UNIVERZITET ZA POSLOVNI INENJERING I MENADMENT BANJA LUKA Diplomski studijski program: Ekonomska diplomatija

Seminarski rad:

PLANIRANJE I PREDVIANJE

Kolegij: Odluivanje u menadmentu Mentor: prof. dr Rade Tanjga

Student: M001/11

BANJA LUKA, jun 2012.god

Sadraj:

str.

1. Uvod 2. Ciljevi i strateko planiranje 2.1. Menadersko odluivanje 2.2. Odreivanje ciljeva organizacije 2.3. Priroda stratekog planiranja 3. Predvianje 3.1. Priroda predvianja 3.2. Pojam premise 3.3. Metode predvianja 3.4. Izbor metode predvianja 4. Planiranje i predvianje kadrovske politike u preduzeu 5. Zakljuak Literatura

3 4 4 5 6 7 7 8 8 9 9 11 12

1. Uvod

U ovom radu obraeni su ciljevi organizacije, strateko planiranje i predvianje u preduzeu. Ovo su bitni elementi poslovanja kompanija i menaderi ulau mnogo napora kako bi zacrtane ciljeve sproveli putem akcija koje su odreene stratekim planiranjem. Dakle, planiraju se aktivnosti koje su potrebne kako bi se ostvarili ciljevi. Naravno, da bi se znalo kako stii do eljenog cilja, mora se predvidjeti stanje u budunosti i dogaaji na koje e kompanija uticati, te se ponaati u skladu sa promjenama. Svaka organizacija ima svoje ciljeve koji su njeno eljeno stanje u budunosti. Ciljeva ima mnogo i svi se razlikuju, ali svaki od njih mora imati plan kako da se oni ostvare. Rad je sastavljen iz dva dijela: prvi dio obuhvata ciljeve i strateko planiranje, dok se drugi dio bavi predvianjem. U okviru ciljeva i stratekog planiranja obraene su teme menaderskog odluivanja, nain odreivanja ciljeva organizacije i priroda stratekog planiraja. Drugi dio se bavi predvianjem i obuhvata pojam i prirodu predvianja, pojam premise, metode predvianja i izbor metode predvianja.

2. Ciljevi i strateko planiranje

U svom poslovanju svaka organizacija ima odreene ciljeve koje postavlja menadment i koji se nastoje ostvariti u zacrtanom periodu. Ti ciljevi su rezultat posmatranja trita i razvojnih mogunosti u budunosti. Da bi se ciljevi ostvarili, treba napraviti plan koji daje smjernice kako doi do ostvarivanja ovih ciljeva. Zbog toga strateko planiranje postaje vaan segment menaderskog posla velikih korporacija. Specifina okruenja kompanija razlikuju se za svaku vrstu djelatnosti i konkurencije. Svaka kompanija odluuje o izboru buduih strategija. Veliku ulogu u tome nosi planiranje i zato treba razmatrati prirodu odluivanja u odnosu na planiranje. Razvoj dugoronih strategija je vaan proces u poslovanju koji strategije pretvara u sredstva za ostvarivanje ciljeva kompanije. Strateko planiranje je onaj dio planiranja koji postavlja dugoroan pravac razvoja jedne organizacije. Od sutinske vanosti jasno je definisanje razvoja jedne organizacije radi efikasne nabavke, raspodjele, koritenja i zamjene resursa. Da bi pravilno bili postavljeni ciljevi u skladu sa potrebama trita, mogunosti kompanije i resursima, glavnu odluku donosi menadment. Zbog toga je skup linih vrijednosti i prioriteta kljuno pitanje za rukovodioca i glavna odrednica uspjeha u poslovanju organizacije, kao i prioriteti spoljnih interesnih grupa.

2.1. Menadersko odluivanje

Pod odluivanjem podrazumjeva se primjena naune metode za rjeavanje problema u upravljanju organizacijom. Odluivanje je proces biranja koji obuhvata izvjestan broj uzastopnih zavisnih koraka koji pomau da se do rjeenja doe na racionalan nain. Odluivanje pokriva itav proces upravljanja planiranje, organizovanje, zapoljavanje, voenje i kontrolisanje.

Planiranje se sastoji od niza uzastopnih situacija u kojima se vri odluivanje: stratekim planiranjem odluuje se o dugoronim ciljevima kojima treba teiti i najboljim strategijama za ostvarivanje tih ciljeva. Odluke donesene u fazi planiranja predstvaljaju ulazne podatke za planiranje i angaovanje radne snage precizirane u budetima organizacije. Menadersko odluivanje sastoji se od niza faza koje obuhvataju: definisanje problema, analiza problema, razvijanje moguih varijanti, procjena koristi i trokova svake varijante, izbor najbolje varijante i realizacija. Definisanjem problema postavlja se dijagnoza tekueg stanja poslova u odnosu na eljeno stanje. Nesklad izmeu eljenog i tekueg stanja ukazuje na potencijalni problem. Mora se konkretno utvrditi ta ne valja u oblasti predvianja. Razvijanje i analiza varijanti je proces koji predlae naine na koji moemo promijeniti sadanju praksu da bi ostvarili ciljeve precizirane u postavci problema. Poto se promjene o kojima razmiljamo odnose na budunost, mi moramo praviti hipoteze o buduem stanju, pratee neizvjesnosti i sadranom riziku. Razvijanje varijanti je kreativna i inovatorska aktivnost. Kreativnost je vjerovatno najvanija dimenzija odluivanja. Sposobnost menadmenta da se prilagodi novim promjenljivim uslovima i da te pormjene okrene u svoju korist, iziskuje razmiljanje koje se kree van raspoloivog iskustva u prolosti. Menader treba da gleda dalje od svoje neposredne situacije i da ocjeni nove mogunosti za trite i proizvod. Zavrna faza procesa odluivanja predstvalja izbor najpovoljnijih varijanti i stvaranja uslova za njihovo ostvarivanje. Izbor jedne varijante podrazumjeva procjenu trokova u odnosu na korist. Selekcija i izbor zavisi od procjene isplativosti.

2.2. Odreivanje ciljeva organizacije

Ciljevi neke organizacije odreuju razlog njenog postojanja. Oni podrazumjevaju ogranienja i mogunosti. Sve organizacije tee da uspjenim obavljanjem djelatnosti ostvare neki cilj. Uspjeno ostvarenje ciljeva ini osnovu svih menaderskih aktivnosti ono je zvijezda vodilja po kojoj se menaderi upravljaju. Sve aktivnosti moraju biti usmjerene na ostvarenje ciljeva. Postavljeni ciljevi odreuju emu za lokaciju i koritenje resursa. Menader ima na raspolaganju resurse razliitog kvaliteta i kvantiteta. Asortiman resursa mora biti tako izabran da se na najbolji

nain ostvare ciljevi. Resursi su pod uticajem unutranjih i spoljanih faktora. Koliina i vrsta resursa su u funkciji ciljeva. Shvatanje djelatnosti jedne organizacije kao cilja kome organizacija tei zahtijeva od organizacije da usmjeri i procjeni svoje napore sa stanovita ve postavljenih ciljeva. To se ogleda u dva vana koncepta planiranja: Potrebe za ciljevima gdje uspjene organizacije svoje napore usmjeravaju u pravcu ostvarivanja svojih ciljeva; Jedinstveno usmjerenje gdje uspjeno usmjerenje i koordinisanje napora organizacije nastaju zahvaljajui svima poznatoj informaciji o ciljevima organizacije ime se obezbjeuje jedinstveno usmjerenje djelovanja. Organizacije imaju brojne ciljeve. Meu njima uvijek postoji hijerarhija, jer su neki vaniji od drugih. Hijerarhija se odnosi na odnose koji postoje izmeu optih i pojedinanih ciljeva i ciljeva viih i niih organizacionih jedinica. Uspostavljanje hijerarhije ciljeva viestruko koristi menaderu tako to spreava nesporazume i preklapanje ciljeva, omoguuje da pojedinac bolje razumije svoj posao i ukupnu djelatnost firme i vodi ka ostvarivanju globalnih ciljeva.

2.3. Priroda stratekog planiranja

Kada se znaju ciljevi organizacije, onda se mora pristupiti formulisanju plana akcije koji e definisati nain na koji se ciljevi moraju ostvariti. Menader jedne firme mora da formulie konkretnu strategiju koja e omoguiti ostvarenje ciljeva. Na taj nain strategija pokazuje opti pristup ostvarenju ciljeva, a izgrauje se na jakim stranama te organizacije. Odgovarajua strategija e menaderima dati prednost nad njihovim protivnicima, ona e im omoguiti da koncentriu svoje resurse s ciljem da se one efikasnije koriste. U postvaljanju ciljeva i odluivanju o korporativnoj strategiji menader se angauje na jednom kreativnom procesu menaderi mogu da stvore onaj tip organizacije koji ele. Kompanija je tako odraz linih vrijednosti strategija konkurenata koje oni koriste. Menader moe svjesno da stvori korporativni karakter time to bira brojne ciljeve i strategije. Od tih ciljeva zavisi kompletan razvoj kompanije i njen poslovni uspjeh u budunosti. Strateko planiranje je situacioni proces. Za svaku posebnu situaciju pravi se plan i predviaju mogua deavanja.

Planiranje se bavi neizvjesnom budunou. Strateko planiranje za pojedine situacije omoguava firmi da se to bolje pripremi za mogue promjene u okruenju i u svom radu razvijanjem stratekih varijanti za eventualne dogaaje.

3. Predvianje

Predvianje budueg poslovanja kompanije jako je bitno i menaderi ulau mnogo truda kako bi predvidjeli stanje na tritu, porast ili pad prodaje. Predvianje je povezano sa stratekim planiranjem. Menaderi koriste nekoliko metoda kako bi predvieni rezultati bili to sliniji stvarnim. Na osnovu dobrog predvianja rade se budeti, proirenje poslovanja i mnogo drugih aktivnosti.

3.1. Priroda predvianja

Namjena predvianja je da smanji neizvjesnost u pogledu okruenja organizacije i da se povea sposobnost organizacije da uspjeno izae na kraj sa svojim okruenjem. Predvianje je onaj dio stratekog planiranja koji nastoji da izmjeri neizvjesnost buduih dogaaja, onih koji se mogu i ne mogu kontrolisati, a koji mogu uticati na ostvarenje ciljeva organizacije. To je aktivnost koja daje ocjenu vjerovatnoe da e se dogaaji odigrati i njihov uticaj na operativne planove i budete. Poslovno predvianje daje se u vidu broja jedinica proizvoda ija se proizvodnja oekuje na osnovu procjene onoga to e potroai vjerovatno kupiti. Iz tog razloga predvianje moe biti vrlo loe iskustvo i zahtijeva mnogo rada i truda od menaera kompanija. Predvianje proiruje i izotrava strateko planiranje na nekoliko naina. Prije svega ono daje vane pretpostavke o budunosti koje nam pomau da ostvarimo ili usavrimo nae strateke planove kako bismo ostvarili zacrtane ciljeve. Premise su hipoteze o buduim dogaajima koje mogu uticati na djelatnost organizacije. Budui dogaaji odraavaju razne ekonomske dogaaje, drutvene, pravne i tehnloke faktore koji mogu imati uticaj na budue stanje kompanije. Ovi uslovi se u planiranju obino nazivaju stanjem stvari.

Razvijanje premisa daje vjerovatnou odigravanja dogaaja. Postavljanje najvjerovatnijih pretpostavki pomae da svoje napore usmjerimo na mjerenje efekata buduih dogaaja ili stanja u trinoj potranji kompanije. Proces mjerenja uzima u obzir vjerovatnou buduih dogaaja i oekivane rezulate, ako se ti dogaaji odigraju.

3.2. Pojam premise

Premise ili pretpostavke su hipoteze o budunosti. Na osnovu tih pretpostavki donose se odluke o buduim aktivnostima. Ove pretpostavke postaju orijentiri ili kontrolne take u planiranju menadera. Ako neke pretpostavke budu pogrene, menader e morati promjeniti svoje planove. Osnovi okvir koji menader mora nainiti za predvianje budunosti je slijedei: opte pretpostavke o ekonomskoj situaciji; pretpostavke o industriji; pretpostavke o kompaniji. Opte pretpostavke o ekonomskoj situaciji su pretpostavke o svakom nivou aktivnosti u globalnom ekonomskom sistemu. Premise o industriji su ui pojam i menader mora biti u toku sa promjenama u industriji, te usmjeriti svoj plan i rad u pravcu profitabilnijih ulaganja. Pribliavajui se svom cilju menader mora nainiti pretpostavke o svojoj organizaciji. One zapoinju revizijom poslovnih knjiga i odreenjem unutranjih i spoljnih faktora poslovanja kompanije.

3.3. Metode predvianja

Da bi se izvrio proces predvianja, menaderi koriste nekoliko metoda. Neke od tih metoda su: ekstrapolacija trenda; ekonomska analiza; istraivanje trita; miljenje strunjaka i dr. Miljenje strunjaka razlikuje dvije metode, i to:

 metoda delfi i metoda nominalnih grupa. Svaka od metoda predvianja koristi se u zavisnosti od situacije, procesa planiranja, vrijednosti informacija koje se dobiju i raspoloivog budeta, odnosno trokova koje izaziva sprovoenje neke od ovih metoda.

3.4. Izbor metode predvianja

Prilikom izbora metode predvianja treba staviti u odnos trokove sprovoenja jedne metode u odnosu na vrijednost informacije dobijene njenom primjenom. Mnogo je lake procijeniti troak jedne metode, nego vrijednost informacije. Razlog tome je to na vrijednost utie mnogo faktora. Postoje neki koncepti korisni za izbor metode predvianja. To su: opseg predvianja troak predvianja se mora stalno procjenjivati sa stanovita opte procjene vrijednosti dobijene informacije; efektivnost predvianja pravilne pretpostavke direktno utiu na tanost predvianja; jednostavnost predvianja upotreba manjeg broja varijabli u predvianju u principu daje mnogo razumnije procjene sa manjim trokovima; sekundarni podaci upotreba velikog broja publikovanih podataka o faktorima okruenja smanjuje trokove predvianja i sl.

4. Planiranje i predvianje kadrovske politike u preduzeu

Selekcija kadrova putem konkursa i preporuka. Potrebna struna sprema i odabir kandidata na osnovu testova i to zavisno od vrste posla. Za svaku vrstu posla odreeni test i odabir kandidata usmeno razgovorom. Nakon toga za odabrane kandidate probni rad mjesec dana i tek onda utvrditi da li radnik odgovara poslu. Stimulacija na osnovnu platu u skladu sa procentom poveanja posla. Najviim menaerima odreeni procenat od ugovora velike vrijednosti. Nagraivati unapreenja u proizvodnji, skraenju procesa proizvodnje, procenat od sniavanja trokova idr.

10

Obuka kandidata i onda ih ugovorom vezati da neki vremenski period rade u preduzeu kako bi otplatili uloeni novac u njihovu obuku. Odnos prema radnicima treba se zasnivati na potovanju svih zaposlenih. Svaije ideje treba uvaavati, iako mogu izgledati neprivlano. Sve ideje provjeriti i tek onda donijeti sud o njima. Svaki zaposleni moe svom nadreenom dostaviti svoju ideju o poboljanju poslovanja i ako to proe, onda radnika treba stimulisati. Skladno rastu preduzea treba voditi rauna o novim radnicima koje treba zaposliti. Nove radnike prvih nekoliko dana treba upoznati sa kulturom poslovanja i odnosa u preduzeu. Za svakog radnika treba izvriti analizu njegovog rada i kvalifikacija za posao. Ukoliko svojim radom ne zadovoljava izvrenje posla s njim treba porazgovarati i uputiti ga na greke, dati mu kratak period da se vidi da li je uoene greke korigovao. Ako nakon toga radnik nije popravio nain obavljanja posla, treba ga otpustiti. Plata ne moe biti ista za sve radnike. Niko u preduzeu ne moe raditi jednako dobro. Za bolje radnike na istom mjestu u preduzeu poveati platu za odreeni procenat.

11

5. Zakljuak

Iz obraene teme moe se zakljuiti da svaka organizacija u svom poslovanju zadaje sebi ciljeve koje mora ostvariti. Ti ciljevi su nastali uslijed potreba organizacije da razvija svoje poslovanje, uvodi nove tehnologije i sposobnosti da se prilagoava okruenju. Ciljevi moraju biti realni i usmjereni na budunost kako bi pravilna upotreba resursa nastavila dalji razvoj organizacije. Ciljeve u jednoj kompaniji donose menaderi i oni moraju uloiti velike napore kako bi pravilno definisali ciljeve kompanije u skladu sa promjena na tritu i da bi kompanija ostala konkurentna. Kada se definiu ciljevi, onda slijedi strateko planiranje. Strateko planiranje je bitan faktor ralizacije ciljeva i menaderi u procesu planiranja predlau skup aktivnosti koje e voditi ka ostvarenju ciljeva. Strateko planiranje se odnosi na dugaak period i zato se u realizaciji plana vre stalna prilagoavanja zavisno od situacije. Uzima se veliki broj faktora koji bi mogli uticati na realizaciju ciljeva i onda se za svaku situaciju pravi plan akcije. Da bi se ostvarili ciljevi i sproveo proces planiranja, menaderi kompanije se moraju baviti predvianjem. Predvianje se odnosi na budunost i uzima u obzir mnotvo ekonomskih, drutvenih i tehnikih faktora. Predvianje je procjena situacije u budunosti. Ono sa sobom nosi neizvjesnost, jer se situacije brzo mjenjaju i kompanija mora brzo da se prilagodi nastalim promjenama. Da bi se izvrilo predvianje budunosti menaderima stoje na raspolaganju metode kojima se olakava proces predvianja i ostvarili ciljevi organizacije.

12

Literatura

1. Drucker, P.: The theory of the business, Harvard Business Review, 1994. 2. Mai, B.: Menadment, Ekonomski fakultet, Banja Luka, 2004. 3. Ren, D.: Menadment proces, struktura i ponaanje, Grme, Beograd, 1994. 4. www.managementhelp.com 5. www.industryweek.com

13