Izdava: Umjesto slatkia Biblioteka: Tek malo od najboljega Uredio i pripremio za tisak: Umjesto slatkia Lektura i korektura: Tanja

panji Likovna i grafika obrada: Renato Risti Prvo izdanje, Pakrac, 2012. Slika na naslovnici: Ruke, Marijana Markalaus Ilustracije: Ana Zec Naklada: 30 primjeraka Tisak: Umjesto slatkia Marijana Markalaus i Umjesto slatkia

TRAENJA MARIJANA MARKALAUS

Pakrac, lipanj, 2012.

PROSLOV

Poezija neogranieno lebdi nad ivotom koji je ponekad nagruje. E. Montale

Poezija nije samo privilegij poetskih genija. U vremenu sveope povrnosti doivljavanja, miljenja, razumijevanja i komunikacije, zadovoljstvo je prepoznati senzibilitet pjesnikinje, a velika je radost mogunost sudjelovanja u njegovanju i rastu pjesnikoga bia, u mogunosti poticanja kreativnosti i stvaralatva. Kreativnost je oitovanje ljudskosti koja, ostvarujui ljepotu, raa pozitivne vrijednosti. Ova je knjiica tek mali poticaj uenici za daljnje stvaranje i treba je itati prije svega kao poeziju traenja. Semantiku Traenja odlikuje mnogolikost i vieznanost: istodobna je to potraga za vlastitim glasom i izrazom kojim bi se taj glas materijalizirao, kao i potraga za smislom, spoznajom i novim znanjem, obiljeena dubokom zagledanou u vlastito bie, zapitanou nad zagonetkama vlastitoga srca i duha, nad istinskim bivanjem u vremenu zagubljenih vrijednosti. Kompozicijski ustrojena u tri ciklusa, Traenja su dvosmjerno putovanje: putovanje u vanjski svijet i u nutrinu bia, propitivanje sebe, ivota i svijeta, sebe u svijetu i ivotu. Usredotoenost na vanjski svijet i okrenutost ka vlastitom biu nastojanje je da se pjesnikom snagom pomiri dvije udaljene

stvarnosti, iz ega proizlazi misaonost kao dominantno obiljeje poezije Traenja, ponegdje figuralno, ponegdje aforistiki saeto. U oblino-izraznom smislu Traenja su zbir slobodnih stihova, pjesama u prozi i proznih zapisa, spjevana bez formalnog predumiljaja. Mlada pjesnikinja preputa bujici misli, osjeaja i doivljaja da slobodno pronae prikladnu formu. Nema pravilnosti stiha u tradicionalnom smislu, ponegdje je teko razluiva pjesma u prozi od proznoga sloga, kako to i jest u suvremenom pjesnitvu. Pjesniki jezik Traenja slikovit je i sugestivan, obiluje bogatstvom pjesnikih figura, ljepotonosnim izriajima, prijenosom znaenja u irokom spektru, a sintaksa ove poezije u znaku je opkoraenja i inverzije to doprinosi osebujnosti ritmike strukture, kako u stihu, tako i u reenici. Reducirana interpunkcija podraava neposrednost iskaza, a grafostilematika izraava elju povezivanja znaenja pjesme i njezina oblika. Suvremeni francuski pjesnik Pierre Reverdy jednom je rekao: U poeziji zasluuje da bude reeno samo ono neizrecivo, upravo stoga se uvelike pouzdajemo u ono to se zbiva meu recima. Slijedom te misli, Traenja pozivaju i na itanje izmeu redaka. Tanja panji, prof.

- Traenja -

Kako li je teko ponovno uzeti u ruke to pero I otplesati kao da jo nikad otplesao nisi!? Gledati onom oima sakrivenim od znatieljnosti drugih kroz masku-maske nesluenosti U karnevalu lica Samo tako I Nikako Bez iega Ti zaposjeda Neto

- Marijana Markalaus -

Kreni i ostavi sve

8

- Traenja -

Djetinjstvo

Djetinjstvo Kolijevka snova, Sjeanja, Igra sree Ne iskuah plodove okrutnog svijeta Budunost mi se prividno Nasmijeila. Tek nabujala rijeka nove stranice Okree, odnosei poutjele listove jedne slikovnice

- Marijana Markalaus -

***

Ne odve prije togabilo je to stablo Meni veliko, nedostino, slatko Dra do kamenja bilo je podnoje Ruin trn krasio ga u grmu bez rua U draesti bez ploda ostalo je uznosito A meni drago I pozdravljasmo se: aptom proljea mirisom jeseni U bojama sutona nae due sastajahu se Mine sve to. Stablo sahne Ja ga prerastam

10

- Traenja -

Vrijeme je

Ne misli da gotovo je ivot dalje ide sve prolazi, u zaborav odnosi sjen slutnje to milju prolazi. Tren nezapeaen kao da proivio nisi!, eljezni sat dobacuje. Ostvariti bih se eljela, ostvariti i postati vjena. Ali nita to ostaje od unitenja sauvano nije. Materijalno je tek preslika neostvarive ljudske enje! Nedokuivo je ljudskom umu to ivei ljepotu trenutka ivimo sebe, to unutarnje sauvano ostaje dok u pepeo jednom ne vrati se.

11

- Marijana Markalaus -

***

Kreni i ostavi sve Kovege prolosti, patnje i uspomena Ostavi! Za njih predug je put Vreu snova preko lea prebaci I doi ploviti sa mnom

12

- Traenja -

Razlui
13

- Marijana Markalaus -

V.

Nekone tako davno Ljudi su znali sluati romon kie: bili su djeca koja s ozbiljnou prate kaplje vode bili su smireniji, postojaniji, sabraniji u srcu razumniji u govoru (birali su rijei jer su znali vrijednost stvari). Danas (usprkos globalizaciji) kao da izgubie vlastita usta: ljudi se vie ne znaju izraavati ne uvaavaju tue egoizam (kao da se hrani ljudskom neuviavnou), vei je no ikada. I uvijek se iznova pitamo: Zato smo tu gdje jesmo? Odgovor ne lebdi eterom iznad nas; on je u nama samima. Kada smo sasluali drugog ovjeka bez koristoljublja? Kada smo sasluali drugog ovjeka suosjeajui s njime? Ne saalijevajui ga! Odgovor, dakako, izaziva nemir. Stojimo vani na kii, (gledamo u nebo)! Nesvjesni sree to jo uvijek pada, koom pijemo s izvora ivota Rosa nas nebeska posveuje a kori za oholost. Zar smo gluhi? (Ili smo slijepi?)
14

- Traenja -

Povodei se esto vlastitim ugodnostima bez kolebanja zanemarujemo i omalovaavamo, uivajui krive vrijednosti dobivajui samo ravnodune amare (i bezbrino ih prosljeujemo, poput neeljenog nasljea, svojim potomcima).

15

- Marijana Markalaus -

Tradicija

Razlui: Trenutak kada buntovniki raskinusmo korijenja pripadnosti Sat kada glavu od perja okrenusmo nesmionosti Dan javu, koju iznajmismo nadniaru ljudskih pouda. Sve to razlui dobro! Oluju pjeanog sata to neprekidno kovitla svakim od nas (i tobom i mnome). Naroito razlui ono to prodrljivim ustima zaborava u stanju nismo bili otrgnuti. More nae vie nema puine: Ostala je tek pjeara boli.

16

- Traenja -

***

Ta i rijei postaju beskorisne prazne Maglica u zraku Otpuh negdjetko zna gdje Sitne kapljice to hvataju se Na trepavice Ispred oiju bljeska oaza Zanosei onu misao to marira prema litici uma Niz liticu htjela bih se strovaliti! Osloboditi ahuru Slijepo tijelo i onda nestati lakoom leptira

17

- Marijana Markalaus -

VI.

Tisue bijelih cvjetova ne mogu nanijeti bol kao ljudi, zar ne? Odluih pobjei od stvarnosti u svoje utoite. Glasan me tresak prenu. Pucanje. Sruilo se stablo? Priroda se obnavlja, ne ostavljajui to joj ne koristi. Uvijek slijedi zakone. Moda je to stablo odavno trebalo biti srueno, naletom vjetra il' udarom groma? Odoljevi nasrtajima, sada se sruilo kao da mu je ivota dosta. Moda je tako i s ljudima? Moda odustaju od ivota upravo kad izda ih snaga i izdrljivost korijenja? Pogledamo li stablo, odgovor je oit. Biljke nemaju volju niti svijest. Atomi krue i protjeu bez da shvaaju. Stablo ne zna da umire. ovjek zna. U tom nam se valja uzdignuti!

18

- Traenja -

Bijeg

Sjedoh I sluah Glas U sebi Neto govori Oslukujui Ne uh Odlaziti od sebe Otii? Traei naoh spoznah Kako predivno Vjene ptice pjevaju

19

- Marijana Markalaus -

VII.

Dolazi li pamet s godinama ili ludost dolazi? Prije ovo drugo. Pamet ima ili nema, a mudrost se vremenom stjee. Biti svijetla tokica u ovom svijetu? To znai biti svoj. Znai li samopriznanje sreu? Je li ljubiti sebe dobra osobina? Samodostatnost nije, a teko je stei potovanje prema sebi. Priznati sebi: ja sam ja, s vrlinama i manama. emu mrnja, nezadovoljstvo? Zavoljeti se treba, u prilici svakoj traiti ostvarenje. To je ivotni proces.

20

- Traenja -

Mogla bih

21

- Marijana Markalaus -

to je strah?

Uzmicanje pred nepoznatim? Iekivanje u zabludi? Najvei neprijatelj ovjeka u zabludi. Sprjeava i potpomae. Juer za danas, za sutra zauvijek kretati u osvajanje strahova. Ruitelj predrasuda. Lovac na strahove! ovjek neka bude ba to. Ne budi ovjek u svom vremenu, budi ovjek ektos svog doba. Budi odbaeni to je prizvuk samakih mirnih dana. Budi progonjen pravda neka bude tvoja druica. Budi svoj jer ovjek nije stvoren za manje od istine. Neka ti je okrepa studena voda uz umski puteljak. Kroi kud prije tebe kroili su hodoasnici vremeplovci. Strah je bio njihov savladani prijatelj, prvi svjedok pronicljivih umova. Pogledaj da razmisli o sebi. Shvati jedino svijet je urota strahova, a vlastiti um osloboenje

22

- Traenja -

I.

ivjela sam u nepostojeem svijetu davnih, izgubljenih vremena. Vidjela u ljudima moda ono to ne postoji, vidjela sebe onakvu kakva nisam. Ne mogu se otrgnuti samo tako od njega jer on jest dio mene. Kako odbaciti ono to te godinama izgraivalo i ispunjavalo? Krive predodbe? Ne. Samo kriva gledita. Zar svijet nije predivan kada u zabaenom kutu sobe pogleda iznad sebe i otkrije prozor? I pogled odmah potee do neke nove obale i novih nepreglednih oceana koji je okruuju. Sasvim sluajno, moj pogled je tamo zalutao. Samo jedan pogreno-ispravan pogled u drugom smjeru? I nita vie nije kao prije.

23

- Marijana Markalaus -

Buenje

Na razmeu dviju epoha Stojim Jesam Stvaram Volim nova jutra Nova buenja Podsjeaju me na nove poetke Novi poetci zapoinju u svjetlu U zreloj jabuci na stablu I rosa zemlju umiva Umiva lica naa Oronula u prljavtini. istimo se; Poinjemo iznova Tko odoljet moe Dobroti
24

- Traenja -

posvemanjoj Svemoguega Sve nanovo se raa Tijela uarena hladi svjeina zraka I Duh zemlje to se budi

25

- Marijana Markalaus -

II.

Bijele se jorgovani na mom prozoru. Siuno savrenstvo! Savrenstvo kompozicije uvjetovano skladom detalja. Sveprisutno renesansno naelo. A ovjek trai sreu u daljini premda mu je srea nadohvat. Je l' to nagon ili potreba za bijegom? Svatko od nas pita se postoji li negdje naa bolja polovica. Postojim ovdje i sada, i nitko drugi umjesto mene. Stvorena kao individua razaznajem se i ostvarujem. Ne postoje sinonimni ljudi, tek bliskoznani. Nosce te ipsum bezbroj interpretacija, jedno znaenje.

26

- Traenja -

Duboko u sebi

Na as, samo na tren zamisli: Livadu mirisa spokoja i nade. Dopusti da te opije! Na as, samo na tren zamisli: Blagodat kie u lepezi boja. Dopusti da te obuzme! Na tren, na trenutak osluhni: Glas iz prostranstva horizonata. Dopusti da te zaglui! I dotakni! Vrcima prstiju osjeti: Tvoje bie, kosti tvoje, tvoja sr, Nek zrake sunca ispije! Zadri to! U dubine duboke sakrij Neprolaznost!

27

- Marijana Markalaus -

III.

Sprema se nevrijeme. Kako li samo naglo priroda promijeni dra, ba kao i ovjek! Od istog smo praha satkani, u isti prah emo se vratiti. Nebo je zakrililo sunce. Livade zeln, uljuljkujui pejza u tihi san. Ponad njih preputena stabla patniki vijore, poput bijelog stijega iznemoglih eta vojnika, iekujui novi nalet. Neprijateljski bijes? Vjetar? Nita neobino siva je cesta umorna kao i prije, tek malo tamnija. Na isti me vodi put, onaj uzaludni put posut sablasnim zvijezdama, nedokuivim. Lijepe su tako mueniki ovjenane! Nikom obeane! Vjeno slobodne! Ta (sasvim normalna) promjena vremena budi zaboravljene slutnje ovjeka! I ovjek, proivljavajui taj nemir, uspostavljajui ponovno sebe, traga za savrenim skladom. Spoj je to dviju naoko odvojenih cjelina. Odgoneta ono to mu izvanjski znakovi ele rei, upirui prstom na crnu mrlju u njegovoj dui. Ono sneno i nevoljko u nama, svjetlou dana obasjano, budi se s milju ovjenosti.

28

- Traenja -

I mjeseina, i ja

Opet smo ostali ti i ja, dvoje usamljenika i tjeitelja koji vrebaju none slavuje. Pikova dama noas dolazi, u bijelom, njenu mreu nebeskim zvijezdama zasieno valovi svileni ljuljukaju. Lice blijedo otkriva u prazninu zraka, u prazninu neba, u svemira prazninu u prazninu due. Poklonih to imah, znoj i suze svjeinom dodira lakih da ih brie. U vjenost hrama prizovi me, u svjetlosti svetosti svoje operi me, u prah da ne saspem se sama dok stojim.

29

- Marijana Markalaus -

IV.

Kada sve dobije neki smisao, kad radost se osjeti, san postaje suvie teak. Misli ne spavaju nou. Posjeuju nam snove. ovjek bie razmiljanja. ovjek tvar od koje graeni su snovi. ivot je meuprostor poetka i kraja. Roenje i smrt. Tad osjeamo vrijednost koju ima zemaljski ivot na. Prati nas pritom neizbjean strah. Blagoslov je i jedno i drugo: i raanje i smrt

30

- Traenja -

Srea u srei

I postadoh svjestan te ruke ovjeje Velike i Male Hvatamo I usta nam prepuna slatke peludi I Drvee nam se smije smijemo se i mi Od sree to sree ima

31

- Marijana Markalaus -

***

Pjevati bih mogla cijeli ivot, ali nejako odzvanja glas u daljini. Matati bih mogla cijeli ivot, ali mata je daleko nematovita. Sanjati bih mogla cijeli ivot, ali stvarnost je snu nesklona. Mogla bih ivjeti bez straha od kraja, bez straha od rana voljeti bih mogla! Mogla bih.

32

- Traenja -

Razli se ljubav moja

33

- Marijana Markalaus -

Ti

Noas tako strani, daleki ovjee! Komu svoje misli podaje naoko zabrinuta lica stisnutih usana I ta suza to oko ti je zamaglila nanosi bol. Ne primjeuje, ne sluti tko patnju s tobom dijeli. Tko u sjeni stope tvoje broji i potiho se nada.

34

- Traenja -

Otajni oprotaj

Tiho! Tie! strahom svojim mrak drvea kronje ovie, Tiho i tie u njima die. Djeva bijela alejom kroi. U vrbe sjeni zakrijesie oi, lice se plaho njegovim usnama primae. A pohlepni mjesec svjetlost uze, na licu djevinu zablistae suze.

35

- Marijana Markalaus -

Kaplja do lista hladnoa predstojee tuge

I ona dola je danak iekivanja naplatiti I kako inae to biva gramzljivo uzima, pusto od sebe daje. Zavarava uzorkom svojih boja obavila himbom me radosnom: Doi u, prvi nagovjetaj nek' vlana kia rekne ti. Ti, to prisegu davae, posustaje, od srama oi ti se ne vide, vitetvo ures ti nije, jer ekam te nestrpljivo, dugo ve, predugo

36

- Traenja -

Iluzija ljubavi

Premda sve je isto, nita isto nije. Zrikavac ustaljeno zrie vjetar otpuhuje umorne enje noi. Mada sve upuuje na isto, nita isto nije. Vrati, kradljive nonog neba, osmjeh to plamtio je u zvijezdama! Neka udare u bubnjeve modre vile, potok neka ubori pjesmu dalekim krajevima sa slasnoga izvora ljubavi nek pije. Odjekujui, neka posvemanja mo zamamnosti vodu u rijekama pretae, iza zelenih brda i dolina nove ljude nek povezuje. Moja samoa neka m o j a ostane.

37

- Marijana Markalaus -

Jeza melankolije

O ljubavi moja, ista i nevinija od rose jutarnje! Rasipljem ostatke svog srca Kao sjeme svoje biljka u vjetar nemirni. Noas je mjeseina obasjala bijelo lice moje, ostavila sjaj oiju tvojih u jezeru i odsjaju zvijezda -nestano, zadirkujue. No traila je ruke nae, ruke traile su nas elei premostiti daljinu.

38

- Traenja -

Krv, suze i zlato

Tvoj me ponovni odlazak vrijea! I sve to nedovreno ostavlja ruevnim postaje. S neba crnilo mjesto srebra rosi, to ljeskalo se ljupkou bljedilom krvari. Osvit je pomrina dana, tek suzne sjene u tamnoj lutaju noi. Zlato razli se potocima. Razli se ljubav moja.

39

40

O MENI

Kao Marijana Markalaus roena sam 4. lipnja 1994. godine. Od ranih dana svog djetinjstva pa sve do danas ivim i boravim u mjestu Sira gdje sam zavrila osnovnu kolu. Srednju kolu pohaam u Pakracu, smjer medicinska sestra - medicinski tehniar, 3. razred. Upravo u tom razdoblju poinje moje ozbiljnije bavljenje pisanjem. Premda jo od osnovnokolskih dana biljeim dnevnike zapise, pjesmama i lirskim zapisima izraavam se tek u srednjoj koli. Sve je vea zaljubljenost u pjesniko izraavanje i kreativno utoite to mi ga pisanje prua. Goranovo proljee, na kojemu sam ove godine ponosno sudjelovala, smatram najdivnijim iskustvom i poticajem za daljnje napredovanje.

41

Komentari nastavnika-itatelja

Djevojaka naivnost preskoena u jasnou i zrelost emocija: radost otkrivenog prozora, strah, sumnju i nadu. Izdvajam pjesme: Kreni i ostavi sve, Otajni oprotaj, I mjeseina, i ja, Srea u srei . Slavica ebi

Nagovjetavanje, propitkivanje, potraga, spoznavanje motivi su koji uokviruju svojevrsni omnibus ije poetske cjeline razotkrivaju zrelost i senzibilitet mlade i samosvojne pjesnikinje. Gorana Vukadinovi

itajui Marijanine pjesme, pomislio sam da je za mladu, poetsku duu najbolji nain za ulazak u svijet odraslih promiljanje njihova svijeta, ali bio sam zadovoljan uvidjevi da jo uvijek postoje niti to je povezuju s djetinjstvom. Renato Risti

42

43

44