VENECIJA I NERETVANI

Povijest Venecije- Kretschmayer, 1905. Prevlast Venecije na Jadranu- Lenel, 1897. Ne spominje ranije veze Venecije sa istonom jadranskom obalom do 1000.g. jer smatra da je prevlast Venecije na ist. Jadranskoj obali zapoela tek poetkom 12.st. kada je zapoela i pojava Maara u Dalmaciji. Na talijanskom jeziku postoji mnogo znaajne literature o tome, npr. Roberto Cessi, studija o Italiji i Hrvatskoj iz 1942.g. koja sadri potpuno drukiju interpretaciju o odnosu Venecije prema junim Slavenima u 9. i 10.st. Manje vrijedna i bez navoenja izvora je studija o Veneciji i jadranskom problemu (1953.). Na srpsko- hrvatskoj strani osobito je vano naglasiti djelo Grge Novaka iz 1957. pod nazivom Povijest Splita. Posebno treba naglasiti i eseje Slaveni i Venecija do 1000.g. (1912.-13.) i Hrvati, Venecija i Bizant u 11.st. (1914.-15.) U ovoj tematici neizbjeno je i Dmmlerovo djelo O najstarijoj povijesti Slavena u Dalmaciji (1856.). Korisne upute se mogu nai u djelu Francuza Dvornika- Slaveni, Bizant i Rim u 9.st. (1926.) Rim i Venecija do 12.st.- Kehr, 1927. Venecija- Plnitz Potpuna knjiga o povijest Venecije ne postoji. Do etvrtog Kriarskog rata 1204. Venecijanci su se susretali sa tri velike prijetnje na istonoj jadranskoj obali. U 9. i 10.st. to su bili Neretvani i Hrvati koji su stajali na putu venecijanskoj trgovini. U drugoj polovici 11.st. prijetnja su im bili Normani ije je podruje sezalo od Apulije do ist. jadr. obale. Posljednji veliki neprijatelji su bili Maari. Ovaj esej se bavi odnosom Venecije i istone jadranske obale do 876.g. Borbe izmeu Venecijanaca i Saracena trebaju samo doprinijeti razumijevanju odnosa na dalmatinskoj obali. Neretvani su puna dva stoljea prijetili venecijanskoj trgovini, no o njima pak postoji jako malo podataka. U djelu Konstantina Porfirogeneta De administrado Imperio postoje dva kratka odlomka i jedna napomena o Neretvanima. Odnos Venecijanaca prema dalmatinskim obalnim Slavenima ne spominje u nijednoj jedinoj rijei. No iz njegovog djela saznajemo o podruju, kristijanizaciji i porijeklu Neretvana.

Kao drugi vaan izvor se spominje djelo Ivana Diakona Vencijanska kronika koji govori o ugovorima i sukobima Venecijanaca i Neretvana do 1000.g. Venecijanski povjesniar Dandolo (1343.- 1354.) oslanja se na opise venecijansko- neretvanskih odnosa iz Diakonova djela, no u svojoj kronici, koja see do godine 1280., o Neretvanima ne zna nita poslije 1000.godine. ak ni Pop Dukljanin (oko 1170.) u svojoj kronici ne spominje ni Neretvane pa ak ni Venecijance. Radi boljeg razumijevanja politike moi Neretvana slijede tri isjeka iz djela Konstantina Porfirogeneta: Od rijeke Neretve poinje Paganija koja se iri do Cetine i obuhvaa tri upe: 1. Rastok- njajunija upa 2. Makar- dananja Makarska 3. Dolje- nalazi se u unutranjosti U blizini se nalaze etiri otoka- Mljet, Korula, Bra i Hvar Neretvani su te otoke zauzeli vjerojatno prije 830.g. jer se ve u toj godini govori o Slavenu koji dolazi s neretvanskog otoka u Veneciju i da dud 839. odlazi na neretvanski otok. Prema Konstantinu su svi dvorci od Korule do Zare srueni. Poto su Paganijci dnevno napadali dalmatinske Romane, pravili od njih robove te ih pljakali, unitavali su im i otoke (nakon dolaska Avara) na koje su bjeali. Prema Konstantinu veina dalmatinskih otoka je bila nenaseljena i naputena, dakle ponajvie radi pljaki Neretvana. Nadalje, on opisiva: Paganijci od nekrtenih Srba. Tako su nazvani jer nisu bili krteni u isto vrijeme kada i svi Srbi. Paganijci na slavenskom znai nekrten, pogan. Zemlja njihova na romaskom se zove Arenta radi ega ih Rimljani nazivaju Arentancima. Sljedei naseljeni dvorci se nalaze u Paganiji: 1. Makarska 2. Vrulja, ije ime je zadrano u uvali izmeu omia i Makarske 3. na visoravni u blizini planine Viter 4. Gradac izmeu Brista i Neretve, nekadanji Labanj U njihovom posjedu su i otoci Korula (s jednom utvdom), Mljet, Hvar i bra. Susac, Vis i lastovo njima nisu pripadali. Dakle, neretvanska je drava obuhvaala prostor izmeu navedenih otoka i Cetine do ua Neretve te prema dananjoj zapadnoj Hercegovini oko Ljubukog i Trebiata. Geograf Carl Patsch to ovako opisiva: Najvaniji jadranski ulaz na sjeverozapadu balkanskog poluotoka je drijelo donje Neretve. Prodorom Slavena i poputanjem moi Bizantskog carstva na jadraskom je prostoru ponovno procvjetalo gusarstvo. Izgled istone jadranske obale- mnogobrojne uvale, rtovi , zaljevi i luke

jedan su od glavnih razloga zato je venecija svoju trgovinu htjela bazirati na tome podruju. Za vrijeme plovidbe uz obalu kada su se izbjegavale duboke vode, nijedan morski put niti ijedna prevlast nad Jadranom nije bio mogu bez posjedovanja te obale. Najopasniji neprijatelji Venecije su bili neretvanski gusari koji su napadali njihove trgovake brodove i prijeili njihove putove. Za vrijeme francusko- bizantskog sukoba su se osamostalili, a tek za vrijeme cara Bazilija I. promijenili su se odnosi u molili da ih se krsti. Vano je napomenuti da Neretvani u Bizantu nastupaju sami kao politika jedinica. Prije 830. venecijanci su ih pokuali odvratiti od gusarstva pod utjecajem kranstva. Neretvanski je glasnik krenuo u Veneciju da sklopi mir s dudom, te se u Veneciji vidi ansa da ih se krsti, no potpuni mir nikada nije zavladao, izvjetava Ivan Diakon. Tek nakon prosvjetljenja Neretvana 824./835. Venecijanci su krenuli protiv njih u boj. Pitanje porijekla i vremena osvajanja prostora do danas ostaje nerijeeno. Jenkins sumnja da su Neretvani mogli biti pod utjecajem Hrvata ili Srba. Po njemu, oni su doli na obalu prije no to su Srba stupili u Iliriju. Glavni argument za to je sumnja da mala pratnja srpskog kneza nije mogla sama zaposjesti Srbiju, Zahumlje, Terbuniju (?) i neretvansko podruje. Za vrijeme Konstantina Srbi su zaista izmeu 896. i 910. pod vodstvom kneza Petra suvereno vladali nad Neretvanima. Vjerojatno se moe rei da su Neretvani nezavisno od Srba doli na to podruje te da nisu potjecali od Srba. Tezu politike samostalnosti Neretvana na spram drugih dalmatinskih Slavena Jenkins je pokuao utemeljiti na izvorima koji ukazuju na ustavno ureenje. Za razliku od ostalih Slavena, njima nije vladao arhont ili upan. Do tog zakljuka dolaze i Jenkins i Jireek na temelju spomena narrentanorum prinecps- glavnog u pripovijedanju (?) godine oko1000. ije se ime ne navodi. On je slao izaslanike dudu koji su molili za oslobaanje 40 svojih ljudi koji su netom pali u ruke Venecijancima. 40-orica plemenitih vjerojatno je pretjerivanje samog korniara Ivana Diakona kod ijeg se oslobaanja vjerojatno zapravo radilo o neretvanskim trgovcima i njihovima veslaima. Kod tzv. Narrentanorum princeps vjerojatno se radi o prvome meu jednakima: to je tada mogao biti upan. Ali tome se nazivu kod Ivana Diakona nikako ne moe pridavati veliko znaenje. Pod nazivom princeps Croatorum vjerojatno se o hrvatskom veleupanu odn. Knezu, akod princeps Narrentanorum se moe raditi o istome. No, kod Neretvana se iz toga nije razvila dinastija kao kod Hrvata i Srba tako da je vladavina upana kod Neretvana imala vee znaenje. No, kada Konstantin ve ne spominje nikakva imena poglavica, ipak spominje Dalmaciji u korist Bizanta. Mnogobrojni narodi, meu njima i Hrvati slali su svoje izaslanike u Konstantinopol koji su

neretvanske upanije koje su morale imati nekoga glavnoga. Kod spomena putovanja ven. Duda na Neretvanske otoke spominje se iudex Marianorum koji se moe interpretirati kao ime upana. No, kronika Ivana Diakona se ne smatra izuzetno korisnom, meu ostalim, radi upotebe istih naziva kod razliitih pomova, itd. No, da se zakljuiti da je neret. sustav vladanja u 9. i 10. st. ustavno bio slian onome hrvatskome. Nakon Aachenskog mira 812. g. Venecija je na zapadnoj jadranskoj obali, Istri i Dalmaciji bila okruena franakom vlau. Sama Venecija te gradovi Zadar, Trogir, Zadar, Dubrovnik i Kotor kao i dalmatinski otoci Krk, Cres i Rab pripadali su bizantskom carstvu. Nemiri i sukobi u bizantskom carstvu doveli su do slabljenja politikih odnosa na istonoj jadranskoj obali. Dalmatinski Slaveni kao i svi ostali Slaveni junije od Cetine do bugarske granice na istoku oslobodili su se Bizanta i poeli voditi vlastitu politiku. Neretvani su jako dobro znali iskoristiti slabosti Bizanta. Jako su dobro znali kontrolirati morski prostor Jadrana, osobito gusarstvom. Na taj su nain uspjeli slomiti viestoljetnu vladavinu Bizanta na tome podruju. Za vrijeme odsustva Bizanta na jadranskoj obali Venecija se sve do 1000. sama morala boriti protiv napada Slavena iz Dalmacije. No, veliko Franako carstvo, pak, bilo je prisiljeno prihvatiti pomo Venecije kada su 840. neki Slaveni (a vjerojatno se radi o Neretvanima) napali franaku provinciju na Jadranu. A s njima su pak Venecijanci 830. ratovali no mir nije dugo trajao jer su ve 834./35. Neretvani napali venecijanske trgovce. Trgovaki putovi nisu bili vie sigurni i stoga se dud Petar Trandenski (?) odluio na naoruani napad na Slaviju 839. i 840. g. Neretvani su znali iskoristiti privremene slabosti Venecije te su opljakali grad Caorle. Manojlovi s pravom smatra da su Neretvani znali za prodore Saracena na zap.jadr. obalu te se odluili na napad na Veneciju. No, iz prvih sukoba Venecije i Slavena ist. jadr. obale od 830. do 846. Venecija nije profitirala. Tek za vladavine Petra Trandenskog, koji je ojaao venecijansku flotu, Venecija poinje jaati na Jadranu. Nastojanja Venecije da zaposjedne Dalmaciju nisu se ostvarila ni u 9.st. Nakon sklapanja mira izmeu Venecije i Hrvata 839. za vladavine kneeva Mislava i Trpimira due je vrijeme vladao mir ponajvie zahvaljujui dobrim odnosima izmeu Franaka i Hrvata. Sljedei sukob izmeu Venecije i Hrvata uslijedio je za vladavine kneza Domagoja. 872. g. Saraceni ponovno napadaju ist. jadr. obalu, a etiri godine kasnije 876. Slaveni ponovno napadaju. Tako se da zakljuiti da je za itave vladavine kneza Domagoja (864. 876.)

neprekidno vladalo stanje ratova i nemira. A odmah godinu nakon Domagojeve smrti Venecijanci su sklopili mir s Hrvatima, ali ne i s Neretvanima. Poslije se spominju jo neki zarobljenicii.