erehteion

hefestov hram agora

hram nike akrop

dionizovo kazalite

propileji

mikena

riznica atena

Mitoloko objanjenje nastanka [uredi]

Prema predaji prepirali su se Atena i Posejdon neko o prevlasti nad gradom Atenom. Posejdon je dokazivao svoju snagu dodirujui svojim trorogom stijenu Akropole, poslije ega je na tom mjestu izbio izvor slane vode. Boica Atena je, naprotiv, zasadila maslinu u golu klisuru, koja je odmah poela prekrasno zelenjeti. Posejdon je priznao da je poraen, a sveta maslina boice Atene oduprla se svim napadima na Akropolu. Kad su je Perzijanci poslije zauzea Atenjana spalili, idueg je ve dana pokazala svje, lakat dug izdanak - udo koje je navodno Atenjane podstreklo na nova ratnika djela. Nalazi su dokazali da je uto-modra klisura iz vapnenca, to se uzdie 156 m iznad morske razine, a 80 m iznad Atene, nazvana Acropolis - taj naziv znai "Gornji grad" i upotrebljavali su ga za mnoge gradske utvrde stare Grke - nalazi su dokazali ve u neolitsko doba, prije nekih 4000 godina, da je taj kraj morao biti nastanjen.

Realna povijest [uredi]

Prva utvrena palaa nastala je u mikenskoj epohi. Ostatci zidina iz tog vremena, oko 1200. godine prije nae ere ostali su sauvani. Grci su u VI. stoljeu p.n.e. sazidali meu ostalim jedan hram boici Ateni, monumentalna ulazna vrata i svetite boici Niki. Tim graevinama nije bilo sueno da dugo potraju. Perzijanci su ih u godinama 480. p.n.e.-479 p.n.e. sravnili sa

zemljom. Temistokle i Kimon dali su da se izravnaju samo opkopi i da se ponovo podignu. Kao materijal upotrebljavali su razvaline starih hramova. Kasnije iskopine u Perzijskim ruevinama dale su dragocjene podatke o izgledu prvih grkih graevina na Akropoli.

Povijest hrama [uredi]

Meu ostalim pronalo se kako su skulpture na starim hramovina bile obojene jarkim bojama. Periklo, od godine 461. p.n.e., vojvoda i diktatorskom naobrazbom obdareni vladalac Atene, dao je na brdu tvrave Akropole sazidati graevine iz klasine epohe ijim se im pozantnim ostacima jo i danas divimo. Godine 448. p.n.e. osnovao je graevnu komisiju kojoj su pripadali istaknuti arhitekti, kipari - meu njima Fidija - i slikari. Savezna blagajna helenskih drava bila je - protiv prvotnih otpora graana Atene - pozvana, da financira taj skupi projekt. Kao etvrtu veliku gradnju na prostoru hramova zamislili su Erehteion, zdanje posveeno kultu Posejdona Erehteja i Ateni Poliji. I ovdje je Mnesikle preuzeo voenje gradnje. Ali radovi jedva da su bili zapoeli kada je godine 431. prije nae ere izbio rat izmeu Atene i Sparte - trajao je gotovo trideset godina, bio je to peloponeski rat. Gradnja je bila obustavljena. Godine 429. umro je Periklo od kuge. Tek godine 404. morala je Atena pristati na mir pun ponienja. Gospodarska snaga metropole bila je iscrpljena. Usprkos tome iskoristili su predah poslije pobjede atenske flote nad spartanskom kako bi dovrili Erehteion u roku od dvije godine. Filoklo je dovrio Mnesikleovo djelo, graevinu s nepravilnim tlocrtom, ukraenu jonskim stupovima. Takav osobit oblik hrama svodio se na potrebu, da bude vie mjesta za nekoliko svetita - za slani izvor Posejdonov, za maslinu boice Atene i grob kralja Kekropa. I taj hram potie od Perikla, kojemu su njegovi protivnici predbacivali da kiti grad poput neke kokote.

Izgled [uredi]

Partenon Partenon, glavni hram Atene, nastao je prvi. Iktinos je sainio nacrte, Kalikrat je preuzeo voenje gradnje. Plastika je nastala u Fidijinoj radionici po majstorovim nacrtima. Na golemom kamenom podnoju od tri stepenice, ija je temeljna povrina na gornjem rubu mjerila 70 x 30 m uzdizalo se 46 stupova visokih preko 10 m dorskog tipa. Obrubi s likovima i skulpture na zabatima ubrajale su se meu najvee kiparske radove na svijetu. Iznad tamnocrvenih zidova unutranjosti tvorio je zavretak jedan obojeni drveni kasetirani strop. Sredite hrama bio je 13 m visok kip boice Atene. Sainio ga je Fidija, bio je od zlata i

slonove kosti; 7,5 mm debele zlatne ploe mogle su se skidati da bi se kontrolirala teina, a to se godine 433. p.n.e. doista i uradilo, kad su Fidiju bili okrivili da se okoristio tim zlatom.

Povijest u novoj eri [uredi]

U V. stoljeu Partenon je bio pretvoren u kransku crkvu. Turci su godine 1456. iz toga hrama satvorili damiju i kraj graevine postavili vitki minaret. Kad su ih Venecijanci voeni grofom Konigsmarckom opkolili, spremili su svoje zalihe baruta i sve ugledne ljude u damiju na Partenonu; nadali su se da se neprijatelj nee usuditi napasti hram. To se, meutim, ipak dogodilo. "Jedan luneburki porunik drznuo se da u hram ubaci bombe", navodi se u jednoj staroj kronici. Eksplozija je najveim dijelom razorila Partenon. Svi radovi na njegovoj restauraciji koji su vreni kasnijih godina - najvaniju akciju spaavanja poduzeo je Leo Klenze godine 1834. po nalogu Ludwiga I. Bavarskog - mogli su ta strahovita razaranja jedino izravnati tek neznatno. Kao drugu gradnju u Periklovo doba zapovjedili su da se sagradi hram Atene Nike. Arhitekt malene ove jonske graevine ponovo je bio Kalikrat. On je sagradio na jednom prostoru veliine 5 x 8 m njean hram sa 4 m visokim stupovima i 45 cm visokim obrubom prepunim likova. Za vrijeme Turaka ovaj je hram poruen. Od kamenih blokova bila je sagraena kula. Njemaki arheolog Ross poruio je tu kulu u godinama 1835.-1836. i ponovno uspostavio hram.

5. JUNAKI POTHVATI
Junaci tee za au, slavom i glasovitocu, vjerujui da je postizanje toga vrednije i od samog ivota. Druga je strana junakog ivota drzak, ohol ponos, nasilje i prijestup. Bogove vrijeaju nepotene prosudbe, odbijanje ili zanemarivanje pogrebnog obreda, bezobzirno ponaanje ili ubijanje gosta. Ipak, bogovi su ti koji zahtijevaju uspostavljanje drutvenih vrijednosti.

Prometej i Pandora
U osobi Prometeja vie no igdje u grkoj mitologiji javlja se lik omiljen antropolozima tkz. "junak kulture". Titan Prometej posvaao je Zeusa s ljudima prevarivi ga za njegov dio ivotinjskog mesa u vrijeme kad je uveden obiaj prinoenja rtve. To je za grki rtveni obred znailo ozakonjenje propisa prema kojemu se kosti i masni dijelovi ivotinja prinose bogovima, dok se meso uva za prehranu ljudi. Za osvetu, Zeus je ljudima oduzeo vatru, ali ju je Prometej ukrao i vratio. Zeus se osvetio poduivi Hefesta, zatitnika kovaa i zanatliju Olimpljana da iz gline i vode oblikuje enu. Atena ju je opremila lijepom odjeom i obuom, Afrodita joj da neodoljivu ljepotu, a sam Zeus prijevarnu prirodu.

ena je bila varav boanski poklon ljudima, zapravo kuga i prokletstvo, a podmuklost prokletstva se sastojala u tome to ovjek ne moe biti zadovoljan ni s njom ni bez nje. Ta prva ena bila je Panora, poslana Prometejevom bratu Epimeteju. Mudri Prometej je esto upozoravao brata da ne prima poklone od Zeusa, ali sad je bilo kasno jer ga je Pandora ve oarala svojom ljepotom. Epimetej je u svom dvoru imao veliki up, vrsto zatvoren velikim poklopcem kojeg nitko nije otvarao jer su se svi bojali nesree koja bi ih mogla zadesiti. Pandora je eljela vidjeti to se nalazi u upu, te otvorivi ga sva zla i nesree su se razasule po zemlji, a jedino je na dnu ostala Nada. To je bila Zeusova osveta ljudima. Pripovijest o eni koja je istodobno i uitak i prokletstvo smjera ak i nekoj vrsti "pomirenja suprotnosti" za koje je utvreno da je opa funkcija nastajanja mitova.

Heraklo
U ranome dobu u kojem su ivjeli Homer i Heziod, nije mogue utvrditi zajedniki izvor sveukupnih grkih junakih mitova, jer razliiti pjesnici, pa ak i isti pjesnik na razliitim mjestima, zastupaju i uvaju razliite tradicije. Posebno su sloene predaje o Heraklu. Ozbiljni mitoloki elementi, to ih sadre pripovijesti o njegovim pothvatima, obuhvaaju sukobe s prvobitnim udovitima, podvojenost njegove naravi - sklon je napadima ivotinjske mahnitosti - te njegov odnos prema smrti i kraljevstvu mrtvih. Meu mnogim Heraklovim pustolovinama, posebno se izdvaja dvanaest njegovih dunosti koje mu je nametnuo mikenski kralj Euristej (one su naslikane u Zeusovu hramu u Olimpiji iz priblino 56O.g.pr.n.e.). Euristej i Zeus su bili bratii i pripovijest kae da je prije njihova roenja Hera molila Zeusa da se zakune kako e mlai od njih dvojice biti podloan starijem. Zeus je mislio da e se Heraklo, njegov sin, roditi prvi, ali ljubomorna Hera pouri Euristejevo roenje pa se on prvi rodio. Euristej se bojao i zavidio Heraklu nadajui se da e ga unititi ako mu nametne dvanaest nesavladivih i opasnih zadataka. Heraklo ih je, meutim, sve uspjeno obavio. Hera je bila neumoljivi Heraklov neprijatelj u njegovim pothvatima, a Atena njegov stalni saveznik. Zapravo je Heraklo zbog Herine varke bio podloen Euristeju sve dok nije obavio svoje teke zadatke. Ona mu je ak kao djetetu poslala dvije zmije da ga ubiju, ali ih je on zadavio. Zacijelo je zasluio nazive "moni, strani i jaki Heraklo" ili "Heraklo lavljeg srca" koje su mu pridjevali grki pjesnici. Nedvojbeno je jasno da su najraniji izvori tradicionalnih grkih pripovijesti naslijeene pripovijesti koje u nekom svom obliku potjeu od Mikenjana iz razdoblja od 600 g.pr.n.e. ili ak i ranije. Izneseno je miljenje da su Heraklove "politike djelatnosti" tj. njegovi odnosi s razliitim prinevima mikenskog Peloponeza potvrda da neke od tih pripovijesti govore o vladaru Tirinta koji je moda doista postojao. est zadataka to ih je Heraklo obavio za Euristeja, mikenskog kralja, obavio je na tlu Peloponeza. Pothvati protiv Geriona, Kerbera i Hada ukazuju na neto posve drugo: neprestano zanimanje Grka za znaenje smrti. U odnosu izmeu Herakla i kentaura, ivotinja s tijelom konja a glavom i grudima ljudskim, ije se strasti razbuktaju na miris vina ili pri pogledu na enu, ima naznaka mnogo ranijih preokupacija, koje pripadaju razdoblju prije pisane kulture, a odnose se na pitanja kao to su pripremanje hrane ili vatre. Valja imati na

umu da je za Grke koji su ivjeli u 6. i 5.st.pr.n.e. Heraklo predstavljao najvei junaki primjer snage i smionosti, bogolike moi koja svladava strahovite prepreke i osigurava mu besmrtnost na Olimpu, gdje se gosti zajedno s bogovima i Hebom, enom "vitkih glenjeva" . Sam Heraklo je premostio prividno nepremostiv jaz izmeu kratkotrajna i sudbonosna ivota ovjeka i beskonanog uivanja bogova.

Tezej i Minotaur
Tezej je bio nacionalni junak Atenjana. Priblino u 5.st.pr.n.e. o njemu su se pripovijedale raznovrsne pripovijesti razliitih tipova, ukljuujui i onu u kojoj se kae kako je jo kao mladi krenuo na opasan put od svoje kue u Troazeni do Atene svladavi putem divlju svinju iz Kromiona, a takoer i Skirona, Cerkiona i Prokrusta koji su ubijali putnike. Prokrust ih je istezao ili skraivao kako bi mogli stati u njegov krevet, Cerkion se hrvao s njima, a Skrion ih je tjerao da mu peru noge u moru pri emu bi ih redovito gurnuo u more da se utope. Pripovijest o Minotauru je veoma stara, moda jedina u kojoj se izvorno pripovijeda o Tezeju to ga stavlja uz bok drugih junaka kao pobjednika protiv udovinih neprijatelja. Od 7.st nadalje, Minotaur se na slikama i reljefima predstavlja kao ovjek s bikovskom glavom. Pripovijetka kae daje kralj Minos s Krete, ija je raskona palaa u Knososu bila poznata Homerovoj predaji, odvodio mladie i djevojke iz Atene te ih bacao Minotauru u labirint, koloplet hodnika ispod njegove palae. Tezej je trebao biti jedan od njih, ali se sveenica Arijadna zaljubila u njega i pomogla mu da ubije Minotaura i pobjegne. Dala mu je klupko konca koji je on odmatao dok je ulazio u sredite labirinta. Tada su Tezej i Arijadna pobjegli s Krete, ali kad su stigli na otok Naks, Tezej ju je napustio dok je spavala na obali. Spasio ju je bog Dioniz i poljupcem uinio svojom enom. Ovaj prikaz Arijadne, Minotaura i labirinta - "Sveta gospa", "Minosov bik" i "mjesto dviju sjekira"- zacijelo nije originalan, jer je taj vjerojatno ukljuivao boicu, svetog bika i rtvenik. Podleee znaenje mita bilo je vjerovanje da Arijadna predstavlja ljudsku duu koja postie besmrtnost i sreu u ljubavnom zagrljaju boanstva. Tezejevo ime je posluilo kao mitska potvrda sjedinjenju atikih zajednica u jedinstven grad-dravu Atenu. Bio je on rani atenski kralj i utemeljitelj drav

Grka mitologija
Grka mitologija sastoji se od legendi (mitova) o bogovima i herojima (od tuda i naziv - mitologija), a korijen joj je naravno u vjerovanju starih Grka. Grki bogovi izgledali su kao ljudi, imali vrline i mane kao ljudi, razlikovali su se po tome to su bili besmrtni, vie-manje neranjivi i sposobni postati nevidljivi i putovati brzinom svjetlosti, a ivjeli su na Olimpu Olimp Najvii vrh Olimpa jest Mitikas (Mytikas), to na grkome znai "nos". Mitikas je najvii vrh u Grkoj, a poetak penjanja na tu planinu poinje od grada Litochoro koji je znan i kao Grad Bogova zbog svoje lokacije. Na Olimpu postoji 46 vrhova viih od 2000 i 47 viih od 1000 metara nadmorske visine. Olimp je poznat po bogatoj flori s oko 1500 biljnih vrsta, od ega su 23 endemske vrste. Olimp je najvia i najljepa grka planina koja predstavlja i netaknutu prirodu te je od 1983. pod zatitom UNESCO-a, a sama je planina nacionalni park. Prvi zabiljeen pokuaj osvajanja Olimpa bio je 1862., ali to nije polo za rukom istraivau Heinrichu Bartu. Ljudska je noga na vrh Olimpa kroila tek 2. kolovoza 1913., a u ekspediciji su bili Grk Christos Kakalos iz Litohora te vicarci Frederic Boissonas i Daniel Baud-Bovy U grkoj mitologiji, Olimp je dom dvanaest olimpijskih bogova: Zeus, Hera, Posejdon, Ares, Hermes, Hefest, Afrodita, Atena, Apolon i Artemida koji su uvijek bili na Olimpu. Bogova nikad nije bilo vie od dvanaest, ali su se izmjenjivali jo i sljedei: Heba, Helije, Hestija, Demetra, Dioniz, Had i Perzefona. Kad je Geja rodila Titane, koristili su grke planine kao tronove jer bjehu ogromni, a sam je Kron sjedio na Olimpu. Grci su smatrali da sadri kristalne palae u kojima bogovi ive. Ulaz u Olimp bila su velika vrata od oblaka. Palae su sagradili Titani Kiklopi, a umjetnike je predmete i sprave nainio i iskovao Hefest. Zeusove i Herine odaje bile su na junome kraju Olimpa te su otuda mogli gledati na Atenu, Tebu, Spartu, Korint, Arg i Mikenu. Na sjevernome kraju koji je gledao prema Makedoniji, nalazile su se kuhinja, prostorija za gozbe, oruarnica i radionice. U sredini ivjeli su ostali bogovi. Postojale su i druge prostorije za ostala boanstva, a takoer i svojevrsni zooloki vrtovi gdje su bogovi uvali svoje svete ivotinje. Unutar Olimpa, bogovi su ivjeli, spavali, sudili, a hranili su se ambrozijom i nektarom, dok ih je zabavljao Apolon svirajui liru.

Zeus
Zeus je ime vrhovnog starogrkog boga.

Etimologija: korijen mu dolazi od Indo-Europskog boga Dyaus Pitar-a (tako nije udan naziv u Rimskoj mitologiji za vrhovnog boga Jupiter). Osobine: indoeuropsko boanstvo svjetlosti i neba koje "vedri i oblai", ljuti gromovnik koji gaa munjama; d obri bog koji daje kiu. Grci su razvili bezbroj mitova o Zeusu, njegovoj eni Heri i njegovim ljubavnicama. Poznate su i brojne alegorije o Zeusovoj naravi i njegovim djelima. Kad mu je majka Rea, predvidjevi kakve e sve nezgode izazvati njegova pohlepna priroda, zabranila da se eni, on joj je ljutito zaprijetio da e je silovati. Ona se na to smjesta pretvori u otrovnu zmiju, ali Zeusa ni to ne obeshrabri nego se i on pretvori u mujaka i, savivi se oko nje u nerazrjeiv vor, ostvari svoju prijetnju. Poslije toga Zeus se upusti u mnoge ljubavne afere. Tri Muze je dobio s Mnemosinom, s Alkemonom Herakla; silom je obeastio Europu, a sa svojom zakonitom enom Herom imao je dva sina: Hefesta i Aresa, te 2 keri: Hebe i Ilitiju. Zeus i Hera stalno su se sukobljavali. Uvrijeena njegovim prijevarama, ona ga je esto poniavala na sitne spletkarske naine. Iako joj je Zeus povjeravao svoje tajne, a ponekad i prihvaao njezine savjete, on joj nikada nije potpuno vjerovao, a ona je dobro znala da je u stanju da se i na nju baci munjom ako bi ga uvrijedila preko izvjesne granice.

Unato brojnim slabostima karakteristinima za posve obinog ovjeka, Grci su ovog vrhovnog boga posvuda oboavali, posebno u Dodoni i Olimpiji.

Hera
Karakteristike
Hera je prikazivana velianstvenom, esto na prijestolju okrunjena polosom, visokom cilindrinom krunom koju su nosile neke velike boice, a na licu je nosila veo. U ruci je esto nosila ipak, simbol plodne krvi i smrti. Prikazivali su da su njezinu koiju vukli paunovi, ivotinja koju su Grci upoznali nakon osvajanja Aleksandra Velikog. Paun je u renesansi postao njezinim simbolom. Kasnije je s Herom bila povezivana ptica kukavica. Takoer je bila boica goveda, a zvana je i volookom (bopis, Homerov epitet) Herom, zbog

krupnih, tamnih oiju.

Kult
Hera je esto bila tovana, pogotovo u Argu kao argivska Hera (Hera Argeia), a svetite joj je bilo izmeu Arga i Mikene gdje su se odravale sveanosti Heraia. U Homerovoj Ilijadi Hera je izrekla da su njezina tri omiljena grada Arg, Sparta i Mikena. Njezino je drugo svetite bilo na Samu, a hramovi su se nalazili u Olimpiji, Korintu, Tirinu, Perahori i otoku Delu. U Eubeji slavile su se sveanosti Velike Dadedale, posveene Heri, svakih est godina. Taj je prostor bio bogat kravama, koje su ujedno predstavljale boicu Heru.

Mitologija
Roenje Herin otac bio je Titan Kron. Kron je svoju djecu doivljavao kao potencijalnu prijetnju svojoj vlasti te ih je sve, pa tako i Heru, progutao. Hera je bila boica to znai da je bila besmrtna te je nastavila ivjeti u njegovom elucu. Zeus je bio najmlai Kronov sin. Izbjegao je sudbinu svoje brae tako to ga je majka Reja sakrila od oca. Zeus je spasio svoju brau i ubio Krona. Premda mu je bila sestra, Hera mu se svidjela. Poveo ju je na Olimp i oenio se njome Hera je sa Zeusom imala Aresa, Hebu, Eridu i Ilitiju. Hera je bila potom ljubomorna na Zeusa zato to je rodio Atenu bez nje te je rodila Hefesta bez njega. Potom su Zeus i Hera ili samo jedno od njih bili zgaeni Hefestovom runoom te su ga bacili s Olimpa. Hefest se kasnije osvetio Heri uinivi da se ne moe maknuti sa svoga prijestolja kad na nj sjedne. Ostali su ga bogovi preklinjali da je pusti, ali je odbio. Dioniz ga je potom napio i odnio natrag na Olimp na leima mule. Potom je oslobodio svoju majku nakon to mu je Afrodita dana za enu.

Posejdon
Posejdon (gr. ) bog je mora i zemljotresa; sin Krona i Reje, Zeusov brat. Rimski mu je pandan bog Neptun.

Kult
Osim u rimskoj mitologiji gdje je bio tovan kao Neptun, Posejdon je svoje pandane imao i u ilirskoj mitologiji - Rodon te u etruanskoj - Nethuns. U mikenskoj je kulturi bio tovaniji od samog Zeusa, a natpisi s njegovim imenom pronaeni su na brojnim spomenicima i natpisima. Pomorci su

mu se molili za sigurna putovanja, a katkad su utapali konje kao rtvu. Posejdon je zauzvrat stvarao mirno more i nove otoke. Kad je bio uvrijeen ili ignoriran, svojim bi trozubom udario tlo te bi uzrokovao brodolome, potrese, utapanja i oluje. U Rimu je bio prvenstveno tovan kao bog konja - Neptune Equester, zatitnik konjskih utrka. Postojao je njegov hram u blizini konjskih trkaih staza u Rimu - Circus Flaminius, a takoer i jedan u mjestu Campus Martius gdje se slavila sveanost 'Neptunalia 23. srpnja.

Karakteristike
Posejdon je prikazivan u svojoj koiji koju su vukli nilski konji ili obini konji koji su mogli jahati po moru. Bio je prikazivan i s dupinima te s ribama trozupkama. Njegova je palaa bila na oceanskom dnu, sazdana od koralja i dragulja.

Mitologija
Roenje i djetinjstvo Posejdon je bio Kronov i Rejin sin. Kao i njegovu brau i sestre, progutao ga je njegov otac. Poslije ih je spasio Zeus prisilivi svog oca da ih sve povrati. Zeus, Hekatonhire, Giganti i Kiklopi svrgnuli su krona i ostale Titane. Prema drugoj inaici mita, Posejdona su odgojili Telhini, stanovnici otoka Roda. Kad je svijet podijeljen na tri dijela, Zeus je dobio zemlju i nebo, Had podzemlje, a Posejdon more

Ares
Ares (gr. ) bog je rata, najstariji sin Zeusa i Here. Opisan je kao snaan, kao silnik i svaalica. Rimski pandan je Mars.

Karakteristike
Ares je bio bog ratovanja koje je samo sebi svrhom, radovao se smrti i junaka i obinih smrtnika. Radovali su ga miris krvi, borba, zveket oruja, jauci. Aresa nije zanima uzrok rata, ak ni ishod, bitno je bilo samo ratovanje. Mrzio je ostale bogove, a i svoje roditelje, a posebice boicu Atenu. Smatran je i praocem Amazonki, plemena ratobornih ena. Ares je prikazivan u etveropregu s etiri pastuha osedlana zlatnim sedlom koja rigaju vatru. Ares je nosio bakreni oklop, kacigu i koplje ili eventualno tit. Njegove su svete ptice orao, djetli i strvinar. Najdraa mu je ivotinja bio pas te su crni psii esto bili rtvovani njemu u ast u Sparti. Ponekad je prikazivan i sa zmijom. Dim i Fob (Deimos i Phobos) bila su njegova djeca s

Afroditom, a oznaavali su uas i strah. Takoer je uz njega bio i Kydoimos, demon zveketa bitke. Homer u Ilijadi spominje da je sestra i drutvo smrtonosnog Aresa boica nesloge i razdora Erida, a takoer i Enija, boica ratnog klanja.

Mitologija
Osnivanje Tebe Ares je bio osniva Tebe i praotac vodenog zmaja kojeg je ubio Kadmej. Od zmajevih je zubiju nastala rasa boraca, Aresovih potomaka. Da bi se umilio Aresu, Kadmej je oenio Harmoniju, Aresovu i Afroditinu ki. Zbog Harmonije, sve je dovedeno u sklad i osnovana je Teba.

Hermes
Hermes (gr. ) bio je starogrki glasnik bogova, zatitnik putnika i lopova, pastira, pjesnika, atletiara i trgovaca; sin Zeusa i Maje (keri Titana Atlasa). Rimski mu je pandan bog Merkur.

Etimologija
Za Hermesovo se grko ime mislilo da dolazi od grke rijei , herma koja oznaava kamen; kvadratni ili pravokutni stup s Hermesovom glavom na vrhu, a mukim genitalijama na dnu. No, vjerojatnije je da je obrnuto, da je imenovanje stupova dolo od njegova imena. Od njegova su imena izvedene rije hermetian koja oznaava neto zatvoreno, budui da bi on, kao glasnik bogova, premostio komunikacijski jaz izmeu bogova i ljudi. Na grkom je hermaion oznaavalo sretan pronalazak.

Karakteristike
Hermesovi su simboli pijevac i kornjaa, a moe ga se prepoznati po putnikoj kapi (petasus), torbi, krilatim sandalama (talaria) i glasnikom tapu - gr. kerykeion s astrolokim simbolom bika ili pak tap kaducej sa zmijama. Nosio je odjeu putnika, radnika ili pastira. Ovidije daje kratak opis u svojim Metamorfozama: Odmah na glavu klobuk i krila na noge ovaj Metne, a u ruku jaku uspavljivu ibljiku uzme; Jupiter-boga sin uinivi sve to iz dvora Oinih na zemlju skoi i onda skine sa glave Klobuk i ostavi krila te ibljiku samo zadri,

Kojom koze ko pastir po zahodnim poljima oni Hermes je glasnik koji prenosi ljudima poruke bogova, najbri je od svih bogova i odan svome ocu Zeusu. Izumio je vatru i pritom ga moemo usporediti s Prometejem koji ju je donio ljudima. Takoer je izumio liru i sirinks koje je potom razmijenio s Apolonom. Izmislio je i mnoge vrste utrka i boksaki sport te je bio zatitnik atletiara. Hermes je bio i pratitelj mrtvih u Had. esto su ga prikazivali kao jedinog boga koji moe ulaziti i izlaziti u Had bez ogranienja, uz samog Hada i Perzefonu. Isprva je Hermes bio falini bog, prikazivan s bradom i falusom, a kasnije je atletski stiliziran.

Hefest
Hefest (gr. , Hphaistos) bog je kova, zatitnik obrtnika, kipara, metalurga i vatre. Njegov je rimski pandan bog Vulkan.

Karakteristike
Hefestovi su simboli kovaki eki i par klijeta, a ponekad dri i sjekiru. Bio je prilino ruan, to je bio ili od roenja ili nakon pada. Takoer je bio i hrom, hodao je sa tapom, a esto ga se prikazivalo s nogama okrenutim naopake. U umjetnosti je esto prikazivan hromim naginjui se nad svoj nakovanj. Njegov je lik odraavao nii stupanj trovanja arsenom ija je posljedica bila epavost i rak koe. Arsen je dodavan bronci da bi je uvrstio, a od te je bolesti patila veina kovaa bronanog doba. Hefest je stvorio veinu velianstvene opreme, orua i oruja za bogove - primjerice - Zeusove munje, Hermesovu krilatu kacigu i sandale, Egidov grudobran, Afroditin pojas, Agamemnonov tap, Ahilejev tit, Heraklovu egrtaljku, Helijeeve koije, Erosov luk i strijele, Hadovu kacigu nevidljivosti. Hefestu je pomagao Kiklop, njegov asisten u kovanju. Takoer je sagradio i metalne robote koji su mu pomagali. Njegovu je vatru ukrao Prometej koju je odnio ljudima, a poslije je Hefest napravio i enu Pandoru.

Mitologija
Roenje i povratak na Olimp Kako i Homer navodi u svojoj Ilijadi Zeus ga je bacio s Olimpa jer je oslobodio svoju majku Heru koja je bila privezana zlatnim lancem izmeu zemlje i neba, nakon svae sa Zeusom. Hefest je padao devet dana i noi, a potom je pao na otok Lemnos gdje su ga odgojile Tetida i Eurinoma.

Izrastao je u majstora obrtnika, a potom su ga vratili na Olimp jer je svojim umijeem bio koristan bogovima. Druga inaica mita govori da je Hera bila uasnuta kad je vidjela runou svoga potomka te da ga je sama bacila s Olimpa. Hefest se osvetio svojoj majci Heri koja ga je odbila napravivi joj zaarano zlatno prijestolje koje joj, kad bi se ona sjela na nj, nije doputalo da ga napusti. Ostali su bogovi molili Hefesta da se vrati na Olimp i da je pusti, ali on ih je stalno odbijao. Dioniz ga je napio i vratio ga na Olimp na leima mule. Hefest je oslobodio Heru nakon to su mu dali Afroditu, boicu ljubavi kao svoju enu. U drugoj inaici mita, dobio je njezinu ruku da bi se sprijeili sukobi ostalih bogova oko nje same, budui da je on bio najnesigurniji od bogova.

Afrodita
Afrodita ( = roena iz morske pjene) boica je ljubavi, ljepote, poude i spolnosti. Pandan Afroditi u rimskoj mitologiji jest Venera.

Mitologija
Roenje Njezino je porijeklo nejasno. Prema Homeru ona je bila ki vrhovnog boga Zeusa i boginje kie Dione, a prema Heziodu u Teogoniji rodila se iz morske pjene, koju je oplodio bog neba Uran, nakon to je odrezao genitalije svom ocu Kronu. Izala je iz mora na otok Cipar. Trea je inaica ta da je ki Talase i Zeusa, budui da je Talasa bila boica mora. Uloga Zahvaljujui svojoj ljepoti i arolijama kojima je vladala, postala je jedna od najmonijih boginja. Ni bogovi, ni ljudi joj nisu mogli odoljeti. Osim toga, imala je i vie pomonika i pomonica: Harite (boginje ljupkosti i ljepote), Hore (boginje godinjih doba), Peitu (boginju udvaranja i ljubavnog nagovora), Himena (boga enidbe) i Erosa, mladog boga ljubavi ijim ljubavnim strelicama nitko nije mogao umai. Budui da ljubav u ivotima bogova i ljudi ima jako vanu ulogu, Afrodita je bila jako cijenjena. Onaj tko joj je iskazivao poasti i prinosio rtve, mogao je biti siguran u njenu naklonost. Samo je bila pomalo nestalna, a srea koju je pruala esto je bila i prolazna. Ponekad je inila uda kakva moe uiniti samo ljubav: ciparskom kiparu Pigmalionu oivila je mramorni kip u koji se on zaljubio. Svoje je ljubimce titila na bojitima, u morskim olujama i od spletaka

neprijatelja. Znala je i mrziti, jer mrnja je roena sestra ljubavi. Bojaljivog mladia Narcisa, koji je prema kleveti ljubomornih nimfi prezreo njene darove, dovela je dotle da se zaljubio u samog sebe i na kraju poinio samoubojstvo. Ali sama nije imala sree u ljubavi: nije znala zadrati nijednog svog ljubavnika. Ni brak joj nije bio sretan. Zeus joj je za mua odredio najneuglednijeg, hromog i vjeito oznojenog boanskog kovaa Hefesta. Kao naknadu za to traila je utjehu kod ivahnog boga rata Aresa, s kojim je imala petoro djece (Erosa, Anterosa, Dima, Foba i Harmoniju), zatim kod boga vina Dioniza (s kojim je imala sina Prijapa), uz ostale i kod boga Hermesa. Utjehu je traila i kod obinih smrtnika, dardanskog kralja Anhiza (kojem je rodila sina Eneju) i kod lijepog Adonisa, strastvenog lovca, za kojega je od Zeusa izmolila besmrtnost. Trojanski rat Od njenih uplitanja u vee dogaaje iz svijeta mitova, najdalekosenije je posljedice imala njena naklonost prema sinu trojanskog kralja Prijama, mladom Parisu. Kao nagradu za to to joj je u sporu sa boginjama Herom i Atenom dao prvenstvo u ljepoti, obeala mu je najljepu od svih smrtnih ena. Ta ena, po nepodijeljenom miljenju bogova i ljudi, bila je Helena iz Arga, ena spartanskog kralja Menelaja. Afrodita je pomogla Parisu da odvede Helenu u Troju. Menelaj se nije htio odrei svoje ene i traio je da mu se vrati. Budui da je Paris to odbio, Menelaj je uz pomoc svog brata Agamemnona, monog mikenskog kralja, podigao sve ahejske kraljeve u kazneni pohod protiv Troje. Pod Agamemnonovim vostvom otplovilo je sto tisua Ahejaca preko mora i napalo Troju. Afrodita je, naravno, pomagala Trojancima, ali borba nije bila njena jaa strana. Bilo je, na primjer, dovoljno da je okrzne koplje ahejskog vojskovoe Diomeda pa da plaui uzmakne sa bojita. U stranom desetogodinjem ratu, u kojem su sudjelovali svi tadanji junaci i gotovo svi bogovi, Paris je na kraju poginuo, a nakon njegove smrti pala je i Troja.

Atena
Atena (gr. , Athn ili , Athn; dorski: , Asna) boica je civilizacije, mudrosti, snage, pravednog rata, tkanja, metalurgije i obrta. Posebice je vana kao boica mudrosti i inteligencije te lukavosti (gr. metis). Njezin je rimski pandan Minerva, boica mudrosti.

Etimologija

Atenino je ime moda lidijskoga porijekla. Mogue je da je sloenica izvedena od tirenskoga ati = majka i imena hurijske boice Hannahannah uobiajeno skraivanog na Ana. U mikenskom grkom na jednom linear B natpisu iz Knossosa pie A-ta-na-po-ti-ni-ja /Athana potniya/ = dama Atenjana. A takoer se nalazi i natpis A-ta-no-dju-wa-ja /Athana diwya/ pri emu diwija znai boanska. U Kratilu je Platon izveo Atenino ime od A-- (A-theo-noa) = boji um.

Karakteristike
Atena je prikazivana s egidom, titom od kozje koe koji joj je poklonio njezin otac Zeus (Atena egidonoa). Tako ju je prikazao i Fidija u poznatome kipu od zlata i bjelokosti. U njezinu su drutvu Nika, boica pobjede i sova, esto na ramenu, kao simbol mudrosti. Prikazivana je s kacigom te titom na kojem je glava gorgonske Meduze koju joj je poklonio Perzej kao zavjetni dar. Atena je naoruana boica ratnica koja je pomagala mnogim junacima, ukljuujui Herakla, Jazona i Odiseja. Nikad nije imala ljubavnika te je bila znana kao Athena Parthenos (Atena djevica), a otud je i njezin najpoznatiji hram Partenon u Ateni dobio ime, a po njoj je dobio ime i spomenuti grad-drava Atena. Kao zatitnica grada bila je znana i kao Athena Polias (Atena od grada). Bila je znana i kao Athena Promachos kad je vodila bitku, Athena Ergane kao zatitnica obrtnika, a vrlo esto kao - Atena Palada. Epitet je izveden iz imena mone osobe Palade. Atenjani su je jednostavno zvali - he theos - boica. Neko je moda bila boica ptica, a moda i sova. Njezin je krilati tit moda predstavljao tu ulogu. U treem pjevanju Odiseje Atena se pretvara u orla. Na staroj je grkoj lonariji prikazivana s krilima.

Mitologija
Roenje Atena se rodila iskoivi naoruana iz Zeusove glave. Sama pria o porijeklu dolazi u nekoliko inaica, a detaljan prikaz donosi Heziod u svojoj Teogoniji Govori da je Zeus spavao s Metidom, boicom mudrosti i obrta, ali se odmah potom pobojao posljedica. Pretvorio je Metidu u muhu i progutao je odmah nakon odnosa. Ali, bilo je prekasno, Metida je ve zanijela dijete. te je odmah poela praviti kacigu i odjeu za svoju ker, pri emu je stvarala veliku buku uzrokujui Zeusu veliku bol. Zatim je Prometej/Hefest/Hermes/Palemon minojskom dvostrukom sjekirom (labris) rastvorio Zeusovu glavu, a Atena je iskoila u punoj ratnoj opremi. Postala je Zeusova najdraa ki.

Apolon
Apolon (gr. , Aplln) sin je Zeusa i Lete te brat blizanac Artemide, bog je medicine, prorotva, streliarstva, glazbe, sunca i kolonizacije. Epitet mu je Feb (Phoebos).

Etimologija
Etimologija Apolonovo grko ime , Aplln moda je izvedeno iz prethelenske sloenice Apo-ollon povezane s arhainim glagolom 'Apo-ell- koji je doslovno znaio "onaj koji se pregiba", odnosno onaj koji tjera - Apolon je tjerao zlo, bolesti i nesklad. Plutarh donosi da pollon = mnogo, a prema tome je Apollon negacija mnotva. Hesihije povezuje ime s dorskim (apella) = skuptina, tako da bi i Apolon mogao biti bog politikog ivota.

Karakteristike
Apolon je bog medicine, lijeenja i streliarstva, ali i nositelj smrtonosne poasti. Takoer je bog prorotva i kolonizacije. Voa je Muza (Apollon Musagetes) te pritom i bog glazbe i poezije. Pjevale su mu se himne zvane peani. Bio je zatitnik brojnih proroita i hramova, a posebno se istiu Delfi i Del. Kasnije je preuzeo i identitet Helija kao bog sunca (Apollon Helios). Ljudi su ga potovali jer je bio bog svjetlosti i sunca bez ega ivot ne bi bio mogu, a takoer i zato to je bio bog sklada i ljepote, koji ine ivot smislenim. Ideal je grkoga kurosa', skladnog, razvijenog i lijepog mladia. Apolon je titio ljude, lijeio ih, brinuo se za njih, nagraivao dobro i kanjavao zlo. Bio je i bog streliarstva, a njegove strijele nikad nisu promaile metu, pogotovo kad su kanjavale zlo i nosile kugu. Bio je i bog proroanstava u kojima je ljudima objavljivao Zeusovu volju preko proroica, posebice Pitije i Sibile.

Mitologija
Roenje Kad je boica Hera saznala da Leta nosi djecu njena mua Zeusa, bila je bijesna i ljubomorna te se odluila osvetiti tako to nije dopustila Leti da ostane na vrstoj zemlji (kopnu ili otoku) i Leta je bila prisiljena traiti gdje e roditi. Dok ju je gonila zmija Piton s glavom zmaja koju je na nj poslala Hera, Leta je naila na novostvoreni otok Del koji je plutao na vodi i nije bio ni kopno niti otok, a bjee okruen labudovima. Kad je kroila na nj, dvije su stijene izronile iz morskih dubina; jedna

je zaustavila kretanje otoka, a druga stala zmiji na put. Zatim je Leta na gori Kint rodila blizance - sina Apolona i ker Artemidu. Poslije je Zeus prikovao Del za dno oceana da vie ne pluta, a sam je otok postao posveen Apolonu. Hera je otela Ilitiju, boicu raanja da bi sprijeila Letu od poroaja. Ostali su bogovi prevarili Heru tako to su joj ponudili ogrlicu od jantara dugaku 8 metara, a boica je uspjela pobjei. Legenda kae da je Artemida roena prva, a potom je pomogla majci da porodi njezina brata Apolona. Apolon je roen na sedmi dan mjeseca Targeliona te su sedmi i dvanaesti dan toga mjeseca poslije bili njemu posveeni.

Artemida
Artemida (gr. eui , G. ) boica je Mjeseca, zvijeri i lova, zatitnica djevojaka, boica svadbe i poroda; Apolonova sestra blizanka, ki Zeusa i Lete. Njeni su rimski pandani Diana, boica lova i Selena, boica mjeseca.

Etimologija
Artemidino grko ime eui, Artemis moda je povezano s grkim izrazom (artemis) koji je znaio da je neto sigurno. Hetiti su tovali boicu lova Rutami, a Liani boicu Aritmu kojoj bjehu posveeni kouta i jelen.

Karakteristike
Artemida je boica mjeseca te je zato Apolonova sestra blizanka. Budui da nosi luk i strijele, s vremenom je postala i boica zvijeri i lova. Zatitnica je djevojaka, kojima alje brzu smrt ali ih i spaava kad treba. Mladiima donosi slavu i ast. Artemidu tuju kao djeviansku boicu okuenu nimfama, te kao boicu svadbe i poroaja, to je razlog zbog kojeg nevjeste Artemidi posveuju svoj pojas. Najee je prikazivana s mjeseevim srpom u kosi te s jelenjom koom oko ramena. Posveeni su joj lovaki pas i sva zvjerad. Artemida je gospodarica zvijeri, boica divljai i lova, koju pjesnici, mitografi i likovni umjetnici redovno predouju kao lijepu djevojku naoruanu lukom i strijelama, praenu koutom, katkad veprom i psom. Najstarija pak prikazivanja Artemide u grkoj arhajskoj umjetnosti prikazuju je kao Potnia Theron boicu zvijeri - krilatu boicu koja dri leoparda i jelena u rukama, a ponekad leoparda i lava. U klasinoj je grkoj umjetnosti prikazivana kao tamnoputa lovkinja odjevena u djevojaku kratku suknju, s lovakim izmama, srebrnim lukom i strijelama te maginim tobolcem. esto je prikazivana u streljakome stavu, zajedno sa psom ili jelenom. Ponekad je

luk i strijele zamjenjivalo i koplje. Kao boica djevojaka drala je i liru, a kao boica svjetla par zapaljenih baklji.

Kult
Osobito je tovana u Arkadiji, a najpoznatiji je hram u Efezu Artemision - remek-djelo grke arhitekture i skulpture. Takoer je bila posebno tovana u Sparti. U Maloj Aziji bila je vrhovno boanstvo, posebice u spomenutom Efezu. U Djelima apostolskim (19:28) govori se o Efeanima i njihovu tovanju: uvi to, razgnjeve se pa poviu: "Velika je Artemida efeka!" Mlade su Atenjanke u dobi od pet do deset godina bile slane u Artemidino svetite u Brauronu da bi sluile boici jednu godinu. Za to su vrijeme bile znane kao arktoi, odnosni medvjedii. Mit objaanjava da je jedan medvjed navikao redovno posjeivati taj grad te da su ga ljudi hranili i pripitomili. Jednog je dana medvjed ubio djevojicu, a njezina su braa ubila medvjeda to je razbjesnilo Artemidu koja je zahtijevala da se djevojice ponaaju kao medvjedi da bi nadoknadile njegovu smrt. U mnogim su dijelovima stare Grke mlade ene posveivale igrake, lutkice i uvojke svoje kose Artemidi prije braka.

Mitologija
Kad je boica Hera saznala da Leta nosi djecu njena mua Zeusa, bila je bijesna i ljubomorna te se odluila osvetiti tako to nije dopustila Leti da ostane na vrstoj zemlji (kopnu ili otoku) i Leta je bila prisiljena traiti gdje e roditi. Dok ju je gonila zmija Piton s glavom zmaja koju je na nj poslala Hera, Leta je naila na novostvoreni otok Del koji je plutao na vodi i nije bio ni kopno niti otok, a bjee okruen labudovima. Kad je kroila na nj, dvije su stijene izronile iz morskih dubina; jedna je zaustavila kretanje otoka, a druga stala zmiji na put. Zatim je Leta na gori Kint rodila blizance - sina Apolona i ker Artemidu. Poslije je Zeus prikovao Del za dno oceana da vie ne pluta, a sam je otok postao posveen Apolonu. Hera je otela Ilitiju, boicu raanja da bi sprijeila Letu od poroaja. Ostali su bogovi prevarili Heru tako to su joj ponudili ogrlicu od jantara dugaku osam metara, a boica je uspjela pobjei. Legenda kae da je Artemida roena prva, a potom je pomogla majci da porodi njezina brata Apolona te je postala boica poroaja. Druga inaica prie govori da ih je rodila u gaju Ortigiji u Efezu, a u njegovoj su blizini Grci podigli hram Artemidi koji je postao jedan od sedam svjetskih uda. Kad je imala tri godine, Artemida je upitala svoga oca Zeusa kojem je sjedila na koljenu da joj ispuni nekoliko elja. Traila je da se nikad ne uda, da ima lovake pse, jelene koji e joj voditi koiju i nimfe kao druice u lovu koje su ostale djevice. Kad bi

se zasitila lova, otila bi svome bratu Apolonu u Delfe i tamo plesala s Haritama ili pjevala s Muzama.

Demetra
Demetra (gr. = majka zemlja) ki je Reje i Krona, sestra Zeusova i majka Perzefonina.; boica zemlje, ratarstva, plodnosti, a u prvom redu ita. Rimski pandan jest Cerera. Antiki su narodi smatrali da je identina Izidi u egipatskoj mitologiji.

Mitologija
Roenje Bila je ki Reje i Krona, Hestijina, Herina, Hadova i Posejdonova sestra, a takoer i Zeusova sestra. Kao i njenu brau i sestre, sustigla ju je ista sudbina, njezin ju je otac progutao bojei se mogue pobune. Demetra je i dalje, kao i ostali bogovi, ivjela u njegovoj utrobi sve dok je nije oslobodio Zeus, njezin najmlai brat koji je izmaknuo toj sudbi i proglasio se vrhovnim boanstvom. Dodijelio joj je brigu za plodnost zemlje te je ona nauila ljude obradi zemlje i tako promijenila ljudsko drutvo koje je dotada bilo orijentirano samo na stoarstvo i lov.

Dioniz
Dioniz (gr. ) bio je grki bog plodnosti zemlje, bog vegetacije, vina, ena, bog-bik. Etimologija imena izvodi se od rijei Dio - gen. od Zeus i nysos - traka rije za sina. Takoer poznat kao Bakho i u grkoj i u rimskoj mitologiji. Poznat nam je i pod drugim imenima, kao npr. Jakhus ili Zagrej.

tovanje
Dioniz je bog mistinih religijskih rituala. Po trakim misterijima on nosi bossoris, lisije krzno, koje simbolizira novi ivot. Dionizijski misteriji ostali su jedni od najtajnijih mistinih kultova antike Grke. Mnogi povjesniari vjeruju da je Dioniz sinestezija lokalnog grkog boanstva prirode i mnogo jaeg boanstva iz Trakije ili Frigije, kao to je Sabozios. Openito Grci vjeruju da je dionizijski kult u Grku doao iz Anatolije. Po priama, nakon roenja Zeus odnosi Dioniza u zemlju Nisa. Grki koncept gdje se zemlja Nisa nalazi doputa da ona bude Anatolija, Libija, Etiopija, Arabija. Sve u svemu to nam sugerira da je namjerno postavljen u maginu, daleku zemlju. Tragovi istih ili vrlo slinih

boanstava mogu se pronai u Mikeni i minojskoj kulturi. Dioniz je u kulturi Grke i njezinih prethodnika prisutan dugo vremena (prije 1500. pr. Kr.), no uvijek ostaje donekle stran. Tipina dionizijska obiljeja jesu bik, zmija, brljan i vino. Dioniz ima snanu povezanost sa satirima, kentaurima i silenima. Satiri su po Grkoj mitologiji poluljudi, poluivotinje, koji opsjedaju ume i prate Pana ili Dioniza. Heziod ih naziva braom planinskih nimfa te Kuretesa, no beznaajnom i nitavnom rasom. Satiri su muki sljedbenici Dioniza, njegovi su sljedbenice meanade. Satiri nisu besmrtni, nego mogu umrijeti. Seleni su tek stari satiri. U grkim je gradovima ulica spajala kazalite i Dionizov hram, to je omoguavalo odravanje sveanih procesija koje su objedinjavale kult u hramu i proslavu u kazalitu.

Dolazak na svijet
Dolazak Dioniza na svijet donekle je udan, ak i za grku mitologiju, te izaziva tekoe u njegovu smjetanju unutar panteona grkih bogova. Njegova je majka Selema, ki Kodmusa, sina kralja Fenikije i brata Europe. Selema je smrtnica, ljudskog je roda, dok je otac Dioniza Zeus, kralj bogova. Postoji nekoliko inaics prie o Dionizovu dolasku u postojanje, no zajednika svima jest njegovo ponovno raanje (uskrsnue). To ponovno raanje jest i glavni razlog njegova tovanja u religijskim misterijima - smrt i uskrsnue bili su elementi mistikog otkrivenja. Jedna od pria o Dionizu (iz orfikih himna) govori kako je Hera, Zeusova ena, ljubomorna na dijete koje nije bilo njezino poslala Titane da ga rastrgaju. Oni su dijete namamili igrakama i rastrgali ga na komadie, te gotovo cijelog pojeli prije nego to ih je Zeus uspio rastjerati svojom boanskom grmljavinom. Jedini dio koji je spaen bilo je njegovo srce. Zeus je srce usadio u utrobu Semele i Dioniz biva ponovno roen.

Had
Had (gr. , Haids; , Ads = nevien) bog je podzemnog svijeta (koji se takoer naziva Had) u grkoj mitologiji. Takoer se nazivao i Pluton (, Ploutn), a to su ime preuzeli i stari Rimljani za svoj pandan.

Karakteristike
Za razliku od modernih konotacija kao zlog Hada, neko je bio prikazivan vie kao pasivan, a ne zao. Njegova je uloga bila da odrava ravnoteu. Prikazivan je s kacigom koju mu je dao Kiklop i koja ga je inila nevidljivim. Katkad je posuivao

kacigu i bogovima i smrtnicima, primjerice Perzeju. Sjedio je na tronu od ebanovine. Hadovo oruje bile su vile s dva zuba kojima je unitavao sve to mu se ne bi svidjelo, ba kao i Posejdon sa svojim trozubom. Znak njegove moi bio je tap s pticom na vrhu s kojim je vodio sjene mrtvih u podzemlje. Njegova tamna koija koju su vukla etiri potpuno crna konja uvijek su izazivala strahopotovanje. Takoer je prikazivan s narcisom i empresom te kljuem Hada. Uz njega je uvijek bio i Kerber, vieglavi pas koji je uvao vrata podzemlja.

Mitologija
ivot Had je bio sin Krona i Reje, Zeusov i Posejdonov te Hestijin, Demetrin i Herin brat. Kad je odrastao, Zeus je uspio prisiliti oca da povrati svoje potomke (Kron ih sve osim Zeusa bio progutao), Zeus, Posejdon i Had sudjelovali su u Titanomahiji, ratu Titana, a Kiklopi su im darovali oruja: Zeus je dobio munju, Had kacigu nevidljivosti, a Posejdon trozub. U noi prije prve bitke, Had se oduljao do uporita Titana i unitio im oruje. Na posljetku su bogovi pobijedili, a trojica brae izvlaila su slamke da bi raspodijelili podruja vladanja. Zeus je lukavstvom dobio nebo i zemlju, Posejdon mora, a Had podzemni svijet. Hadovo ime Pluton prvotno je bilo eufemizam jer su se ljudi bojali izgovoriti njegovo ime. Sama rije oznaavala je bogatstvo, u metaforinom smislu da Had obiluje duama, jaucima i suzama. Epiteti su mu takoer bili i: Clymenus ("zloglasni"), Eubuleus ("koji dobro pogaa"), and Polydegmon ("koji mnogo prima"). Vladanje Had je vladao mrtvima, a pomagali su mu demoni koji su ga bespogovorno sluali. Mrtvi nisu smjeli odlaziti iz podzemlja, a ni ivi u nj, jer bi se Had razbjesnio. Svi koji su ulazili u podzemni svijet uglavnom bjehu junaci: Heraklo, Odisej, Eneja, Orfej, Tezej i Psiha. Nijedan od njih nije bio zadovoljan onime to vidi, a to o tome govori i Homer u Odiseji. Nije bio pretjerano voljen ni od bogova niti od smrtnika zbog svoje tamne i morbidne osobnosti. Premda je Had vladao podzemljem, on nije bio personifikacija smrti. To je bio Tanatos (Thanatos). Kad su Grci htjeli umiriti Hada, lupali su glavama o tlo da bi bili sigurni da ih uje. rtvovali su mu crne ivotinje, posebice ovce, a mogue je da su postojale i ljudske rtve. rtvena je krv skupljana u jame i bunare da bi bili sigurni da e doi do Hada, a osoba koja je prinosila rtvu morala je okrenuti glavu. Svakih stotinu godina odravale su se stoljetne igre u njegovu ast.

Perzefona Perzefona (gr. , Persephn) prelijepa je kraljica Hada, to je postala protiv svoje volje, nakon to ju je otep Had. Prema Heziodu ki je Zeusa i Demetre. Bila je znana i kao Kora (gr. = ki), to se povezivalo s aenjem nje i njezine majke. Rimski pandan joj je Prozerpina.
Mitologija

Perzefona je ivjela dalje od ostalih olimpskih bogova. Za njezinu su se ruku natjecali Hermes, Ares, Apolon i Hefest, ali je Demetra odbila sve njihove darove i skrila ker daleko od drutva bogova. Perzefona je ivjela mirnim ivotom.
Otmica Perzefone

Jednoga je dana brala cvijee s nimfama ili pak, prema Homerskim himnama s Atenom i Artemidom na polju. Odjednom je Had probio tlo i izaao iz podzemnoga svijeta te ju je oteo i poveo sa sobom. Demetra je ula krik njezine keri i potrala u pomo, ali je ve bilo kasno. Shrvana je Demetra pretvorila

nimfe u Sirene jer se nisu umijeale. Demetra je lutala svijetom devet dana bez hrane i pia, sve dok joj Helije, bog Sunca koji sve vidi nije rekao gdje je. Had ju je duboko volio i nije ju htio pustiti iz podzemnoga svijeta. Oenio ju je i dao joj da kua zrna ipka (kad bi netko kuao neto iz podzemnoga svijeta, vie se nije mogao vratiti na zemlju). Demetra se potom zatvorila u svoj hram u Eleuzini te na svijet poslala neplodnost uzrokovavi velike neizdrive katastrofe i za ljude i za bogove. Ljudi su molili Zeusa da neto uini, a umijeali su se i ostali bogovi, a i sama je Demetra traila pomo. Budui da je nije mogao potpuno vratiti jer je jela zrna ipka, poslao je Hermesa da pregovara s Hadom. Odreeno je da Perzefona treinu godine ivi u podzemnome svijetu s Hadom, a ostatak godine na zemlji. U drugoj inaici mita, Hekata je spasila Perzefonu. Tako Demetra tugujui zimi zemlji daje neplodnost dok joj ki odlazi u Had, a kad se vrati, odijeva prirodu u zelenilo i cvijee. Tako su, prema grkoj mitologiji nastala godinja doba. Druge inaice nastanka godinjih doba

govore da ili je Demetra zaposlena traenjem svoje keri pa zanemari zemlju i tako doe zima, ili pak izriito zapostavi zemlju, ljutita zbog otmice svoje keri.

Etimologija [uredi]
Dedalovo grko ime znai "lukav"

Mitologija [uredi]

Pasifaja s Dedalom i drvenom kravom, freska iz Pompeja

Labirint [uredi]
Homer ga spominje kao kreatora Arijadnina plesnog podija. Budui da je bio najvjetiji rukotvorac, govorilo se da je izmislio slike. Takoer je sagradio i Labirint. Ovidije u svojim Metamorfozama govori da je Dedal tako lukavo napravio Labirint, da ni sam nije mogao izai iz njega - toliko brojnih prolaza i skretanja, inilo se kao da nema ni poetka ni kraja. Dedal je Labirint sagradio za kralja Minosa, koji ga je trebao da bi u nj zatvorio enina sina Minotaura. Prije nego to je postao kralj, Minos je od boga Posejdona zatraio znak da e on, a ne njegov brat, doi na prijestolje. Posejdon se sloio te je poslao bijelog bika, ali pod uvjetom da ga Minos njemu rtvuje. Prekrasan je bik izaao iz mora, a Minosu je bio tako lijep da je radije

rtvovao drugoga bika, mislei da Posejdon nee primijetiti. Posejdon se razbjesnio te je uinio da se Minosova ena, Pasifaja, ludo zaljubi u bika. Pasifaja je otila Dedalu da joj pomogne, a on je smislio kako e utaiti njezinu strast. Napravio je drvenu kravu, a Pasifaja je ula u nju i skrila se, a bik ju je oplodio. Tako je Pasifaja zaela i rodila polubika i poluovjeka - Minotaura. Pasifaja ga je odgajala u dok je bio dijete, ali kako je rastao, tako je postao bjesniji. Delfijska je proroica rekla Dedalu da sagradi labirint u kojem bi drao Minotaura. To je i uinio, a Labirint je bio ispod Minosove palae u Knossosu. Minotaura je na posljetku ubio Tezej

Let [uredi]

Charles Paul Landon: Dedal i Ikar, 1799. Dedal je, da bi se sprijeilo irenje znanja o Labirintu javnosti, zatvoren u toranj. Nije mogao napustiti Kretu morem jer je kralj Minos budno pazio na sva plovila. Dedal je odluio napraviti krila sebi i svome mladom sinu Ikaru. Zavezao je pera zajedno, od najmanjeg do najveeg, stvorivi veliku plohu. Vea je osigurao nitima, a manja voskom te su tako gotovo bila jednaka ptijim krilima. Kad je posao napokon dovren, Dedal je mahao krilima na mjesto i iskuavao ih, a potom opremio svoga sina i nauio ga kako letjeti. Kad su se obojica pripremila za let, Dedal je upozorio Ikara da ne leti previsoko jer e sunce otopiti vosak te da ne leti prenisko jer e morska pjena smoiti krila i vie nee moi nastaviti s letom. I tako su poletjeli. Proli su otoke Sam, Del i Lebint, kad je Ikar poeo letjeti sve vie i vie da bi dostigao nebesa. Sunce je zagrijalo vosak te su se pera razdvojila, a Ikar je pao u more. Dedal je plakao, krivio svoju vjetinu, a mjesto gdje mu se sin utopio nazvao Ikarijom. Na posljetku je Dedal sigurno stigao u Siciliju, gdje se o njemu brinuo kralj Kokal. Ondje je sagradio hram Apolonu i objesio svoja krila kao rtvu bogu.

Zagonetka [uredi]
Traei Dedala, kralj Minos odlazio je od grada do grada postavljajui zagonetku. Pokazao bi spiralnu morsku koljku i traio da se provue konopac kroz cijelu koljku.. Kad je stigao kralju Kokalu u Siciliji, kralj je znao da e Dedal znati rijeiti zagonetku. Dedal je privezao konopac za mrava koji je hodao kroz spirale te koljke i tako rijeio zagonetku. Tako je Minos

znao da je to Dedal te je zatraio izruenje. Kokal ga je uvjerio da se prvo okupa, a kraljeve su ga keri zalile vruom vodom i ubile.

[uredi] Historija
Kralj Minos vladao je Kretom i otocima Egejskog mora tri generacije prije Trojanskog rata. ivio je u Knossosu devet godina, a nakon toga se povukao u svetu peinu gdje se govori da je dobio Zeusove upute da utemelji homoseksualnost kao kontrolu populacije na otoku (Aristotel: Politika), uvede kretski ustav i postavi temelje kretskoj pomorskoj premoi (Herodot, Tukidid). Za Atenjane on je bio okrutni i bezduni tiranin koji je rtvovao ivote njihove djece Minotauru koje je Atena morala svake godine poslati - 7 mladia i 7 djevojaka. Prema mitolozima i pjesnicima, postojala su dva kralja. Prvi je bio Zeusov i Europin sin, Radamantov i Sarpedonov brat, znan kao i "dobri" Minos. Nakon njegove smrti olimpski su ga bogovi postavili kao suca u Hadu, zajedno s njegovim bratom Radamantom i polubratom Eakom. Imao je enu Itonu (Liktijeva ki) ili Kretu (nimfa ili Asterionova ki) te sina Likasta, njegova nasljednika na kretskom prijestolju. Likast je potom imao sina Minosa kojeg mu je rodila njegova ena Ida. Sa svojom enom Pasifajom imao je brojne potomke, od kojih je najpoznatija Arijadna. To je bio takozvani drugi Minos, "loi". Njemu dugujemo mitove o Tezeju, Pasifaji, Minotauru, Dedalu, Glauku i Nisu. Bio je pradjed kralja Idomena, koji je vodio Kreane u Trojanski rat. Budui da je feniki uticaj bio jak u kasnijem razdoblju, Minosa se esto smatralo Fenianinom. Govori se da je umro na Siciliji gdje je moda otiao budui da ga je gonio Dedal. Ubila ga je Kokalova ki (ki agrigentskog kralja) koja ga je zalila vruom vodom dok se kupao. Njegovi su ostaci poslani na Kretu, a na sarkofagu je uklesano "Grobnica Minosa, Zeusova sina".

[uredi] Mitologija
[uredi] Milet
Asterije, kretski kralj posvojio je tri Zeusova i Europina sina - Minosa, Sarpedona i Radamanta. Jednom su se braa svaala oko prekrasnog djeaka u kojeg su se sva trojica zaljubila. Zvao se Milet, sin Apolona i Areje i volio je Sarpedona te se Minos osvetio zarativi i osvojivi cijeli otok. Sarpedon je s Miletom pobjegao u Likiju gdje je Milet osnovao istoimeni grad. Druga inaica mita govori da se Milet zvao Atimnije te da je bio Zeusov i Kasiopejin sin.

[uredi] Glauk
Glauk se jednoga dana igrao loptom ili miem te je iznenada nestao. Njegovi su roditelji posjetili proroicu u Delfima koja im je rekla da se velianstveno stvorenje rodilo meu njima, a tko god nae slinost u tom stvorenju, nai e i dijete. Oni su to shvatili kao

novoroeno tele u Minosovu stadu. Tri puta na dan tele je mijenjalo boju od bijele preko crvene do crne. Polidije je uoio slinost s dozrijevanjem kupine. Minos ga je poslao da nae Glauka. Traei ga, uoio je sovu koja je tjerala pele iz vinskog podruma u Minosovoj palai. Unutar podruma bila je bava meda s mrtvim Glaukom unutra. Minos je zapovjedio da se Glauk oivi, ali se Polidije usprotivio, no Minos je rekao da je proroica rekla da e vidovnjak vratiti dijete u ivot. Minos je zatvorio Polidija u podrum s maem. Kad se u blizini pojavila zmija, Polidije ju je ubio maem, a potom je dola druga zmija. Nakon to je vidjela svoga partnera mrtvog, zmija je otila i vratila se s travom koja je oivjela prvu zmiju. To je uinio i Polidije da bi uskrsnuo Glauka. Minos nije htio pustiti Polidija s Krete sve dok Glauka ne poui toj moi. Polidije je to uinio, ali je u posljednji trenutak zatraio Glauka da pljune u njegova usta. Glauk je to uinio i zaboravio sve to je nauio.

[uredi] Tezej
Androgeja, Minosova sin, ubili su Atenjani, ljubomorni na njegove pobjede na Panatenskom festivalu, Egejovim igrama, gdje je svaki put pobijedio. Druga inaica mita govori da ga je ubio kretski bik na Maratonu, na Egejovu zapovijed. Da bi osvetio sinovu smrt, Minos je zaratio s Atenom. Zahtijevao je da se sedam atenskih djevojaka i mladia (izabranih izvlaenjem slamki) rtvuje Minotauru svakih devet godina (ili prema nekim izvorima svake godine; prema kretskoj astronomiji, pun je Mjesec bio u ekvinociju svakih osam godina). Kad se tree rtvovanje bliilo, Tezej se dobrovoljno javio da e ubiti udovite. Obeao je svome ocu Egeju da e postaviti bijela jedra ako pohod bude uspjean. Arijadna, Minosova ki, zaljubila se u Tezeja i pomogla mu da izae iz Labirinta davi mu klupko vune kojim je slijedio vlastiti trag. Tezej je ubio Minotaura maginim maem koji mu je dala Arijadna te je pustio ostale Atenjane iz labirinta. No, Tezej je zaboravio promijeniti crna jedra tugovanja na brodu s bijelima, te je njegov otac Egej, shrvan poinio samoubojstvo. Naime, danima je gledao na puinu, i kad je vidio crna jedna, od tuge se bacio u more koje je po njemu nazvano Egejsko more. Minos je bio ljut to je Tezej uspio pobjei te je zatvorio Dedala i njegova sina Ikara u labirint ili, prema nekim izvorima, u toranj. Uspjeli su pobjei tako da su napravili krila. No, Ikar je letio previsoko te se vosak na krilima otopio, a on je pao u more. Druga inaica mita govori da je Minos odustao od rata jer je volio Tezeja.

[uredi] Kralj Nis

Nis je bio megarski kralj koji je bio nepobjediv sve dok je uvojak njegove crvene kose postojao, skriven ispod njegove sijede, bijele kose. Minos je napao Megaru, ali je Nis znao da je nepobjediv jer je uvojak jo postojao. Njegova se ki, Skila, zaljubila u Minosa, te mu je to dokazala odrezavi oev uvojak. Nis je umro, a Megara je postala kretska. Minos je ubio Skilu jer je izdala svoga oca. Skila je pretvorena u morsku pticu koju je progonio njezin otac, morski orao.

[uredi] Posejdnon, Pasifaja, Dedal i Ikar

Prije nego to je postao kralj, Minos je od boga Posejdona zatraio znak da e on, a ne njegov brat doi na prijestolje. Posejdon se sloio te je poslao bijelog bika, ali pod uvjetom da ga Minos njemu rtvuje. Prekrasan je bik izaao iz mora, a Minosu je bio tako lijep da je radije rtvovao drugoga bika, mislei da Posejdon nee primijetiti. Posejdon se razbjesnio te je uinio da se Minosova ena, Pasifaja, ludo zaljubi u bika. Pasifaja je otila Dedalu da joj pomogne, a on je smislio kako e utaiti njezinu strast. Napravio je drvenu kravu, a Pasifaja je ula u nju i skrila se, a bik ju je oplodio. Tako je Pasifaja zaela i rodila polubika i poluovjeka - Minotaura. Pasifaja ga je odgajala u dok je bio dijete, ali kako je rastao, tako je postao bjesniji. Delfijska je proroica rekla Dedalu da sagradi labirint u kojem bi drao Minotaura. To je i uinio, a labirint je bio ispod Minosove palae u Knossosu. Da bi osigurao da tko ne sazna tajnu Labirinta, Minos je zatvorio Dedala i njegova sina Ikara u toranj odakle su pobjegli odletjevi, a prilikom bijega Ikar se utopio, jer su mu se otopila krila budui da je letio preblizu suncu. Traei Dedala, odlazio je od grada do grada postavljajui zagonetku. Pokazao bi spiralnu morsku koljku i traio da se provue konopac kroz cijelu koljku.. Kad je stigao kralju Kokalu u Siciliji, kralj je znao da e Dedal znati rijeiti zagonetku. Dedal je privezao konopac za mrava koji je hodao kroz spirale te koljke i tako rijeio zagonetku. Tako je Minos znao da je to Dedal te je zatraio izruenje. Kokal ga je uvjerio da se prvo okupa, a kraljeve su ga keri zalile vruom vodom i ubile. Nakon smrti postao je jedan od sudaca u Hadu, skupa s bratom Radamantom i Eakom. Donosio je konanu odluku gdje e ii dua pokojnoga. U tijeku je glasovanje za nove administratore.

Grka mitologija
Izvor: Wikipedija
Skoi na: orijentacija, trai

Monsiau: Olimpski bogovi Grka mitologija sastoji se od legendi (mitova) o bogovima i herojima, a korijen joj je, naravno, u vjerovanju starih Grka. Grki bogovi izgledali su kao ljudi, imali vrline i mane kao ljudi, razlikovali su se po tome to su bili besmrtni, vie-manje neranjivi te sposobni postati nevidljivi i putovati brzinom svjetlosti, a ivjeli su na Olimpu.

Sadraj
[sakrij]

1 Izvori o 1.1 Komparativna mitologija 2 Kozmogonija o 2.1 Primordijali o 2.2 Titani 3 Teogonija o 3.1 Olimpski bogovi o 3.2 Ostala boanstva o 3.3 Mitoloka stvorenja o 3.4 Junaci o 3.5 Titanomahija 4 Poveznice 5 Vanjske poveznice

Izvori [uredi]

Gustave Moreau: Heziod i Muza Osim navedenih pisaca, izvor su bila i djela drugih tragiara, pjesnika, filozofa i pisaca.

Homer: Ilijada i Odiseja

Osim dvaju najpoznatijih antikih epova, postojali su i drugi epski ciklusi i manji epovi iz kojih se moe doznati vie o grkoj mitologiji. Osim epova, u to ulaze i pjesme te druge lirske

vrste poput Homerskih himni. U Ilijadi Homer govori o Trojanskome ratu i brojnim grkim junacima, ali i o olimpskim bogovima. U Odiseji je teite na junaku Odiseju, ali se pojavljuju i bogovi, ali jo vie razna mitoloka bia koja su dodatan zain u grkoj mitologiji. Homerske himne spjevane su u ast zasebnim boanstvima te iz njih doznajemo vie o pojedinim atributima i dogaajima iz ivota pojedinih slavljenih bogova.

Heziod: Teogonija i Poslovi i dani

Heziodova je Teogonija, zajedno s dijelom Poslova i dana doista kronoloki pregled od postanka svemira do pieva vremena. Pisac opisuje stvaranje svemira, prvih primordijalnih boanstava, njihova rodoslovlja, ljubavi i sukobe. Njegova su djela vrijedan spomenik i izvor za prouavanje grke mitologije.

Vergilijev rukopis

Sofoklo, Eshil i Euripid te Aristofan

Djela triju najpoznatijih antikih tragiara donose razne inaice mitova te su takoer vrijedan izvor, kako sauvana djela, tako i fragmenti. Njima uz bok stoji i komediograf Aristofan koji donosi neke dogaaje, ali su za prouavanje grke mitologije tragedije ipak vanije.

Ovidije: Metamorfoze, Vergilije: Eneida

Rimski pisac Ovidije u svojim Metamorfozama donosi brojne crtice iz grke mitologije te u tom djelu obuhvaa sve bitno za nju. Bogovi imaju rimska imena, ali je sama mitologija grka. Isto vrijedi i za Eneidu koja donosi brojne crtice iz grke mitologije, tako da junak Eneja postaje i rimskim nacionalnim junakom, bez obzira na to to je Grk.

Komparativna mitologija [uredi]

Kroly Kernyi, osniva modernih studija o grkoj mitologiji Godine 1871. Edward Burnett Tylor objavio je svoje djelo Primitivna kultura u kojoj se koristio metodom komparacije i pokuao objasniti porijeklo i evoluciju religije. Max Mller uinio je to isto na podruju mitova te se stoga smatra osnivaem komparativne mitologije svojim istoimenim djelom. Mitom su se bavili i psiholozi poput Sigmunda Freuda i Carla Junga. Kroly Kernyi iznosi da je mitologija, odnosno - mitologem - pria koja je dobro poznata i ispriana o bogovima i junacima, ali ju je ve postalo nemogue nanovo oblikovati i mijenjati. Poslije se i Kerny priklonio nekim Jungovim zakljucima. Postoje brojne teorije o izvornom porijeklu mitova, a s time i same grke mitologije. Prema skripturalnoj teoriji, sve su mitoloke legende izvedene iz razliitih prianja religijskih tekstova. Prema povijesnoj teoriji, sve su osobe u mitologiji neko bile ljudska bia, a legende i fantastina obiljeja dodaci su kasnijeg vremena. Primjerice, pria o Eolu izvedena je iz prie o vladaru na nekom otoku u Tirenskome moru. Alegorijska teorija govori da su svi mitovi simboliki i da je svaka pria zapravo alegorija. Fizikalna teorija govori da su elementi - zrak, vatra, voda i zemlja - bili predmet vjerskog tovanja i oboavanja, a boanstva su roena kao personifikacija tih elemenata. Max Mller povezivao je veinu europskih mitologija s arijskom mitologijom koju je smatrao izvornom. 1891. rekao je da je najvanije otkrie 19. stoljea ova jednostavna jednakost: sanskrtski Dyau pt = grki Zeus = rimski Jupiter = staronordijski Tyr. Podrku toj teoriji daje i etimologija, posebice indoeuropeistika. Naime, Zeusovo grko ime povezano je s ie. korijenom *dey- = svijetliti, odnosno *dyws = danje nebo. U nominativu je njegov oblik , a u genitivu se Zes mijenja u . To moemo povezati s glavnim bogom Indoeuropljana - *dyws ph2tr = boanski otac. Usp. u sanskrtu dyau pt. Iz istog korijena dolazi i lat. ime Zeusova pandana u rimskoj mitologiji, Jupitera: Iupiter, Iovis < stlat. Diovis, od genitiva u ie. - *dyeu-ph2tr. Na rimsku je mitologiju jako utjecala grka i etruanska mitologija. Arheologija i mitografija otkrili su pak druge stvari. Grci su bili inspirirani nekim civilizacijama u Maloj Aziji i na Bliskom Istoku. Primjerice, Adonis je pandan bliskoistonog "umirueg boga", a Afroditin je pandan anatolijske Kibele.

Kozmogonija [uredi]
Teogoniju ili postanak bogova opisivali su mnogi izvori, a najpoznatije je Heziodovo djelo Teogonija.

Primordijali [uredi]

Eros, 5. stoljee p.n.e.

Nikta, pariki psaltir iz 10. stoljea Kaos je nitavilo iz kojeg prva bia dolaze u postojanje te se ta prva bia opisuju kao Kaosova djeca. Ona su:

Ereb - vjena tama, nastaje iz Kaosa Nikta tamna no (prema drugim izvorima nastala je iz spajanja Kaosa s Erebom) Eter - vjeno svjetlo (prema drugim izvorima isti zrak gornjeg neba koji diu bogovi) Hemera - svijetli dan; ki Ereba i Nikte Eros - spajatelj, prema Heziodu je on prvi koji je nastao jer je morala postajati mo, snaga koja e garantirati spajanje svemira. Bog odgovoran za poudu, ljubav i seks, takoer je tovan kao oinsko boanstvo. Jedan od koncepata Erosa u grkoj misli jest taj da je Eros prastaro boanstvo koje utjelovljuje ne samo snagu erotske ljubavi nego takoer i kreativni poriv uvijek stvarajue prirode, prvoroeno svjetlo koje je dolo u postojanje i ureenje svih stvari u svemiru. U eluzijanskim misterijama slavljen je kao Protagonus prvoroeni. Geja zemlja, nastala iz Kaosa. Geja je po nekim tumaenjima Majka (boica) Zemlje - kasniji oblik praindoeuropske Velike Majke koja potjee iz razdoblja neolitika.

Tartar istodobno i boanstvo i mjesto u podzemlju (jo dublje od Hada). U drevnim orfikim misterijama Tartar je takoer i neograniena prvopostojea "stvar" iz koje nastaju svjetlost i svemir Uran - zvjezdano nebo, roen od Geje bez zaea Pont - more

Prema orfikim misterijama iz Kaosa prvo proizlazi Nikta.

Titani [uredi]
Titani su loza Urana i Geje. Titani prvoroeni, prva boanstva nastala parenjem, bogovi s Olimpa nastaju parenjem Titana. Prvi narataj:

Feba - Kejova supruga, boica Mjeseca Hiperion - bog svjetla i sunca, stvara sa suprugom Tejom boga Sunca Helija, boginju Mjeseca Selenu, boginju zore Eja Kej - nakon poraza protiv olimpskih bogova baen je u Giros Krej - Euribijin suprug Kron - Zeusov otac, Rejin suprug, postaje vladar svijeta nakon oca Urana Mnemozina - majka devet Muza Japet - suprug nimfe Klimene, nakon poraza protiv olimpskih bogova baen je u Tartar Okean - gospodar mora, najjai Titan, stvorio je sa svojom sestrom i suprugom Tetijom, bogove rijeka, mora i nimfe Reja - Hestijina, Demetrina, Herina, Hadova, Posejdonova i Zeusova majka, vlada sa suprugom Kronom Teja - Kejova supruga, traila je za svoju djecu dio vladavine Titana, nakon toga su ubijeni Hiperion i Helije, a Selena je poinila samoubojstvo Temida - boginja pravednosti i reda, druga Zeusova supruga (nakon Metide), poznaje budunost i omoguila je Deukalijonu i Piri da preive veliku poplavu da bi mogli ponovno nastaniti zemlju Tetija - boginja mora, Okeanova supruga, kao Herina dadilja proklela je zvijezde da vjeno eu po nebu

Teogonija [uredi]
Unutar grke mitologije vidljiva su dva naina za dolazak u ivot: 1. dijeljenje (Geja, Nikta) 2. parenje (Hiperion, Zeus)

Geja, grki pehar s Aristofanovim potpisom, 410. p. n. e. - 400. p. n. e. Prvotna boanstva nastaju dijeljenjem od Kaosa, no poslije Geje gotovo sva boanstva koja su nastala dijeljenjem imaju negativan predznak (smrt, prijevara, itd...) i u veini sluajeva potjeu od Nikte (tamne noi). Takoer boanstva nastala dijeljenjem gotovo nikada se ne udruuju s boanstvima nastalim parenjem. Primjeuje se model reprodukcije, iz djelovanja dvaju bia, mukog i enskog, u boanskom, a i u ljudskom drutvu. Prvi odgovor mita na pitanje: Koji je uzrok ovome? postaje: Ovo je njegov otac i ovo je njegova majka. Nakon Kaosa pojavljuje se Geja, vjena osnova bogova s Olimpa. Dijeljenjem ona stvara Urana (zvjezdano nebo), svog sina i mua, njoj jednakog da je prekriva, te Ponta (dubine mora i planinske vrhunce). Parenjem s Uranom nastaju Okean (svjetski ocean) i Krije, te navedeni prvi narataj Titana, a s njima i posljednji, najmoniji i najstraniji Titan, Kron. Njezini kasniji potomci s Uranom divovski su jednooki Kiklopi, graditelji zidova. Poslije dobivaju individualna imena:

Bront grmljavina Sterop grom Arger (sjajni) snaga i mo svih zanata

Takoer, tu su i tri strana sina Geje i Urana, storuki i pedesetoglavi Hekatonhiri:

Kot Briorej Gige

Olimpski bogovi [uredi]

Giovanni Battista Tiepolo: Olimp, 18. stoljee Zeus je s bogovima ivio na Olimpu, bio je otac mnogih bogova i heroja. Iz veza bogova sa smrtnicima roeni su polubogovi i heroji. Grki bogovi imali su sve ljudske mane i vrline: oni vole, mrze, grijee u izvanbranim vezama, opijaju se medovinom. Na njih kao i na ljude djeluju Mojre (Srde).

Zeus - otac mnogih bogova i junaka, gospodar neba i zemlje, bog groma, munje i oluje Afrodita - boica je ljubavi, ljepote, poude i spolnosti Apolon, Feb - bog je medicine, prorotva, streliarstva, glazbe, sunca i kolonizacije te muke ljepote Ares - bog rata i bojne vreve; simbol hrabrosti, silovitosti i junake snage Artemida - boica je Mjeseca, zvijeri i lova, zatitnica djevojaka, boica svadbe i poroda Atena - boica je civilizacije, mudrosti, snage, pravednog rata, tkanja, metalurgije i obrta. Demetra - boica zemlje, ratarstva, plodnosti, a u prvom redu ita Dioniz - bog plodnosti zemlje, bog vegetacije, vina, ena. Had - bog podzemnog svijeta Heba - boica mladosti; vronoa bogovima na Olimpu Hefest - bog kova, zatitnik obrtnika, kipara, metalurga i vatre Helije - bog Sunca Hera - vrhovna je starogrka boica, Zeusova ena i sestra; boica braka Hermes - glasnik bogova, zatitnik putnika i lopova, pastira, pjesnika, atletiara i trgovaca Perzefona - Demetrina ki, Hadova ena Posejdon - bog mora, vode, vladar potresa

Ostala boanstva [uredi]

Jean Auguste Dominique Ingres: Zeus i Tetida, 1811.

Virgils Solis: Vijee bogova, ilustracija Ovidijevih Metamorfoza

Kron - otac olimpskih bogova, bog etve Adonis - bog ita, smrti i ponovnog roenja Asklepije - bog lijenitva Eol - bog vjetra Eros - bog ljubavi Erinije - boginje osvete i prokletstva Heraklo - sin Zeusa i kraljice Alkmene, polubog i junak Hestija - boica je srca, ognjita i doma Leta - boica ratara i stoara Mojre - boice ivotne sudbine Morfej - bog sna Muze - Zeusove i Mnemozinine keri, pokroviteljice znanosti i umjetnosti: o Euterpa - zatitnica glazbe i lirske poezije o Erato - zatitnica ljubavnog i himnikog pjesnitva o Kaliopa - zatitnica epske poezije i govornitva o Klio - zatitnica povijesti i junakog pjesnitva o Melpomena - zatitnica tragedije o Polihimnija - zatitnica svete pjesme i himni, a takoer i agrikulture i pantomime o Talija - zatitnica komedije i bukolike o Terpsihora - zatitnica korske lirike i plesa o Uranija - zatitnica astronomije Nimfe - snage prirode utjelovljene u poluboanskim mladim enama Pan - bog uma, njiva, zatitnik stada i pastira Tanatos - bog smrti

Kentaur, rimska kopija grkog originala iz 2. st. p.n.e.

Mitoloka stvorenja [uredi]

Harpija Himera Hiron Kentaur Kerber Kiklop Lernejska Hidra Mantikora Minotaur Nemejski lav Pegaz Satiri

Junaci [uredi]

Heraklo; rimska skulptura iz 2. stoljea p.n.e.

Ahilej

Eneja Hektor Heraklo Jazon Odisej Perzej Tezej

Titanomahija [uredi]
U ratu izmeu bogova i Titana oni gube. U tome ratu Titani su bili predvoeni Kronom, a ukljuivali su: Keja, Krija, Hiperiona, Japeta, Atlanta i Menetija. Olimp je bio predvoen Zeusom (Kronovim i Rejinim sinom) i ukljuivao je: Hestiju, Demetru, Heru, Hada, Posejdona, Hekatonhire, Gigante i Kiklope (Zeus ih oslobaa iz Tartara da mu pomognu u ratu, poslije ih ponovno zatvara).

Cornelis van Haarlem: Pad Titana, 1588. Nakon deset godina rata Olimp odnosi pobjedu i razdjeljuje svijet meu sobom.

Zeus - zrak i nebo Posejdon sva mora i sve vode Had podzemni svijet Zemlja je ostavljena svim ostalim boanstvima

Poraeni Titani zarobljeni su u Tartar. No nisu svi Titani sudjelovali u ratu, Okean i enski titani (Teja, Reja, Temida, Mnemozina, Feba, Tetija) ostaju neutralni. Zbog toga ih Zeus nije kaznio. Hekatonhiri ostaju uvari poraenih Titana, dok ih s vremenom Zeus nije sve ne oslobodio (osim Atlanta). Grci klasinog razdoblja znali su nekoliko pjesama o ratu izmeu bogova s Olimpa i Titana. Dominantna i jedina koja je uspjela preivjeti jest Teogonija pjesnika Hezioda. Izgubljeni ep jest Titanomahija slijepog trakog barda Tomrisa. On sam kao legendarna figura spominje se u jednom dijelu eseja O muzici koji se nekada pripisivao Plerhtu. Minotaur (gr. , Mintauros) u grkoj mitologiji mitoloko je bie koje je polubik i poluovjek.

Sadraj

[sakrij]

1 Etimologija 2 Mitologija o 2.1 Roenje o 2.2 Tezej i Minotaur 3 Vanjske poveznice

Etimologija [uredi]
Minotaurovo grko ime znai "minojski bik" (s Krete). Takoer je znan i kao Asterius ili Asterion ("zvjezdani") - pod imenom koje je dijelio s Minosovim ouhom.

Mitologija [uredi]
Roenje [uredi]
Prije nego to je postao kralj, Minos je od boga Posejdona zatraio znak da e on, a ne njegov brat, doi na prijestolje. Posejdon se sloio te je poslao bijelog bika, ali pod uvjetom da ga Minos njemu rtvuje. Prekrasan je bik izaao iz mora, a Minosu je bio tako lijep da je radije rtvovao drugoga bika, mislei da Posejdon nee primijetiti. Posejdon se razbjesnio te je uinio da se Minosova ena, Pasifaja, ludo zaljubi u bika. Pasifaja je otila Dedalu da joj pomogne, a on je smislio kako e utaiti njezinu strast. Napravio je drvenu kravu, a Pasifaja je ula u nju i skrila se, a bik ju je oplodio. Tako je Pasifaja zaela i rodila polubika i poluovjeka - Minotaura. Pasifaja ga je odgajala u dok je bio dijete, ali kako je rastao, tako je postao bjesniji. Delfijska je proroica rekla Dedalu da sagradi labirint u kojem bi drao Minotaura. To je i uinio, a labirint je bio ispod Minosove palae u Knossosu.

Tezej i Minotaur [uredi]

Tezej i Minotaur, atika amfora, 6. stoljee p.n.e. Androgeja, Minosov sin, ubili su Atenjani, ljubomorni na njegove pobjede na Panatenskom festivalu, Egejovim igrama, gdje je svaki put pobijedio. Druga inaica mita govori da ga je ubio kretski bik na Maratonu, na Egejovu zapovijed. Da bi osvetio sinovu smrt, Minos je zaratio s Atenom. Zahtijevao je da se sedam atenskih djevojaka i mladia (izabranih izvlaenjem slamki) rtvuje Minotauru svakih devet godina (ili prema nekim izvorima svake godine; prema kretskoj astronomiji, pun je Mjesec bio u ekvinociju svakih osam godina).

Tezej, Minotaur i Atena, 5. stoljee p.n.e. Kad se tree rtvovanje bliilo, Tezej se dobrovoljno javio da e ubiti udovite. Obeao je svome ocu Egeju da e postaviti bijela jedra ako pohod bude uspjean. Arijadna, Minosova ki, zaljubila se u Tezeja i pomogla mu da izae iz Labirinta davi mu klupko vune kojim je slijedio vlastiti trag. Tezej je ubio Minotaura maginim maem koji mu je dala Arijadna te je pustio ostale Atenjane iz labirinta. No, Tezej je zaboravio promijeniti crna jedra tugovanja na brodu s bijelima, stoga je njegov otac Egej shrvan poinio samoubojstvo. Naime, danima je gledao na puinu i, kad je vidio crna jedna, od tuge se bacio u more koje je po njemu nazvano Egejsko more. Minos je bio ljut to je Tezej uspio pobjei te je zatvorio Dedala i njegova sina Ikara u labirint ili, prema nekim izvorima, u toranj. Uspjeli su pobjei tako to su napravili krila. No, Ikar je letio previsoko te se vosak na krilima otopio, a on se strovalio u more

Grka mitologija
Egej i Tezej Dolo je vrijeme da grad Atena plati kralju Minosu danak i po trei put, ali ovaj puta u sve se umijeao mladi imenom Tezej, posinak kralja Egeja, a pravi mu je otac bio Posejdon, bog mora. Tezej se zavjetovao da e ili ubiti Minotaura, ili postati njegova rtva, a kako se Tezej ve prije istaknuo svojom hrabrou i odlunou Egej ga nije mogao odvratiti od njegova nauma. Na rastanku Egej ree Tezeju, kralj Egej silno je volio svog posinka kao vlastitog sina, da sa sobom ponese i bijelo jedro, pa ako uspije u svom naumu neka crno jedro zamjeni za bijelo, a on e tako izdaleka znati da je uspio i ostao iv. Kada je Tezej doao pred kralja Minosa, ovome jo nije bilo dosta njegovog nepromiljenog hvalisanja, pa uputi pogrdni upit Tezeju: 'Za mene e moj otac Zeus sigurno potvrditi da sam njegov sin, a hoe li to za tebe uiniti Posejdon?' Tezej prihvati izazov i skoi u more, te zaroni u plave dubine. Odmah ga okrui jato dupina koje ga sigurno odvede na morsko dno, gdje ga doeka osobno morska boica Amfitrita koja ga obdari zlatnim prstenom i krunom optoeno draguljima i biserima. Tezej se potom uz pratnju dupina sigurno vrati na povrinu i pokae hvalisavom Minosu da je doista sin Posejdonov. Nakon toga Tezej se obrati Minosu: ' uj me Minose, ja sam doao osloboditi nesretnog Minotaura iz njegova nakazna tijela u koje ga sputa pakost bogova i nerazboritost ljudi. Ako si samo malo ovjek, dopustit e mi da uem u labirint i golim rukama ubijem Minotaura. Ako uspijem u naumu svom, grad Atena vie ti nita nee dugovati, a ako ne uspijem nek' postanem plijen Minotaurov.' Kralj Minos odmah se sloio s time. U Tezeja se na prvi pogled odmah zagledala i zaljubila Minosova ker Arijadna, pa je prila Tezeju i ponudila mu pomo. Naime, Dedal je povjerio tajnu labirinta Arijadni i njezinoj majci Pasifaji. Arijadna je dala Tezeju klupko vune i podui ga: 'Pusti neka se klupko kotrlja samo ispred tebe, a ti slijedi nit i doi e do prljave jazbine moga polubrata Minotaura. Tamo poi nou kada on spava i zadavi ga na spavanju. Potom namotaj klupko i vrati se natrag do izlaza. Tezej je tako i uinio. Rukama je zadavio usnulog Minotaura, slomivi mu kraljenicu. Arijadna je ekala Tezeja na izlazu, pa su zajedno otplovili prije nego je Minos postao svjestan dogaaja. No, Tezej uz svu svoju hrabrost ipak nije posjedovao onu posljednju koja krasi najvee junake. On nije bio iskren prema Arijadni i dok je ona njemu pomagala iz iste ljubavi, on nju nije ni najmanje volio, ve je oko bacio na njezinu mlau sestru Fedru kojom e se kasnije i oeniti. Kad su pristali na obali Nikosa, Arijadna iscrpljena od putovanja odmah je zaspala, a Tezej je tu ostavi i otplovi. No, boica misli Mnemosina saali se nad Arijadnom, pa Tezeja ponu pritiskati teke misli i grinja savjest. U svemu tome on zaboravi skinuti alobno crno jedro svoje lae i zamijeniti ga pobjedonosnim bijelim jedrom. Kad je kralj Egej ugledao crna jedra, a kako je on voli Tezeja vie od svog ivota, bacio se sa stijena u more i skonao svoj ivot. Time je na Tezejevo junatvo pala ljaga izdaje, a radost je zamijenila alost. More u kojem je dobri kralj Egej skonao svoj ivot, mi i danas nazivamo Egejsko more. O hrabrosti i junakim djelima Tezeja Athumanunh Vam napie drugi put.