ETVRTA 1 PETA OFANZIVA

I etvrta neprijateljska ofanziva otpoela je 21. januara 1943. godine. Prvi podaci o koncentraciji neprijateljskih snaga oko Karlovca i na Baniji pristigli su u Vrhovni tab poetkom januara. Iz tih podataka je u Vrhovnom tabu izveden zakljuak da se priprema nekakav ozbiljniji poduhvat protiv nas, ali se tada jo nije moglo utvrditi koja je osnovna ideja neprijateljevog operacijskog plana niti vrijeme kada e ofanziva poeti. 1 Dabome, ta saznanja i predvidanja nisu doprla i do Sanitetskog odsjeka Vrhovnog taba. Ja sam o ofanzivi naslutio drugog dana, poto je ve otpoela, tj. 21. januara, kada su se na krajikom nebu pojavili njemaki avioni u neuobiajeno velikom broju. Izviali su planinske masive oko Bosanskog Petrovca, bombardovali i sam gradi u kome je bio smjeten prilian broj raznih vojnih i sanitetskih ustanova. S formalnog stanovita bi se moglo uputiti prigovor Vrhovnom tabu zato nije upozorio svoj Sanitetski odsjek na vjerovatnost ofanzive ve u vrijeme kada je, na temelju prikupljenih podataka, doao do zakljuka da ofanziva visi u vazduhu, ali taj, ve uobiajeni propust ovaj put nije imao bitnijeg negativnog uticaja na neposrednu djelatnost sanitetske slube. Poueni ranijim iskustvima, mi smo sve nae bolnice drali u stalnoj pripravnosti za iznenadni pokret. Pa ipak, osim opte direktive Sprema za pokret koju sam razaslao u sva odjeljenja Centralne bolnice, nisam mogao nita konkretnije narediti na svoju ruku, bez odluke Vrhovnog taba. Uputim se, dakle, odmah u Biha, gdje je boravio Operativni odsjek Vrhovnog taba. Pronaem Velimira Terzia, zamjenika naelnika Vrhovnog taba. Terzi je davao utisak smirene napetosti. Izgledalo je da se konci cjelokupne situacije dre vrsto, ne samo u neprijateljevim, nego i u naim rukama. Ipak, opasnost po nau slobodnu teritoriju je izgledala neposredna. Nijemci su, prodirui od Karlovca, zauzeli 24. januara Slunj i tako ugrozili Biha. Pravac Slunj - Biha - Bosanski Petrovac je po nas najopasniji, pa zato treba bolnice iz Bihaa hitno evakuisati, ree mi Terzi. Dok sam se bavio kod Terzia zvonio je vie puta telefon. Javio se i
1

Velimir Terzi, Bitka na Neretvi; Zbornik Neretva, Beograd, 1965.

467

Sreko Manola, komandant 6. like divizije, s kojim se nisam vidio ni uo jo od francuskog logora 1940. godine. Sreko javlja Terziu da uspjeno odbija italijanske napade. Negdje juno od Korenice. Dohvatim slualicu. Srdano smo se pozdravili na panskom. Sreko je bio veseo i optimistian. Grad Biha je pruao sliku pravog ratnog stanja: ruevine kua koje je pogodila njemaka avijacija, na ulicama veliki mete izbjeglica sa Korduna i Banije. Tunu sliku vidjeh pred bolnicom: saonice pod volovskom zapregom, u saonicama mlad partizan, obolio od pjegavca, bolesnikova majka kuka da joj sina prime u bolnicu, a bolnica se ve evakuie, nema, sirota, kuda nego naprijed, dalje, ne zna kuda, nego u beskrajnu povorku izbjeglica koja odmie ka Petrovcu, a snijeg se od junog vremena ve toliko otopio da saonice struu po goloj cesti. Bihaka bolnica, podrazumijevajui tu i odjeljenje u logoru Zegar, u koju se ve bijahu slile dvije kolone ranjenika i bolesnika, iz Banije i iz Like, evakuisana je u toku jednog dana i jedne noi 23/24. januara. Bilo je ukupno oko 800 ranjenika i bolesnika. Evakuacija je tekla u dva pravca: teki ranjenici uz rijeku Unu do Martin-Broda, a laki prema Bosanskom Petrovcu. Dvadeset i sedmog januara pao je Biha i istog dana bude evakuisana grmeka Centralna bolnica i premjetena na juno podnoje planine, u selo Marjanovia Do. Ubrzali smo evakuaciju i Centralne bolnice Vrhovnog taba iz petrovakog bazena u Drvar i okolinu. Ukupno oko 1200 ranjenika i bolesnika. Jo i prije nego to je totalno evakuisana Centralna bolnica iz petrovakog bazena dolo je u drvarskoj kotlini do znatne koncentracije ranjenika koji su pristizali iz grmeke bolnice, iz Banije, Korduna i Like. Tako se ve pod kraj januara oko Drvara zateklo oko 2500 ranjenika i bolesnika. Gradi Drvar i sva sela oko grada bijahu zaposjednuti bolnicama. Sada se postavilo pitanje: Kakvu perspektivu imaju umske bolnice koje jo nisu bile evakuisane? Trenutno je izgledalo da e se, zahvaljujui taktici elastine i aktivne odbrane, uspjeti sauvati barem jedan dio slobodne teritorije tako da e se moi odrati umske bolnice na planini Klekovai (Slatina, Jasikovac i Otaevac) kao i bolnice koje bismo, eventualno, smjestili u selima na liniji Martin Brod Bobuljusci Drvar Jadovnik planina. Na osnovu takve pretpostavke Vrhovni tab je 27. januara izdao sanitetskom odsjeku direktivu da izvidi mogunost ne bi li se na planini Osjeenici i na Jadovniku mogle na brzu ruku izgraditi barake za smjetaj ranjenika. Uz veliko zalaganje drvarskog narodnog odbora i omladine bila je odmah preduzeta izgradnja baraka na Osjeenici i na Jadovniku. Dobro se sjeam druga Ilije Miljevia, funkcionera drvarskog narodnog odbora. S kolikom spremnou i spretnou je taj ovjek zapoeo akciju da se sagrade barake na planini Jadovniku, juno od Drvara. Na alost, od svega toga vie nije bilo koristi. Situacija se vrlo brzo poela sasvim drukije razvijati. Prema konanoj procjeni Vrhovnog taba neprijatelj se pribliavao ka ostvarenju svoje osnovne namjere, tj. da okrui slobodnu teritoriju, a potoni da rastroji narodnu vlast, masakrira stanovnitvo i uniti glavninu nae vojske. 490

Vrhovni komandant naao se tih dana u jednoj od svojih najteih dilema: ta da se uini s ranjenicima, da li ih ostaviti u umskim bolnicama, ili ih pokrenuti pod zatitom i na leima jedinica koje su krenule u protivofanzivu prema jugoistoku? Ako bi se ranjenici ostavili u bolnicama na planinama Grmeu, Klekovai, Osjeenici i Jadovniku, time bi se jedinice, dodue, rasteretile i osposobile za manevar, ali bi sudbina ovih ranjenika bila sasvim neizvjesna ako ne i krajnje tragina. Neprijatelj je bio nadmoan u ljudstvu i materijalu, pa nije moglo biti nikakvih garancija da bi ga nae jedinice, ostavljene kao zatitnica, mogle zadrati i odvratiti od namjere da proelja ume. Ulaskom, pak, neprijatelja u ume bila bi sudbina ranjenika zapeaena. umske bolnice nisu mogle ostati neotkrivene, podzemnih sklonita nije bilo, niske temperature nisu dozvoljavale dui boravak ranjenika izvan zgrada niti manevrovanje s ranjenicima po umama, a iskustva sa Zlatibora, Izgora i Kozare nisu dozvoljavala nikakve iluzije o postupku neprijatelja prema ranjenim partizanima. Uostalom tih i potonjih dana se pokazalo da nae umske bolnice ne pruaju dovoljnu bezbjednost ranjenicima. Avijacija ih je uoila i bombardovala. Prvog februara je punim pogotkom unitena bolnica u Petrovcu. Sreom, dan ranije su ranjenici bili evakuisani u Drvar. Sedmog februara je razorena umska bolnica Lastve u Grmeu. Jedanaestog februara je bombardovana bolnica Jasikovac na Klekovai i, poslije dvodnevnog gaanja, unitena je do temelja ova naa najvea i najljepa bolnica. Dan ranije je evakuisano odavde 600 tifusnih bolesnika. Ako se pak ranjenici pokrenu s jedinicama, oni e, dodue, biti spaseni od najtraginijeg svretka i itava naa vojska e time iznijeti najljepu moralno-politiku pobjedu, ali e i ranjenici i jedinice morati da se podvrgnu najteim naporima i stradanjima i ne manjim rizicima: ranjenici da hodaju ili da budu noeni po mrazu i bespuu, borci da padaju od iznemoglosti pod nosilima, zdravi da ginu radi spasenja bolesnih, a manevarska sposobnost itavih divizija da bude kobno sputana. Tako se pred svakom zamisli, makar koliko izgledala u jednom trenutku prihvatljiva, isprijeio ve u slijedeem trenutku pravi bedem neizvjesnosti i sumnje. Pa ipak, jo uvijek je tinjala nada da bi se operativna situacija mogla stabilizovati i pokret bolnica mogao zaustaviti na prostoriji juno od planine Klekovae i Osjeenice. Tada se raunalo jo i s vjerovatnoom da e se neprijateljska ofanziva probijati samo drumovima, a da e meuprostori, po strani komunikacija, ostati poteeni. Po svoj prilici s takvom pretpostavkom me je Vrhovni tab uputio da pronaem bilo kakav smjetaj za ranjenike u masivu planine Osjeenice, sjeverozapadno od Drvara. Znalo se da u toj planini, vie sela Torbia, postoji jedna brvnara, koja je jo poetkom 1942. godine bila sagraena i predvieha za bolnicu. Uputim se onamo. Sam samcit, na konju. Doista, brvnara je postojala i lako sam je pronaao u umi, ali, na alost, u nju bi jedva stalo pedesetak ranjenika. Krenem dalje kroz umu u nadi da u nabasati na neke stoarske 491

kolibe o kojima se u Drvaru, takoe, govorilo. Snijeg je bio dubok i slegnut, ali je od junog vjetra toliko omekao da smo ja i konj propadali do koljena. Poslije duga hoda, naiem na poljanu i na njoj jedna jedina koliba. Dakle, nita od svega. Savlada me umor te sjednem naslonjen uz brvna kolibe. Toplo podnevno sunce otapalo je snijeg na krovu i voda je urkom uborila. Trenutak je povoljan da se o svemu razmilja i mata. Kuda emo sa ranjenicima i kako e se sve ovo zavriti? itavi na bolniki sistem, koji nam je tako dobro funkcionisao punih pet mjeseci, rui nam se sada kao u nepovrat. Ne mogu prealiti nae umske bolnice, njihovu ljepotu i neizmjeran trud naroda oko njihove izgradnje. Dolaze mi pred oi likovi tih krajikih gorosjea, tesara, kovaa i neimara, tih Zoria, Kecmana, Banjaca, Mataria, Trikia, Latinovia, Bosnia, Balabana i tolikih drugih imena, svako od njih uzdignuto do simbola najjae privrenosti oslobodilakom pokretu, estitosti i spremnosti za krajnja samoodricanja. Jer, te stotine seljaka koji su gradili Jasikovac i mnoge druge umske bolnice nosili su istovremeno jo tee breme ostalih poslova koje je zahtijevao rat i partizanska pozadina. Trebalo je obraivati polja, hraniti vojsku, opremati sinove u jedinice, iznova graditi kue koje je neprijatelj spalio. Te lijepe, pitome i tople bosanske kue! Tek to su pretvorene u pepeo, ve se na zgaritima poinju pojavljivati nove. Raspoznaju se odmah po utim krovovima, koji e tek poslije godinu-dvije poprimiti boju aluminijuma. Ti uti krovovi od indre su me uvijek uvjeravali u neunitivost naroda, u njegovu ilavu nadu da i ratnoj salaukovini mora doi kraj i da e ivot morati da potee dalje. Gdje je sad Desa Jovanovi? Desa je ininjer. Njoj je bila povjerena izgradnja bolnice Jasikovac. Povjerena, ta to znai? To znai: poi u planinu i snai se sam. Desa je tiha, skromna i slabana ena, ve u godinama, ne jo tako visokim, no ipak, njena ivotna dob je prelazila prosjek partizanske mlaarije. I, eto, nikog drugog nego nju poslae u praumu Klekovae, na visinu od 1000 m nad morem. Na gradilitu je bilo u izobilju i greda i brvana i vode i istog vazduha, svega osim eksera i stakla. Ekser od gvoa je na Jasikovcu vrijedio koliko da je od suvog zlata. Na Jasikovac su jedva pristizali ekseri prikupljeni iz seoskih pepelita, pregorjeli, iskrivljeni, zarali i njih je mogla da ukuca u drvo jedino beskrajno strpljiva i vjeta ruka seljakog majstora-udotvorca. A nije da nije bilo na slobodnoj teritoriji i novih eksera, ali takvi nisu stizali do ininjerke Dese Jovanovi, njih se ljubomorno uvalo u skladitima, za specijalne svrhe. Jasikovaka bolnica nije ula u kategoriju specijalnih svrha. Sada, dok sjedim umoran i skoro u beznau pred kolibom na Osjeenici, spopada me repriza bijesa s kojim sam vodio jalove rasprave sa Voloom Smirnovom oko tih eksera i radi stakla. Voloa je neosporno sposoban ininjer. Umio je da rui i gradi mostove. Ali, kao ef Tehnikog odsjeka Vrhovnog taba, Voloa svoju funkciju shvata doslovce: ininjer je Vrhovnog taba i za Vrhovni tab. Izvan te funkcije kao da ne postoji i drugi svijet. Eksera nemam, snaite se sami. Kad sam se Aleksandru Rankoviu poalio, dobio sam jo i ukor: Ne umije da uspostavi dobar odnos s ljudima. Pogled mi see prema jugu, preko drvarske kotline, sve do planine Jadovnika. Ve samo ime joj ne obeava nikakva dobra ljudima. Sva je pod 492

listopadnom umom. Kontrast izmeu snijega i crnog, ogoljelog drvea djeluje jezivo. Drvee izgleda kao ealj, kao uspravljena koplja, kao da je tamo ve zasjela vojska kopljanika. Gora ama kao koplja bojna - namee mi se inverzija Kosanievog izvjetaja Milou Obiliu. Sta emo ondje, kako opstati s ranjenicima u toj pustolini? Direktiva je da i ondje treba potraiti i stvoriti kakvu bazu za ranjenike. Sunce se ve klonilo zapadu kad sam poao u Drvar. Obavio sam posao, ali bez ikakva rezultata. Tjeskoba u grudima. Okrenem niz goletne padine te se uskoro naem u selu Zaglavici iznad Drvara. Tiina. Ni ljudskog glasa ni mukanje goveda. Kao da se sav ivot ispraznio. Tek, u jednoj avliji - ena. Prie radoznalo do plota i ja sioh s konja. ena je mlada, vedra i razgovorna. Danas ne mogu nikako da se prisjetim svih njenih rijei, ali to ni nije toliko znaajno. Ostao mi je u pamenju samo opti utisak: govorila je epski mirno i stameno, kao u mermer uklesano, govorila je o dumanima, o patnjama naroda, ali u zavrnicu njenog kazivanja ugradila je rijei ponosa i vjere u nau nepobjedivost. Nisam mogao da shvatim ta ju je nadahnulo da ba meni tako govori, jer se tako govorilo samo na mitinzima i to kada su za govornicom bolji i najbolji govornici. A pred njom je stajao jedan jedini osamljen partizan. Moda je proitala veliku zabrinutost na mome licu. U ljestvici ljudskih vrijednosti dajem ovoj eni, i dan danas, vrhunsko mjesto. Stigavi u Drvar, ve u suton, zateknem sliku oaja i zanosa u isto vrijeme: raskaljanom cestom vukle su se kolone izbjeglica i ranjenika, ak iz Banije, Korduna i Like, a enska omladina, ona nenadmana omladina krajika, ispaena i promrzla, sva u ritama nakvaenim susnjeicom, pod tekim nosilima s ranjenicima, pjevala je borbene pjesme! Ranjenike su nosili ak od Martin Broda. Trebalo je iz kanjona Une uspeti se na visoravan Boboljuske (oko 600 m visinske razlike) pa se opet spustiti u drvarsku kotlinu. Odmornom treba za tu stazu est sati hoda. Pitao sam se: odakle im snaga da jo i pjevaju? Mladost? Svijest? Otsustvo saznanja o teini cjelokupne situacije? Ili, moda, ba odatle to su je nasluivali? Prkos? Uporedo s povorkom ranjenika maruje i kolona boraca. Zagledavam ih i vidim: sve brkajlije, treepozivci, jedna od najmlaih (po danu roenja) krajikih brigada, posljednja iva sila koju je jo mogao da iscijedi drvarski okrug. Potiten osjeanjem neuspjeha u mom istraivanju planine Osjeenice uputim se u Vrhovni tab da podnesem izvjetaj. Tita sam naao u onoj kui podno peine, u toplom sobiku. Sjedio je u bijeloj koulji i djeljao noem nekakav tap. Ova posve pastoralna scena, u otrom kontrastu sa svim onim to se dogaalo vani i u meni, djelovala je na mene toliko umirujue da sam istog trenutka shvatio da naa situacija ipak nije toliko loa i da je Vrhovni komandant ve uhvatio glavne niti nae sudbine u svoje ruke. Poslije mog izvjetaja o brojnom stanju i trenutnom razmjetaju ranjenika Tito mi je saoptio svoju, ve ranije donijetu odluku koju je, odmah zatim, zamjenik naelnika Vrhovnog taba, Terzi, precizirao ovako: - staviti u pokret sve ranjenike i bolesnike koji ne boluju od zaraznih bolesti, a one koji boluju zadrati u bolnici Jasikovac do eventualne nove 493

pdluke. Pokret e se izvoditi pravcem nastupanja nae Glavne operativne grupe :j. u pravcu Hercegovine; - organizacione pripreme za pokret treba da budu to temeljitije; neophodna je vrsta vojna organizacija svake, i najmanje, skupine ranjenika; - kao kritinu fazu pokreta smatrati cijelu marrutu, sve do prelaska preko Meretve, a potom se moe oekivati relativna stabilizacija. Poto smo zavrili ovaj poslovni dio razgovora Terzi se jo zadrao na perspektivi kojoj se moemo nadati na hercegovako-crnogorsko-bosanskoj :romei. Taj planinski masiv je nekoliko puta krstio terminom pivo /fr. pivot = osovina, baza, uporite) na kome emo se zaustaviti i uvrstiti i sa koga :emo moi da povedemo ratne pohode u raznim pravcima. S isto geografskog stanovita mi je ta ideja pivota doista izgledala realna i privlana i ja sam laprosto uivao sluajui Velimirovu viziju. Ali, ve po izlasku iz Terzieve sobe, nadode mi slika onog terena. Teko smo ga doivjeli prije nepunu godinu dana: surove, puste planinine, s rijetkim stoarskim naseljima, pa i to to je lekad postojalo hrane i kua, sve je uniteno proljetonjom talijansko-etnikom afanzivom. ime emo se prehraniti na tome pivotu, pogotovu u proljee, kad u najnormalnijim vremenima u planinama nema ta da se jede? Pored toga, ni stanovnitvo, ukoliko je i ostalo neto od njega, nije nam ondje mnogo naklonjeno. Geografski povoljna karakteristika pivota nema nikakve vrijednosti, iko na njemu nema skoro nikakvih privrednih i ljudskih resursa. Bilo je to kasno u no 30. januara 1943. godine u Drvaru. 494 II

Evakuacija umskih bolnica petrovakog bolnikog centra izvedena je u >otpunom redu, dijelom cestom u Drvar, a dijelom eljeznicom u Mlinite. Iz vlartin-Broda (nadmorska visina 322 m) je izvueno 240 tekih ranjenika, uz pgromne napore, preko platoa Bobuljske (oko 800 m) u Drvar (500 m). Zahvaljujui otporu Sedme banijske divizije, zatitnice nae glavnine, to ga je pna pruila u Ripakom klancu i na sedlu Otrelju, stvorena je u drvarskoj cotlini vremenska mogunost za organizaciju svih ranjenika, prema postavljetom zadatku. Ranjenici sa teritorije Like i Banije, iz razumljivih razloga, stizali ;u u dosta slabom poretku, bez vrstog vojnikog rukovodstva i sa slabim medicinskim i intendantskim obezbjeenjem. U Drvaru su ranjenici organizovani po pravom vojnom poretku: svrstani su u desetine, vodove, ete, eelone i grupe ielona, sa odgovarajuim komandnim sastavom; na elu grupa eelona bili su >otpuni tabovi; centralno rukovodstvo bilo je u rukama Sanitetskog odsjeka /rhovnog taba.2
2 Sanitetski odsjek ( S O V S ) je prema ondanjoj formaciji (Statut sanitetske slube N O V i P O J od 10. XII 942.) imao pored efa jo 2 referenta, za trupni sanitet i za bolnice, jednog epidemiologa i jednog apotekara. U tvari krajem 1942, pa tokom itave 4. i 5. ofanzive u SOVS su bili: dr Gojko Nikoli, dr Herbert Kraus pomonik), dr Miroslav Schlesinger (epidemiolog), mr ph Jela unji i Radmila Ivkovi (sekretar). SOV je aspolagao sa 4 kurira. Za vrijeme pokreta SOV je vodio trajnu evidenciju brojnog stanja, transportne posobnosti i dislokacije ranjenika i bolesnika, odravao vezu sa Vrhovnim tabom, aljui mu izvjetaje i irimajui direktive, planirao transport i snabdijevao Centralnu bolnicu sanitetskim materijalom.

Ranjenici su bili odvojeni od bolesnika i bili klasificirani prema sposobnosti njihovog kretanja; u pjeake, konjanike i nepokretne na nosilima. Prema ovoj formaciji rasporeeno je i sanitetsko osoblje i materijal. Na taj nain postignuta je prilina manevarska gotovost. Za pokret je bilo pripremljeno oko 2.200 ranjenika i bolesnika. Transportna sredstva bila su najrazliitija: od konjskog samara i volovskih kola do eljeznice (Drvar - Otrelj - Mlinite) i kamiona. Za prijenos nosilima stajalo je na raspolaganju nekoliko stotina omladinki. Za ishranu se starao Ekonomski odsjek Vrhovnog taba (ef Mitar Vujovi)). Po itavoj liniji pokreta bila je uspostavljena telefonska veza, to je znatno olakavalo rukovoenje. Problem smjetaja komplikovao se prisustvom vie desetina hiljada gladnih i iznurenih izbjeglica. Stoga su bile predviene konaarske ekipe, koje su se isturale ispred svakog eelona za jednu etapu unaprijed. Epidemioloka situacija unutar samih eelona bila je povoljna, dobro obezbijeena buradima za dezinsekciju. Meutim, mijeanje sa izbjeglicama nalagalo je veliku budnost. U toj dugakoj koloni boraca, ranjenika, bolesnika i naroda marovali su i nai ljekari i farmaceuti, struno najkvalifikovaniji, ali ne svagda visoko cijenjeni kadar nae vojske. U Centralnoj bolnici: Dr Bijeli Jovo, Dr Beni Ivan, Dr Boovi Saa, Dr Bulaji Joan, Dr Buatli Alija, Dr ukanovi Vojo, Mr ph. Finkelstein Bruno, Dr Fischer Zlatko, Dr Ginsberger Oskar, Dr Goldschmidt Zora, Dr Gosti Hinko, Dr Gutmann Frida, Dr Herlinger Karlo, Dr Hirschl Mladen, Dr Kralj Ivo, Dr Kraus Julija, Dr Kraus Gustav, Dr Kukec Stanko, Dr Levi Isidor, Dr Mijukovi Radoje, Dr Morovi Marija, Dr Neumann Ljuba, Dr Petrak Zvonimir, Dr Popovi Dejan, Dr Pstrocki Marija, Dr Radonji Teodor, Dr Raji Artur, Dr Steiner Stjepan, Mr ph. Turi Zlatan, Dr Winter Pavao, Dr unkovi Orest.3 U jedinicama Glavne operativne grupe: Dr Baruh Samuel, Dr Beljakov Vladimir, Dr Duli Vojislav, Dr uri Stanojka, Dr Jovanovi Dragan, Dr Kneevi Irina, Dr Latifi Safet, Dr Levi Salomon, Dr Lipa Josip, Dr Meterovi ura, Dr Meterovi Julka, Dr Miki arko, Dr Miralem Ferhat, Dr Nikoli Nikola, Dr Pavleti Ivan, Dr Papo Isidor, Dr Perera-Mati Isidor, Dr Popovi-Dedijer Olga, Dr Rudan Krsto, Dr Savievi Mito, Dr Weiss Filip, Dr Vilotijevi Rado. U Sanitetskom odsjeku Vrhovnog taba: Dr Kraus Herbert, Dr Nikoli Gojko, Dr Schlesinger Miroslav, Mr ph. unji Jela. Vrhovni tab: Dr Miloevi Olga, Dr Miloevi Simo. Ukupno: 57 ljekara i farmaceuta. Medicinari i studenti farmacije na istaknutim dunostima: Altarac Albert, Baleti Marko, Bauer Kolja, Brki Esad, Britvi Marin, uri Duan-Zinaja, Golovi Zora, Grulovi Gojko, Kandi Branko, Krpo Alija, Kuec Vera, Klikovac ore, Lompar Marija, Pajovi Dragia, Perera Zora, Pileti Mitar, Pievi
3 Poginuo ve 21. februara prilikom avionskog napada na eljezniki transport bolesnika iz bolnice Jasikovac.

495

Stanislav, Popovi Ivo-ani, Popovi Petar, Radovanovi Stipe, Rosi Dana, Sternn Maksim, Velimirovi Branko, Vilii Ratko. Nisam posve siguran da su ovim spiskom obuhvaeni svi studenti. Poto su sve organizacione pripreme bile zavrene, krenulo se naprijed 6. rebruara s velikim optimizmom, koji je poticao iz jasne perspektive dobivene od Tita. Pod tekim atmosferskim prilikama (snijeg i mraz) izveden je pokret preko 5 rekaje, Crnog Vrha i Rora u Glamoko polje, gdje su posljednji eeloni s pravca Drvara stigli oko 12. februara. est stotina zaraznih bolesnika iz Jasikovca su :vakuisani do Mlinita eljeznicom, a zatim kolima i konjima kroz snijene neave u Glamoko polje. Bili su izloeni velikim stradanjima. Bolnica Prve proleterske divizije, dobivi nareenje za pokret iz centralne iosne, uputila je lake ranjenike zajedno sa hirurkom ekipom u sastav glavnine livizije, pravcem Travnik Gornji Vakuf, dok je 150 tekih ranjenika otpremila i Bosansku krajinu, ne znajui da tamo vie ne postoji slobodna teritorija! )epeom od 3. februara tabu Prve proleterske divizije, Vrhovni komandant je ozvao ove ranjenike u Glamoko polje, gdje su stigli u pratnji Kragujevakog ataljona, savlaujui velike vremenske nepogode i rijeke Ugar i Vrbas. Tako je brojno stanje bolnica u Glamokom polju polovinom februara iznosilo: ranjenika internih bolesnika zaraznih bolesnika 2.000 400 700

3.100 Svega oko 496 ranjenika i bolesnika. Meu njima bilo ih je na nosilima 700. U selima Glamokog polja zavrena je organizacija bolnikih eelona. Sve >vde bilo je pojedinih grupa ranjenika, naroito iz Like i Banije, koje su se etale neorganizovano, bez starjeina, bez ljekara i bez intendanture. Meutim, i me drvarske eelone moradosmo reorganizovati. U Drvaru smo formirali eelona koje su bile sastavljene od ranjenika na nosilima, ranjenika na mjima i ranjenika pjeaka. Ovakav mjeoviti sastav nije mogao nikada da se i krene jednovremeno, a to je mnogo produavalo marevske kolone. U amou smo formirali grupu na nosilima, grupu na konjima i grupu pjeaka, a aka je bila podijeljena u eelone, ete i vodove. Na taj nain bio je olakan rad i :dicinskoj slubi i organizaciji transporta. U taktikom pogledu je ovakva djela takoe imala prednosti. Dok su ranije svi ranjenici, - pokretni i pokretni poto su bili organizaciono vezani, bili prikovani za drumove evoz tekih ranjenika na kolima), dotle smo sada mogli sa pjeacima i njanicima, u sluaju kakve nevolje, manevrovati i van drumova, po planinskim zama. Za vrijeme cijelog mara ka Neretvi i dalje, Sanitetski odsjek Vrhovnog ba se kretao rasporeen po svojim dijelovima, rijetko kad grupno, tako da

se jedan od njegovih lanova nalazio na elu, drugi u sredini, a trei na zaelju ove osebujne ratne kolone koja se rastezala u duini i do 70 kilometara. Tako, dok su posljednji ranjenici naputali Drvar, elni eelon je ve pristizao u livanjsko polje. Takav na raspored je bio apsolutno opravdan, mada emo na kraju ofanzive doivjeti otru kritiku kako nismo djelovali kao kolektiv, kako nismo odravali sastanke (ah, to nae prokletstvo sastanaka ...) U stvari, mi smo i u takvim prilikama djelovali i te kako kolektivno, ali ne sastanenjem (iako smo se povremeno i sastajali) nego pomou kurirskih veza. Kratkim pismima smo se uzajamno obavjetavali o svemu vanijem to se zbivalo. Ja sam, takode, preko kurira odravao vezu sa raznim lanovima Vrhovnog taba, ve prema tome ko mi je od njih bio najblii, jer ni oni nisu mogli da se kreu u grupi, kao kolektiv. Sve do Prozora mi je prostorno bio najblii Rankovi, jer se kretao na zaelju Vrhovnog taba, zalaui se svojski oko bolnice i mase izbjeglica. Mislim da sam Drvar napustio oko 8. februara, te ve klasinim putem, preko Prekaje i Rora, 4 stigao u Glamo 10. februara. Usput sam navraao u svaki bolniki eelon. Sve je teklo po planu. Ranjenici i osoblje bijahu u sasvim dobrom raspoloenju. Ali povorka izbjeglica pruala je tunu sliku. Nije to bila organizovana kolona poput nae bolnike. Narod se vukao u iskidanim grupicama, veinom na porodinoj osnovi. Narodni odbori po selima su kako-tako funkcionisali, ali ko moe da smjesti pod krov, a kamo li da nahrani toliku masu prozeblih, gladnih i bolesnih? Grupe zastajkuju kraj puta, loe vatre. Na visoravni izmeu Prekaje i Glamoa udario je otar mraz. Teki banijski konji, nenavikli na glad, crkavali su, ali narod jo nije posizao za njihovim mesom. Sjeam se dobro jednog divnog, mrtvog alata, odmah na izlazu iz Drvara. Lei potrbuke, ispruio prednje noge i, du nogu, glava i vrat mu savijeni poput zapetog luka, u nekakvoj herojskoj pozi. Prizor za sliku, i mislim: gdje li je sad Pivo Karamatijevi? Sa mnom ide i moj sinovac Miroslav. Ima 14 godina. Otac mu, moj brat Branko, ostao na Kordunu, gdje je uspjeno manevrisao sa sjeniarskim narodom izmeu neprijateljskih klinova, dok je snaja Katica pola u bjeaniju sa troje djece: Miroslavom, Mirjanom (11 godina) i Gojkom (6 godina). Nali smo se u Petrovcu. Miroslava zadrim kao kurira, a Katica sa dvoje nejai prikljui se jednom bolnikom eelonu da bi prala zavoje i njegovala ranjenike. Mali Gojko je imao i manjih neprilika zbog imenjatva sa mnom. Njegov djeji uzrast i neto samosvojan karakter privlaili su panju partizana, pa su ga svaki as zapitkivali odakle je, iji je i kako se zove. Tako ga je zapazila i Cana Babovi, a on joj na njeno pitanje odgovori dosta prgavo: - Gojko Nikoli! - Ajde, mali, ne pravi alu sa mnom. Znam ja Gojka Nikolia. - Ja ti velim, a ti kako hoe. Nisam ba ni duan da ti se predstavljam. Zavirujem usput u zbjegove neu li spaziti nekog iz mog ueg zaviaja. Nigdje nikog. Tek uneke, iza Rora, sustignem jedna konjska kola, puna
4 Koliko god sam puta projezdio o v i m surovim predjelom, uvijek bi moj pogled privlaila ator planina, sada s desne mi strane, te sam matao, da li u ikad doivjeti mir, kad u moi, kao planinar, da utonem u njene ljepote, u njeno jezero na visini 1400 m. elja mi se ostvarila tek 1956. kad sam pod atorom na atoru logorovao s mojom Margot.

.474

ojekakvih zaveljaja i na vrhu tog tovara spazim neto zgureno poput vreice ita. Ispod bijele ponjave gledale su me ivahne, neto nasmijane oice, usred jmenog lica, nabubrelog od studeni. - Odakle si ti, dijete? - Ja iz Sjeniaka - iji si? - Vaje Masleka, s Malevca" - Pa kuda e? - Ne znam ni sam, kud i ovi svi - Hajde ti sa mnom, nee ti biti gore nego sad to je. Tako je Jura Maslek Vajin postao moj kurir. Bilo mu je tada desetak odina. Rastali smo se na Sutjesci. Poslije bitke Jura se prometao kojekuda po osni, uvajui stoku. Rat je najzad prohujao i Jura se pojavio u svom selu kao i davno otpisani. A kad je otpoeo generalni juri na borake pemzije, Jura uspio da dokae svoj boraki sta. I te kakav! Ne sta nekakvog tamo ikomitraljesca, nego kurira Vrhovnog taba! I dobio je pemziju. Stigavi u Glamo, oko 10. februara, morao sam najprije da steknem to niju sliku o dosadanjem toku evakuacije, o brojnom stanju ranjenika i olesnika i, iznad svega, da od Vrhovnog taba dobijem konaan odgovor ta mo sa zaraznim bolesnicima iz bolnice Jasikovac: da li ih evakuisati ili ne? edoumica je bila izuzetno muna i uasavajua po sve nas. Glavnina eelona Centralne bolnice stigla je u Glamoko polje, rasporedila po svim selima oko Glamoa. Predah je iskorien za reorganizaciju u cilju to ?e pokretljivosti. elo Centralne bolnice doseglo je ve i Livanjsko polje. Najtea situacija bijae na zaelju i to na komunikaciji Otrelj-Jasikovacllinite. Osmog februara Nijemci su zauzeli Bosanski Petrovac i tako posredno ugrozili ovu komunikaciju kojom su se kretale eljeznike mpozicije sa ranjenicima i tifusnim bolesnicima. Patnje ranjenika i bolesnika e su uveane snijenom vijavicom i mrazom, naroito na Mlinitu, gdje su se dan morali od aviona sklanjati u umu, pod vedrim nebom, a samo nou su Dgli da nau kakav-takav zaklon u vagonima i u nekoliko baraka. Na Mlinitu ostali blokirani snijegom i velikom oskudicom transportnih sredstava sve do . februara, kada je na Mlinite stigao Vladimir Dedijer sa grupom odabranih inova Partije da bi, po nalogu Rankovia, potpomogli evakuaciju. to se zaraznih bolesnika tie, tu smo bili na najveoj muci. Ako ih krenemo, rizik od opte epidemije pjegavca bie ogroman, ali, s druge strane, Mlinitu nije bilo apsolutno nikakvih uslova za njihovo preivljavanje, ni ova nad glavom, ni hrane, a etnici su sa svih strana, ne raunajui i Nijemce. >liko se sjeam, meni lino je u toj dilemi pomogao doktor Miroslav ilesinger, iskusan epidemiolog, razborit i iskren saradnik. Po njegovom ljenju rizik od epidemije je zaista velik, ali ne mora biti i katastrofalan, pod ovom da se tifusari kreu na zaelju kolone i ako se, barem dok imamo imove pred sobom, obezbijede transportna sredstva. S tim preliminarnim djukom sam poao kod Rankovia, koji se takoe nalazio u Glamou, a on je nah obavijestio Vrhovnog komandanta. Na dan 12. februara stiglo je rjeenje:

u veliki pokret Centralne bolnice ukljuiti i zarazne bolesnike. Posljedice ove odluke, kao to je poznato, bile su odve teke: borbena sposobnost dviju naih divizija (7. banijska i 9. dalmatinska) i jedne brigade koje su, kao zatitnica, morale na leima preko Prenja da prenesu preko est stotina tifusnih bolesnika, bila je svedena na nulu, pa bi se, sa tzv. isto vojnog stanovita, pomenuta odluka mogla podvri otroj kritici. Ali, u jednom revolucionarnom ratu nema istih vojnih prorauna. Svakog trenutka se u njih uplie moralni faktor. On je i u ovome sluaju bio i morao je da bude presudan. Jedanaestog februara 1943. poslao sam Vrhovnom tabu izvjetaj o pokretu bolnice.5 Po tome izvjetaju, tj. na osnovu moje evidencije toga dana, u pokretu je bilo oko 2330 ranjenika i bolesnika. U stvari, bilo ih je ve tada vie. Izvjetaji jo nisu bili potpuni. Bolnika kolona se toga dana protezala od Prekaje i Mlinita, na sjeverozapadu, do Livna, na jugoistoku. U pismu Vrhovnom tabu objanjavam potanje kako i s kojim razlozima obavljamo reorganizaciju eelona. Znaajan je podatak: Broj tekih ranjenika na nosilima iznosi oko 700. Napominjem teku oskudicu u zavojnom materijalu i predlaem da se u osloboenim mjestima (Livno, Imotski) prikupi to vie svakovrsnog platna, zavjesa, arava itd. i da se uputi apel divizijama da one od svog plijena odvajaju izvjesnu koliinu zavoja i za bolnicu. Ovaj poziv sam upuivao ve nebrojno puta, ali bez uspjeha. Jo traim da se sva motorna vozila stave na raspolaganje Sanitetskom odsjeku za prebacivanje tekih ranjenika i da se toj autokoloni pridoda jedan dobar komandir-ofer (drug Beo). Za savlaivanje ovolikog prostora, koliko zauzima kolona ranjenika, neophodno mi je potrebno jedno stalno motorno vozilo. Moj konj, zvani Putalj, patei od nezobice, jedva me nosio u jednom smjeru, a meni je trebalo da skaem lijevo-desno i naprijed-nazad. U Glamo je tih dana pristigla iz centralne Bosne i pomenuta grupa ranjenika 1. proleterske divizije. Grupu je doveo Miladin Ivanovi. Prva divizija, pod komandom Koe Popovia, izvodila je uspjene operacije oko Teslia i Prnjavora i, dobivi od Vrhovnog taba nareenje da se hitno uputi na jug, prema Konjicu, morala je da se rastereti od svojih ranjenika i bolesnika. Nije bilo drugog naina nego da ih uputi u Centralnu bolnicu! To su uvijek radile, i morale su tako da postupe, i sve druge divizije Glavne operativne grupe. Svaka od njih je bila osposobljena da vodi sa sobom i da lijei u neprestanom pokretu, izvjestan broj (oko stotinjak) ranjenika. Meutim, kad se taj broj povea do te mjere da kvantitet preraste u vrlo negativan kvalitet (nepokretnost, nesposobnost za brze mareve i vee akcije) onda su divizijama bila na izboru samo dva rjeenja: ili da ranjenika ostave na terenu (najee za njih nesigurnom, kao to je bila centralna Bosna, puna etnika) ili da ih upute u Centralnu bolnicu, kao u obeanu zemlju. Priroda proleterskih i drugih udarnih jedinica, koje nisu imale svoje teritorije, ve su operisale svuda gdje zatreba, nagonila je njihove starjeine da se priklone drugom rjeenju. Iz centalne Bosne, mislim iz Prnjavora, stigao nam je tada i apotekar Bruno Finkelstein, veoma obrazovan farmaceut, estit drug, po dui boleiv, pa sam se i
5Zbornik

d o k u m e n a t a sanitetske slube u N O R , knj. 1., dok. br. 61. /1-7-7

a njega bojao kako e se prilagoditi ratnim surovostima. Rasporedio sam ga na ad kod nae glavne apotekarke Jele unji. Valjano je izdrao cijeli rat. U Glamou sam prvi put susreo ljekara Vladimira Beljakova, u svojstvu eferenta saniteta tek formirane 9. dalmatinske divizije. Voloda Beljakov, Rus, sticao se klasinom ljepotom svog lica i neobuzdanom tenjom da za svoju liviziju prikupi to vie raznog' materijala. Usred Glamoa uredio je pravu >ravcatu bolnicu, pristala bi i u mirnodopske prilike. ega tu sve nije bilo! Od .potekarske staklarije do kujinskog posua. Bila mi je simpatina njegova evnost, ali sam morao da ga otro posavjetujem: Voloa, pobogu drue, zar ne ddi u kakvoj se situaciji nalazimo? Dijeli to kud zna, a za sebe zadri samo mjpotrebnije, ono to moe natovariti na tri konja i u torbe svojih bolniarskih :ursista. Ne znam da li je posluao moju lekciju, ali da je morao posluati lekciju Neretve i Prenja u to sam siguran. 6 . Neu nikad zaboraviti borce dalmatinske divizije. Sve jedri i krni momci, ^ da ih je isklesao sam Metrovi, obueni u narodna odijela iz dalmatinske Zagore, teke vunene kabanice iskiene crvenim vezom. Niko tad nije mogao ni la nasluti njihova potonja stradanja. Pjegavac i glad su ih desetkovali. Oko 14. februara uputim se u Livno. Na goloj visoravni izmeu jlamokog i Livanjskog polja poduhvati me estoka bura sa susnjeicom. Visina e 1000 metara. Prema karti znam da mi je s desne strane ator planina i brdo Curozeb. Sad je taj cijeli predio u gustoj magli, ali se Kurozeb raspoznaje po tudenom vjetru. Do avola, mislim, koliko samo tih kurozeba ima po ovome taem dinarskom gorju. Kao da ljudima nije dosta same studeni nego jo i irdima nadijevaju ovakva zloslutna imena, kako bi se putnik i u sred ljeta ipomenuo na zimska zla. Doista, koji dan kasnije, iza mene, jedan eelon anjenika je na ovoj visoravni imao da se pomete u snijenoj vijavici. Ali, samo Livanjsko polje me doekalo osunano. Sasvim drugaija klima, 'upni predio. Uopte uzevi, ostatak februara u Livanjskom polju nam je, u ijeloj nevolji, bio do kraja milostiv. Sunce i toplo vrijeme, bez snijega, >ogodovalo je ranjenicima. Ni hrane nije manjkalo. Sela oko Livna, meu kojima e bilo i nekih izrazito nenaklonjenih naoj borbi, nisu jo bila ni iscrpljena, a jo nanje unitavana ratnim poarima. Kue od kamena pruale su relativno udoban mjetaj ranjenicima. U Livnu sam potraio Rankovia i upoznao ga sa rasporedom ranjenikih :elona. Prednji eeloni su ve bili dosegli i Duvanjsko polje. Rankovi je vrlo ako shvatio ogranienu mo nas trojice ljekara Sanitetskog odsjeka (Kraus, jchlesinger i ja) da se hvatamo u kotac sa problemima koji neprestano nastaju u anjenikoj koloni, dugoj sad i do 100 kilometara. Najveu zabrinutost je zazivala sudbina bolesnika na Mlinitu. Uviajui preveliku teinu moje idgovornosti u cijelom ovome naem poduhvatu, Rankovi mi saopti da e u pomo Sanitetskom odsjeku biti dodijeljeni Vlada Dedijer i Boo Ljumovi, s im da oni organizuju partijski rad i ivot u bolnikim eelonima i na taj nain ia potpomognu evakuaciju. Bio sam osokoljen ovakvim rjeenjem, iako od
e Doktor Beljakov je proao cijeli rat i poslije rata vodio sanitet naeg ratnog vazduhoplovstva. Zadrao e svoju neumornu prodornost, napisao knjigu Vazduhoplovna medicina i umro kao pukovnik.

.178

organizacije partijskog rada od strane ove dvojice drugova nee biti nita, ni tada ni kasnije. Dogaaji su naime diktirali da se oni angauju na isto operativnim poslovima, a partijski ivot u eelonima je tekao i sam onako kako je mogao i morao u takvim prilikama. Tako je Vlada Dedijer ve iz Livna, odmah po primitku direktive o organizaciji partijskog rada, morao da se hitno vrati ak na Mlinite, da bi ondje sredio stanje koje je izgledalo skoro katastrofalno. Zastoj evakuacije u Livanjskom i Duvanjskom polju, uostalom dobro doao za lijeenje i oporavak ranjenika, trajao je, za neke eelone, punih deset dana, tj. sve do dana kad je stigao glas da je osloboen Prozor (17. februara). Ve 19. februara sam iz Livna razaslao svim komandama bolnikih eelona direktivu za nastavljanje pokreta prema Prozoru. 7 U direktivi je bilo precizirano i tabelom prikazano gdje se koji eelon nalazio, kada treba da krene naprijed i u koje mjesto i kada treba da stigne. Tako je najisturenija grupa eelona, koja se 19. februara zatekla u Duvanjskom polju (sela Sarajlije, Mokronoge i Eminovo selo), prispjela u prozorsku kotlinu (sela Rumboci, Jaklii i Ripci) ve 21/22. februara, dok je grupa tekih ranjenika, stiui izmeu 2 2 - 2 6 . februara u selo Podhum (Livanjsko polje), imala da dosegne do Prozora izmeu 24. i 28. februara, kao posljednja u ranjenikoj koloni. Zapravo, najzadnju grupu cjelokupne Centralne bolnice predstavljali su tifusni bolesnici. Oni se ne pominju u ovoj direktivi zato to su jo bili na tegobnom putu od Mlinita ka Livnu. Upozoravajui da su sva sela oko Prozora poznata kao endemska arita pjegavca, u posebnoj taki ove direktive sam ukazao na taktiku upotrebe higijenskih ekipa na cijeloj duini mara.
* * *

Moglo je to biti 22. februara kad sam stigao u Prozor. Na periferiji grada, pored druma Prozor-Duvno, pronaao sam operativno odjeljenje Vrhovnog taba. Tu je Pavle Ili Veljko bukvalno visio na telefonskoj ici. Kuriri na sve strane i od svih operativnih jedinica. Razmijenili smo informacije. Veljko je bio zadovoljan mojim izvjetajem o pokretu Centralne bolnice, ali me i upozorio da ne treba pretjerano uriti ka Prozoru. Ja sam bio jo sreniji saznavi za pojedinosti dotad postignutih uspjeha. Osim Prozora, nae divizije su ovladale okukom Neretve, od Konjica pa sve do Drenice i napravile paniku u samom Mostaru. Potpuno je razbijena italijanska divizija Murge, u nae ruke je palo nekoliko stotina zarobljenika i, za ono vrijeme, ogroman materijalni plijen: topovi, municija, kamioni, tankete i skladite hrane. Za bolnicu je bila od posebnog znaaja hrana: eer, brano i sir. Sjeam se onih parmezan-sireva, golemih kao mlinski kamen. I sanitetskog materijala nije manjkalo: prvih zavoja, komprimovane sterilne gaze i lizol-sapuna. Sve je to uredno sortirala i raspodjeljivala apotekarkajela Zunji u kui preko puta operativnog odjeljenja Vrhovnog taba, gdje se smjestio i Sanitetski odsjek. Stigavi u prozorsku kotlinu, elni eeloni Centralne bolnice su odmah prihvatili znatan broj ranjenika iz 2. i 3. divizije, iz borbi na Neretvi i Prozoru.
23

Zbornik dokumenata sanitetske slube u NOR, knj. 1, dok. br. 76. str. 155.

479

Samo u borbi za Prozor hirurka ekipa 3. divizije (hirurg doktor I. Papo), nalazei se u selu Podbor, obradila je 170 ranjenika; izvedeno je, pored ostalog, 19 laparotomija i 27 imobilizacija gipsom. Isto tako, neprekidno su stizali ranjenici iz borbi za Konjic i Ivan Sedlo. Ali, nad optim raspoloenjem, koje jo nije bilo pesimistiko, ve se nadvila i jedna tamna sjenka. Grad Konjic, uprkos uzastopnim napadima, nismo mogli zauzeti, a ba kroz Konjic je trebalo proi da bi se prela Neretva radi prodora dublje u Hercegovinu i Crnu Goru. Strategijski znaaj Konjica je bio skoro isti kao i Prozora. Dvadeset i prvog februara Nijemci su upali u Gornji Vakuf. Lijevu obalu Neretve zaposjedale su velike snage etnika. S juga, du Neretve, pritiskivali su Italijani. S jugozapada, od strane Ljubukog, ustae i Italijani su estoko napadali na 9. dalmatinsku diviziju, nevinu jo u ratovanju, slabo naoruanu, jer je jo bila u stadiju formiranja, a od Vrhovnog taba je dobila odgovornu ulogu desne pobonice i zatitnice. Na vidiku su, dakle, bile namjere ujedinjenih neprijatelja da nas skuvaju u prozorskom kotlu. Sad mi je postalo jasnije Veljkovo upozorenje. Bojazan za sudbinu ranjenika je to nalagala. Izmeu svih ostalih, najopasniji pravac po nas bio je onaj od strane Gornjeg Vakufa svega tridesetak kilometara daleko od Prozora. Prozor, mada u njemu nije bilo naih trupa, a ni mnogo naroda, bombardovale su njemake tuke iz dana u dan. Nije bilo nikakvog razloga da preko dana boravimo u tome paklu od dima i plamena, pa sam Sanitetski odsjek povukao u jednu pojatu izvan grada, oko pola kilometra zapadno, pored druma Prozor Duvno. Tu smo i za vrijeme bombardovanja mogli raditi, primati kurire s izvjetajima i odailjati instrukcije u bolnike eelone. Atmosferske prilike su ile na ruku njemakoj avijaciji, ali i nama: vrijeme je bilo suvo, relativno toplo i cijela kotlina bez grude snijega. Pravo pretproljee. Samo okolne planine, iznad 1500 m, odsijavale su snijenom bjelinom. Dvadeset drugog februara su zadnji eeloni Centralne bolnice napustili Glamoko polje, dok se njena glavnina smjestila ve oko Duvna. Prednji dijelovi bolnice, savladavi snijene namete i vijavice preko planine Paklene, pristizali su u sela zapadno od Prozora (Rumboci, Jaklici i Ripci). Na zaelju bolnike kolone su se nalazili doktor Kraus i Vlada Dedijer. Operativna situacija se ubrzano pogoravala tako da, poev od 23. februara, nastaje cijela jedna serija dramatinih obrta u situaciji Centralne bolnice, cijela serija ordre-contreordre i sva je srea, a moda i rijedak izuzetak u istoriji ratovanja, da se sve ipak nije zavrilo sa poslovinim i totalnim desordre8. Naime, ocjenujui da vee nagomilavanje ranjenika u prozorskoj kotlinj postaje rizino, a s obzirom na grozu koja se nad Prozorom nadvila pojavom jakih njemakih snaga u Gornjem Vakufu i na planini Radui, Vrhovni
8 Ordre-contreotdre

= desordre (fr.) Nareenje - protivnaredenje = haos.

.480

Oko partizanskog bureta

Kongres partizanskih lijenika


"Tse*-.'
Prolasci preko rijeka

Prva pomo

Hitna operacija pod vedrim nebom. Operiraju Dani Popovi i dr Nando Truini maja 1944.

komandant je 23. februara uvee bio primoran da naredi da se evakuacija od Livna ka Prozoru zaustavi. Ovaj znaajan podatak je zabiljeio i Dedijer u svome Dnevniku. Meutim, transportovanje ranjenika nije se moglo u magnovenju zaustaviti, tako da su neki bataljoni pjeake grupe istog dana proli kroz Prozor i smjestili se u selu Duge, istono od grada. Od tog trenutka u sve nae planove u vezi sa Centralnom bolnicom poinje da se uplie dobro nam poznata via sila: svako i najmanje jezgro Centralne bolnice postaje privlana taka, kao obeana zemlja za ranjenike iz operativnih jedinica. Tako su 1. proleterska i 3. divizija, koje su u svojim bolnicama imale i po 200 ranjenika, morale neizbjeno da se rasterete od njih, da bi koliko-toliko sauvale svoju manevarsku sposobnost. Prema tome, bez obzira na pritisak eelona Centralne bolnice sa zapada, cijeli prostor istono od Prozora (sela Duge, Kranjii, Uzdol, Sipe) svakodnevno se punio sve novim i novim ranjenicima, a pod okriljem Centralne bolnice. Treba imati u vidu da je ovaj prostor vrlo razuden, ispresijecan potocima i klisurama, teak za orijentaciju i kretanje. Dvadeset i petog tebruara uvece poao sam do Vrhovnog komandanta u Graanicu, u klisuri Rame. Mirno je sasluao moj izvjetaj iz kog je mogao vidjeti da se dinamika prenoenja ranjenika ka Prozoru, uprkos mnogim potekoama, razvija uglavnom po planu. Meutim, sve jai pritisak Nijemaca sa sjevera kao i na ponovo neuspjeli napad na Konjic prouzrokovali su u Titu veliku zabrinutost. Jo prije dva dana poslao je depeu Glavnom tabu Hrvatske, javljajui da je zbog neuspjeha kod Konjica put za ranjenike zatvoren, pa trai da razbiju Nijemce, negdje oko Drvara, jer je u opasnosti 3 500 ranjenika. Meni je te noi dao direktivu da barem teke ranjenike Centralne bolnice, koji su se tada nalazili na potezu Livno-Duvno, gledamo vratiti u Bosansku Krajinu, do Prekaje, a ondje bi ih prihvatio Bosanski Korpus. Takvo nareenje sam kurirom poslao u Duvno. Pokret tekih ranjenika u smislu na lijevo krug otpoeo je 27. februara i to iz Eminova Sela (Duvanjsko polje) prema Podhumu (Livno), meutim, s obzirom na pristiglu vijest da su Otrelj, Mlinite i Drvar pali u ruke Nijemaca, predstavnici Sanitetskog odsjeka, doktor Kraus i ininjer iva orevi, nalazei se tada u Duvnu, obustavili su (28. II) samoinicijativno ovaj povratak ranjenika na zapad.9 U to vrijeme su sanitetu bili pridodavani kamioni i jedan autobus, porijeklom iz prozorskog ratnog plijena, pa su pojedini eeloni Centralne bolnice jo uvijek bili u stanju da izvode ovakve cik-cak pokrete. Meutim, koliina motorizovanih sredstava, koja je dodjeljivana sanitetu, bila je beskrajno malena, kada se uporedi sa ogromnim potrebama, pa je mogla da poslui samo u najakutnijim situacijama. S druge strane, opta orijentacija da se za transportovanje bolnice upotrebe sredstva sa terena (konji, kola, ljudi) pokazala se u velikoj mjeri kao iluzorna, jer nam seljatvo u Livanjskom i Duvanjskom polju nije bilo naklonjeno, a sela koja su bila na strani partizana (Ravno, Vukovsko) bijahu ve od ranije unitena i gotovo sve rezerve stoke u njima ve iscrpljene. Patrole, to su ih komande mjesta i komande bolnikih eelona odailjale na teren, nisu uspijevale da mobiliu ni deseti dio planiranih sredstava. Nevolja bijae uveana
"Zbornik dokumenata sanitetske slube NOR, knj. 1., dok. br. 66.
31 G O J K O M K O L l S / M K M O A R I

481

o i odsustvom iole racionalne i vrste organizacije u iskoriavanju i ono malo camiona koji su, makar i povremeno, bili bolnici dodjeljivani: gubio sam mnogo vremena u moljakanju, u potrazi za kamionima; ofere, doista premorene, iavladivao je san na sred drumova, im bi se malo izmakli ispod kontrole. Tako ;mo koncem februara zapali u teku krizu u pogledu transportne sposobnosti jolnice. Ve samo radi toga problema ja sam doslovce svakog dana navraao u 3perativno odjeljenje Vrhovnog taba. Napetost koja je tamo vladala, meni )osve razumljiva, pa ni obazrivost, kojom sam uvijek bio optereen, kad bih ;aticao drugove Terzia i Veljka u njihovoj velikoj brizi nad stanjem na >ojitima, nisu me sprjeavali da pitanje transporta ne postavim u svoj otrini. )obro sam znao i sam da su kamioni krajnje neophodni za prebacivanje perativnih jedinica, pa ipak, ja sam se u tim naim razgovorima i raspravama alagao: da se Centralnoj bolnici dodijeli na stalnu upotrebu makar i minimalni iroj vozila. Neka budu makar i dva, ali neka se nikud ne udaljuju; da se formira vrst tab sanitetske transportne kolone u koju bi se uvrstili svi raspoloivi konji, kola i nosioci ranjenika. Takav tab, i samo tab, mogao bi a vrsto dri u rukama ono im se raspolae, da zna gdje se ta nalazi i gdje su ajakutnije potrebe. Samo takav tab bi mogao da na mnogo racionalniji nain, potrebi transportnu kolonu: zamiljao sam da ta kolona krui izmeu dvije :ape po konvejer-sistemu. Nije mi uspjelo da drugove ubijedim u prednosti mog zahtjeva. Redovno .m dobijao umirujue odgovore kako oni u Operativnom odsjeku, dre tuaciju vrsto u rukama, kako e kamiona biti dovoljno kad zatreba itd.10 asnije e se pokazati da je ovakav isto verbalni optimizam bio posve nerealan, . ne kaem fatalan. Bitka na planini Radui ulazila je u kritinu fazu. Gore, na visini od 1500 m, dubokom snijegu, gladni i bosi borci 7. banijske divizije, pod komandom mog :kadanjeg komandanta u Kraljevakom odredu Pavla Jakia, pruaju ogoren por Nijemcima koji navaljuju iz doline Vrbasa. Obuzima me posebno osjeanje prema Banijcima. Pitom je taj narod, dospio iz pitome i bogate Banije, Ije se jelo kokoevinu i utipke, nevian gladovanju i ratnim naporima ovakvih zmjera. Stiu glasovi da na poloaju umiru, ne samo od neprijateljskog metka, od gladi i iscrpljenosti. Kad nemam hitnog posla izlazim iz svoje pojate na linu i posmatram njemake teke bombardere kako tuku Raduu. Sistematino hladnokrvno, kao da su na manevru. Obruavaju se jedan za drugim. :prestana grmljavina bombi. I kao da vidim njihove pilote: sve fifirii, balavci, mgupi, uvjebavaju se, cerekaju se nad nemonim braniocima. Nikad kao tih na nisam bio nadojen mrnjom prema svemu to je njemako. I gradi Prozor, u kome vie nije preostalo cijele kue, i dalje bombarduju ike. Zato? Tamo vie nema ni ive due, to valjda moraju znati. Znai, opet no trening. I sela istono od Prozora, sva su u dimu i plamenu. Zaudo: sela jadno od Prozora, gdje je sad glavnina bolnice, nisu toliko bombardovana.
"'Zbornik dokumenata sanitetske slube u NOR, knj. 1., dok. br. 64. i 67.

U danima izmeu 28. februara i 5. marta pravi pljusak nareenja, koja su se meusobno kosila, i samo krilata ptica, a ne Centralna bolnica (mada je i ona zapoinjala te cik-cak letove) mogla je da poleti as u pravcu Like, pa Dalmacije, pa natrag, pa u Centralnu Bosnu, pa opet natrag. Ali, tako je moralo biti.

Osvanuo je 1. mart, najsudbonosniji dan bitke za ranjenike. Nijemci su zauzeli Vilica Guvno (k. 1236). Sa tog poloaja, ne bude li koga da im se isprijei, lako im je sii niz Draevske padine do samoga Prozora. Povrh sela, gdje su ranjenici, zazuji i po koji mitraljeski metak, dodue usamljen, mrtav, ali dovoljno ujan da bude vjesnik neposredne opasnosti. A sutradan, drugoga marta hiljadu devetsto etrdeset tree, dan naega biti ili ne biti, sve fizike i moralne snage Glavne operativne grupe i Centralne bolnice, sve to je moglo da se mie, osjea, misli i bori na ovaj ili onaj nain, sve se pokrenulo i zgusnulo u jednoj jedinoj odluci: razbiti Nijemce, ili propasti. Najprije, tog jutra vidjeh kako zapadnom periferijom Prozora uurbano odmie kolona 4. proleterske brigade, hita uz Draevske strane da bi stigla na Vilia Guvno. U koloni vidjeh i djevojke, Crnogorke, s pukomitraljezima na ramenu. I pitam se: zar je mogue, poslije tolikih pogibija od prole godine (Bugojno, Kupres) i ovih nedavnih (Jablanica), zar je mogue da ih jo ima? Prolazi kolona pokraj kua, a ranjenici je ispraaju pjesmom i poklicima. Odmie kolona uz brdo, a mene stee za grlo Njego: Mlado ito navijaj klasove, pree roka dola ti je etva. Doista, kako smo uskoro saznali, u boju na Vilia Guvno, u uzastopnim sudarima prsa u prsa, izginulo ih je tridesetoro i to samo iz jednog bataljona 4. crnogorske. Nali su se blizu i Krajinici. Vilia Guvno bude preoteto i sauvano. Toga i jo tri naredna dana niz Draevo i cestom sa Makljena tekli su potoci novih ranjenika. Zapadno od Prozora imali smo dvije jake hirurke ekipe sa doktorima Zorom Goldschmidt (u selu Ripci) i doktorom Karlom Herlingerom (u selu Jakliu). Operisali su bez predaha, danonono. U tome optem zlu, Herlinger je morao da izvede i hitnu operaciju nad doktorom Vojom ukanoviem, kome se uklijetila hernija. Negdje istono od Prozora operisao je doktor Dejan Popovi. Negdje je radio i hirurg Kukec. Osim ovih hirurkih snaga koje su pripadale Centralnoj bolnici, u divizijama su operisali hirurzi ura Meterovi (Prva proleterska), Olga Popovi-Dedijer (Druga proleterska) i Isidor Papo (Trea udarna). Sve u svemu, ovo hirurga to smo ih imali, bijae impozantna snaga, ali posve nedovoljna da zbrine kako valja onoliki broj svjeih ranjenika, pa su se intervencije morale usredsrediti na vitalne indikacije. Ukazivao sam na definitivnu hemostazu i na to potpuniju imobilizaciju preloma. Na veliku alost, osim operacionog protokola koji je uredno vodio doktor ura Meterovi, nemamo danas nikakve dokumentacije ni o broju ranjenika, ni o broju izvedenih operacija za vrijeme bitke nad Prozorom. Ostae mi neizbrisivo sjeanje na sasvim osebujno ponaanje ranjenika tih dana. Bili su se stekli mnogi uslovi za njihovo panino raspoloenje. Meutim,
ZLS^

panici nije bilo ni traga, ili je moda i bilo, ali jedva u hemijskim tragovima, >d pojedinaca koje je veina lako uspijevala da povrati ka normalnom ponaanju. Ali, ta je to bilo to bi se moglo u ondanjem ponaanju veine nazvati normalnim? Psihijatri i psiholozi e, moda, nai mnogo toga to i nije pa sasvim u skladu s normalnim, ali za mene je normalno bilo sve to je u datoj, ,-rlo kritinoj situaciji doprinosilo egzistencijalnim interesima cjeline, ne samo Centralne bolnice, nego i cijele vojske koja se na poloajima tukla na ivot i smrt. je, mislim, jedini pouzdan mea izmeu normalnog i nenormalnog. Na irimjer, pjesma i klicanje kojim su ranjenici ispraali borce. Ili, posve udesan i lo tada nepoznat oblik takmienja meu starim ranjenicima: teki ranjenici, koji ,u imali medicinsko pravo da budu noeni na nosilima, odricali su se nosila, ivatali se taka, a konjanici su silazili s konja i prelazili u eelon pjeaka. Svi su e odricali u korist novih ranjenika koji su im zatitili ivote. Drugi su se laali .lata da prave take i nosila. Uporeeno s normama tzv. regularnog ratovanja, u :ome ranjenik zahtijeva optimum njege i kada iz njega iskau sebini nagoni, sve )vo, emu sam bio ivi svjedok, izgledae nam udno, ali je istinito. Razumije se, >sim individualne volje, kojoj je, pored ostalog diktirao i nagon linog amoodranja, a taj nagon se mogao u onoj situaciji ostvariti jedino apsolutnom amodisciplinom i psiholokom spregom izmeu boraca i ranjenika - odluujui iticaj imala je i kolektivna volja, izraena u cjelokupnoj skali moralnih rijednosti, kakve su u ono vrijeme njegovali komunisti, i onih koje smo lasljeivali iz narodne tradicije o kultu ranjenika. Jedan mali izraz tog opteg astojanja da se eventualne duevne krize prebrode bile su i novine Ranjeni rug koje je tih dana izdavao Sanitetski odsjek, a ureivala Radmila Ivkovi. ]apisao sam uvodni lanak. 11 Novine, depnog formata, umnoavane su na ipirografu, istina u veoma malenom broju primjeraka, ali je njihov moralni inak bio vei od tiraa. Sluajui kako se taj listi ita naglas pred skupom mjenika, ljudi su razmiljali: ako ima nekog ko i u ovome paklu ima snage i remena da nam pie, onda valjda nije sve izgubljeno, jo smo na nogama, jo na nade. Nou izmeu 2. i 3. marta otpoeo je na koncentrini protivudar na lijemce. Te noi sam u Operativnom odjeljenju susreo Kou i Peka (podsjeali me na junake iz antikih vremena, ili na vitezove uoi boja na Kosovu), ije ivizije su, gore na planini, ve ule u odluujui okraj. Odluka za ovaj oduhvat je donijeta dva dana ranije na sastanku Politbiroa i Vrhovnog taba. ,ebnja i optimizam istovremeno. Cijelu tu no, pa idui dan, pa jo jednu no prosjedio sam ispred svoje ojate, primao i odailjao kurire i sluao bitku. estinu one vatre mogu uporeiti tmo sa onom koju sam doivljavao na Ebru od jula do septembra 1938. Nai su avukli na Makljen sve haubice koje smo bili preoteli od Italijana. Od opte rmljavine topova, bacaa i runih bombi, a preko dana i od njemake avijacije, e se uopte nije moglo uti ni puke ni mitraljeza. Kao prizor, najimpresivnije bilo nono nebo nad Makljenom: svo u utom sjaju, neprekidnom, kao kad se unje i gromovi slivaju u jedan cjeloviti poar. Drhtao sam od studeni i od :bnje pitajui se: da li e gore iko preivjeti?
23

Zbornik dokumenata sanitetske slube u NOR, knj. 1, dok. br. 76. str. 155.

510

A onda, 4. marta ujutro, zavlada tiina. Sasvim iznenada. Neto kao kad se na pozorinoj sceni, usred najnapetijeg dramskog trenutka, spusti zavjesa. Ta tiina je isprva djelovala zlokobno. Ko li je taj ko je spustio zavjesu? Mi ili oni? Stiu prve vijesti. Nai su zauzeli selo Pidri i planinske vrhove Kobilu, Oglavak i Crni Vrh. Nijemci razbijeni i naglo odstupaju dolinom Vrbasa ka Bugojnu! Teko da se povjeruje, teko da se u grudima podnese pritisak radovanja. Sad je preda mnom stajao velik posao: prikupiti podatke gdje se ko nalazi i rijeiti ta emo dalje sa Centralnom bolnicom. Petog marta u 23,45 asova uputio sam Vrhovnom tabu izvjetaj o rasporedu bolnikih eelona, o brojnom stanju ranjenika i bolesnika i o nerijeenim problemima transportovanja. 12 Brojno stanje i raspored Centralne bolnice bio je tog dana ovakav: na brizi 9. dalmatinske divizije, prema jednom od ranijih nareenja Vrhovnog taba, ostalo je, negdje oko Duvna 500 ranjenika i bolesnika; na prostoriji zapadno od Prozora (sela Ripci, Jaklii, Proslap, Kovaevo polje, Sopot, Podbor, it) leala su 1843 ranjenika i bolesnika: na prostoriji istono od Prozora (sela Duge, Uzdol, ipe, Hare, Kranjii, Donja Vast) nalazilo se 1450 ranjenika i bolesnika. Svega u Centralnoj bolnici 3793 ranjenika i bolesnika. Ovome broju treba dodati jo najmanje 700 ranjenika u divizijskim bolnicama i brigadnim ambulantama, to znai da se pod okriljem Glavne operativne grupe na dan 5. marta 1943. zateklo oko 4.500 ranjenika i bolesnika. Od ovog broja otpadalo je na zarazne bolesnike (akutni pjegavac, trbuni tifus i rekonvalescenti) 746, a oni su bili prikupljeni u samostanu Situ. Broj ranjenika i bolesnika koji su mogli biti pokrenuti samo na nosilima iznosio je 225.13 Ako bi se htjelo ovu kategoriju ranjenika pokrenuti u jednom trzaju trebalo bi nam 1800 ljudi, ili 113 kola, ili 22 kamiona. Konjanika je bilo 822, i to samo u eelonima Centralne bolnice zapadno od Prozora. Prema tome, proraun potrebnog ljudstva i sredstava za prijenos djelovao je upravo zastraujue. Na raspolaganju, kao donekle sigurnu rezervu, imali smo samo grupu od 600-700 italijanskih zarobljenika. Mobilizacija ljudi i konja sa terena dala je skoro nitavne rezultate, jer se stanovnitvo bilo razbjealo u visoke planine a operativne jedinice su ve bile povukle sve konje to su ih mogli jo pronai. Kao to sam rekao, moj prijedlog da ono malo vozila to ih je bilo upotrebimo mnogo efikasnije pomou konvejer sistema, nije bio usvojen. Tako je sad postalo jasno da za daljnji pokret bolnice nee biti drugog rjeenja nego da se divizije lie svojih konja i da borci svoja ramena poture pod nosila. Sto se tie pitanja, kuda emo dalje sa Centralnom bolnicom, Terzi mi je istog dana saoptio direktivu da emo se probijati na sjever, preko planina Bitovnje i Vranie ka centralnoj Bosni. Istoni eeloni bolnice, u duhu te direktive, ve su bili stavljeni u pokret, ali je u tome stiglo nareenje od Vrhovnog komandanta da se ide - preko Neretve! O pravcu ka centralnoj Bosni, kao moguoj varijanti izlaza iz prozorskog kazana, bilo je govora i ranije, a Terzi je tu ideju 5. marta konkretizovao, vjerovatno imajui u vidu slobodan, mada geografski vrlo teak koridor koji se ukazao poslije poraza Nijemaca. Po svemu sudei, on, iako na funkciji naelnika taba, nije bio u toku odluke Vrhovnog komandanta, da se cijela naa vojska, zajedno s ranjenicima, probija
dokumenata sanitetske slube u NOR, knj. 1., dok. br. 67. 225 odnosi se samo na dio Centralne bolnice zapadno od Prozora, tako da je ukupan broj nosila bio barem za 100 vei.
| , ! 1 J Zbornik

preko Neretve i Prenja. A do te odluke je dolo, posve sigurno, barem istog dana, ako ne i koji dan ranije, kad smo sa ranjenicima zapoeli pokret na sjever. Istog dana je stigao glas da su Nijemci, nadirui sa zapada, zauzeli Livno, Kupres i da su na domaku Ravanjskog polja i sela Zvirnjae, gdje nam je bilo zaelje bolnike kolone sa 275 ranjenika i bolesnika, medu kojima 100 na nosilima. Kritino. estog marta ujutro uputim se do Vrhovnog komandanta. Tita sam naao u Graanici, u vodenici, na potoku to se uliva s desne strane u Ramu. Tito je bio dobro raspoloen. Naredi mi da odmah krenem u Jablanicu da bih izvidio sve tamonje prilike za privremeni razmjetaj ranjenika. Jablanica e biti samo etapa, prihvatnica za vrijeme prelaza preko Neretve. Svakog asa treba da otpone izgradnja novog mosta. Dakle, ipak preko Neretve... Dadoe mi motocikl i ofera Dalmatinca te se otisnemo cestom niz Ramu. Uemo u kanjon Neretve. Tek to smo napravili jedan kilometar od ua Rame u Neretvu kad zaujemo s lijeve strane mitraljski rafal. Zrna prate ispred motocikla. U istom trenutku ofer je zakoio i mi se bacimo u anac s desne strane ceste. Zaklon je bio jedva dovoljan za naa opruena tijela. Od oruja nismo imali nita osim pitolja. Bespomoni. Pomolim malo glavu da osmotrim ta se zapravo dogaa i odakle nas je to potprailo. Na stjenovitoj uki, na lijevoj obali rijeke etnici! Toliko su nas nadvisili da ne moemo ni makac. Poslije nekoliko rafala, koji su pogaali sami rub naeg anca, etnici se umirie, valjda uvjereni da su nas dotukli. Proticali su dugotrajni minuti. Opet podignem glavu, opet rafal! Jedna koza iznad mene brsti i zaueno posmatra ta se to zbiva meu ljudima. Ostanemo tu prikovani puna tri sata. Naom cestom ne prolazi niko. Tek uneke desi se udo: povrh etnike uke zaujem eksploziju i ugledam oblai od rapnela. Po tom jo jedan rapnel i jo jedan. etnici se razbjeae. Sve do danas, koliko god sam se raspitivao, ostade mi tajna ko je taj tobdija koji je uoio etnike i odakle im je uputio tri tako precizna pogotka. Posvetilo mu se oko! Kad pogledam danas geografsku sekciju tog terena nedokuivo mi je gdje je mogla da bude pozicija toga naeg topa. etnika zasjeda se bila postavila negdje podno arskog Vrha (k. 828.), ali odmah iznad Neretve. Stigosmo u Jablanicu ve u sumrak i osmotrim sve to je od interesa za nas. Naselje jo ima netaknutih zgrada. Neka naa jedinica me upozori da se drim zaklona, iza kua, da se ne pribliavam obali, jer su na drugoj strani etniki bunkeri. Vraajui se u Graanicu susretnemo kolonu nae vojske. Jedna brigada Sedme banijske divizije. Umorno koraa kolona, ali - pjeva. Tek to su skinuti s poloaja na Radui, poslije etrnaestodnevnih okraja i stradanja u snijegu. Upitam za Pavla. Nije u ovoj koloni, jo je negdje gore. Izvijestio sam Tita o Jablanici i o svojoj avanturi. Smjekao se, zadovoljan to se sve dobro svrilo. Naredi mi da moe otpoeti pokret ranjenika prema Neretvi. Divizije e nam ustupiti dobar dio svojih tovarnih konja. Sutradan, 7. marta, Nijemci su zauzeli Ravno. Ponovo su izbili na Kobilu, Vilica Guvno i Pidri. Terzi je naredio najhitniju evakuaciju prozorske kotline.

Prvi eeloni bolnice stigli su u Jablanicu 8. marta, a u no 8/9 marta14 otpoeo je prijelaz ranjenika preko mosta, improvizovanog od drvene grade, uvrene uz gvozdenu konstrukciju eljeznikog mosta koji bijae sruen par dana ranije, ja sam poao u Jablanicu, dok su drugovi Kraus i Dedijer ubrzavali evakuaciju iz prozorske kotline. U Jablanici nam je od strane Centralnog komiteta bio dodijeljen Krsto Popivoda da potpomogne odravanje poretka na mostu. Situacija na jablanikom mostobranu bijae tih dana veoma teka, tea od svih prizora koje moe da zamisli ljudska mata. Na ulazu u Jablanicu, idui od Rame, zatekao sam mnogo leeva ljudi i konja. Tu je njemaka avijacija, 8. marta, iznenadila kolonu ranjenika i borce 8. banijske brigade, napravivi pravu kasapnicu. Naselje u ruevinama, u dimu i praini; tuke i italijanski avioni tuku bez prestanka. U samom selu se nije moglo opstati. Sreom, u klisuri rijeke, pa i na jugozapadnoj strani naselja postoje udubljenja-peine koje je Neretva u davna vremena izlokala. Tu smo nali dosta sigurna sklonita za ranjenike. Prijelaz je otpoeo u no 8/9. marta. Prave muke su nastale tek na lijevoj obali. Naime, drvenim mostom nije mogla biti premoena klisura u cijeloj svojoj irini, most je vodio tik iznad bune Neretve. Na lijevoj obali, na kraju mosta, isprijeila se vertikalna stijena, apsolutno nesavladiva. Kuda dalje? Na oko dvjesta metara daleko od mosta, nizvodno, uspinjala se jedna uska staza, od same vode do na vrh platoa i sela Luga. Meutim, izmeu mosta i te staze, u koritu rijeke, ispreile su se gromade ljunkovitih stijena, teko prelazne i za zdrava ovjeka. Pa ipak, na plato se nije moglo ispeti nikud nego tuda. Svaki ratnik u svom sjeanju uvruje po jedan, ili nekoliko, za njega najstranijih dana. Sve ono to se tih nedjelju dana zbivalo na jablanikom mostobranu i ono to u doivljavati na prijelazu preko Prenja, pa dalje, oko Glavatieva, sve je to bio jedan neprekidni uas i ja ni danas nisam kadar da odredim koji dan je bio doista najstraniji. Zato moram opisati redom. Prema nareenju Vrhovnog taba preko mosta se moralo prelaziti samo nou. Ukoliko je no titila od avijacije, utoliko je na mostobranu, ba nou, kad se nita ne vidi, vladao vei krkljanac. Trupe, koje su hitale na Prenj da proire mostobran i da gone etnike, izmijeale su se sa nosiocima ranjenika, tovarnim konjima, komorama. Obdanica i avijacija zaticale su nas u koritu Neretve. Bio sam svjedok kako ranjenici puu preko stijena, neposredno uz obalu mone rijeke koja nosi sve to dohvati. Pa ranjenici pjeaci jo kako-tako. Ali konjanici i nosila? Gledam konja s ranjenikom, hoe da preskoi stijenu, ali je izgladnio i nemoan, pa se samo prevjesio trbuhom preko stijene. Ni tamo ni amo. Skidaj ranjenika, prenosi konja, popni ranjenika i, koji metar dalje, opet iste muke. Pri takvim manipulacijama su nerijetko prskale tek zarasle kosti. Vidjeh konja kako se sa ranjenikom zanio u rijeku. Odnese ih. Nosioci ranjenika, mahom italijanski zarobljenici, zastajkuju na svakom koraku, nemoni i sami da savladaju kamene prepreke. Nosilo s ranjenikom lei izmeu stijena, nailazi konj i gazi. Sluam monotone i ve besmislene povike banijskih djevojaka koje prate zarobljenike:
23

Zbornik dokumenata sanitetske slube u NOR, knj. 1, dok. br. 76. str. 155.

487

- A via, a via, Italiano, a via! Zarobljenici italijanske faistike vojske teko su ispatali okupaciju Jugoslavije, i zloine to su ih inili irom nae zemlje. Podijelili su, protiv svoje volje, sudbinu hiljada jugoslovenskih partizana, pomrlih na stazi izmeu Neretve i Drine. Bilo je medu njima moda i ljudi koji su prenoenje ranjenika shvatili kao svoj dug humanosti. Valja im to i ovdje priznati. Mi smo izdavali nareenja da im se daje obrok jai nego naim borcima, ali su ta nareenja bila bez realne podloge. Kraj sveg ostalog zla, premorenosti, potitenosti, zbog line nemoi da leto bitnije popravim, ja sam u te dane patio i od straha da ne otponu kie, da Meretva ne nabuja, u kom sluaju bi nam i ta vrletna staza bila presjeena. Sreom, barem ta katastrofa nas je mimoila. Uopte uzevi, meteoroloke prilike ;u bile povoljne, jednako po nas kao i po neprijateljevu avijaciju. Bogdan Vujoevi, danas general u penziji, veli da sam mu tada spasao iivot, a ja se jedva malo, uz pomo njegovu, prisjeam da sam ga na onoj stazi Kalvarije naao naputenog, da sam skinuo s konja nekog lakeg ranjenika i konja lao Bogdanu. Bogdan je imao prijelom butne kosti, tek u fazi zarastanja. Izgleda la je prilikom uzjahivanja na samar Bogdanova kost ponovo krenula. Takvih >rnalih mojih intervencija moda je bilo i vie, ali ih se danas apsolutno ne ;jeam. Poto je bio savladan uspon na plato, teki ranjenici su smjeteni u selo Lug, doktorkom Zorom Goldschmidt. To selo je toliko izloeno vidiku iz vazduha I sa zemlje da je pravo udo kako je ostalo. Tueno je italijanskim topovima iz jrabovice, bilo je i neto rtava, ali je moglo biti i do temelja uniteno da se na ljega okomila avijacija. Da bismo izbjegli ogroman rizik od nagomilavanja na uem mostobranu, ve pokretne ranjenike smo morali nemilosrdno goniti dalje. Bilo je to jako eko, jer su ljudi, poslije pretrpljenih muka u koritu rijeke, eljeli da predahnu i leto pojedu. A nije bilo ni vremena ni hrane. Tifusne bolesnike smo privremeno smjetali u eljezniki tunel, odmah znad Neretve, gdje su stradavali od hladnoe i promaje, ali je tunel sigurno titio >d bombardovanja. Poslije jednodnevnog odmora pokretani su dalje do sela Dobrogoe gdje su se mogli zadrati par dana pod staranjem doktora >chlesingera. Ako je Jablanica preko dana pruala sliku mrtve pustinje, nou se reobraavala u vojni logor s prividom haosa. Vatre na ulicama i poljanama, oko tjih ranjenici i tifusari. Neprestano prolaze jedinice vojske i jedino one ostavljaju itisak nekog reda i rasporeda. Odmah iznad Jablanice, s june strane, uzdie se koro vertikalni bedem planine Plae. Na njoj je zasjela 9. dalmatinska divizija u >dbrani od etnika. Nou mi je Plasa izgledala kao osvijetljeni oblakoder od atri, sve jedna iznad druge, od podnoja do vrha. Nou 10/11. marta kroz Jablanicu proe kolona Vrhovnog taba. Na poljani ired mostom sretoh Sretena ujovia-Crnog. Sjedi na sanduku kraj vatre, inuden. Pitam ga da li zna kako emo i ime emo dalje preko stravinog 'renja. Crni, kog sam do tada znao kao visprenog i vedrog optimistu, samo legnu ramenima, bez odgovora. Kosnulo me njegovo raspoloenje, neto poput
|88

ravnodunosti, ali, pomislim: pa ni ja ne mogu nita drugo nego da slegnem ramenima, kad mi neko upravi slino pitanje. Desetog marta u 10,00 asova poslao sam Vrhovnom tabu izvjetaj o rezultatima prenoenja ranjenika preko Neretve. 15 Do tada su protekle dvije noi i jedan dan od kako je bolnica otpoela prijelaz. Prenijeto je svega 350 tekih ranjenika, ostaje jo oko 800 za prebacivanje na nosilima, jer su konji u koritu rijeke jedva mogli da se upotrebe. Ukazao sam na iznurenost Italijana, za koje smo od zlehudnog bolesnikog sljedovanja odvajali neto brana. Inae, jedina namirnica je konjsko meso. Osma banijska brigada, dodijeljena bolnici da prenosi ranjenike, jedva se i sama kree, borci padaju u san pokraj nosila i tako evakuacija ozbiljno zapinje. Kad sam sastavljao taj izvjetaj nisam imao podataka o situaciji na zaelju bolnike kolone. Ono se tog dana nalazilo jo u selima istono od Prozora, u naglom pokretu ispred Nijemaca koji su ve sipali vatrom po kolonama. Tamo je bio i Vlada Dedijer. Italijanska artiljerija je pojaavala paljbu po selu Lugu i tunelu. Jedno poslije podne, mislim 13. marta, zatekli smo se Vlada Dedijer, Savo Drljevi, komandant jedne dalmatinske brigade, Veljko, Krsto Popivoda i Boo Ljumovi u karauli na istonom izlazu iz tunela. Drimo sastanak. Granate padaju oko karaule. Umaknemo u tunel i koji trenutak po naem izlasku granata tresne posred same karaule. Istovremeno etnici navaljuju sa visova Prenja, u nastojanju da preotmu tunel i most. Nasuprot njima je jedna brigada 7. banijske divizije. Uspjeno se odupire. Bio je to vrlo kritian dan na uem mostobranu. etrnaestog marta krenem iz Jablanice ka selu Krstau. Bacim posljednji pogled na rijeku i vidim kako nai stumbavaju u Neretvu kamione, tenkove i topove. Odsluili su svoje, i to valjano, a sad, nema se kud dalje s njima. Padine Prenja su dostupne samo kozama i partizanima. Od rijeke do Krstaa ima svega 6 km ali visinska razlika iznosi 400 metara! Dobra doza i za zdravog graanina, nedjeljnog izletnika. Predio je ogoljen, tek tu i tamo po koji krljavi grm. Pored staze etniki leevi, ve crni i naduveni, a tu su i naa ranjenika nosila u zastoju. Ima i umrlih ranjenika. Ispod Krstaa, u jednoj jaruzi zateknem tab 8.banijske brigade, zaduene za prijenos ranjenika. Tek to smo sjeli da se posavjetujemo, kad naleti eskadrila tuka, istrese ubitani tovar po Krstau i selo bude zastrto oblakom dima i praine. Pourim gore. Krstac je smjeten du jednog grebena, kue zbijene u jednom redu, sagraene od kamena i cio taj lokalitet me intenzivno podsjetio na panska naselja, Gratallops u Kataloniji, na primjer. Bombe su nanijele teke gubitke: desetak mrtvih i koja desetina ponovo ranjenih ranjenika. Doktorka Zora Goldschmidt i bolniarke ostale su za vrijeme bombardovanja na svom mjestu, izvukle ranjenike iz ruevina i, dok sam ja stigao, ukazale im svaku moguu pomo. Poto je Krstac vrlo zahvalan cilj za avijaciju, uputim ih da ve tokom noi, po svaku cijenu, napuste selo. Stigavi na sedlo Strbine (900 m) naem se sa tabom 1.proleterske divizije, a tu su ve bili Veljko i Dedijer. Koa je as preko karte, as okolo, sijevao oima, ulovio sam i poneki ironian njegov osmjeh, ali nam do Albenizove serenade sad nije bilo. Tu smo zanoili.
23

Zbornik dokumenata sanitetske slube u NOR, knj. 1, dok. br. 76. str. 155.

519

Od trbina do katuna Javorika i Breze (1200 m) staza je sve vrletnija, donekle zastrta rijetkom bukovom umom. Kolibe u katunima prepune ranjenika i du staze svuda ranjenici, kraj vatri, neki spavaju, neki peku konjsko meso. Vie se ne osjea postojanje sanitetske slube. Nema vie organizovanog pokreta. Eeloni su iskidani, ne postoje vie kao cjelina. Tifusni bolesnici neuraunljivi. Grupice i pojedinci gamiu, koliko ko moe, a najvie se zadravaju oko vatri. Sva sudbina bolnice sad je u rukama operativnih jedinica koje jednovremeno brane poloaje i nose ranjenike. Budim premorene ljekare i bolniarke, ali svaka rije prijekora pada u prazno. Zora me hvata na beskrajno dugoj stazi koja se strmo sputa u kanjon potoka Idbar. Vatre dogorijevaju, takorei jedna do druge, i cijela ta putanja zadobila je boju uglja i pepela i ljudi su postali pepeljasto sivi, na rubu totalne apatije i nemoi. Spust od Breze do Memeja sela iznosi 500 m visinske razlike. Na samom poetku idbarske klisure, ispod vertikalnih litica Prenja, kartografi su ucrtali nekoliko crnih takica i ispisali Memeja Selo. Jadno nam selo. Fata morgana. U surovom kamenjaru tek poneka pojata. Tu smo se opet sustigli Veljko, Dedijer i ja. Saimamo situaciju. Posljednji eelon ranjenika preao je Neretvu 14. marta, a elo kolone je ve na Borakom jezeru. Izmeu ove dvije take je uas, no, ipak, napreduje se, puui, bauljajui etvoronoke, klone se duhom i opet die, kree se kako-tako prema nekakvom Naprijed. Dvije nae divizije i Sedma krajika brigada su na zaelju, prikupljaju i prenose zaostale ranjenike. U toj akciji spasavanja istakli su se nebrojeni borci i starjeine, ali dobro pamtim druga Ljubiu Uroevia, kog znam jo iz Prve proleterske. Nijemci kidiu od Neretve uz klisuru, bombarduju, a sa visova Prenja se zalijeu etnici, svi hoe da nam presijeku put, da nas unite u toj stravinoj klisuri koja i sama unitava sve ivo to se usudi da prkosi njenim zakonima. Pa ipak, jedno prijatno sjeanje iz tog prokletog Memeja Sela: za rijelog onog mara od Jablanice, od kad smo iscrpli posljednje rezerve italijanskog brana i sira, ne sjeam se niti jednog jedinog obroka. Nije valjda da nisam ba nita jeo, ali se ne sjeam. Jedino tu, ispod stijena Prenja, dok su Nijemci tukli iz aviona, usjekao mi se u pamenje ambrozijski okus kaamaka kojim nas je neko posluio. Selo Idbar, oko 5 km niz potok, donekle lii na selo, ali, zbog blizine Nijemaca, ne moemo se u njemu zadravati. Naredna etapa nam je selo Gornja Bijela, u dubokoj dolini istoimenog Dotoka. Razdaljina izmeu Idbara i Bijele iznosi svega 8 km vazdune linije, ali za njeno savlaivanje je potreban fiziki napor kao za 80 km ravnice, jer su se isprijeili planinski visovi: Ljubina (1.100 m), Vis (1.152 m) i iljevica (1200 m). Meutim, tuda vodi jedna planinska staza i za nas jedini slobodan koridor, poto su nam s desne strane stjenoviti i zupasti vrhovi Prenja, svi oko 2000 m, a lijevo dolina Neretve odakle navaljuju Nijemci. Relativnu pogodnost na toj putanji su predstavljali geomorfoloki stvor zemljita (livade bez kamenjara), a naroito projne stoarske kolibe razmjetene po livadama. Uinjen je propust, kako od ;trane komandi eelona, a jo vie od strane glavne intendanture, to te kolibe lisu bile upotrijebljene kao prihvatne stanice gdje bi se pripremio makar i lajoskudniji topli obrok. Mnogi ranjenici, nou, nisu ni primijetili te kolibe, jer |190

su stajale neto postrance od puta. O tome sam poslao Veljku i Vladi izvjetaj 16. marta, ali je on bio ve bespredmetan.16 Od Visa, pa sve do iznad Bijele, zemljite je strmo nagnuto prema Konjicu, mjestimino posve otkriveno, pa je neprijatelj iz Konjica mogao ovu dionicu puta da osmatra kao na dlanu, u toliko lake to taj predio bijae pokriven snijegom na kome se svaka crna taka jasno ocrtavala. Doista, tu su i bolnica i pratee jedinice imale najtee gubitke od artiljerije i avijacije, koje su tukle i danju i nou. Dionice, izloene vatri, moralo se savlaivati pretravanjem, izmeu dva plotuna. Negdje na Siljevici, nou, jedan tovarni konj oklizne se iz prtine i surva se niza strmu plasu zrnastog snijega. To bijae konj hirurke ekipe ure Meterovia (1.proleterska divizija). Na veliko udo, ni konju, ni sanitetskom materijalu ne bi nita! ura i ja smo tada dali najviu ocjenu korpama, pletenim od vrbova iblja u kojima je bio spakovan sanitetski materijal, pokazale su se vrlo praktinim u ratnim prilikama, jer su lagane i elastine, pa su ih sve stare vojske imale kao standardnu opremu. Talijanska okupaciona vojska takoe. Poslije rata, kad smo krojili novu sanitetsku opremu, ura i ja smo se mnogo zalagali za te vrbove korpe, ali ih je potisnula i otjerala u otpad - plastika. to nisu mogle da unite urvine naih planina, unitila je plastika. A sad i neto smijeno. Od predjela koji je na karti upisan pod imenom Majdani, sputa se u dolinu Bijele staza vrlo strma i, uslijed snijega, klizava kao tobogan. No je. Ljudi i konji se tud sputaju na zadnjicama. No je. Preda mnom je neije konje pod tovarom, ali tek to sam mu malo dodirnuo rep, konje izbaci zadnje noge i bubne me u grudi. Bijae to mala mazga Sava Orovia, poznata po svojoj netrpeljivosti prema svakome ko joj se priblii s repa. Poto sam se povratio od udarca i kad me proao bijes, ponem da se u sebi smijem od nekakve udne radosti: pa, eto, jo nismo posve propali, kad ovo umorno kljuse, u svom naem zlu, uspijeva nai snage da obraunava sa svojim protivnikom. Dolina Bijele mi se uini neto pitomija. Tu je i poveliko selo. Valjda je tu izlaz iz prenjske prokletije i kraj mukama? Istina, avioni nas uporno prate, a Nijemci zapeli da od Konjica prodru u dolinu da bi nam presjekli odstupnicu ka Borakom jezeru. Na ulazu u dolinu, na visu Paklena (k.906) traje estoki boj. Tu je zasjela 3.krajika brigada. Od naih mitraljeza i njemakih tuka jei cijela dolina. Sunan je dan i nad Paklenom se lijepo vide oblaii od njemakih granata i bombi. Na stazi uz potok ugledam kao poznato mi ljudsko bie. ivi kostur. Prepoznajem Alicu Markovac, zagrebaku poznanicu mog brata Svetozara. Sretali smo se na Sljemenu jo prije panskog rata. Nisam je vidio od onog vremena. Sada je rekovalescent poslije pjegavca, izgubila kosu, sjedi nemona. Prepoznaje i ona mene. Tupo se gledamo. Osim utjenih rijei, ne mogoh joj nita pomoi. Nestala je, neznano gdje i kada. Ona mi je i dans jedna od crnih taaka u mom ivotu. Zar ba nisam mogao nita uiniti da je spasem? Mora da sam se tog dana naao na najniem stupnju otupjelosti i ravnodunosti prema optoj nesrei koja me okruavala.
18

Zbornik dokumenata sanitetske slube u NOR, knj. 1., dok. br. 69.

Jo jedna beskrajna strma staza od potoka Bijele, pokraj samih borbenih poloaja 3.krajike brigade, u susret Borakom jezeru. Pamtim ga iz studentskih dana, kada smo, Toa i ja, veselo grabili tom istom stazom, dok je pun mjesec obasjavao avetinjske vrhove Prenja i Toa objanjavao svoju alpinistiku filozofiju: Hodati nizinama, diviti se visinama. Onda, desetak godina ranije, Borci su bili privlano izletite s hotelom i vilama, a sada se pitam da li je ita od tog ostalo.
* * *

Mada ni izlaskom na Borako jezero, ni kasnije, nisu prestajale muke Centralne bolnice, ipak je tih dana, tj. koncem marta 1943. dolo do znaajne promjene u strategijskom poloaju itave Glavne operativne grupe, pa tako i bolnice. Nijemci su prestali s gonjenjem, a etnici su bili temeljito potueni pred Glavatievom. Bolnica vie nije bila neposredno i fiziki ugroavana. Posmatrano s isto vojnog stanovita bio je to kraj etvrte neprijateljske ofanzive. Meutim, sa stanovita sanitetske slube i Centralne bolnice posebno, ofanzivi jo nije bilo kraja niti se on mogao sagledati. Bolnica je i dalje morala da se pokree od gornjeg toka Neretve pa do elebike visoravni, preko Drine, mada su ti pokreti izvoeni mirnije, organizovanije, bez neposrednog pritiska od strane neprijatelja. I jo dvije teke nevolje nisu nas ni tada naputale: epidemija pjegavca i glad. Od njih e pomrijeti, u toku marta i aprila, preko hiljadu bolesnika i tekih ranjenika. Tek po izlasku na elebiku visoravan i u podruje gornjeg toka Drine, dolo je do izvjesne teritorijalne stabilizacije Centralne bolnice, do sreivanja prilika u njoj, do prestanka epidemije pjegavca, pa zato tek od tada moemo i mi govoriti o kraju etvrte ofanzive. Do 23. marta bolnica se smjestila u oblasti Glavatieva i to teki ranjenici u selima Kuli i Grabovici, konjanici u Poi, tifusni bolesnici u Ribarima, a pjeaci su ve bili isprednjaili do Bjelimia17. U Glavatievu smo zatekli most preko Neretve (po drugi put na Neretvi!) i dosta ouvanih kua. Sanitetski odsjek se smjestio u Ribarima. Tu smo se najzad nali svi na okupu, valjda prvi put poslije Livna: Kraus, Schlesinger, Jela Zunji, Veljko, Dedijer i ja. Pretresli smo situaciju. Nema vie lijekova, nema hrane, nema konja, a meu zaraznim bolesnicima nema vie ni zdravog komandnog kadra - sve je podleglo pjegavcu. Brojno stanje akutnih pjegaviara i rekonvalescenata iznosi 1200 i taj broj se svakodnevno poveava za desetak novih, a isto toliko i umire. Kad bismo barem imali hrane mogao bi se oekivati brz oporavak rekonvalescenata koje bismo mogli uputiti u njihove jedinice. Tu je jo i teak sanitarno-tehniki problem: kako postii depedikulaciju onih koji su se ve donekle oporavili i postali sposobni da se ukljue u svoje jedinice? Srpsko ili partizansko bure (depedikulacija vruom parom) ne moe izii na kraj s tolikom koliinom odijela i pokrivaa. A u bukvalno gamie po zemlji. Doktor Radoje Mijukovi, star 40 godina i srani bolesnik, razbolio se od pjegavca; gangrena mu zahvatila obadvije noge; na samrti je. Meu pjegaviarima vlada
23

Zbornik dokumenata sanitetske slube u NOR, knj. 1, dok. br. 76. str. 155.

492

potpuni haos. U kuama nema ni priblino dovoljno mjesta za sve, pa preko noi borave pod vedrim nebom kraj vatri. Svi su avetinjskog lica, garavi, i ono to su imali odjee na sebi, sva bijae ve nagorjela. U duevnoj poremeenosti lutaju po poljima i kuama, vodeni nagonom gladi, jedinim ljudskim nagonom koji se jo sauvao. Jedu sve to nadu, jedu neoiena crijeva od goveeta. Mnogi su se otrovali, a kad su kuvari crijeva zakopali, tifusari su i te jame pronali i ve istrunula crijeva pojeli. Tako je izgledala stvarnost. Dvadeset i treeg marta smo Veljko i ja potpisali izvjetaj Vrhovnom tabu o stanju u bolnici s teitem na problemu gladi. Apelujemo da se iz tek osloboenog Nevesinja poalje to prije hrana, kao i grupa od 200 italijanskih vojnika, zarobljenih u Nevesinju, radi prenoenja ranjenika. Apelujemo da nam se poalju najnovije vijesti sa frontova pa da ih objavimo u naim novinama Ranjeni drug, jer bi time mnogo podigli moral bolesnika. 18 Dan kasnije Veljko upuuje jo jedan izvjetaj u kome, izmeu ostalog, stoji da smo naredili da se Italijani hrane kao i nai borci. Vrhovni tab je na sve ove izvjetaje odmah reagovao dopisom V. Terzia u kome nas obavjetava o preduzetim mjerama kod naih operativnih jedinica u smislu da se bolnici poalju konji, hrana, italijanski zarobljenici. Dat je i pravac daljnjeg pokreta prema Kalinoviku. 19 Dvadeset i devetog marta sam sastavio jo jedan izvjetaj Vrhovnom tabu koji vrijedi da bude doslovce citiran:20
SANITETSKI OTSEK VRHOVNOG TABA 29 III 1943 god. u 7,00 as. V R H O V N O M T A B U NOV I P O J 1. Stanje evakuacije a). Grupu tes'kih ranjenika otpoeli smo dne 27. marta prebacivati iz s.Kula s.Grabovica u pravcu Bjelimia. Etapnu stanicu postavili smo u s.Laenica. U toku jueranjeg dana oni su prebaeni iz s.Kule. Prenos vri svega 140 Talijana. Od 8. brigade primili smo 214 Italijana, meutim, od toga broja tri su umrla, a ostali su u vrlo ravom stanju, tako da je sposobno za noenje svega 140 ljudi. Italijane hranimo to bolje moemo. Komande mesta u Glavatievu i Bjelimiu uputile su nam 59 seljaka za prenos ranjenika. Funkcionisanje ovih komandi mesta sasvim je podbacilo. Komandu mesta u Glavatievu hrani bolnika intendantura, a s tim zahtevom nam se obraa i Komanda mesta u Bjelimiu. S obzirom na strminu etape Ladenica - Bjelimi predvieno je da e se radna sposobnost Italijana jo vie smanjiti i transport ranjenika veoma oduiti. A k o je ikako mogue ukaite nam po ovom pitanju pomo. b). Grupa konjanika u brojnom stanju 700 poela je prebacivanje iz s.Poa u Zabrdane. j u e je prebaeno u svemu 240 ranjenika, najveim delom peaka. Od komande mesta Kalinovik stiglo nam je 46 konja s goniima i sprovodnicima, tako da s onim koji su prikupljeni na ovoj strani i s kojima je grupa od ranije raspolagala stoji nam na raspoloenju svega 51 konj. Konje 7. divizije morali smo vratiti.
Zbornik, knj. 1, dok. br. 72 knj. 1, dok. br. 74 2 0 Zbornik, knj. 1, dok. br. 75.
1 9 Zbornik,

|493

c). Grupa zaraznih nalazi se jo uvek u stadiumu sreivanja. Potekoe koje odravaju taj posao jesu: stalni priliv novih bolesnika, ravi uslovi smetaja i nedisciplinovanost rekonvalescenata, nervno poremeenih, koja je karakteristina za ovo oboljenje. Od celokupnog broja 1200 bolesnika i rekonvalescenata koliko se zateklo pri dolasku u s.Ribare, upueno je do danas u divizije 350 drugova rekonvalescenata. Ima ih jo 300 koji ekaju na depedikulaciju pa da budu upueni u divizije, odnosno diviziske bolnice. Jue smo uspeli staviti u pogon jednu vruu komoru, tako da e depedikulacija ii neto bre. Iako smo poslednjih pet dana imali znatno pojaanje ishrane, ipak ono nije bilo u stanju da popravi u veoj meri kondiciju rekonvalescenata. Oni su zaista tako iznureni da se mora raunati da e veliki broj morati da se oporavlja jo mesec dana da se osposobe za borbu. Molimo da nam se odmah ukae na pravac eventualne evakuacije zaraznih bolesnika. Odakle emo dobiti ljudstvo i konje za prenoenje. 2. Pegavac, njegovo kretanje i borba protiv njega Pegavac je fasada u neprekidnom porastu. Vei priliv potie iz 7 divizije, kao i iz ostalih divizija. Jo uvek se radi o sluajevima koji su se inficirali negde na prostoriji Prozor Jablanica. S obzirom na to da ulazimo u kraj zaraen pegavcem (jugoistona Bosna), s obzirom na znatnu iznurenost naih trupa, kao i s obzirom na sezonu, mesec april-maj, moramo oekivati i daljnji porast pegavca. Imamo u planu da poaljemo dve jae ekipe u pravcu dveju diviziskih kolona koje bi vrile depedikulaciju ljudstva. Meutim, za ovaj plan potrebno bi nam bilo vae miljenje. Depedikulacija bi se vrila u vruim komorama. Istu je nemoguno sprovoditi, ako su trupe u stalnom pokretu. Potrebno nam je znati gde i na kom mestu bi se ovakve stanice mogle postaviti, gde e se trupe bar izvesno vreme moi zadrati. U celini problem pegavca smatramo veoma ozbiljnim i predviamo da bi nam mogao naneti teke udarce i poremetiti udarnu mo naih jedinica. 3. Zdravstveno stanje u 7. diviziji Prema izvetajima lekara stanje u 7. diviziji se iz dana u dan pogorava. Sem daljnjeg razvitka oboljenja pegavca, to ne pretstavlja samo po sebi nereiv problem, medu borcima te divizije zavladala je opta iznurenost usled nedovoljne i jednoline ishrane. Lekari izvetavaju da ima svakodnevnih sluajeva umiranja od iznurenosti, odnosno gladi. Na taj nain problem zdravlja u osnovi je problem ishrane. Depedikulacija, ianje i pranje ljudstva vri se. 4. Pitanje nabavljanja lekova Sve rezerve najpotrebnijih lekova utroene su. Potrebe zarazne bolnice zadovoljavaju se jedva 10%. Hitno je potrebno da se preko veze u Sarajevu dobave medikamenti po priloenom spisku. 5. Pitanje veze Ako je ikako moguno stavite nam na raspoloenje jednu radio-stanicu radi odravanja veze. Kurirska veza sa ovolikim rastojanjima, koju imamo s vama kao i sa divizijama, toliko je duga, da usled toga dolazi do veih komplikacija u transportovanju ranjenika. 6. Pitanje sekcija Neophodno nam je potrebna jedna sekcija Kalinovik - Foa. S drugarskim pozdravom S M R T FAIZMU - SLOBODA NARODU! Sef Sanitetskog otseka VS Dr. Gojko

Posebnu panju zasluuje podatak da smo tih dana stavili u pogon prvu vruu(suvu) komoru. Taj uspjeh dugujemo doktoru Stjepanu Steineru. Ideju o toj komori ponio je iz saniteta bive vojske, kad je sluio aki rok. Na lijevoj obali Neretve, odmah pored mosta, u jednoj naputenoj drvenoj kui, Steiner je hermetiki zatvorio sve prozore, objesio na tavanicu veliku koliinu odjee, na podu postavio malu pe sa drvenim ugljenom i tako u toj odaji postigao temperaturu dovoljno visoku da sve vake i gnjide budu unitene. Prednost ovoga jednostavnog, ali duhovitog ureaja, u poreenju sa parnom buradi, bijae upravo ogromna: depedikulacija pouzdana i potpuna, odjea ostaje suva, a njena koliina je za nas znaila pravi strategijski skok. Pjegavac je i dalje buktao, ali smo sad postali sigurni donekle u to da smo slomili barem jednu kariku u lancu epidemije: povratnici u borbene jedinice nisu vie prenosili zaraene vake. Na brzu ruku smo formirali specijalne ekipe za izgradnju suvih komora, kojima je rukovodio erif Buljubai, bivi intendant, pa smo mogli da postavimo dezinsekcione stanice na svim etapama pokreta prema Drini (u Bjelimiu, Jelacima, Raziima i Miljevini). Unitavanje vaiju postala nam je prava opsesija i ta opsesija e, sreom, obuzeti cijelu nau vojsku. Sedma banijska divizija, divizija paenika, poto je zavrila svoju herojsku ulogu posljednje zatitnice Glavne operativne grupe i Centralne bolnice, brojano vie nego desetkovana, iznurena, gladna, gola i bosa, dobila je po dolasku u gornji tok Neretve razmjetaj odmah iznad Glavatieva, a podno planine Visoice. Ve sam pogled na geografsku sekciju nije ulivao nade da e jedinice na tome terenu doekati ikakvo dobro. Planinska seoca Dudle, Njive i Grua, na visini od 1000 m, nisu bila kadra da doljacima prue ni krov nad glavom, a kamo li hrane, pogotovo u ono doba godine. Divizija je, pored studenata u funkciji referenata saniteta u brigadama (medicinar Ivo Brodarec i student veterine Janko Bobetko) imala i troje ljekara: Filipa Weissa (40 godina) 21 , Samuela Baruha (45) i Stanojku Duri (32). Dakle, od doktora Baruha stigne nam dvadesetak bolesnika s dijagnozom grip! Odmah posumnjam u tanost dijagnoze. Epidemija pjegavca je u punom zamahu, od kud sada jo i grip? Poem gore, naem doktorku Stanojku u selu Dudle (doktor Weiss, kao referent saniteta divizije, bio je negdje odsutan), porazgovaram o Baruhovoj dijagnozi, ona slegnu nemono ramenima22, obiem jedinice, ambulantu i bolnicu te sam na kraju dana stekao pravu sliku stanja. Najjeziviji utisak sam ponio iz jedne pojate u kojoj su bolesnici sjedili zgureni, jer prostora za leanje nije bilo, sjedili su na goloj zemlji, u mraku. Izvodim ih iz pojate na svjetlost dana. Teturaju, teko govore uslijed zadebljalog i suvog jezika. Iako je studeno, skidam im koulje. Pjegavac i samo pjegavac. Bilo je to 1. aprila 1943. a tano deseti dan poslije ovog pregleda 7. divizije planue i u meni pjegavac. Sutradan u iz Ribara poslati Vrhovnom tabu izvjetaj koji u cijelosti glasi. 23
Nekoliko dana kasnije e poginuti. Stanojka uri, nosilac Partizanske spomenice 1941., bila je rasporeena u 7. diviziju tek tri dana prije moje posjete. 23 Zbornik dokumenata sanitetske slube u NOR, knj. 1, dok. br. 76. str. 155.
2i 22Dr

495

SANITETSKI OTSEK VRHOVNOG TABA 2 IV 1943 god. PREDMET: Izvetaj o zdravstvenom stanju 7. divizije VRHOVNOM TABU NOV I POJ Znajui ve za teko zdravstveno stanje u kome se nalaze jedinice 7. divizije krenuo sam dne 1. IV na redovni obilazak ove divizije. Doavi u selo Dudle naao sam se sa komandantom divizije drugom Jakiem koji mi je preneo usmeno nareenje Vrhovnog taba da se ima obrazovati jedna lekarska komisija sa zadatkom da e l-pita zdravstveno stanje 7. divizije. Poto -am >e ve naao na terenu 7. divizije i poto sam ve krenuo po zadatku koji e deiimino poklapa -a zadatkom pomenute komi-ije, odluio sam da tu komi.-iju ne formiram u tom trenutku i to iz -ledeiii razloga: 1) to -u jedinice ove divizije ratrkane na veoma irokoj pro-toriji usied ega bi komisijski pregled trajao najmanje 7 dana; 2) to nisam imao u blizini ni jednog iekara za -a~tav te komi-ije. Lekare -ame divizije nisam uzimao u obzir, jedno, zato to bi njihova divizijska pripadnost moda uplivi-ala na rezultate ispitivanja, a drugo zato to -am, pre vega, imao nameru da provedem kontrolu njihovog rada. Smatrao -am da bi autoritet komi-ije bio doveden u pitanje ako bi lanovima te komi-ije, kao divizijskim pekarima, morao i.-tovremeno da ukazujem na njmove propuste, kao to je -tvarno i bilo. Poto -e prema izjavi druga komandanta, radno o hitnoj ocem -posobnosti divizije, odluio sam da iicno preduzmem ispitivanje trudei -e da budem to objektivniji i -no-eci -vu odovornost za zakljuke moga l-pitivanja. I. Terenski uslovi Teren na kome su razmeteni divizijska bolnica (s. Raii), tab divizije (s. Dudle) i 7. brigada (s. Grua) pretstavlja gotovo najneprohodniji teren kojim sam ikada iao. Slian je prostoriji oko Vrbnie ili Mratinja. Izbrazdan je dubokim klisurama i grebenima. Veoma siromaan u ekonomskom pogledu. Iz toga sledi da je taj teren veoma teak za savlaivanje, odnosno, jedinice koje su na njemu smetene u cilju odmora, stvarno nisu na odmoru, jer sluba patroliranja, sprovoenje bolesnika, stalno angaovanje veih jedinica (ete) oko pronalaenja ishrane i na prebacivanju hrane, teko iscrpljuje i ljudstvo i stoku. Kao jedan veoma drastian dokaz ovoga tvrenja navodim sledei primer: penjui se uz planinu izmeu sela Raia i Blace naiao sam na sred puta u rastojanju od pola kilometra na dva lea. Prevrtao sam ih i nisam ustanovio da su ranjenici. Nisam mogao ustanoviti ni da su od neega bili bolesni. U svakom sluaju umrli su od iznemoglosti, odnosno od preteranog fizikog napora koji je prerastao snagu njihovog srca. II. Uslovi sme'staja Veoma su nepovoljni. U divizijskoj bolnici i ambulanti 7. brigade naiao sam na takvu zbijenost febrilnih bolesnika da su ljudi bukvalno leali jedan na drugom ili su u zgrenom stavu uali. Iskoritene su sve pojate, ali zbog hladnoe i nedostatka pokrivaa one pretstavljaju samo jo jednu opasnost po zdravlje. Bataljoni 7. brigade u s. Grua ratrkani su na tolikoj prostoriji da za obilazak samo njihovih tabova treba utroiti 6 asova. Usled svega toga vrlo je oteana organizacija rukovoenja i sprovoenja sanitetskih mera.

III. Opiti utisak koji se dobij a pri obilasku 7. brigade Posetiocu se ini kao da se kree kroz bolnicu. Gotovo sve zgrade zauzete su ranjenicima, rekonvalescentima i bolesnicima. Stvarno, ja uopte nisam video borca. Prvi bataljon iste brigade, osim taba i strae, nije imao u selu uopte nikakvog drugog ljudstva. elei da pregledam bataljon u stroju, upitao sam gde su borci, odgovoreno mi je da je brojno stanje bataljona 146, da se jedna eta nalazi u Bjelimiu na strai, da se jedan vod 2. ete uputio u Bjelimi radi sprovoenja bolesnika, a drugi vod je na strai. Kao primer kako utisak bolnice dominira sa raspoloenjem i delatnou u 7. brigadi navodim sledee: u najneposrednijoj blizini taba 1. bataljona nalazi se jedna pojata. U toj pojati ulo se jo iz daleka jeanje. Uavi unutra naao sam je punu lakih ranjenika, a meu njima jedan je stenjao u agoniji od pegavca. Moda ovi ranjenici ipak nisu morali biti smeteni u tako neposrednoj blizini taba, nato sam im i skrenuo panju. Ipak je jasno, da ta injenica vrlo nepovoljno deluje na psihu samoga taba i zdravih boraca. Pri susretu sa jednim partizanom iz 7. divizije vrlo teko je odluiti da li se ima pred sobom jednog tifusnog rekonvalescenta ili zdravog borca. Obadva su jednako iscrpljena i apatina. Jedini znak raspoznavanja je oruje. IV. Ranjenici i bolesnici a) divizijska bolnica. Brojno stanje: ranjenika internih tif. rekonvales. Ukupno: 417 111 74 592

Izmeu svih ovih ranjenika i bolesnika izdvaja se dnevno po 2 do 3 pegavca. Meu internim bolesnicima preovlauju prolivi i otoci nogu. b) ambulanta 7. brigade. Brojno stanje 31. III iznosilo je 34 nepokretna bolesnika, od toga 15 sa temperaturom i 19 iznemoglih sa otocima i prolivima. Svih 34 bilo je evakuisano u Bjelimi i putem su etvorica umrli mada su jaili na konju. Mada je ambulanta, kao to rekosmo, bila 31. III evakuisana, ipak se za svega 24 sata kasnije ponovo napunila tako da je juer 1. IV u momentu moga obilaska brojno stanje bilo sledee: febrilnih iznurenih sa prolivima i otocima Svega: 20 48 68

Sve ove cifre nemaju nikakvu apsolutnu vrednost. Na osnovu njih samih ne mogu se jo izvui odluujui zakljuci. itavo pitanje treba posmatrati u njegovom razvitku kao to emo initi kasnije. V. Analima bolesti a. Pegavac je u neprekidnom porastu. Uzroci: prvo, depedikulacija koja je sprovoena u 7. brigadi nije imala uspeha zato to su stajale na raspoloenju samo suionice za ljive s kojima se nije moglo precizno rukovati; buradi benzinskih,
32 G O J K O NIKOLI/MEMOARI

497

odnosno kazana nije se m o g l o nabaviti; zato to se ljudstvo za vreme parenja nije moglo ni u ta d r u g o presvui, a u pojatama vlada hladnoa; d r u g o , to je ljudstvo veoma gusto smeteno usled ega je mogunost irenja velika; tree, gladovanje i iznurenost organizma; etvrto, propusti saniteta, brigada i divizije u smislu zakanjavanja u pravilnoj dijagnozi i brzoj izolaciji bolesti. b. Prolivi nisu posledica neke infekcije (zaraze) n e g o su posledica poremeaja u ishrani koji se sastoji u tome to je posle g o t o v o apsolutnog gladovanja od nekoliko dana, za vreme prelaza preko Prenja, usledila ishrana kvantitativno jaa, ali ne i kvalitativno. Izgladneli organizmi nisu mogli da podnesu jednolinu orbastu hranu. Problem proliva je veoma ozbiljan jer su poslednjih dana uestali sluajevi umiranja, naroito medu tifusnim rekonvalescentima. Za njihovu likvidaciju neophodan je prelaz na raznoliku ishranu. c. Iznurenost javlja se kao zasebna slika jedne bolesti. D r u g o v i se ale na toliku malaksalost da se ne m o g u pomai s mesta. Ne ale se ni na k a k v e bolove. Meutim, iznenada, bez i k a k v i h vidljivih razloga, nastupa kod njih smrt. Jedan takav sluaj posmatrao sam jue u ambulanti sedme brigade. D r u g je doao ujutro bez ikakvih d r u g i h albi osim na iznurenost. Posle podne sam ga video u agoniji. d. Otoci nogu. Prvih dana izazvali su sumnju na zapaljenje bubrega. Meutim, kako su se javljali u sve veem broju, odmah se dolo do zakljuka da se radi o takozvanom o t o k u usled gladovanja ili ratnom otoku (Hungerodem ili Kriegsodem). Ova bolest uoena je za vreme svih ratova, a uzrok joj je oteenje svih unutarnjih organa, naroito bubrega, p r o u z r o k o v a n o d u g o t r a j n i m gladovanjem. U toku naeg partizanskog rata imali smo oko 60 sluajeva ratnog edema kod 5. crnogorske brigade u Vrbnici prole godine. Posmatrana u njihovom razvitku, posmatrana u sklopu svih objektivnih uslova (terena, smetaja, ishrane) sva ova oboljenja imaju daleko ozbiljniji karakter nego to se to pretpostavljalo, prosuujui ih jedino prema trenutnom brojnom stanju. Brojno stanje jedinica odnosno bolesnika uopte se ne moe fiksirati. Na primer: 1 bataljon 7. brigade imao je brojno stanje 29. III 180 boraca 1. IV 146 boraca Mada sam izdao precizna uputstva i nareenja sanitetu, ipak treba raunati da e, pri nepromenjenim objektivnim uslovima, broj oboljenja stalno rasti. Zakljuak: 1. Miljenja sam da je 7. divizija neupotrebljiva za ma k a k v e vojne zadatke barem za vreme od 3 nedelje.. 2. Premetanje divizije sa o v o g terena namee se kao reenje ivotnog pitanja za ovu diviziju. To premetanje mora biti unapred, u smislu operativnog pravca, jer bi ono p o d i g l o borbeni duh, otvorilo ofanzivne perspektive pred borcima. Premetanje unazad znailo bi jo jae izgladnjavanje, demoralizaciju i tendencije povratka u rodni kraj. SMRT FAIZMU - SLOBODA NARODU! ef Sanitetskog otseka V r h o v n o g taba Dr. G o j k o Nikoli s.r.

Povratak iz Dudla u Ribare upamtiu za sva vremena. Okrenuo sam niz potok Savonik. Potpuno sam sam. Ve na poetku te strmene staze uhvati me no. Ali kakva no! Nikad do tad nisam doivio tako totalnu nevidjelicu. Vie nisam mogao da koraam, u strahu od kakve provalije, ve sam morao da puem od kamena do kamena. Sta je to sa mnom? Odjednom napipam nekakve tarabe, odvalim par letava i uspijem da naloim vatru. Vatra - spas! Ne mogu ni danas vjerovati da sam u onim prilikama imao u depu ibice, jer kua koju sam ugledao iza taraba bijae potpuno pusta. Potom sam upalio cijeli jedan snop letava, napravio buktinju i tako osvjetljavao put. Prava Shakespeareova no. U Ribarima nabasam na ko za kukuruze (naravno prazan!) i tu odspavam ostatak noi. Ispriavi kolegama svoj doivljaj zakljuismo da bolujem od niktalopije (nono sljepilo) uslijed nedostatka vitamina A. Jo jedan incident s mojim zdravljem zadesio me tih dana. Otvori mi se krv iz nosa (epistaksis) i nikako nije stala sve dok mi doktor Buatli - kog smo zarobili u jednoj ustakoj jedinici, jo u Krajini - nije napravio duboku tamponadu nosa. Doktor Radoje Mijukovi umro je oko 28. marta, podijelivi sudbinu mnogih pjegaviara koje je lijeio. Radoje Mijukovi je bio vrstan i iskusan ljekar praktiar, razborit i takve naravi da je oko sebe svuda unosio smirenost. Kao patriota, krenuo je u proljee 1942. sa crnogorskim partizanima put Sutjeske i Bosanske Krajine. Dobro ga se sjeam iz bolnice koju je uredio u selu Radaslijama, pored Glamoa. Vojna situacija oko Centralne bolnice bila je i dalje povoljna. Nae jedinice su prodrle daleko na istok, do Drine i sjeverne Hercegovine. Dodue, neprestane borbe su trajale u Nevesinjskom polju, iz Ribara su se mogle dobro uti, pa i vidjeti nou, kada su iza visokih planina sijevale munje od runih bombi i minobacaa. Pa ipak, bolnica je morala da se iz Glavatieva pokrene, da bi se izvukla iz gladi, da bi uspostavila blii dodir s operativnim jedinicama koje su raspolagale s koliko toliko hrane iz ratnog plijena. Ve 27. marta je grupa tekih ranjenika otpoela svoj mukotrpni hod do sela Bjelimia. Bjelimii su smjeteni u jednom visinskom polju ispod planine Visoice i visinska razlika od Glavatieva je iznosila oko 600 m. Grupa konjanika se smjestila u selo Zabrane. Konja i ljudi za prijenos ranjenika nedostajalo je, kao i uvijek. Prvih dana aprila poao sam gore. Onu stazu od Glavatieva do Bjelimia bih mogao nazvati via mortis, ili stazom usnulih boraca. Prolazio sam kroz palir mrtvaca. Najee sam ih zaticao u sjedeem poloaju, naslonjene uza stijenu ili drvo, kao da se odmaraju, kao da su samo usnuli. U pitanju je bila krajnja iscrpljenost sranog miia od pjegavca i gladi. Nemo moja da bilo ta uinim dala mi je snage da se brzo udaljim od ovih prizora. Tih prvih aprilskih dana, koliko sam se bavio u Bjelimiu, sve, apsolutno sve mi je bilo turobno i neprijatno: s planine Visoice su se u valovima obruavale babine huke sa susnjeicom, a narod (i oni su na narod!) se razbjeao u svojstvu proustake muslimanske milicije, i ono ena to je ostalo rei na partizane, pa oslukujemo njihova govorkanja: Kad e ve doi nai da pokolju ove divljake? Hrane opet nema ni za lijek, mada je selo poznato po ogromnom
|499

bogatstvu stoke. Partizanska komanda mjesta je totalno nemona da bilo ta uini. Jedino one prostrane bjelimike kue pruale su relativno udoban smjetaj tekim ranjenicima. Od lake forme pjegavca boluje i doktor tefi Steiner, a vjetar je donosio od Kalinovika potmulo klokotanje tekih mitraljeza. Situacija me nagnala da jo jednom obavijestim Vrhovni tab.

SANITETSKI OTSEK VRHOVNOG TABA 5 IV 1943 god. u 16,00 as. VRHOVNOM TABU NOV I POJ

I^vetaj o poloaju bolnice Bjelimi

1. Poto ishrana bolnice nije mogla biti reena sistemom dobrovoljnih priloga, prela je komanda podruja na sistem razreza. Na taj nain uspjelo se prikupiti izvesnu, iako nedovoljnu, koliinu mesa. Meutim, ove mere pojaale su neraspoloenje o v o g stanovnitva prema nama. J o od p r v o g dana ovo neraspoloenje ispoljavalo se u sakrivanju hrane, u sakrivanju ljudi i konja pozvanih za noenje ranjenika, u vanredno v i s o k i m cenama za mleko itd. Posle ove rekvizicije mogli su se zapaziti direktni protesti protiv nas. T a k o napr. jedna grupa ena metanki razgovarala je prole noi i pitala se: ta rade oni, gde su ve oni? (mislili su pri tome na odbegle, naoruane milicionare), Ove bi trebalo sve poklati! T a k v i razgovori svakako nisu samo miljenje tih ena, oni su odraz neraspoloenja sela, odnosno onih elemenata koji su van sela i koji oigledno daju instrukcije selu, kako mora da se dri. Poslednjih dana uestala su putovanja seljaka u Sarajevo i T r n o v o po ito. Neprijatelj je dakle nesumnjivo obaveten o velikom balastu naih bolnica kao i o naim snagama koje zatiuju bolnicu. Snaga partizanske strae u komandi Bjelimi ravna je ovog asa nuli, poto je vod 7. brigade sav oboleo, to od pegavca, to od gripe i proliva. Ostale snage 7. divizije su dosta udaljene. Iz svega toga sledi da je u sadanjim prilikama zaista m o g u jedan napad neprijatelja na ranjenike sa pravca Umoljani Rakitnica. Da li je m o g u n o da se neprijateljske snage u o v i m selima likvidiraju? Sedma divizija mogla bi dati u svemu o k o 3 0 0 - 4 0 0 zdravih boraca iz obadve brigade. O v o napominjem ukoliko bi se gornji zadatak poverio 7. diviziji. M o g l o bi se dakle iz 7. i 8. brigade kombinovati 2 dobra bataljona. Likvidacija neprijatelja u ovim selima znaila bi istovremeno i ekonomski izlaz iz teke situacije u kojoj se nalazi i bolnica 7. divizije. Dopuna izvetaja o stanju u 7. diviziji U toku poslednjih 5 dana umrlo je u bolnici u Bjelimiu 15 drugova iz te divizije. Svi su umrli iznenada usled poputanja srca, usled iznemoglosti. U prolom izvetaju nisam naveo sledee: ako bi se naredio pokret, onda bi Sanitetski otsek preuzeo na sebe odgovornost da oisti diviziju od uiju. U tom sluaju potrebno je samo narediti diviziji da se u svemu p o d v r g a v a naim odredbama. Sutina pitanja je u tome da se borcima posle parenja omogui ist stan. Dosada to nije m o g l o da se ostvari jer su se parili u istom selu i posle parenja legali u iste
|00

prostorije. Po naem planu ienje bi ilo o v i m redom: a) jedna ekipa prethodnica, prethodno oparena, krenula bi napr. iz Zabrana u selo Ljuta da oisti kue, b) 1 bataljon dolazi u Bjelimi, opari se pod naom kontrolom, i odmah nastavlja u Ljutu, c) ostali bataljoni istim redom. Izvetavamo da smo 7. diviziji jo prije 2 nedelje uputili kao pomo trojicu lekara. M e u t i m , kako sadanji referent saniteta divizije ne odgovara svojim zadaama odluili smo da za referenta postavimo naeg n o v o g lekara Dr Nikolu Nikolia, koji je poznat kao strunjak za higijenu. Na taj nain lekarski kadar 7. divizije bie na potrebnoj visini. SMRT FAIZMU - SLOBODA NARODU! Za Otsek ef Dr Gojko s.r. Do sada smo postavili 4 ekipe za depedikulaciju:

I.

Glavatievo II. Bjelimi III. jelaca IV. Razii Svaka moe opariti po 150 ljudi dnevno. 6. IV. J u t r o s sam dobio izvetaj iz zarazne bolnice Glavatievo u kojem stoji da je jue umrlo 12 d r u g o v a rekonvalescenata. Smrtnost dakle iz dana u dan raste. Do juer bolesnici su jeli 2 obroka d n e v n o - k a u . Od danas moi e pripremiti svega 1 obrok dnevno. O ovome je obaveten drug Milo Radovi. Dr Gojko s.r.

V Oko 7. aprila uputim se prema Kalinoviku da potraim Vrhovni tab. Put je vodio preko surove i puste visoravni, proem selo Argut, pa savladam jezivu klisuru rjeice Ljute, kod sela Dindo; posvuda zaostali bolesnici, mrtvaci kraj puta, i kod sela Romani izbijem na cestu za Kalinovik. Prvi put cesta, poslije toliko dana pentranja po urvinama. Kalinovik je pod snijenom vijavicom, pust, dosta poruen i tu zatekoh nae apotekarsko skladite sa Jelom Zunji. I ona je pala u teki pjegavac. Jela obavlja svoj posao s ljubavlju, strastveno prikuplja sanitetski materijal, pakuje, raspodjeljuje. Sad je zamjenjuje apotekar Kolja (Kornelije Bauer). Tu sam negdje i prenoio. Sutradan pred no stignem u selo Govzu gdje pronaem Vrhovni tab. Tito me primio u odlinom raspoloenju, jer se nae operacije uspjeno razvijaju. Forsirana je i Drina i sad se vodi borba za osloboenje Foe. Time se otvaraju vrata za izlazak bolnice na Celebiku visoravan, gdje se oekuju izdanije rezerve hrane. Ja sam se suzdrao da Tita podrobnije upoznajem sa patnjama ranjenika, jer mu je i onako sve dovoljno poznato, a i uinjeno je, valjda, sve to je mogue da se te patnje ublae. Dodijelie mi u zasebnoj seljakoj kuici istu sobu, prostrem se po podu i zaspim. Ali ne za dugo. Probudi me drhtavica od koje sam skoro odskakao od poda. Sjeam se dobro da te noi, ni nekoliko dana kasnije, nisam ni pomiljao da bi to mogao biti poetak pjegavca! Dakle, ni stari doktor Baruh u 7. diviziji nije bio toliki grenik kako mi je onda izgledalo.

Moj cilj, postavljen prethodnog dana, bio je da se poveem sa tabom 2. proleterske divizije, negdje iznad Foe, pa da odatle krenem ka elebiu gdje treba da se smjesti glavnina bolnice. Ukljuim se u malu partizansku kolonu koju je predvodio Slobodan Penezi-Krcun i koja je, mislim, morala da ukopa poginulog politkoma Aleksu Dejovia. Imao sam konja pod sobom, ali sam se od visoke temperature i munine jedva drao na njemu. Preern Drinu preko mosta kod Broda, pa uz visoko brdo do sela Kruice gdje naem tab 2. proleterske divizije. Legoh na pod, prostrt slamom, u sobici odakle je naelnik taba divizije, Jovo Vukoti, upravljao borbom za Fou. Doe doktorka Olga Dedijer iz divizijske hirurke ekipe: temperatura 40, na pluima nae znakove po kojima Olga i ja, zajedniki, zakljuimo da imam pneumoniju. Bio je to prvi dan bolesti, 10. aprila 1943. ini mi se, da sam u tabu proleao jo jedan dan, a potom nastupi kriza na naem frontu. Sa istoka, od strane elebia, ba odande kud sam je krenuo, nasru jake etnike snage. Jo uvijek sam pri svijesti i sluam i danas pamtim Vukotia kako telefonom nareuje naim jedinicama: Ni stope nazad. Zatim ujem nazive nekih topografskih taaka: Plije, Baki, Plije. 24 Budui da su i Nijemci iz Foe pritiskivali prema selu Dragoavi, tab divizije bude primoran da, radi sigurnosti, brzo vrati na lijevu obalu Drine sve svoje pozadinske dijelove. Tako i mene postavie na konja, te se tekom mukom odrim na njemu, silazei niz brdo opet ka Drini, dok me nisu predali doktorki Sai Boovi, upravniku divizijske bolnice u selu Kutima, odmah iznad rjeice Bistrice. Tu se smirim. Jo sam pri svijesti. Sobica u drvenoj kui s oniskom tavanicom. Jo mogu da sa Saom analiziram svoju bolest. Ni pojma o pjegavcu! A onda, valjda sedmog dana, izbije egzantem potkone krvave mrlje po cijelom tijelu. Pao sam bunilo. Zamiljam kako se u moj eludac uvukao taj neprijatelj koji je uzronik aolesti i sada treba samo rasporiti trbuh, izaprati eludac i sve e biti u redu. Povjerim taj svoj prijedlog Sai. Potom sam potonuo u duboku nesvjesticu i tek mutno raspoznajem blaga i nasmijeena lica Sae i njene bolniarke Rue. Ruka, Ruka! Budi mi blizu. Injekcije kamfora. Onda su doli bombarderi i osuli po ECutima. Preko dana su me snosili u klisuru Bistrice, u eljezniki tunel. Sluam lomljavu Bistrice, mori me e, ne znam zato mi ne daju vode, pa mi doe da odbauljam do rijeke da se napijem, i Bistrica mi se sad uini kao da su tu Plitvice: slapovi, burgeti, vilinske karlice, ciklame, voda, voda ... i moj otac kad je umirao na zagrebakoj klinici traio je samo vode, i on je, kako je kazivao Duan, udio za plitvikim slapovima. Idem li ja to stazom svoga oca?25 Ve idueg dana, tek to su razbijeni etnici na elebiu, odlue da me prenesu opet na desnu obalu Drine. Vratila mi se svijest. Nosi me grupa naih tenkista koju predvodi Vlado Sekuli. Drina nabujala i mona. Poloe me na splav, ili splutinu. Pri iskrcavanju na obalu desi se mala nezgoda koja je, izgleda mi, urodila medicinskim udom. Naime, kako je obala bila dosta strma, a splutina nestabilna, zadnji nosioci popuste pod mojom teinom te se ja strovalim
(kota 1444), Plije (kota 1717). je ta naa porodina opinjenost Plitvikim jezerima. 1 Duana je u njegovim predsmrtnim asovima, u beogradskoj specijalnoj policiji morila ed. Molio je olju aja, a siguran sam da je i on eznuo da podmetne grudi pod plitviki vodopad.
2 s udna 2 4 Baki

CIM

gornjim dijelom tijela u hladnu Drinu. Drugovi se jako zabrinue, a meni bijae vrlo prijatno od tog kupanja, i ne samo to: ve istog dana mi naglo (kritiki, kako se to kae u medicini) padne temperatura! Kupanje u Drini je izvrilo ulogu Priesnitzovog obloga. Iznijee me do sela Bunova, gdje u ostati oko nedjelju dana. U istoj seoskoj sobici leim na podu sa Bokom urikoviem, politikim komesarom neke nae jedinice. Boko je takoe rekonvalescent od pjegavca. Oko nas se svojski staraju doktor Joan Bulaji i Radmila Ivkovi. Radmilu uskoro prekomandovae s motivacijom da e se o naem ozdravljenju od sada starati Partija i da je Radmilino zalaganje nepotrebno! Pa dobro. Doture nam neto hrane, te se mi ponemo brzo oporavljati. Proljee je ve uzelo maha. Sunce i topli povjetarac s juga, razvigor, izmamie me iz kuice. Razvigor, kao rije sama po sebi, mami me i smekava nekakvu emernu tvrdinu to se u meni nakupila i skrutnula. Ispod mene, duboko, dolina Drine je ve sva u zelenilu i cvatu, poneko stado jaganjaca istie se svojom bjelinom na zelenim merajama i samo jo brdo Kmur (1 500 m) preko Drine, podsjea me na proteklu zimu: Kmur je jo bez lista, tmuran i surov. Koljena mi klecaju, vid mi je kao zamagljen i moje oi najrae se zaustavljaju na dalekom nebeskom plavetnilu. 26 Pred kraj aprila su me konjem prebacili na Celebi, u zaselak Radonjie. Ve sam bio toliko priseban da shvatim novu situaciju. Zavladalo je neto poput ratnog zatija. Stvorena je poiroka slobodna teritorija u krugu izmeu Foe, Pljevalja, rijeke Lima, Nikia, Nevesinja i Kalinovika. Dijelovi Centralne bolnice razmjeteni su po selima elebike visoravni, u selu Humu i epan Polju (sastav Tare i Pive), na Rudinama i u Zabljaku. Cijela ta teritorija je ve sama po sebi, pogotovo s proljea, veoma oskudna u hrani, ali su se operativne jedinice postarale da nam alju namirnice. Najvie Prva proleterska divizija. Taktika stabilizacija bolnice i poboljana ishrana dovele su do ubrzanog oporavljanja ranjenika i bolesnika tako da su se vee grupe ovih danomice vraale u svoje jedinice. Smjestili su me u brvnaru gostoljubivog i prijaznog seljaka Miloa Radonjia. Tu sam se poslije duga vremena sastao sa Herbertom Krausom, mojim zamjenikom 27 , ali je i njega udario pjegavac i sad obojica leimo na podu Miloeve kue kao rekonvalescenti. Sve je sad dobro, osim to nam ne daju mira stjenice. Izviru iz brvana, kapaju sa tavana. Pokuavamo da se zatitimo od te napasti premazujui tijelo lizolovim sapunom, onim to smo ga zaplijenili jo u Prozoru, ali sve uzalud, stjenice samo gmiu i ujedaju. Nismo se alili ljubaznom domainu, jer bi i to bilo zaludno, a on bi se osjetio osramoen. Ponekad bi nas poastio pitom od sira i jemena brana. Nemoni jo da bismo se latili bilo kakvog ozbiljnijeg posla, Herbert i ja neprestano drijemamo, ili matamo o dobrom zalogaju. Uneke nam se prohtije da
26 Na komadiu hartije iz onog vremena stoji zapisano: eterina beskrajna prozranost neba iznad svih stvari. Razvigor. Plavo i zeleno u kontrastu. Prvo zelenilo bukovine o Sv. uru u Sjeniaku, Sveti Ivan Zelina, Zelengora, Zelengaj, Novi Zeland. Sve na ta pomislim sve je nekako zeleno, svjee i prozrano. 27 Zbornik knj. 1, dok. br. 78.

gramo aha. Napravimo figure od jemena hljeba. Leimo nalakeni pored ahovske table. Ja nisam nikakav ahista, figure tek to raspoznajem i jedva hvatam pravce njihova kretanja. Bio sam na potezu. Mislim i kombinujem, a likako da se odluim. Jedva nekako pomjerim topa i ugrozim Herbertovu ;raljicu, uskliknuvi slavodobitno: eh! Herbert ne reaguje. ekam i ekam ijegov potez. Dignem glavu prema Herbertu, a on - spava. Zaspao je jo u >ekivanju mog poteza. Prvi maj 1943. proslavljen je po ondanjem obiaju: ienje prostorija, >ranje, vre organizovanje ranjenika, referati ...

Oporavivi se od pjegavca (akutna faza bolesti je trajala oko deset i ekonvalescencija dvadesetak dana) vratio sam se na dunost 14. maja 1943. U neuvremenu je Sanitetski odsjek Vrhovnog taba bio popunjen drugovima /itom Cvetkoviem, u funkciji politikog komesara, doktorom Vojom 3ukanoviem i Stankom Martinoviem. Istog dana smo odrali sastanak toga >roirenog Sanitetskog odsjeka. Glavne take dnevnog reda: rezmatranje renutne situacije u Centralnoj bolnici i osvrt na nedostatke u radu saniteta za nijeme evakuacije od Neretve do Drine. Sastanak je protekao u dobrom aspoloenju i u znaku optimizma zbog vidnog angaovanja Centralnog komiteta CP u pomoi sanitetu 28 . U to vrijeme ja nisam imao ni pojma o povjerljivim izvjetajima koje su Centralnom komitetu i Vrhovnom tabu slali, kao instruktori ovih institucija, rugovi Veljko, Vlada Dedijer i drugarica Judita, u kojima su potanko opisivali ad saniteta za vrijeme evakuacije i to preteno crnim bojama. 29 Smatram danas a je Centralni komitet, zapravo Aleksandar Rankovi koji je ove izvjetaje lino irimao i na njih reagovao, postupio vrlo mudro to mi te dokumente nije >okazivao (dodue moda i zato to je i geografska distancija izmeu nas bila ;otovo uvijek povelika?) jer bi u tome sluaju dolo do lananih, a beskorisnih ksplozija gnjeva. Tako su stvari potekle dalje, onako kako je to logika bjektivne situacije odreivala, ba kao da tih izvjetaja nije ni bilo. Ja u se na ljih, sasvim ukratko, jo osvrnuti, a prije toga bi bilo umjesno da dam neku vrst pikri^e o bitci na Neretvi, naravno s take gledita sanitetske slube. VI U vezi sa injenicom transportovanja onolike mase ranjenika i bolesnika od 3osanske Krajine pa sve do Drine, mogu se postaviti dva pitanja: Prvo, da li je taj pokret bio neophodan i koristan? Drugo, u kojoj mjeri je prisustvo ranjenika uticalo na operativnu situaciju, la odluke Vrhovne komande, naroito u posljednoj fazi bitke (oslobaanje 3 rozora i bitka na planini Radui)?
2 8 Zbornik, 2 9 Zbornik,

knj. 1. dok. br. 79. knj. 12, dok. br. 71, 85, 96, 99.

Naa vojna istoriografija je ve i do sada biljeila posebno mjesto, u poredenju sa bilo kojom regularnom armijom, koje je u partizanskoj vojsci zauzimao ranjenik u toku itavog narodnooslobodilakog rata. Odnos komande i ponaanje svakog pojedinog borca prema ranjeniku, ve od samog poetka rata, imao je karakter p r a v o g kulta. Stepen toga kulta, ili brige za ranjenika, kako smo to obino zvali, bio je skoro apsolutan pokazatelj visine borbenog morala svake jedinice. Kroz kult ranjenika izbijao je na vidjelo i s v a k o d n e v n o se potvrivao osnovni i najdublji etiki i humani princip nae borbe kao i pravi karakter narodnooslobodilake vojske. Smatram da nije beznaajno da se pokua odgovoriti na pitanje zato je taj kult doao do izraaja odmah, ve od poetka ustanka i to spontano, bez i k a k v i h formalnih odredaba, mada, valja rei, ni ove nisu izostajale, pogotovu u daljnjem razvoju rata. Kult ranjenika u naoj zemlji ima dva korijena: prvi, istorijsko-tradicionalni, i drugi, specifian za narodnooslobodilaku borbu. U vjekovnoj borbi protiv osvajaa ranjenik je postao objekt posebne brige, potovanja i divljenja. Taj fenomen nije nastao sluajno, niti je m o g a o nastati u ime nekih apstraktnih moralnih naela. K a k o je moral, uopte, jedan od oblika ljudske svijesti i prakse, pa se nuno formira radi ostvarenja konkretnih ciljeva s v a k o g drutva i svake epohe, tako je i kult ranjenika nastao kao integralni dio borbene, oslobodilake etike. Taj kult je u stvari, pored ostalog, i moralno obeteenje za pretrpljeno stradanje i rtvovanje. Patnje i rtve vraaju se u moralnu riznicu da bi se iz nje novi borci napajali jo jaom snagom. Pod tim uslovima postaje kult ranjenika apsolutnim i univerzalnim etikim principom svakog drutva i svake nacije, ili klase, koja se orujem bori za opstanak, za pravedne, progresivne i humane ciljeve, to znai da se njegova primjena mora protegnuti i na neprijateljskog ranjenika. U protivnom, neizbjeno strada i sopstveni moral. T i m samim je kazano da jedan agresor ili izdajnik, koji se oslanja preteno na svoju materijalnu silu, odnosno na podlost, ne moe a da ne primjenjuje zvjerske postupke prema ranjenicima protivnika bez obzira na k a k o visokom stepenu civilizovanosti taj agresor bio. U naem narodnom eposu, a naroito u spisima M a r k a Miljanova, data je sinteza izvorne, borbene etike misli naih naroda u kojoj kult ranjenika zauzima najvidnije mjesto. Prema Miljanovu, ranjenik oliava najvii etiki imperativ i pred ivotom ranjenika moraju da odstupe sve ostale moralne norme. Jedna od tih normi, u Crnoj Gori, bila je krvna osveta. Ali, kad neki Kustudija, u boju s Turcima, nade ranjena padijera, koji je prije boja ubio njegova roenog brata, onda e rei ranjeni Spadijer: Udri sad, Kustudija, dosta si m u k e vidio traei me da me ubije i da brata osveti, sad ti je zapalo to si elio. - Ba mi je danas zapalo da ne dam tvoju g l a v u prijed moje - odgovori Kustudija. A zatim, poto ga je izbavio ispred T u r a k a ree mu: - Hajde, viaj se, pa kad ozdravi ubiu te za brata. T a k o je i bilo. 3 0 J e d n a mati, u posljednjem boju na Fundini, uzviknula je svojim sinovima koji su plakali nad izgubljenom braom: - A to plaete, zar ste mislili da mi svaki zdrav danas doe? A, due mi, ako jo koji ne pogine, bolje da ve nijesam ni imala. 3 1 Vrhunsku taku ove etike predstavljaju primjeri crnogorske velikodunosti prema ranjenim T u r c i m a , i uzvratno, primjeri turske v e l i k o d u n o s t i p r e m a ranjenim Crnogorcima. Nije sluajno da Miljanov istie i ove posljednje, moda i vrlo rijetke primjere. Miljanov hoe da bude dosljedan, on hoe da protegne princip humanizma do univerzalnih razmjera, jer, da bi ovjek zaista bio do kraja to to eli biti, da bi potvrdio
30 31

Marko Miljanov: Primjeri ojstva i junatva, primjer 49. Marko Miljanov: Primjeri ojstva i junatva, primjer 41.
cnc

svoje vlastito ojstvo, on mora da ga prizna i neprijatelju u svakom, makar i u rijetkom sluaju, kad ga zaslui. S ovim i ovakvijem primjerom je narod sam sebe osnaio da estito nagradi, a neisto nagrdi - kae Miljanov. Jednom Turci, poslije boja, naiu na ranjenog Crnogorca. Jedni hoe da ga ubiju, a drugi da ga tite svojim tijelom, odvode, lijee i vraaju na Medun. Nekom Crnogorcu na pazaru omakne se puka i rani 5 Turaka i 2 ubije. Turci htjeli ubiti Crnogorca, ali brat jednog od ubijenih zatiti Crnogorca: Ne udri Crnogorca, ko je Turin, e ja ginem za njega danas i opratam mu svojega brata kojega mi je ne hotei ubio.32 Crnogorac odlazi u kuu ranjenom Turinu koga je ranio u boju, da mu rane estita. Nosi i ovna da ga zakolje i koom da obloi Turinovu ranu da je vida.33 Drugi izvor ranjenike etike lei u specifinostima narodnooslobodilakog rata: nemanje rasine pozadine za zbrinjavanje ranjenika, izuzetno velika uloga moralnog faktora u laoj strategiji s jedne strane, a, sa druge strane, imanentno svojstvo okupatora i ljegovih pomagaa da u ostvarivanju svojih ciljeva pribjegavaju genocidu od koga nisu nili poteeni niti ranjenici. Sta vie, okupator i domai izdajnici unitavali su nae anjenike, bolnice i sanitetsko osoblje sasvim svjesno. U tome cilju planirali su posebne ikcije, izdavali direktna nareenja. Dakle, nije rije samo o usputnim masakrima usred jorbenog ogorenja u toku ili na kraju pojedinih oruanih okraja s partizanima. Ova injenica jo jednom svjedoi da grubo gaenje enevskih konvencija i svih nepisanih lumanitarnih zakona predstavlja jedan vii zakon za svakog agresora i okupatora, mperijalistiki okupator nad jednom slobodoljubivom i revolucionarnom zemljom ne noe drukije a da ne primijeni genocid kao jednu od sutinskih komponenti svoje trategije. Identini postupci domaih izdajnika - u naem sluaju ustaa i etnika rotiv svoga naroda jesu jo jedan dokaz ispravnosti marksistike postavke da moralne orme i visoke etike vrijednosti nisu neka apsolutna i imanentna osobina jedne nacije ako to misle nacionalni romantiari - nego ba one nacije, tanije reeno, ba onih klasa naciji, koje su stavljene u takve istorijske uslove i pred takve zadatke - oslobodilake, togresivne i revolucionarne - da one moraju da se pridravaju etikih normi i da u sebi jeguju principe humanizma. Naa istoriografija ve je zabiljeila istrebljivaku djelatnost okupatora protiv naih aroda34 tako da je danas jedva mogue na tu temu dodati neke novije i jo bitnije injenice. Na ovome mjestu bie dovoljno da se podvue da je okupator sasvim smiljeno groavao bezbjednost ranjenika NOR-a i, u mnogo sluajeva, uspijevao da uniti ivote jih i sanitetskog osoblja. On je tragao za ranjenicima, proeljavao ume, upotrebljavao osebne jedinice (trupove) i dresirane pse za pronalaenje bolnica i skrivenih ranjenika, davao posebna nareenja svojim vojnicima da se moraju ponaati brutalno.35 U svojim perativnim izvjetajima registrovao je, kao svoj ratni uspjeh, pokolje ranjenika.36
Miljanov: Primjeri ojstva i junata, primjer 52. Marko Miljanov: Primjeri ojstva i junatva, primjer 61. 34 Pored ostalih brojnih materijala treba vidjeti: Dr . Dragi i dr B. Jakovljevi: Medunarodno ratno avo i zatita ranjenika i bolesnika u toku NOR-a, Jugoslovenska revija za medunarodno pravo br. 2/1961; Dr . Kuka, Borba K P J protiv istrebljivakih i denacionalizatorskih mjera okupatora, Vojnoistorijski glasnik br. 1967; dr V u k o Gozze Gueti, Narodnooslobodilaki rat u svjetlosti pravila o okupaciji, Jugoslovenska revija meunarodno pravo br. 2/1961. 3 5 Nareenje generala Keitela pov. br. 004870 od 16. decembra 1942. Arhiv V . J . J . J N A , njemaka arhiva t. 2, f.2. dok. br. 2. Nareenje njemake komande, Arhiv VII, mikroteka reg. br. Miinchen N 2 , 5 5 3 - 5 4 0 . 3 e Izvjetaj komande 6. armijskog korpusa (general Rocaglia) komandi 2. armije od 18. VI 1943. Zbornik -n III, knjiga 5, dok. br. 216, 212, 214. Izvjetaj komande 1. brdske divizije (njemake) Arhiv VII, mikroteka reg. br. Miinchen N 3 , 1 2 4 0 - 1 2 4 9 .
33 32Marko

|6

U t a k v i m okolnostima partizansko komandovanje i svaki pojedini borac neizbjeno su morali da brigu za ranjenike postave kao zadatak p r v o g reda. Sauvati ivot ranjenika znailo je ne samo uvanje ive sile, a ona ima posebnu vrijednost u jednoj dobrovoljakoj vojsci, nego jo i vie, uvanje i jaanje morala boraca. I zaista, svaki uspjeh partizanske sanitetske slube u obezbjedenju ranjenika imao je ogroman uticaj na borbeni moral jedinica. Na borac polazio je u bojeve s velikim spokojstvom, pored ostalog, i zato to je bio-siguran da e za njegovo izvlaenje iz vatrene linije, za n j e g o v u bezbjednost biti uinjeno sve to je u moi njegovih d r u g o v a i starjeina. S druge strane, visoki moral ranjenika vrio je snaan uticaj na moral zdravih boraca. T a k o se kovalo vrsto moralno jedinstvo izmeu ranjenika i boraca. T a k o su ranjenici sami po sebi, i itava organizacija njihovog obezbjeenja, postali u naem ratu ne samo moralni problem nego i moralni faktor prvog reda. O v o je nesumnjivo jedna od novina koju je na N O R dao savremenom ratovodstvu. Ali, ovakav moralnopolitiki imperativ imao je itavi niz ozbiljnih reperkusija ne samo na podruju organizacije sanitetske slube (velika mobilnost i decentralizacija bolnica, smjetaj u nepristupanim umskim predjelima, tajna podzemna sklonita i dr.) n e g o i u oblasti operatike. D o k se u svim d r u g i m armijama tzv. reguliranog tipa, sa vrstim frontovima i vrstom pozadinom, problem ranjenika pojavljuje samo na taktikom nivou (problem izvlaenja iz trupnog rejona u dublju pozadinu) odnosno strategijskom nivou (problem ponovnog vraanja u stroj velikih masa izlijeenih ranjenika radi popune ivom silom) dotle je taj problem u naoj vojsci postao i operativni faktor, g o t o v o u v i j e k prisutan u svim p r o r a u n i m a i o p e r a t i v n i m p l a n o v i m a komandovanja da bi, u sticaju i drugih okolnosti, postao jedan od osnovnih uzroka za voenje operacija velikih razmjera i sudbonosnog ishoda. To su tzv. bitke za ranjenike. Ali, tu moram odmah da d o d a m jo neto to je od sutinskog znaaja za cjelovitost shvatanja ovih operacija. Naime, prisustvo ranjenika, u uslovima N O R - a , nije bilo samo jedan od objektivnih uzroka t a k v i m operacijama, nego su ranjenici istovremeno postali i najvaniji motiv koji je m o g a o da probudi, pokrene i usredsredi posljednje moralne snage naih jedinica i da, ba na vrhuncu operativne krize, dovede nae snage u stanje nadmonosti nad neprijateljem i pored toga to su svi ostali elementi, koji g o v o r e o odnosu snaga, bili izrazito u korist neprijatelja. Drukije reeno, nae bitke za ranjenike mogu posluiti kao uzoran primjer kako sama operativna kriza moe da stvori i snage potrebne za njeno prevlaivanje, k a k o se jedna brojana i tehnika podreenost moe da pretvori u preimustvo, odnosno kako se i na samom rubu katastrofe m o g u jo uvijek pronai uslovi za pobjedu. Te bitke su najbolji primjer za ilustraciju uloge moralnog faktora u ratu.
* * *

S obzirom da je o bitci na Neretvi objavljen do danas veliki broj radova i da meu njima nema skoro ni jednog u kome ne bi bilo dotaknuto i pitanje ranjenika, ja u se na ovome mjestu ograniiti na samo nekoliko pitanja koja se po nekim miljenjima smatraju otvorenima. Mislim da zasluuje da bude, po mogunosti definitivno rasieno pitanje da li je bilo nuno, neophodno i cjelishodno pokretanje onolike mase ranjenika (preko 3000) iz Bosanske Krajine ka Hercegovini, a u sastavu Glavne operativne grupe. Izmeu mnogih injenica i objektivnih uslova napomenuo bih ovdje slijedee: Prvo, razmah ustanka u drugoj polovini 1942. godine i estoki bojevi proleterskih i krajikih brigada (Prozor, Bugojno, D. Vakuf, Kupres, Livno,

jajce, Manjaa, Biha, Sanski Most, Grahovo) neizbjeno su, za ondanje prilike ioveli do veoma velikog broja ranjenika. Drugo, slobodna teritorija Bosanske Krajine zadobila je u isto vrijeme i neke bitne atribute drave tako da je uslijed toga moralo doi i do koncentracije ranjenika ba na ovoj teritoriji. Ta koncentracija mogla bi da bude izbjegnuta, ili narem neto bitnije umanjena, samo pod uslovom da je u blizini Bosanske <rajine, a izvan operativnog zahvata ofanzive Weiss I i Weiss II, bila stvorena jo neka slobodna teritorija sa priblino povoljnim uslovima za lijeenje anjenika (bezbjednost, smjetaj i ishrana) kao to su bili u Grmeu i u bazenima 3osanskog Petrovca i Drvara. Ali takvih teritorija i takvih uslova u ono vrijeme lije bilo. Tree, prisustvom velike mase ranjenika na prostoriji koja je postala itrategijsko teite, odnosno glavni strategijski objekat etvrte neprijateljske jfanzive, odmah se otvorilo pitanje, ta treba uiniti u interesu njihovog pasavanja. Sve to smo do tada znali o ponaanju neprijatelja prema naim anjenicima i o taktici njegovog ienja partizanskih uporita (Kozara!) liktiralo je da se u itavoj zamisli o rjeavanju sudbine ranjenika dadne naglasak )a na spasavanje njihovog ivota, dok su sve druge potrebe (udoban smjetaj, nirovanje, ishrana i lijeenje) morale da budu potisnute u drugi red. Iz ovih injenica kao i iz ukupne procjene odnosa naih i neprijateljskih naga slijedila je odluka Vrhovnog komandanta da se cjelokupna masa ranjenika, akljuno sa tifusnim bolesnicima, pokrene iz Bosanske Krajine prema ugoistoku zajedno sa Glavnom operativnom grupom. Treba naglasiti da mnogi dokumenti i ivi uesnici ovih dogaaja svjedoe a je ova odluka u Vrhovnom komandantu sazrela tek poslije duge i teke nutarnje duevne borbe. Koliko god da je bio zabrinut sudbinom ranjenika oliko mu nije davala mira ni pomisao na borbene jedinice, ija e pokretljivost i perativna sposobnost uopte biti ozbiljno umanjena budu li morali da svoja ;a, u doslovnom smislu rijei, podmetnu pod nosila svojih ranjenih drugova, 'bog toga je Vrhovni komandant, u danima od 21 - 3 0 . januara, tragao za bilo :akvom mogunosti ne bi li se barem jedan dio ranjenika mogao ostaviti na taroj teritoriji (planine Osjeenica i Jadovnik). Zbog toga je i 700 zaraznih lolesnika elio to due da zadri, tamo gdje su se zatekli (bolnica Jasikovac na >lanini Klekovai) pa je tek 12. februara odluio da i njih pokrene. Strahotan izik, dakle, ukazivao se i u jednoj i u drugoj varijanti reenja. Do prevage u toj lilemi dolo je tek onda kada je na vagu stavljen i moralni faktor. Uostalom o ome govori najrjeitije sam Tito. Na pitanje jednog stranog novinara, koja je >ila njegova najtea odluka u ratu, Tito je odgovorio: Predamnom je bila najtea odluka za vrijeme neprijateljskih ofanziva kada je bilo u pitanju spasavanje ranjenika. Na primjer, za vrijeme etvrte neprijateljske ofanzive morali smo spasavati ranjenike iako je bilo od poetka jasno da e to iziskivati da izgubimo najmanje jo toliki broj ranjenih partizana. Bili smo opkoljeni od neprijatelja i meni je bilo sasvim jasno da je briga za ranjenike postala krupan moralni faktor za svu nau vojsku i za itavi pokret. Odluka je glasila: Spasiti ranjenike po svaku cijenu. n

Postoji miljenje da se krajem januara mogao najvei dio ranjenika prebaciti ka centralnoj Bosni. To miljenje zasniva se tek na kasnijem saznanju da je centralna Bosna ostala izvan domaaja operacije Weiss II. Veliko je pitanje da li je Vrhovni tab ve u one dane znao, odnosno da li je uopte mogao znati, za sve pravce i ciljeve neprijateljskih dejstava, pa i za tako povoljno stanje u kome e se nai centralna Bosna. Ako bi to bilo tako onda bi se moglo govoriti o propustu, ali i to samo djelimino, jer centralna Bosna ni u tome sluaju ne bi mogla da primi najvei dio ranjenika ve najvie koju stotinu. Opta politika situacija na tome terenu nije bila naroito povoljna za nas pa bi, bez prisustva veih jedinica (barem 2 brigade), sigurnost i tog manjeg broja ranjenika u centralnoj Bosni bila dovedena u pitanje. U svakom sluaju, centralnobosanska varijanta rjeenja ranjenikog problema mogla je doi u obzir tek poslije blagovremenih i temeljnih vojnopolitikih priprema na tome terenu. A za takve pripreme koncem januara 1943. godine bilo je ve kasno. Moe se postaviti pitanje, nije li se jedan dio ranjenika mogao ostaviti u Bosanskoj Krajini sakriven u umskim bolnicama ili u podzemnim sklonitima. to se tie umskih bolnica, takvo rjeenje moralo je odmah da otpadne. Ni jedna od njih nije mogla da ostane u tajnosti pred stanovnitvom, a jo manje pred neprijateljem. to se tie podzemnih sklonita, moe se rei da sanitet, pa ni ostali odgovorni faktori za zbrinjavanje ranjenika, nisu na vrijeme uoili vrijednost zemunica pa se nisu ni postarali da ih grade, mada su ve iskustva sa Petrove gore bila u tom pogledu pozitivna i dragocjena. Rukovodei organi saniteta na osloboenoj teritoriji Bosanske Krajine u to doba nisu znali za takva iskustva, a objektivno gledajui, mogli su da ih saznadu. Ovo je svakako propust. Meutim, niti pomou zemunica ne bi se rijeilo osnovno pitanje. Zemunice su uopte vrlo ogranienog kapaciteta, kamenito zemljite u Bosanskoj Krajini ograniava njihovu izgradnju, a u pitanju je bilo nekoliko hiljada ranjenika. Dakle, zemunice su mogle u ovoj situaciji dobro da poslue samo kao pomono rjeenje. Iz svega se moe zakljuiti da je pokretanje svih ranjenika i bolesnika iz Bosanske Krajine, kojima su se prikljuile i znatne grupe ranjenika iz Banije, Korduna i Like, bilo ne samo neizbjeno nego i najcjelishodnije rjeenje u onoj situaciji. Snaga te nunosti bila je skoro jednaka nunosti i samog postojanja ranjenika, jednaka nunost sveukupne narodnooslobodilake borbe. Jasno je da je njihovim pokretanjem bilo u mnogome predodreeno sve ono to se kasnije zbilo: patnje ranjenika i rtve jedinica za njihovo spasavanje na Neretvi. Ali cjelokupni sastav Operativne grupe, poev od Vrhovnog komandanta, pa do obinog borca i ranjenika bili su unaprijed svjesni ta ih eka. U toj poetnoj svjesnosti ve je postojao zaetak one moralne snage koja e doi do kulminativne take u bitci na Neretvi. Drugi karakteristian momenat koji treba da se istakne jeste stalno prisustvo ranjenikog problema (u pitanju su ivoti naih ranjenika) u svim depeama, direktivama i zapovijestima Vrhovnog komandanta i niih tabova u toku itave etvrte ofanzive. |509

I to je sigurno jedinstven sluaj u istoriji ratova. Na primjer, u uvenoj zapovjesti Vrhovnog komandanta za likvidaciju ljemako-ustakih snaga u dolini Vrbasa od 3. marta 1943. u odjeljku o vanosti operacije stoji i ovo:
Vojni i zadatka. poloaje obe^bediti politiki rukovodioci da objasne naim borcima veliinu i znaaj ovog Razbijanjem i unitavanjem ovih snaga ne samo da emo olakati nae i stvoriti povoljne uslove za daljnje ofanzivne operacije, ve emo ivote naih ranjenika.

Iako je uticaj ranjenika na karakter, dinamiku i ishod bitke na Neretvi, opte izevi, jasan i nesumnjiv, ipak bie korisno da se taj uticaj i podrobnije osvijetli. Jticaj je dvostruk: ranjenici su predstavljali ogroman fiziki teret, izvanredno lepovoljnu okolnost, pored svih ostalih tekih okolnosti za Glavnu operativnu ;rupu, ali su istovremeno bili i jezgro oko koga su se kristalisale, zgunjavale i .arastale moralne sile jedinica. Samo u toj dvostrukosti moguno je sagledati >ravu ulogu tzv. Centralne bolnice, a isto tako i jedno od glavnih obiljeja itave itke na Neretvi. Meutim, kada je rije o Centralnoj bolnici, kao fizikom teretu za Glavnu perativnu grupu, miljenja sam da je danas vrijeme da se definitivno precizira u ojoj mjeri i u kojoj fazi bitke je to Centralna bolnica zaista bila. Insistiram na zato to smatram da je u mnogim istoriografskim radovima uloga bolnice, ao konice manevra Glavne operativne grupe, unekoliko uoptena i protegnuta a sve faze bitke, jednostrano izuzeta izmeu brojnih drugih sputavajuih ktora, pa zato i preuveliana. Tako npr. Terzi pie da su se nae snage nale u Derativnom okruenju u prvom redu zbog saekivanja ranjenika i oekivanja ida Konjica. 37 Istu tezu preuzeo sam nekritiki i ja, te sam je objavio u svome anku Ranjenici na Neretvi. 38 Meutim, hronolokim povezivanjem sauvanih pkumenata mogu se danas unijeti znatno blae nijanse u ovu drastinu tezu. ! okumenti nepobitno govore da je pokret ranjenika od Drvara pa sve do Duvna veden tano po planu, a mogao je da se izvede i bre da je to bilo potrebno i aeno. Pokret je zapoeo iz Drvara 6. februara, posljednji eelon s pravca 'rvara stigao je u Glamoko polje oko 12. februara, dok je elo bolnice ve 11. ibruara stiglo u Livanjsko polje. elni eeloni bolnice ^adr^ani su na prostoru ivno Duvno punih osam dana t j . sve do 19. februara. Iako je ovaj zastoj dobro doao .njenicima, ipak se sa transportom moglo, sa gledita same bolnice, produiti latno ranije da nije bilo zapreka isto operativne prirode. Kakve su to bile zapreke? ta se u tome razdoblju, od 11-19. februara, ;avalo u operacijskoj zoni Glavne operativne grupe? Druga proleterska divizija je ve 14. II pobjedonosno izbila na Neretvu, a in kasnije Prva proleterska na Ivan sedlo. Ali Prozor jo nije bio otvoren! Taj m a utvren grad pao je tek 17. februara u 4 sata ujutro. Osim toga, za avilnu ocjenu zastoja bolnice na prostoru Livno Duvno u vremenu od
37 2 3 Zbornik

Zbornik Neretva VIZ 1965. str. 60 i 344. dokumenata sanitetske slube u N O R , knj. 1, dok. br. 76. str. 155.

536

11-19. februara veoma je znaajna jedna direktiva Vrhovnog komandanta A. Rankoviu od 12. II 1943. u kojoj, izmeu ostalog pie:
Gojku saoptiti sledee: ranjenike neka ne gura dalje od o v o g terena. Neka budu razmeteni od Glamoa do duvanjskih sela. U okolinu ita i Prozora ne smiju se ranjenici slati, jer e tamo biti borbe. Ja u dati zapovest kada treba dalje da kreu.

Znai, sasvim opravdano osjeanje opreznosti nalagalo je Vrhovnom komandantu da Centralnu bolnicu zadri na prostoru Livno - Duvno sve dotle dok ne padne Prozor. Znai, opti operativni ra^lo^i, a ne razlozi koji bi leali u samoj bolnici, uzrok su sporosti njenog pokreta u tome periodu. Smatram da ovo treba konstatovati ne racu istoriarske pedanterije nego u ime praktinih potreba: ako prihvatimo tezu da su ranjenici ve u toj fazi naih operacija bili skoro apsolutni teret i konica Operativne grupe, onda zamagljujemo postojanje mogunosti da se i vee mase ranjenika, u odreenim okolnostima, ipak mogu transportovati na vee daljine, a da se time ne dovede neizbjeno u pitanje pokretljivost operativnih jedinica. Istog dana, po padu Prozora, Sanitetski odsjek Vrhovnog taba (SOV) dobio je nareenje za pokret Centralne bolnice ka prozorskoj kotlini. Ve 19. februara SOV je izdao nareenje komandama bolnikih eelona u kome je precizno razraena tablica kretanja po danima. 39 Ve istog dana elni eeloni bolnice krenuli su iz Duvanjskog polja te su stigli u prozorsku kotlinu (sela Rumboci, Jaklii, Ripci) u dane od 21. do 22. februara. Prema istoj tablici trebalo je da posljednji eelon stigne do Prozora 28. februara. Nema nikakvog osnova sumnjati da bi i ovaj dio marrute bio savladan po planu i na vrijeme jer su i uslovi mara bili uglavnom isti, pa i povoljniji nego ranije tj. kretalo se po cesti, a jo uz to, u ratnom plijenu iz Prozora bilo je i neto motorizovanih vozila. Meutim, posljednji eelon ranjenika (tekih), umjesto da stigne do Prozora u vremenu od 24. do 28. februara (po planu), zatekao se na dan 28. II ak u Podhumu tj. 60 km zapadno od Prozora. Zato? Da li je moda uzrok u sporom kretanju bolnice? Egzaktan odgovor na ovo pitanje mogu da prue samo dokumenti koji svjedoe o operativnoj situaciji. Zapazimo: elni eeloni bolnice stigli su do Prozora, tano po planu, na dan 2 1 - 2 2 . februara, dakle istog dana kada je njemaka grupa Vogel zauzela G. Vakuf! Dakle, 22. februar je datum poslije koga se transport Centralne bolnice ka Prozoru vie ne odvija, niti se mogao odvijati, iskljuivo po planu SOV-a, nego pod pritiskom novonastale operativne situacije, a u njoj su bila dominantna dva dogaaja: prvo, pojava grupe Vogel i, odmah zatim (27. II) itave 717. divizije sa 5. ustakom brigadom u G. Vakufu i drugo, nai neuspjesi na Konjicu (20-26. II). Zbog tih dogaaja, dakle, a ne zbog unutranjih potekoa u organizaciji transportovanja, mada je i ovih bilo, dolo je do stagnacije u pokretu. Moralo se zaustaviti! Nije se smjelo srljati sa ranjenicima u opasni dep koji se na oigled Glavne operativne grupe oko nje stvarao. Ovo tim vie to je broj novih ranjenika u samoj prozorskoj kotlini iz dana u dan rastao i to iz bojeva na Neretvi, Konjicu i planini Radui. Protiv smrtne opasnosti koja se nadvila nad ivotima ranjenika Vrhovni komandant je morao da reaguje nizom nareenja koja su se smjenjivala u
3 9 Zbornik

dokumenata sanitetske slube, knjiga 1, dok. br. 63.

511

dramatinim obrtima. Njihova osnovna ideja je nastojanje da se jedan dio ranjenika, zbijenih oko Prozora, prebaci na neku drugu teritoriju i tako olaka poloaj i preostalih ranjenika i itave Operativne grupe. Evo tih nareenja:
- 23. februara: nareenje Glavnom tabu Hrvatske da uputi dvije najbolje brigade za Drvar ili Grahovo kako bi zajedno sa Bosancima razbili Nijemce koji su zauzeli Otrelj. Konstatuje se da je put za ranjenike zatvoren i njima sada prijeti velika opasnost (Vidi V. Dedijer, Dnevnik, knj. 2, str. 127). - 27. februara: nareuje da se teki ranjenici vrate natrag na zapad, u Prekaju. Ovo nareenje zateklo je teke ranjenike u Eminovom selu kod Duvna. Izvrenje ovog nareenja otpoelo je odmah, te je jedan dio ovih ranjenika, umjesto ka Prozoru, bio pomjeren na zapad od Eminova sela do Podhuma. Rastojanje 30 km. - 28. februara u %oru: predstavnici SOVS-a na zaelju eelona tekih ranjenika (u Duvnu i Podhumu) samoinicijativno obustavljaju pokret na zapad, jer su doznali za pad Otrelja i Mlinita; - istog dana u 8,00: Vrhovni komandant obustavlja pokret na zapad; - istog dana u 14,00: direktiva da se teki ranjenici prebace preko Bosanskog Grahova u Liku; - istog dana u noi: obustavlja se pokret za Liku; - 2. marta: zamisao da se dio ranjenika prebaci na planinu Dinaru 4 0 ; - istog dana: depea Prvom bosanskom korpusu da jave ne bi li se preko Bosanskog Grahova mogli prebaciti ranjenici u Liku; - istog dana: depea IV operativnoj zoni da ispitaju mogunosti prebacivanja ranjenika na planinu Biokovo 4 1 ; - 3. marta: depea Prvom bosanskom korpusu da brani pravac Glamo - Livno da bi se jedan dio ranjenika prebacio u Liku 4 2 ; - 4. marta: depea IV operativnoj zoni da se ranjenici iz Duvna sklone negdje na planinu Ljubuu 4 3 ; - 5. marta: zamisao da se sa Centralnom bolnicom krene na sjever prema centralnoj Bosni. Pripreme u bolnici za ovaj pokret odmah otpoele; - istog dana uveer: odluka da se sa svim ranjenicima i bolesnicima prelazi preko Neretve kod Jablanice. Posljednja odluka donijeta je poslije pobjede nad Nijemcima, izvojevane uz velike rtve na planini Radui i Vilia Guvno.

Sve ove injenice navode na zakljuak da u prvoj, ofanzivnoj fazi bitke na Neretvi koja traje od 9. februara (poetak nastupanja Druge proleterske divizije ka Neretvi) pa do 26. februara (zavretak naih napada na Konjic i pojava 717. divizije u dolini Vrbasa) Centralna bolnica nije predstavljala ni direktan fiziki teret niti direktnu operativno-taktiku konicu za nae jedinice, pa tako ni Glavna operativna grupa nije zastala u svojim ofanzivnim dejstvima i u prodoru preko Neretve zbog saekivanja ranjenika u Prozorskoj kotlini nego je do zastoja operativne grupe, pa sljedstveno i Centralne bolnice, dolo uslijed operativnih okolnosti.
4<>Zbornik 41

dokumenata sanitetske slube Zbornik dokumenata sanitetske slube 4 2 Zbornik dokumenata sanitetske slube 4 3 Zbornik dokumenata sanitetske slube

u u u u

NOR-u, NOR-u, NOR-u, NOR-u,

knj. knj. knj. knj.

12, 12, 12, 12,

dok. dok. dok. dok.

br. br. br. br.

64. 63, 64. 65. 66.

|512

Uticaj Centralne bolnice postaje bitno drukiji tek u drugoj fazi bitke tj. od 27. februara pa sve do 22. marta 1943. tj. do stizanja Centralne bolnice u rejon Glavatieva. U toj fazi Centralna bolnica dolazi do punog i najsnanijeg izraaja kao operativni faktor (i to u najdirektnijem smislu rijei, kao faktor koji sputava pokretljivost jedinica, kao fiziki teret na leima boraca) i kao moralni faktor oko koga i radi kojega se mobiliu najdublje rezerve moralne snage cjelokupne operativne grupe. Pa i u toj fazi treba razlikovati dvije etape, jer se u svakoj od njih znatno razlikuje operativni uticaj Centralne bolnice. U prvoj etapi (od 27. februara do 3. marta) Vrhovni komandant je morao da prihvati odsudnu odbranu po unutranjim pravcima s neposrednim prelaskom u protivnapad, dakle za nau vojsku najnepovoljniji oblik borbenih dejstava. Morao je to da uini zbog samog postojanja velike mase ranjenika u Prozorskoj kotlini, u sreditu obrua, a ne zbog njihovog sporog pristizanja. Morao je ba tako da postupi radi spasavanja neposredno ugroenih ivota ranjenika, odnosno u ime jednog vieg etikog principa ije naputanje bi dovelo do nedoglednih moralnopolitikih posljedica u itavoj naoj vojsci. Drugim rijeima, da nije bilo onolike mase ranjenika u krilu operativne grupe, posve je vjerovatno da bi se iz nastalog operativnog okruenja naao povoljniji i bri izlaz, bez davanja odsudne odbrane. U drugoj etapi (od 5. do 22. marta) prisustvo Centralne bolnice ne utie toliko na osnovnu operativnu zamisao, na pravac kretanja naih jedinica niti na karakter borbenih dejstava (prodor preko Neretve prema Glavatievu i Kalinoviku) ali i te kako utie na tempo kretanja i na borbenu snagu operativne grupe. Naime, izmeu Jablanice i Glavatieva, na toj vrletnoj stazi, dugoj svega 40 km, isprijeile su se pred Centralnom bolnicom takve terenske potekoe koje uopte ne mogu da udu u kontekst pojma bolnica i ranjenik: stjenovita klisura Neretve, veoma strmi usponi preko Prenja (Krstac 500 m, Breza 1200 m, Siljevica 1200 m) klisure Idbara i Bijele i jo jednom Neretve. Ovome treba dodati gotovo neprestano dejstvo avijacije (Jablanica, Krstac) i artiljerije (iz Grabovice i Konjica) i manjih etnikih grupa (sa visova Prenja) kao i krajnju nestaicu ljudske i stone hrane. U takvim je okolnostima Vrhovni komandant bio primoran da za prenoenje 800 ranjenika i bolesnika na nosilima upotrijebi, pored talijanskih zarobljenika, i gotovo sve raspoloive konje iz jedinica kao i kompletne borbene jedinice: Devetu dalmatinsku diviziju, Osmu banijsku brigadu, Sedmu krajiku brigadu i dijelove Prve proleterske divizije. Borci ovih jedinica i sanitetsko osoblje Centralne bolnice morali su da pod nosila podmetnu svoja ramena. Nemajui vie konja, sve ostale jedinice moradoe da se rastanu od tekog naoruanja, ili da ga ponesu na svojim leima. Tako je Centralna bolnica postala direktan fiziki teret za operativnu grupu, to znai da je udarna snaga ove, ve samim tim i bez obzira na poznije posljedice od iznemoglosti i tifusa, bila jako umanjena. Prenoenje od Jablanice do Glavatieva trajalo je vie od dvije nedjelje to svjedoi, samo po sebi, o velikoj mukotrpnosti ove dionice pokreta. Druga faza bitke na Neretvi, koja s pravom zasluuje naziv bitke za ranjenike ili jedne od naih najhumanijih bitaka (Tito) kotala je golemih rtava. Za ranjenike se ginulo na planini Radui, na Vilia Guvno, Pidriu i Crnom vrhu,
32 GOJKO NIKOLI/MEMOARI

513

umiralo se od iznemoglosti pod teretom nosila, od gladi i studeni, umiralo se od tifusa. Sedma banijska i Deveta dalmatinska divizija bile su desetkovane uslijed zamora, tifusa i gladi. Potrebno je da se ovdje kae neto i o unutranjim slabostima u organizaciji transportovanja Centralne bolnice. One su se ispoljile naroito na stazi od Jablanice do Glavatieva, pa su u toj fazi bitke pojaavale negativni operativni uticaj bolnice na vojsku. Rije je o organizacionoj nespremnosti bolnice da racionalno upotrijebi dodatna transportna sredstva koja su joj bila povremeno dodjeljivana. Bolnica je imala u svome stalnom sastavu samo 150 konja i oni su bili rasporeeni meu ranjenike na individualnu upotrebu. Staranje o njihovoj ishrani palo je na same ranjenike. Ukupna transportna mo ovih konja bila je, razumljivo, veoma mala. Ptema tome i glavni teret u itavom prenoenju Centralne bolnice morao je da padne na dodatna sredstva (mobilisana zaprena kola, kamioni i autobusi iz ratnog plijena i konji koji su bili povueni iz jedinica). Greke su injene u upotrebi ba tih dodatnih sredstava. Dodjeljivana su po pravilu u zadnji as i bez vrste vojne organizacije koja bi obezbijedila njihovu racionalnu upotrebu. Za vrijeme bitke na Neretvi SOVS se u vie navrata zalagao da se raspoloivi kamioni stave pod vru komandu i da se uz konje dadnu i sprovodnici. 44 Do toga, na alost, nije dolo. Najsudbonosnija greka uinjena je ba ondje gdje se boljom organizacijom transporta moglo utedjeti dosta rtava. Naime, 8. marta izdato je nareenje jedinicama da upute sve konje u Centralnu bolnicu. 45 Ovo nareenje izdato je prekasno (zakasnilo je najmanje za 24 sata) a izvreno je jo kasnije tj. u dane kada se Centralna bolnica ve poela rastezati i osipati preko lomova Neretve i Prenja. Konji su bili upueni bez sprovodnika i bez posebnih starjeina koji bi se starali samo za transport ranjenika i ishranu konja. Umjesto da su konji dati bolnici u vrijeme dok je bila prikupljena u kotlini Prozora, umjesto da se primijeni konvejer sistem pod vrstom komandom, konji su predati tek u Jablanici. Konji su se naprosto rasplinuli u masi ranjenika, ve u mnogome rastrojenih, koji nisu bili u stanju da se staraju ni za sebe a kamo li za ishranu konja i to na gladnom i golom Prenju. Tako su se konji ve treeg dana po prelazu Neretve poeli naglo osipati, bolnica zastajati, a jedinice stradati u noenju. Uostalom, i to nareenje je izvreno samo djelimino, jer je 12. marta Vrhovni tab obavijestio Veljka: Saopti dr Gojku da nemamo konja, niti moemo dobiti ni jednog konja iz divizija. To treba da znate i na tome da zasnivate svoje planove. 46 etvrta neprijateljska ofanziva urodila je veoma znaajnim iskustvima za nau sanitetsku slubu i za itavu vojsku. Ta iskustva mogla bi se rezimirati ovako: Prvo, moguno je da se i vee mase ranjenika transportuju na velike daljine i to pod veoma nepovoljnim operativno-taktikim, terenskim, meteorolokim i epidemiolokim uslovima, a da se operativna sposobnost jedinica u ijem okviru
44 45

Zbornik dokumenata sanitetske slube u NOR-u, knj. 1, dok. br. 67. Zbornik dokumenata sanitetske slube u NOR-u, knj. 12, dok. br. 72.

514

se ranjenici kreu, bitnije ne ugrozi. Transport je bio dug 500 km i trajao 90 dana. Savladano je 5 klisura, vie planinskih prevoja i jedna visoka -planina. Drugo, sticajem ostalih nepovoljnih, operativnih okolnosti, prisustvo ranjenika kao permanentnog faktora u partizanskom ratovanju, moe dosei i kritinu vrijednost, odluujuu za pravac kretanja, dinamiku boja i karakter borbenih dejstava (odsudna odbrana). Tree, status ranjenika u partizanskoj vojsci je takav da on djeluje kao snaan moralni faktor koji doprinosi da se uz sve ostale faktore i najtee operativne krize uspjeno prebrode. Tegobe i stradanja koje su podnijeli borci i ranjenici, naroito prilikom prelaza Neretve i Prenja, jo jedan su dokaz koliki je znaaj borbenog morala u ratu, kolike su mogunosti ovjeka da savlauje fizike napore i oskudicu, pod uslovom da u njemu postoji vrsta moralna podloga. Pri tome treba istai injenicu da moral ranjenika i boraca za vrijeme etvrte ofanzive nije bio samo stavljen na probu, nego je bio danomice i uvrivan oiglednim primjerima samoodricanja, herojstva, solidarnosti i uzajamne brige svih za svakoga. Veliki broj ranjenika i bolesnika je izgubio ivot u koritu Neretve, na strminama Prenja i kasnije na putevima ka Drini ivi su prolazili pored mrtvih. Ali ta injenica nije pokolebala moral ivih, zato to su bili svjesni da je za njihovo spasavanje uinjeno sve i da se nita vie ne moe. Svijest da je za borca i ranjenika uinjen maksimum, pa makar taj maksimum izgledao, po mirnodopskim mjerilima, krajnje bijedan, takva svijest u stanju je da nadvlada sve patnje i materijalna liavanja. Ako je ta svijest bilo ime dovedena u sumnju, ili ako su poremeeni pravini odnosi, onda su uzaludna i najobilnija materijalna sredstva. U ratu nije toliko vana veliina zalogaja koliko pravinost kojom se on dijeli.
* * *

A sad neto o izvjetajima opunomoenih instruktora Centralnog komiteta, odnosno Vrhovnog taba, instruktora koji su bili upueni da organizovanjem partijskog rada potpomognu pokret Centralne bolnice. itajui ih danas, ovjek mora da se unese i uivi u dogaaje i sve okolnosti same etvrte ofanzive, pa da uoi mnoge jezive apsurdnosti u sadraju tih izvjetaja, ali, isto tako, nee smjeti da prenebregne ni neke optije norme ponaanja meu komunistima onog vremena, pa da i za autore izvjetaja nae koju rije razumijevanja i opravdanja. Dva su glavna objekta kritike u tim izvjetajima: rad saniteta i rad partijske organizacije u bolnikim eelonima. italac dokumenata e lako zapaziti da se obadvije kritike u prilinoj mjeri uzajamno potiru tj. kritikom rada partijske organizacije u stvari se ekskulpiraju stvarni propusti i slabosti u radu saniteta, dok imaginarni propusti stoje s one strane ondanje realnosti, pa i logike. Sanitetu se predbacuje: - da se njegov aparat (?) u cijeloj evakuaciji potpuno izgubio, pa ne samo da se njegovo prisustvo nije osjealo, nego je ak i koio evakuaciju tako da je cio teret pao na lea vojske; - jedan od najveih propusta saniteta je u tome to nije organizovao odavanje pote i ukopavanje mrtvih;

- Sanitetski odsjek nije se osjeao kao tijelo, pa se u toku evakuacije nije ni jednom sastao; - ljekari, osim asnih izuzetaka, pokazali su se kao zabuanti. U sanitetskom odsjeku se okupilo danguba, koje se moralo rasistiti. Danas, vie od trideset godina poslije neretljanske epopeje, moglo bi se preko optubi jednostavno prei s indignacijom. Pa ipak, to je napisano, ostaje napisano. Zato buduim istoriarima (jer o cjelokupnoj istoriji NOR-a nije jo kazana posljednja rije) a naroito onima koji e od pomenutih dokumenata graditi i doktorske dizertacije a pogotovo u interesu istine na kojoj e morati da se zasniva i strategija eventualne nae odbrane - valja danas rei: Prvo, taj tzv. sanitetski aparat saivali su ljekari, farmaceuti i medicinari koji su u 90% bili dobrovoljci, duboko privreni narodnooslobodilakom pokretu, nita manje nego i ostali pripadnici partizanske vojske, razni rodoljubi, politiari itd. Za razliku od partizana i komandanata, medu Ijekarima, uesnicima velikog pokreta od Une do Drine, bilo je ne malo i ljudi u poodmaklim godinama: Kraus Gustav (58 godina), Herlinger Dragutin (56), Joan Bulaji (55), Ginsberger Oskar (51), Gutmann Frida (50), Miloevi Simo (47), Schlesinger Miroslav (48), Popovi Dejan (46), Herlinger Ivo (47), Neumann Ljuba (44), Duli Vojislav (43). Svi ovi, izuzev troje, ostavili su svoje ivote na Sutjesci. Da su ovi ljudi samo koraali u koloni, bez ikakvih obaveza (a svi su bili dobri ljekari i predano radili u nezamislivoj oskudici materijala), savlaujui onako stravine terenske prepreke, pjeice, gladni kao i ostali, valjalo bi im ukazati svaku ast. Istina je, i ja sam zaticao pojedince, i to mlae od ovih, kako spavaju u kolibama na Prenju, dok su ranjenici leali na stazi, bio sam grub njima, ali ta injenica ne umanjuje, nego jo bolje potvruje, veliinu lapora i samoodricanja saniteta kao cjeline. Trebalo je biti ispunjen gnjevom protiv samog sebe, protiv vlastite nemoi u borbi protiv onog opteg oaja, pa lapisati rije zabuanti. Dangube u Sanitetskom odsjeku su puka fantazija. Osim rukovodeeg i Statutom sanitetske slube predvienog sastava, odsjek je imao jo samo jedno idministrativno lice i etiri kurira koji su krstarili bez predaha, s kraja na kraj kolone, kao i izmeu Odsjeka i Vrhovnog taba. Drugo, to se tie odavanja pote i ukopavanja mrtvih, taj prigovor je prava farsa. Neka savremeni istoriar skupa s izvjetaima, proeta stazom od Jablanice do Glavatieva, pa neka pokuaju iskopati jednu jedinu raku u onome kamenjaru! Kako je to moglo da izvede sanitetsko osoblje, ili bilo ko, ne imajui ni lopate, ni krampa, a moralo je da nosi ive ranjenike, neprestano pourivano ba od istih instruktora: Ne zastajte, samo naprijed i naprijed! Tree, jednako smijean prizvuk ima i konstatacija da se Sanitetski odsjek nije osjeao kao tijelo i da nije odravao sastanke. Sanitetski odsjek je sainjavalo svega etvoro ljudi: doktori Kraus i Schlesinger, farmaceutkinja Jela Zunji i ja. Mas bi trebalo staviti pred prijeki sud da smo se kretali uvijek grupno, kao nerazdvojno tijelo i da smo sastanili. Umjesto takvog apsurda, situacija nam je naredila da se rasporedimo, neko na elu, neko u sredinu, a trei na zaelju nolnike kolone, dugake i vie od 70 km. Dodue, i u takvim prilikama mi smo ;e susretali radi vrlo kratkih dogovora (bez unaprijed zakazanog dnevnog reda!) i

to u Jablanici i dalje usput. Tek po stizanju u Glavatievo mogli smo da se svi skupimo i na miru pretresemo situaciju. U jednom od tih izvjetaja se istie kako je na Celebiu odran uspjean sastanak proirenog Sanitetskog odsjeka, pa se taj dogaaj oznaava kao nekakav prelom u metodu rada saniteta, i kao posebna zasluga nekih komunista! Kojeta. Zaboravilo se da niija subjektivistika volja nije sprijeavala sastanke na prenjskim urvinama, pa tako nije ni podsjetila Sanitetski odsjek da se sastane na Celebiu. Operativna situacija je u jednom i u drugom sluaju bila odluujua! Na Celebiu smo se jedva doepali toliko eljene stabilizacije, mira i drugih uslova za organizovaniji rad. Uostalom, oni dijelovi izvjetaja u kojima se podvrgava kritici odsustvo partijskog ivota za vrijeme evakuacije ukazuju na pravo stanje tj. na istinske uzroke slabostima i u sanitetu. U izvjetaju se konstatuje da operativna situacija (sic!, neprestani pokret) nije dozvoljavala redovnije partijske sastanke po bolnikim eelonima! A da je za tim i te kako bilo potrebno, u to ne sumnjam. Jer, u onim prilikama nije bila rijetkost da su se pojedini komunisti u tabovima eelona zaboravili, da su poeli voditi brigu vie o sebi nego ranjenicima. U takvim sluajevima javna i kolektivna kritika na partijskom sastanku imala bi vrlo dobar uinak. Kao to sam ve naveo, Aleksandar Rankovi mi je bio rekao jo u Livnu, februara mjeseca, da je odredio Vladu Dedijera i Bou Ljumovia da organizuju partijski rad u Centralnoj bolnici i tako potpomognu evakuaciju. Zaista dobra zamisao. Samo Partija je u onim uslovima mogla da sreuje meuljudske odnose, suzbija pojave sebinosti, nervoze, panike i klonulosti duha. A to je bilo? Boo Ljumovi, ve postariji ovjek i neto krui kao komunista, utopio se u bolnike eelone, gdje je vjerovatno radio isto partijski, ali o tome nita ne znam. A Vlada Dedijer? Radio je onako kako je morao da radi, kako je nalagala operativna situacija! Teki dogaaji su naprosto preticali jedan drugog. Trebalo je traiti konje i kola, prikupljati zaostale grupe ranjenika, izvlaiti ih iz snjenih meava, ukratko, trebalo je spasavati ivote u najelementarnijem smislu rijei. Povremeno je mogao da povikne: Komunisti, na svoja mjesta! Gledajui iz dananje retrospektive moglo bi se rei da je ba takav rad vie odgovarao temperamentu Dedijerovom, a da je Rankovi morao da odvoji i neto veu grupu komunista za partijski rad u uem smislu rijei. Vjerujem da bi se tako mnoge nevolje lake savladale. Uostalom i Dedijer u izvjetajima i u svome Dnevniku uvida snagu objektivnih okolnosti. Na jednom mjestu doslovce pie: Partijska organizacija je u pokretnoj bolnici ivjela slabim ivotom. Prije svega nije bilo rukovodstva (sic!). Uslijed velike udaljenosti jedne grupe od druge - meni je bilo nemogue da obiem redovno sve partijske organizacije (sic!) I jo: Treeg maja smo otpoeli na zadatak (tj. sreivanje partijskih organizacija - primjedba G. N.) ali uslijed vojne situacije morali smo da radimo na evakuaciji tifusnih. A ta nepovoljna situacija pala je ne na Prenju, nego na Drini, kad je ve zavladalo relativno zatije. Tu smo, dakle! Eto sutine stvari. Dakle, kad se podvrgavaju kritici rad saniteta i rad partijskih organizacija moe se zakljuiti: Ista meta, isto odstojanje, ali mjerila kritike nisu bila ista! No, sreom po nas, slabosti organizacije uopte, pa tako i partijske, bile su nadoknaene neim to je jae i od same organizacije, a to je lina svijest i
|517

odgovornost komunista kao jedinki. Oni sami, bez obzira na pomanjkanje sastanaka, direktiva i nareenja (mada je i toga bilo, i to prvenstveno od strane sanitetskog odsjeka) djelovali su u svojim sredinama kao komunisti, onako kako su najbolje mogli i ba takvo djelovanje je, po mom miljenju, bila glavna sila sa smo se odupirali zlu. Ne sastanenje. Pa kako se moe protumaiti sutina tih izvjetaja i kako je dolo dotle da A. Rankovi u svome pismu od 19. maja 1943. partijskim instruktorima, drugovima vdadi i Juditi, pie o anarhiji u sanitetu?47 Nikako drukije nego ondanjim postojanjem norme po kojoj se krivac uvijek mora traiti dolje, a da presti edne ve hijerarhizovane institucije mora ostati neprikosnoven. Drei se takvih lormi izvjestitelji su morali da nekako opravdaju sebe pred onima gore. To im ,e mora priznati kao olakavajua okolnost.. . VI Prionuvi poslu, poslije preleanog pjegavca, prvi zadatak mi je bio da teknem sliku o rasporedu i stanju Centralne bolnice. Izuzev manjih svojih lijelova koji su se jo bili zadrali na lijevoj obali Drine (selo Beleni) Centralna lolnica se, poetkom maja 1943. razmjestila ovako: Bolnica br. 1 u selima Sepan Polju (oko 100 ranjenika na nosilima), i na ludinama (oko 400 ranjenika konjanika); Bolnica br. 2 u selu Humu, na desnoj obali Drine, lijeila je bolesnike od ijegavca (svega oko 400 bolesnika); Bolnica br. 3 lijeila je rekonvalescente od pjegavca, interne bolesnike i lake mjenike (oko 2.500), a razmjestila se na irem prostoru sandake visoravni, medu Drine, ehotine i planine Ljubinje, u selima: elebiu, Jemitu, Borju, ijeci, Hoevu i Suhom Polju. Sredinom maja e se jedan dio ovih ranjenika i olesnika premjestiti dublje jugoistono, u Sandak, uz desnu obalu Tare, u sela letrovac, Slatinu i Bobovo. Ukupan, broj ranjenika i bolesnika u Centralnoj bolnici iznosio je poetkom laja oko 3.500. Radi to bolje spremnosti za pokret svi dijelovi bolnice bili su rganizovani na vojnoj osnovi: svaka od triju bolnica imala je samostalnu omandu sa intendantom i dijelila se na bataljone i ete. Trijaa prema posobnosti za pokret (pjeaenje, jahanje, ili noenje na nosilima) morala je biti svakom trenutku aurna. Nije postojala nikakva posebna centralna uprava olnice tako da je opte rukovoenje sa sve tri bolnice palo neposredno na anitetski odsjek Vrhovnog taba, nalazei se u selu Rijeka - Radonjii. Veza sa Vrhovnim tabom postojala je samo preko kurira. Nisam znao gdje ; nalazi niti sam imao vremena da ga traim. U stvari je tih dana boravio u selu >urevia Tari, na desnoj obali rijeke. Sire obezbjedenje prostorije koju je zaposjela Centralna bolnica ostvareno prije svega, stalnim aktivnim dejstvom naih jedinica rasporeenih u irokom rugu koji se protezao do linije Kalinovik Gacko - Niki - Kolain " Z b o r n i k , knj. 12, dok. br. 103.

Mojkovac - Bijelo Polje - Pljevlja - Gorade - Kalinovik. Pored toga, Vrhovni tab je imao u vidu i razne mogunosti lokalnih i neposrednih ispada i neprijateljevih napada koji bi mogli ugroziti Centralnu bolnicu. Zato je, pored ovog ireg, operativnog obezbjeenja itave slobodne teritorije, posebno usmjeravao ne samo panju nego i sam raspored nekih krupnih jedinica ba tako kako bi se postigla to bolja i neposrednija bezbjednost Centralne bolnice. U nareenju tabu Sedme divizije od 9. maja Vrhovni tab, pored ostalog napominje:
1) X V I i VIII vau brigadu rasporedite u selu eevu sa zadatkom da zatvaraju pravac ka selu Trbuu i tite bolesnike u selu Beleni. 3) Naroitu panju obratite na vae desno krilo, tj. na selo eevo - ne smete dozvoliti da vam nepr. prodre ka Trbuu i ugrozi bolesnike koji se jo nalaze u selu Beleni, ija evakuacija ide vrlo sporo. Snosite punu odgovornost za bezbednost ovih bolesnika.

U opirnoj direktivi tabovima Druge proleterske, Majevike i este istonobosanske brigade od 10. maja Vrhovni tab istie da je zadatak ove operativne grupe da obezbeuje zapadni deo Sandaka i zatvori pravce koje sa leve obale Drine vode ka Sandaku, a naroito da sprei ispade neprijateljskih garnizona iz Foe i Gorada u pravcu nae slobodne teritorije, tj. ka ajniu, Celebiu i epan-Polju... I dalje: Imajte u vidu da se oko Celebia i u Pivi, na Rudinama, nalaze nae bolnice. Naroito oko Celebia grupisan je gro naih bolesnika i ranjenika. Vaa operativna grupa ustvari i zatiuje ove nae bolnice na oznaenoj prostoriji kao to vidite iz datog vam zadatka. U daljem razvoju dogaaja, ukoliko se obru neprijatelja sve vie stazao, sve vie i sve vre dolazie do izraaja faktor Centralna bolnica, sve ee e sami tabovi divizija i brigada odvajati svoje ve oskudne i nadasve dragocjene snage radi neposredne zatite ranjenika. Moe se rei da je mirni interval od dolaska Centralne bolnice u Sandak pa do poetka Pete ofanzive (tanije reeno do saznanja o njenom poetku) pravilno, svestrano i do maksimuma iskorien. Meu najhitnijim zadacima koje je trebalo rijeiti bila je ishrana. Samo od dobre ishrane zavisio je oporavak nekoliko stotina tifusnih rekonvalescenata. Izdanom pomoi iz jedinica, naroito iz Prve proleterske divizije, i poboljanjem unutarnje organizacije bolnike intendanture, nadvladalo se ubrzo kritino stanje ishrane i zaustavile neeljene pojave u odnosu prema narodu (sitne kraice i otimaine). Medicinski rad podignut je na visinu koja je odgovarala tadanjim normama naih slobodnih teritorija. Vrena je stroga depedikulacija u suvim komorama koje su podizale specijalne ekipe Sanitetskog odsjeka. Oivio je kulturno-prosvjetni rad u bolnicama. Odrana je proslava Prvog maja zajedno sa narodom. Ukratko, ve prve sedmice mjeseca maja bolnica je iz osnova izmijenila svoj lik. Rezultati su se najbolje pokazali u naglom oporavljanju velikog broja ranjenika i rekonvalescenata koji su naputali Centralnu bolnicu i odlazili u svoje jedinice. Osnova svih ovih uspjeha leala je u povoljnoj operativnoj situaciji i,
c.1 Q

24 jedstveno, u aktivizaciji partijskog ivota medu ranjenicima i sanitetskim osoblj em i u poboljanoj orijentaciji samog partijskog rada. Tek po dolasku u Sandak i Crnu Goru komunisti medu ranjenicima i osobljem prikupili su se i poeli djelovati organizovano kao komunisti. Pa i tada je trebalo nekoliko dana da se rukovodstvo partijske organizacije odvikne od ablona, da se ne prorauju problemi religije, kolhoza i budue Jugoslavije, nego da prionu na gorue zadatke dana: to bolje nahraniti, to bolje lijeiti, to bre unititi vai, to bre osposobiti ljude za borbu. Osim sreivanja prilika u Centralnoj bolnici Sanitetski odsjek Vrhovnog taba razvio je tih dana vrlo intenzivan rad i u drugim pravcima. Ukazala se potreba za bilo kakvim listom koji bi povezao cjelokupni sanitetski kadar u divizijama i u Centralnoj bolnici, preko kojeg bi se prenosile direktive i izmjenjivala praktina iskustva. Tako je nastao Lekarski bilten. Prvi broj ovog lista izaao je 12. maja48. Na etiri apirografirane stranice dat je osvrt na rad i greke u toku velikog pokreta za vrijeme etvrte ofanzive, izloeni su principi sanitetske taktike. Vjerujui da predstoji due stabilizovanje bolnice na osloboenoj teritoriji, Sanitetski odsjek je odluio da odri i jedan kurs za brigadne higijeniare. Kurs je bio zakazan za prvi jun. Od jedinica je zatraeno da poalju sluaoce. U pismenom referatu Vrhovnom komandantu od 16. maja Sanitetski odsjek iznosi, pored ostalog, i potrebu tjenje veze sa Vrhovnim tabom kao i potrebu za geografskim sekcijama. U istom pismu se trae direktive za dalji rad saniteta ^pomjeranje bolnica, teite operacija). Sanitetski odsjek je pripremio i jedan raspis tabovima divizija, koji je potpisao Vrhovni komandant i u kome je dat iritiki osvrt na dotadanju borbu protiv pjegavca. 49 Kao to se to ve toliko puta dogodilo u naem ratu, ova naa vjera u itabilizovanje bila je kratkog vijeka. Tek to smo zastali i uhvatili malo daha, tek ito se prvi put, poslije Prozora, zaula pjesma i ala meu ranjenikim grupama, :ek to smo donekle sredili iskustva iz najblie prolosti i zamislili budui rad, <ad evo 16. maja, Sanitetski odsjek dobija jedno nareenje koje oznaava prekid liko potrebnog i jedva dostignutog mirovanja. Nareenje Vrhovnog taba odnosilo se na grupu ranjenika i bolesnika koja je bila smjetena na sandakoj strani (Bolnica br.3) i njegova sutina je bila u ovome: - sve prezdravjele i rekonvalescente koji su sposobni za pjeaenje uputiti u njihove divizije; - teke (nepokretne), ukoliko ih tamo ima, uputiti na pivsku visoravan, tj. prikljuiti Bolnici br. 1 na Rudinama; - preostale lake ranjenike i bolesnike pomjeriti sa elebike visoravni prema jugoistoku, ka selima du desne obale Tare (Metrovac, Slatina, Bobovo). Kakav je osnovni smisao ovog pokretanja? Prva je pomisao, kad se o ovome razmilja danas, da bi ono moglo znaiti jednu od mjera koje je Vrhovni
48 Vrijedi napomenuti da su se autori prvog broja Lekarskog biltena u trenutku kad su pisali lanke, nalazili u poetnom stadijumu oporavljanja od pjegavca. Pa ipak, itajui ove lanke i danas, poslije 30 godina, zauuje injenica da u njima nisu toliko vidljivi tragovi tifusarskog duha! Bilten je tehniki opremio Nika Buli, daktilograf u Sanitetskom odsjeku. Original se uva u odjeljenju za istoriju vojne medicine Instituta za vojnomedicinsku dokumentaciju.

tab preduzeo da bi sauvao Bolnicu od Pete ofanzive, iji poetak, kako se smatra, pada na dan 15. maja. Meutim, nije tako. Vrhovni tab je tek 18. maja doao do zakljuka da je neprijatelj otpoeo novu ofanzivu. Motivi za ovo pokretanje ranjenika proisticali su iz vjerovatno prvobitnog osnovnog plana Vrhovnog taba, naime da se Glavnom operativnom grupom izvri prodor na istok, preko Lima, ka Srbiji. Prema tome planu trebalo je da se pokretni ranjenici kreu zajedno sa Glavnom operativnom grupom radi postupne popune jedinica prezdravjelim borcima, dok su se nepokretni ranjenici mogli povjeriti terenskim jedinicama na pivskoj visoravni u koju su se uvijek polagale nade kao u teko pristupanu. Upravo tih dana odigrale su se u duhu ovog plana veoma otre, mada bez uspjeha, borbe u dolini gornje Tare i Lima, oko Bijelog Polja, Mojkovca i Kolaina. Sanitetski odsjek nije znao za ovu osnovnu ideju Vrhovnog taba (ofanzivni pokret ka Srbiji), pa je i ovo nareenje za pokretanje bolnica ka selima uz desnu obalu Tare shvatio kao mjeru obezbjeenja od eventualnih neprijateljskih ispada iz opkoljene Foe, a zatim kao mjeru nametnutu i razlozima ishrane. Sve do 22. maja Sanitetski odsjek nije znao za poetak Pete ofanzive! Veza sa Vrhovnim tabom bila je veoma slaba, iskljuivo preko kurira. Pisma su stizala tek u roku od 12 sati, a nekada i kasnije. U toj poetnoj fazi neprijateljske ofanzive, tj. sve do 22. maja, Sanitetski odsjek nije znao ta se zapravo zbiva, a pogotovu nije bio svjestan ozbiljnosti situacije. Zaokupljen sreivanjem bolnice, njenim pokretanjem na istok, izvravajui nareenje VS od 16. maja, a nemajui predstave o cjelini zbivanja, Sanitetski odsjek se naao u poloaju da radi na pare i, jo gore, da se bavi nekim poslovima perspektivnog znaaja, poslovima koji su se teko uklapali u datu situaciju. Pojaano nadlijetanje aviona, bombardovanja koja su se ula odnekud sa istoka, pa i sami ispadi neprijatelja iz Foe prema elebiu (20. maja) i Humu (21. maja), kada su neposredno bile ugroene bolnice, sve to nam je govorilo samo da se oko nas neto priprema, ali ipak ne tako ozbiljno i ne toliko neobino za nas u tadanjim uslovima ratovanja. Nareenje Vrhovnog taba od 16. maja, iako se zasnivalo na sasvim drugoj, sada ve neostvarljivoj ideji, ipak je, barem jednim svojim dijelom (evakuacijom nepokretnih ranjenika iz Sandaka na pivsku visoravan), objektivno odgovaralo novonastaloj situaciji i donekle olakalo izvravanje kasnijih, odreenijih nareenja koja su se zasnivala na sasvim novoj zamisli, na planu proboja Glavne operativne grupe prema sjeverozapadu, preko Vueva, Sutjeske i Zelengore. Dan 16. maj oznaava prekid kratkog, svega dvonedjeljnog mirovanja bolnica, i poetak novih ranjenikih stradanja u stalnom marevanju, po nareenjima koja se, radi spasa ranjenika, mnoe iz dana u dan u stalnom kreendu napetosti izmeu biti ili ne biti, u dilemi izmeu ostaviti ili povesti ranjenike sobom. Otada, pa sve do proboja iz Zelengore, pokreti ranjenika sve ee se vre cik-cak, ili naprijed-nazad, po najtananijoj ici izmeu cjelishodnosti i necjelishodnosti, izmeu nade i beznadnog, izmeu spasenja i propasti. ta su ti pokreti predstavljali za ranjenike - nije teko zamisliti. Ve je dosta pisano o surovom i besputnom sklopu zemljita po kome se tada kretala naa vojska. Pa ipak vrijedi jo jednom pogledati na geografsku kartu i podsjetiti se na |521

to ta znai kretati se, noen na primitivnim nosilima ili jaui na iznemoglom konju, koraajui, ili puzei slomljenih udova i iscrpljen od gladi i tifusa, to znai u takvom stanju savlaivati prostore i voditi pravu bitku za vrijeme, prostore ispresijecane klisurama dubokim i do 1.000 metara, golemim planinama i monim planinskim rijekama. Ljudi su tada umirali na stazama, u hodu ili u trenutku kad sjednu da se odmore. Pored fizike nepokretnosti ranjenika i bolesnika, starjeinski kadar bolnice morao se boriti sa jo jednim, moda i teim, vidom nepokretnosti, sa duevnom utuenou tifusnih rekonvalescenata: oni nisu reagovali ni na kakve pozive, ni na kakva nareenja, u njima su bili ugaeni svi nagoni, pa i nagon straha od neprijateljske avijacije; jedino to je jo predstavljalo neku motornu snagu u njima bio je nagon gladi. Eto, u takvom stanju nalazili su se ranjeniki i tifusarski eeloni i bataljoni kada su im, pod pritiskom situacije na bojitu, stizala od nas nareenja krenite odmah... ili prebacite se najhitnije... ili vratite se smjesta. Sedma divizija je 17. maja usiljenim marem prela preko elebike visoravni da bi uspostavila odbranu na Cehotini. Na prolazu kroz Celebi divizija prihvata iz Centralne bolnice oko 800 svojih tifusnih rekonvalescenata. I tek to su ovi iznemogli ljudi prevalili planinu Ljubinju, jedva to su se malo prehranili pod okriljem svoje matine divizije, kad, ve za desetak dana, moradoe obratnim pravcem na Taru i na pivsku visoravan. Istoga dana (17. maja) otpoela je evakuacija svih preostalih ranjenika i bolesnika sa Celebia prema jugoistoku u duhu nareenja Vrhovnog taba od 16. maja. tab Drinske operativne grupe odreuje 18. maja jedan svoj bataljon za zatitu Centralne bolnice jer je neprijatelj drzak i lukav. Svi teki ranjenici bili su prenijeti preko Uzlupa na pivsku visoravan, a laki ranjenici i bolesnici pomjerili su se na istok u sela Unite, Metrovac, Slatinu i Bobovo. Tifusni bolesnici iz Huma (Bolnica br.2), neposredno napadnuti od Nijemaca 21. maja, prebacili su se pod neprijateljskom vatrom preko Tare na epan Polje. Do 22. maja elebika visoravan bila je ispranjena. U te dane, kao to je poznato, odigrale su se ogorene borbe sa Nijemcima i domobranima oko Celebia i, nekoliko dana kasnije, oko Trovrha i Zlatnog Bora, dakle, u neposrednoj blizini prostorije na kojoj su bili razmjeteni ranjenici.50
Muke od \aborava Zaljubljen u neke od svojih doivljaja ratnik esto puta nije kadar ni da ih se otrese, a ni da ih smjesti u pravo vrijeme i prostor, da ih povee sa drugim zbivanjima, da ih se u svemu i do kraja dosjeti. Tako ostaju u ovjeku kao zrnce nekakve nedokuive i mutne istine u beskrajnom vakuumu. Jedan psihijatar je davno napisao-. Gesund sein das heisst seine Vergangenheit iiberwinden. (Biti zdrav, to znai moi nadvladati svoju prolost). Poto za vrijeme rata nisam vodio dnevnik (osim nekoliko epizoda) a izgubio sam mnogo i od onog to sam zapisivao, mene i dan-danas spopadaju bolesne krize od nemoi da definiem neka od svojih sjeanja. Tako je i s mojim Papkovim Dolom maja 1943. Zato i kog dana sam tamo poao sam samcat? Zato sam ondje proveo jedno cijelo popodne i no? U sjeanju mi ostaje duboko urezano samo ovo: potpuno puste seoske kue, jeziva pusto u otrom kontrastu sa pitominom vonjaka u cvatu; jeka boja na Zlatnom Boru; zar mora da se gine i na tako lijepom toponimu kao to je Zlatni Bor? Nigdje nikoga, sve dok iza jedne stijene ne nabasah na Ljubodraga Duria. I on je sam. Komandno mjesto Drinske operativne grupe. Pitam Ljubodraga o situaciji. Ranjenike to bre na Pivu. Jedan jedini bombarder Savoja prelijee pivsku visoravan na velikoj visini i sputa jednu jedinu teku bombu, nasumce, pilot je oevidno razbijao svoju dosadu. Pada no i ja i nadalje ostajem u Papkovom Dolu. Mori me glad. Razvaljujem vrata od jedne kaare. Prazni abrovi i karlice. Samo kiseljkasti miris mlijeka kog nigdje nema. Tu sam prespavao no, buen privienjem sira i skorupa. Papkov Dol? Zato sam ondje boravio? Odakle i zbog ega takav naziv ovome ljudskom boravitu? Misterija iz tamnog vilajeta?
50

|522

Tih dana Sanitetski odsjek se nalazio u selu Slatini. Osjeajui ozbiljne dogadaje oko sebe, ali ne znajui jo uvijek za njihovu sutinu, ja sam se uputio 22. maja na istok, prema urdevia Tari, da bih tamo potraio Vrhovni tab i dobio obavjetenja o situaciji. Na tome putu u umi izmeu Bobova i Kolijevke susreo sam tab Prve proleterske divizije koji je bio u pokretu sa svojim jedinicama, prema Foi. U kratkom razgovoru sa Koom Popoviem stekao sam najzad potpuniju predstavu o situaciji: radi se opet o ozbiljnoj ofanzivi protiv nas; boravak ranjenika na teritoriji Sandaka nesiguran je tako da o daljem njihovom pomjeranju ka jugoistoku ne moe, po Koinom miljenju, biti rijei; Vrhovni tab je ve preao na lijevu obalu Tare, vjerovatno na Zabljak. Ova saznanja ma koliko bila nelagodna, ipak su mi, makar i kratkotrajno, ublaila napetost koja je poticala od neizvjesnosti. Dakle, to prije na lijevu obalu Tare! Opet na Pivu - taj jeziak prostora izmeu dva duboka kanjona koji nam se tokom itavog rata priviao kao sigurno utoite za ranjenike, nepristupano za neprijatelja! A ta onda? Zar odsudna odbrana na Pivi? Postoji li i jedan uslov za to? Koncentracija ranjenika na tako uskom prostoru, glad, avijacija, artiljerija! Treba, dakle, odbaciti i najmanju iluziju o takvoj mogunosti. Znai, neka druga rjeenja moraju se pronai. Zar opet dugotrajan pokret sa probijanjem iz obrua? Za prebacivanje preko Tare sluila su tri prijelaza: kod Uzlupa, Tepaca i urdevia Tare. Uzlup je bio topografski najpovoljniji, ali i najnesigurniji s obzjrom na nepc.srednu blizinu Nijemaca. Prelazi preko Ttp;.ca i urdevia Tare bili su jo vojniki bezbijedni, ali topografski nadasve teki uslijed velike dubine kanjona Tare, a osim toga su staze od Tare do pivskog platoa vodile preko novih i ne manje opakih prepreka: Veliki tulac (2.103 m) i kanjon Suice, dubok oko 600 metara. Rekonstruiem u mislima jednu od ovih staza: sputanje sa sandake strane u kanjon Tare - oko 1.000 metara visinske razlike, zatim uspon na abljaku visoravan - opet 1.000 metara, zatim jo 500 metara uspona na tulac, zatim 600 metara sputanja u kanjon Suice i na kraju (kraja nikad nije bilo!) isto toliko uspona na pivski plato. Danas je teko vjerovati da se to zaista zbivalo i jo tee nauno objasniti odakle snaga za takve napore u naih ranjenika i bolesnika, a i sanitetskog osoblja koje je takoe bilo izmueno boleu, glau i moralnom odgovornou. O stravinosti tih terena neka svjedoi i ova epizoda. Ranjenici iz sela Slatine treba da se premjeste u selo Tepca, na drugu stranu tarske klisure. Jedan ranjenik stigavi na sami rub klisure, pogleda u provaliju, pa u Tepca, pa opet u provaliju, te odarafi bombu i tako prekrati svoje muke. Na prijelazu Tare od Slatine do Tepaca umrlo je 30 rekonvalescenata. Ve ova etapa odigravala se dosta dramatino, pod pritiskom dogaaja na frontu i uticajem protivrjenih nareenja i direktiva koje su se smjenjivale zavisno od sve eih i sve naglijih promjena u vojnoj situaciji. Nijemci su 24. maja izveli prodor preko ehotine ugroavajui time desni bok Prve proleterske divizije i Centralnu bolnicu. tab Prve proleterske divizije ocjenjuje da treba to prije evakuisati Sandak. Istog dana je Sanitetski odsjek primio i nareenje iz Vrhovnog taba da se svi ranjenici i bolesnici iz Zabljaka vrate natrag u Sandak! Radilo se o grupi lakih ranjenika, internih bolesnika i |523

tifusnih rekonvalescenata koji su upravo stigli iz Sandaka preko urdevia Tare na Zabljak. Po nareenju je i postupljeno. Ovo nareenje oigledno nije vie bilo u skladu sa datom situacijom, ali je imalo svoju osnovu vjerovatno u zamisli Vrhovnog taba da se Glavna operativna grupa probije preko Foe. U duhu te zamisli vreni su tih dana i estoki napadi Prve proleterske divizije i Drinske operativne grupe na itavom sektoru izmeu ehotine i Drine (Trovrh, Baki, Zlatni Bor), ali bez eljenih rezultata. Novi ranjenici su priticali kao potoci u rijeku koja se zvala Centralna bolnica. Iznad sela Suhog polja, u smrekovoj umi sam su-reo hirurku ekipu Prve proleterske divizije. ura Meterovi je operisao pod vedrim nebom; samo jedan arav razapet iznad operacionog stola titio je da smrekove iglice ne padaju u ranu. Upravo donesoe s poloaja od Zlatnog Bora ranjenog komandanta Kraljevakog bataljona, Zivana Mariia. uro e mu amputirati stopalo, a ima jo nekoliko rana u obadvije noge. Poto je odmah poslije toga dolo do razreenja naih snaga oko Foe i ehotine (Druga proleterska i Majevika brigada su bile hitno upuene na Vuevo), to je i poloaj preostalih dijelova bolnice na sandakoj strani postao jo tei. Proleterska divizija prebacuje svoju komoru i divizijsku bolnicu preko Uzlupa na lijevu obalu Tare, a Vrhovni tab nareuje, preko taba Sedme divizije, da se Centralna bolnica definitivno evakuie iz Sandaka na Pivu. Evakuacija se izvodi ubrzano preko Tepaca, sela Crne Gore i Suice na pivski nlato. itava Prva proleterska divizija naputa Sandak 24. maja, podsjea Centralnu bolnicu na hitnost evakuacije i ostavlja jedan svoj bataljon za zatitu Dolnice u Slatini. tab Sedme divizije obavjetava lana Sanitetskog odsjeka Crausa, koji se nalazi u Tepcima, da je prinuen da napusti desnu obalu Tare, a la evakuaciju iz Slatine na Tepca, kao i izvlaenje iz Tepaca u Crnu Goru, treba naksimalno ubrzati. O situaciji koja je tih dana vladala u Tepcima najbolje vjedoi izvjetaj H. Krausa Sanitetskom odsjeku Vrhovnog taba od 29. maja u 5 asova.51 U tom seocetu, to se prilijepilo za klisuru Tare kao lastavije gnijezdo, teklo se u jednom asu vie stotina ranjenika ne samo iz Centralne bolnice nego i z bolnica Sedme divizije, Tree dalmatinske brigade i drugih jedinica. Pokret od slatine do Tepaca bio je vanredno teak i praen velikim pomorom ranjenika i -ekonvalescenata. U Tepcima ni hrane, a ni dovoljno konja za dalji pokret. Za jrijenos na konjima bilo je 120 ranjenika, a konja svega 20 i to krajnje iscrpljenih. J izvjetaju doktora Krausa znaajna je jo i reenica: Mi o optoj situaciji ne mamo nita, ali nasluujemo da smo pred velikim pokretom i trebalo bi da o ome imamo jasnu sliku, jer ovdje na abljakom podruju imamo sada preko ,.000 ljudi. VII Posljednji ranjenik napustio je desnu obalu Tare 29. maja. Time je bila avrena prve etapa velikog pokreta Centralne bolnice za vrijeme Pete ofanzive. tad saniteta u ovoj fazi karakterie se izvravanjem prispjelih parcijalnih, a
51

Zbornik dokumenata sanitetske slube NOR-a, knj. 1, dok. br. 82.

24

ponekad i protivrjenih, nareenja. Ne poznavajui optu situaciju, osim onog to se saznalo u susretu sa komandantom Prve proleterske divizije, 22. maja, sanitet nije mogao da ispolji veu inicijativu u samostalnom pronalaenju i predlaganju bilo kakvih mjera koje bi imale nekog hitnijeg uticaja na krajnji ishod. Jo dok je trajala evakuacija iz Sandaka na Pivu, 27. maja sam krenuo iz Nikovia prema abljaku da bih potraio Vrhovni tab radi dobijanja obavjetenja o situaciji. Jahao sam s Koom Popoviem preko valovite i gole pivske visoravni, pa preko kanjona Suice, pa uz tulac. Vrijeme turobno, maglovito i vjetrovito, oko nas neizvjesnost koja se sve vie stezala oko srca i samo Koin realistiki optimizam uspijevao je da me malo razvedri. U no smo pali na Crno jezero. Izmeu golemih, mahovinom obraslih stijena ureeno je Titovo boravite. Tu je ve bio i Peko Dapevi. Okupili su se na savjetovanje. Vidjeh i Engleze! Najzad se sjetie nas. ta nam donose? Iskrenu pomo ili albionsko lukavstvo? Toga dana, tj. 28. maja donijeta je odluka o proboju preko Vueva, Sutjeske i Zelengore i izdato nareenje za pregrupisavanje naih jedinica. Vrhovni komandant me upoznao sa tim odlukama, kao i s odlukom da istim pravcem proboja treba da krene i itava Centralna bolnica. Te noi u Vrhovnom tabu nije bilo govora ni o kakvoj drugoj varijanti rjeenja ranjenikog problema. Izgledi na uspjean proboj bili su, barem tog trenutka, dosta sigurni, a ta sigurnost u meni zasnivala se ne toliko na procjeni realne situacije koliko na sasvim optoj vjeri u uspjeh, koja nas je pratila tokom itavog rata i koja je bila toliko puta osnaena prethodnim uspjesima. Istina, situacija je ovaj put u pogledu teine i ozbiljnosti bila bez presedana. Najveu brigu zadavala je oskudica sredstava i snaga za prijenos ranjenika. U tome momentu Centralna bolnica mogla je raunati na oko 2 - 3 stotine italijanskih zarobljenika, iznemoglih toliko da su se i sami jedva kretali. Konja za prijenos ranjenika moglo je biti jedva stotinu. Takvim snagama, ak i pod najpovoljnijim operativno-taktikim uslovima, nije se moglo jednim potezom Centralnu bolnicu ni pokrenuti a kamo li zavriti pokret preko onoliko terenskih prepreka. Na referatu kod Vrhovnog komandanta ja sam se dugo lomio da li da mu izloim i obrazloim ovakvu svoju procjenu i da preko jezika prevalim rijei nemoguno je, tj. ono to se tako rijetko ili nikada nije ulo iz usta partizana. Mislio sam da situacija, iako teka, ipak nije kritina i da ne moe nikada ni postati kritina. Osjeao sam da Vrhovnog komandanta, ija je misao sva zaokupljena planom proboja, treba potedjeti od toga da slua izlaganja o raznim potekoama i nemogunostima, koje su mu ionako bile dobro poznate. Nadao sam se da e situacija ipak dozvoliti da se poneka jedinica i vei broj konja izdvoje iz borbenog sastava i angauju za prenos ranjenika. Zato sam primio odluku o pokretu ranjenika kao jedino moguno rjeenje i sa jakom dozom optimizma koji je te noi svijetlio u Vrhovnom tabu krenuo odmah natrag u Nikovie radi pripreme za izvrenje te odluke. Za mudrovanje ta bi i kako bi nije vie bilo vremena. Trebalo je brzo djelovati i uiniti sve to je moguno da se postigne i ono to je izgledalo nemoguno. |555

Po prelasku Tare Centralna bolnica zaposjela je sva naselja na surovoj pivskoj visoravni: Rudine, Nikovie, arie, Jerinie, Babice i ejino. I u selu Crnoj Gori, s onu stranu Suice, na onome jeziku zemlje izmeu kanjona Tare i Suice, prikupilo se dosta ranjenika. To su oni muenici koji su iz Sandaka dva puta prelazili Taru kod Tepaca. Kua za smjetaj ranjenika bilo je tako malo da su se morali upotrijebiti i katuni oko naselja. U takvim uslovima bilo je veoma teko organizovati ivot bolnice, a naroito medicinski rad. Ljekari su sa najnunijim sanitetskim materijalom o ramenu krstarili po itave dane i noi od edne kolibe do druge ukazujui pomo. Broj ranjenika i bolesnika u Centralnoj bolnici iznosio je prvih dana juna 2.000.52 Taj broj se narednih dana, sve do odsudnih dogaaja na rijeci Pivi i utjesci, poveavao, jer su jedinice pri prelasku pivske visoravni ostavljale Centralnoj bolnici svoje nepokretne, pa i lake ranjenike koji su poticali iz lajnovijih okraja. Prema tome, moemo raunati da je broj ranjenika u Centralnoj bolnici na dan pokreta prema Vuevu (4/5. juna) iznosio ne vie od
.200.

Sanitetski odsjek je odmah preduzeo mjere za predstojei pokret. Izvrena je ana trijaa ranjenika prema njihovoj pokretljivosti. Uvren je i popunjen ;omandni kadar pojedinih eelona. Preko partijske organizacije upoznati su svi anjenici i bolesnici sa osnovnim zadatkom: to bolje se osposobiti za pokret. ianitetskom odsjeku je od strane CK KPJ pridodat i Politodjel (Vjera lovaevi, Radovan Radovi i Milija Sekulovi). Ali, upravo u te dane nadvila se nad Centralnom bolnicom nova avet, ne lanje strana od njemakih divizija, koja e uspjeti ne samo da otme veliki broj vota, nego i da s najgrubljim cinizmom posegne za najvrom osnovom nae arbe - partizanskim moralom. Bila je to avet totalne gladi. Pivska visoravan ni najboljim vremenima ne bi bila u stanju da prehrani toliki broj ranjenika a amo li tada, na kraju druge godine rata i pogotovo u sezoni kao to je bilo roljee 1943. godine. Pored toga, sve jedinice koje su hitale iz Sandaka na uevo i Sutjesku snabdjele su se na brzu ruku posljednjim grlima stoke koja su : jo mogla pronai na Pivi. Tu vie nije moglo da bude govora o obrovoljnom prikupljanju preko narodnih odbora. Moralo se ii u rekviziciju, . na primjenu sile. A silu je trebalo imati. Nju nisu imale bolnice, barem ne u itom asu, sve do intervencije Vrhovnog taba. Tako se dogaalo da su poneke dinice naprosto povele i ono malo stoke koja je bila ve prikupljena za bolnicu, oliko god su se te pojave teko odrazile na raspoloenje naih ranjenika, ipak se moraju donekle razumjeti: jedinice su dobijale najhitnije zadatke od ijeg je vrenja zavisila sudbina ranjenika, one su morale po svaku cijenu da se snabdiju inimalnom hranom; vjerovatno su raunale da bolnica ostaje u pozadini, pa i problem ishrane nee biti tako teak kao na pustom Vuevu i Magliu, gdje ih kaju teki bojevi s neprijateljem. I raspoloenje naroda, ukoliko ga je jo bilo
52 Prema sauvanom izvjetaju Stanka Martinovia, bilo je tano 1.088 pjeaka, 575 konjanika, i 137 ijenika na nosilima. U odnosu na brojno stanje u poetku maja razlika je za 1.400. Faktiki je za to vrijeme >uten iz Centralne bolnice u jedinice vei broj bolesnika i ranjenika, ali je i primljen znatan broj novih iz bi oko Foe i ehotine.

|6

po tim selima, poelo se okretati protiv nas. Na takvoj osnovi poeli su oivljavati i etnici. Tako su etnici u selu Babiima i ariima napali bolnicu i potjerali stoku. Uslijed gladovanja naglo se pogorao i tok ozdravljenja ranjenika. Poeo je pomor. Dnevno je umiralo oko 1 5 - 2 0 drugova. Iako se trudio da to manje optereuje Vrhovni tab pitanjima koja nisu isto vojnog karaktera, da ne bi ovakvim pojavama, koje su bile zaista izuzetne u itavom naem ratu, remetio koncentraciju njegove misli i akcije, Sanitetski odsjek Vrhovnog taba ipak nije mogao a da ne obavijesti o tome u dva podrobna izvjetaja od 1. i 3. juna53. Intervencija Vrhovnog taba nije izostala i stanje se potonjih dana donekle popravilo. U znak potovanja istorijske istine treba prikazati jo jedan vid djelatnosti Sanitetskog odsjeka Vrhovnog taba u tim danima, djelatnosti koja izgleda pomalo udna, smijena i tuna, ali je bila ne manje logina u istorijskom smislu. Ve je ranije reeno da je Sanitetski odsjek namjeravao da 1. juna zapone sa jednim kursom za brigadne higijeniare. U dopisu referentu saniteta Prve proleterske divizije od 23. maja Sanitetski odsjek jo uvijek, uprkos izmijenjenoj situaciji, ne skida s dnevnog reda pitanje ovog kursa, ve samo nagovjetava da e se on neto odloiti. Stavie, pouruje da se izvri pravilna selekcija kandidata za ovaj kurs. Istim dopisom trai se popunjavanje upitnih araka za cjelokupan sanitetski kadar! Ali najvii domet ovog administrativnog duha predstavlja nareenje Sanitetskog odsjeka od 3. juna. 54 U njemu su do pedanterije razraene administrativne, organizacione i disciplinske mjere koje treba sprovoditi u Centralnoj bolnici. ega tu sve nema! Daju se propisi kako se uredno sastavljaju akta, trai se popis funkcionera koji su ovlateni da potpisuju akta, trae se redovni dnevni izvjetaji koji treba da sadre, ni manje ni vie, nego 15 taaka, detaljno je razraen postupak sa umrlima itd., itd... A istog dana, 3. juna 1943, Odsjek je slao u Vrhovni tab dramatine izvjetaje o katastrofalnom stanju ishrane. Tog istog dana izbila je kriza na Magliu i Sutjesci i Vrhovni tab odrava savjetovanje u Mratinju. Kako objasniti ovaj drastian i donkihotovski komian nesklad izmeu pomenutih administrativnih akata i stvarnosti u kojoj smo se nalazili? Ponajprije, treba rei da su oni bili zaeti jo u sandaskom periodu, oko polovine maja, dakle, u sasvim drukijoj situaciji, a 3. juna su dobili samo konaan oblik. Kakve su bile pobude i razlozi za ovakav rad? Prvo, u razvoju nae narodne vojske postojala je stalna tendencija da se svim pojavama i stvarima koje su nicale spontano ili, tavie, kao rezultat line inicijative ili samovolje pojedinaca dadne neki organizovani oblik, da se nii oblici organizacije prevode u vie, im uslovi za to sazru. Teilo se sputavanju partizantine. Teilo se uvijek da se gleda unaprijed, ispred i iznad trenutne stvarnosti. Mi smo se u sanitetu takoe sukobljavali sa partizantinom raznih oblika: jedanput je to bilo neodgovorno nagomilavanje lijekova i kadrova u svojoj jedinici, dok je na drugom mjestu
1)3 Zbornik, 54

knj. 1. dokumenti br. 83, 84 i 86. Zbornik dokumenata sanitetske slube u NOR-u, tom 1, dokumenat br. 87.

C1-7

vladala krajnja oskudica. Drugi put, to je bio nebriljiv odnos prema dokumentaciji, na primjer, izostavljanje takve sitnice kao to je datum, as i mjesto odakle se alje neki vaan izvjetaj itd. Ali, postojao je jo jedan koliko ozbiljan toliko i glup razlog zbog koga se Sanitetski odsjek tada upustio u propisivanje organizacionih, administrativnih i disciplinskih mjera u iju praktinu vrijednost i ostvarljivost, u ondanjoj situaciji, nije ni sam mnogo vjerovao! Rije je o onim izvjetajima instruktora Centralnog komiteta o kojima sam ve pisao. Na osnovu njih se moralo neto uiniti kako se ne bi izlagali ponovnoj kritici. Sve ovo vrijedi da bude zabiljeeno samo zato da bi posluilo kao iskustvo i pouka kako u budue ne bi trebalo raditi. Tih dana sam jo jedanput prokrstario linijom Nikovii Suica - Crna Gora. Ispnem se iz klisure Suice i doepam ravne umske staze, kad ugledam pred sobom konjski le, sav ve oglodan, glavom okrenutom prema meni. Nita neobino u ono doba. Ali, ta se to zbiva, ili me samo moja mata vara? Konjska glava poskakuje. Poem blie i u grudnom kou otkrijem italijanskog zarobljenika. Uvukao se da istrgne posljednje ostatke bijele digerice. etvrti jun oznaava kraj trodnevne stabilizacije Centralne bolnice na pivskoj visoravni. Peti jun predstavlja i kraj Centralne bolnice kao organizovane cjeline. Od toga dana, pa do 13. juna, ona se svakim danom sve vie rasparava i topi, postaje bezoblina masa nad kojom vie ne moe da gospodari nikakva organizujua snaga, jer, u svojoj nemoi da se pokrene, ona po sili fizikog zakona, otkazuje svaku poslunost svemu to je imalo ma kakve veze sa rijeju pokret, ubrzaj, vrati se, skloni se itd... S druge strane, Vrhovni tab u tim danima reaguje na svaku promjenu situacije, on naprosto treperi svakog sata nad sudbinom Centralne bolnice, alje nareenja i protivnaredenja, ali sve to bijae uzalud, jer vie nije bilo uslova da Centralna bolnica izvri makar i jedno od njih. Dogaaji su tekli ovako: Treeg juna, na savjetovanju u Mratinju, Vrhovni tab donosi poznatu odluku o podjeli Glavne operativne grupe u dvije manje. Situacija koja je toga dana vladala na frontu na Sutjesci bila je tako teka i neizvjesna, da je postojei plan pokretanja cjelokupne Centralne bolnice prema Sutjesci i Zelengori morao biti naputen. Toga dana namee se, silom postojeih prilika, prvi put nova ideja, jedno u kvalitativnom pogledu sasvim novo rjeenje problema ranjenika, rjeenje koje nije imalo presedana u ratnoj praksi jedinica koje su se tada nalazile u sastavu Glavne operativne grupe: odlueno je da se teki ranjenici ne pokreu nego da se ostave skriveni u piljama i peinama pivskog kanjona, a da pokretne ranjenike povedu sobom Sedma i Trea divizija pravcem njihovog probijanja, prema Sandaku ili Goliji. etvrtog juna odran je u Nikoviima sastanak izmeu delegata Vrhovnog taba (Milovan ilas), komandanta June grupe (Radovan Vukanovi) i lanova Sanitetskog odsjeka na kome su razmotrene mjere koje treba preduzeti shodno |528

gornjoj odluci. Odreeno je rukovodstvo za dio Centralne bolnice koji treba da ostane skriven na Pivi, i polo se u potragu za sklonitima. Iste noi, 4/5. juna, poeo je pokret Centralne bolnice, i to: nosila prema kanjonu rijeke Pive, a pokretni ranjenici prema rijeci Tari. Nastupila je pometnja. Petog juna uvee, poslije izvjetaja taba June grupe da je prelazak preko Tare nemoguan, jer je sve njene prijelaze ve zaposjeo neprijatelj, Vrhovni tab iz Mrkalj Klada nareuje da cijela Juna grupa krene za glavninom prema Sutjesci, da se pokretni ranjenici povedu, a sa nepokretnim da se postupi u duhu direktive od prethodnog dana, tj. da se posakrivaju u piljama rijeke Pive. Iste noi Sedma divizija kree prema Pivi. Teki ranjenici ve su u pokretu ka Pivi. Dva lana Sanitetskog odsjeka (Vojo ukanovi i ja) upuena su na Vuevo da organizuju prihvat ranjenika. estog juna uvee, uslijed novog pogoranja situacije kod glavnine (teke borbe na Barama, Nijemci ovladali Magliem i prijete da se spuste na Vuevo), Vrhovni tab alje iz Mrkalj Klada nareenje Sedmoj diviziji da sa jedinicama koje su se ve prebacile preko Pive nastavi pokret usiljenim marem prema Sutjesci i Zelengori, da sobom povede i sve ranjenike koji su se ve prebacili preko Pive, a svi ostali ranjenici, konjanici i pjeaci da se zaustave na desnoj obali Pive. U istom duhu je poslato nareenje i delegatu Vrhovnog taba u tabu June grupe, s tim to je u tom nareenju jo jae podvuen zahtjev da se obustavi svako dalje prebacivanje jedinica i ranjenika na lijevu obalu Pive i to je ponovo sugerirano forsiranje Tare i proboj u Sandak. Ranjenici: teki da se sakriju na prostoru Pive i Durmitora, a svi ostali da se povedu preko Tare i razmjeste po Ljubinji. Ovo nareenje zateklo je: glavninu Sedme divizije u pokretu na Vuevo; komandanta Sedme divizije, Pavla Jakia, na prijelazu preko rijeke Pive, i to 7. juna prije podne. Tu me Jaki sluajno susree i upoznaje sa nareenjem; dio pokretnih ranjenika u usponu na Vuevo i na pivskom prelazu; teke ranjenike na vrletnoj stazi u sputanju niz kanjon Pive; tab June grupe i dio Sanitetskog odsjeka u Nikoviima. tab je primio nareenje radiogramom 6. juna uvee. Delegat Vrhovnog taba odluuje da Sanitetski odsjek krene za Sedmom divizijom. Sedmogjuna. Pokretni ranjenici nalaze se na Vuevu, na uzbrdici ka Vuevu i na prijelazu preko Pive. Teki ranjenici rasuti su du itave staze, od vrha klisure pa do mosta na Pivi. Na itavoj desnoj obali Pive opti zastoj evakuacije, krkljanac na stazi, bombardovanje avijacije i artiljerije, atmosfera neizvjesnosti, bespomonosti i oaja. Vrhovni tab alje ponovo nareenje da itava Juna grupa sa pokretnim ranjenicima krene brzo za glavninom, a teki ranjenici da se zbrinu u duhu ranije direktive. Osmogjuna. Trea divizija vri bezuspjean pokuaj da forsira Taru kod ua Suice. Popodne istog dana priprema se za pokret preko Pive zajedno sa svim pokretnim ranjenicima.
32 G O J K O N I K O L I / M E M O A R I

529

Situacija Centralne bolnice toga dana:

Na Vuevu u pokretu sa Sedmom divizijom ka Drago Sedlu oko 1.000 pjeaka. U kanjonu Pive i na pivskoj visoravni svi nepokretni ranjenici (oko 1.000) i jo koja stotina zaostalih pjeaka. Lvee istog dana: Trea divizija formira marevsku kolonu i urno kree prema rijeci Pivi. Sobom povlai sve ranjenike koji su iole mogli da se kreu. Nou 8/9. juna divizija silazi niz klisuru Pive. Staza zakrena nosilima. Divizija prolazi, a ranjenici na nosilima ostaju. Rastaju se drug od druga, brat od brata, doskora rame uz rame u borbi, a sada jedni u koloni koja promie, a drugi na nosilima ostaju ekajui strani kraj. ine se pokuaji da se ranjenici sklone ustranu i sakriju iza stijena. Opta bespomonost da se ma ta bitno izmijeni. Svi svjedoci i svi opisi slau se da je to jedna od najuzbudljivijih i najstranijih noi moda itavog rata. Kasno u no istog dana: Stab Sedme divizije, kad je stigao do Suhe Gore, primio je po kuriru pismo od Vrhovnog taba da usiljenim marem produi mjesta ka Sutjesci, a da ranjenike, koji su ve krenuli sa divizijom posakriva u ;umama Vueva ako bi oni doveli u pitanje brzinu mara divizije. Komandant livizije i ja, na osnovu ovog nareenja, zajedniki sastavljamo i potpisujemo pismo za lana Sanitetskog odsjeka, dra ukanovia, da povede samo one anjenike koji mogu da se kreu ukorak sa borcima, a sve ostalo da posakriva u umi. Sreom, bilo je ve nemoguno da se ovo nareenje sprovede, pa su svi anjenici nou 8/9. juna krenuli za divizijom sa Vueva ka Sutjesci. I moj lini moral bijae tih dana na jednoj od najteih proba. Ne bih mogao ei ta me je vie pritiskivalo i potresalo, da li sudbina pivljanskog naroda ili mjenika. Sve se bilo uskomealo i uznezvjerilo, ne znajui kud bi i ta bi. Sretam .udinjane, stare znance iz 1942. kad su nam njegovali promrzle igmance. Ve aputaju svoje prelijepo i pitomo Crkviko polje, izdiu stoku i eljad u vie redjele, trae kakva tajna sklonita, ali ta to sve vrijedi kad e Nijemac pretresti jamu i svaki grm. Susretnem Miloa Gaovia, odbornika i ljudinu adinskog, sjednem na asak, njegova ena Ana iznese mlijeka, a ja ne smogah nage da Milou kaem ita to bi imalo znaenje nade i utjehe, nita osim ajoptijih parola. 55 Poem niz onu stranu stazu ka Pivi. Nosila u zastoju. Jedna snose dolje, a ruga vraaju odozdo. Sukob direktiva. Zatiem na nosilima i Zivana Mariia.
55 Osamnaest godina kasnije posjetio sam selo Rudine, naao Miloa Gaovia u njegovoj kuli. Ostao >lem kao orao, samo to se neto povio. Djecu je izveo na ivotni put. Vojin, onaj to se ranio mojim toljem 1942. sada je pravnik u Foi. Ali mnogih drugih Rudinjana nema vie u ivotu. Pitam za Neda arabasiia, onog s drvenom tulom koji je najrevnosnije posjeivao sve nae kuferencije, volio da pria i slua lilazei neprestano igmance. Njegov brat Mirko mi kazuje: Prijed no to e u selo doi Nijemci, naljegoe ed Neovu kuu partizani, zatekoe Nedu s neto jemena sjemena u kesi, ba poao da je baci u tek uzoranu \ u. O, jadno li nam bjee oranje toga proljea. Kac Nedo pazi izgladnjele partizane izdijeli im svakome po L'grt jema te mu ne ostade ni zrna, rekavi: vaa borba i vaa muka je sad moja njiva. Petoga dana potom srne njemaka sila, a mi pobjegosmo neko u planinu, neko u tarske kripove. Selo je planulo. Nedo se sa tom povukao u kolibu u planini. Kad naiu Nijemci, ena nagne bjeati, ali je kurum stie na plotu. Tamo je :ata presamiena. Neda su prostrijelili kroz grudi. ivio je jo tri dana. Ostavio je iza sebe pisamce u kome se rata od dece.

|0

Taj trezveni i blagi seljak-proleter od Kraljeva, izvanredan vojnik i junak, obradova se svome nekadanjem mediku. Sjedoh kraj njega:_Ne brini, Zivo, cijela Trea divizija je jo iza nas, pokupie sve ranjenike. A ivan je podijelio sudbinu svih tekih ranjenika. Nijemci su ih nekoliko dana kasnije nemilosrdno pobili. Koliko sam i sam bio zapao u psihozu nesigurnosti svjedoi i to to sam na toj stazi odbacio svoj dnevnik koji sam vodio jo od kraljevakih dana, uvrtio sam u glavu da e mi i' taj minijaturni bloki smetati u pokretu. Mislim da je i direktiva da se ostave i zakopaju teka orua, doprinijela takvom mome besmislenom postupku. Deveti jun. Sedma divizija sa oko 700 ranjenika Centralne bolnice, djejim domom i svojom divizijskom bolnicom stie poslije podne iznad Sutjeske gdje u gustoj umi saekuju no radi prelaska rijeke. Trea divizija izbija na Vuevo. Putem prikuplja zaostale ranjenike Centralne bolnice. Artiljerija i avijacija stalno tuku po koloni i nanose velike rtve. Deseti jun. Sedma divizija u zoru prelazi Sutjesku. Po svanuu Nijemci odsjecaju na Sutjesci bolnicu Sedme divizije, djeji dom i jedan dio ranjenika Centralne bolnice. Vei dio zarobljavaju i strijeljaju na mjestu, a manji dio uspijeva da se prikrije i sjutradan povee sa Treom divizijom. Pod stalnim udarcima avijacije i artiljerije Sedma divizija i oko 600 ranjenika stiu predvee na Luke Kolibe. Trea divizija provodi cio dan na Vuevu tuena avijacijom. Jrinaesti jun. Razbijena Trea divizija na Sutjesci. Ovo je suva hronika najvanijih dogaaja koji su se odigrali u Centralnoj bolnici i oko nje. Moje lino djelovanje u tim zbivanjima moe se podijeliti u dvije faze: sve do 8. juna, dok su Centralna bolnica i Sanitetski odsjek predstavljali kakvu-takvu cjelinu, organizam povezan kuririma, ja sam bio u mogunosti da koliko-toliko utiem na stvari, dabome u duhu direktiva koje su jo stizale od Vrhovnog taba. Posljednji in je pomenuto nareenje koje smo potpisali Pavle Jaki i ja, upueno Voji ukanoviu na Suhoj Gori (Vuevo) 8. juna u noi. Poslije te noi - uslijed akutne vojne situacije, kako na Sutjesci tako i kod Tree divizije na Pivi, uslijed iskidanosti i pometnje u koloni Centralne bolnice i ja sam postao obini partizan, nemoni posmatra dogaaja. Sa svojim sinovcem Miroslavom zatekao sam se u koloni Sedme banijske divizije uz koju se prikljuilo oko 600 lakih ranjenika i rekonvalescenata. Moja lina doivljavanja tih dana tekla su ovako: 9. juna: jutro na Lokvi Derneitu. Vrh Maglia (k. 2386) obasjan suncem. Na stjenovitom vrhu raspoznaje se grupa Nijemaca. Uskoro se odozgo oglasi top. Granate padaju nasumce po umi.Pokraj staze na Mrkalj Kladama sjedi ovjek naslonjen leima na bukvu kao da se odmara. Zagledam ga. Mrtav je. Zaustavljamo se cio dan u umi iznad Sutjeske. Vodi se estoka borba svim postojeim oruima. Avijacija neprestano iznad klisure. Pucnjevi i eksplozije viestruko odjekuju izmeu planina. Od divizijske intendanture dobijam komad
|331

goveeg mesa, posljednje sljedovanje. Padom mraka suljavamo se ka Sutjesci. Na konju gazim rijeku. Miro se valjda drao za konjski rep. uju se krici i povici. Pojedinci se otkidaju od lanca, povueni rijekom. Tek poslije rata sam doznao da je u onoj guvi bila snaja Katica sa dvoje djece, da su me raspoznali i dozivali, a ja nisam nita uo uslijed huke Sutjeske. 10. juna: jo je no, kolona u zastoju na Tjentitu, ispod Usovikog potoka. Niko ne zna zato stojimo. Njemaki top tue sa Koura. Zatim beskrajna strmina Usovikog potoka. To je bila, kako smo kasnije saznali, jedina preostala struga u njemakom obruu, iroka svega 3 km, izmeu vilinjaka (k. 1764) i nekadanjeg sela Krekova. Uspinjemo se po bespuu, kroz praumu u kojoj na svakom koraku lee ispreturana stara stabla. Moja nepanja me zavede te konja povedem preko jednog debelog stabla, umjesto da ga zaobiem. Konj pokua da ga preskoi ali ne uspije. Ostavi presamien trbuhom na klizavom stablu konj izgubi ravnoteu te se otisne niz strminu i, preturivi se nekoliko puta, doeka se trbuhom na jedan otar panj. Ispade mu cijela utroba. On se podie na noge i stane da osmatra i njui samog sebe, drhtei. Plaviasto isparenje iz njegovog trbuha, izazvano hladnoom jutra, bijae posljednja slika koja mi ostade u sjeanju na mog saputnika kog sam vie vodio nego to sam jahao na njemu. Toliko je bio onemoao od gladi. Savlaujemo golemo, oblo i mahovinom obraslo stijenje i na jednoj od tih stijena ugledah Uroa Krunia, komesara jedne od banijskih brigada. Stoji Uro uspravno i neto nareuje borcima. Pribliujem mu se i vidim ga u licu uarenog kao buktinja. Pipnem elo. Pjegavac. U takvom stanju Uro mi se prikazao epski velianstven. Pasem zeji kupus, kiseo, osvjeava. Zamalo zapratae mitraljezi. Neko povie: uvajte Nazora! estorica umornih boraca vuku pjesnika Vladimira Nazora na nosilima uz beskrajnu strminu. Mitraljeska vatra se utia, ve smo dosegli sedlo planine, kad naletjee avioni. Bombe su napravile kasapnicu. Previo sam samo dva ranjenika, jer vie nisam imao zavoja u torbici. Gubim vezu sa kolonom. Srljam niz skoro okomitu padinu ka potoku Hravki. Tiina. Muna tiina. Nikog vie na vidiku. Na obali Hravke neto mi apne iz primozga Situacija je gadna, uvaj noge, ko e znati ta te jo eka. Izujem izme i operem noge u studenoj vodi. Potom se obazrem unazad i uvis: Tisovo Brdo (k. 1379) i na njemu Nijemci. Jedan kilometar odstojanja vazdunom linijom, no, poto su stajali na otrici horizonta, a bilo je vrlo toplo prijepodnevno sunce, sasvim jasno vidim da su vabovi do pojasa goli. Uivaju mangupi. Za njih je sve ovo samo jedna planinarska ekskurzija. ak mi se priulo kako se cerekaju ali mi se to samo uinilo. U neposrednoj okolini jo uvijek vlada nespokojna tiina. Oko mene i Mire nigdje nikog. Zar je mogue da je kolona umornih Banijaca, aptereena jo i nosilima s Nazorom, ve toliko izmakla dok sam se bavio oko dva ranjenika? Samo u daljini se uje boj. Produimo preko Hrevke stazom jz Debelu Ravan. Stara uma. Uspon postaje sve tei, ne toliko zbog terena iohko zbog zamora i gladi. Tek pri vrhu sustiemo grupice ranjenika. Vodi ih Hadomir Buri. Kad smo se ispeli na visoravan, ve na domaku Lukih koliba, sjednemo u zaklon izmeu dva oborena debla, pa emo da se odmorimo, samo |132

'

asak, ali nas savlada san. Uprkos bombardovanju odspavali smo do kasno popodne. U umi iznad Lukih Koliba sustignemo dijelove Sedme divizije. Odmaraju. Ne mogu da naem Jakia. Sunce se priklanjalo zapadu i ba na horizontu, prema suncu, otro se ocrtava neka stjenovita uka. Na njoj plamti okraj. Do uke, preko lukih livada, ima svega 3km i jasno vidim oblake od minobacakih eksplozija, vidim ljude kako stravaju prema naoj strani. Avioni se neprestano obruavaju. Bila je to borba na Lj-ubinom grobu. U tome asu nisam jo znao za pravi znaaj te borbe, ali mi je bilo jasno da su nai u odbrani. Okraj se uo sve do pada mraka. 56 Potraim Vrhovni tab i naem Tita s povijenom lijevom rukom. Ranjen je prethodnog dana. Ranu je povila doktorka Olga Miloevi. Komplikacija nema. Izvijestio sam ga o situaciji Centralne bolnice, naravno onoliko koliko sam znao: sa Sedmom divizijom je prelo Sutjesku oko 600 ranjenika. Veina, i to tekih je jo na Vuevu i klisuri Pive. Tito je primio izvjetaj bez komentara, ali vrlo potitena lica. Mislim da je taj susret bio na onome mjestu, ispod stijena, blizu Lukih koliba, gdje je Savo Orovi snimio poznatu fotografiju Tita sa Ivanom Ribarom. Spustila se no. U umi su Banijci kraj vatara. Povici i dozivanja. Pronaem tab 7. divizije. Noas se kree dalje u proboj, ba ispod Ljubinog Groba. Izvadim iz torbice meso to sam ga dobio juer popodne iznad Sutjeske. Pojedem ga sirovog. Bilo je vrlo mekano i ukusno. 11 .juna: Poslije ponoi smo krenuli preko Lukih Livada, najprije pravo ka Ljubinom Grobu, a onda zalomimo ispod njega u desno prema Vrbnikim Kolibama. Kolona svaki as zaostaje i sporo odmie. Da li emo proi mimo Nijemaca neopaeno, dok jo traje no? Spustila se kia. U sami osvit, na goloj livadi to se spustila ka Vrbnikim Kolibama, oine nas mitraljeska vatra s lijeve strane tj. sa Ljubinog Groba. Nastade mala pometnja. Tu zateknem Olgu Dedijer i Ivicu Pavletia, hirurge Druge proleterske divizije. Olga je na konju s desnim ramenom u zavoju. Saznajem da je ranjena juer na Milin Kladama za vrijeme bombardovanja u kome je ranjen Tito i kad su poginuli uro Vujovi panac i Vako urovi, komandant 4. crnogorske brigade. I Englezi su dobili vatreno krtenje: poginuo je kapetan Stewart a ranjen kapetan Deakin. Ne mogu da savladam nekakav klju zle krvi u sebi: sad nai saveznici barem znaju ko protiv koga ratuje. Gledam Olgu: na blijedom licu jo su postale izrazitije njene lijepe, ogromne crne oi, niz vitice kose cijedi se kia. Nalik mi je na karijatidu iz antikih vremena. Dobro podnosi ranu, ali se boji gangrene. Ivica misli da se amputacija nee moi izbjei. Uasavam se od pomisli da Olga, kao hirurg, treba da izgubi ruku. Sjeam se skijanja u Koutnjaku, jo iz studentskih dana. Sjeam se i kako smo se obadvoje prevarili u dijagnozi mog pjegavca, proljetos. Uronili smo u praumu Zelengore, u maglu i sitnu kiu. Negdje oko Balinovca sustignem tab Peka Dapevia. Zastali su, i to pod atorima. Osim
Boj na Ljubinom Grobu trajao je itav dan 10. juna i imao je doista odsudan znaaj; odbrana uzanog prolaza za cijelu nau vojsku, prolaza irokog jedva 3 km, izmeu tog poloaja i visa Koute (k. 1871). Ljubin Grob je branila jedna eta 4. crnogorske brigade. Skoro cijela je tu izginula.
CM

toga, Tetka je posluila za doruak i divnu kau od bijela brana. Tu je i doktor Duli, referent saniteta divizije. Nita osobito. Naem se i s Aleksandrom Rankoviem i on mi saopti da Centralnu bolnicu treba rasformirati i ranjenike raspodijeliti po njihovim divizijama. Sanitetski odsjek da se prikljui koloni 2. divizije. Saoptenje sam primio s ravnodunom potitenosti. Takvo nareenje, u stvari, nije bilo nita drugo nego potvrda injeninog stanja, jer Centralna bolnica, kao organizovana cjelina, vie nije ni postojala. Valjalo je samo da se u tom optem meteu pronau grupe spaenih ranjenika i da im se dostavi direktiva o ukljuivanju u matine divizije. Taj posao e trajati sve do dolaska Glavne operativne grupe u istonu Bosnu (prostorija Olovo - Klaclanj - Sekovii) poetkom mjeseca jula. Iznenada, oko taba Druge proleterske divizije, zapratae mainke, ne zna se odakle. Brzi pokret. Opet se desilo, ne znam vie kako to, da sam izgubio vezu. Pucnjava je prestala, dan se razvedrio. Sluajno natumaram na jedno njemako mitraljesko gnijezdo, naravno pusto, nalazim samo prazne aure i prazne limenke od konzervi. Tiina. Sa te uzviice imam jasan vidik prema zapadu i tamo vidim iroko plee jednog visokog brda57 i uz njegovu travnu padinu umorno se uspinje jedan jedini ovjek. Ko je taj ovjek? Nijemac, ili partizan? Svakako neki izgubljenik kao to sam ja. Uskoro siem u jednu od onih lijepih zelengorskih dolina. Pitoma, bujna trava, a okolo crnogorina uma, te tu sustignem gomilu ranjenika i boraca u ekanju. Opet pucnjava iz ume, opet guva. Ranjenici prsnue kojekuda, Rankovi siknu na mene: Opet ti tvoji ranjenici, a ja njemu: Eh, jadni ti nai ranjenici. Opet se sve stia i nastavismo pokret ka sjeveru. 12. juna: negdje u Mrin planini, usred praume, opet sustignem tab 2. proleterske divizije. Kia i magla. Naelnik taba Jovo Vukoti je u telefonskoj vezi s nekom jedinicom. Dobro sam upamtio topografske take iz tog razgovora: Radomilje, Plije, Jablanovo Brdo. Nai uspjeno razbijaju njemake obrue jedan za drugim i sad se ve vodi borba za drum Kalinovik Miljevina - Foa. U tabu vidjeh jednog od zarobljenih Nijemaca. Mlad, dobro ugojeni utokljunac. Drhti. Nou pokret ka Miljevini, niz klisuru potoka Otee. Teka, vrlo teka no. Sve se izmijealo u pomrini a kia neprestano lije. 13. juna: u jutro smo jedva izmakli iz Zelengore i izbili iznad sela Rataja. Konano pue iri vidik: kotlina prostranog sela Miljevine, cesta Kalinovik Foa. Sunce. Na lijevom krilu, od sela Jelea uje se vrlo estoka borba. Tamo je 3. krajika brigada koja se odupire jakom pritisku Nijemaca sa strane Kalinovika. Oni nastoje da ponovo zatvore obru koji je dan-dva ranije probila Prva proleterska divizija. Opet borba za uski koridor kojim treba da proe ostala vojska. Banijci se rasplinuli po Rataju. Ja sam se zadrao na uzviici iznad sela kraj puste kue u kojoj smo nali neto suvih kruaka; to je sav obrok za taj dan. Oko podne naletjee tuke. Pogibija Banijaca. Doe glas da je poginuo i Nina Marakovi, komandant brigade. Sretao sam ga tokom prole i ove ofanzive.
57

Vide, k. 1865.

|534

Ostavljao je utisak vedrog, staloenog i hrabrog ovjeka. Cijela divizija je bila pogoena njegovom smru. Borba na lijevom krilu ne jenjava. Doe nareenje da Jakieva divizija hitno krene na poloaj. Da li 3. krajika poputa pred navalom Nijemaca, ili, po nekom planu, treba da bude smijenjena? Bio sam svjedok tunog prizora. Pavle iz svega glasa komanduje: - Sedma brigada, naprijed, na poloaj! Iz kua i vonjaka, sporo, bez snage i volje prikuplja se jedva koja desetina boraca. Pavle opet povie: - Osma brigada, naprijed! - esnaesta brigada, naprijed! Opet ista slika totalne nemoi. Prikupio se jedva jedan bataljon boraca i to mrav bataljon. Umornim, rekao bih tifusarskim korakom odoe na poloaj. Pred oi mi doe cijeli film o ovoj hrabroj, ali nesrenoj jedinici: pitoma i hranom bogata Banija, uloga zatitnice od Une do Glavatieva, tehnika nepripremljenost komore za brdsko ratovanje, umiranja od gladi i studeni na Oglavku i Kobili, pjesma u klisuri Rame poslije pobjede na Makljenu, Prenj, pomor od tifusa i sad jo ove bombe u Rataju, pa se pitam: kako je uopte mogue da meu njima postoji i jedan jedini borac, sposoban za borbu? Nou 13)14 juna, preli smo bez potekoa cestu Kalinovik Foa i domogli se podjahorinskih sela. Ispred nas je puknuo neto slobodniji prostor. Jedva. Ispred nas vie nije bilo veih pjeadijskih jedinica neprijatelja, a onima to su nam ostali iza lea, trebalo je vremena da se pregrupiu da bi mogli da nas gone. I oni su, izgleda stigli do posljednjeg atoma snage. Dodue, avijacija nas je jo gonila. U selu Mreici bombardovanje zatie hercegovaku brigadu. Mnogo ranjenika. Duli i ja previjamo. Jedan lijep, mlad i kran Hercegovac, teko ranjen, moli da ga ubijemo. Preemo Jahorinu, pa eljezniku prugu negdje oko Sjetline, umaknemo oklopnom vozu, te se ponemo uspinjati prema selima ispod Romanije. Spusti se obilna kia, mene mori strana e i ja, u totalnoj pomrini, sluajui uborenje bujice kraj puta, ne izdrah, ve legoh potrbuke i napih se te vode iji bakterioloki sastav me nije ni malo interesovao. Sjutradan sustignem Vladu Dedijera sa zavojem oko glave. Ranio ga baca. Ree mi da se Olgino stanje bilo toliko pogoralo da je Pavleti morao amputirati ruku. Dan kasnije susreo sam i Olgu, negdje u jednom od zaselaka sela Bogovia. Bio je suton, kolona se svrstavala za pokret, a Olga je leala na nosilima, blijeda i nemona, ali pri svijesti. Sagnem se do nje, naem joj puls, jedva opipljiv. Sepsa. Olga mi ree doslovce: Ako preivim, imau neto da ti kaem. To su bile posljednje rijei koje sam uo od te plemenite ene i vrle ljekarke. Te noi je umrla i ukopana u umi planine Romanije. ta li je imala da mi ispria? Moda neto o mojoj Ivanki, u ijem je spasavanju uestvovala? Moda o kakvoj duevnoj traumi koju je doivjela za ono kratko vrijeme svog partizanstva?

p.

VIII

Dosegnuvi umske predjele istone Bosne (planine Romanija, Devetak i Javor) stekao sam osjeaj da smo se konano izvukli iz te strane pete ofanzive. Dodue, samo u vojnikom smislu. to se moga psihikog stanja tie, ofanziva se Nastavljala. Prije svega, posljedice ofanzive po ranjenike i po sanitetski kadar :>ostajale su jasnije tek tada, kad su nas u Romaniji poeli sustizati pojedinci i dijelovi jedinica koji su uspjeli da se probiju iz obrua na Sutjesci. Tiho i skoro sonspirativno su izvjetavali o porazu Tree divizije, o pogibiji Save Kovaevia . brojnih drugih komandanata i komesara, o masakru nad ranjenicima i ljekarima, tekim krizama meuljudskih odnosa. Svemu tome, to me je ve samo po sebi dovodilo do ivice duevnog sloma, pridruili su se jo i udni doivljaji u Vrhovnom tabu, o kojima bi bilo bolje ne pisati. Nek bude ovdje zapisana samo najkraa sutina: svretkom pete ofanzive ostalo je na dnevnom redu vjeito nae hitanje, kako bi trebalo da se rjeava problem ranjenika. Pitanje je tinjalo kao zapretana vatra i titilo kao rana, ali svi mi zajedno, izgleda mi, nismo bili kadri da sjednemo, pa da taj problem mirno i razborito pretresemo. Umjesto takvog naina, sve se rjeavalo u hodu, doslovce u marevanju kolone, parcijalno i, to e najgore, uz popratne salve nervoznih eksplozija. Neizbjena posljedica takvih eksplozija bilo je moje osjeanje krivice za sve to se dogodilo na Sutjesci. Ma toliko sam se naprezao da takav osjeaj odagnam od sebe vlastitim racionalnim Dostupkom, nije mi to uspijevalo bez otvorene saradnje ostalih odgovornih r aktora. Vjerujem da su i svi ti ostali zapadali u slina raspoloenja. Stoga, ako ;e na te stvari gleda iz jednog prizemnog ugla, a ne sa stanovita neke visoke i neskompromisne kritinosti, mogao bi se i danas zauzeti stav opteg i uzajamnog sratanja za sve nervozne reakcije. Pa ipak, smatram da e biti od izvjesne koristi ako pokuam da dam jedan lonekle objektivistiki osvrt na zbivanja oko Centralne bolnice u bitci na sutjesci. Moguno je dati samo priblinu procjenu gubitaka Centralne bolnice u -etoj ofanzivi. Potekoe u tome procjenjivanju su ogromne. Jedini pouzdani roaci su broj ranjenika i bolesnika u Centralnoj bolnici poetkom juna (2.200) i koji je spasen sa Sedmom divizijom i stigao u Zelengoru (600). Sve ostalo su nae pretpostavke i dedukcije. Od grupe koja se kretala sa Treom divizijom ?robilo se, poslije razbijanja divizije 13. juna, prema istonoj Bosni, Hercegovini, Crnoj Gori i Sandaku, vjerovatno oko 300. Probijali su se u manjim grupama i jojedinano. Od grupe tekih koja je ostala u klisuri Pive spasla se od unitenja moda koja desetina ranjenika. Zabiljeeno je i ispriano mnogo sluajeva kako ;u seljaci Pive i u dolini Sutjeske pokazali divne i dirljive primjere brige oko ipasavanja tih ranjenika. Dakle, ukupan broj ranjenika iz Centralne bolnice koji su preivjeli Petu ofanzivu moe da iznosi oko 900-1.000. Ako raunamo da je Centralna bolnica brojala poetkom juna oko 2.200 ranjenika i bolesnika, izlazi da broj izgubljenih iznosi oko 1.300. Znatan broj njih je podlegao ranama, gladi i iznemoglosti, ali ogromna veina je, po svjedoanstvima preivjelih boraca, ranjenika i seljaka, bila masakrirana od strane Mijemaca i Italijana u trenutku zarobljavanja. Manji broj su pobile i etnike i

ustake bande poto je ofanziva prohujala. Tako se stratite naih ranjenika potee od pivskih sela i katuna do klisure Pive, naroito uz desnu obalu, pa preko Vueva na Tjentite, od Tjentita uz Sutjesku do Suhe i uz Peruicu do pod Magli i niz Sutjesku sve do ureva, pa uz Hravku i oko sela Vrbnie, do Govze i Mreice. Najkrvavije razbojite bilo je na Tjentitu i po padinama Koura i Ozrena. Tu su Nijemci postrijeljali mase zarobljenih ranjenika iz Centralne bolnice i novih ranjenika iz Tree divizije koji su ranjeni u proboju. Sudbinu ranjenika podijelio je i sanitetski kadar. Najmanje 200 bolniarki ostalo je kraj ranjenika i u trenutku kada su na njih bile uperene puane cijevi. Peta neprijateljska ofanziva nam je progutala i oko 30 ljekara, to ini preko 50% ljekarskog kadra koji smo u glavnoj operativnoj grupi imali uoi ofanzive. Najvei dio je potuen na Sutjesci. Ako se eli donijeti neki sud o tome da li je ovakav zavretak ranjenike drame bio neizbjean ili nije, onda treba svakako, jo jednom uoiti injenicu da je Sanitetski odsjek Vrhovnog taba zakasnio u saznanju da je nova ofanziva poela. To zakanjenje iznosi sedam dana, raunajui od stvarnog poetka ofanzive, odnosno pet dana, raunajui od dana kada je Vrhovni tab doao do zakljuka o njenom poetku. Ali ne samo to. Pada u oi i podbaaj Sanitetskog odsjeka u shvatanju ozbiljnosti dogaaja. Osjea se da taj podbaaj traje sve do 4. juna (savjetovanje u Nikoviima), a poslije 4. juna dogaaji uzimaju tako dramatian tok, da se ak i pokuaji Sanitetskog odsjeka da utie na njih jedva jo primjeuju. Apsurdno bi bilo danas tvrditi da je krajnja sudbina Centralne bolnice mogla biti sigurno drukija da je Sanitetski odsjek bio od poetka do kraja u toku stvari i da je on sam, u subjektivnom smislu, bio na ne znam kakvoj visini situacije. Tako odluujuu ulogu, razumije se, nije imao sanitet ni u jednom ratu, ni u jednoj vojsci, pa nije mogao imati ni u naoj.Ali bi isto tako bilo pogreno i da se apriorno odbaci vjerovatnoa po kojoj bi na sanitet u Petoj neprijateljskoj ofanzivi, pod uslovima bolje i blagovremeni je obavjetenosti i aktivizacije sopstvenih snaga, ipak mogao da ispolji ivlje dejstvo i da predloi druga, gipkija i adekvatnija rjeenja. Zbog toga, a pogotovu sa stanovita vrednovanja naeg ratnog iskustva, mislim da nee imati apstraktno-akademski znaaj odgovor na pitanje zato je sanitet, a posebno Sanitetski odsjek, zakanjavao u saznavanju situacije, zato je podbacivao u shvatanju njene ozbiljnosti i zato se prilino pasivno svrstao u kolonu Glavne operativne grupe za proboj iz obrua. Sanitetski odsjek je na kraju krajeva ipak, makar formalno, postao nekakav organski dio Vrhovnog taba. Pa ipak, potrebe su zahtijevale, a i tadanji sistem rukovoenja je bio takav, da Sanitetski odsjek ponajee bude prostorno odvojen od Vrhovnog taba, po pravilu tamo gdje je u datom asu bilo teite praktinog rada oko ranjenika. Pored dobrih strana, ovakav sistem je imao i tu slabost to su obavjetenja o vojnim dogaajima i namjerama Vrhovnog taba, koja su mogla dati vrlo povoljan impuls i orijentaciju za rad saniteta, vrlo esto izostajala ili stizala do Sanitetskog odsjeka s velikim zakanjenjem. Po dolasku Glavne operativne grupe u Crnu Goru i Sandak distancija izmeu Sanitetskog odsjeka i Vrhovnog taba iznosila je oko 6 - 1 0 sati hoda, a pored toga Odsjeku su bila esto i nepoznata mjesta gdje se Vrhovni tab nalazio. U takvim |537

okolnostima nije moglo doi do obostranog strujanja raznih podataka i ideja. Vrhovni tab, razumije se, uvijek je znao gdje se nalazi Sanitetski odsjek i Centralna bolnica. Namee se pitanje zbog ega Vrhovni tab nije mnogo ranije obavijestio Sanitetski odsjek o ofanzivi i dao mu odreenije zadatke u smislu iznalaenja :aznovrsnijih mogunosti i rjeenja za zbrinjavanje ranjenika. Manje je 'jerovatno da se radi o propustu uslijed zauzetosti optevojnim brigama, vfajvjerovatnije je bio posrijedi stav: da se ranjenici to due zadre u redovnom stanju, da se bez krajnje potrebe ne remeti njhov oporavak. Osim oga, Vrhovni tab je sve do 25. maja imao plan da se Glavna operativna grupa irobije preko Foe, u kome sluaju bi uslovi i za prijenos ranjenika bili noljiviji. Vjerovatno da i na osnovu toga plana nije htjeo da unosi uznemirenje s Centralnu bolnicu, ija se glavnina nalazila na desnoj obali Tare, dakle, u Lajpovoljnijem poloaju za eventualan pokret prema Foi. Vjerovatnoa da e se aj plan ostvariti, sigurnost da e Centralna bolnica poslije poloenog ispita u etvrtoj ofanzivi moi ostvariti pokret preko Foe bez velikih potekoa, sve je , pretpostavljam, odvraalo Vrhovni tab od ideje da ispita mogunost i nekih rugih, vanrednih mjera za obezbjeenje ranjenika. Jednako se moe postaviti pitanje nije li sam Sanitetski odsjek mogao i torao da ispolji vie inicijative u ispitivanju situacije i traenju obavjetenja od r rhovnog taba. Razlozi to to nije uinio ranije, prije 23. maja, bili su moralno:>siholoke prirode. Hladnokrvnost, optimizam, samouvjerenost, vjera u logunost nae krajnje pobjede, odbijanje i same pomisli da situacija moe za is biti kritina, ne znati ta je opasnost sve te osobine bile su ideal kome je remilo cjelokupno partizansko borbeno vaspitanje. To i takvo vaspitanje bilo je ma naeg morala. Ali ako se takvom vaspitanju ne doda i zrnce kritinog aha, onda je izmeu vrline i slabosti samo jedan mali korak odstojanja, onda se :ava da se zatvaraju oi pred injenicama. Dalje, mi smo kod Ijekara, to malo idno izgleda razvijali naviku i stil neinteresovanja za vojnu situaciju, kao ititezu i protivteu ne rijetkim prigovorima, pa i poalicama, na raun >bonjeg paniarstva Ijekara. U stvari, kroz te poalice pokazivalo se vrlo ravo izumijevanje psihe partizanskog Ijekara. Partizanski ljekar je ivio uvijek u repnji. Ali ne toliko za sebe koliko za ranjenike. Odvojen esto od jedinica, bez itite, a sa grupom ranjenika, on je uvijek bio muen brigom: ta se dogaa oko ega i kuda e s ranjenicima. Poto su te preokupacije Ijekara bivale esto ^greno tumaene, to se kod njega, vremenom, formirala vrlina da strpljivo :ka na obavjetenja i direktive, ili da se oprezno i okolino sam raspituje o tuaciji. Mislim da i ovi detalji treba da budu zapaeni kao simptomi djeje )lesti jedne mlade, revolucionarne armije. Ostaje nam sada jo da razmotrimo da li su postojale bilo kakve objektivne ogunosti da se problem Centralne bolnice rjeava na neki drugi nain, a ne mo prenoenjem, odnosno da li se djelovanje Centralne bolnice kao perativnog faktora moglo na neki drugi nain ublaiti. Postoji i danas miljenje da je u partizanskom ratu cjelishodnije ostaviti njenika u pozadini neprijatelja, u selima i zemunicama, nego ih prenositi u stavu operativnih jedinica, da ranjenike treba odmah decentralizovati i
|8

manevrisati s njima iza leda napadaa. Ispravnost ove koncenpcije opravdava se operativnim uinkom (rastereenje jedinica i njihova udarna sposobnost), kao i toboe veom sigurnou samih ranjenika. Ova koncepcija je teoretski uzevi, vrlo privlana. Ali, nigdje kao u partizanskom ratu nije vie preporuljivo uvati se raznih naela, uoptavanja i lijepo sklopljenih koncepcija. Nigdje tako kao u partizanskom ratovanju nemaju konkretni uslovi presudnu rije kada se eli, unaprijed i prije konanog rezultata, ocijeniti da li je neka mjera cjelishodna ili nije. Pogotovu je takva opreznost neophodna ako se rjeava tako osjetljiv i tako komplikovan problem kao to su ranjenici, problem koji ukljuuje u sebe toliki broj taktikih, tehnikih, medicinskih i moralno-politikih elemenata. Jasno je, mi bismo svaku koncepciju oglasili najboljom ako bi se ona opravdala u konkretnom rezultatu, ali je stvar ba u tome to ne moemo ni za jednu koncepciju unaprijed rei da e nam donijeti najbolje rezultate. Uzevi narodnooslobodilaku borbu u cjelini, naa iskustva sa decentralizacijom ranjenika, iskustva sa skrivanjem i manevrovanjem, ipak su sasvim skromna. Ono to se radilo i postiglo u nekim krajevima nae zemlje (Slovenija, Petrova Gora, Slavonija, istona Bosna) rezultat je sasvim specifinih vojno-politikih, pa i geolokih prilika u tim krajevima, a iznad svega, relativno malen broj ranjenika omoguio je da te specifine mjere donesu vrlo dobre rezultate. Ono to se moglo stvoriti za desetak ili najvie za koju stotinu ranjenika, na terenu koji je bio u politikom pogledu stabilan, na zemljitu koje je doputalo podzemne radove, nije moglo biti stvoreno u uslovima Pete ofanzive koji su u svakom pogledu bili sasvim drukiji. Prije svega treba izbjei sve nesporazume i iluzije oko centralizacije i decentralizacije ranjenika. I Vlado Dedijer u svome Dnevniku, razmiljajui o naoj evakuaciji u etvrtoj ofanzivi, dolazi do zakljuka: Nikako ne praviti centralne bolnice. Ovo je utopistika zamisao. Niko nije pravio Centralnu bolnicu. Nju je napravila logika nae borbe. Kada je naa slobodna teritorija, koncem 1942. godine, sve vie primala atribute drave (organizacija narodne vlasti, vojno-teritorijalni organi, kongresi, kole, zasjedanje AVNOJ-a itd.) zar se tada moglo, zar se smjelo ostavljati ranjenike kojekuda na nesigurnim terenima (Manjaa, Grahovo, centralna Bosna), i ne dozvoliti jedinicama da ih upute na slobodnu teritoriju pa da ranjenici osjete neke blagodati drave za koju su prolili krv? Eto kako je napravljena Centralna bolnica! Kada je poela Peta ofanziva, kada su nae jedinice morale izvoditi munjevite manevre, nije im preostajao drugi izbor nego da se rasterete od svojih ranjenika, aljui ih masovno u Centralnu bolnicu, iako je naim divizijama bilo dobro poznato da treba da vode sobom sve lake i srednje teke ranjenike, i ako im je moralo biti poznato da je Centralna bolnica postala u tim danima samo fikcija. Eto, kako je, opet i ponovo, nastala Centralna bolnica! Istina je, koju ne treba mnogo dokazivati, da je Centralna bolnica uvijek predstavljala optereenje za manevarsku i borbenu sposobnost jedinica, ali sa takvim optereenjem treba svaka borba unaprijed da rauna kao sa neizbjenim, kada ta borba dostigne odredeni kvalitet-kvantitet. Ali postojala je
on

o jedna istina koja je imala prvostepenu snagu, a to je moralno-politiki znaaj ^entralne bolnice. To znai da se njena sudbina mogla i smjela rjeavati samo na )snovu procjene kakve e moralno-politike posljedice donijeti ovakvo ili makvo rjeenje. Nije bilo teko postii trenutnu manevarsku i udarnu ;posobnost jedinica ostavljanjem ranjenika, ali je bilo teko rei da li e se tom cartom dobiti glavna igra - da li e se sauvati moralna snaga vojske! Mi smo u atu gubili jedinice, gubili i ranjenike, sputavali jedinice ne spasavajui svagda anjenike, ali smo uvijek sauvali moralnu snagu. Rekoh da je bilo vrlo teko procijeniti da li bi se ostavljanjem ranjenika legdje iza lea neprijatelja postigao glavni cilj: ouvanje moralne vrstine NOVJ la bazi istovremenog ouvanja i ranjenika i jedinica. Dilema je i dandanas zaista /anredno teka, ali bi bilo dogmatsko shvatanje, ako bismo unaprijed iskljuili i jvakvu mogunost. Potrebno je i korisno da danas, iz istorijske perspektive, :azmotrimo kakvi su uslovi postojali za i protiv rjeenja koje bi omoguilo da se jlavna operativna grupa brzo otkai od veoma zapetljane i kritine situacije, a da ;e, istovremeno, ni ranjenici ne izloe sigurnoj propasti. U prilog teze da se ranjenici ostave iza lea neprijatelja govorili su >perativno-taktiki interesi Glavne operativne grupe, gledajui ove interese sa ieg vojnog stanovita, kao i injenica da bolnica nije imala nikakvih sredstava :a izvlaenje onolikog broja ranjenika iz okruenja, pogotovu pod onako tekim opografskim uslovima. Zato se takva ideja nije u ono vrijeme ni postavila na diskusiju? Gledajui ia stvari sa dananjeg stanovita, svakako se mora ocijeniti kako propust to se iarem nisu hladno i razumno razmotrili svi razlozi i uslovi za i protiv takve ideje. )snovna subjektivna konica koja nam nije dozvoljavala da zauzmemo i kritiki tav prema naoj tadanjoj koncepciji noenja ranjenika, sastojala se u veoma nanom djelovanju emotivnih faktora na nau sposobnost rasuivanja i idluivanja. Duevna povezanost izmeu boraca i ranjenika razvila se u pravi ult ranjenika. Mnogobrojne niti su tu djelovale: patrijarhalne, rodbinske, acionalne, plemenske, a iznad svega osjeanje da svi borci pripadaju jednoj >ptoj, ogromnoj porodici koju je okupljala naa Partija. Pomisao ostaviti anjenog brata, sunarodnika, saplemenika, druga, saborca, prijatelja, naprosto lije imala svog mjesta u duevnoj strukturi naih boraca. Ma koliko da su ove :mocije imale i svoje vanredno pozitivno moralno-politiko opravdanje i kao akve bile snana poluga nae moralne nadmonosti nad neprijateljem, ipak, bilo pi tetno ne uvidjeti da su nam te emocije i taj kult smetali da neki put jasnije i lladnije pogledamo stvarnosti u oi. Nalazei se pod opsesijom principa ne ostaviti ranjenika, mi nismo blagovremeno uvidjeli da moralna povezanost zmeu boraca i ranjenika ne mora uvijek da se svodi i na fiziku povezanost ednih i drugih i da se upravo u fizikom razdvajanju, pod odreenim uslovima, mogunosti za izlazak iz krize. Osim toga, jedinice koje su bile u sastavu Glavne operativne grupe imale su i svoju specifinu tradiciju noenja ranjenika. Bile su to u sutini proleterske edinice (i ako nisu sve nosile taj naziv) koje nisu imale svoga terena. Njihov eren bila je itava naa zemlja. Uspjesi u prenoenju ranjenika, jo tamo iz ^remena velikog marmanevra od Crne Gore do Bosanske Krajine, pa zatim u ,

toku etvrte ofanzive, uticali su da se stekne uvjerenje da je prenoenje ranjenika, naroito kada se radi o velikim masama, najbolji nain njihovog obezbjedenja. U ratnoj praksi proleterskih jedinica u razdoblju do Pete ofanzive poznat mi je svega jedan sluaj da se svjesno pokualo ostaviti ranjenike na terenu. Bilo je to juna 1942, pred pomenuti veliki pokret ka Bosanskoj Krajini, kada smo na Vuevu sakrili oko 30 nosila. Meutim, od ovog pokuaja odustalo se odmah idueg dana iz bojazni da ranjenici ne padnu u ruke etnicima. Peta crnogorska brigada morala je da nosi ove ranjenike na svojim leima sve do osloboene teritorije oko Prozora, gdje ih je predala ta kome bi drugom, nego opet Centralnoj bolnici! Meutim, ak i da se ideja o ostavljanju ranjenika u Petoj ofanzivi i pojavila blagovremeno kao naelno ispravna varijanta, ipak bi se pred njenim ostvarivanjem, u konkretnoj situaciji, isprijeile veoma ozbiljne prepreke: nisu bile dobro poznate topografske i geoloke pogodnosti zemljita i nisu postojale vre veze sa stanovnitvom, nije bilo iole izgraenog sistema narodne i vojno-pozadinske vlasti u Sandaku i Crnoj Gori. Boravak naih jedinica u intervalu izmeu etvrte i Pete ofanzive bio je na tome terenu isuvie kratak, a prethodna strahovlada etnika isuvie duga, da bi se ove prepreke mogle blagovremeno otkloniti kao i da bi se ostvarili osnovni tehniki preduslovi za tako odgovoran i komplikovan poduhvat kao to je sakrivanje 2.000 ranjenika. Dalje, trebalo je izvriti barem minimalne moralno-politike i organizacione pripreme kod ranjenika i kadra koji bi ostao uz njih. Za ovaj posao nedostajalo je takoe vremena. Odluka o ostavljanju dijela ranjenika u kanjonu Pive donijeta je prekasno (4. juna). Mjere koje su tada bile preduzete u smislu sakrivanja imale su sasvim simbolinu vrijednost. Staze koje su vodile ka sklonitima bile su trasirane leevima, materijalom, a i ranjenicima, pa Nijemcima nije bilo nita lake nego da ih pronau i obave svoj zloin. Iz svega izlazi zakljuak da bi danas, nekoliko decenija poslije ovih dogaaja, bilo isuvie smjelo i bespredmetno donositi kategorian sud o tome da li je trebalo da doe do tragedije jednog dijela ranjenika u Petoj ofanzivi. Neuspjeh ili polovian uspjeh jedne mjere ne znai jo da bi druga mjera, suprotna prvoj, dala bolje rezultate samim tim to je suprotna. Sud o tome koja je bolja moe da da samo praksa. Za nas je danas najvanija pouka: nema idealnih rjeenja koja bi vaila za svaku priliku, na stvarnost treba gledati otvorenim oima, i u toj stvarnosti otkriti raznovrsne mogunosti rjeenja.
* * *

Izmeu bitke na Neretvi i bitke na Sutjesci postoje neke zajednike karakteristike, ali, isto tako, i jasne razlike. Zajedniko jednoj i drugoj bitci jeste postojanje mase ranjenika i bolesnika unutar Operativne grupe sa svim moralnim i operativnim konsekvencama koje su iz te injenice proizlazile. Bitka na Sutjesci, kao i ona na Neretvi, jeste bitka za ranjenike: radi spasavanja njihovih golih ivota ispred ustremljenog neprijatelja. Glavna operativna grupa morala je svoj raspored, tempo kretanja i oblike borbenih dejstava da stalno potinjava, ne |541

imo optim objektivnim uslovima, nego i faktoru ranjenik. O tome ubjedljivo ovore svi dokumenti iz onog vremena. Humani znaaj bitke na Sutjesci je isto iko velik kao i bitke na Neretvi bez obzira na to to je znatan broj ranjenika na utjesci doivio katastrofu. Moralno-politike posljedice te katastrofe, ukoliko su ne uopte, makar i trenutno, postojale, bile su ublaene i neutralisane svjedoenjem svih uesnika ove bitke da su Vrhovna komanda, svi tabovi, :dinice, sanitet i pojedinci uinili sve to je u onoj situaciji bilo mogue da se entralna bolnica spasi od unitenja. Bitka na Neretvi, sa svim svojim neiscrpnim loralnim rezultatima djelovala je i na Sutjesci u tome smislu. Bitka na Neretvi oivjela je u onim turobnim danima poslije Sutjeske jo jedno svoje vaploenje: ona je ivjela u svijesti razbijenih jedinica i ranjenika skrivenih po einama i umama, u njihovoj predsmrtnoj stravi, ivjela je kao posljednja nada, ao potvrda jedne izuzetne etike i kao otporna taka protiv svih trenutnih izoarenja i klonua. Da li su patnje Centralne bolnice mogle biti donekle blaene, da li su postojale mogunosti da se spasi neto vie ranjenika i da se manji njihov operativni pritisak na jedinice sva ta pitanja imaju teoretski laaj, pa kao takva mogu da budu razmatrana, ali uz najveu opreznost i tovanje ondanjih objektivnih uslova. Dosta lako su uoljive i osobenosti bitke na Sutjesci u odnosu na bitku na eretvi. Bitka na Neretvi, barem u njenoj najdramatinijoj fazi, bila je tipina ibrambena bitka i to odsudna odbrana ranjenika i same Operativne grupe, unosti, a i mogunosti, za odbrambenu bitku postojale su, kao to je to i aksa pokazala. Poslije uspjene odbrane prelo se u prodor preko Neretve i enja. Bitka na Sutjesci je ve od svog poetka tekla u znaku proboja, tanije eno, neprestanog probijanja jednog obrua za drugim. Ukupni odnos snaga, kudica naoruanja i municije, istroenost jedinica i konja, iscrpljenost boraca lijed borbi i gladovanja, veoma nepovoljni terenski uslovi, sve je to ukazivalo . proboj kao na jedino mogue rjeenje. Na odbrambenu bitku, pod takvim lovima, nije se smjelo niti pomiljati. to se tie bolnice, valja rei da je obijanje iz obrua, za nju, svakako, najtea od svih operativnotaktikih tuacija u kojoj se moe jedna bolnica zadesiti u ratu. Nijedna bolnica nije u anju da u stopu slijedi munjevitu dinamiku operacije proboja. Pogotovo to nije la u stanju Centralna bolnica Glavne operativne grupe u Petoj ofanzivi.
* * *

Ni u poslijeratnim godinama, kada se nae drutvo poelo malo-pomalo gegati, kad su poneki bivi ratnici stali da govore: Mrzim sve to je uma i anina, neu nikud sa asfalta, Sutjeska mi nije davala mira. Neto me vuklo da oim na one iste staze, da pronaem tragove bitke, da se jo jednom uvjerim da je ono doista sve bilo onako kako mi se u pamenje usjeklo. U etiri navrata 947, 1949, 1961 i 1968) sam onuda prokrstario na nain koji je samo donekle >dsjeao na partizanski, jer sam se pentrao negdje konjem, negdje pjeice, ali jek s rancem punim hrane. Logorovao sam pod atoriem i kraj none vatre,
|2

tekom mukom odbijao nasrtaje uspomena, nasrtaje na mnoge pojave sadanjosti koju sam morao da branim. Bijae to za mene neto kao nova bitka na Sutjesci. Tragovi? Isprva (1947. i 1949.) nije trebalo da ih traim. Posvuda su se sami nudili. Zapravo cijeli taj prostor - od Popova Mosta, Tjentita i Suhe, pa preko Koura, Krekova, Hravke, Debele Ravni do Gornjih Bara i Balinovca - ostavljao je utisak bojita, kao da je bitka tek prohujala: debele bukve, rasperjate bombama; rovovi i mitraljeska gnijezda u Kouru i Krekovima; puane aure, granate, dijelovi topova, redenici i karabini. Dobro, sve su to odve obine relikvije svakog rata, od Borodina do Kajmakalana. Vie od svega toga mene su najintimnije spajale s prolou takve sitnice kao to su kaike, . parad partizanskog sukna, komandantske torbice, opanci i-ljudske kosti. Valjalo je samo malo razgrnuti uanj, pa da se nadu i takvi tragovi. Ve prve godine poslije rata omladinska akcija je pola da pokupi kosti, pa ih je sahranila u jednu jamu na Sepan Polju. Vidjeh tu raku i rekoe mi da tamo ima nekoliko stotina lobanja, ili utura, kako vele domoroci. Nije tad sve pokupljeno. ak i na obalama Drine, u naplavini svakovrsne drae, mogao si lako da uoi ljudsku kost. Jesen po jesen i novi slojevi unja pokrivaju zaostatke. Godine 1961. kad sam u taj kraj poveo naunu ekspediciju da istrai mogunost ishrane u prirodi, jo uvijek se moglo nai i oruja i kostiju. Na izvoritu potoka Peruice, usred praume, naao sam dvije ljudske lobanje. ije su, da li partizanske ili njemake? Zaista, to vie nije vano. Rajko Davidovi iz Suhe priao mi je: Kad je poela bitka izbjegao sam u Volujak i tu proveo deset dana sakriven u klekovini. Kad su Nijemci odstupili, vratim se u Izgore i, budui da je moja Suha bila spaljena, ostanem u Izgorima sve do rane jeseni. Povratak u Suhu: svuda leevi; na Vrataru 7 (ena, dijete i borci), oko mosta na Priboju 40, a od Tjentita do Popova Mosta nije bilo stope slobodne od lea. Od zadaha se Tjentitem nije moglo lako prolaziti sve do zime kad su zvjerad i kie obavili svoje. A potom je ivot potekao. Najprije kao slabaan izvor, pa uskoro snagom bujice. Hiljadu devetsto etrdeset i sedme, kad sam prvi put tamo navratio, vidjeh u selu urevu sunani odsjaj od novih krovova od indre. Ljepota. Na Tjentitu stona farma s prostranim stajama i oborima. Farma se uskoro rasturila, ne znam da li sama od sebe, poput tolikih drugih, ili po zakonu vie sile, da bi ustupila mjesto novim objektima, sasvim drugaije namjene. obanii na Gornjim Barama nisu imali prave lopte, ali je bilo vapskih ljemova da igraju fudbal. ene u katunima, nemajui jo lonaca, kuvale su vareniku takode u ljemovima. Na kamenu kraj Sutjeske drijemao je spokojno poskok, u umi je opet kljucala una (podsjeala me na taktakanje mitraljeza), a na Hravci je srkao vodu srnda. Divota od obnove prirode. Za vrijeme one bitke, juna 1943, nije se moglo ni naslutiti prisustvo bilo kakve ivotinje. Moe se razumjeti njihova panika od pakla koji su stvorili ljudi. Zatim je navalio onaj pravi razvitak. Na Sutjesku se sruila ofanziva civilizacije. Najprije bude probijena asfaltna cesta. U klisuri Vratara ruknue mine i buldoeri. Nestade rimski put, to bjee uklesan u ive stijene. Put, kojim su 4

putovali karavani izmeu Sredozemlja i Panonije, izdrao je vjekove, ali ne i buldoere. Kau ljudi da moderna tehnika moe sve, ali nije mogla zaobii ni pare toga rimskog puta. Ode u nepovrat. Razorena bude i ona piramidalna hridina na ulazu u Vratar, na ijem je vrhu, zaravnjenom kao astal, ostalo hiljade mitraljeskih aura. Neke drave bi dale milijarde da bi dole u posjed neeg slinog. Cesta je navukla sve ostalo: hotel, pa jo ovo i jo ono, pa pumpnu stanicu i tako na Tjentitu nastade naselje urbanog tipa. Prisustvovao sam i prvoj jubilarnoj proslavi bitke. Pred hotelom, doslovce na poljanama gdje su padali borci, sada su se vrtjeli ranjevi, za stolovima se jelo i pilo, a grupa mladia je pjevala: Vino piju age Sarajlije. Osmogodinji djeak, na terasi hotela, upitao je svog oca: Je li, tata, nama u koli priaju da su partizani ovdje umirali od gladi, zato nisu uli u hotel da ruaju? Meni se tog toplog i sveanog dana poelo smuavati u elucu i vrtjeti u glavi, ali sam samome sebi podviknuo: Ku, beno jedna, neka ivi ivot! Neka na doskoranjem smrtitu treti kermes obnovljenog ivota! Kada su poeli probijati cestu i kroz praumu Peruice ka Trnovakom jezeru, usprotivio sam se tome poduhvatu. Pomenuh u tome lanku i pjesmu posveenu agama Sarajlijama, na to me moj ratni drug, Vlado egrt, otro prekori kako ne razumijem omladinu, kako se suprotstavljam potrebi i pravu naeg ovjeka da doivi ljepote ovih predjela (ah, taj na ovjek etiritoka) i ja sam morao da samog sebe uutkam: Ku, nepopravljiva konzervativino, neka ive age Sarajlije! Da li je doista moralo biti da razvitak krene ba tim putevima? Da li se itoglo i drugaije? Kad sam 1947. godine, meditirao u tiini Suhe, na koljenu sam napisao )ismo Milovanu ilasu, smatrajui ga budnim uvarom naih ratnih tradicija i lae ideologije. Otprilike, sjeam se, zaloio sam se da se cijeli opseg Sutjeske iredi kao nacionalni park, ali ne ovakav kakav je danas, ve da bude doista leprikosnoverio autentian, neto poput svetita. Ba takav izraz sam upotrijebio. "asnije, kad je otpoeo tehnokratski juri na Sutjesku, sve ee sam se preputao matanju, dabome sasvim linom i zaludnom, o tome kako se moglo i cako se moralo, apsolutno moralo, rijeiti problem spomen-parka na Tjentitu. .mperativ: nikakva cesta, nikakav objekt u Tjentitu, nita osim dananjeg ^eleljepnog spomenika. Cestu je trebalo izvesti povrh doline Sutjeske, po jadinama prirodnog amfiteatra to se uzdie iznad rijeke, otprilike u krugu: urdevia - Perovii - Lupoglav - Todevac - Kazani Ravno Borje - Borovno - Mrkalji adii urdevia. Opseg kruga: oko 20 km. Izvan kruga su svi uristiki objekti i vidikovci, a unutar njega samo pjeake staze koje vode do pomenika na Tjentitu. Samo pjeake i konjske staze! Nek ih bude dovoljno, )lagih i strmih, za srane i sipljive. Neka pojau konje radoznali izletnici. Nek se >pet proslavi na brdski konj - muenik. Niti jednom automobilu, niti jednom jjanduri ne dozvoliti da skrnavi Tjentite. Dati ljudima mogunosti da neditiraju nad Sutjeskom. Meditacija je ljudsko obiljeje i potreba ovjeka dokle ;od bude postojao. Pustimo ga da meditira. Ali on to ne moe usred vaara i >enzinskih isparenja. Neka se dananji ljudi, makar ondje, podsjete da jo uvijek padaju u vrstu dvonoaca, nek se malo zadiu i oznoje. Da ne upotrijebim ve
|44

trivijalni razlog: kako su ratnici 1943. mogli da po bespuu, gladni i premoreni nose oruje i ranjenike? I dvononost je jedno od glavnih obiljeja ovjeka, kao takvog. Nije to ni njegov mozak (slon i delfin ga imaju vrlo razvijena) nisu to ni ula (imi i aba ih imaju mnogo savrenija) nego ba dvije noge kojim koraa uspravno za razliku od svega ostalog ivog svijeta. Ali, bilo pa prolo. Neka takozvane budue generacija popravljaju (dakako, na svoj nain) ono to smo mi na na nain udesili58. IX Pregazimo Romaniju, proemo kroz Sahbegovie (izgledaju mi sad sasvim drukije nego onog crnog 21. januara 1942) i 25. juna upadnemo u Olovo. Tamonja ustaka milicija se razbjeala bez borbe. Olovo je kasabica na dnu kotline, sad mi pitoma i bezazlena, a onda, januara 1942, strailo: bezuspjena naa opsada, duboki snijeg, olovno nebo i olovno raspoloenje medu ljudima. Olovo. Potom, ve 28. juna, padne i Kladanj, istina poslije estoke borbe. Dosta vremena je proteklo od kako nismo imali u rukama ni jedan grad. Prozor bijae posljednji. Poslije Prozora sve sami kanjoni, planine, umetine, neprijateljski obrui. U Kladnju je i prava bolnica sa hirurgom, doktorom Vilkom Baumom, koji e stupiti u nae redove.
Godine 1970. moj prijatelj Drago Stefanovi zatraio od mene intervju za Radio Beograd. Razgovor je u cijelosti emitovan ovako: Radio Beograd: Zapaena je vaa aktivnost na problemu *atite ovekove prirodne sredine. Sutjeske, pa i as molim da nam kadete kako i 7 gledate na dananje Jjentite kao Vi ste i dosta est posetilac na jedno urbani^ovano naselje?

Pitate me kako ja gledam. Bio bih mnogo sreniji kad ne bih gledao nikako. Kad vidim i sluam ono to se na Tjentitu posljednjih godina zbiva, doe mi da obnevidim i ogluvim. Neprihvatljivo je i nepodnoljivo je da se od Tjentita stvorilo i dalje stvara jedno urbanizovano naselje i to sa svim elementima palantine. Tu, na tome mestu, koje je s malo vie duha i razuma, moglo da postane svetite i izvorite nae moralne snage, tu danas nema mesta ljudskoj dui, tu vie nema mesta ni ovoj dananjoj grobnici ni onoj novoj koja se sad gradi, makar koliko bila velika. Grobnica se gubi i gui, poput nenog cveta, u korovu jednog besmislenog i antihumanog urbanizma. Junaci sa Sutjeske kao da su poraeni definitivno. Kao da ih je porazila buka urlatorskih mikrofona i relijskih automobila, porazili su ih otrovni gasovi pumpnih stanica i auspuha, pokrile su ih atre, barovi, viski, kobasice, Adam i Eva, Start i Plejboj. Junake, ba kao da su vampiri, nabadaju danas ranjevi to se vrte ba na mestu gde su ginuli. Tvrdim da nijedna zemlja na svetu nije ovako jeftino raskuila svoje moralno bogatstvo. Radio Beograd: Oprostite, zar se ovog Vaeg temperamentnog izlaganja ne bi moglo %akljuiti da ste izgradnje, protiv napora da se Sutjeska priblii radnom oveku? Vi protiv svake

Kojeta. Ovo to se radi to je upravo udaljavanje oveka od Sutjeske. To je posledica pomanjkanja napora. Ja nisam ni protiv hotela ni protiv ranjeva, ali zadovoljenje tih ovekovih potreba trebalo je i moglo se reiti na drugi nain i na drugom mestu. Najezdu urbanizma i potroakog mentaliteta trebalo je zaustaviti na periferiji jednog kruga iji bi radijus iznosio najmanje 1 km. od sredita u Tjentitu. Unutranjost toga kruga trebalo je sauvati u statusu antinaselja. Tjentite i grad su nespojivi u istoj meri koliko je galerija fresaka nespojiva sa ragbi-igralitem u njoj. Radio Beograd: Dru%e Nikoliu, pa ta bi sad, po vaem miljenju, trebalo da se uradi?

Nita. in je svren. Preostaje jedino da se odredi neki drugi izmiljeni prostor bitke na Sutjesci, ili da ekamo kakvu kataklizmu pa da oni koji preive ponu sve iznova. Ipak, ja vidim nekakav smisao ovog naeg razgovora. Vidim ga u nadi da e greke, poinjene u Tjentitu, biti izbegnute na Petrovoj Gori, na Kalniku, Rogu, Kozari i Radanu. Nadam se.
35 G O J K O NlKOl.1 S/MEMOARI

Uskoro poslije Kladnja osloboeni su Vlasenica, Han Pijesak, Srebrenica i Zvornik. Opet padaju gradovi, kako bi znao govoriti Vaso Butozan. Opet se ratna srea poela osmjehivati preumornim ratnicima. Ali, u vezi s tim uspjesima, opet i opet je iskrsnuo problem ranjenika, kako onih koje smo doveli sa Sutjeske, tako i novih koji su pristigli iz posljednjih borbi. Kuda s njima, gdje ih smjestiti i ime prehraniti? Zamjenik naelnika Vrhovnog taba, Velimir Terzi, mi dade direktivu: sve ranjenike treba prikupiti u rejonu Sejkovia. To je partizanski kraj, sada u sreditu prostrane slobodne teritorije i hrane e tamo biti do gue, kako se Terzi izrazio. Dakle, opet treba da se porodi neka vrst Centralne bolnice! Svi kao da smo protiv nje, ali se ona pokazuje jaom od nas. Tako se, 30. juna, uputim u Sekovie. Sa mnom je jahao i Mijat Vuleti, lan Ekonomskog odsjeka Vrhovnog taba. ini mi se da je ba tog dana u drutvu s nama putovao i Roko olakovi, no, u svakom sluaju, dobro se sjeam da se, po dolasku u Sekovie, olakovi nastanio u jednoj usamljenoj vodenici, zapadno od naselja i tu sreivao svoje zapise. Zelja mi je bila da taj dan provedem s Rokom, ali, osjetivi njegovu potrebu za samoom, povukao sam se. U mome radu sam odmah naiao na ogromne potekoe. Sve je ispalo drugaije nego to su bila Terzieva predvianja. Prije svega, smjetaj ranjenika. Sami ekovii su bili skoro do temelja spaljeni. Ostala je poneka kua, ali, zbog opasnosti od bombardovanja, nismo smjeli ni pomiljati da tu smjestimo i jednog ranjenika. Moralo se osloniti na okolne zaseoke, na vrletnom terenu. Uz pomo Komande mjesta i naroda, teki ranjenici su iznijeti na visoravan Biinu, sjeverno od Sekovia. Tu nije bilo niega osim prekrasnih livada u punom cvatu i pustih, prljavih stoarskih koliba. Domai faktori (Komanda mjesta i partijska organizacija) smatrali su da bi ta visoravan mogla biti van domaaja neprijatelja, ako bi on iznenada prodro komunikacijama od Vlasenice, Tuzle ili Zvornika. Uskoro e se pokazati da je takva procjena imala sasvim relativnu vrijednost tj. nije vrijedila' za sluaj ako se neprijatelj upusti u pretresanje terena izvan komunikacije. Od Ijekarskog kadra sjeam se doktorke Stanojke uri i doktora Franje Biia. Stanojku je uputio tab 2. proleterske divizije zajedno sa 370 svojih ranjenika, mada je ta divizija imala dobar broj i drugih Ijekara. Naslutio sam da se ponavlja stari obiaj: rasteretiti se od ranjenika, aljui ih u nekakvu imaginarnu Centralnu bolnicu. Uslovi za bilo kakav medicinski rad bili su skoro nikakvi. Ali najgore je bilo sa ishranom. Jedva neto mesa i hljeba59. Na cijeloj toj ratom opustoenoj prostoriji okupilo se oko 700 ranjenika. Cjelokupna situacija u novonastaloj bolnici oko Sekovia postala je u svakom pogledu zabrinjavajua. ak ni vojne sigurnosti nije bilo. Pronaem tab 2. proleterske divizije (komandant Peko Dapevi i komesar Mitar Baki) ali, osim uzajamnih optubi, nismo nita rijeili60. Uputim se u Vrhovni tab da izvijestim o situaciji bolnice i da se Dosavjetujemo ta da se ini. Stignem ak do Olova i doznam da je tu Aleksandar Rankovi. Pomislim da e biti najbolje da porazgovaram najprije s njim. Naem
5 9 Zbornik, 6 0 Zbornik,

knj. 1, dok. br. 209. knj. 1, dok. br. 88, 89, 90, 91, 169, 170.

|46

ga u crkvi Sv. Gospe Olovske i tad napravim jedan totalno antidiplomatski potez. Bilo je rano poslijepodne i Marko se u crkvi odmarao u dubokom snu. Umjesto da priekam da se on sam probudi, ja rupim u crkvu i, kako sam bio umoran, a uz to ljut i ogoren zbog situacije u ekoviima, ja mu onako jo bunovnom, istresem: Zapii u taj tvoj tefter da ja ovako vie neu i ne mogu. Marko skoi i izgrdi me na pasja kola. To je bilo sve. Naem i Terzia, i on me smiri. Dogaaji u vezi sa bolnicom u ekoviima razvijali su se od tada bez mog uticaja. Naime, tih dana su Nijemci preduzeli jednu od svojih lokalnih ofanziva koja je, pored ostalog, primorala Vrhovni tab da bude u neprestanim danononim pokretima, tako da sam se i ja, sa doktorom Krausom, morao svrstati u kolonu Vrhovnog taba. Desetak dana i noi smo se vrtjeli u krugu izmeu Klanja, Olova i sela Ponjerke. Ta Ponjerka je ostala u sjeanju mnogih kao nekakvo ukleto mjesto: krene uveer iz Ponjerke, batrga po umama cijelu no i osvane opet u Ponjerci! Tako nekoliko dana i noi. Liili smo na mlado, nestano pae koje lovi svoj vlastiti rep. Za to vrijeme, kako sam tek kasnije doznao, ranjenici i bolesnici oko ekovia proli su kroz teka stradanja. Bolnica nije bila spremna da doeka neprijateljsku ofanzivu. Nepokretne ranjenike su sklonili po seoskim kuama, peinama i umama, sve to na brzu ruku. Nijemci su pretresali teren u irem zahvatu, izvan komunikacija, te im je uspjelo da pronau sakrivene ranjenike. Postrijeljani su61. Cijeli mjesec juli, tj. sve do prijelaza rijeke Bosne, proveli smo u kovitlacu po umama i selima istone Bosne (ako bih morao da grafiki prikaem to nae kretanje po istonoj Bosni, mjeseca jula 1943, crte bi ispao kao nerazmrsivo klupko konca) i za to vrijeme sam imao jo nekoliko doivljaja koji su ostali u sjeanju, ili u zapisima. Mnotvo drugih je izblijedilo. U Kladnju zamalo da ne pogibosmo Herbert Kraus, moj sinovac Miro i ja. U tronoj muslimanskoj kui zatekne nas bombardovanje iz aviona - pikavca. Uteknemo u podrum, a bomba pogodi posred kue. Bila je to jedna od lakih bombi koja nije probila do podruma, ali kroz gornji pod, iznad naih glava, ugledamo kako curi krv. Poletimo gore i naemo mrtvog borca iz prateeg bataljona Vrhovnog taba. Kao mnogo puta u ratu, puki sluaj je htio da nas trojica ostanemo ivi.
* * *

Kao izuzetno znaajan dogaaj iz onih dana biljeim prve poiljke saveznikog (britanskog) ratnog materijala. Spakovan u limene kante, materijal je sputan iz aviona padobranima, uvijek nou, na poljane koje su bile osvijetljene naim vatrama, rasporeenim po dogovoru sa britanskom vojnom misijom. U tim prvim paketima bilo je svega i svaega, korisnog i nepotrebnog: eksploziva, mainskih puaka jeftine proizvodnje (lako su okidale pri najslabijem potresu i njihovi rafali su zadali podosta rana naim borcima, naviklim na njemake
61

Zbornik, knj. 12. dok. br. 106.

majsere, uvene po svojoj germanskoj solidnosti) i sanitetskog materijala iji asortiman je izazvao nae uenje! Nama su tada bili najpotrebniji zavojni materijal, hirurki instrumentarij i visokokalorina hrana, a u poiljkama su bile ogromne koliine sredstava protiv malarije! U to vrijeme i u onim krajevima mi se nismo susretali s malarijom. Poto smo i inae kuburili s tovarnim konjima, moradosmo dobar dio tog sanitetskog tereta ostavljati po selima. A budui da smo onda bili jo optereeni, ne bez istorijski svjeih razloga, sumnjama u britansku dobru volju da nam pomognu, bili smo skloni da taj antimalarini balast tumaimo kao akt - sabotae! U stvari, kada smo se nekoliko mjeseci kasnije susreli sa britanskom vojnom administracijom u junoj Italiji postalo nam je mnogo tota jasnije: administracija, kao administracija, nije ni mogla da nam alje drugo nego ono to ona sama odredi, ono to spada u njezine sanitetske standarde. Pa ni naa sopstvena administracija nije uvijek bila naisto ta nam doista treba kao hitno, a ta ne. Treba samo pogledati nae prvo pismeno trebovanje materijala koje smo sainili jo 2. juna 1943. na Pivi. I tu ima svega i svaega62. Pa ipak, i pored tih nedostataka, one prve poiljke sanitetskog i drugog materijala imale su velik praktini i jo vei politiki znaaj za nau vojsku i njen presti pred narodom koji je do tada znao samo za slinu pomo etnicima Drae Mihailovia. Dolazak britanske vojne misije u na Vrhovni tab, zajedno sa padobranskim sputanjem materijala, oznaava poetak jedne strategijske prekretnice na naem ratitu, prekretnice, pored ostalog i u tome to emo uskoro u junoj Italiji najzad dobiti stabilnu pozadinu za lijeenje nekoliko hiljada naih ranjenika i bolesnika. U te dane stie nam vijest da su etnici zarobili cjelokupnu hirurku ekipu 2. proleterske divizije. Izgubismo hirurga Ivicu Pavletia, koji je tek malo okusio partizanske slobode, poto je u toku etvrte ofanzive bio osloboen iz Jasenovca, zajedno sa doktorom Nikolom Nikoliem. Zamijenjeni su za zarobljene Nijemce. Sada, u ovoj guvi kroz istonu Bosnu, Pavletieva ekipa, u kojoj smo imali i kvalifikovanu medicinsku sestru i staru partizanku Mariju Lompar, kretala se bez ikakvog vojnikog osiguranja. U moj nelikvidirani raun pred tabom 2. proleterske divizije mogao sam sada da unesem jo jednu stavku, na njihovu tetu. Ali, u danononim pokretima nije bilo vremena za takve rasprave. Zbogom, Ivice Pavletiu, mi idemo dalje63 U stvari, zarobljavanje divizijske hirurke ekipe nije bilo puka ratna sluajnost. Imalo je tu i zrnce neumitne logike. Drugovi u tabu 2. proleterske divizije su bili veseli ljudi. Voljeli su da spravljaju ale i priaju poalice na raun tobonje plaljivosti doktora. Dabome, drugovi u tabu su bili i vrlo hrabri ljudi. Vodili su uspjene bojeve i slavne bitke. ini mi se da je njihovoj neospornoj i linoj hrabrosti ila po malo na ruku i stalna pratnja do zuba naoruanih tjelohranitelja. I doktori su imali svoju pratnju. Doktore su pratile kolone ranjenika i tifusara. Izgleda da u razliitom karakteru jedne i druge pratnje treba gledati uzrok zato su se jedni ponaali vrlo hrabro, a drugi manje hrabro. U
114 Zbornik,

knj. 12, dok. br. 104. Marija Lompar je uspjela da utekne odmah po zarobljavanju.

jednom od prethodno citiranih dokumenata (Zbornik, knjiga 1, dok. br. 88) izvijestio sam Vrhovni tab o nezdravom stanju u sanitetu 2. divizije. Formulacija nije dovoljno saglasna sa sadrajem mog zapaanja. ta sam pod tim mislio? Nita drugo nego to da referentu saniteta divizije, doktoru Voji Duliu, nije polo za rukom da se u tome tabu postavi onako kako su to zahtijevali interesi slube. Voja je bio predobar i popustljiv ovjek. Iako partizan od prvog dana ustanka u Srbiji, dakle s dovoljno politikog kapitala da stane na ravnu nogu sa kompleksom partijnosti, pa i sa eretskim duhom koji je provijavao kroz taj tab, Voja Duli je ipak odabrao liniju manjeg otpora tj. nezamjeranja u odnosima sa tabom. Zbog takvog stava neminovno je stradavala - sluba. Jer, priroda sanitetske slube u ratu je takva da se ne rijetko, mora povui dlanom i uz dlaku tapskih ljudi, a ta dlaka je dosta bodljikava, pa nekad i otrovna. Ja sam Voji Duliu u vie navrata skretao panju na tu zlu sudbinu sanitetskog rukovodioca, on je sve jasno uviao, ali nije imao snage da se izbori za pravi status u tabu.
* * *

Kad smo se jednog dana zaustavili na Milan planini, dobijem od Vrhovnog taba zadatak da sastavim referat o naem sanitetu i to za potrebe britanske misije. Povuem se na jedan pale (poarite) pun umskih jagoda, te na panju i koljenu skiciram taj referat. Izloio sam epidemioloke, geografske i vojnopolitike inioce koje je partizanski sanitet morao da ima neprestano pred oima, zatim organizacijsku strukturu tadanje sanitetske slube, probleme kadrova, a naroito oskudicu sanitetskog materijala. Smatram i danas da je taj referat, i pored nekoliko bombastinih politikih izraza, koji su engleskom ukusu sigurno smetali, omoguio Britancima da steknu realan uvid u nau situaciju64. Ako su htjeli da nam pomognu imali su od ega da pou. Neki dan kasnije, Herbert Kraus i ja, poemo na prvi na razgovor sa efom britanske misije, Billom Deakinom. Kapetana Deakina sam prvi put vidio mjesec dana ranije kad smo ulazili u planinu Romaniju. Bljedunjava romanijska madrugada odrazila se od Billovog lica zelenkastom bojom. Jahao je oevidno iscrpljen naporima i ranom koju je zadobio na Sutjesci. Ni on, ni ja, nismo mogli te zore da naslutimo da emo mnogo godina kasnije postati dobri prijatelji, zblieni uspomenama i knjigama koje piemo o naem ratu. 65 ta vie, ja sam tog jutra, dok je pored mene odmicala kolona Engleza, udno napirlitanih raznim torbicama, kanticama i zaveljajima, osjeao vrlo intenzivno da se izmeu mene i njih isprijeava Lukavi Albion. Taj isti Albion je nevidljivo stajao izmeu nas i kasnije, pa i za vrijeme ovog prvog razgovora u nekom zaseoku iznad Vijake. Kapetana Deakina smo zatekli ispred jedne drvenjare, na suncu, okruenog sanducima i papirima na kojima je neto ispisivao. Plavokos, ve neto rumenkast, ovjek naih godina, nemirnih i pronicljivih oiju. Dabome, razgovor se kretao oko avionskih poiljki nama najhitnijeg materijala. Herbert i ja nismo
" Z b o r n i k , knj. 1, dok. br. 92. ^ Bili je napisao Bojovnu planinu, svakako jednu od najboljih stvari o naem ratu iz pera jednog stranca.

|549

pred Deakinom krili svoje nestrpljenje, pa ak i negodovanje zbog nedovoljnih i rdavo sortiranih isporuka sanitetskog materijala. Bili Deakin je s tipino engleskom hladnokrvnou obrazlagao postojee potekoe njihove, a mi smo uzavreli jo vrue. Ne sjeam se vie kako smo preli na temu poslijeratne pomoi u obnovi razorene Jugoslavije i ne znam ta nam je Bili u vezi s tim odgovorio, tek ja sam na Billove rijei dobacio Herbertu na srpskom (dotle smo, naime, svi razgovarali na njemakom): Eto, uje li ga? To je njihova politika skidanja kajmaka, mislei pri tom na tenju Engleza da nas preko svoje pomoi politiki zaskoe. Da li su me naa opta predubjedenja o Englezima, kao vjetim abavjetajcima, ili otrina mog zapaanja, podstakli da uoim naglu promjenu na Billovom licu (kiselkast poluosmijeh i znak da je na razgovor zavren) iz ega ;am zakljuio da on razumije i srpski?! Ili mi se to sve samo priinilo? Sa Billom ;u se susretati jo par puta sve do zavretka njegove misije u naem Vrhovnom tabu, u jesen 1943. Poslije rata je Deakin dobio zaslueni status uglednog gosta Jugoslavije. Posljednjih dana jula Vrhovni tab je zauzeo kurs marovanja ka zapadu, rijeci Bosni. Svima nam je laknulo kao da izlazimo iz nekakvog jodzemnog zaaranog lavirinta na svjetlost dana. Marujemo sljemenom planine Zvijezde, kroz teko prohodne borove ume. Oko nas su divizije, Druga >roleterska i Sedma banijska i Prva proleterska brigada. Nou 31. jula smo se ruili s planine u dolinu Bosne, umakao nam oklopni voz, a rijeku pregazismo zmeu Begova Hana i Nemile. Sjeverno i juno od mjesta prijelaza, na eljeznikoj pruzi, grmjele su eksplozije naih mina. Opet je inicijativa u naim ukama. Od rijeke Bosne do visoravni zvane Petrovo Polje, ispod Vlai planine, ima ko tridesetak kilometara zranom linijom, ali je zemljite toliko izbrazdano otocima i klisurama da smo za savlaivanje tog prostora morali utroiti oko ;tiri dana. Ostali su mi u sjeanju sunani proplanci i prostrani panjaci, lukarci pletu arape. I jedan usamljen le na obarku kraj nekog potoka, fagledao sam se dosta leeva, ali ovaj je ipak privukao moju panju time to je io mumificiran: potpuno crna, utavljena koa pokrivala je kostur. Izmeu koe kostura nije se moglo niti naslutiti da ima muskulature, bijae sva izjedena rvima. Koji su faktori uticali da proces u leu krene putem mumifikacije, a ne ulenog raspadanja? Vjetrovi? None hladnoe? Petrovo Polje je najzabitiji predio nae zemlje. Okrueno sa svih strana imama, udaljeno od najblieg neprijateljskog garnizona, Travnika, oko 30 km izdune linije, a i zatieno sa te strane masivom Vlai planine, Petrovo Polje im je pruilo utoite punih 14 dana. Ulogorimo se na ivici stare ume i livada, ila je uspostavljena i veza sa krajikim jedinicama, pa su nas tu posjetili Kota ad i Vlado Popovi. Poelo se lake disati. Ve za par dana su nadole snage u ganizam, pa smo mogli da se latimo i nekih smiljenijih poslova. Dani Popovi, referent saniteta 1. proleterske brigade, sazvao je 7. avgusta mferenciju svih svojih saradnika i, poto me Dani pozvao meu njih, odrao m i ja svoju besjedu na temu Tekui problemi naeg trupnog saniteta. Taj
|0

usmeni referat mi je posluio kao osnova za obradu posebne broure pod istim naslovom, koju u dovriti u Jajcu, nekoliko nedjelja kasnije. Medu sanitetskim problemima Vrhovnog taba i prateih dijelova oko njega, po ocjeni nas ljekara, prvo mjesto je zauzimala ishrana tj. hronino gladovanje. Zdravstvene posljedice su bile sasvim uoljive: iznurenost i dugotrajni prolivi. Razumije se, laboratorijske analize bi pokazale i ozbiljnija oteenja unutranjih organa. Uzroci hroninog pothranjivanja nisu leali samo u objektivnoj nestaici hrane, naroito ugljenih hidrata i soli, nego i u neprikladnoj organizaciji intendanture, a posebno u primitivnoj tehnologiji pripremanja hrane. Takvo stanje je ponukalo doktore H. Krausa, S. Steinera (tada ljekara u Prateem bataljonu i linog ljekara Vrhovnog komandanta) i mene, da sastavimo jedan struni i dosta opiran memorandum o tom problemu 66 . Predali smo ga Vrhovnom tabu s prijedlogom da budemo pozvani na jedan iri sastanak svih pozvanih faktora na kome bi se zauzeli korektivni stavovi. Iako je na Petrovom Polju bilo slobodnog vremena za taj sastanak, do njega nije dolo. Pouen prologodinjom (jesen 1942) epidemijom trbunog tifusa u Bosanskoj krajini i centralnoj Bosni, na Petrovom Polju sam sastavio jedno vrlo koncizno nareenje svim tabovima o preventivnim mjerama protiv trbunog tifusa. Nareenje je usvojio i potpisao Tito67. Mada se osnovna procjena i prognoza epidemioloke situacije u pogledu trbunog tifusa, sreom, nije obistinila, taj dokumenat, kad se i danas ita, izgleda dosta konkretno usmjeren. U njemu je, kao i u drugim dokumentima, dolo do izraaja moje nastojanje da zdravlje postane briga cjelokupnog vojnog kolektiva, svjesne djelatnosti svih ljudi, a ne samo sanitetskog kadra: Da se najhitnije pojaa rad kulturnih odbora s tim da se higijenska djelatnost postavi kao stalni sektor kulturnog rada kao i da se kulturnim radom potpomogne djelatnost saniteta. Kulturni odbor da postane, pored ostalog rada, uporite saniteta i njegova spona sa borcima. Nemam nikakvih podataka o tome kako je u jedinicama postupljeno i kakav je bio realni uinak tog administrativnog akta. Mnogo tota je zavisilo od vansanitetskih faktora, od opte orijentacije koju su nae vojne jedinice za svoj dnevni ivot i rad dobijale sa drugih strana iji dah je bio neuporedivo jai od ljekarskog. Sa Petrovog Polja je pola na svoju Anabazu 68 i Sedma divizija. Zapravo, jadni ostaci te divizije. Jedva jedna dobra brigada. Pa ipak, vele tako svjedoci, da su ti izmueni i izranjavljeni borci, ba poput starih Grka, naprosto hrlili na zapad, noeni krilima svoje udnje za rodnim krajem. Sa Sedmom je krenuo u svoj zaviaj i moj sinovac Miro. Jo tri znaajna dogaaja. Na Petrovo Polje se padobranom spustio lan Mackenzie, major, hirurg britanske vojske, prvi britanski ljekar koji nam je doao u pomo. Njegova
""Zbornik, knj. 1, dok. br. 94. 67 Zbornik, knj. 1, dok. br. 93 68 Spis grkog vojskovoe i pisca Ksenofonta (43U-355, prije n. e.) o povratku deset hiljada grkih ratnika iz rata od rijeke Eufrata do Crnog mora.

|41

>ojava je znaila mnogo vie od politike i humanistike simbolike. Doktor ackenzie je bio odlian poznavalac ratne hirurgije: operisao je mnogo naih anjenika, uspjeno, radei s naim instrumentima i u naim uslovima - lege artis. an se odlikovao i rijetkim ljudskim osobinama: skromnou, ak i izvjesnom tidljivou u ophoenju. udo od Britanca! Istih dana sam svojim oima prvi put ugledao ive, prave pravcate Ruse, rasnoarmejce, i prvi put dodirnuo dlanove tih vanzemaljskih bia. Neke nae :dinice su uspjele da ih izbave iz njemakog ropstva. Dopraeni su u Vrhovni tab. Dobro se sjeam te divne, tipino partizanske, ljetne veeri. Pod ialdahinom gorostasnih bukava gorjela je velika vatra, sjedili smo oko vatre i >ko Tita, a Rusi su pjevali neku romansu o Staljinu i kolhoznicima: kako se :olhoznici okupljaju da bi roenom Staljinu pokazali svoje bogatstvo, te kako lozivaju Staljina oca roenog, da im doe u goste. Krasnoarmejci su bili vrlo godni momci, jedan bijae oficir. Pala mi je u oi njihova, za moju aspilavljenost neto pretjerana suzdranost. Kao da se nisu osjeali oputeni u lobodi jugoslovenskih partizana, kao da su im misli bile daleko, u njihovoj orno vini. Ko zna? Moda je taj mladi kapetan Crvene armije ve te veeri asluivao to ga eka na povratku. Staljinova deviza Sovjetski vojnik ne moe iti zarobljen - odm akc je izcajmk odvela je de>etine hiljada povratnika iz jemakog zarobljenitva pravo na stratite. A oni su svi nostalgino pjevali: Prijeaj tavari Staljin, prijeaj otec rodnoj.... Na Petrovom Polju nam je saopten ukaz Vrhovnog komandanta o prvom roizvodenju oficira NOV i POJ. Mene proizvedoe u in pukovnika! Bio sam oista jako iznenaen, oekujui u sebi najvie in majora. Saznavi da se nadaleko od Petrova Polja, mislim u selu Korianima, nalazi olnica Jedanaeste krajike divizije i da ondje radi hirurg Danica Perovi, uputim : onamo sa majorom Mackenziejem. Bolnica bijae smjetena u seoskim kuama pojatama. Naletili smo iznenada, pa smo tim vie bili impresionirani zateenim :dom i istoom. Danica nam je prikazala svakog ranjenika pojedinano, izlaui etni nalaz, operaciju koju je napravila, kao i trenutno stanje ranjenika. Ba ao za vrijeme velike vizite na nekoj, i to boljoj, fakultetskoj klinici. estitao sam rugarici Perovi, jer ono to sam vidio uvrstilo je moje uvjerenje da je i u arovim uslovima partizanskog rata moguno da se ostvare osnovni medicinski rincipi. Danica je prola kroz mnoga iskuenja naeg rata, podnijela fizika aprezanja koja zahtijevaju snagu i zdravlje mukog borca, a ona je bila skoro ivalid, s atrofinom nogom kao posljedicom djeje paralize.