UVOD Anatomija je znanost koja prouava oblik i grau ivih bia od cjeline do strukturalnih detalja.

Anatomija je morfoloki dio biologije, sveobuhvatne nauke o biljnom i ivotinjskom svijetu. Osnovni i prvobitni metod istraivanja objanjen je u samom nazivu. To je metod rasijecanja ili razudbe. Najstariji podatak o njegovom koritenju datira od Grka koji su ga nazvali anatomijom (Theophrast) prema rijei anatemneim, Sto znai rasijecati. Anatomija se kao znanost veoma razgranala, pa smo dobili mnotvo naziva koji pojedine grane anatomije precizno odreuju, kao na primjer: sistematska, topografska, makroskopska, mikroskopska, itd. anatomija. Plastina (grki: plastes - kipar, plastike - kiparstvo) anatomija ovjeka i ivotinja i usporedna ili komparativna anatomija sadre znanja koja su neophodna u likovnom obrazovanju. Plastina anatomija prua osnovna znanja o grai, formama i proporcijama ljudskog tijela i tijela ivotinja u mirovanju i pokretu. Poto sa svog stanovita objanjava dio likovne problematike, ona se prouava kao predmet na umjetnikirn kolama i akademijama u poetnim godinama studija. Uenje same teorije anatomije ne prua, praktino, nikakve koristi. Ako eli iz anatomije neto shvatiti, nauiti i objasniti, mora to nacrtati (Leonardo) Plastina anatomija ovjeka uzima naunu osnovu iz sistematske anatomije ovjeka i to samo one njene dijelove, odnosno sisteme koji sudjeluju u grai tijela i odreuju njegovu povrinu. To su skeletni sustav sa zglobovima i miini sustav sa koom i potkonim tkivima. Ostali sustavi (krvotok, disanje, probava, nervni sustav i osjetila) ne nalaze se u okviru prouavanja plastine anatomije, ali njihovo poznavanje je znaajnao i upotpunjuje nau predstavu o kompleksnom

ovjekovom organizmu, pogotovo stoga jer bismo trebali nedovoljno poznaje samog sebe.

biti svjesni injenice da ovjek

KOSTUR I ZGLOBOVI ovjek ivi u okolini koja je sva, osim zraka i vode, graena od vrste materije. Da bi se u takvoj okolini mogao kretati uspravno, izvoditi bezbrojne pokrete i nositi teret, potrebno je da i njegovo tijelo bude opremljeno adekvatnom elastinom vrstoom. Ta vrsta unutranja konstrukcija tijela sagraena je od kostiju. Sve kosti zajedno, kojih ima oko 200 (233 sa svim sitnim kostima) nazivamo kostur. Osovinski kostur svih kraljenjaka, pa i ovjeka, pokazuje zajedniku osnovnu shemu grae i sastavljen je od kostura glave, trupa i kostura ekstremiteta. Ako usporeujemo grau trupa ovjeka sa trupom ostalih kimenjaka, razlike nisu velike. Bitne razlike odnose se na ekstremitete, ovisno o njihovom oblikovanju u neprekidnoj borbi za opstanak. Kostur daje tijelu vrstinu koja mu je potrebna u vrenju ivotnih funkcija i rada. Ta vrsta konstrukcija u osnovi odreuje oblik tijela, visinu cjeline i proporcije pojedinih dijelova. Kotana masa je sastavIjena iz mineralnih soli i organske materije - oseina - koji joj daje odreenu elastinost. Elastiost kostiju opada analogno starenju. Po obliku razlikujemo tri osnovna tipa kostiju: duge, pljosnate i kratke. Duge kosti, koje uglavnom grade ekstremitete, imaju dugako, vrsto tijelo i dva kraja. U upljinama cjevasteg dijela nalazi se kotana sr. Interesantna unutranja graa kostiju prilagoena je zakonima statike i dinamike uz maksimalnu utedu prostora i teine. Duge kosti nisu elastine samo zbog prisustva oseina, ve i zbog oblika. Nijedna kost nije potpuno prava. Graena je, obino, u vidu opruge, spirale, koja sa svih strana pokazuje krivine sline slovu S. Krajevi dugih kostiju ne pokazuju meusobno nikakve slinosti, ve iznenaujue razlike, koje predstavljaju svojevrsne crtake enigme. Pljosnate kosti grade zidove raznih duplji ljudskog tijela i na taj nain tite unutranje organe (lubanja, zdjelica, rebra). Duina i irina su im znatno vee od debljine. Kratke kosti ire se u sve tri dimenzije i obino su kockatsog oblika (kosti ruja, noja). Vana karakteristika kostura je u tome to pojedini dijelovi kosti mogu mijenjati svoj poloaj. Promijenom poloaja jedne kosti prema drugoj, nastaje pokret. Mjesta gdje se kosti spajaju, nazivamo zglob. Pokretljivost zgloba ovisi nainu na koji se kosti meusobno zglobljavaju, od oblika povrina kojima se dodiruju. U pogledu zglobljavanja priroda se pobrinula za najveu moguu raznovrsnost. Postoje nepokretni, polupokretni i pokretni zglobovi.

Tipian predstavnik nepokretnog zgloba je tzv. av. Dvije susjedne pljosnate kosti se svojim zupastim rubma uvlae jedna u drugu, okotavaju i iskljuuju svaki pokret (avovi na lubanji). Nepokretan ili veoma malo pokretan zglob je onaj u kome se dvije kosti dodiruju ravnim povrinama i vrsto su vezane hrskavicom koja se nalazi izmedu njih (preponska simfiza). Pokretne zglobove dijelimo ili prema broju osovina, oko kojih se pokret izvodi, u jedno-, dvo- ili tro-osovinske zglobove ili prema obliku zglobnih povrina. Kuglasti ili loptasti zglob je troosovinski zglob kaji omoguuje pokret u svim pravcima. Poluloptasta zglobna povrina jednog kraja kosti - zglobna glavica - uvlai se u odgovarajue udubljenje na susjednoj kosti - zglobnu aicu. Zglob ramena i kuka su loptasti zglobovi i najpokretljiviji su. Jajasti i sedlasti zglobovi su dvoosovinski. Oblici njihovih zglobnih povrina su odreeni samim nazivom. Jaha se u sedlu moe naginjati naprijed i nazad, na jednu ili drugu stranu, a ne moe se okretati oko uzdune osovine (primjer - zglob izmeu trapezaste kosti i prve kosti doruja palac na nozi). Pokreti oko jedne osovine izvode se u cilindrinim zglobovima. Jedna zglobna povrina ima oblik valjka, a drugi kraj nosi odgovarajui usjek. Na valjku obino postoji jedno dodatno ispupenje ili udubljenje. Time se osigurava preciznost pokreta oko date osovine i iskljuuje se iskliznue kosti u stranu. Ako je osovina zgloba postavljena okomito na duinu kosti onda takav zglob nazivamo zglob arke (primjer: zglob lakta, prstiju). Kada osovina lei paralelno uz kost govorimo u tokastom zglobu (gornji zglob bice i lakatnice). Zglobne povrine su pokrivene glatkom hrskavicom, a itav zglob potpuno je uvijen opnastom vreicom - zglobnom ahurom. Pored zglobne ahure postoje i zglobne veze - ligamenti - koji uvrsuju zglob i u zajednici sa zglobnom ahurom sprjeavaju prekomjerno pokretanje isaenje. Unutranji zid zglobne ahure - sinovialna opna - lui sluzavu tenost koja podmazuje zglob. Unutar zglobne ahure nema zraka uslijed ega u njoj vlada negativni pritisak, koji sprijeava razdvajanje zglobnih povrina. Zbog nepoznavanja zglobova dogaaju se greke koje u studijama figure i akta mogu jako smetati jer pokreti djeluju neprirodno. Naveli smo nekoliko najtipinijih vrsta pokretnih zglobova, koji omoguuju razne pokrete. U jednoosovinskim zglobovima vri se pokret pregibanja i opruanja. To je pokret koji najee sreemo posebno u ekstremitetima. Mnogo rjei je pokret uvrtanja i izvrtanja. Zglobovi sa dvije osovine, pored pokreta pregibanja o opruanja, mogu jo vriti pokret privoenja ili primicanja i pokret odvoenja ili odmicanja. Jedna vrsta pokreta slina privoenju i odvoenju predstavlja pokret suprotsavljanja i pokret suprotan njemu. Kombinacijom prethodnih pokreta dobijamo pokret kruenja. Kod troosovinskog zgloba, pored mogunosti prethodnih pokreta, vri se i pokret oko uzdune osovine i taj pokret nazivamo obrtanje.

Kostur glave Kostur glave sainjavaju kosti lubanje i kosti lica. Lubanja je sastavljena od osam kostiju od kojih su dvije parne i etiri neparne. Parne kosti su tjemena i sljepoona kost, a neparne eona, potiljana, klinasta i sitasta kost. Kosti lica su ugraene na prednjoj donjoj strani lubanje. Ima ih 15 I to est parnih i tri neparne. Neparne su: donja vilica, ralasta i podjezina kost, a parne su: gornja vilica, nosna kost, suzna, nepana, jagodina ili jabuna kost i donja nosna koljka. Komplicirana unutarnja graa glave, prije svega, baza lubanje, nema u plastinoj anatomiji nikakvog znaaja, dok nam vanjske forme lubanje i lica otkrivaju bezbroj individualnih razlika, koje odreuju karakter glave pojedine osobe kao i niz zajednikih odlika. Zbog toga je vano da se u procesu studija glave i portreta sagledaju i ti osnovni anatomski elementi, jer e nam poznavanje istih omoguiti da sigurnije i preciznije odredimo karakter. Kosti lubanje se tzv. avovima nepokretno zglobljavaju meusobno i grade kotanu ahuru u kojoj je smjeten mozak (veliki i mali). eona kost zauzima prostor koji nazivamo elo. Osim toga, ona se protee i neto dalje nagore, savija se unazad i zglobljava se sa parnom tjemenom kosti, a sa strane sa klinastom kosti. Znaajno mjesto na eonoj kosti je parno eono ispupenje koje je naroito uoljivo kod djece, a najmanje kod ena (kod ivotinja na tom mjestu rastu rogovi). Neposredno iznad oiju nalaze se vjeni lukovi. U duplji ispod vjenih lukova nalaze se u samoj kosti dvije upljine zvane eoni sinusi. Mjesto iznad korjena nosa naziva se povije - mjesto izmeu obrva, nepokriveno dlakama. eona kost ima i jedan vodoravni dio koji ne vidimo. Taj dio gradi prednji dio baze lubanje i krov onih duplji. U sredini se eona kost zglobljava sa nosnom kosti. Na bonim rubma onih duplji zglobljavajui se sa jagodinom kosti, eona kost se naglo savija unazad, gradei pri tome poetak s1jepoone linije, koja se penje bono na gore i unazad a produuje se preko tjemene kosti. Sljepoona linija nastaje kao posljedica naglog savijanja gornje povrine u bonu povrinu. Tjemena kost (parna) etvorauglastog je oblika i konveksnom vanjskom povrinom gradi sa svojom paricom srednji dio krova lubanje. Nalazi se izmeu eone, kljunaste, s1jepoone i potiljane kosti. Sljepoona kost, parna, gradi boni dio lubanje i to onim dijelom koji zovemo ljuskom. Na donjoj unutranjoj strani nalazi se piramida sljepoone kosti. U piramidi je smeteno osjetilo sluha i ravnotee. Od baze piramide prua se nadolje mastoidni nastavak, koji utjee na formu i jasno je uoljiv kod svih pokreta glave. Ispred mastoidnog nastavka nalazi se vanjski uni otvor. Izmeu ovog otvora i donje vilice vidimo jedan tanak kotani nastavak - stiloidni nastavak. Od donjeg dijela ljuske sljepoone kosti, iznad usnog otvora, odvaja se jedan nastavak koji se prua

vodoravno naprijed i spajajui se sa odgovarajuim nastavkom jabune kosti ili jagodine kosti, gradi slobodan kotani luk - jabuni ili jagodini luk, ili most. Ispred stranjeg dijela tog luka sljepoona kost stvara prostranu zglobnu jamicu, podeenu za zglobljavanje sa donjom vilicom. Potiljana kost ini stranji dio lubanje. Na donjem vodoravnom dijelu potiljane kosti nalazi se veliki potiljani otvor, koji predstavlja vezu izmeu lubanje i kraljeninog kanala. Kroz taj otvor prolazi produena kimena modina. Sa obje strane otvora nalazi se po jedno zglobno ispupenje - zvano potiljani kondili. Potiljani kondili zglobljavaju se sa prvim vratnim prljenom - atlasom. Na stranjem dijelu potiljane kosti, koji se naziva ljuska potiljane kosti postoji jedno ispupenje - potiljana kvrga. Od potiljane kvrge polaze u polje dva para polukrunih linija, tzv. gornja i donja kriva linija potiljane kosti. U predjelu ovih linija pripajaju se miii zadnje strane vrata. Klinasta kost je veoma komplicirana po grai. Umetnuta je u vidu klina izmeu potiljane kosti i iza sitaste i eone kosti. Samo njen jedan dio koji se naziva velika krila klinaste kosti sudjeluje u gradnji krova lubanje i to u predjelu izmedu eone i sljepone kosti. Interesantan je jo podatak da tijelo klinaste kosti na gornjoj strani ima jedno udubljenje, tzv. tursko sedlo, u kome je smjetena kraljica zlijezda - hipofiza, koja pored ostalog regulira i rast ovjeka. Sitasta kost - nigdje ne izlazi na povrinu lubanje. Ona se nalazi izmeu eone i klinaste kosti. Moramo je spomenuti zbog toga da bi nam bila jasnija graa cjelokupne lubanje. Na frontalnom presjeku ona pokazuje oblik trga i sastoji se iz vodoravnog i uspravnog lista i dva bona dijela. Vodoravni ili sitasti list smjeten je izmeu onih dijelova eone kosti. Taj list je izbuen sitnim rupicama kroz koje prolaze granice mirisnog ivca. Vertikalni list je u sastavu nosne pregrade. Boni ijelovi imaju oblik etvorostrane prizme. Vanjska strana te prizme ini unutranji zid one duplje, a unutranji boni zid nosne duplje nosi, pored toga, i gornju i srednju nosnu ikoljku dvije tanke kotane ploice. Profil cjelokupnog kostura glave izgleda kao spoj jajastog oblika lubanje i trapezastag kostura lica. Dua strana trapeza se protee od ela do brade; kraa paralelna je predstavljena zadnjom ivicom uspravne grane donje vilice. Jedna kosa strana trapeza sputa se od korjena nosa do usnog otvora, a donja strana je donja rub donje vilice. Nosna kost je parna, pljosnata, u obliku pravokutne ploice. Veliina nosnih kostiju, njihov nagib i oblik su veoma varijabilni, pa je stoga razumljivo da moemo vidjeti toliko razliitih oblika noseva, jer ve nosne kosti, iako su male, nagovjetavaju oblik nosa koji je u preostalom dijelu do samog vrha sagraen od vrlo interesantne nosne hrskavice. Gornja vilica je takoer parna kost. Ona zauzima srednji poloaj na licu i sve ostale kosti lica poredane su oko nje. Obje gornje vilice se spajaju du srednje linije, ograniavajui pri tom krukasti otvor nosne duplje. Na gornjem paetku srednje linije nalazi se nosna bodlja koja

oznaava mjesta gdje se zavrava donja vodoravna rub nosa. Tijelo gornje vilice ima jednu upljinu - vilini sinus. Gornja vilica obiluje nastavcima koji se pruaju u svim pravcima. Navie se prua eoni nastavak, a nanie zubni nastavak. Na rubu zubnog nastavka nalazi se osam, odnasno 16 alveola - jamica za smjetaj korjena gornjih zuba. Jabuni nastavak se zglobljava sa jabunam kosti, a nepani nastavak gradi prednji dio tvrdog nepca. Izmedu gornje vilice, eone kosti i sljepoone kosti smjetena je jabuna ili jagodina kost. Svojim nastavcima vezuje se sa spomenutim kostima. Od naroite je vanosti nastavak kojim se jabuna kost vezuje sa sljepoonom kosti - jabunim ili jagodinim lukom, koji utjee na plastinost lica. Tijelo jabune kosti ini jabuica ili jagodica. Od njenog oblika i meusobnog razmaka uglavnom ovisi da lie lice biti usko ili iroko. Suzna kost je mala, tanka kost koja se nalazi u unutranjem zidu one duplje, iza eonog nastavka gornje vilice. Nepana kost, sa svojom parnom kosti, gradi stranju treinu tvrdog nepca. Nepana kost ima i jedan uspravni dio koji ulazi u sastav bonog zida nosne duplje. Donja nosna koljka je tanak kotani listi povijen u obliku luka privrsen uz donji boni dio nosne duplje. Kao i prethodna tri, tako i ralasta kost (neparna) nema utjecaja na povrinu, jer se nalazi u unutranjosti kostura lica i kao etvrtasta ploica gradi stranji dio nosne pregrade. Donja vilica (neparna kost) je jedina kost lica koja se pomou pokretnog zgloba spaja sa lubanjom. Sastoji se iz vodoravnog dijela i dva uspravna dijela, koji se nazivaju viline grane. Na prijelazu vilinog tijela u granu postoji vilini ugao; veliina tog ugla je razliita. Kod odraslog ovjeka iznosi oko 120-130 stupnjeva. Grana donje vilice rava se gore u dva nastavka i to prednji misini nastavak i stranji zglobni nastavak. Na miinom nastavku pripaja se slijepooni misi. Glavica zglobnog nastavka ulazi u odgavarajui jamicu na sljepoonoj kosti. Tijelo donje vilice je potkoviastog oblika. Srednji dio tijela ima tzv. bradno ispupenje koje se na dole proiruje u bradni trokut. Taj prednji dio, koji nazivamo bradom, pokazuje mnoga individualnih razlika pa je zbog toga veoma znaajan U odreivanju cijelokupnog izgleda lica. Du svoje gornje ruba tijela nosi 16 jamica za zubne korijene. Podjezina kost - neparna kost, smjetena je u muskulaturi prednje strane vrata ispod donje vilice. To je jedina kost kostura koja nije neposredno vezana za drugu kost pa se zbog toga na kosturima najese ne nalazi. Potkoviastog je oblika ili slova U. Vezana je jednom jakom vezom za stiloidni nastavak sljepoone kosti i veim brojem misia vrata. Kosti lica agraniavaju etiri duplje: dvije one duplje romboidnog oblika, krukasti otvor nosne duplje i usnu duplju.

Glava kao cjelina Antropologija prouava lubanju i njene dimenzije u profilu, anfasu i odozgo. Za nauku je to znaajno. Medutim, mi se, shodno naim potrebama, moramo osloniti vie na sopstveni osjeaj za dimenzije, bitne karakteristike i odnose masa. Trebamo obratiti panju na neke ope napomene. Glava je, suprotno ostalim dijelovima tijela, pokrivena malim slojevima mekanih dijelova - miia i drugih potkonih tkiva. Na velikoj povrini glave kosti izbijaju na povrinu, tj. ispod same koe, pa zbog toga one odreuju formu. Lubanja moe biti kratka ili dugaka. Treba, prvo, sagledati njen oblik pa tek onda masu kose. Vaan je odnos povrina koju zauzimaju lubanja, odnosno kosa i lice. Oblik lica, takoer, veoma je varijabilan i moe biti izduen, ovalan, etvrtast, okrugao, itd. Korijen nosa je vana toka kojom se sluimo prilikom mjerenja i konstruiranja glave. Kod ena se korijen nosa nalazi, otprilike, na sredini visine od brade do tjemena. Kod djeteta je gornji dio mnogo vei, jer su kosti lica jo nerazvijene. Kod mukaraca je donji dio obino dui od gornjeg. irinu lica odreujemo mjerenjem vanjskih granica jabunih kostiju. Razmak izmeu oba oka jednak je, najese, duini jednog oka, ali se i ovaj razmak mijenja. Ako promatramo tri toke i to obje zjenice i nosnu bodlju, dobijamo interesantan trokut, koji e nam mnogo pomoi prilikom odreivanja elemenata koji ine karakter jedne odreene fizionomije. Poetnici veoma teko crtaki uskladuju oba oka. Ali ako oi nisu nacrtane na dgovarajuem mjestu, one dobijaju plivajue tendencije u crteu. To se moe izbjei time, da se tono sagledaju kotane ruba one duplje, pa se zatim, u one duplje ugrade oi, koje e tono odreenim kotanim prostorom biti ujedno fiksirane. Oblik i visinu ela, oi, nosa, jagodice, donje vilice, usne, moemo promatrati i studirati i odvojeno, ali pri tom ne smijemo nikada izgubiti iz vida njihove meusobne odnose koji su uslovljeni vrstom graom kostiju lica. Ako promatramo glavu u profilu i zamislimo jednu liniju od nosne duplje do usnog otvora, i drugu koja prolazi kroz najistureniju toku na elu i prednju granicu gornjih sjekutia, dobijamo jedan ugao koji nazivamo ugao profila. Profilni ugao je razliit. Ukoliko je manji, brada je isturenija, a zubi obino stre naprijed. Kod ovjekolikog majmuna taj ugao imosi oka 60, kod Crnaca oko 70, kod Evropljana oko 80. Na grkim skulpturama taj ugao je jo vei (oko 90), a nos lei u istoj ravni sa elom. Promjena profilnog ugla uslovljava i promjenu vilinog ugla. Kada je glava u normalnom poloaju, linija koja povezuje nosnu bodlju i uni otvor lei vodoravno. To je od znaaja prilikom postavljanja modela za poetne studije glave, kada treba izbjegavati neprirodne pokrete glave. Kostur trupa Kostur trupa sainjavaju kimeni stup, rebra i grudna kost. Kosti lopatinog pojasa, kao i zdjelinog pojasa, opisujemo zajedno sa ekstremitetima.

Kimeni stup (kraljenica) je nosa gornjeg dijela tijela i uz to daje trupu i prilino veliku pokretljivost. Sastavljen je od kratkih kostiju, prstenastag oblika, kimenih prljenova, koji svi zajedno grade kimeni kanal, u kojem je smjetena lena modina. Lena modina je na taj nain kotanim zidovima zatiena od vanjskih povreda. Ukupan broj kimenih prljenova iznosi 33-34. Nazivaju se po mjestu gdje se nalaze. Prema tome imamo 7 vratnih, 12 lenih, 5 slabinskih, 5 krinih i 4-5 trtinih prljenova. Ove grupe prljenova razlikuju se meusobno, ali imaju i zajednikih osobina, tako da njihovu grau moemo prouiti shematski. Prednji masivni cilindrini dio, U poprenom presjeku - ovalan, naziva se tijelo prljena. Prema nazad tijelo se nastavlja prljenskim lukom koji ograniava prljenski otvor. Od prljenskog luka jo dalje unazad prua se rtni nastavak, a lijevo i desno po jedan popreni nastavak. Jedan par zglobnih nastavaka polazi navie i jedan par nanie. Pomou zglobnih nastavaka prljenovi se zglobljavaju meusobno. Izmeu dva prljena tijela nalazimo hrskaviavi meduprljenski kolut. Kolutovi osiguravaju kraljenici elastinost i pokretljivost. Sa obje strane izmeu prljenova postoje meuprljenski otvori kroz koje prolaze kimeni ivci i krvni sudovi. Ako promatramo kimeni stup sprijeda ili straga, on izgleda potpuno prav, ali sa strane pokazuje krivine u obliku duplog slova S. Vratna krivina je izdubljena unazad, lena krivina je ispupena unazad, slabina krivina je izdubljena unazad i slabina ispupena unazad. Ove krivine se formiraju uporedo sa razvnojem itavog tijela. Treba neto rei i o pasebnim odlikama kimenih prljenova. Vratni prljeni imaji slabo razvijena tijela. Rtni nastavci su kratki, osim rtnog nastavka sedmog prljena koji je dui i jasno vidljiv na prijelazu vrata u lea. Naroitu grau pokazuju prvi i drugi vratni prljen, Prvi, tzv. atlas (nosa) nema prljenskog tijela. Na gornjoj strani atlasa nalaze se dvije plitke zglobne jamice za zglobljavanje sa potiljanim kandilima. U tom zglobu se vri pregibanje i opruanje (klimanje) glave. Drugi prljen (epistropheus) ima na gornjoj strani jedan kotani zub, koji ulazi u prednji dio prljenskog otvora atlasa. Ovakav spoj dva prljena omoguuje maksimalno okretanje glave. Leni prljenovi su srednje veliine i meusobno malo pokretljivi. Njihovi rtni nastavci su okrenuti koso nadole. Na gornjoj i donjoj rubu bone strane tijela nalaze se rebarne glaice za spajanje sa glavicama rebara, dok se popreni nastavci zglobljavaju sa rebarnim kvricama. Slabinski prljenovi su najvei. Nose snane nastavke da bi time omoguili bolji pripoj muskulaturi koja se na njima pripaja. Spomenuti vratni, leni i slabinski prljenovi nazivaju se pravi prljenovi. Sljedei, krini i trtini su lani prljenovi, jer su izgubili prava svojstva prljenova. Krini prljenovi su kotano srasli i grade jedinstvenu krinu kost trokutastog oblika, sa vrhom okrenutim nadole. Smjetena je u vidu klina izmeu zdjelinih kostiju. Na gornjoj strani nalazi se glavica za zglobljavanje sa petim slabinskim prljenom, a na bonim rubma kosti postoji tzv. uvasta glaica za zglobljavanje sa zdjelinim kostima. Na prednjoj strani

krine kosti, na mjestu gdje se zglobljava sa petim slabinskim prljenom nalazi se jedno ispupenje zvano promontorizm ili zdjelini rt. I na prednjoj strani i na stranjoj strani vidimo etiri para krinih otvora. To su ostaci meuprljenskih otvora. Grudna kost je neparna pljosnata kost koja na prednjoj strani du srednje linije zatvara grudni ko. Sastavljena je od tri srasla djela i u cjelini podsjea na ma. Ti dijelovi se nazivaju idui od gore na dole: drka, tijelo i mani nastavak. Na gornjoj rubu drke nalazi se jugularni usjek, koji je na tijelu uvek jasno vidljiv, pa prema tome predstavlja vanu toku kojom se moemo posluiti prilikom konstruiranja i crtanja spoja vrata i grudnog koa, i oznaava poetak vane srednje linije - simetrale trupa sa prednje strane. Drka ima jo dva para useka i to dva gornja za zglobljavanje sa kljunjaom i dva donja za zglobljavanje sa prvim rebrom. Drka i tijelo spajaju se meusobno pod tupim uglom - zatvorenim unazad. Taj ugao nije isti kod ene i kod mukarca. Tijelo grudne kosti ene je okomitije i sputeno nadole. Rub tijela ima est usjeka za smjetaj rebarnih hrskavica. Mani nastavak je u mladim godinama hrskaviav i tek kasnije okotava. esto je savijen malo unazad i gradi jasno vidljivo udubljenje. Rebra su dugake, savijene kosti sline pljosnatim tapovima, kaji se jednim okrajkom nastavljaju na lene prIjenove, a drugim okrajkom vezuju za grudnu kost. Imamo 12 pari rebara. Prvih sedam rebara zovemo pravim rebrima, jer se svojim rebarnim hrskavicama direktno vezuju za grudnu kost. Sljedea tri rebra - 8, 9 i 10-to, su lana rebra, jer se njihova hrskavica ne vezuje za grudnu kost, ve se sa njom povezuje posredno, preko hrskavice sedmog rebra. Vezujui se, meusobno, grade napred rebarni luk. Prednji okrajci 11. i 12. rebra zavravaju slobodno u muskulaturi trbunog zida, pa se stoga nazivaju slobodnim rebrima. Stranji kraj rebra ine: glavica, vrat i kvrica rebra. Pomou glavice i kvrice rebro se zglobljava sa odgovarajuim prljenom. Tijelo rebra je u svom stranjem dijelu jae savijeno i gradi rebarni ugao. Prednji kraj nosi jamicu u koju se uvlai rebarna hrskavica, a rebarna hsrkavica se spaja, kao to smo ve naveli, sa grudnom kosti. Leni prljenovi, rebra i grudna kost grade grudni ko, vrst i elastian kotani oklop, koji zatiuje osjetljive unutarnje organe srce i plua. Treba obratiti panju na to da je gornji otvor grudnog koa mnogo manji od donjeg i da se gornji otvor sputa koso naprijed, dok je donji, karakteristinim rebarnim lukom, isjeen na prednjoj strani.Vrh grudne kosti nalazi se u visini drugog lenog prljena, a mani nastavak dopire do visine desetog prljena. Poto se rebra sputaju u luku, bono nanie, i to samo kotanim dijelom, i sprijeda se, opet, penju nagore, svojim hrskavicama, stvara se, time, mogunost da se prilikom podizanja rebara osjetno povea obim grudnog koa. Dizanjem i sputanjem rebara omoguuje se disanje. Kostur gornjih ekstremiteta

Kostur gornjeg ektsremiteta grade: kosti lopatinog pojasa; kosti nadlakta, kosti podlaktice, kosti ake. Kosti lopatinog pojasa Lopatinim pojasom spojen je kostur gornjeg ekstremiteta sa kosturom trupa. On se sastoji iz dvije kosti: kljune kosti i lopatice. Kljuna kost je parna, duga kost, oblika latinskog slova S. Prua se popreno izmeu lopatice i grudne kosti. Ona je svojim dvjema unutranjim treinama ispupena naprijed, a vanjskom treinom nazad. Krajevi su pokriveni hrskavicom, pomou koje se kljuna kost zglobljava unutra sa grudnom kosti, a spolja sa natplekom lopatice. Tijelo kljune kosti pokazuje vanjskost koja se pojaava idui prema vanjskom kraju, pa zbog toga opisujemo i donju stranu, prednju i stranju rub kljune kosti. Lopatica je pljosnata kost trokutastog oblika. Priljubljena je uz stranju stranu grudnog koa i prua se, u mirovanju, od II. do VII. iii VIII. rebra. Na njoj odreujemo dvije strane: prednju i stranju; tri ruba: gornju, vanjsku i unutranju, i tri ugla: gornji, donji i vanjski. Prednja ili rebarna strana lopatice izdubljena je u tzv. podlopatinu jamu. Stranja strana lopatice je lopatinim grebenom podjeljena na. dvije jame: nadgrebenu i podgrebenu. Lopatini greben se prua koso nagore i u stranu i zavrava se natplekom, koji se zglobljava sa kljunjaom i titi rameni zglob sa gornje strane. Vanjski ugao lopatice nosi zglobnu glaicu, zvanu lopatina aica, koja se zglobljava sa glavom ramenice. Iznad vanjskog ugla usaen je kljunasti nastavak ili gavranov kljun - oblika savijenog malog prsta. Kosti nadlakta Kosti nadlakta predstavljaju se ramenicom. Ramenica je duga kost sa snanim krajevima i tanjim tijelom, koje je trostrano prizmastog oblika, te ima, prema tome, tri strane: vanjsku, unutranju i stranju. Na gornjem kraju ramenice vidimo zglobnu, polukuglastu povrinu - glava ramenice, koja se zglobljava sa lopatinom aicom. Glava ramenice i lopatina aica grade rameni zglob. Iza glave nalazi se anatomski vrat, spolja velika kvrga, a sprijeda mala kvrga. Izmeu kvrga vidimo jedno uspravno udubljenje, koje se naziva meukvrni lijeb. Neto iznad sredine tijela, na vanjskoj strani nalazi se hrskapavo deltasto ispupenje gdje se pripaja deltasti mii. Donji kraj je proiren i spljoten i sastavljen je od srednjeg zglobnog dijela i dva nezglobna dijela. Na unutranjoj strani zglobnog dijela nalazi se zglobni valjak za zglobljavanje sa lakatnicom, a na vanjskoj - glavica za zglobljavanje sa bicom. Boni nezglobni dijelovi su unutranji i vanjski vor ramenice. Na vorovima se pripaja vei broj miia koji djeluju na pokretanje ake i prstiju.

Kosti podlaktice Kosti podlaktice ine spolja bica, unutra lakatnica. Tijelo ovih kostiju je takoer trostrano prizmastog oblika. Gornji kraj bice sastoji se od glavice, vrata i kvrge. Glavica bice na svojoj gornjoj strani, ima plitko udubljenje za zglobljavanje, sa lakatnicom. Donji kraj je znatno masivniji jer se u biti samo donji kraj bice zglobljava sa kostima ruja. Spolja se nalazi iljasti nastavak bice, a unutra usjek za zglobljavanje sa donjim krajem lakatnice. Lakatnica je neto dua od bice. Obje kosti su postavljene tako da gornji kraj lakatnice prelazi bicu, a u predjelu ruja, bica je dua od lakatnice. Gornji kraj je mnogo masivniji od donjeg i neobian je po svom obliku. Ima dva nastavka; na stranjoj strani lakatni nastavak, a na prednjoj kljunasti nastavak. Izmedu oba nastavka nalazi se polumjeseasta glaica, koja u vidu klijeta obavija zglobni valjak ramenice zglobljavajui se sa njim. Donji kraj nosi na strani malog prsta iljasti nastavak, a unutranji dio kraja zglobljava se sa bicom. Kosti ake sastoje se iz tri dijela: ruja, doruja i lanaka prstiju. Kosti ruja rasporeene su u dva reda. Od ukupno osam kostiju , glaviasta kost je najvea. Na dlanskoj strani kukasta kost nosi karakteristinu kukicu, koja zadrava tetive pregibaa na svom mjestu. Kosti prvog reda spajaju se meusobno u blagom luku koji odgovara zglobnoj povrini donjeg kraja bice. Kosti doruja Postoji pet kostiju doruja koje nemaju svojih posebnih naziva, Broje se kao I - V kost doruja, od palca prema malom prstu. Prva kost je najkraa i najdeblja, a druga najdua. Kosti doruja su duge kosti. Kraj koji se zglobljava sa kostima ruja naziva se bazom, a suprotni glavicom. Baza je nepravilnag etvorouglastag oblika. lanci prstiju. Svaki prst ima tri lanka (sa izuzetkom palca, koji ima dva lanka). Svaki lanak ima tijela i dva kraja. Po duini, lanci jednog prsta nisu jednaki. Dvije treine duine prvog lanka predstavlja duinu drugog lanka, a dvije treine drugog lanka jednake su duini treeg lanka. Trei red lanaka nosi nokatno ispupenje potkoviastog oblika. Zglob lakta je sloen zglob. Jedna zglobna ahura obavija tri zgloba: zglob ramenice i lakatnice, ramenice i bice i medusobno zglob bice i lakatnice. U zglobu lakta vre se pokreti pregibanja i opruanja i okretanja bice oko lakatnice. Lakatni nastavak zaustavlja pokret opruanja ruke u laktu. Ovdje treba napomenuti da podlakat opisujemo uvijek u poloaju kada je ruka slobodno sputena pored tijela, dlan okrenut unaprijed, a palac ustranu. U takvom poloaju kosti podlaktice stoje paralelno. Zbog mogunosti okretanja bice oko lakatnice obje kosti se mogu nai u ukrtenom poloaju. Primer: poloimo desnu ruku do lakta na stol tako da je dlan okrenut

nagore. bica i lakatnica su paralelne. Okreemo samo aku do poloaja da dlan bude okrenut ka stolu; palac opisuje putanju od 180. Kosti podlaktice su ukrtene; time je izvren pokret uvrtanja. Uinimo li suprotno, dobijamo pokret izvrtanja bice, odnosno podlaktice. Lakatnica je snana u predjelu zgloba lakta i nosi glavni teret zglobljavanja. Njena debljina nadole opada, dak debljina bice raste, kako bi bica u zglobu ake mogla izgraditi osnovnu noseu zglobnu povrinu. U meusobnom zglobljavanju bice i lakatnice zglobna udubljenja gradi ona kost kaja ima veu masu, gore lakatnica, dole bica. Zglob ake pripada tipu jajastih zglobova. Izmeu prvog i drugog reda kostiju doruja takoer je mogu pokret pregibanja i opruanja. aka u kombinaciji oba zgloba dobija mogunst kruenja. Amplituda pregibanja I opruanja ake iznosi oko 120. Kosti doruja nepokretno se vezuju sa kostima ruja, osim prve kosti doruja, tj. paleve kosti koja se nalazi u pokretnom sedlastom zglobu i donekle malog prsta, gde je magu ogranien pokret pregibanja i opruanja. Zglobovi izmedu doruja kostiju i prvih lanaka prstiju su kuglasti zglobovi. Ostali zglobovi izmedu lanaka prstiju su cilindrini zglobovi koji dozvoljavaju iskljuivo pregibanje i opruanje. Kostur donjeg ekstremiteta djelimo na: kosti zdjelinog pojasa, kosti bedra, kosti potkoljenice, kosti stopala. Kosti zdjelinog pojasa Kao to se gornji ekstremitet, preko lopatinog pojasa, vezuje za trup, donji ekstremitet se zdjelinim pojasom vezuje sa njim. U sastav zdjelinog pajasa ulaze dvije zdjelinene kosti. Obje zdjeline kosti zglobljavaju se na prednjoj strani meusobno, a na stranjoj strani sa krinom kosti, gradei time vrst kostani sklop, koji je sposoban prihvatiti teinu gornjeg dijela tijela i da istovremeno prui vrstu bazu donjim ekstremitetima. Zdjelina kost se u biti sastoji od tri kosti: bedrene, sjedalne i preponske kosti. Sve tri kosti potpuno kotano srastaju u jedinstvenu zdjelinu kost tek u doba puberteta. Na mjestu gde se ove tri kosti meusobno spajaju u obliku slava Y grade duboku zglobnu aicu. Zglobna aica i glavica butne kosti koja ulazi u nju predstavljaju zglob kuka. Bedrena kost nalazi se iznad zglobne aice. Gornja rub bedrene kosti se naziva bedreni greben. Bedreni greben je dosta irok; prilagoen je veem broju miia koji se na njemu pripajaju. Greben se na prednjoj strani zavrava veoma vanom prednjom gornjom bedrenom bodljom. Ispod ove bodlje, odvojene manjim udubljenjem, nalazi se prednja donja bedrena bodlja. Stranji zavretak grebena predstavlja stranju gornju bedrenu bodlju, a ispod nje je manje vana stranja donja bedrena bodlja. Iza ove bodlje bedrena kost je isjeena velikim sjedalnim usjekom. Sjedalna kost Ima tijelo i dve grane. Tijelom nazivamo njen poetak u predjelu zglobne aice. Odmah na poetku gornje grane vidirmo sjedalnu bodlju. Gornja grana se nadalje zavrava snanim hrskapavim

ispupenjem - sjedalnim ispupenjem. Donja grana se u vidu kuke savija pod pravim uglom naprijed i spaja se sa odgovarajuom donjom granom preponske kosti. Prepona kost ima, analagno sjedalnoj kosti, takoer tijelo i dvije grane. Gornje grane obje preponske kosti sputaju se koso nanie, pribliavaju se jedna drugoj i spajaju se du srednje linije, gradei zglob tzv. preponske simfize, Na vrhu Zdjelica kao cjelina Obje zdjeline kosti, krina i trtina kost, grade zdjelicu. Po obliku podsjea na lijevak koji je isjeen i otvoren na prednjoj gornjoj strani i na stranjoj donjoj. Unutranjost zdjelice podjeljena je graninom linijom na dva prostora: na veliku i malu zdjelicu. Graninu liniju sainjavaju karlini rt, obje lune linije, oba eljasta grebena preponske kosti i gornja rub simfize. Kod muke zdjelice granina linija ima oblik srca, dok je kod enske zdjelice vie proirena i ovalna. Osnovna razlika izmeu muke i enske zdjelice sastoji se tome da je muka zdjelica via i ua od enske, koja je prilagoena bioloskorn zadatku. Zbog takve grae zglobovi kuka imaju vee rastojanje, to doprinosi karakteristinorn izgledu enske zdjelice. Zdjelica u tijelu ne stoji okomito ve je malo nagnuta naprijed. Posljedica takvog poloaja je slabina krivina kraljeninog stupa, jer se trup, koji se nalazi iznad zdjelice morao prilagoditi teitu. Kod odreivanja pokreta itavog tijela, moramo jasno odrediti poloaj i nagib zdjelice. Kod promatranja tijela sa prednje strane, moemo jednom zamiljenom linijom povezati obje gornje prednje bodlje i ta linija nam jasno odreuje nagib, odnosno pokret zdjelice, isto inimo i kada zdjelicu promatramo sa zadnje strane, mjesto stranjih gornjih bedrenih bodlji uvijek se dosta jasno ocrtava. Kod normalnih i debljih osoba vidimo rupice, a kod jako mravih male kvrice. Zamiljeni trokut koji dobijemo, ako povezemo obje bodlje i vrh trtine kosti, objanjava nam i neto vie. Kod muke zdjelice ugao koji zatvaraju obe bodlje i vrh trtine kosti je mnogo otriji, a visina trokuta je vea. Kosti bedra Donji ekstremiteti pokazuju dosta slinosti sa gornjirn ekstremitetima, mada imaju sasvirn razliite zadatke. Slinosti u grai postoje i izmeu ramenice i butne kosti. Butna kost je najdua kost ljudskog tijela. Tijelo kosti je trostrano prizmatino i blago povijeno naprijed. Stranja rub mjesta na gornjem dijelu hrskapave linije, koja se tu rava na tri linije, su esljasta linija i sjedalno ispupenje. Na gornjern kraju, spolja, nalazi se veliki trokanter, koji u ovorn predjelu utjee na formu i prilikorn crtanja predstavlja veoma znaajno mjesto za objanjenje i zdjelice i bedra. Mali trokanter lei neto nie na unutranjoj strani gornjeg kraja i potisnut je malo unazad. Veliki i mali trokanter su na stranjoj strani povezani jednim lunim preponske simfize nalazi se preponsko ispupenje. Sjedalna i prepona kost ograniavaju elipsoidni zskaporni otvor.

kotanirn grebenom koji ini razliku izmeu prednjeg i stranjeg izgleda gornjeg kraja butne kosti. Vrat butne kosti se savija pod tupim uglom od oko 130 prema tijelu i nosi zglobnu glavicu. Glavica butne kosti ima povrinu od dvije treine kugle. Prema donjem kraju kotana cijev se iri u dva masivna zglobna kondila, izmeu kojih se, na stranjoj strani, nalazi meukondilna jama. Na prednju stranu donjeg kraja nalijee aica, mala kost trokutastog oblika, koja zatiuje zglob koljena i kao najvea sezamoidna kost sluzi i kao prijenosna ploica u miinoj akciji. Preko aice se muskulatura prednjeg dijela bedra vezuje tetivom za potkoljenicu. Crtaki je znaajno da se aica uvijek nalazi na strani butne kosti i da svojim vrhom dopire do sredine zgloba koljena samo onda kada je zglob korijena opruen. Kosti potkoljenice; potkoljenica, lisnjaa (listna kost) Tijelo potkoljenice je izrazito trostrano prizmatino. Otra rub potkoljenice okrenuta je naprijed. Gornji kraj je snaan i prilagoava se po masi i po obliku kondilima butne kosti sa kojima se zglobljava. Na prednjoj strani gornjeg kraja nalazi se vano ispupenje - koljenina kvrga. Prednja rub tijela potkoljenice tzv. greben potkoljenice, povijena je u blagom luku u obliku slova S i to od gornjeg do donjeg kraja - donji kraj sudjeluje u grai skonog zgloba a na unutranjoj strani donji kraj produava se kotanim nastavkom koji se naziva unutranji gleanj. Lisnjaa se nalazi spolja u odnosu na potkoljenicu i malo je potisnuta unazad. Mnogo je tanja ad koljenjice, a po duini je jednaka sa njom. Ne zglobljava se sa butnorn kosti, ve se nepokretno vezuje sa potkoljenicom i, poto je smjetena neto nie, donji kraj lisne kosti, odnosno vanjski gleanj dopire nie u odnosu na unutranji gleanj. Ovaj podatak ima praktian znaaj kod crtanja stopala. Glenjevi, u vidu klijeta, obuhvaaju skonu kost j pojaavaju skoni zglob. Kosti stopala Stopalo je sastavljeno od kostiju noja, donoja i lanaka prstiju Graa noja razlikuje se od grade ruja. Ruje ima osam kostiju, a noje sedam. Samo se jedna kost noja zglobljava sa kostima potkoljenice, a to je skona kost. Skona kost je pokretnim zglobom vezana za masivnu petnu kost. koja lei ispod i iza nje. Kosti noja po duini zauzimaju polovinu cjelokupne duine stopala. Kosti donoja, kojih ima pet, obiljeavaju se, kao i kosti doruja, rednim brojevima idui od palca ka malom prstu. Prva je najsnaznija i najkraa, a druga kost donoja najdua. Peta kost donoja ima na bazi jedno ispupenje koje stri u stranu. Ono slui kao miini pripoj i na bonoj rubu stopala utjee na formu. Od zglobova stopala za nas je najinteresantniji skoni zglob. Skoni zglob odgovara zglobu ake, ali je graen drugaije. aka se nastavlja u istom pravcu na kosti podlaktice, a u skonom zglobu stopalo je postavljeno okomito u odnosu na kosti

potkoljenice. U tom zglobu vre se pokreti pregibanja i opruanja, odnosno podizanja i sputanja stopala. Skona kost u ovom zglobu prihvaa svu teinu tijela na sebe i tek onda je rasporeuje na ostale kosti noja. Donji skoni zglob je zglob izmeu donje Strane skone kosti i gornje strane petne kosti. U ovom zglobu vri se pokret uvrtanja i izvrtanja stopala. Kod uvrtanja taban je okrenut upolje, a kod izvrtanja unutra. Ostali zglobovi noja i donoja posjeduju minimalnu pokretljivost i za nas su nevani.

MIINI SUSTAV Izmeu kostiju i povrine tijela nalazi se prostor koji ispunjava mekana masa koja ima dvostruki zadatak. Prvo, ona u najveoj mjeri oblikuje povrinu tijela, i drugo, ona ima mogunost stavljanja tijela u pokret. To su miii. Miii obavijaju cijeli kostur i samo na pojedinim mjestima dozvoljavaju da i kosti dopru do same povrine tijela. Kosti su sagraene od vrste materije i prilikom promjena poloaja ne mijenjaju oblik. Miii su mekani organi, sastavljeni od popreno-prugastog miinog tkiva, koje u obinom govoru nazivamo meso. Osnovno njihovo svojstvo je da imaju sposobnost grenja, skupljanja iii kontrakcije. Grcenjem postaju krai, all to skraivanje mijenja njihov oblik; postaju deblji. Oblik miia u mirovanju i projmena tog oblika u pokretu, su dva vana podruja koja plastina anatomija ispituje i tumai. Jedan mii pripaja se obino na dvjema susjednim kostima. Svojom kontrakcijom mii povlai jednu kost prema drugoj i na taj nain dobijamo pokret. Prema tome, svaki mii ima odreeni zadatak u zbiru sloenih pokreta koje tijelo moe izvravati. Znai, moramo kao tree objasniti i shvatiti djelovanje, odnosno funkciju pojedinih miia. Mii je sastavljen od sitnih uzdunih miinih vlakana. Vie vlakana gradi miine snopie, koji su obavijeni tankom vezivnom opnom, a vie snopia zajedno predstavljaju tijelo iii trbuh miia. Svaki mii je obavijen jednom bjeliastom vezivnom opnom koju nazivamo fascija. Vie miia koji su obavijeni, pored vlastite, jo jednom zajednikom fascijom, nazivamo grupe miia. Fascije odravaju miie na svom odreenom mjestu i osiguravaju im nesmetano djelovanje. Vezivno tkivo koje se nalazi u miiu i oko njega, prerasta na krajevima, u snane, ilave tetive, pomou kojih se mii vezuje za kosti. Tetive ne posjeduju mogunost kontrakcije. Vezivanje

miia za kost nazivamo pripajanje. Onaj miini pripoj koji kod grenja ostaje nepokretan, naziva se toka oslonca ili fiksna toka, a drugi miini pripoj koji se pokree - pokretna ili mobilna toka. Po funkciji koju vre, miii se nazivaju: pregibaki, opruai, odvodioci i primicai, uvrtai I izvrtai, itd. Vea pokretljvost zgloba iziskuje i vei broj miia. Najvei broj miia grupiran je oko najpokretljvijih, tj. kuglastih zglobova, i zbog toga se oko tih zglobova nalaze najvee miine mase. Kod prouavanja miia drimo se istog redosljeda kao kod prouavanja sustava kostura. Osvrnut emo se samo na one miie kostura, koji imaju osobiti znaaj. Spomenut emo i one miie, koji nemaju morfoloki znaaj, ali su zato znaajni zbog funkcije. Neki miii dubokih slojeva nisu spomenuti. To pravo plastina anatomija zadrava da ne bi dolo do pretjeranog usitnjavanja materije na utrb njene preglednosti. Miii glave i vrata Miie glave moemo podijeliti u tri skupine: miie svoda lubanje; miie za vakanje i potkone miie ili mimine miie. Miii svoda lubanje - eoni mii je paran mii i gradi etvrtastu miinu plou koja pokriva elo. Prua se od obrva do gornje ruba eonog ispupenja, nabira elo i podie obrvu. Grenje ovog miia daje licu izraz iznenaenja i panje. Potiljani mii je paran mii. Pripaja se u predjelu ljuske potiljane kosti iznad gornje potiljane linije. Dri ilavu navlaku lubanje sa zadrije strane, povlai je, zajedno sa koom, unazad. eoni mii dri navlaku sa prednje strane i povlai je unapijred. Postoje miii koji su pridodati usnoj koljki i oni pridravaju tu navlaku sa strane. Miii za vakanje - Sljepooni mii je najvaniji i najvei od miia za vakanje. Lepezastog je oblika i svojim gornjim irokim dijelom ispunjava sljepoonu jamu lubanje, a donjim suenim dijelom prolazi ispod jagodinog luka i zavrava se na miinom nastavku donje vilice. Funkcija: istovremenim grenjem svih svojih vlakana podie donju vilicu. Grenjem samo prednjih vlakana povlai donju vilicu naprijed, a grenjerm stranjih vlakana vraa vilicu unazad. Maseter je kratak, debeo i veoma snaan mii. Sastavljen je iz dva sloja. Gornji pripoj je na donjoj rubu jagodine kosti i jagodinog luka. Vlakna donjeg i gornjeg sloja se kriaju se i pripajaju dolje na vanjskoj strani donje vilice u predjelu vilinog kuta. Funkcija: podie donju vilicu i snano zatvara usta. Kod rnravih osoba je jasno vidljiv, osobito njegova prednja granica ispred koje je lice udubljeno. Kada ovjek jede, moemo primijetiti simptome kontrakcije i prvog i drugog miia za vakanje.

Mimini miii - To su mali miii koji su okupljeni oko otvora na glavi. To nisu pravi miii koji pokreu kosti. Oni se obino samo jednim pripojem vezuju za kosti lica, a drugirn krajem se zavravaju u potkonom tkivu lica. Po svojoj masi ne utjeu mnogo na forme lica, ali oni kontrakcijom zatvaraju ili otvaraju otvore na licu i prave bore. Time daju licu razliite izraze emocionalnih stanja: tuge, bola, plaa, uasa, smijeha, itd. Djeluju pod kontrolom nae volje ill bez nje. Kruni kapani mii gradi oko oka dvije tanke polukrune miine ploice koje su spojene na krajevima. Funkcija: zatvara one kapke. Nabira obrva polazi od korjena nosa i zavrava se ispod koe obrva. Funkcija: nabira obrve, pribliava glave obrva jednu prema drugoj i izmedu njih stvara uzduzni nabor. Mii, obara obrva, polazi od grebena nosa i prua se ka obrvama. Funkcija: njegovo grenje stvara horizontalne nabore u predjelu korjena nosa i povlai obrve nanie. Nosni misi polazi sa gornje vilice i penje se ka nosnom grebenu. Jedan njegov dio iri se ka vrhu nosa. Prvi dio sputa nosna krilca i suava nozdrve, a drugi ih iri. Kruni mii usana gradi oko usnog otvora pljosnat i irok miini prsten. Istovremenim grenjem svojih vlakana zatvara usta pribliavajui donju usnu gornjoj. etvrtasti mii gornje usne prua se od donje ruba one duplje do gornje usne. Miino tijelo sastavljeno je iz tri glave. Jedna glava polazi od onog kuta, druga sa donje vice onne duplje trea sa jagodine kosti (mali jagodini mii). Funkcija: podie gornju usnu, a prva glava podie jo i nosna krilca. Kao mimini mii, svojim grenjem daje licu plaan izraz, neraspoloenja i prezira. Veliki jagodini mii se prua od jagodine kosti od kutova usana. Funkcija: on je podiza kutova usana prema van. Pri jednostranoj kontrakciji krivi usta. Pri obostranoj kontrakciji U vezi sa miiima onih kapaka i nosa, daje licu izraz radosti i smijeha. Kod smijanja njegova uloga je znaajnija od miia smijeha. Mii smijeha polazi od uglova usana, iri se lepezasto unatrag i pripaja se na fasciju mesetera. Funkcija: povlai kutove usana ustranu, stvara na koi obraza jamicu smijeha. Obara usnog ugla polazi od uglova usana, a zavrava se na donjoj rubu donje vilice. Funkcija: povlai kutove usana nanie i ustranu. Svojim djelovanjem ispravlja krivinu nosnousne brazde i prema pravcu te brazde daje licu odluan i prezriv izraz. Na donjoj rubu brade stvara brazdu podvaljka. etvrtasti mii donje usne je romboidnog oblika. Djelomino je pokriven obaraem usnog ugla. Protee se izmeu donje ruba donje vilice i donje usne. Funkcija: grenjem povlai donju usnu nadolje i izvre je.

Bradni mii se spusta uspravno S jedne i sa druge strane srednje linije. Pripaja se ispod prednje strane donjih sjekutia i u koi brade. Funkcija: zatee kou, smanjuje reljef brade i pravi rupicu. Mii obraza polazi sa zubnih nastavaka stranja dva kutnjaka gornje i donje vilice i klinastog nastavka klinaste kosti. Njegova vlakna pruaju se naprijed i pripajaju na bonoj strani krunog miia usana. Funkcija: povlai kut usana u stranu, priljubljuje kou obraza uza zube i time prazni taj dio usne duplje. Njegova kontrakcija je jasno vidljiva kod trubaa, pa ga neki autori tim imenom i nazivaju. Miii vrata su, kimenim stupom, podijeljeni na prednje i stranje. Miii prednje strane vrata veoma su komplicirano poredani. Sa svih strana obavijaju dunik i jednjak I sprjeavaju zatvaranje tih cijevi, tako da kod svih raznih pokreta koje osigurava pokretni vratni dio kraljeninog stupa, moemo govoritti da diemo i da uzimamo hranu. Miii grade i pod usne duplje. Znaajnu ulogu na prednjoj strani vrata ima podjezina kost kao hvatite za ovu muskulaturu. Prema njoj dijelimo i miie koji se na njoj pripajaju u dvije skupine: u miie iznad podjezine kosti i miie ispod podjezine kosti. Boni pregiba glave je plastino znaajan, snaan mii, oblika miine trake. Gore se pripaja na mastoidnom nastavku, sputa se bono prema dolje i naprijed. On ima dva odvojena donja pripoja - prvi na grudnoj kosti i drugi na unutranjem kraju kljunice. Funkcija: pri obostranoj akciji, kad mu je toka oslonca na grudnoj kosti, pregiba glavu. Kada je glava podignuta, a kimeni stup nepomian jo vie zabacuje glavu i potiskuje je prema naprijed. Pri jednostranoj akciji nagiba glavu na svoju stranu a lice okree na suprotnu. Njegove plastine vrijednosti su uvijek prisutne, pa ak i kada vrat potpuno miruje. Platizma je paran, pljosnat mii, tanak, i lei ispod same koe vrata. Protee se od predjela kljunice prema gore prema donjoj vilici i spaja se sa miminim miiima lica. Funkcija: ovaj mii se gri obino pri jakom tjelesnom naprezanju ili jaim duevnim potresima. Svojim tonusom u mirovanju zaobljuje reljef prednje strane vrata i zatee kou. Kod starijih osoba je platizma vie oputena i stvara uzdune nabore na vratu. Na bonoj strani vrata, gradei dno nadkljunjane jame, nalaze se tri skalena miia. Svi polaze sa poprenih nastavaka posljednjih est vratnih prljenova. Dva se zavravaju na prvom rebru, a trei na drugom rebru. Funkcija: skalenski miii nagibaju bono vrat. Ako im je fiksna toka na vratu, podiu gornji otvor grudnog koa i djeluju kao pomoni udisai. Miii zadnje strane vrata ili miii potiljka

Postoji nekoliko potiljanih miia, miia potiljka. Oni su pokriveni gornjim krajevima lenih miia, prije svega trapezastog miia i zbog toga ih obino ne opisujemo. Svi zajedno grade masu potiljka i svojim djelovanjem opruaju i obrn glavu i vrat. Od njih su najznaajniji: Zavojni mii ili splenus. Prema pripojima dijeli se na dva miia i to na: zavojni mii glave i na zavojni mii vrata. Prvi polazi sa rtnih nastavaka pet donjih vratnih i tri gronja lena prljena, a zavrava se na gornjoj krivoj liniji potiljane kosti. Zavojni mii vrata polazi sa rtnih nastavaka treeg do estog lenog prljena i pripaja se gore na poprenom nastavku i drugog vratnog prljena. Oprua glavu, naginje je i okree na svoju stranu. lzmeu prednje ruba trapezastog miia i zadnje ruba bonog pregibaa glave, moemo uaiti pad forme vrata. Ovo uspravno udubljenje se dolje zavrava nadkljunjanom jamom. Miinu osnovu ovag malog udubljenja grade dijelovi sljedeih miia: spleniusa, podizaa lopatice i skalenskih miia. Miii trupa Miii trupa su snani pljosnati miii, koji obavijaju trup. Njihove tetive su analogna njihovim miinim tijelima iroke. Tanke i prostrane tetive nazivamo skapaneurozama. Grudni ko je u cjelini pokriven miiima. Samo njegova srednja linija, tj. sredina grudne kosti nema miie. Miie prednje strane trupa moemo podijeliti u dvije skupine i to: miie grudnog koa i miie trbuha. Veliki grudni mii se nalazi na gornjem prednjem dijelu grudnog koa. irok je, pljosnat i lepezastog oblika. Prua se od kljune kosti (kljuni dio), od grudne kosti (grudni dio), od rebara (trbuni dio), a zavrni pripoj je na vanjskoj rubu meukvrnog tijela. Miina vlakna se koncentrino skupljaju, uvru i grade prednji zid pazune upljine. Funkcija: veliki grudni mii sputa podignutu ruku, privodi je i uvre. Kada je fiksna toka na ramenici, a ruka podignuta, podie grudni ko i time cijelo tijelo. Mali grudni mii lei ispod velikog grudnog miia. Gornji pripoj je na kljunastom nastavku, a donji na gornjim rebrima. On povlai rame prema dolje i naprijed. Kod promijenjene fiksne toke podie rebra i pomae prilikom disanja. Prednjii zupasti mii je etvrtasta miina ploa koja pokriva bone strane grudnog koa. Pa prostranstvu je jako veliki mii, ali je vidljiv samo na prednjem donjem dijelu, jer je pokriven lopaticom, velikim grudnim miiem i jednim dijelom i najirim lenim miiem. On nosi ime pa karakteristinim zupastim pripojima na rebrima i to od 1. do 9. ili 10. rebra. Ti pripoji su rasporeeni u bonoj 1unoj liniji koja se savija nadolje i unazad. Najvie naprijed dopire pripoj na petom rebru. Mii se protee unazad ispod lopatice, i pripaja na cijelu duinu unutarnjeg ruba lopatice. Funkcija:

kada mu je nepomina toka na grudnom kou, povlai lopaticu prema naprijed, upolje uvis. Ta njegova radnja je suprotna radnji romboidnog miia. Djeluje kao podiza ramena i pridrava lopaticu priljubljenu uz grudni ko. Miii trbuha zatvaraju prostor izmeu donjeg otvara grudnog koa i zdjelice. Grade snaan i elastian trbuni zid koji ima dvostruki zadatak: odrava trbune organe i utjee na njihov rad i pokree grudni ko prema zdjelici i obrnuto. Miii trbuha su parni miii i sastaju se du srednje linije koja ima poseban naziv: bijela linija. Otprilike, na sredini te bijele linije nalazi se pupak. Pravi trbuni mii prua se sa obje strane bijele linije, od donjeg otvara grudnog koa do preponske kosti. Miino tijelo je kod odrasle osobe iroko oko 9 cm i dugo oko 40 cm. Uzduna miina vlakna preknuta su na 3 mjesta poprenim tetivama. Prva tetivasta pregrada nalazi se obino ispod manog nastavka, druga na sredini izmeu manog nastavka i pupka, a trea ide preko pupka. Gore, mii poinje pripojem na manom nastavku i na rebranim hrskavicama 5, 6 i 7 rebra. Zavrava se na preponskom ispupenju preponske kosti. Funkcija: pravi trbuni mii je pregiba grudnog koa prema zdjelici i to u sluaju kada mu je fiksna toka na zdjelici. U obrnutom sluaju je pregiba zdjelice prema grudnom kou. Sidjeluje pri disanju i djeluje u zajednici sa ostalim miiima trbuha na unutarnje organe. Vanjski kosi trbuni mii je najpovrniji od tri bona pljosnata miina trbuha. Mesnat je u svom posljednjem dijelu, a tetivast u prednjem. Njegova vlakna silaze koso nadolje i unutra i ire se od donje polovine grudnog koa. Pripaja se na vanjskoj strani s posljednjih rebara pomou mesnatih jeziaka. Prvih pet jeziaka uvlae se u meuprostor izmeu zubaca prednjeg zupastog miia, a posljednja tri jezica vezuju se za najiri leni mii. Dolje se pripaja na prednjoj strani (polovini) bedrenog grebena. Aponeuroza vanjskog kosog trbuastog miia obavija pravi trbuni mii sa prednje strane i sastaje se du bijele linije sa skapaneurozom svog parnog miia sa druge strane. Izmeu prednje gornje bedrene bodlje i preponske kvrice aponeuroza ini snanu vezu, tzv. Paupartovu preponsku vezu. Prepona veza je vana jer gradi duboku kosu brazdu kaja je na tijelu uijvek vidljiva. Funkcija: kod obostrane akcije on sputa rebra i pregiba grudni ko prema zdjelici. Pri jednostranoj kontrakoiji pregiba grudni ko na svoju stranu i okree ga na suprotnlu stranu. Kad je fiksna toka na gornjem pripoju, podize zdjelicu. Piramidalni mii je vrlo mali. Nalazi se na prednjoj strani preponske kosti i vezuje se za bijelu liniju, koju svojom kontrakoijom zatee. Miii lea Miii lea su rasporeeni po slojevima. Miii povrinskog sloja su tanki i prostrani i pokrivaju ostale miice, ali nisu u stanju pokrivati u potpunosti i njihove oblike. Vanjski izgled i djelovasnje miia dubokog i srednjeg sloja, koji su rasporeeni uz kimeni stup, moemo staviti

pod jedan naziv kao najdui leni mii. Najdui leni mii predstavlja debelu miinu masu koja lei sa obje strane kraljeninog stupa, izmeu rtnih nastavaka i rebara, i protee se od krsne kosti do potiljka. Funkcija: dri uspravno kimeni stup, rotira kimu i regulira sve pokrete iste. Mada je itavom duinom pokriven, njegova ovalna forma jasno se izdie pored kraljeninog stupa, tako da srednja linija, tj. linija rtnih nastavaka postaje karakteristino udubljenje. Romboidni mii je sastavljen od velikog i malog romboidnog miia. Njegov oblik je objanjen samim nazivom. Umetnut je izmedu lopatice i kraljeninog stupa. Pripaja se na rtnim nastavcima poevi od 6. vratnog do 4. lenog prljena. Njegova vlakna se sputaju koso prema dolje i pripajaju se du cijelog unutarnjeg ruba lopatice. Pokriven je trapezastim miiem, osim donjeg dijela, gdje se pojavljuje u trokutu koji zatvaraju unutarnji rub lopatice, rub trapezastog miia i gornji rub najireg lenog miia. Funkcija: antagonist je prednjem zupastom miiu. Svojim tonusom dri lopaticu uz grudni ko. Obostranim djelovanjem pribliava unutarnje rubove lopatice srednjoj liniji. Povlai unutra i prema gore donji kut lopatice i time sputa rame. Trapezasti mii je tanak, pljosnati mii, koji se prostire od ramena, kime i potiljka i pokriva vrat i gornji dio lea. Pripaja se na unutarnjoj treini gornje krivine linije potiljane kosti, na potiljanoj kvrgi, na stranjoj vratnoj vezi, na sedmom vratnom prljenu dalje na rtnim nastavcima prvih deset lenih prljenova (moe i od osmog do dvanaestog); dalje, na gornjem rubu 1opatinog grebena na vanjskoj treini kljunice. To je najpovrniji mii lea. Tanko miino tijelo na pojedinim mjestima prelazi u jo tanju eponeurozu, to utjee na reljef miia, i to osobito u kontrakciji. Jedno takvo tetivasto polje romboidnog oblika nalazi se oko rtnog nastavka sedmog vratnog prljena; sljedee na krajnjem donjem kutu miia, takoer romboidnog oblika. Ovo posljednje polje utjee na izgled donjeg pripoja, jer nam se ini da se mii pripaja sa dva zupca. Tree tetivasto polje nalazi se na poetku lopatinog grebena. Funkcija: trapezasti mii povlai rame unazad i uvruje lopaticu. Kljuni dio tog miia podie rame. Kada je fiksna toka na kljunici, kod jednostranog djelovanja savija vrat na svoju stranu, a glavu okree na suprotnu. Kod obostranog djelovanja zabacuje glavu. Miina vlakna srednjeg dijela miia pomau kod okretanja poloaja. Najiri leni mii je paran, pljosnati mii, trokutastog oblika. Polazi sa donje polovine kraljeninog stupa, a zavrava se na ramenici. Pripaja se irokom aponeurozom na krsnoj kosti, na unutarnjoj treini bedrenog grebena i na rtnim nastavcima slabinskih i 5 do 6 donjih lopatice i stvaraju mogunost za podizanje ruke iznad vodoravnog

lenih prljenova. Zavrava se zajedno sa velikim oblim miiem U meukvrnom lijebu gornjeg kraja ramenice. Funkcija: najiri leni mii sputa podignutu ruku, uvre je i povlai je unazad unutra. Kada je fiksna toka na ramenici, kada tijelo visi na rukama i sudjeluje u podizanju trupa naprijed i prema gore. Miii gornjih ekstremiteta Zbog 1akeg prouavanja i preglednosti, i miie gornjeg ekstremiteta dijelimo kao i kosti, na: miie ramena, nadlakta, podlaktice i ake. Miii gornjeg i donjeg ekstremiteta su preteno vretenastog oblika, sa dugakim tetivama, koje prelaze ponekad i preko vie zglobova. Vretenasti miii prilagoavaju se cilindrinom obliku ekstremiteta prema krajevima ekstremiteta, miine mase bivaju sve manje, da ne bi vlastita teina onemoguvala pokrete. Zadatak izvrenja sloenih pokreta upravo zbog toga se prenosi preko dugakih tetiva. Miii ramena U miie ramena ubrajamo lopatine miie i deltasti mii. Lopatini miii polaze sa prednje i zadnje strane lopatice i zavravaju se na gornjem kraju ramenice, tonije na velikoj i maloj kvrzi ramenice. Djeluju kao odvoai, primicai i obrtai nadlakta. Podlopatini mii ispunjava podlskapatinu upljinu i zavrava se na maloj kvrzi. Svojim djelovanjem privodi i uvre nadlakat. Nije znacajan, jer se nalazi ispod lopatice. Nadgrebni mii zauzima nadgrebenu upljinu lopatice. Miina vlakna pruaju se upolje, prelaze ispod nadpleke. Zavrava se na prednjem dijelu velike kvrge ramenice. Trapezasti i deltasti mii ga potpuno pokrivaju. Nadgrebeni mii odvodi nadlakat. Podgrebeni mii se pripaja u veem dijelu podgrebene upljine i na velikoj kvrzi ramenice, iza pripoja nadgrebenog miia. Funkcija: obre nadlakat upolje. Mali obli mii protee se od sredine vanjske ruba lopatice do velike kvrge ramenice. Funkcija mu je ista kao podgrebenom miiu. Veliki obli mii se pripaja u predjelu donjeg kuta i vanjskog ruba lopatice. Ovalnog je oblika i gradi sa podgrebenim i malim oblim miiem razigran reljef zadnje strane lopatice. Uvre se zajedno sa najirim lenim miiem i prelazi na prednju stranu ramenice, gdje se pripaja na unutarnji rub meukvrnog lijeba. U zajednici sa najirim lenim miiem gradi stranji zid pazune upljine. Funkcija: djeluje, zajedno sa najirim lenim miiem u sputanju nadlakta, povlai nadlakat unazad, unutra i uvre ga. Deltasti mii je najpavrinskiji mii ramena, trokutastog oblika, sastavljen od sedam miinih snopia. Polazi sa vanjske strane treine kljune kosti, natpleaka i cijelog donjeg ruba lopatinog grebena, a zavrava u srednjem dijelu ramenice na deltastom ispupenju. Potpuno pokriva rameni zglob. Njegov oblik je znaajan i jasan, a takoer moema uoiti njegova tri

sastavna dijela i to: kljuni, nadpleni i lopatini dio. Izmeu deltastog i velikog grudnog miia nalazi se podkljunjana upljina. Funkcija: odvodi ramenicu i podize je do vodaravnog poloaja. Zavisno od mogueg veeg upliva jednog od sastavnih dijelova, odvodi ruku naprijed ili nazad. Miii nadlakta podijeljeni su na dvije skupine: prednju i stranju. PREDNJA GRUPA Dvoglavi mii nadlakta je dugaak mii, vretenastog oblika. Polazi sa lopatice, silazi du prednje strane nadlakta i zavrava na gornjem kraju bice - na kvrzi bice. Gore ima dva odvojena pripoja ili glave. Duga glava se prilpaja na nadlaktinom ispupenju. Tetiva prelazi preko ramenog zgloba, uvrujui pri tom zglob, sputa se prema dolje po meukvrnom lijebu. Kratka glava se pripaja na kljunastom nastavku lopatice (gavranavom kljunu). Obje glave se spajaju i sainjavaju snano miina tijelo. Neto iznad lakatnog zgloba tijela se suava i ponovo prelazi u tetivu, kaja se pripaja, kao to smo ve napomenuli, na bici. Od te tetive odvaja se jedna fibrozna vrpca koso prema fasciji podlaktice, sa kojom se vezuje i uvruje. Funkcija: pregiba podlakat prema nadlaktu i vri pri tome malu supinaciju podlaktice. Zbog istog oblika i jasnog opaanja kontrakcije, dvoglavi mii nadlakta slui nam kao primjer u objanjavanju oblika i funkcije miia. Kljunasto-ramenini mii je tanak mii, debljine jednog prsta. Nalazi se na gornjem dijelu nadlakta gdje se protee od kljunastog nastavka do unutranje polovine ramenice. Vidljiv je samo u sluaju kada je ruka podignuta i malo izvrnuta upolje (Raspee). Funkcija; podie nadlakat naprijed, unutra i navie. Ramenini ili nadlaktni misi. Nalazi se ispod dvoglavog misia nadlakta i pokriva prednju donju polovinu ramenice, odakle se prua na kljunasti nastavak lakatnice, gdje mu je zavrsni pripoj. LT donjem dijelu nadlakta dolazi do izraaja i ispunjava prostor sa obje strane tetive dvoglavag miia nadlakta. Funkcija: pregiba podlakat prema nadlaktu i pomae svojim djelovanjem dvoglavom misiu. STRANJA GRUPA Troglavi mii nadlakta - Troglavi mii zauzima cijelu stranju stranu nadlakta. Duga glava polazi sa podainog ispupenja na lopatici, vanjska glava sa vanjske strane ramenice, a unutranja sa unutranje strane ramenice. Sve tri glave se sjedinjuju u snano miino tijelo koje se dosta irokom tetivom zavrava na lakatnom nastavku. Kada je mis u kontrakciji, iroka tetiva se naroito jasno ocrtava i lei plie od ostalih misinih tijela. Funkcija: troglavi mii sno opra podlakat prema nadlaktu i primie nadlakat prema tijelu. Lakatni mii moemo spomenuti na ovom jestu, iako ga mnogi ubrajaju u miie podlaktice. On je, U stvari, nastavak vanjske glave troglavog miia nadlakta. Polazi sa vanjskeg vora

ramenice, lepezasto se iri prema gornjem kraju lakatnice i lakatnom nastavku gdje se zavrava. Trokutastog je oblika. Funkcija: oprua podlakat i zatee zglobnu ahuru lakatnog zgloba, da, prilikom opruanja, ne bi dolo do njenog ukljetenja. Miii podlaktice podjeljeni su u tri grupe; prednju, vanjsk i stranju. Grupe objnjavamao prema poloaju podlaktice, kada je gornji ekstremitet sputen, dlan okrenut naprijed, a palac ustranu. U svakoj grupi postoje miii koji lee neposredno uz kosti podlaktice, tj. u dubokom sloju, te ne sudjeluju direktno u oblikovanju povrina. Moramo se osvrnuti na pojedine od njih, jer se njihove tetive pojavljuju na donjem dijelu podlaktice i na aci. PREDNJA GRUPA Svi miii povrinskog sloja prednje grupe kojih ima etiri, imaju zajedniki poetni pripoj unutranji vor ramenice. Svi su pregibai, osim prvog. Obli uvrta podlaktice - Polazi sa unutranjeg vora, ukrta koso gornju polovinu podlaktice i zavrava se na gornjoj polovini. bice. Funkcija: obli uvrta vri pokret uvrtanja podlaktice i pomae kod pregibanja podlaktice. Vanjski pregiba ake je vretenastag oblika, mesnat u svojoj gornjoj polovini, a tetivast u donjoj. Iste osobine pokazuju i sljedei miii podlaktice. On polazi sa unutranjeg vora ramenice i zavrava se na bazi druge kosti doruja. Funkcija: snano pregiba aku i odvodi je u polje. Dugi dlanski mii je tankog vretenastog oblika, polazi sa unutranjeg vora, a zavrava se tetivom koja se, kad pree zglob ake, iri i prelazi u trokutastu dlansku aponeurozu. Funkcija: pregiba aku prema podlaktu, zatee dlansku aponeurozu, a time i kou na dlanu. Unutranji pregiba ake - On zauzima unutranju stranu podlaktice te predstavlja granicu sa miiima zadnje grupe. Gore se pripaja na unutranjem voru ramenice, na lakatnici, a dole na grakastoj kosti ruja. Funkcija: pregiba aku i privodi je. VANJSKA GRUPA Gradi karakteristinu, jae izraenu formu na gornjem dijelu vanjske strane podlaktice, koja poinje ve na ramenici. Ramenino-bini mii polazi ispod pripoja deltastog miia i iza rameninog miia, sa vanjske strane ramenice, uvre se naprijed rema prednjoj grupi miia podlaktice i zavrava se na iljkastom nastavku bice. Funkcija: pregiba podlakat (ne aku!) prema nadlaktu i vraa podlakat u srednji poloaj izmeu uvrnutog i izvrnutog poloaja. Dugi vanjski oprua ake nalazi se na vanjskoj strani podlaktice. Polazi ispod rameninobinog miia i iznad vanjskeg vora, a zavrava se na stranjoj strani baze 2. kosti doruja. Kratki vanjski oprua ake polazi sa vanjskeg vora ramenice, a dole se pripaja na bazi 3. kosti doruja. Funkcija: dugi i kratki vanjski oprua ake opruaju aku i odvode je upolje.

Izvrta podlaktice lei duboko, vrlo je kratak, pripaja se na vanjskem voru i na lakatnoj kosti i obavija vrat bice. On je izvrta podlaktice STRANJA GRUPA Miii zadnje grupe pripajaju se na vanjskom voru ramenice. Djeluju suprotno miiima prednje grupe, tj. opruaju aku i prste. U povrinskom sloju nalaze se sljedei miii: Zajedniki oprua prstiju polazi sa vanjskog vora ramenice. Miina vlakna oblikuju prilino iroko miino tijelo. Tetiva se rava na etiri tetive koje se zavravaju na bazi posljednjeg lanka od 2. do 5. prsta. Funkcija: oprua prste prema doruju i aku prema podlaktu. Posebni oprua malog prsta polazi sa vanjskog otvora i zavrava na drugom i treem lanku malog prsta. Miino tijelo je vrlo tanko. Funkcija: oprua mali prst. Mali prst je pokretljiviji od prethodna tri prsta. Unutarnji oprua ake polazi sa vanjskog vora ramenice i gornjeg kraja lakatnice. Dolje se pripaja na bazi 5. kosti doruja. Izmeu njega i unutarnjeg pregibaa ake nalazi se stranji rub lakatnice koji predstavlja granicu izmeu prednje i zadnje skupine. Funkcija: oprua i privodi aku. U dubokom sloju nalaze se etiri miia: dugi odvodilac palca, kratki oprua palca, dugi oprua palca i posebni oprua kaiprsta. Oni se ne pripajaju na ramenici, ve nie, na stranjoj strani lakatnice i bice i na meukotanoj opni. Tijela ovih miia prekrivena su povrsinskim slojem miia. Dugi odvodilac palca i kratki oprua palca, sa zadnje strane, prelazi na vanjsku stranu gdje, neto iznad donjeg kraja bice oblikuju jedno malo uzvienje, vrlo karakteristino za ovaj dio podlaktice. Tetive se sputaju preko donjeg kraja bice i zavravaju se kod dugog odvaaa na bazi 1. kosti doruja, a kratkog opruaa - na stranjoj strani prvog lanka palca. Kad opruimo palac moema primijetiti vrlo snanu tetivu, idui od korjena ake ka palcu, dugog opruaa palca. S obje strane ove tetive, kod opruanja, pokazuju se udubljenja. Dublja je ona rupica koja se pojavljuje izmeu tetive dugog opruaa i kratkog opruaa palca. Miii ake Mnogi miii koje smo spomenuli pokreu ake i prsti, ali aka i sama ima svoj miini skaparat, kaji daje prstima jo raznovrsniju pokretljivost. Miie ake dijelimo na tri skupine: vanjsku, unutarnju i srednju. Ti miii pojedinano ne utjeu na oblik ake. Znaajan je izgled dlana sa spomenutim miinim uzvienjima. Na lenoj strani ake mogu se uoiti tetive opruaa prstiju, pogotovo kada se ona nalazi u akciji. Ostala obiljeja ake odreena su kosturom ake. Miii donjih ekstremiteta Miii zdjelinog pojasa podijeljeni su zdjelinim kostima u dvije skupine:

unutarnju i vanjsku. UNUTARNJA SKUPINA S!abinsko-bedreni mii VANJSKA SKUPINA Miii vanjske skupine podijeljeni su u tri sloja. Miii dubokog sloja nisu vidijivi i ne sudjeluju u oblikovanju karlinog pojasa. Srednji sjedalni mii pripada srednjem sloju, jer je jedan manji njegov dio prekriven velikim sjedalnim miiem. On je pljosnat, trokutastog oblika. Pripaja se na vanjskoj strani zdjelice izmeu prednje i zadnje sjedalne linije. Miina vlakna se koncentrino pruaju prema dolje, prelaze u tetivu koja se pripaja na vanjskoj strani velikog trokantera. itav mii je pokriven tetivastom opnom, koja se nadolje nastavlja kao butna fascija. Funkcija: odvodilac je bedra; osim toga, srednji sjedalni mii igra vanu ulogu kod hodanja, jer zadrava karlicu, ne dozvoljavajui joj prekomjerno nagibanje na jednu i drugu stranu. Veliki sjedalni mii je najsnaniji i najdeblji mii itavog tijela, romboidnog oblika, prekriven veim ili manjim slojem masti. Pripaja se, na stranjoj strani bedrene kosti, na krsnoj kosti i trtinoj kosti. Njegova vlakna sputaju se koso nadolje i upolje. Zavrni pripoj donjih vlakana je na sjedalnom ispupenju butne kosti, a gornja vlakna se vezuju za butnu fasciju, odnosno za bedreno-potkoljenini snop butne fascije. Funkcije: on snano oprua but i izvre ga upolje. Kad mu je fiksna toka na butnoj kosti djeluje na zdjelicu i pomae u zadravanju tela u uspravnom poloaju. Zateza butne fascije gore se pripaja na prednjoj gornjoj bedrenoj bodlji. Miino tijelo, dugako oko 20 cm i iroko 5 cm, sputa se koso prema dolje i ispod velikog trokantera prelazi u iroku tanku tetivu, tzv. bedreno-potkoljenicni snop butne fascije. Zavrni pripoj je na vanjskoj strani gornjeg kraja potkoljenice. Funkbija: zatee butnu fasciju, oslobaa ostale miie da se ne zamaraju i pomae pri odravanju ravnotee. Podie but gore i u stranu, a na potkoljenicu djeluje kao pregiba. Miii bedra Miie bedra dijelimo prema funkoiji i poloaju na tri skupine i to: prednju, unutarnju i stranju. Krojaki mii je najdui mii tijela. Polazi sa prednje gornje bedrene bodlje i kao tanka i uzana miina vrpca sputa se nadolje, savija se unutra, obilazi unutarnji kondil i pripaja se, pljosnatim tetivama, na unutarnjoj strani gornjeg kraja potkoljenice. Krojaki mii ini, na prednjoj strani, granicu izmeu prednje i unutarnje skupine. Njegova funkcija je prilino sloena. On pregiba i primie but, pregiba potkoljenicu, prebacuje nogu preko noge

dovodi je u poloaj koji imaju krojai prilikom ivanja. etvoroglavi mii bedra je snaan mii koji pokriva itavu prednjevanjsku stranu. Sastavljen je od tri povrinske glave koje su jasno vidljive i od jedne duboke glave. U predjelu aice sve etiri glave se skupljaju i prelaze u snanu tetivu, koja se kao tzv. aina veza pripaja na potkoljeninom ispupenju. Prva glava ili pravi mii bedra pripaja se gore, na prednjoj donjoj bedrenoj bodlji. Zateza butne fascije i krojaki mii, koji se pripajaju na gornjoj bodlji, razdvajajui se na ovom mjestu, zajedno sa gornjim pripojem pravog butnog miia, ograniavaju malo udubljenje trokutastog oblika. Ovo udubljenje predstavlja poetak slobodnog dijela donjeg ekstremiteta. U daljem svom toku nadolje tijelo pravog butnog miia pokazuje vretenast oblik. Otprilike 10 cm iznad koljena tijela prelazi u iroku tetivu koja se pripaja na aici. Ispod pravog butnog miia, pripajajui se uz samu kost, poevi od gornjeg kraja, lei duboka glava ill srednji preponski mii.. Vanjska glava ili vanjski preponski mii pripaja se gore, ispod velikog trokantera i du hrskapave linije butne kosti. U donjem dijelu vlakna skreu prema aici. Vanjski preponski mii je najmasivniji i ini itavu vanjsku stranu bedra. Njegov stranji rub pojavljuje se iza bedreno-potkoljeninog snopa. Unutarnja glava ili unutarnji preponski mii pripaja se na unutarnjaj strani hrskapave linije. U gornjem dijelu je njegova miino tkivo pokriveno, ali u donjem dijelu ini vrlo karakteristinu oblu formu kaja dopire do visine same aice; znai, nie od odgovarajue forme vanjskog stegnenog miia. Funkcija: sve etiri glave snano opruaju potkoljenicu prema butu, a prava glava, pored toga, pregiba but prema zdjelici. UNUTARNJA SKUPINA Na unutarnjoj strani bedra nalazimo pet miia od kojih je samo jedan, a to je unutarnji pravi mii bedra, vidljiv itavom svojom duinom. Ostali su vie pokriveni i ispunjavaju prostor izmeu krojakog i unutarnjeg pravog miia bedra. Pripajaju se na preponskoj i sjedalnoj kosti i na butnoj kosti. Njihov poloaj odreuje i njihovo djelovanje - primiu but. Unutarnji pravi mii bedra je dugaka, gore iroka miina vrpca, koja silazi sa unutarnje ruba donje grane preponske kosti, sputa se okomita nadolje, obilazi unutarnji kondil i pripaja se na unutarnjoj strani potkoljenice, neposredno ispod pripoja krojakog miia. ini unutarnju granicu bedra. Funkcija: primie but i pregiba potkoljenicu; STRANJA SKUPINA Svi miii skupine miia bedra polaze sa sjedalne kosti i zavravaju se na gornjim krajevima potkoljenice i lisne kosti. Poluilavi mii Gore se pripaja na sjedalnom ispupenju sjedalne kosti. U svojoj gornjoj polovini je mesnat, a u donjoj ilav. Njegova tetiva silazi iza unutarnjeg i skree prema unutarnjem rubu

kraja koljenjae, gdje se pripaja, ispod pripoja unutarnjeg pravog miia bedra. Tetive krojakog, unutarnjeg pravog butnog i poluilavog miia pripajaju se na istom mjestu na dolenjai u obliku guje noge, pa zbog toga ovaj zajedniki pripoj tako i nazivamo. Poluopnasti mii lei ispod poluilavog. Gornji pripoj je isti. Poluopnasti mii odmah ispod pripoja prelazi u iraku tanku tetivastu opnu, ustupajui prostor tijelu poluilavog miia. Tek u donjoj polovini prerasta u snano miino tijelo, koje se u svom dijelu bedra plastino odrava Dolje se pripaja na gornjem rubu gornjeg kraja potkoljenice. Oba spomenuta miia pregibaju potkaljenicu. Kada je potkoljenica u poloaju fleksije, vre i pokret uvrtanja potkoljenice. Oni djeluju i kao opruai na zglob kuka. Dvoglavi mii bedra. Ako stranju stranu bedra podijelimo na pola, onda vidimo da masu unutarnje polovine ine prethodna dva miia, a vanjsku polovinu predstavlja dvoglavi mii bedra. Duga glava, koja se pripaja na sjedalnom ispupenju, odgovara masi poluilavog miia, a kratka glava, sa pripojem na hrskapavoj liniji butne kosti, masi poluskapnostag miia. Obje glave se spajaju i zajednikom tetivom pripajaju se na vrlu glavice lisne kosti. Funkcija: dvoglavi mii pregiba potkoljenicu i izvre je, oprua but i uspravlja zdjelicu. Miii potkoljenice podijeljeni su u tri skupine: prednju, vanjsku i stranju. Prednje-unutarnja strana potkoljenice je bez miia i to itavom duinom, od koljena do unutarnjeg glenja. Prednji koljenini mii priljubljen je uz prednje-vanjsku stranu potkoljenice i prua se od gornjeg kraja potkoljenice do unutarnjeg ruba stopala gdje se pripaja na prvoj klinastoj kosti i na bazi prve kosti donoja. Miino tijelo u gornjem dijelu nadilazi prednji rub potkoljenice, a njegova se tetiva osobito kada je mii u kontrakciji, jasno ocrtava ispred skonog zgloba. Funkcija: pregiba stopala prema potkoljenici i podie unutarnji rub stopala nagore i unutra. Aka je toka oslonca na stopalu, pregiba potkoljenice prema stopalu (pri klizanju, skijanju). Dugi oprua. Tijelo ovog miia je prekriveno od prednjeg potkoljeninog miia i drugog opruaa prstiju. Njegova tetiva se pojavijuje tek u donjoj treini potkoljenice, prua se pored tetive prethodnog miia ispred skonog zgloba i zavrava se na bazi drugog 1anka palca. Kada se mii nalazi u akciji tetiva se jasno vidi itavom svojom duinom. Funkcija: oprua palac i pomae prednjem potkoljeninom miiu u podizanju unutarnjeg ruba stopala. Dugi oprua prstiju je trei i posljednji mii prednje skupune potkoljenice. Gore se pripaja na prednjoj strani gornjih krajeva potkoljenice i lisne kosti. Dolje se miino tijelo nastavlja dugom pljosnatom tetivom koja prelazi preko prednje strane skonog zgloba, lepezasto se rava na etiri zasebne tetive tako da svaki prst osim palca, dobija po jednu, Funkcija: dugi oprua prstiju pregiba stopalo prema potkoljenici i podie vanjsku stranu, rub, stopala i oprua prste. VANJSKA SKUPINA

Dugi boni lisni mii, uzan i perastog oblika, pripaja se u gornjoj treini vanjske strane lisne kosti poevi od glavice. Otprilike na sredini lisne kosti mii prelazi u tetivu. Tetiva se sputa iza vanjskog glenja, prelazi na tabansku stranu stopala, kria se sa stopalo i pripaja se na bazi prve kosti donoja. Funkcija: dugi boni lisni mii je oprua stopala i sputa unutarnji rub stopala. Anatagonistiki je mii prednjem golenjnom miiu. Mii ima i vanu statiku ulogu jer svojim tonusom odraava konkavnost tabanskog svoda. Kratkri boni lisni mii polazi sa donje polovine vanjske strane lisne kosti. Njegova tetiva takoe silazi iza vanjskog glenja i pripaja se na ispupenju pete kosti donoja. U gornjem dijelu je njegovo tijelo djelomino prekriveno dugim bonim lisnim miiem i njegovom tetivom. Donji kraj lisne kosti ostaje nepokriven miiima i predstavlja granicu izmeu prednje i vanjske skupine miia potkoljenice. Funkcija: kratki boni lisni mii podie vanjski rub stopala i okree taban upolje. STRANJA SKUPINA U dubokom sloju zadnje skupine miia potkoljenice nalaze se sljedeci miii: dugi prebiga prstiju, stranji potkoljenini mii i dugi pregiba palca. Donji dio ovih miia vidljiv je na posve malom prostoru, koji ograniavaju donji kraj potkoljenice, Ahilova tetiva i unutarnji rub velikog lisnog miia. Troglavi lisni mii pripada povrinskom sloju zadnje skupine i gradi cjelokupni oblik posljednje strane potkoljenice. Sastavljen je od dva miia: dvoglavog lisnog i velikog lisnog miia. Dvoglavi lisni mii polazi sa po jednom glavom sa posljednje strane unutarnjeg i vanjskog kondila butne kosti. Obje glave se spajaju du srednje linije. Unutarnja glava je dua od vanjske, to se plastino znaajno manifestira. Veliki lisni mii se pripaja na glavici lisne kosti i na stranjoj strani potkoljenice. On lei ispod dvoglavog miia i svojim rubovima izbija na povrinu. Vidi se donji dio njegovog unutarnjeg ruba i cijeli vanjski rub koji sudjeluje u graenju forme. Sve tri glave se spajaju i zajednikom tetivom pripajaju na petnoj kosti. Tetiva troglavog lisnog miia vrlo je jaka i naziva se Ahilova tetiva. Funkcija: snano oprua stopalo. Miii stopala Muskulaturu stopala ini dvadeset kratkih, malih miia koji su kosturom stopala podijeljeni na dvije skupine: gornju ili lenu i donju ili tabansku skupinu. U gornjoj skupini nalazi se samo jedan mii i to: kratki oprua prstiju. On polazi sa prednje gornje strane petne kosti. Miino tijelo mu je kratko i rava se na etiri tanke tetive koje se vezuju, prva za drugi opruac palca, a druge tri za tetive 2. 3. i 4. prsta. Funkcija: oprua prste, osim petog.

Dok odgovarajui miii na dlanu ine jasnu miinu masu i igraju vanu ulogu u pokretanju malog prsta, miii malog prsta su zakrljali i mali. To su: odvodilac, pregiba i suprotilac malog prsta. Svi ovi sitni miii tabana ne sudjeluju mnogo u graenju forme. Pokriveni su slojem masnog tkiva i debelom koom, koji daju tabanu zavrni oblik. PROPORCIJE uenje o proporcijama treba svesti na razumnu mjeru. Pokuaji da se sloenost grae ovjekovog tijela ugradi u vrste kanone, sheme i module, dali su izvjesne rezultate, ali su ti rezultati u praktinom smislu ostali potpuno nekorisni i neprimjenjivi; izgubili su svoju vrijednost prestankom stilova i dominirajuih pravaca u umjetnosti. Glava je dio tijela koji se u procesu rasta i razvoja najmanje mijenja pa se zbog toga visinom glave, od tjemena do vrha brade, moemo posluiti kao jedinicom (modulom) pri mjerenju cjelokupne visine tijela. Taj odnos, visina glave prema tijelu, kree se od 4 glave, kod novoroeneta, do 8 glava kod odraslog ovjeka koji je visok oko 180 cm. Srednje vrijednosti koje najee sreemo u ivotu i u praksi kod crtanja modela su 7 ili 7 glave u odnosu na visinu tijela. Sredinu tijela obino odreujemo prema preponskoj kosti ili bono prema gornjoj granici velikog trokantera. Preponsko ispupenje ne mora uvijek predstavljati sredinu tijela, ono ini toku pomou koje najlakse sagledavamo meusobne odnose visina gornjeg i donjeg dijla tijela. Usporeujui ensko i muko tijelo, mogue je zakljuiti nekoliko karakteristinih razlika. Na izvjesne razlike ukazano je ve ranije u tekstu. Rod sustava kostura uoljivo je da su kosti enskog tijela sitnije, oblije, sa manje izraenim kvrgama, vorovima i nastavcima. Grudni ko je krai, obliji, i donji otvor je manji (nain disanja). Zdjelica je, pored spomenutih razlika, u tijelu vie nagnuta prema naprijed u slabina krivina kraljeninog stupa je izraenija. Rtni nastavci prljenova su krai, to poveava udubljenje uz kimeni stup. Zbog vee udaljenosti izmeu zglobova kuka, kosti bedra se kosije sputaju prema koljenu pa je, zbog toga, ea pojava X nogu kod ena sasvim normalna. Slinu pojavu pokazuju i gornji ekstremiteti. Kod mukaraca se kosti podlaktice, u pravoj liniji, nastavljaju na nadlkat, a kod ena je ta linija u zglobu lakta malo zalomljena upolje (zbog kosije zglobne osovine). To osobito vidimo dobro kada se sljedea ena figura oslanja na jednu ruku. Bitna razlika u miinom sustavu je sljedea: na mukom tijelu vidimo miie, a na enskom miine skupine. Na ovoj razlici zasnivaju se heterogeni estetski aspekti.lzmeu povrine miia i koe, tijelo ima mogunost slaganja energetskih rezervi, tj. masnog tkiva, Prekomjerni slojevi masti magu neoekivano mnogo utjecati na vanjski izgled. ensko tijelo je vite sklono gojaznosti od mukog. Kod mladih osoba su tanki masni slojevi difuzno i ravnomjerno rasporeeni,

bezmalo pa cijelom tijelu, to kod ena jo vie zaobljuje obline. Postoje podruja na tijelu, gdje se mast moe nagomilavati u veim koliinama: kod ena to su: zdjelica, kukovi, gornji dio bedra, donji dio trbuha, grudi i stranji gornji dio nadlakta, a kod mukaraca gojaznost proizilazi najprije na vratu i potiljku, grudima i u gornjem dijelu trbuha.

Hrvatsko- latinski rjenik anatomskih izraza upotrebljenih u tekstu Znanost o kostima Znanost o miiima Znanost o zglobovima kost mii zglob tijelo kraj zglobna povrina zglobna ahura zglobna glavica zglobna aica jednostavan zglob sloen zglob pregibanje opruanje uvrtanje izvrtanje obrtanje odvoenje privoenje, primicanje kruenje suprotstavljanje Glava i vrat kosti glave lubanja lice eona kost tjemena kost potiljana kost sljepoona kost sitasta kost klinasta kost mastoidni nastavak iljasti, stiloidni nastavak nosna kost donja nosna koljka suzna kost jabuna ili jagodina kost gornja vilica donja vilica zglob donje vilice nepana kost Osteologia Myologia Syndesmologia os, ossis musculus, i articulatio, onis corpus epiphisis facies articularis capsula articularis put articulare vea articularis articulatio simplex artticulatio composita flexio tensio pronatio supinatio rotatio abductio adductio circumductio oppositio Caput et collum ossa capitis cranium facies os frontale os perietale os occipitale os temporale os ethmoidale os sphenoidale processus mastiodeus processus styloideus os nasale concha nasalrs inferiod os lacrimale os zygomaticum maxilla mandibula articulatio temporo-mandibularis os palatinum

ralasta kost potiljana kvrga podjezina kost sljepooni mii mii za vakanje potiljani mii nabira obrva mii obara obrva lakatnica zbica lakatni nastavak kljunasti nastavak glavica bice vrat bice kvrga grudno=kljuni zglob kljuno-natpleni zglob zglob ramena zglob lakta zglob bice i lakatnice zglob ake zglob ruja i doruja zglobovi korena prstiju zglobovi prstiju obli uvrta podlakta vanjski pregiba sake dugi dlanski mii unutranji pregiba sake povrsinski pregiba prstiju duboki pregiba prstiju zajedniki oprua prstiju posebni oprua malog prsta unutranji oprua sake lakatni mii ramenino-zbini mii dugi vanjski oprua sake dugi odvodilac palca kratki oprua palca dugi oprua palca posebni oprua kaziprsta kosti ruja kosti doruja lanci prstiju unasta kost polumjeseasta kost troroglja grakasta kost

vomer protiubernatia occipitalis os hyoideum m. temporalis m. masseter m. occipitalis m. corrugator supercilii m. depressor supercilii ulna radius olecranon processus coronoideus capitulum radu collum radii tuberositas radii art. sterno-clavicularis art. acromioclavicularis art. humeri art. cubiti art. radioulnaris art. manus art. carpometacarpea art. metacarpophalangeae art. interphalangeae man m. pronator teres m. flexor carpi radialis m. palmatis longus m. fleaor carpi ulnaris m. flexor digitorum superficialis m. flexor digitorum profdi i m. extensor g torumcommunis m. extensor digiti quinitiproprius m. extensor carpi ulnari m. anconaeus m. brachio-radialis m. extensor carpi radialis langus m. abductor pollicis longus m. extensor pollicis brevis m. extensor pollicis longus m. extensor indicis proprius ossa carpi ossa metacarpalia phalanges digitorum manus os naviculae os lunatum os triquatrum os pissiforme

zadnji koljenini mii dugi pregiba palca kosti noja kosti donoj a clanci prstiju skona kost petna kost cunasta kost klinaste kosti kockasta kost kratki zajedniki oprua prstiju zglobovi stopala gornji skoni zglob donji skoni zglob nono-dononi ili lisfrancov zglob zglobovi donoja sa prstima ravno stopalo karlina kost bedrena kost sjedalna kost preponska kost granina linija karlini rt prednja gornja bedrena bodlja prednja donja bedrena bodlja zandja gornja bedrena bodlja stranja donja bedrena bodlja preponsko ispupcenje zaporni otvor zdjelino-bedreni zglob preponska simfiza zglob kuka bedreno-preponski miic veliki sjedalni mii srednji sjedalni miiE mali sjedalni misic zateza butne fascije krojaki mii butna kost veliki trohanter mali trokanter unutranji kondil vanjski kondil zglob kolena etvoroglavi mii bedra dvoglavi mii bedra karlica poluilavi rnii poluopnasti mii eljasti mii primicai bedra unutranji pravi mii bedra potkoljenica lisna kost koljenino ispupenje gornji koljenino-lisni zglob donji koljenino-lisni zglob unutranji glezanj vanjski glezanj prednji koljenini mii dugi oprua palca dugi oprua prstiju dugi lisni mii (bocni) kratki lisni mii (boni) troglavi lisni mii dugi pregiba prstiju

m. tibialis posterior m. flexor hallucis longus ossa tarsi ossa metatarsi phalanges digitorum pedis talus calcaneus os naviculare pedis ossa cuneifermia os cuboideum m. extensor digitorum brevis articulationes pedis art. talocruralis art. subtalaris art. tarsometatarseaeLisfranci art. metatarsophalangeae pes planus os coxae os ilium os ischu os pubis linea terminalis promontorium spina iliaca anterior su spina iliaca anterior inf spina iliaca posterior su spina iliaca posterior inf spina publis foramen abturatum art. sacroiliaca symphysis pubica art. coxae m. iliopsnas m. glutaeus maximus m. glutaeus medius m. glutaeus minimus m. tensor fasciae latae m. sartorius femur, oris trochanter maior trochanter minor epicondylus medialis epicondylus lateralis art. genus m. quadriceps femoris m. biceps femoris pelvis m. semitendinosus m. semimembranosus m. pectineus m. adductores femoris m. gracilis tibia fibula tuberositas tibiae art. tibiofibularis syndesmosis tibiofibularis malleolus medialis malleolus lateralis m. tibialis anterior m. extensor hallucis longus m. extensor digitorum longus m. peronaeus longus m. peronaeus brevis m. triceps surae m. flexor digitorum longus