POJAM I SVRHA STARATELJSTVA

Starateljstvo je posebna zatita koju drustvena zajednica pruza maloljetnim osobama bez roditeljskog staranja i punoljetnim osobama koje nisu sposobne ili koje nisu u mogucnosti starati se o sebi,svojim pravima,interesima i obavezama. Osobe cija se zastita ostvaruje starateljstvom su : 1) Maloljetnici bez roditeljskog staranja (koji nemaju roditelje ili se oni ne staraju o njima) 2) Punoljetne osobe koje nisu sposobne starati se o sebi,svojim pravima,interesima i obavezama,kojima je zbog toga oduzeta ili ogranicena poslovna sposobnost 3) Punoljetne osobe koje nisu,iz bilo kog razloga,u mogucnosti starati se o sebi,svojim pravima,interesima i obavezama Prema razlozima zbog kojih se osoba stavlja pod starateljstvo razlikuju se tri vrste starateljstva : 1) Starateljstvo nad maloljetnim osobama 2) Starateljstvo nad punoljetnim osobama kojima je oduzeta ili ogranicena poslovna sposobnost 3) Starateljstvo u posebnim slucajevima U nasem zakonodavstvu svaka od ove tri vrste starateljstva predvidjena je kao oblik zastite odredjenih osoba tako da organ starateljstva nema mogucnost birati izmedju njih onda kada jednu osobu stavlja pod starateljstvo. SVRHA STARATELJSTVA je u prvom redu zastita licnosti sticenika,posto se on,u pravilu kao poslovno nesposobna osoba ne moze starati sam o sebi. Tek nakon osiguranja zastite licnosti poklanja se paznja zastiti njegovih imovinskih interesa,odnosno imovini ukoliko je ima. Staranjem o imovini posredno se osigurava i zastita licnosti sticenika : obezbjedjuju se materijalna sredstva za izdrzavanje i preduzimanje svih mjera radi zastite sticenikove licnosti. Zastita sticenika kao svrha starateljstva nije ista kod svih vrsta starateljstava. U slucaju starateljstva nad maloljetnicima njegova svrha je zamjena roditeljskog staranja,sto znaci da je u sredistu paznje licnost maloljetnika,posebno njegovo zdravlje,odgoj obrazovanje i osposobljavanje za samsotalan zivot i rad. U slucaju starateljstva nad punoljetnim osobama njegova svrha je odredjena zastita licnosti i interesa ovih osoba a narocito njihovim lijecenjem i osposobljavanjem za samostalan zivot i rad. U slucaju starateljstva za posebne slucajeve svrha starateljstva je zastita sticenikovih prava i interesa,odnosno zastupnaje osobe koja je sprijecena da sama stiti svoja prava i interese.

ORGAN STARATELJSTVA STVARNA NADLEZNOST PZ FBiH je za organ starateljstva odredio centar za socijalni rad. U kantonima i opcinama u kojima nije osnovan centar za socijalni rad,poslove starateljstva vrsi opcinska sluzba kojoj je povjereno vrsenje tih poslova. Radi uspjesnijeg obavljanja poslova starateljstva zakon normira mogucnost za organ starateljstva da osnuje strucno tijelo. Ovo tijelo je sastavljeno od ljekara,pedagoga,psihologa,pravnika,socijalnog radnika i drugih strucnjaka,a razmatra strucna pitanja i predlaze organu starateljstva poduzimanje pojedinih mjera starateljstva. Drugostepeni organ je Federalno ministarstvo rada i socijalne politike. MJESNA NADLEZNOST Mjesna nadleznost organa starateljstva u poslovima starateljstva odredjuje se prema prebivalistu osobe koja treba da se stavi pod starateljstvo,a ako se ono ne moze utvrditi onda prema njenom boravistu. Prebivaliste odnosno boraviste odredjuje se prema vremenu kad su se stekli uslovi za stavljanje pod starateljstvo. Sa promjenom prebivalista sticenika mijenja se i nadleznost organa starateljstva,pa mjesno nadlezan postaje organ starateljstva prema njegovom novom prebivalistu. Nadleznost organa starateljstva se ne mijenja dok se sticenik privremneno nalazi van podrucja tog organa zbog skolovanja,profesionalne rehabilitacije,socijalne ili zdravstvene zastite ili iz slicnih razloga. SARADNICI ORGANA STARATELJSTVA Z uspjesno obavljanje brojnih poslova datih u nadleznost organa starateljstva neophodna je njegova saradnja sa raznim subjetima. PZ obavezuje sve subjekte koji pruzaju strucnu pomoc i zastitu clanova porodice-centar za socijalni rad (kao i organ starateljstva),sud i osobu ovlastenu za posredovanje da medjusobno saradjuju. Normirana je i obaveza organa starateljstva da u obavljanju poslova koji su mu povjereni koristi uslige socijalnih,zdravstvenih,obrazovno-odgojnih i drugih organizacija i ustanova. U pribavljanju podataka potrebih za pokretanje i vodjenje postupka za stavljanje pod starateljstvo,za imenovanje staraoca i prestanak starateljstva zakonodavac obavezuje organ starateljstva na suradnju sa sirokim krugom subjekata : maticarem,sudskim i drugim organima vlasti,organima lokalne uprave,socijalnim,zdravstvenim,obrazovno-odgojnim i drugim organizacijama i ustanovama. Na saradnju je obavezan i sa fizickim osobama : bracnim partnerom,srodnicima,drugim clanovima domacinstva i osobama koje imaju uvid u zivotne prilike osobe koja se stavlja pod starateljstvo. Bez saradnje sa ovim subjektima

organ starateljstva ne bi mogao blagovremneo,pravilno i uspjesno obavljate sve zadatke koje ima. NACINI VRSENJA STARATELJSTVA Poslove u oblasti starateljstva organ starateljstva moze vrsiti na 2 nacina : 1) Putem imenovanog staraoca 2) Neposredno preko strucne osobe Znaci moze se raditi o neposrednom i posrednom vrsenju ovih poslova. O POSREDNOM VRSENJU STARATELJSTVA radi se onda kada organ starateljstva cjelokupno staranje o licnosti,praivima,interesima i imovini sticenika povjeri staraocu koji tu duznost obavlja pod nadzorom ovog organa. O NEPOSREDNOM VRSENJU STARATELJSTVA radi se kad organ starateljstva sam nepsoredno obavlja duznost staraoca. Zakon normira da organ starateljstva duznost staraoca vrsi neposredno ako to zahtijeva interes sticenika i okolnosti slucaja,te da se za vrsenje duznosti staraoca imenuje osoba zaposlena u organu starateljstva. Za neposredno vrsenje pojedinih poslova organ starateljstva se zbog bolje zastite sticenikovih interesa moze odluciti i onda kada je sticeniku imenovan staralac. U tom slucaju ovlastenja staraoca se ogranicavaju i te poslove neposredno vrsi organ starateljstva. U zakonu se ova mogucnost normira ako je u interesu sticenika.

ZADACI I OVLASTENJA ORGANA STARATELJSTVA Organ starateljstva ima veliki broj poslova i ovlastenja kako u oblasti starateljskog prava tako i u drugim oblastima porodicnog prava. POSLOVI U OBLASTI STARATELJSTVA Poslovi u oblasti starateljstva se mogu podijeliti u 3 grupe : 1) Neposredni poslovi 2) Poslovi rukovodjenja 3) Poslovi nadzora i pomoci NEPOSREDNI su oni poslovi koje organ starateljstva obavlja onda kada neposredno vrsi starateljstvo,odnosno kada sam obavlja poslove koje inace obavlja staralac imenovan sticeniku. POSLOVE RUKOVODJENJA organ starateljstva obavlja u vezi sa stavljanjem pod starateljstvo i imenovanjem staraoca,te vrsenje i prestankom njegove funkcije. To su slijedeci poslovi : 1) Preduzimanje potrebnih mjera da se na najbolji nacin ostvari svrha starateljstva

2) Donosnje rjesenja o stavljanju pod starateljstvo i imenovanju staraoca 3) Davanje odobrenja staraocu za preduzimanje poslova cije zakljucenje zakon uslovljava ovim odobrenjem 4) Preduzimanje mjera da se imovina sticenika popise,procijeni i preda staraocu na upravljanje 5) Odredjivanje mjesecne naknade,nagrade i naknade opravdanih troskova staraocu 6) Vodjenje evidencije i dokumentacije o sticenicima,o preduzetim mjerama i o imovini sticenika 7) Donosneje rjesenja o prestanku starateljstva i o prestanku duznosti staraoca

POSLOVI NADZORA I POMOCI koje obavlja organ starateljstva obezbjedjuju pravilno vrsenje starateljske funkcije.

POJAM STAROCA Veliki broj poslova i zadataka organ starateljstva obavlja preko staroca,tj. osobe koju ovlasti i zaduzi da se neposredno stara o sticeniku (osobi koja je stavljena pod starateljstvo). Uloga staraoca je izuzetno znacajna. Od toga kako ce on izvrsavati svoje obaveze zavisi osiguranje licnosti,prava i interesa sticenika pa zbog toga zakonodavac propisuje uslove i postupak njegovog izbora i imenovanja,njegova prava i duznosti i prestanak njegove funkcije. U zakonu se ne odredjuje pojam staraoca,nego u pravnoj teoriji. STARAOC JE POSLOVNO SPOSOBNO FIZICKO LICE KOJE IMA ODREDJENA LICNA SVOJSTVA I SPOSOBNOSTI,POSTAVLJENO OD STRANE ORGANA STARATELJSTVA ILI PO SILI ZAKONA,PO SVOM PRETHODNOM PRISTANKU,DA SE POD NADZOROM ORGANA STARATELJSTVA SAMOSTALNO I SAVJESNO STARA O LICNOSTI,PRAVIMA,INTERESIMA I IMOVINI STICENIKA. 1) STARALAC JE FIZICKA OSOBA koja ima poslovnu sposobnost,licna svojstva i sposobnost da uspjesno obavlja svoje funkcije. Pravna osoba se ne moze imenovati za staraoca. Staraoc u najvecem broju slucajeva zamjenjuje roditelja maloljetnom djetetu. I onda kada je sticenik osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost,staralac je u polozaju slicnom polozaju roditelja. Interes sticenika zahtijeva fizicku osobu kao staraoca,jer pravna osoba ne moze uspjesno obavljati obaveze staraoca. 2) FUNKCIJA STARAOCA SE ZASNIVA NA NACELU DOBROVOLJNOSTI. Svaka osoba koju organ starateljstva namjerava imenovati za staraoca ima pravo prihvatiti ili odbiti starateljsku funkciju. Na ovaj nacin se osigurava interes sticenika,jer imenovanjem za staraoca osobe koja to zeli i koja je prethodno pristala da bude staralac,garancija je da ce ona savjesno,brizno i uspjesno izvrsavati svoju funkciju. Prema PZ za staraoca se imenuje osoba koja prethodno,prije imenovanja,pristane da bude staralac. Staraoca imenuje organ starateljstva. Izuzetak od ovog pravila postoji u slucaju zavodskog staraoca koji ovu funkciju obavlja po sili zakona.

3) STARALAC SVOJU FUNKCIJU VRSI SAMOSTALNO ALI POD NADZOROM ORGANA STARATELJSTVA. Njegova samostalnost koja je inace manja od samostalnosti roditelja,ogranicena je interesom sticenika i pravom organa starateljstva da vrsi sistematski nadzor nad njegovim radom. Staralac za svoj rad odgovara administrativno,gradjanski i krivicno.

USLOVI ZA IMENOVANJE STARAOCA Za staraoca se moze imenovati samo osoba koja ima odredjena svojstva i sposobnosti koje pruzaju garanciju da ce starateljsku duznost uspjesno obavljati. Pored toga,organ starateljstva treba da utvrdi i podobnost te osobe za staranje o konkretnom sticeniku. Prema kriteriju da li se u zakonu zahtijeva postojanje odredjenih svojstava na strani osobe koja treba da se imenuje za staraoca ili se pak navode okolnosti koje kod nje ne smiju postojati,uslovi za imenovanje staraoca se mogu podijeliti na pozitivno i negativno odredjene. PZ kao POZITIVNO odredjene uslove normira licna svojstva i sposobnost za vrsenje duznosti staraoca te prethodni pristanak da bude staralac. NEGATIVNO ODREDJENI USLOVI predvidjaju da se za staraoca ne moze imenovati : 1) OSOBA KOJOJ JE ODUZETO RODITELJSKOSTARANJE. Ovakvoj osobi se ne smije povjeriti duznost staraoca,jer je ona nece uspjesno izvrsavati. Njene su duznosti slicne duznostima roditelja,pa ako ih ona nije pravilno izvrsavala prema svojoj djeci (i zbog toga joj je oduzeto roditeljsko staranje) ne moze se ocekivati da ih uspjesno izvrsava ni kao staralac prema sticeniku. 2) OSOBA KOJOJ JE ODUZETA ILI OGRANICENA POSLOVNA SPOSOBNOST. Poslovna sposobnost se oduzima punoljetnoj osobi koja nije u stanju starati se o sebi,svijim pravima i interesima,pa se ne moze starati ni o drugoj osobi. O ogranicenju poslovne sposobnosti odlucuje se onda kada osoba neposredno ugrozava svoja prava i interese ili prava i interese drugih osoba, stoga ni imenovanje takve osobe za staraoca ne garantuje ostvarenje svrhe starateljstva. 3) OSOBA CIJI SU INTERESI U SUPROTNOSTI SA INTERESIMA STICENIKA. Ova okolnost cini osobu posebno nepodobnom za staraoca tj, nepodobnom samo u odnosu na sticenika cijim su interesima suprotni njeni interesi. 4) OSOBA OD KOJE SE S OBZIROM NA NJENO RANIJE I SADASNJE PONASANJE,LICNA SVOJSTVA I ODNOSE SA STICENIKOM I NJEGOVIM RODITELJIMA NE MOZE OCEKIVATI DA CE PRAVILNO VRSTITI DUZNOST STARAOCA. U okviru ovog uslova normirane su okolnosti koje jednu osobu cine apsolutno i relativno nepodnobnom. APSOLUTNA (OPCA) NEPODNOBNOST jesu licna svojstva i ponasanje te osobe od osobe koja je nesavjesna,neodgovorna ili sklona asocijalnom ponasanje ne moze se ocekivati da uspjesno izvrsava duznost staraoca,bez obzira ko je sticenik. RELATIVNA (POSEBNA) NEPODOBNOST je

posljedica odnosa potencijalnog staraoca sa sticenikom i njegovim roditeljima moze se raditi o tome da su oni u neprijateljskim odnosima,da postoji sukob interesa staraoca i sticenikovih roditelja ili neki nerijesen spor izmedju njih. 5) OSOBA SA KOJOM JE STICENIK SKLOPIO UGOVOR O DOZIVOTNOM IZDRZAVANJU. Ovim se ugovorom jedna strana obavezuje dozivotno izdrzavati drugu, a druga strana se obavezuje da ce ostaviti svoju imovinu ili njen dio u naslijedje prvoj. Pri imenovanju staraoca organ starateljstva uzima u obzir i misljenje sticenika ako je on sposoban shvatiti o cemu se radi kao i misljenje bliskih srodnika sticenika. Njihovo misljenje a posebno misljenje bliskih srodnika sticenika moze ukazati na opravdanost imenovanja jedne osobe za staraoca. PZ pri imenovanju staraoca ne daje prednost srodnicima pred ostalim osobama,ali nema smetnji da organ starateljstva odluci imenovati za staraoca sticenikovog srodnika,rukovodeci se interesom sticenika da mu staralac bude bliska osoba.

VRSTE STARALACA 1) PREMA BROJU STICENIKA PREMA KOJIMA VRSI DUZNOST STARAOCA RAZLIKUJU SE INDIVIDUALNI I KOLEKTIVNI STARALAC a) INDIVIDUALNI STARALAC je onaj koji vrsi tu funkciju nad jednim sticenikom ili pak nad vise sticenika kojima je za staraoca imenovan posebnim rjesenjima organa starateljstva. U ovom drugom slucaju izmedju sticenika ne postoji nikakva veza,a i osnov stavljanja pod starateljstvo moze biti razlicit,tako da ne postoji jedno staratelsjtvo. Naprotiv,individualni staralac je pojedinacni staralac svakom od sticenika. b) KOLEKTIVNO STARALAC vrsi starateljsku funkciju prema vise sticenika izmedju kojih postoji neka veza. Osnov starateljstva je isti za sve sticenike,pa se ono vrsi zajednicki,kao jedna cjelina. Javlja se u dva oblika : - ZAVODSKI STARALAC vrsi starateljsku duznost prema svim sticenicima smjestenim u jednoj ustanovi. Tu funkciju vrsi rukovodilac ustanove po sili zakona,stupanjem na mjeseto rukovodioca postaje i staralac,tj. prestankom te funkcije prestaje i duznost staraoca. Duznost ovog staraoca je staranje o licnosti sticenika,a sto se tice njegove imovine staranje je ograniceno samo na onu koja se nalazi u ustanovi. Za zastitu ostale imovine odredit ce se staralac imovine. Sticenik koji je smjesten u ustanovi pored kolektivnog moze imati i maricnog staraoca,tj. staraoca koji se o njemu starao do tog smjestaja. Funkcija zavodskog staraoca traje dok je sticenik smjesten u ustanovi.

2) a)

b)

c)

3) a)

b)

ZAJEDNICKI STARALAC obavlja starateljsku duznost nad sticenicima koji imaju zajednicku,nepodijeljenu imovinu. Ovaj staralac zastupa sve nasljednike. PREMA PRIRODI I OBIMU OVLASTENJA RAZLIKUJU SE MATICNI,STARALAC IMOVINE I NAROCITI STARALAC MATICNI STARALAC se imenuje svakom sticeniku pa se moze oznaciti i kao osnovni staralac. Osnovna duznost maticnog staraoca je staranje o licnosti sticenika. Pored maticnog sticeniku se moze imenovati i staralac imovine ili posebni staralac ili zavodski staralac. STARALAC IMOVINE se imenuje pored maticnog,odnosno pored zavodskog staraoca samo onda kada postoji potreba. To je slucaj kada sticenik ima imovinu izvan podrucja nadleznosti organa starateljstva tj. izvan ustanove u koju je smjesten. Zbog prostorne udaljenosti i nemogucnosti staraoca da se stara o toj imovini imenuje se staralac cija je duznost da se stara o zastiti imovinskih interesa sticenika. NAROCITI (KOLIZIONI ILI POSEBNI) STARALAC se imenuje sticeniku onda kada izmedju njega i staraoca nastane sukob interesa odnosno kada nastane spor izmedu njih ili kada treba da zakljuce neki pravni posao. Ovog staroca imenuje organ starateljstva,a u slucajevima u kojima je za zastitu prava djeteta nadlezan organ starateljstva,imenuje ga sud. PREMA TRAJANJU STARATELJSKE FUNKCIJE MOGU BITI TRAJNI I PRIVREMENI TRAJNI (STALNI) STARALAC je onaj koji se imenuje svakom sticeniku bez odredjivanja duzine trajanja njegove funkcije. On ovu duznost vrsi dok postoji potreba za starateljstvom ili do razrjesenja od duznosti. PRIVREMENI STARALAC se imenuje za odredjeno,obicno krace vrijeme,osobi koja ucestvuje u postupku a nije u stanju sama zastupati svoje interese. Ovaj se staralac imenuje osobi u toku postupka za oduzimanje ili ogranicenje poslovne sposobnosti.

STAVLJANJE POD STARATELJSTVO I IMENOVANJE STARAOCA Postupak za stavljanje pod starateljstvo i za imenovanje staraoca (kao i za prestanak starateljstva) pokrece se i vodi po nacelu oficijelnosti i hitnosti. Organ starateljstva ovaj postupak po sluzbenoj duznosti pokrece na osnovu neposredsnog saznanja ili povodom obavjestenja subjekata s kojima organ starateljstva saradjuje (maticar,sudski i drugi organi vlasti,organi lokalne samouprave te zdravstvene,socijalne,odgojno-obrazovne i druge ustanove kada saznaju za takav slucaju u vrsenju svoje duznosti,kao i bracni partner,srodnici,drugi clanovi domacinstva i osobe koje imaju uvid u zivotne prilike osobe koja se stavlja pod starateljstvo. Svi oni su duzni pomagati organu starateljstva u pribavljanju podataka koju su potrebni za vodjenje postupka. Odmah kad sazna za potrebu stavljanja pod starateljstvo,organ starateljstva je obavezan preduzeti potrebne mjere za zastitu licnosti,prava i interesa te osobe i pokrenuti postupak za njeno stavljanje pod starateljstvo. Po potrebi moze odrediti i privremene mjere koje smatra neophodnim. Pri odlucivanju o obliku zastite organ starateljstva ce se voditi interesima sticenika ali i materijalnim mogucnostima kojima raspolaze. Postupak se vodi po odredbama Zakona o upravnom postupku. Nakon sto se utvrdi

potreba za stavljanjem osobe pod starateljstvo i donese rjesenje o tome,organ starateljstva donosi rjesenje o imenovanju staraoca osim ako se odluci za neposredno vrsenje starateljstva. Prije donosenja ovog rjesenja upoznaje potencijalnog staraoca sa znacenjem starateljtva,s pravima i duznostima staraoca i sa drugim vaznim podacima potrebnim za vrsenje duznosti staraoca. U rjesenju o imenovanju staraoca organ starateljstva odredjuje njegove duznosti i prava,a ovim rjesenjem moze (ako je to u interesu sticenika) ograniciti njegova ovlastenja i odluciti da neke poslove staraoca obavlja neposredno. Znaci,obim ovlastenja staraoca organ starateljstva ce odredjivati u zavisnosti od okolnosti svakog konkretnog slucaja. Ako je sticenik smjesten u odgovarajucu organizaciju,staralac se imenuje za vrsenje onih poslova starateljstva koje ta organizacija ne vrsi u okviru svog redovnog djelovanja. Prema licnosti sticenika staralac vrsi svoje duznosti nakon sto rjesenje o imenovanju za staraoca postane pravosnazno,a u pogledu sticenikove imovine nakon sto mu se ona preda na upravljanje. O stavljanju pod starateljstvo organ starateljstva obavjestava nadleznog maticara u roku od 15 dana od pravosnaznosti rjesenja,a ako sticenik ima nepokretnu imovinu obavjestava se i zemljisno-knjizni ured mjesnog nadleznog suda radi upisa starateljstva u zemljisne knjige.

DUZNOSTI STARAOCA PZ duznosti staraoca normira u 2 dijela : 1) Prvi dio koji se odnosi na staraoca uopce 2) Drugi dio koji se odnosi na pojedine vrste starateljstva Staralac je duzan savjesno se starati o licnosti,pravima,obavezama i interesima sticenika i upravljanju njegovom imovinom. Pri vrsenju ovih duznosti obavezan je cijeniti misljenje sticenika koji je sposoban shvatiti o cemu se radi.

STARANJE O LICNOSTI STICENIKA Ova duznost je najvaznija duznost staraoca. Ona ne postoji samo u nekim posebnim slucajevima starateljstva u kojima nema potrebe za staranjem o licnosti,sto je slucaj sa kolizionim staraocem,staraocem osobe cije je boraviste nepoznato ili nepoznatom vlasniku imovine. Obavljanje ove duznosti zavisi od toga da li je sticenik maloljetna ili punoljetna osoba. Ono inace obuhvata brigu o zdravlju,odgoju i obrazovanju,kao i o svemu drugom sto je znacajno a sto se tice licnosti sticenika. Briga o zdravlju je obaveza staraoca i prema maloljetnom i prema punoljetnom sticeniku,a briga o odgoju se odnosi samo na maloljetnog sticenika. Briga o obrazovanju je u pravilu obaveza staratelja prema maloljetnom sticeniku ali ce ova obaveza postojati i prema punoljetnom sticeniku ako razlog zbog kojeg mu je

ogranicena poslovna sposobnost ne sprjecava njegovo obrazovanje i osposobljavanje za bavljenje nekom profesijom. STARANJE O IMOVINI STICENIKA Iako zastita imovine sticenika nema isti znacaj kao i zastita licnosti sticenika,staralac je duzan preuzeti mjere za njenu zastitu,jer imovina osigurava razvoj licnosti sticenika. O imovini staralac treba da se stara kao dobar roditelj,mora je sacuvati od propadanja,unistenja i umanjenja,a ako postoji mogucnost trebalo bi da je i uveca. Prije predaje sticenikove imovine staraocu na upravljanje,vrsi se njen popis i procjena. Popis vrsi komisija koju osniva organ starateljstva,a prisustvuju mu staralac,sticenik (ako je u stanju shvatiti o cemu se radi) i drzalac sticenikove imovine. Nakon popisa i procjene imovina se predaje staraocu na upravljanje. Ova predaje izostaje samo onda kada se imovina nalazi izvan podrucja organa starateljstva koji je nadlezan za sticenika odnosno kada je sticenik smjesten u ustanovi. Staralac samostalno preduzima u ime sticenika i za njegov racun poslove koji spadaju u redovno poslovanje i upravljanje sticenikovom imovinom. Za sve poslove koji prelaze okvire redovnog upravljanja i poslovanja staralac mora imati odobrenje organa starateljstva. Pri preduzimanju vaznijeg posla,onda kada je to moguce,staralac je duza uzeti u obzir misljenje sticenika,ako je ovaj sposoban shvatiti o cemu se radi. ZASTUPANJE STICENIKA Zakonski zastupnik sticenika je staralac. Organ starateljstva zastupa sticenika ako neposredno vrsi duznost staraoca ili ako je ogranicio ovlastenja staraoca i odlucio da sam zastupa sticenika. U svim poslovima,kao i u postupcima u kojima se sticenik pojavljuje kao stranka,u njegovo ime i za njegov racun istupa staralac,posto sticenik nema poslovnu ni parnicnu sposobnost ili mu je ona ogranicena pa nije u stanju sam ucestvovati u pravnom prometu i postupku. Znaci da je staralac zakonski zastupnik sticenika isto kao sto je roditelj zakonski zastupnik maloljetnog djeteta. Medjutim,njihov se polozaj pri zastupanju razlikuje. Ovlastenja staraoca su znatno uza od ovlastenja roditelja tako da je staralac samostalan samo onoliko koliko je to potrebno da bi mogao uspjesno obavljati poslove koji su mu povjereni. Ovlastenja staraoca po pitanju zastupanja zavise od vrste posla u kojem sticenik ucestvuje kao ugovorna strana. Ovi poslovi se mogu podijeliti u 3 grupe : 1) POSLOVI KOJE STARALAC SAMOSTALNO OBAVLJA. Zakon ne navodi pojedinacno poslove koje staralac samostalno obavlja vec ih generalno odredjuje. Staralac samostalno vrsi poslove koji spadaju u redovno poslovanje i upravljanje imovinom sticenika. Za preduzimanje ovih poslova koji se ticu odrzavanja i uvecanja sticenikove imovine,staralac ne mora traziti odobrenje organa starateljstva. Pri preduzimanju svakog vaznijeg posla staralac ce se,kada je to moguce,posavjetovati sa sticenikom,ako je ovaj u stanju razumjeti o cemu se radi. 2) POSLOVI ZA KOJE JE POTREBNO ODOBRENJE ORGANA STARATELJSTVA. Za obavljanje ovih poslova koji prelaze okvire redovnog poslovanja ili upravljanja sticenikovom imovinom staralac mora imati prethodno odobrenje organa starateljstva. Staralac mora imati odobrenje organa starateljstva za slijedece poslove : - Za otudjenje ili opterecenje nepokretne imovine sticenika

Za otudjenje iz imovine sticenika pokretnih stvari vece i posebne licne vrijenosti ili raspolaganje imovinskim pravima vece vrijednosti Za odricanje nasljedstva ili legata ili odbijanje poklona Za preduzimanje drugih mjera odredjenih zakonom

U postupku davanja odobrenja organ starateljstva se rukovodi interesom sticenika te ce ga dati samo ako je pravni posao u njegovom interesu i ako se tako na najbolji nacin osigurava ostvaranje svrhe starateljstva. Staralac samo uz odobrenje organa starateljstva moze zakljuciti i pravni posao sa sticenikom ukoliko njegovo zakljucenje zahtijevaju interesi sticenika,s tim da u tom poslu one ne moze zastupati sticenika vec ce se sticeniku imenovati posebni staralac za zakljucenje tog posla. 3) POSLOVI U KOJIMA STARALAC NE MOZE ZASTUPATI STICENIKA. Odredjene poslove staralac ne moze zakljucivati u ime i za racun sticenika ni sa odobrenjem organa starateljstva. To su poslovi koji su strogo vezani za licnost sticenika zatim oni koji se odnose na njegovu imovinu a nanose mu ociglednu stetu i oni u kojima postoji kolizija sticenikovih i staraocevih interesa. Ukoliko bi staralac zakljucio neki od ovih poslova on bi bio nistav. U vezi sa imovinom staralac ne moze sticenika obavezati kao jemca,ne moze ciniti poklone i druga dobrocina raspolaganja iz sticenikove imovine (oprost duga,odricanje od prava). Staralac ne moze zastupa sticenika ni u poslovima u kojima su njihovi interesi u suportnosti,u sporu koji se vodi izmedju sticenika i staraoca kao i u drugim slucajevima kada su njihovi interesi u suprotnosti. U tim slucajevima se sticeniku imenuje kolizioni (posebni) staralac. Takodjer,kada se staralac stara o vise sticenika a izmedju nih treba da se vodi spor ili zakljuci pravni posao u kojem su interesi sticenika u suprotnosti,staralac ih ne moze zastupati,vec se svakom od njih imenuje poseban staralac za vodjenje spora,odnosno za zakljucenje posla. Staralac ne moze zastupati sticenika ni u licnim stvarima : ne moze dati izjavu volje za sticenika u slucajevima u kojim je zakon ovlastio sticenika,odnosno maloljetnika ili osobu ogranicene poslovne sposobnosti da sama izjavi svoju volju. Tako da ne moze dati izjavu o priznanju materinstva i ocinstva,izjavu o pristanku na priznaje materinstva i ocinstva,podnijeti prijedlog za davanje dozvole za zakljucenje braka,izjaviti pristanak na sklapanje braka,niti staralac moze za sticenika napraviti testament.

PRIGOVOR NA RAD STARAOCA I ORGANA STARATELJSTVA Staralac i organ starateljstva su obavezni preduzimati sve potrebne mjere radi zastite licnosti,prava,interesa i imovine sticenika,a jedno od sredstava za sprjecavanje njihovog nesavjesnog postupanja i nastanka stetnih psoljedica za sticenika je mogucnost ulaganja prigovora na rad staraoca i na rad organa starateljstva. Ova mogucnost se priznaje sirokom krugu subjekata. Prigovor mogu podnijeti sticenik koji je u stanju to uciniti,njegov bracni partner i srodnici,te svi organi,ustanove i osobe koje su zakonom obavezane pomagati

organu starateljstva u pribavljanju podataka potrebnih za vodjenje ovih postupaka i obavjestavati ga o potrebi pokretanja postupka za staranje pod starateljstvo kao i svaki gradjanin. Prigovor na rad staraoca se podnosi organu starateljstva,a prigovor na rad organa starateljstva organu nadleznom u upravnim stvarima starateljstva za drugostepeni postupak. Ovi su organi duzni savjesno ispitati prigovor. Ukoliko je prigovor na rad staraoca osnovan,organ starateljstva preduzima zakonom predvidjene mjere. Naprotiv,ako drugostepeni organ prigovor na rad organa starateljstva utvrdi osnovanim,organ starateljstva ce dati uputstvo kako da postupi i odredit ce rok u kojem treba da mu dostavi obavjestenje o preduzetim radnjama.

ODGOVORNOST STARAOCA (GRADJANSKA) Ukoliko se preventivnim mjerama ne uspije osigurati zastita interesa sticenika,pa staralac nesavjesnim i nepravilnim vrsenjem svoje duznosti uzrokuje stetu sticeniku,za nju ce odgovarati. Za svoj rad staralac odgovara gradjanski,krivicno i administrativno. Od staraoca se zahtijeva da se o sticeniku,njegovim pravima,interesima i imovini stara kao dobar roditelj. Zbog toga je on odgovoran za stetu koja nastane na imovini sticenika,ukoliko se dokaze da s enije ponasao kao dobar roditelj. Prema PZ staralac odgovara sticeniku za stetu koju je skrivio u vrsenju duznosti staraoca. Znaci on odgovara po kriteriju dokazane krivice,sto znaci da odgovara za stetu samo ako osteceni (sticenik) dokaze njegovu krivicu. Prihvaceni kriterij dokazane krivice ide u prilog staraocu,u vecoj mjeri stiti njega nego sticenika. Stepen krivice staraoca je relevantan samo za pokretanje sudskog postupka protiv njega radi naknade stete. Postupak naknade stete pocinje time sto organ starateljstva utvrdjuje iznos stete i sto poziva staraoca da u odredjenom roku nadoknadi stetu. Ukoliko ovaj to ne uradi u ostavljenom mu roku,organ starateljstva neposredno nadoknadjuje stetu sticeniku,a nakon toga organ starateljstva moze podnijeti nadleznom sudu tuzbu protiv staraoca radi naknade isplacenog iznosa. Medjutim,ovaj sudski postupak moze pokrenuti samo ako je staralac stetu ucinio namjerno ili iz krajnje nepaznje. Za stetu pocinjenu iz obicne nepaznje staralac ne odgovara,nego teret naknade ove stete pada na organ starateljstva: u ovom slucaju on se ne moze regresirati od staraoca. Staralac odgovara i za stetu koju sticenik prouzrokuje trecim osobama. Radi se o odgovornosti za drugog normiranoj u Zakonu o obligacionim odnosima.

PRESTANAK DUZNOSTI STARAOCA Duznost staraoca prestaje prestankom starateljstva,ali ona moze prestati i nezavisno od prestanka starateljstva,tj. dok ono jos uvijek postoji. Prema PZ duznost staraoca prestaje u 4 slucaja : 1) SMRT STARAOCA. Staralac je izabran i imenovan na onsovu svojih licnih kvaliteta i sposobnosti da tu funkciju vrsi licno,pa njegovom smrcu ova funkcija prestaje bez mogucnosti da se prenese na njegove nasljednike. Punoljetni nasljednici staraoca koji

su zivjeli s njim u zajednici obavezni su samo obavijestiti organ starateljstva o njegovoj smrti,kako bi ovaj preduzeo potrebne mjere. Organ starateljstva je duzan bez odlaganja preduzeti mjere za zastitu interesa sticenika do imenovanja novog staraoca. Ta se zastita moze obezbijediti neposrednim staranjem o sticeniku ili njegovim povjeravanjem drugoj osobi. 2) RAZRJESENJE STARAOCA PO SLUZBENOJ DUZNOSTI. Organ starateljstva razrjesava staraoca duznosti ako utvrdi da je u vrsenju duznosti nemaran,da zloupotrebljava svoja ovlastenja,da ugrozava interese sticenika ili ako ocijeni da bi za sticenika bilo korisnije da mu se postavi drugi staralac. U prvi 3 slucaja razrjesenje staraoca je sankcija koja mu se izrice zbog nepravilnog vrsenje duznosti,dok se u posljednjem slucaju radi o tome da staralac savjesno i u interesu sticenika obavlja svoje obaveze,ali je organ starateljstva utvrdio da bi neka druga osoba to uspjesnije radila. Imenovanjem te osobe za staraoca interesi sticenika ce se zastiti u vecoj mjeri pa ce to imenovanje biti korisnije za njega. Organ starateljstva postupa po sluzbenoj duznosti pa cim utvrdi postojanje bilo koje od pomenutih okolnosti,duzan je bez odlaganja razrijesiti staraoca duznosti i imenovati sticeniku novog staraoca. Ukoliko je sticenik sposoban shvatiti o cemu se radi,organ starateljstva ce pri razrjesenju staraoca cijeniti njegovo misljenje. Po prestanku duznosti staralac je duzan podnijeti izvjestaj o radu i predati svu imovinu na upravljanje organu starateljstva. Imovina se predaje u prisustvu predstavnika organa starateljstva,a ukoliko je sticenik sposoban shvatiti o cemu se radi,obavezno je i njegovo prisustvo. 3) RAZRJESENJE PO ZAHTJEVU STARAOCA. Staralac svoju duznost prihvata i obavlja dobrovoljno,pa od njegovog stava zavisi i njen trajanje. On sam odlucuje kada ce je prestati vrsiti. Organ starateljstva je duzan na zahtjev staraoca,bez mogucnosti ispitivanja razloga za to razrijesiti ga duznosti. Odluku o tome mora donijeti u roku od tri mjeseca od dana podnosenja staraocevog zahtjeva. Nemogucnoscu prestanka ove duznosti odmah po donosenju zahtjeva stiti se interes sticenika tako sto se organu starateljstva ostavlja dovoljno vremena da pronadje drugu osobu podobnu za staraoca.

RAZLOZI STAVLJANJA POD STARATELJSTVO Razlozi za stavljanje maloljetnika pod starateljstvo su zakonom izricito propisani a navedeni su takstavino. PZ normira da se pod starateljstvo stavlja maloljetna osoba : 1) 2) 3) 4) Ciji su roditelji umrli,nestali,nepoznati ili su nepoznatog boravista duze od tri mjeseca Cijim je roditeljima oduzeto roditeljsko staranje Ciji roditelji jos nisu stekli poslovnu sposobnost ili im je ona oduzeta ili ogranicena Ciji su roditelji odsutni,sprijeceni ili nesposobni redovno se starati o svom djetetu,a nisu povjerili njegovo cuvanje i odgoj osobi za koju je organ starateljstva utvrdio da ispunjava uslove za staraoca.

Znaci pored malotenika koji nema roditelje,pod starateljstvo ce se staviti i maloljetnik ciji su roditelji zivi ali iz razlicitih razloga ne ostvaruju roditeljsko staranje.

Okolnosti koje su obuhvacene u okviru prve grupe su cinjenicne prirode. Organ starateljstva treba da ocijeni jesu li one nastupile ili nisu a u slucaju utvrdjenja njihovog nastupanja obavezan je donijeti odluku o stavljanju pod starateljstvo. U slucaju smrti roditelja (oba ili samo jednog od njih ako na strani druog postoji neki razlog) dijete ostaje bez roditeljskog staranja pa je nuzno da mu se pruzi zastita putem starateljstva dok se ne stvore uslovi da bude usvojeno,ukoliko je podobno za usvojenje. U ovoj situaciji ce se interes djeteta najbolje zastiti imenovanjem za staraoca njegovog bliskog srodnika koje ce upravo zbog blizine srodstva najuspjesnije obavljati duznosti staraoca i djetetu zamijeniti umrlog roditelja,odnosno umrle roditelje. Nestalost roditelja je takodjer razlog koji ih fakticki onemogucava da ostvaruju roditeljsko staranje. Za stavljanje djeteta pod starateljstvo dovoljno je da o roditeljima nema nikakvih vijesti a ne trazi se da takvo stanje traje odredjeno vrijeme niti da se nestali roditelj proglasi umrlim. Dijete ce biti bez roditeljskog staranja i onda kada su mu roditelji nepoznatikada mu po njegovom rodjenju nije utvrdjeno materinstvo i ocinstvo ili kada mu je materinstvo i ocinstvo uspjesno osporeno pa je ostalo bez poznatih roditelja. Iste posljedice za dijete nastaju i onda kada je prebivaliste njegovih roditelja nepoznato. Dovoljno je da je prebivaliste roditelja nepoznato tri mjeseca. Oduzimanje roditeljima roditeljskog staranja je razlog pravne prirode-stavljanju pod starateljstvo treba da prethodi donosenje sudske odluke o oduzimanju roditeljskog staranja. Posto u slucaju izricanja ove mjere prema roditeljima oni prestaju izvrsavati sve duznosti prema djetetu osim izdrzavanja,nuzno je da brigu o djetetu preuzme organ starateljstva u prvom redu putem ustanove starateljstva. U ovakvim situacijama roditelj nakon stavljanja djeteta pod starateljstvo zadrzava roditeljsko pravo ali ne izvrsava njegovu sadrzinu osim sto je duzan doprinostii za izdrzavanje djeteta. Nakon sto se u sudskom postupku roditeljima oduzme ili ogranici poslovna sposobnost,njihovo dijete se stavlja pod starateljstvo posto oni visu nisu sposobni starati se o njemu. Oni nisu sposobni starati se ni o sebi,svojim pravima i interesima,i sami se stavljaju pod starateljstvo pa ne mogu nastaviti ni ostvarivanje roditeljskog staranja jer bi time interesi djeteta bili ugrozeni. Nesposobnost roditelja da ostvaruju roditeljsko staranje postoji i u slucaju kada jos nisu stekli poslovnu sposobnost-kada su postali roditelji prije stjecanja poslovne sposobnosti,kao maloljetnici. Dijete ciji su roditelji odsutni,sprijeceni ili nesposobni redovno se starati o svom djetetu stavit ce se pod starateljstvo tek onda kada nisu povjerili njegovo cuvanje i odgoj osobi za koju je organ starateljstva utvrdio da ispunjava uslove za staraoca.