Professional Documents
Culture Documents
Povijest Venecije
Povijest Venecije
Zadar, 2012.
Vijee umoljenih ( Consiglio dei Pregadi ) ili Senat: Senat je zajedno s vijeem na prijelu iz 14 u 15 st. odluivao o ratu, miru ili primirju, suoavajui se s financijskim problemima te odnosima sa netom osvojenim podrujima i prekomorskim posjedima. Prije serrate Senat i Quarantia bili su povjerenstva Velikog vijea meutin on kasnije preuzima njene politike funkcije. S rastuom moi Senata tako je i rastao broj njegovih lanova te su dobili dodatak tzv. Zontu iji je konaan broj bio 60. Za razliku od Senata koje je biralo Veliko vijee lanove Zonte birali su pripadnici Senata. U Senat su ulazili i lanovi drugih magistratura kao Avogadori di Comun, upravitelji prihoda, providuri za sol, lanovi vijea desetorice i Quarantie criminal. Tu su se nalazili jo 50 osoba bez prava glasa. Vijee ( Il Collegio ). Sastojalo se od triju povjerenstva mudrih spojenih sa Serenissimom Signoriom. Tri povjerenstva mudrih: Vijee estorice mudrih nastalo u ratu za Chioggiu a pripojeni Senatu 1435 godine, petorica mudrih za Terrafernu te petorica mudrih za pomorska pitanja. Dunosti Vijea bilo je savjetovanje u poslovima koje obavlje Senat, presude u crkvenim pitanjima pri dodjeli crkvenih beneficija, slanje javnih pisama, izvrenje zakljuaka Senata te sazivanjem njegovih izvanrednih sjednica. Vijee desetorice ( Consiglio dei Dieci ) i Avogaria di Comun Vijee je ustanovljeno 1310 godine u sa zadaom suenja sudionicima urote Marca Qurinija i Baiamontea Tiepola ali se zadralo s politiko-sudskom funkcijom uvanja Comune Veneciarum. inili su desetorica savjetnika, dud i njegovih est savjetnika-sveukupno 17 osoba. U vijeu su uli i Avogadori di Comun sa minimalno jednim lanom kako bi jamili regularnost sjednica. Vijee je kasnije proirilo svoju djelatnost izvan sudske djelatnosti jer je bilo potrebno da se izdigne jedno nadreeno tijelo kako bi se pokrenula bra i uinkovitija vanjska i unutarnja politika. Senat to nije bio u mogunosti jer je obuhvaao prevelik broj osoba i razliitih tipova zadataka. Veliko vijee je 1468 godine donijelo dva zakona u kojem preciziraju ovlasti vijea desetorice i Avogadora di Cumun. Trebali su se baviti izdajama, urotama i slinim pojavama koje su mogle remetit mir u dravi, dostavljani su ugovori bili u velikoj tajnosti. Krajem stoljea vijeu je nadodano 15 plemia koji su djelovali kad je trebalo razrijeiti neku teku stvar. Neki su bili zabrinuti velikom moi Vijea desetorice dok su drugi govorili da je veoma korisno za drutvo. Avogadori su se nakon osvajanja Terraferme intervenirali u presude uglednih rektora jer su ih smatrali u suprotnosti sa zakonom. Njihova uloga je bila pomalo nejasno jer su imali za cilj ouvanje zakonitosti i ispravnog izvravanja pravde koji se mijenjao prilikom preobrazbe Republike u teritorijalnu dravu. Postojala je opasnost u preklapanju zadataka izmeu Avogadori di Comun i Vijea desetorice , na kraju su Avogadori imali primat u pogledu zakonitosti a Vijeu u pogledu vlasti. Posebno mletako pravo: Pravo koje je bilo u Veneciji i Dogadu razlikovalo se od onoga opeg prava koje se smatralo pravom Carstva. Osnovnu jezgru tog prava inili su statuti napisani 1242 godine za vrijeme duda Iacopa Tiepola, kasnije su im dodane i statue sudaca za peticije i Liber sextus. Tiepolovi stututi objanjavaju kojim se pravnim izvorima treba koristiti mletaki sudac. Postoje dva osnovna polazita. Prvo su trebali primjenjivati statutarne odredbe, gdje njih nema treba se posluiti prihvaenim obiajima a ako ni njih nema onda se trebaju koristiti odredbama iz slinog sluaju. Meutim ako nema slinog postupka onda trebaju suditi prema ispravnoj savjesti. Suci su bili lanovi vladajueg aristokratskog sloja. Drugo polazite Tiepola je o tome da svi ljudi podloni jurisdikciji Komuna moraju potivati Statute, ne samo u Veneciji i Dogadu
ve i u osvojenim podrujima. U stvarnosti taj princip se primjenjivao samo na Kreti dok je drugdje on bio dosta fleksibilniji. Mletaka diplomacija: Zbog brojnih pregovora o ratovima i miru, potrazi za saveznicima te odnosima sa tim dravama glavnu ulogu u tome preuzima diplomatska aktivnost. Najvaniju ulogu u tome imali su veleposlanici koji su birani iz redova najsposobnijih patricija. Trajanje te dunosti ovisilo je njihovoj potrebi. Iznimku je inio veleposlanik u Istonom carstvu, kasnije i pred Sultanom koji je sudjelovao i u graanskim sporovima. Od 1431 Signoria je imala stalnog veleposlanika pri Svetoj Stolici. Njihova uloga je takoer bila i da izvjetavaju o dravi i predmetu pregovora u kojoj se nalaze. Ta izvjea su vrlo vrijedni dokumenti za dananje povjesniare.