Univerzitet

Fakultet

ESEJ
iz predmeta:

Poslovno pravo
Tema:

Pravne norme
Student: Mentor:

......................

UVOD
Pravna norma je pravilo o ljudskom ponaanju zatieno mogunou primjene dravne prinude. Pravna norma je pravilo o ponaanju ljudi koje sadri i propis o primjeni sankcije u sluaju njegovog prekraja. Drutvo nuno stvara drutvena pravila ponaanja ljudi. Nema drutva bez svjesnog, slobodnog i cjelishodnog ponaanja ovjeka, nema ni drutva bez normi. Norme su pravila ponaanja koje se obraaju na ovjekovu svjest. Svaka pravna norma posjeduje dva dijela: dispoziciju i sankciju. ovjek kao subjekt ponaanja ima mogunost da izabere da li e normu usvojiti ili postupiti po njoj ili odbiti zahtjevano ponaanje i izloiti se riziku sankcije. Pristajanje na normu moe biti motivisano na dva naina: Autonomija volje: postojae onda kada se subjekt po zapovijesti ponaa zato to je uvjeren da je ona dobra i da je u saglasnosti sa njegovim etikim, kulturnim, obiajnim politikim i drugim naelima. Heteronomija volje: postoji kod pravnog subjekta u sluaju kad ponaanje koje od njega zahtijeva pravna norma, vri ne iz unutranjeg uvjerenja da je ona dobra, nego iz straha od sankcije koja moe da bude primjenjena. Pravna norma moe nastati na dva naina: Kod prvog od njih, norma postoji kao socijalna norma (obiajna, moralna, religijska, kulturna i slino), te je drava preuzima u gotovom ili za svoje potrebe preradjenom stanju i stavljanju iza nje mogunosti primjene svoje prinude, pretvara je u pravnu. Socijalne norme se mogu institucionalizirati postavljanjem dravne sankcije i regulisanja. Drugi nain nastanka pravne norme je specifino pravni. U odreenim situacijama, drava sama stvara norme koje do tada nije bilo i ukljuuje je u pravni poredak.

1. PRAVNE NORME
U drutvu, posebno veoma znaajnu ulogu imaju norme koje primjenjuje drava. Ovakve norme drava stvara sama ili ih uzima iz svih drutvenih oblasti, bilo da ih stvaraju drutvene organizacije ili neorganizovano drutvo, ali za sve njih je karakteristina primjena od strane drave. Ove norme koje primjenjuje drava nazivaju se pravnim normama. Pravo je, dakle, skup normi koje primjenjuje drava gdje se pod primjenom, u prvom redu, misli na primjenu sankcija. Pravo, kao skup pravnih normi i pravila o ponaanju, propisuje drava i isto se primjenjuje od strane drave u cilju ostvarenja interesa vladajue klase, u cilju zatite odreenog poretka koji odgovara vladajuoj klasi. Pravna norma. - Pod pojmom pravne norme, kao najbitnijeg elementa prava, treba smatrati jednom vrstom drutvene norme i pravilom o ponanju ljudi ije ostvarenje obezbjeuje drava. Pravna norma bi se mogla shvatiti kao pravni atom i ona je najprostiji elemenat prava koji se ne moe vie razloiti na prostije pravne elemente. Ona se moe definisati, kao pravilo o ponaanju ljudi koje je zatieno dravnom prinudom. To je pravilo o nekom ponaanju ljudi, kao na primjer, obavezno je platiti porez na imovinu, zabranjeno je ubijati, a pod prijetnjom odreene sankcije. Pravnu normu, ne treba izjednaiti sa odreenim lanom zakona ili nekog pravnog akta iz razloga to se rijetko deava da se ona poklapa sa jednim takvim lanom. Tako, jedan lan sadri ili dio jedne ili vie normi, a rijetko potpunu pravnu normu. Pravne norme mogu biti uslovne i bezuslovne. Tako norma koja se odnosi na vie situacija koje treba da nastupe jesu uslovne, esto se nazivaju i apstraktnim normama, dok se norme koje se odnose na neku konkretnu situaciju su bezuslovne ili konkretne norme. Druga jedna klasifikacija pravnih normi, koja je i znaajnija od podjele na uslovne i bezuslovne norme, jeste podjela na opte ili generalne i pojedinane ili individualne norme. Opte norme, odnosile bi se na neodreen broj sluajeva, odnosno lica, koja se nalaze u istoj situaciji ili mogu doi u istu situaciju. Takve su na primjer norme, svi su graani duni da plate porez, punoljetnici su duni da slue vojsku i dr. Pojedinane norme se odnose na jedan odreeni sluaj koji se u istoj normi i odreuje, kao na primjer: "Stevan Stevanovi je obavezan da plati porez na imovinu u iznosu od toliko dinara" ili "orde Perovi se osuuje na kaznu zatvora od 2 mjeseca". Karakteristika pojedinanih normi je u tome to se one odnose na jedan individualni sluaj, a ne na neodreen broj sluajeva, kao to je to, na primjer, kod opte norme. Elementi pravne norme. - Svaka pravna norma ima dva ementa i to: dispoziciju i sankciju. Dispozicija predstavlja sutinski dio pravne norme, tj. pravilo ponaanja odreenih subjekata. Sankcija oznaava pravilo o primjeni prinude od strane dravnog organa, nad onim subjektom koji je prekrio dispoziciju i ista se primjenjuje tek od onog momenta kada se subjekt ne ponaa u skladu sa dispozicijom. Pravna norma je stvorena da se ona uvjek mora realizovati, tako to ako izostane primjena dispozicije, onda dolazi do

primjene sankcije, tj. ako lica ne potuju dispoziciju i ne ponaaju se po dispoziciji doi e do primjene sankcija. Dispozicija pravne norme predstavlja sutinu norme. To je onaj bitni elemenat bez kojeg norma ne moe ni da postoji. Ona odreuje pravilo ponaanja subjekata u pravu. Ona u stvari predstavlja odreenu zapovjest koja je upuena subjektima prava. Postoji vie vrsta dispozicija pravnih normi, kao to su: nareujue, zabranjujue i ovlaujue dispozicije, pa na osnovu toga i pravne norme mogu biti: nareujue, zabranjujue i ovlaujue. Sankcija pravne norme, predstavlja dio pravne norme kojom se predviaju poslijedice u sluaju povrede ili neizvrenja pravne norme. Ista je sastavljena iz pravila ponaanja lica na koje se odnosi dispozicija, tj. ponaanje odgovarajueg dravnog organa prema odreenom subjektu, kad ono ne izvri tu dispoziciju pravne norme. Sankcija ustvari predstavlja odgovarajuu dravnu prinudu prema odreenom licu, koje nee da se ponaa po dispoziciji pravne norme, kao na primjer: "Ko ne plati porez na imovinu, kaznie se odreenom novanom kaznom" ili "Ko se ne odazove pozivu za obavezno vakcinisanje, u sluaju epidemije od zaraznih bolesti, kaznie se odreenom novanom kaznom" itd. U navedenim primjerima sankcija je izraena rijeima "kaznie se", za razliku od dispozicije gdje je ostavljeno na volju subjektu njegovo ponaanje. Sankcija se uvjek moe izvriti prinudom od strane dravnog organa. Hipoteza (pretpostavka) pravne norme, pretstavlja onaj dio pravne norme koji odreuje okolnosti, faktike situacije ili injenice koje moraju da postoje da bi dolo do primjene pravne norme. Tu je mogua i hipoteza dispozicije i hipoteza sankcija. Prekraj dispozicije, nazivamo krae delikt. Delikt, odnosno povreda je predvien u hipotezi sankcije koja ga blie odreuje. On, uvjek predstavlja odreenu radnju (ljudsku) i to svesnu radnju. Ta radnja moe biti pozitivna (injenje) ili negativna (neinjenje odnosno uzdravanje od injenja). Delikti, proizilaze iz same sutine prava, odnosno iz njegove klasnosti. Teina delikta se utvruje teinom povrede interesa koji se normom titi. U savremenom pravu, postoje vie vrsta delikata, kao na primjer, krivina djela, privredni prestupi, prekraj i i dr. Pored ovih delikata, postoje i delikti manjeg znaaja, kao to su administrativni delikti, disciplinski delikti i dr.

1.1. VRSTE PRAVNIH NORMI Postoji vie vrsta pravnih normi. Jedna podjela pravnih normi, zavisno da li se njima neto nareuje, zabranjuje ili ovlauje na: nareujue, zabranjujue i ovlaujue pravne norme. Nareujuim pravnim normama, smatraju se takve norme kojima se izriito nareuje odreenom subjektu u pravu da izvri odreene inidbe ili radnje ili da se uzdri od takvih inidbi i radnji. Subjekti u pravu duani su da se ponaaju po ovakvim normama koje su, najee, propisane odgovarajuim pravnim aktom. Svako drugo ponaanje, suprotno ovakvim pravnim normama, predstavlja delikt i izaziva pravne poslijedice u vidu prinudnih mjera koje su predviene u sankciji.
4

Zabranjujue pravne norme su takve pravne norme koje subjektima u pravu zabranjuju odreene radnje ili inidbe i one obino poinju sa reima "zabranjeno je". Ovlaujue pravne norme su takve norme kojima se daju ovlaenja fizikim i pravnim licima da mogu da obavljaju odreene radnje ili inidbe, s tim to ako ih one ne vre da za to nisu predviene nikakve pravne poslijedice. Prema sadrini, pravne norme se dijele na dvije grupe: apstraktne pravne norme i konkretne pravne norme. Apstraktne pravne norme su takve pravne norme koje se odnose na sve sluajeve koji mogu da se pojave. Norma je apstraktna po tome to se ona odnosi na neodreeni broj subjekata, a primenjuje se na konkretan sluaj, u sluaju kad odreeni subjekt ne postupa u skladu sa pravilima ponaanja koji je u njoj utvren. Apstraktnost ovih pravnih normi se ogleda u tome, to se u momentu njihovih propisivanja, ne zna na koja e se lica primjeniti kazna, u sluaju da ne postupe po ovakvim normama. Konkretna pravna norma se primjenjuje na konkretni, odreeni sluaj, tj. na konkretnu situaciju. Tako, takva jedna konkretna norma postojala bi, recimo, u drutvenom planu optine i odnosila bi se na odreeno preduzee. Ista norma proizvodila bi pravno dejstvo samo u toj optini i odnosila bi se na konkretno preduzee. Prema znaaju pravila ponaanja, pravne norme se mogu podjeliti na: imperativne (prisilne) pravne norme i dispozitivne (dopunske) pravne norme. Imperativne (prisilne) pravne norme - Ovim se pravnim normama, subjekti u pravu izriito obavezuju na odreenu radnju ili inidbu ili im se zabranjuje, odnosno nareuje uzdravanje od odreene radnje ili inidbe. Kod ovih pravnih normi, subjekti u pravu ne mogu svojom voljom da iskljue primjenu ovih pravnih normi. Dispozitivne (dopunske) pravne norme, smatraju se takvim normama koje se primjenjuju kada ih subjekti u pravu nisu ugovorom, odnosno sporazumom iskljuili. U pravu ima dosta sluajeva dispozitivnih normi gdje je ostavljeno subjektima u pravu (bilo fizikim ili pravnim licima) da ove norme primjene ili da iskljue njihovu primjenu. Naprijed je istaknuta jo jedna podjela pravnih normi i to na: opte ili generalne (radi se o onim pravnim normama koje sadre opta pravila i odnose na neodreeni niz sluajeva) i pojedinane ili individualne pravne norme (koje se odnose samo na jedan subjekt i predstavljaju konkretizaciju optih pravnih normi, tj. njihovu primjenu na odreeni konkretan sluaj).

ZAKLJUAK

Norme koje u drutvu primjenjuje drava jesu pravne norme. Pravo je, dakle, skup normi koje primenjuje drava gdje se pod primjenom, u prvom redu, misli na primjenu sankcija. Pod pojmom pravne norme, kao najbitnijeg elementa prava, treba smatrati jednom vrstom drutvene norme i pravilom o ponanju ljudi ije ostvarenje obezbjeuje drava. Pravna norma bi se mogla shvatiti kao pravni atom i ona je najprostiji elemenat prava koja se ne moe vie razloiti na prostije pravne elemente. Pravne norme mogu biti uslovne i bezuslovne. Tako norma koja se odnosi na vie situacija koje treba da nastupe jesu uslovne, esto se nazivaju i apstraktnim normama, dok se norme koje se odnose na neku konkretnu situaciju su bezuslovne ili konkretne norme. Svaka pravna norma ima dva ementa i to: dispoziciju i sankciju. Dispozicija predstavlja sutinski dio pravne norme, tj. pravilo ponaanja odreenih subjekata. Sankcija oznaava pravilo o primjeni prinude od strane dravnog organa, nad onim subjektom koji je prekrio dispoziciju i ista se primjenjuje tek od onog momenta kada se subjekt ne ponaa u skladu sa dispozicijom. Postoji vie vrsta pravnih normi. Jedna podjela pravnih normi, zavisno da li se njima neto nareuje, zabranjuje ili ovlauje na: nareujue, zabranjujue i ovlaujue pravne norme. Prema sadrini, pravne norme se dijele na dvije grupe: apstraktne pravne norme i konkretne pravne norme, a prema znaaju pravila ponaanja, pravne norme se mogu podijeliti na: imperativne (prisilne) pravne norme i dispozitivne (dopunske) pravne norme.

LITERATURA

M.Trifkovi, M. Simi, Poslovno pravo, Sarajevo, 1999. B. Ivoevi, M. Radulovi: Privredno (poslovno pravo), Kotor, 2001. M. Drakuli, Osnovi Poslovnog prava, Beograd, FON, 2001.