela posvuda u udove, miie, kosti. Isto se tako mora znati da se supstancije koje mogu biti potrebne u glavi moraju crpsti upravo iz hrane i da se u glavu mora dovesti preraena i elucem vodena hrana. I u tom pogledu, upravo je glava ovisna o elucu, a ne noni palac; i treba nam biti jasno da glava tu hranu koju dobiva iz tijela moe preraditi samo ako na odgovarajui nain moe crpsti snage iz svemira. Da, prema tome, ivotinje ne valja zatvarati u zaguljive staje gdje im ne mogu strujati kozmike snage, nego ih valja izvoditi na panjake i uope im dati priliku da osjetilno-opaajno stupe u odnos s okoliem. Vidite, tu se, na primjer, mora paziti na sljedee: Zamislite ivotinju koja u zaguljivoj staji stoji uz jasle dobivi ono to joj je odmjerila i u te jasle stavila ovjekova mudrost. Da, ako ta ivotinja nema promjene nju moe imati samo na otvorenom ona se uvelike razlikuje od druge ivotinje koja se slui svojim osjetilima, na primjer, svojim organom

njuha, koja vani na slobodnom sama trai svoju hranu, slijedi svoj organ njuha, ravnajui se prema njemu, slijedi kozmike snage, sebi trai hranu i sama je uzima, u tom uzimanju hrane razvija svu svoju aktivnost. ivotinja koja je stavljena uz jasle nee odmah pokazati stvari se dakako nasljeduju da u sebi nema kozmikih snaga; jo ima onih naslijeenih, ali s vremenom stvara potomke kojima kozmike snage vie nisu na taj nain uroene, kojih vie nemaju. I ivotinja slabi poev od glave, to znai da vie ne moe hraniti tijelo jer ne moe uzimati kozmike snage koje ponovno trebaju dospjeti u tijelo. Te vam stvari sigurno pokazuju da se jednostavno ne moe govoriti uopeno: "U ovom sluaju hranite ovime, u onom sluaju onime", nego da se treba stvoriti predodba o tome kakvu vrijednost odreene metode hranidbe imaju za cjelokupno bie ivotinjske organizacije. No krenimo dalje. to ustvari sadri glava? Zemaljsku tvarnost. Odree li se, dakle, ivotinji njezin najplemenitiji dio, mozak, u njemu e se nai zemaljska tvarnost. U ovjekovu mozgu nalazi se zemaljska tvarnost, no snage su u njemu kozmike, a tvarnost je zemaljska. emu slui taj mozak? On slui kao podloga za Ja. ivotinja jo nema Ja. Utvrdimo to sasvim tono: Mozak slui kao podloga za Ja, ivotinja jo nema Ja, njezin je mozak tek na putu do stvaranja Ja. Kod ovjeka taj put vodi dalje do stvaranja Ja. Dakle, ivotinja ima mozak; kako je on nastao? Uzmite u obzir itav organski proces. Sve ono to se tu zbiva, ono to se u mozgu pojavljuje kao zemaljsko-materijalno jednostavno je izlueno, to je izluevina iz organskog procesa. Tu se izluuje zemaljska tvar kako bi posluila kao osnova za Ja. Odreena koliina zemaljske tvari, na osnovi procesa u sustavu izmjene tvari i udova koji nakon uzimanja

97

hrane nastaje probavnom razdiobom, u stanju je otuda provoditi zemaljsku hranu u glavu i mozak; odreena koliina zemaljske tvarnosti prevaljuje taj put i biva odloena u mozgu. Ali ta hranjiva tvarnost ne odlae se samo u mozgu, nego ve na putu u crijevima. Ono to se ne moe vie preraditi odlae se u crijevima i tu ete opaziti srodnost koja e vam se uiniti izuzetno paradoksalnom, ali koja se ne smije previdjeti ako se eli shvatiti ivotinjska i ovjeja organizacija. to je modana masa? Modana masa jednostavno je do kraja dovedena crijevna masa. Preuranjena modana izluevina (Gehirnabscheidung) prolazi kroz crijeva. Sadraj crijeva, s obzirom na procese u njemu, posve je srodan sadraju mozga. Kad bih govorio groteskno, rekao bih da je u mozgu rairena uznapredovala hrpa gnojiva; ali to je objektivno sasvim tono. Ba je gnojivo, zahvaljujui organskim procesima u njemu, pretvoreno u plemenitu modanu masu i tamo postaje osnovom za razvoj Ja. Kod ovjeka se trbuno gnojivo u najveoj moguoj mjeri pretvara u modano gnojivo jer ovjek zemljom pronosi svoje Ja; kod ivotinje u manjoj mjeri, stoga u trbunom gnojivu ostaje vie toga, a ono se zatim koristi kao pravo gnojivo. Tu Ja ostaje vie u zametku. Budui da ivotinja ne dosee do Ja, u njoj Ja preteito ostaje u zametku. Zbog toga su ivotinjski izmet i ljudski izmet dvije sasvim razliite stvari. ivotinjski izmet jo sadri zametak Ja.

I kad gnojimo, kad gnojivo izvana stavimo uz korijen, uz biljke, ako nacrtamo cijelu biljku (crte), vidimo da ovdje dolje onda imamo korijen, gore listove i cvjetove u razvoju, astralno koje se razvija u meuodnosu sa zrakom, ovdje se u meuodnosu s gnojivom razvija zametak Ja. Takvo poljoprivredno gospodarstvo doista je organizam. Ono gore razvija astralno, a astralno razvijaju voke i uma. Ako ivotinje zaista jedu ono to raste na zemlji, one u onome to nastaje kao gnojivo razvijaju prave Ja-snage koje opet iz korijena pravilno potiu rast biljaka u smjeru sile tee. To je sjajno uzajamno djelovanje. Ali valja shvatiti da se to uzajamno djelovanje razvija i dalje. I stoga vidite da je poljoprivredno gospodarstvo zbog toga neka vrst individualnosti. I na osnovi toga zasigurno e se stei uvid da se ivotinje manjevie trebaju zadrati u tom meudjelovanju i da se biljke takoer trebaju manje-vie zadrati u tom meudjelovanju. I stoga se u odreenom smislu svakako nanosi teta prirodi ako se gnojivo ne dobiva od ivotinja koje pripadaju gospodarstvu, nego se one uklone, a gnojivo dobavlja iz ilea. Jer tada se zanemaruje injenica da je to u sebi zatvoren krug, da je to neto to treba samo sebe odravati. Na imanju jednostavno treba imati toliko ivotinja i onakve ivotinje kako bi se na njemu dobilo dovoljno pravoga gnoja. I opet treba paziti da se sije ono to ivotinje koje elimo imati, svojim instinktom trae i hoe jesti. Tu e pokusi naravno biti sloeni budui da su individualne naravi. Ali upravo je tu vano dati smjernice kako bi se trebali obavljati pokusi. I tu e se tota iskuavati, pa e iz toga proizii pravila za postupanje, ali sva ta pravila za postupanje trebala bi se ravnati po tome da imanje po mogunosti tako bude zatvoreno u sebi da samo sebe moe nositi.

98

Ali svakako ne dokraja. Zato? Objektivnim promatranjem u duhovnoznanstvenom smislu nikad se ne postaje fanatik. U okviru naega dananjega gospodarskog poretka to se ne moe postii u cijelosti. Ali treba nastojati postii onoliko koliko je mogue. Vidite, kad se to postigne, mogu se u konkretnim sluajevima pronai odnosi izmeu ivotinjskog organizma i biljnog organizma. Pogledajmo to najprije u glavnim crtama, openito. Pogledajmo korijen: korijen koji se redovito razvija u zemlji, koji je zahvaljujui gnojivu proet bivajuom Ja-snagom; on upija bivajuu Ja-snagu svojom cjelokupnom opstojnou u zemlji i u upijanju te snage pomae mu ako u zemlji pronae ispravnu koliinu soli. Pretpostavimo da taj korijen imamo iz prethodnih promatranja. Sada korijen moramo oznaiti kao ivenu namirnicu koja, kad ue u ljudski organizam, probavom najlake pronalazi put do glave. Zato emo korijensku hranu upotrijebiti ondje gdje moramo ispuniti preduvjet davanja supstancije, materijalnih tvari glavi kako bi kozmike snage koje djeluju kroz glavu pronale pravu tvar za svoje plastino djelovanje. Zamislite da netko izgovori reenicu: Moram dati korijensku hranu ivotinji koja supstanciju treba provesti prema glavi kako bi ona stupila u to ivlji osjetilni odnos, to jest kozmiki odnos s okolinom. Zar pritom ne pomiljate odmah na tele i mrkvu? Kad tele jede mrkvu, itav proces je izvren. Onda kad izreknete neto takvo, znajui kako stvari izgledaju i ive, usmjerite pogled na ono to se treba dogoditi. Jedino trebate znati da se odvija taj uzajamni proces. Poimo dalje. Sada kad je supstancija dovedena u glavu, kad smo teletu ugodili davi mu mrkvu, mora zapoeti obrnuti proces, to jest glava mora

raditi, voljno, i time stvoriti snage u organizmu, tako da se takve snage dalje ugrauju u organizam. Gnoj od mrkve ne smije se samo taloiti u glavi, nego od toga to se taloi, to jest razgrauje moraju u organizam ui zraenja snaga, a to znai da nam je potrebna druga ivena namirnica, neto poto smo ugodili jednom dijelu tijela, u ovom sluaju glavi to tom dijelu ponovno omoguuje pravilno djelovanje na ostatak Organizma. Pogledajte: dao sam mrkvu. Sada elim da tijelo stvarno bude proeto snagama koje se razvijaju iz glave. Za to mi je potrebno neto to u prirodi ima zrakast oblik ili taj zrakast oblik stvarno saima, recimo, u koncentriranoj tvorbi. to je potrebno za to? Tu je uz mrkvu kao dodatna hrana potrebno neto to u biljci prelazi u zrakasto i tu zraeu snagu ponovno saima. Pritom u obzir dolazi sjemenka lana i slino. I ako prihranjujete mladu stoku mrkvom i sjemenkama lana ili neim to se meusobno slae na neki drugi nain, kao, recimo, svjee sijeno i mrkva, iz toga ete dobiti neto to e ovladati cijelom ivotinjom, to je izvodi na put koji joj je priroen. Tako da emo mladoj stoci morati pokuati dati hranu koja s jedne strane potie Ja-snagu, a s druge strane potie ono to se kree odozgo prema

dolje, astralna ispunjenja. To osobito vrijedi za sve ono to zadobiva dugu stabljiku (crte) i to je u toj "dugostabljiavosti" preputeno vlastitom razvoju, to, dakle, ima dugu stabljiku i postaje sijeno. Tako

99

se ovdje promatra stvar i tako bi se trebalo sagledati cijelo imanje, o svakoj stvari znati to se s njome dogaa kad se nalazi na putu iz ivotinje u tlo ili iz biljke u ivotinju. Poimo dalje s tom stvari. Uzmimo ivotinju koja treba postati jakom upravo na tom srednjem polju gdje se organizacija glave, ivano-osjetilna organizacija vie razvija prema disanju i gdje se opet organizacija izmjene tvari vie razvija prema ritmikom, gdje se onda to preplie. Koje to ivotinje trebaju postati jakima? To su ba mlijene ivotinje. One trebaju postati jakima. Zahtjev prema kojem ivotinje na tom polju trebaju postati jake jednostavno se ispunjava u proizvodnji mlijeka. Pa na to onda tu trebamo obratiti pozornost? Tu trebamo obratiti pozornost na to da se izmeu strujanja od glave prema natrag, koje je prvenstveno strujanje snage, i u struji koja tee odostraga prema naprijed, koja je prvenstveno strujanje tvari, odvija pravilno uzajamno djelovanje. Odvija li se to pravilno uzajamno djelovanje tako da snage koje struje sprijeda prema natrag prerauju to bolje mogu ono to struji odostraga prema naprijed, tada nastaje dobro i izdano mlijeko. Jer dobro mlijeko sadri ono to je osobito razvijeno u izmjeni tvari, sadri takvu tvarnu kompoziciju koja jo nije prola spolnim sustavom, ali je u probavnom procesu u najveoj moguoj mjeri postala slina spolnom probavnom procesu. Mlijeko je jednostavno preobraena izluevina spolne lijezde, preobraena onime to snage glave pridaju tvari koja se nalazi na putu da postane spolna izluevina i ime djeluju na nju. Proces koji se tu odvija moe se sasvim prozreti, moe se posve prozreti. Za sve procese koji se tako trebaju odvijati moramo potraiti one ivene namirnice koje prema glavi djeluju manje od korijenja, koje je primilo Ja-snagu. Ali takoer ne smijemo uzeti previe onoga to je blizu cvijeta i ploda zato to to treba ostati

srodno spolnoj snazi, ne smije imati previe astralnog. To znai, kad je rije o proizvodnji mlijeka, da pogled trebamo usmjeriti na ono to se nalazi izmeu cvijeta i korijena, na zeleno i lisnato i na sve ono to se razvija u listu i zeljastom dijelu (crte). Poveanje proizvodnje mlijeka, za koje vjerujemo da ga moemo postii kod neke ivotinje, sigurno emo ostvariti ako uinimo sljedee.

Pretpostavimo da zbog stanovitih okolnosti neku mlijenu kravu najprije hranim zeljastom i lisnatom hranom. elim poveati proizvodnju mlijeka. Mislim da mogu poveati proizvodnju mlijeka. to mi je initi? Valja mi uzeti biljke koje proces oblikovanja ploda, ono to se odvija u cvjetanju i oplodnji, unose u proces stvaranja listova i zelja. To, na primjer, ine mahunarke, a pogotovo djetelina. U tvarima u djetelini razvija se tota plodovitog, kao i kod zeljaste biljke. Kad kravu tako hranimo, na njoj neemo primijetiti bogzna to, ali kad se ona oteli takvo reformiranje hranidbom obino traje tijekom jednog narataja njezin potomak bit e krava koja obilno daje mlijeka. Pritom e se posebna pozornost trebati obratiti jednoj stvari. Kad su na tom podruju stare tradicije nestale iz instinktivne mudrosti, veinom je poneto zadrano, kao to su lijenici zadrali neke lijekove, iako vie ne znaju zato, ali zadrali su ih jer su uvijek pomagali. Tako se iz starih tradicija poneto zna,

100

ne zna se, dodue, zato se neto koristi, a osim toga iskuava se, biljee se koliine koje se onda daju tovnim, mlijenim ivotinjama i tako dalje. I pritom se esto dogaa ono to se kod ljudskog isprobavanja openito dogaa, osobito kad je to isprobavanje sasvim preputeno sluaju. Pomislite to bi se moglo dogoditi ovjeku kad bi ga zaboljelo grlo negdje gdje je u drutvu mnogih ljudi: od svakog ovjeka, ako mu je drag, neto bi dobio. Za pola sata skupila bi se itava ljekarna. Ako bi on to uzeo, jedno bi ponitilo drugo i ovjek bi sigurno poteno pokvario eludac, a grlobolja ne bi prestala. Stjecajem okolnosti tu bi se ono jednostavno to bi trebalo poduzeti, pretvorilo u sloeno. Neto vrlo slino dogaa se kad se isprobavaju krmiva. Jer, zar ne, ovjek upotrijebi neto to je u jednom smislu pogodno, a u drugom nije. Onda upotrijebi neto drugo, to pridoda onome i tako iz toga proizie nekoliko krmiva od kojih svako ima odreeno znaenje za mlade ili tovne ivotinje; ali sve postaje tako zamreno jer je izgubljena preglednost, jer se vie ne mogu razvidjeti odnosi snaga. Ili e pak jedno ponititi djelovanje drugoga. Upravo to doista se esto dogaa, a dogaa se osobito onima koji se poljoprivredom bave s polovinim znanjem. Oni tada zagledaju u knjige ili se prisjeaju onoga to su nauili: "Mladu ivotinju treba hraniti tako, tovnu tako." I onda itaju iz knjiga. Ali time se ne moe mnogo postii jer ono to se proita u knjigama pod odreenim okolnostima moe s nepravom proturjeiti onome to se ve ionako daje. Razborito e postupiti onaj koji polazi od naina razmiljanja to sam ga naveo i onaj koji hranidbu ivotinja bude toliko pojednostavio da ona postane preglednom. Recimo, moe se sagledati: uta ili crvena mrkva sjemenke lana djeluju tako. To je sagledivo. Tu se sada nee sve pobrkati. Moe se sagledati djelovanje

onoga to se daje. Zamislite kako ovjek stoji u poljoprivredi kad tako postupa, potpuno svjesno, promiljeno. I tako e se stei spoznaje koje idu u smjeru pojednostavljivanja, a ne zapletanja. Poneto, dapae mnogo toga to je otkriveno pokusima ispravno je, ali to je nesustavno i neegzaktno. Upravo ova vrsta egzaktnosti koja se danas primjenjuje ustvari je neegzaktna jer su stvari pomijeane i nepregledne, dok se ono to sam izloio, u svojoj jednostavnosti i svom jednostavnom meudjelovanju moe jasno slijediti i u ivotinjskom organizmu. Uzmimo neto drugo. Poimo ovaj put od toga da pozornost vie posvetimo cvijetu, onome to u cvijetu utjee na oblikovanje ploda. No pritom moramo poi dalje, moramo se osvrnuti na plodonosno u ostalom dijelu biljke. Biljka ima neto zbog ega se osobito svidjela Goetheu. Ona u svojem itavom tijelu ima zametak onoga to je inae specijalizirano. Zar ne, kod drugih biljaka stavljamo u zemlju ono to se kao zametak ploda pojavljuje u cvijetu kako bismo dobili novu biljku, kod krumpira tako ne postupamo. Tu koristimo "oka" gomolja. Kod mnogih biljaka ne postupamo tako, one imaju plodonosno. Djelovanje toga plodonosnog to u prirodi nije doseglo vrhunac u prirodi ne dostie sve vrhunac uvijek moemo pojaati procesima koji su svojom pojavnou nekako slini vanjskom izgaranju. Dakle, djelotvornost onoga to primjerice dobijemo od biljke u vidu suhih rezanaca poveava se ako se oni raire i ostave na suncu da se isparavaju, priroeni proces tu tee neto dalje prema fruktifikaciji. U tome poiva udesan instinkt. Ako ovjek svijet promatra promiljeno, zaista se pita: Zato su se ljudi odluili na kuhanje ivenih namirnica? To je zaista pitanje. Ljudi se obino ne pitaju o onome to ih svakodnevno okruuje. Zato su se ljudi odluili na kuhanje ivenih namirnica? Oni su se odluili

101

na kuhanje ivenih namirnica zato to su s vremenom otkrili da u svemu to je usmjereno na stvaranje ploda imaju znaenje procesi koji postoje u kuhanju, koji postoje u izgaranju, zagrijavanju, suenju, isparavanju, jer svi ti procesi ponajprije pogoduju tome da cvijet i sjeme, a onda posredno i ostali dijelovi biljke, pogotovo oni gornji, osobito jako razvijaju snage koje se kod ivotinje trebaju razviti u sustavu izmjene tvari i udova. Uzmemo li cvijet ili sjeme, oni na sustav izmjene tvari, na probavni sustav ivotinje djeluju prvenstveno tako to razvijaju snage, a ne svojom tvarnou. Jer sustav izmjene tvari i udova treba zemaljske snage. I mora ih dobiti u onoj mjeri koja mu je potrebna. Uzmimo ivotinje koje pasu na Alpama. Njima nije isto kao ivotinjama na ravnici, one se kreu u tekim uvjetima. Uvjeti su tei i zbog toga to je zemljite neravno. Drugaije je kad se kreete po ravnom i kad hodate po nagnutom zemljitu. Zbog toga takve ivotinje moraju u sebe dobiti ono to u predjelu udova razvija snage koje upree volja. Inae nee postati ni dobre radne, ni mlijene ni tovne ivotinje. Zato se treba voditi briga kako bi one dobile dovoljno hrane koja potjee od aromatskog alpskog bilja, gdje je Sunce procesom kuhanja, a ak i sama priroda, usmjerena na cvjetove, preradila ono plodovito, cvatue. Ali snaga se moe dovesti u udove i umjetnim procesom, pogotovo ako je ta umjetna prerada zasnovana na kuhanju, vrenju i tako dalje. Najbolje je ono to potjee od plodovitog, cvatueg, a pogotovo onda kad se tako obraduju biljke koje su otpoetka snano usredotoene na cvjetanje i raanje, koje razvijaju malo zeljastog i lisnatog i odmah prelaze na cvjetanje i raanje ploda. Trebamo kuhati sve ono to malo haje za "ozeljavanje", to buja u cvjetanju, u raanju plodova. I ljudima bi koristilo ako bi ponekad obratili pozornost na takve stvari jer se onda ne bi zbivalo

ono to se dogaa kod ljudi koji su skloni mlitavljenju, dakle, lijenosti. Jer tome se moe biti sklon, te si ovjek moe rei: Ako cijeli dan rintam, ne mogu postati mistik. Pravi mistik mogu postati samo ako sam sasvim smiren, ako na mene vie ne djeluju bilo iz mene sama, bilo iz moje okoline pobude za aktivnou, kad postanem takav da svojoj okolini mogu rei: Nemam snage za rintanje; tada u sigurno postati pravi mistik. Stoga u i svoju prehranu pokuati urediti tako da postanem pravi mistik. I tako ovjek poinje jesti sirovu hranu, vie nita ne kuha, postaje pravim jelcem sirove hrane. Ali pogledajte: Sve se stvari prikrivaju, ne pokazuju se na pravi nain. Jer, naravno, ako je netko tko jede samo sirovu hranu na taj nain jako sklon mistici, a ve jest fiziki slab, ipak e napredovati, postii e velik napredak: bivat e sve mlitaviji, to jest mistikiji. To to se dogaa kod ovjeka, moemo preslikati i na ivotinju, pa emo, prema tome, znati kako da je okrijepimo. Postoji i druga mogunost. ovjek moe biti fiziki jak i tek kasnije mu se moe prohtjeti da postane mistikom. On u sebi moe imati jake fizike snage. Tada e se u njemu razvijati procesi, a uz to i snage koje dalje prerauju sirovu hranu to ju je pojeo. Tada mu to nee mnogo nakoditi. I kad onda prizove snage koje inae ostaju dolje uzrokuju reumatizam i kostobolju, kad prizove te snage i dalje ih prerauje, onda e postati jo jai. Sve stvari imaju dvije strane, kao to vaga ima dvije zdjelice. Stoga treba znati kako se one individualiziraju. Ne mogu se postaviti opa naela. I prednost je vegetarijanskog naina ivota u tome to ovjeka jaa tako to iz organizma izvlai snage koje u njemu inae ostaju neiskoritenima i koje su iste kao i snage koje uzrokuju kostobolju, reumatizam, eernu bolest. I jede li ovjek samo biljnu hranu, te snage moraju ovjeku biljke uiniti zrelima. Ako pak ovjek uz to jede i ivotinje, te se snage onda taloe u organizmu,

102

ostaju neiskoritene i onda se same stavljaju u pogon tako to na razliitim mjestima odlau proizvode izmjene tvari ili iz organa istjeruju stvari koje su ovjeku neophodne i same se njima slue, kao, na primjer, kod eerne bolesti i tako dalje. Te se stvari razumiju jedino ako se u njih zagleda. I zatim e biti vano da pitanju kako se tove ivotinje ovjek pristupi govorei si: Treba raditi tako kao da se u neku vreu unosi to je mogue vie kozmike supstancije. Ah, debele svinje tako su divne ivotinje. Jer u svom debelom tijelu imaju, izuzme li se ivano-osjetilni sustav, iskljuivo kozmiku supstanciju, a ne zemaljsku. Ono ime se hrane potrebno im je samo zato da bi to obilje kozmike supstancije koje moraju primiti ponovno rasporedile u tijelu. Svinja to mora jesti kako bi mogla rasporediti supstanciju koja se mora izvui iz kozmosa. Ona u sebi mora imati snage da bi je mogla rasporediti, kao i druge tovne ivotinje. Stoga ete vidjeti da se te tovne ivotinje debljaju ako im ono plodovito date u stanju preraenom kuhanjem ili parenjem, i ako im date ono to u sebi ve ima plodovito, ali u neto jaoj mjeri, po mogunosti, recimo, repu, koja je poveana zahvaljujui nekoj vrsti procesa koji je odmakao dalje od onog koji je prvotno imala, koja je daljnjom kultivacijom postala veom nego to je bila u divljem stanju. I na taj se nain ovjek ponovno moe pitati to se, prema tome, moe dati tovnoj ivotinji? Neto to po mogunosti pogoduje rasporeivanju kozmike supstancije, dakle, ono to se kao prvo nalazi blizu plodovitog i to je potom pravilno preraeno. Takav je uvjet uglavnom ispunjen kod uljne pogae i slinog. Ali moramo voditi brigu i o tome da se kod takve ivotinje ne zanemari glava, da tijekom takve kure tovljenja poneto od zemaljskih supstancija doe i do glave. Prema tome, onom prethodnom moramo suprotstaviti neto to moramo dati u maloj koliini

jer glavi nije potrebno toliko. Dakle, to moramo dati u maloj koliini. Zato tovnim ivotinjama u hranu treba pridodati korjenasto, premda malu dozu. Vidite, postoji jedna tvar ista tvar koja nema nikakvu posebnu zadau. Openito se moe rei da u ljudskom organizmu korjenasto, sa svojom supstancijalnou, ima zadau u odnosu na glavu, cvjetasto ima zadau u odnosu na sustav izmjene tvari i udova, lisnato, zeljasto ima zadau u odnosu na ritmiki sustav. Ono ime se mora pripomoi, budui da je povezano sa svim dijelovima ivotinjskog organizma, jest sol. I budui da hrana sadri najmanje soli, i ljudska i ivotinjska, iz toga vidite kako je stvar u tome da se upravo dodatkom soli nije uvijek u pitanju koliina, ve dobra kakvoa da i male koliine soli dobre kakvoe posve ispunjavaju svoju svrhu. Sada treba ukazati na jo neto osobito vano, pri emu bih zamolio da se doista egzaktno izvedu pokusi koji mogu obuhvatiti i promatranje ovjeka ako je on sklon odreenoj ivenoj namirnici. Poznato vam je da je u novije vrijeme, prije razmjerno kratkog vremena, uvedena rajica kao neka vrst ivene namirnice. Ona je kod mnogih vrlo omiljena. Ali ona je takoer izuzetno vaan predmet prouavanja. Iz proizvodnje rajice i njezine potronje moe se nauiti izuzetno mnogo. Oni ljudi a danas svakako ima takvih koji o tim stvarima malo razmiljaju, smatraju, i to s pravom, da uivanje rajice ima veliko znaenje kod ljudi a to svakako vrijedi i za ivotinju, ivotinja se moe naviknuti na rajicu da ima veliko znaenje za sve ono u organizmu to se veinom od njega odvaja i u njemu stvara vlastitu organizaciju. Vidite, iz toga proizlaze dvije stvari. Potvrda navoda jednog Amerikanca prema kojem pod odreenim okolnostima rajica kao dijetno sredstvo povoljno utjee na ljudsku jetru koja naginje bolesti, jer je jetra organ koji najsamostalnije djeluje

103

u ljudskom organizmu, tako da se bolesti jetre, koje se vie pojavljuju kod ivotinja, openito mogu lijeiti rajicom. Vidite, najprije se treba zagledati u vezu izmeu biljke i ivotinje. Stoga bi trebalo to bih spomenuo usput onome koji boluje od raka, koji, dakle, otpoetka osamostaljuje odreeno podruje u ovjejem organizmu, u ivotinjskom organizmu, ovjeku koji boluje od raka smjesta bi trebalo zabraniti uivanje rajice. Ali sada se pitamo: to je razlog tome, s ime je povezano da rajica posebno djeluje na ono to je u organizmu samostalno, to se u organizmu izdvaja? To je povezano s onime to rajica eli i treba da bi nastala. Rajica se najbolje osjea za vrijeme svog nastajanja, ako ima gnoj koji je jo u svom izvornom obliku, poto se odvojio od ivotinje i poto se odvojio od neega drugog. Ako se gnoj u prirodi dugo ne moe razgraditi, ako je divlji, ako negdje nabacate otpatke i tako imate jako neurednu hrpu gnoja, kompostnu hrpu u kojoj se po mogunosti nalazi to vie sastojaka, onakvih kakvi jesu, koji jo uope nisu preraeni i preparirani, ako tamo posadite rajice, vidjet ete da e tamo izrasti najljepe rajice. I ako biste upotrijebili kompostnu hrpu koja je nastala od zeljastog dijela rajice, ako rajici date da raste na vlastitom gnoju, ona e sjajno napredovati. Rajica uope ne eli izii iz sebe, uope ne eli izii iz jakog ivotnog. Ona eli ostati u njemu. Rajica je najnedrutvenije bie u biljnom carstvu. Ona nita ne eli preuzeti od neeg drugog. Ona prvenstveno od sebe odbacuje ono to je kao gnojivo ve jednom prolo neki proces, ona to ne eli. I s time je u vezi injenica to ona ponovno moe djelovati na samostalnu organizaciju u ovjejem i ivotinjskom organizmu. S obzirom na spomenuto, rajici je u neku ruku srodan krumpir. I on djeluje jako samostalno,

ak toliko samostalno da ponajprije lagano prolazi kroz itav probavni proces te prodire u mozak i osamostaljuje ga, dapae, osamostaljuje ga od djelovanja ostalih ljudskih organa. I upravo je irenjem uzgoja krumpira u Europi pretjerano uivanje krumpira jedan od uzroka zbog kojeg su ljudiivotinje postali materijalistikima. Valja jesti samo onoliko krumpira koliko je potrebno da se u nama potakne modano, umno. U njegovu uivanju ne smije se pretjerati. Sve su to stvari ijom se spoznajom uvida da je poljoprivreda objektivno duboko povezana s drutvenim ivotom. I beskrajno je vano to da je poljoprivreda povezana s itavim drutvenim ivotom. Naravno, za te stvari mogao sam dati samo pojedine smjernice, ali one bi na tom podruju dugo mogle biti osnova za najraznovrsnije pokuse. Iz toga e proizii sjajne stvari ako se sada zduno prione pokusima. To takoer treba biti putokaz kako postupati s onime to je dano u ovom teaju. Potpuno se slaem s onime to su zakljuili poljoprivrednici koji su bili na ovom teaju: da ono to su sudionici ovog teaja primili najprije ostane u krugu poljoprivrednika, da uznapreduje do pokusa i da onda zajednica poljoprivrednika, taj krug odredi trenutak kad po njegovu uvjerenju pokusi budu toliko odmakli da se stvari mogu iznijeti u javnost. Zahvaljui hvalevrijednoj toleranciji, ovaj teaj mogao je pratiti i odreen broj sudionika koji izravno nisu poljoprivrednici. Oni e se sjetiti poznate opere, na usta navaliti gromadu kako ne bi poinili poznatu antropozofsku pogreku i ove stvari razglasili na sva usta. Jer esto puta naudilo nam je upravo to to osobe zapravo ne govore neto iz odgovarajuih pobuda, nego jednostavno ponavljaju to su uli, to se stvari dalje prenose iz tih pobuda. Velika je razlika ako o tim stvarima govori poljoprivrednik

104

ili netko tko je jako udaljen od poljoprivrede. Ta razlika postoji i ona se odmah moe uoiti. Ali to bi se dogodilo kad bi nepoljoprivrednici to jednostavno prenijeli kao zanimljivo antropozofsko nastavno gradivo? Dogodilo bi se ono to se zbilo u vezi s razliitim nizovima predavanja: ljudi, poljoprivrednici takoer, uli bi o stvarima iz druge ruke. Kad bi poljoprivrednici to uli od drugih poljoprivrednika, moda bi rekli: Ba je teta to je tako poludio. Ali to bi moda rekli prvi i drugi put. No kad poljoprivrednik neto vidi, onda ba i nije siguran da bi to odbacio. Ali kad to uju od nekog koji nije pozvan za to, nego se za to samo zanima, onda je stvar naravno upropatena. Tada ona ne moe dalje djelovati jer je diskreditirana. Nuno je da oni prijatelji koji su sudjelovali samo iz znatielje, koji nisu u krugu poljoprivrednika, da se suzdre, da stvar zadre za sebe i ne razglase je posvuda, kao to se to u antropozofiji obino tako rado ini. To je zakljuio krug poljoprivrednika, kako je priopio na potovani gospodin grof Keyserlingk, i ja se s time slaem u punom smislu rijei. Osim toga, budui da smo doli do kraja ovih predavanja, izuzmemo li razgovor koji e uslijediti, izrazio bih svoje zadovoljstvo to ste doli ovamo i sudjelovali u ovome to je ovdje reeno i to ete sudjelovati u onome to e iz toga tek nastati, to se dalje treba razviti. A s druge strane naglasio bih da se sa svima vama slaem kad kaem da ovo to se ovdje zbilo treba pretoiti u koristan rad i kao takvo ima intenzivnu unutarnju vrijednost. Ali pomislite na dvije stvari: koliko su energije trebali uloiti grof Keyserlingk, grofica Keyserlingk, lanovi kue Keyserlingk da bi pripremili sve to je bilo potrebno za ovaj teaj. U to ulaze energija, svijest o cilju, antropozofski smisao za stvarnost, isto bivanje u antropozofskoj stvari, portvovnost i sve mogue. A to je pridonijelo tome da se sve ovo to je vjerojatno za sve vas bio velik posao, posao koji

ak tei velikim, plodonosnim ciljevima za cijelo ovjeanstvo, da se tijekom naeg boravka stvari ovdje odvijaju u okviru, da, prave svetkovine. Za pet minuta ponovno ete imati mali primjer za to. I sve ostalo to se nanizalo uz to, pogotovo izuzetno srdana ljubaznost svih domaina, sve je to ovom poslu dalo ton divne svetkovine i s naim poljoprivrednim zasjedanjem ovdje smo slavili pravu poljoprivrednu svetkovinu, i grofu i grofici Keyserlingk te cijeloj kui Keyserlingk izraavamo duboku zahvalnost za sve ono to su u ovih deset dana uinili za samu stvar te za prijateljski, ljubazni prihvat svih nas.

105

ODGOVORI NA PITANJA 16. lipnja 1924. Gnoj i gnojnica O pitanju konstelacije zvijea Znaenje elektriciteta u prirodi Kiseljenje stone hrane Zelena gnojidba Koritenje ljudskoga gnojiva Moralnost i uvjerenje Pitanje: Ima li gnojnica istu organizacijsku Ja-snagu kao i gnoj? Dr. Steiner: Kod tog pitanja uglavnom je stvar u tome da se upotrijebi odgovarajua mjeavina gnoja i gnojnice, dakle, da se upotrijebe tako da oboje djeluju na organizacijsku snagu zemljita. Ta povezanost s Ja za gnoj vrijedi potpuno. Ali ona za gnojnicu ne vrijedi openito. Jer svako Ja, i u zametku, kao to je u gnoju, mora zajedno djelovati s neto astralnog, a gnoj ne bi imao astralnosti bez gnojnice. Gnojnica to potpomae. Ona ima jau astralnu snagu. Gnoj ima jau Ja-snagu. Gnoj je vie mozak, a gnojnica vie modana izluevina, astralna snaga, ono to je od mozga tekue, modana tekuina. Mogu li se dobiti podaci o konstelacijama zvijea za spravljanje pripravaka koji se dobivaju spaljivanjem? Dr. Vreede: Sada se ne mogu dati toni podaci. Za to su potrebna promatranja koja se trenutno ne mogu obaviti. Za spaljivanja kukaca openito je pogodno razdoblje od poetka veljae do u kolovoz. Za suzbijanje poljskog mia ove godine (1924.) razdoblja se iz godine u godinu pomiu u obzir dolazi vrijeme od druge polovice studenog do prve polovice prosinca. Dr. Steiner: Naela antropozofskoga kalendara, kako je bio zacrtan, moraju se postaviti tonije, pa

e se ovjek onda prema tom kalendaru moi tono ravnati. Kad se govori o punu Mjesecu i mlaaku, misli li se pritom samo na dan kad je pun ili mladi Mjesec ili pak se misli na vrijeme netom prije ili netom poslije njih? Mlaak se rauna od trenutka kad se pojavi otprilike ova slika. Ta se slika pojavi i opet nestane. Pun Mjesec rauna se od vremena kad se pojavi ova slika (crte). Kad je mjesec samo uzak srp i potom nestane. Otprilike uvijek deset do etrnaest dana.

Mogu li se kukci do kojih se ne moe doi u vrijeme odreene konstelacije sauvati do spaljivanja? Jo emo tonije utvrditi kad bi trebalo spravljati pripravke. Pojedine vrste kukaca mogu se sauvati. Treba li spaljivanje sjemena korova obaviti ljeti ili se to moe uiniti u bilo koje vrijeme? Ne predugo nakon to smo ga skupili. Kako je s rasipanjem praka od kukaca koji potjee od onih kukaca koji zapravo uope ne dolaze u dodir sa zemljom? On se isto stavlja u zemlju. Pritom je stvar u tome da kod kukaca uope nije bitan fiziki dodir,

106

nego svojstvo koje se daje u takvoj homeopatskoj dozi. Kukac ima sasvim drugaiju vrstu senzibilnosti, i kad se praak prospe po zemlji, upravo ono to tamo nastaje, bjei. Uope ne smeta ako kukac ne dolazi u dodir sa zemljom. Kako se tetnost mraza odraava u poljoprivredi, posebice kod rajice? I u kakvoj kozmikoj vezi treba sagledati mraz? Ako rajica treba postati lijepa i velika, treba je uvati na toplom. Ona mnogo pati zbog mraza. to se mraza openito tie, morate biti svjesni to se oituje u njegovu djelovanju. Djelovanja mraza uvijek znatno pojaavaju kozmiki utjecaj koji djeluje u zemlji. Taj kozmiki utjecaj ima uobiajenu razinu kad imamo odreenu toplinsku vrijednost. Kod odreene toplinske vrijednosti taj je utjecaj ba onakav kakav je biljci potreban. Ako pak imamo dug, preintenzivan i predubok mraz, onda je djelovanje neba na zemlju prejako i u biljkama imamo tendenciju za oblikovanjem stabljika u svim smjerovima, stvaranjem vlakana, dakle, tendenciju za irenjem u tankoi. I to e naravno pod odreenim okolnostima, zato to je tanko, zahvatiti mraz koji je vani i unititi ga, tako da je mraz koji ide predaleko pojava to izuzetno teti rastu biljaka jer u tlo ulazi previe neba. Treba li spaljenim ostacima ose moda obraditi ivotinjsko tijelo ili tim ostacima samo posuti livade i panjake? Tamo gdje ivotinje jedu. Te ivotinjske ostatke treba posuti po poljima. Svi su oni zamiljeni kao dodatak gnojivu. Kako se najuinkovitije suzbija pirika? Vrlo je teko doi do njenog sjemena.

Tim nainom razmnoavanja koji ste naveli, time to se ne moe doi do sjemena, ona se na kraju sama uniti. Ako se ne moe doi do sjemena, onda zapravo ni ona ne postoji. Ako se ukopa i zatim dalje buja, onda je se moe i suzbiti. Sigurno e se nai onoliko sjemena koliko je potrebno jer potrebno ga je vrlo malo. I djetelina s etiri lista moe se nai. Je li doputeno konzervirati hranu elektrinom strujom? to elite time postii? Tu se naravno mora sagledati ope znaenje elektriciteta u prirodi. Rekao bih da je utjeno to sada iz Amerike, gdje je openito bolji dar opaanja nego u Europi, to iz Amerike do nas dopiru glasovi koji govore da se ljudi vie ne mogu razvijati na isti nain, u atmosferi koja je sa svih strana proeta elektrinim strujanjima i zraenjima, nego da to ima utjecaj na ovjekov razvitak. Duevni ivot postat e drugaiji ako te stvari budu dovedene tako daleko kako je zamiljeno. Sigurno je razlika ako na nekom podruju imate parne strojeve, parne lokomotive za eljeznicu ili ako to elektrificirate. Para djeluje mnogo svjesnije, elektricitet djeluje izuzetno nesvjesno, a ljudi uope ne znaju odakle dolaze odreene stvari. Nesumnjivo je da je razvoj usmjeren u tom pravcu ako uzmem u obzir da se elektricitet koristi iznad zemlje kao zraei elektricitet ne bi li se to bre prenijele obavijesti iz jednog mjesta u drugo; takav ivot, pogotovo u zraeem elektricitetu dovest e do toga da ljudi vie uope nee shvaati vijesti koje e tako brzo dobivati. To potire razumijevanje. Ti uinci danas su ve uoljivi. Ve danas moete primijetiti da ljudi mnogo tee razumijevaju stvari koje dolaze do njih nego to je to bilo prije nekoliko desetljea. Utjeno je to se barem iz Amerike ire uvidi u tu stvar. No kad se pojavi neto novo, onda je to obino isprva

107

lijek. Meutim, kasnije stvar u svoje ruke uzimaju proroci. Neobino je da i vidovite stvari bivaju reducirane na ljudske stvari kad se pojavi neto novo. Nae se jedan koji ljudima bijesno propovijeda 0 ljekovitoj snazi elektriciteta, iako ga prije uope nije zamjeivao. I tako stvari ulaze u modu. Isto se tako nije moglo pomiljati na lijeenja uz pomo elektriciteta dok elektriciteta nije bilo. Sada odjednom, ne samo zbog toga to je on tu, nego zato to je to u modi, on je najednom postao lijekom. Elektricitet, kad se upotrijebi kao zraenje, ponekad nije vei lijek od tanke igle koju ovjek uzme i ubode se. Ne lijei elektricitet, nego ok. No ne smije se zaboraviti da elektricitet uvijek posebno djeluje na viu organizaciju, organizaciju glave kod ovjeka i ivotinje, isto tako izuzetno jako djeluje na organizaciju korijena kod biljaka. Prema tome, ako se elektricitet upotrijebi da bi se naelektrizirale ivene namirnice, proizvest e se takva hrana koja e postupno u ivotinji koja je jede izazvati sklerozu. To je polagan proces ispoetka se uope nee primijetiti prvo e se primijetiti da te ivotinje nekako ugibaju prije nego to bi trebale. Nee se pomiljati na elektricitet kao uzrok, to e se pripisivati svemu moguem. Elektricitet svakako nije neto to bi trebalo zadirati u ivo i ivo osobito poticati; jer on to ne moe. Ako se zna da je elektricitet stupanj nie od ivog 1 da ivotno, to je vie, nastoji odbaciti elektricitet to je odbacivanje ako se onda ivo navede na to da upotrijebi obrambeno sredstvo kad se ni od ega ne treba braniti, ono postaje ivano i nemirno, a s vremenom i sklerotino. to duhovna znanost openito kae o konzerviranju stone hrane kiseljenjem, o postupku kiseljenja? Nije velika razlika ako se u tom procesu upotrijebi slano u irem smislu, ako se sol neposredno stavlja u jelo ili ako se ona stavlja u stonu hranu. Ako imamo stonu hranu koja sadri premalo soli

da bi bila ponesena na mjesta u organizmu gdje bi trebala djelovati, onda je kiseljenje stone hrane sasvim u redu. Recimo da u nekom kraju imamo repu. Vidjeli ste da je ona osobito pogodna za pravilno djelovanje na organizaciju glave. Prema tome, ona je za neke ivotinje, na primjer, za mladu stoku, izvrsno sredstvo. Ako se, naprotiv, u nekom kraju zapazi da zbog nje ivotinje prerano i previe gube dlaku, tada e se stona hrana soliti jer se zna da je ne dospijeva dovoljno na ona mjesta kamo bi trebala stii. Ne stie dovoljno daleko. Sol openito izuzetno jako djeluje na to da hranjive tvari stignu do onog mjesta u organizmu gdje trebaju djelovati. Kako se duhovna znanost postavlja prema kiseljenju repinih listova i druge stone hrane? U tom sluaju trebalo bi nastojati postii optimum koji se u pogledu sredstva za kiseljenje ne bi smio prekoraiti. Kiseljenje openito ne moe tetno djelovati ako se ne potakne prevelikim koliinama dodataka, jer upravo slani sastojci veinom ostaju u organizmu onakvi kakvi ustvari jesu. Organizmu je openito uroeno, ivotinjskom organizmu takoer, a ljudskom jo i vie, da sve to uzme, na raznovrsne naine promijeni. Predrasuda je ako se vjeruje, na primjer, da je neto od bjelanevina to se unese u eludac jo upotrebljivo u istom obliku u kakvom je uneseno. Ta se bjelanevina najprije mora pretvoriti u mrtvu supstanciju, a potom je ovjekovo etersko tijelo ponovno mora pretvoriti u bjelanevinu koja je sada specifina ljudska ili ivotinjska bjelanevina. Sve to ude u organizam mora se promijeniti. To to sada govorim vrijedi ak i za obinu toplinu. Dok to shematski crtam (crte), zamislite: Ovdje imate neki organizam, a ovdje imate toplinu u okolini. Pretpostavite da ovdje imate mrtvo drvo koje, dodue, takoer potjee od organskog, ali je mrtvo; ovdje pak toplinu u okolini. Ako je ovo organizam, toplina ne ulazi jednostavno pomalo u njega i ne proima

108

ga, ve odmah im ona ue u podruje organizma, organizam prerauje nju, ona se preobraava u toplinu to ju je preradio sam organizam drugaije ne smije ni biti dok u drvo toplina jednostavno prodire i u njemu je kao toplina ista kao i vani u mineralnom carstvu. U trenutku kad toplina prodre u nas nepromijenjena, kao to prodire u komad drva, u tom se trenutku prehladimo. Ono to izvana prodire u organizam ne smije ostati onakvim kakvo jest, nego se odmah mora preobraziti. Taj se proces najmanje zbiva u soli. Stoga se solju, koja se dakako koristi onako kao to ste vi naveli, za kiseljenje stone hrane, ako je ovjek imalo razuman i ne stavlja je previe jer ve i okus odbija ne moe poiniti veliko zlo. Ako je ona nuna za konzerviranje, to je samo znak da je to do odreenog stupnja ispravan proces.

koristi, ve e se od nje razboljeti. Mislim da stona kreda eluani sok neutralizira. eluani sok postaje neupotrebljiv. Pitao bih zar nije vrlo bitno s kakvom milju ovjek poduzima neku stvar. Velika je razlika ako se sije penica ili rasipa ono to slui za unitavanje. Stav se mora uzeti u obzir. Ako se protiv kukaca djeluje sredstvima koja su navedena, zar to nema znatno vee znaenje za karmu nego kad se, na primjer, u odreenim sluajevima ivotinje odstranjuju mehanikim oruem. Tja, zar ne, kod misli se u biti radi je li ona dobra ili zla misao. I kako to mislite "ako se unitava"? Uzmite nain na koji se mora razmiljati o stvarima. Vidite, ako razmislite o onome to sam govorio u dananjem predavanju, na primjer, kad sam upozorio: neto se o nekoj stvari zna i to je takoer vidljivo na njenoj vanjtini, na lanenoj sjemenci i mrkvi vidi se kroz kakav proces prolaze u ivotinji; kad se to ostvari, to je onda takva objektivacija da zaista nije zamislivo a da se ne promemo odreenom poniznou. I onda ete uspjeti to uiniti u slubi ovjeanstva, u slubi univerzuma. Stvar je samo u tome da e tete, koje bi mogle nastati zbog uvjerenja, proizii iz zlih namjera. No u tom sluaju trebalo bi imati zle namjere. Stoga, ako se ujedno openito trai moralnost, ne mogu zamisliti da bi to u bilo kom pogledu moglo imati tetan uinak. A vi, dakle, mislite da bi bilo manje zlo ako biste ganjali ivotinje i ubijali ih? Mislio sam na nain na koji se unitava. Da, vidite, tu treba uzeti u obzir vrlo sloene stvari ije razumijevanje opet ovisi o tome sagledavaju li se one u veim meuovisnostima. Zamislite da izvuete ribu iz mora i ubijete je. Neto ste ubili,

Je li preporuljivo kiseljenje stone hrane bez soli? To je proces koji je otiao predaleko. To je, rekao bih, nadorganski proces, pod odreenim okolnostima, kad je proces otiao predaleko, to je strano tetno. Je li ivotinjama tetna stona kreda koja se koristi za ublaavanje djelovanja kiseline? Stonu kredu neke ivotinje uope ne podnose. Od nje se razbole. Neke je podnose, ali u ovom trenutku ne mogu ba rei koje je ivotinje podnose. Ali ona openito ivotinjama nee donijeti mnogo

109

izvrili ste in koji se zbiva na odreenoj razini. Ali pretpostavimo sada da s nekom svrhom izvuete posudu punu morske vode koja je puna ribljeg sjemena, time je, dakle, uniteno more ivota. Time ste uinili neto sasvim drugo, nego kad ste unitili ribu. Vi ste uinili neto sasvim drugo, naime, izvrili ste jedan in na sasvim drugoj razini. I kad neto to se nalazi u prirodi postane pravom ribom, onda je to otilo svojim tokom. Ako ga vratite na poetak, onda ste naruili red. Ali ako prije zaustavim proces koji nije zavren, ili ako se on ne okona u slijepoj ulici zavrenog organizma, onda nisam uinio ono isto, zar ne, to sam izvrio na zavrenom organizmu. Pitanje koje ste postavili moram tako reducirati: Kakva je to nepravda ako napravim praak? Jer ono to unitavam prakom vie ne dolazi u obzir, kree se u nekoj drugoj zoni. Radit e se samo o tome to mi je potrebno da bih dobio praak. Tada e u veini sluajeva proizii da unitavam mnogo manje ivotinja nego kad bih sve te ivotinjske vrste morao skupljati i ubijati. Mislim da vam to pitanje ne bi izgledalo tako stranim kad biste ga praktino promislili, a ne tako apstraktno. Mogu li se upotrebljavati ljudske fekalije i kakvom se postupku moraju podvrgnuti prije upotrebe? Naravno, to je manje mogue. Jer u smislu gnojidbe njihovo je djelovanje izuzetno slabo i one su mnogo tetnije od bilo kojeg drugog gnojiva. No ako ih netko eli upotrijebiti, sasvim je dovoljno ono to se na jednom obinom imanju samo namee. Prema tome, najbolja mjera za to to nije tetno bit e ako se zna da toliko i toliko ljudi ima na jednom imanju, pa ako se svemu onom to daju ivotinje i gnoju to nastaje na drugi nain pridoda i ono to dolazi od ovjeka, onda je dostignut maksimum onoga to se moe primijeniti. Uinila bi se golema teta ako bi se ljudski gnoj koristio u blizini velikih gradova, jer u velikim gradovima nastaje

toliko ljudskoga gnoja da bi on mogao dostajati za imanje strahovito velikih razmjera. Ali pomislite, kako li se samo moe doi na suludu ideju da se i u blizini velikih gradova, na nekom malom podruju upotrijebi ljudski gnoj, na primjer, od cijelog Berlina. Dovoljno bi bilo kad biste kuali biljke koje tamo rastu, one bi vam to pokazale. Izvedite to sa parogom, s bilo ime to je prilino poteno i iskreno, i vidjet ete o emu se radi. I morate imati na umu: ako taj gnoj upotrijebite za ono to jedu ivotinje, onda e ono to e iz toga proizii biti osobito tetno. Jer kod njih mnogo toga ostaje na tom stupnju. Zar ne, prilikom prolaska kroz organizam mnogo toga ostaje na stupnju na kojem se nalazi paroga kad prolazi kroz ljudski organizam. U tom smislu to je golemo neznanje koje je nanijelo groznu tetu na tom podruju. Kako se kod svinja lijei vrbanac? Tja, to je veterinarsko pitanje s tim pitanjem jo se nisam suoio jer me dosad nitko nije pitao za savjet u vezi s time ali mislim da se on moe lijeiti trljanjem koe sivim antimonovim sjajnikom, stibnitom. To spada u podruje lijeenja, to je prava bolest. Moe li se i divlja rotkva, koja je krianac, takoer suzbiti onim prakom? Praci o kojima sam govorio djelotvorni su samo kod onih vrsta biljaka od kojih su spravljeni. Prema tome, ako je biljka nastala krianjem, praak joj nee nauditi. On nema utjecaja na simbioze. to bi se moglo rei o zelenoj gnojidbi? I ona ima svojih dobrih strana, pogotovo ako se primijenjuje kod vonih kultura. Te se stvari ne mogu provesti generalno. Za odreene stvari zelena je gnojidba korisna. Mora se poduzeti kod onih biljaka kod kojih se eli potai jako stvaranje zelenila. Ako se to eli postii, onda se moe dodati malo zelenog gnojiva.

110

UVODNI GOVOR Koberwitz, 11. lipnja 1924. Najprije mi dopustite da izrazim svoje najdublje zadovoljstvo to je utemeljen ovaj pokusni krug koji je potaknuo grof Keyserlingk, a koji su i proirili oni koji se zanimaju za poljoprivredu, koji su prvi put bili na ovakvom skupu. Ovom osnutku prethodi izraena spremnost gospodina Stegemanna koji je nakon brojnih zamolbi odluio priopiti poneto od raznih smjernica za poljoprivredu koje smo on i ja dali tijekom prolih godina i koje je on u ovom ili onom pravcu iskuao na svom imanju uloivi napore vrijedne priznanja. Na to se onda nadovezao razgovor izmeu naega vrlo zaslunoga grofa Keyserlingka i gospodina Stegemanna koji je doveo do toga da se najprije odrao razgovor na kojem je sastavljena rezolucija to je danas proitana i koji je doveo do toga da smo danas ponovno zajedno doli ovamo. Duboko zadovoljstvo prua injenica da se na neki nain kao nositelj pokusa, polazei od smjernica da, to isprva mogu biti samo smjernice koje moemo dati u ovim predavanjima, naao stanovit broj ljudi koji bi obavili pokuse kako bi te smjernice potvrdili i pokazali da se one mogu praktino primijeniti. Meutim, neophodno je da danas, u trenutku kad se na tako zadovoljavajui nain takvo neto ostvaruje, budemo svjesni da nam valja primijeniti iskustva koja smo stekli svojim nastojanjima na praktinom polju u okviru antropozofskog pokreta, a pogotovo da nam valja izbjei pogreke koje su jasno izile na vidjelo tek tijekom vremena u kojem se iz antropozofske, rekao bih, sredinje aktivnosti prelazilo na perifernu aktivnost, prilikom uvoenja onoga to antropozofija treba i moe biti u razliite

sfere ivota. Stoga e dakako za poslove koje treba obaviti ova poljoprivredna zajednica osobito biti zanimljiva iskustva koja smo stekli prilikom uvoenja, recimo to tako, antropozofskog u ope znanstveno. Vidite, kad je rije o tome, uglavnom nije bilo dovoljno razumijevanja izmeu onih koji su ustvari dosad upravljali sredinjim antropozofskim na svoj nain i s unutarnjom odanou te s unutarnjom predanou, i onih koji stoje na periferiji i to nastoje obraditi za pojedina ivotna podruja. To smo posebno iskusili prilikom suradnje s naim znanstvenim institutom. Tu su s jedne strane antropozofi kao takvi, antropozofi koji posve ive u onom sredinjem antropozofije kao svjetonazora, kao ivotnog sadraja, koje moda svake minute svom svojom duom pronose svijetom. Tu su i antropozofi koji antropozofiju ine, vole i ine je vlastitim ivotnim sadrajem, oni veinom ne uvijek misle da je uinjeno neto znaajno ako su opet tu ili tamo jednog ili vie njih pridobili za antropozofiju. Oni zapravo, kad djeluju prema van, jedino ele ljude pridobiti za antropozofiju i misle oprostite na izrazu da se ljudi moraju pridobiti duom i tijelom, na primjer, kad je rije o sveuilinom profesoru neke prirodoznanstvene grane koji se nalazi u prirodoznanstvenoj djelatnosti. Takvi antropozofi u svojoj dobrodunosti i ljubavi onda dakako misle da se poljoprivrednik moe duom i tijelom, sa zemljitem i svime onime to je s time u vezi, sa svim proizvodima koje gospodarstvo alje u svijet, od danas do sutra privui u antropozofsku djelatnost. To misle "sredinji" antropozofi. Oni se naravno varaju. I premda mnogi od njih tvrde da su moji odani sljedbenici, da, esto je tako da su u dui vjerni pristae, ali preuju ono to kaem u odlunim trenucima. Oni onda ne uju kad, na primjer, kaem: Naivno je vjerovati da se jedan profesor ili neki drugi znanstvenik preko noi moe pridobiti za antropozofiju. To je nemogue. ovjek bi trebao raskrstiti s dvadeset

111

do trideset godina svoje prolosti, zato bi iza njega nastao ponor; stvari treba prihvatiti onakvima kakve su u ivotu. Antropozofi esto vjeruju da ivot opstoji u miljenju. On ne opstoji samo u miljenju. Te se stvari moraju izrei kako bi i pale na pravo tlo. Oni koji dobrohotno, odano neko ivotno podruje ele spojiti s antropozofijom, da, i znanstvena podruja, to si uope nisu razjasnili kad su postali antropozofski poslenici i stalno polaze od pogrenog stajalita da se u znanosti mora initi isto onako kako se dosad inilo, da se mora postupati isto onako kako se u znanosti dosad postupalo. Na primjer, kod nas postoji odreeni broj ljudi koji djeluju na medicinskom podruju, doista dragih, dobrih antropozofa koji smatraju da ono to je dala antropozofska medicina trebaju primjenjivati onako kako su to u medicini dosad inili. U tom je smislu gospoda dr. Wegman prava iznimka; ona je uvidjela istinsku nunost unutar naeg drutva. Da, to ovjek pritom doivljava? Ne radi se toliko o irenju sredinjeg antropozofskog, ve se radi o irenju antropozofskog u svijet. Doivljava se da ljudi kau: Da i mi smo se dosad time bavili, za to smo strunjaci, time moemo ovladati pomou naih metoda, o tome nesumnjivo moemo prosuivati. Ali njihovi rezultati protuslove onome do ega smo mi doli svojim metodama. Oni tada kau da je to pogreno, a kad ih se htjelo oponaati, tvrdili su da oni to mogu bolje. U tim sluajevima uope se ne moe porei da oni to mogu bolje primijeniti, ve zbog toga to su znanstvene metode posljednjih godina ustvari progutale znanost. Znanosti imaju jo samo metode. One se vie ne hvataju u kotac s predmetom, njih su pojele metode, tako da danas postoje istraivanja, ali u njima nieg nema. Tako smo doivjeli da su se ti znanstvenici koji su imali izvrsne egzaktne metode

razbjesnili kad su se pojavili antropozofi ne inei nita drugo doli primjenjujui iste metode. to se time moe dokazati? Kod tih lijepih stvari koje smo izvodili, kod izvrsnih istraivanja obavljenih u Biolokom institutu nije se pokazalo nita drugo nego da su se ljudi razbjesnili kad su nai znanstvenici u svojim predavanjima govorili o istim metodama. Oni su bili bijesni jer su uli stvari na koje su se navikli u odreenim misaonim koloteinama, njih su ponovno uli. Ali doivjeli smo neto drugo to je vano. A to je sljedee: Neki nai znanstvenici naposljetku su se potrudili skrenuti od metode oponaanja drugih, uinivi pola-pola, tako da su u prvom dijelu bili sasvim znanstveni doista primijenjujui u sueljavanjima znanstvene metode. Na to su se sluai razbjesnili. to se ovi petljaju u nae stvari, to to znai? To su drznici, to su drski zelembai koji se diletantski paaju u nau znanost! Tada su u drugom dijelu govornici preli na pravi ivot, to nije razraeno po starome, nego je kao antropozofsko preuzeto iz nadzemaljskog. Na to su oni koji su dotad bili strano bijesni postali strano paljivi, udno su sluali i zapalili se za to. Ljudima se svidjela antropozofija, ali nisu mogli podnijeti a, kako sam i priznao, ak i s pravom kad se od antropozofije i znanosti skrpa nejasni mixtum compositum. Time se ne moe postii napredak. Zato s velikom radou pozdravljam ovo to je proizilo iz poticaja grofa Keyserlingka, to se poljoprivredna strukovna zajednica eli nadovezati na ono to je utemeljio Prirodoznanstveni odsjek u Dornachu. Taj Prirodoznanstveni odsjek, kao i ostalo s ime se sada susreemo, proistekao je iz Boinog zasjedanja. Dakle, iz Dornacha e potei ono to treba potei. Mi emo pak nesumnjivo iz same antropozofije razviti najegzaktnije znanstvene metode i smjernice. Samo se dakako ne mogu sloiti

112

s onime to je rekao grof Keyserlingk da spomenuta strukovna zajednica treba biti tek izvrni organ. Uvjerit ete se da iz Dornacha dolazi neka vrst smjernica, uputa koje od svakog ovjeka to eli suraivati, ma gdje on bio, zahtijevaju da bude potpuni suradnik. tovie, mi emo a to e se pokazati na kraju mojih predavanja, prve smjernice dat u na kraju predavanja temelje za prve korake to ih trebamo poduzeti u Dornachu dobiti tek od vas. Smjernice emo davati tako da tek iz odgovora to ih dobijemo moemo neto poduzeti. Prema tome, od samog poetka trebat e nam aktivni, najaktivniji suradnici, a ne samo izvrni organi. Jer vidite, da neto napomenem o tome smo ovih dana vie puta razgovarali grof Keyserlingk i ja dobro je uvijek individualnost u tom smislu da nikad nije isto kao drugo dobro. Klima, odnosi u tlu, najdonja su osnova individualnosti jednog dobra. Dobro u leskoj nije isto kao dobro u Tiringiji ili junoj Njemakoj. To su uistinu individualnosti. Upravo prema antropozofskom nazoru openitosti, apstrakcije nemaju nikakvu vrijednost, a najmanja im je vrijednost kad se njima eli zahvatiti u praksu. Kakve koristi ima ako se o tom praktinom pitanju govori samo uopeno! Openito treba paziti na ono to je konkretno, tada e se uvidjeti to treba primijeniti. Kao to je od trideset dva slova sastavljeno ono najrazliitije, tako se naravno mora primijeniti i ono to e biti izneseno u predavanjima, jer tek e iz toga proizii ono to se oekuje. Ako se eli govoriti o praktinim pitanjima polazei od ezdeset suradnika, onda je doista stvar u tome da se pronau praktine upute i praktina polazita za tih ezdeset konkretnih poljoprivrednika. I najprije e trebati pronai ono to znamo u tom pogledu. Tek e se iz toga roditi prvi krug pokusa, a onda e doista trebati praktino raditi. Za to su nam potrebni najaktivniji lanovi. I uope su nam u Antropozofskom drutvu upravo

potrebni pravi praktiari koji ne odustaju od naela da praksa zahtijeva neto to se ne moe ostvariti od danas do sutra. Ako oni koje sam nazvao sredinjim antropozofima misle da jedan profesor ili poljoprivrednik ili lijenik, nakon to se desetljeima nalazio u odreenoj sredini, preko noi moe prihvatiti antropozofsko uvjerenje, onda su u zabludi. Kod poljoprivrede e se to jasno vidjeti. Poljoprivrednikantropozof mogao bi, ako je dovoljno idealistian, iz dvadeset devete u tridesetu godinu prijei u antropozofske vode i u pogledu poljoprivrede; ali hoe li isto uiniti i njive, proizvodna mehanizacija koja posreduje izmeu njega i potroaa i tako dalje? Njih se ne moe iz dvadeset devete u tridesetu godinu pretvoriti u antropozofe. I kad ljudi onda uvide da to nije mogue, esto se odmah obeshrabre. Ali upravo je u tome stvar: da se ne izgubi odmah hrabrost, nego da se zna kako nije vaan trenutni uspjeh, nego bezuvjetni rad. Treba uiniti koliko je god mogue. Jedan moe vie, drugi manje. tovie, naposljetku e se, koliko god to paradoksalno zvualo, moi initi to vie to je ogranieniji komad zemlje na kojem se gospodari na na nain. Zar ne, na malom zemljitu, na malom komadu zemlje unitava se manje nego na velikom. I tu onda mogu vrlo brzo doi do izraaja i poboljanja koja proizlaze iz antropozofskih smjernica budui da se ne mora mnogo toga promijeniti. I zato e i korisni uinak lake doi do izraaja nego na velikom dobru. Ali ako ta zajednica eli postii uspjeh, mora se postii suglasje o stvarima upravo na jednom takvom praktinom podruju kao to je poljoprivreda. I vrlo je udno to su ljudi poslije prvog skupa mnogo razgovarali o razlici izmeu grofa Keyserlingka i gospodina Stegemana, ali dobroudno i bez ironije, jer ih je to obradovalo. I to je dovelo do toga da sam te veeri gotovo bio uvjeren kako bi trebalo razmisliti o tome ne bi li netko trebao pozvati antropozofsko predsjednitvo ili nekog drugog kako bi pomirio svadljive

113

duhove. Ali s vremenom sam se uvjerio u neto sasvim drugo, u to da je ono to se tamo oituje osnova za intimnu toleranciju meu poljoprivrednicima, za intimno priznavanje medu kolegama jedino to tu postoji odreena gruba vanjtina. Poljoprivrednik doista vie nego netko drugi mora uvati svoju kou i esto mu se drugi upleu u stvari koje samo on razumije. No potom se u dubini zapravo otkriva stanovita tolerancija. Sve to mora se uistinu osjetiti u ovoj zajednici i ovu opasku iznosim samo zato to zaista mislim kako je neophodno da otpoetka krenemo ispravno. Tako bih jo jednom izrazio svoje duboko zadovoljstvo zbog ovoga to se dogodilo zahvaljujui vama; vjerujem da smo dobro ugradili iskustva Antropozofskog drutva, da e ovo to je pokrenuto biti velik blagoslov i da e Drnach dati svoj prinos djelotvornoj suradnji s onima koji zajedno s nama ele aktivno sudjelovati u ovome. Moemo se samo radovati to je pokrenuto ovo to se zbiva u Koberwitzu. I premda grof Keyserlingk esto ponavlja da sam se opteretio time to sam doao ovdje, ipak bih odvratio na to, ali ne zato da bih potaknuo meusobnu raspravu: Kakve sam ja to ovdje uloio napore? Morao sam stii ovamo gdje imam najljepe i najbolje uvjete, sve to je neugodno ine drugi, a ja svaki dan moram govoriti, moram dodue drati govore prema kojima imam poneto respekta budui da je ovo novo podruje. Moj trud nije tako velik. Ali kad pogledam trud koji su uloili grof Keyserlingk i cijela ova kua, sve koji su ovamo nagrnuli, onda moram rei da mi pojedinosti to su ih morali uiniti oni koji su pomogli da bismo ovdje mogli biti zajedno nakraju izgledaju daleko vee od injenice to sam stigao na gotovo. I upravo se u tome ne mogu sloiti s grofom Keyserlingkom. Stoga bih vas svakako zamolio da za sve ono to smatrate vrijednim priznanja s obzirom na odravanje ovog poljoprivrednog teaja zahvalite njemu i da ponajprije imate u vidu da

se moda ipak, uza sve ono to treba proistei iz Dornacha, ne bi odrao ovaj teaj u ovom krajnjem zakutku zemlje da on nije promiljao svojom eljeznom snagom i svog zastupnika poslao u Dornach nimalo ne poputajui. Nikako se ne slaem s time da se osjeaji zahvalnosti iskazuju meni; njih doista u najveoj mjeri treba uputiti grofu Keyserlingku i itavoj njegovoj kui. Upravo sam to jo htio dodati. Zasada se ne moe mnogo toga rei osim da emu u Dornachu od svakoga tko u krugu bude htio suraivati trebati podatke o tome to ima ispod zemlje, to iznad zemlje i kako te stvari uzajamno djeluju. Zar ne, najprije se mora tono znati, da bi se podaci mogli upotrijebiti, kako stoje stvari na koje ti podaci upuuju. Prema tome, u obzir e doi ono to vi iz svoje prakse znate jo bolje od nas u Dornachu: svojstva tala na pojedinim dobrima, kakva je uma ili koliko ume i slinoga ima, to se na dobru proizvodilo posljednjih godina, kakvi su bili prinosi, ukratko, zapravo trebamo znati sve ono to mora znati pojedini poljoprivrednik ako razborito, upravo seljaki razborito eli gospodariti svojim dobrom. To su podaci koji su nam najprije potrebni: stvari koje se nalaze na dobru i iskustva koja je pojedinac stekao u vezi s njima. To bi bilo u kratkim crtama. Kako sve to valja sastaviti, pokazat e se tijekom ovog zasjedanja iz kojeg e jo proizii polazita za poljoprivredu koja e ukazati na to kakva je veza izmeu onoga to tlo naposljetku daje i onoga to tlo i njegova okolina jest. Vjerujem da je ovim rijeima ve karakterizirano ono to grof Keyserlingk eli kao razraen predloak od lanova ovoga kruga. Prijateljske, drage rijei koje nam je uputio potovani gospodin grof uz tankoutno razlikovanje seljaka i znanstvenika, ime je s jedne strane postavljeno da se u krugu nalaze svi seljaci, a u Dornachu sjede znanstvenici, taj stav ne smije, ne moe ostati.

114

Mi takorei moramo jedni s drugima srasti i u Dornachu mora vladati onoliko seljakog koliko unato znanstvenosti moe vladati. I ono to kao znanost dolazi iz Dornacha mora biti takvo da prosvijetli i najkonzervativniju seljaku glavu. Nadam se da je to bila samo ljubaznost kad je grof Keyserlingk rekao da me ne razumije. To je posebna vrsta ljubaznosti. Jer mislim da emo mi, Dornach i krug, svakako srasti kao blizanci. Na kraju me nazvao Velikim seljakom (Grobauer). To ipak ukazuje na to da i on osjea kako bismo mogli srasti. Ali vidite, ja doista jo ne mogu biti tako okrten zahvaljujui tek malom poetnikom pokusnom mijeanju gnoja emu sam se silom prilika morao posvetiti prije no to sam otputovao to se moralo i nastaviti budui da nisam mogao tako dugo mijeati; trebalo je jako dugo mijeati, ja sam samo poeo mijeati, a potom je trebalo nastaviti. No sve su to sitnice. Ali ja zapravo nisam iz toga izrastao. Ja sam posve izrastao iz seljatva. to se tie uvjerenja, zauvijek sam ostao u njemu. Ja sam to je spomenuto u mojoj autobiografiji premda ne na tako velikim dobrima kao to je ovo, na malim podrujima sadio krumpir, premda nisam ba uzgajao konje, ipak jesam svinje ili barem pomagao pritom, a u neposrednom susjedstvu pomagao sam i pri uzgoju krava. Sve te stvari dugo su mi bile bliske i u njima sam sudjelovao i upravo sam zbog toga takorei zaljubljen u poljoprivredu, izrastao sam iz poljoprivrede. Uz to sam mnogo vie vezan nego uz ovo malo mijeanje gnoja. Zato se u tom smislu i opet ne bih sasvim sloio s ostalim, kad se ponovno osvrnem na svoj ivot, onda bih i tu kazao da u seljatvu nije najvrednije biti veliki seljak, nego mali seljak koji je ba kao seoski djearac radio u poljoprivredi. Ako to sada treba poprimiti velike razmjere, primijeniti u znanosti, to e zaista izrasti kao to se kae u donjoj Austriji iz "tvrde seljake

glave". To izrastanje vie e mi sluiti od onoga to sam kasnije primio. Zbog toga me gledajte kao malog seljaka koji je u sebi razvio ljubav prema poljoprivredi, koji se sjea svojeg "maloseljatva" i upravo zahvaljujui tome moe razumjeti ono to sada ivi u takozvanom seljatvu poljoprivrede. U Dornachu e to biti primljeno s razumijevanjem, u to moete biti sigurni. Uvijek sam smatrao, a u tome nije bilo ironije iako je, ini se, tako shvaeno da je ta glupost, budalatina, rekao sam, mudrost pred Bogom, pred Duhom. Naime, ono to su seljaci mislili o svojim stvarima smatrao sam mnogo pametnijim od onoga to su mislili znanstvenici. Uvijek sam tako mislio, a zapravo i danas mislim da je to mnogo pametnije. Radije sluam ono to u nekoj prilici o svojim iskustvima govori onaj koji neposredno radi na njivi, nego ahrimanske statistike koje proizlaze iz znanosti, i uvijek sam se obradovao kad sam mogao uti neto takvo jer sam to uvijek smatrao izuzetno mudrim. I upravo na polju praktinog djelovanja, izvedbe, znanost sam uvijek smatrao izuzetno glupom. I tako, sve to upravo ta znanost treba tek uiniti pametnim ona ini pametnim ba zahvaljujui toj "gluposti" seljatva. Mi u Dornachu trudimo se unijeti neto od te "gluposti" seljatva u znanost. Tada e ta glupost postati mudrost od Boga. elimo li tako zajedno djelovati, to e biti pravi konzervativni, ali i iznimno radikalni napredni poetak. Zauvijek e mi ostati u lijepom sjeanju ako upravo ovaj teaj postane ishoditem na kojem e se ovdje pravo mudro seljatvo unijeti u metodiku znanosti koja moda nije postala glupa to bi je uvrijedilo ali, rekao bih, umrtvljena; i dr. Wachsmuth takoer je odbacio tu znanost koja je ustvari umrtvljeha izrazivi elju za ivom znanou koju tek treba oploditi seljaka mudrost. Srastimo na taj nain, Drnach i krug, kao sijamski blizanci. Za blizance se kae da ustvari isto osjeaju, isto misle, pa osjeajmo onda isto i mislimo isto, tada emo na naem podruju i najbolje napredovati.

115

NAPOMENA VICARSKOG IZDAVAA Praktina primjena smjernica danih u poljoprivrednom teaju lanovi Pokusnog kruga antropozofskih poljoprivrednika, osnovanog u Koberwitzu, odmah su poeli ostvarivati uvide i smjernice koje je u "poljoprivrednom teaju" dao Rudolf Steiner. Spravljeni su pripravci koji su primjenjeni kod pripremanja gnojiva i komposta odnosno za njegu njiva kultiviranih biljaka. Prvi pozitivni uinci oitovali su se u poboljanju kakvoe povra, ali i ukusu te hranjivosti stone hrane. Tome se uskoro pridruio i povoljan uinak na zdravlje domaih ivotinja. Tako je opseg iskustava rastao iz jednog opaanja u drugo. Uskoro se takoer pokazalo da je za prilagodbu nekog imanja smjernicama danim u Koberwitzu bilo neophodno poduzimati odnosno poticati sve mjere koje su pogodovale razvitku ivota na tlu i izgradnji cjelokupnoga gospodarstvenog organizma. Na imanjima gdje se takva njega poduzimala ve desetljeima takva je prilagodba protjecala bez potekoa. No tamo gdje je zemljite, gornji sloj njive bio nedovoljno razvijen ili ako se radilo o imanju s osobito nepovoljnim stanjem u pogledu tla i klime, moralo se posebnu pozornost pokloniti stvaranju humusa, tlu. Znaajna pomo pritom bilo je to to se nanovo mogao shvatiti dublji smisao uvida u mnoge mjere to ih je dao Rudolf Steiner, a koje su ivjele u poljoprivrednovrtlarskoj tradiciji i iskustvu. U to vrijeme mnoge takve mjere, na primjer pripremanje komposta, podizanje ivica, ishrana osuenim granicama i zainskim biljem itd., bile su osuene na to da iz narataja u narataj nestaju s imanja i padaju u zaborav. Mladi narataji koji su ve prihvatili nain razmiljanja agrikulturne kemije esto vie nisu bili u stanju shvatiti znaenje takvog naina rada. Bioloko-dinamiki nain gospodarenja, kako je sada

nazvan, u veoj je mjeri dolazio u doticaj s mnogim pojedinostima poljoprivredno-vrtlarske tradicije tako to je ve od 1930. sve vie seljaka i veleposjednika, traei naine za ozdravljenja svojih gospodarstava, iskazivalo zanimanje za rad pokusnoga kruga i prikljuilo mu se. Ti su ljudi jo u svojoj mladosti mnogo toga usvojili na selima i imanjima, to je kroz njihova sjeanja i iskustva na preobraen nain plodonosno utjecalo na ovaj novi poljoprivredni pokret. Budui da je u smjernicama zadanim u Koberwitzu teite postavljenih ciljeva bilo usmjereno na razvitak ivota na tlu kao i stvaranje skladnoga gospodarstvenog organizma, pa se, prema tome, osobito intenzivno trebalo uhvatiti u kotac sa svim mjerama koje su tome mogle posluiti, bioloko-dinamiki pokret ubrzo je priznat kao pobornik za cijenjenje vrijednosti tih ciljeva i svih tih poticajnih mjera. U to je, na primjer, spadala obrada tla brino pripremljenim organskim gnojivima, njegovanje livada kompostom, raznovrsna primjena mahunarki (i na tekim tlima) kao glavnog usjeva i medukulture, oivljavanje tala posebnim pokrovima, zastiranjem (maliranjem), zelenom gnojidbom, dodavanjem bilja u travu i djetelinu, jaanje zdravlja domaih ivotinja prihranjivanjem biljem i osuenim granicama, ozdravljivanje kraja podizanjem ivica te poticanje uzgoja uma po uzoru na prirodu i drugo. Jer sve to trebalo je uzeti u obzir prilikom ostvarivanja ciljeva postavljenih u Koberwitzu koji su trebali pridonijeti ozdravljenju poljoprivrede i najveoj kakvoi ivenih namirnica. Na pitanja koja su u Koberwitzu postavljali dr. Rudolfu Steineru, poljoprivrednike i vrtlare potaknulo je njihovo poznavanje antropozofske duhovne znanosti i esto puta, zahvaljujui tim posredovanim spoznajama, iznenadna otkria novih naina rjeavanja vanih problema na polju ivotnog,

116

primjerice u medicini i pedagogiji. Prema tome, njima je geteanistiko-antropozofsko proirenje prirodnih znanosti bio put od kojeg su oekivali produbljeno shvaanje zadaa u poljoprivredi i njihova rjeenja. I Rudolf Steiner tim je poljoprivredicima i vrtlarima savjetovao da prije teaja proue dva temeljna djela antropozofske duhovne znanosti: "Teozofiju" i "Osnove tajne znanosti" kako bi stekli uvjete za razumijevanje predavanja "poljoprivrednog teaja". Mnogi od onih koji su tome pristupili kasnije, prave putove za otklanjanje teta na svojim gospodarstvima nastojali su pronai izravnim promatranjima organizacije rada i postignutih rezultata na imanjima gdje se ve gospodarilo po novim smjernicama ili na zasjedanjima koja je organizirao "pokusni krug", u kojima se prvenstveno izvjetavalo o vlastitim iskustvima. Seljako-vrtlarska tankoutnost stoga je i na taj nain mogla doprijeti do razumijevanja misli-vodilja bioloko-dinamikog rada i naina njihova ostvarenja. Sve vei broj poljoprivrednika i vrtlara udruivao se u mjesnim radnim grupama koje su pak bile podijeljene na radne zajednice to su veinom obuhvaale jednu saveznu dravu ili pokrajinu. Budui da voditelji bioloko-dinamikih gospodarstava, optereeni odgovornou za vlastita imanja, nisu stalno mogli davati eljene obavijesti pridolima, ubrzo su u raznim saveznim dravama i pokrajinama kao savjetovalita osnovana Obavjesna sredita. Pri toj organizaciji posla znaajnu su pomo pruala vea poljoprivredna gospodarstva i njihovi voditelji kojima je bilo stalo do napretka poljoprivrede. S te je strane doao i vaan poticaj za osnutak organizacije kojom bi se zainteresiranim potroakim krugovima dopremale visokovrijedne ivene namirnice proizvedene na tim imanjima. Za te proizvode odabrano je zatitno ime "Gospodarska udruga Demeter". Osim u zapadnoj Njemakoj, danas takve udruge "Demeter" postoje

i u mnogim drugim zemljama. Njihova je zadaa da imaju pregled nad ivenim namirnicama proizvedenim na bioloko-dinamikim gospodarstvima i da ih distribuiraju potroaima, sklapaju ugovore o proizvodnji s imanjima-proizvodaima, pronalaze preraivaka poduzea, tite kvalitetu sklapanjem zatitnih ugovora s proizvoaima te preraivakim poduzeima i trgovcima koji sudjeluju u distribuciji. Prema tome, zadaa je u biti uslune naravi. Ve nekoliko godina nakon kobervickog teaja bioloko-dinamiki pokret poeo se iriti i izvan Njemake: u vicarskoj, Nizozemskoj, Engleskoj, u skandinavskim zemljama, u Francuskoj i SAD. Pojedina imanja bila su i u Junoj Americi, Junoafrikoj Republici, Australiji i Novom Zelandu. I u tim zemljama nastali su pokusni krugovi i poljoprivrednovrtlarske radne zajednice. Tako su na mnogim krajevima svijeta odravana mjesna dogaanja, organizirani obilasci gospodarstava u ljeto, zasjedanja tijekom vikenda i uvodni teajevi zimi na kojima su se intenzivno izmjenjivala iskustva. U Nizozemskoj je takoer osnovana vrtlarska i poljoprivredna kola s trogodinjim teajem na kojoj je njegovan bioloko-dinamiki rad. A ve vie od tri desetljea svake se zime na Slobodnoj visokoj koli Goetheanuma u Dornachu redovito sastaju poljoprivrednici koji se bave bioloko-dinamikim gospodarenjem kako bi zajedno poradili na produbljivanju razumijevanja prikaza koje je Rudolf Steiner 1924. dao na poljoprivrednom teaju. irenjem pokreta razliitim zemljama i krajevima svijeta bilo je nuno da se rad na gospodarstvima prilagoava tamonjim klimatskim, drutvenim i gospodarskim prilikama. Taj proces stalne preobrazbe morao se nastaviti i u iduem vremenu, tijekom mijena

117

u strukturi gospodarstva. Dok je 1924. prvenstveno u istonim njemakim pokrajinama jo gotovo neogranieno bila na raspolaganju iskusna poljoprivredna radna snaga po gospodarski prihvatljivoj cijeni, ponajprije u posljednja dva desetljea, kojima je peat dao porast ivotnog standarda, u obavljanju nastalih poslova sve je vie koriten i stroj. Danas u mnogim zemljama bioloko-dinamiko gospodarenje nije izvedivo bez rasprivaa gnojiva i komposta, dizalica za gnojivo i utovarivaa, prskalica za pripravke, uz naravno traktore, strojeve za obradu njiva, sjetvu i berbu. U voarstvu su uz to potrebne rotacijske kosilice i kopaice, u vrtlarstvu sadilice i drugo. Tek je takvo svrsishodno koritenje strojeva omoguilo da se i u promijenjenim gospodarskim odnosima u pravo vrijeme i u punom opsegu provedu mjere za poticaj ivota na tlu. Tako se prilagodba mjesnim i vremenskim okolnostima pokazala kao preduvjet za uspjean rad prema smjernicama zadanim u Koberwitzu. U skladu s napomenom Rudolfa Steinera: "Dobro je uvijek individualnost u tom smislu da nikad nije isto kao drugo dobro. Klima, odnosi u tlu, najdonja su osnova individualnosti jednog dobra. Dobro u leskoj nije isto kao dobro u Tiringiji ili junoj Njemakoj. To su uistinu individualnosti. Upravo prema antropozofskom nazoru openitosti, apstrakcije nemaju nikakvu vrijednost, a najmanja im je vrijednost kad se njima eli zahvatiti u praksu." Budui da je Rudolf Steiner umro 30. oujka 1925. i tako vie nije sudjelovao u daljnjem razvitku bioloko-dinamikog rada, stvaranje imanja u skladu s individualnim mjesnim prilikama nije bio lak posao. Vana je pomo pritom bilo promatranje uinka poduzetih mjera na zdravlje i plodnost domaih ivotinja i kultiviranih biljaka na imanjima. Naime, im se kod zatite biljaka ne primjenjuju otrovi, a kod domaih ivotinja

sredstva koja trenutno otklanjaju tetne pojave, reakcija zdravlja, otpornosti i plodnosti osjetljiv je pokazatelj prilikom prosudbe o zatitnim mjerama. Seljacima i vrtlarima ta metoda esto omoguuje dublji uvid u meuovisnosti nego to im to mogu pruiti analitika istraivanja kolske znanosti. Tijekom razvitka bioloko-dinamike djelatnosti, pored Bioloko-kemijskog laboratorija na Goetheanumu u Dornachu, utemeljenog 1924. godine, u suradnji s bioloko-dinamikom djelatnou u SAD, vedskoj i Njemakoj osnovani su i drugi istraivaki instituti. Dokazivanju posebne kakvoe bioloko-dinamikih proizvoda znaajan je doprinos dala metoda osjetljive kristalizacije koju je polazei od savjeta Rudolfa Steinera razvio dr. E. Pfeiffer. Na institutima su u tijesnoj suradnji s imanjima razmatrana pitanja plodnosti tla, stvaranja i provjere kakvoe, zdravlja biljaka i zatite od gljivica i kukaca, ali i problemi uzgoja biljaka i ivotinja te hranidbe. Tom suradnjom imanja u razvoju i istraivakih instituta potvrene su mnoge smjernice to ih je dao Rudolf Steiner. Primjerice, prvenstveno da se mjerama gnojidbe i njege usmjerenima na razvitak zajednikog ivota tla i biljnog svijeta u poljodjelstvu te intenzivnim uzgojem voa i povra mogu stvoriti osnove za zdrav rast biljaka i proizvodnju zdravih biljnih ivenih namirnica najvee kakvoe. To su bile zadae ije je znaenje nakon teaja raslo iz desetljea u desetljee. Proirene su i spoznaje za unapreivanje ivota biljaka i ivotinja zahvaljujui brinom praenju kozmikih ritmova. Te spoznaje sada se biljee u godinjim zvjezdanim i sjetvenim kalendarima. Iskustva su pokazala da je za one koji se zanimaju za praktino ostvarenje smjernica danih u Koberwitzu ili ele voditi svoja gospodarstva u skladu s bioloko-

118

dinamikim gospodarenjem uputno da prvo uspostave kontakt s imanjima i organizacijama koje u razliitim zemljama predstavljaju bioloko-dinamiki rad te koji takoer izdaju asopise, organiziraju savjetniku djelatnost i prireuju teajeve. Popis tih djelatnih sredita i organizacija u razliitim zemljama te ostale obavijesti, takoer o uvodnoj literaturi, mogu se bilo kad zatraiti od izdavaa. Spisi Rudolfa Steinera koji osobito mogu pridonijeti razumijevanju poljoprivrednog teaja jesu: "Osnovne crte spoznajne teorije Goetheova svjetonazora"; Goetheovi prirodoznanstveni spisi; "Teozofija, uvod u nadosjetilnu spoznaju svijeta i odreenje ovjeka"; "Osnove tajne znanosti". Nadalje, valja uputiti na Gerberta Grohmanna: "Biljka", svezak 1 1 2; i Ehrenfrieda Pfeiffera: "Plodnost zemlje".

Prevedeno na temelju njemakog originalnog izdanja koje je objavio Rudolf Steiner Verlag, Dornach/Schweiz pod naslovom "Geisteswissenschaftliche Grundlagen zum Gedeihen der Landwirtschaft Landwirtschaftlicher Kursus" s ljubaznim doputenjem Nachlaverwaltunga, Dornach/Schweiz.

119