UVOD O autoru: Hannah Arendt (1906-1975) je bila jedna najutjecajnijih politikih filozofa dvades etog stoljea.

Roena u Njemako-idovskoj obitelji, 1933 protjerana u Pariz gdje je ivje la slijedeih osam godina. Tada je radila za brojne idovske organizacije. U 1941 im igrira u SAD i brzo postala dio intelektualnog kruga u New Yorku. Bila je na bro jnim akademskim pozicijama na razliitim Amerikim univerzitetima sve do smrti 1975. Najpoznatija je po djelima Totalitarizam i Vita Activa. Vita Activa izdana 1958 je filozofska studija koja istrauje fundamentalne kategorije vite active (proizv oenje, rad, djelovanje). Arendt je izdala brojne utjecajne eseje o prirodi revolu cije, slobodi, autoritetu, tradiciji i modernom dobu. Autorica pokuaje razjasniti izraz vita activa pa tako see na sam poetak filozofije. D efinira ga vremenski i svrstava u razdoblje poetka tradicije politike misli. Sama tradicija politikg iskustva Zapadnog ovjeanstva je izrasla iz specifinog povijesnog dogaaja: suenje Sokratu. Nadalje kao autoritet svog rada uzima iz srednjevijekovn e filozofije prevod Aristotelovskog bios politikos, koji se pojavljuje ve kod Aug ustina kao vita negotiosa ili actuosa te zadraje izvorno znaenje: ivot predan javno -politikim stvarima. Arendt trai smisao u Aristotelovoj Nikomahovoj etici prva knjiga, peto poglavlje. Gdje su opisana tri naina ivota koje ljudi povezuju sa sreom. Aristotel govori: Sud ei po njihovim ivotima, veina, i oni najprostiji, ini se poistovijeuju i to ne bez ra zloga dobro i blaenstvo s nasladom; stoga i vole ivot uitaka. Jo i prije toga navodi osnovnu formu u tumaenju (djelovanju) Biblije u Genezi. Te u referenciji izposta vlja distinkciju tumaenja Isusovog uenja i uenja Pavla u odnosu na enu i mukarca. Tak o referira Augustinovski vidik ovjekove eksistencije iz knjige De Civitate Dei, k njiga XII, 21. poglavlje. U njezinu radu se eksplicitno razdvajaju govor o uvjetovnosti ljudi i priroda ovjek a. Arendt pie: I sva suma ljudskih djelovanja i sposobnosti, koje odgovaraju ljuds kim uvjetovanjima, ne predstavlja nijedan opis ljudske naravi... Najradikalnija promjena ljudske uvjetovanosti koju moemo zamisliti je preseljenje na drugi plane t i ta zamisao danas vie nije puka fantazija. Kao suprotnost condition humaine navodi augutinovski Quaestio mihi factus sum sam sam si postao pitanje. Pa tako govori da su forme ljudske spoznaje upotrebljive za sve to ima prirodna svojstva i za nas same ukoliko smo ljudi primjer najvie ra zvijene vrste organskog ivota ali te iste spoznajne forme otkau im se vie ne pitamo t o smo ve tko smo. Arendt nadalje pokuaje objasniti problematiku pitanja ovjeka te odgovore tko ili to s mo. I to utemeljuje na podlozi jer nijedan od tih ne uvjetuje absolutno. Za to tv rdi da je uvijek bilo stajalite filozofije. Za razliku od antropologije, psiholog ije, biologije,... A ovjekovo mjesto nalazi na Arhmedovoj toci iz koje ak i djeluje . POJAM VITA ACTIVA Pojam vita activa je optereen i preoptereen sa tradicionalnim predstavljanjima. St var je ba kao naa tradicija politinog miljenj samog ali ni stariji od nje i ne zahvaa svo politiko iskustvo zapadnog ovjeanstva. Za svoj nastanak se treba zahvaliti nek oj specifinoj povijesnoj konstalaciji: Sokratovom procesu, to znai koflikt meu filoz ofom i polis. Politina filozofija koja je tu nastala i poloila temelj tako za zapa dnu tradiciju filozofa kao i politiku je naprosto eliminirala veliki dio iskustv a ranije prolosti jer nisu bile vane za njezine politike ciljeve te su smetale njez ine filozofske namjere. Rije vita activa nalazimo tek u srednjevijekovnoj filozof iji gdje se posluuje za prevoenje Aristotelova bios politikos u latinski... Suprot no Augustin govori jo o vita negotiosa ili actuosa u izvornom grkomznaenju: o ivotu koje je posveeno javno politikim stvarima. Aristotel razlikuje tri naina ivota bioi meu kojima je mogao slobodan mukarac izabir ati, mukarac koji je mogao birati neovisno od ivotnih nunosti i okolnostima koje su te ustvarile. Jer je ilo za naine ivljenja slobode su bili odstrnanjeni svi zanati koji su sluili samomu ivljenju i njegovu odravanju dakle onaj rad koji je bio u vei

ni robijaki nain ivota... Tri naina ivota koji ostanu nakon eliminacije imaju zajednik o to da se svi dogaaju na podruju lijepoga. To znai u drutvu stvari koje nisu nuno upo rebne i meu kojima ak ni nem neke posebne koristi. Meu njih Aristotel ubraja: ivot k oji potjee u uitku i potronji tjelesno lijepoga; ivota koji u polis uzrokuje lijepa djela; i ivot filozofa koji se sa istraivanjem i opisima toga to nikad ne proe zadrav a na podruju vijene ljepote u koju ovjek ne moe posegnuti niti proizvoenjem novih stv ari niti tako to troi ono to jest (Politika, 1333a30ff. I 1332b32). Sa nestankom antinih gradova drava Augustin je bio najvjerojatnije zadnji koji je jo znao kakav rang je nekad imalo politino je pojam vita activa izgubio svoje prav o politiko znaenje te je poeo oznaivati sve vrste aktivnog bavljenja sa svjetovnim s tvarima. Ali to nije uzrokovalo pomak rada i proizvoenja na vie mjesto u svrstavan ju ljudskih djelatnosti da bi dobilo dostojanstvo politinog. Dogodilo se upravo s uprotno sad je bilo i djelovanje potisnuto na razinu djelatnosti koje su bezuvje tno nune za ivot na zemlji. Od triju Aristotelovih slobodnih naina ivota preostane s amo trei, vita contemplativa, bios theoretikos. Naprotiv izvanredna prednost koju ima kontemplacija u tradiciji ispred raznovrst nih drugih djelatnosti ak pred politikim djelovanjem nije kranskog izvora. Susreemo j e ve u Platonovoj politikoj filozofiji u kojoj ne samo da se iz superiornog uvida filozofa izvodi utopijski red polis ve taj red nema nijedan drugi cilj nego omogui vati nain ivota filozofa. I kod Aristotelova nabrajanja triju slobodnih naina ivota (ivljenja) je jasno da je izvedeno iz ideala kontemplacije te njemu prikladnog nai na ivota (theoria i bios theoretikos). Obiavajuim uvjetima za slobodu u grkom svijet u, slobodi od ivotne nunosti i prisile drugih, su filozofi dodali osloboenje od pol itine djelatnosti, brezskrbnost, dakle izmicanje svim javnim poslovima schole i b ez sumnje je bila savjestna nezainteresiranost kasnoantikih filozofskih kola za po litiku predhodnica kasnijim kranskim zahtjevom po ivotu, neoptereenom sa politikim po slovima i bez brinosti za to to se deava u javnosti. Kranstvo je samo zahtjevalo za s ve to su do onda mogli samo neki. Srednjevjekovna vita activa koja zauzima sve ovjekovo djelovanje ukoliko su sva p odrazumljena sa stajalita apsolutnog mira u kontemplaciji je zbog toga blia grkom a skolia, nemiru, koji je ve za Aristotela bio znamenje svake djelatnosti nego u grk o razumljenom bios politikos... Aristotel ju (djelatnost) usporeuje sa razlikom i zmeu rata i mira te misli da mora svaka vrsta djelatnosti pa ak i djelatnost miljen ja odvijati zbog apsolutnog mira te se zavriti u njemu tako kao to se rat odvija z bog mira. to god ve mie tjelo i duu, u promatranju istine se moraju vanjski i unutar nji pomaci govora i miljenja umiriti. To nije vrijedilo samo za iskazivanje grke i stine biti ve je i vailo za kransko otkrivenje (razodetje) istine preko rijei ivoga bo ga. U smislu tradicije je vita activa doluena sa stajalita kojeg zauzima vita contempl ativa te ogranieno priznanje koje joj ipak pripada je dano samo toliko koliko slui potrebi ivoga tjela na kojeg ostane vezana kontemplacija (Akvinski iscrpno govor i o poveznici meu vita activa, tjelesnim funkcijama i nunostima...). Kranska vjera u posmrtni ivot koji se oznanjuje u radostima kontemplacije, je potvrdil degradaci ju vita activa ali ipak apsolutni primat mira nad svim vrstama djelatnosti nije kranska domisao ve proizlazi iz odkrivenja da je kontemplacija u smislu theorein sp osobnost koja je neovisna od djelatnosti miljenja i argumentiranja i to odkrivenj e sokratske kole je obvladovalo metafizino kao i politino miljenje do novoga vijeka. Ako je moja upotreba pojma vita activau izrazitoj suprotnosti sa tradicijom onda to nije zbog toga jer bi dvoumila u valjanost iskustava koje su vodile u razlik ovanje izmeu vita activa i vita contemplativa; ono u to dvoumim je hierarhijski re d u kojem je bilo to razlikovanje zahvaeno od samog poetka. To ne znai da elim protu rijeiti tradicionalnom pojmu istine kao neemu to je ovjeku u bivstvu uvijek dano to s e mu razotkriva ili mu bog razotkriva da hoem raspravljati o njemu ili se moda utim zavezan novovjekovnom, pragmatinom pojmu istine po kojem moe ovjek u samo ono to su napravili ili to mou ljudi napraviti. Moj ugovor tradiciji je, da su se zbog prim ata, koji je bio u tradicionalnoj hierarhiji priznan kontemplaciji, zabrisale il i nisu bile uraunate ljenidbe i razlike unutar vita activa i da se to stanje stvar i sa prelomom tradicije u novom vijeku te sa Marxovim i Nietzschejevim prevratom tradicionalnog reda bez obzira na cijelovit izgled nije promijenilo. U prirodi

slavnih postaviti-na-noge filozofskih sustava ili obiajnih vrednovanja je da osta ne pojmovni okvir u kojem su ta prevrednotenja zamalo potpuno nedotaknjen. ZAKLJUAK Hanna Arendt pokuaje pojam vita activa razjasniti na to detljnjiji mogui nain. Ali s a druge strane opet na jedan pojednostavljen nain. Od poetka se nastoji pridravati povijesnih injenica i tako itaoca sa argumentima privui ka veoj panji. ovjeka ogranii a roenjem i smru. Te za to razdoblje trai odgvor za ovjekovo mjesto u svijetu tko sa m i to sam? Na kraju razsloji tri temeljne naina djelatnosti: rad, proizvoenje i d jelovanje. Za rad ima miljenje da je nuan za preivljavanje. Pri proizvoenju nastaju materialna dobra koja nisu nuno potrebna, ve su pri zadovoljavanju ovjekova izraavan ja sebi i svijetu. Ako uzmemo kip-arenje kao umjetnost i to je djelovanje preko kojeg moemo osjetiti zadovoljtvo po pitanju tko sam ja u uvidu lijepoga. to nas u biti vodi ka treem nainu djelatnosti djelovanje. Preko toga nam privodi izraz kont emplacija koji bi u ovom sluaju bio suprotnost aktivi. Gdje vita activa budi nemi r i s tim ovjeka potie ka umskom i fizikom djelovanju. Meutim vita contemplativa koj u implementira kroz kransku misao koja ju kako kae degradira vita activu. Arend se tu sukobi sa tradicijom jer je u povijesti bio dan primat u hierarhiji dan konte mplaciji. I nadalje se oituje jer ni Marx ni Nietzsche nisu mogli napraviti taj o brat u filozofskom sustavu. Literatura: http://plato.stanford.edu/entries/arendt/#BioSke The Human Condition, H. Arendt; Chicago: University of Chicago Press, 19 58 Nikomahova etika, Aristotel; Zagreb: Globus, 1988 Vita Activa, H. Arendt; Ljubljana: Krtina, 1996