SVEUILITE U SPLITU FILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI

Katarina Duplani

GRKA RELIGIJA: ARTEMIDA (Walter Burkert)

seminarski rad - prijevod

Split, 2012.

SVEUILITE U SPLITU FILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI

Katarina Duplani

GRKA RELIGIJA: ARTEMIDA (Walter Burkert)

seminarski rad - prijevod

Kolegij: Povijest umjetnosti staroga vijeka Nositelj kolegija: Prof. dr. sc. Jasna Jelii Radoni Ana Sedlar, prof.

Split, 2012.

Artemida ne samo da ima jedan od najrairenijih kultova, ali je takoer jedno od najindividualnijih, i evidentno jedno od najstarijih boanstava. Njezino je ime etimoloki nejasno; iako se nalazi u Linearu B, jo uvijek je predmet rasprava. Oite su joj bliske poveznice a Malom Azijom. Njeno ime pojavljuje se meu bogovima Lidijaca i Licijaca; iako je kod Licijaca, a vjerojatno i Lidijaca posuenica iz grkog jezika, teoforina vlastita imena bez grke tvorbe pokazuju koliko je zapravo ova boica prihvaena. U Artemidinom kultu u Pergi u Pamfiliji, i jo vie u kultu u Efezu, maloazijski elementi su naizgled bili preuzeti od strane grkih gradova, u vidu kulta i u organizaciji sveenika prosjaka ili ak sveenika eunuha unutar okvira hramske drave. Poistovjeivanje s Velikom Boicom Male Azije, s Kibelom ili Anahitom bilo je provoeno bez oklijevanja. Kao i Apolon, Artemida je takoer dolazila u pratnji Istonih lavova. U Ilijadi se Artemida naziva Gospodaricom ivotinja, potnia theron, to je oito dobro ustanovljena formula i ovo je jednako shvaeno kao klju njenoj prirodi. Arhaina umjetnost voli istonjake motive pa je tako prikaz boice esto krilate koja stoji izmeu simetrino postavljenih divljih ivotinja, openito povezivan s Artemidom. Ovo Potnia Theron je Gospodarica cijelosti divljine, riba iz vode, ptica iz zraka, lavova i jelena, koza i zeeva; ona sama je neukroena i nepredvidljiva, tajanstvena i ak je prikazivana s glavom Gorgone. Iako je 'milostiva prema razigranim mladuncima otrih lavova i oduevljava se mladunadi svakog divljeg bia koje tumara u polju', takoer je lovac koji pobjedniki ubija svoj plijen lukom i strijelom. Uvijek i svugdje je Artemida boica lova i lovaca; ast joj se odaje prema starim nainima, lovac vjea rogove i kou svog plijena na stablo ili drugdje na posebne stupaste toljage. Bez sumnje ovakvi obiaji, kao i sama ideja o Gospodarici ivotinja, vuku korijenje iz paleolitika. U Homerovim pjesmama, ova sfera djelatnosti, izdana u imenu Gospodarica ivotinja, a vrlo iva u kultu, odluno je potisnuta, a Artemida je pretvorena u djevojku. U Borbi bogova Artemida se istie alosnim likom: jedna drska rije i Hera je hvata za zapea i udara ju po uima tobolcem za strelice koje se razasipaju po zemlji i Artemida bjei u suzama, da bi je utjeio otac Zeus, koji ostavlja Letu, njenu majku, da podigne strelice. Boica silom ugurana u ulogu udne adolescentkinje pored stroge pomajke se doista ne uklapa meu ratnike. Pozitivni pandan ovome je predstavljen u Odiseji: najprivlanija djevojka Nausikaja je opisana kao Artemida: ''Dok sijaica strelica Artemida ide planinama, preko dugog Tegeta ili Erimanta, veselei se veprovima i hitrim srnama, a s njom se igraju nimfe, keri zatitnika Zeusa, koje lutaju divljinom, i Leta se raduje u srcu; Artemida dri glavu i elo iznad svih i lako je prepoznata, ali sve su prelijepe: tako nadmaujui svoje slukinje je sjala nepokorena djevica.'' Ovo je postala definitivna slika boice: Artemida sa svojim rojevima nimfi, lov, ples i igra na planinama i livadama. Artemida se zato zove keladeine; ''voli luk i ubijanje zvijeri u gorama i liru, ples, prodorne trijumfalne vapaje i sjenovite umarke takoer i grad potenih ljudi'' tako kae Homerova Himna. Ovo se reflektira na klasinu ikonografiju; ona je mlada vitka osoba u kratkoj tunici sa enskom frizurom te nosi luk i tobolac za strijele; kao njen brat Apolon, esto je u pratnji ivotinja, najee jelena ili srne. Boica je meu svojim nimfama sveta u vrlo posebnom smislu, kao neoskvrnjiva i nepovrediva.
1

Osjeaj za netaknutu prirodu s livadama, umarcima, i planinama, koja je, kao jo jedva prisutna drugdje, poinje se oblikovati ovdje; Artemida je boica otvorenog krajolika van naselja i van polja koja obrauju ljudi. Ali, iza ovoga stoji obredni aspekt, drevni tabu lova: lovac takoer mora biti suzdran, mora biti ist i estit; tek tako moe osvojiti Artemidinu naklonost. Najsnaniji opis Artemidinog ideala naen je u Euripidovom Hipolitu. Lovac Hipolit donosi Artemidi vijenac od cvijea ubranog s livade koju ovjek nikad nije dirnuo, po kojoj mogu ii samo ista srca: on sam smije ui, a ovdje u samoi dobija priliku uti Artemidin glas. Meutim, njegova predanost ovoj boici se kri s pravilima koja upravljaju ljudskim ivotom, te on tako pada kao Afroditina rtva. Djevianstvo Artemide nije aseksualnost kao to je kod Atene praktina i organizacijska inteligencija, ve neobino erotian i izazovan ideal. U Ilijadi, zbor Artemide se spominje samo jednom, kako bi se opisala Hermesova strast prema jednoj od plesaica, koju je kasnije uinio majkom. U drugim sluajevima, zbor Artemide se pojavljuje kao predodreena prigoda za silovanje, otimanje, kao to su Kastorovo i Polideukovo otimanje Leukipa ili Tezejova otmica Helene. Kalista, "najljepa", lovila je u pratnji Artemide kad Zeus preuzme oblik Apolona i siluje ju, pa se tako lik iste Djevice pretvorio u svoju krajnju suprotnost, a tako je Zeus dobio sina Arkada, eponimskog pretka stanovnika Arkadije. Ovdje i na drugim mjestima, slikoviti prikaz Artemide i njene pratnje vee se na elemente prisutne u ritualu. Sama rije nimfa se jednako odnosi na boanstava prisutna u potocima i cvijeu, ljudske nevjeste, mlade ene u njihovom prvom susretu s ljubavi. Plesaice Karijatide su ujedno legenda i stvarnost. Djevojke koje se pribliavaju dobi za sklapanje braka se svugdje okupljaju u plesne skupine, posebno na festivalima u ast boice; ovo je zapravo jedna od najvanijih prilika za povezivanje mladia s djevojkama. Ponekad su djevojke na due razdoblje podreene iskljuivo sluenju Artemidi kao dio rituala inicijacije, a najpoznatiji primjer je Brauron u blizini Atene. U drugom kultu se djevojke ale nosei faluse kao poveznicu s priom o Kalisti ili nose groteskne maske kao one otkrivene u svetitu Ortija kraj Sparte; djevojke su, kao i njihova boginja, preuzimali obiljeje Gorgone: tako se njihov izniman status u divljini ispoljio jo drastinije. Istovremeno, mirna i ne posve nevina slika Artemidinih rojeva djevojaka nije bez svoje mrane strane. Nedodirljiva boica je strana, ak okrutna njena strjelica prijeti svakoj djevojci koja ispuni svoje enske potrebe. Hera grdi Artemidu govorei: ''Zeus te uinio lavom prema enama da ubija koju eli, na svoje zadovoljstvo.'' Sluba u brauronskom hramu i jednostavne rtve Artemidi su shvaani kao otkupljivanje slobode od vlasti Djevice boice unaprijed; ene koje su umrle pri poroaju su bile izravne Artemidine rtve; njihova odjea je posveivana u Brauronu. No, ba kao to je bog bolesti ujedno i bog ozdravljenja, tako je ona i djevica boica poroaja, tj. roenja. Prodorni pla prestraenih ena priziva ju, a ona dolazi i daje otpust; u ovome se spaja s Ilitijom. Nema vjenanja bez Artemide: njena mo je odaslati i otjerati opasnost prije i nakon ove prekretnice u ivotu djevojke.

Kao boica divljine, Artemida nadzire lov i inicijaciju djevojaka. Mit postanka ukazuje na jo dublju vezu; posveenost mladih djevojaka u Brauronu objanjava se kao iskupljenje za
2

medvjeda koji je bio Artemidi svet, a kojeg su Atiani ubili; zbog toga se djevojke nazivaju medvjedicama, arktoi. Djevojka kao zamjenska rtva za ubijenu ivotinju u mitologiji prikazana kao nevjesta medvjeda ili bizona je jako rasprostranjen motiv u lovakim kulturama. Isti motiv uoen je u najpoznatijem grkom mitu o ljudskoj rtvi, mitu o Ifigeniji: za iskupljenje zbog jelena kojeg je Agamemnon ubio u Artemidinom svetom umarku, boica zahtijeva rtvu njegove keri, koja je ipak zamijenjena srnom. U epskom kontekstu ova rtva ima funkciju otvaranja rata; a u stvarnosti, rtvovanje koza Artemidi se odvijalo i prije poetka bitke. Lov i rat su prikazani kao ekvivalentni. Iza inicijacije djevojke se rtva iste pokazuje jo na dubljoj razini. Kao to je Apolon preslikan u Ahileju, tako je i Artemida u Ifigeniji; Ifigenija sama postaje boica, druga Artemida; ovako sam lik djevice izrasta iz rtve. U stvari, Artemida jest i ostaje gospodaricom rtve, posebice okrutnih i krvavih rtvi. Slika Artemide koju su Orest i Ifigenija vidjeli sa zemlje Taurida trai ljudsku krv. Za sliku se govori da je odnesena na Atiku, gdje je ovjek zaklan tijekom festivala Artemidinog Tauropolosa, ili pak u Spartu, gdje je tekla krv mladi tijekom orfijskog festivala. Bievanje u kazalitima kao natjecanje u izdrljivosti pred turistikom publikom je, bar u ovom obliku, oito izum iz doba Carstva. Raniji izvori ukazuju na kultnu igru u kojoj je jedna skupina (ili dobna skupina) morala ukrasti 'sir' s Artemidinog oltara dok su ga drugi branili biujui ove. Za Grke je ovo daleko od iste pobonosti. Ritualna okrutnost donosi neto grubosti predcivilizacijskog ivota u civilizaciju polisa. Grci vole povezivati ovaj obiaj s barbarima iz sjeverne zemlje Taurusa, ali bez osporavanja identiteta ove boice kao veselog voe nimfi.