Osobe: AASE, seljakova udovica PEER GYNT, njezin sin DVIJE STARICE, s vreama ita ASLAK, kova SVATOVI

Svatovski zabavlja Svira Dvoje doljaka SOLVEIG i MALA HELGA, njihove keri Seljak iz Haeggstada INGRID, njegova ki MLADOENJA i njegovi roditelji Tri djevojke iz planinske kolibe ENA U ZELENOM STARAC IZ DOVREA DVORSKI TROL Vie slinih. Trolske djevice i trolski mladii. Dvije vjetice. Zemni duhovi. Bijesovi. Baukovi. Rugoban djeak. Glas u mraku. Ptiji poklik. KARI, kmetova supruga MASTER COTTON, MONSIEUR BALLON, HERR VON EBERKOPF, TRUMPETERSTRAALE, gospoda koja putuju. ANITRA, ki beduinskog poglavice Arapi, robinje, plesaice Memnonov stup (koji pjeva) Svinga kod Gizeha (nijema) BEGRIFFENFELDT, professor, doctor filozofije, upravitelj ludnice u Kairu, HUHU, reformator jezika s Malebarske obale, HUSEIN, istonjaki ministar, FELLAH, s kraljevskom mumijom. Nekoliko ludaka s njihovim uvarima, Norveki brodski KAPETAN i njegova posada. Nepoznati putnik. Sveenik. Pogrebna povorka. Sudac. Ljeva pucadi. Mravac. (Radnja, koja poinje poetkom devetnaestog stoljea, a zavrava se u nae doba to jest ezdesetih godina XIX stoljea - odigrava se dijelom u Gudbrandsdaleu i po okolnim planinama, dijelom na obali Maroka, pa u Saharskoj pustinji, u Kairskoj ludnici, na moru i t.d.). PRVI IN (Obronak breuljka s lisnatim drveem blizu Aasina imanja. U blizini protjee gorski potok. Na drugoj stranije stara vodenica. Topao ljetni dan. Peer Gynt, dvadesetogodinji momak jake tjelesne grae, sputa se stazom. Aase, njegova majka, sitna i njena starica, ide iza njega. Srdita je i grdi

ga.) AASE: Peer, ti lae! PEER (ne zaustavljajui se) Ne, ne laem! AASE: Onda se zakuni da je to istina! PEER: Zato da se zaklinjem? AASE: Vidi. Ne usuuje se! Sve je to sama la. PEER (zastaje) Sve je to istina - sve i jedna rije! AASE: Zar te nije stid svoje majke? Prvo se izvue u planinu na cijeli mjesec dana kad ima najvie posla, da bi lovio sobove. Pa se onda vrati kui, sav poderan, i bez puke i bez lovine; i naposlijetku i ne trepnuvi oima hoe da povjerujem u najgore lovake lai! - Gdje si, kae, naao srndaa? PEER: Zapadno kod Gjendina. AASE (smijeei se podrugljivo) Ma nemoj! PEER: Vjetar je puhao prema meni; skriven iza jedne johe srnda je kopkao po snijegu traei liaje... AASE (kao i prije) Svakako! PEER: Zaustavivi dah, stajao sam i oslukivao, uo sam um njegovih kopita, vidio sam mu paroke jednog roga. Zatim sam polagano na trbuhu stao puzati izmeu kamenja. Skriven meu razdrobljenim stijenama, pogledao sam; takvog srndaa, tako glatkog i debelog, nisi sigurno nikada vidjela! AASE: Ne, naravno da nisam! PEER: Odjeknuo je pucanj! Srnda se stropotao na tlo. Ali im je pao, ve sam mu skoio na lea, epao sam ga za lijevo uho, i samo to mu nisam zario no u vrat, iza glave, kadli ivotinja divlje vrisnu, skoi na sve etiri, pa kako se trgnula izbije mi iz ruke i no i korice, a pritisne mi vrsto bok, i rogovima mi prignjei noge kao klijetima; a zatim skoi te odjuri preko grebena Gjendina! AASE (nehotice) U ime Isusovo! PEER: Da li si ikad vidjela greben Gjendina? Dugaak etiri milje, prostire se otar kao kosa. Pa onda dolje preko ledenjaka, odrona, litica, niz izvaljeno i smrvljeno sivo stijenje; na obje strane, pravo na dno do gorskih jezera to snivaju tu, tamna i teka, na dubini od tisuu i tristo stopa. Du toga grebena poletimo sad on i ja. Nisam nikad jahao takvog drijepca! I pred nama, dok smo tako jurili, kao da se sunce blistalo. A orlovi surih lea, koji su lebdjeli u irokoj i vrtoglavoj praznini izmeu nas i jezera, ostajahu iza nas kao zrnca praine. Dolje su se o obale krile plutajue sante, ali se nita nije ulo; osim duhova vrtoglavice koji poskakivahu kao u plesu; ti su pjevali i vrtili se u krugu, daleki i pogledu i sluhu! AASE (u vrtoglavici) O, sauvaj me Boe! PEER: Uto, na uskom i vratolomnom mjestu, uzleti golem gorski kokot, kukuriui i sav u strahu, dignut s legla u kojem se skrivao, pa se zaleti srndau meu noge, tu na samom rubu ponora. Srnda skoi u propanj, upola se okrene, ustremi se uvis i povue nas obojicu u dubinu! (Aase posre i oslanja se o drvo, a Peer Gynt nastavlja.) Iza nas crni planinski obronci, a ispod nas bezdan ponora. Propadosmo prvo kroz magleni pokrov, proletjesmo zatim kroz jato galebova koji se iznenaeni u zraku razbjeae na sve strane. Padali smo sve dublje ne zaustavljajui se nigdje. A onda se u dubini neto zabjelasalo, kao trbuh soba. Majko, bijae to na vlastiti odraaj koji je prema staklastoj povrini gorskog jezera jurio istom silnom brzinom kojom smo i mi padali. AASE (hvatajui dah) Peere! O Boe moj! De reci ve! PEER: Srnda iz visine i srnda iz dubine sudarie se u istom asu, tako da nas zapljusnu pjena. Tu smo onda plutaju leali. Najzad smo se, eto, doepali sjeverne obale. Srnda je plivao, a ja sam se za njega drao. Ja sam pohitao doma AASE: Ali to je sa srndaem? PEER: Ah, on jo tri; (zapucketa prstima, okrene se na peti i doda) Nae li ga, epaj ga! AASE: I nisi slomio vrat? I nisi oba bedra smrskao? Nisi ni hrptenjau slomio? O Boe moj - nek ti je i slava i hvala, to si izbavio mojeg djeaka! Hlae su ti dodue poderane, ali to jedva da je vrijedno spomena, kad pomislim kakvo ti se sve zlo moglo dogoditi pri takvom padu! (Odjednom zastane,

pogleda ga rastvorenih usta i razrogaenih oiju; dugo vremena ne nalazi rije; najzad izrekne.) O vraji laove! Za Krista raspetog, kako ti umije lagati! Sve to to si mi napriao sjeam se a sam znala dok mi je jo bilo dvadeset godina. To se bilo dogodilo Gudbrandu Glesneu, a ne tebi, ti jedan! PEER: I meni, isto tako. Slino se moe dogoditi vie puta. AASE (bijesno) Jest, la se moe iskrenuti, okititi i ukrasiti, zaodjenuti novom odjeom, tako da se ne prepozna njezino mravo tijelo. Eto to si ti uinio, klepajui svakako i naveliko, uresio orlovskim leima i svime ostalim, pa slagao i ovako i onako, ispunivi ovjeka tako golemim strahom, da na kraju vie ne zna ni ono to je odavno i sluao i znao! PEER: Kad bi to tkogod drugi rekao, ja bih ga na mrtvo prebio. AASE (plaui) O dao Bog da sam mrtva; i da poivam u crnoj zemlji! Na njega ne djeluje ni molba ni pla. Peere, ti si izgubljen i takav e i ostati! PEER: Draga, mila, majice. Pravo je sve to kae. Nemoj se srditi. Razveseli se. AASE: Zauti! Mogu li se veseliti, i kad bih htjela, ja koja imam takvog prasca za sina? Kako da me gorko ne vrijea, mene ubogu i nemonu udovicu, kad sam izvrgnuta ruglu i sramu? (Ponovno plae.) to je jo ostalo od slavnih dana tvojega djeda? Gdje su sad vree s novcem od staroga Rasmusa Gynta? Tvoj ih je otac razbacao u vjetar, rasipao ih je kao pijesak, kupujui zemlju na sve strane i vozajui se u pozlaenoj koiji. Gdje je sve to to se rasipalo za velikog zimskog slavlja, kad je svatko od gostiju razbijao ae i boce o zid iza sebe? PEER: A gdje je lanjski snijeg? AASE: uti kad ti majka govori! Pogledaj samo imanje! Svako je drugo prozorsko okno zaepljeno starim krpama. Ograde i ivice su sruene. Stoka je izloena vjetru i nevremenu. Polja i njive lee neobraeni. I svakog mjeseca me plijene PEER: Prestani, molim te, s tim babljim kukanjem! esto se srea ini odvraena lica, pa ipak se okrene i obraduje. AASE: Samo, solju je posuto tlo na kojem ona raste. Ali, Kriste, ti si isti, uznosit, ohol i jednako drzak kao i onog dana kad te je sveenik, to bijae doao iz Kobenhavna, pitao za krsno ime, pa izjavio da takav dar nedostaje i mnogom kraljeviu, tako da mu je tvoj otac dao konja sa saonicama kao nagradu za takvu pohvalu. Da, sve tad bijae veselo! Predstojnik, kapetan i svi ostali navraali su se ovamo svaki dan, jeli su i pili, trpali u se koliko god je u njih moglo stati. Ali blinji se prepoznaju u nevolji. I tako je ovdje nestalo ljudi i sve je utihnulo onog istog dana kad je Jon s blagom krenuo na put kao torbar. (Brie oi pregaom). A ti, koji si dovoljno i velik i jak, trebao bi biti i oslonac i zatita svojoj staroj slaboj majci, morao bi odravati imanje, uvati ostatke svoje batine. (Ponovno plae.) O, pomozi mi Boe, jer malo mi je koristi od tebe nevaljalca! Doma se izleava kod ognjita, prevre po pepelu i aru, vani djevojke plai i kvari im zabavu, sramoti me na sve strane, mlati se s najgorim momcima u upi. PEER (odlazi od nje) Ostavi me na miru. AASE (ide za njim) Hoe li porei da si bio kolovoa u onoj velikoj tunjavi nedavno u Lundu, gdje ste se tukli ko bijesni psi? Nisi li ti bio onaj to je slomio ruku kovau Aslaku - ili mu barem iaio prst? PEER: Tko ti je time napunio ui? AASE (srdito odgovara) Kmetova ena ula je viku. PEER (trlja svoj lakat) Jest, ali ja sam bio onaj koji je vikao. AASE: Ti? PEER: Ja, majko - jer ja sam dobio batina. AASE: Kako to? PEER: On je jai. AASE: Tko je jai? PEER: Aslak, svakako. AASE: Fuj i fuj; sad bih mogla pljunuti! Zar takva jedna mlitava pijandura, takvo klepetalo i takva pijana ispiutura, da tebe nalema? (Plae opet.) Pretrpjela sam mnogu bruku i sramotu, ali da e se to dogoditi - to je jo najvea sramota. Pa ako on i jest jak, zar ti mora zbog toga biti slab?

PEER: Mlatio ja ili me namlatili, jednako se galami. (Smije se.) Majko, moe biti mirna AASE: to? Zar si opet slagao? PEER: Da, ovaj put jesam. Nego lijepo obrii suze. (Stisne lijevu aku.) Gledaj, ovim sam klijetima presavio cijelog kovaa; a desna mi je aka bila malj. AASE: O, ti razbijau jedan! U grob e me otjerati svojim ponaanjem! PEER: Ne, ne; ti si zasluila togod bolje; dvadesettisua puta bolje! Mala, grda, mila majko, moe se pouzdati u moje rijei, cijelo e nae mjesto tebe astiti, samo ekaj dok neto uinim neto stvarno veliko! AASE (otpuhuje podrugljivo) Ti! PEER: Tko zna to sve ovjeka eka! AASE: Barem da se toliko opameti da jednom uzmogne sam sebi zakrpati hlae. PEER: Postat u kralj, car! AASE: O, pomozi mi Boe, evo mu. ode i posljednje to je ostalo od pameti! PEER: Hou, i postat u. Samo daj vremena! AASE: Daj ti vremena, i postat e kraljevi, tako se kae koliko se sjeam. PEER: Vidjet e, majko. AASE: Suti! Ti si skroz naskroz lud. Pa ipak, istina je - moglo bi neto biti od tebe, da nisi tako uvijek natrpan laima i tlapnjama. Haeggstadovoj curi se sviao. Lako bi je dobio da si imao pravu volju. PEER: Zaista misli? AASE: Starac vie nema snage da se opire svojem djetetu. On jest u neku ruku svojeglav, ali na kraju Ingrid provede svoju volju, i kamo ona povede - malo pomalo - poe i staro gunalo za njom. (Poinje opet plakati.) Oh, moj Peere, divna cura i batinica! Zamisli si; samo da si imao volje, sad bi bio krasan mladoenja, ti koji stoji tu prljav i poderan. PEER: (urno) Idemo onda u prosidbu. AASE: Kamo? PEER: Haeggstadu. AASE: O, jadan ti. Tamo je proscima zatvoren put. PEER: A zato? ASSE: Oh, moram uzdahnuti! Proputen je as, proputena je prilika PEER: Kako to? AASE: Dok si ti u Zapadnim planinama jezdio zrakom na srndau, Mads Moen je isprosio djevojku. PEER: to? Ono strailo svega enskinja! Onaj AASE: Da, za njega se ona udaje. PEER: Priekaj me, dok upregnem konja u kola - (polazi). AASE: Utedi si trud. Sutra im je svadba. PEER: Phi, to onda. Ja u onamo jo veeras! AASE: Stidi se! Zar hoe jo natovariti na nas prezir cijeloga svijeta? PEER; Nita se ti ne boj. Sve e biti dobro. (Viui i smijui se u isto vrijeme) Idemo, majko. Pustimo sad kola; trebalo bi vremena dok uhvatim kobilu - (podie majku u zrak). AASE: Spusti me na zemlju! PEER: Neu! Odnijet u te u svojem naruju na vjenanje! (zagazi u potok.) AASE: Upomo! Smiluj nam se Boe! Peere! Utopit emo se PEER: Roen sam za valjaniju smrt AASE: Svakako, na kraju e te objesiti! (Hvata ga za kosu) O ti ivotinjo jedna! PEER: Budi mirna. Dno je ovdje glatko i sklisko. AASE: Magarac jedan! PEER: Da, samo ti grdi. To nita ne smeta. Tako. Sad smo opet na pijesku. AASE: Nemoj me baciti! PEER: Dri se! Hajde. Igrat emo se Peera i srndaa (poinje trati). Ja sam srnda, a ti si Peer. AASE: Ja vie ne znam za sebe! PEER: Vidi. Evo nas u pliaku (izlazi iz vode). Sad lijepo daj cjelov srndau; zahvali mu za jahanje AASE (udara mu zaunicu) Ovo mu je zahvalnica za jahanje!

PEER: Uh, to je suvie slaba nagrada. AASE: Pusti me! PEER: Prvo na svadbu. Govori u moje ime. Ti si tako pametna. Nagovori onu staru budalu, reci mu da Mads Moen nije ni za to AASE: Spusti me ve jednom! PEER: I na kraju mu reci kakav dobar momak je Peer Gynt. AASE: Da, u to moe biti siguran. Lijepo u te oslikati. Opisat u te skroz naskroz. I nabrojat u po redu sve tvoje vraje pothvate PEER: A tako, dakle? AASE (nogata se od srdbe) Neu zatvarati usta sve dok starac ne nahuka psa na tebe, kao na lopuu! PEER: Hm. Onda moram sam poi. AASE: Moe, ali ja u poi za tobom. PEER: Draga majko, ali ti nema toliko snage AASE: Da nemam?! Toliko sam srdita da bih mogla mrviti stijene! Uh, mogla bih jesti samo kremenje! Pusti me! PEER: Hou, ako obea AASE: Nita ja ne obeajem. Poi u s tobom onamo. Oni e doznati tko si ti. PEER: Onda e ti ovdje ekati. AASE: Nikad! Idem i ja na pir. PEER: Ne, to nee. AASE: to e uiniti da me sprijei? PEER: Podii u te na krov mlina. (Podie je na krov. Aase vriti.) AASE: Odmah da si me spustio! PEER: Hou, ako e me posluati? AASE: Gluposti! PEER: Mila majice, molim te AASE (Baca busen na njega) Peere, da si me spustio ovoga asa, odmah! PEER: Da smijem, to bih sigurno i uinio. (Prilazi joj blie.) Sad pazi da mirno sjedi. Nemoj se bacakati i nogatati. Nemoj raskopavati krov - jer moe biti zlo po tebe. Moe se survati. AASE: ivotinjo jedna! PEER: Ne lamataj nogama! AASE: Koje li sree da te nisam nikad ni rodila? PEER: Stidi se, majko! AASE: Ba me briga! PEER: Radije mi daj svoj blagoslov za put. Hoe li? to? AASE: Ja u tebe namlatiti, pa da si jo jednom toliki. PEER: Onda, dovienja, mila majko! Imaj strpljenja; brzo u se vratiti. (Polazi, ali se okrene, priprijeti joj prstom i kae) Samo miruj, da se ne skotrlja. (Odlazi.) AASE: Peere! Boe moj, on odlazi! Jahau na srndau? Laljive! Hej, posluaj! Ne, on ve uri poljem! (Viui) U pomo! Hvata me vrtoglavica! (Dvije starice s vreama na leima sputaju se putem prema mlinu.) PRVA STARICA: Za ime Boje, tko to vriti? AASE: Ja! DRUGA STARICA: Aase! Bogami - ti si se visoko popela! AASE: To jo nije sve. Uz Boju pomo, ubrzo u do samih nebesa! PRVA STARICA: Nek ti je blagoslovljen put! AASE: Donesite ljestve. Moram sii. Onaj vraji Peer - ! DRUGA STARICA: Tvoj sin? AASE: Sad moete rei da ste vidjele kako se taj ponaa. PRVA STARICA: Mi emo posvjedoiti. AASE: Samo mi pomozite. Moram pohitati u Haeggstad.

DRUGA STARICA: Je li on onamo? PRVA STARICA: Onda e biti osveena. Ondje e biti i kova Aslak. AASE (kri ruke) O Boe, zatiti mi djeaka! Jo e mi ga ubiti. PRVA STARICA: Svata se pria. Tjeite se, to je sueno, sueno je. DRUGA STARICA: Posve je enula pameu. (Doziva gore) Ejvind, Anders! Doite ovamo! MUKAREV GLAS: to se dogodilo? DRUGA STARICA: Peer Gynt je ostavio svoju majku na krovu mlina. (Mala uzvisina s grmljem i vrijeskom. U pozadini je glavna cesta, a izmedu toga nalazi se ograda. Peer Gynt dolazi stazom, prilazi urno ogradi, zastaje i promatra prizor to se prostire pred njim.) PEER: Ondje je Haeggstad. Brzo u do njega. (Zakorai preko ograde, a onda se predomisii.) Pitam se da li je Ingrid sama u kui? (Zakriljuje dlanom oi i promatra.) Nije. Svati ve opsjedaju imanje kao muhe. Moda je najbolje da se vratim. (Povlai nogu kojom je zakoraio.) A oni ti se neprestano hihou iza lea, i apuu tako da to pee. (Odmie se nekoliko koraaja od ograde i odsutno trga lie.) Kad bih samo imao togod jako da gucnem. Ili ono od ega bih postao nevidljiv. Ili da sam nepoznat. Najbolje bi bilo neto jako, jer onda smijeh ne ujeda. (Odjednom pogleda kao prestraen unaokolo, pa se zatim sakrije u grmlje. Nekoliko svatovskih gostiju prolazi pokraj njega, idui prema nevjestinoj kui.) JEDAN MUKARAC (u razgovoru) Otac mu je bio pijanac, a majka slaba. JEDNA ENA: Onda nije nikakvo udo to mladi nije ni za to. (Ti ljudi odlaze dalje. Malo poslije Peer se izvlai iz grma; lice mu je rumeno od srama i on gleda za njima.) PEER (tiho) Jesu li to o meni govorili? (S usiljenom nehajnou) Neka govore to god hoe! Time mi nee ivot oduzeti (Onda legne na obronak obrastao vrijesom; dugo lei na leima s rukom pod glavom i zuri u zrak.) Neobina li oblaka. Nalik je na konja. I jaha je na njemu. i sedlo, i uzda. A za njima na metli jae neka starica. (Tiho se nasmije sam sebi.) To je majka; grdi me i vriti: ti ivotinjo jedna, Peere! (malo po malo sklapa oi). Sad je ona prestraena. Peer Gynt jae na elu, a prate ga mnogi. Konj mu je srebrom okovan, a zlatom potkovan. On sam nosi rukavice, sablju i korice. Plat mu je irok i svilom podstavljen. Gizdavi su i oni iz njegove pratnje. Pa ipak nitko drugi ne jae tako uspravno na drijepcu. Nitko tako kao on ne blista na suncu. A dolje uz ogradu stoje gomile ljudi, skidaju eire i promatraju zadivljeno. ene mu se kianjaju. Svi poznaju cara Peera Gynta i tisuu njegovih konjanika. On usput razbacuje male i velike sjajne novce. Svi u upi postaju bogati kao grofovi. Peer Gynt jezdi i preko mora. Kraljevi Engleske stoji na obali i eka. A isto tako i sve djevice Engleske, velmoe Engleske, i sam engleski car. I kako Peer prilazi na konju, oni ustaju od svojeg gozbenog stola. Podiui krunu, uje kako mu car govori KOVA ASLAK (govori nekim drugima, dok prolaze s druge strane ograde) Hej, gle Peera Gynta, one pijane svinje PEER (pridigavi se napola) to, car? KOVA (naslonivi se na ogradu i cerei se) Dri se, mladiu! PEER: Do vraga! Kova! to e ti ovdje? KOVA (ostalima) Taj se jo nije otrijeznio od one pijae u Lundu. PEER (skoivi) Bolje ti je odlazi! KOVA: Idem, svakako. Ali odakle si ti pao, mome? Nije te bilo est tjedana. Da te nije tkogod zaarao u planini? Je li? PEER: E, Kovau, inio sam neobine stvari. KOVA (namiguje ostalima) Pa daj da ujemo, Peere! PEER: To se vas ne tie. KOVA (malo poslije) Ide u Haeggstad? PEER: Ne idem. KOVA: Kau da si se neko sviao onoj djevojci onamo. PEER: Ti crni gavrane! KOVA (uzmiui) Ne srdi se Peere! Ako te Ingrid nee, ima toliko drugih, pomisli samo, sine Jona Gynta! Hajde, idemo na pir. Bit e tamo i pilica i udovica PEER: Do avola -

KOVA: Jo e ti nai neku koja te hoe. Laku no! Pozdravit u nevjestu od tebe. (Oni odlaze smijui se i apui.) PEER: (asak gleda za njima, naglo se trgne i okrene) to se mene tie moe se cura iz Haeggstada udati za koga god hoe. Meni je svejedno. (Pogleda svoje odijelo.) Hlae su pocijepane. Prljav sam i poderan. Kad bih samo imao togod novo da obuem (Udari nogom o zemlju.) Kad bih mogao jednim mesarskim potezom da iupam prezir iz njihove utrobe! (Iznenada se osvrne.) to je to? Tko se to tamo hihoe? Hm, zacijelo mi se priinilo. Ne, ne, nije nitko. Nego, idem doma - majci. (Stane se penjati uz obronak, ali zastane i oslukuje prema kui sa svatovima.) Sviraju glazbu za ples. (Promatra i oslukuje; polako se sputa niz obronak; oi mu blistaju; trlja ruke o bokove.) Koliki rojevi cura! Po est ili osam na svakog momka. Ma, nek sve ide do vraga - moram na zabavu! Ali to u s majkom koja je ostala na krovu mlina. (Obori pogled, poskoi i nasmije se.) Hej, kako Halling leti preko tratine! Kako Guttorm vjeto govori guslama! Sve vrije i bui kao potok preko litice. I cijelo blistavo jato djevojaka. Kud puklo da puklo, ja moram na taj pir! (Preskoi ogradu i zaputi se stazom.) (Dvorite na imanju Haeggstad. Daleko u pozadini je stambena zgrada. Mnogi svatovski gosti. Na tratini je ivahan ples. Za jednim stolom sjedi gusla. Svatovski zabavlja stoji na vratima. ene koje pomau hodaju ovamo onamo meu zgradama. Stariji gosti sjede ovdje ondje i razgovaraju.) JEDNA ENA (pridrui se skupinici koja sjedi na komadima balvana) Nevjesta? Da, plae neto malo; ali na to se ne treba obzirati. SVATOVSKI ZABAVLJA (drugoj skupini) Hajde, dobri ljudi, morate isprazniti bavu. JEDAN OVJEK: Hvala tebi koji nudi, ali prebrzo slui. MLADI (guslau koji prilazi drei jednu djevojku za ruku) Na zdravlje, Guttorme, ali ne tedi struna! DJEVOJKA: Zagudi tako da sve odjekuje poljima. DJEVOJKE (u krugu oko nekog momka koji plee) Krasno to plee. JEDNA DJEVOJKA: Taj ima noge koje ga slue. MLADI (pleui) Krov je ovdje visok, a zidovi iroko razmaknuti. MLADOENJA (pribliava se svojem ocu cmizdrei. Otac stoji u razgovoru s nekoliko gostiju, sin ga povlai za kaput) Ona nee, tata; tako je prkosna. OTAC: to to nee? MLADOENJA: Zakljuala se u sobu. OTAC: Onda se potrudi da nae klju. MLADOENJA: Ne znam kako. OTAC: Ti si jedan bukvan! (Okrene se ostalima. Mladoenja odlazi preko dvorita.) JEDAN MLADI (dolazi iza kue) Cure! Sad e biti veselo! Evo dolazi Peer Gynt. KOVA (koji je upravo doao) A tko ga je pozvao? SVATOVSKI ZABAVLJA: Nitko (odlazi prema kui). KOVA (obraa se, djevojkama) Ako stane razgovarati s vama, nemojte ga sluati. JEDNA DJEVOJKA (ostalima) Pravit emo se kao da ga i ne vidimo. PEER (prilazi ivahno i uzbueno, dolazi pred skupinu i pljesne rukama) Koja od vas najbolje plee? JEDNA DJEVOJKA (kojoj se pribliio) Ja ne. DRUGA DJEVOJKA (isto tako) Ja ne. TREA DJEVOJKA: Ne ni ja. PEER (obraa se etvrtoj) Onda hodi ti, dok se ne javi bolja. DJEVOJKA (okrene se) Nemam vremena. PEER (petoj) Onda ti. DJEVOJKA (hoe da ode) Moram doma. PEER: Zar veeras? Zar si posve sila s uma? KOVA (malo kasnije, tihim glasom) Peere, evo ona ode plesati s nekim starkeljom. PEER (naglo se okrene nekom starijem ovjeku) Pa gdje su one cure koje su slobodne? OVJEK: Pronai ih. (Odlazi od njega. Peer se odjednom snudi. Stidljivo i kriomice promatra kupinu. Svi gledaju u njega, ali nitko ne govori. On prilazi drugim skupinama. Ali gdje god dode,

doeka ga utnja; im se on odmakne, oni se smijee i gledaju za njim.) PEER(tiho) Pogledi; apati i osmjesi. To kripi kao pila pod turpijom. (Povlai se blie ogradi. Solvejg, drei za ruku malu Helgu, pojavljuje se na dvoritu u pratnji svojih roditelja.) JEDAN OVJEK (drugomu u blizini Peera Gynta) Gledaj, doseljenici. DRUGI OVJEK: Oni sa Zapada? PRVI OVJEK: Da, oni iz Hedala. DRUGI OVJEK: Jest, to su ti. PEER (stane ispred pridolica, pokae na Solvejg i zapita mukarca) Mogu li plesati s vaom keri? MUKARAC (tiho) Moe. Ali prvo moramo ui u kuu i pozdraviti se s ljudima. (Oni ulaze.) ZABAVLJA SVATOVA (Peeru Gyntu kojemu nudi pie) Kad si ve doao, onda treba i piti. PEER (gledajui neprestance za onima to su otili) Hvala, ne. Plesat u. Nisam uope edan. (Svatovski zabavlja odlazi od njega. Peer Gytt gleda prema kui i smijei se.) Kakva ljepota! Jesi li jo ikad vidio takvu? Gledala je u cipele i u bijelu pregau! I drala se za skut majine suknje, i imala je molitvenik uvijen u rubac. Moram pogledati tu djevojku (polazi u kuu). JEDAN MOMAK (izlazi s vie njih) Peer, zar odlazi tako brzo s plesa? PEER: Ne, ne odlazim. MOMAK: Onda si krivo krenuo. (Uhvati ga za ramena da ga okrene.) PEER: Pusti me da proem! MOMAK: Jesi li se prepao Kovaa? PEER: Da sam se prepao? MOMAK: Da, valjda se sjea to se dogodilo u Lundu? (Skupina se smije, i odlazi prema mjestu za ples.) SOLVEJG (na vratima) Jesi li ti onaj momak to je htio plesati? PEER: Jest, ja sam taj. Zar me ne prepoznaje? (Hvata je za ruku) Doi! SOLVEJG: Ali ne predaleko, kae majka! PEER: Kae mama? Majka kae! Jesi li se ti juer rodila? SOLVEJG: Ti mi se ruga PEER: Ti si jo tako mlada. Jesi li punoljetna? SOLVEJG: Proljetos sam bila na potvrdi kod pastora. PEER: Kai mi, curo, kako se zove, pa emo lake razgovarati. SOLVEJG: Zovem se Solvejg. A kako se ti zove? PEER: Peer Gynt. SOLVEJG (trgne ruku) O Boe moj! PEER: to je sad? SOLVEJG: Podvezica mi se odvezala. Moram je bolje privrstiti. (Odlazi). MLADOENJA (povlai majku za skut) Mama, ona nee! MAJKA: to nee? to? MLADOENJA: Nee, majko! MAJKA: to nee? MLADOENJA: Nee da otkljua vrata. OTAC (tiho i srdito) O, tebe bi trebalo u talu vezati! MAJKA: Nemoj ga grditi. Jadnik, bit e sve ve u redu (Oni odlaze.) MOMAK (koji dolazi s cijelom skupinom s tratine na kojoj se plee) Hoe li malo rakije, Peer! PEER: Ne, hvala. MOMAK: Samo malo. PEER (pogleda ga mrano) Je li ima? MOMAK: Moda bi se nalo. (Izvlai depnu pljosku i pije.) Uh, kako pali! Hoe li? PEER: Daj da kuam. (Pije.) DRUGI MOMAK: Sad treba kuati i moju. PEER: Hvala, neu. ISTI: Ah, gluposti. Ne budi lud. Pij, Peer! PEER: Ali samo gutljaj. (Pije ponovno.)

DJEVOJKA (poluglasno) Hajde, idemo. PEER: Da li me se plai, curo? TREI MOMAK: A tko se tebe ne boji? ETVRTI: U Lundu si nam pokazao kakve sve trikove poznaje. PEER: Mogu ja i vie od toga, samo kad se oslobodim. PRVI MOMAK (apui) Sad e ga uhvatiti. VIE NJIH (stanu ukrug oko njega) Ispriaj, ispriaj nam! to moe? PEER: Sutra. OSTALI: Ne, nego sad, veeras! JEDNA DJEVOJKA: Peer, zna li vraati? PEER: Umijem i avla dozivati! JEDAN MUKARAC: To je znala i moja baba jo prije nego to sam se rodio. PEER: Laljive! to ja mogu, to ne moe nitko drugi. Jednom sam vraga stjerao u orah. Na orahu bijae rupica od crva, vidite? NEKOLICINA (u smijehu) To je lako pogoditi. PEER: Kleo je i plakao i htio me potkupiti obeajui mi sve i svata. JEDAN IZ GOMILE: Ali je morao unutra? PEER: Naravno. Onda sam zaepio otvor. Hej, samo da ste ga uli kako je kripao i buio! DJEVOJKA: Zamisli! PEER: Zujao je zapravo kao bumbar. DJEVOJKA: Da li ga jo dri u orahu? PEER: Ne. Poao je svojim putem. A njegova je krivica to me kova nikako ne podnosi. MOMAK: Zaista? PEER: Otiao sam do kovaa i zamolio ga da mi razbije orah. Obeao je da hoe; poloio ga je na nakovanj; ali taj Aslak ima tako teku ruku; neprestance zamahuje onim tekim batom GLAS IZ GOMILE: Pa je li ubio avla? PEER: On je mlatnuo kao mukarac. Ali vrag se nije dao, nego je u obliku ognja pobjegao kroz krov, a pri tome je i zid probio. OSTALI: A to je bilo s kovaem? PEER: Ostao je oprenih ruku. I od toga dana vie nismo prijatelji. (Svi se smiju.) NETKO IZ GOMILE: To je dobra pria! NETKO DRUGI: Gotovo njegova najbolja. PEER: Mislite da ja to izmiljam? MUKARAC: O ne, to ti zacijelo ne ini; jer sam najvei dio toga ve uo od svojega djeda PEER: Lae! Meni se to stvarno dogodilo! MUKARAC: Kao i sve ostalo. PEER (pravei se vaan) Da, mogu jahati zrakom na najboljem konju! Ah, mogu ja mnogo toga, vidjet ete! (Gromki smijeh osialih) JEDAN U GOMILI: Peer, hajde malo jai zrakom. VIE NJIH: Hajde, Peer, molimo te PEER: Ne trebate vi mene toliko moliti. Ja u projahati kao oluja preko sviju vas! Cijela e upa pasti pred moje noge! JEDAN STARUI OVJEK: Sad je posve poaavio. DRUGI OVJEK: Laov! TREI: Hvalisavac! ETVRTI: Lupetalo! PEER (prijetei im) ekajte, vidjet ete! MUKARAC (polupijan) Samo ekaj. Ubrzo e ti kaput dobro ispraiti! VIE NJIH: Lea e ti izglaati, a oi obojiti u plavo! (Gomila se razilazi, stariji srditi, a mladi uz pompu i smijeh.) MLADOENJA (prilazi Peeru) Je li istina, Peer, da ti umije jahati zrakom? PEER (kratko) Dakako, pa zna da sam ja neobian svat.

MLADOENJA: Onda vjerojatno ima i nevidljivi plat? PEER: eir, hoe rei? Naravno da imam. (Okrene se. Solvejg dolazi preko dvorita vodei za ruku Helgu.) PEER (prilazi njima; sav sija od radosti) Solvejg! Tako je dobro to si dola. (Uhvati je za ruku.) A sad emo lijepo zaplesati. SOLVEJG: Pusti me! PEER: Zato? SOLVEJG: Tako si divlji. PEER: I srnda je divlji kad se blii ljeto. Hodi, djevojko, ne budi tvrdoglava. SOLVEJG (povlaei ruku) Ne usuujem se. PEER: Zato? SOLVEJG: Jer si pio. (Odlazi s Helgom.) PEER: Sad bih noem najradije izbo njih sve - sve i jednog! MLADOENJA (gurajui ga laktom) Hoe li mi pomoi da doem do mlade? PEER (rasijano) Mlade? Gdje je ona? MLADOENJA: U brvnari. PEER: Ah, tako. MLADOENJA: Dobri Peer, barem pokuaj! PEER: Ne, to mora obaviti bez moje pomoi (Neto mu padne na um pa kaze tiho, ali odrjeito) Ingrid je u brvnari. (Prilazi do Solvejg.) Jesi li se predomislila? (Solvejg pokuava otii; on joj preprijei put.) Stidi se, zbog toga to sam odjeven kao kakva skitnica. SOLVEJG (urno) Ti ne izgleda tako. To nije istina! PEER: Jest. Isto sam tako i malo naljoskan; ali to je iz prkosa, jer si me povrijedila. Hodi! SOLVEJG: Ne usuujem se, iako bih htjela! PEER: Koga se plai? SOLVEJG: Najvie oca. PEER: Oca? Taj je jedan od onih mirnih. Poklopljenih uiju? Zar ne? Odgovori! SOLVEJG: to da odgovorim? PEER: Tvoj otac pjeva psalme? A isto tako i ti i tvoja mati? Hoe li mi odgovoriti? SOLVEJG: Ostavi me na miru. PEER: Neu! (Tihim, ali odlunim i prijeteim glasom) Ja se mogu pretvoriti u trolla. Prikrast u se tvojoj postelji noas u pono. Ako uje neto to iti i prede, nemoj misliti kako je to samo maka. To sam ja! Iscijedit u ti krv u au. A tvoju sestricu u pojesti. Jer mora znati,da sam ja nou vukodlak, izgrist u ti bokove i lea - (Odjednom promijeni glas i stane je preklinjati kao u strahu) Zaplei sa mnom, Solvejg! SOLVEJG (gledajui ga tmurno) Sad si bio zloest. (Ulazi u kuu.) MLADOENJA (opet se priulja) Dat u ti vola ako mi pomogne! PEER: Doi! (Odlaze iza kue. Istodobno dolazi gomila ljudi s tratine za ples. Veinom su pijani. Zamor i vreva. Solvejg, Helga i njihovi roditelji pojavljuju se na vratima s nekoliko starijih ljudi). SVATOVSKI ZABAVLJA: (Kovau koji je prvi u gomili) Sad budi miran. KOVA (skida kaput) Ne, sad se ima odluiti. Ili Peer Gynt ili ja sad e na lea. NEKI: Nek se potuku. DRUGI: Nek se samo pohrvaju. KOVA: To treba akama; nema se tu ta priati. SOLVEJGIN OTAC: Smiri se, ovjee. HELGA: Majko, hoe li ga izmlatiti? MLADI: Bolje da ga draimo svim onim njegovim laima. DRUGI: Otjerajmo ga odavde! TREI: Pljunimo mu u oi! ETVRTI: Hoe li poeti, kovau? KOVA (odbacuje kaput) Ragu treba ucmekati!

DOSELJENIKOVA ENA (glasovi Solvejg) Sad moe vidjeti to misle o tom nametljivcu. AASE (dolazi sa tapom u ruci) Je li tu negdje moj sin? Sad e dobiti svoje! Oh kako u ga samo nalemati! KOVA (zavre rukave na koulji) Za onakvu mrcinu slab je takav. NEKI: Neka ga kova namlati. DRUGI: Neka ga izmlati. KOVA: (pljune u ake i namigne Aasi) Ne, nego premlati! AASE: to? Premlatiti mojeg Peera? Samo se usudi, ako smije! Imamo mi i zube i kande! Gdje je on? (Vie preko dvorita) Peer! MLADOENJA (dolazi trei) Oh, za Boga miloga! Dolazite, oe, dolazite, oe i majko OTAC: to se dogodilo? MLADOENJA: Zamisli samo, Peer Gynt. AASE (vriti) Jesu li ga ubili? MLADOENJA: Ne; Peer Gynt! Gledajte ga, gore na brijegu! GOMILA: S nevjestom! AASE (baca tap) Ta ivotinja! KOVA (kao da je gromom oinut) O, Boga mu, pa tamo gdje je obronak najstrmiji taj se vere kao da je koza! MLADOENJA (plaui) On je nosi, majko, kao to se prase nosi. AASE (prijetei mu akom) O, dabogda pao (vrisne od straha). Pazi gdje staje! SELJAK IZ HAEGGSTADA (dolazi gologlav i sav blijed od srdbe) Za ovu otmicu nevjeste taj e mi glavom platiti! AASE: A mene nek Bog kazni ako u ti to dopustiti. DRUGI IN (Uska staza visoko u planini. Rano ujutro. Peer Gynt dolazi, neraspoloen urno stazom. Ingrid, jo napola u vjenanoj opravi, pokuava da ga zadri.) PEER: Odlazi od mene! INGRID (plaui) Poslije onoga! Kamo? PEER: Kamo god hoe? INGRID (kri ruke) Oh, kakva prevara! PEER: Nepotrebna prepirka. Nek svatko ide svojim putem. INGRID: Grijeh - grijeh nas opet povezuje! PEER: Nek idu do vraga sve uspomene! Nek avo nosi sve ene - osim jedne! INGRID: A tko je ta jedna? PEER: Ti nisi to. INGRID: Tko je ta onda? PEER: Odlazi! Odlazi odakle si i dola. Idi! Idi svojem ocu! INGRID: Mili, najdrai! PEER: Zavei! INGRID: Ti vjerojatno ne misli to to sad govori. PEER: I mislim i tako je. INGRID: Prvo si me zaveo, pa me sad tjera! PEER: A to mi ti jo moze ponuditi? INGRID: Imanje Haeggstad i jo mnogo toga. PEER: Ima li molitvenik u rupcu? Ima li zlatne vlasi iznad vrata? Gleda li niz pregau? Dri li majku za skut? Odgovori! INGRID: Ne, ali PEER: Jesi li proljetos ila sveeniku? INGRID: Nisam, ali, Peer PEER: Ima li plahosti u tvojem oku? Kad zamolim, moe li odbiti?

INGRID: Isuse Kriste; pa on je poludio! PEER: Izaziva li neto sveto tvoja prisutnost? Odgovori! INGRID: Ne, ali PEER: ta je onda sve preostalo? (Odlazi.) INGRID (preprijei mu put) Zna li da te moe glave stajati, ako me ostavi? PEER: Ba me briga. INGRID: Dobiva i bogatstvo i ast, ako me uzme PEER: Nije mi stalo. INGRID (brizne u pla) Ti si me zaveo! PEER: Sama si htjela. INGRID: Bila sam neutjena. PEER: A ja pijan. INGRID (prijetei) Ali za ovo e skupo platiti! PEER: I najskuplje smatram jeftinim. INGRID: I ostaje vrsto kod toga? PEER: Kao stijena. INGRID: Dobro; onda emo vidjeti tko e pobijediti! (Silazi nizbrdo.) PEER (uti trenutak, a onda vikne) Nek avo nosi sve uspomene! Neka avo nosi i sve ene! INGRID (okrene glavu i dobaci podrugljivo) Osim jedne! PEER: Da, osim jedne. (Svatko od njih odlazi svojim putem.) (U blizini nekog planinskog jezera; unaokolo je movamo. Sprema se nevrijeme. Aase ulazi sva oajna, te doziva i obzire se na sve strane. Solvejg jedva uspijeva ii ukorak s njom. Malo dalje u pozadini su njezini roditelji i mala Helga.) AASE (maui rukama i upajui sebi kosu) Sve je protiv mene s pobjenjelom silinom. I nebo i jezera i strme planine. S neba se sruila magla da mu skrije put. Podmuklo jezero vreba na sam njegov ivot. Planina e ga ubiti usovom. A isto tako i ljudi! I oni mu rade o glavi. Ne dao Bog da uspiju u tome! Njega ne smijem izgubiti. O, budale li jedne! Kud ga je vrag u to uvukao! (Okree se ponovo Solvejg.) Zar nije takvo neto upravo nevjerojatno? On koji je ivio samo od izmiljotina i pjesama; on koji je bio jak samo na jeziku; on, koji se nikad nije okuao u pravome radu; zar on da - Doe ovjeku da ujeda i plae i smije se! A mi smo se drali zajedno i u zlu i u dobru. Da, i kao to zacijelo zna, moj mu je pio, skitao se po upi, ludujui i priajui te tako potraio gotovo sve to smo imali. A za to smo vrijeme ja i mali Peer sjedili doma, i najbolje to smo mogli uiniti bilo je da zaboravimo; meni je bilo tako teko da sve to podnosim. Uasno je gledati sudbini u oi; i ovjek rado odbacuje brige od sebe, i pokuava kako najbolje zna i umije da odagna misli o svemu tome. Netko se u tome pomae piem, a drugi laima, a mi smo se dohvatili bajki o kraljeviima i svim vrstama zvijeri. A priali smo i prie o otmici nevjesta. Ali tko je mogao i misliti da e se te vraje prie njega toliko dojmiti? (Prestrai se ponovno) Kakav je to vrisak? Gorski duh ili vodena vila? Peer! Peer! Gore na brijegu! (Potri uz brdo i pogleda u jezero. Dolazi obitelj doljaka) AASE: Nigdje ni traga. MUKARAC (tiho) Loe po njega. AASE (plaui) Jao, Peer moj. Moje izgubljeno janje! MUKARAC (blago kima glavom) Da, upravo tako. Izgubljeno. AASE: Nemojte. Ne govorite tako. On je tako bistar. Nitko nije kao on. MUKARAC: Luda ena! AASE: U redu, u redu; ja jesam luda. Ali momak je dobar. MUKARAC (jo uvijek blago i blagih oiju) Srce mu je otvrdlo, a dua izgubljena. AASE: (prestraeno) Ne, nikako. Bog nee biti tako okrutan! MUKARAC: Misli li da se moe pokajati za svoj grijeh? AASE (ivahno) Ne, ali moe pojahati srndaa u zraku! ENA: Za ime Boga, jeste li poludjeli? MUKARAC: to to kaete? AASE: Za njega nije nita preveliko. Ve ete vidjeti, samo nek on poivi -

MUKARAC: Najbolje bi bilo da ga vidite na vjealima. AASE (vriti) O za ime Isusovo! MUKARAC: Moda bi se u krvnikovim rukama njegovo srce najzad pokajalo. AASE (zbunjeno) Ah, izludjet u od vaih rijei! Moramo ga pronai! MUKARAC: Spasiti njegovu duu. AASE: I tijelo. Ako se zaglibio u movari, moramo ga izvui; ako su ga trollovi zaarali, moramo ga odarati. MUKARAC: Hm! Evo donje staze AASE: Bog e vam platiti to mi pomaete i to me vodite. MUKARAC: To je kranska dunost. AASE: Fuj. Svi oni ostali obini su pogani. Ni jedan jedini nije htio poi s nama MUKARAC: Znali su ga odve dobro. AASE: Bio im je odve dobar. (Kri ruke) I pomislite samo - da mu je ivot sada na kocki! MUKARAC: Evo tragova neijih stopala. AASE: Onda moramo tuda tragati. MUKARAC: Razdvojit emo se s ove strane naeg gorskog stana. (On i ena se odvajaju.) SOLVEJG (Aasi) Priaj mi jo malo. AASE (brie oi) O mojem sinu? SOLVEJG: Da. Sve! AASE (nasmijei se i zabaci glavu) Sve? Onda e se zamoriti! SOLVEJG: Vi ete se mnogo prije zamoriti od prianja negoli ja od sluanja. (Niska visoravan bez drvea ispred gorske pustopoljine. U daljini se vide gorski vrhunci. Sjene su dugake. Ve je kasno popodne.) PEER (dolazi trei i zastane na breuljku) Cijela je upa u potjeri za mnom! Naoruani su i pukama i motkama. Najvie se uje dreka starine iz Haeggstada. Na sve strane izvikuju da je Peer Gynt pobjegao! Ovo je neto drugaije od one tunjave s kovaem. Ovo je ivot! U svakom se djeliu tijela ovjek osjea snanim kao medvjed. (Zamahne rukama i skoi u zrak) Udari, obori, zaustavi bujicu potoka! Udari! Iupaj sve zajedno s korijenjem! To je ivot. To i ovruje i uzdie! Nek idu do vraga sve bljutave lai! TRI PLANINSKE DJEVOJKE (tre po obronku, viu i pjevaju) Tronde u Valafjeldu. Baarde i Kaare! Trollovi! Hoete li spavat u naem zagrljaju? PEER: Koga to zovete? DJEVOJKE: Trollove! Trollove! PRVA DJEVOJKA: Tronde, doi s njenou. DRUGA DJEVOJKA: Baarde, doi sa snagom. TREA DJEVOJKA: U gorskoj kolibi sve su postelje prazne! PRVA DJEVOJKA: Snaga je njenost. DRUGA DJEVOJKA: Njenost je snaga. TREA DJEVOJKA: Kad momaka nema, djevojka se igra s trollom. PEER: Pa gdje su momci? SVE TRI DJEVOJKE (u grohotom smijehu) Ti ne mogu doi. PRVA DJEVOJKA: Moj je mene nazivao i dragom i milom, a sad se oenio starijom udovicom. DRUGA DJEVOJKA: Moj je sreo neku ciganuru gore na Sjeveru, pa sad zajedno lutaju zemljom. TRECA DJEVOJKA: Moj je zatukao nae kopile. Sad mu se glava ceri s kolca. SVE TRI: Tronde u Valafjeldu. Baarde i Kaare! Trollovi! Hoete li spavati u naem zagrljaju! PEER (jednim se skokom nae medu njima) Ja sam troglavi troll, i momak triju cura! DJEVOJKE: Zar si ba takav momak? PEER: To ete same prosuditi. PRVA DJEVOJKA: U kolibu! U kolibu! DRUGA DJEVOJKA: Imamo i medovine. PEER: Nek onda potee! TREA DJEVOJKA: Ove subotnje noi nee biti prazne postelje!

DRUGA DJEVOJKA (ljubi ga) On se iskri i blista kao uareno eljezo. TREA DJEVOJKA (inei isto) Kao djeje oi iz najtamnijeg jezera. PEER (pleui usred njih) Turobna srca, a obijesna uma; u oima smijeh, a u grlu suze. DJEVOJKE (pokazuju rukama dugi nos prema gorshim vrhuncima; vrite i pjevaju) Tronde u Valafjeldu. Baarde i Kaare! Trollovi! Hoete li spavat u naem zagrljaju! (Pleui nestaju preko uzviice, s Peerom Gyntom izmedu njih.) (U gorju Ronde. Zalazak sunca. Svuda unaokolo su blistavi snijeni vrhmci.) PEER (ulazi smuen i zbunjen) Gle toranj se die iznad tornja! I kakve sjajne dveri! Stanite! Hoete li stati!? Sve vie nestaju u daljini. Gore na vjetrulji pijevac podie krila da poleti. U plaveti isezavaju litice i gore. Kako to stabla i korijenje izrastaju iz stjenovitih pukotina? To su ratnici s nogama kao u aplje. Ali sad nestaje i njih. Sve treperi kao odraaji duge u vidu i u mozgu. to je to to zvoni u daljini? to mi to pritie vjee? Hm, kako li me boli elo! Kao da je nabijen uaren eljezni obru! Samo se ne sjeam koji mi ga avo nabi oko glave! (Sjeda.) Let preko grebena Gjendin. Izmiljotine i proklete lai! Pa gore uz najstrmiji obronak s nevjestom i pijan cijeli boji dan. Proganjan od orlova i sokolova, u opasnosti od trollova i slinih duhova i jo se naganjati s mladim curama! Lai i proklete izmiljotine. (Zuri u visinu.) Gore jedre dva sura orla. Na jug lete divlje guske. A ja u ovdje gaziti do koljena u glibu i kalu! (Skoi) I ja u s njima! Oprat u se u kupelji najsvjeijeg vjetra! Hou u visine! Hou da zaronim u sjajni izvor krtenja! Hou da se dignem iznad gorskih koliba. Htio bih letjeti iste due! Hou da preletim slana jezera i iznad kraljevia Engleske! Jest, samo vi zurite, mlade cure, moje putovanje nije za vas; uzalud ekate! Ali tko zna, moda u se i spustiti! Gdje li su sada ona dva sura orla? Nestali su, vrag bi znao kamo! Sad se izdie vrak zabata; stri na sve strane; izrasta iz ruevina; gle, kapija je irom rastvorena! Ha, ha, sad prepoznajem tu kuu; to je djedovo novoizgradeno imanje! Nestale su stare krpe s prozora; nestala je stara smijena ograda! Svjetlo gori u svakom oknu. Gozba je u velikoj dvorani. Tu sam uo naelnika kako noem zvecka o svoju au; a kapetan je tako tresnuo bocom da se zrcalo rasprsnulo u komadie; Nek troe, neka se sve potroi! utim majko! to se to nas tie? To je gozba koju prireuje bogati Jon Gynt. Hura za rod Gyntovih! Kakva je to vika i buka? Kakvi su to povici i vrisci? Kapetan poziva sina; naelnik hoe meni da nazdravi. Ulazi, Peer Gynt, na sud! Odzvanja u pjesmi i poviku - Peer Gynt od velikoga si potekao i veliko e jednom poiniti! (Skoi, ali udari nosom o stijenu, padne i ostane leati.) (umovit obronak s lisnatim drveem to uti. Kroz lie blistaju zvijezde. Ptice cvrkuu u kronjama. umarkom prolazi ena u zelenom. Peer Gynt je prati uz razliite zaIjubljenike kretnje.) ENA U ZELENOM (zastane i osvrne se) Je li istina? PEER (prelazi prstom - kao da ree preko vrata) Istina je, ba ko i to da se zovem Peer - istina, kao i to da si divna ena! Hoe li me? Vidjet e kako umijem biti njean. Nee se muiti ni tkanjem ni pletenjem. Imat e svega za jelo, koliko god ti dua 'poeli. Neu te nikada vui za kosu ENA U ZELENOM: Nee me ni tui? PEER: Ne, nikako! Mi kraljevski sinovi ne tuemo ene, i slino. ENA U ZELENOM: Ti si kraljevski sin? PEER: Jesam. ENA U ZELENOM: A ja sam ki kralja Dovrea. PEER: Zaista jesi? Vidi, kako se to sada lijepo slae. ENA U ZELENOM: Dakako u Rondeu moj otac ima dvor. PEER: Ako se ne varam, dvorac moje majke je vei. ENA U ZELENOM: Poznaje li mojeg oca? On se zove Kralj Brose. PEER: A poznaje li ti moju majku? Ona se zove kraljica Aase. ZENA U ZELENOM: Kad se moj otac rasrdi, onda se gore tresu. PEER: A srue se kad moja majka stane grditi. ENA U ZELENOM: Moj otac moe preskoiti i najvie sljeme. PEER: Moja majka moe jahati i kroz najjau bujicu. ENA U ZELENOM: Ima li kakvo drugo odijelo osim tih prnja? PEER: Trebala bi vidjeti moje nedjeljno odijelo!

ENA U ZELENOM: Ja svakog dana nosim i zlato i svilu. PEER: A meni to izgleda kao kudjelja i slama. ENA U ZELENOM: A to je ono to mora imati na umu. Takav je obiaj i nain u stanovnika Rondea: sve je nae dvostrukog izgleda. Kad doe u dvorane mojega oca, lako se moe dogoditi da pomisli kako si se naao meu smrvljenim stijenama. PEER: Jasno, a zar nije upravo isto i kod nas? Tebi e se nae zlato priciniti kao smee i otpaci. I moda e pomisliti kako je svako sjajno okno tek hrpa starih arapa i krpa. ENA U ZELENOM: Crno se ini bijelim, a runo lijepim. PEER: Veliko izgleda maleno, a prljavo - isto. ENA U ZELENOM (zagrli ga oko vrata) Zaista, Peer, mi pristajemo jedno drugom. PEER: Kao noga i nogavica, kao kosa i ealj. ENA U ZELENOM (zove preko obronka) Svadbeni hate! Svadbeni hate! Pouri moj svadbeni hate! (Dolazi golemi prasac u trku, s komadom ueta mjesto uzde i s starom vreom umjesto sedla. Peer Gynt ga uzjai i posadi enu u zelenom ispred sebe.) PEER: Naprijed! Projezdit cemo kroz dveri Rondea! Bre, bre, moj dobri konju! ENA U ZELENOM (njeno) Ah, jo nedavno sam lutala unaokolo tako turobna i potitena. Ne, zaista ovjek nikad ne zna to mu se moe dogoditi! PEER: (ibajui prasca i hukajui) Po jahaoj opremi poznaju se velikai! (Kraljevska dvorana starca iz Dovrea. Veliki zbor trollova, patuljaka i bijesova. Starac iz Dovrea je na prijestolju s krmom i ezlom. Na obje strane od njega poredani su njegova djeca i najblii roaci. Peer Gynt stoji ispred njega. Snano komeanje u dvorani.) DVORSKI TROLLOVI: Ubijte ga! Sin ovjeka kranina zaveo je najljepu djevu starca iz Dovrea! MLADI TROLL: Mogu li mu zagristi prst? DRUGI MLADI TROLL: Mogu li ga vui za kosu? MLADA TROLLICA: Hm, hm, dajte mi da mu zagrizem u bedro! TROLLSKA VJETICA (s kutljaom) Hoemo li od njega skuhati juhu? DRUGA TROLLSKA VJETICA (s noem za klanje) Hoemo li ga priti na ranju ili pei u umaku? STARAC IZ DOVREA: Rashladite malo svoju krv! (Poziva svoje pouzdanike da mu priu) Nemojmo se prenagljivati! Posljednjih smo godina poeli nazadovati; i ne znamo vie hoe li nam stvari padati ili stajati, te ne treba odbijati pomo puka. Uz to, mladi je gotovo bez nedostatka i jo je snane grae, koliko ja vidim. Istina je, on ima samo jednu glavu, ali ni moja ki ih nema vie. Troglavi trollovi isto izlaze iz mode; a gotovo se jedva viaju i dvoglavi, kojima glave opet i nisu bogznato. (Obraa se Peeru) Ti, dakle, prosi ruku moje keri? PEER: Da, traim tvoju ker i kraljevstvo s njom u miraz. STARAC IZ DOVREA: Jednu polovicu kraljevstva dobiva dok sam ja iv, a drugu kad umrem. PEER: S tim sam zadovoljan. STARAC IZ DOVREA: Samo, stani moj mome! Mora pristati i na neke obveze. Prekri li samo jednu od njih, propada cijeli dogovor, i ti odavde nee nikad izai iv. Prvo se mora obvezati da se nee osvrtati ni na to to je izvan granica Rondena. Dana se mora kloniti, te svakog sunana mjesta. PEER: Samo nek sam proglaen kraljem, lako u na to pristati. STARAC IZ DOVREA: Zatim - sad ti moram iskuati pamet - (die se s prijestolja). NAJSTARIJI DVORSKI TROLL (obraa se Peeru) A sad da vidimo ima li onaj zub mudrosti kojim e slomiti orah stareve zagonetke. STARAC IZ DOVREA: Kakva je razlika izmedu trolla i ovjeka. PEER: Koliko ja vidim nema nikakve razlike. Veliki trollovi bi prili, a mali trollovi bi grabili. To isto bi inili i kod nas, samo kad bi smjeli. STARAC IZ DOVREA: Dodue to je istina; u tome smo isti i u mnogo emu drugom. Pa ipak jutro je jutro, a veer je veer, tako ipak ima razlike. A sad e uti u emu je ona: onamo pod sjajnim svodom, meu ljudima kae se ovjee budi svoj! dok ovdje meu nama trollovima kae se trolle, budi sam sebi dosta! DVORSKI TROLL (obraa se Peeru) Uvia li dubinu? PEER: ini mi se mutnim.

STARAC IZ DOVREA: Dosta" sinko moj, tu silnu i pradavnu rije moe staviti kao geslo na svoj tit s grbom. PEER: (ee se iza uha) Dobro, ali STARAC IZ DOVREA: Mora, ako eli ovdje vladati. PEER: Pa dobro; nek bude; uostalom, nije nita gore STARAC IZ DOVREA: A zatim mora nauiti da cijeni na svakodnevni, domai nain ivota. (On daje znak; dva trolla svinjskih glava u nonim kapicama i u slinom unose jelo i pilo) Krava daje kolae, a bik medovinu; ne pitaj je li to kiselo ili slatko; jer najglavnije je da ne smije zaboraviti kako je sve to domaa hrana. PEER (odbija te jestvine odsebe) Vragu to vae domae pie! Nikad se neu naviknuti na obiaje ove zemlje. STARAC IZ DOVREA: Ali s njima ide i vr, a on je od zlata. Tko taj vr posjeduje, njemu pripada moja ki. PEER (razmiljajui) Pisano je: Mora nagnati svoju narav! Pa s vremenom e i pie biti manje kiselo. I nek bude! (Pokorava se.) STARAC IZ DOVREA: Gle, to je pametno reeno. Ti pljuje? PEER: ovjek se mora pouzdati u mo navike. STARAC IZ DOVREA: Zatim mora odbaciti i odjeu ovjeka kranina. Jer mora znati da je Dovreu na ast, to je ovdje sve izraeno u planini, a nita nije iz doline, osim svilene vrpce na kraju tvog repa. PEER (srdito) Ja nemam nikakvog repa! STARAC IZ DOVREA: Onda ga mora dobiti. Dvorski troll, privrsti mu onaj moj nedjeljni rep. PEER: Ne, da se nisi usudio! Hoete od mene napraviti budalu? STARAC IZ DOVREA: Moja se ki ne prosi gole stranjice! PEER: Samo da od ovjeka nainite ivotinju! STARAC IZ DOVREA: Sinko moj, ti se vara. Ja od tebe inim samo dvorskog prasca. Dobit e utu vrpcu za rep, to je ovdje znak najvie asti. PEER (zamiljeno) Kae se: ovjek je tek duh. I najbolje je postupati prema obiajima. Privrstite mi rep! STARAC IZ DOVREA: Vidim, ti si pristupaan momak. DVORSKI TROLL: Sad pokai kako lijepo umije repom mahati i uvijati. PEER (srdito) Ha, hoete li me prisiliti na jo togod? Traite li da se odreknem i svoje kranske vjere? STARAC IZ DOVREA: Ne, nju moe mirno zadrati; o njoj se ovdje ne pita. Troll se prepoznaje po vanjtini, sve dok smo jedinstveni u ponaanju i odijevanju, slobodno ti zovi vjerom ono to mi zovemo strukom. PEER: Unato tim mnogim zahtjevima, ti si mnogo zgodniji nego to bi se oekivalo. STARAC IZ DOVREA: Sinko moj, mi trollovi smo bolji od glasine koja nas prati; i u tome je takoer razlika izmeu vas i nas. Ali sad je kraj ozbiljnom dijelu naeg susreta; sad emo si razveseliti ui i oi. Sviraice, naprijed! Nek se uje harfa Dovrea! Plesaice, naprijed! Poskoite dvoranama Dovrea! (Glazba i ples) DVORSKI TROLL: Kako ti se svia? PEER: Svia? Hm STARAC IZ DOVREA: Reci bez straha. to vidi? PEER: Neto neizrecivo grdo: kravu s klepkom to papkom udara po strunama harfe, i krmau to poigrava oko nje u kratkim gaama. DVORSKI TROLLOVI: Pojedite ga! STARAC IZ DOVREA: Tiina, on ima ljudska osjetila! TROLLSKE DJEVICE: Iupajte mu ui, iskopajte mu oi! ONA U ZELENOM (plaui) Hu, hu! Zar tako neto moramo sluati i trpjeti dok ja i moja sestra sviramo i pleemo! PEER: Aahaa; zar si to ti? Kao to dobro zna, ala je na gozbi uvijek bez zle namjere.

ONA U ZELENOM: Hoe li se zakleti na to? PEER: Neka me maka izgrebe, ako i ples i glazba nisu upravo zanosni. STARAC IZ DOVREA: udnovata je ta ljudska narav; ona se dri tako neobino dugo. Ako se u borbi s nama povrijedi, ostaje istina oiljak, ali rana sama brzo zacijeli. Moj zet se pokazao popustljivim kao malo tko. Rado je odbacio kransko odijelo; rado je pio iz vra medovine; rado je dopustio da mu se stavi rep; kratko reeno, sada je pristao na sve to smo zatraili, tako te sam ja ve pomislio kako je stari Adam iz njega zauvijek i u cijelosti protjeran, kad gle: evo ga opet tu! E, zato, sinko moj, valja te lijeiti od te napasne ljudske naravi. PEER: to ete mi uiniti? STARAC IZ DOVREA: Lagano u ti zagrebati lijevo o k o, pa e gledati malo ukrivo; ali to god bude ugledao, vidjet e krasno i divno. A zatim u ti prorezati i desno okno PEER: Jesi li ti pijan? STARAC IZ DOVREA (stavlja neke otre instrumente na stol) Evo, ovdje je staklarov pribor. Nosit e naonjake kao bijesan bik. Onda e vidjeti kako je divna tvoja nevjesta, i nikad ti se vie nee vid tako zamutiti kao prije, kad su ti se priviale krmae u plesu i krava s klepkom. PEER: To su rijei budale! NAJSTARIJI DVORSKI TROLL: Ne, to su rijei starca iz Dovrea. On je mudrac, a budala si ti! STARAC IZ DOVREA. Zamisli samo kakvih se briga i muka moe osloboditi za dane i godine koje dolaze. Sjeti se da su ti oi vrelo i gorkih suza. PEER: Istina je! U svetoj knjizi pie: Ako te oko uvrijedi, iupaj ga! Nego, sluaj! Reci mi kad ce mi vid opet biti ljudski? STARAC IZ DOVREA: Nikad vie, moj prijatelju. PEER: Ah, tako! U tom sluaju, hvala na svemu! STARAC IZ DOVREA: I kamo e sada? PEER: Idem svojim putem. STARAC IZ DOVREA: Ne, stani! Ovamo je lako doi; ali.dveri Dovrea nikoga ne putaju van. PEER: Pa nee me valjda ovdje silom zadrati? STARAC IZ DOVREA: Posluaj sad, i budi sa mnom, kraljeviu Peer! Ti ima dara za trolla. Zar ne, on se ve sad ponaa prilino trollski? I ti bi sada postao troll? PEER: Bog mi je svjedok da bih. Za nevjestu i dobro voeno kraljevstvo mogu mnogo toga i rtvovati. Ali sve na svijetu ima svoju mjeru. Rep sam primio, to je posve tono; ali ono to je dvorski troll privezao ja to mogu skinuti. Hlae sam svukao a i bijahu stare i pokrpane, ali ih mogu opet navui i zakopati. Isto tako mogu lako prekinuti s ovim vaim nainom ivota u Dovreu. Lako u se prisei i da je krava cura, jer prisegu ovjek moe uvijek progutati; ali znati da se nikad ne moe osloboditi, i da ne moe pristojno kao ovjek umrijeti, ve proivjeti sve svoje dane kao troll, to jest: da se nikad ne moe vratiti, to (kao to u knjizi stoji) - moe se vama sviati, ali je neto na to ja neu nikad pristati. STARAC IZ DOVREA: Sad se, uistinu, poinjem srditi. A tada sa mnom nema ale. Ti, patulje jedan od tijesta! Zna li ti tko sam ja? Prvo mi zaludi ker PEER: Bezobrazno lae! STARAC IZ DOVREA: Mora se njome oeniti. PEER: Usuuje se meni rei da? STARAC IZ DOVREA: to? Hoe li porei, da si je poelio i za njom zaudio? PEER (otpuhuje) I nita drugo? Ma kojem je vragu do toga stalo? STARAC IZ DOVREA: Ljudi su uvijek tako isti. Usnama se zaklinju na duh, ali se dre samo onoga to mogu akama epati. I ti hoe rei da pouda nije nita? Priekaj samo, ubrzo e imati dokaz pred oima. PEER: Nemojte me loviti na lani mamac! ONA U ZELENOM: Moj Peer, prije nego to mine godina postat e otac. PEER: Otvorite! Pustite me van! STARAC IZ DOVREA: U jarevoj koi poi e kopile za tobom. PEER (brie znoj sa sebe) Oh, da mi je da se probudim!

STARAC IZ DOVREA: Hoemo li malog poslat na kraljevski dvor? PEER: Poaljite ga na upni dvor! STARAC IZ DOVREA: Dobro, kraljeviu Peere! Ti hoe tako. Ali jedno je sigurno: to je uinjeno to je uinjeno, i tvoj e potomak odrasti! Jer takvi krianci rastu nevjerojatno brzo. PEER: Stare, ne budi tvrdoglav kao vol! Urazumi se i ti, djevice! Nego se lijepo nagodimo. Morate znati da nisam ni kraljevi ni bogata; i kako god me izmjerite ili izvaete, ne dobivate mnogo ako me prisvojite. (eni u zelenom biva zlo, pa je trollske djevice iznose van.) STARAC IZ DOVREA (promatra ga asak s velikim prezirom; zatim govori) Djeco, smrskajte ga u komadie o stijene! MLADI TROLLOVI: Oh, oe, moemo li se prvo poigrati sove i orla? Ili igre vuka? Sivoga mia i sjajnooke make! STARAC IZ DOVREA: Moete, samo pourite! Zabrinut sam i pospan. Laku no! (Odlazi.) PEER (kojeg ganjaju mladi trollovi) Ostavite me, avoli! (Pokuava izai kroz dimnjak.) MLADI TROLLOVI: Vragovi! Bijesovi! Grizite ga straga! PEER: Au! (Pokuava pobjei kroz podrumski otvor.) MLADI TROLLOVI: Zaepite sve rupe! DVORSKI TROLL: Ah, kako li se malii vesele! PEER (bori se s jednim mladim trolliem koji ga je ugrizao za uho) Pusti me, betijo! DVORSKI TROLL (udara ga po prstima) Paljivo, nevaljane jedan, to je kraljevsko dijete! PEER: Gle, mija rupa! (Tri prema njoj.) MLADI TROLLOVI: Brate, bre! Zaepi je! PEER: Starac bijae opak, ali mladi su jo gori! MLADI TROLLOVI: Udrite ga! PEER: Da mi je postati malen kao mi! (Tri okolo.) MLADI TROLLOVI (skupljaju se oko njega) Opkolimo ga! Opkoli ga! PEER (plaui) Ah. da mi je biti obina u! (pada) MLADI TROLLOVI: Navalimo sad na njegove oi! PEER (zatrpan gomilom mladih trollova) U pomo, majko! Umirem! (Crkvena zvona zvone u daljini.) MLADI TROLLOVl: Zvonjava u brdima! To Crni izgoni goveda! (Trollovi se razbjee uz buku i vrisku. Dvorana se rui; sve iezava. Mrkli mrak. uje se kako Peer Gynt zamahuje i udara oko sebe velikom granom.) PEER: Odgovori! Tko si ti? GLAS IZ MRAKA: Ja sam. PEER: Skloni se s puta! GLAS: Zaobii, Peer! Brdo je dovoljno veliko. PEER (pokuava se probiti na drugom mjestu, ali opet udari na neto) A tko si ti? GLAS: Ja sam. Moe li rei isto? PEER: Mogu rei to me je volja, a moj ma mce posjei! Pazi se'. Sad sijeem! Kralj Saul pobi stotine. a Peer Gynt tisue! (Udara i sijee.) Tko si ti? GLAS: Ja sam. PEER: Taj glupi odgovor zadri za sebe; on nita ne objanjava. Tko si ti? GLAS: Veliki Svija. PEER: Ma nemoj! Prije je zagonetka bila crna, sad je opet siva. Makni mi se s puta, Svijau! GLAS: Zaobidi, Peer! PEER: Neu, nego pravo! (Udara i sijee) On pada! (Pokuava naprijed, ali opet zapinje o neto) Ha, ha? Ima li ih to vie? GLAS: Samo Svija, Peer Gynte! Jedan jedini. Svija je onaj to je nepovrijeen i Svija je onaj to je ranjen. Svija je onaj to je poginuo, i Svija je onaj to je iv. PEER (odbacuje granu) Oruje je zaarano, ali ja imam svoje ake! (Mlati akama.) GLAS: Da. Pouzdaj se u ake. Pouzdaj se u tijelo. Ha, ha, Peer Gynt, tako e dosei sam vrh. .

PEER (ustukne opet) Naprijed ili natrag, izlazi na isto; van ili unutra - jednako je tijesno; On je i ovdje i ondje i tamo iza zavoja! I upravo kad sam vani, naem se usred kruga. Reci tko si! Daj da te vidim! to si zapravo? GLAS: Svija. PEER (pipa unaokolo) Niti si mrtav. Niti si iv. Sluzav, magliast. Ne ak ni oblik! To je isto kao tui se s oporom mumljavih polupospanih medvjeda! (Vriti) Bori se! GLAS: Svija nije lud. PEER: Udari! GLAS: Svija ne udara. PEER: Bori se! Mora! GLAS: Veliki Svija pobjeuje bez borbe. PEER: Da je barem kakav patuljak tu pa da me ubode! Makar i kakav jednogodinji troll! Bilo to s ime se mogu lui. Ali nema niega. Sad on hre! Svijau! GLAS: to eli? PEER: Poslui se silom! GLAS: Veliki Svija pobjeuje sve bez sile. PEER (grize svoje vlastite ruke i ake) Kande i zubi koljai u vlastitome mesu! Moram osjetiti kako vri moja topla krv. (uje se um krila neke velike ptice.) GLAS PTICE: Dolazi li on, Svijau? GLAS IZ MRAKA: Dolazi. Korak po korak. GLAS PTICE: O vi, sve nae sestre u daljini! Doletite ovamo na zbor! PEER: Ako me hoe spasiti, djevojko, onda to odmah uini! Ne gledaj preda se, tako pokorno i stidljivo. Gdje ti je knjiga s kopom! Tresni mu je u oko! GLAS PTICE: On posre. GLAS: Imamo ga. GLAS PTICE: Sestre! Pourite! PEER: Preskupo je otkupiti vlastiti ivot asovima ovolikog bola. (Srui se.) PTICE: Svijau, on je pao! Zgrabi ga! Zgrabi ga! (u daljini se uje znak zvona i pjevanje psalama). SVIJA (pretvara se u nitavilo, i u dahu kae) Bio je prejak. ene su mu pomagale. (Sunev izlazak. Gorski proplanak ispred Aasine brvnare. Vrata su zatvorena: sve je pusto i tiho. Peer Gynt lei zijevajui predjednim zidom brvnare.) PEER (probudi se, gleda okolo sebe sporim i tekim pogledom. Zatim pljuje) Da mi je sad jedan usoljen sle! (Ponovno pljuje, u tom asu opazi Helgu, koja otazi nosei koaru hrane.) Haj, mala, jesi li to ti? to trai ovdje? HELGA: Solvejg je PEER (skoi) Gdje je ona? HELGA: Iza brvnare. SOLVEJG (skrivena) Ako se priblii, odmah u pobjei. PEER (zastaje) Moda se plai da u te uzeti u naruje? SOLVEJG: Stid te bilo! PEER: Zna li gdje sam bio sino? - Ki starca iz Dovrea progoni me kao obad. SOLVEJG: Onda je dobro to su zvonila zvona. PEER: Peer Gynt nije momak kojeg oni mogu zavesti. to kae na to? HELGA (plaui) Oh, ona bjei. (Tri za njom) ekaj! PEER (epa je za ruku) Vidi to imam u depu! Srebrno puce, djevojice! Dobit e ga, ali reci koju dobru za mene! HELGA: Pusti me! Pusti me da idem! PEER: Evo ti, uzmi. HELGA: Pusti me. Eno ti koare s jelom. PEER: Nek ti se Bog smiluje ako HELGA: Uf, to me plai! PEER (blago, putaje da ode) Ne, htio sam samo rei: zamoli je da me ne zaboravi! (Helga otri.)

TREI IN (Duboko u umi etinara. Sivo jesenje vrijeme. Pada snijeg. Peer Gynt zasukanih rukava na koulji sijee drvo.) PEER (obara veliki bor s iskrivljenim granama) Da, da! ilav si ti, staro mome; ali malo ti to vrijedi, jer e ubrzo pasti. (Ponovo sijee.) Vidim, ima i ianu koulju; ali prosjei u je pa ma koliko bila jaka. Da, da, mae svojim krivim rukama. Shvatljivo je to si srdit i bijesan, ali ipak mora pasti na koljena! (Odjednom zastane) Lai! Ovo je samo staro drvo. Lai! I nikakav momak u oklopu. Tek bor ispucane kore. A sjei drvee teak je posao, ali je vrag i pol kad sijee i jo sanjari. Treba prestati s tim, svim tim tapkanjem u magli i opsjenom vlastitih osjetila. Jer, mome, ti si prognanik! Osuen si kriti se u umi! (Jedno vrijeme sijee urno.) Da, izvan zakona si, da. Nema vie majke da ti donosi jelo i sprema stol. Ako ti se jede, mladiu, mora si sam pomoi, pa uloviti togod u umi ili u potoku, nasjei drva i potpaliti vatru, sve mora pribaviti i pripraviti sam. Ako e se toplo odjenuti, mora uloviti soba; eli li sagraditi kuu, mora razbijati stijene; ako e je pod krov staviti, valja obarati stabla i dovlaiti ih do gradilita. (Spusti sjekiru i zuri ispred sebe.) Lijepu u kuu izgraditi. Toranj i vjetrulja dizat e se lijepo i visoko s krova. A na vrhu zabata izrezbarit u morsku djevicu, koja ima riblji rep ispod pupka. Vjetrulja i brave bit e od mjedi. A moram nabaviti i stakla. Tuinci e se pitati to je to to tako sja tamo daleko na brijegu. (Nasmije se srdito) Paklene lai! Evo ih opet. A ti si izvan zakona, mome! (Sijee uurbano.) Koliba prekrivena korom od drveta uva i od kie i od mraza. (Pogleda gore u drvo.) Stoji i ljulja se. Tako, jo samo jedan udarac! I ono pada na tlo cijelom svojom duinom, a okolo njega podrhtava gusto mlado iblje! (Stane okresivati grane s debla; odjednom oslukuje i miruje s podignutom sjekirom.) Ima netko iza mene! Jesi li to ti, starino iz Haeggstada. Hoe me prevariti? (Skrije se iza drveta i proviruje.) Nekakav mladi. Samo jedan. ini se da je preplaen. Osvre se svuda unaokolo. to li to ima skriveno pod kaputom? Srp. Zaustavlja se i promatra unaokolo, polae aku pravo na tap. to li je to sad? Zato tako zastade pa se zatetura? Ufl Zar nije sebi odsjekao prst?! itav prst! Evo ga krvari kao vol. Sad eno tri smotane ake. (Ustaje.) Kakav avo od momka! Cijel cjelcati prst! Naprosto ga odsjekao! A da ga na to nije nitko tjerao. Oh, sad mi je sinulo! Pa to jejedini nain da izbjegne slubu kralju. Ba tako. Oni su ga htjeli poslati u rat, a momak - razumije se - nije htio. Ali odsjei ostati zauvijek bez? Zamisli samo; poeljeti upravo to; htjeti tako -jo nekako; ali isto i uciniti! Ne, takvo to zaista ne shvaam! (Zatrese poneto glavom, a onda nastavi s poslom.) (Soba dolje u Aasinoj kui: Sveje u neredu; kovezi su otvoreni; odjea je razbacana unaokolo; na krevetu je maka. Aase i kmetova ena ureduju te stvari po sobi.) AASE (pree na jednu stranu) Kari, doi ovamo. ENA: to je sad? AASE (s druge strane) Hodi ovamo! Gdje je - gdje u nai? Kai mi: gdje je? to li ono traim? Sva sam kao luda! Gdje je klju od ormara? ENA: U kljuanici. AASE: Kakvo je to kloparanje? ENA: Odvoze posljednja kola stvari u Haeggstad. AASE (plaui) Koliko bih se veselila da i samu mene odvoze u crnome lijesu! Ah, koliko toga ovjek mora proivjeti i pretrpjeti. Nek mi se sam Bog smiluje! Cijela mi je kua prazna! Ono to je seljak iz Haeggstada ostavio, to je ovrhovoditelj pokupio. Nisu mi ostavili ni odjeu na tijelu. Fuj! Sram ih bilo zbog tako okrutne presude! (Sjeda na rub postelje.) Tako smo sad ostali i bez zemlje i bez imanja. Starac bijae tvrd, ali je sudac bio jo tvri. Ni od koga pomoi, i ni od koga milosti. Peer je pobjegao. I nigdje nikoga da me svjetuje. ENA: Ali u ovoj kui moe stanovati sve do moje smrti. AASE: Da, a i ja i maka ivimo od milostinje. ENA: Neka ti Bog pomogne, majko: Peer te je skupo stajao. AASE: Peer? Mislim da si ti posve sila s uma! Ingrid se napokon vratila kui iva i zdrava. A za to sve su trebali optuiti Vraga, jer on je krivac; on i nitko drugi! Ta je nakaza zavela mojeg dragog momka!

ENA: Ne bi li bilo najbolje da poaljemo po pastora? Moda je gore nego to mislite. AASE: Po pastora? Da, i sama gotovo mislim tako. (Prene se.) Ali, pobogu, ne mogu! Ja sam momkova majka. Moram mu pomoi. To je zapravo moja dunost. Moram uiniti sve to mogu, kad su ga ostali napustili. Ostavili su mu ovaj kaput. Moram mu ga zakrpati. Rado bih da mii poaljem i kakav topli pokriva! Gdje li su arape? ENA: Tamo, meu ostalim stvarima. AASE (traei) Gle to sam nala? Staru licu za taljenje, Kari! S njome se igrao ljevaa pucadi, talio ih je, oblikovao i oznaivao. Jednog dana - imali smo neku gozbu - djeak je uao i zamolio od oca komad kositra. Nikakav kositar, rekao je Jon, nego kovani novac kralja Kristijana; srebro; nek se vidi da si sin Jona Gynta! Bog nek Jonu oprosti. Bijae i tad pijan, a u takvom stanju nije mario ni za kositar ni za zlato. Evo arapa. Sve rupa do rupe. Treba ih zakrpati, Kari! ENA: Zaista treba. AASE: Kad to obavimo, moram u krevet. Osjeam se tako slomljenom i slabom. (Veselo) Dvije vunene koulje, Kari; njih su zaboravili! ENA: Stvarno jesu. AASE: Prava srea! Jednu moemo ostaviti. Ili, ekaj, bolje da uzmemo obje; ona koja je na njemu tako je iznoena i tanka. ENA: Ali, za ime Boje, majko Aase, nije li to grijeh! AASE: Moda i jest, ali zna da pastor oprata i takve, kao i druge grijehe. (Ispred jedne neizgraene kolibe u umi. Jelenski rogovi iznad vrata. Okolo je visok snijeg. Suton je. Peer stoji pred vratima i postavlja drveni zasun.) PEER (od vremena do vremena se smije) Zasun moram imati; zasun to zatvara vrata trollovima, mukarcima i enama. To mora biti zasun to zatvara vrata svim opakim patuljcima. Oni dolaze s mrakom; kucaju i lupaju; Otvori nam, Peer Gynte, mi smo hitri kao misli! Mi utimo pod posteljom, mi kopamo po pepelu; breimo u dimnjaku poput zmajeva plamenih oiju. Hi, hi, Peer Gynte; zar misli da avli i daske mogu sprijeiti misli o opakim patuljcima? (Preko vrijestine dolazi na snijenim krpljama Solvejg; glavajojje zamotana alom, a u ruci ima zaveljaj.) SOLVEJG: Nek ti Bog blagoslovi posao. Nemoj me odbiti Poslao si po mene i stoga me niora primiti. PEER: Solvejg! Ma nije mogue! Jest, to si ti! I nije te strah da mi se toliko priblii? SOLVEJG: Poslao si mi poruku po maloj Helgi. Mnoge su mi druge dole u oluji i tiini. Poruka je od tebe dola i u svemu to je tvoja majka ispriala; i tolike su jo poruke dole u snovima. Teke noi i prazni dani poruivali su mi da ti moram doi. inilo mi se kao da je dolje ivot ugaen; i nisam mogla od srca ni smijati se ni plakati. Nisam znala kako ti osjea, ali sam zacijelo znala to ja trebam i moram uiniti. PEER: Ali tvoj otac? SOLVEJG: Na cijeloj irokoj bojoj zemlji nemam nikoga koga bih nazivala ocem ili majkom. Sve sam ih napustila. PEER: Solvejg, najmilija - samo zato da bi meni dola? SOLVEJG: Da, tebi jedinom; ti mi mora biti sve: i drug i tjeitelj. (U suzama) Najgore je bilo ostaviti sestricu; a jo gore rastati se od oca; pa ipak najgore od svega, oprostiti se od one na ijim sam grudima odrasla; ne, nek mi Bog oprosti, najgori je bio bol rastati sa svima njima, sa svima! PEER: Ti zna za presudu to mi je izreena proljetos? Ona me liava i batine i imanja. SOLVEJG: Misli da sam zbog batine i imovine ostavila one koji su mi najdrai? PEER: A zna i za osudu? Tko god me zatekne izvan ume, moe me slobodno ubiti. SOLVEJG: Trala sam na snjenim krpljama; pitala sam za put; ljudi su govorili Kamo ide? Odgovarala sam Idem doma. PEER: to e mi onda avli i daske! Ne treba vie nikakva zasuna protiv misli o patuljcima. Ako se ti usuduje doi i ivjeti.s lovcem, onda znam da e ova koliba biti blagoslovljena. Solvejg! Daj da te vidim! Ne odve blizu! Samo da te gledam! Oh, kako si blistava i ista! Daj da te podignem! Oh, kako si divna i lagana! Daj da te nosim, Solvejg, i neu se nikad zamoriti! Neu te okaljati. Ispruenih ruku drat u te daleko od sebe, tebe tako milu i toplu! O tko bi mogao i pomisliti da bih ja mogao tebe privui; a eznuo sam za tobom i noima i danima. Vidi kako sam ovdje sjekao i

gradio; ali sve se ovo mora sruiti, jer je tako runo i prosto SOLVEJG: Runo ili lijepo - meni je po volji. Kako se lagano die ovdje na britkome vjetru. Dolje je bilo zaguljivo, i ovjek se gotovo guio. I to me je plailo dolje u dolini. Ali ovdje, gdje ume borovi - kakva tiina i pjesma! - tu sam kod svoje kue. PEER: A zna li to zasigurno? Za sve svoje dane? SOLVEJG: Put kojim sam dola vie ne vodi natrag. PEER: Onda si moja! Ulazimo! Daj da te vidim u sobi! Ulazi! Donijet u borovine za vatru; oganj e biti i topao i sjajan. Udobno e sjediti i nee ti nikad biti hladno. (On otvara vrata; Solvejg ulazi; on na asak stoji nepokretan, onda se od radosti glasno nasmije i skoi.) PEER: Moja kraljevina! Sad sam je pronaao i zadobio! Sad e se dvorac izgraditi iznova iz temelja! (Uzima sjekiru i izlazi; istodobno ulazi postarija ena, u otrcanoj zelenoj haljini, za njom ide runo dijete, koje nosi pivski vr, epa za njom, i pridrava se za skut njezine suknje.) ENA: Dobro vee, Peere lakonogi! PEER: to je to - Tko je to? ENA: Stari tvoji znanci, Peer Gynte! Moja je kua tu u blizini. Mi smo susjedi. PEER: Tako? To jo nisam znao. ENA: Dok se gradila tvoja koliba gradila se i moja. PEER (hoe da ode) uri mi se ENA: Tebi se uvijek uri, mome; ali ja u poi za tobom i jednom u te stii. PEER: Ti se vara, bako! ENA: Ja sam se varala prije; onda kad si mi obeavao toliko toga. PEER: Ja da sam obeavao? Kakve su to brbljarije, doavola? ENA: Zar si zaboravio ono vee kad si pio s mojim ocem? Zar si zaboravio? PEER: Zaboravio sam ono to nisam nikad ni znao. O emu to pria? Kad smo se to posljednji put sreli? ENA: Sreli smo se posljednji put kad smo se prvi put sreli. (Okree se djeaku.) Ponudi svog oca piem; mislim da je edan. PEER: Oca? Jesi li ti pijana? Zove li ti njega? ENA: Morao bi prepoznati prasca po koi! Ima li ti oi? Zar ne vidi da je on epav u boku, kao to si ti epav u dui? PEER: Zar hoe da povjerujem? ENA: Ti bi se htio izvui? PEER: Taj dugonogi deran! ENA: On brzo raste. PEER: I ti se usuuje podmetnuti mi kao ocu tu trollsku njuku? ENA: uj Peer Gynte; ti si neotesan kao vol! (Plaui) to sam ja tu kriva to nisam vie onako lijepa kao onda kad si me zavodio po brdu i dolu? Jesenas dok sam se poraala, avo mi je lea pridravao, pa nije stoga nikakvo udo to sam porunjela. Ali ako me eli vidjeti lijepu kao prije, pokai vrata onoj curi tamo, otjeraj je od oiju i protjeraj je iz pamenja. Uini to, najmiliji moj, i meni e odmah nestati njuka! PEER: Odlazi od mene, ti vjetice jedna! ENA: Vidjet e, hou li! PEER: Glavu u ti razbiti! ENA: Samo pokuaj, ako smije! Ho, ho, Peer Gynte, ne bojim se ja tih udaraca! Ja u se navraat svaki boji dan. Virit u kroz vrata na vas dvoje. Kad bude sjedio s djevojkom na klupi - kad si njean, Peer Gynte - kad je stane dragati i milovati - ja u vam se pridruiti i traiti svoj dio. Ona i ja imat emo te na smjenu. Dovienja, dragi moj mome, sutra se moe oeniti! PEER: O, ti paklena moro! ENA: Ali gotovo zaboravih! Mora odgajati tog djeaka, ti lakonogi nevaljale jedan! Hoe li, maliu, dajem te tati? DJEAK (pljuje na njega) Fuj! Sasjei u te svojom sjekirom! ekaj samo! ENA (ljubi djeaka) Ha, zar ne, kakva li glavica sjedi na tom tijelu! Bit e pljunuti otac kad jednog

dana odraste! PEER (udarajui nogama o tlo) Dabogda bili tako daleko! ENA: Kao to smo sada blizu? PEER (stisne ake) I sve to! ENA: Ni zato drugo nego zbog misli i elja! teta za tebe, Peere! PEER: A najgore za nekoga drugoga! Solvejg, moje najistije, najdrae zlato! ENA: Neduni moraju stradati, ree Vrag; Njemu je mati djelila zaunice kad je otac bio pijan! (Odgega se u ikaru, zajedno s deranom, koji na Peera baca pivski vr.) PEER (nakon due utnje) Zaobii, rekao je Svija. Ovdje se mora tako. Moj kraljevski dvorac se sruio uz tresak i lomljavu! Zid se podigao oko one kojoj sam bio tako blizu; odjednom je sve tako runo, a moja je radost ostarila. Zaobii, mome! Nema nikakva pravog puta od tebe do nje. Pravog i izravnog!? Hm, moralo bi ga biti. Ima neto u pokajanju, ako se dobro sjeam. Ali to? I gdje je to? Knjige nemam, veinu toga sam ve zaboravio, i nema nikoga tko bi mi pokazao pravi put u divljoj umi. Pokajanje? A mogle bi proi i godine prije nego se tim putem probijem. Jadan bi to ivot bio! Razbiti sve to je sjajno, divno i isto, i ponovno sastavljati od komadia i krhotina? To se moe s guslama, ali ne ide sa zvonom. Jer, gdje eli zelenila, tamo ne gazi. Sve ono s onom njukom vjetijom bijae obina la! Sad je sve to daleko od oiju! Jest, daleko od oiju, ali ne i od uma. Misli o tome uljat e se za mnom. Ingrid! I one tri to plesahu na brijegu! Hoe li i one traiti da nam se pridrue? Zar nee sa podsmijehom i porugom traiti, da ih kao i niu uzmem u naruje, da ih njeno nosam na ispruenim rukama? Zaobii, mome! I da su mi ruke tako dugake kao korijenje bora ili kao stablo jele, jo uvijek bih je - mislim - drao preblizu, a da bih je ponovno spustio istu i neokaljanu. Ja moram ovdje nekako zaobii, nastojei da ne bude ni dobitka ni gubitka. To ovjek mora odbaciti i nastojati da zaboravi - (Prede nekoliko koraka prema brvnari, ali zastane.) Da uem poslije svega ovog? Tako okaljan i osramoen? Da uem sa svom tom trollskom pratnjom za sobom? Da govorim, a da ipak utim; da priznam, a da ipak skrijem? (Odbacuje sjekiru.) Blagdansko je vee. Poi njoj u zagrijaj ovakav, kakav sam sad, bilo bi svetogre. SOLVEJG (na vratima) Hoe li ui? PEER (poluglasno) Zaobii! SOLVEJG: to kae? PEER: Mora priekati. Mrak je, a ja moram ponijeti teko breme. SOLVEJG: ekaj. Ja u ti pomoi. Podijelit emo teret. PEER: Ne. Ostani tu gdje si! Moram ga sam ponijeti. SOLVEJG: Ali nemoj predugo, dragi! PEER: Budi strpljiva, djevojko; bilo to dugo ili kratko - mora ekati. SOLVEJG (kimnuvi za njim) ekat u! (Peer Gynt se sputa umskom stazom. Solvejg stoji na poluotvorenim vratima.) (Aasina soba. Veer. Zapaljeno drvo na ognjitu osvjetljava sobu. Maka lei na stolici u podnoju kreveta. Aase lei u postelji i nemirno prebire rukama po rubu pokrivaa.) AASE: O, gospode Boe, zar nee doi? Vrijeme se tako neobino otegnulo. Nemam mu po kome poruiti; a toliko mu mnogo imam rei. Sad nemam vremena za rasipanje. Tako brzo! Tko je to mogao i misliti! Ah, kad bih samo znala da nisam bila prestroga prema njemu! PEER (ulazi) Dobar veer! AASE: Bog te veselio! Ipak si doao, moj mali djeae! Ali kako si se usudio sii ovamo dolje? Zna ve koliko ti ovdje ivot vrijedi? PEER: ivot ko ivot, ide svojim putem.. Morao sam doi ovamo. AASE: Sad e se Kari smiriti; a ja mogu s mirom otii! PEER: Otii? O emu to govori? Kamo to namjerava otii? AASE: Ah, Peere, kraj se pribliava. Nije mi ostalo jo mnogo vremena. PEER (kri ruke i eta po sobi) Vidi! Bjeim od nevolje; mislio sam da sam barem ovdje slobodan! Je li ti hladno po nogama i rukama? AASE: Jest, Peere. Sve e se brzo svriti. Kad vidi da mi se oi ugase, paljivo ih sklopi. A zatim se mora pobrinuti za lijes; i nastoj, najdrai moj, da bude lijep. Ne, nemoj, istina je -

PEER: uti, molim te! Za to ima jo vremena. AASE: Da, da. (Pogleda nemirno po sobi.) Tu vidi ono malo to su nam ostavili. Takvi su oni. PEER (krei ruke) Opet o tome! (strogo) Znam da sam ja kriv. Ali kakva je korist od toga da me podsjea na to? AASE: Ne, nisi ti! Nego prokleto pie, od njeg je dola sva nesrea! Djeae moj najdrai, ti si bio pijan; a tad ovjek zaista ne zna to ini; a uz to si jahao na jelenu; pa nije ni udo to si sav bio smuen! PEER: Da. Da. Ostavimo sad te prie. Dosta je s tim. Sve tegobe ostavimo na stranu, za jednu drugu zgodu. (Sjeda na rub postelje.) A sad emo, majko, malo zajedno popriati! Pomalo o ovome pomalo o onome - a zaboravit emo na ono to je nepravo i krivo, i na sve to je bolno i zlo. Gle samo, nje, stare mace; dakle, jo je iva? AASE: Nou toliko mijaue; a ti zna to to predskazuje, sine? PEER (odbijajui, prelazi na neto drugo) ta ima novog ovdje u naoj upi? AASE (smjeei se) Priaju o djevojci koja bi rado gore u planinu PEER (iznenaeno) Da li se smirio Mads Moen? AASE: Kau da ona nimalo ne haje za suze oboje njezinih starih roditelja. Trebao bi ti otii do njih; moda bi im, Peere, mogao pomoi PEER: A kova, kako je sad on? AASE: Ne govori, molim te, o tom gnusnome kovau. Radije bih ti rekla ime one djevojke to je, zna PEER: Ne, sad emo samo avrljati - tek pomalo o ovome i pomalo o onome, a zaboravit emo na ono to je nepravo i krivo, i na sve to je bolno i zlo. Jesi li edna? Da ti donesem togod za piti? Moe li se dovoljno ispruiti? Jer postelja je kratka. Daj da vidim -, pa zar to nije onaj isti krevet u kojem sam leao kao djeak! Sjea li se kako si esto naveer sjedala ovdje pokraj mog kreveta, pokrivala me toplim pokrivaem i uspavljivala razliitim kazivanjima i zazivanjima? AASE: A sjea li se ti? Mi smo se tu i sanjkali kad bi ti otac poao na put. Pokriva je zamjenjivao saonice, a pod zaleeni fjord. PEER: Da, ali najbolja od svih igara - sjea li se mama? - bila je ona s hitrim konjima AASE: Misli da sam zaboravila? Bili smo posudili maku od Kari. Posadili smo je na stolac. PEER: Do dvorca to je zapadno od Mjeseca, i dvorca to je istono od Sunca, do dvorca Soria-Moria, vodio je i niski i visoki put. A tap to si nala u ormaru, bio nam je bi. AASE: Ja sam uspravno sjedila naprijed PEER: Da, da. Ti si pustila uzde, okretala se neprestance i pitala da li mi je hladno. Bog nek te blagoslovi, mama, uvijek si bila tako dobre due! - Zato stenje? AASE: Zbog kria. ulja me tvrda postelja. PEER: Isprui se. Ja u te poduprijeti. Vidi, sad ti je meke. AASE (nemirno) Ne, Peer, ja bih rado pola! PEER: Pola? AASE: Da, to sam uvijek eljela. PEER: Kojeta! Pokrij se bolje. ekaj da sjednem na rub postelje. Eto, vidi. A sad cemo prikratiti veer razliitim kazivanjima i zazivanjima. AASE: Radije uzmi molitvenik iz ormara; tako sam nekako uznemirena. PEER: U dvorcu Soria-Moria kralj i kraljevi prireuju gozbu. Odmaraj se na jastucima saonica. Ja u te odvesti onamo AASE: Ali, dragi Peere, jesam li i ja pozvana? PEER: Da. Pozvani smo oboje. (Vezuje uzicu preko stolca - na kojem je maka - uzima tap i sjeda u podnoje kreveta.) iha! Hoe li poskoiti, vrane! Je li ti hladno, majko? Da, da. Po kasu se zna kad Grane povue. AASE: Dragi Peere, kakva je to zvonjava PEER: Od svijetlih praporaca, majko! AASE: Ali, kako to potmulo odzvanja! PEER: Upravo se vozimo preko fjorda.

AASE: Strah me je! to je to to tako udno hui i bui? PEER: Samo borovi, u umi, majko. Samo miruj. AASE: U daljini se neto sjaji i iskri. Odakle ta svjetlost? PEER: S prozora i vrata dvorca. uje li majko, oni pleu? AASE: ujem. PEER: Pred vratima stoji Sveti Petar i poziva te da ue. AASE: Pozdravlja li nas? PEER: Da, uz izraz poasti, i nudi najslae vino. AASE: Vino! A ima li i kolaa? PEER: Ima! I to natrpan tanjur. A pokojna naelnikovica sprema ti kavu i slatkie. AASE: Oh, Boe zar emo nas dvije biti zajedno? PEER: Koliko god hoe. AASE: Oh, dragi Peere, na kakvu li me zabavu, jadnicu, vozi? PEER (udara biem) iha! Hajde makni se. vrane! AASE: Mili Peere, zna li kamo vozi? PEER (ponovo pucne biem) Ovdje je irok put. AASE: Tako sam slaba i umorna od ove vonje. PEER: Eno, ve se vidi dvorac. Jo malo i vonji je kraj. AASE: Onda u lei i sklopiti oi i pouzdati se u tebe, djeae moj! PEER: Pohitaj, Grane, moj dobri konju! U dvorcu je veliko mnotvo svijeta; okupljaju se i roje oko vrata. Sad pristie Peer Gynt sa svojom majkom! to kae, gospodine Sveti Petre? Zar majka ne moe unutra? Hou rei: moe dugo traiti prije nego to nae ovako potenu duu. O sebi neu govoriti; ja mogu i ekati pred vratima dvorca. Ako me poastite, rado prihvaam; a ako ne, otii u jednako zadovoljan. Sam sam toliko toga nalagao, ba kao vrag s propovjedaonice, pa sam i majku nazivao koko, jer je kokodakala i kvocala. Ali nju mi pazite i astite i lijepo je smjestite; jer danas iz svih upa ne dolazi od nje nitko bolji. Ha, ha. Evo sad i Boga Oca! Sveti Petre, sad e ti dobiti svoje! (Dubokim glasom) Nikakvih formalnosti; majka Aase ima slobodan ulaz! (Glasno se nasmije i okrene se prema majci.) Zar nisam znao kako e biti? Sad e drukije plesati! (U strahu) Zato izgleda kao da ti se oi gase? Majko, jesi li jo pri sebi? (Prilazi uzglavlju) Ne smije tako leati i zuriti! Govori, majko. to sam ja, tvoj djeak! (Paljivo joj opipa elo i ruke; baca zatim uzicu na stolac i tiho kae) Sad se moe odmoriti, Grane, jer putovanju je doao kraj. (Sklapa joj oi i nadnese se nad nju) Hvala ti za sve tvoje dane, za sve batine i sve uspavanke. Sad i ti mora zahvaliti - (Pritisne obrazom njezina usta.) Takoo. To je hvala za vonju. KMETOVA ENA (ue) to? Peer?! Onda je iza nas i najvea bijeda i jad! Gospode Boe, kako duboko ona spava - ili je? PEER: Mir! Umrla je. (Kari plae pokraj pokojniina tijela. Peer lagano hoda po sobi. Napokon zastaje kraj postelje.) PEER: Pobrini se da majka bude dolino pokopana. Ja moram pokuati da otputujem odavde. ENA: Hoe li na dalek put? PEER: Na more. ENA: Zar tako daleko? PEER: Da. I jo dalje. (Odlazi.) ETVRTI IN (Na jugozapadnoj obali Maroka. Gaj s palmama. Prostrt stol za objed s natkrivkom protiv sunca i prostirkom za sjedenje. Dublje u palmiku vide se mree za leanje. Vani, u zaljevu vidi se jahta na parni pogon s norvekom i amerikom zastavom. Na samoj obali je manji amac. Blii se zalazak sunca. Peer Gynt, pristao sredovjean gospodin u elegantnom putnikom odijelu, sa zlatnim lornjonom na prsima, sjedi na elu stola kao domain. Tu su jo Mr. Cotton, Monsieur Ballon, te Herr von Eberkopfi Herr Trumpeterstraale; oni upravo dovravaju objed.) PEER: Pijte, moja gospodo! Ako je ovjek stvoren za uitak, onda nek uiva. Jer, pisano je: ono to je izgubljeno - izgubljeno je; i

to je prolo - prolo je. ime vas mogu ponuditi? TRUMPETERSTRAALE: Brate Gynte, nenadmaan si kao domain! PEER: Tu ast dijelim sa svojim novcem, svojim kuharom i svojim slugom MISTER COTTON: Very well; nazdravimo onda svoj etvorici! MONSIEUR BALLON: Monsieur, vi imate gout, ton, koji se danas rijetko sreu meu ljudima to ive en garcon - stanoviti, kako da kaem VON EBERKOPF: - zamah, znaajku slobodnog duhovnog razmiljanja i pripadnosti svjetskome graanstvu, pogled kroz oblanu izmaglicu, to nije sputan uskim predrasudama; znak vie prosvjeenosti, stanovitu Ur-Natur, koja sa ivotnim iskustvom sjedinjena okrunjuje tu trilogiju. Zar ne, Monsieur? To je to ste htjeli rei? MONSIEUR BALLON: Da, veoma je vjerojatno; samo to ne zvui tako dostojanstveno na francuskom. VON EBERKOPF: Ah, was! Taj je jezik tako ukoen. Ali ako potraimo u samom temelju fenomena PEER: Ve je naeno. To je zbog toga to sam neoenjen. Da, moja gospodo, stvar je posve jasna. to ovjek treba biti? On sam. To je moj kratki odgovor. Ima se starati o sebi i svojem. Ali, moe li on to ako je kao tovarna deva za tue jade i tude nesree? VON EBERKOPF: Ali ta ista usebinost i zasebinost, uvjeren sam, morala je vas stajati borbe PEER: Da, svakako. Ali u ranije doba. Samo uvijek sam izlazio asno. Pa ipak sam jednom bio veoma blizu da protiv svoje volje upadnem u zamku. Ja bijah ivahan i naoit momak; a dama koja mi se sviala - bila je iz kraljevske obitelji MONSIEUR BALLON: Kraljevske? PEER (nehatno) Jedan od onih starih rodova, znate ve TRUMPETERSTRAALE (udari akom po stolu) Ti plemeniti trollovi! PEER (slijee ramenima) Ustajale uzvienosti koje ulau sav svoj ponos samo da bi drali plebejske klipane to dalje od obiteljskog grba. MISTER COTTON: Onda od afere nije bilo nita? MONSIEUR BALLON: Obitelj je bila protiv te veze? PEER: Ne, dapae! MONSIEUR BALLON: Ah! PEER (kao s obzirom) Shvaate ve; postojale su okolnosti koje su ih silile da nas to prije vjenaju. Ali, pravo da kaem, cijela ta stvar nije se meni sviala od poetka do kraja. U nekim stvarima ja sam udljiv i najvie volim da sam sam na svojim nogama. Pa kad je tast doao sa zgodno prikrivenim zahtjevom da promijenim ime i stale i steknem plemstvo (s jo mnogo toga krajnje neukusnog i da ne kaem neprihvatljivog), naprosto sam se elegantno povukao, odbio sam njegov ultimatum, i tako se odrekao mlade nevjeste (zabubnja prstima po stolu i naini pobono lice.) Jer, ipak svima upravlja fatum! Njega mi ljudi moramo sluati, a to je katkad i utjeno. MONSIEUR BALLON: I time se pria zavrila? PEER: Nije, dapae: daleko od toga! Sad su se nezvani umijeali u cijelu stvar, s bijesnim povicima. Najgori bijahu mlai lanovi obitelji. Sa sedmoricom od njih morao sam na dvoboj. To je bilo vrijeme koje neu nikad zaboraviti, iako sam se iz svega toga dobro izvukao. Stajalo je to krvi, ali ta ista krv svjedoi o vrijednosti moje osobe i pokazuje ohrabrujue, kao to je ve reeno, na mudru upravu fatuma. VON EBERKOPF: Vi posjedujete nazor o toku svijeta koji vas podie na rang umnika. Dok golema veina vidi tek pojedinosti i nikad ne prestaje prebirati po njima, vi znate kako sve treba svesti na jedno. Odmjeravate sve istim mjerilom. Svako pojedino pravilo svodite na jedino, tako da svako proizlazi kao zrake iz svjetla vaeg svjetonazora. A vi niste nita studirali? PEER: Ja sam, kao to sam vam ve rekao, isti i iskljuivi samouk. Metodiki nisam nita izuavao, ali jesam razmiljao i spekulirao, i itao sam od svega po malo. Poeo sam u poodmakloj dobi, a tad je - kao to znate - malo tee orati stranicu po stranicu i zahvatiti sve od svega. Povijest sam uio na komade, jer nisam nikad imao vremena za neto vie. I kako ovjeku u tekim asovima treba togod u to e se pouzdati, od vremena sam se do vremena bavio i religijom. Tako je ovjek lake guta. ovjek ne treba itati da bi sve progutao, nego da vidi to mu moe posluiti MISTER COTTON: Gle! To je praktino!

PEER (zapali smotku) Dragi prijatelji, zamislite se openito nad tokom mojeg ivota. Kako sam prvo doao na Zapad? Kao ubog mladi praznih ruku. Morao sam se itekako muiti za svoj kruh; vjerujte mi, bilo je pokatkada veoma teko. Ali ivot, prijatelji, ivot je drag, a, kako se kae, smrt je gorka. Samo, kao to vidite, srea mi je bila sklona, a stari fatum popustljiv. I tako sam napredovao, i to sam bio vjetiji to je bilo bolje. I za deset godina stekao sam naziv Kreza meu brodarima Charlestowna. Glas se o meni pronosio od luke do luke, a srea je plovila na mojim brodovima MISTER COTTON: A to ste prevozili? PEER: Uglavnom crne robove u Karolinu i kipove bogova u Kinu. MONSIEUR BALLON: Fi donc! TRUMPETERSTRAALE: Pa zar vi, ujae Gynt! PEER: Vjerojatno mislite da je takav posao na samom rubu dopustivog? Isto sam o tome i ja mislio. Bio mi je ak odvratan. Ali, moete mi' vjerovati, kad jednom s njime zaponete, onda je teko prekinuti. U svakom sluaju veoma je teko, u tako jednom golemom poduzeu koje zapoljava tisue ljudi sve odjednom prelomiti preko koljena. Uostalom to preko koljena nisam nikad podnosio, a, s druge strane, uzmite u obzir. da sam uvijek potivao konzekvencije i da nikad nisam prekoraivao granice. Uz to, poeo sam stariti; stao sam se bliiti pedesetoj; kosa je polako posijedila; pa iako me je zdravlje izvrsno sluilo, ipak me je poela bolno progoniti misao: tko zna nee li brzo kucnuti onaj as kad se sastaje sud koji odvaja koze od ovaca. to sam mogao uiniti? Da prekinem trgovinu s Kinom bijae nemogue. Ali naao sam izlaz, pa ubrzo otvorio novu trgovinu s istom zemljom. Svakog sam proljea izvozio kumire, i svake jeseni dovozio misionare, te ih opskrbljivao sa svime potrebnim: arapama, biblijama, rumom i riom. MISTER COTTON: I to, uz zaradu? PEER: Naravno. Posao je cvao. Radili su neumorno. Za svakog boga koji je prodan, po jednog su kulija dobro krstili, tako se rezultat neutralizirao. Misija je neprestano radila: misionari su tako drali u ahu rasprodavane bogove. MISTER COTTON: Ali kako je bilo s afrikom robom? PEER: I tu je pobijedio moj moral. Mislio sam da takva trgovina nije za ljude u poodmakloj dobi. Tu ovjek ne zna kad moe pasti. Bijahu tu tisue zamki, to ih je postavio filantropski tabor, a da i ne spominjem opasnosti od gusara, te rizik zbog vjetra i nevremena. Sve je to zajedno prevagnulo. Pomislio sam: Petre, sada savij jedra; potrudi se da ispravi poinjene pogreke! Tako sam kupio zemlju na Jugu, zadrao sam za sebe posljednju poiljku mesa; koja je sluajno bila prvorazredna. Napredovali su brzo, udebljali se i glacnuli, tako te je bila prava milota i meni i njima. I mogu bez ikakva hvastanja rei da sam postupao s njima kao otac, to mi se takoer isplatilo. Podigao sam kole, kako bi se vrlina stalno odravala na stanovitu opem nivou, i strogo sam pazio da iva u toplomjeru ne spadne nikad ispod njega. Ali na kraju sam i sa svime tim raskrstio; prodao sam cijelu plantau, zajedno sa svime to ima kou i dlaku. Na oprotajni dan podijelio sam besplatno grog i velikim i malima, tako da su se napili i mukarci i ene, dok su udovice dobile jo i burmuta. Zbog toga mislim - ukoliko i ta izreka nije govor u vjetar - da svaki onaj koji ne ini zlo ini dobro, i da su pogreke moje prolosti zaboravljene, te mogu smatrati - vie nego mnogi drugi - da su moje vrline u ravnotei s mojim grijesima. VON EBERKOPF (kucne se s njim) Zaista okrepljuje uti o ostvarenom ivotnom naelu, osloboenom noi teorije, koje ne potresa izvanjsko komeanje. PEER (koji je poprilino pio za vrijeme predhodnog govora) Mi ljudi sa Sjevera znamo kako se vodi rat! Klju ivotnog umijea naprosto je u tome da ovjek dobro zaepi uho, da se u njeg ne uvue opasna guja. MISTER COTTON: Koja to opasna guja, dragi prijatelju? PEER: Jedna veoma malena, koja te vrlo lukavo navede da uini ono to je nepopravljivo. ( Ponovno pije) to se tie cijelog junakog umijea, umijea hrabrosti u inu, ono je u ovome: stati slobodno nogom izmeu izdajnikih zamki ivota - i pouzdano znati da svi dani ne prestaju s danom bitke - znati da iza sebe ima most kojim se moe povui. Ta me je teorija nosila, ona je obojila sav moj pothvat; a tu sam teoriju batinio od svog roda jo u domu djetinjstva. MONSIEUR BALLON: Vi ste Norveanin?

PEER: Jesam. Po roenju. Ali graanin svijeta po osjeaju. Za bogatstvo koje sam stekao zahvaljujem Americi. Dobro opskrbljene police knjiga dugujem njemakim novijim kolama. Od Francuske imam odjeu, ponaanje i duhovitost - od Engleske marljivu ruku i izotren smisao za vlastiti probitak. Od idova sam nauio ekati. Od Italije sam primio neto onog dolce far niente. A jednom u svojoj tekoj prolosti bijah pribjegao ak i vedskom eliku. TRUMPETERSTRAALE (podie au) Za vedski elik! VON EBERKOPF: Prvo valja nazdraviti samom majstoru vedskog elika! (Kucaju se aama i ispijaju zajedno s njim. Njemu vino poinje udarati u glavu.) MISTER COTTON: Sve je to veoma dobro; ali ja bih, Sir, rado znao to kanite uiniti s vaim zlatom? PEER (smijeei se) Hm. Uiniti? to? SVA ETVORICA (priu blie) Da, da ujemo! PEER: Prije svega elim putovati. Stoga sam vas i uzeo na brod, da mi inite drutvo na Gibraltaru. Trebao mi je itav plesni zbor prijatelja oko mojeg oltara sa zlatnim teletom VON EBERKOPF: Veoma duhovito reeno! MISTER COTTON: Ali nitko ne podie jedra samo radi toga da bi jedrio. Ne moe biti da nemate neki cilj - a taj cilj je? PEER: Da postanem car! SVA ETVORICA: to? PEER (potvruje) Car. ETVORICA: A gdje? PEER: U cijelome svijetu! MONSIEUR BALLON: Ali, prijatelju, na koji nain? PEER: Pomou zlata! Taj plan nije nita novo; bio je dua svega to sam inio. Kao djeak ja sam u snovima plovio na oblaku iznad mora. Uspinjao sam se u visine s platom i zlatnim tokom, i padao na sve etiri noge. Ali, prijatelji, cilja sam se vrsto drao. Napisano je, ili je reeno negdje - ne sjeam se gdje - da ako ovjek zadobije i cijeli svijet, a izgubi sebe sama, onda mu je i taj dobitak tek kao vijenac oko raskoljene lubanje. Tako to glasi - ili nekako slino; ali te rijei nisu nikakva izmiljotina. VON EBERKOPF: Ali to je, onda, to gyntsko ja? PEER: Onaj svijet iza mojeg ela, po kojem sam ja upravo ja i nitko drugi, isto tako kao to i Bog nije Vrag. TRUMPETERSTRAALE: Sad shvaam na to cilja! MONSIEUR BALLON: Uzvien mislilac! VON EBERKOPF: Veliajan pjesnik! PEER (sve uznesenije) To gyntsko ja, to je cijela vojska elja, prohtjeva, udnji, to gyntsko ja je more sanja, zahtjeva, potreba; ukratko: sve ono po emu moje grudi diu i po emu ja kao takav postojim. Ali kao to naem Gospodu treba zemlja, da bi bio Bogom svijeta, tako i meni treba zlato, ako elim biti car! MONSIEUR BALLON: Ali zlata ve imate! PEER: Ali ne dovoljno! Moda toliko da budem na nekoliko kao car a la Lippe-Detmold. Ali ja hou da budem ja en bloc, da budem Gynt cijele planete, Sir Gynt od glave do pete! MONSIEUR BALLON (oduevljeno) Posjedovati prvu svjetsku ljepoticu! VON EBERKOPF: Piti pie od stotinu godina! TRUMPETERSTRAALE: I maeve Karla Dvanaestog! MISTER COTTON: Ali prije svega priliku za unosnu transakciju PEER: Ona je ve naena. Zbog nje smo se ovdje i usidrili: Veeras kreemo na Sjever. Jer obavijesti koje sam na brodu primio govore o vanoj novosti! (Ustaje s podignutom aom) ini se da srea neprestance slui onoga koji je umije iskoristiti GOSPODA: Dakle? Reci nam! PEER: U Heladi je ustanak. SVA ETVORICA (skoe) to? Grci? PEER: Grci su se pobunili.

SVA ETVORICA: Hura! PEER: A Turci su u kripcu! (ispija au.) MONSIEUR BALLON: U Heladu! Vrata slave su otvorena! Pomoi u francuskim orujem! VON EBERKOPF: A ja pokliima - iz daljine! MISTER COTTON: A ja poslovnim ugovorima. TRUMPETERSTRAALE: Idemo! A ja u pronai one svjetski slavne, u Benderu izgubljene, ostruge kralja Karla! MONSIEUR BALLON (zagrlivi Peera Gynta) Oprosti mi, prijatelju, to sam te prije krivo ocijenio. VON EBERKOPF (stiui mu ruku) A ja, glupo pseto, mislio sam da si neka lopua! MISTER COTTON: To je malo prejako; samo budala TRUMPETERSTRAALE (pokuava da ga poljubi) A ja, ujae, da si primjer najgoreg Yankee-oloa! Oprosti mi VON EBERKOPF: Svi smo bili u zabludi PEER: Ma o emu to priate? VON EBERKOPF: Sad vidimo okupljenu u punom sjaju cijelu gyntovsku vojsku elja, prohtjeva, udnji! MONSIEUR BALLON (s divljenjem) To znai biti Monsieur Gynt! VON EBERKOPF (isto tako) To znai biti Gynt sa au! PEER: Ali recite mi MONSIEUR BALLON: Zar ne razumijete? PEER: Nek me objese, ako ita razumijem! MONSIEUR BALLON: to? Zar niste krenuli Grcima s brodom i s novcima? PEER (prezirno) Ne, na tome vam mnogo hvala! Ja pomaem jau stranu, pa u novce ponuditi Turcima. MONSIEUR BALLON: Nemogue! VON EBERKOPF: Duhovito reeno, ali je ala! PEER (zauti malo, onda se osloni o stolac, pa se uozbilji) ujte, moja gospodo, najbolje je da se odmah rastanemo, prije nego to i posljednji ostaci prijateljstva ne odu u dim. Tko nita ne posjeduje, taj se lako odvauje. Kad ovjek na svijetu posjeduje tek toliko zemlje koliko njegova sjena pokrije, onda je kao stvoren za topovsku hranu. Ali kad ovjek tako dobro na suhome stoji, kao ja, onda je i njegov ulog mnogo vei. Samo vi idite u Heladu! Ja u vas onamo iskrcati i jo besplatno naoruati. I to vie rasplamsate bojni oganj, to bolje po mene. Borite se za slobodu i za pravdu! Juriajte! Priredite Turcima pravi pakao! i slavno skonajte na iljcima janjiarskih kopalja. A mene ostavite na miru. (Udara se po depu) Imam novac i ja sam ja, Sir Peter Gynt! (Otvara svoj suncobran i zapuuje se u palmik u kojem se vide mree za leanje.) TRUMPETERSTRAALE: Krmak jedan! MONSIEUR BALLON: Nema osjeaja asti! MISTER COTTON: Ma pustimo sad ast, nego mislimo koliko golemi bi nas zapao profit, ako se ta zemlja oslobodi! MONSIEUR BALLON: Ve vidim kako stojim kao pobjednik okruen lijepim Grkinjama! TRUMPETERSTRAALE: A ja ve u svojim vedskim rukama vidim ostruge velikog junaka! VON EBERKOPF: A ja kako se golema kultura moje domovine iri i kopnom i morem! MISTER COTTON: Najgori gubitak jest onaj u novcu. Goddam! Jedva suzdravam suze. Ve se vidim vlasnikom Olimpa. Ako je to brdo onakvo kako se pria, onda u njemu mora biti povelik sloj bakra, koji bi se ponovno mogao koristiti. A zatim ona rijeka Kastale o kojoj postoje tolike prie s velikim vodopadima, pruila bi u najmanju ruku tisue konjskih snaga! TRUMPETERSTRAALE: Ja ipak idem! Moj vedski ma vrijedi vie negoli Yankeejevsko zlato! MISTER COTTON: Moda. Ali, uvueni jednom u redove, utopit cemo se u gomili, a to e onda biti s profitom? MONSIEUR BALLON: Prokletstvo! Stajati tako blizu vrhu sree - pa se zaustaviti kod njezina groba! MISTER COTTON (stisne aku u smjeru jahte) U onome crnome kovegu zakljuan je sav nabobov zlatni crnaki znoj!

VON EBERKOPF: Kraljevska zamisao! Naprijed! Gotovo je s njegovim carstvom! Hura! MONSIEUR BALLON: to namjeravate? VON EBERKOPF: Preuzeti vlast! Posadu emo lako potkupiti. Na brod! Ja u oduzeti jahtu! MISTER COTTON: Vi - to? VON EBERKOPF: Ja u sve zaplijeniti! (Polazi do malog amca.) MISTER COTTON: Ako je tako, onda me vlastiti interes goni da i ja plijenim s njima! (Polazi.) TRUMPETERSTRAALE: Kakav lupe! MONSIEUR BALLON: Lupetvo to jest! Ali - enfin (Polazi za ostalima.) TRUMPETERSTRAALE: Moram im se u tome pridruiti, ali prosvjedujem pred cijelim svijetom! (Ide za ostalima.) (Jedno drugo mjesto na obali. Mjeseina i neto oblaka. Vidi se kako jahta isplovljava punom parom. Peer Gynt tripo obali. Sad se tipa za ruku, sad gleda na more.) PEER: Mora! Opsjena! Sad u se probuditi! Ona se udaljava od kopna! I to luakom brzinom! Puka opsjena! Ja spavam! Pijan sam i smuen! (Kri ruke) Zar je mogue da umirem! (upa sebi kosu.) San! Hou da to bude samo san! Uasno! Naalost, to je zbilja! Kakve ivotinje od mojih prijatelja! O posluaj me, Gospode! I jer si toliko mudar i pravian! O, osudi! (S ispruenim rukama) Ovo sam ja, Peer Gynt! Oh, osvrni se, Gospode! Zatiti me, Oe, ili moram propasti! Nek im zastane stroj! Nek spuste amac! Zaustavi lopove! Naini im kvar u snastu! Uslii me! Ostavi naas poslove ostalih! Nek se svijet naas brine sam o sebi! Ali on me ne uje! Gluh je kao i obino. Lijepo mi je to! Bog koji nee da pomogne!? (Zaziva prema nebu.) Dobro! Ostavio sam se posla s onom plantaom i crncima. Poslao sam misionare u Aziju. Jedna je usluga valjda vrijedna druge! Pomozi mi na brod! (Iz jahte izbije plamen, a za njim gust pramen dima; uje se potmuli prasak; Peer Gynt vrisne i padne na pijesak; postepeno dim se razilazi; jahta je ieznula. Problijedio, tiho govori) Bio je to ma kazne Boje! U jednom hipu sve ode na dno, i ovjek i mi! O nek je vjeita siava sretnom sluaju - (Ganuto) Sluaju? Bio je to vie nego sluaj. Trebalo je da se ja izbavim, a da oni propadnu. O, slava i hvala, Tebi, koji si me zatitio, koji si me usliio unato svim mojim grijesima! (Duboko uzdahne) O kako divnu mirnou i utjehu ovjek osjea kad zna da je posebno zatien. Ali ja sam u pustinji! Odakle mi hrana i pie? Oh, ve u nai togod. On e se pobrinuti za to. Nije tako pogibeijno. (Glasno i udvorno) On zacijelo ne eli da propadnem ja, ubogi vrapi! Budi ponizna srca. Daj mu vremena. Prepusti se skrbi Gospoda i ne kloni duhom. (Trgne se prestraen) Je li to lav zareao u trski? (Cvokoui zubima) Ne, nije lav. (Ponovno se ohrabri) Lav; zaista! Te zvijeri se dre malo podalje. Nije dobro kvaiti se s jaim. Njih nagon upuuje: one osjeaju - to je i istina - kako je opasno igrati se sa slonovima, Pa ipak, dobro bi bilo da potraim kakvo drvo. Onamo se eno njiu bagremi i palme. Uzmognem li popeti se gore, bit u na miru i zatien - osobito ako jo znadem koji psalam ili dva - (Penje se na drvo.) Izreka da jutro i veer nisu isti esto je odvagivana i pretresana. (Namjeta se udobno). Kako je ugodan osjeaj kad ti je ovako uzvien duh. Plemenito misliti vie je nego znati da si bogat. Valja se samo pouzdati u Njega. On dobro zna koliki gutljaj iz kalea nude ja mogu podnijeti. On je oinski naklonjen mojoj osobi. (Pogleda na puinu i ape s uzdahom) Ali ekonomian, to zacijelo On nije! (No je. Marokanski logor na granici prema pustinji. Straarska vatra i vojnici koji poivaju.) ROB (ulazi i sebi upa kose) Netko je ukrao careva bijelca! DRUGI ROB (ulazi i razdire svoju odjeu) Netko je ukrao carevu svetu odoru! NADZORNIK (ulazi) Stotinu udaraca po tabanima dobit e svaki koji tata ne uhvati! (Vojnici urno uzjau na konje i odgalopiraju na sve strane.) (Praskozorje. Skupina bagremova i palmi. Peer Gynt na drvetu, s otkinutom granom u ruci pokuava otjerati od sebe opor majmuna.) PEER: Prokletstvo! Krajnje neugodna no. (Mae granom oko sebe.) Opet si tu! Kakva napast! Sad se nabacuju plodovima. Ne, neim drugim. Majmun je zaista odvratna ivotinja! Sveto pismo kae: promatraj i bori se. Ali ja naprosto ne mogu: trom sam i umoran. (Ponovio ga napadaju; postaje nestrpljiv) Moram nekako doskoiti ovoj napasti! Moram se nekako doepati jednog od tih napasnika, objesiti ga, oderati ga i odjenuti se nekako njegovom rutavom koom, tako da ostali povjeruju kako sam jedari od njihovih. A to smo mi ljudi? Tek puki daak. I ovjek se mora

priviknuti na poloaj i obiaj. Ponovo cijeli opor! Kupe se i roje. Odlazite! Mar! Navaljuju kao da su ludi. Da mi je sad barem lani rep, neto to prua slinost sa ivotinjama - to je to sad? Neto mi lupa nad glavom! (Pogleda gore) Starina majmun - s rukama punim neisti! (Stisne se plaljivo i miruje asak; Majmun se pomakne; Peer Gy:it ga stane mamiti i maziti kao kakvo pseto.) Da, da - ti si to, stara momino! Dobar je on, pa da! Dade se on urazumiti! On nee bacati; ne, naravno, da nee! No, no. To sam ja, samo. Na. Na. Mi smo pravi prijatelji! Da. Da. uje li me, pa ja govorim tvoj jezik? Staro mome i ja, pa mi smo srodnici i slinici! Sutra e momina dobiti i eera! ivotinja prljava! Cijeli je tovar sasuo na mene! Uf, kako je odvratno! Ili je to moda stvarno bila hrana!? Okus je neodreen; a to se ukusa tie, on je ionako stvar navike. Koji li je ono mudrac jednom rekao: ovjek mora pljunuti i pouzdati se u mo navike? A sad evo i podmlatka! (Bacanje i udaranje.) Zaista je ludo da ovjek - taj gospodar svega stvaranja - bude prisiljen na! Nasilje! Nasilje! Stari bijae opak, ali mladi su jo gori! (Rano je jutro. Krovit krajolik s pogledom prema pustinji. Na jednoj strani je tjesnac i peina. Lopov i njegov pomaga u tjesnacu s carskim konjem i carskom odorom. Konj, osedlan sedlom, stoji vezan uz jednu stijenu. U daljini se vide konjanici.) LOPOV: Jezici kopalja palucaju i blistaju se, gle, gle! POMAGA: Ve vidim kako mi se glava kotrlja po pijesku. Jao! Jao! LOPOV (savija ruke na prsima) Moj otac bijae lopov; Zato i njegov sin mora krasti. POMAGA: Moj otac je bio pomaga lopova, Stoga ih i njegov sin mora pomagati. LOPOV: Mora podnijeti svoju sudbinu; Budi ono to jesi. POMAGA (oslukuje) Koraci u grmlju! Bjeimo! Ali, kamo? LOPOV: Peina je duboka, a pjesak je velik! (Oni bjee, a ostavljaju iza sebe plijen; konjanici u daljini nestaju) PEER (ulazi, izrezujui sviralu od trske) Kakvo li blaeno jutro! Kotrljan valja svoju loptu u prahu; pu polako puzi iz svoje kuice. Jutro je, i njemu je zaista zlato u ustima. U biti je udesna ona snaga koju je priroda podijelila dnevnoj svjetlosti. ovjek se osjea i tako spokojnim i toliko odvanim da bi se, ako to ustreba, mogao pograbiti i sa samim bikom! A kakva tisina unaokolo! Ah, ti ladanjski ugoaji, neshvatljivo je kako ih prije nisam cijenio! Nego se ovjek zatvori u one velike gradove, samo da bi se dosaivao u gomili! Ali, gle kako guterica trkara okolo, lovi i ne misli ni na to. Koliko li je iste nedunosti u ivotu ivotinja. Svaka nepogrjeivo ispunjava namisao svojeg Tvorca, neizbrisivo zadrava svoje posebne znaajke, ostajui ono to jest i u borbi i u zabavi, ono isto to je bila od samog iskona. (Stavlja svoj lornjon) Gle, abu. Nasred pjeane stijene. Okolo same okamine. Samo se njezina glava izdvaja. I sjedi ona tu i promatra - kao kroz okno cijeli svijet i sama je sebi - dosta! (Zamisli se) Dosta? Sama sebi? Gdje li je to napisano! Kao mladi proitao sam to u nekoj takozvanoj velikoj knjizi. U molitveniku? Ili u Salomonovim izrekama? Prokletstvo! Opaam kako iz godine u godinu sve slabije pamtim i vrijeme i mjesto. (Sjeda u sjenu.) Ovdje je hladovina. Ugodno je otpoinut malo i odmoriti noge. Gle, tu i paprat raste - jestivo korijenje. (Kua jesti.) Ovo je vie kao krmivo za stoku, ali kao to je pisano: savladaj svoju prirodu! A dalje stoji: Oholi e postati skromni, a tko se ponizi, taj e se uzvisiti. (Nemirno) Uzvisiti? Da, to e se meni dogoditi. Nemogue je i pomisliti togod drugo. Dobra kob mene e izbaviti odavde i opet izvesti na put. Ovo je kunja, zatim slijedi izbavljenje; samo da mi Gospod podari zdravlje. (Pokuava odagnati te misli od sebe, pripaljuje smotku, protegne se i promatra prema pustinji) Kakva neizmjerna, beskrajna pusto. Onamo u daljini tri noj. to li zapravo bijae Boji naum sa svom tom prazninom i mrtvilom? To mjesto na kojem nema nikakva ivota; ta sprevina koja nikomu ne koristi; taj dio svijeta koji je jalov; ta leina koja jo od roenja zemlje nije niim ni zahvalnost izrazila svojem Tvorcu - emu li sve to slui? Priroda je zaista rasipna. Da li je more, ono na istoku, ono blistavo prostranstvo to se sja? Nemogue; mora da je zrana varka. Jer more je na zapadu; ono je iza mene, zagraeno od pustinje planinskim grebenom - (Sine mu misao) Zagraeno? Onda bih mogao! Greben nije visok. Zagraeno! I potreban je samo prolaz, obian prokop, te kao poplava ivota vode bi jurnule kroz jarugu i zalile pustinju! I ubrzo bi cijela ta uarena grobnica postala svjee i namrekano more. Oaze bi se izdizale kao otoci; Atlas bi se na sjeveru zelenio kao stjenovita obala; jedrenjaci bi poput zalutalih ptica, plovili karavanskim putevima na jug. ivotvorni

vjetri rastjerao bi vrele isparine, i iz oblaka bi pala rosa; ljudi bi podizali grad za gradom, i trava bi izrasla okolo uznjihalih palmi. Zemlja na jugu, iza saharskog zida, postala bi obalom nove kulture. Para bi pogonila tvornice Timbuktua, a i Bornu bi bio naseljen, dok bi se istraiva bezopasno vozio kroz Habe u svojem vagonu do Gornjeg Nila. A usred svojeg mora, u jednoj bogatoj oazi, naselio bih sjevernjaku rasu, jer krv dalesmana gotovo je kraljevska; a krianje s Arapima uinilo bi ostalo. I okolo jednog zaljeva, na uzdignutoj obali, osnovao bih glavni grad, Peeropolis. Svijet je ve nemoan. Sad je na redu Gyntiana, moja nova zemlja! (Skoi) Samo da je novaca, i to bi se brzo provelo u djelo. .Zlatni klju za vrata mora! Kriarska vojna protiv smrti! krti starac e razrijeiti vreu na kojoj lei i razmilja. Ljudi sanjaju o slobodi u svim zemljama; kao magarac u arki oglasit u se povikom po cijelome svijetu i navijestit u krtenje slobodom tim divnim, zarobljenim, buduim obalama. Moram naprijed! I moram smoi novac na istoku ili na zapadu! Svoje carstvo, i pola svojeg carstva dajem za konja! (U oblinjoj peini zare konj) Konj! I odjea! I nakit! i sablja! (Prilazi blie) Nemogue! Pa ipak je stvarno! to? itao sam neko da volja moe prenositi brda, ali da moe i konja? Nu! Fakat je eto, tu stoji konj; Uostalom, ab esse ad possei tako dalje - (Oblai odoru i gleda se.) Sir Peter, i Turin od glave do pete! Ne, zaista ovjek nikad ne zna to mu se moe dogoditi. Poskoi sad, Grane, moj dobri konju! (Penje se u sedlo) Gle zlatni stremen za moju nogu! Po konjskoj se opremi poznaju velmoe! (Odjae u pustinju.) (ator arapskog poglavice, osamljen u oazi. Peer Gynt u svojoj istonjakoj nonji poiva na jastucima. Pije kavu iz findana i pui na dugaak ibuk. Anitra i skupina djevojaka, pleu i pjevaju pred njim.) DJEVOJAKI ZBOR: Prorok nam je doao! Prorok, gospodar sveznajui, Nama je, nama je doao Jaui preko pjeana mora! Prorok, gospodar, nepogreivi Nama je, nama je doao, Plovei morem pjeanim! Nek jekne frula i zagrmi bubanj, Prorok je, prorok je doao! ANITRA: Konj je njegov kao miijeko, bijelo, to tee rijekama Raja. Svijte pred njim koljena i sagnite glave! Oi su njegove zvijezde, blistave i sjajne. I nijedno edo zemaljsko ne moe podnijeti sjajnoga sjaja njihovih zraka! Doao je kroz pustinju. Na prsima mu blista zlato i biserje. Gdje je dojezdio ondje je zasvijetlilo, iza njega ostala je tama, iza njega pustoe sam um i sua. On, slavni, je doao! Kroz pustinju je doao, odjeven kao sin zemlje. aba, aba je sada prazna; to je on sam proglasio! DJEVOJAKI ZBOR: Nek jekne frula i zagrmi bubanj; Prorok, prorok je doao! (Djevojke pleu uz priguenu glazbu.) PEER: itao sam to otisnuto - a reenica je stvarno istinita - da nitko nije prorok u vlastitoj zemlji. Ovo mi ovdje mnogo bolje odgovara negoli ivot meu brodarima u Charlestownu. U tome bijae neto uplje, i neto tue na dnu toga, i jo neto nejasno iza svega; meu njima se nisam nikada osjeao kao kod kue, niti kao jedan od njihove drube. Zato sam se uope ukrcao na tu galiju? Zato sam se kinjio i muio u toj poslovnoj jami? Kad razmislim o tome, naprosto ne shvaam. Dogodilo se tako, i u tome je cijela stvar. Biti svoj na temelju zlata isto je kao i graditi svoj dom na pijesku. Zbog tvoje ure i prstena i svega ostalog dobri ljudi pred tobom puze u praini; skidaju eire pred tvojom ukrasnom iglom s draguljem na grudima. Ali prsten ili igla nisu tvoja osoba. Prorok; to je ve jasniji poloaj. Tu ovjek barem zna na emu je. Uspije li, tu kliu samome tebi, a ne tvojim funtama sterlinga ili shillinga. ovjek tu jest ono to jest, bezikakva

prigovora. Ne duguje se nita ni sluaju ni nasumici, i ovjeku ne treba nikakva dozvola ni patent. Prorok; da, to je neto za mene. A postao sam to posve nenamjerno, naprosto tako to sam jahao pustinjom i sreo usput ovu djecu Prirode. Prorok je doao; to je jasno. Nisam zaista namjeravao da obmanjujem; postoji razlika izmeu lai i proroanskog odgovora; i uvijek se mogu povui. Nisam niim obvezan; i zapravo; cijela je stvar, da tako kaem, privatna; mogu otii kao to sam i doao; konj me eka spreman; ukratko reeno, ja sam gospodar situacije. ANITRA (pribliava se s ulaza) Proroe i gospodaru! PEER: to eli moja robinja? ANITRA: Pred atorom ekaju sinovi pustinje; mole da im se dopusti pogledati u tvoje lice PEER: Ne! Stani! Reci im nek se okupe podalje; reci im da i iz daljine ujem njihove molitve. Reci im da ne podnosim nijednog mukarca ovdje! Jer, dijete, mukarci su slabaan soj, i kako se pravo kae: nepopravljivi lupei! Anitra, ti ne moe ni zamisliti, kako besramno oni drijee - hm; hou rei - grijee, dijete moje! A sad je dosta! Pleite za mene, enske! Prorok hoe da zaboravi svoje mune uspomene! DJEVOJKE (pleui) Prorok je dobar! Prorok je tuan Zbog zla to ga poinie sinovi praha! Prorok je blag; i slava blagosti njegovoj: On grenicima otvara svoj Raj. PEER (dok mu oi promatraju Anitru koja plee) Noge su joj ustre kao bubnjarski tapii. Stvarno je slatka, kurvica! Oblici joj jesu neto ekstravagantni, i nisu ba u skladu s normama ljepote. Ali to je ljepota? Puki obiaj ili moneta kojoj vrijednost ovisi od mjesta i vremena. A upravo ono ekstravagantno godi kad se ovjek zasiti normalnog. Onime to je pravilno ovjek se slabo opija. Ili odve punana, ili previe mrava; ili strano mlada ili uasno stara; od osrednjega ovjeku se mui. Njezine noge i nisu ba posve iste; pa ni ruke, a osobito jedna. Ali u biti to i nije neki nedostatak, prije bih to nazvao odlikom, Anitra sluaj! ANITRA (priblii se) Tvoja robinja slua! PEER: Ti si zamamna, dijete! Prorok je ganut. Ako mi ne vjeruje, evo ti dokaza: uinit u od tebe rajsku huriju! ANITRA: Nemogue, gospodaru! PEER: Zato? Zar misli da se alim? Posve ozbiljno mislim, ivota mi! ANITRA: Ali ja nemam due. PEER: Onda je moe dobiti! ANITRA: Kako, gospodaru? PEER: To prepusti meni. Ja u se pobrinut da te nauim. Nema due? Da, oigledno, glupa jesi, kako se ve kae. To sam sa aljenjem ustanovio. Ali nista zato! Za duu e se uvijek nai mjesta. Doi ovamo! Da ti izmjerim lubanju. Ima mjesta. Ima mjesta. Znao sam da ima. Istina, ti nee nikad prodrijeti osobito duboko; za neku veliku duu ba i nisi; ali nije vano; imat e je da e ti biti dovoljno da se nee stidjeti, ANITRA: Prorok je dobar PEER: Ti oklijeva? Govori! ANITRA: Ali ja bih radije PEER: Samo reci, bez otezanja! ANITRA: Nije mi toliko stalo do due; daj mi radije PEER: to? ANITRA (pokazuje na njegov turban) Taj krasni opal! PEER (oaranje, dok joj prua dragulj) Anitra! Istinska Evina keri! Magnetski me privlai, jer sam muko, i kako to stoji u tovanog pjesnika: das ewig weibliche zieht uns an! (No na mjeseini. Sumarak s palmama ispred Anitrina atora. Peer Gynt s arapskom lutnjom u ruci sjedi podjednim stablom. Brada i kosa su mu podstrieni; izgleda mnogo mlai.)

PEER GYNT (svira i pjeva) Svoj raj sam zakljuao i uzeo sa sobom klju. Sjeverac me odnio na more, a ljepotice osamljene sjede i plau na morskoj obali. Na jug i sve vie na jug moj brod je sjekao slane valove. Ondje gdje se palme svijaju u vijencu oko morskog zaljeva, spalio sam najzad svoj brod. Ukrcah se onda na pustinjski brod, Na brod sa etiri noge. Taj se je pjenio pod udarcem bia, a ja letim ko ptica i kao ona cvrkuem na grani! Anitra, ti si kao palmin mot; To sada uistinu znam! ak ni kozji sir iz Angore Nije tako sladak kao ti (Objesi lutnju o rame i prie blie) Tiina! Moda ljepotica slua? Da li je ula moju pjesmicu? Moda viri kroz zavjesu, odbacivi veo i ostalo? Mir! Neto je prasnulo kao da je snano iz boce izletio ep! Opet! 1 jo jednom! Jesu li to ljubavni uzdasi? Ili moda pjesma? Ne, nego naprosto hrkanje! Oh, slatke li glazbe! Anitra spava. Prestani cvrkutati, slavujiu! Snai e te svako zlo, ako li bude tim svojim cvrkutom ili, kako ve pie, pusti ga! Slavuj je pjeva; a to sam isto i ja. On upravo, kao i ja, glazbom svojom zavodi njena i malena srca. Prohladna no je stvorena za pjesmu; a pjevanje je naa sfera; u pjevanju mi smo mi, Peer Gynt i slavuj. I upravo to to cura spava mojoj je ljubavi nagrada prava! Jer i u samome tome to mi se usnice priblie vru a da ga i ne dotaknem, ali evo i nje! Uostalom, najbolje je da je tu. ANITRA (iz atora) Gospodaru, da li si to ti zvao u noi? PEER: Jesam. Prorok je zvao. Maak me razbudio svojim snanim lovnim kricima ANITRA: Nisu to, gospodaru, bili lovni krici; nego neto mnogo gore. PEER: A to onda? ANITRA: Stid me je! PEER: Govori! ANITRA: Oh, ve se crvenim PEER (prie joj blie) Bi li to moda ono to je mene onako potpuno ispunilo kad sam ti dao svoj opal? ANITRA (preplaeno) Zar usporediti tebe. blago cijelog svijeta, s jednim gadnim starim makom! PEER: Dijete moje, gledano sa stanovita strasti, maak i prorok mogu ti doi na isto. ANITRA: Gospodaru, med ale tee s tvojih usana. PEER: Mala moja prijateljice, ti kao i ostale djevice, sudite o velikim ljudima samo po njihovoj vanjtini. U biti ja sam jako aljiv, osobito kad smo udvoje. Moj poloaj me sili da nosim krinku ozbiljnosti; dnevne me obveze sputavaju; svi obziri i brige to ih imam sa svima prave od mene tekog proroka, ali samo najeziku. Kojetarije! En tet-a-tet, ja sam Peer, taj sam ja. Sad emo otjerat proroka; i sad ima evo mene, mene samoga. (Namjesti se ispod nekog stabla i privue Anitru k sebi.) Hodi, Anitra, da malo poinemo pod zelenom kronjom palme! Ja u aptati, ti e se smijeiti; zatim emo izmijeniti uloge: pa e tvoje svjee usne aputati ljubav, a ja u se smijeiti. ANITRA (legne do njegovih nogu) Svaka je tvoja rije slatka kao pjesma, iako ja od svega toga vrlo malo razumijem. Gospodaru, reci mi moe li tvoja ki dobiti duu sluajui? PEER: Duu, svjetlost duha i znanje, sve e ve dobiti u svoje vrijeme. Kad na istoku na ruiastim

tracima bude zlatom otisnuto - ve je dan - onda u ti, dijete moje, dati poduku; bit e mi dobro pouena. Ali usred divne none tiine bilo bi glupo ako bih ja, s istroenim ostacima mudrosti, nastupio kao uitelj. A pravo uzeto, dua i nije glavna stvar. Srce je ono to je vano. ANITRA: Govori, o gospodaru! Kad ti govon ja vidim sjaj kao od opala! PEER: Pamet uzeta u krajnosti. nije nita do glupost; kukavac, kad se razmae, postaje okrutnik; pretjerana istina zavrava kao naopako ispisana mudrost. Da, dijete moje, nek sam proklet kao pas, ako toliki ljudi ne tumaraju zemljom pretrpane due, a teko da e doi do jasnoe. Poznavao sam jednog takvoga, pravi biser svojeg soja, pa i taj je u svrsi pogrijeio, zamijenivi znaenje i zvuenje. Vidi li pustinju oko oaze? Bilo bi dovoljno da mahnem turbanom, pa da nagnam ocean da sve to poplavi. Ali bih bio obian tikvan da poem sad stvarati mora i zemlje. Zna li ti to je to ivjeti? ANITRA: Naui me! PEER: Ne smoiti noge u rijeci vremena, i ostati u cijelosti svoj. Samo u muevnoj snazi mogu biti onaj koji jesam, draga moja mala! Ostarjeli orao gubi perje, ostario ovjek posre, stara baka gubi zube, starome klipanu uvenu ruke, i jo svaki od njih dobije uvelu duu. Mladost! Mladost! Vladat u kao sultan, zdrav i strastven, ne na obalama Gyntiane, pod palminim liem i lozom - nego u svjeini djevianskih eninih misli. Uvia li sad, malena moja curice, zato sam tebe milostivo zaludio, zato sam ba tvoje srce izabrao i u njemu - ako tako mogu rei - osnovao kalifat svojeg bia? elim posjedovati tvoje udnje. Svevlast u dravi svoje strasti. Bit e samo moja. Ja u biti onaj to te zarobljuje kao zlato i dragulji. Rastanemo li se, gotovo je sa ivotom, i to, nota bene, tvojim! Svaki dio i djeli tebe, a bez volje, bez da i ne, hou da je samo mnome ispunjen. Pononi dari tvojih vlasi, sve to je milo nazvati, to e poput babilonskih vrtova sluiti meni kao sultanu. Stog se ba i ne alim na prazninu ispod tvojeg eonog svoda. Kad ovjek ima duu, suvie je obuzet promatranjem samoga sebe. I sluaj, kad smo ve kod toga - ako eli i grivnu e dobiti; to je i najbolje za oboje. Ja u zauzeti mjesto due, a to se tie ostalog- status quo. (Anitra hre) to? Ona je zaspala? Onda je mimo nje prelo sve to sam rekao? Ne, samo potvruje moju mo to je ona otplovila u snove na rijeci mojih ljubavnih rijei! (Ustaje i stavlja nakit u njezino krilo) Evo kope s draguljima! I evo jo! Snivaj, Anitra! Sanjaj o Peeru! Snivaj! U snu si okrunila elo svojeg cara! Peer Gynt ie noas stekao pobjedu na temelju svojeg ja. (Karavanski put. Daleko u pozadini nazire se oaza. Peer Gynt na bijelcu jai kroz pustinju. Pred sobom na jabuci sedla dri Anitru). ANITRA: Pusti me, ili u te ugristi! PEER: Ti, mala pokvarenuo! ANITRA: Pa to hoe? PEER: to hou? Igrati se golubice i sokola! Pobjei s tobom? initi ludorije! ANITRA: Stidi se! Jedan stari prorok, pa! PEER: Ah, kojeta! I znaj da prorok nije star, ti gusko! Zar misli da je to znak starosti? ANITRA: Pusti me! Hou kui! PEER: Sadi si prava coquette! Zamisli kui! Svojem tastu! To bi bilo lijepo! Mi lude ptice, koje su pobjegle iz kaveza, ne smijemo vie nikad njemu na oi. Osim toga, moja mladice, ovjek se ne smije nikad predugo zadrati na istom mjestu, jer ovjek tad izgubi na potovanju ono to stekne u prisnosti; osobito kad ovjek doe kao prorok ili togod slino. U tren se valja pojaviti, te nestati kao pjesma. A i krajnje je vrijeme bilo da se posjet zavri. Ti sinovi pustinje imaju nestalne due; na kraju je bivalo sve manje i tamjana i molitve. ANITRA: Jest, ali da li si ti prorok? PEER: Ja sam tvoj car! (Hoe da je poljubi.) Gle samo, kako mali djetli kljuca! ANITRA: Daj mi taj prsten to ti je na prstu! PEER: Uzmi, slatka Anitra, sve te sitftice! ANITRA: Tvoje su rijei kao pjesma! Kako milo zvone! PEER: O, kakvo je blaenstvo znati da si toliko voljen! Sjahat u! Vodit u ti konja kao tvoj rob! (Dodaje joj bi i sjae.) Evo vidi moja ruo, moj divni cvijete! Evo u gaziti pijeskom sve dok me sunanica ne zgrabi. Jer ja sam mlad, Anitra, imaj to u vidu! I nemoj se uditi mojim obijestima!

Jer ala i obijest kriterij je mladosti! I da duh tvoj nije tako tup, odmah bi zakljuila - moj divni oleanderu - tvoj ljubavnik je obijestan, ergo: on je mlad! ANITRA: Da, naravno da si mlad. A ima li jo prstenja? PEER: Pa zar nisam?! Evo, uzmi! Mogu skakati kao jarac! Da ima u blizini vinove loze, glavu bih sebi ovjenao. Naravno da sam mlad! Hej, hou plesati. (Plee i pjeva) Ja sam presretan pijetao Kljucni me kokice moja! I sada bih rado slijetao, Jer sam presretan pijetao! ANITRA: Proroe, sav si se uznojio; bojim se da e se istopiti; dodajder mi tu teku kesu, to ti visi o pasu! PEER: O, njene li skrbi! Uzmi ovu kesu; i bez zlata su sretna srca zaljubljenih! (Ponovo plee i pjeva) Mlaani Peer je vragolan i ne zna na koju bi nogu stao; i to mu ja tu mogu, kad mladi Peer je vragolan! ANITRA: Kako je divno kad prorok plee! PEER: Pusti sad proroka! Hajde da zamijenimo odjeu! Hajde! Svlai se! ANITRA: Tvoj haljetak je meni predugaak, pojas je tvoj preirok, a arapa preuska. PEER: Eh bien! (Klekne) Ali, molim te, zadaj mi otar bol, jer zaljubljenim srcima je slast u patnji! Sluaj, im se vratimo doma u moj dvorac ANITRA: U tvoj Raj; imamo li jo dugo jahati? PEER: Oh, oko tisuu milja ili ANITRA: Predaleko je to! PEER: Ali sluaj! Dobit e onu duu koju sam ti prije obeao. ANITRA: Oh, hvala. Snai u se ja i bez due. Ali ti si me zamolio za bol PEER: Da, muke, stradanja! Snaan, ali kratak, za jedno dvatri dana! ANITRA: Anitra slua Proroka! Zbogom! (Oine ga dobro po prstima i odjuri u galopu natrag u pustinju.) PEER (stoji dulje vremena kao daje gromom oinut) Dobro, valjda je i to! (Isto mjesto, sat vremena poslije. Peer Gynt, ozbiljan i zamiljen, svlai sa sebe tursku nonju, dio po dio. Na kraju izvadi malu putniku kapu iz depa kaputa, stavi je na glavu i opet se pojavi odjeven u svoje europsko odijelo.) PEER: Tu lei Turin, a ovdje stojim ja! Te poganske stvari nisu nita dobro. Srea da je sve bilo samo u odjei, a da nije - kao to se kae - prodrlo i u meso. to sam ja imao i traiti na toj galiji?! Napokon, ovjeku je najbolje da ivi kao kranin, da odbaci svu tu paunsku razmetljivost, da se dri zakona i morala da bude svoj, te na koncu zaslui govor nad grobom i vijence na lijesu. (Poe nekoliko koraaja.) Ona droljica! Malo je trebalo pa da mi posve zavrti mozgom. Nek odmah postanem troll, ako i sad razumijem to me je toliko opilo i zaludilo. Nu, dobro je da se svrilo! Da se sa alom nastavilo jo samo malo, bio bih istinski smijean. Pogrijeio jesam; ali ipak je nekakva utjeha, to sam pogrijeio zbog pogrenog stanja, i to nije pogrijeila sama moja osoba. U stvari taj proroki ivot - u cijelosti lien soli djelatnosti - osvetio se mukama neukusnosti. I veoma je nezgodno biti prorokom! Tko takvu dunost obavlja mora se kretati u magli; proroki uzeto. ovjek pada onoga asa im se pone ponaati trijezno i razumno. A do sad sam u potpunosti udovoljio tome poloaju upravo tako to sam se udvarao onoj guski. Pa ipak, (prasne u smijeh) Hm! Zamisli samo! Htjeti zaustaviti vrijeme skakanjem i plesanjem! Boriti se protiv struje okretanjem i vrckanjem! Svirati na lutnji, tepati i uzdisati, te zavriti kao pijevac: davi se operuati!? Takvo se ponaanje moe nazvati prorokim ludovanjem. Jest! Operuan! Operuan sam i to dobro! Pa ipak, imam jo neto skriveno. Neto u Americi, a neto i u depu. Nije se dakle ba sve rasteplo! A u biti ovo srednje je najbolje. Nisam vie vezan ni za koijaa ni za konja; nema nikakve brige ni s koijama ni s kovezima. Ukratko reeno, kao to se

veli, ja sam gospodar situacije. Koji da izaberem put? Jer, mnogi su putovi preda mnom; a u izboru se mudrac raspoznaje od budale. Moj poslovni ivot - zavreno je poglavlje, a moja ljubakanja odbaene haljine! Za raje napredovanje opet ne osjeam nikakva nagnua. Naprijed i natrag jednako je dugo; van ili unutra - jednako je usko - mislim da pie u nekom duhovitom spisu. Treba, dakle, neto novo; kakav plemenit pothvat; Cilj to je vrijedan i truda i novca. Da opiem svoj ivot bez ikakva zaobilaenja, knjigu to e pokazivati put i pozivati na oponaanje? Ili, stani! Imam dosta vremena na raspolaganju! A kako bi bilo da kao putujui uenjak prouavam poude prohujalih vremena? Zaista, to je neto za mene! Ljetopise sam itao jo kao mali, i time se poslije znanstveno bavio! Pratit u put ljudskoga roda! Zaplovit ukao pero na rijeci povijesti! Oivjet u je, kao u snu - vidjet u bojeve junaka za veliinu i dobrotu, (ili samo kao promatra, zatien u sigurnosti), vidjeti kako mislioci padaju, a muenici krvare, gledati kako se carstva osnivaju i carstva raspadaju, i kako se iz sitnica razvijaju svjetska razdoblja; kratko reeno: pokupit u skorup povijesti. Moram pokuati da se domognem kakvog Beckerova sveska i zaputim se kronoloki dokle ve stignem. Istina, moje predznanje nije temeljito, a unutarnja mehanika povijesti je varljiva; ali nita za to! to je ishodite luakije to e posljedak biti originalniji. O kako je uzvieno, sebi postaviti cilj, i krenuti za njim ne obzirui se ni na to! (Tiho, ganut) Poraskidati na sve strane, sve veze to te veu sa zaviajem i s prijateljima, dii u zrak blago svojega bogatstva, rei laku no svojoj ljubavnoj srei, sve to uiniti, samo da bi otkrio tajnu istine. (Posuuje suzu to mu je krenula iz oka.) To je kriterij pravog istraivaa! Osjeam se prekomjerno sretnim. Sad sam rijeio zagonetku svoje sudbine. Sad samo valja izdrati i u gustom i u rijetkom! Nek mi je oproteno stoga ako ponosno podignem glavu i osjetim se kao ovjek Peer Gynt, nazvan takoer i carem ljudskog ivota. Posjedovat u s u m m u svega to je bilo, i neu vie stupati stazom suvremenika. Sadanjost nije vrijedna ni potplata s cipele. U postupcima tih mukaraca nema ni vjere ni sri. U njihovoj dui nema poleta, a djelo im nema teine. (Slijee ramenima) A ene, one su slabaan soj! (Izlazi) (Ljetni dan. Visoko gore na sjeveru. Koliba u umi. iroko otvorena vrata s velikim drvenim zasunom. Jelensko rogovlje iznad vrata. Pokraj kolibe je stado koza. ena srednjih godina, svijetle kose i lijepa, sjedi i prede vani na suncu. ena pogleda niza stazu i pjeva.) ENA: Moda e proi i zima i proljee, I jo cijelo ljeto slijedee. Ali znam da vratit e se ve, I ekat u te, jer dadoh ti rije. (poziva koze, ponovno pree i pjeva) Bog nek ti snage da gdje god ti bio, I nek te uslia to god ti htio! A ja u ekati na povratak tvoj: eka li gore, srest emo se, mili moj! (U Egiptu. Svanue. Memnonov stup u pijesku.) PEER (dolazi, a zatim se osvre) Odavde mogu zgodno zapoet svoje lutanje. Sad sam za promjenu, Egipanin. Ali Egipanin na temelju gyntskoga ja. Poslije u krenuti u Asiriju. Da zaponem odmah od stvaranja svijeta moda bi samo izazvalo pomutnju. Posve u zaobii biblijsku povijest; ionako u neprestance unilaziti na njezine svjetovne tragove; a da opet u nju, kao to se kae, podrobnije zavirujem, izvan je i mojeg nauma i mojih snaga. (Sjedne najedan kamen.) Sad u sjesti i strpljivo priekati dok stup ne zavri svoju uobiajenu jutarnju pjesmu. Nakon zajutarka, penjat u se na piramide, a budem li imao vremena, zavirit u kasnije malo i u njihovu unutranjost. Zatim u kopnom zaobii Crveno more i moda u nai grob kralja Putifara. Zatim u postat Asijac. U Babilonu u potraiti glasovite visee vrtove i bludnice to e rei: najvanije tragove kulture. Zatim u skoknuti do zidina Troje. A od Troje vodi pomorski put pravo do slavne stare Atene. Tamo u na licu mjesta, kamen po kamen, pregledati klanac to ga je branio Leonida. Upoznat u se s boljim filozofima, pronai u zatvor u kojem je Sokrat umro kao rtva -. Ne, to nee ii! Sada je tamo rat! Moram, dakle, helenizam za sad staviti na stranu. (Gleda na sat) teta je to sunce tako dugo treba da izae. Nemam ba mnogo vremena. Dakle, od Troje - tu sam bio prekinuo - (Ustaje i

slua.) Kakvo li je to neobino mumljanje? (Sunce izlazi.) MEMNONOV STUP (pjeva) Iz polubogova pepela izlijeu ptice to podmlauju i vjeito pjevaju, Zeus, sveznajui, stvori njih ratujui. Sove mudrosti, gdje drijemaju moje ptice? Mora ili umrijeti ili zagonetku pjesme rijeiti! PEER: Zaista - zar mi se nije uinilo da iz stupa izlazi nekakav zvuk? Glazba prolosti. uo sam podizanje i sputanje glasa iz kamena. Zapisat u to, pa nek uenjaci proue (zapisuje u depnu biljenicu) Stup je pjevao. Jasno sam uo zvuk, ali nisam pravo razumio sam tekst pjesme. Sve je to naravno bila samo obmana osjetila. Inae, nisam danas opazio vie nita vano spomena. (Ide dalje.) (Kod sela Gizeh. Velika sfinga isklesana iz stijene. U daljini se vide tornjevi Kaira. Peer Gynt dolazi; paljivo promatra sfingu, sad kroz lornjon, sad kroz upljinu ake.) PEER: Gdje li sam samo ve jednom prije sreo neto upola zaboravljeno, koje podsjea na ovo strailo? Jer sigurno jesam, da li na sjeveru ili jugu? Bijae li to osoba? A ako jest, onda koja? Onaj Memnon, kasnije sam se sjetio, nalikovao je na onog takozvanog starca iz Dovrea, upravo kao on, dok je sjedio onamo stisnut i ukoen, posaen na ostacima stupova. Ali ovu neobinu zvijer krianicu, kopilicu, to je ujedno i lav i ena, da li sam i nju posudio iz kakve bajke? Ili je iz kakve zbiljske uspomene? Iz bajke? Ne, sad sam se sjetio! Pa to je veliki Svija - Bojg, onaj kojeg sam tresnuo po lubanji, to jest: to sam sanjao, dok sam leao u groznici. (Prilazi blie.) Iste one oi. Iste one usne. Ne ba tako opake. Nego lukavije. Ali u svemu ostalom, uglavnom isto. Tako dakle, Svijau - Bojg, vie si nalik na lava kad te ovjek promatra odstraga i za danje svjetlosti! Jesi li jo vjet zagonetkama? Sad emo to iskuati. Sad emo vidjeti hoe li odgovoriti kao posljednji put! (Dovikuje Sfingi) Hej, Svijau - Bojg, tko si? JEDAN GLAS (iza Sfinge) Ach, Sfinx, wer bist du? PEER: to? Jeka mi odvraa njemaki? Nevjerojatno! GLAS: Wer bist du? PEER: I govori jezik posve dobro! Taj nalaz je posve nov i posve moj. (Zapisuje u biljenicu) Jeka se javlja na njemakom. 1 to u berlinskom dijalektu. (Begriffenfeldt se pojavljuje iza Sfinge.) BEGRIFFENFELDT: Gle. ovjek! PEER: Oh, on je bio taj to je govorio. (Ponovno zapisuje) Zatim sam doao do drugaijih rezultata. BEGRIFFENFELDT (izvodei razliite nemirne kretnje) Oprostite mi, mein Herr! Eine Lebensfrage! to vas je upravo danas dovelo na ovo mjesto? PEER: Posjet. Doao sam posjetiti prijatelja iz mladosti. BEGRIFFENFELDT: to? Svingu? PEER: (kima glavom) Poznajem je jo od davnih dana. BEGRIFFENFELDT: Famozno! Sad ovo nakon onakve noi! U elu mi tutnji! Gotovo da mi se rasprsnu sljepooice! Vi je poznajete, ovjee? Govorite! Moete li rei to je ona? PEER: to je ona? Mogu, to je prilino lako. Ona jest ona sama. BEGRIFFENFELDT (skoi) Ha, zagonetka ivota bljesnula mi je kao svjetlost pred oima! I sigurno je da ona jest ona sama? PEER: Jest. Tako barem ona kae. BEGRIFFENFELDT: Ona sama! as prevrata se blii! (Skida eir) A koje je vae cijenjeno ime, moj gospodine? PEER: Krten sam kao Peer Gynt. BEGRIFFENFELDT (s tihim divljenjem) Peer Gynt! Alegorino! To se moglo i oekivati. Peer Gynt? To e rei: Nepoznati, Doljak, iji je Dolazak meni objavljen PEER: Ne, zaista? I vi ste sad tu da biste doekali? BEGRIFFENFELDT: Peer Gynt! Dubokoumno! Zagonetno! Prodorno! Svaka je rije kao bezdani nauk!

A to ste vi? PEER: (skromno) Uvijek sam se trudio da budem ja sam. Uostalom, evo i moje putovnice. BEGRIFFENFELDT: Opet ta zagonetna rije na dnu! (Zgrabi ga za ruku) U Kairo! Car tumaa je pronaen! PEER: Car? BEGRIFFENFELDT: Idemo! PEER: Je li me stvarno poznaju? BEGRIFFENFELDT (dalje ga vue za ruku) Car tumaenja - na osnovu svojega ja! (U Kairu. Prostrano dvorite s visokim zidom i unaokolo rasporeenin zgradama. Prozori s reetkama; eljezni kavezi. Tri uvara u dvoritu. etvrti dolazi.) DOLAZEI: Schafmanne, reci mi gdje je Upravitelj? JEDAN UVAR: Odvezao se jutros jo prije zore. PRVI: Mislim da mu je neto smetalo, jer sino DRUGI: Pst! utite! Eno ga na vratima! (Begriffenfeldt dovodi Peer Gynta zakljuava vrata i stavlja klju0i dep) PEER (sam za sebe) Uistinu, krajnje nadaren ovjek. Gotovo sve to kae nadilazi ljudski razum. (Okree se) To je dakle taj klub uenjaka. BEGRIFFENFELDT: Ovdje ete ih nai svu silu! Krug oc sedamdeset tumaa, koji je nedavno narastao za sto i sedamdeset (Doziva uvare) Mikkel, Schlingelberg, Schafmann, Fuchs - odmal ulazite u kaveze! UVARI: Zar mi? BEGRIFFENFELDT: A tko drugi? Ulazite! Ulazite! Kad se svije vrti, vrtimo se i mi s njim! (Ugura ih ujedan kavez) Jutros je stigao on veliki Peer; ostalo moete pogoditi - vie vam ne trebam rei (Zakljuava kavez i baca klju u bunar.) PEER: Ali, dragi Herr Doctor und Direktor! BEGRIFFENFELDT: Ni jedno od toga! To sam prije bio - Hen Peer! Umijete li vi utjeti? Moram vam se povjeriti. PEER (sve mu je nelagodnije) O emu se radi? BEGRIFFENFELDT: Obeajte da neete drhtati! PEER: Obeajem, ali BEGRIFFENFELDT (povue ga u jedan kut i apue) Apsolutn Um je umro sino u jedanaest sati! PEER: Boe, oslobodi! BEGRIFFENFELDT: Da. To je krajnje alosno. A na mojem poloaju - vidite i dvostruko neugodno; jer je ovaj zavod sve do sada bio ludnica! PEER: Ludnica! BEGRIFFENFELDT: Ali sad vie ne, razumijete li! PEER (problijedio od straha i tiho) Sad vidim to je ovo mjesto! A i ovaj ovjek je lud - a to nitko ne zna! (Pokuava iskrasti se.) BEGRIFFENFELDT (ide za njim) Uostalom, nadam se da ste shvatili? Kad sam rekao da je Um mrtav bila je to ala. Naprosto je izvan sebe. Izvukao se iz svoje koe, upravo kao lisac mojeg zemljaka Minchhausena. PEER: Oprostite mi na asak. BEGRIFFENFELDT (zadrava ga) Ne, zapravo kao jegulja, a ne kao lise. Iglom kroz oko; i koprcao se na zidu PEER: Kako da se spasim! BEGRIFFENFELDT: Rez oko vrata, i eto ga: van iz koe! PEER: Poludio! Posve siao s uma! BEGRIFFENFELDT: Sad je bjelodano - i vie se ne moe skrivati -da e ovaj izlazakizsebe samo imati za posljedak itav preokret na kopnu i na vodi. Jer, osobe koje su prije nazivane ludim, postale su normalne sino u jedanaest sati, u skladu s novom fazom Uma. A pogleda li se u tu stvar bolje, onda je bjelodano isto tako: da od gore spomenutog asa - ludjeti su poeli oni takozvani normalni. PEER: Spomenuste vrijeme. A ja imam malo vremena

BEGRIFFENFELDT: Vae vrijeme? Sad ste me sjetili neega! (Otvara jedna vrata i vie) Izlazite! Objavljeno je vrijeme koje dolazi! Razum je mrtav. ivio Peer Gynt! PEER: Ne, dobri ovjee! (Luaci jedan po jedan izlaze u prostor dvorita.) BEGRIFFENFELDT: Dobro jutro! Priite i pozdravite zoru osloboenja! Stigao je va car! PEER: Car? BEGRIFFENFELDT: Da. Svakako! PEER: Ali to ast je velika, toliko iznad svake mjere BEGRIFFENFELDT: Ah, ne dopustite da vas lana skromnost zavede u asu kao to je ovaj. PEER: Ali dajte mi vremena! Ja zaista nisam pogodan za to; Zapravo sam glup. BEGRIFFENFELDT: ovjek koji je razumio Sfmginu zagonetku? ovjek koji je on sam? PEER: U tome i jest tekoa. Ja jesam ja sam u jednom i u svemu, ali - ukoliko shvaam - ovdje treba da budem ja sam (takorei) izvan sebe. BEGRIFFENFELDT: Izvan sebe? Ne, tu se itekako varate! Ovdje je ovjek upravo prokleto samo on sam; on sam i ba nita drugo; ovdje ovjek, kao on sam, jedri punim jedrima. Svaki se zakljuava u bavu samoga sebe i u vrijenju samoga sebe zaranja na samo dno, i hermetiki se zatvara epom samoga sebe, pa u bunaru samoga sebe zaptiva svoje drvo. Tu nitko nema suza za tue boli; niti razumijevanja za tue misli. Mi sami sobom tu smo i misao i ton, i sami smo samo svoji do krajnjeg ruba odskone daske, a prema tome: treba li tu netko biti car na prijestolju, bjelodano je da ste upravo vi pravi ovjek PEER: Ah, vrag nek me! BEGRIFFENFELDT: No, no, ne gubite duha! Gotovo je sve na svijetu u poetku novo. Vi - svoje vlastito ja - doite! Ovdje ete vidjeti primjer. Izabrat u vam onako nasumce prvoga koji naie (Jednoj tamnoj spodobi) Dobar dan, Huhu! Hoda li moj mome, jo uvijek tako sa igom tuge? HUHU: A zar i mogu drugaije kad narodnarataj za naratajem - umire bez tumaa? (Obraa se Peeru) Ti si ovdje stranac, hoe li pokuati? PEER (klanjajui se) Svakako. HUHU: Osluni me onda svojim uima. Daleko onamo na Istoku, poput vijenca na elu, stoje Malebarski alovi. Portugizi i Nizozemci zemlju su kulturom opasali. Osim toga stanuju tu i gomile pravih Malebarana. A ti su jezik izmijeali, pa takvi u zemlji gospoduju. Ali u doba koje je davno prolo tu vladahu orangutani. Orangutan bijae mu i gospodar ume, tu je on mlatio i reao. I kako ga je ruka prirode bila stvorila, tako se i cerio i zijevao. Neukoren je mogao vritati, jer bijae gospodarem svojeg carstva. Ali onda navalie stranci i doe do pometnje u prajeziku praume. No duga etiri stoljea zavlada majmunskim rodom. A poznato je da tako duge noi prijee razvoj naroda neke zemlje. Zanijemie stoga prazvuci praume, nema vie urlika i krikova, te ako hoemo izraziti svoje misli, moramo se pomagati govorom. A kako je to samo nasilje nad svim drutvenim staleima! Zbog toga moraju jednako trpjeti i Portugizi i Nizozemci, i Mjeanci i Malebarani. Sam sam se pokuavao boriti za na praumski jezik - onaj pravi, pokuavao sam oivljavati mrtvaca, borio sam se za pravo naroda na vrisku, vriskao sam i sam i dokazivao upotrebu vriskova u narodnoj pjesmi. Ali moji su se napori malo cijenili. Sad mislim da shvaate moje jade. Hvala vam to ste me posluali vlastitim uima! Ako me moete svjetovati, onda da ujem! PEER (tiho) Pisano je: S vukovima, koji su unaokolo, ovjek treba urlati! (Glasnije) Dragi prijatelju, koliko je meni poznato u Maroku postoji ikara u kojoj opori orangutana ive i bez govornitva i bez pjesnitva. Govor kojim se slue zvui malebarski, milozvuan je i uzoran. Pa zato se onda ne biste vi, a i ostali znaajnici, iselili onamo i sluili svojoj zemlji? HUHU: Hvala vam to ste mi posudili svoje ui. Kako me svjetujete tako u i uiniti. (Sa irokom gestom) Istok odbacuje svog pjesnika! A zapad ima orangutane! (Odlazi). BEGRIFFENFELDT: Zar ovaj nije ono to jest? Mislim da jest. Ispunjen je samim sobom kao osobom i jedino time. On je svoj sam u svemu to daje od sebe; on je svoj po tome to je izvan sebe. Doi! Sad u vam pokazati drugoga, koji od sino nije nita manje u skladu s Razumom. (Obraa se jednom fellahu koji nosi mumiju na leima) Kralju Apise, kako ste, moj uzvieni gospodaru? FELLAH (divljano se obraa Peeru) Da li sam ja kralj Apis?

PEER (skrivajui se iza doktora) Moram priznati kako naalost nisam u stanju; ali ipak vjerujem, ukoliko mogu suditi po tomu FELLAH: Vidim da i ti lae. BEGRIFFENFELDT: Vaa bi Visost trebala izloiti kako stoji s cijelom tom stvari. FELLAH: U redu. Ispriat u svoju priu. (Okrene se prema Peeru) Vidi li ovoga to ga nosim na leima? Ime mu neko bijae kralj Apis. A sad mu je ime mumija, i uz to je posve mrtav. On je izgradio sve piramide i isklesao golemu Sfingu i - kao to Doktor ree - borio se s Turcima i lijevo i desno. Njega je stoga cijeli Egipat slavio kao boga i postavljali su njegove kipove u hramovima, a u obliju bika. Ali ja sam zapravo kralj Apis, meni je to jasno kao sunce, i ako ti to jo ne shvaa, ubrzo e shvatiti. Kralj Apis, naime bijae u lovu, sjahao je na as sa svojeg konja, pa otiao na stranu, na imanju mojeg predaka. Tlo, to ga je Apis potorio, svojim je itom othranilo mene; i ako su potrebni daljnji dokazi, ja imam i nevidljive rogove. Pa nije li onda prokleto to nitko ne slavi moju vlast?! Po roenju ja sam Apis ove zemlje, ali za ostale ljude tek fellah. Ukoliko zna to mi valja initi, onda me odmah i svjetuj: to trebam uiniti da nalikujem na kralja Apisa Velikog? PEER: Vaa Visost treba izgraditi piramide, isklesati jo veu sfingu i - kao to Doktor kae - boriti se s Turcima i desno i lijevo. FELLAH: Oh, divne li prie! Fellah! Jadna gladna u! Ne mogu ni svoju kolibu oistiti od takora i mieva! Brzo ovjee - pronai togod bolje, neto to je i veliko i sigurno, i to je uz to nalik na Kralja Apisa s mojih lea! PEER: A kako bi bilo da se Vaa Visost objesi, pa zatim u krilu zemlje - u prirodnim granicama lijesa - potpuno mrtva miruje?! FELLAH: To u i uiniti! ivot za konopac dajem! Na vjeala i s kosom i s koom! U poetku e biti neke razlike, ali nju e ve Vrijeme izbrisati! (Odlazi i sprema se da se objesi.) BEGRIFFENFELDT: To je prava linost, Herr Peer. ovjek s metodom PEER: Jest. Jest. Vidim, ali taj e se zbilja objesiti?! Boe, smiluj nam se! Mui mi se. Jedva znam to mislim! BEGRIFFENFELDT: To je tek prijelazno stanje. Ono e kratko trajati. PEER: Prijelazno stanje? Ali u to? Oprostite - ali ja moram otii BEGRIFFENFELDT (zadrava ga) Jeste li ludi? PEER: Jo ne -. Lud? Boe sauvaj! (Buka i vreva. Ministar Husein se probija kroz gomilu). HUSEIN: Javili su mi da je danas doao car. (Okree se Peeru) Jeste li vi taj? PEER (u zdvajanju) Da. To je ve gotova stvar. . HUSEIN: Dobro. Evo nota na koje treba odgovoriti. PEER (upa sebi kosu) Samo naprijed! Upravo tako; to gore to bolje! HUSEIN: Hoete li uiniti mi ast da me zamoite (duboko se klanja). Ja sam pero. PEER (klanja se jo dublje) A ja sam onda oigledno stari carski pergament. HUSEIN: Moja je povijest, Gospodaru, veoma kratka: smatraju me posudom s pijeskom, a ja sam pero. PEER: A moja povijest, gospodine Pero, kratko reeno je ova: ja sam list papira koji nee nikad biti ispisan. HUSEIN: Ljudi nikako ne shvaaju emu ja sluim; svi bi me htjeli upotrijebiti za posipanje pijeska. PEER: Ja sam u vlasnitvu jedne ene bio srebrom optoena knjiga; jedna je te ista tiskarska pogreka biti lud ili pametan! HUSEIN: Zamislite samo kakav zamoran ivot; biti pero, a nikad ne osjetiti otricu noa! PEER (skoi visoko) A zamisli: biti jelen; skoiti s visine, pa uvijek padati, a nikad ne osjetiti dno pod papcima!

HUSEIN: No! Tup sam! Treba me zailjiti i zaotriti! Ako me dobro ne nailje, svijet e propasti! PEER: teta za svijet, koji, kao i sve ostale svoje tvorevine, na Gospod Bog smatra tako izvrsno nainjenim. BEGRIFFENFELDT: Evo noa! HUSEIN (zgrabi ga) Ah, kako u lizati tintu! Oh, kakva je slast zasjei sebe! (Preree sebi vrat.) BEGRIFFENFELDT (odmakne se u stranu) Samo nas nemoj poprskati! PEER (u strahu koji je sve vei) Drite ga! HUSEIN: Drite me! To je prava rije! Drite! Drite pero! Papir na stol! (Pada.) Umoran sam. Post scriptum: ne zaboravite ga, ivio je i umro kao pero. PEER (hvata ga vrtoglavica) to da inim! to sam ja? Ti veliki - dri vrsto! Sve sam to god hoe: Turin, grenik, planinski troll; ali pomozi mi; neto je prsnulo! (Vriti) Sad se ne mogu, u ovom asu, sjetiti tvojeg imena; ali pomozi mi - ti zatitnie svih luaka! (Pada u nesvijest.) BEGRIFFENFELDT (s vijencem od slame u ruci, skoi i zajai na Peera) Ha; vidi ga kako u praini canje; i jo izvan sebe sama! Pa nek je i okrunjen! (Stavlja mu vijenac na glavu i vie) ivio! ivio car svojega ja! SCHAFMANN (u kavezu) Es lebe hoch der grosse Peer! PETI IN (Na palubi jednog broda, negdje na Sjevernom mora, a ispred norveke obale. Sunev zalazak. Olujno vrijeme. Peer Gynt, snaan ostarjeli mukarac, prosijede kose i brade stoji na polupcu. Odjeven je upola mornarski, u mornarskom kaputu i visokim izmama. Odijelo muje iznoeno. Piit je bila dugo izloena suncu i vjetru, a izraz lica mu je tvrd. Kapetan broda stoji do kormilara. Okolo su lanovi brodske posade.) PEER (ruke je naslonio na brodsku ogradu i gleda prema kopnu) Gle Hallingskarvena u zimskoj odjei; razmee se, starac, u aru veernjeg sunca. A J0klen, brat njegov, nakrivio se iza njega i jo uvijek je ogrnut platem zelenoga leda. Folgefann, ona je bila ljupka; i lei kao djevica u istoj bjelini. Ne budite lude, stari momci! Ostanite gdje ste! Vi ste kao od granita. KAPETAN (dovikne naprijed) Dvojica na krmu, i podignite svjetiljku! PEER: Pue veoma hladan vjetar. KAPETAN: Noas emo imati buru. PEER: Moe li se s mora vidjeti Ronden? KAPETAN: Ne, ne moe. Jer lei iza Folgefanna. PEER: A Blaah0? KAPETAN: Ne. Ali se za lijepa vremena odozgor s mosta moe vidjeti Galdh^piggen. PEER: A gdje je Haartejgen? KAPETAN (pokazuje) Onamo negdje. PEER: I meni se ini. KAPETAN: ini se da vam je ovaj kraj poznat. PEER: Kad sam odlazio iz zemlje, ovuda smo plovili; a kao to poslovica kae, ono to je na dnu najdulje ostaje. (Pljune i gleda prema obali.) Ovamo gdje se plave krne vrleti i klanci, gdje se uske gorske visoravni crne kao ponori, i onamo dolje uz otvorene zaljeve, na takvim su se mjestima ljudi nastanili. (Pogleda u kapetana) U ovoj zemlji grade veoma ratrkano. KAPETAN: Naselja su rijetka i veoma udaljena jedna od drugih. PEER: Hoemo li stii prije svanua? KAPETAN: Hoemo, nekako tako. Ukoliko ne budemo imali suvie lou no. PEER: Na zapadu se gomilaju oblaci! KAPETAN: Da. Tako je. PEER: ekajte! Molim vas podsjetite me kad budem plaao veeru, jer - kao to se kae namjeravam odvojiti togod za posadu. KAPETAN: Hvala vam. PEER: To nee biti mnogo. Zlato sam bio kopao i izgubio sve to sam naao, Sudbina i ja smo u

zavadi. Vi znate koliko imam sa sobom na brodu. To je i sve - ostalo je vrag odnio. KAPETAN: Ali i to je vie nego dosta da vam osigura vanost meu naim svijetom. PEER: Od roda ja nemam nikoga. Nemam nikoga tko bi oekivao bogatog starkelju. Tako barem ovjek je poteen prizora na obali! KAPETAN: Oluja se pribliava. PEER: Da. Kao to sam rekao, ako je tkogod od njih zaista u stisci, neu ba odvie gledati na novac KAPETAN: To je lijepo od vas. Veina jedva sastavlja kraj s krajem. Svi imaju doma ene i djecu. Samo sa svojom zaradom oni teko ivotare, ali dou li doma sa togod dodatnog novca, bit e veselja koje se brzo ne zaboravlja. PEER: to kaete? Imaju ene i djecu? Oenjeni su? KAPETAN: Oenjeni? Da, svi i jedan. Ali od svih u najgoroj je nevolji kuhar. Kod njega u kui uvijek gladuju. PEER: Oenjeni? Imaju doma nekoga tko ih eka? Tko se raduje kad dou? to? KAPETAN: Da. Onako kako je ve obiaj u siromanog puka. PEER: I kad se oni vrate uveer, to onda? KAPETAN: Onda, mislim, ena iznese ono najbolje to imaju da proslave PEER: I postave svijeu u svijenjak? KAPETAN: Moda i dvije, pa i malo pia uz jelo. PEER: I onda se lijepo namjeste unaokolo? Zapale vatru na ognjitu? Djeca su okolo njih? Soba je puna razgovora; nitko ne uje drugoga to govori - jer su svi tako razdragani? KAPETAN: Najvjerojatnije da je tako, I stoga je tako lijepo od vas to ste upravo obeali da malo pripomognete. PEER (tresne rukom po ogradi) Proklet bih bio kad bih to uinio! Mislite li da sam poludio? Mislite li da sam se muio da bih nadarivao tua derita? Skupo me je stajalo da zaradim svoj novac! I nitko ne eka staroga Peer Gynta. KAPETAN: U redu. U redu. Kako god hoete. Va novac je va novac. PEER: Upravo tako! Novac je moj i niiji vie. Obraunajte trokove im se usidrimo! Moje putovanje u kabini sve od Paname. I za rakiju svima od posade. I nita vie. Ako dodadem ista vie, kapetane, moete me slobodno raspaliti po nosu. KAPETAN: Ja vam dugujem raun, a ne pljusku. Ali, oprostite mi, bura je sve jaa! (On polazi naprijed na palubu. Naglo se smrkava. U kabini se upali svjetlo. More je sve uzburkanije. Magla i gusti oblaci.) PEER: Imati doma cijeli opor mlaarije; koji s radou misle na tebe; i dok si ti na putu, drugi te prate u mislima? A nema nikoga tko bi mislio na mene. Svijee u svijenjaku! Te e se svijee ugasiti. Za to u se ja pobrinuti! Sve u ih izopijati! Ni jedan jedini od tih avola nee otii trijezan na kopno. Poteno pijani vratit e se enicama i djeici! Psovat e, udarati po stolu da e sve odjekivati. Preplait e na mrtvo ime one koji ih ekaju! ene e vritati i bjeati iz kue, zajedno s djecom! I tako e im propasti cijelo veselje! (Brod se strano zatrese. Peer se zatetura i jedva se zadri na nogama.) Oh, dobro se nagnuo! More se trudi kao da je plaeno za to! Ovdje na obalama Sjevera ono se ne da! Tvrdoglavo i opako kao i uvijek! (Oslukuje) Kakvi su to vrisci? MORNAR NA STRAI: Brodska olupina u zavjetrini! KAPETAN (Na sredini broda, zapovijeda) Kormilom na desno! Brodom prema vjetru! KORMILAR: Ima li koga na olupini? MORNAR NA STRAI: Ja vidim trojicu! PEER: Spustite amce s krme. KAPETAN: Napunit e se odmah vodom. (Ide naprijed.) PEER: Tko da sad na to misli? (Govori nekolicini od posade) Ako ste ljudi, spaavajte! Do vraga, ako malo i smoite krzno BRODARSKI: To je neizvedivo po ovakvim valovima. PEER: Oni ponovno viu! Gle, vjetar jenjava! Kuharu, hoe Ii ti pokuati? Hajde, Ja plaam! KUHAR: Neu: Sve da mi dadete i dvadeset funti sterlinga.

PEER: Psi jedni! Kukavice obine! Zar ste zaboravili da su to ljudi koji imaju ene i djecu doma? Oni sad sjede i oekuju BRODARSKI: Pa, strpljenje je zdravo. KAPETAN: Dalje odatle! KORMILAR: Olupina se prevrnula. PEER: Odjednom je sve utihnulo? BRODARSKI: Ako su oenjeni - kao to vi mislite - onda svijet ima jo tri nove udovice. (Nevrijeme je sve ee. Peer Gynt odlazi na stranji dio palube.) PEER: U ljudima vie nema vjere i - kako je ve napisano ili reeno - nema vie kranskog ponaanja. Dobra djela su im sve rjea, a sve se manje i mole, i nemaju nikakva strahopotovanja pred viim Silama. U nepogodi kao to je noanja nazona je pogibelj, prisutan je sam Gospod. Te ivotinje bi se trebale pripaziti, i trebali bi se sjetiti - er to je istina - da je pogibeljno igrati se sa slonovima! A oni ak Njemu otvoreno prkose! Ja sam tu neduan. Mogu uvijek dokazati da sam bio spreman pomoi svojim novcem. Ali to imam od toga? Postoji istina, izreka: ista je savjest mekano uzglavlje. To zacijelo vrijedi na suhome, ali sumnjam da ita vrijedi na brodu, kad se pristojan ovjek zatekne meu ovakvim lupeima. Na moru ovjek ne moe nikada biti sam svoj; ovjek mora ii s ostalima od palube do dna; pa kucne li as odmazde za brodarskog i za kuhara, onda e i mene odnijeti vrag zajedno s njima; ovjekove osobne zasluge tu se stavljaju na stranu; i to naprosto vrijedi pravilo: s kim si onakav si. Moja je pogreka to sam bio odve posluan. A za sve to nikakva hvala. Da sam togod mlai, promijenio bih sedlo, i ee bih pritegnuo uzdama! Ali ima jo vremena! Znati e jo cijela upa da se Peer vratio s mora! Otkupit u imanje silom ili milom; ponovno u ga izgraditi; ono e se sjati kao da je dvorac. Ali unutra, u sobe neu putati nikoga. Stajat e pred vratima, i vrtjeti kapama u rukama; prosit e i preklinjati - to mogu koliko god hoe, ali nitko od njih nee dobiti ni jednog jedinog novia. Ako sam ja ve morao urlati pod biem sudbine, nai e se i oni koje u ja ibati. NEPOZNATI PUTNIK (stoji u mraku pokraj Peera i prijateljski ga pozdravlja) Dobar veer! PEER: Dobar veer! to? Tko ste vi? PUTNIK: Va suputnik, stojim vam na usluzi. PEER: Ah, tako? Mislio sam da sam ja jedini putnik. PUTNIK: Pogrena pretpostavka, koja je sad ispravljena. PEER: Samo je udnovato to vas prvi put vidim tek veeras PUTNIK: Nikad ne izlazim danju. PEER: Da niste moda bolesni? Blijedi ste kao plahta! PUTNIK: Ne, nisam. Osjeam se upravo izvrsno. PEER: Kakva strana oluja. PUTNIK: Blagoslovljena, ovjee! PEER: Blagoslovljena? PUTNIK: Valovi se diu visoko kao kue. Unaprijed mi rastu zazubice! Zamislite samo koliko e biti brodoloma! I koliko e leeva biti izbaeno na kopno! PEER: Uuvaj nas Boe! PUTNIK: Jeste li ikad vidjeli ovjeka zaguena, objeena ili udavljena? PEER: To je ve previe! PUTNIK: Leevi se smiju. Ali to je smijeh na silu. I veinom su zagrizli vlastite jezike. PEER: Okanite se vi mene! PUTNIK: Samo jo jedno pitanje! Ako, na primjer, udarimo o greben i potonemo u mraku PEER: Mislite da postoji opasnost? PUTNIK: Zapravo ne znam to da vam odgovorim. Ali, pretpostavimo, da ja ostanem plutajui po povrini, a da vi potonete PEER: Kojetarije! PUTNIK: To je samo mogunost. Ali kad je ovjek jednom nogom u grobu, on se raznjeuje i dijeli sitne darove PEER (mai se za dep) Evo, novac!

PUTNIK: Ne, hvala ne! Ali kad biste bili tako dobri da mi poklonite va cijenjeni le? PEER: Sad ste ve pretjerali! PUTNIK: Ali samo va le, razumijete li? Radi mojih znanstvenih istraivanja! PEER: Nosite se! PUTNIK: Ali, dragi moj, razmislite, jer to je vama na korist! Rastvorit u vas i iznijeti na vidjelo. Ovo za ime posebno tragam jest Centar snova, a zatim u pomno pretraiti avove PEER: Odlazite od mene! PUTNIK: Ali, dragi gospodine, samo jedan le utopljenika! PEER: Porugljivi ovjee! Vi izazivate jo gore nevrijeme! Nije li to previe! Ovdje je oluja i kia, visoki valovi i svi mogui predmeti neega to nas moe za glavu skratiti, a vi se ponaate tako da sve to jo ubrzate! PUTNIK: Vidim da niste raspoloeni za daljnje pogaanje, ali vrijeme sa sobom donosi mnoge promjene - (Pozdravlja prijateljski) Susrest emo se kad se utopite, ako ne i prije. Moda ete tada biti boljeg raspoloenja. (Ulazi u kabinu) PEER: Ti uenjaci su zaista grozni ljudi! Njihovi odve slobodni nazor. (Obraa se brodarskomu, koji prolazi pokraj njega) Samo jednu rije, prijatelju? Onaj putnik? Iz koje li je ludnice taj? BRODARSKI: Ne znam ni za kakvog drugog putnika osim vas. PEER: Nema nikoga drugog? Postaje sve gore i gore. (Obraa se brodskom malom koji izlazi iz kabine) Tko je sad proao kroz vrata kabine? BRODSKI MALI: Brodski pas, gospodine! (Prolazi dalje.) STRAAR (vie) Kopno pod nama! PEER: Moj koveg! Moju torbu! Sve moje stvari iznesite na palubu! BRODARSKI: Imamo sad preega posla! PEER: Gluposti, kapetane! Samo sam se alio! Naravno, da u pomoi kuharu KAPETAN: Jarbol je pukao! KORMILAR: Vjetar je odnio jedro. BRODARSKI (vie) Podvodne stijene ispod pramca! KAPETAN: Razbit emo se u komade! (Brod udara o greben. Buka i zbrka. U blizini kopna. Grebeni s uzburkanim valovima. Brod tone. Kroz vodenu izmaglicu nazire se mali amac s dvojicom ljudi. Jedan veliki val prekrije amac, pa ga prevrne. uje se vrisak. asak zatim sve je tiho. Malo poslije vidi se prevrnut mali amac. Peer Gynt izroni na povrinu u blizini amca.) PEER: Upomo! amac! Upomo! Tonem! Izbavi me Gospode, kao to je pisano! (vrsto se dri za kobilicu amca.) KUHAR (izroni na drugoj strani) Oh, Gospode Boe, zbog one moje djeice, smiluj mi se! Pomozi mi da se doepam kopna! (Hvata se i on za kobilicu.) PEER: Pusti! KUHAR: Pusti ti! PEER: Udarit u te! KUHAR: Udarit u i ja tebe! PEER: Smrvit u te udarcima! Ostavi amac! Dvojicu ne moe izdrati! KUHAR: To ja znam. Pusti! PEER: Pusti ti! KUHAR: Kako da ne! (Tuku se. Kuharu klone jedna ruka; on se vrsto dri drugom.) PEER: Makni aku! KUHAR: Oh, dobri gospodine, potedi me! Pomisli na djeicu koju imam doma. PEER: Meni ivot treba vie negp tebi, jer ja jo uvijek nemam djece. KUHAR: Pusti! Ti si dovoljno ivio, a ja sam jo mlad! PEER: Pouri! Ostavi! Toni! Toliko si teak! KUHAR: Smiluj se! Ostavi za ime Boje! Za tobom nee nitko plakati ni aliti! (Vriti i puta amac) Davim se. PEER: (epa ga) Drat u te naas za kosu. Izmoli svoj oena! KUHAR: Ne mogu se sjetiti! Sve mi se mrai -

PEER: Samo najglavnije, ukratko! KUHAR: Daj nam danas! PEER: Preskoi to kuharu! Ono to ti treba ve e dobiti KUHAR: Daj nam danas PEER: Ista pjesma! Vidi se da si jednom bio kuhar - (isputa kuhara). KUHAR (tonui) Daj nam danas - na - (potone). PEER: Amen, mome! Do kraja si bio i ostao ono to jesi. (Uspne se na dno amca) Dok je ivota dotle je i nade NEPOZNATI PUTNIK (uhvati se za amac) Dobro jutro! PEER: Huj! PUTNIK: uo sam viku; tako mi je drago to sam vas naao. Dakle? Vidite da sam vam govorio istinu? PEER: Odlazite! Odlazite! Ovdje ima jedva mjesta i za jednog! PUTNIK: Ja plivam lijevom nogom. Odrat u se na vodi, samo ako mi dopustite da se vrcima prstiju oslonim o amac. Ali a propos vaeg lea PEER: Uutite! PUTNIK: Svi ostali su nestali PEER: Zaveite! PUTNIK: Kako god hoete. (Stanka) PEER: A to sad? PUTNIK: Ja utim. PEER: Sotonska podvala! A to ete sad? PUTNIK: Ja ekam. PEER (upa sebi kosu) Ja ludim! Tko ste vi? PUTNIK (kima glavom) Prijatelj. PEER: I to jo? Govorite! PUTNIK: A to vi mislite? Poznajete li ikoga drugog to je nalik na mene? PEER: Ah, poznajem li vraga! PUTNIK (tiho) Da li je njegovo da upali svjetiljku na nonom putovanju ivota kroz strah? PEER: Ma nemojte! Kad se stvar razjasni, jo e izai da ste glasnik svjetlosti! PUTNIK: Prijatelju, jeste li barem jednom svakih pola godine osjetili svu ozbiljnost straha? PEER: Naravno da je ovjeka strah kad prijeti opasnost; ali vae su rijei nekako zagonetne PUTNIK: Da li ste barem jednom u ivotu zadobili pobjedu koja se daje u strahu? PEER (gleda u njega) Ako mi vi otvorite vrata, glupo bi bilo da* ne poem prvi. Ali emu vrijedi birati svoje vrijeme, kad ce vas more svakog asa progutati! PUTNIK: Ili je pobjeda moda vama blia, pokraj ognjita, gdje je ugodno i tiho? PEER: Moda; ali va govor izluuje. Kako moete misliti da razbuuje? PUTNIK: Onamo odakle dolazim osmijesi se jednako visoko cijene kao i patetian stil. PEER: Sve ima svoje vrijeme; jer, kao to je napisano, ono to prilii cariniku. prokleto je sveeniku! PUTNIK: Gomila to poiva u pepelu urni, ne eta se svaki dan na koturni. PEER: Odlazi od mene, strailo jedno! Makni se, ovjee! Ja neu da umrem! Hou na kopno! PUTNIK: to se toga tie, moete biti mirni; ne umire se usred petog ina! (Nestaje.) PEER: Na kraju se ipak otkrio - obian prazni moralist! (Groblje u selu, visoko u planinama. Pokop. Sveenik i upljani. Pjevaju se posljednji stihovi psalma. Putem pokraj njih prolazi Peer Gynt.) PEER (na grobljanskim vratima) Evo jo jedan zemljak odlazi putem sve puti. Hvala Bogu da ja nisam taj. (Ulazi u groblje.) SVEENIK (govori nad grobom) Sada kad dua ide pred svojeg suca, a njezin prah lei tu pred nama kao prazna ljuska, sad emo - dragi prijatelji - prozboriti koju o lutanju ovoga pokpjnika po naoj zemlji. Taj ne bjee bogat, a nije bio ni pametan, glas njegov bjee slabaan, a dranje neugledno, govorio je zbunjeno i smueno i jedva da je bio gospodar i u svojem domu; u crkvu bi ulazio kao da moli da mu se dopusti da zauzme svoje mjesto poput drugih. Znadete da je on doao iz

Gudbrandsdalena. Doselio se ovamo dok jejo bio mladi. I vjerojatno se sjeate da je sve do kraja drao desnu ruku u depu. Ta desna ruka u depu bila je ono po emu je ovjek njega zadrao u sjeanju, a od toga je potjecalo i sve ono njegovo uvijanje, njegovo neprestano nastojanje, da ne bude zapaen. Pa iako je on nastavio tako svojim putem i iako je uvijek izgledao kao stranac meu nama, svi ste vi dobro znali to je on toliko htio sakriti - to jest da je ruka koju je skrivao imala samo etiri prsta. Dobro se sjeam jednog jutra od prije mnogo Bojih ljeta. Bijae poseban zbor u Lundu. Bilo je to u doba rata. I svi su govorili o stradanjima zemlje i o njezinoj sudbini. Bijah nazoan i promatrao sam. U sredini za stolom sjedio je kapetan, izmeu suca i nadstraara; momka za momkom premjeravali su sa svih strana, zapisivali i uzimali u vojsku. Soba bijae prepuna, i sve je odzvanjalo od smijeha mladih ljudi.Ondasuprozvali jedno ime. Pristupio je stolu jedan novi, koji bijae blijed kao snijeg s ledenjaka. Rekoe mu da prie blie; priao je stolu; desna ruka bila mu je umotana u krpu; otvarao je usta, gutao, pokuavao da smogne rijei, ali, iako ga je kapetan nagovarao, on nije uspio prozboriti nita. Pa ipak, napokon je progovorio. S rumenilom na obrazima, dok mu se jezik zaplitao ili je prebrzo govorio, promrmljao je neto o srpu koji ga je sluajno posjekao i posve mu odsjekao prst. Odjednom je u sobi zaviadala tiina. Ljudi su se izmeu sebe pogledali. Davali su znakove ustima. Naprosto su kamenovali mladia nijemim pogledima. On je taj grad osjeao, ali ga nije vidio. Onda je ustao kapetan, star, sjedokos ovjek i pljunuo je, prstom pokazao vrata i rekao: van! I mladi je izaao. Momci su mu se maknuli s puta na obje strane, tako da je imao prolaz kao izmeu iba. Pourio je prema vratima, i zatim se dao u bijeg; i trao je kroz gajeve i ume, te kroz kreviti i strmi kamenjar. Kua mu je bila gore u planinama. Nakon pola godine bijae siao s planine, zajedno s majkom, zarunicom i malim djetetom. Uzeo je u zakup neto zemlje na obronku, ondje gdje se pustara protee prema Lombu. Oenio se im je mogao. Sagradio je kuu, obraivao je tvrdu zemlju, i uspio je, to su potvrivala i polja pod zlatnim klasjem. Kad bi dolazio u crkvu, desna mu je ruka bila u depu, ali vjerujem da su onamo kod kue tih njegovih devet prstiju radili isto tako kao i u ostalih njihovih deset. Jednoga proljea bujica im je bila odnijela sve. Bio im je ostao samo goli ivot. Osiromaen i bez igdje iega, zapoeo je iznova na novoj istini, i prije nego to je jesen dola, opet se dim izvijao s imanja, to je sad bilo bolje zatieno. Zatieno! Da, od bujice, ali ne i od usova. Dvije godine nakon toga sve je ostalo leati pod snijegom. Pa ipak, ni to nije moglo slomiti njegov duh. Kopao je, raiavao, odvozio i navozio zemlju - i prije nego to je dola zima sa prvim snijegom, bijae podigao kuu i po trei put. Imao je tri sina, tri ivahna momka; trebalo je da podu u kolu, a kola je bila daleko. Morali su se pentrati ondje gdje je prestajao selski put, preko vrleti to je bila i uska i strma. I to je otac uinio? Najstariji se morao sam snai kako je najbolje mogao, a ondje gdje je staza odve strma, otac bi sina pridravao uetom. A ostalu je dvojicu sinova nosio na leima i u naruju. Tako se on muio mnoge godine, dok sinovi ne odrastoe. Sad je mogao oekivati da mu vrate ono to je za njih uinio. Ali tri imuna gospodina u Novom svijetu zaboravie i na svojeg norvekog oca i na svoje kolovanje. On bijae kratkovidan ovjek. Izvan kruga onoga to mu je bilo najblie - on nije nita vidio. Njemu su kao praporci besmisleno zvonile one rijei koje su brzo dirale u srce. Narod, domovina, sve sjajno i uzvieno, sve je to kao koprenom bilo skriveno njegovim oima. Ali bio je ponizan, ponizan bijae taj mu; i od onog dana stavnje nosio je sa sobom svoju kaznu, isto tako nedvojbeno kao i ono rumenilo srama na obrazima i etiri prsta skrivena u depu. Prekritelj zemaljskog zakona? Da, svakako! Ali postoji neto to sja vie od zakona, upravo kao to sjajni ator Glittertinda ima iznad sebe oblake, s jo viim vrhuncima. On je bio slab podanik. I za dravu i za crkvu kao jalovo drvo. Ali onamo na gorskoj visoravni, meu svojim rodom, gdje je on vidio svoj poziv, tu on bijae velik jer je bio svoj. Do kraja bijae odan onome s ime se bijae i rodio. ivot mu je bio kao zvuk usklaena glazbala. I stoga, poivaj u miru, ti tihi ratnie, koji si se borio i pao u malom seljakovu ratu! Mi nismo pozvani da pretraujemo ni srce ni bubrege. To nije zadaa praha, nego njegova gospodara! Pa ipak, slobodno i vrsto izgovaram svoju nadu: taj ovjek ne stoji vie kao bogalj pred svojim Bogom! (Gomila se razilazi. Peer Gynt ostaje sam.) PEER: To ja nazivam kranstvom! Nita to bi se ovjekova uma neugodno dojmilo. A i sam predmet - da ovjek bude nepokolebljivo svoj - kojim se najvie bavila propovijed - takoer je sam za sebe veoma odgojen. (Pogleda dolje u grob) Moda je on onaj to si je odsjekao prst onoga dana kad sam

bio sjekao drvo u umi? Tko zna? Da ne stojim sad sa tapom na rubu groba ovog srodnog duha, mogao bih gotovo povjerovati da sam ja taj koji u snu slua svoju hvalu i slavu. Stvarno je zgodan i lijep kranski obiaj zahvaliti ovako dobrohotno - u obliku takozvane uspomene - pokojnikove prohujale dane. Nemam nita protiv da ovaj vrijedni sveenik izrekne tako sud i nada mnom. Ali valjda ima jo vremena prije nego to grobar doe i pozove me u goste; ili kao to Sveto pismo kae: ono to je najbolje to i jest najbolje; i: svako vrijeme ima svoje zlo, te zatim: ne uzimaj svoj pogreb na vjeresiju. Da, crkva je zaista istinski tjeitelj. To do sad nisam dovoljno cijenio, ali sad uviam kako je dobro kad ti togod jame strunjaki glasovi: kako si sijao, onako e ponjeti! ovjek mora biti svoj; oko sebe samoga i svojega treba se ovjek truditi i u velikim i u malim stvarima. Ako Srea i jest protiv tebe, ima barem ast da si provodio ivot u skladu sa naelima. A sada doma! Pa bio put uzak i strm, a sudbina se i dalje rugala - stari Peer Gynt e ii svojim vlastitim putem, i biti ono to jest; siromaan, ali krepostan! (Odlazi.) (Obronak sa isuenom vododerinom. Kraj potoku je stari srueni mlin. Tlo je izrovano i sve je opustoeno. Povie uzbrdo nalazi se ovee imanje. Na imanju je drazba. Okupljeno je mnogo ljudi. Ljudi piju i viu. Peer Gynt sjedi na hrpi ruevina u blizini mlina.) PEER: Naprijed i nazad, jednako je daleko; unutra ili van, jednako je tijesno. Vrijeme nagriza, a rijeka potkopava. Zaobii, rekao je B0jg; a ovdje se tako i mora. OVJEK U CRNINI: Ostalo je samo smee. (Opazi Peera Gynta.) Zar ovdje ima i tueg svijeta? Bog vas blagoslovio, dobri prijatelju! PEER: Dobar skup! Ovdje je danas zaista veselo! Slavi li se to dobro krtenje ili vjenanje? OVJEK U CRNINI: Prije bih rekao da se slavi povratak kui; a nevjesta lei meu crvima. PEER: I crvi razvlae krpe i prnje. OVJEK U CRNINI: To je i kraj pjesmice, jer sve je gotovo i svreno. PEER: Sve se pjesme jednako svravaju, i sve su stare; nauio sam ih jo kao djeak. JEDAN DVADESETOGODINJAK (nosi licu za lijevanje) Vidite to sam kupio! U ovoj je lici Peer Gynt lijevao svoja srebrna puceta. JEDAN DRUGI: A ja, za jedan novi sam kupio cijelu kesu za novac! TREI: Nita bolje, eh? Za etiri novia cijelu torbarsku torbu! PEER: Peer Gynt? Tko li je bio taj? OVJEK U CRNINI: Sve to ja znam jest, da taj bijae roak Smrti i kovaa Aslaka. OVJEK U SIVOM: A zaboravlja mene? Jesi li pijan ili lud? OVJEK U CRNINI: Ti zaboravlja da na Haeggstadu postoje i vrata na upi. OVJEK U SIVOM: Tono je. Ali ti nikad i nisi bio izbirljiv. OVJEK U CRNINI: Samo da i Smrt ne povue za nos OVJEK U SIVOM: Hodi, roae! Jedan gutljaj, onako radi srodstva! OVJEK U CRNINI: Vragu srodstvo s tobom! Ti si mrtav pijan! OVJEK U SIVOM: Gluposti! Krv nije nikad tako tanka; ovjek se uvijek osjea u rodu s Peerom Gyntom. (Odlazi s njim.) PEER (sebi) ovjek susree poznanike. MLADI (dovikuje ovjeku u crnini) Ako, Aslae, bude ponovo ljokao, pokojna majka e te potjerati! PEER: Ovdje agronomove rijei ne vrijede: to dublje ore, to bolje vonja. MLADI (s medvjedovim krznom) Gle make iz Dovrea! Samo njezino krzno. Ona je na badnju veer potjerala trollove. DRUGI MLADI (s jelenovom lubanjom) Evo divnoga jelena to je nosio Peera Gynta na Gendinu preko ponora i stijenja. TREI MLADI (s ekiem u ruci dovikuje ovjeku u crnini) Hej, Aslae, prepoznaje li ovaj malj? Je li ovo onaj kojim si se sluio kad je ono Vrag zid probio? ETVRTI MLADI (praznih ruku) Mads Moene, evo nevidljivog plata! S njime su Peer Gynt i Ingrid pobjegli zrakom. PEER: Rakije, momci! Osjeam da sam star; moram dati na drabi stare i kojetarije! MLADIC: to imate na prodaju?

PEER: Imam dvorac; nalazi se u Rondenu. vrsto je sagraen. MLADI: Daje jedno puce za nj! PEER: Morao bi ponuditi gutljaj. Jer ponuditi manje - stvarno je sramota i grehota. DRUGI MLADI: Stvarno je aljivac ovaj starac. (Ljudi se okupe oko njega.) PEER (vie) Grane, moj konj! Koliko tko nudi? JEDAN IZ GOMILE: Gdje on juri? PEER: Daleko na zapad! Prema sunevu zalasku, mome! To jel dobar konj koji moe jezditi tako brzo, tako brzo kao to Peer Gynt moe lagati. JEDAN GLAS: A to jo ima? PEER: Zlata i smea! Kupljeno je s propau, a prodajem ga uz gubitak. MLADI: Onda pokai! PEER: San o molitveniku s kopom! Moete ga dobiti za kuku naj udici! MLADI: Doavola sa snovima! PEER: Eto i mojeg carstva! Bacam ga u gomilu meu vas; pograbite se za njeg! MLADI: Ide li s njim i kruna? PEER: I to od najljepe slame. Pristajat e prvom koji je stavi na sebe. Hej! A ima tu i jo mnogo toga! Neoploeno jaje! Luakove sjedine! I Prorokova brada! Sve e to dobiti onaj koji mi pokae na breuljku stup na kojem pie: ovuda vodi put! SUDAC (koji se odjednom pojavio) Ti se, moj ovjee, ponaa tako da mi se sve ini da put tvoj vodi pravo u zatvor. PEER (sa eirom u ruci) Posve vjerojatno. Ali mi recite tko je bio Peer Gynt? SUDAC: Kakve budalatine PEER: Oprostite! Najponiznije molim! SUDAC: Pria se da je bio odvratan pjesnik! PEER: Pjesnik? SUDAC: Da. Sve to je bilo snano i veliko, taj bi izmislio tako kao da je to on uinio. Ali, oprostite, prijatelju, imam i druge dunosti. (Odlazi.) PEER: A gdje se sad nalazi taj neobini ovjek? JEDAN STARIJI OVJEK: Otiao je preko mora u neku tuu zemlju; tamo mu je zlo polo, kao to se moglo i pretpostaviti; ve ima mnogo godina tomu kako je objeen. PEER: Objeen? Vidi, vidi! Tako sam i mislio. Na oaljeni Peer Gynt bijae svoj sve do kraja. (Klanja se) Zbogom! I mnogo vam hvala za dananji sastanak! (Poe nekoliko koraaja, ali onda zastane) Vi veseli momci i vi ljupke cure, hoete li da vam za uzvrat ispriam togod? NEKOLIKO GLASOVA: Da. Svakako. A znate li koju priu? PEER: Nita mi nije lake od prianja. (Prilazi blie; lice mu odjednom poprima neobian izraz.) Kopao sam jednom zlato u San Francisku. Grad bijae pun opsjeiiara. Jedan je mogao nonim palcima svirati na guslama; drugi je znao na koljenima izvoditi panjolski ples, dok je trei - sluao sam - recitirao stihove dok su mu svrdlom buili lubanju. Na taj skup opsjenara doao je i sam Vrag. Doao je okuati svoju sreu kao i toliki drugi. Njegovo se umijee sastojalo u slijedeem: na veoma uvjerljiv nain umio je roktati kao pravi prasac. Njegova je osobnost privlaila, iako ga nisu bili prepoznali. Kua bijae ispunjena, a iekivanje napeto. Nastupio je pod irokim platem, jer - kao to Nijemci kau - man muss sich drappieren.Ali ispod toga plata (a to nitko nije znao) prokrijumario je on pravo ivo prase. A zatim je zapoela predstava: avo je tipao a prasac je vritao. Cijela je izvedba imala biti svojevrsna fantazija o praseoj nazonosti, i u slobodnom i u vezanom obiiku; a zavrila je s roktajem, kao da uboda u klaonici, nakon ega se umjetnik duboko naklonio i izaao. Strunjaci su o tome predmetu raspravljali i ocjenjivali ga; izvedeni glas bijae i napadan i hvaljen. Jednima se izraaj samog glasa inio odve tankim, drugi su opet nalazili da je samrtni. roktaj odve prostudiran; ali u jednome su se sloili svi: q u a roktanje cijela je izvedba bila krajnje pretjerana. A sve to bijae zbog toga to je Vrag bio odve glup i nije dobro ocijenio svoju publiku. (Nakloni se i ode. Na gomilu nazonih pada nesigurna tiina.) (Uoi Duhova - U dubini ume. Malo podalje, na istini, vidi se koliba s jelenskim rogovljem iznad vrata. Peer Gynt pue u ikari i bere divlji luk.)

PEER: Dobro, to je jedno gledite. A gdje li je drugo? ovjek treba pokuati sve, a izabrati ono to je najbolje. Tako sam i uinio - poeo sam od Cezara pa iao dalje od Nebukadnezara. Tako sam ipak morao proi kroz biblijsku povijest. Stari se momak morao vratiti svojoj majci. Uostalom, i pie: od zemlje si postao. Ono to u ivotu vrijedi jest - da napuni eludac. Napuniti ga divljim lukom? To ba i nije dobro. Morat u pribjei lukavstvu i postaviti zamke. U potoku ima vode; i e me nee muiti. Uostalom, meu divljim zvijerima smatran sam za prvu. A kad mi jednom doe vrijeme da umrem - kao to zacijelo hoe - onda u se podvui pod neko drvo koje je vjetar oborio. poput medvjeda zgrnut u lia preko sebe i urezat u u koru drveta krupnim slovima: Ovdje poiva Peer Gynt, potenjaina, car svih ostalih ivotinja. Car? (Smije se sam sebi.) O ti stari, laljivi opsjenaru! Nisi ti nikakav car; nego si ti obian luk, i sad u ja tebe oljutiti, dragi moj Peer! I nee ti nita pomoi ni zavijanje ni preklinjanje. (Uzima jedan luk i ljuti ga opnu po opnu.) Evo vanjskog, razderanog pera. To je onaj brodolomnik na olupini malog amca. Evo zatim putnikova pera, oskudnog i tankog, pa ipak mu u okusu ima neeg od Peer Gynta. A ispod ovoga je ego kopaa zlata; soka tu vie nema - ako ga je ikad i bilo. Ovaj pak grubi i ovrsli sloj pripada lovcu na krzna iz Hudsonskog zaljeva. Ovaj sad pak sad nalikuje na krunu - ba, hvala! - tog emo bez daljnjega odmah baciti. Ovaj je od istraivaa starina, kratak ali snaan. A evo i proroka, svjeeg i snanog. On smrdi, kao to Sveto pismo kae, od lai, i od njega potenu ovjeku oi zasuze. Ovaj sloj to se njeno u sebe svija, to je gospodin koji ivi u lagodi i ugodi. Slijedee pero ini mi se bolesno. Ima crne pruge. To se crno moe odnositi i na popa i na crnca. (Oljuti odjednom nekoliko opnica.) Kako veliki broj opni! Nee li se ubrzo pojaviti i jezgra? (Izljuti cijelu glavicu luka.) Ma za Boga! Sve do same jezgre sami slojevi, samo sve manji i manji. Priroda je dosjetljiva! (Odbacuje ostatke luka od sebe.) Vragu i razmiljanje! Zaputi li se ovjek u razmiljanje, lako e posrnuti. Uostalom, ja se mogu smijati takvoj opasnosti, jer leim ovdje vrsto na sve etiri. (ee se po glavi.) Sve mi je to nekako veoma udnovato! Kae se da ivot ima lisca iza lea. I kad ovjek poe da ga epa, lukavac odskoi, a ovjek zgrabi neto drugo - ili nita. (Doao je u blizinu brvnare, opazije i iznenadi se) Ta koliba? U umi! Ha! (Trlja oi.) ini se da sam jednom morao poznavati tu kuu. Ta jelenjska lubanja to se iri iznad zabata! Morska djevica to je kao riba dolje ispod pupka! Lai! Nema nikakve morske djevice! Nego avli, daske i brava, to unutra ne da ui mislim o bijesovima! SOLVEJG (pjeva u kolibi) Sve je spremno za Duhovsku no. Dragi moj mome, u daljini. Hoe li mi ubrzo do? Ako ti je teko, Samo se ti odmori! A ja u ekati. Davno sam ti obeala. PEER (die se, nijem i smrtno blijed) Jedno koje se sjea, i jedno koje je zaboravilo. Jedno koje je rastroilo - i drugo koje je uuvalo. O, koliko li je to ozbiljno! I nikad se vie ne moe povratiti! O strahote! Ovdje je bilo moje carstvo! (Pobjegne umskom stazom.) (No je. Borovi. Mjesto je bio opustoio umski poar. Na milje i milje unaokolo vide se pougljenjeni panjevi. Bijela magla se povija i prianja uza zemlju. Peer Gynt tri kroz umu.) PEER: Pepeo, pramenje magle, praina na vjetru - mnogo toga za gradnju! A unutar svega smrad i trule. Sve je to obijeljen grob. Pjesma, san i mrtvo roeno znanje lee u temelju piramide; a iznad nje e se podii djelo sa stepenitem od samih lai. Bijeg od ozbiljnog, odvratnost prema pokajanju, nek budu na vrhu kao grb, i nek trublja suda objavi Petrus Gyntus Caesar fecit! (Oslukuje) Kakav je to djeji pla? Pla koji je napola puta do pjesme? A pod nogama mi se kotrljaju klupka! (uta ih nogama) Odlazite! Zakrujete mi put! KLUPKA (na zemlji) Mi smo misli;

Trebao si nas misliti; Nogama nas obdariti! PEER (zaobilazi ih) Dao sam ivot jednoj; Ali je postala grdobna i krivonoga. KLUPKA: Trebale smo skoiti kao zvonki glasovi, a moramo se valjati kao siva klupka pree. PEER (posrui) Klupko! Ti prokleta lopuo, Zar podapinje svojem ocu? (Bjei). UVELO LIE (leti na vjetru) Mi smo ti geslo. Ti si nas trebao proglasiti! Pogledaj to je od nas uinilo tvoje oklijevanje! Crvi su nas svuda izjeli. I nikad se nismo uzmogli kao vijenci sviti oko plodova. PEER: Vae roenje ipak nije bilo uzaludno; samo mirno leite na tlu i posluite kao gnpjivo. UZDASI U ZRAKU: Mi smo pjesme. Trebao si nas pjevati Tisuu puta ti si nas zadravao. U jami tvojega srca mi smo leale i ekale. Nikad nismo ispjevane. O, da bi ti se grlo otrovalo! PEER: Otruj se ti, bedasta kitice! Kao da sam imao vremena za stihove i pjesmice? (Pokua poi preacem.) KAPI ROSE (kapljui s grane) Mi smo suze koje nisu prolivene. Ledenice, koje ranjavaju, a mogle smo se rastopiti. I sad su ti ledeni iljci u grudima. Rana je zarasla, I naa mo je prestala. PEER: Hvala! Ali ja sam plakao onda u Rondeu, pa ipak su mi privezali rep. SLOMLJENE VLATI: Mi smo djela koja si trebao poiniti! Sumnja, koja gusi, nas je osakatila i razorila. Na dan stranog suda mi emo se okupiti i izloiti cijelu stvar, a onda e dobiti svoje! PEER: Vi ste obine varalice! Kako se usuujete osuivati me za ono to nisam uinio? (Pouri odatle.) AASIN GLAS (iz daljine) Fuj, u kakvog si se izroda izmetnuo! Lijepo si me izvrnuo. Pao je novi snijeg. Dobro me je smoio. Krivo si me odvezao. Peer, gdje je dvorac? Vrag je tebe zaveo s prutom iz ormara. PEER: Najbolje je, jadnie, bjei. Moradne li ponijeti grijehe, brzo e malaksati na obronku. Dovoljno su ti teki i oni vlastiti. (Bjei) (Na drugom mjestu u istoj opustoenoj umi.)

PEER (pjeva) Grobari! Grobari! Gdje li ste, psi! Revanje crkvenjakih usta! Oko eira alobna vrpca; Mnogo mrtavaca ja imam, I sve ih moram pokopati! (Ljeva pucadi, ima sanduk s alatom, i veliku licu za lijevanje puceta; on dolazi postraninom stazom.) LJEVA PUCADI: Zgodan susret, stare! PEER: Dobar veer, prijatelju! LJEVA PUCADI: ovjeku se uri, he? Kamo ste se uputili? PEER: Na poduje. LJEVA PUCADI: Ah, tako? Ne vidim ba najbolje; oprostite - niste li vi sluajno Peer? PEER: Peer Gynt - kako se kae. LJEVA PUCADI: To zovem sreom! Jer upravo sam po Peera Gynta poslan veeras! PEER: Poslan po koga? to vi zapravo hoete? LJEVA PUCADI: Moete i sami vidjeti; ja sam ljeva pucadi. Trebate ui u moju licu. PEER: A to u ja u njoj? LJEVA PUCADI: Da se pretalite. PEER: Da se pretalim? LJEVA PUCADI: Evo je, ostrugana je i prazna. Va grob je iskopan, lijes je naruen. U leu e crvi Lijepo ivjeti, ali je meni naloeno da bez odugovlaenja - po metrovoj elji - donesem vau duu. PEER: Ali to ne moe biti! Naprosto tako, bez upozorenja! LJEVA PUCADI: Prastari je obiaj kod pogreba i roenja, da se u tajnosti izabere dan za sveanost, a bez i najmanjeg prethodnog upozorenja poasnomu gostu. PEER: Da. Tono. Sve mi se nekako vrti u glavi. Vi ste ono?! LJEVA PUCADI: Ve sam vam rekao - Ljeva pucadi! PEER: Shvaam! Miljenad imaju mnogo imena. Tako, dakle, Peer! Tu e, dakle, uploviti u luku. Ali, dobri ovjee, pa to je nepravian postupak! Znam zasigurno da zasluujem blae ophoenje. Nisam tako lo kao to moda mislite, uinio sam i razliita dobra djela na ovome svijetu. U najgorem sluaju moete me nazvati brbljavcem, ali nikako nekim posebnim krivcem! LJEVA PUCADI: Ma, upravo o tome se i radi, ovjee. Vi niste nikakav krivac, grjenik u viem smislu; stoga e vas mimoii razliita muenja, pa ete poput ostalih doi u moju licu. PEER: Zovite vi to kako god hoete! - lica ili topilica! Lako pivo ili svijetlo pivo opet je pivo.! Nego, odbij od mene, sotono! LJEVA PUCADI: Neete valjda biti tako grubi pa pomisliti da hodam na konjskim papcima? PEER: Na konjskim papcima ili lievim apcima - ali se istite! I pazite to inite! LJEVA PUCADI: Prijatelju moj, vi ste u velikoj zabludi. Obojici nam se uri, i kako bih utedio vrijeme, razjasnit u vam cijelu stvar. Kao to sam iz vaih vlastitih usta uo, vi niste neki grenik, takorei, velikog stila, jedva jedan osrednji PEER: Gle! Gle! Sad poinje govoriti razborito LJEVA PUCADI: ekajte samo malo, ali rei za vas da ste kreposni, to bi znailo otii predaleko PEER: To nisam nikad ni sam tvrdio. LJEVA PUCADI: Dakle, vi ste negdje izmeu, i tako i tako. Grenik zbiljski velikog stila danas se rijetko nalazi na putu; za to treba mnogo vie nego se naprosto valjati u kalu; jer za grijeh je potrebna i ozbiljnost i snaga. PEER: Jest, veoma je tono to to ste primjetili; treba prionuti svojski kao stari beserkeri. LJEVAC PUCADI: Naprotiv, vi prijatelju, primili ste grijeh olako. PEER: Samo izvana, prijatelju, kao prskanje blatom. LJEVA PUCADI: Sad se slaemo. Sumporna kupelj nije za vas koji ste se valjali u blatu PEER: Pa prema tome, prijatelju, mogu ja otii kao to sam i doao? LJEVA PUCADI: Ne, nego prema tome, moram vas pretaliti.

PEER: Kakve li ste to sve podvale smislili ovdje kod kue, dok sam ja bio u inozemstvu? LJEVA PUCADI: Taj obiaj je drevan kao i stvaranje zmije, a smiljen je za to da se sprijei rasipanje vrijedne tvari. Vi poznajete ovaj obrt - i znate kako odljevak moe ispasti - jasno reeno loe. Puceta nekad ispadnu i bez rupica. I to ste onda uinili? PEER: Bacio sam ih u otpatke. LJEVA PUCADI: Da, tako je. Jon Gynt bijae poznat po rasipnosti dok god je imao to u lisnici i u vreici. Ali Metar je, vidite, veoma tedljiv; i zato tako dobro i stoji. Taj ne odbacuje nita kao bezvrijedno to god se moe iskoristiti kao sirovina. Vi ste eto bili predvieni za jedno blistavo puce na prsniku svijeta, ali rupice nisu uspjele, i stoga morate u sanduk za otpatke, i zatim se - kako se kae - pretopiti u masu. PEER: Ne namjeravate valjda da mene - zajedno s nekim Petrom i Pavlom pretalite u neto novo? LJEVA PUCADI: Da. Upravo to namjeravam. Postupili smo tako ve s poprilinim brojem. U Kongsbergu ine to isto s novcem, koji je ve tako dugo u upotrebi da su se znaci na njemu izlizali. PEER: Ali to je veoma bijedno krtarenje. Dragi moj prijatelju, pustite me da odem;jer puce bez rupica ili izlizan novci - to je to ovjeku takvog poloaja kakav uiva va Metar? LJEVA PUCADI: Sve dotle, i utoliko dok je duh u ovjeku, ima on i toliku vrijednost kovine. PEER: A ja kaem: ne! I ne! Tome u se oduprijeti i zubima i pandama! Prije sve negoli to! LJEVA PUCADI: Ali to drugo? Budite malo razumni. Za nebesa opet niste dovoljno eterini. PEER: Meni je lako udovoljiti; ne pucam ja na tako visoko. Ali od svojega ne dam ja ba ni jedne mrvice. Sudite mi po prastarom zakonu! Spratite me na stanovito vrijeme kod onog velikog Papkara; u najgoru ruku, i na jedno stotinu godina. Jer i to je neto to ovjek moe podnijeti. Ionako kau da su te muke samo moralne, i da nisu ba piramidalne. Uostalom, pisano je kako je to samo prijelazno stanje, i kao to lisac ree: valja ekati; kucnut e i as izbavljenja; ovjek se malo povue i u meuvremenu se nada boljim danima. Ali sama ta pomisao - da nestanete kao estica u leini nekog neznanca - ta kojetarija sa licom za puceta - to unitavanje gyntovskog ja: - protiv toga se buni cijela moja dua! LJEVA PUCADI: Ali, dragi moj Peer, nema nikakve potrebe da se toliko uzrujavate zbog sitnica. Vi ionako nikad niste bili svoj; pa to onda smeta ako odmah umrete? PEER: Da j a nisam bio svoj? Doe mi da se smijem! Onda emo rei, da je Peer Gynt bio neto drugo! Ne, Ljevau pucadi, vi sudite naslijepo. Kad biste uzmogli zaviriti i u same moje bubrege, i tu biste nali samo Peer Gynta, i nikoga drugog i nita drugo. LJEVA PUCADI: To je nemogue. Meni je izdat nalog. Evo, tu je i napismeno: Ima dovesti Peera Gynta. Taj je iao proti ciljeva vlastitog ivota. Stoga u licu - taljiku s njim, zajedno s ostalim loim odljevcima! PEER: Ma kakva glupost! Mora da misle na nekog drugog. Pie li stvarno Peer? A ne moda Razmus ili Jon? LJEVA PUCADI: Te sam ja pretalio odavno. Sada budi dobar i hodi, i nemoj da gubimo vrijeme! PEER: Ne, ja ne idem! Da, lijepo bi to bilo da se sutra ispostavi kako se mislilo na nekog drugog. Stoga se dobro pripazi moj dobri ovjee! Pomisli na odgovornost koju preuzima LJEVA PUCADI: Ja tu imam napismeno PEER: Onda mi barem daj vremena! LJEVA PUCADI: A to ce s njim? PEER: Hou da dokaem kako sam cijelog ivota bio svoj, a to je ono oko ega se sporimo. LJEVA PUCADI: Ti e to dokazati? 'Kako? PEER: Sa svjedoanstvima i svjedocima. LJEVA PUCADI: Meni je ao, ali se bojim da ih Metar nee htjeti uvaiti. PEER: To nikako! Uostalom dosta s tim! Dobri ovjee posudi mi m e n e samoga; brzo u se vratiti. ovjek se raa samo jednom, i sebe sama - onako kako je stvoren - on se i dri. Jesmo ti se, dakle, sloili? LJEVA PUCADI: Dobro, neka bude tako. Ali pazi, na slijedeem raskru se nalazimo! (Peer Gynt otri) (Malo dalje u istoj pustoj umi.)

PEER (u velikoj urbi) Kao to pie, vrijeme je novac. Kad bih samo znao gdje je raskre; moda je blizu, a moda je daleko; Zemlja me pee kao uareno eljezo. Svjedok! Svjedok! Gdje da naem nekoga? To je gotovo nezamistivo. Sav je svijet jedna obina zbrka! Nita nije na svojem mjestu kad ovjek treba dokazati svoje pravo koje je jasno kao sunce. (Pred njega izae pogrbljen starac, sa tapom u ruci i torbom na leima) STARAC (zastaje) Dobri i mili gospodine - udijelite novi siromahu beskuniku. PEER: Oprostite. ao mi je. Ali nemam pri sebi sitnia STARAC: Kraljevi Peer! Ma tko bi rekao, da emo se ovako sresti? PEER: Tko si ti? STARAC: Zar se ne sjea starca iz Rondena? PEER: Pa nisi valjda ti? STARAC: Starac iz Dovrea, tikvane! PEER: Starac iz Dovrea? Zbilja? Starac iz Dovrea! Reci! STARAC IZ DOVREA: Ah, posve sam propao! PEER: Uniten? STARAC IZ DOVREA: Opljakan, do gole koe. Pa se potucam okolo kao skitnica i gladan kao pas. PEER: Hura! Ovakvi svjedoci ne rastu na drveu! STARAC IZ DOVREA: A i gospodin kraljevi je poneto posijedio otkako smo se posljednji put vidjeli. PEER: Ah, mili moj taste, godine nagrizaju i troe. Samo, sad emo pustiti na miru sve privatne afere, a prije svega: nikakve obiteljske prepirke. U ono doba bio sam zaista ludonja STARAC IZ DOVREA: Ah, da, da. Kraljevije tada bio jo mlad. A to li sve ovjek tad ne ini? Ali kraljevi je bio pametan kad je ono odbio nevjestu; tako je potedio sebe i od brige i od sramote, jer ona je od tada postajala sve gora PEER: Ma nemoj! STARAC IZ DOVREA: Odala se veoma raskonom ivotu; i zamisli samo - sad ivi s onim Trondom. PEER: S kojim Trondom? STARAC IZ DOVREA: Onim iz Valfjelda. PEER: Ah, s onim kojemu sam preoteo one cure iz planinske kolibe. STARAC IZ DOVREA: Ali moj unuk je postao i velik i snaan, i ima cijelu gomilu djece. PEER: Da, ali sad, dragi ovjee, utedimo sebi te mnoge rijei. Meni je sad na srcu neto posve drugo. Zapao sam u izvjesnu veoma kakljivu situaciju, i potreban mi je svjedok. Tu mi ti, taste, moe najbolje pomoi. A ja u ve nai togod tebi za pie. STARAC IZ DOVREA: Nije valjda? Mogu li biti i od kakve koristi kraljeviu? A moda u od njega dobiti i togod za uzvrat? PEER: Sa zadovoljstvom. Istina, poneto sam u stisci s gotovinom i moram na sve strane smanjiti trokove. Ali sad posluaj to je posrijedi. Ti se dobro sjea kad sam one veeri dosao kao prosac u Ronden. STARAC IZ DOVREA: Naravno, da se sjeam, gospodine kraljeviu! PEER: Ne zovi me vie kraljeviem! Nego uj. Ti si htio nasilu da mi izmijeni vid zarezivanjem zjenice, pa da me od Peera Gynta pretvori u trolla. A to sam ja tad uinio? Usprotivio se i zakleo se da u ostati na svojem; odrekao sam se ljubavi, moi i slave, samo zato da bih mogao biti svoj. A to treba da pod prisegom posvjedoi i na sudu STARAC IZ DOVREA: Ne, to nikako ne mogu! PEER: Ma, kakve su to rijei! STARAC IZ DOVREA: Vi me svakako ne elite prisiliti da laem? Vjerojatno se sjeate kako ste bili obtfkli trollske hlae, i kako ste kuali medovinu? PEER: Jest. Na to me jeste namamili; ali sam se najodlunije usprotivio onome najglavnijem. A upravo po tome valja suditi ovjeka. Zavretak pjesmice je ono to se slua! STARAC IZ DOVREA: Ali zavretak je, Peere, bio upravo suprotan. PEER: Kakve su sad to gluposti? STARAC IZ DOVREA: Kad si otiao iz Rondena, sebi si iza uha zapisao moje geslo. PEER: Koje?

STARAC IZ DOVREA: Rije - onu monu i razornu. PEER: Rije? STARAC IZ DOVREA: Da. Onu koja razdvaja cijeli ljudski rod od roda trollova: Trolle, budi sam sebi dosta! PEER (ustukne za jedan korak) Dosta! STARAC IZ DOVREA: I otada si ivio tako svim snagama svojeg ivota. PEER: Ja! Peer Gynt?! STARAC IZ DOVREA (plae) To je nezahvalnost! ivio si kao troll, ali si to drao u tajnosti. Rije, kojoj sam te nauio, pomogla ti je da se obogati, a sad si doao tu i die nos i na mene i na tu istu rije, kojoj duguje zahvalnost za sve. PEER: Dosta! Planinski troll! Egoist! Sve su to obine kojetarije! To je posve jasno! STARAC IZ DOVREA (Izvlai snop starih novina) Ne misli valjda da mi nemamo novina? ekaj; vidjet e ovdje - crvenim na crnom, kako te "Bloksbergs-Posten" slavi i hvali; a od one zime kad si otputovao neprestance to isto ini i "Heklefjelds-Tidende". Hoe li ih proitati, Peer? Samo izvoli. Evo tu ima neto s potpisom Pastuhovo kopito. A ovdje opet O trollskom nacionalnom duhu. Pisac iznosi istinu, da malo znae rogovi i rep, ako je od koe ostao makar i remen, jer vaan je duh. Nae dosta, zakljuuje taj daje ovjeku ig trolla, i zatim navodi tebe kao primjer. PEER: Planinski troll? Ja? STARAC IZ DOVREA: Da. Stvar je bjelodana. PEER: Onda sam isto tako mogao ostati i ondje gdje sam bio? Mogao sam sjediti na Rondenu u ugodnome miru? Mogao sam si utedjeti i trud i muku i mnogo pari cipela? Peer Gynt - planinski troll? To su gluposti! Puke kojetarije! Zbogom! I evo ti novi za duhan. STARAC IZ DOVREA: Ne! Nemoj, dobri kraljeviu Peer! PEER: Pusti me! Ili si poludio ili podjetinjio! Idi potrai kakvu bolnicu. STARAC IZ DOVREA: To je upravo ono to i sam traim. Ali potomci mojeg unuka tako su ojaali posvuda (kao to sam ve rekao), i kau kako ja postojim samo u knjigama. I poslovica kae: najgori su ovjeku njegovi roaci. A ja sam se jadan uvjerio koliko je to istina. Teko je kad te uzimaju za tlapnju i izmiljotinu PEER: Dragi ovjee, to je sudbina to je mnoge zadesila -. STARAC IZ DOVREA: Mi sami nemamo nikakve blagajne uzajamne pomoi, nikakve tedionice za ugroene lanove, ni slube drutvene potpore; takvo to ne bi pristajalo Rondenu PEER: Naravno, kad tu vrijedi ono Vragovo: Budi sam sebi dosta! STARAC IZ DOVREA: Ah, sam kraljevi se ne moe poaliti na to geslo. Uvijek je mogao ovako ili onako PEER: Moj ovjee, pa ti si posve na krivome putu; jer ja sam - kao to se kae - gotovo posve gol STARAC IZ DOVREA: Ma je Ii to mogue? Da je kraljevi prosjak? PEER: Do dna. U zalogu je i moje kraljevievsko ja. A za to sve ste krivi vi, prokleti trollovi! Eto to sve uini loe drutvo. STARAC IZ DOVREA: Dakle, ponovno su sruene sve moje nade! Zbogom onda! Najbolje e biti da poem u grad PEER: to e raditi onamo? STARAC IZ DOVREA: Otii u u Komediju. U novinama trae talente iz naroda. PEER: Sretan ti put! I pozdravi ih od mene. Da se mogu izbaviti, poao bih i sam istim putem. Napisat u farsu, to je i luda i duboka, a zvat e se Sic transit gloria mundi. (Otri niz put, a Starac vie za njim) (Na jednom raskru.) PEER: Sad je, Peere, odsudan as kao nikada prije! Presudilo je ono dosta iz Dovrea. Brod je razlupan; valja se doepati dasaka. Bilo ega - samo ne meu otpatke! LJEVA PUCADI (na raskru) Dakle, Peer, gdje ti je svjedok ili svjedoanstvo? PEER: Zar smo ve kod raskra? To je stvarno brzo! LJEVA PUCADI: Ve vidim na tvojem licu kao na ploi, to potvrda kae, prije nego je proitam. PEER: Ve sam umoran od sve te trke; moe ovjek lako i zalutati -

LJEVA PUCADI: Da. A uostalom, emu to i vodi? PEER: Zaista. U umi i jo nou LJEVA PUCADI: Ali, eno se vue neki starac. Hoemo li ga pozvati? PEER: Neemo. Pusti ga nek ide svojim putem. Zar ne vidi, dobri moj, da je pijan! LJEVA PUCADI: Ali moda bi on mogao PEER: uti! Ne, pusti ga! LJEVA PUCADI: U tom sluaju, moemo? PEER: Samo jedno pitanje. to je u osnovi to biti sam svoj? LJEVA PUCADI: Neobino pitanje, osobito iz usta ovjeka koji upravo PEER: Odgovori kratko i jasno. LJEVA PUCADI: Biti sam svojznai ubiti sebe sama. Ali kako za tebe takvo objanjenje nije dosta, dodat emo: biti svuda s Metrovom namisli ispisanom kao na titu. PEER: Ali to je s onim tko nije nikad spoznao to je Metar namislio s njim? LJEVA PUCADI: To on mora naslutiti. PEER: Ali koliko puta slutnja promai ciljAte nasred puta ovjek ode ad undas. LJEVA PUCADI: Svakako, Peer Gynt. Ondje gdje nema slutnji veliki Papkar najbolje lovi. PEER: Cijeli je ovaj sluaj krajnje zamren. Sluaj. Vie ne tvrdim kako sam samo svoj. Moda je to i dosta teko dokazati. Taj dio cijelog spora smatram izgubljenim. Ali upravo maloprije - dok sam osamljen lutao umom - osjetio sam kako me titi cipela savjesti; rekoh tada u sebi: pa ti si ipak grenik! LJEVA PUCADI: ini se da se opet vraa na poetak PEER: Ne, uope ne. Mislim da sam veliki grenik. Ne samo po postupcima, nego i po eljama i rijeima. U inozemstvu sam ivio veoma greno. LJEVA PUCADI: Moda je tako, ali onda vas moram zamoliti popis? PEER: Svakako. Samo mi daj malo vremena. Potrait u sveenika, ispovijedit u se na brzinu, i donijet u ovjerenu potvrdu. LJEVA PUCADI: Donese li je, onda je jasno da otpada posao sa licom za taljenje. Ali Peer, nalog je PEER: Taj papir je star. Vjerojatno je nekog starijeg datuma. Neko jesam ivio raspusno, igrao se proroka i vjerovao u sudbinu. Mogu li, dakle, pokuati? LJEVA PUCADI: Ali! PEER: Dragi, mili, vjerojatno nema ba mnogo posla. Jer, u ovome podruju zrak je tako dobar da poprilino produljuje starost puanstvu. Sjeti se samo to je napisao pastor iz Justedala: rijetko se dogaa da tkogod umre u toj dolini. LJEVA PUCADI: Samo do prvog raskra, ali dalje ne. PEER: Sveenika moram nai, pa makar ga izvlaio klijetima! (Otri.) (Obronak s vrijeskom. Vijugavi puteljak vodi prema planinskoj vrleti.) PEER: To moe koristiti za mnoge stvari, ree Esben dok je sa zemlje podizao svraje krilo. Tko bi mogao i pomisliti da popis vlastitih grijeha moe ovjeka - u posljednje vee - izbaviti iz nevolje? Pa ipak je cijela stvar prilino kakljiva, jer tu se ipak od jednoga zla zapada u drugo, ali prokuana izreka kae: dok je ivota dotle je i nade. (Mravac, u sveenikoj odjei, zadignute mantije, s mreom za lov na ptice preko ramena, silazi niza strminu.) PEER: Gle, tko li je to? Sveenik s mreom za hvatanje ptica! Bravo! Zaista sam miljenik sree! Dobra veer, gospodine pastore! Put je dosta strm MRAVAC: Zaista. Ali to sve ovjek ne bi uinio radi jedne due? PEER: Oho! Znai netko putuje na nebo? MRAVAC: Ne. Nadam se da putuje u drugom smjeru. PEER: Gospodine pastore, mogu li poi s vama komad puta? MRAVAC: Samo izvolite. Ja volim drutvo. PEER: Imam neto na srcu MRAVAC: Heraus! Iznesite to!

PEER: Pred sobom imate potena ovjeka. Strogo sam se pridravao dravnih zakona; nisam nikad sjedio iza reetaka ili iza brave, pa ipak, katkad se ovjek poklizne i posrne. MRAVAC: Oh, da. Dogada se to i najboljima. PEER: Vidite, te sitnice MRAVAC: Samo sitnice? PEER: Da. Uvijek sam se suzdravao od grijeha en gros. MRAVAC: Onda, dobri ovjee, ostavite me na miru, jer ja nisam onaj za kojega vi mene - ini se drite. Vidite li moje prste? to opaate na njima? PEER: Veoma razvijen sustav nokata. MRAVAC: A sada? Pogledajte moje noge! PEER (pokazuje) Jesu li papci prirodni? MRAVAC: Laska mi to jesu. PEER (skine eir) Bio bih se zakleo da ste svecenik; a sad vidim da imam ast -. Nu, ono to je najbolje je najbolje. Ako su vrata dvorane otvorena, onda izbjegavaj kuhinjski ulaz! Ako se moe sastati s kraljem, zaobii slugu. MRAVAC: Da vam stisnem ruku! ini se da ste ovjek slobodan od predrasuda. Dakle, dragi moj, ime vam mogu biti na usluzi? Samo ne smijete traiti od mene vlast ili novac. Njih vie ne mogu nasmagati, sve da me i objese. Ne biste vjerovali kako posao loe stoji; promet je upravo bijedno opao. Nikakvog priljeva dua; tek od zgode do zgode koja zaluta PEER: Zar se ljudski rod tako znatno popravio? MRAVAC: Ne, naprotiv, upravo se sramotno pogorao. Tako da veina odlazi u licu za taljenje. PEER: Oh, da - ve sam sluao o toj ljevakoj lici. Zbog nje sam zapravo i doao. MRAVAC: Slobodno kaite o emu je rije? PEER: Ako to ne bi bilo nezgodno, onda bih rado MRAVAC: Kakvo pribjeite, zar ne? PEER: Pogodili ste moju molbu prije nego to sam je izustio. Kao to kaete, poslovi ne idu ba najbolje, pa mislim da vam onda i nije previe stalo MRAVAC: Ali, dragi moj PEER: Moji zahtjevi nisu izuzetno visoki. Nije nuno da mi dajete ikakvu plau; traim samo prijateljsko ophoenje, ve prema mogunostima i okolnostima. MRAVAC: S loenjem? PEER: Ali da ne bude odve vrue; upravo dozvolu da mogu slobodno i u miru otii, pravo (kao to se veli) da se povuem, prui li se prilika za bolje dane. MRAVAC: Moj dragi prijatelju, to me uistinu alosti; ali ne moete vjerovati kolike mnoge molbe slinog sadraja alju meni dobri ljudi kad treba da napuste svoje zemaljske djelatnosti. PEER: Ali kad sad pomislim na svoje ranije postupke, moj zahtjev mi se ini posve opravdanim MRAVAC: Bijahu to samo sitnice PEER: U stanovitu smislu; ali sad se sjeam kako sam i trgovao crnim robljem. MRAVAC: Ima ih koji su trgovali i voljama i duama, ili su tako zabrljali da nisu puteni unutra. PEER: Prevozio sam kipove Brahme u Kinu. MRAVAC: Opet taj pogrebniki stil! Takve su nam stvari naprosto smijene. Postoje ljudi koji razvoze kud i kamo groznije likove u propovjedima, u umjetnostima i u knjievnosti - pa ipak ostaju vani PEER: Ali, znadete li da sam se jednom izdavao i za proroka! MRAVAC: U inozemstvu? Ma, kojeta! Veina tih to sehen ins Blaue - zavravaju u lici za taljenje. Ako se vi nemate pozvati na to drugo, onda i pored najbolje volje, ne tnogu vas smjestiti, PEER: Ali, ujte ovo; za vrijeme brodoloma pridravao sam se za kobilicu amca, a pisano je: utopljenik se i za slamku hvata; i pisano je jo i ovo: svatko je sebi najblii: i tako sam kuharu upola oduzeo ivot. MRAVAC: Meni bi bilo svejedno i da ste kakvoj mladoj kuharici oduzeli togod drugo. Kakav je to, molim vas polutanski nain govora, da kaem sa svim dunim tovanjem? Zar mislite da bi netko troio skupocjeno gorivo - u doba kao to je ovo - na neto takvo bez ikakva pravog nastrojenja? I

nemojte se srditi; pogrda se, naime, tie vaih grijeha, i oprostite mi to govorim ovako izravno. Posluajte me, dragi prijatelju; izbijte si to iz glave, i pomirite s pomilju na licu za taljenje. A to bi vam i vrijedilo, da vam pribavim hranu i smjetaj? Razmislite malo. Ta vi ste razborit ovjek. Da. Pamenje biste zadrali. To je istina; ali pregled nad zemljom uspomena ono je to je - i zasrce i za um - kako to veani kau veoma malo zabavno. Nemate nita zbog ega biste urlali ili se smijeili; nita zbog ega biste likovali ili zdvajali, nita to bi vas ohladilo ili zagrijalo; samo neto to bi vas srdilo. PEER: Napisano je: ovjek ne zna gdje cipela titi ako je ne obue. MRAVAC: To je istina; ali meni - hvala onomu i ovomu! - treba tek nejednak par izama. Nu, svakako je dobro to spomenuh izme; to me podsjea da se moram pouriti, jer oekujem peenku za koju se nadam da e biti masna; stoga se ne mogu vie ovdje zadravati i avrljati PEER: A smijem li upitati na kakvoj se hrani grijeha udebljao dotinik? MRAVAC: Koliko znam, taj bijae sam svoj i nou i danju; i to je ono glavno. PEER: Sam svoj? A potpada li takav svijet pod vau upu? MRAVAC: Ve prema tome kako ispadne. Njima su vrata otkrinuta. Imajte na umu, da ovjek moe biti sam svoj na dva naina: prema licu ili prema naliju. Znate, u Parizu su nedavno otkrili nain portretiranja s pomou sunca. Pri tome se dobivaju ili izravne slike ili takozvani negativi. U tima drugima svjetlost i sjena su obrnuti, tako da se one ine runima u prosjenim oima. Ali i u njima ima slinosti, i samo je treba van izvui. Ako se, dakle, jedna dua tijekom svojega ivota fotografirala na negativan nain, ploa sa snimkom se zbog toga ne ostavlja, nego se naprosto dostavlja meni. Ja je onda preuzimam radi daljnje obrade, i uz pomo prikladnih sredstava doe do promjene. Ja je parim, namaem, prim i istim, sumporom i slinim sastojinama sve dok se ne pojavi slika koju ploa treba dati, to jest: ona koja se zove pozitivom. Ali ako je ovjek - poput vas napola se izbrisao, onda ne pomae ni sumpor ni kalijeva luina. PEER: Tako dakle: ovjek mora doi kao gavran da bi otiao kao bijeli gorski pijetao? A smijem li zapitati ije ime stoji ispred te negativne patvorine, koju ete vi prevesti na pozitivan put? MRAVAC: Pie: Peer Gynt. PEER: Peer Gynt? Tako dakle! A da li je gospodin Gynt sam svoj? MRAVAC: Zaklinje se da jest. PEER: No, svakako. Taj gospodin Peter je pouzdan. MRAVAC: Da li ga moda poznajete? PEER: Pa tako, kako se kae. Poznaje ovjek tako mnogo ljudi. MRAVAC: Meni se uri. A gdje ste ga vidjeli posljednji put? PEER: Dolje kod Rta. MRAVAC: Di buona Speranza? PEER: Upravo tako, ali je odmah zatim otplovio, ako se ne varam. MRAVAC: Onda odmah moram dolje. Samo da ga uhvatim na vrijeme! Taj Kapland, taj Kapland nikad mi se nije sviao. Tamo ima misionara iz Stavangera. (Otri na jug.) PEER: Glupo pseto! Eto sad tri s jezikom isplaenim do zemlje. A ve e i nos objesiti. Svakako mi je drago namagariti takvog magarca. I takav se klipan razmee i igra glavnu ulogu! Taj se stvarno mora napuhivati! Ali od svojeg se obrta zacijelo nee udebljati. Brzo e on pasti sa svoje preke, zajedno s cijelim pothvatom. Samo, nisam ba ni ja vrsto u sedlu; izbaen sam - moe se rei - iz redova plemstva sa svojim ja. (Nebom zablijeti meteor; on kimne za njim.) Pozdrav ti od Peera Gynta, zvjezdani brate! Svijetliti, ugasiti se i nestati u hipu - (Stisne se kao odstraha i zae dublje u maglu; asak uti, a zatim povie) Zar nema nikoga, nikoga u cijeloj vrevi, nikoga u ponoru, nikoga na nebesima! (Pojavi se opet malo nie, baca eir na tlo i upa sebi kosu. Nakon toga opet se smiri.) Tako neizrecivo bijedno odlazi onda dua natrag u nitavilo, u sivu maglu. Ti divna zemljo, nemoj se srditi to sam beskorisno gazio tvoju travu. Ti divno sunce, zasipalo si blistavim iskricama praznu kolibu. U njoj nije bilo nikoga koga bi trebalo obasjati i ugrijati. Vlasnik, kau, nije nikad bio doma. Divno sunce i divna zemljo, ludi ste bili to ste raali i sjali mojoj majci. Duh je krt, a priroda je rasipna. Skupo je ivotom plaati svoje roenje. Popet u se gore, visoko, na najstrmoglaviji vrh; hou da jo jednom promatram sunev izlazak, te da, sve dok se ne umorim,

promatram obeanu zemlju, a zatim neka me zatrpa snijeg, i na snijenom humku mogu napisati: Ovdje je pokopan Nitko; a nakon toga - bilo kako bilo -. LJUDI KOJI IDU U CRKVU (Pjevaju na umskoj stazi) O, Blagoslovljeno jutro Kad jezici Bojeg carstva Pogodie zemlju ko ocal plameni! Sa zemlje nebesima Sad batinici pjevaju Na jeziku carstva Bojega. PEER (stisne se u strahu) Ne gledaj nipoto onamo! Tamo je sve pusto i praznina! Bojim se da sam umro jo davno prije smrti. (Pokuava se zavui meu grmlje, ali se nae na raskru.) LJEVA PUCADI: Dobro jutro, Peer Gynt! Gdje je popis grijeha? PEER: Misli da nisam cijelo vrijeme dovikivao i zvidao koliko god sam mogao? LJEVA PUCADI: A nisi susreo nikoga? PEER: Nikoga, osim putujueg fotografa. LJEVA PUCADI: A dati rok je proao. PEER: Sve je prolo. Sova najavijuje dan. uje li je kako uhuhue? LJEVA PUCADI: To je zvono koje poziva na zornicu. PEER (pokazuje) to je ono to se tamo svijetli? LJEVA PUCADI: Samo svjetlo u nekoj kolibi. PEER: A kakav je ono zvuk? LJEVA PUCADI: Tek pjesma neke ene. PEER: Da. Tamo. Tamo u nai popis svojih grijeha. LJEVA PUCADI (zgrabi ga) Dovedi u red svoj dom. (Izali su iz grmlja i stoje pred kolibom. Svie.) PEER: Da dovedem u red svoj dom? To je ono! Idi! Odlazi! Da ti je lica velika kao sam lijes, budi siguran, da u nju ipak ne bi stali ni ja ni moji grijesi. LJEVA PUCADI: Jo do treeg raskra, Peere; ali tada - (Skrene u stranu i ode.) PEER (pribliava se kui) Naprijed i nazad - jednako je dugo. Unutra i van - jednako je tijesno. (Zastaje) Ne! Kao otar i beskrajan vrisak taj je ulazak, povratak kui. (Poe nekoliko koraka i opet zastane.) Zaobii, ree Bojg! (uje pjesmu koja dolazi iz sobe.) Ne! ovaj put idem pravo, pa ma koliko put bio tijesan! (Potri prema kui; u istom asu Solvejg se pojavi na vratima, odjevena za crkvu i s molitvenikom u rupcu; u drugoj ruci dri tap. Stoji uspravna i blaga.) PEER (baci se na prag) Ako ima osudu za grenika, izreci je! SOLVEJG: To je on! To je on! O nek je hvaljen Bog! (Isprui ruke kao da ga trai pipajui.) PEER: Reci, to sam sve zgrijeio? SOLVEJG: Nita ti nisi zgrijeio, moj jedini mladiu! (Opet ga trai pipajui unaokolo.) LJEVA PUCADI (iza kue) A popis grijeha, Peer Gynte? PEER: Navedi moje grijehe! SOLVEJG (sjedne pokraj njega) Ti si moj ivot pretvorio u divnu pjesmu. Neka si blagoslovljen ti koji si se vratio. Nek je blagoslovljen, blagoslovljeni na susret na Duhovsko jutro! PEER: Onda sam izgubljen! SOLVEJG: Postoji onaj koji vlada. PEER: (smije se) Izgubljen! Osim ako ti umije odgonetati zagonetke! SOLVEJG: Kai mi ih. PEER: Da ih kaem? Dobro! Svakako! Moe li mi rei gdje je sve odonda bio Peer Gynt? SOLVEJG: Bio? PEER: Sa igom sudbine na svojem elu; bio, kakav je i postao u Bojoj misli! Moe li neto rei? Ako ne moe, onda moram doma - dalje u zemlju magle. SOLVEJG (smije se) Oh, ta zagonetka je lagana. PEER: Onda reci ono to zna! Gdje sam bio, kao ja sam, kao cijeli, kao istinski? Gdje sam bio ja, s

Bojim igom na svojem elu? SOLVEJG: U mojoj vjeri, u mojoj nadi i u mojoj ljubavi. PEER (ustukne) to kae? uti! To su varljive rijei. ovjeku to je tu ti si majka. SOLVEJG: Da, jesam. Ali tko mu je otac? Onaj koji oprata zbog majine molitve. PEER (trag svjetlosti ga obasja; on vikne) Moja majko; moja suprugo; neduna eno! O, zakloni me, tu me zakloni! (Uhvati se za nju i zarije lice u njezino krilo. Duga utnja. Sunce izlazi.) SOLVEJG (tiho pjeva) Spavaj, najdrai mome moj! Ja u te njihati i uvati. Sjedio si svojoj majci u krilu; I cijelog ste se ivota igrali. Poivao si na majinim grudima Cijelog ivota. Bog mi te uvao! Momak je leao kraj srca moga Cijelog ivota, i sad je umoran. Spavaj, najdrai mome moj! Ja u te njihat i uvati. GLAS LJEVAA PUCADI (iza kue) Sresti emo se, Peere, na posljednjem raskru; i onda emo vidjeti da li e, vie nita neu rei. SOLVEJG (pjeva glasnije na punoj dnevnoj svjetlosti) Ja u te njihat i uvati; Spavaj i snivaj, mome moj! TUMA IMENA I IZRAZA ab esse ad posse (lat.) od biti do moi Ach, Sfinx, wer bist du? (njem.) Ah, Svingo, tko si ti? ad undas (lat.) u vodu, u valove, u more a la (fran.) poput, na nain Angora, raniji naziv za Ankaru apropos (fran.) u pogledu toga, to se tie beserkeri (staronord.) prema drevnoj sjevernjakoj predaji, ratnici odjeveni u medvjedovinu (otuda i podrijetlo samog nazivka) koji su sami sebe raspaljivali do bijesa prije poetka boja Bornu, mjesto u Africi burmut (tur.) duhan koji se mre coquette (fran.) namigua, ensko koje se svim silama trsi da se svidi ibuk (tur.) cijev lule; dugaka istonjaka lula aba (arap.) muslimansko svetite i hodoasniko sredite u Meki dalesman (nor.) ovjek s podruja sjevernjake visoravni das Ewig Weibliche zieht uns hinan (njem.) vjeno ensko nas uzdie (Goethe, Faust, II) di Buona Speranza (tal.) od rta Dobre Nade dolce far niente (tal.) slatko je ne raditi nita Dovre, planinsko podruje u junoj Norvekoj, izmeu Gudbrandsdala i Opdala eh bien (fran.) eh, dobro eine Lebensfrage (njem.) ivotno pitanje en bloc (fran.) ukupno, sve skupa enfin (fran.) na kraju, napokon en garcon (fran.) kao momak en gros (fran.) na veliko en tet a tet (fran.) onako nasamo, udvoje, povjerljivo Es lebe hoch der grosse Peer'. (njem.) ivio veliki Peer! fatum (lat.) kob, usud, sudbina

fellah (arap.) seljak, ratar u Egiptu i okolnim arapskim zemljama fi donc (fran.) uzvik kojim se izrazuje prezir (fuj!) filantrop (gr.) ovjekoljubac findan (tur.) alica za kavu fjord (norv.) uzak i strm morski zaljev funta shillinga (engl.) novana jedinica funta sterlinga (engl.) novana jedinica Gizeh, predgrae Kaira, blizu kojeg se nalaze tri najvee egipatske sfinge goddaml (engl.) prokletstvo! K vragu! gout (fran.) ukus, sklonost grog (engl.) zaslaeni napitak od ruma ili araka heraus (njem.) van, napolje hurija (tur.) djevojka u muslimanskom raju kalifat (arap.) vlast ili podruje vlasti kalifa (to jest: muslimanskog svjetovnog i duhovnog poglavara) Karlo Dvanaesti, vedski kralj (1682-1718) konzekvencije (lat.) posljedice, zakljuci Krez (gr.) legendarni lidijski kralj koji je posjedovao golemo bogatstvo kuli (hind.) nosa, voza, najamni radnik kumir (rus.) kip, idol Lippe - Detmold, naziv jednog od negdanjih malih njemakih kneevstava Man muss sich drapieren (njem.) ovjek se mora uviti u zavjesu (dotjerati, ukrasiti) Mein Herr (njem.) moj gospodin Memnonov stup, jedan od dva stupa u blizini Tebe u Egiptu, koji su se glasali zagonetnim zvukom misija (lat.) zadaa, poslanje, misionarsko sjedite misionar (lat.) promicatelj vjere u kolonijama, vjerovjesnik monsieur (franc.) gospodin, gospodar nabob (ind.) namjesnik, zapovjednik, a osobito obogaeni povratnik iz Indije niveau (franc.) razina, stupanj nota bene (lat.) zapamti dobro! opal (sanskr.) vrsta dragulja Petrus Gyntus Caesar fecit (lat.) nainio je car Peer Gynt Putifar (bibl.) egipatski dvorski dostojanstvenik, Josipov gospodar qua (lat.) kao, poput, u svojstvu Ronden, planinsko podruje u Norvekoj samum (arap.) pjeana oluja u pustinji sehen ins Blaue (njem.) zuriti u prazno, besciljno sfinga (gr.) kip leeeg lava s ovjejom glavom u starom Egiptu Sic transit gloria mundi (lat.) tako prolazi slava svijeta sir (engl.) gospodin sob (e.) sjeverni jelen status quo (lat.) poloaj kakav je i prije bio summa (lat.) zbroj, najvii doseg; sveobuhvatan srednjovjekovni prirunik Tombuktu, mjesto u Africi ton (franc.) zvuk, nain govora ili ponaanja troll (norv.) nadnaravan stvor koji je ljudima obino nevidljiv, a ivi u planinama, u umama ili pod zemljom. Trollovi se prigodice prikazuju bilo kao divovi bilo kao patuljci. U sjevernjakoj pukoj predaji i pjesnitvu obino su zli i opaki. U Ibsena pustolovina sa trollovima (kao nositeljima razornih svojstava u ovjeku) simbolizira sukob izmeu ljudske duhovne i ivotinjske naravi Urnatur (njem.) pranarav, izvorna priroda usov, odron snijega ili zemlje, obino u planinskim predjelima; lavina very well (engl.) vrlo dobro

was (njem.) to wer bist du? (njem.) tko si ti? yankee (amer.) pravi, izvorni Amerianin; prezriv naziv za svakog stanovnika SAD