Skupina 1. SVJETSKI DAN BORBE PROTIV AIDS-A 1.

PROSINCA

Sindrom steene imunodeficijencije je boles koju izaziva HIV virus. Kratice imaju sljedee znaenje H = human ljudski, I= imunodeficijencija zato to virus uzrokuje deficijenciju imunolokog sustava, V= virus). Virus napada T-limfocite u kojima se razmnoava i zbog toga dolazi do slabljenja imunolokog sustava,a time i velika neotpornost organizma na bolesti. Dva do etri tjedna nakon ulaska HIV-a u organizam nastaje akutna infekcija koja se moe oitovati nespecifinim simptomima koji su slini gripi ili mononukleozi, a simptomi spontano prolaze. Nakon toga infekcija prelazi u asimptomatsku fazu, a osoba se osjea zdravo. Ova faza bez simptoma moe potrajati i do desetak godina. Za to vrijeme slabi imunoloki sustav, a bolest se moe prenijeti u bilo kojoj fazi infekcije. U Hrvatskoj danas ivi oko 550 osoba zaraenih virusom HIV-a, a od prvog sluaja zaraze 1984. do danas bilo je registrirano ukupno 700 zaraenih, meu kojima je zbog razvoja bolesti umrlo njih 150, podaci su iz Registra Hrvatskog zavoda za javno zdravstva. U protekle 24 godine, od kada se prate podaci o kretanju virusa HIV-a u Hrvatskoj, bolest se razvila kod 280 osoba, no zahvaljujui lijekovima smrtnost od HIV/AIDS-a se smanjila. Strunjaci danas veini zaraenih virusom HIV-a predviaju normalni ivotni vijek, to znai da e prije umrijeti zbog nekih popratnih bolesti poput heptatisa B i C, bolesti srca ili komplikacija do kojih moe doi nakon terapije. Procjenjuje se takoer da e broj zaraenih i dalje rasti, pa tako i rizik od zaraze, ali da e se istodobno bolest razviti kod daleko manjeg broja zaraenih. Najrizinija skupina u Hrvatskoj su mukarci homosekcualci, slijede heteroseksualni parovi (37 posto), kod kojih je u najveem broju rije o pomorcima, te intravenozni narkomani (8 posto). Meu zaraenima 80% su mukarci, najvie u dobi od 25 do 45 godina, te ene od 20 do 39 godina. Virusom HIV-a u Hrvatskoj je zaraeno i desetoro djece.

Skupina 2.

TO JE HERPES?

Herpes simpleks ili oralni herpes virus tip 1. prenosi se slinom (poljupcima), te zaraenom hranom i piem (virus se takoer prenosi kaljanjem i kihanjem). Primarna infekcija ovim virusom obino se dogaa tijekom djetinjstva. Herpes simplex-virus tip 2 ili genitalni herpes povezuje se s oteenjem genitalne sluznice i prenosi se spolnim kontaktom. Obje vrste virusa vrlo su zarazne i prvi se simptomi javljaju 1 do 2 tjedna nakon kontakta sa zaraenom osobom. Veina ljudi su do 20 godine ivota zaraeni s virusom HSV-1. Postoje jaki dokazi da je virus prijenosan ak i kada nema simptoma. Virus se ivanim vlaknima iri unutar tijela, sve do koe i sluznica. Virus ostaje uspavan u tijelu nakon aktivne infekcije i simptomi se mogu bilo kada ponoviti. Kod 20% do 40% ljudi se povremeno vraaju simptomi nakon poetne HSV-1-infekcije. Kod bolesnika s HSV-2genitalnim herpesom, mogunost je povratka infekcije i vea i iznosi ak 80%. Simptomi se obino javljaju na istom mjestu. Najei simptomi su: koni osip ili promjena koja svrbi, osjeaj kakljanja ili peenja prije nego se pojave simptomi, rane u ustima, genitalne promjene (mukarci i ene), mjehuri, blaga vruica. Neki sluajevi bolesti su relativno blagi i lijeenje nije potrebno. Anestetici otopljeni u tekuini za ispiranje usta ili otopine sode bikarbonate mogu ublaiti bol lezija koje se nalaze u usnoj upljini. Tekuine za ispiranje usta na temelju alkohola ne smiju se koristiti. Preporua se njeno ispiranje konih promjena vodom i sapunom. Takoer, losioni za suenje koe mogu ublaiti bol konih promjena. Promjene openito prolaze same od sebe nakon 7 do 10 dana. Jednom kada je osoba zaraena, virus ostaje u njezinu tijelu tijekom itavoga ivota i moe doi do ponavljanja aktivne infekcije. Kod nekih osoba nikad ne doe do povratka infekcije, a neke osobe imaju 4 do 5 ponavljanja godinje. Ponavljanje infekcija ee se javlja nakon izlaganja suncu i stresnim dogaajima. Prevenciju je teko provoditi, s obzirom na injenicu da se virus moe iriti na okolinu u trenutku kada kod zaraene osobe ne postoje znakovi zaraze. Meutim, izbjegavanje direktnog kontakta s otvorenom lezijom smanjit e rizik od infekcije. Osobe s genitalnim herpesom trebaju izbjegavati spolne kontakte tijekom prisutnosti aktivne infekcije. Trudnice s herpessimpleksnom infekcijom moraju se esto kontrolirati. Ako je bolest aktivna u vrijeme termina poroaja, preporua se napraviti carski rez kako bi se izbjegla mogunost infekcije novoroeneta.

Skupina 3.

VIRUS INFLUENCE ILI GRIPE

U zadnjih 50 godina opisane su epidemije sa svim moguim virusima influence tipa A, to znai da pojave takvih oboljenja nisu novijeg datuma. Pojava prvih obolijevanja ivotinja virusa influence zabiljeene su ak prije 100 godina u Italiji. Virus influence je kuglasti virus koji na povrini ima karakteristine nastavke. Kod ovjeka epidemijski potencijal pokazuju virusi tipa H1, H2 i H3, dok je kod ptica to H5 i H7. Kod divljih ptica (patke), uglavnom onih koje su povezane s vodom virus se nalazi u probavnom traktu ali kod njih ne izaziva bolest, infekcija prolazi asimptomatski. Tek prelaskom na domau perad izaziva epidemije s velikom smrtnou, to onda uzrokuje velike ekonomske gubitke. Kod ovjeka influenca i virusna bolest dinog sustava se pojavljuju svake godine u zimskim mjesecima u obliku manjih ili veih epidemija. Nakon infekcije virus se zadrava u epitelnim stanicama dinog sustava. U tim se stanicama virus razmnoava, a stanice propadaju nakon oslobaanja virusa. Virus ostaje lokaliziran u dinom sustavu. Poto virus oteuje dini sustav vrlo esto se upali pridrui i bakterijska upala koja jo dodatno moe zakomplicirati bolest, a to nazivamo sekundarnom infekcijom. Bolest poinje vrlo naglo s visokom temperaturom, bolovima u miiima, glavoboljom. Respiratorni simptomi koji se pojave 2-3 dana kasnije su zaepljen nos, suhi kaalj. Gripu prate brojne komplikacije meu kojima je upala plua. Virus ptije gripe je H5N1 je visoko patogen virus i prvi puta se pojavio u Hong Kongu 1997. godine. S obzirom da se virus nalazi u probavnom traktu ptica, a izluuje izmetom, smatra se da su te ivotinje glavni rezervoar virusa. Ptija gripa je zabiljeena samo kod ljudi koji su bili u bliskom kontaktu s inficiranom peradi. Nije dokazano da se bolest prenosi s ovjeka na ovjeka. Kako u Euroaziji ivi ovjeanstva i to u bliskom kontaktu sa ivotinjama, napuenost je velika, a i klimatski uvjeti i bliski kontakt sa ivotinjama ine da su stvoreni svi preduvjeti da se virus kroz adaptacije od ivotinjskih sojeva pretvori u humane. Prijenosom na domau perad i sisavce mogue je da doe do antigenskih promjena, a smatra se da je glavna ivotinjska vrsta za tako neto svinja. Rekombinacije se primarno dogaaju u svinji zbog toga to ona ima receptore za ptije i humane viruse influence. Gledano filogenetski primjeuje se da su kod vodenih ptica virusi u evolucijskoj stazi dok prelaskom na ovjeka virusi doivljavaju intenzivne antigenske promjene i progresivnu koliinu mutacije.

Skupina 4.

MONONUKLEOZA ILI BOLEST PRVOG POLJUPCA

Infektivna mononukleoza, koja se jo naziva "bolest poljupca", zarazna je bolest uzrokovana Epstein - Barrovim virusom koji pripada B limfotropnim virusima (ima izrazitu sklonost za napadanje B limfocita). Osim to uzrokuje infekcijsku mononukleozu, ovaj se virus povezuje s karcinomom grla i odreenim B-staninim limfomima. EBV se prvenstveno prenosi putem sline, a rjee transfuzijom krvi. Obino se prenosi ljubljenjem i dodirivanjem dijelova tijela i predmeta natopljenih zaraenom slinom. Budui je prijenos kapljicama malo vjerojatan, izolacija oboljelih nema smisla. Virus u domainu ostaje doivotno; prvih 18 mjeseci nakon infekcije izluuje se slinom, a nakon toga povremeno. Simptomi bolesti pojave se 4-8 tjedana nakon infekcije to ukljuuje: malaksalost, gubitak apetita i zimica koji po nekoliko dana prethode poetku upale grla, vruice i poveanja limfnih vorova. Infekcijska mononukleoza je u veini sluajeva bolest prirodno ograniena trajanja. Upala grla je intenzivna 5-7 dana, a nakon toga jenjava u tijeku slijedeih 7-10 dana. Poviena temperatura obino traje 7-14 dana, ali ponekad moe potrajati i neto due. Limfni vorovi se najee smanjuju tijekom 3 tjedna. Umor je najtvrdokorniji simptom. Veina bolesnika se za 3-4 tjedna osjea dovoljno dobro za povratak u kolu ili na posao, ali poneki bolesnici mjesecima mogu osjeati iscrpljenost, smetnje koncentracije i nemogunost obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Obino su to bolesnici koji su imali blagi poetak bolesti, bez tekog oblika upale grla i visoke vruice. Lijeenje je simptomatsko jer nema lijeka protiv uzronika. Bolesnicima se preporuuje: izbjegavati sportove 6-8 tjedana - zbog rijetkih komplikacija kao to je prsnue slezene.

Skupina 5.

BJESNOA

Akutna bolest sredinjeg ivanog sustava sisavaca uzrokovana neurotropnim virusom koji se moe nai u slini zaraenih ivotinja. Bjesne ivotinje najee prenose bolest ugrizom. Ipak gledajui sveukupni rizik najopasniji za ljude su bjesni psi, naroito u zemljama gdje se ne provodi redovito cijepljenje pasa. Cijepljenjem pasa poveava se udio koji imaju divlje bjesne ivotinje u cjelokupnom broju sluajeva bjesnoe u ljudi. U veem djelu Europe, pa tako i u Hrvatskoj, izvor zaraze je umska lisica. Bolest poinje, nakon inkubacije od 10 dana, kada se javlja depresija, nemir, glavobolja i vruica. Simptom koji ukazuje na bjesnou u ovom stadiju su parestezije (trnci) i fascikulacije (lagani trzaji miia) na mjestu ulaska virusa. Motorni nemir uskoro prerasta u nekontroliranu uzbuenost praenu jakom salivacijom (slinjenjem) i nevoljnim bolnim spazmima miia drijela i grkljana. Ovi spazmi se mogu lako izazvati, npr. pokuajem pijenja vode (hidrofobija) ili pri strujanju zraka (aerofobija). Bolesniku se pogorava stanje svijesti, pada u komu, te kroz 3 do 10 dana obino umire uslijed nemogunosti disanja ili generalizirane paralize. Ukoliko ovjeka ugrizu asimptomatski pas ili maka, ivotinju treba zatvoriti i promatrati kroz 10 dana. Ako ivotinja ostane zdrava moe se ustvrditi da nema opasnosti za ugrizenu osobu, iako su registrirani sluajevi gdje je zaraena ivotinja izluivala virus u slini i do 26 dana prije prvih simptoma bolesti. Nakon ugriza ili kontakta rane ili sluznice sa zaraznim materijalom slinom, da bi se smanjio rizik zaraze, kao prvo potrebno je ranu dobro isprati vodom i sapunom. Specifina medicinska zatita nakon izloenosti bjesnoi zove se postekspozicijska profilaksa i ukljuuje pasivnu imunizaciju imunoglobulinom i cijepljenje protiv bjesnoe. Prvu dozu cijepiva i imunoglobulin treba primiti to je prije mogue. POSTUPAK PRILIKOM UGRIZA IVOTINJE: 1) odmah temeljito oprati ranu sapunom i isprati tekuom vodom svih rana zadobijenih ugrizom ili ogrebotinom ivotinje. 2) to je prije mogue, javiti se lijeniku - kirurka obrada rane - postekspozicijska profilaksa: pasivna zatita imunoglobulinom i cijepljenje protiv bjesnoe

Skupina 6.

HEPATITIS

Hepatitis A je akutna upala jetre uzrokovana virusom hepatitisa A koji pripada RNA - virusima. Prenosi se fekalno-oralnim putem i zbog toga se naziva i bolest prljavih ruku. ee se bolest javlja kod osoba koje ne peru ruke i imaju smanjene higijenske navike, moe se prenijeti vodom ili nakon neke katastofe, npr. poplave. Moe se iriti hranom koja ne prolazi toplinsku obradu. Izvor zaraze moe biti ovjek koji moe zaraziti u fazi inkubacije i u akutnoj fazi. Pojavljuju se znaci bolesti vruica, bol u miiima i zglobovima, ute bjelooonice. Dolazi do poveanja jetre. Najjednostavnija prevencija je cijepljenje i poboljati higijensko-sanitarne uvjete.

Hepatitis B je serumski hepatitis i zarazna je kronina bolest jetre, a bolesnici ostaju kronini nosioci. Bolest se prenosi krvlju, seksualnim kontaktom, prilikom trudnoe od zaraene majke na dijete prilikom raanja ili dojenja. Bolest se utvruje specifinom kontrolom krvi jer simptomi mogu biti blagi i mogi se javiti i est mjeseci nakon infekcije. Simptomatika ove vrste hepatitisa moe biti blaga, ali i pokazivati sve simptome zatajivanja jetre (utica, ascites, hepatosplenomegalija, poremeaji krvnih bjelanevina itd.). Tijek moe biti razliit od perioda pogoranja i poboljanja do konstantnog propadanja jetrene funkcije. Krajnja posljedica moe biti ciroza jetre. Izbjegavanje nepotrebnih parenteralnih kontakata, upotreba jednokratnih instrumenata koji dolaze u dodir s krvlju. Majci koja boluje od hepatitisa B moramo rei da dijete moda boluje od hepatitisa jer virus prolazi kroz placentarnu membranu, kod te djece moramo izvriti aktivnu i pasivnu imunizaciju cijepljenjem ukoliko se virus ve nije integrirao u hepatocit (dijete nosioc HbsAg), djeca do jedne godine ukoliko su zaraena u oko 90% sluajeva postaju kronini nosioci virusa zbog imunoloke tolerancije organizma prema virusu. Poetkom 2007. godine u RH u svim rodilitima obavezno je cijepljenje protiv hepatitisa B, kao to je i obavezno cijepljenje za zdravstveno osoblje jer se bolest moe prenijeti kroz sitne ozljede na koi i sluznici. Kronini bolesnici trebaju izbjegavati gazirana pia, alkohol i lijekove koji oteuju jetru kako bi smanjili mogunost komplikacija bolesti.

VODENE KOZICE Skupina 7.

Vodene kozice relativno su esta virusna zarazna bolest, a zahvaaju uglavnom mlau populaciju, rjee odrasle. Radi se o uglavnom dobroudnoj bolesti, koja je u naim krajevima za inae zdravo dijete benigna bolest pa pobolijevanje ne izaziva vee zdravstvene probleme. Bolest se tek u iznimnim sluajevima komplicira, pa je stoga rijetko smrtonosna. Uzronik vodenih kozica je virus koji zajedno s virusom herpesa-zostera spada u skupinu herpesvirusa: herpes-virus-varicela-zoster. Virus uzrokuje dvije razliite bolesti: vodene kozice i herpes zoster. Dok su vodene kozice uglavnom bolest djeje dobi, herpes-zoster pogaa uglavnom stariju populaciju, s reaktivacijom latentnog virusa. Uglavnom je samo ovjek osjetljiv na spomenuti virus. Virus se kod ovjeka u poetnoj fazi bolest nalazi na sluznici dinih putova, da bi kasnije preao u krvotok, a na kraju se moe izolirati tek iz promjena na koi Izvor zaraze je bolesna osoba. Bolest se prenosi kapljicama, ali moe i bliskim kontaktom. Vodene kozice su visoko kontagiozne, s postotkom javljanja u najmanje 90% meu osjetljivim i sero-negativnim osobama. Najee su inficirana djeca izmeu 5. i 9. godine starosti i oni ine 50% svih sluajeva bolesti. Zaraena osoba postaje zarazna za druge oko sebe u zadnjim danima inkubacije. Pacijenti su infektivni otprilike 40 sati prije poetka javljanja vezikuloznog osipa. Tada se virus nalazi u najveem broju na sluznici dinog sustava odakle se moe kapljicama prenositi u okolinu. Kako virus ne nestaje u potpunosti iz tijela nakon pojave mjehuria na koi, infektivnost se i dalje nastavlja jer je virus, kako smo prije spomenuli, prisutan i u konim promjenama. Kada se mjehurii osue, odnosno kada postaju kraste, tada vie nisu zarazne. Ljudi su openito podloni infekciji varielom. Stoga je bolest tako rairena i rijetke su osobe koje ive u veim urbanim cjelinama koje je nisu preboljele. Bolest vodenih kozica ostavlja trajni imunitet, pa su osobe koje su bolovale od te bolest zatiene od ponovne infekcije. U opasnosti za zarazu varielom jesu starije osobe koje dolaze iz ruralnih krajeva gdje dosta dugo nije bilo variele. U bolesti mogu i nastati komplikacije ako se osip pojavi na nezgodnom poloaju npr. oi ili grklan.. Promjene na grkljanu mogu izazvati oticanje sluznice, a time i suavanje dinih putova, to moe dovesti do guenja.Od ostalih lokalizacija mogu biti zahvaenai plua. Druga skupina komplikacija moe nastati zbog sekundarne bakterijske infekcije u tijeku vodenih kozica. Najee se radi o infekciji promjene na koi to moe imati za posljedicu nastajanje dubljih oiljaka koji ostaju i nakon ozdravljenja. Stoga se terapija svodi na simptomatsko lijeenje. To se uglavnom odnosi na sprjeavanje sekundarnih infekcija variceloznih promjena na koi.

Skupina 8.

MORBILI - OSPICE

Uzronik bolesti ospica jest virus morbila, koji pripada skupini paramiksovirusa. Virus je osjetljiv na uvjete izvan ljudskog organizma, te brzo ugiba izloen vanjskim uvjetima. Morbili su bolest ovjeka, i to uglavnom djece. Isto tako, izvor infekcije za druge ljude najee je bolestan ovjek. Virus se prenosi kapljinim putem, sa zaraene osobe na zdravu. Kada virus jednom dospije do sluznice dinog sustava zdrave osobe, ulazi u stanice sluznice i poinje se razmnoavati u njima. Nakon to dostigne dovoljan broj, virus odlazi u krv. U krvi se nalaze obrambene bijele krvne stanice koje nakon to napadnu virus bivaju takoer inficirane. Upravo e leukociti pomoi virusu da se proiri po cijelom organizmu. Kada se virusi namnoe i u limfocitima, ubijaju te stanice i opet dospijevaju u krv. Smatra se da taj stadij, koji poinje oko desetog dana od infekcije, ide paralelno s poetkom prvih klinikih simptoma, a to su upala dinih putova, upala one spojnice i poviene tjelesna temperatura. Osip se javlja kada se u krvi ve mogu dokazati postojea protutijela na virus. Stoga se smatra da osip nastaje kao posljedica reakcije preosjetljivosti na virus. Nakon preboljenja bolesti morbila, ostaje trajan, doivotni imunitet na tu bolest. Prevencija bolesti se provodi kroz obavezno cijepljenje. Cijepljene se moe vriti bilo aktivnom bilo pasivnom imunizacijom

RUBEOLA Skupina 9.

Rubeola ili crljenac je akutna virusna zarazna bolest koju ine oskudni opi simptomi, diskretan svijetlocrveni mrljasti osip, te otok limfnih lijezda iza uha i na zatiljku. U etvrtine do polovine oboljelih bolest moe proi neopaeno, obzirom na izrazito blage simptome i znakove. Znaaj te bolesti je u opasnosti od infekcije trudnica i trajnog oteenja neroenog djeteta. Bolest se prenosi s ovjeka, koji je jedini izvor zaraze, bliskim kontaktom i sekretima nosa i drijela. Zaraznost oboljelog traje od 5-7 dana prije, te 5-14 dana nakon pojave osipa, premda se virus moe izluivati i due od 3 tjedna nakon izbijanja osipa. Vano je biti svjestan injenice da virus izluuju i oni oboljeli od blagih i inaparentnih oblika, a i novoroenad roena od majki koje su u posljednjim tjednima trudnoe preboljele rubeolu. Najvanija komplikacija rubeole, koja moe proi gotovo neopaeno, nastaje u sluaju zaraze trudnice. Tada dolazi do trajnih oteenja ploda, tzv. rubeolarne embriopatije. to je ranije u trudnoi nastala infekcija, oteenja djeteta bivaju vea. Ometaju rast i psihomotorni razvoj, te, najee, defekte oka i srca, premda niti jedan organ ne mora ostati poteen. Nastala oteenja su trajna i na njih nije mogue djelovati nikakvim lijeenjem. Protiv rubeole postoji djelotvorna zatita cijepljenjem, koja se provodi s jednom dozom cjepiva, i to s navrenih 12 mjeseci ivota. Docjepljivanje slijedi prilikom upisa u prvi razred osnovne kole, a vjerojatno e se uvesti i cijepljenje u adolescentnoj dobi za djevojice, obzirom da tijekom godina protutijela dobivena cjepivom opadaju i zatita, koja je potrebna u cijeloj generativnoj dobi, slabi. Prirodna infekcija, to znai preboljela bolest, ostavlja trajan i snaan imunitet za itav ivot.

Skupina 10. ZAUNJACI

Zaunjaci (mumps, epidemijski parotitis) su akutna virusna zarazna bolest, uzrokovana virusom parotitisa koji zahvaa lijezde slinovnice, no upalom mogu biti zahvaeni i ostali organi i tkiva, kao to su sredinji ivani sustav, testisi, guteraa itd. Uobiajen kliniki znak bolesti je bolan otok lijezda slinovnica, uglavnom podune lijezde (glandula parotis). U odrasloj dobi klinika je slika u pravilu teka, no u djejoj je bolest rijetko praena ozbiljnim komplikacijama. Lijeenje je u pravilu simptomatsko, a uspjena prevencija bolesti provodi se kontroliranim cijepljenjem. Zaunjaci su rasprostranjeni u cijelom svijetu, a u necijepljenoj populaciji, posebice u urbanim zonama, endemska su bolest. Uglavnom se javljaju sporadino tijekom cijele godine, a povremene manje epidemije neto su ee zimi i u proljee. Bolest se prenosi kapljinim putem, odnosno izravnim dodirom s bolesnikom, a virus prodire u organizam kroz sluznicu dinog sustava. Nakon umnoavanja, iz dinog sustava prodire u krv i iri se organizmom. Iako se virus parotitisa ve vrlo rano moe izolirati iz tjelesnih tekuina, u naelu bolesnik postaje zarazan za okolinu jedan do dva dana prije pojave otoka lijezda slinovnica, i to ostaje jo tri dana nakon to je nestao otok lijezda. Komplikacije bolesti vezane su za upalne procese u organizmu. Tako se moe javiti upala modanih ovojnica. Drugim rijeima, nakon lijezda slinovnica, sredinji ivani sustav je dio organizma koji je najee zahvaen virusom, odnosno upalom. Pretpostavlja se da se javlja u 65% bolesnika sa zaunjacima. esto prolazi i bez kliniki vidljivih simptoma i u pravilu ima dobru prognozu. Orhitis (upala testisa) je rijedak u djeaka prije puberteta i vei problem ini u adolescentnoj i odrasloj dobi, kad se moe javiti i u treine bolesnika sa zaunjacima. Obino je upalom zahvaen samo jedan testis, koji je tada oteen i vrlo bolan. Kao posljedica, u odreenog broja bolesnika ostaje sterilnost. U rijetkim sluajevima mogu biti zahvaeni i drugi organi, primjerice titnjaa, jajnici, bubrezi, srani mii, sluni ivac itd. U nas je cijepljenje obvezno od 1977. godine i provodi se tzv. mijeanim cjepivom protiv ospica, rubeole i mumpsa (MO-PA-RU). Cijepljenje se provodi nakon navrenih 12 mjeseci starosti djeteta - prva doza u naelu izmeu 12 i 15 mjeseci, a docjepljenje izmeu 6. i 7. godine).