Dajbar Zdravko i Renata

e-mail: renata.dajcbar@bj.t-com.hr telefoni: Renata 00385/43/ 232-842 ili 00385/98 730 254 Zdravko 00385/98 98 11 042

Alternativno poljodjelstvo

UVOD Evo jo neto alternativno. Ni bioloko, ni ekoloko, ni organsko (a u stvari je sve to), nego alternativno. Danas ve imate sve alternativno, od medicine pa do, recimo, povijesti koja je bila neposredni povod da ovo neto, to elimo objaviti, nazovemo alternativnim. Za to postoji ozbiljan razlog. Ne radi se ovdje samo o poljodjelstvu, radi se o neem mnogo ozbiljnijem. Radi se o novom (alternativnom) nainu gledanja na sve oko sebe, novom nainu razmiljanja, postavljanju novih paradigmi (ne treba troiti snagu na ruenje starih, one e i same odumrijeti kada ih se prestane hraniti podrkom i kada ostanu bez pristalica tj. kada svijet shvati zabludu). Ima ovdje jo neto alternativno, a nije za odbaciti. To je rekreacija. Danas kada ovjek kae rekreacija, onda svi imamo sliku nekog sporta, a nikako ne neke svrsishodne aktivnosti koje bi se mogle svrstati ak pod pojam rada. Ako mislite da je fiziki rad neto to bi trebalo izbjegavati i neto namijenjeno za one koji su se nesposobni snai, onda bolje da dalje ne gubite vrijeme na itanje. Dananja elitna civilizacija - zapadnjaka, sa svojim svetinjama: trinom ekonomijom i demokracijom je na silaznom dijelu putanje. Njeno vodstvo je toga i te kako svjesno i pokuava je odrati to je due mogue kako bi bar za sebe odrali tlo pod nogama. Oni su u ovim starim uvjetima uspjeni, tu jako dobro poznaju teren i znaju sve smicalice kako bi se odravali na vrhu, u kremi. Od njih ne treba oekivati u budunosti nita. Oni jednostavno nisu u stanju okrenuti pogled na neku drugu stranu. Ve dulje vrijeme panino postavljaju pitanje o odrivom razvoju, o neem to bi im produilo vijek. Odgovora nema, bar ne onakvog kakav bi njima odgovarao tj. da se nita ne mijenja. Osnovni princip trine ekonomije je vrlo jednostavan i zasnovan je na principu ponude i potranje i na osnovu toga stalnom rastu proizvodnje. Rast proizvodnje je motor pokreta zapadne civilizacije. ak ni stagnacija nije dozvoljena, rast jednostavno mora postojati iznad nekog minimalnog postotka ili se sve rui. Ne treba velike mudrosti da ovjek shvati da rast proizvodnje ne moe tei u beskonanost, dolazi do zasienja trita, nema vie potranje, nema vie rasta - panika. Zapadu je trebala potranja, trebalo je otvoriti nova trita, Berlinski zid je morao pasti, Kina je morala popustiti i dozvoliti ulaz zapadnjakih sistema, negdje su se morali otvoriti ratovi, sve da bi se na bilo koji nain pojaala potronja odnosno potranja, da bi motor zapadne civilizacije mogao raditi to veom snagom. U prvi mah je izgledalo da su problemi rijeeni na due vrijeme, da je sada dovoljno ljudi obuhvaeno trinom ekonomijom i da e se nastaviti uzlazna putanja proizvodnje bez ikakvih problema. No, nije ispalo ba sve tako. Da je sve bilo po planu trebale su buknuti investicije, bankari nisu trebali imati problema sa plasmanom novca u razvoj i proizvodnju. Da bi plasirao svoju robu na nova trita zapad je morao, a mora to jo i danas, kreditirati potronju jer siromani istok moe uzeti robu samo na dug. Plasmani novca i dalje idu u potronju, a ne u proizvodnju, novac se potronjom ne oplouje ve spaava to se spasiti dade, trina ekonomija gubi dah. Na istok se uz robu seli i proizvodnja zbog 1

jeftine radne snage. Jeftina i nestruna radna snaga postaje kupac niske platene moi - javlja se potranja, a time i proizvodnja jeftine i nekvalitetne robe. Rezultat je poplava svjetskog trita nekvalitetnom robom. Kriteriji kvalitete su pali na takav nivo da je pitanje da li se uope i mogu nazvati kriterijima. Danas se u smislu kriterija postavlja uglavnom pitanje da li se na toj i takvoj robi (proizvodnji) moe neto zaraditi, pa ako moe, kakva jo pitanja imate? Izvoz trine ekonomije na istok je proao slabo, posljedice se itekako osjeaju i kod izvoznika, cijena rada i socijalna sigurnost stanovnitva je pala, ljudi su postali nezadovoljni, zapadna civilizacija je samo na kratko zadrala svoju dominaciju uglavnom zahvaljujui svojoj propagandnoj maineriji koja je u stanju uvjeriti ovjeka u bilo to. to se dogodilo sa izvozom rata - dravnog terorizma? Uvezen je mali terorizam, onaj fanatinih skupina, vrlo jednostavno i trino. Oito je da ni jedni ni drugi ne biraju sredstva i smatraju da im je za njihove odgovore sve dozvoljeno. Osim trinom ekonomijom zapad se najvie voli hvaliti ljudskim slobodama i svetom demokracijom. to se tie ljudskih sloboda, zapad ih se jo samo moe sjeati, jer je bila dovoljna opasnost od terorizma da se donesu zakoni koji ljudske slobode svode na nivo ispod onih koji su donedavno vladali, kao neto loe, iza eline zavjese. Demokracija koju u principu predstavlja viestranaje uspjeli smo upoznati eto i mi, koji smo ivjeli u mraku diktature proletarijata. I eto, upoznali smo je samo kao novu diktaturu diktaturu veine. Kome ovo ne djeluje ba uvjerljivo neka pogleda po koju sjednicu sabora. Koje god podruje pogledate, dananja vodea civilizacija je na zalasku. Velikom broju ljudi nisu prihvatljivi njezini isto materijalistiki pogledi na ivot, nije prihvatljiva moralna degradacija do koje je dovelo njeno postavljanje osobnih interesa iznad svega. Nije prihvatljivo postavljanje novca kao svetinje i klanjati mu se kao boanstvu. Dananji nivo svijesti ovjeanstva nadilazi njena mjerila vrijednosti. Moramo napustiti njene paradigme i pronai nova rjeenja koja e odgovarati dananjem ovjeku. Nee to ii niti lako, niti brzo, i zato treba krenuti odmah, dok jo nekako funkcioniramo kao drutvo. ivimo u jednom prijelaznom razdoblju kojeg treba iskoristiti za pronalaenje ALTERNATIVNIH rjeenja. Ne smijemo dozvoliti da nas krah zapadne civilizacije uhvati nespremne. Jedino ako uspijemo pronai nova rjeenja i razviti ih do nivoa upotrebljivosti moemo oekivati da emo bez stresa i tragedija prei u razvoj nove civilizacije ija mjerila vrijednosti budu primjerena svjesnijem ovjeku, ovjeku koji se okrenuo od materijalistikog sljepila i pribliio se svojoj pravoj prirodi. Zanimljivo je kako alternativne putove uglavnom ne uspijevaju nai ljudi u podruju kojim se profesionalno bave nego u podruju prema kojem imaju neke sklonosti, no nisu strogo usmjereni trenutno vaeim paradigmama. Nemojte od agronoma oekivati da trai alternativna rjeenja u poljoprivredi; previe je usmjeren na ono od ega ivi, pa ak i kada bi smogao snage za nekakva vrludanja, drutvo bi ga odbacilo jer to ne donosi oekivanu zaradu, a svi ivimo od novca, pa ako tebi nije stalo do tebe, nama je stalo do nas. Isto tako ne treba nita oekivati niti od politiara, za njih ne treba ni obrazloenje, tu ekipu i njihov nain funkcioniranja jako dobro svi poznajemo, ako i ima iznimaka utopljeni su u masu. Sve je na leima alternativaca amatera, nestrunjaka, diletanata, naivaca, neznalica, udaka itd. Ne mogu odoljeti da vam ovdje ne citiram par sliica koje su nam ostavili Milo i Mitar Tarabi. Oni su po svemu sudei bili jako dobro upueni u razvoj ovjeanstva i njegove stranputice. Citati su iz knjige Zdravka Cikue KREMANSKA PROROANSTVA nakladnika Stari grad Zagreb 1999. Ako ovu knjigu niste proitali nemojte dugo ekati. Evo nekih poruka koje se odnose na nae vrijeme: 2

- Cijelim svijetom vladae neka boleina te niko umjeti nee da joj rane izvida. Svi e kazivati ja znadem, ja znadem, jerbo sam uen i nauen, a niko nita znati nee. - Lutae ljudi sa mislima okolo i naokolo, a nikako nee moi da nau pravi lijek, a on e bojom pomou biti svue oko njih i u njima samima. - Buie ljudi bunare u zemlji i iz njija vaditi zlato koje e sve okretati te im davati svjetlost, hitrinu i snagu, a zemlja e tugom proplakati, jer e na njojzi samoj biti mlogo vie zlata i svjetlosti no u utrobi njenoj. Boljee je rane od tijeh rupetina. - Umjesto da kose i plaste, ljudi e kopati svue, e treba i e ne treba, a te e sile biti svue oko njih, samo to nee umjeti da zbori i da im kazuje: Daj, uzmite me , zar ne vidite da sam tuj svue oko vas. - I kod naske e biti ko u itavom svijetu. Ljudi e omrznuti vazduh i ovaj boji dah i svu boju ljepotu pa e bjeati u smrad. Niko ih nee tamo goniti nego e oni to sami, od svoje volje injeti. - Ovdje u ovijem naim Kremnima, mloge e njive zalivaene biti, a mloga ognjita ugaena pa e oni to su otili jopet vamo dolaziti da se lijee, da se nadiu vazduha i da ozdrave. (zavren citat) Nemojmo se zavaravati i zatvarati oi pred onim to se dogaa. Valjda je sad ve svima pomalo jasno da smo poremetili ravnoteu u prirodi. Poelo je ono o emu su davno priali ljudi koji su vidjeli dalje od obinih smrtnika. Tako su vidjeli i Tarabii. I bili su u pravu! Globalnim zagrijavanjem krenule su prirodne katastrofe. Barem je to ove zime oito. to e se dogoditi ako i nas stigne neka nepredviena i za nae podneblje neuobiajena katastrofa? to ako emo biti prisiljeni da se, bar na neko vrijeme, moramo brinuti za vlastito preivljavanje? Ako e u gradu ivot biti nemogu dok se stanje ne sanira? to emo? Hoemo li moi u teglama uzgajati povre? Treba na vrijeme osigurati rezervni poloaj! No, kako emo preivjeti i na tom rezervnom poloaju ako ne znamo sami uzgojiti biljke, prepoznati ljekovite trave koje nam mogu pomoi kod bolesti, kako prepoznati jestive gljive? ime emo kopati, kositi travu i sl. ako smo sve staro orue zamijenili novim, koje ne radi ako nema nafte i benzina? Dopustili smo da umijee ivota naih predaka padne u zaborav kao da nam vie nikada nee biti potrebno! Imamo li svojeg sjemena koje emo zasijati, zlu ne trebalo? Zvue li ove reenice katastrofino ili moda, sada sagledavajui situaciju, realno? Zapitajte se, jesam li sposoban preivjeti godinu dana bez struje, nafte, telefona, plina i svih ostalih pogodnosti na koje smo navikli? to emo jesti ako na trnicama vie ne bude kumica koje prodaju hranu? Jer ono to one imaju, treba njima da prehrane sebe i svoje obitelji. Gospodin Janez Drnovek u svojoj knjizi Misli o ivotu i osvjeivanju takoer se dotie ove teme. Ovdje citiramo nekoliko reenica iz njegove knjige: Evo plana za na rezervni svijet. Sve to trebamo je potraiti ga i urediti, to e nam pomoi i ve nas na ovome svijetu opskrbiti energijom. Takav projekt nije jednostavan. Ali, ako uistinu elimo ostvariti taj cilj, ostvarit emo ga. Brojni ljudi su se ve prihvatili toga posla. ovjeanstvo postaje osvijeteno. A sad, ako smo doli ve tako daleko, uinimo jo korak naprijed. Na drugi dom u prirodi, na selu, ne bi trebao biti tek odmaralite za gradske razmaenike. Osposobimo ga tako da nam moe posluiti za preivljavanje, a u istom smislu osposobimo i sebe. Dolazi vrijeme kad e toplina i hrana postati i te kako vani. Provjerimo kako stvari stoje s vodom, odakle izvire i kakva je.

Pripremimo si takoer i zalihu staroga seljakog orua. Mehanizacija je u redu, meutim, ako iznenada ponestane nafte, ona nam nee biti ba od nikakve pomoi. U tom sluaju bi nam ak i obino kljuse dobro dolo. Kao i kakva krava ili koza, ali ne zbog mesa, ve zbog mlijeka. Doista moemo mnogo toga pripremiti kako bismo si osigurali jedan takav rezervni svijet. Jo emo morati mnogo uiti, mnogo toga uiniti u vremenu koje imamo na raspolaganju. U roku od nekoliko godina moemo se dosta dobro osposobiti ako umjesto zurenja u televizijske sapunice ili sluanja tupoglavih politiara, svoje vrijeme radije iskoristimo za ozbiljne pripreme. Potraimo svoj kutak. Postavimo ili popravimo kakvu kuicu. Pripremimo si sav potreban alat. Nauimo osnovne stvari koje nam mogu biti od koristi za ivotnu neovisnost. Treba samo poeti, a onda e nam sve ii lake. Moda nam se ak i svidi. Na kraju moda ak i priznamo da je takav ivot bolji pa makar bio samo rezerva. Za sada. Osvijestimo injenicu u kakvom svijetu ivimo. Postanimo svjesni njegovih ogranienja. Ne zavaravajmo se uljuljani u laan osjeaj da nam se nita ne moe dogoditi. Slijedimo svoju intuiciju. Ona nas ve danas upozorava da tako vie ne moemo dugo. Jedino iluzije ovoga svijeta mogu uspavati nau intuiciju, a zatim je nadglasati. Meutim, buenje moe biti grubo. Vrlo grubo. (zavren citat iz misli 42. dana) Nas dvoje udaka smo do tog zakljuka doli ve prije nekoliko godina. Moda su nam itanje knjiga na tu temu, apokaliptini filmovi i sline stvari otvorili oi. Moda boravak u prirodi, promatranje i zapaanje onog to je Bog stvorio pokree jedan kotai koji onda otvara vidike, spoznajete neke stvari kojih do tada niste bili svjesni. Poinjete se buditi, vidite svijet oko sebe drugaije, realno! Shvaate da neto trebate poduzeti, ali naalost ne moete promijeniti svijet preko noi. Ljudi vaa razmiljanja ne shvaaju ozbiljno, misle da ste u nekoj fazi svog ivota i da e to proi kad se uvjerite da ste u krivu, i da ne moete ivjeti kao to su ivjeli vai preci, sad u eri uspona civilizacije. E, mi smo ivjeli, i bez struje i bez vodovoda, sami smo gradili nau malu kuicu u prirodi, sami smo stvorili svoj vrt, vonjak i vinograd, onako kako nama odgovara. Dokazali smo da je mogue dobiti zdravu hranu bez upotrebe mehanizacije, imati vinograd bez kopanja, prskanja i sruili teoriju da je vinogradu potreban sluga. Plodovi iz naeg vrta su krupni i soni i ima ih u izobilju i bez umjetnog gnojiva, naa uma raste na padinama Bilogore, sami smo je zasadili. Mislim da smo osigurali rezervni poloaj. To je sada utoite u koje bjeimo vikendom, tamo nalazimo mir i zadovoljstvo. S niim se ne moe usporediti zadovoljstvo kad nakon zavrenog posla tog dana, sjedimo na naoj terasi. Nakon ukusne veere i ae dobrog, domaeg vina , uivamo u pjesmi ptica i cvraka, razgovaramo ili itamo. U jutro nas bude ptice, kava ljepe mirie, a zelenilo oko vas daje vam snagu za nove napore, priroda vas zove da postanete dio nje. Slijedi pria o tom povratku, barem za vikend, da se nadiemo zraka, da ozdravimo ili moda jo bolje, da ne obolimo u urbanim sredinama i ovoj suludoj trci koja na nas djeluje loe i na fizikom i na duevnom nivou. Ispriati emo vam priu o tome kako mi (mi = brani par) provodimo vikende i kakvom se rekreacijom bavimo. Prilino smo zadovoljni onim to smo postigli ili bolje reeno onim to smo nauili za ovih nekoliko godina o trostrukom v, vinogradu, vrtu i vonjaku.

KAKO JE SVE POELO 4

Poelo je s vinogradom. Kupili smo tradicionalno odravani vinograd i komadi zemlje (panjaka) na kojem je trebalo posaditi voe i jedan dio pretvoriti u oranicu. Nekakva klijetica sa vinogradom je u stvari tradicionalni oblik rekreacije u ovom naem bilogorskom kraju. Tehnologija zatravnjivanja vinograda je obiteljsko naslijee i tu nije bilo nikakvih dilema. Bilo je dodue pokuaja osuvremenjivanja konje, no svi su pali u vodu i o tome emo detaljnije kasnije. Sa vonjakom takoer nije bilo upitno to emo i kako emo, poto se radi o ekstenzivnom uzgoju voaka i bez suvremenih agrotehnikih mjera, dolazio je u obzir samo solidan razmak i opet trava. Oranica je trebala posluiti za uzgoj kukuruza, graha i krumpira za vlastite potrebe (klasinom ope poznatom tehnologijom oranjem i prskanjem). Poto smo uz ovu zemlju imali jo i vrt uz kuu pojavila se potreba za mehanizacijom. Najprije motokultivator pa hrpa prikljuaka za sve i svata, i na kraju traktor (naravno stari). Da bi vam bila jasnija situacija, bio je to kraj osamdesetih godina i poetak devedesetih,vrijeme vrlo teko i trebalo je preivljavati. Pojavila se ideja kako bi sada, poto ve imamo neke tehnoloke mogunosti u poljoprivrednoj proizvodnji, mogli proizvesti neto i za trite. Jedino to je dolazilo u obzir bila je proizvodnja povra i prodaja na gradskoj trnici. Zakupili smo jo komadi zemlje u susjedstvu i krenuli po najsuvremenijim agrotehnikim mjerama, a da bi se to isplatilo treba dobiti visoki prinos i krupne plodove bez ikakvih vizualnih nedostataka, jer se jedino takvi mogu prodati na placu. Pojava kojekakvih biljnih bolesti ili tetnih insekata nije dolazila u obzir jer bi znaila financijski debakl. U ovakvoj situaciji ne smijete povremeno prigledavati biljke i intervenirati kemijskim preparatom ako vidite da se pojavljuju neki problemi (bolesti i tetnici) jer je to uglavnom ve kasno, imate garantiranu tetu, a to si ne smijete dopustiti. Tretmani se zato rade preventivno. Zna se za sve biljke u kojoj fazi rasta i u kojim vremenskim uvjetima je mogua pojava bolesti, te kojim preparatima treba djelovati.Treba samo paljivo sluati savjete agronoma u poljoprivrednoj ljekarni (ovo ljekarni bi trebalo znaiti da se tu nalaze lijekovi, iako su sva pakiranja oznaena znakovima otrova i razlikuju se meusobno samo po kategoriji otrovnosti) i itati upute koje dobijete uz preparat, paziti na karencu ( vrijeme od poetka tretmana prskanja , pa do vremena kada plod te biljke prestaje biti otrovan za ovjeka) i rok upotrebe. Osim upute za koritenje preparata postoji i uputa kako postupati sa preostalim dijelom preparata koji niste potroili i ambalaom. Tek kada ovo proitate dobijete bolju sliku o tom sa ime ste poprskali svoje biljke i to ete kasnije jesti. Sjeam se upute jednog novog preparata u kojoj se hvalila uinkovitost time, to kod tretiranja sa ovim novim sredstvom, nije potrebno jako paziti da bude poprskan ba svaki list, jer ovaj preparat ulazi u biljku (biljka ga upije) i kroz nju stigne u sve dijelove. Prekrasno! Da, prekrasno sve dok vam plod te biljke ne doe na stol. Ako se za stolom sjetite onog super sredstva i shvatite da je irenjem kroz biljku, sredstvo sigurno ulo i u plod, elimo vam dobar tek. to se dogaa sa zemljom u kojoj rastu te biljke? Nemilosrdno je natapamo tim otrovima! Prisjetite se samo traktora koji vuku ogromne spremnike, pune vode, pomijeane sa preparatima za zatitu bilja, dolaze na polje i dobro sve poprskaju. Nai seljaci znaju rei da kukuruz raste tak lepo kak da je posaen na betonu. Isto se tako tretiraju i sve povrtlarske kulture i voe. Ako je vrijeme kroz godinu bilo dobro, kau da su morali prskati ( npr. jabuke) samo sedam puta! Sve to naa zemlja upija i trpi, a o tome da to za petnaestak dana postaje bezopasno, je pria za one koji ne ele priznati ni sebi ni drugima ,da lau. Unitavamo ivot u zemlji koji je tu upravo zato, to zemlja treba biti iva.Ta mala i malo vea stvorenja su tu, jer su Bogom dana, imaju svoju svrhu postojanja. Godinama su ivjela u harmoniji sa ovjekom dok se netko nije sjetio da ih treba unititi jer bi se moglo desiti da nam pojedu nekoliko biljaka u vrtu ili naprosto, jer se nekome gadi vidjeti gusjenicu, glistu ili pauka. Borimo se za velike prinose, a i dalje ljudi umiru od gladi; ako cijena krumpira za ips nije dovoljno visoka, proizvoai e ga radije baciti nego prodati, kamoli nekome pokloniti. Moda je to i dobro, jer je veliko pitanje kakav bi rezultat pokazala analiza tog krumpira s obzirom na nain uzgoja. Moda je postotak otrova u njemu takav da je opasan za zdravlje? Da li bi to netko priznao? 5

Vinogradari u principu prskaju svoje vinograde poslije svake iole ozbiljnije kie, jer kia ispire sa lista ona sredstva koja su se zasuila kod zadnjeg prskanja. Ako kino razdoblje potraje, pa se ne moe ba odmah obnoviti zatita, loza je u velikoj opasnosti. Zato vinogradari vole uz svoja sredstva za prskanje dodavati i specijalne dodatke koji upravo imaju tu ulogu da sprijee ispiranje sredstva za prskanje i tako produlje njegovo djelovanje. Sjeam se jednog vinogradara poetnika koji je bio jako oduevljen tim novim dostignuima kemijske industrije, sve dok mu nisu prvi grozdovi dozorili i dok nije sav ponosan doveo djecu na groe. Ubrao je najljepe grozdove i pokuao ih oprati. Naravno da nije ilo, pa upravo je protiv toga upotrijebio najnovija kemijska sredstva! Da li da to da djeci jesti, ili da im pokua nekako objasniti, da ovo prekrasno groe koje je uzgojio, u stvari nije ba jestivo. Povrtlarstvo, kakvim smo se mi pokuali baviti - raznolika proizvodnja za maloprodaju na trnici ima jednu zanimljivu karakteristiku to se tie kemijskih preparata. Ukupni broj potrebnih preparata = (broj vrsta povra koje uzgajate) X (broj bolesti i tetnika koji mogu ugroziti pojedinu vrstu). Dodue nisu sve vrste jednake, ali u prosjeku ete dobiti prilino toan rezultat, jer i preparati koji prekrivaju ire podruje su vie izuzetak nego pravilo. U podrumu smo imali jedan stari ormar koji smo koristili kao priruno skladite za lijekove za nae biljke. Pohrana je bila na hladnom i tamnom mjestu i van dohvata djece, kako i treba biti. Do kraja sezone smo ga skoro napunili. Pa dobro to mi to radimo? Jednostavno nam je pukao film. Ovako se dalje nije moglo. Mi, kao proizvoai nismo vie vjerovali da su nai proizvodi potpuno bezopasni, iako smo radili sve po propisima i koristili sredstva koja su bila legalno na tritu. Znamo da su se neka sredstva koristila u zatiti bilja godinama i to sve dok nisu proglaena opasnima i zabranjena. Odluili smo da neto moramo poduzeti i da vie neemo koristiti ove lijekove u proizvodnji povra. to i kako emo, jo nismo znali, no po starom vie neemo. To je bilo sigurno. Proizvodnja za plac je otpala jer nam je odmah bilo jasno da svako odustajanje od uporabe kemijskih sredstava (npr. herbicida) poveava trokove proizvodnje (okapanje je puno skuplje), a na tritu je konkurencija nemilosrdna i cijena je najvaniji, ako ne i jedini kriterij. U jednoj televizijskoj debati o zdravoj hrani postavili su pitanje inspektoru kakva je situacija na tritu i da li je hrana koja se nalazi na tritu zdrava. Odgovor je bio vrlo edukativan i glasio je otprilike ovako: Da nije zdrava ne bi se ni smjela nalaziti na tritu, tako da to se toga tie, moemo biti bez brige. Prekrasno! Osim to smo odustali od proizvodnje za druge, odluili smo i smanjiti kupovinu povra na tritu na minimum. Nakon ovog iskustva sa proizvodnjom znali smo prilino tono kako su proizvedene biljke i plodovi koji se nalaze na tritu. Poeli smo traiti alternativno rjeenje uzgoja biljaka. Knjinica se pokazala kao dobar izvor informacija. Izmeu ostalog naletjeli smo na knjigu jedne amerike autorice pod naslovom Vrt bez motike koja je govorila o praktinim iskustvima sa nastiranjem (prekrivanjem) vrta sijenom. Odmah da vas upozorim da bi vas ovo tivo moglo odvesti u malu zabludu, jer nema vrta bez motike. Skoro bez svega drugog moe, ali bez motike ne. U knjizi je opisano kako nije potrebno nita drugo nego stalno na zemlju stavljati sijeno. Ako se negdje pojavi korov, vi ga samo prekrijete sijenom. Moramo priznati da ovo na veinu korova djeluje, ali ne djeluje na slak i na piriku a to nisu nimalo bezazlene biljke, kada se jednom udomae u vrtu vrlo ih se je teko rijeiti.

Nita bez motike Vrt bez motike posjeduju samo prekupci koji za sitne novce kupuju na trnici povre od ljudi koji im ga prodaju im dou na plac ili na trnici na veliko. Preprodaju ga ponosno, kasnije na svom tandu, kao da su ga oni sami uzgojili. Pokuajte pitati nekog od njih odakle je mladi krumpir koji prodaju. Meni su najee odgovarali da ne znaju, ili su odgovori bili vjeto sroena la koju odmah prepoznate. Ova knjiga je bila dovoljna da nam skrene panju na tehnologiju u kojoj nismo bili poetnici i koju smo godinama koristili u vinogradu. Donesena je odluka. Kreemo sa nastiranjem vrta, a kemija vie nema pristup niti u vrt, niti u vinograd, niti u vonjak. Kroz iduih nekoliko godina uspjeli smo rijeiti veinu problema na koje smo nailazili i doi do par osnovnih pravila kojih se treba pridravati da bi proces funkcionirao u jednom zatvorenom ciklusu u kojem se nita ne gubi, ve je situacija iz godine u godinu sve povoljnija. Uz stalnu proizvodnju humusa na licu mjesta ( na licu mjesta znai da ne proizvodite humus na nekoj hrpi komposta i naknadno unosite u vrt, ve ga proizvodite tamo gdje se i troi) plodnost zemlje i njegova struktura se stalno poboljavaju. Proces je neiscrpan dok god je sunca i biljaka sa svojom fotosintezom. Biljke su zaista neto prekrasno, koriste se sunevom energijom koja im stalno dotie, vodu iz tla i zrak da bi proizvodile neto to im je zadano njihovom genetikom. Ovdje je vano rei da pomou korijena biljke iz zemlje osim vode izvlae i minerale i hranjive sastojke ako ih u tlu mogu nai. Ako u tlu nema nieg osim vlage biljka je u stanju uz pomo suneve energije i zraka sintetizirati sve to joj je potrebno za ivot. Jasno je da ako mora svu svoju snagu troiti na isto preivljavanje, nee moi stvoriti bujno tijelo, debeli korijen, krupne gomolje, mesnate listove, krupne plodove itd. Da bi biljka stvorila bujnu vegetaciju i obilje plodova, moramo je rasteretiti od borbe za preivljavanje i to je naa osnovna uloga kao povrtlara. Nema boljeg izvora hranjiva za biljku od humusa koji je nastao djelovanjem mikroorganizama na biomasu (tijela nekih drugih biljaka). Osim osiguranja sastava tla i njegove strukture (oba problema rjeava prekrivanje zemlje sijenom) moramo biljkama osigurati ivotni prostor da se ne moraju boriti sa konkurencijom (i ovdje je konkurencija ubitana za organizam kao i u ljudskom drutvu). Problem konkurencije se rjeava dovoljnim razmakom meu biljkama i 7

motikom protiv biljaka koje ne elimo uzgajati u vrtu (neki ih nazivaju korovima pa emo tako i mi). Nama te biljke slue kao gnojivo i zatita protiv isuivanja tla ljeti, a neke su od davnina poznate kao ljekovite ( kamilica, preslica, kopriva,stolisnik, trputac, pirika itd.) pa se u tu svrhu mogu i koristiti, ako niste zagadili zemlju na kojoj rastu. Nae povre ne raste na betonu , najee je predmet razgovora i upitnih pogleda susjeda, ali i oaza u koju su dobro dola iva bia , stanovnici zemlje i zraka, kojima je ovo ivotni prostor kao i nama. Stvoreni smo da ivimo zajedno jer za to oito ima razloga, kad to shvatimo i prestanemo ih gledati kao tetoine, ve kao borce za vlastiti opstanak, ponovo e zamirisati livade i polja, a zemlja koja nas hrani e ostati iva. Moda jo nije kasno!

UZGOJ POVRA Da biste u proljee mogli krenuti saditi i sijati u svom povrtnjaku morate ga za to prethodno pripremiti.Umjesto dubokog oranja u jesen, nabavite dovoljnu koliinu sijena i pokrijte zemlju kao pokrivaem da joj ne bude hladno. Kad dou zima i mraz pod tim pokrovom nai e utoite ivotinjice i mikroorganizmi koje ne spavaju zimski san. Naprotiv, one e vrijedno raditi dok vi odmarate i ekate dolazak proljea. Rovati e i buiti u potrazi za hranom, preraivati biljne ostatke i pripremati va povrtnjak za uzgoj novih biljaka. Donji sloj sijena e se lagano pod djelovanjem mikroorganizama pretvarati u humus i bit e uskoro hrana za vae biljke, a gornji sloj sijena e uglavnom ostati suh i ouvati e se, ne samo do proljea, ve i puno dulje. titit e tlo od sue i od naglog rasta trave. U proljee ete se iznenaditi koliko je zemlja rahla i podatna, ne treba vam vie tihaa ili motokultivator da bi pripremili gredicu. Jednostavno odgrnite sijeno samo toliko da napravite uske redove u koje ete sijati ili saditi. Ako imate otru tihau (ako ste je dobro poklepali i nabrusili) moete njome prosjei sloj sijena i nakon toga proirite procijep. Kad ste napravili red, lagano ga nakopajte malom motikom( npr. duhanskom) ili napravite jarak u koji ete posijati sjeme. Zagrnite jarak i posao je gotov. Najjednostavnije je u stvari nakopati zemlju, razrahliti je prikladnim alatom, po njoj ravnomjerno posijete sjeme a zatim upotrebom istog alata (za rahljenje) umijeajte sjeme u zemlju. Sjeme je puno sitnije od granulata razrahljene zemlje pe e lako propasti u zemlju i zato treba paziti da kod nakopavanja zemlje ne idemo preduboko. Idealno bi bilo da sjeme propadne skroz do dna nakopane zemlje jer e na taj nain primati vlagu iz dubljih slojeva, a razrahljena zemlja iznad njega tititi e ga od isuivanja (rahljenjem prekidate kapilare kojima putuje vlaga). Isto tako u tu nakopanu traku zemlje moete utisnuti luice crvenog luka ili enje enjaka. Za presadnice je dovoljno u sijenu nainiti otvor, u tom otvoru treba nakopati zemlju samo toliko da u nju moemo posaditi biljku. Ostala zemlja ostaje pokrivena sijenom. Za krumpir, kukuruz i grah koristimo specijalnu sadilicu napravljenu od dvije tihae. Ako niste nikada vidjeli kako sadnja u zemlju pokrivenu sjenom izgleda, teko ete si predoiti tu situaciju pa smo vam pripremili par slika.

Ovako izgleda vrt prekriven sijenom u jesen.

U ove redove je posaen luk.

Alat za rahljenje zemlje koji moete vrlo uspjeno koristiti kod sijanja za mijeanje sjemena sa zemljom

Razne veliine motika Veliku motiku (lijevo) koristimo najee kada nam na veoj povrini na kojoj nismo nita posadili izbiju nepoeljne biljke. Ovdje treba naglasiti da se nikada ne kopa tako da se okree zemlja. Biljke se samo podsijecaju tako da zemlja ostaje u poloaju kako je i bila i dalje pokrivena sijenom koje je jo preostalo. Trebalo bi sauvati sijeno na zemlji koliko je to god dugo mogue. Srednja motika 10

(duhanska) koristi se za nakopavanje zemlje kod sadnje i za okopavanje biljaka. Kod okopavanja opet vrijedi pravilo podsijecanja trave, da bi sijeno i dalje ostalo to vie na povrini zemlje. Trea motika slui samo za okopavanje i to kod najsitnijih biljaka jer je malena, lagana i s njom se moe doi sasvim uz biljku. Sve motike moraju biti otre (poklepane i nabruene).

Dvije vrste tihaa. Ovu lijevo koristimo za vaenje korijena odnosno gomolja (mrkva, perun, hren, krumpir itd), a ovu desno kod sadnje odnosno presaivanja voaka i vinove loze ili prosijecanje sijena kako je to spomenuto kod sijanja. Ova desno mora biti dobro poklepana i otra.

11

Ovo su specijalno pripremljene (spojene) dvije tihae za sadnju krumpira, kukuruza i graha. Kako to funkcionira vidjeti e se na sljedeim slikama.

Zamah treba odmjeriti prema tvrdoi zemlje i koliko duboko neto elimo posaditi.

12

Kada smo zabili tihae, spojimo dralice da bi u zemlji proirili rupu.

U rupu ubacimo sjeme (u ovom sluaju krumpir).

13

Izvadimo tihae. Sada je najbolje uzeti malu motiku i pomou nje zagrnuti sjeme tako da ostane otvor u sijenu kroz koji e niknuti biljka. Bitno je da iznad posijanog sjemena nema veeg grumena zemlje koji bi spreavao izlazak biljke. Vrlo brzo nakon sadnje dolazi do nicanja, kako to izgleda u naem sluaju bolje je prikazati slikom jer je rjeitija od samih rijei.

Nicanje graha i kukuruza. 14

Uvijek se kod sadnje u rupu ubacuje vie biljaka, pa ako ih nikne previe, lako se kod okopavanja (podsijecanja trave) prorijede. U principu se okopavanje obavlja 2 puta. Prvi puta kada pretpostavimo da su nikle sve biljke koje misle niknuti kako ne bi otetili one koje su tek u fazi izlaska i naravno, ako oko njih ima trave. Treba svakako naglasiti da kod ovakve metode sadnje uvjeti za nicanje nisu za sve sjemenke ujednaeni, tako da e nicanje biti vrlo neravnomjerno. Isto tako kod zemlje pokrivene sijenom neete u proljee imati brzo zagrijavanje tla i bolje je ne pokuavati dobiti biljke meu prvima u susjedstvu. Bolje je malo priekati i dati zemlji vremena da se zagrije. Prednost ove metode dolazi do izraaja kada se biljke u nepokrivenim tlima poinju boriti sa nedostatkom vlage. Drugo okapanje obavljamo kada procijenimo da ga moda idui vikend vie neemo moi obaviti jer e biljke toliko narasti da bi ih kod okapanja otetili (npr. grah pusti bieve i spoji se sa onim iz susjednog reda). Dakle zadnje okapanje obavimo to kasnije jer vie neemo imati mogunosti za baratanje motikom, ostaje nam jedino mogunost da iupamo pokoju biljku koja je ba pretjerala. Ovo drugo, odnosno vjerojatno i zadnje okapanje koristimo i za konanu proredu. Na sljedeoj slici se vidi kukuruz i grah u fazi kada je sa okapanjem gotovo. Slijedea faza je ovdje berba peenjaka. Kada se radi o konzumiranju bilo peenjaka bilo zrele kukuruze preko kukuruznog brana i ganaca, moramo rei da smo uspjeli doi do starinske sorte kukuruza osmoredca i to crvenog i utog, koji se pokazao kao vrlo ukusan, a moemo biti sigurni da nije doivio genetske manipulacije. Ovdje, kod spominjanja dviju sorti kukuruza (dodue ove se razlikuju samo po boji), dobro bi bilo napomenuti da bi kod njihove sadnje trebalo nastojati izmeu njih ostaviti to vei razmak kako ne bi dolazilo do krianja. Ako sadite na jednom polju neete moi u potpunosti izbjei meusobno djelovanje, ali neete moi ni izbjei djelovanje susjedovih kukuruza koji su tko zna kakve sorte. Zato je bitno da budete paljivi kada birate klipove sa kojih ete odabrati zrna za sljedeu sjetvu. Morate paljivo odabrati tipine primjerke po svim detaljima i tako obaviti umjetni odabir. Ako izostane ova aktivnost kroz par godina ete imati smo jednu sortu koja e biti negdje izmeu one poetne dvije. Neke biljke su na ovo mijeanje osjetljive vie, a neke manje. Tikvice spadaju meu najosjetljivije, a mi sadimo one dugake za kuhanje i prenje te golice, iz kojih koristimo samo sjemenke. Ovo golice znai da sjemenke nemaju onu vanjsku ljusku koju treba skidati kod konzumacije.

15

Ovdje vie nema okapanja. U kukuruz sljedei put ulazimo po peenjake.

Nicanje tikvica. Radi se o sadnji u kuice, kada malo ojaaju obavi se proreda tako da ostanu 3 do 4 komada u jednoj kuici.

16

Nicanje krumpira. Vide se dosta uspjeli redovi to nije ba uvijek sluaj. Jedino pomagalo koje koristimo je da na poetak i kraj reda zabijemo kolac i onda nam on kod izrade rupa i sadnje slui kao orijentir prema kojem sadimo. Ovdje se takoer vidi neravnomjerno nicanje. Nita ne brinite, sve e biti u redu. to se tie krumpira kod njega su glavni problem insekti. Zlatice ga jednostavno oboavaju i luduju za njim i to ne bi bilo tako strano kada se ne bi tako brzo razmnoavale. Ako ih redovito ne skupljamo (i stare i mlade) zaas e unititi lie i moemo se pozdraviti sa urodom. Lijepo vrijeme jako pogoduje njihovom razmnoavanju i u vrijeme njihove najvee najezde nije dovoljno dolaziti i skupljati ih samo vikendom ve i jedan dan sredinom tjedna.

17

Dvije sorte krumpira. Desno je ranija (ve se pomalo moe vaditi i troiti), a lijevo kasnija sorta. Kod krumpira nema nikakvih problema sa krianjem sorti jer ne sadimo sjeme ve gomolj. Ove dananje sorte krumpira ak niti ne uspijevaju donijeti plod koji bi se dalje koristio za sadnju. Krumpir dodue cvate, ali cvijet otpada. Oni koji se bave kreiranjem sorti kau da je krumpir dosta sklon devijacijama i da je mogue dobiti sorte sa vrlo razliitim karakteristikama. Inae, kada je krumpir donesen iz Amerike naiao je na najbolji prijem u Irskoj. Poto je jako hranjiv i nije ga problem uzgojiti postao je glavna prehrambena namirnica i omoguio je brojani rast stanovnitva. Problem je nastao kada je krumpir zahvatila neka bolest i nije vie mogao posluiti kao hranitelj. To je znailo glad za narod. Svi pokuaji da se nae neko rjeenje i krumpir spasi od bolesti bili su bezuspjeni. Nakon nekoliko godina krumpir je sam naao rjeenje protiv bolesti i nastavio dalje hraniti ovjeanstvo.Ako danas elite dobar prinos krumpira, trebate kupiti sjemenski krumpir u sjemenari. Taj krumpir su proizveli proizvoai sjemenskog krumpira. Kupovinom na trnici dobivate neku kasniju reprodukciju (tko zna koju po redu). to smo otili dalje u generacijama, to smo dobili karakteristike udaljenije od onih kod prvih reprodukcija (radi se o hibridima, a kod njih pozitivni efekt krianja tijekom generacija opada). No, situacija i nije tako tragina kako izgleda na prvi pogled. Ipak, moemo i mi neto poduzeti kako ne bi svako proljee kupovali sjemenski krumpir jer je vrlo skup (ili bar da ne kupujemo svu potrebnu koliinu sjemenskog krumpira). Opet je rjeenje u odabiru. Poto sadimo krumpir za vlastitu upotrebu, ne radi se o velikim koliinama, pa ga vadimo runo, pomou tihae u obliku vila. Kada otvorimo rovicu vidimo da li se radi o biljci sa bogatim ili slabim urodom i da li je moda neka bolest napala gomolj. Ako su gomolji zdravi i prinos dobar, iz te rovice odaberemo krumpire ija je veliina primjerena za sadnju i stavimo u posebnu kantu. Tako sakupljen krumpir spremit emo za sadnju idue sezone. Ljudi najee rade greku to prebiru sjemenski krumpir prema veliini iz kompletne hrpe. Na taj nain je za sjeme uglavnom odabran krumpir iz slabih rovica jer je u njima veinom krumpir te sjemenske veliine. Na taj nain je obavljena u stvari negativna selekcija (za reprodukciju su odabrane loije biljke). Odabir sjemenskog krumpira iz dobrih rovica i nije tako lak jer je u dobrim rovicama uglavnom sav krumpir krupan pa je teko nakupiti onog sjemenske veliine.

18

Vaenje krumpira

Graak

19

Graak ne moe samostalno odravati svoju stabljiku uspravno pa ga moramo nekako poduprijeti. Na slici se vidi paga koja je razapeta izmeu kolaca koji su nabijeni u red. Kako graak raste, tako mu treba dodavati nove page na veoj visini. Na slici se takoer vidi da je uz graak nikla i trava, no predlaemo da se ovdje ne igrate istunca jer ete nanijeti vie tete nego koristi. Graak ima jako kratko vrijeme vegetacije, a sije se vrlo rano, tako da mu korov moe nanijeti vrlo malo tete. Stabljika graka je jako osjetljiva i to je najosjetljivija upravo na mjestu gdje izlazi iz zemlje, tako da bilo kakva grublja aktivnost u tom podruju djeluje pogubno za biljku. Iz tih razloga, u principu, treba raunati na to da se pobere u jednoj berbi. Treba procijeniti trenutak kada je veina mahuna popunjena, a da nije dolo do prevelikog dozrijevanja donjih mahuna (koje su se prve formirale). Ako nam se graak koji smo sijali svia, moemo dio biljaka ostaviti da dou do potpune zrelosti i pobrati ga za sjeme. Treba jedino paziti da ne doemo prekasno u berbu jer kada sazrije, graak sam otvara mahune i odmah se sam posije.

Luk kozjak Glavninu crvenog luka sadimo u rano proljee. Negdje u isto vrijeme je i sijanje graka i to su nam prve aktivnosti u vrtu u proljee. Bijeli luk sadimo u jesen, nakon to smo vrt pokrili sa sjenom. U jesen posadimo i malu koliinu crvenog luka koji e doi ranije i kojeg emo potroiti kao mladi luk. to se tie crvenog luka, sadimo jedino kozjak. To se pokazalo kao najbolja varijanta jer nemamo brige sa luicama. Jednostavno svaku luicu koju odvojite od busena moete posaditi za novi luk iz kojeg se ponovo formira busen. Jedini prigovor koji bi se mogao dati ovoj sorti luka je da je sitan, no to bi bilo stvarno opravdano ako ga treba naistiti za svatove. Osim toga kozjak je priznata ljekovita biljka i izvanredno je ukusan.

20

Luk kozjak spreman za berbu Jedna od ranijih aktivnosti u proljee je sijanje sjemena u plastenik za uzgoj presadnica. Na dijelu gdje e biti posijano sjeme ukloni se sijeno, nakopa i usitni zemlja. Ovdje opet vai pravilo da se zemlja ne rahli preduboko, da bi sjeme odozdo dobivalo vlagu. Tehnika je ista kao i kod sjetvedirektno na otvoreno, samo to ovdje ne sijemo u redove, ve u kvadratne povrine koje slijede jedna za drugom u nizu. Preko posijane povrine stavimo potpore i prekrijemo najlonom ije krajeve pritisnemo ciglama. Dobro je napraviti shemu, odnosno redoslijed kako smo sijali pojedine vrste i sorte jer se to brzo zaboravi, a esto zna poslije trebati. Ovdje ne bi previe ulazili u detalje jer se ovaj dio naih aktivnosti ne razlikuje od klasinog postupka. Kada krenemo u rasaivanje presadnica tu se naa pria bitno razlikuje od uobiajene. Za svaku presadnicu razgrnemo sijeno taman toliko da moemo nakopati rupu u koju emo posaditi biljku. Kada biljku postavimo u rupu, zagrnemo je sa zemljom (vratimo zemlju koju smo izvadili) i stisnemo je oko biljke. Sijeno koje smo odgrnuli da bi iskopali rupu sada vratimo nazad, tako da izgleda kao da nismo nita radili, osim to sada iz sijena stri presadnica. Kada je to obavljeno, biljke dobro zalijemo. Ako je vrijeme vrue, zalijevanje ponovimo drugi dan. Kod sadnje ovako malih biljaka esta je greka da se posade na premali razmak, zato kada sadite bolje da napravite vei razmak nego to vam se ini da bi trebao biti. Kada se radi o sadnji paradajza treba najprije zabiti kolce koji e sluiti kao potpora za koje emo vezati biljke. Kod rasporeivanja kolaca imati emo dobar osjeaj za razmak biljaka. Ako sadimo vie sorti i imamo namjeru uzimati sjeme za iduu godinu moramo i ovdje paziti da napravimo to je mogue vei razmak izmeu pojedinih sorti. Mi smo poeli sa dvije sorte paradajza i dvije sorte paprike. Vrlo brzo smo izabrali bolju sortu paradajza i ostali na njoj do danas. Radi se o sorti sa plodovima u obliku srca i sa obzirom na nae zahtjeve smatramo je superiornom. to se tie paprike, tu se dogodilo neto sasvim drugo. Poeli smo sa sadnjom jedne sorte babure i jedne paradajzerice i uvijek smo izmeu njih sadili paradajz. Tijekom godina izmeu njih se razlika sve vie smanjivala tako da smo sada odustali od borbe i prihvatili da ih nadalje sadimo kao jednu sortu. Pomijeali smo sjeme uzeto od jedne sorte sa onim od druge. Dalje nam ostaje samo odabir sjemena 21

od najsnanijih biljaka sa najvie najkrupnijih plodova, bez obzira da li po obliku vie vuku prema baburi ili paradajzerici i da li su vie zelene ili ute.

Paradajz koji se uspjeno primio i nastavio s vegetacijom. Uskoro e prvo privezivanje za kolac.

Dozrijevanje paradajza. 22

Po donjim listovima se vidi da ga je napala bolest, no isto tako je oito da e velika koliina plodova dozoriti i bez prskanja. Jo tea je situacija sa krastavcima. Ako ih ne prskamo, relativno brzo e doi do oboljenja biljaka i zato ih treba posijati u veoj koliini kako bi i u kratkom vremenu dobili dovoljno plodova za zimnicu. Ako elimo dulje vremena imati svjeih plodova, moramo ih sijati u vie navrata. im ponu dolaziti plodovi treba ostaviti par komada za sjeme. Naravno da emo odabrati reprezentativne primjerke, ali ne treba pretjerivati sa brojem ostavljenih plodova jer kada na biljci jedan krastavac dozori, ona prestaje dalje cvasti i donositi nove plodove. Slino se ponaaju i tikvice. Ako koristimo zelene plodove, berbe moramo redovito obavljati iako nam plodovi trenutno ne trebaju.

Paprika, kod nje nema nikakvih problema sa biljnim bolestima.

23

Dozrijevanje paprike. Od poetka berbe paprike, treba paziti da ostavimo reprezentativne primjerke da dozore, kako bi se mogli iskoristiti za uzimanje sjemena.

Berba paprike za zimnicu

24

Odvojeni plodovi iz kojih emo uzeti sjeme. Preostaje jo jedna selekcija. Kod uzimanja sjemena iz paprike treba obratiti pozornost na to da plod iz kojeg uzimamo sjeme nije ljut. Paprika ima tendenciju prema ljutosti i ako ne obraamo panju na to, kroz par generacija emo dobiti ljutu papriku. Opet moramo paziti na odabir.

25

Kasno zelje posaeno uz paradajz. Zelje, kelj, cvjetau, brokulu, uvijek je najbolje saditi u blizini paradajza jer ih on izvanredno titi.

VINOGRAD Ideja o prekrivanju zemlje travom, odnosno sijenom, u svrhu stvaranja humusa i usporavanju rasta trave je zapoela u vinogradu. U vrtu se govori o prekrivanju zemlje sijenom, dok se u vinogradu govori o zatravnjenom vinogradu, no efekti su u stvari isti. Vinograd u vie navrata u toku sezone kosimo obinom runom kosom i pokoenu travu (otkos) odmah stavljamo pod lozu. Nije potrebna nikakva dodatna aktivnost da bi se trava smjestila na svoje mjesto. Ovdje se moe govoriti doslovno o vinogradu bez motike. Sutina je u stvari ista kao i kod vrta, jer koristimo travu i njeno pretvaranje u humus na licu mjesta, za pomaganje u prehrani odabranih biljaka u ovom sluaju vinove loze. Takoer, ta pokoena trava poloena ispod loze usporava rast trave oko trsa. Ni ovdje ta zatita nije apsolutna i trava pomalo probije sloj sijena, no ovdje nam nije potrebna motika, jer kod svake konje posijeemo i travu koja se probila kroz sijeno. Ima jo jedna velika razlika. U vrtu imamo uglavnom male biljke sa plitkim korijenom i zbog toga osjetljivim na svoju blisku okolinu. U vinogradu se radi o viegodinjim biljkama sa snanom vegetacijom i dubokim korijenom. Lozi ne smeta ba svaka travka, tako da se ne treba optereivati sa sitnicama. Ovdje je najlake vidjeti efekte koji se postiu prekrivanjem zemlje sa sijenom, odnosno travom. Kada ve nakon jedne godine ovakvog tretmana vinograda odgrnete sijeno i pogledate zemlju ispod njega neete moi vjerovati da je neto takvo mogue. Danas ovjek ne raspolae tehnikom kojom bi mogao postii takvu prorahljenost zemlje proete crnim mrvicama humusa. Kada vidite tu sliku bit e vam jasno da vaa zemlja vrvi od ivota i da tu ne treba nikakva intervencija. Naroito nemojte intervenirati sa nekim lijekom na kojem je upozorenje da je opasan po ivot. Zanimljivo je kako ovjek iz prirode grabi sve do ega stigne, i to mu treba, i ono bez ega bi i mogao. Pritom oekuje da to sve to je uzeo na njega mora djelovati pozitivno. Mora mu davati energiju, oekuje da na njega djeluje ljekovito (iscjeljujue), da mu ini ugodu. Kako vraa prirodi? Probajte na trenutak zastati i razmisliti o tom to ovjek unosi u prirodu. ivot probuja u zemlji ve u toku jedne sezone i to vrijedi ako do te sezone niste toliko zatrovali zemlju da e joj trebati par godina da se oisti (ispere). U naem sluaju vrta o kojem smo pisali, gdje smo klasinu oranicu pretvarali u oazu ivota za proces ienja i oivljavanja, trebale su 3 godine (tek su etvrte godine nae biljke normalno izrasle i dale normalne plodove). Nakon 6 godina smo malo korigirali oblik vrta tako da smo ga proirili na jednom dijelu gdje je bila livada. Nakon jedne sezone se vie nije moglo razlikovati gdje je bio vrt, a gdje livada.

26

Ovako to izgleda u proljee. Vinograd je do sada jednom pokoen.

Svjee pokoeni vinograd u neto kasnijoj fazi. Kada smo kupili vinograd bio je to klasini bilogorski vinograd na kolcima sa razmakom redova 1 metar i naravno, to se tie sorti, bio je to bijeli i crni direkt. Ovaj naziv emo i dalje 27

koristiti jer je uobiajen u ovom sjevernom dijelu Hrvatske i svi znaju o emu se radi, a onima u junom dijelu ne bi pomogli ni neki slubeni nazivi. Ovdje se ne radi o plemenitoj sorti vinove loze cijepljenoj na neku podlogu, ve o lozi koja ivi direktno na svom korijenu. Osim ovog naeg klasinog direkta bijelog i crnog, postoje jo neke sorte kojima nije potrebna druga podloga, a oni se najee nazivaju francuzima. U naem vinogradu trenutno ima 6 sorti vinove loze i sve su na vlastitom korijenu. Imaju jo jednu vaniju osobinu niti jednu od njih nije potrebno prskati (odravati na ivotu viekratnom zatitom i lijeenjem raznim kemijskim preparatima u toku sezone). Prva naa aktivnost bila je vaenje svakog drugog reda loze, da bi se moglo prijei iz tehnologije runog okopavanja u tehnologiju zatravnjenih vinograda. Na prvi plan je bio da za sada ostavimo direkt, a poslije emo cijepiti na zeleno, sorte za koje se odluimo, na ove nae trsove, polagati polonice i tako zakorijenjene ibe saditi kao nove trsove. Bila bi to cijepljena loza na direktu kao podlozi. U to vrijeme smo mi na direkt prskali dva puta u toku sezone sa sredstvima na bazi bakra, jer je to tako trebalo, i jer svi tako rade, da ne strada list i da se manje trusi kod berbe. Za one koji ne poznaju bijeli direkt moramo rei da je jedna od njegovih slabih strana da kad dozori, jagode poinju same otpadati, pa je to dosta veliki problem kod berbe. Isto tako moramo rei da se situacija nije nita pogorala od kako smo potpuno prestali sa prskanjem. Da puno ne duljimo, od onog ve opisanog dogaaja sa uzgojem povra i odluke da se odriemo bilo kakvog prskanja, moralo je doi i do odustajanja od plemenitih sorti groa. Poto smo htjeli posaditi i poneku sortu groa za jelo, slijedilo je istraivanje koje bi se to sorte mogle uzgajati, a da ih ne treba zatiivati kemijskim sredstvima. Uglavnom je poznato da su francuzi otporne sorte i da mogu rasti na vlastitom korijenu, ali da ih ne treba prskati, to u stvari niko nije znao. Svi bar nekoliko puta godinje proeu sa prskalicom kroz vinograd. Da li e neka sorta zadovoljiti kriterij da uspijeva samostalno, bez pripomoi kemije, bilo je dosta jednostavno ispitati. Trebalo je uzeti par iba u proljee i staviti ih u kolu na oiljavanje ; to znai koso ih zakopati tako da 1 ili 2 pupa vire van iz zemlje, a bar 3 budu zakopani u zemlju. Jedino to treba paziti je, da se u sunom razdoblju povremeno zaliju i da ih ne obraste trava. Ako je sve u redu bar 50% iba e potjerati i odrati se. Najbolje ih je ostaviti jo jednu godinu da ojaaju i onda posaditi u vinograd.

Loza u koli 28

Loza koja je prole godine stavljena u kolu. Ovdje se radi o bijelom direktu.

Jedan od francuza, prepoznatljiv je po listu.

29

Jedna sorta francuza koja doe mjesec dana ranije od uobiajenih i uspije dugo odrati grozdove, sve do uobiajene berbe. Od kada se bavimo vinogradom imali smo dva pokuaja mehaniziranja konje. Bilo je to vie zato da se smanji vrijeme potrebno za obavljanje tog posla nego da se izbjegne naporan rad, jer runa konja vinograda stvarno nije nikakav naporan posao. Prvo smo probali rotacionom kosilicom koju smo kao prikljuak stavili na na motokultivatior (sigurno vam je poznato u koje je to vrijeme bilo). Poto se radi o motokultivatoru imali smo pogon i naprijed i natrag tako da se nismo trebali ni okretati. Uz jedan red dolje, uz drugi red nazad i zaas je sve gotovo. Dodue veina prostora izmeu redova je stvarno bila pokoena i to kao igralite, no nismo se smjeli previe pribliavati trsovima jer sve to je ova kosilica zahvatila, presjekla je. Ostalo nam je za konju runom kosom traka oko trsova. Da je to bio jedini problem jo bi se to nekako odralo, bar neko vrijeme, no odjednom se ispostavilo da nema trave koju bi stavili u red ispod trsova. Sve ono to je rotaciona kosilica pokosila, ona je i unitila. Nema trave nema humusa nema dodatne hrane za lozu. Pokuali smo grabljama pokupiti to se pokupiti dade i navui u red loze, no to u stvari nije bilo nita. Sa rotacionom kosilicom morate ee kositi jer je njoj visoka trava problem, a kada tu malu travu pokosite nemate od nje ba nita. Kada ovako sagledate problematiku i dalje imate elju mehanizirati konju, namee se rjeenje u tome da imate krivi tip kosilice i da bi sa strinom kosilicom sve rijeili, jer ne unitava travu. U to vrijeme smo se bavili proizvodnjom povra i izgledalo nam je prihvatljivo da se bacimo u investiciju i kupimo strinu kosilicu kako bi ubudue imali utedu vremena potrebnog za konju, a vinograd bi mogao normalno funkcionirati jer bi opet imali trave za pokrivanje zemlje oko trsova i proizvodnju humusa. Uinili smo to, kupili smo kosilicu. Ova je bila mnogo opasnija za trsove jer se u travi ba i ne vidi tono gdje su krajnji noevi. Ako se odmaknete od loze na sigurnu udaljenost onda vam jo dosta ostane za dovrenje runom kosom, i to morate ii posebno sa svake strane reda. Kada ste poistili sve sa runom kosom onda treba uzeti grablje i svu travu navui u redove. Uteda u vremenu - zanemariva. Negdje u to vrijeme je dolo do pucanja filma i odluke da emo se ovom naom poljoprivredom baviti samo za vlastite potrebe i rekreativno. Odbacili smo kemiju, odbacili smo i mehanizaciju koja u stvari nije donosila nita, nego je samo sve komplicirala. 30

Danas je tehnologija rune konje praktiki izgubljena i to ne samo zato to je ovjek danas previe komotan da bi se sa tim zamarao, ve i zbog toga jer si ljudi vie ne znaju pripremiti kosu za konju. Niti nekada dok se je mnogo runo kosilo, dok nije bilo rotacionih kosilica, a pogotovo ne trimera, nisu svi ljudi znali niti pravilno uvrstiti kosu na kosite, niti poklepati kosu. Danas je prava rijetkost da to netko zna napraviti. Puno je jednostavnije kupiti motornu kosilicu i ne boriti se sa raznim, ve naputenim vjetinama. To to bregovima sve zuji i ronda od raznih kosilica, prskalica i pila nikoga previe ne zabrinjava. Pa ne ivimo vie u kamenom dobu! Danas se sve vea panja posveuje buci u gradivima i nastoji se je smanjiti to je vie mogue, no u prirodi moete raditi to god hoete. Buka je samo jedan od vidova zagaenja okoline i to dosta ozbiljan. To najbolje znaju oni zaposleni u industriji i oni koji bi za vikend negdje na nekom brijegu poslije ruka malo odrijemali. Za prave ljubitelje prirode i svrsishodne rekreacije, slijedi par osnovnih savjeta kako savladati vjetinu rune konje.

Dvije kose razliitih duljina. Kraa kosa na slici slui za konju vinograda. Njena duljina ne bi trebala prelaziti 500 mm jer izmeu redova ba nemamo previe mjesta. U naem vinogradu je razmak redova 2 m i sa jednom ovakvom malom kosom (ima ih i manjih i one su dobre) moe se bez brige kositi. Treba napomenuti da uz kratku kosu za konju vinograda treba i prikladno kosite, ali nikako ne prekratko, to je esta greka. Prekratko kosite e vas natjerati da se saginjete, a to si ne smijete dozvoliti jer u tom sluaju konja postaje muka, a ne rekreacija. Kosite i kosa moraju biti tako usklaeni da moete kositi u uspravnom poloaju. Kada kupujete kosite nemojte kupiti bilo koje, mislei da oni koji ih rade moraju znati kakva trebaju biti. Morate paljivo izabrati, nemojte kupiti u prvoj trgovini jer nemate vremena. Ako se ispostavi da ste kupili loe, bolje ga je baciti i kupiti drugo, nego se patiti sa konjom. Kada stojite uspravno i u ispruenim rukama drite kosite za ruke kao da kosite, onaj dio kosita gdje se uvruje kosa mora biti sasvim blizu zemlje. Veina kosita taj uvjet ne zadovoljava. Kod kupnje kose teko je prepoznati da li e u potpunosti odgovarati uz kosite pa tu ba i nemamo to puno mudrovati, ve se moramo pouzdati u to da emo je poslije,ako bude potrebno, korigirati. Na slijedeoj slici je strelicom pokazano mjesto koje emo u sluaju ako bude trebalo, korigirati poloaj kose u 31

odnosu na kosite, zagrijati na crveno i savinuti je u potrebnom smjeru. Ovu operaciju grijanja i savijanja moramo obaviti na kosi dok nije montirana pa neemo biti sigurni da li smo uspjeli pogoditi ba kako treba dok je ponovo ne montiramo. Ako nismo uspjeli od prvi puta moda e u sljedeem pokuaju biti bolje. Ovdje nema mjesta urbi, nikako nemojte prisilno hladiti uarenu kosu (npr. vodom) jer e zbog visokog postotka ugljika u eliku doi do prevelikog otvrdnjavanja i enormne krhkosti pucati e kao staklo. Poslije grijanja i oblikovanja, kosu treba pustiti da se ohladi polako na zraku. Ovaj visoki postotak ugljika u eliku od kojeg je napravljena kosa daje jedan vrlo dobar efekt otvrdnjavanja kod hladne deformacije klepanja. Osim to se ovim postupkom otrica stanjuje, ona se i otvrdnjava.

Kosa montirana na kosite Na slijedeim slikama prikazano je kako bi konja trebala funkcionirati i kakav meusobni poloaj kose i kosita treba postii.

32

Ovakvo kretanje kose treba postii sa uspravnim leima i ispruenim rukama. Ruke se zajedno sa tijelom njiu bez ikakvih usiljenih (napornih ) pokreta. Vidi se koliki otprilike zahvat u jednom zamahu kosa treba odrezati.

33

Slika prikazuje kako kosa treba leati na zemlji. Dobro se vidi da vrh kose mora biti lagano uzdignut kako se ne bi zabijao u zemlju. Kosa mora kliziti po zemlji kao sanjke, u oba smjera (lijevo radni, desno povratni). Na slijedeoj slici (crteu) se vidi kakav oblik otrica mora dobiti klepanjem.

Ovdje je prikazan popreni presjek kose i uveani prikaz otrice. Sama otrica je lagano uzdignuta i to daje dobar efekt klizanja, bitno je da otrica nema tendenciju struganja po zemlji, jer se rezanjem zemlje brzo zatupi i gubimo nepotrebno snagu. Ovaj oblik uzdignute otrice se ne mora postizati nekim posebnim postupkom jer on nastaje usput, u samom procesu klepanja, ak se dogaa da ako nismo paljivi kod klepanja ta deformacija otrice prema gore ode previe. Sam postupak klepanja sastoji se u tome da laganim udarcima specijalnog ekia (klepca) po otrici kose koja je polegnuta na isto tako specijalan nakovanj (babicu) stanjujemo otricu.

Pribor za klepanje babica i klepac

34

Ovako to izgleda u procesu. Za one koji nisu do sada savladali ovu vjetinu klepanja, a vjerujem da je to veina onih koji ovo itaju, predlaemo da krenu sa klepanjem motika i tihaa jer su one dovoljno debele i krute da ih neete deformirati. Ako odmah krenete na kosu, postoji velika opasnost da e poslije prvog klepanja imati oblik sinusoide. Ovaj prijedlog klepanja motika i tihaa nije samo vjeba jer one i te kako trebaju biti poklepane (tvrde i otre), o emu je bilo govora i na poetku ovog teksta. Kada uvjebate ruku da tono pogaate gdje treba udarati i dobijete osjeaj za jainu udarca, vie nee biti problema. Nemojte pokuavati sve obaviti u jednom prolazu, puno je bolje da ukupno izvlaenje otrice razdijelimo na vie prolaza jer e na taj nain biti manja deformacija kose. Nekakvo malo izvitoperenje kose e se sigurno pojaviti i nemojte odmah stvarati paniku. Kako e se otrica troiti, tako e se i unutranja naprezanja zbog plastinih deformacija materijala smanjivati, pa e se smanjivati i deformiranost. Konjom i bruenjem kose ona e se pomalo izravnavati (naravno ako stvarno niste pretjerali). Nakon klepanja dolazi bruenje kose.

35

Bruenje kose Ako paljivo pogledate sliku sve e vam biti jasno, no za poetnike bi trebalo skrenuti panju na neke detalje. Brus se dri na samom kraju tako da kod njegovog prevlaenja preko otrice kose uvijek efektivno koristimo vie od njegove polovine. Naizmjenino ga prevlaimo po otrici s jedne i druge strane kose. Idealno bi bilo da dvije treine duljine brusa budu kod svakog prijelaza preko kose u dodiru sa kosom (sudjeluje u bruenju). Ovakvim koritenjem brusa, on e do kraja svog ivotnog vijeka imati ispravan i upotrebljiv oblik. Ako kod bruenja koristimo samo vrh brusa on se brzo istroi a sredina brusa ostaje iroka. Takav oblik brusa e vie tetiti otrici kose, nego je brusiti. Ovo je inae jedna od najeih greaka kosaca. Slijedea najea greka kod bruenja je upotreba prevelike sile pritiska brusom na kosu, no ako pravilno drimo brus samo za vrh onda je preveliku silu gotovo nemogue postii i taj problem je rijeen. Jo jedan bitan element kod bruenja je da brus odlaete u prikladnu posudu sa vodom, zataknutu za pojas (vodir), koja e ga odravati vlanim i istim te spremnim za slijedee bruenje kose. Moda sada sve skupa izgleda komplicirano i optimizam pomalo splanjava pa vam puno jednostavnije izgleda neka motorna kosilica od ove zahtjevne rune kose i sofisticirane tehnologije vezane uz nju. Ne dajte se smesti. Ne bojte se da ete se pred susjedima osramotiti jer niste vjeti u baratanju kosom, vjerojatno nisu ni oni, samo to skrivaju. Ako uspijete pravilno nasaditi kosu, dobro je poklepati i nabrusiti s njom moe kositi svaka baba. Uglavnom ljudi ne znaju pravilno pripremiti kosu pa se onda na razne naine dovijaju kako bi sebe (svoj poloaj tijela) prilagodili kosi i onda se pate. Uvijek kosu prilagodite sebi, a nikako sebe kosi. Svaka kosa (sklop kose i kosita) ima u sebi ugraeno neto individualno, ne postoje dvije jednake, svaki taj sklop neko je prilagodio sebi i u rukama nekog drugog (zbog njegove drugaije grae) davati e drugaije efekte. Najbolje da ni ne pokuavate od nekog susjeda posuditi kosu. Ako se ne uspije nikako izgovoriti i da vam je na upotrebu, znajte da mu nije drago. Ovu situaciju najbolje potvruje stara izreka da se nikada ne posuuju tri stvari: ena, bicikl i kosa. Ovo sa biciklom je danas uglavnom prevazieno, ali sa kosom nije.

36

VONJAK Vonjak je na treem mjestu u ovom naem opisu doivljaja u prirodi i sa prirodom, iz jednostavnog razloga to je najmanje zahtjevan. Kada smo kretali sa sadnjom vonjaka, o vokama nismo znali gotovo nita, pa i sada smatramo da smo tu najtanji, jer je podruje zaista iroko. Postavili smo si neke osnovne zahtjeve i ispostavilo se da smo uglavnom bili u pravu. Od prvog trenutka odluili smo da emo saditi voke oko kojih se nee trebati puno truditi i koje e uglavnom same sebi biti dovoljne. I danas se na posao u vonjaku svodi na proljetno orezivanje i dvije konje trave (sijeno i otava) i naravno, berbu koja traje pomalo kroz cijelu godinu, od najranijih treanja pa do mumula koje se beru nakon prvih jesenskih mrazeva. Ovo sa sijenom i otavom mislimo stvarno ozbiljno jer vonjak kosimo upravo u vrijeme kada se kose livade. U to vrijeme je trava dovoljno velika i dovoljno zrela za konju. Ljudi kau da je trava ocvala i bacila sjeme. Danas se livade prema najnovijim agrotehnikim mjerama u stvari kose prerano jer je trava u to vrijeme hranjivija za stoku, no to znai da trave nisu stigle baciti sjeme i da morate kupovati sjeme i zasijavati livadu. Poto mi ne hranimo stoku, ve osueno sijeno i otavu uvamo do jeseni i njome prekrivamo vrt, nama su potrebne zrele biljke, a ne biljke pune vlage koje kada se osue gotovo nestanu. Konja trave je i u vonjaku, naravno, runa i to sa onom duljom kosom. Ovdje se kod duljine kose misli na kosu bez kosita i njezina je duljina uglavnom utisnuta na onom dijelu gdje se uvruje na kosite. Ni ovdje ne treba pretjerivati sa duljinom kose, ona od 600 mm sasvim zadovoljava. Najdulje kose se koriste (koristile su se) na ravniarskim livadama koje su u proljee uglavnom pod vodom pa su gotovo idealno poravnate, bez puno krtovinaca ili drugih prepreka. Ovaj na vonjak je na nagnutom terenu sa puno biljaka na koje treba paziti, te prepun humaka koje su napravili krtovi i zato koristimo ovu relativno kratku kosu. O konji je sada bilo stvarno dosta, izgledati e kao da je to najvanija stvar na svijetu. Kada je rije o vonjaku, ipak je najvanije orezivanje voaka u proljee. Gotovo je isto tako i sa vinogradom, ali to nismo spominjali kada je on bio na redu jer to radimo standardno, a ne na neki revolucionarni nain. Osim toga na nain uzgoja vinove loze je na kolcu , na to e se danas netko teko odluiti, no ako ima zainteresiranih neka pitaju ako ih zanimaju pojedinosti. Idemo redom, najprije sadnja voaka. Kod sadnje voaka odluili smo se za razmak od 7 m. Naravno da se ovaj razmak odnosi na velike voke, dok se grmovi sade na manji razmak. Nismo odmah kupili i posadili sve voke prema nekom planu, ve ta sadnja traje jo i danas. Kako nailazimo na neku zanimljivu sortu, tako je pokuavamo cijepiti na podlogu koju sami uzgojimo iz sjemena i posaditi na neko slobodno (ili upranjeno) mjesto. Kada se posadi mlada voka treba obavezno kraj nje nabiti kolac kako bi znali gdje je kada se digne trava da je ne posijeemo kosom. Mlade voke treba okopavati dok ne stasaju i dok im trava vie nee smetati. Pokuali smo stavljati sijeno oko voaka kao i u vinogradu radi stvaranja humusa i spreavanja bujanja trave, no to je bila katastrofa. Za as su se tu naselile voluharice i voke su se poele prekretati. Zanimljivo, kako se to ne dogaa u vinogradu. Izgleda da im korijen vinove loze ba previe ne prija. Kod sadnje voaka vrlo malo smo kupili gotovih sadnica jer jednostavno nije bilo za kupiti sorti koje su nama odgovarale (onih oko kojih ne treba stalno trati sa prskalicom). Da bi dobili onu sortu koju smo htjeli, bili smo prisiljeni sijati sjeme i onda na iznikle biljke cijepiti ili okulirati eljenu sortu. Nije to tako komplicirano kako vam se moda ini. Puno vei problem je pitanje da li vam se uri da to prije doete do plodova. Ako je kriterij brzina uroda, onda je najbolje kupiti gotove sadnice pa makar i nisu ba one koje ste htjeli, a to se tie prskanja, sa vokama nije tako veliki problem kao sa vinovom lozom. Veina njih bez brige podnosi samostalnost i nebrigu. Neete dobiti plodove bez ijedne tokice kao to su one u supermarketima, ali ete zanati to jedete. Moramo ovdje ispriati jednu 37

anegdotu sa ranim trenjama koja nam se dogodila na poetku naeg bavljenja vokama (radi se o standardnoj sorti, sadnica je kupljena u rasadniku). Dolazio je prvi urod na najranijoj trenji koju imamo. Moete si zamisliti, prvi urod na najranijoj voki. No, kako smo mi prigledavali to se dogaa sa naim trenjama zamijetili smo da su se u velikom broju pojavile lisne ui. Kako smo se bojali za nau mladu voku odluili smo da je moramo spaavati prskanjem protiv lisnih ui. Odlueno uinjeno. Za par dana su trenje dozrele, ali ih se nismo usudili jesti zbog prskanja. Sa tugom smo zakljuili da je to, eto, tako ispalo ove godine i da je najvanije da smo mi spasili nau trenju, jer tko zna moda bi se i osuila da smo je pustili u nemilost lisnim uima. Za as e doi novo proljee pa emo onda jesti nae rane trenje. Stvarno je dolo novo proljee, dolazile su i trenje, ali dolazile su i lisne ui. Pa neemo valjda sada dozvoliti da nam voka strada zbog tih par plodova. Opet smo prskali, ali ovaj puta smo odmah znali da ni ove godine nema nita od prvih plodova. Dolo je i tree proljee, no ovaj puta je dolo do onog pucanja filma koje smo ve spominjali tamo negdje na poetku ove nae prie. Naa rana trenja sluila je tome da svako proljee na njoj obavimo unitavanje velike koliine lisnih ui i za nita vie. Za to nam stvarno nije trebala. Ako joj je to jedina funkcija, onda i bolje da se osui, bar neemo vie uzgajati lisne ui! Ostavili smo je. to bude - bude. I to je bilo? Nita. Te godine je bila puna lisnih ui tako da je bilo dosta neugodno brati trenje, ali smo ipak doli do njih. Slijedee godine je ui bilo zanemarivo, ali je sve vrvilo od bubamara. Danas vie ne razmiljamo o lisnim uima. Ako se gdje i pojave, to je u malom broju, pa ih jednostavno ignoriramo. Vratimo se mi malo na uzgoj mladih voaka, cijepljenje i okuliranje, sa par slika. to se tie cijepljenja voaka, nama se najbolje pokazalo cijepljenje metodom raskola za ibe jednake debljine i pod koru ako se radi o ibama razliite debljine.

Cijepljenje kruke - moe ii i vie sorti na jednu podlogu, a podloga je dobivena iz sjemenke kruke.

38

Uspjeno cijepljenje na raskol

Okulirana ljiva. Odlino se vidi zarastanje oko umetnutog pupa. 39

Prva briga nakon sadnje mlade voke je njeno orezivanje odnosno formiranje kronje. Od prvog trenutka morate imati viziju kako e kronja izgledati kada voka doe u svoju punu veliinu i stalno morate ii u tom smjeru. Voke se meusobno jako razlikuju u tom gdje donose cvjetove i plodove (na kojim granama i na kojim pupovima) pa o tome nema smisla puno priati. To ete vrlo brzo vidjeti na svojim vokama, pa zato u proljee u vrijeme cvatnje i listanja morate esto u etnju kroz vonjak, i promatrati to se dogaa. Ovdje moemo govoriti samo o oblikovanju kronje, od sadnje voke pa na dalje. Voka mora imati prozranu i vrstu kronju i na to morate raunati od samog poetka. Ne smijete si dozvoliti da, kada doe do uroda, morate pod grane stavljati podupore kako ne bi popucale. Mlade voke uglavnom imaju dosta snanu vegetaciju pa moramo one duge ibe obavezno skraivati na svega par pupova. Sve voke najjae tjeraju na krajnjim pupovima na ibi, zbog jednog vrlo jednostavnog razloga, to u prirodnoj borbi za opstanak pobjeuju oni koji uspiju nadrasti suparnike. Na ovaj nain ona u potpunosti iskoritava one svoje dijelove koji su izrasli prole godine i na njihovom kraju iz zadnja 2 ili 3 pupa potjera ibe koje e opet maksimalno narasti u duljinu. Ovo ne smijemo dozvoliti, pa te ibe moramo skraivati. Isto tako moramo potpuno uklanjati neke ibe, jer ako ih sve ostavimo dobit emo pre gustu kronju, u kojoj e se grane suiti same od sebe, zbog nedostatka svjetla. Dok je stablo voke jo slabo, da se ne moemo popeti na njega, orezivanje moramo raditi sa zemlje i zato si ne smijemo dozvoliti da nam grane pobjegnu, da ih vie ne moemo skratiti. U toj fazi su krajnje duljine grana one do kojih jo moemo dosei karama sa zemlje. Ovakvim rezanjem ete relativno brzo dobiti vrsto stablo na koje ete se moi popeti i dalje ga orezivati kreui se po kronji. Opet vai pravilo da su krajnje toke rezanja, one koje moete dohvatiti karama. Na ovaj nain dobivate vrstu kronju koja se polako iz godine u godinu proiruje, jer svake slijedee godine vre grane omoguuju vee udaljavanje prema rubu kronje. Ovaj nain orezivanja voaka gotovo da garantira da unutranjost kronje nee biti pre gusta jer je stalno morate istiti, da bi se po njoj mogli kretati. Da bi sve ovako moglo funkcionirati moramo, dok je jo voka jako mlada, ostaviti donje grane dovoljno nisko da se preko njih moemo kasnije popeti na voku i ui u kronju, no te donje grane ne smiju ii previe u irinu jer e nam biti teko kositi ispod voke. Postoji jo jedna velika prednost ovakvog orezivanja voaka kod same berbe. Nema tog ploda do kojeg neete moi dosei. Kada sa strane pogledate ovako odravanu trenju onda ete zamijetiti da na njoj ima puno manje plodova nego na susjedovoj, koji svoju uope ne orezuje. Pokuajte dosei one na vanjskom rubu kronje koja nije skraivana. Kod ovakvog voarstva za vlastite potrebe vrlo brzo dolazite do koliine plodova koju niste u stanju potroiti. U ovom naem sluaju gdje travu pokoenu u vonjaku suimo i kasnije koristimo za pokrivanje vrta, ne smijemo dozvoliti da se voke previe razrastu i raire te svojom sjenom onemogue rast trave. Zbog toga je bitno i da razmak izmeu voaka bude, u stvari, vei nego to to samim vokama treba. Na ovaj nain ne trebamo imati posebnu livadu za travu, a vonjak bi ionako morali kositi. Ne bojte se rezati tanke grane na vokama, ako ste odrezali koju previe, narasti e ih nekoliko novih. Ako ne odreete granu dok je jo tanka morat ete dok bude deblja, a onda puno tee zarasta. Rana od odrezane debele grane u potpunosti ne zaraste nikada. Puno ete veu tetu voki nanijeti ako je ne orezujete i ne istite, nego ako to uinite sa nekoliko poetnikih greaka. to sa granjem koje je ostalo nakon orezivanja vonjaka i lozom iz vinograda? Ako je ikako mogue nemojte to spaljivati. Proizvest ete gomilu CO2 kojeg ionako ve ima previe u zraku. Ako imate neki umarak u blizini odvezite granje i lozu tamo i prikladno smjestite da nikome ne smeta, tamo e imati dovoljno vremena da se raspada i pretvara u humus kojeg e uma ve iskoristiti. Ovdje je spomenuta i loza koja je ostala od rezidbe vinograda. Radi se proljetnoj rezidbi i zrelim ibama koje vrlo teko trunu, kao i zrele grane voaka. Kod vinograda imamo i ljetnu rezidbu odnosno vrikanje, gdje se odsijecaju vrhovi zelenih iba u vegetaciji. Tu zelenu masu kao i odrezane zaperke bacamo pod lozu gdje se nalazi i pokoena trava. Ovo se raspada vrlo brzo, u tijeku jedne sezone.

40

POZDRAV Eto, to bi trenutno bilo to. Proljetos nam je palo na pamet da bi mogli ispriati svoju priu, moda nekog zanima pa smo napravili i par fotografija. U ovim zimskim danima, kada nema nekog posla u prirodi, stavili smo to na papir, onako vie u dahu, bez klesanja i bruenja. Nastojali smo napisati one detalje gdje se na pristup i nain rada razlikuje od uobiajenog. Sigurni smo da postoji jo netko tko funkcionira na slinim frekvencijama, no moramo priznati da takve nismo imali prilike upoznati u naoj blioj okolini. Moda na ovaj nain hoemo, u neto iroj. Pomalo si liimo na onog neshvaenog borca protiv vjetrenjaa, no mi se nemamo namjeru boriti protiv nikoga i niega. Uope se nemamo namjeru boriti. Mi idemo u svom smjeru dalje, vi kako hoete.

Bjelovar, sijeanj 2007.

41