Uvod u tursku knjievnost 2011

Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za orijentalnu filologiju Turski jezik i knjievnost

Uvod u Tursku knjizevnost

PREDAVANJA Prof.dr. Fehim Nametak
Priredio: Seid Mehmedovid

Sarajevo, 2011.

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak

2
S. Mehmedovid

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak Uvod u tursku knjievnost, 22.09.2011.

Literatura: 1. Historija osmanske drave i civilizacije, 2. tom, 120.str., o knjievnosti. 2. Gibb, History of Otoman poetry (V tomova) 3. Alessio Bombaci L' Histoire de la Littrature turque 4. ''Trk Edebiyat Tarihi (IV toma, samo prve dvije knjige) Ahmet Kabakl Trk Edebiyat Tarihi (V tomova, samo 1. tom) Josef von Hammer, Historija turskog (osmanskog) carstva Halil inalc, Historija Osmanskog carstva

Kada govorimo o najranijem periodu turske knjievnosti, koristimo naziv turkijski narodi. Njihova knjievnost poinje u prethistorijskom razdoblju, i to usmena knjievnost. Ovaj period se karakterizira po epici, epskim pjesmama. S obzirom da su turkijski narodi ivjli u Aziji kao nomadi u burnim vremenima, vedina ovih predislamskih epova nije sauvana u cjelosti, ved su tu samo fragmenti zapisani mnogo kasnije i to iz razliitih izvora: Turci, Arapi, Mongoli itd. Turci nemaju epove tipa Ilijade i Odiseje jer su sauvani samo fragmenti epskih pjesama iz vremena prije nove ere. Ti predislamski turkijski epovi govore o vjerovanju turkijskih naroda, ivotu, ratovima, borbi za egzistenciju, itd. Dijele se na epove o Ouzima, epove o Ergenekonu, ep o turkijskom plemenu u i nekoliko fragmenata drugih manjih epova zapisanih tek kad su Turci primili islam. (X st.)

3
S. Mehmedovid

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak

4
S. Mehmedovid

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak Uvod u tursku knjievnost, 13.10.2011. TURKIJSKI EPOVI ILI DESTANI Ep o Alp Er Tungi Ovaj ep govori o junatvu vladara turkijskog naroda Sake, u Evropi poznatijeg po imenu Skiti. U Epu se govori o ratovanju vladara Alp Er Tunge sa Irancima u 7.st.pr.n.e. Alp Er Tunga je prvi poznati junak turkijske historije. Odraz ovog epa vidi se i u uvenom perzijskom epu ahnami, gdje je zapisiva Firdusi ubiljeio Alp Er Tungu kao Afrasijab. Firdusi je prikupio narodne pjesme i kazivanja naroda, dodao svoje stihove i tako je nastala ahnama. Iz sauvanih fragmenata destana o Alp Er Tungi, saznajemo da je bio veliki, pravedan i astan vladar. U vrijeme kad je u iranskim zemljama bilo mnogo vladara, jedna od njih bila je kraljevina Kabul u kojoj se nalazio uveni junak Zal (otac Rustema). Vladar Kabula, Zev, padne u ruke Alp Er Tungi, a da bi ga oslobodio, Zal napadne Turana i pobijedi Alp Er Tungu, no, ne uspije osloboditi vladara. Kasnije de Alp Er Tunga iskoristiti smrt Zeva (vladara Kabula) i upasti u Iran. Tad je jo u ivotu bio Zal koji u rat alje sina Rustema. Nakon brojnih ratova, Alp Er Tunga je poginuo, o emu govore kazivanja u ovom destanu. Predmet iranske i turkijske epike su Rustemova ratovanja sa Alp Er Tungom. Ep o u-u Ep o u-u je jedan o najznaajnijih destana, to je drugi po redu destan turkijskog naroda Skita. Ovaj destan govori o ratovanjima u vrijeme Alexandrovog osvajanja Azije i uedu Turanaca u tim ratovima. U vrijeme kad je Aleksandar preao Samarkand i uputio se prema turanskim krajevima, vladar Turanaca bio je u. Svoju tvravu nazvanu u sagradio je u blizini grada Balasagun. Kako je vladar oekivao Alexandrov dolazak, tajno je poslao izvidnicu od 40 probranih komandanata prema rijeci Hudem. Kad je Aleksandar preao rijeku Hudem i kada je uova izvidnica donijela vijest, vladar se povukao na istok sa jo 24 ratnika, i od tih ratnika nastala su 24 plemena Ouza. Nakon dugog vremena, Aleksandar je doao i vidio ova 24 plemena i njihove potomke. Rekao je za njih: Trkmenen, (slini su Turcima), i od tada su se oni prozvali Turkmenima. Ep dalje govori o brojnim ratovima izmeu Aleksandra i Turkmena koji su zavrili mirom. Aleksandar se vratio u svoje krajeve, a u i njegovi podanici su se naselili u okolinu Balasaguna i pod nazivom Turkmeni nastavili ivjeti sjedilakim ivotom. Destan o Ergenekonu To je jedan veliki turkijski ep koji govori o ratovima za suverenitet koje su vodili Turci u prethistorijsko vrijeme. Ime epa je nastalo od dvije rijei, ergene-planinski klanac, kon-dvorac. To je dio oguskog destana i spada u njihovu historiju. Postoji vie verzija ovog epa: PRVA verzija govori o tome kako su nakon smrti Ouz-hana na vlast doli njegovi sinovi Gkhan, Ayhan, Yldzhan, Denizhan i lhan. Za vrijeme najmlaeg sina lhana Tatari su napali Turke i zahvaljujudi lukavstvu i prevari uspjeli su ih pobijediti. Oni su pogubili sve Turke i zavladali njihovom dravom. Spasila su se samo dva lhanova sina sa enama. Bjeedi od Tatara, putem su skupili neto stoke, i traili su drugu zemlju da se nasele jer se u svoju nisu mogli vratiti. Jednog dana su se nali pred ogromnim planinskim klancem kojeg nisu mogli predi. Kad su izgubili svu nadu, nali su tragove sivog vuka (bozkurt) i slijededi njegov trag, nali su se s druge strane krevitog brda. Tamo je bilo kao u raju, zelenilo i plodno tlo. Tu su se nastanili, razmnoili i postali mnogobrojan narod koji na tom mjestu nije vie mogao ostati jer su bili opkoljeni planinom. Znajudi da im je domovina s druge strane planine, traili su prolaz da izau. Najzad se jedan kova dosjetio da istopi jedan prolaz kroz eljezni dio planine i tako su se Turci, predvoeni sivim vukom, vratili u domovinu. DRUGU verziju biljee Kinezi u svojim historijskim knjigama. Turci su formirali dravu na obalama Kaspijskog mora. U ratovim su izginuli svi Turci osim jednog kojem je vladar dao da se odsijeku ruke i noge i da se baci u movaru. Sluajno je tim putem naila jedna vuica koja mu je, vidjevi ga bez ruku i nogu, donijela hranu i pide. Kad se ovjek malo oporavio, odvukla ga je u svoju jazbinu i rodila mu 5
S. Mehmedovid

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak desetero djece. Vremenom su se njihovi potomci namnoili i postali su brojni narod predvoen vukom. Ovu verziju zabiljeio je historiar mongolskog porijekla Reidu-d-din. On objanjava da se njihov izlazak iz Ergenekona smatra njihovim osloboenjem. Tako su Turci napadali svoje neprijatelje imitirajudi vuka. ak se u Epu o Ouz-hanu govori kako je on imao i oblik vuka. Ep o Ouz-hanu (Ouz-kaganu) Destan o Ouz-kaganu nastao je u 2. stoljedu prije nove ere, a zapisan je tek u 13. stoljedu kada su Turci ved bili islamizirani. Danas postoji Ouz-kagan destan zabiljeen ujgurskim pismom. Pored ovog primjerka epa koji sadri elemente amanskog vjerovanja, postoje i tri razliita primjerka ovog destana proeta islamskim duhom i napisana arapskim pismom. Jedan primjerak je zabiljeen i u djelu Damiu'-t-tevarih. U ovom destanu nije ispriana biografija jedne linosti, nego i brojni historijski dogaaji. To je turkijski destan koji opisuje turkijski nain ivota, a sa stanovita oslikavanja dogaaja, to je djelo bilo izvor nastanka drugih destana. Najblie izvoru je primjerak napisan ujgurskim pismom, koji u odnosu na verzije na arapskom jeziku dosta drugaije opisuje mladost Ouz-hana. U ujgurskoj verziji se jedva spominju njegovi roditelji; otac se obradovao njegovom roenju, a majka ga je samo jednom nahranila mlijekom, te je odmah traio sirovo meso i vino tako da je za 40 dana narastao, prohodao i igrao se. Noge su mu bilo kao kod bika, lea kao kod vuka, a prsa kao kod medvjeda. U islamskim verzijama se govori opirno o njegovom ocu i plemenu. -U prvom dijelu ovog epa govori se o formiranju Ouzove linosti, kako je davao posebnu vanost prirodnim pojavama jer je rano baen u naruje prirode. Od roenja je imao nadnaravne poglede i razlikovao se od drugih ljudi. Njegova enidba bila je takoer neobina. Prvi put se vjenao sa djevojkom koja se u snopu svjetlosti spustila s neba. Ona mu je rodila tri sina: Gn, Yldz i Ay. Drugi put se vjenao sa djevojkom koju je naao u duplji drveta. I ona mu je takoer rodila tri sina: Gk, Da i Deniz. -U drugom dijelu destana govori se o tme kako se Ouz proglasio kaganom i zavladao svijetom. -U tredem dijelu se govori o uspostavi drave koju je ostavio u naslijee svojim sinovima ime je dao primjer pravedne podjele otadbine i upravljanja dravom.

6
S. Mehmedovid

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak Uvod u tursku knjievnost, 20.10.2011. POETCI PISMENOSTI I NAJSTARIJI PISANI SPOMENICI Dananji turkijski jezici nastali su iz jedinstvenog politikog drutva. Iako nemamo pouzdane izvore za definiranje tog vremena, ostaci tih spomenika upuduju na vrijeme mnogo prije ovih sauvanih, uklesanih u kamenu. Turska plemena koja su od najstrijih vremena ivjela na velikim azijskim prostranstvima i meusobno udaljena, imali su izmeu sebe velike jezike razlike. Prema tome, brojni turkijski narodi mijeajudi se i sa drugim narodima na ovim prostorima dokazuju da je turski narod nastao iz vie razliith skupina. Za ove tvrdnje vani su i kineski izvori koji govore o razliitim turkijskim skupinama. Kinezi spominju Tu-kju(e) (obzirom da nemaju glasa r u svom jeziku). Shodno razliitom porijeklu nastanka pojedinih turkijskih naroda, razlikuju se i dijalekti kojima su oni govorili, tako se stari turski dijalekti dijele na tri glavne grupe: 1. Sjeverni turski ili gk trke, jezik kojim su napisani uveni orhonski spomenici, jezik na Jeniseju, Karabalgasonu, Turkistanu, te na nekim spomenicima iskopanim na Turfanu. 2. Juni turski dijalekti koji se susredu na turfanskim iskopinama. 3. Mijeani dijalekti, mogu se podijeliti na istone i zapadne, a po morfolokoj strukturi ne mogu se uvrstiti u prve dvije skupine. Iako se ne moe pouzdano znati vrijeme prvih pisanih spomenika kod Turaka, iz nekih povijesnih izvora znamo da su postojali neki spomenici i iz 4.stoljeda. To je posredno jer ti spomenici, naalost, nisu sauvani. Sauvani su spomenici iz 8.stoljeda, iako jo ranije, u 6.stoljedu, nailazimo na prijevod Biblije na turski jezik pisan grkim pismom te ne uzimamo kao poetak pismenosti, jer je koriteno grko pismo. Najstariji turski pisani spomenici pronaeni su u okolini rijeke Orhon u Mongoliji, zbog ega se nazivaju orhonski spomenici (najstariji sauvani turski alfabet). Ovo pismo je specijalno komponirano za pisanje na drvetu ili kamenu, a pie se s desna na lijevo i odozgo prema dolje, sastoji se od 38 znakova, od kojih su 4 znaka za vokale, 3 za poluvokale, i ostalo za konsonante. Konsonanti se upotrebljavaju ovisno o tvrdodi i mehkodi sloga, a pojedini imaju 2-3 oblika. Karakteristino je da se vokali ne piu uvijek, neke rijei se piu sastavljeno, to je oteavalo deifriranje. Najstariji natpisi ispisani orhonskim pismom nalaze se na nadgrobnim spomenicima i to na spomeniku Gltekinu, koji je umro 731.godine, Bilgehakanu, koji je umro 734.godine, a spomenici su podignuti godinu dana nakon njihove smrti. Na teritoriji Mongolije koju su naseljavali ti turski narodi, postoji jo nedatiranih spomenika, potjeu iz drugog turskog kaganata (630. - 744. godine) , a postoji i jo nekoliko datiranih. Pored ovih pisanih spomenika u isto vrijeme su nastajali spomenici oko rijeke Jenisej . Izmeu pisama na Orhonskim spomenicima i onih na jenisejskim postoje uoljive razlike u oblicima, a kako je jenisejsko pismo slabije razvijeno, smatra se da je ono ak i starije od pisma na orhonskim nadgrobnim spomenicima. Drugo najstarije turkijsko pismo je ujgursko pismo. Ovo pismo je drugo najvanije pismo Turaka koriteno prije islamizacije za pisanje budistikih i manihejskih vjerskih tekstova. Kao jedno od najrairenijih turskijskih pisama ono je imalo i svoje nedostatka. Sadravalo je 14 znakova, pisalo se s desna na lijevo, a znakovi su se meusobno povezivali. U istonom Turkestanu koji je pripadao Ujgurima pronaeni su mnogi historijski spomenici pisani ujgurskim pismom. Iz perioda Ujgurskog kaganata (744.-840. godine) postoje 4 sauvana natpisa. Za razliku od orhonskog, ovo pismo se sauvalo i dugo vremena nakon prihvatanja arapskog pisma. Njegova se upotreba naroito nastavila koristiti u Transoksaniji (prostor preko rijeke Oksuz), i istonim turskim zemljama. Sve vedim irenjem islama ono se postepeno gubi, ali u pojednim krajevima ono je trajalo ak do 18. stoljeda.

7
S. Mehmedovid

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak ISLAMSKA CIVILIZACIJA I TURCI U vrijeme kad su Tu-kjui bili u prilici da ujedine sve turkijske narode u podruju Transoksanije, prodrla je arapska vojska pod vostvom ??Kutejbe??. Turci su se u poetku opirali da prihvate ovu monoteistiku religiju, a onda su postepeno, poevi od 10. stoljeda primali islam i ulazili u islamski civilizacijski krug. To se dogodilu u vrijeme Emevija (arapska vladajuda dinastija, emevijski halifat). Ulaskom u islamski civilizacijski krug turkijski narodi su u potpunosti prihvatili i sistem vrijednosti koji je vladao kod ved ranijih muslimana. Od samih poetaka islamizacije, poinje interes za onim islamskim disciplinama koje su ved bile razvijene meu Arapima i Perzijancima. Tako je prva disciplina koja je probudila interes Turaka bio Tefsir (tumaenje Kur'ana). Za sve nejasnode vjere traeni su odgovori u Kur'anu, koji na izvjesnim mjestima nije detaljno objasnio sve odredbe, i onda se prilazilo Tefsiru. Sljededa disciplina kojoj su i Turci dali panju je Hadis. Ova disciplina najprije je nastala kod Arapa i Perzijanaca, a kasnije prihvadena i kod Turaka, iz razloga to se pojavila potreba za novonastale promjene. Hadis je disciplina gdje su rijei Poslanika a.s. zabiljeene iz nekoliko razliitih izvora. Potreba prouavanja Kur'ana i Hadisa nametala je i razvoj islamskog prava, i to je bila treda disciplina koja se razvila meu islamiziranim turskim narodima. Poslije ovog nastaju potrebe za historijskim djelima. Historija i prije pojave islama nije bila nepoznata Arapima, a nakon pojave islama javlja se jedan novi oblik pisanja povijesti, a to su pisanje biografije Poslanika a.s., opisivanje prilika u kojima se nalazio, i na taj nain se razvija anr koji se zove Sira (arap.). Poslije su biljeeni i kasniji vani lideri, halife itd. Iz toga se razvija nauka historija, u ijem razvoju je i grka historija imala svoj uticaj. U redoslijedu razvoja nauka pojavljuje se i geografija, jer je trebalo pisati i biljeiti osvojena podruja. Kada je j rije o razvoju filozofije, kod Arapa ova znanost nastaje ved od 2.stoljeda po Hidri u obliku Apologetike , a to je stoga to se najprije pojavio interes za prouavanje Boijih atributa, a onda u vezi s tim sudbine i ljudske volje. U sve ove naune oblasti Turci su se ukljuili ved od 10.stoljeda, ali ako je rije o razvoju knjievnosti kao umjetnosti, najvedi uticaj na ranu tursku knjievnost imala je pod broj jedan, arapska knjievnosti i umjetnost, te perzijska knjievnosti i umjetnost. Prihvadene su i ustaljene arapske jezike i knjievne norme jer su naprosto bile neprikoslovene.

8
S. Mehmedovid

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak Uvod u tursku knjievnost, 27.10.2011.

TURSKA KNJIEVNOST ZA VRIJEME KARAHANIDA

Najstarija tursko-islamska dinastija koja je vladala u Turkestanu (9. - 13. stoljeda) bili su Karahanidi. Po nekim izvorima zovu se jo i El-Hakanijje. Prvi vladar Karahanida bio je Bilge kl (Kadir Han), nakon njega vladali su njegovi sinovi, jedan od njih je Oul ak, koji je kasnije sjedite drave prebacio u Kagar i odatle poinje s upadima u ________________. U tim upadima njegov nedak Satuk prima islam i onda se sukobljava sa amidom i u dravu kao zvaninu religiju uvodi islam. Onda krede u borbu protiv istonog karahanidskog vladara. On uzima muslimansko ime Abdu-l-kerim i pokorava dravu istonih Karahanida, i tako formira veliku karahanidsku dravu. Karahanidska drava bila je prva drava koja se oslanjala na narod i odigrala je veliku ulogu u islamizaciji ovog prostora, za to je zasluan Saltuk Bugra Khan. Borili su se i sa jo mnogim budistikim plemenima. Ovakva politika situacija pozitivno je utjecala na kulturni ivot gdje su karahanidski vladari u gradovima podizali brojne spomenike, medrese, mostove i dr. Posebno gradovi Samarkand i Bahara su bili veoma izgradjeni gradovi sa dosta kulturnih spomenika i u tim gradovima postoje podaci da je u medresama bilo ak hiljadu uenika. U to vrijeme, jak utjecaj je imao perzijski jezik, pa su vladari Smarkanda obilato nagraivali perzijske pjesnike. Posebno su se isticale dvije provincije, Balasagun i Kagar, i postale su snani islamski centri pa su se meu Turcima na tim prostorima poela iriti islamska uenja, nauke i kulture. To je izazvalo i pojavu obrazovanih, mufessiri, pravnici, muhaddisi itd. U turskoj knjievnsti postoje dva metra: hece vezni (slogovni metar)i .......... Pored ovih postoji i jedan bliskoistoni metar, kvantitativni metar, arz vezni koji se zasniva na duini slogova. Samim tim, ne uklapa se u turski jezik jer turski jezik nema dugih i kratkih slogova. To je uzrokovalo ubacivanje arapskih i perzijskih rijei u turski jezik. DVA VANA AUTORA I DJELA ( OBA IZ 11.STOLJEDA): 1. Kutadgu Bilig (Znanje koje donosi sredu) 1069.godina; napisano je u arz metru (arz vezni). Autor je Jusuf iz Balasaguna, koji je kasnije dobio titulu Hashadib. Ovo djelo je uputa vladaru kako vladati, didaktikog, pounog karaktera, i karakterie se kao Siyasetnama. Samo djelo je napisao za Tabga Bura hana. Po strukturi podsjeda na ahnamu, masnevijskog anra (narativno djelo, dugako, sa preko hiljadu bejtova). Rima je unutar bejtova. Unutar samog djela imamo dijelove koji su ubaeni kao gazeli ili kaside. Kutadgu Bilig napisano je Hakanijje Trkesi (Hakanijjskim turskim) i djelo sadri dosta arapskih i perzijskih rijei. Djelo je znaajno sa aspekta jezika, historije, sociologije i filozofije, jer iznosi pogled na svijet jednog obrazovanog ovjeka u Krahanidskom carstvu. Ono takoer ukazuje na strukturu karahanidske drave, njenu upravu, vojno ureenje, profesije koje su postojale u toj dravi itd. Samo djelo ima za cilj da donese sredu na oba svijeta (upute vladaru). Djelo je predstavljeno kroz etiri osnovna lika koji simboliziraju odreena svojstva. Glavni lik je Kuntogdi ( Gndodu) koji simbolizira vladara i pravdu. Drugi lik je njegov vezir po imenu Aytoldi (Aydoldu-pun mjesec) koji simbolizira sredu. Zatim, vezirov sin Ogdulmi (vnm-hvaljeni) koji simbolizira mudrost i pamet. Posljednji je njegov brat po imenu Odgurmi (Uyanm- budni) koji simbolizira kraj ivota i onaj svijet. Djelo je koncepcirano u dijalogu ovih likova.

9
S. Mehmedovid

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak 2. Divan-u lugati 't-Trk (Zbornik turskog jezika) ; djelo pripada Kagarl Mahmudu, nastalo u drugoj polovini 11-og stoljeda. Djelo je zavreno u Bagdadu. To je, ustvari, tursko-arapski rjenik, napisan s ciljem da dokae Arapima bogatstvo turskog jezika. Sadri 7500 rijei i njihovih arapskih adekvata. U njemu su predstavljeni i brojni turski dijalekti (jezici). To je prvi poznati pisani rjenik turskog jezika i prva knjiga turske gramatike, a istovremeno je i antologija turske knjievnosti jer su rijei potvrivane primjerima iz knjievnosti. Znaajno je i sa aspekta drugih nauka: historija, sociologija, geografija, etnologija, folklor, dajudi primjere koji ukazuju na nain ivota Turaka u to vrijeme. Autor daje znaajne podatke o turskim dijalektima i dijeli ih u dvije grupe: hakanijjski (Kagar, Balasagun i prostori koje su uglavnom naseljavali Karahanidi) i oguski. Pored ovog djela , postoji jo jedno djelo iz istog perioda; to je ustvari jedan tefsir na turskom jeziku (anonimni autor). Djelo poinje tumaenjem 40-og ajeta 80-e sure (...a na nekim licima tog Dana bide praina... ) i znaajan je spomenik turskog jezika iz tog vremena. Postoji jo jedno djelo za koje se ne zna kada je nastalo, ali je po stilu vrlo blisko Kutadgu Biligu, to ukazuje da su vjerovatno iz istog perioda. Djelo nosi naziv Attabetl-hakayik, autora Edip Ahmeta. Napisano je u arz metru i ima koncept vedine islamskih knjiga tog vremena; poinje sa tewhidom, zatim slijedi nt (salavat na Poslanika a.s.) te pohvala etvorici halifa, pohvala vladaru, a potom tema djela. Djelo je ukraeno kasidama i baladama. Sastoji se iz est glavnih dijelova: 1. Korist nauke, tete dehaleta 5. Vrijednosti skromnosti 2. Pohvala plemenitosti, velikodunosti 6. Pokuda oholosti 3. Osuda krtosti 4. Prolaznost svijeta Iz ovih dijelova vidi se da je didaktikog karaktera i po strukturi podsjeda na vaz. Napisano je u formi strofa od po etiri stiha, a sadri neto vie arapskih i perzijskih rijei od prvog navedenog djela. POJAVA SUFIZMA Pojavljuje se znaajno djelo Ahmeda Je'sevija (11.stoljede) Divani Hikmet (Zbornik mudrosti). Djelo sadri brojne religiozne upute i takoer je didaktikog karaktera. Napisano je u hece vezni (slogovnim metrom) na lokalnom jeziku. Smatra se zaetkom narodne knjievnosti. Ahmed Je'sevi smatra se osnivaem jednog turskog tarikata. Promovisao je sunizam i zasluan je to su Turci danas suniti. Govorio je, odnosno pjevao, na jednostavnom, razumljivom turskom jeziku, i ima znaajnu ulogu u turkizaciji i islamizaciji Anadolije. Roen je u mjestu Je's ( Akehir, Horosan). Njegov otac, ejh Ibrahim, bio je poznati sufija, a smatra se da je iz loze hazreti Alije. Po nekim izvorima, imao je 99 hiljada murida koji de kasnije iriti njegovo uenje. Tarikat ima est obaveznih postulata: 1. Nastojati postati muridi kamil (raditi na sebi) 2. Osjedati stalnu ljubav prema Bogu 3. Stalno osjedati bogobojaznost 4. Uzdati se u Boiju milost 5. Stalno veliati Allaha zikrom 6. eljeti susret s Bogom (sporedni postulati: demat, stalni abdest...) Iz ovog tarikata kasnije su proizali: Hajdarije, Bektaije i Nakibendije. Istom autoru pripisuje se i djelo Farknama, sa umjetnike strane dosta manjkavo (rima). Ovo djelo sadri i poslovice, izreke i drugo.

10
S. Mehmedovid

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak Uvod u tursku knjievnost, 03.11.2011. GAZNEVIDI I SELDUCI

Nakon Karahanidskog carstva, na prostor Centralne Azije dolaze Gazenvidi. Sjedite njihovog carstva bilo je u gradu Gazne, dananji Afganistan. Najvedi vladar, koji je obiljeio vaan period, bio je Mahmud Gaznevi. Oblasti kojima je on vladao su uglavnom oblasti oko Transkosanije (ude rijeke Sir Darije i Amu Darije) i na jugu sve do Indije. On je vrio velika osvajanja i na taj nain irio islam u tim krajevima (Indija, Pakistan, Banglade). Bio je poznat po svojim osvajanjima u Indiji i po svojoj vrstoj vjeri ( Veliki privrenik sunitskog pravca). Poduzeo je mjere protiv ita u Iranu i Iraku i drugih islamskih sekti koje se nisu mogle uklopiti u sunitski pravac islama. U Indiji je opjevan kao osoba koja je donijela luu islama. O njemu su nastale mnoge pjesme i prie na jezicima tamonjih naroda. Naslijedio ga je sin Mesud 1030.god. koji je takoer najvede uspjehe osvario u Indiji gdje je ratovao po nalogu svoga oca. Poslije Mesuda je vladalo jo nekoliko njihovih naslijednika da bi ovo carstvo nestalo 1191. Gaznevidska imperija je pala nakon to je poraena od Muizudina ibn- Sana. Prva titula u Gaznevidskoj imperiji bila je Emir, a Mahmud i nj. sinova, vladari su nosili naziv Sultan. Davali su veliki znaaj umjetnosti , knjievnosti.. Iako je to bila jedna drava naseljena uglavnom tukijskim narodom, shodno zahtjevu vremena, gotovo svi knjievnici ovog carstva svoja djela su pisali na perzijskom jeziku. (Bilo je u modi pisati na perzijskom :). Najznaajniji pjesnici : Minul Dihri?? i Ferruhi, dvorski pjesnici koji su pjevali kaside , pohvalnice vladarima, Mahmudu Gazneviju i sinovima. Sauvane su Ferruhijeve pjesme o Nevruzu, Kurban Bajramu, Ramazanu. One su spjevane s ciljem da se hvali vladar, da se na njegovim skupovima svira enk, da se itaju malzume??, da se o njemu pjevaju pjesme, da se u vojnim pohodima nae u drutvu vladara, te da se opjevaju njegovi ratovi i pobjede. Najpoznatija kasida koja govori o Mahmudovom Pohodu na Sahnat??- je djelo Ferruhija. Takoer umjetniku vrijednost ima njegova mersija (tubalica) povodom smrti sultana. 3. veliki poznati pjesnik jeste Unsuli?? , takoer je pisao na perzijskom jeziku. Najznaajniji pjesnik tog vremena koji je svoje djelo posvetio Mahmudu Gazneviju je uveni perzijski klasik Firdusi autor ahname( o prolosti Irana i perzijskog naroda). Ovo djelo nije nailo na odgovarajudi prijem i zahvalnost, Firdusi je ostao razoaran, nije dobio odgovarajudu nagradu. Ovo je jedno od najvedih djela historije svijeta.

SELDUCI Selduci su treda turkijsko-islamska dinastija, ije se carstvo protezalo neto zapadnije (dobar dio Irana i arapske zemlje, vremenom de dodi do Anadolije). Selduci su turkijski narod koji potjee od Oguza. Naselili su se zapadno od onih prostora na kojim su bili Karahanidi i Gaznevidi. To je bila jedna prosperitetna carevina obzirom da su osvojili gradove kojima su prije vladari Perzijanci i Arapi , tu su zatekli razvijenu trgovinu, zanatstvo, umjetnost.. Ti gradovi su Bagdad, Basra, Kairo, Aleksandrija i brojne luke u krajevima dananjeg Irana i arapskih zemalja. Trgovina im se temeljila na naprednoj domadoj zemljoradnji. U zapadnoj Aziji kojom su vladali Selduci dominirali su turkijski narodi ija je proizvodnja bila bazirana na izradi dilima, vunenih

11
S. Mehmedovid

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak tkanina,prekrivaa za lealjke te predmeta za kuhinjske potrebe. Bila je razvijena izrada stakla, posebno u gradovima Sirije, kao i draguljarska umjetnost koja je bila rairena u mnogim gradovima Bliskog i Srednjeg Istoka. Kada su Selduci doli na prostor Abasijskog carstva, znanost, knjievnost i umjetnost su ved odavno imali vrijedne predstavnike. Dolazak seldukih turaka otvara novu i znaajnu eru u povijesti islama. U to vrijeme halifa je bio neautoritativna osoba a carstvo raskomadano. 956. god.u carstvo je uao poglavica Oguza po imenu Selduk. Zahvaljujudi neprekidnim naseljavanjima Oguza, ovi krajevi vremenom su dobili karakter jedne turkijske drave. U srednjem vijeku na tok islamske literature nisu ostavili veliki trag ni Karahanidi ni Gaznevidi. Karahanidi su bili suvie daleko na istoku islamskog svijeta, a Gaznevidi su se sve manje oslanjali na vedinsko turkijsko stanovnitvo, tako su i propali, kao jedna turkijsko-islamska zemlja. Meutim, selduka drava nastala naseljavanjem Oguza, prouzrokovala je jako brzo irenje od Istonog Turkestana do Mramornog mora , od Kavkaza do Indijskog okeana. Na taj nain povezala je islamski svijet koji je bio raspren, u jednu jaku islamsku dravu. Ovim osvajanjem, vlast islamskog svijeta je prela u turske ruke. U Anadoliji je formirana rumska selduka drava (U Kur'anu se spominje Er-rm). Od drave koja je imala vladare i starjeine razvila se u ogromno carstvo sa ureenim aparatom vladanja. Svoju prijestolnicu su najdue imali u Isfahanu, a najvedi sjaj su doivjeli za vrijeme vlasti Melik aha koji je vladao od 465.485. po hidri, 1072.-1092.po gregorijanskom kalendaru. Stvorio je jaku dravnu aparaturu na elu sa velikim vezirom (Nizamu-l- mulk) koji de osnovati veliku medresu u Bagdadu, poznatu po njegovom imenu (Nizamija). islamskog svijeta drao je u svojim rukama Melik ah. Od Kavkaza do Jemena, Basre i granica Egipta, od Tjenana i Sejhuna do Mramornog mora. Kada je njegov vezir preminuo, a poslije i vladar, dolo je do unutarnjih borbi i napada krana na carstvo. Na prijestolju su se smjenjivali sve manje uspjeni vladari i postepeno se veliko Selduko carstvo raspadalo. Drava velikih Selduka se nije dugo odrala jer je i suvie ovisila o jednom snanom vladaru koji je mogao bespogovorno vladati, a to je bilo teko jer je bila velika teritorija kojom je trebalo vladati. U vrijeme Selduka, obrazovanje, nauka i kultura podigli su se na jo viu razinu. Naroito je bio sjajan period uspona vrijeme vezira Nizamu-l-mulka kada su se podigle mnoge medrese. Ovim putem su nastavili i njihovi sljedbenici. Prve medrese i javne biblioteke nastale su u Horosanu, proirile se na Transoksaniju i Harizmu. Osim ovih javnih biblioteka kojih je bilo mnogo i koje su bile bogate knjigama, postojale su i privatne biblioteke, kako na dvoru tako i kod uenijih ljudi. Selduci i njihovi nasljednici podigli su irom zemlje mnoge kulturne ustanove, medrese, biblioteke, bolnice, ludnice, sirotita, i ukrasili zemlju brojnim vodovodima, turbetima, damijama, imaretima, uilitima za pouavanje hadisa. U vrijeme Selduka pojavili su se mnogi znaajni pjesnici, jedan od njih bio je i Omer Hajjam (pjevao je na perzijskom) . Na dvoru Selduka govorio se perzijski , pa su pjesnici pjevali na perzijskom. Selduki vladari su ih obilato nagraivali i na taj nain uveliko doprinijeli razvoju perzijske literature. Meutim, obzirom da je prostor Selduke imperije bio naseljen i turkijskim narodima (Oguzi) , i turski jezik poinje stjecati sve vedi znaaj. Veliki udio u formiranju islamske civilizacije pripada turkijskim narodima.

12
S. Mehmedovid

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak Uvod u tursku knjievnost, 17.11.2011. POJAVA TESAVVUFA; TURSKI JEZIK I KNJIEVNOST U HARIZMU

Nain prihvatanja vjere od strane Turaka i uticaj vjere na razvoj kulture To je jedan svojevrstan pogled na svijet u okviru Islama, u kome se propagira odricanje od vlastitog bitka. Ideja tesavvufa je sugerirala svojim pripadnicima kroz odreene maksime da sve ono to je izvan Boga i vjere ne postoji. To se iskazivalo arapskim rijeima Fen fillahi. Druga maksima je bila Mt qable en temt (umrite prije nego to umrete). U okviru ovakve filozofije nastao je veliki broj dervikih redova od kojih su neki blii pravovjernom islamu, a drugi su se poprilino udaljili, sadravajudi dosta sinkretistikog (neke fragmente iz drugih ideologija). Tesavvufski pogled na svijet je dao dosta slobode piscima, pjesnicima koji su u okviru svojih bratstava djelovali i stvarali poeziju vieznanog karaktera, proaranu raznim simbolima. Pri prvom itanju, ova poezija daje dojam ovosvjetske ljubavi izmeu ljudskih bida, ali je to, ustvari, poruka ljubavi prema Bogu. U okviru tesavvufske poezije, nastajala je jedna narodna tekijska literatura. Anonimni dervii pjevali su pjesme u duhu turske narodne poezije. Drugi vid stvaranja poezije u okviru tesavvufa bila je umjetnika poezija pjesnika, spjevana po uzoru na klasinu perzijsku poeziju u kojoj je ustaljena arapska metrika i vrlo razraena terminologija koritena samo u okviru te divanske poezije koja je bila daleko nerazumljiva za obini narod. Tesavvuf meu Turcima irio se istom linijom kako se i ranije irio islam. Jedan od najvanijih centara tesavvufa bio je Horosan. Ved u tredem stoljedu po Hidri Hamedan, Niabur i Merv bili su puni sufija. U 4. stoljedu po Hidri, gradovi Samarkand, Buhara i Fergana bili su sjedita brojnih uglednih dervikih starjeina, ejhova, a Turci su u Fergani koristili rijei Baba za starjeine. Veliki broj dervia iz gradova iao je meu turska nomadska plemena i tamo irio sufijsku propagandu, to je rezultiralo brzim irenjem tesavvufa. U medresama koje su graene u to vrijeme gdje je veliki broj turskog stanovnitva primio islam (Buhara, Samarkand, Kagar...), stasali su veliki islamski uenjaci poput Farabija i Zamaherija, koji su ostavili iza sebe velika filozofska i znasnstvena dostignuda. Prvobitni cilj ovih medresa bio je da novim muslimanima omogudi da lake itaju i razumijevaju islamske propise. Moe se redi da su voe sufija imale i vie uspjeha u irenju islama nego uenjaci, alimi, muderrisi koji su islam propagirali na jedan ortodoksni, kolski, nain. U tom ranom periodu turske islamske knjievnosti, pored linosti Jusufa H. i Mahmuda K., najznaajnija linost bio je Ahmed Jesevi (11.stoljede) napisao je Divani Hikmet (Zbornik mudrosti). Djelo sadri brojne religiozne upute i didaktikog je karaktera. Napisano je u hece vezni (slogovnim metrom) na lokalnom jeziku. Smatra se zaetkom narodne knjievnosti. Ahmed Je'sevi smatra se osnivaem jednog turskog tarikata. Promovisao je sunizam i zasluan je to su Turci danas suniti. Govorio je, odnosno pjevao, na jednostavnom, razumljivom turskom jeziku, i ima znaajnu ulogu u turkizaciji i islamizaciji Anadolije. Roen je u mjestu Je's ( Akehir, Horosan). Njegov otac, ejh Ibrahim, bio je poznati sufija, a smatra se da je iz loze hazreti Alije. Po nekim izvorima, imao je 99 hiljada murida koji de kasnije iriti njegovo uenje. Tarikat ima est obaveznih postulata: 1. Nastojati postati muridi kamil (raditi na sebi) 2. Osjedati stalnu ljubav prema Bogu 3. Stalno osjedati bogobojaznost 4. Uzdati se u Boiju milost 5. Stalno veliati Allaha zikrom 6. eljeti susret s Bogom (sporedni postulati: demat, stalni abdest...) Iz ovog tarikata kasnije su proizali: Hajdarije, Bektaije i Nakibendije. Istom autoru pripisuje se i djelo Farknama, sa umjetnike strane dosta manjkavo (rima). Ovo djelo sadri i poslovice, izreke i drugo. 13
S. Mehmedovid

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak

TURSKI JEZIK I KNJIEVNOST U HARIZMU Znaajna dinastija Harizm-ahova egzistirala je u 11. i 12.stoljedu u podruju oko Aralskog jezera (prije njihovog definitivnog poraza od strane Mongola). Kratko vrijeme bili su najprosperitetnije tursko-islamsko carstvo. U vrijeme posljednjih ahova koji su svojoj zemlji dali karakter turske carevine, svjedoci smo velikog kulturnog i naunog napretka ovih krajeva. Mada je u Harizmu i prije postojala jaka kultura, dolazak Turaka daje joj jo vedi stupanj. Kao svjedoanstvo procvata mogu posluiti i medrese koje su bile na sve strane oko Harizma. Zamaheri i ehristani U Harizmu kao i u ostalim zemljama koje su imale karakter turskih carevina, cijenjena je arapska i perzijska literatura i spjevano je vie divana na arapskom i perzijskom jeziku. Ovi su vladari obilno nagraivali pjesnike u uenjake, pomaudi im tako da ostvare svoje napore. Iako je u Harizmu na dvoru slubeni jezik bio perzijski, sve vie je u upotrebu stizao i turski jezik nazvan Harizm lehdesi. Bio je izmijean s perzijskim (dobrim dijelom leksika) ali zahvaljujudi prevlasti Selduka ije je stanovnitvo bilo uglavnom turkijsko, i u Harizmu i krajevima u kojima su oni vladali turski jezik dobiva sve vedi znaaj. Turkijska plemena koja su se ovdje doseljavala, potisnuta sve vie od Mongola na zapad, utjecala su na promjene jezika, tako da je u Harizmu nastao pravi turski jezik. Jedno od najznaajnijih djela na turskom jeziku je Zamaherijevo djelo Mukaddimetu-l-edeb, prvobitno napisano na arapskom jeziku, ali je za potrebe Turaka prevedeno na turski jezik. Napisano je 1127.-1144., a posvedeno je ahu Harizma, Atsizu. Radi se o jednom praktinom rjeniku arapskog jezika. Mnogobrojnim prepisima ovog djela, rijei i krade reenice tumaene su turskim, perzijskim pa ak i mongolskim jezikom. Najstariji primjerci su sa prijevodima na turski i perzijski jezik. Ovo djelo je, poslije Divan-u lugati 't-Trk , najbogatija riznica rijei. Jedan od najznaajnijih uenjaka bio je emsuddin Munammed Ibn Kajs. Napisao je djelo Tibyan-i turki ' ala lisan- kankl i posvetio ga ahu Harizma Delaluddinu. To je takoer jedan opiran rjenik koji u tumaenju turkijskih jezika koristi jezik turkijskog plemena Kankl. Meutim, bogata knjievnost je opdenito kulturna produkcija, uglavnom iz vremena ahova Harizma, najvedim dijelom propala nakon najezde Mongola koji su gotovo unitili taj narod. Jo prije osnivanja Selduke imperije grupe Oguza naseljavali su preko Irana i Azerbejdana do bizantijskih granica. U vrijeme Selduka poeli su prodirati u Malu Aziju i ved za vrijeme Alp Arslana vedi dio Male Azije drali su u svojim rukama. Bizantija ih je krajnjim naporom potisnula do Armenije, ali pobjedom kod Malazgirta 1071.godine, vrata Male Azije za Turke bila su otvorena. Izmeu 1071.-1078., Turci su osvojili Sivas, Kajseri, Konju, Ankaru, Akehir, Izmir i smjestili se u Izniku (stara Nicea). U vrijeme Melik-aha, Turci su drali tri etvrtine ukupne teritorije Anadolije. Prodorom u Malu Aziju, Selduci su stvorili plodno tlo za naseljavanje brojnih turkijskih plemena. Kasnijim cijepanjem sjevernog carstva, jedan poseban dio Anadolije predstavljao je Rm selduklar (istoni dio Bizantijskog carstva). Selduci su bili najznaajniji u zapadnoj Aziji zbog toga to su bili najorganizovaniji. Kako u unutranjim tako i u vanjskim borbama (krdani i okolne islamske zemlje), Selduci su sve vie turcizirali Anadoliju i uinili je teritorijom na kojoj se sve vie razvijala islamska kultura. Nakon prodora Mongola u 12.i 13.st. Selduci su izgubili sve teritorije osim sjeverne imperije u Anadoliji. Izloen gotovo neprestanim ratovima, turski narod u Anadoliji nije se mogao posvetiti kulturi i naunom razvoju. Koncem 12.st. bio je mir, i razvila se trgovina sa Azijom i evropskim zemljama. Svoju ekonomsku mod poboljali su osvajanjem Antalije i Sinor-a (2 luke na Sredozemnom i Crnom moru). U vrijeme mira nauni i kulturni ivot je poeo svoj procvat te su mnogi uenjaci iz islamskih zemalja poeli naseljavati te krajeve.

14
S. Mehmedovid

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak Za vrijeme vladara Burhanuddin Ruknuddina, Gijasuddin Kejhusreva, Izuddin Kejkavusa i Alaeddin Kejkubada u Anadoliji je dolo do procvata nauke i kulture. Medrese u Anadoliji su poele pokazivati veliku naunu aktivnost. Iz njih su izlazili uenjaci i pjesnici. Intenzivirale su se veze izmeu ranijih centara i anadolijiskih gradova. Zbog krstakih ratova, mongolskih i osvajanja Timura, zbog teta nanesenih, veliki broj knjievnih i umjetnikih djela je propao. Mali broj koji je sauvan govori o visokoj razini kulture u Anadoliji. Na razvoj sjeverne civilizacije u Anadoliji uticali su brojni inioci: Kulturno naslijee Turaka, iransko-islamsko-arapski uticaj, Sirija, Irak i Al-Dezira, te veoma jak uticaj helenistike kulture posredstvom bizantijske kulture. Svi uticaji su se proimali tako da je nastala nova civilizacija u kojoj je bilo najjae obiljeje islamske kulture. Kultura se izvila do zavidnih visina. to se tie tradicije starog turskog jezika, tu tradiciju su ouvali samo seljaci iz nomadskih plemena, gradsko stanovnitvo primilo je sve mogude utjecaje poevi od bizantijskog, arapskog, iranskog i kurdskog jezika. Bududi da su se u Anadoliji najvie doseljavali Oguzi, tu je i knjievni jezik bio Ouz Trkesi.

15
S. Mehmedovid

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak

16
S. Mehmedovid

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak Uvod u tursku knjievnost, 24.11.2011. MEVLANA DELALUDDIN RMI I HADI BEKTA VELI Mevlana Delaluddin Rumi odigrao je ogromnu ulogu u turskoj kulturi a posebno u knjievnosti. Mora se istadi da je svoja djela pisao na perzijskom jeziku i u neznatnoj mjeri na turskom, grkom i nekim drugim jezicima. Pravo ime mu je Muhammed Delaluddin, a nadimak Mevlana je dobio u mladosti to je ukazivalo na njegovu uenost. Nadimak Rumi je dobio po tome to je najvedi dio svog ivota proveo u Rumu (Anadolija, Mala Azija). Roen je 1207.godine u Belhu (perzijski grad u pokrajini koja danas pripada Afganistanu). Potie iz jedne ugledne porodice od oca Muhammed Behauddin Veleda, koji je bio poznat kao sultanu ulem' (vladar uenih). Jo u djetinjstvu Mevlana je izbjegao sa porodicom iz Belha, i lutajudi, najzad su se smjestili u Konju koja je bila prijestolnica Selduka i znaajan centar kulture i knjievnosti. Prvi uitelj mu je bio otac koji ga je uveo u tajne tesavvufa. Kasnije se Mevlana zaputio u Halep gdje je nastavio svoje kolovanje i gdje se par puta susrede sa svojim pravim duhovnim uiteljem-emsi Tebrizi (Tebriz-grad u Iranu). U Konju nakon izvjesnog vremena dolazi i Tebrizi, i tada izmeu njih poinje duhovna veza. Nakon to emsi odlazi iz Konje, Mevlana poinje pisati svoje lirske osjedajne pjesme posvedene emsiju. To su gazeli koji se doimaju kao prava ljubavna poezija ali koje treba tumaiti u tesavvufskom ozraju. Po odlasku emsija, Mevlana se poinje okretati kao da trai svg uitelja i apsolutnu Istinu i to su poeci Mevlaninog rituala i plesa koji se zove Sem. Rumija su nazivali suncem spoznaje i ljubavi. Gotovo itav ivot od odlaska emsija on je proveo u Konji u svojoj tekiji gdje je propagirao ljubav, prije svega ljubav prema Bogu, ali i ljubav prema ljudima. Umro je 17.decembra 1273.i to njegovi sljedbenici obiljeavaju kao eb-i Arus. Iako je pisao na perzijskom jeziku, on je udario temelje osmansko-turskoj knjievnosti koja de trajati do dvadesetog stoljeda. Znao je i arapski i turski jezik. Najpoznatije djelo mu je Mesnev-i Ma'nevi. Djelo je napisano u 6 tomova. Mevlana ga je pisao desetak godina na perzijskom jeziku, sadri oko 26 hiljada bejtova. Predstavlja pravo bogatstvo hikaja, basni, poslovica, mudrih izreka, anegdota, legendi najede iskazanih u metaforama i alegorijski. Cilj autora je bio da itaoce razliitih slojeva drutva na zanimljiv nain podui islamu. Djelo je vremenom postalo jako popularno i ima jako puno prijepisa, komentirano je na turskom i na drugim jezicima. Prevoeno je na veliki broj svjetskih jezika; u posljednje vrijeme je prevedeno i na na jezik. Ovo djelo je ostavilo jako snaan utjecaj na osmansku tursku knjievnost stvaranu u ozraju mistikog, tesavvufskog reda Mevlevilik koji je i nadahnut ovim djelom i iji je primarni zadatak bio da prouavaju, tumae i pridravaju se upute koje je ostavio M.D. Rumi. Drugo znaajno djelo Rumija je Divan-i-kebir (Veliki divan). Spjevano je takoer na perzijskom jeziku i za razliku od Mesnevije, koja je vie didaktiko djelo, ovo djelo je lirskog karaktera. U divanu ima i nekolicina stihova na arapskom, turskom pa i na grkom jeziku. Ovo djelo je veliko i po obimu jer sadri 40 hiljada bejtova. U okviru divana, jedan poseban odjeljak je Divan-i emsul Hakyik pjesme posvedene Tebriziju. Djelo Fihi m fh sastoji se od pria, razgovora i predavanja koje je drao Rumi, a biljeio njegov sin. Ovi razgovori i rasprave uglavnom su sabrani u vrijeme seldukog vezira Muinuddina Pervanea. Sastoji se od 61 poglavlja gdje se govori o Dennetu i Dehennemu, muridu i muridu, aku i semu. Medalis-i seb'a (Skup, sijelo , ar.seb'a-sedam) je djelo koje sadri predavanja Rumija sa sedam javnih skupova. Teme ovog djela su: 1. Na koji nain de se spasiti drutvo koje skrene s pravog puta? 2. Spas od kazne, kako se razumom probuditi iz nemara 3. Snaga vjere 4. Kako de oni koji trae oprost za grijehe postati Bogu dragi? 5. Vrijednost uenjaka 6. Padanje u nemar (gaflet) 7. Znaaj pameti

17
S. Mehmedovid

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak Uz hadise (u komentaru) koje je koristio u predavanjima, dodao je svoju zbirku od 41 hadisa. U svakom poglavlju ovog djela stoji zahvala Bogu i munadat (obradanje Bogu u vidu razgovora), krada objanjenja tesavvufkih stavova, sufijske hikaje i pokoja pjesma. Mektubat je zbirka od 147 pisama upudenih seldukim sultanima, vezirima, lijenicima, gradskim upraviteljima i prijateljima. Iz ovih se pisama moe dosta saznati o ivotu Rumija, njegovoj uenosti, pogledu na svijet i nainu obradanja ljudima. Prava Rumijeva osobenost se oituje u gazlima posvedenim Tebriziju-Divan-i ems-i Hakaik, pisanim sa nadahnutom ljubavlju i vanrednom inspiracijom. Ove pjesme su najvaniji dokument koji u potpunosti objanjava njegov sentimentalni ivot, pokazuju iskrene i ustalasane osjedaje. Za Mevlanu je tesavvuf neto to se moe pojmiti samo nadahnudem i ljubavlju. Poboni lirizam u njegovim pjesmama koje pokazuju njegovu duu , iskrenost, dubinu, ogoljenost do sri, dovoljan je razlog da se smatra najvedim mistikom svih vremena. Dok se u Mesneviji pokazuje kao ozbiljan i hladan murid, u Divanu je potpuno nadahnut ljubavlju. U Mesneviji je on preuzeo i neka predanja i legende iz Kelile i Dimne i drugih dijela stare arapske i perzijske literature, te kazivanja o poslanicima i evlijama. Svega toga nema u lirskoj poeziji koja je iskljuivo ljubavnog, a ne didaktikog karaktera. Mevlana je imao nekoliko sljedbenika u iranskoj knjievnosti, ali je njegov utjecaj na osmansku tursku knjievnost permanentan u periodu od 13-19.stoljeda. Ovome je doprinio utjecaj Mevlevilik tarikata koji je oko njegovog imena stvorio jednu ........ svetosti. Mada je oko sebe okupljao ljude razliitog porijekla, on nije osnovao ovaj tarikat za vrijeme svog ivota, ved su ga osnovali njegovi uenici i sljedbenici. Slava mu se proirila od Balkana do Srednje Azije. Njegovi su oponaatelji jo u njegovo vrijeme i u prvom stoljedu nakon njegove smrti otvarali mevlevijske tekije, a kasnije su se utvrdili i propisi i ceremonije mevlevijskog reda. Mevlevilik se oslanjao na prigodne elemente-muzika, ples i nalazio je pristalice iz visokog drutva u velikim grupama koji su bili skloni islamskoj knjievnosti, naroito otmjenoj perzijskoj knjievnosti. Mevlevijski ejhovi su uvijek ostajali daleko od svih politikih vjerskih pokreta i drali su se uglavnom samo svojih tarikatskih uputa i ceremonija. U vrijeme osmanske vladavine otvoreno je mnogo mevlevijskih tekija od Sirije i Irana, Azerbejdana do Peuha. Mevlevije su bile protiv turkmenskih baba koji su pripadali batinijskim mezhebima.

18
S. Mehmedovid

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak HADI BEKTA VELI Jo od vremena Ahmeda Je'sevija, tesavvufskog pira turskog naroda, poeli su pristizati u Anadoliju njegovi sljedbenici- Je'sevije koji su upudivali narod na put tesavvufa. U 13.stoljedu u Anadoliju je stigao i hadi Bekta Veli i nastanio se u jedno malo mjesto u Anadoliji (dananji Hadibekta) i poeo upudivati Turkmene koji su se okupljali oko njega. Roen je u Miaboru (Horosan) i doao je u Anadoliju sredinom 13.stoljeda. U vrijeme njegovog dolaska u Anadoliju izbio je babaijski ustanak. Baba Ishak je neka oguska plemena uvjerio u svoju svetost i podigao se protiv seldukog vladara. Ustanak je bio uguen a narod razoaran i ponien. H.B. je poeo oko sebe okupljati poniene Turkmene upudujudi ih prema dobroti, iskrenosti, pravdi, ljubavi, bratstvu... Slava mu se proirila po itavoj Anadoliji. Bektailik koji je on osnovao naslanja se na turske ejhove Gutgudina Hajdara, Lokmana Serapsija i Ahmeda Je'sevija. Trudio se da zadri izvorne tesavvufske elemente, ali ovaj tarikat je imao sinkretistiki karakter. Njegovi su tragovi u redovima Kalenderije, Jesevije i Hajdarije, ali su tu ukljueni i elementi raznih uenja od amanizma, do neoplatonizma. Nije pogreno redi da je ovaj tarikat u batinijskom karakteru babailuka. Sam H.B. je bio jako obrazovan u tesavvufskim postavkama. Ugaajudi sufijama svog vremena, napisao je na arapskom Makalat-i Sufijne ( Sufijski tekstovi) to je jedan njegov murid Sadudin preveo na turski u prozi, a drugi, Hatiboglu, na turski u stihovima. Poto je ovo djelo bilo namijenjeno novim pristalicama imalo je javni karakter pa ne otkriva razliku izmeu H.B.V i drugih sufija. Pokazuje sklonost iitskom uenju jer insistira na dvanaest imama, na portvovanosti i rtvovanju. Kao i u jesevijskim tekijama, i u bektaijskim je tekijama turska tesavvufska narodna knjievnost dobila veliki zamah! Drugo njegovo djelo je Fevaid koje takoer sadri upute i savjete za njegove pripadnike, a takoer i njegovo djelo Velayetname, koje ima epsku atmosferu. Ovo djelo je prireeno poslije njegove smrti od strane njegovih sljedbenika. Glavna karakteristika H.B. filozofije je beskrajna tolerancija. Govorio je da treba govoriti istinu, ne inedi nikoga ucviljenim, ne podvikujudi ni na koga, initi to blagim nainom, ne lomedi nikome srce. U njegovoj Velayetnami su tako lakonski i razumljivi primjeri. Iz njegovih primjera i filozofije nastao je pravac koji de trajati stoljedima.Dok se u mevlevijskim tekijama njegovala perzijska kultura, u bektaijskim tekijama vie se panje posvedivalo narodnom duhu; nastojalo se uvaiti ono to eli obian svijet i to se koristilo kao snana propaganda tesavvufske narodne knjievnosti.

19
S. Mehmedovid

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak

20
S. Mehmedovid

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak Uvod u tursku knjievnost, 01.12.2011. YUNUS EMRE Yunus Emre je sljedbenik knjievnosti koja je u duhu turske narodne knjievnosti. Bio je jedan od najznaajnijih ejhova turskih dervikih redova, a djelovao je u sjeverozapadnoj Anadoliji gdje je proveo gotovo itav ivot, okupljajudi oko sebe velike mase dervia i gdje je po svoj prilici i umro (postoji turbe, mauzolej, i vrdi se da je nadgrobni spomenik Y.E.-u). Vedina naunika se slae da je ivio i umro u Saka-u (krajnji zapad). Stvarao je svoju poeziju potpuno u skladu sa turskom narodnom poezijom, na istom narodnom jeziku i zbog toga je pridobio mase koje su ga slijedile i to je razlog zaato njegova poezija i danas ivi. Pjesme su mu sabrane u Divan, pjesme nije pisao lino (postoje ak i miljenja da je bio nepismen), ved su ih zapisivali njegovi sljedbenici. Veliki broj rukopisa Divana se bitno razlikuju jedan od drugog i itao se od najranijih vremena, te na stare autentine primjerke nije mogude naidi. Njegov Divan je dosta slian Divanu Ahmeda Jesevija, skupljen je u zbirku kasnije od njegovih potovalaca, ali treba znati i da mnoge pjesme u njegovom Divanu ne pripadaju njemu nego da su mu pridodate. Najstariji tekst koji njemu pripada jesu dvije ilahije prepisane goticom od jednog njemakog zarobljenika koji je pao u osmansko ropstvo, a potiu jo iz prve polovine petnaestog stoljeda. Broj pjesama u najstarijim primjercima Divana varira od 98-350, a u kasnijim primjercima ima i po 500 pjesama (ovo je dokaz da sve pjesme nisu njegove). Ako se ima u vidu vrijeme i prostor nastanka djela, moe se vidjeti da je napisano knjievnim anadolskim dijalektom 13. stoljeda, ali u kasnijiim primjercima iz 18.stoljeda jezik nekih pjesama sadri karakteristike tih vremena. Divan koji se pripisuje Y.E.-u sastvljen je od mesnevije, gazela i musamata, i vedinom je pisan starim turskim slogovnim metrom. Ovo su pjesme u formi ilahija. U njegovim ilahijama osnovne teme su: Bog, ovjek, postojanje-nepostojanje, smrt, prolaznost svijeta, dosezanje apsolutne Istine, ljubav, moral, stvaranje... U svojim stihovima on daje praktine savjete kako razrijeiti probleme pred kojima se ovjek nalazi. Meu njegovim pjesmama ima izvjesnih elemenata didaktike i pobonjako-asketske prirode i iz kojih ne moemo shvatiti njegovu linost. Traedi potkrepu za svoje savjete , pjesnik, koji je dobro poznavao sve svete historjiske prie i predaje, tesavvufske tradicije i sva znanstvena i filozofska poimanja svog vremena, donosi ih kao primjer. Pjesnik, koji je bio ravnoduan prema prirodi i vanjskom svijetu, modan je kad podvikne da bi izrazio svoju odanost Stvoritelju i da bi nemarnicima objasnio veliku i vjenu Istinu. On uopde nije ni spominjao filozofiju Jedinstva bitka ( vahdet-i vucud), ona se samo kod njega nasludivala u obliku ovladavajude Istine koja je ivjela i koja se mogla osjetiti. Koliko god je Delaluddin Rmi snano izrazio svoju filozofiju perzijskim jezikom kojem su veliki umjetnici dali jedan ozbiljan i prefinjen izraz, Yunus je takoer pokazao istu snagu i sposobnost izraavanja na jednostavnom turskom jeziku i slogovnim metrom. Ono to filozofija Jedinstva bitka izraava terminima sudur i tedelli, zatim insan-i kamil (savren ovjek) i devir (ciklus), on je veoma obdaren pjesnikim nadahnudem svoje poglede vjeto iskazivao svojom sposobnodu i iskrenodu. Zahvaljujudi lirizmu ovog tesavvufskog pjesnika u ijoj se linosti sjedinila pjesnika intuicija i pjesniko nadahnude, moemo smatrati da je tursku tesavvufsku narodnu poeziju uzdigao na stupanj najvie zrelosti.

21
S. Mehmedovid

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak Tehnike stiha Yunus Emreove poezije Mada Yunus Emre upotrebljava i aruz metar, najvedi broj njegovih ilahija i to najljepih, napisao je slogovnim metrom. Glavni inilac koji ga je opredijelio za ovo jeste injenica da su narodne mase navikle na takav pjesniki izraz i melodije. On je kao snaan inilac u svojoj orijentaciji imao za cilj ne odvojiti se od tradicije Jesevija i njegovih sljedbenika u Anadoliji. Pored Divana, Yunus ima i jedno moralistiko-tesavvufsko djelo pod naslovom Risaletu'n-nashiye koje u starim rukopisima sadri izmeu 535-630 bejtova. Yunus je imao utjecaj na mnoge pjesnike tesavvufske poezije , a njegovi sljedbenici su poticali iz tesavvufsko-asketskih skupina, __________________________ i alevijsko-bektaijskih. U prvoj skupini poslije Yunusa najpoznatiji su Erefolu Rumi???, Nizamolu i Himet. Nizamolu (Seid Sejfullah, pseudonim Sejfi) autor je cjelokupnog Divana u yunusovskom maniru, ivio je u 16.stoljedu. Divan mu se sastoji od 200 pjesama u formi gazela i nekoliko drugih u drugim pjesnikim vrstama. Pored ovih pjesama spjevanih po uzoru na divansku poeziju, spjevao je jo 52 pjesme u slogovnom metru. Od svih Yunusovih sljedbenika, za Nizamoglua se moe redi da je najblii Yunusu po pjesnikoj poruci koju upuduje svojim itateljima. Himet je pjesnik koji je u 17.stoljedu nastavio pjevati misao Yunusa u slinom fonu njegovog uitelja. Pisao je u slogovnom i aruz metru. Yunusov utjecaj se naroito oituje u njegovim pjesmama koje su u slogovnom metru, a u nekim od svojih pjesama se i potpisuje kao Yunus. Te pjesme napisane su tenim jezikom, ali ipak na umjetnikom planu, one zaostaju za Yunusovim pjesmama. Sakupljene su u mali Divan, a u kasnijim vremenima za njih je komponirana i muzika. Kaybusuz Bizeli Alaedin, pjesnik bayramijsko- melamijske orijentacije, nije mario za autorstvom svojih pjesama, pa su pjesme izmijeane sa pjesmama Kaybusuz Abdala, zato to se koristio istim pseudonimom kao i ovaj pozatiji pjesnik. Olanlar ejh Ibrahim, jedan kontraverzni ejh hamzevijskog reda, a naziv je dobio jo kao djeak jer je ved tada bio vrlo zreo da vodi jedan derviki red, a po drugima je dobio nadimak zato to je kao vrlo mlad ejh okupljao oko sebe kako starije pripadnike tako i lijepe mladide. Uz djela Vahdename, Tesavvufname i Mufidi Muhtasar, koja su propagirala tesavvufski pogled na svijet a napisana su u mesnevi formi, takoer je sastavio Divan pjesama na kojima se uoava utjecaj Yunusa Emre-a, posebno u onim pjesmama pisanim silabinim metrom. Neke su pjesme pokuaj imitiranja Yunusovih pjesama. Umro je u Istanbulu sredinom 17.stoljeda.

22
S. Mehmedovid

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak Uvod u tursku knjievnost, 08.12.2011. AGATAJSKA DINASTIJA I KNJIEVNOST; DIVANSKA KNJIEVNOST Pod agatajskom dinastijom smatra se litertura 14.stoljeda na podruju gdje je preovladavao agatajski narod formiran u vrijeme mongolske dinastije agataja (agataj-potomak Dingis kana). agatajsko narjeje koje je za vrijeme ________________ i Babu aha dostiglo svoje zrelo doba, stari pisci spominju pod razliitim imenima: Turke, Uygurca, agatayca, Mongol dili, Mevayi dili, Tatarca. Ipak, meu svim ovim razliitim imenima, posebno meu evropskim uenjacima, opdenito je prihvaden naziv agatayca. Izuzev podruja Anadolije i Azerbejdana, svi tekstovi istonih dijalekata stvoreni od vremena Timurida do posljednjih vremena, ak i djela nastala u Harizmu i Zlatnoj hordi, mogu se skupiti i uvrstiti pod opdim naslovom agatajska knjievnost. Iako su izvjesno vrijeme neki orijentalisti djela pisana ujgurskim pismom, ne gledajudi jezike i knjievene karakteristike, htjeli okupiti pod imenom ujgurska, zahvaljujudi napredovanju istraivanja turske povijesti i filologije, ova pogrena i povrna miljenja nisu mogla opstati. I Babu ah poetkom 16.stoljeda ovaj agatajski dijalekat naziva narodnim jezikom grada Endidana (Fergana), ak je i za Mevaijeve pjesme smatrao da su napisane endidanskim govorom. Rudolf??? je sasvim ispravno tvrdio da agatajski jezik nema veze sa bilo kojim turskim lokalnim govorom. agatajski jezik je istono-turski jezik koji se razvio pod utjecajem islamske civilizacije, Harizma, Zlatne horde i Kipaka, to je bez sumnje bilo znaajnije od istonih i zapadnih pokrajina Turkestana. Nakon to se razvio u drugoj polovini 13.i poetkom 14. stoljeda u Harizmu i podruju Kipaka, ovaj jezik je u Transoksaniji i Horosanu u 15.stoljedu postiga najzreliji nivo i stoljdima ivio kao knjievni jezik na turskim podrujima od Kaspijskog mora do Kansua i tako uivao veliki ugled na turskim dvorovima u Iranu, Azerbejdanu, Anadoliji, Egiptu i Indiji. Osvrnemo li se na razvoj mongolskog carstva nakon Dingis kana, uoit demo da se osnivanje centralnog carstva koje se vee uz ime agataja realiziralo nakon njegove smrti. Teritorijom koju je agataju dao otac u podruju Ili_______ , agataj nije nikad samostalno upravljao. Uprava lokalnih dinastija koje su se na toj teritoriji nalazile nije naruena od strane Mongola, samo je vlast Hakana ostala iznad svih ovih dinastija i agataja.?????????? Tako su, na primjer, Mahmud Yalaba i njegov sin Mesud Bey, koji su sjedili u kulturnom muslimanskom centru??? Hudentu ??? upravljali u ime velikog Hakana. Nije poznato kakve su odnose odravale ove vlasti i na koji nain su usklaivale svoje poslove. agatajsko carstvo se razvijalo postepeno i tek unuk agataja ________________ zavladao itavom Srednjom Azijom, Harizmom i uspio agatajskom narodu osigurati jednu nezavisnu dravu u Srednjoj Aziji. Stalni ratovi meu mongolskim prinevima krajem 13.i poetkom 14.stoljeda uveliko su oslabili ekonomsku mod ranijeg perioda mongolske carevine. Tek je u 14.stoljedu vojska velikog Hakana pokorila i razorila Srednju Aziju. Tada su svoju snagu i utjecaj izgubili i agatajski hanovi i njihovo carstvo od tada poinje propadati. U vrijeme vladara Tarmairina koji je primio islam, uzeo ime Alauddin i prihvatio Dingisov zakon, carstvo se donekle stabiliziralo, ali kad su se protiv njega pobunili nomadi u istonim krajevima, on je te krajeve potpuno napustio. Njegova jasna islamska politika je bila uzrokom oivljavanja trgovine Transoksanije sa drugim islamskim narodima. U istonim oblastima imperije utjecaj emira je slomio Tuluk Timura??? iz dinastije agatajskih kanova koji je postao kan 1347.godine. ak je jedno vrijeme pod njegovom vladu bila i Transoksanija, pa se inilo da je na putu da obnovi jedinstvo agatajske drave. To je sprijeila pojava Timura, velikog i snanog vojskovoe u Transoksaniji pod ijom su vladu Turci u Transoksaniji ponovo odigrali veliku politiku i vojnu ulogu.

23
S. Mehmedovid

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak Vrhunac razvoja kulture i umjetnosti pri emu se naroito izdvaja razvoj slikarstva i knjievnosti na agatajskom turskom jeziku doao je u 15.stoljedu sa najvedim slikarom Bigzadom, velikim pjesnicima i knjievnicima, Mevaijom i Babu ahom koji je ujedno bio i vladar ove dinastije.

DIVANSKA KNJIEVNOST Divanska knjievnost je knjievnost visokoobrazovanih pjesnika stvarana za takoer vrlo obrazovane, potencijalne itatelje i u osnovi to je knjievnost koja se formirala na osnovu naslijea islamske knjievnosti, prije svega arapske i perzijske knjievnosti. Prema tome, da bi jedan pjesnik mogao stvarati divansku poeziju, morao je pored svog jezika odlino poznavati arapski i perzijski jezik, zatim izvanredno poznavati poruke Kur'ana i hadisa, brojne tradicije, legende, mitove istonih naroda, prije svega historiju i mitologiju Arapa i Perzijanaca koje seu u predislamska vremena. Sva ova znanja prikupljena i primijenjena u stvaralatvu poezije zahtijevala su ne samo izvanredno obrazovanje samog autora, nego i itatelja koji je mogao da razumije pjesnika. Pored poznavanja vjerskih temelja, svaki divanski pjesnik je bio izvanredn upuden u tesavvuf. Gotovo sva divanska poezija bila je proeta idejama tesavvufa. Perzijski pjesnici kao to su Feriduddin Attar, Hafiz irazi, Sadi irazi, Mevana Delaluddin Rumi i njihova djela bili su u temeljima divanske poezije koja je u osmanskom carstvu trajala od njegova osnivanja pa i do posljednjeg stoljeda (kraj 19.stoljeda). Za razliku od turske narodne poezije, one koja je nastajala jo i prije prihvatanja islama i koju su kasnije obogatili idejama islama tesavvufski pjesnici poput Ahmeda Jesevija i Yunusa Emrea, divanska poezija je bila visoko umjetnika poezija stvarana na osnovu arapske metrike i u pjesnikim formama koje su ved postojale u arapskoj i perzijskoj literaturi. Obrazovanje nije bilo dostupno svakome. Obini narod nije bio upuden u tekstove uenja arapskog i perzijskog jezika i sve je to onemogudilo razvijanje te poezije od strane obinog ovjeka. Divanska knjievnost zove se divanska zato to su zbornici poezije sabrani u divan (skup, zbir, savjet...), zbornik poezije jednog autora. Za razliku od divana postoje i druge vrste zbornika medmua, zbornici poezije vie autora, i tu se nau i pjesme pojedinih autora ali to nije ono to mi zovemo divanska knjievnost. Izvori za prouavanje divanske knjievnosti su prije svega sauvani rukopisni divani pojedinih pjesnika. Drugi vaan izvor za poznavanje divanske poezije su tzv. tezkire , svojevrsni zbornici (antologije) koje su pojedini autori sastavljali na taj nain to su davali odreene kratke biografije njima pozntih pjesnika, navodedi primjere odreenih pjesama. Na taj nain znamo za mnoge pjesnike i podatke o njima iji se divani nisu sauvali. Na osnovu ovih tezkira saznajemo da je u toku trajanja osmanskog carstva djelovalo blizu 5000 pjesnika, od kojih su mnogi sa Balkana, a najstariju tezkiru na jednom od turkijskih jezika napisao je Ali i Mevaji. Tokom trajanja osmanskog carstva (1300-1923) napisano je preko 30 tezkira, a posljednja je iz sredine 19.stoljeda, autor je Fatin. Divanska poezija je imala svoje prve predstavnike ved u 14.stoljedu. Sve vrijeme od osnivanja osmanskog carstva pa do njegovog kraja ivi i divanska knjievnost.

24
S. Mehmedovid

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak Uvod u tursku knjievnost, 15.12.2011. PJESNIKE VRSTE DIVANSKE POEZIJE Pjesnike vrste divanske poezije su uglavnom preuzete iz arapske i perzijske knjievnosti. One su se pridravale odreenih pravila, sve su pjesme bile formirane od bejtova (distih). Bejt se sastoji od dva misra'a (osnovna jedinica u divanskoj poeziji). Za razliku od narodne poezije koja se drala pravila stare turske knjievnosti (slogovni metar), u arapskoj metrici (aruz metar), potovano je pravilo pravilnog rasporeda kratkih i dugih slogova, metrikih stopa koje su onda inile jednu misra'a-u. Najznaajnije pjesnike vrste su: kasida, gazel, rubaija, mesnevija, mustezad, kit'a... KASIDA je pjesnika vrsta preuzeta iz arapske knjievnosti, a u arapskoj knjievnosti postojala je jo prije islama. (Arapi su veoma cijenili poeziju; svake godine organizirali su takmienja izmeu pjesnika; tom prilikom su neke od tih kasida bile nagraivane; te nagraene kaside zvale su se mu'allake.) Kaside su pjesme od kojih je krenuo kasniji razvoj knjievnosti koja je trajala dugo u arapskoj, perzijskoj, a kasnije i turskoj knjievnosti. Kasida je dua pjesma koja se sastoji iz nekoliko dijelova: - Najprije je obavezan dio u kome se daje atmosfera pridrode, grada, sredine. Taj dio naziva se Nesih ?? U ovom dijelu itatelj se uvodi u ono to de se kasnije govoriti. -Zatim slijedi dio kaside u kojem pjesnik hvali svoga mecenu (dobroinitelja, dobrotvora). Ovaj dio se zove Medhija (hvalospjev). -Zatim dio u kojem pjesnik hvali samog sebe. Ovaj dio zove se Fahrija (arap. fahr-ponos). -Zavrni dio kaside koji se zove Dua (dova). U tih nekoliko zavrnih stihova, pjesnik moli Boga da da dobro i onome kome je pjesma posvedena, a i njemu samome. Kasida je nastala od arapske rijei qasd cilj. To je pjesma sa ciljem, a cilj pjesme je da pohvali nekoga oekujudi neku nagradu, beneficiju.. Forma kaside: Dua pjesma, sadri i do 99 bejtova. Rima je uvijek na kraju bejtova, i to je neprikosnoveno! A______ A______ A______ B______ A______ C______ GAZEL je druga pjesnika vrsta koja je jo vie zastupljena u divanskoj poeziji. Za razliku od kaside, gazel je lirska pjesnika vrsta, pjesma u kojoj autor izraava svoja vlastita osjedanja (radost, tugu, ljubav). U poetku u arapskoj knjievnosti gazel je bio prava ljubavna poezija koja je kao takva egzistirala jo u prvim stoljedima Islama, ali je kasnije bila i pokuena i zabranjena, pa se prelo na pjevanje gazela sa mistinom konotacijom. Obino se kae da je to poezija o ljubavi i vinu, gdje vino po mistinim pjesnicima simbolizira nadahnude za ljubav prema Bogu. U osmanskoj poeziji nema nijednog pjesnika koji nema gazel u svom divanu (vana pjesnika vrsta). Divan ne mora imati sve pjesnike vrste ali gazel je obavezan. Za razliku od kaside koja je dua pjesma, gazel je kratka pjesma koja ima izmeu 5-15 bejtova, a najede 5-7 bejtova. Metrika i princip rimovanja su isti kao kod kaside. Pojedini divanski pjesnici su pjevali i po 300, 400 pa i 500 gazela ( Hasan Zijaija Mostarac i Sabit Uianin spjevali su preko 500 gazela).

25
S. Mehmedovid

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak MESNEVIJA je pjesnika vrsta koju nalazimo i izvan divana. To su esto vrlo duge pjesme, neke imaju i po vie hiljada bejtova, pa one ostaju izvan divana kao zasebne knjige. Samo su neke krade uvrtene i u divane. Didaktikog su karaktera, nemaju odreenu tematiku, bave se razliitim temama i vrlo esto su to ili pjesme sa sadrajem ilahije ili natovi (posvedeno Poslaniku s.a.w.s) ili drugim temama. Ima mnogo jednostavnije rimovanje za razliku od kaside i gazela (rima je unutar bejta). A______ A ______ B______ B______ C______ C______ To je omogudavalo pjesniku da napie duge mesnevije (itavi romani ili ak historija u stihovima), pa tako npr. Rumijeva mesnevija ima 26 000 bejtova. Mnoge mesnevije su pisane tako zato to se lake pamtilo u stihovima. Mesnevija je preuzeta iz perzijske knjievnosti. Njen prapoetak je u predislamskoj perzijskoj knjievnosti. RUBAIJA, arap. rub' ; ovu pjesniku vrstu Perzijanci ede nazivaju D beyt (dva bejta, odnosno etiri stiha). U njima pjesnik izraava odreene sentence. Ponekad je to vinska poezija, ljubavna (Omer Hajjam) , a uglavnom su to mudre izreke izreene u kratkoj formi. Rimovanje ne mora uvijek biti pravilno. A______ A______ A______ B______ C______ C______

MUSTEZAD je pjesnika vrsta nastala u arapskoj knjievnosti. To je izvedena pjesnika vrsta gdje se kao osnova uzima gazel ili kasida, i gdje se svakom bejtu ili misra'u doda jo po jedan bejt ili misra'. To znamo jer je dodani misra' kradi od onih koji predstavljaju osnovu pjesme ( ima manje slogova). TERD- BEND je pjesnika vrsta koja se sastoji od strofa koje se sastoje od bejtova. Veza izmeu strofa se naziva bend. Bendovi se rimuju. TERKB-I BEND je pjesnika vrsta slina prethodnoj, a jedina razlika je to to se bendovi ne rimuju. Najeda tematika ovih pjesama (ukljuujudi i prethodnu vrstu) su alopojke mersije (spjevane s ciljem da oplakuju neki nesretan dogaaj ili smrt neke vane linosti). Najznaajnija je pjesma pjesnika Bakira??? iz 16.st., spjevana zbog smrti sultana Sulejmana Velianstvenog. TUYG je jedina pjesnika vrsta zastupljena u divanskoj knjievnosti, a preuzeta iz stare turske knjievnosti. Sastoji se od strofa sa po 4 misra'a (kao da je neko redao rubaije). Iako je ova vrsta preuzeta iz turske narodne poezije ona je rijetka kod turskih pjesnika. Pored osnovnih pjesnikih vrsta u divanskoj poeziji postoje i izvedene koje pokazuju artificijalnost pjesnika koji su eljeli pokazati umjetniku sposobnost. To su: Tahmis, Tesdis, Tesbih itd. Za tahmis, pjesnik uzme gazel drugog pjesnika, spjeva svoja 3 misra'a i dodaje bejt drugog pjesnika, te tako dobije pjesmu od 5 misra'a. Rezultat je cjelina za koju je teko zakljuiti da je djelo dvojice pjesnika. Za tesdis koristio se isti princip kao za tahmis, samo to se pravi 6 stihova. Tesbih je pravljenje 7 stihova. Rima svakog misra'a je zadata da se uklopi sa originalnim tekstom. NAZIRA je specifina pjesnika vrsta divanske poezije. Pjesma spjevana po uzoru na pjesmu nekog drugog autora, koja daje istu poruku, koristi se istim metrom, rimom, ista pjesma ali izreena drugim rijeima. To se radilo da bi pjesnik pokazao kako on moe sve to i neki drugi pjesnik.

26
S. Mehmedovid

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak Uvod u tursku knjievnost, 22.12.2011. PJESNICI 14.-15. STOLJEDA EYH OLU MUSTAFA je jedan od najpoznatijh pjesnika koji je stekao slavu pisanjem mesnevija (ljubavna pria u stihu). Svoju uvenu Huridname zavrio je 1387. godine, a svoje drugo djelo Kenzul Kubera zavrio je 1400.godine. Veliki broj njegovih pjesama se mogu nadi u medmuama, ime se ejh Oglu istie kao vrstan divanski pjesnik sa kraja 14. i poetkom 15.stoljeda. Huridnama koja sadri 7400 bejtova poinje sa munadatima ( obradanje Bogu). Zatim sadri poglavlje o Miradu, zatim natovi. Onda dolaze stihovi koji govore ta ga je to motiviralo da napie ovu mesneviju. Iza toga slijedi Medhija, sultanu Bajezitu. Unutar ove mesnevije ubaeno je 19 gazela, koji su napisani kao da ih izgovaraju junaci ovog djela Hurid ( muki lik) Ferah-ad (enski lik) i 3 druge osobe. Vrijeme pisanja mesnevija je vrijeme kada turski jezik tek poinje sticati status knjievnog jezika pa se i sam Mustafa ejh Oglu ali na siromatvo turskog jezika i kae na kraju mesnevije : jer jezik Turaka je nepoznat jezik pa je lien sposobnosti izraavanja. On smtra da se svakom narodu treba obradati na njegovom jeziku . on dobro vlada tehnikom stare knjievnosti , ali u pogledu metrike ima izvjesnih nedostataka. Djelo ima ljubavnu tematiku. ljubav izmeu Hurid i Ferah-ada je ovosvijetska, materijalna . ljubavne pjesme se slikovito opisuju. Ipak se ljubav smatra uzvienom i svetom. TADUDIN IBN IBRAHIM AHMEDI (1334.-1412.), autor je vie klasinih djela, i meu njima najpoznatije djelo je Iskendername. U vrijeme raspada Seldzuke imperije kada na sve strane Anadolije nastaju samostalne kneevine, nastala je knjievnost stvarana po ukusu vladara tih kneevina. S obzirom da vedina kneeva nije znala drugi jezik osim turskog, valjalo je za njihove potrebe pisati ili prevoditi djela na turski jezik. Ahmedi je autor devet djela koja ulaze u klasiku turske knjevnosti. Na prvom mjestu je njegov divan, sauvan u vie rukopisnih primjeraka. On je i najopseniji, sadri preko 800 pjesama. Spjevao je veliki broj kasida koje su mahom hvalospjevi vladarima, i oslikavaju atmosferu vremena u kojem je zivio. Gazeli su mu odraz divljenja ljepoticama, naravno ukoliko se ne shvate u nekom drugom smislu. Iskendernama je prva stihovna aleksandrida u turskoj knjievnosti. Najveda i najpoznatija Ahmedijeva mesnevija drgocjena ne samo to govori o Aleksandru Velikom nego prua niz zanimljivih misli o vjeri , tesavvufu, moralu, filozofiji, historiji, medicini, zemljopisu, politici, astronomiji i dr. temama. Djelo jo predstavlja mali ljubavni roman u stihovima, a nekoliko stotina stihova je posvetio osmanskim vladarima i nastanku Osmanskog carstva. Mesneviju Cemid-u Hurid Ahmedi je zavrio 1403. godine i posvetio Emiru Sulejmanu. Za osnovu je uzeo mesneviju iranskog pjesnika Selmana Savedija koju je namjerovao prevesti sa perzijskog, ali je njegova opirnija za 2300 bejtova. Djelo govori o Cemidu sinu kineskog cara i Hurid kderi bizantijskog cara. Tervih al-ervah je djelo iz oblasti medicine. Mesnevija u kojoj je stari pjesnik mladom princu daje savjete o zdravlju u 4076 bejtova, a samo poglavlje o spolnom opdenju sadrzi 36 bejtova. Oslovljavali su ga kao pjesnik i lijenik Ahmedi. Esradname, teme iz teorije knjievnosti, zatim arapsko-perzijski rjenik... KADI BURHANEDDIN je jedan od najznaajnih knjievnih linosti Anadolije u ijim se djelima pokazuju specifinosti azerijskog narjeja. pripadnik je plemena_______, bio je vladar Sivasa. Autor je divana na turskom jeziku sastavljenog od rubaija i tuyuga, a takoer ima vana djela o Fikhu, te o nekim autorima pjesama na arapskom i perzijskom jeziku. U njegovim pjesmama iako grubim prisutan je jedan vrlo iv, specifian manir. Dok pjeva o prolaznosti ovoga svijeta , o jedinstvu zaljubljenih, u ovim se stihovima koji pomalo iskazuju uticaj iranskih mistiara pojavljuju lokalni pojmovi. Iskazuje se njegov ratniki, odvaan duh. U njegovim pjesmama osjeda se duh sufizma, jako je cijenio Rumija. Iako njegova tehnika stila nije na zavidnom nivou, individualnost je oigledna. 27
S. Mehmedovid

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak Sve ovo ukazuje da je 14. stoljede period u kojem se nacionalni jezik, koji je snano razvio anadolsku knjevnost uspjeno suprostavljao arapskom jeziku koji je bio jezik vjere i nauke i perzijskom koji je bio jezik lijepe knjievnosti. Ova struja zapoeta jos u 13. stoljedu, u 14.stoljedu postigla je veliki uspjeh. Turski je ne samo u narodu nego i ire postao jezik nauke i knjevnosti , te su oponaanjem primjera iz perzijske kjievnosti udareni temelji klasinoj turskoj knjievnosti. 14.stoljede je vrijeme kada se pozajmljuju pjesniki oblici i pravila iranske knjievnosti, meutim jo uvijek su se obilno koristile turske rijei. Poto je knjievni anadolski turski jezik utemeljen jo u 13. st., u 14. st. u djelima pisanim na razliitim podrujima Anadolije panju ne privlai nita drugo do dijalektske razlike. Vedina izraslih pjesnika u ovom stoljedu su Mevlevije ime se pokazuje veliki utjecaj koji je ostavio Rumi u turskoj kulturi i napose u knjievnosti.

28
S. Mehmedovid

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak Uvod u tursku knjievnost, 29.12.2011. 15.STOLJEDE OSMANSKE KNJIEVNOSTI

Previranja koja su u Osmanskom carstvu nastala nakon Timurove pobjeda Bajazita kod Ankare u 15. st. iznova su naruila politiko jedinstvo u Anadoliji koje je uspostavila osmanska drava. Anadolija je bila podijeljena na manje dijelove. Drzavom su vladali prinevi, sinovi Bajazita koji su vodili medjusobne ratove da bi se na kraju princ Mehmed elebi krunisao u Bursi i ponovo objedinio Osmansko carstvo. U to vrijeme zbog krvavih ratova u Anadoliji mnogi prosvjedeni I ueni ljudi su se selili u Rumeliju ime su mjenjali etniku strukturu Balkana I inili da se iri islamizacija i turkizacija na Balkanu. Akt islamizacije i turkizacije koji je i u Anadoliji i u Rumeliji tekao i u 14. i u 15.st. se intenzivira tako da i Rumelija i Anadolija postaju dijelovi jedinstvenog carstva. Sve je to uinilo da se stvore novi uvjeti za prosvjetni i kulturni napredak, doprinijelo je razvoju knjievnosti na osmanskom turskom jeziku. Najstarije djelo napisano u Rumeliji prema onome sto se zna jeste stihovana pria Halila Imama Karabulut Mesdida u Jedreni (Edirne) iz 1400.god. Ta pria prikazuje smrt Poslanikove kderi Fatime. Ovo je djelo napisano u formi mesnevije, ne razlikuje se od djela narodne knjievnosti iz 14. st. i prve polovine 15. st. Postojala su 3 velika dvora koja su titila I podsticala pjesnike i naucnike : 1- Dvor Karamanoglu u Konyi, 2- Candanoglu u Kastamonu, 3- dvor u Jedreni i Bursi ( dvor osmanskih vladara). Vladari su okupljali oko sebe uenjake i pisce koji su prije svega njegovali vjersku literaturu, ali su takodjer prevodili I prepjevali mesnevije sa perzijskog jezika. SULEYMAN ELEBI jedan je od najznaajnijih autora sa poetka 15. st. ,iz Burse. Napisao najljepu biografsku knjigu. Pretstavlja biografiju Poslanika Muhammeda a.s, u stihovima a sastavio ju je 1409.god u Bursi. Njegovo djelo ima naslov Vesiletun- necat popularan naziv Mevlid,( Mevlud). Bio je sin Ahmed pae i uivao je veliku naklonost Orhana Gazije na ovo svoje djelo. Spjevao je ovo djelo u ime tada vladajudeg sultana Yildirim Beyazita od kojeg je ak bio postavljen za imama tek dovrene Ulu damije u Bursi. Svoje znamenito djelo Vesiletun- necat je napisao potaknut jednim dogadjajem koji se zbio u Ulu dzamiji dok je bio imam. Neki perzijski vaiz za vrijeme vaza tumaedi 285. ajet sure Bekare pogrijeio je pomjeavi sa 253. ajetom, pa je rekao da medju Boijim Poslanicima nema razlike tako da Muhammed a.s, nije uzvieniji od Isa a.s. (Isusa). To je izazvalo polemiku i Sulejman . se umjeao i spjevao : Isa nije umro, on je naao put ka nebu da bi pripadao tvome narodu. Ovo djelo ukazuje na injenicu da se ovi islamskom pjevanju proturijeni stihovi koji su privreni sunijskom uenju, ipak nalaze u rukopisnom primjerku . 1423 god je umro. U rukopisnim primjercima Mevluda koji se nalaze u istanbulskoj biblioteci, nalaze se mnogi dodatci, vedini se ne zna autor. U jednom je primjerku dodata poema smrti hz. Fatime - Halil. U jednom primjerku u Upsali u vedskoj nalazi se ep o Ibrahimu a.s. , - pjesnika Nijazija. Mevlud Uporejujuci primjerke moe se redi da se ovo djelo sastoji od 547 bejtova koji ine 15 osnovnih poglavlja. Napisan je u formi mesnevije. Napisano tecnim i dobrim jezikom 15. st. Ovo je najpopularnije djelo ovoga anra u turskoj knjizevnosti. I pored injenice da je napisan ogroman broj djela, nijedno nije preivjelo kunju vremena kao ovo, i dan danas se izvodi u turskim damijama.

29
S. Mehmedovid

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak SALIH YAZICI iz Ankare napisao je emsiye mesnevija. Vedi dio ivota proveo je u Ankari. Sinovi Mehmed i Ahmed su zajedno sa njim odselili u Galipolje. Djelo ima proroanski karakter. Nazvano emsiye zbog toga sto se na osnovu atmosferskih pojava u 12 mjeseci godinje mogu proredi neki dogaaji. ems, ar. sunce, sve ono sto pripada Suncu. Djelo je preradba nekog slinog djela iz perzijske knjievnosti. Sadrzi 430 bejtova na poetku, a ukupno 4724 bejta. spjevana u mesnevi formi. Poznatiji sin Saliha Y. je Yazicioglu Mehmed i Ahmed Yazicioglu. YAZICIOGLU MEHMED istakao se meu muridima bajramijskog sufijskog reda. Prije svega poznat po djelu Muhammedijje koje je zavrio 853. hid.god. Stekao veliku slavu ne samo u Osmanskom carstvu nego i medju turkijskim narodima izvan Osmanskog carstva. Zapisao je da je sluao izvoenje Muhammedijje na ruskom jeziku u Astrahanu???. Prije nego je sastavio ovo djelo, napisao je svoje djelo na arapskom jeziku Megaribuz- zeman , njegov brat Ahmed je preveo ovo djelo na turski j. u prozi i naslovio ga Envarud- aikim. Poslije ovoga Mehmed ga je ponovo prepjevao na turski jezik u mesnevi stihovima i nazvao ga Muhammedijje. O ovome postupku nastanka djela obojica govore u predgovorima i pogovorima knjiga. Bilo je posve zasnovano na vjerskoj literaturi pa i sadri samo vjerske teme o svjetlosti Muhammeda a.s, o 7 nebesa, 7 slojeva zemlje, 7 dehennema Djelo je dugo koriteno kao udbenik u kolama, pisani su komentari i bilo je prepisivano. Iako je obilno, sauvano je u mnogim prijepisima. AHMED YAZICIOGLU, sin Saliha i mlai brat Mehmeda. Nastanili su se u Galipolju i tu proveli gotovo itav ivot. U poetku je uio pred ocem i usmjerio se u vjerskom pogledu kao pripadnik hanefijskog mesheba, a u tesavvufu kao pripadnik bajramijskog tarikata zajedno sa bratom, Haci Bayram Veli ih je uveo u to. Zbog sklonosti ka isposnitvu nazvan je Bidan (bez due). Bavio se pisanjem i prevodilatvom a najznaajnije djelo je slobodan prijevod bratovog djela Muhammedijje. Na pisanje ovoga djela kao pokuaj nezaborava duhovne vrijednosti potakao ga je Ahmed Bidan, a kad je brat napisao to djelo osjedao se pozvanim da ga prevede I komentira. Djelo je podijeljeno u 5 poglavlja , simbolizira 5 dnevnih molitvi, a svako poglavlje ima vise odjeljenja : 1- O stvaranju svijeta i o poretku na Zemlji i Nebesima, 2- Sadri prie o Ademu , Idrisu, Nuhu , Hudu idr. Tajne Boije objave o selidbi iz Mekke u Medinu osvajanje Mekke, o poslanikovoj porodici i 4 halife. 3- o dui I melekima, posebno o 4 velika meleka. 4- Pitanje o Sudnjem danu, vanim vjerovanjima o petku, damijama, vjerskim obavezama, o Denetu i Dehennemu. 5- O ulasku u Dennet, suoenjem sa Bogom, o grijenicima, dinima, hurijama, dennetskim rijekama, ehidima Drugo Bidanovo djelo je slobodan prijevod Adaibu-l Malvrukat- udesna stvorenja. Ima mjestimino tesavvufsko didaktike crte, a govori o Nebesima, Suncu, Mjesecu i drugim nebeskim tijelima, blagodatima dana, 7 oblasti u svijetu- 7 iklima, o planinama, rijekama, biljkama, ivotinjama, ovjeku Brojna udesa, a narocito se zadrava na udesnim i neobinim stvarima. Durun M_____???( Nanizani biser) Inspirisan je slinim djelima. Sadri 18 poglavlja. Na osnovu brojnih Kuranskih ajeta hadisa i starih pria. Govori o stvaranju svijeta, o stanju Boijem, vjerovanju, o znacima Sudnjeg dana

30
S. Mehmedovid

Predavanja, prof.dr. Fehim Nametak SAETAK NAJVANIJE

POJAVA TESAVVUFA; TURSKI JEZIK I KNJIEVNOST U HARIZMU Nain prihvatanja vjere od strane Turaka i uticaj vjere na razvoj kulture To je jedan svojevrstan pogled na svijet u okviru Islama, u kome se propagira odricanje od vlastitog bitka. U tom ranom periodu turske islamske knjievnosti, pored linosti Jusufa H. i Mahmuda K., najznaajnija linost bio je Ahmed Jesevi (11.stoljede) napisao je Divani Hikmet (Zbornik mudrosti). Djelo sadri brojne religiozne upute i didaktikog je karaktera. Napisano je u hece vezni (slogovnim metrom) na lokalnom jeziku. Smatra se zaetkom narodne knjievnosti. Ahmed Je'sevi smatra se osnivaem jednog turskog tarikata. Promovisao je sunizam i zasluan je to su Turci danas suniti. Govorio je, odnosno pjevao, na jednostavnom, razumljivom turskom jeziku, i ima znaajnu ulogu u turkizaciji i islamizaciji Anadolije. TURSKI JEZIK I KNJIEVNOST U HARIZMU Jedno od najznaajnijih djela na turskom jeziku je Zamaherijevo djelo Mukaddimetu-l-edeb, prvobitno napisano na arapskom jeziku, ali je za potrebe Turaka prevedeno na turski jezik. Napisano je 1127.-1144., a posvedeno je ahu Harizma, Atsizu. Radi se o jednom praktinom rjeniku arapskog jezika. Mnogobrojnim prepisima ovog djela, rijei i krade reenice tumaene su turskim, perzijskim pa ak i mongolskim jezikom. Najstariji primjerci su sa prijevodima na turski i perzijski jezik. Ovo djelo je, poslije Divan-u lugati 't-Trk , najbogatija riznica rijei. Jedan od najznaajnijih uenjaka bio je emsuddin Munammed Ibn Kajs. Napisao je djelo Tibyan-i turki ' ala lisan- kankl i posvetio ga ahu Harizma Delaluddinu. To je takoer jedan opiran rjenik koji u tumaenju turkijskih jezika koristi jezik turkijskog plemena Kankl. Na razvoj sjeverne civilizacije u Anadoliji uticali su brojni inioci: Kulturno naslijee Turaka, iransko-islamsko-arapski uticaj, Sirija, Irak i Al-Dezira, te veoma jak uticaj helenistike kulture posredstvom bizantijske kulture. Svi uticaji su se proimali tako da je nastala nova civilizacija u kojoj je bilo najjae obiljeje islamske kulture. Kultura se izvila do zavidnih visina. to se tie tradicije starog turskog jezika, tu tradiciju su ouvali samo seljaci iz nomadskih plemena, gradsko stanovnitvo primilo je sve mogude utjecaje poevi od bizantijskog, arapskog, iranskog i kurdskog jezika. Bududi da su se u Anadoliji najvie doseljavali Oguzi, tu je i knjievni jezik bio Ouz Trkesi. MEVLANA DELALUDDIN RMI I HADI BEKTA VELI Mevlana Delaluddin Rumi odigrao je ogromnu ulogu u turskoj kulturi a posebno u knjievnosti. Mora se istadi da je svoja djela pisao na perz. jeziku i u neznatnoj mjeri na tur., grkom i nekim drugim jezicima. Iako je pisao na perzijskom jeziku, on je udario temelje osmansko-turskoj knjievnosti koja de trajati do dvadesetog stoljeda. Znao je i arapski i turski jezik. Najpoznatije djelo mu je Mesnev-i Ma'nevi. Djelo je napisano u 6 tomova. Mevlana ga je pisao desetak godina na perzijskom jeziku, sadri oko 26 hiljada bejtova. Predstavlja pravo bogatstvo hikaja, basni, poslovica, mudrih izreka, anegdota, legendi najede iskazanih u metaforama i alegorijski. Cilj autora je bio da itaoce razliitih slojeva drutva na zanimljiv nain podui islamu. Drugo znaajno djelo Rumija je Divan-i-kebir (Veliki divan). Spjevano je takoer na perzijskom jeziku i za razliku od Mesnevije, koja je vie didaktiko djelo, ovo djelo je lirskog karaktera. U divanu ima i nekolicina stihova na arapskom, turskom pa i na grkom jeziku. Ovo djelo je veliko i po obimu jer sadri 40 hiljada bejtova. U okviru divana, jedan poseban odjeljak je Divan-i emsul Hakyik pjesme posvedene Tebriziju. HADI BEKTA VELI Ugaajudi sufijama svog vremena, napisao je na arapskom Makalat-i Sufijne ( Sufijski tekstovi) to je jedan njegov murid Sadudin preveo na turski u prozi, a drugi, Hatiboglu, na turski u stihovima. Kao i u jesevijskim tekijama, i u bektaijskim je tekijama turska tesavvufska narodna knjievnost dobila veliki zamah! Glavna karakteristika H.B. filozofije je beskrajna tolerancija. Govorio je da treba govoriti istinu, ne inedi nikoga ucviljenim, ne podvikujudi ni na koga, initi to blagim nainom, ne lomedi nikome srce. Dok se u mevlevijskim tekijama njegovala perzijska kultura, u bektaijskim tekijama vie se panje posvedivalo narodnom duhu; nastojalo se uvaiti ono to eli obian svijet i to se koristilo kao snana propaganda tesavvufske narodne knjievnosti. YUNUS EMRE Yunus Emre je sljedbenik knjievnosti koja je u duhu turske narodne knjievnosti. Bio je jedan od najznaajnijih ejhova turskih dervikih redova, a djelovao je u sjeverozapadnoj Anadoliji gdje je proveo gotovo itav ivot, okupljajudi oko sebe velike mase dervia i gdje je po svoj prilici i umro. Stvarao je svoju poeziju potpuno u skladu sa turskom narodnom poezijom, na istom narodnom jeziku i zbog toga je pridobio mase koje su ga slijedile i to je razlog zaato njegova poezija i danas ivi. Najstariji tekst koji njemu pripada jesu dvije ilahije prepisane goticom od jednog njemakog zarobljenika koji je pao u osmansko ropstvo, a potiu jo iz prve polovine petnaestog stoljeda. Divan koji se pripisuje Y.E.-u sastvljen je od mesnevije, gazela i musamata, i vedinom je pisan starim turskim slogovnim metrom. Ovo su pjesme u formi ilahija. U njegovim ilahijama osnovne teme su: Bog, ovjek, postojanjenepostojanje, smrt, prolaznost svijeta, dosezanje apsolutne Istine, ljubav, moral, stvaranje... U svojim stihovima on daje praktine savjete kako razrijeiti probleme pred kojima se ovjek nalazi. Meu njegovim pjesmama ima izvjesnih elemenata didaktike i pobonjako-asketske prirode i iz kojih ne moemo shvatiti njegovu linost. --Koliko god je Delaluddin Rmi snano izrazio svoju filozofiju perzijskim jezikom kojem su veliki umjetnici dali jedan ozbiljan i prefinjen izraz, Yunus je takoer pokazao istu snagu i sposobnost izraavanja na jednostavnom turskom jeziku i slogovnim metrom. --Zahvaljujudi lirizmu ovog tesavvufskog pjesnika u ijoj se linosti sjedinila pjesnika intuicija i pjesniko nadahnude, moemo smatrati da je tursku tesavvufsku narodnu poeziju uzdigao na stupanj najvie zrelosti. AGATAJSKA DINASTIJA I KNJIEVNOST; DIVANSKA KNJIEVNOST Pod agatajskom dinastijom smatra se litertura 14.stoljeda na podruju gdje je preovladavao agatajski narod formiran u vrijeme mongolske dinastije agataja. Izuzev podruja Anadolije i Azerbejdana, svi tekstovi istonih dijalekata stvoreni od vremena Timurida do posljednjih vremena, ak i djela nastala u Harizmu i Zlatnoj hordi, mogu se skupiti i uvrstiti pod opdim naslovom agatajska knjievnost. -Vrhunac razvoja kulture i umjetnosti pri emu se naroito izdvaja razvoj slikarstva i knjievnosti na agatajskom turskom jeziku doao je u 15.stoljedu sa najvedim slikarom Bigzadom, velikim pjesnicima i knjievnicima, Mevaijom i Babu ahom koji je ujedno bio i vladar ove dinastije. DIVANSKA KNJIEVNOST Divanska knjievnost je knjievnost visokoobrazovanih pjesnika stvarana za takoer vrlo obrazovane, potencijalne itatelje i u osnovi to je knjievnost koja se formirala na osnovu naslijea islamske knjievnosti, prije svega arapske i perzijske knjievnosti. Prema tome, da bi jedan pjesnik mogao stvarati divansku poeziju, morao je pored svog jezika odlino poznavati arapski i perzijski jezik, zatim izvanredno poznavati poruke Kur'ana i hadisa, brojne tradicije, legende, mitove istonih naroda, prije svega historiju i mitologiju Arapa i Perzijanaca koje seu u predislamska vremena. Sva ova znanja prikupljena i primijenjena u stvaralatvu poezije zahtijevala su ne samo izvanredno obrazovanje samog autora, nego i itatelja koji je mogao da razumije pjesnika. Pored poznavanja vjerskih temelja, svaki divanski pjesnik je bio izvanredn upuden u tesavvuf. Gotovo sva divanska poezija bila je proeta idejama tesavvufa. Perzijski pjesnici kao to su Feriduddin Attar, Hafiz irazi, Sadi irazi, Mevana Delaluddin Rumi i njihova djela bili su u temeljima divanske poezije koja je u osmanskom carstvu trajala od njegova osnivanja pa i do posljednjeg stoljeda (kraj 19.stoljeda). Za razliku od turske narodne poezije, one koja je nastajala jo i prije prihvatanja islama i koju su kasnije obogatili idejama islama tesavvufski pjesnici poput Ahmeda Jesevija i Yunusa Emrea, divanska poezija je bila visoko umjetnika poezija stvarana na osnovu arapske metrike i u pjesnikim formama koje su ved postojale u arapskoj i perzijskoj literaturi. Za razliku od divana postoje i druge vrste zbornika medmua, zbornici poezije vie autora, i tezkire , svojevrsni zbornici (antologije) koje su pojedini autori sastavljali na taj nain to su davali odreene kratke biografije njima pozntih pjesnika, navodedi primjere odreenih pjesama. PJESNIKE VRSTE DIVANSKE POEZIJE Pjesnike vrste divanske poezije su uglavnom preuzete iz arapske i perzijske knjievnosti. One su se pridravale odreenih pravila, sve su pjesme bile formirane od bejtova (distih). Bejt se sastoji od dva misra'a (osnovna jedinica u divanskoj poeziji). Za razliku od narodne poezije koja se drala pravila stare turske knjievnosti (slogovni metar). KASIDA je pjesnika vrsta preuzeta iz arapske knjievnosti. Kasida je dua pjesma koja se sastoji iz nekoliko dijelova: - Najprije je obavezan dio u kome se daje atmosfera pridrode, grada, sredine. Taj dio naziva se Nesih ?? U ovom dijelu itatelj se uvodi u ono to de se kasnije govoriti. -Zatim slijedi dio kaside u kojem pjesnik hvali svoga mecenu (dobroinitelja, dobrotvora). Ovaj dio se zove Medhija (hvalospjev). -Zatim dio u kojem pjesnik hvali samog sebe. Ovaj dio zove se Fahrija (arap. fahr-ponos). -Zavrni dio kaside koji se zove Dua (dova). U tih nekoliko zavrnih stihova, pjesnik moli Boga da da dobro i onome kome je pjesma posvedena, a i njemu samome. Kasida je nastala od arapske rijei qasd cilj. To je pjesma sa ciljem, a cilj pjesme je da pohvali nekoga oekujudi neku nagradu, beneficiju.. Forma kaside: Dua pjesma, sadri i do 99 bejtova. Rima je uvijek na kraju bejtova, i to je neprikosnoveno! GAZEL je druga pjesnika vrsta koja je jo vie zastupljena u divanskoj poeziji. Za razliku od kaside, gazel je lirska pjesnika vrsta, pjesma u kojoj autor izraava svoja vlastita osjedanja (radost, tugu, ljubav). ). Divan ne mora imati sve pjesnike vrste ali gazel je obavezan. Za razliku od kaside koja je dua pjesma, gazel je kratka pjesma koja ima izmeu 5-15 bejtova, a najede 5-7 bejtova. Metrika i princip rimovanja su isti kao kod kaside. MESNEVIJA je pjesnika vrsta koju nalazimo i izvan divana. To su esto vrlo duge pjesme, neke imaju i po vie hiljada bejtova, pa one ostaju izvan divana kao zasebne knjige. Samo su neke krade uvrtene i u divane. Didaktikog su karaktera, nemaju odreenu tematiku, bave se razliitim temama i vrlo esto su to ili pjesme sa sadrajem ilahije ili natovi (posvedeno Poslaniku s.a.w.s) ili drugim temama. Ima mnogo jednostavnije rimovanje za razliku od kaside i gazela (rima je unutar bejta). Mesnevija je preuzeta iz perzijske knjievnosti. RUBAIJA, arap. rub' ; ovu pjesniku vrstu Perzijanci ede nazivaju D beyt (dva bejta, odnosno etiri stiha). U njima pjesnik izraava odreene sentence. Ponekad je to vinska poezija, ljubavna (Omer Hajjam) , a uglavnom su to mudre izreke izreene u kratkoj formi. Rimovanje ne mora uvijek biti pravilno. PJESNICI 14.-15. STOLJEDA EYH OLU MUSTAFA je jedan od najpoznatijh pjesnika koji je stekao slavu pisanjem mesnevija (ljubavna pria u stihu). Svoju uvenu Huridname zavrio je 1387. godine, a svoje drugo djelo Kenzul Kubera zavrio je 1400.godine. Veliki broj njegovih pjesama se mogu nadi u medmuama, ime se ejh Oglu istie kao vrstan divanski pjesnik sa kraja 14. i poetkom 15.stoljeda. Huridnama koja sadri 7400 bejtova poinje sa munadatima ( obradanje Bogu). Zatim sadri poglavlje o Miradu, zatim natovi. Onda dolaze stihovi koji govore ta ga je to motiviralo da napie ovu mesneviju. Iza toga slijedi Medhija, sultanu Bajezitu. Vrijeme pisanja mesnevija je vrijeme kada turski jezik tek poinje sticati status knjievnog jezika pa se i sam Mustafa ejh Oglu ali na siromatvo turskog jezika i kae na kraju mesnevije : jer jezik Turaka je nepoznat jezik pa je lien sposobnosti izraavanja. Djelo ima ljubavnu tematiku. ---Sve ovo ukazuje da je 14. stoljede period u kojem se nacionalni jezik, koji je snano razvio anadolsku knjevnost uspjeno suprostavljao arapskom jeziku koji je bio jezik vjere i nauke i perzijskom koji je bio jezik lijepe knjievnosti. Ova struja zapoeta jos u 13. stoljedu, u 14.stoljedu postigla je veliki uspjeh. Turski je ne samo u narodu nego i ire postao jezik nauke i knjevnosti , te su oponaanjem primjera iz perzijske kjievnosti udareni temelji klasinoj turskoj knjievnosti. 14.stoljede je vrijeme kada se pozajmljuju pjesniki oblici i pravila iranske knjievnosti, meutim jo uvijek su se obilno koristile turske rijei. Poto je knjievni anadolski turski jezik utemeljen jo u 13. st., u 14. st. u djelima pisanim na razliitim podrujima Anadolije panju ne privlai nita drugo do dijalektske razlike. Vedina izraslih pjesnika u ovom stoljedu su Mevlevije ime se pokazuje veliki utjecaj koji je ostavio Rumi u turskoj kulturi i napose u knjievnosti. 15.STOLJEDE OSMANSKE KNJIEVNOSTI SULEYMAN ELEBI jedan je od najznaajnijih autora sa poetka 15. st. ,iz Burse. Napisao najljepu biografsku knjigu. Pretstavlja biografiju Poslanika Muhammeda a.s, u stihovima a sastavio ju je 1409.god u Bursi. Njegovo djelo ima naslov Vesiletun- necat popularan naziv Mevlid,( Mevlud). Spjevao je ovo djelo u ime tada vladajudeg sultana Yildirim Beyazita. Mevlud :: Uporejujuci primjerke moe se redi da se ovo djelo sastoji od 547 bejtova koji ine 15 osnovnih poglavlja. Napisan je u formi mesnevije. Napisano tecnim i dobrim jezikom 15. st. Ovo je najpopularnije djelo ovoga anra u turskoj knjizevnosti. I pored injenice da je napisan ogroman broj djela, nijedno nije preivjelo kunju vremena kao ovo, i dan danas se izvodi u turskim damijama.

31
S. Mehmedovid