Vakufi U Bosni I Hercegovini - Zbornik Radova Sa Naučnog Skupa

IZDAVA Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini Vakufska direkcija Sarajevo ZA IZDAVAA Mr. hfz. Senaid Zajimovi UREDNIK Dr.
Mustafa Hasani LEKTOR Fatima Zimi DESIGN NASLOVNE STRANICE Tarik Jesenkovi DESIGN I DTP PRIPREMA Fadil Pleho TAMPA Dobra knjiga, Sarajevo TIRA 1.000 primjeraka
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 061.27:[28-747:347.2(497.6)(063)(082)
NAUNI skup Vaku u Bosni i Hercegovini (2011 ;

Sarajevo) Zbornik radova / Nauni skup Vaku u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 22. juni 2011. godine. Sarajevo : Vakufska direkcija, 2011. - 165 str. : ilustr. ; 24 cm Bibliografske i druge biljeke uz tekst. ISBN 978-9958-1977-0-3 COBISS.BH-ID 19290630
ISLAMSKA ZAJEDNICA U BOSNI I HERCEGOVINI VAKUFSKA DIREKCIJA SARAJEVO SARAJEVO, 2011/1433.
Kuwait Awqaf Public Foundation
Zbornik radova tampan je uz nansijsku podrku Generalnog sekretarijata za vakufe drave Kuvajt.
SADRAJ
Dr. Ismet Buatli, Uvodna rije Mehmedalija Hadi, Vaku i vakufname denicija i implementacija
Dr. Behija Zlatar, Znaaj izvora za izuavanje historije institucije vakufa
7 11 19 27 43 53 63 77 89 111 131 137 163
Muhamed Salki, Islamska zajednica i vaku Dr. Enes Kari, Ulema i vaku Mr. Muharem Omerdi, Izuavanje vakufskog prava u nastavno-obrazovnom sistemu BiH Dr. Nusret Isanovi, Vakuf i islamski etos Dr. Enes Ljevakovi, Institucija vakufa u savremenim fetvama Dr. Fahira Fejzi-engi, Vaku i mediji Dr. Enes Durmievi, Vaku u razliitim politikim sistemima Dr. Fikret Kari, Mogunosti uspostavljanja vakufa u Evropskoj uniji Mr. hfz. Senaid Zajimovi, Petnaest godina rada Vakufske direkcije Zakljuci i preporuke
UVODNA RIJE
Vakufska direkcija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u saradnji s Fakultetom islamskih nauka u Sarajevu, Institutom za prouavanje tradicije Bonjaka, Gazi Husrev-begovim vakufom i medlisima Islamske zajednice u Sarajevu, Mostaru i Livnu uspjeno je organizirala, u medijima adekvatno propraenu, manifestaciju Dani vakufa u Bosni i Hercegovini od 17. do 28. juna 2011. godine. Realizirana u Sarajevu, Mostaru i Livnu, na vie lokacija, u razliitim objektima i na otvorenom prostoru, angamanom brojnih, ali biranih uesnika, ponudila je bogat program i raznovrsne sadraje: hutbu o vakufu u svim damijama u Bosni i Hercegovini; prigodan vaz, hatmu i mevlud vakima u Gazi Husrev-begovoj damiji u Sarajevu; promocije knjiga (Majo Dizdar, Sarajevski vaki i njihovi vaku, i mr. Senada emana, Vaku i Fondacije); prezentacije projekata Vakufske direkcije i Fonda Bonjaci, izlobe fotograja sarajevskih vakufa, tribine, okrugli sto i nauni skup. Tekstovi objavljeni u ovoj publikaciji rezultat su rada jednodnevnog naunog skupa Vaku u Bosni i Hercegovini, odranog u Sarajevu u etvrtak 23. juna 2011. godine, na kojem su uestvovali ugledni univerzitetski profesori, rukovodioci instituta i elnici ustanova Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini: dr. Enes Kari i dr. Enes Ljevakovi s Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, dr. Fikret Kari i dr. Enes Durmievi s Pravnog fakulteta u Sarajevu, dr. Fahira Fejzi-engi s Fakulteta politikih nauka u Sarajevu,
7
Nauni skup Vaku u Bosni i Hercegovini
dr. Nusret Isanovi s Islamskog pedagokog fakulteta u Zenici; dr. Behija Zlatar, direktorica Orijentalnog instituta u Sarajevu, Mehmedalija Hadi, direktor Instituta za tradiciju Bonjaka; Muhamed Salki, generalni sekretar Rijaseta, mr. Muharem Omerdi, rukovodilac Vjersko-prosvjetne slube Rijaseta i mr. hfz. Senaid Zajimovi, direktor Vakufske direkcije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Referati izloeni saeto, u tezama i kao skice, na spomenutom naunom skupu u ovom Zborniku objavljuju se integralno, redoslijedom izlaganja. Deniciju vakufa, njegovo vjersko utemeljenje, osnovne principe, karakter, terminologiju i potrebu da se vakuf tumai i razumijeva u skladu sa zahtjevima vremena i prostora na kojem ivimo obrazloio je Mehmedalija Hadi u referatu pod naslovom Vaku i vakufname denicija i implementacija. Izvorima za izuavanje institucije vakufa u Bosni i Hercegovini pod osmanskom vlau (vakufname, popisni defteri, muhimme-defteri, sidili i razni pojedinani dokumenti) i ulogom Orijentalnog instituta u Sarajevu u njihovu istraivanju, obradi, prevoenju i publikovanju bavila se dr. Behija Zlatar u izlaganju o temi Znaaj izvora za izuavanje historije institucije vakufa. Povezanou Islamske zajednice i vakufa, posebno u neislamskim drutvenim sistemima pod kakvim se nala Bosna i Hercegovina austrougarskom okupacijom 1878. godine, pozabavio se Muhamed Salki, govorei o temi Islamska zajednica i vaku, proprativi njihov suodnos kroz dravne zakone, normativna akta i praksu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini od osnivanja institucije reisul-uleme do danas. Od prvih pripadnika uleme regrutiranih iz reda ashaba Allahova Poslanika, preko svih onih koji su se kroz minula stoljea tim asnim imenom mogli nazvati, do podnosilaca referata na ovom naunom skupu postoji neka trajna sprega izmeu uleme, koja je svoju ekonomsku, akademsku i intelektualnu neovisnost ponajvie dugovala vakufu, i vakufa, koji je svoj opstanak, razvoj i napredak dugovao autoritetu i ugledu uleme. Retrospektivan pregled takve meuzavisnosti saeto je prikazao i dostatnim
Dr. Ismet Buatli, Uvodna rije
brojem primjera posvjedoio dr. Enes Kari u svome izlaganju Ulema i vaku. Ulema, vladarske dinastije, muslimanski narodi i zajednice, svako na svoj nain i u odreenoj mjeri, doprinijeli su da se pitanje vakufa uredi propisima razliitog nivoa i dometa i da se ti propisi due od jednog milenija izuavaju u obrazovnim sistemima islamskih drava kao vaei propisi (ivo pravo), u drugima kao komparativno pravo, a u nekima kao dio pravne historije. Mr. Muharem Omerdi pokuao je istraiti situaciju u naoj zemlji radom naslovljenim Izuavanje vakufskog prava u nastavno-obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine. Dr. Nusret Isanovi razumijeva vakuf kao duhovni, moralni, socijalni i kulturni supstrat osebujne drutvene i povijesno-civilizacijske ostvarenosti islama koji je znaajno doprinio razvoju obrazovanja, znanosti, umjetnosti, arhitekture i urbanizma, bitno odredio humani i moralni karakter islamskoga drutva i argumentira stav da znanstvena, religijska i lozofska misao nije dovoljno posveivala panju etikoj i humanoj dimenziji vakufa, a on je smatra fundamentalno konstitutivnim. Njegov rad prezentiran je na skupu i objavljuje se pod naslovom Vakuf i islamski etos. Novo vrijeme, izmijenjene okolnosti i data drutvena stvarnost trae nove odgovore na neka stara pitanja o vakufu i postavljaju sasvim nova pitanja. Ponueni odgovori zasigurno e, bar djelomino, utjecati na formiranje javnog mnijenja o vakufu, zauzimanje zvaninog stava i odreivanje karaktera drutvenog odnosa prema vakufu. Ovu problematiku raspravio je dr. Enes Ljevakovi u referatu Institucija vakufa u savremenim fetvama. Kako su mediji, kao svojevrstan javni diskurs, posljednjih deset godina tretirali vakuf istraivala je dr. Fahira Fejzi-engi ograniivi se samo na one printane. U tom relativno kratkom periodu o vakuma se, u printanim medijima Bosne i Hercegovine, pisalo sad ovako sad onako, prema politikoj klimi i elji utjecajnih centara. Dobijeni rezultati prikazani su u radu Vaku i mediji, a oni govore da su vaku tretirani u rasponu od korektnog i profesionalnog do poraznog, kao to je to bilo npr. u 2001. i 2002. godini.
Prihvatanjem islama i podizanjem prvih vjerskoprosvjetnih ustanova, damija i tekija, poinje i povijest vakufa u Bosni i Hercegovini. Razvio se pod osmanskom/islamskom vlau, prilagoavao austrougarskoj/ katolikoj, branio od jugoslavenske/pravoslavne, dokrajen socijalistikom/ ateistikom i iznova se poeo podizati pod sadanjom, koja bi trebala biti civilna i demokratska. Svaki politiki sistem nudio je (itaj: nametao) svoj pravni okvir za postojanje vakufa. Dr. Enes Durmievi u referatu Vaku u razliitim politikim sistemima odnos vlasti prema vakuma, posebno nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu zorno je to prikazao. Tromo, zbog vlastitih slabosti, posrui zbog skrivenih prepreka i oitih podmetanja, Bosna i Hercegovina ipak se pomalo pribliava euroatlantskim integracijama u okviru kojih mnogo ta nee moi biti ni funkcionirati kao dosada. Kakva je perspektiva vakufa u sistemu kakav je Evropska unija propitao je dr. Fikret Kari u referatu pod naslovom Mogunosti uspostavljanja vakufa u Evropskoj uniji. Deceniju i po rada oivljene Vakufske direkcije, ostvarene rezultate, viziju njenoga budueg razvoja i pravce djelovanja, hronoloki je prikazao i faktografski potkrijepio mr. hfz. Senaid Zajimovi govorei na naunom skupu o Petnaest godina rada Vakufske direkcije i nudei itaocima istu temu. Na kraju rada naunog skupa Vaku u Bosni i Hercegovini usvojene se preporuke, svojevrstan poziv graanima, vlastima i posebno Islamskoj zajednici i ulemi da podstiu na nova uvakujenja, da se preciznije denira i odgovarajuim propisima odredi i uredi pozicija vakufa u Islamskoj zajednici i drutvu, ime bi mu se osigurala budua uloga u ostvarivanju opega dobra i blagostanja. Tekst sa usvojenim preporukama posljednji je prilog u ovome Zborniku. Dr. Ismet Buatli, predsjednik Organizacionog odbora
10
Mehmedalija Hadi
VAKUFI I VAKUFNAME DEFINICIJA I IMPLEMENTACIJA

Zaustavite ih (waqifuhum...), zaista e oni biti pitani! (Kuran, 37:24)
Saetak injenje dobra u vidiku islamskog uenja vrhunac je ispravnog vjerovanja ovjeka. Na tom vjenom principu zasniva se institucija vakufa. Prvi in zvaninog uvakujenja meu muslimanima u Medini obavljen je u osmoj hidretskoj godini (628. po Isau, mir s njim). Od tada do danas ovaj vid osiguravanja dobra drugima u ime Boga zadrao je svoju golemu privlanost. Vakuf kao darovana imovina u vjerske i dobrotvorne svrhe zatien je od prodaje, otuenja i svih vidova zloupotrebe. Nepromjenjiv je princip da se tom imovinom u svakom vremenu upravlja na najbolji mogui nain i da se izvrava volja darodavca (vakifa). Potvrda ili knjiga uvakujenja (vakufnama), koja je i danas aktualna, sadri bitne odredbe o predmetu, svrsi i nainu upravljanja darovanom imovinom (vakufom). Bosanski su muslimani historijski neraskidivo povezani s institucijom vakufa koji smatraju bitnim dijelom svoje drutvene zbilje. Mjesto i znaaj ove institucije danas je potrebno razumijevati u skladu s potrebama vremena i prostora naeg ivljenja.
11
Uvod
Teite ovog rada jeste razmatranje osnovnih pojmova institucije vakufa. Brojna su miljenja i denicije o vakufu i njegovoj podjeli prema koristi, svrsi i pravnoj naravi, o pravnoj utemeljenosti, uvjetima koje postavlja vakif ili njegov utemeljitelj, dokumentu uvakujenja ili vakufnami, nainu upravljanja vakufom, njegovoj zamjeni, prodaji ili davanju pod zakup, sve do miljenja sadanjih pravnika o nainima i vidovima unapreenja ove znaajne institucije kako bi ona ponovo dobila mjesto koje joj pripada u svekolikom ivotu dananjih muslimana i njihovih drutava. Brojnost i razliitost tih miljenja, tanije propisa o vakufu (ahkamul-evkaf), ustvari je logian rezultat slobodnog promiljanja (idtihada) muslimanskih pravnika. U svojim razmatranjima oni su se uglavnom vodili naelom opeg interesa (maslaha amma). Njihovo ire kritiko razmatranje zahtijeva mnogo vie vremena, prostora i strunosti, to nije cilj ovog rada. Zato u ovoj raspravi, iji je osnovni cilj unapreenje institucije vakufa u ivotu bosanskih muslimana, elim najprije podsjetiti na znaenja osnovnih pojmova vakufa i njihovu praktinu primjenu. Na kraju u ukazati na potrebu razumijevanja tih pojmova u skladu s potrebama vremena i prostora u kojima ivimo.
Osnovni pojmovi i denicije

Vakuf kao imovinska zadubina ima vjersku, pravnu i drutvenu narav.1 To je vidljivo kroz povijest ovjeanstva, od najranijih vremena do danas. Kod svih naroda i u svim civilizacijama postojala je potreba pomaganja siromanih i svih drugih kojima je potrebna pomo pa su imuni zavjetali svoju imovinu ili njezin dio u svrhu njihova zbrinjavanja.2
1
Vakufske ustanove i objekti se, s obzirom na svrhu i namjenu, dijele na vjerske, odgojnoobrazovne, dobrotvorne, socijalne, zdravstvene i ekonomske. Vidi: Hamd b. Ibrahim el-Hajdari, Medalatu-wak we masarifhu l-kadimi wel-hadisi, Nedwatu-wak -eriatil-islamijja, str. 816872. Instituciju zavjetanja imovine u vjerske i dobrotvorne svrhe poznavali su i Babilonci, stari Egipani, Rimljani, Germani, Gali i dr. Babilonski kralj je svojim odanim slubenicima poklanjao posjede na koritenje bez prava raspolaganja kao privatnim posjedom. U starom Egiptu su veliki posjedi zavjetavani za slubu bogovima, hramovima i grobljima. Imali su i porodine zaklade
12
Mehmedalija Hadi, Vaku i vakufname denicija i implementacija
Vjerska narav vakufa proistjee iz injenice da se on zasniva na izriitim rijeima i praksi Allahova Poslanika (Sunnetu)3, a po smislu i znaku, i na opim propisima Kurana asnog.4 A sve to se utemeljuje na Boijoj Objavi i praksi Njegova Poslanika vjerske je naravi. Od vremena Allahova poslanika Muhammeda, mir s njim, institucija vakufa postaje pokreta ukupnog razvoja zajednice muslimana. Podsticani brojnim i snanim etikim zasadama kuranskog uenja muslimani su se natjecali u injenju dobrih djela (hajrata). Allahov Poslanik, mir s njim, uvakuo je sedam vonjaka (palmika) u Medini.5 Neki u njegov vakuf ubrajaju i damiju (mesdid) u mjestu Kuba u blizini Medine koju je sagradio dok je tu boravio u vrijeme seobe (Hidre), kao i damiju u Medini u ijoj je gradnji i sam uestvovao.6 Svi Poslanikovi drugovi (ashabi) slijedili su njegov primjer. U jednoj predaji Ibn Abdullaha
kojima su uvijek upravljali najstariji sinovi iz svakog drutvenog sloja. Rimljani su osnivali dobrotvorne ustanove za brigu o siromanim i iznemoglim. Predmeti koji su zavjetavani smatrani su svetim i nisu mogli biti prodani, poklonjeni ili naslijeeni. Smatralo se da su oni postali Boije vlasnitvo. Vidi: Muhammed Ubejd Abdullah el-Kubejsi, Ahkamul-ewka eriatil-islamijjeti, t. 1, Bagdad, 1397. h.g./1977, str. 23-27.
3
Vjerodostojni hadisi o tome nalaze se u zbirkama Sahihul-Buhari i Sahihul-Muslim. Najee citirani hadis jeste onaj koji prenosi Ibn Omer o svom ocu Omeru ibn el-Hattabu, koji je na prijedlog Allahova Poslanika, s.a.v.s., uvakuo zemlju u Hajberu zvanu Semg, koju je najvie volio. Vidi: Sahihul-Buhari, Buharijeva zbirka hadisa, Muhammed b. Ismail el-Buhari, t. 2, prijevod Hasan kapur i grupa prevodilaca, Visoki saudijski komitet, Sarajevo, 2008, br. hadisa 2.737. i 2.764. Drugi hadis odnosi se na in uvakujenja Ebu Talhe koji je, nakon objave ajeta: Neete postii dobroinstvo sve dok ne podijelite ono to volite... (Kuran, 3:92), potaknut njegovom jasnom porukom, doao i izjavio pred Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., da uvakujuje svoje najdrae imanje, palmik Bejruhau, u koji je i Poslanik esto ulazio, sjedio u njegovu hladu i pio njegovu dobru vodu. Vidi: Sahihul-Buhari..., br. hadisa 2.758. i 2.769. Trei hadis odnosi se na Osmanovo uvakujenje bunara Rume za osiguranje vode stanovnicima Medine. Vidi: Sahihul-Buhari..., br. hadisa 2.778. Kuran, 3:92; 9:41; 18:46 i 22:77. Brojni su ajeti u kojima se podstie na injenje dobra, naprimjer: 2:3, 215, 219, 254, 261-262, 265, 267, 274; 3:117, 134; 4:39; 8:3; 22:35; 25:67; 28:54; 32:16; 57:10-11... Abdullatif Ibrahim el-Ubejdi, Istibdalul-wak, rujetun erijjetun iktisadijjetun kanunijjetun, prvo izdanje, Dubai, 1430. h.g./2009, str. 33. Sahihul-Buhari..., br. hadisa 2.771, 2.774 i 2.779. Spominje se predanje da su po Allahovu nareenju Njegovi poslanici sagradili etiri mesdida: Bejtul-Haram, Kabu u Mekki, Ibrahim, mir s njim, Bejtul-Makdis u Jerusalimu Sulejman, mir s njim, mesdid u Kubau i mesdid u Medini Muhammed, s.a.v.s. Vidi: Mehmed Ali erimovi, O vakufu (erijatsko-vakufsko pravo), Dravna tamparija Sarajevo, 1935, str. 9, fusn. 3.
13
zabiljeena je izjava Dabira da nije bilo nijednog od njegovih drugova a da nije uvakuo od svoje imovine onoliko koliko je bio u mogunosti.7 Pravna narav vakufa proistjee iz injenice da je u svim khskim djelima vakuf uvijek tretiran kao dio islamskog prava.8 On je tretiran i kao ugovorni akt i kao testament te je bila obavezna njegova sudska registracija. Naalost, zanemarivanje vakufskog prava, koje je trajalo stoljeima, imalo je za posljedicu brojne zloupotrebe vakufske imovine, najee od mutevelija, ali i drugih koji su bili zadueni za njezino uvanje i unapreenje. U novije vrijeme taj se nedostatak u pravnom sistemu nastoji otkloniti kako bi se zatitili preostali vaku i osiguralo njihovo bolje koritenje. Dananji pravnici predlau reformu tog dijela islamskog prava u skladu sa savremenim potrebama razvoja muslimanskih drutava.9 Drutvena narav vakufa proistjee iz injenice da kuransko uenje u inima vjerovanja i injenja dobra drugom ne gleda samo stjecanje zasluge za ivot na drugom svijetu (ahiretu), nego i praktino rjeenje velikog broja problema u ljudskoj zajednici.10 Kroz povijest muslimana jasno se vidi kako se ljudska solidarnost, pojedinana i kolektivna, ispoljavala u njihovoj zajednici. Kad god je ta zajednica bila organizaciono slabija, dobra djela pojedinaca dolazila su do veeg izraaja. Kad je injenje dobra poprimilo karakter organiziranog djelovanja lanova zajednice, tada je njihova solidarnost imala svoj najpotpuniji izraz. Upravo se tako dogodilo s institucijom vakufa. inom uvakujenja imovina ili njezin dio neopozivo se ustupao u korist opeg dobra (maslaha amma) i ujedno se raspodjela njezine koristi (manfaa) povjeravala u unaprijed utvrene svrhe dozvoljene islamskim uenjem. Tako je vakuf tokom povijesti i protokom vremena narastao u instituciju najireg znaenja i znaaja u nastojanju da se ideja solidarnosti i meusobnog pomaganja organizirano i sistemski primijeni u ljudskoj zajednici.11
7 8
Ibn el-Kuddama el-Makdesi, El-Mugni, Kitabul-wak wel-ataja, 8/186. Sulejman Maovi, Znaaj i uloga vakufa u razvoju islamske doktrine i danas, Anali GHB, knj. IX-X, Sarajevo, 1983, str. 123. Isto, str. 124. Kuran, 28:77. Halid auevi, Pravni i socioloki aspekti institucije vakufa zaklade, Anali GHB, knj. IX-X, Sarajevo, 1983, str. 137.
9 10 11
14
Da bi se bolje razumjela narav institucije vakufa potrebno je ukazati i na najznaajnije khske i zakonske termine kojima se odreuju njezini bitni pojmovi. Ti struni termini su: Vakuf (ar. waqf zaustavljanje12, spreavanje, uzapenje) je imovina koja je voljom njezina vlasnika izdvojena iz prometa (njegova vlasnitva) i ija se korist ili prihod daje u tano utvrene dobrotvorne svrhe koje su u skladu s islamskim uenjem. Vakif (dobrotvor, utemeljitelj, zakladatelj, zadubinar, legator) je osoba koja zavjeta ili uvakujuje svoju imovinu ili jedan njezin dio. Mevkuf alejhi/lehu jeste osoba ili strana kojoj je namijenjena korist ili prihod uvakujene imovine. Vakufnama (knjiga, povelja, zakladnica) je dokument o uvakujenju kojim se odreuje predmet, svrha i nain upravljanja vakufskom imovinom.13 Tesdil je registracija vakufa nakon legalizacije vakufname od nadlenog sudskog organa. inom uvakujenja imovina postaje neopoziva vakuf lazim. Mutevelija (upravitelj) je lice koje upravlja vakufskom imovinom. Nazir (nadzornik) je lice koje nadzire rad mutevelije. Istibdal je zamjena jedne vakufske nekretnine za drugu nekretninu Idara je mjesena ili godinja zakupnina za zakup vakufskog dobra. Taj zakupni odnos denira se kao plaanje za koritenje vakufskog dobra tokom dogovorenog perioda. Idretejn je zakupni odnos u kojem zakupac za zakup vakufske imovine plaa dvije zakupnine: prva je vea i daje se unaprijed i to samo jednom, a druga je znatno manja i daje se na kraju svake godine. Makataa vakuf je zakupni odnos u kojem mutevelija daje vakufske nekretnine pod zakup da zakupac na njima sagradi vlastite objekte ili podigne vonjak.
12
Kuran, 6:27 i 30, 37:24, 34:31. U navedenim ajetima spominju se oblici izvedeni iz glagola wakafa ija su osnovna znaenja: zaustaviti se nakon hoda, ostati stojei i ustati nakon sjedenja. U razmatranju pojma vakufa vano je imati u vidu opi kontekst u kojem se spominju ovi oblici. Halid auevi kae da su bitne odredbe vakufname gotovo istovjetne s bitnim odredbama statuta, pravila ili odluke o osnivanju jedne pravne osobe. Nav. djelo, str. 132.
13
15
Osim ovih ima jo strunih termina, posebno onih koji govore o vakufu kao ekonomskoj instituciji danas. Neki od njih bit e spomenuti u zavrnom razmatranju. I dalje postoji potreba da se o svim tim terminima kritiki raspravlja, jer je samo na taj nain mogue doi do rjeenja koja obavezuju sve. Ono to omoguava takvo otvoreno raspravljanje jest injenica da je glavnina vakufskih propisa rezultat idtihada, kako je ranije istaknuto.
Zavrno razmatranje
Allah Vinji je konani i jedini vlasnik svega. U sutini, samo On zna, zapovijeda i posjeduje. On ree: Znanje je samo u Boga...14; ...Bog zna, a vi ne znate.15; Vlast pripada samo Bogu...16; Vjerujte u Boga i Poslanika Njegova, i dijelite od onoga to vam je On povjerio, jer oni od vas koji uzvjeruju i dijele obilno, sigurno e imati nagradu veliku.17; ...Sve to je u vas nestaje, a ono to je u Boga vjeno traje.18; Neete postii dobroinstvo dok god ne budete dijelili od onoga to sami volite...19 Njegova posljednja objava ovjeanstvu, Kuran asni, redovno podsjea vjernike da e njihovo vjerovanje biti potpuno samo ako ih ini svjesnim materijalnih potreba drugih, pogotovo njihovih blinjih i siromanih. Brojni kuranski ajeti podstiu na materijalna davanja u razne svrhe: vjerske, dobrotvorne i one ope.20 Na taj se nain ljudima neprestano predoava model razumijevanja socijalne pravde i opeg dobra na Zemlji u vidiku Boanskog uenja. I stalno se naglaava potreba da se ljudska zajednica i odnosi unutar nje uspostavljaju, mijenjaju i unapreuju vie etikim nego pravnim normama. Motivi i razlozi vakufa nalaze se u etikim zasadama kuranskog uenja kojim se uspostavlja potreban sklad izmeu ovog i onog
14 15 16 17 18 19 20
Kuran, 46:23. Isto, 2:216. Isto, 12:40. Isto, 57:7. Isto, 16:96. Isto, 3:92. Isto, 2:271-274, 4:36, 9:60, 57:10-11, 67:16-17.
16
svijeta (dunjaluka i ahireta). ovjek se stalno podstie na traganje za uicima u ljepotama ovog svijeta u razumnim granicama, a istovremeno na injenje svega to je u njegovoj mogunosti da i drugi okuse slast dunjalukih ljepota i radost ivota.21 Onog ko krtari u dijeljenju svoga imetka Kuran upozorava da e na drugom svijetu polagati teak ispit pred Onim Koji mu je povjerio taj imetak na koritenje.22 U javnom ivotu bosanskih muslimana vakuf je, kao najorganiziranija drutvena i ekonomska cjelina, zadrao svoj znaaj i nakon prestanka turske vlasti u ovim krajevima. Nosei glavni teret vjerskog, obrazovnog i socijalnog zbrinjavanja muslimana u vremenu koje je dolazilo vakuf je postao nerazdvojni dio njihove svakidanjice. U toj svojevrsnoj narodnoj instituciji bosanski ovjek je vidio mogunost ostvarenja svojih elja i zadovoljenja kako ovosvjetskih tako i onosvjetskih potreba. Uz to, putem uvakujenja postizao se i drutveni ugled i presti. inu uvakujenja pred kadijom u pravilu su prisustvovali najvii autoriteti vjerskog ivota i najistaknutiji predstavnici lokalne vlasti. Taj je in predstavljao najznaajniji dogaaj u ivotu pojedinaca, o kojem su snivali i za iji su se ceremonijal posebno pripremali, jer je to in koji e donijeti slavu i ovjekovjeiti ime dotinom vakifu u ovozemaljskom ivotu i donijeti mu veliku nagradu u onozemnom ivotu.23 Potrebno je podsjetiti da klasina erijatsko-pravna klasikacija vakufa, izvrena prema pravnoj naravi vakufske imovine, svrsi i nainu njezina koritenja, nije strogo odriva u savremenim uvjetima i potrebama koje zahtijevaju jednostavnija i praktinija rjeenja. Zato je razlono oekivati da se u novim okolnostima pojedini vaku (porodini) organiziraju i kao fondacije.24 Slijepim i strogim pridravanjem nekih ranijih pravila, koja su vaila u vremenu i na prostoru gdje su ivjeli njihovi autori, razvoj institucije vakufa u skladu s novonastalim potrebama zajednice muslimana i dalje se
21 22 23
Isto, 2:261-274, 16:97, 18:46. Isto, 3:280, 4:37, 9:34-35, 92:4-11. Muhamed A. Muji, Neke vakuf-name iz Bosne i Hercegovine (1517. stoljee) forma, jezik i stil, Anali GHB, knj. IX-X, Sarajevo, 1983, str. 17-18. Halid auevi, nav. djelo, str. 133.
24
17
sputava.25 Vakuf je po svojoj naravi ista imovina. Uvakujuje se ili daje ljudima, u ime Boga, na trajno koritenje samo ono to je steeno na dozvoljen nain. Zato raspolaganje i upravljanje tom imovinom ne smije biti u suprotnosti s njezinom istom naravi. Vakufska imovina redovno strada kada u ljudima preovlada zlo. Ona moe izdrati nasilje koje se njoj ini, ali kada se nasilje pomijea s njom, ona neizbjeno strada. Bitni uvjeti za upravljanje vakufskim dobrima jesu estitost, povjerljivost i strunost. Naalost, kako je to bilo u prolosti, tako i danas ima puno neodgovornosti prema vakufskoj imovini. Zabrinjavajue je posebno to to neodgovornost ponekad pokazuju i oni ija je dunost savjesno raditi na ouvanju i unapreenju svega vakufskog. Nebriga i nehaj razaraju vakuf. Mutevelija vakufa duan je iznalaziti najbolje, erijatski dozvoljene, naine uvanja i uveanja imovine koja mu je predata u amanet. To su njegovo pravo i dunost koje mu niko ne moe oduzeti sve dok ih pravilno izvrava. Institucija vakufa kao pravna osoba je, po svojoj deniciji, neovisna. Bez obzira na razliitosti, koje i danas postoje, u razumijevanju odnosa vakifa i imovine koju je uvakuo i uvakujene imovine i uivaoca njezinih koristi i prihoda, pravna osoba vakufa je potpuno samostalna i neovisna. Ogranienje te neovisnosti bilo ime to nema uporite u slovu i duhu kuranskog uenja nitavno je i neprihvatljivo. Potrebno je uvijek imati na umu da je vakuf, koji neki s pravom nazivaju Boiji imetak, ope dobro ljudi i da je briga o tom dobru njihova zajednika briga. Nagrada za tu brigu jeste Boije zadovoljstvo, a posljedica nebrige jest kazna Njegova.
25
Ibrahim Dananovi, Vakuf u svjetlu islamskih propisa, Anali GHB, knj. IX-X, Sarajevo, 1983, str. 16.
18
Dr. Behija Zlatar
ZNAAJ IZVORA ZA IZUAVANJE HISTORIJE INSTITUCIJE VAKUFA

Saetak Kako od relevantnih historijskih izvora zavise i rezultati i dometi historiografskih istraivanja, u ovom u radu ukratko govoriti o izvorima izuavanja institucije vakufa u Bosni i Hercegovini u doba osmanske uprave, posebno u XV i XVI stoljeu, kada su i nastali najvei vaku. Primarni historijski izvori za izuavanje vakufa jesu vakufname, ali u odnosu na broj osnovanih vakufa u Bosni i Hercegovini broj sauvanih vakufnama veoma je mali. Zbog toga su katastarski popisi defteri izuzetno znaajni jer sadre podatke o vakuma u urbanim naseljima koji su, ustvari, rezimirani sadraji nekih zakladnih povelja. Pojedini defteri sadre ak i kontinuirane popise vakufa, kao Bosanski iz 1530, 1540, 1570. i 1604, te Kliki defter iz 1604. godine. Podaci iz deftera esto predstavljaju jedine izvore o pojedinim vakuma. O vakuma ima podataka i u sidilima, u kojima su sauvane brojne vakufname u prijepisima, zatim u muhimmedefterima te u drugim pojedinanim dokumentima. Treba istai i to da je dio tih izvora objavljen, za to posebna zasluga pripada Orijentalnom institutu u ijim je izdanjima do sada objavljen znaajan broj vakufnama, deftera i drugih izvora.
19
Uvod
Poznato je da su vaku kroz historiju odigrali izuzetno znaajnu ulogu u nastanku i razvoju urbanih naselja u Bosni. Njihova uloga u osmanskom periodu, posebno u ranijem, toliko je znaajna da se razvitak gradova ne moe ni izuavati odvojeno od uloge vakufa. Najznaajniji i najbogatiji vaku u Bosni i Hercegovini nastali su u XV i XVI stoljeu. Brojni vaki, dravnici, veziri, trgovci, zanatlije i drugi podizali su zadubine razne namjene, vjerske, kulturne, humanitarne, prosvjetne, i uvakujavali svoj imetak za njihovo odravanje i unapreenje tih objekata. Vaku su tokom trajanja osmanske uprave predstavljali i jedine kreditne ustanove. Zahvaljujui vakuma kao stalnim izvorima materijalnih sredstava, vjerske, kulturne, prosvjetne i humanitarne ustanove bile su u mogunosti da djeluju i obavljaju svoju funkciju. Stoga je veoma vano izuavanje institucije vakufa. Od relevantnih historijskih izvora zavise i rezultati i dometi historiografskih istraivanja. Vakufname su primarni historijski izvori za izuavanje vakufa, ali u odnosu na broj osnovanih vakufa kroz historiju u Bosni i Hercegovini, broj sauvanih vakufnama veoma je mali. Zbog toga su i katastarski popisi defteri znaajni, jer sadre podatke o vakuma u urbanim naseljima, koji su, ustvari, esto rezimirani sadraji zakladnih povelja vakufnama. O vakuma ima podataka i u sidilima, gdje su sauvani brojni prijepisi vakufnama, zatim u muhimmedefterima te u drugim pojedinanim dokumentima.
Dokumenti o vakuma kao historijski izvori

Vakufname, dokumenti kojima se ustanovljavaju vaku, prvorazredni su historijski izvori. Osim svoje vrijednosti kao historijski izvori, one predstavljaju i svojevrsne literarne tekstove. Vakufname sadre podatke o izgradnji raznih vakufskih objekata, o strukturi stanovnitva, znaajnim linostima, obrazovanju, zanatstvu, raznim slubama u vakufu, njihovom vrednovanju itd. Naalost, veliki broj vakufnama zauvijek je nestao, kao i brojni vakufski objekti. U odnosu na broj osnovanih vakufskih objekata tokom osmanlijske uprave, broj sauvanih vakufnama veoma je mali. Najznaajnija
20
zbirka vakufnama nalazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, gdje se uvaju vakufname iz cijele Bosne i Hercegovine.1 Meu 1.105 vakufnama, koje se nalaze u ovoj biblioteci, manji broj je originala, a ostalo su prijepisi. Gazi Husrev-begova biblioteka u svome arhivu posjeduje i zbirku sidila, u kojima se nalaze prijepisi vakufnama, kao i drugi dokumenti koji su u vezi s vakuma: fermani, berati, hudeti, ilami, murasele itd. Osim toga, zbirke sidila nalaze se i u Arhivu grada Sarajeva, Orijentalnom institutu i Arhivu Hercegovine u Mostaru. Znaajan broj vakufnama, kao i drugih dokumenata o vakuma nalaze se i u Republici Turskoj u Arhivu Predsjednitva vlade u Istanbulu Babakanlk Osmanl Arivi (BOA), Topkapi muzeju (Topkap Saray Mzesi Arivi), zatim u Ankari, u Katastarskom arhivu (Tapu ve Kadastro Genel Mdrlu) i u Vakufskom arhivu (Vakar Genel Mdrlu Arivi). Najznaajnije vakufname, posebno one iz ranijeg perioda, prevedene su i objavljene.2 Ustanova koja je najvie uinila na objavljivanju ovih izvora jeste Orijentalni institut u Sarajevu, jer jedan od primarnih zadataka ove institucije jest i prikupljanje historijskih izvora, njihova obrada i publiciranje. Na obradi vakufnama i dokumenata o vakuma veliki posao uradio je rahmetli Hivzija Hasandedi koji je izuavao vakufe u Hercegovini. Zahvaljujui njegovim radovima, poznati su nam podaci o mnogim spomenicima irom
1
Z. Faji, Popis vakufnama iz Bosne i Hercegovine koje se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, Anali GHB, knj. V-VI, Sarajevo, 1978, str. 245-302. F. Spaho, Gazi Husrev-begova vakufnama za damiju, imare i hanikah, u: . Truhelka, Gazi Husrefbeg, njegov ivot i njegovo doba, Sarajevo, 1912, str. 114-129; F. Spaho, Vakja Kurumlije medrese, u: . Truhelka, Gazi Husrefbeg, njegov ivot i njegovo doba, Sarajevo, 1912, str. 130, 139; H. abanovi, Dvije najstarije vakufname u Bosni, Prilozi za orijentalnu lologiju (POF), II, Sarajevo, 1952, str. 5-38; H. abanovi, Najstarije vakufname u Bosni, POF, III-IV/1952-53, Sarajevo, 1953, str. 403-413; Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI stoljee), Orijentalni institut, Monumenta Turcica, IV/1, Sarajevo, 1985; Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XVII stoljee), POF 44-45, Sarajevo, 1996, str. 279382; B. Zlatar, Vakufnama Hadi Ismaila, sina Husejna halife iz Sarajeva, POF 47-48/1997-98, Sarajevo, 1999, str. 146-153; E. Durakovi, Gazi Husrev-begova vakufnama za medresu u Sarajevu, POF 56/2006, Sarajevo, 2007, str. 159-175; I. Rizvanbegovi, Vakufname i vasijetname Ali-pae Rizvanbegovia Stoevia, POF 52-53/2002-2003, Sarajevo 2004, str. 295-328; A. Omanovi-Veladi, Sarajevske vakufname u Kadievoj Hronici (18441877), POF 58/2008, Sarajevo, 2009, str. 179-203; Vakufname (zavjetajnice) iz Bosne i Hercegovine (XVII i XVIII vijek), rukopis u Orijentalnom institutu u Sarajevu, Sarajevo, 1978.
21
Hercegovine kojih odavno nema.3 Izuzetno znaajan izvor za izuavanje historije Bosne i Hercegovine u doba osmanske vladavine predstavlja i Hronika Muhameda Enverije Kadia u 28 svezaka na 11.000 strana u kojoj se nalaze brojni dokumenti, meu kojima ima i vakufnama.4 Kadijski protokoli sidili takoer su znaajni historijski izvori, koji osim drugih dokumenata sadre i vakufname. Najvei broj ih se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci (85)5, dok u Orijentalnom institutu danas ima svega devet ovih dokumenata i to veinom fragmenata, od 66 koliko ih je nekada bilo u ovoj instituciji. Kao i drugi dokumenti osmanske provenijencije i ovi su izuzetno teki za obradu, tako da ih je veoma mali broj preveden i objavljen.6 Osmanski katastarski popisi, tapu tahrir defteri, predstavljaju bogatu i raznovrsnu grau za izuavanje drutvene i ekonomske historije Bosne i Hercegovine, a posebno za historiju nastanka i razvitka gradova, za izuavanje strukture stanovnitva, ekonomske historiju, a na osnovu ovih izvora moemo pratiti i proces irenja islama na ovim prostorima. To su fundamentalni izvori za vrijeme u kojem su nastajali.
Znaaj popisa vakufa u defterima

Posebno elim istai znaaj popisa vakufa koji se nalaze u nekim defterima. Kako mnoge vakufname nisu sauvane, podaci iz deftera, koji su,
3
H. Hasandedi, Kratak prevod (ekscerpt) druge vakufname Dervi-pae Bajezidagia iz Mostara, Hercegovina, asopis za kulturu i historijsko nasljee, 1998, br. 10, str. 17-21; H. Hasandedi, Kratki prevodi (ekscerpti) triju mostarskih vakufnama, Glasnik VIS-a, Sarajevo, 1988, br. 1, str. 84-87; H. Hasandedi, Vasijetnama i vakja hadi Hasan-bega Lakiia, Glasnik VIS-a , Sarajevo, 1988, str. 84-87; H. Hasandedi, Kratki prevodi (ekscerpti) 28 mostarskih vakufnama, Preporod, Sarajevo, 1976, br. 17/144 do 24/151, str. 12 i 13, 1977, br. 1-2/158 do 11/162, str. 18. Gazi Husrev-begova biblioteka, R-7301-7328; OIS R 29/2-10 i 16-28. H. ar-Drnda, Zbirka sidila Gazi Husrev-begove biblioteke, Anali GHB, knj. XIII-XIV, Sarajevo, 1978, str. 53-67. M. Muji, Sidil mostarskog kadije 16321634, Mostar, 1987; Sidil Teanjskog kadiluka (17401752), Prijevod i obrada H. ar-Drnda, Sarajevo, 2005; Maglajski sidili 18161840, Prevele i priredile Duanka Bojani-Luka i Tatjana Kati, Sarajevo, 2005.
4 5
22
ustvari, rezimirani sadraji zakladnih povelja vakufnama, esto predstavljaju i jedine izvore o pojedinim vakuma. Ti popisi vakufa nalaze se u Arhivu Predsjednitva vlade u Istanbulu i u Katastarskom arhivu u Ankari7, a kopije u Orijentalnom institutu u Sarajevu. Dio ovih popisa preveden je i objavljen.8 Na vanost ovih popisa vakufa kao historijskih izvora ukazuje vie injenica. Koliko je iz dosadanjih istraivanja poznato, za podruje Sarajeva iz XV i XVI stoljea sauvano je svega desetak vakufnama, a u popisima vakufa evidentirano je vie od 100 vakufa. Za cijelu Bosnu i Hercegovinu sauvano je svega 18 vakufnama iz XV i XVI stoljea, a popisi vakufa evidentiraju 184 vakufa. Za razliku od vakufnama koje sadre poetno stanje vakufa, u defterima su podaci o nastalim promjenama, tj. registrira se stanje iz godine pisanja deftera. Ukoliko bi vremenom prihodi nekog vakufa bili ugroeni, javljali bi se novi donatori koji su davali sredstva. To je evidentirano u defterima tako da u tim popisima ima obilje podataka koji govore o manjim vakuma, mahom novanim, koji su sluili kao dodaci veim vakuma. Ne mogu ne spomenuti i Gazi Husrev-begov vakuf, najznaajniji u Sarajevu, a i u cijeloj Bosni i Hercegovini, u ijoj se zadubini evo nalazimo, u jedinom sauvanom hamamu, od sedam koliko ih je nekada bilo u Sarajevu. Ovaj hamam nije upisan ni u jednoj od Gazi Husrev-begovih vakufnama, jer u vrijeme pisanja vakufnama nije bio ni sagraen, ali u popisima vakufa iz sredine XVI stoljea nalaze se podaci o ovom objektu kada mu je godinja zakupnina iznosila 6.000, odnosno 7.117 aki.9 U vakufnami nisu navedena ni Gazi Husrev-begova dobra u Poegi. Nakon to je zajedno s Mehmedbegom Jahjapaiem osvojio Poegu 1536. godine, Gazi Husrev-beg je stekao mulkovne posjede koje je uvakuo i koji su iznosili 10.636 aki.10 Ovi podaci
7
Istanbul, Babakanlk Osmanl Arivi (BOA), Tapu Defter (TD) No 164, str. 378-393; TD No 211, str. 390-402; TD No 462, str. 20-35, Maliyeden Mdevver (MAD) No 625; Ankara, Tapu ve Kadastro (TK), No 475, 477-479. B. Zlatar, Popis vakufa u Bosni u XVI stoljeu, POF XX-XXI, Sarajevo, 1973, str. 109-158; B. Zlatar, Osvrt na srednje i manje vakufe u Sarajevu u XVI stoljeu, Anali GHB, knj. IX-X, Sarajevo, 1983, str. 103-112; Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, Obradio A. Handi, sv. I/2, Sarajevo, 2000, str. 481-513. Istanbul, BOA TD No 462, str. 27; MAD No 625, str. 701. Istanbul, BOA TD No 462, str. 28-29.
9 10
23
nalaze se u popisu vakufa iz 1567/68. godine, ali se ne navodi o kojim se objektima radi. Meutim, iz katastarskih popisa Poege iz 1565. i 1579. godine vidi se da je on podigao hamam i karavan-saraj u Poegi. U defterima se mogu nai podaci i o drugim vakufskim objektima na podruju sjeverno od rijeke Save, gdje su se nalazila tri sandaka: Srem, Poega i Pakrac, koji su nekada pripadali Bosanskom ejaletu. Mnogi dokazi o materijalnoj kulturi u ovim podrujima nestali su nakon osmanske vladavine na tim prostorima, ali se podaci o njima mogu nai u defterima iji su originali sauvani u arhivima Istanbula i Ankare.11 Skrenula bih panju i na defter Klikog sandaka iz 1604. godine, gdje su podaci o vakuma sadrani u njemu gotovo jedini izvor o uvakujenjima, jer najvei broj vakufnama iz XVI i XVII stoljea za to podruje nije sauvan. Tu su sadrani podaci za 29 vakufa.12 Uz ostale, tu su podaci o vakufu Mehmed-bega Stoanina, osnivaa kasabe esta (Gornji Vakuf), Ibrahimbega, sina Malko-begova, osnivaa kasabe Novosel Nev-Abad (Donji Vakuf), Murad-bega Tardia, ije vakufname nisu sauvane, zatim podaci o vakufu Ferhad-pae Sokolovia i mnogih drugih.13 Navest u i primjer vakufa uvenog bosanskog sandakbega Skenderpae, bosanskog namjesnika, koji je podigao brojne zadubine u Sarajevu, od kojih, naalost, nijedna nije sauvana. Ostali su samo nazivi nekoliko ulica i sportskog centra Skenderija, da uvaju uspomenu na ovog velikog vakifa. Nije sauvana ni njegova vakufnama, ali podaci iz nekoliko popisa Bosanskog sandaka iz XVI stoljea pokazuju veliinu i znaaj ovog vakufa u urbanom razvoju Sarajeva.14
11
Popis sandaka Poega 1579, Defter-i mufassal-i liva-i Pojega 987, Prevela Fazileta Hazovi, Osijek, 2001, str. 68; Fazileta Hazovi, Vaku u poekom i pakrakom sandaku u periodu osmanske vlasti, POF 49/1999, Sarajevo, 2000, str. 231-252. Ankara, TK No 475. F. D. Spaho, Damije i njihovi vaku u gradovima Klikog sandaka poetkom XVII vijeka, Anali GHB, knj. V-VI, Sarajevo, 1978, str. 217-230. B. Zlatar, Popis vakufa u Bosni u XVI stoljeu, str. 115; Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, sv. I/2, str. 482.
12 13
14
24
Zavrna rije
Ovo je samo mali dio podataka koji se odnose na vakufe i koji se mogu nai u defterima, kako bi se ukazalo na vanost tih izvora. Kako se vidi, postoji obilje grae za izuavanje institucije vakufa i njegove uloge u nastanku i razvitku gradova u Bosni i Hercegovini. Takoer postoji i odreena literatura o ovom vanom pitanju nae historije, ali kada se ta literatura uporedi s podacima iz neobjavljenih historijskih izvora, tek se moe vidjeti koliko se ta problematika moe sveobuhvatnije obraditi. U naoj historiograji jo ne postoji studija u kojoj bi bili objanjeni svi aspekti historijske uloge ustanove vakufa, a ta je uloga itekako i velika i viestruka. Ovaj je skup svakako doprinos rasvjetljavanju uloge vakufa u Bosni i Hercegovini.
25
Muhamed Salki
ISLAMSKA ZAJEDNICA I VAKUFI

Saetak U svim vrstama literature u kojoj se globalno govori o islamu vakuf se tretira kao dio islamske doktrine i zato ga je teko odvojiti od Islamske zajednice. Do dolaska Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu vaku su bili i formalnopravno dravna imovina osmanske Turske i uivali su punu dravnu zatitu. Nakon to je uspostavljana samostalna Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, imenovanjem reisul-uleme i Ulema-medlisa, kao vjerskih organa, uspostavljena je i Zemaljska vakufska komisija kao organ za zatitu vakufske imovine. Da bismo sveobuhvatnije sagledali pitanje odnosa Islamske zajednice i vakufske imovine, panju moramo obratiti na tri perioda. Prvi period predstavlja Islamsku vjersku zajednicu u AustroUgarskoj carevini i Kraljevini Jugoslaviji, drugi period predstavlja Islamsku zajednicu u socijalistikoj Jugoslaviji i trei period ini aktualno vrijeme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Svaki od ovih perioda imao je svoje specinosti, kako u organiziranju vjerskog ivota i ostvarivanju vjerskih prava muslimana tako i u pitanjima odnosa prema vakufskoj imovini.
27
Uvod
Prema odredbama meunarodnog prava okupacija Bosne i Hercegovine od Austro-Ugarske monarhije podrazumijevala je zadravanje zateenog stanja i zadravanje pravnog poretka u Bosni i Hercegovini. Poemo li od ove injenice i u sluaju vakufa, onda je Austro-Ugarska bila obavezna da i u oblasti uprave vakufskom imovinom u Bosni i Hercegovini prihvati utvreno stanje stvari.1 U taj kontekst moe se staviti i Carigradska konvencija od 21. 4. 1879. godine, posebno njezin lan 2, u kojem se istie da e austrougarske vojne i upravne vlasti tititi ast, obiaje, slobodu vjeroispovijedanja i sigurnost osoba i imovine muslimana, mada se u njoj ne spominju posebno pitanja vakufa. Vjerovatno potujui spomenutu konvenciju, AustroUgarska je i u segmentu upravljanja vakufskom imovinom preduzela neke mjere u organizaciji i zatiti vakufske imovine. O tome govori i naredba Zemaljske vlade u Bosni i Hercegovini, broj: 64438/I iz 1894. godine. Kako je, meutim, vakuf za muslimane Bosne i Hercegovine i odnos prema vakufskoj imovini uope bio dio njihova islamskog identiteta, to je mijeanje kranske drave u islamsku ustanovu vakufa, kao i mijeanje u samu organizaciju Islamske zajednice, uzrokovalo nezadovoljstvo kod muslimanskog svijeta, to e se kasnije reektirati i u poznatom Pokretu za vjersku i vakufskomearifsku autonomiju u Bosni i Hercegovini.2 Nekako iste godine kada je Osmanska carevina potpisivanjem Protokola u Bosni i Hercegovini i bivem Novopazarskom sandaku priznala austrougarsku aneksiju Bosne i Hercegovine, kojim se Austro-Ugarska obavezala na garantiranje graanskih prava i vjerskih sloboda muslimanima, te na potivanje prava vakufa kao i u ranijem periodu, (26. 2. 1909) pribliavale su se pozicije autonomnog pokreta i razmiljanja austrougarskih vlasti iz ega je 15. 4. 1909. godine proizalo proglaenje tatuta za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufskomearifskih poslova u Bosni i Hercegovini. Time je proklamirano naelo autonomnosti i izbornosti organa Islamske zajednice, kako u oblasti vjerskih
1
Fikret Kari, Meunarodnopravno reguliranje vakufskih pitanja u jugoslavenskim zemljama, Anali GHB, knj. IX-X, Sarajevo, 1983, str. 141-143. Nusret ehi, Autonomni pokret muslimana za vrijeme austrougarske uprave, Svjetlost, Sarajevo, 1980, str. 88.
28
Muhamed Salki, Islamska zajednica i vaku
tako i u oblasti vakufskih poslova te potvrena nadlenost erijatskih sudova u vakufskim stvarima. U novim dravno-pravnim okolnostima mijenja se i stav o vakuma koji je u osmanskoj dravi polazio od toga da vakuf ini dio osmanske dravne svojine i pomjera se ka stanovitu da se svojina vakufa vee za mjesno muslimansko stanovnitvo.
Organi vakufske uprave

Od uspostave samostalne Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, uporedo s imenovanjem reisul-uleme i ustanovljavanjem Ulema-medlisa kao vjerskih organa, ustanovljen je i organ za upravu nad vakufom pod nazivom Zemaljska vakufska komisija. Ovo je dodatno potvrdio sadraj tatuta za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini kojim su, kao carskim zakonskim aktom, precizno denirani poslovi vjerskih i vakufsko-mearifskih organa, koji prividno izgledaju kao dvije paralelne organizacione cjeline dok se u sutini vrlo intenzivno prepliu u meusobnom djelovanju. tatut je samo sankcionirao neraskidivo jedinstvo vakufa kao islamske ustanove i vjerske uprave kao dijela organizacije koja generira aktivnosti za koje su zapravo i ustanovljeni prihodi vakufskih zadubina kao samostalnih pravnih jedinica. Sva pokretna i nepokretna dobra islamskih naroda u Bosni i Hercegovini vlasnitvo su dotinih vakufa a slue za vjerske i prosvjetne svrhe muslimana. /lan 1. tatuta/.3 Ovim se jasno istie da je vlasnik vakufske imovine, kako vidimo, sam vakuf, a ne Islamska zajednica. Ovo pitanje posebno e se zaotriti kada se ukinu vakufsko-mearifski organi, a time i vaku kao pravni subjekti i kada ostane samo Islamska zajednica sa svojim organima koja brine o svim vjerskim potrebama muslimana pa i o onima koje su izravno poticali vaku svojim prihodima. Ne smije se ispustiti iz vida to da je ovaj tatut bio dravni akt koji je preuzeo na sebe i dravnu zatitu vakufa putem erijatskih sudova koji su primjenjivali erijat u domenu formiranja vakufa i njihove zatite. Da su vaku kao islamska ustanova i Islamska zajednica, kao organiziran oblik
3
tatut za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini, Zemaljska tamparija, Sarajevo, 1909.
29
djelovanja na ostvarivanju kolektivnih pa i individualnih vjerskih prava i potreba muslimana, bili od uspostave samostalne Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini neraskidivo srasli u jednu cjelinu govore i odredbe tatuta kojima se propisuju nadlenosti vjerskih organa. Tako u primjeru Ulemamedlisa kao vrhovnog rukovodstva za upravljanje islamskim vjerskim poslovima u tatutu nalazimo odredbu kojom Ulema-medlis istrauje potrebe ustrojstva damija i drugih vjerskih objekata, kao to su mektebi, medrese i druga konfesionalna odgajalita i humanitarni zavodi, te u tom smislu daje prijedlog vakufsko-mearifskoj upravi, koja odluuje o njihovu podizanju. U svim vrstama literature u kojoj se globalno govori o islamu vakuf se tretira kao dio islamske doktrine i stoga ga je teko odvojiti od Islamske zajednice. S druge pak strane, pogledamo li deniciju cilja vakufskomearifske uprave utvrenu tatutom, vidjet emo i tu potpunu sraslost Islamske zajednice i vakufa. Tako u lanu 5. tatuta kae se: Cilj vakufsko-mearifske uprave jeste: da osniva i uzdrava damije i druge islamske vjerske, prosvjetne i humanitarne zavode, da odgaja i uzdrava potreban broj vjerskih zvaninika i muallima, da odgaja muslimansku mlade u vjeri i u islamskom duhu, da to je mogue vie proiri i uvrsti poznavanje vjere u islamskom narodu.4 Ovu koncepciju jo je dosljednije proveo Ustav Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije donesen na osnovu dravnog Zakona o Islamskoj zajednici u kojem se ve u samom naslovu vidi da se vaku integriraju u Islamsku zajednicu kao jedinstvenu organiziranu strukturu muslimana koja brine o svim njihovim vjerskim stvarima i pitanjima pa i o vakuma. Nema vie jasne podjele na organe vjerske uprave koji su izraz vjerske autonomije i organe vakufsko-mearifske uprave koji predstavljaju vakufsko-mearifsku upravu, nego se i vakufski organi u ovom ustavu deniraju kao organi Islamske vjerske zajednice. Ovu logiku slijedi i drugi
4
Muhamed Salki, Ustavi Islamske zajednice, El-Kalem, Sarajevo, 2001, str. 28.
30
ustav Islamske vjerske zajednice u Kraljevini Jugoslaviji kada propisuje: Islamska verska zajednica javno ispoveda i ui svoju islamsku veru, javno vri svoje islamske verske dunosti i samostalno upravlja i ureuje svoje verske, versko- prosvetne i vakufsko-imovinske poslove. Ovaj je ustav otiao korak dalje i u deniranju vlasnitva nad imovinom Islamske zajednice pa u paragrafu 10 propisuje: Islamska verska zajednica samostalno upravlja i slobodno raspolae svojom imovinom, vakuma i fondovima u granicama Zakona o Islamskoj verskoj zajednici i ovog Ustava, a pod vrhovnim nadzorom drave koji vri Ministarstvo pravde.5 Nadalje se konstatira da vakufska imovina i sva druga dobra i ustanove Islamske verske zajednice ostaju njeno vlasnitvo i onda kada bi stanovnitvo kome slui ta imovina i ta dobra i ustanove prelo na neku drugu veru ili kada bi se iselilo. /Paragraf 9 stav 3/ Treba istaknuti da ovakvo deniranje vakufske imovine unutar organa Islamske zajednice karakterizira takav pravni poloaj islamske vjere u dravi koji joj daje status dravne vjere ravnopravne svim drugim crkvama i vjerskim zajednicama u dravi. Pritom treba, takoer, naglasiti da se u sferi porodinog nasljednog i vakufskog prava u odnosu na muslimane u ovom periodu primjenjuje erijatsko pravo koje provode erijatski sudovi. To znai da postoje svi erijatsko-pravni uvjeti kako za formalno pravnu uspostavu vakufa kao trajnog islamskog imovinskog dobra tako i za njihovu pravnu zatitu. Vakuf, kako vidimo, ulazi u imovinu Islamske zajednice koja se titulira i kao njezin vlasnik po logikom principu ako je Islamska zajednica zajednica muslimana koja titi vjerska i imovinska prava muslimana, onda je i vakuf kategorija imovinskog prava muslimana vezana za njihov islamski ivot i djelovanje. Meutim, unato ovako proklamiranim pravima Islamske zajednice u odnosu na vakufsku imovinu, moramo iskazati oprez kod vlasnikog tituliranja Islamske zajednice nad imovinom vakufa. Naime, u skladu sa Zakonom o svojinskim odnosima, nosilac prava svojine u odnosu na svojinu ima pravo raspolagati njom bez ikakvih ogranienja, izuzev ukoliko ta imovina nije optereena odreenim zakonom utvrenim optereenjima. Stoga ne moemo kazati da je Islamska zajednica titular nosilac prava svojine nad vakufskom imovinom s neogranienim vlasnikim pravima u
5
Isto.
31
punom kapacitetu /pravo dranja, koritenja i raspolaganja u smislu prodaje poklona ili unitenja/, jer, zapravo, vakufska imovina po samoj svojoj prirodi ima na sebi teret koji se ogleda u volji vakifa iskazanoj u vakufnami, a kojom se ograniava bezuvjetno prometovanje tom imovinom.
Pravni poloaj Islamske zajednice i vaku

Da bismo sveobuhvatnije sagledali pitanje odnosa Islamske zajednice i vakufske imovine, panju moramo obratiti na tri perioda tokom historijskog razvoja Islamske zajednice, od njezina osnivanja do danas. Prvi period predstavlja Islamsku vjersku zajednicu u Austro-Ugarskoj carevini i Kraljevini Jugoslaviji, drugi period predstavlja Islamsku zajednicu u socijalistikoj Jugoslaviji i trei period ini aktualno vrijeme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. U prvom periodu, o emu smo neto ve rekli, islam je bio priznata vjera u dravi ravnopravna drugim priznatim vjerama. Djelovanje Islamske zajednice bilo je decidno propisano zakonskim aktima i aktima same Islamske zajednice, kako u sferi vjerske tako i u sferi vakufsko-mearifske uprave. U okviru graanskih prava i vjerskih sloboda muslimani su u ovom periodu imali osiguranu primjenu erijatskog prava u sferi porodinog i branog te nasljednog i vakufskog prava. Kako nas ovdje zanima vakuf kao islamski institut, kazat emo da su u ovom periodu postojale sve zakonske pretpostavke kako za upravljanjem i uvanjem postojee vakufske imovine tako i za ustanovljenje novih vakufa u skladu s islamskim propisima, kroz djelovanje erijatskog suda. Islamska zajednica se, u ovom periodu, u odnosu na vakufsku imovinu organizirala tako da je svojim najviim ustavnim aktom vakufsku imovinu, sa svim njezinim specinostima, stavila u kontekst svojih sveukupnih prihoda kojima u svome radu podmiruje tekue potrebe. Osnovni principi na kojima poiva vakuf kao trajno dobro uglavnom su potovani. U normativno-pravnom smislu izriito je traeno da se odredbe vakufnama prema propisima erijata moraju potovati i mogu se izmijeniti ili ukinuti samo zbog izmijenjenih okolnosti koje bi pojedine odredbe vakufname uinile suvinim ili neprovodivim ali iskljuivo odlukom
32
Vakufsko-mearifskog sabora i uz odobrenje Ulema-medlisa. Kod vakufa bez vakufname postupat e se prema postojeem obiaju (teamuli kadim) ukoliko Vakufski sabor ili Ulema-medlis ne odrede drugaije. Kada u ovakvom kontekstu razmatramo pitanje odnosa Islamske zajednice prema vakufskoj imovini, treba prvo primijetiti da je i po svojoj deniciji Islamska zajednica jedan iroki duhovni okvir za organe i institucije koje slue sveukupnom duhovnom razvoju muslimana, pri emu se neke od njih imenuju kao vjerski, neke kao vakufski, a neke kao mearifski organi i ustanove. Sama injenica da su u organizaciji Islamske zajednice postojali vakufsko-mearifski organi u koje su ulazili inovnici koji nisu uvijek bili dorasli poslovima pravnika, ekonomista pa i teologa, ukazuje na to da je Islamska zajednica bila sloena organizacija s puno bonih utjecaja. Za njezino uspjeno funkcioniranje, osim propisanih normativa, bilo je potrebno znanje ali i potpuna opredijeljenost da e se to znanje staviti u funkciju muslimana, bez ikakvih pekulacija, ba onako kako je, u ime Boga, vakif svoj imetak stavio u korist muslimanima. Da stvari nisu ba uvijek ile u tom smjeru potvruje nam sluaj s Mustro bankom. Naime, bez temeljite i svestrane pravne i ekonomske analize stanja u Mustro banci, a na temelju vrlo sumnjivih elaboracija, Saborski odbor, kojim je predsjedavao reisul-ulema Demaludin auevi kao predsjednik Vakufsko-mearifskog sabora, donio je 1927. godine Odluku o kupovini dionica Mustro banke po nominalnoj vrijednosti, iako su njezine akcije na novanom tritu u to vrijeme imale faktinu vrijednost svega 18%. Ovo je Centralnu vakufsku zakladu uvelo u avanturu u kojoj je izgubila 7.893.000 ondanjih dinara, to je vakufsku upravu, a time i samu Islamsku zajednicu, bacilo u nansijski kolaps nekoliko narednih godina. Usprkos tome to je reisul-ulema auevi bio izriito protiv ovakve transakcije i to obrazloio u posebnom pismu, ostala je injenica da je ovakva veoma tetna odluka po vakufsku imovinu i muslimanski interes donesena u okvirima organa ondanje Islamske zajednice. U ovu sliku uklapaju se i rezultati istraivanja o stanju vakufa na podruju Vakufsko-mearifskog vijea u Sarajevu i Vakufske direkcije koje je tridesetih godina proveo Abduselam Balagija i iznio u svojoj knjizi Uloga vakufa u verskom i svetovnom prosveivanju naih muslimana. Tako Balagija zakljuuje: Moemo slobodno tvrditi da bi se stanje popravilo kada
33
bi se u Vakufskoj direkciji postavili kvalikovani i sposobni slubenici, pa dodaje: U vakufskoj direkciji u Sarajevu ne bi trebali da zauzimaju inovnika mesta penzionisani dravni slubenici, koje bi vakuf morao iz humanih razloga zameniti mlaim kvalikovanijim silama, tim pre to oni nisu nikakvi strunjaci za kojim bi trebalo aliti. Vakufska direkcija u Sarajevu nema uopte pregled i popis svih nepokretnih dobara koja pripadaju samostalnim vakuma niti priblinu procenu celokupne imovine.6 Poslije Drugog svjetskog rata i uspostave nove socijalistike Jugoslavije ulazimo u drugi potpuno novi period u kojem u odnosu na vakufsku imovinu i uope djelovanje Islamske zajednice biljeimo iskustvo koje Islamska zajednica do tada nije imala. U kontekstu razmatranja nae teme cijenimo da je ovdje potrebno neto rei o karakteru jugoslavenske drave ali i o odnosu drave i vjerskih zajednica. Nova dravna zajednica opredjeljuje se za razvojni koncept koji preferira drutvenu svojinu i podstie drutveni razvoj, te pritom potpuno devastira privatni sektor. U tom pravcu poduzima mjere putem kojih oduzima imovinu svim zikim i pravnim licima i preuzima kontrolu nad cjelokupnim drutvom te drutvene probleme i potrebe, kao i cijelokupni drutveni i privredni razvoj, rjeava doziranim dravnim poticajima. Drava negira svaku drutvenu ulogu pa i drutvenu korisnost, uope, vjerskim zajednicama, i prihvata njihovo postojanje samo kao nuno zlo koga se u perspektivi treba osloboditi. Sve vakufe, vakufske nekretnine kao i nekretnine drugih vjerskih zajednica drava je oduzela. S obzirom na proklamirani karakter odnosa vjere i drave koji je odlikovao agresivni sekularizam s naglaenim konceptom ateistikog drutva, vjerske zajednice, pa dakle i Islamska zajednica, bile su liene bilo kakvog poticaja od drave u nansiranju njihovih potreba. U takvom drutvenom ambijentu Islamska zajednica se ekskomunicira iz drutva i tako marginalizirana potiskuje u sferu potpune privatnosti. Svi instrumenti njezina djelovanja koje je razvijala tokom prethodnih due od est decenija, posebno u sferi materijalnog poslovanja, su pogaeni. Suoena s ovakvim stanjem, koje je u segmentu vlasnikih odnosa u imovini Islamske zajednice postepeno
6
Abduselam I. Balagija, Uloga vakufa u verskom i svetovnom prosveivanju naih muslimana, tamparija Drag. Gregoria, Beograd, 1933, str. 42.
34
uspostavljano prvo donoenjem Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji 1945. godine, zatim Zakona o nacionalizaciji iz 1948. godine, te Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i graevinskog zemljita 1958. godine, Islamska zajednica nala se u veoma delikatnoj situaciji. U opoj atmosferi euforije oko izgradnje socijalistikog drutva i radnikog samoupravljanja, mnogi su nalazili opravdanje za ovakve postupke drave prema vakufu u uvjerenju da e nova narodna vlast rijeiti sve probleme u drutvu. Desecima godina kasnije, kada se Islamska zajednica poela oporavljati, pravnici Islamske zajednice uvidjeli su kako su u postupku provoenja Zakona o nacionalizaciji u samom Sarajevu, u euforiji nastaloj oko nacionalizacije, Islamskoj zajednici oduzeti deseci damijskih stanova koje je Islamska zajednica po zakonu imala pravo zadrati kao namjenske stanove za svoje imamsko osoblje. Navest emo samo primjer damije u Hrasnom gdje je, takorei pod damijskim krovom, nacionalizirana damijska kua u kojoj je kasnije godinama bila policijska stanica. Ovakvim odnosom drave prema vakufskoj imovini i Islamskoj zajednici ne samo da su ugaeni postojei vaku nego je zbog novog imovinskog cenzusa u vlasnitvu na nepokretnostima i stvorene klime oko vakufa za due vrijeme bilo reducirano ustanovljenje vakufa kao zadubine s punim erijatsko-pravnim legitimitetom i kapacitetom. Prema Zakonu o pravnom poloaju vjerskih zajednica u Socijalistikoj federativnoj republici Jugoslaviji one su mogle kao graansko-pravna lica s posebnom funkcijom imati pravo vlasnitva na nekretninama koje su stjecale gradnjom, kupnjom, poklonom ili na drugi legalan nain, ali samo ako im te nekretnine slue za vrenje vjerskih obreda, vjerskih poslova ili za radni i stambeni smjetaj svoga osoblja. Novonastali drutveno-pravni ambijent proizveo je loginu potrebu za donoenjem novog ustava Islamske vjerske zajednici. Novi ustav donesen je 1959. godine. Njime je sankcionirano novo organizaciono ustrojstvo Islamske vjerske zajednice. Ukinuti su svi vakufsko-mearifski organi jer je oduzimanjem vakufske imovine prestala potreba za njihovim postojanjem. Meutim, iz potovanja prema vakufu i njegovoj ulozi u islamu, unato svemu, ostavljene su ustavne odredbe o vakufu, kao da se s prethodnim
35
vakuma nita nije dogodilo. Tako je Ustavom propisano: Svako ziko i pravno lice moe u duhu erijata osnivati vakuf. Odluka o osnivanju vakufa valjana je ako je odobri Starjeinstvo. Ustavom je takoer propisano da se odredbe vakufname moraju izvravati po propisima erijata. Zadrana je i centralna imovinska uprava Islamske vjerske zajednice, unato tome to je Islamska vjerska zajednica ostala i bez novca i bez imovine. Ove ustavne odredbe imale su smisla utoliko to se njima isticao znaaj vakufa kao islamske institucije i tako podsticali muslimani da i dalje uvakujuju imovinu i da u svijesti uvaju svetost institucije vakufa i tite preostale okrajke vakufskih dobara koja su u okviru imovinskog cenzusa ostavljena na koritenje za pojedine damije ili neke druge ustanove. Osim toga, ostavljena mogunost da Islamska zajednica moe stjecati imovinu potrebnu za svoje svakodnevne aktivnosti u skladu sa zakonom, otvorilo je put da muslimani mogu darovati za ivota ili testirati za sluaj smrti svoju imovinu Islamskoj zajednici u skladu s vaeim zakonima.7 Istina, ovakav vid formiranja vakufa nije bio jednostavan ni besteretan za Islamsku zajednicu, jer je Islamska zajednica morala, ukoliko prihvati tu imovinu, platiti porez na poklon, odnosno porez na naslijee, koji je u to vrijeme bio veoma visok i kretao se do jedne petine vrijednosti darovane ili naslijeene imovine, iju bi vrijednost utvrivali organi poreske uprave. Svaki pojedinani sluaj uvakujenja na ovaj nain razmatralo bi Starjeinstvo i cijenilo opravdanost prihvatanja poklona ili naslijea, prije svega, sa stanovita tereta koji su se ogledali u poreskim ili drugim obavezama kojima je bila dotina imovina optereena.8 Ovako uvakujena imovina u zemljinim knjigama upisivana je na Islamsku zajednicu, odnosno njezine odgovarajue organe kao vlasnike imovine, koji su se dalje o njoj starali u skladu s voljom vakifa. Iako je Islamskoj zajednici bilo oduzeto vie od 95% vakufske imovine, Islamska zajednica se i poslije toga suoavala s daljim pritiskom na preostali dio nenacionalizirane vakufske imovine. Za izgradnju bilo kakvih drutvenih
7
Halid auevi, Pravni i socioloki aspekti institucije vakufa, Anali GHB, knj. IX-X, Sarajevo, 1983, str. 133-135. Edah Beirbegovi, Mogunost i nain uspostavljanja vakufa u naem pravnom sistemu sa osvrtom na praksu organa Islamske zajednice, Anali GHB, knj. IX-X, Sarajevo, 1983, str. 164-165.
36
objekata ili puteva u mjesnim zajednicama prva je na udaru bila vakufska imovina. Zbog slabo organizirane Islamske zajednice i konformistikog odnosa mutevelija pa i nekih predsjednika odbora prema dravnoj vlasti i drutvenim organima, vrlo su lahko sklapani aranmani o ustupanju te vakufske imovine za drutvenu infrastrukturu. Istina, za svaku vlasniku promjenu nad tom imovinom bila je potrebna saglasnost Starjeinstva, ali se Starjeinstvo nije temeljito unosilo u transakcije, nego je uglavnom imalo povjerenja prema organima na terenu, to je posebno prolazilo ako je i neki od lanova Starjeinstva referirao o dotinoj transakciji s uvjerenjem da treba ustupiti dotini vakuf za odreenu naknadu ili za drugu nekretninu. Bilo bi veoma interesantno izvriti istraivanje kako je i koliko ovakvog vakufskog zemljita bilo otueno u bescijenje. Sve je ovo imalo za posljedicu da se mali broj muslimana opredjeljivao za uvakujenje svoje imovine. Meutim, unato svemu, ipak je i u ovom periodu bilo i novih uvakujenja. Vrijedna posebnog spomena jesu dva uvakujenja i to: uvakujenje Ahmeda Tabakovia iz Sarajeva za Gazi Husrev-begovu medresu i Fakultet islamskih nauka, u okviru kojeg je testator za potrebe ovih ustanova uvakuo kuu s imanjem s vie od tri hektara u Jaredolima u Sarajevu i uvakujenje Mustafe Gadaja, koji je za Gazi Husrev-begovu medresu uvakuo dva gotovo nova stana u Sarajevu. U kontekstu svih nedaa koje su zadesile Islamsku zajednicu poslije oduzimanja vakufske imovine postavljalo se pitanje kako uope organizirati daljnji rad ustanova i organa Islamske zajednice. Posebno je bilo delikatno odravati rad Gazi Husrev-begove medrese kao jedine preostale islamske kole, jer su sve druge medrese zajedno s mektebima nacionalizirane i ugaene. Takoer je bilo teko odrati kontinuirane aktivnosti u Gazi Husrev-begovoj damiji i pritom uvati tradiciju obreda i dunosti propisanih vakufnamom velikog Gazije. Trebalo je isto tako sauvati pravni kontinuitet Gazi Husrevbegova vakufa kao samostalnog pravnog subjekta do dolaska nekih boljih vremena. Dobrovoljni prilozi muslimana ostali su jedina opcija. ezdesetih godina ondanje Vrhovno starjeinstvo i Starjeinstvo Islamske zajednice u SR BiH pokrenulo je akciju novanih priloga pod nazivom uvakujenje za odravanje ustanova Islamske zajednice. Podstiui na ovu akciju, rahmetli
37
Husein ef. ozo u svojim govorima esto je isticao da nema vie Gazi Husrev-bega, sada smo mi svi Gazi Husrev-beg. Uvakujena svota dijelila se omjerom 50% za potrebe viih organa i ustanova Islamske zajednice, a 50% za potrebe na podruju odbora Islamske zajednice s ijeg je podruja vakif. Za novani prilog davalac je dobijao vakufnamu od Starjeinstva. Posebno se u to vrijeme razvijalo novano uvakujenje pred due umrlih roditelja ili djece, to je oglaavano u Glasniku Islamske zajednice. Kao imam u Viegradu veoma sam esto u kuama viegradskih muslimana, naroito na selu, nailazio na ove vakufname. Nama su kao uenicima medrese katkad ukazivali na to da smo sretni to pohaamo medresu, jer postoji predaja u narodu da nad Gazijinim ustanovama lebdi posebna hair-dova. U tome, vjerovatno, kao i u svakoj narodnoj izreci, ima stanovite poruke. Naime, kada su Gazi Husrev-begove institucije bile u najteem nansijskom poloaju, Jugoslavija se poinje otvarati prema svijetu, a potom se i potpuno ukida vizni reim. Naglo se poveao interes stranaca za turistikim destinacijama meu kojima je Sarajevo, zbog svog orijentalnog izgleda, privlailo posebnu panju. Begova damija kao spomenik kulture i veoma atraktivna graevina osmanske arhitekture odmah je ula u sve turistike prospekte. Uz prihode od turizma i dobrovoljne priloge vjernika osnovne djelatnosti u Begovoj damiji, kao to su imamsko-hatibska i mujezinska sluba, svakodnevna hatma i tevhid Gaziji te druge vakufnamom propisane obredne aktivnosti, mogle su se kontinuirano odravati. Slino se deavalo i sa damijama iz osmanskog perioda u drugim turistikim destinacijama na podruju Bosne i Hercegovine. Nadalje, postepena ekonomska konsolidacija jugoslavenskog drutva odrazila se i na rjeavanje socijalnih problema, tako da je drava sve vie preuzimala brigu o drutvenim kategorijama stanovnitva potrebnim socijalnoj pomoi. Ovo je poetkom sedamdesetih godina vrlo dobro uoio Husein ef. ozo koji je bio jedan od pionira u pokretanju akcije ukupljanja sredstava sadekatul-tra i zekata u Fond za izdravanje Gazi Husrev-begove medrese i otvaranje Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Pokazalo se kasnije da je ovo bila spasonosna formula u supstituiranju bivih vakufskih prihoda za nansiranje vjersko-prosvjetnih zavoda Islamske zajednice, kao njezinih najznaajnijih ustanova.
38
Oivljavanje institucije vakufa

Raspad jugoslavenske drave, praen veoma krvavom agresijom na Bosnu i Hercegovinu, imao je za posljedicu i raspad Islamske zajednice u Socijalistikoj federativnoj republici Jugoslaviji, jer je prestao postojati dravno-pravni okvir koji je uvao njezino jedinstvo. Bosna i Hercegovina je tako priznata kao suverena i nezavisna drava, a Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini obnovila je svoju autonomiju koju je dobila jo 1909. godine. Ovim ulazimo u trei period djelovanja Islamske zajednice, koji u odnosu na vakufsku imovinu predstavlja posebno iskustvo. Kao drava koja se opredijelila za politiki pluralizam, potivanje demokratskih vrijednosti u kategoriji ljudskih i imovinskih prava te kapitalistiki nain privreivanja, Bosna i Hercegovina je ula u novu fazu odnosa sa crkvama i vjerskim zajednicama. Deklarativno opredijeljene za potivanje ljudskih prava, sve znaajnije politike partije u politikom bh. pluralizmu u svoje programske ciljeve stavljale su restituciju i time nagovjetavale povrat ranijim vlasnicima neopravdano oduzete imovine u provedbi imovinskih zakona bive jugoslavenske drave. Ovo je Islamskoj zajednici davalo nadu da e joj se vratiti oduzeta vakufska imovina. Posebno je ovu nadu podgrijavala SDA kao stranka bonjakog naroda bliska interesima Islamske zajednice. Pojedini naelnici opina i opinska vijea, svjesni znaaja vakufa i uloge Islamske zajednice u odbrani zemlje od agresije, a neki i u strahu od grijeha prema ovoj islamskoj svetinji, sami su svojom inicijativom, u okvirima postojeih propisa, vratili odreene vakufske nekretnine na koritenje Islamskoj zajednici i prije zakona o restituciji. Tu posebno treba istai Predsjednitvo Opine Mostar na elu s naelnikom Safetom Orueviem, koje je jo 31. 1. 1995. godine svojom odlukom vratilo na koritenje Islamskoj zajednici, istina devastiranu, cjelokupnu vakufsku imovinu, na podruju Mostara. Slinih primjera, mada sporadinih, bilo je i u drugim opinama. U elji da se pripremi za restituciju, Islamska zajednica je 1996. godine osnovala Vakufsku direkciju kao ustanovu koja je trebala brinuti i upravljati cjelokupnom vakufskom imovinom. Njezin primarni zadatak bio je da radi na evidenciji
39
i dokumentaciji oduzete vakufske imovine te da prati zakonodavne procese koji trebaju dovesti do restitucije. Ulogu Islamske zajednice u odnosu na vakufsku imovinu i u ovom periodu teko bi bilo razumjeti bez makar kraeg osvrta na pravni poloaj vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini. Kao potpisnica meunarodnih konvencija i deklaracija o ljudskim pravima, Bosna i Hercegovina je ve od samog njezina priznanja respektirala slobodu vjere i slobodu vjerskog organiziranja, a time i poziciju i djelovanje crkava i vjerskih zajednica u izgradnji drave i drutva. Vjerske zajednice tako su na velika vrata ule u javni ivot u Bosni i Hercegovini. Sloboda djelovanja i pravni poloaj vjerskih zajednica ureen je posebnim dravnim zakonom donesenim poetkom 2004. godine. Meutim, treba istai da djelovanju crkava i vjerskih zajednica i prije donoenja ovog zakona nita nije stajalo na putu jer je prisustvo meunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini bilo garantom primjene vjerskih sloboda i u Bosni i Hercegovini u skladu s evropskom praksom. Kako nas u ovom tekstu primarno interesira drutvena uloga i imovina Islamske zajednice, poi emo od zakonskih odredaba koje nas uvode u ovo podruje. Tako Zakon o slobodi religije i pravnom poloaju crkava i vjerskih zajednica propisuje: Crkve i vjerske zajednice posjeduju vlastitu imovinu i imovinska prava kojima slobodno raspolau i upravljaju. Crkve i vjerske zajednice imaju pravo na restituciju oduzete imovine na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine bez diskriminacije u skladu sa zakonom. Ove odredbe predstavljaju pravni osnov vjerskim zajednicama za posjedovanje, upravljanje i raspolaganje imovinom ali i pravnu i ekonomsku pretpostavku za njihovu drutvenu armaciju. Tako je spomenuti Zakon otvorio vrata vjerskim zajednicama da se i u drutvu etabliraju raznim vidovima drutveno-korisnog djelovanja, kao to je osnivanje preduzea, ustanova i udruenja, osnivanje kulturnih, karitativnih, zdravstvenih, odgojno-obrazovnih ustanova razliitog smjera, vrste i stepena u pravima potpuno izjednaenim s ustanovama iji je osniva drava ili drugi ovlateni osnivai. Za obnavljanje vakufa u okvirima Islamske zajednice posebno je znaajna odredba o pravu na restituciju te jo dvije zakonske odredbe.
40
Jedna koja daje mogunost da vjerske zajednice i crkve mogu uspostavljati i odravati meunarodne odnose i kontakte s vjerskim zajednicama i svim drugim subjektima u skladu sa svojim poslanjem i druga koja propisuje da vjerske zajednice imaju pravo traiti i primati dobrovoljne priloge u novcu i druge priloge. Demokratskim promjenama i donoenju ovakvih propisa o pravnom poloaju vjerskih zajednica prethodile su skoro pune etiri godine agresije na Bosnu i Hercegovinu te teke patnje i stradanja, posebno Bonjaka i njihove imovine. Naime, onako kako je Islamska zajednica bila suoena s oduzimanjem vakufske imovine u Socijalistikoj federativnoj republici Jugoslaviji, tako je isto ali u jo drastinijem obliku Islamska zajednica bila suoena s nemilosrdnim razaranjem vakufske imovine, gotovo do njezina potpunog unitenja. Islamska zajednica tako se suoila s dva naoko razliita ali gotovo identina problema; jedan je borba za restituciju oduzete vakufske imovine, a drugi je obnova islamskih vakufskih objekata poruenih tokom agresije. Desilo se neto gotovo nepojmljivo. Islamska zajednica je, istina i uz svesrdnu pomo dravnih organa posebno u Federaciji, prije sakupila sredstva da obnovi poruene i izgradi nove medrese i damije, nego to je te iste organe i bonjake politiare uspjela urazumiti da u tuem, posebno vakufskom haku, nema dobra i da vakufe treba vratiti njihovoj izvornoj namjeni. Tako je u Bosni i Hercegovini dolo do reuspostave na stotine novih vakufskih objekata. Vaki su negdje bili pojedinci, imuniji ljudi, kao kraljevi, prinevi, fabrikanti i privrednici, a negdje opet cijeli gradovi pa i cijeli narodi. U Sarajevu je indoneanski narod svojim prilozima sagradio prelijepu damiju u naselju Otoka. U Goradu je narod grada Kajserija iz Turske sagradio velebnu damiju, Kralj Fahd je sagradio damiju u naselju Alipaino Polje, na Kobiljoj Glavi svojim vakufom damiju je sagradio Adilbeg Zulkarpai, u Bugojnu je damiju i islamski centar sagradila princeza Devhera, u Tuzli princ Abdullah i tako su irom Bosne i Hercegovine ponikli novi vakufski objekti. Nisu sagraene i obnovljene samo damije. U Sarajevu je katarski emir Hamed bin Halifa sagradio zgradu Gazi Husrevbegove biblioteke, u Bihau je sagraena veoma reprezentativna zgrada Islamskog pedagokog fakulteta, u Cazinu je mjeovitim vakufom sagraena
41
zgrada Medrese Demaludin ef. auevi, u Tuzli kompleks zgrada Behram-begove medrese, u Graanici kod Visokog kompleks medrese Osman ef. Redovi i tako redom. Nikle su stotine novih vakufa. Ovi novi vaku u mnogome su bili izraz pomoi Bosni i Hercegovini u njezinoj postratnoj obnovi, ali su i u velikoj mjeri bili izraz priznanja bonjakom narodu za herojsku borbu u odbrani vjere i domovine. Islamska zajednica je s velikim potovanjem prihvatana kao sagovornik koji je tumaio potrebe bosanskih muslimana za islamskim objektima. Meutim, valja istai da su na animiranju vakifa za izgradnju i obnovu islamskih objekata poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu, to je u to vrijeme bio opi trend, radili zajedno imami, muftije, profesori, direktori i dekani islamskih kola i fakulteta, Rijaset s reisul-ulemom i zamjenikom reisul-uleme ali i pojedini politiari i dravni funkcioneri u Bosni i Hercegovini. Vraeno povjerenje u Islamsku zajednicu i njezino djelovanje pokrenulo je nova uvakujenja nekretnina za potrebe Islamske zajednice od samih bosanskih muslimana, emu je, u proceduralnom smislu, pogodovalo i donoenje Zakona o fondacijama u nekim kantonima Federacije Bosne i Hercegovine. Ovim je uspostavljena kvalitetna infrastruktura za djelovanje Islamske zajednice u skladu s njezinim pozvanjem i pravnim poloajem u dravi i drutvu. Posebno olakanje ini joj to to su islamske obrazovne ustanove u Bosni i Hercegovini, kao i kole drugih vjerskih zajednica, ule u sistem srednjeg i visokog kolskog obrazovanja i dobile, u skladu sa zakonom, nansijsku podrku kantonalnih ministarstava za obrazovanje. Moglo bi se rei da je to bar donekle kompenzacija drave Islamskoj zajednici i drugim vjerskim zajednicama i crkvama za oduzetu ogromnu vakufsku i crkvenu imovinu, koju drava i dalje neopravdano koristi.
42
Dr. Enes Kari
ULEMA I VAKUFI
Saetak Ulema, znalci naukovnih tokova islama, nastala je iz kruga ashaba, Poslanikovih, a.s., drugova, koji su se brinuli o zapisivanju Kurana, kodiciranju Kurana, recitiranju Kurana, te irenju obrazovne i kulturne tradicije ouvanja Kurana. Ve u vrijeme prve etverice Pravovjernih halifa dolazi do osnivanja institucije vakufa, ili utemeljenja javnoga dobra, uz sam Poslanikov vakuf ili njegovu damiju u Medini. S velikim halifatima, Emevijskim i Abbasijskim, ulema kao stale razvijala je vakuf kao instituciju ummeta. Vaku su se razvijali na temelju napretka i razvoja privrednih grana svoga vremena, poslovali su kao dinamine institucije kojima je rukovodila ulema, bili su neprotne organizacije, odnosno prot se opet ulagao u vakuf. Ulema je svoju neovisnost dugovala vakufu, a vakuf je svoj uspjeh dugovao ugledu uleme. Ovaj rad obradit e ove i druge aspekte teme Ulema i vaku.
43
Ulema i vaku transumetske institucije

Meu mnogim konstantama povijesnog islama dvije se javljaju naporedo, ulema i vaku (al-ulam wa l-awqfu). Te institucije (prvu sainjavaju ueni ljudi, a drugu nepokretne i pokretne pobone i bogougodne dobrotvorne zaklade) svojim trajanjem nadilaze geografske, kultur(al)ne, jezike, rasne i mezhebske zone povijesnog islama. I ulema i vaku svojevrsne su transislamske institucije, ukratko, organske institucije muslimanskog ummeta. Korijene ulemanskog stalea treba traiti prije svega u onom nukleusu sekretara Objave ili pisara Kurana (kuttbul-wahy ili katabatul-wahy). Ranom ulemanskom staleu osim sekretara/pisara Objave pripadaju i uai ili recitatori Objave (qurrul-qurn), koji su pratili prve prepisane primjerke Kurana po tadanjim islamskim pokrajinama (al-fq) koje su bile u administrativnom nastajanju. Takoer, ranom ulemanskom staleu pripadaju i sami hazi Kurana (huzul-qurn ili hamalatul-qurn).1 Ovaj se stale formirao kao prepoznatljiv i vidljiv u periodu od 632. do 680. godine po su, a.s. Njegovi su se pripadnici prevalentno bavili irenjem Kurana putem prepisivanja, poduavanjem drugih uenju i recitiranju Kurana, te potom, tokom kasnijih desetljea islama, i tumaenjem Kurana. Prema enciklopedijskim obradama odrednice ulam vidljivo je da se taj termin odnosi na znalce islamske vjere i poznavatelje Kurana (te kasnije i hadiskih disciplina). Naspram termina ulam poeo se vrlo rano koristiti i diferentni termin udab koji je oznaavao gramatiare, stilistiare, semantiare ukratko, iroki knjievniki stale koji je prouavao i druge tekstove osim Kurana i Hadisa (hadt).2
1
Zejd ibn Sabit (Zayd ibn Tbit, umro 672. ili 673. po su, a.s.) svakako je jedan od prvih lima; bio je pisar ili sekretar Objave tokom dugog perioda objave Kurana; od Boijeg poslanika Muhammeda, a.s., uio je islamsku (te takoer i ulemansku) kurtoaziju odnosa prema Kuranu. K tome, lanovima uleme pripadaju i prva etverica halifa (al-hulafu r-ridn), koji su, takoer, bili pisari Objave. Vidi odrednicu ulam u: The Encyclopaedia of Islam, volume X, Brill, Leiden, 2000, p. 801.
44
Dr. Enes Kari, Ulema i vaku
Zanimljivo je spomenuti da su prvi primjerci Kurana (ili al-mashif) imali status pokretne vakufske imovine, uvani su s velikim potovanjem u glavnim damijama, sreditima islamskih pokrajina. Istanbulska IRCICA (Research Centre for Islamic History, Art and Culture) nedavno je objavila dva al-Mushafa al-Sharfa koji se pripisuju Utmnu bin Anu prvi koji se uva u Topkapi dvorcu objavljen je 2007,3 dok je drugi primjerak objavljen u Istanbulu 1430/2009. godine, a radi se o primjerku al-Mushafa koji se uva u Kairu, u al-Mahadu l-Husayniju.
Ulema i proliranje teorijskih propisa o naravi vakufa

Kad je posrijedi teorijsko utemeljenje propisa o vrstama, uvjetima i, openito, naravi vakufa potrebno je prisjetiti se da rana predanja spominju vakuf Umara bin al-Hattba (zemljite koje je on kao sahbija stekao u lokalitetu Hajber/Haybar), te je taj njegov vakuf prvi zemljini vakuf uope (u Medinskoj zajednici muslimana). Ibn Haar al-Asqaln ovaj vakuf spominje u svome djelu Bulgul-marm.4 Kako se tu navode rijei Boijeg poslanika Muhammeda, a.s.: In ita habbasta... (Ako eli, uini zemlju neotuivom/vakufom...), stoga se vakuf jo naziva i habs. Ulema je tokom nekoliko prvih stoljea i sama dala veliki doprinos konstituiranju discipline vakufskoga prava. Rano se dolo do teorije o stalnosti i trajnosti imovine koja se uvakujava, zatim o mogunosti uvakujenja pokretnina, potom teorije o neotuivosti vakufske imovine, itd. Precizno je opisana dinamika izmeu darovatelja (wqif), zatim samoga vakufa, uvara (mutawall) vakufa, kao i sudije (hkimu -ari) pri samom procesu/postupku uvakujenja. Takoer, detaljno se opisuje sam postupak uvakujenja koji ine etiri vane spone:
3
Usp. prof. dr. Ekmeleddin Ihsanolu, Mulhazt trhiyyah..., predgovor za izdanje al-Mushafa aarfa koji se pripisuje treem hali Utmnu, i koji se uva u Topkapi Palace Museumu, izdanje Istanbul, 1428/2007. Usp. Ibn Haar al-Asqaln, Bulgul-marm, Kairo, bez godine izdanja, str. 784. Usp. takoer odrednicu waqf u Encyclopaedia of Islam, vol. XI (New Edition), Brill, Leiden, 2002, p. 59-99.
45
izjavna formula o uvakujenju (as-sgah), osniva vakufa (al-wqif), imetak/posjed/vlasnitvo koje se uvakujuje (al-mawqfah), korisnik (korisnici) vakufa (al-mawqfu alayh).
U eminentnoj Encyclopaedia of Islamic Law5 detaljno se opisuje upotreba formula waqqaftu (uvakujujem), habbastu (izuzimam iz svoga imetka i dajem), sabbaltu (darujem u dobrotvorne svrhe) i abbadtu (dajem trajno/ zauvijek).6 Takoer, opisana je detaljno namjera uvakujenja ili tzv. niyyatulqurbah (stjecanje Boije blizine). Radom na teorijskoj elaboraciji institucije vakufa i na samom procesu uvakujenja pripadnici uleme imaju i dodatni cilj promovirati i iriti krug halla, jer osim to se moe uvakuti samo svoja (a ne tua) imovina, ona mora biti erijatski dozvoljena za koritenje, obrt i upotrebu.
Ulema, vaku i osnivanje gradova

Veliki broj izvora donose dokumente ili predanja o ulozi uleme u utemeljivanju cijelih gradova kao vakufa. tavie, postoje tvrdnje i predanja da je uz Mekku i Medinu u Hidazu, takoer i cijela Palestina vakuf, te da je uloga uleme u odravanju i proliranju tog vakufa bila nezamjenjiva.7 U knjizi FEZ City of Islam od Titusa Burckhardta8, nenadmanom djelu o jednom islamskom gradu, donesena je i dokumentirana pria o ulozi alima i sujskih autoriteta u osnivanju gradova iji su nukleusi bili vaku. Prema arapskim hroniarima, sfja Idris II je poetkom rabiul5
Usp. Encyclopaedia of Islamic Law (A Compendium of the Major Schools), adapted by Laleh Bakhtiar, izd. ABC International Group, INC., Kazi Publications, Chicago, 1996. Encyclopaedia of Islamic Law, p. 253. Yitzhak Reiter, kao zagovaratelj drave Izrael, estoko se okree protiv miljenja da je cijela Palestina vakuf. Vidi Yitzhak Reiter, All of Palestine is Holy Muslim Waqf Land, a Myth and Its Roots, objavljeno u: Ron Shaham (prireiva), Law, Custom and Statute in the Muslim World, Brill, Leiden, 2007. Usp. Titus Burckhardt, FEZ City of Islam, izd. The Islamic Texts Society, Cambridge, 1992.
6 7
46
awwala 192. godine po Hidri (al-hirah), ili 808. godine po gregorijanskom kalendaru, nacrtao plan budueg grada Feza. Kad je zapoela izgradnja, sja i lim Idris II podigao je ruke i uinio dovu: O Boe, uini ovaj grad kuom znanja i pravnih nauka, kako bi se tako Tvoja Knjiga mogla uiti i Tvoji zakoni mogli potovati...9 Ova Burckhardtova knjiga donosi nazive brojnih medresa grada Feza, a u vezi s njima i imena vakufskih fondacija (habs).10 Titus Burckhardt tvrdi da i danas dobar dio grada [Feza] i okolnih vrtova pripada openito u korist univerziteta Qarawiyyn, damija, bolnice, mristna, kuranskih kola i javnih kupatila...11 U tradicionalnim institucijama takvih gradova, posebno onim obrednim i obrazovnim, uloga uleme bila je od najvie vanosti i neprekidno traje stoljeima. Institucija vakufa je tokom dugih razdoblja pomagala zasnivanje i razvoj gradova. Takoer, vakuf je pomagao tzv. ribt ili pogranina naselja. Povezivanjem vakufa i gradova pripadnici uleme htjeli su naseljima i gradovima, uz ekonomski procvat, podariti i duhovni sadraj, znaenje i smisao.12
Ulema, vaku i osnivanje damija

Openito, sve znamenite damije osnovali su alimi u saradnji kako s vlastima tako i s vakuma. Jedan meu hiljadama primjera jeste osnivanje damije u Kordobi 170. godine po Hidri. Vrlo rano je ulema u Andalusu ustanovila snanu i razgranatu instituciju uvakujenja i vakufa (tahbs i al-ahbs) koji su se,
9
Titus Burckhardt, isto, str. 64. U ovim rijeima razumijemo i vidimo posve jasnu repliku dove Ibrhima, a. s., koji je obnovio Sveti hram (Kabah); islamski izvori tvrde da je i to od poetka bio vakuf. Titus Burckhardt ih naziva na engleskom mainmort foundations (vakufske zaklade). Usp. str. 74. Titus Burckhardt, isto, str. 74. Prisjetimo se, zakratko, grada Mahada (Mehed) u sjeveroistonom dijelu Irana. Praktiki, cijeli taj grad utemeljen je na mrei vakufa.
10 11 12
47
izmeu ostalih dobara, sastojali i od velikih koliina zlatnoga novca. Sve od vremena Abdurrahmana I, trezor ahbsa bio je stup razvoja Andalusa. Tako, kad se pravila prva velika damija u Kordobi 170. godine po Hidri (786. po sau, a.s.), iz ovoga vakufa izdvojeno je 200.000 zlatnika! Kordopski muslimani toga vremena imali su obiaj svoj trezor drati u tzv. maqsri [proelju ili mihrbu] Kordopske damije, a taj je trezor imao funkciju baytu malil-muslimn.13 Naprimjer, jedna vakufska povelja ili darovnica iz Kordobe precizno navodi krajnje primaoce hubusa (ili vakufa): a) mahala oboljelih od lepre s druge strane rijeke u Kordobi, b) odravanje jednoga mosta, c) davanje plae imamu i drugim slubenicima damije, d) popravak damije, e) kupovina ulja za lampe u damiji, itd.14 Kao to Kordoba ima povijest svojih vakufa, tako je imaju i drugi gradovi obiljeeni dugotrajnom islamskom tradicijom: Buhara, Samerkand, iraz, Isfahan i dr.
Ulema, vaku i osnivanje medresa i visokih uilita

U IV i V stoljeu islama dolazi do snanog irenja islamskog sistema obrazovanja. Medrese se podiu sve vie, i premda su funkcionalno nalik damijama, njihova se uloga odreuje sve vie u smjeru visokog obrazovanja muslimana. Primjer za ovo jeste medresa ili sveuilite an-Nizmiyya u Bagdadu, te u brojnim drugim gradovima: Basri, Nejsaburu, itd. An-Nizmiyya je osnovana kao vakuf vladara Nizmul-Mulka (ubijen 1092). Ab Hamid al-Gazl je mlai savremenik vezira Nizmul-Mulka, ohrabrivao ga je na podizanje i razvoj an-Nizmiyya sveuilita. Sam alGazl proveo je etiri godine kao profesor na an-Nizmiyyi, tom tipinom primjeru saradnje uleme, vlasti i vakufskih fondacija toga vremena. Pa i kad je al-Gazl napustio Bagdad i za etrdeset dana stigao u Damask, i tamo se izdravao od vakufa tako to je lokalnom rukopisnom
13 14
Usp. Waqf, objav. u The Encyclopaedia of Islam, isto, str. 77. Usp. Waqf, isto, str. 77.
48
cehu ili vakufu u Damasku prodavao svoje rukopise. Doslovno se kae da je al-Gazl ivio i opskrbljivao se od rukopisa (yartaziqu mina n-nusahi). I alluddn as-Suyt je, kao veliki uenjak, administrirao vakufskim prihodima, jer je neko vrijeme bio postavljen za upravitelja al-Baybarsiyyah hniqha. Historiar Ibn Iys spominje da su as-Suytja njegovi muridi bacili u adrvan, kad im je as-Suyt smanjio stipendije, zato to su se bili smanjili vakufski prihodi.15 Ovdje se mogu navesti desetine u strunoj literaturi poznatih primjera angamana visokih alima unutar manjih ili veih vakufskih sistema. Posebno poglavlje u povijesti vakufa pripada ulozi ena u pomaganju vakufa i uleme. Diljem Osmanske imperije ene su bile kako utemeljiteljice vakufa tako i njegove nansijerke. Ovdje navodimo jedan iznimno vaan detalj. Prema dokumentima erijatskog suda (mahkama ariyya) u Halepu od 1700. do 1800. godine, ene su osnovale 208 vakufa od ukupno 568 vakufa (ili 37%). Takoer, ene su u Halepu, od 1800. do 1850. godine osnovale 212 od ukupno 483 vakufa (ili 44%). Kako ovaj izvor kae, Halebijke su osnivale kako ope vakufe (waqf hayr) tako i one porodine (waqf durryy ili waqf ahl). U ovom su periodu ene u Halepu iznimno mnogo pomagale damije, medrese, tekije i zavije, zatim su troile vakufska sredstva na plae za vjerske slubenike, ali i za hranu sirotinje, kao i za asne hramove Mekke i Medine. Procentualno gledano, na tu vrstu vakufa otpada 64% od svih enskih vakufa u Halepu u ovom periodu.16
15
Ibn Iys biljei da je sukob izmeu as-Suytja i njegovih sfja i murda u hniqhu alBaybarsiyyah kulminirao na sljedei nain: Meu dogaajima ovog mjeseca (abna) je i taj da su se sfje koji su bili u al-Baybarsiyyah hniqhu pobunili protiv svoga ayha alluddna alAsytja i zamalo ga ubili, potom su ga obuenog bacili u adrvan. Zbog ovoga su se desile stvari ije bi se objanjavanje oduljilo. Tmnby, dawdr, iskoristio je ovu priliku da ga omalovai, a kad je Tmnby kasnije postao sultn, ayh alluddn se skrivao za vrijeme njegove vladavine, dok mu se nije desilo ono to emo spomenuti na podesnom mjestu za to. (Ibn Iys, BadiuzZuhr, III, str. 378) Margaret L. Meriwether, Women and Waqf Revisited, objavljeno u: Madeline C. Zil (prir.), Women in the Ottoman Empire Middle Eastern Women in the Early Modern Era, izd. Brill, Leiden, 1997.
16
49
Praktiki, ova nam injenica pokazuje da su ove ene bile alime ili alimke visokoga ranga. K tome, ova injenica iz Halepa nije nipoto usamljena.
Vaku i relativna nezavisnost uleme

I najnovija djela o islamu, objavljena tokom druge polovine XX stoljea ili tokom prvog desetljea XXI stoljea, snano istiu vezu izmeu mree uleme i institucije vakufa. Filip Hitti navodi da je jo halifa Omer (halfa Umar) u svome ustavu ustanovio da odreena zemljina parcela moe biti vakuf, to jest javno dobro svih, cijele muslimanske zajednice.17 Hitti navodi da su kadije i fekihi (specijalizirana ulema u sudstvu i pravu), izmeu ostalih poslova upravljali dobrotvornim fundacijama (waqf) i imanjima siroadi i slaboumnika.18 Takoer, Hitti navodi da je historiar al-Khatib al-Baghdd (10021071) oporukom ostavio svoje knjige kao waqf (neotuivo dobro) muslimanima...19 Filip Hitti, takoer, spominje da su u doba muslimanske dekadence za vrijeme dinastije Mameluka u Egiptu tzv. halife lutke izmeu Abbsija upravljale vakuma...20 Tokom formiranja tradicionalnog islamskog drutva ulema je samoformiranjem ustanovila ili formirala i sistem vakufa. Seyyed Hossein Nasr tvrdi: Institucija vakufa (awqf) je iroka i obuhvata gotovo sve strane tradicionalnog islamskog drutva, ali je napose snana veza institucije vakufa sa kolama, bibliotekama i drugim specino obrazovnim institucijama.21 Tradicionalna ulema u Iranu je za vrijeme dinastije Kadara (Qajr), koja je vladala od 1779. do 1925. godine, posebno armirala pravo na ubiranje zekata i petine (hums), takoer im je dato pravo da nadziru damije i
17
Usp. Filip Hitti, Istorija Arapa (s engleskog preveo Petar Pejinovi), Veselin Maslea, Sarajevo, 1983, str. 166. Isto, str. 215. Isto, str. 374. Isto, str. 610. Seyyed Hossein Nasr, The Islamic Educational System, objav. u: S. H. Nasr, Islamic Science, an illustrated study, World of Islam Festival Publishing Company Ltd., London, 1976.
18 19 20 21
50
svetilita, te vakufe (waqfs), to je znailo da su imali/posjedovali prihode od davanja zemlje za obraivanje kao i prihode od izdavanja/rentanja stambenih prostora.22 Annemarie Schimmel tvrdi da su neki sujski redovi bili veoma imuni jer su u materijalnom i dohodovnom aspektu bili organizirani na nain vakufskih fondacija. Ona se poziva na sujskog autora Damija (m), koji tvrdi da je sujski ayh Maduddn Bagdd imao godinji prihod od 20.000 zlatnika, koji je troio na izdravanje/stipendiranje svojih uenika i sljedbenika.23 Annemarie Schimmel tvrdi da su neki ayhovi pretvarali svoju naslijeenu imovinu u vakufe, zaklade izuzete od poreza i date za ivotne trokove njihovih uenika. U djelu Reform in The Ottoman Empire 18561876, autora Roderica H. Davisona, vaku se spominju u nekoliko navrata, napose pokuaji Osmanske imperije da ih reformira.24 Marshall G. S. Hodgson u svome trotomnom djelu The Venture of Islam spominje ulemu i vakufe nekoliko puta. Posebno je znaajno kad uoava da su vaku osiguravali ulemi odreenu neovisnost od drave; naime, poloaji u drutvu koji su se nansirali iz vakufa bili su kontrolirani privatno, voljom osnivaa vakufa25, te je drava tu imala veoma mali upliv. U nedavno objavljenom djelu Islam in Inter-War Europe nekoliko puta se spominje Mehmed Demaludin auevi, posebno u kontekstu njegovih nastojanja da se u Bosni i Hercegovini i Kraljevini Jugoslaviji reformiraju vaku i da se dinamizira njihova uloga.26
22
Usp. Malise Ruthven (u saradnji s Azimom Nanjijem), Historical Atlas of Islam, Harvard University Press, Cambridge/Massachusetts, 2004. Usp. Annemarie Schimmel, Mystical Dimensions of Islam, The University of Carolina Press, Chapel Hill, 1975. p. 238. Usp. Roderic H. Davison, Reform in The Ottoman Empire 18561876, Gordian Press, New York, 1973. Usp. Marshall G. S. Hodgson, The Venture of Islam, volume III, The University of Chicago Press, Chicago, 1974. Usp. Nathalie Clayer i Eric Germain (prireivai), Islam in Inter-War Europe, Columbia University Press, New York, 2008.
23
24 25
26
51
Zakljuak
U tradicionalnom svijetu islama ulemanski stale poeo je propadati u doba slabljenja vakufa, a posebno s periodom nacionaliziranja vakufa u doba nastanka tzv. drava/nacija i nakon provoenja mnogih revolucija. Nacionaliziranje vakufa znailo je gubitak intelektualne slobode koju je ulema uivala due od dvanaest stoljea. U ovom kratkom eseju nismo se bavili posebnim pitanjem koliko je i sama ulema doprinijela stagnaciji vakufa kad je pristala na koncepte taqlda, i kad su zatvorena vrata itihda? Ekasni vakufski sistemi iz prvih stoljea islama proizvod su dugotrajnog i svjeeg itihda uleme. Nestankom jednog ugasilo se i drugo. Ulema je ve nekoliko stoljea izgubila svoju neovisnost, postala je materijalni i duhovni ovisnik, a s njom i damije, medrese, tekije, zavije...
52
Mr. Muharem Omerdi
IZUAVANJE VAKUFSKOG PRAVA U NASTAVNO-OBRAZOVNOM SISTEMU BiH

Saetak U ovom radu dat je presjek izuavanja predmeta Vakufsko pravo u odgojnoobrazovnim zavodima Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u okviru nastavnih planova i programa medresa i islamskih fakulteta dodiplomskog i postdiplomskog studija. Rad see u ezdesete godine prolog stoljea kada je predmet Vakufsko pravo uveden u NPP, kao sastavni dio osmogodinjeg nastavnog plana predmeta Fikha. Od tada pa do danas, sam predmet i sadraj izuavanja Vakufskog prava doivjeli su odreene transformacije. Pregledom NNP-a utvreno je da se Vakufsko pravo izuava u sastavu drugih khskih disciplina, a ne kao samostalan predmet u svim bosanskim medresama i na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, odnosno da se na islamskim pedagokim fakultetima u Zenici i Bihau uope ne izuava. To govori o tendenciji suprotnoj bonjakoj tradiciji znanja o vakufu i praksi uvakujavanja, kao i prijekoj potrebi dananjice s obzirom na zadatke ouvanja i revitalizacije vakufa kao iskustva i institucije. Ovakav odnos prema vakufskom pravu moe se denekle opravdati uzme li se u obzir to da je komunistika Jugoslavija razliitim modelima bila glavni uzurpator vakufske imovine te da je zbog toga tokom dueg perioda u NPP obrazovnih zavoda Islamske zajednice bio smanjen interes za ovaj nastavni predmet. Meutim, danas je stanje drugaije i to treba biti prepoznato i u NPP obrazovnih zavoda Islamske zajednice.
53
Uvod
U odgojno-obrazovnim zavodima Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini predmet Vakufsko pravo ne uzuava se kao samostalan obrazovni predmet u okviru Nastavnog plana i programa medresa, Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu i islamskih pedagokih fakulteta u Zenici i Bihau, kako u dodiplomskom tako ni u postdiplomskom studiju. Meutim, u sastavu drugih khskih disciplina ovo podruje erijatskog prava izuava se u svih est medresa u Bosni i Hercegovini i na Fakultetu islamskih nauka. Takoer, kod nas ne postoje eksperti specijalizirani za ovu disciplinu erijatskog prava tokom svoga kolovanja kod nas ili u svijetu, ali veina naih erijatskih pravnika i teologa izuavali su ovo podruje erijatske nauke, ire ili ue, tokom svoga studija. Za studij Vakufskog prava u Bosni i Hercegovini model njegova izuavanja vie je ovisio o znalcima koji su ga predavali i imali utjecaj na nastavne planove kola ili fakulteta od stvarne potrebe za tom granom prava. Na takvo stanje stvari primarno je utjecala smanjena potreba ili gubitak interesa za primjenom propisa vakufskog prava jer se smanjivao broj uvakujenja, ime je i vakifa bilo sve manje, a vakufska dobra stara i po nekoliko stoljea nestajala su. Udari na vakufska dobra bili su svakodnevni. Drava je razliitim modelima bila glavni uzurpator vakufske imovine u Bosni i Hercegovini, pa su na udaru njezinih zakona i izvrilaca bili svi pojedinci i institucije koje su se zauzimale za njezinu zatitu. Takvim su se stanjem vodile i obrazovne ustanove, drei opravdanim izuavanje onih podruja erijatskog prava koja su bila u primjeni ili je za njima bilo vee potrebe. Zbog toga dui period u NPP obrazovnih zavoda IZ o predmetu Vakufsko pravo nije bilo ni rijei.
Izuavanje predmeta Vakufsko pravo u medresama u BiH

Dolaskom kadije hfz. Sinanudina ef. Sokolovia za profesora Fikha u Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevo, ezdesetih godina prolog stoljea,
54
Mr. Muharem Omerdi, Izuavanje vakufskog prava u nastavno-obrazovnom sistemu BiH
u NPP uvodi se predmet Vakufsko pravo kao sastavni dio osmogodinjeg nastavnog plana predmeta Fikha. Vakufsko pravo izuava se cijelo polugodite. Godine 1966. hfz. Sokolovi pie opsenu skriptu pod naslovom Vakuf kao pravna ustanova koja sadrava 18 poglavlja. Objavio ju je u privatnom izdanju i bila je dostupna svim uenicima. Drugo izdanje ove skripte Gazi Husrev-begova medresa tampa 1972. godine. Sokolovieva skripta Vakuf kao pravna ustanova obrauje sljedea pitanja: Denicija i termini, Uzroci uvakujavanja, Uvjeti uvakujavanja, Nain osnivanja punovanog vakufa, Razilaenja mudtehida o pitanjima vakufa, Odredbe vakifa, Postavljanje mutevelije, Dioba vakufa prema njihovoj koristi, Dioba vakufa prema njihovoj svrsi, Dioba vakufa prema njihovoj naravi, Vakufski rashodi, Odgovornost mutevelije, Postavljanje vakufskih slubenika, Supstitucija (zastupanje) i odsustvo, Vakufska uprava, Moe li se prihod jednog vakufa troiti za potrebe drugog, Dobrotvorne ustanove koje su ostale bez svrhe, Moe li se vakuf zaduiti. Nakon Sokolovieve smrti za profesora Fikha u ovaj odgojno-obrazovni zavod dolazi Ibrahim ef. Dananovi koji pie svoju skriptu pod naslovom Vakufsko pravo, a objavljuje je 1983. godine Gazi Husrev-begova medresa. Dananovieva skripta Vakufsko pravo obrauje sljedea pitanja: Vaku su islamske zadubine, Prodaja vakufa,
55
Vakufska terminologija, Uvjeti punovanosti vakufa, Predmet vakufa, Vrste privatnog posjeda u turskom periodu, Nain osnivanja punovanog vakufa, Registriranje vakufa, Testament, Vakufnama, Svrha vakufa, Vjerskoprosvjetne vakufske ustanove (damije, musalle, mesdidi, medrese i biblioteke), Osnivanje vakufa u humanitarne svrhe, Osnivanje vakufa u opedrutvene svrhe, Upotreba vakufske imovine, Porodini/evladijjet vakuf; propisi o porodinom vakufu, Naini koritenja vakufske imovine, Idaretejn vakuf, Mutevelija upravnik vakufa, Upravljanje vakuma u naim uvjetima.
Od 2006. godine, kada je izvrena temeljita reforma NPP u medresama, predmet Vakufsko pravo (vakuf/zadubina) izuava se u svim bosanskim medresama tokom treeg razreda sa svega tri nastavna sata.
Izuavanje Vakufskog prava na islamskim fakultetima u BiH

Na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu predmet Vakufsko pravo izuava se od samog osnivanja ove visoke odgojno-obrazovne ustanove. Do agresije na Bosnu i Hercegovinu na Islamskom teolokom fakultetu u Sarajevu ovaj predmet predavao je dr. Fikret Kari. U ratnom i poratnom periodu nastavu iz ovog predmeta drao je dr. Ibrahim Dananovi. Prema Nastavnom planu i programu Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu (1995) u estom semestru se uz predmet Nasljedno pravo izuavao se i predmet Vakufsko pravo kome je dat prostor od est predavanja:
56
1. Predmet, metod i znaaj izuavanja vakufskog prava; 2. Nastanak ustanove vakufa i uoblienje njezina pravnog sadraja: Idejni i drutveni razlozi za nastanak ustanove vakufa, Izvori normi vakufskog prava, Praksa rane muslimanske zajednice; 3. Klasina razrada pravnog instituta vakufa: Denicija vakufa u klasinim pravnim djelima, Cilj uvakujenja i njegova drutvena funkcija, Uvjeti punovanosti vakufa, Naini uspostavljanja vakufa, Pravne posljedice uvakujenja; 4. Vakufski dokumenti (diplomatika analiza): Vrste vakufskih dokumenata, Diplomatika analiza; 5. Vakufska administracija: Upravnik (mutevelija), njegova ovlatenja i dunosti, Nadzornik (nazir), njegova ovlatenja i dunosti, Upotreba vakufske imovine: Vaku namijenjeni opekorisnim ciljevima i porodice vakifa, Pravni oblici koritenja vakufske imovine; 6. Historija vakufa u bivim jugoslavenskim zemljama:
Ope stanje i pravno reguliranje vakufa u osmanskom periodu, Pravni tretman vakufa u periodu nakon prestanka osmanske
vlasti do 1918. (meunarodno i unutranje zakonodavstvo), Pravni tretman vakufa u bivoj Jugoslaviji od 1918. do 1941, Vaku u bivoj jugoslavenskoj socijalistikoj dravi, Pravne mogunosti i nain uspostavljanja te njihova uprava s obzirom na normativne akte IZ. Za predmet Vakufskog prava koriteni su sljedei udbenici i drugi izvori: 1. Begovi, Mehmed: Vaku u Jugoslaviji, Beograd, 1936.
57
2. erimovi, Mehmed Ali: O vakufu (erijatsko vakufsko pravo), Sarajevo, 1935. 3. Farkas, Ljudevit: O vakuma i o ureenju uprave vakufskih dobara, Arhiv za pravne i drutvene nauke, Beograd, XVII/1928, str. 352369. 4. Handi, Mehmed: O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeu Uloga drave i vakufa, Prilozi za orijentalnu lologiju, XXV/1975, str. 133-170. 5. Sueska, Avdo: Vakufski krediti u Sarajevu (u svjetlu sidila sarajevskog kadije iz godine 973, 974. i 975/1564, 1565. i 1566), Godinjak pravnog fakulteta u Sarajevu, 11/1954, str. 343-379. 6. Anali Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu (tematski broj posveen vakufu), knj. XI, X/1983, str. 9-324. Od akademske 1998/99. godine predavanja iz predmeta Vakufsko pravo drao je dr. Enes Ljevakovi. Nakon reforme Nastavnog plana i programa na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, s vaenjem od akademske 2003/04. godine izuavanje Vakufskog prava pomjera se u peti semestar tree godine Teolokog smjera i Smjera za imame, hatibe i mualime. Za to je Nastavnim planom rezerviran prostor od est predavanja i tri asa vjebi. Zajedniki naziv predmeta u ovom semestru za oba smjera jest erijatsko nasljedno, testamentalno i vakufsko pravo. U okviru predmeta Vakufsko pravo od akademske 2003/04. godine izuavaju se sljedee nastavne cjeline:
Vakuf pojam i smisao, Uvjeti valjanosti uvakujavanja, Vrste vakufa, Vakufska administracija (s posebnim osvrtom na nau praksu), Vaku u Bosni i Hercegovini, Restitucija i njezine implikacije na vakufsku imovinu.
Predavanja i vjebe dri dr. Mustafa Hasani.
58
Na dva islamska pedagoka fakulteta u Bosni i Hercegovini, IPF u Zenici i IPF u Bihau, NPP nije predvieno izuavanje predmeta Vakufsko pravo.
Diplomski i magistarski radovi iz predmeta Vakufsko pravo na FIN-u u Sarajevu

Iako je predmetu Vakufsko pravo na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu posveeno priblino pola semestra, ipak mu se kroz diplomske radove dala velika panja i pokazao se interes studenata i postdiplomaca. Podatak da je uraeno i odbranjeno 20 diplomskih i dva magistarska rada s tematikom o vakufskom pravu i vakuma1 zorno govori da na Fakultetu islamskih nauka vlada veliki interes za ovu nauku i predmet kojim se ona bavi, kako kod profesora tako i kod njihovih studenata. Prezime i ime Naslov rada Diplomski radovi
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Ahmetspahi Halil Jusu Imer Salkica Jakub Bai Kemal Grai Dafer Dudi Mevlud Tabakovi Sabiha Evladijjet vaku u BiH u prvoj polovici 20. stoljea Vaku u Skoplju u vrijeme turske vladavine Vaku u Travniku Vaku u Banjoj Luci Vaku u Zenici Vaku u Novom Pazaru Ali Fehmi ef. Dabi doprinos vjerskoj i vakufskoj autonomiji u BiH za vrijeme Austro-Ugarske monarhije 26. 11. 1986. 13. 5. 1988. 6. 7. 1989. 26. 2. 1991. 22. 10. 1991. 25. 2. 1992. 24. 1. 1993.
Datum odbrane
http://www.n.ba/posebni-programi/alumni/stari-npp
59
8. 9.
Omerbai Fuad Tucakovi Emin
Vaku teanjskog kraja Vakuf ejvan ehaje Kethade Nacionalizacija Gazi Husrev-begovog vakufa Damije i demati od Kulen-Vakufa do Arapue i njihovi vaku Pravni poloaj vakufa u Bosni i Hercegovini od Austro-Ugarske do danas Mehmed-paa Kukavica i njegovi hajrati u Travniku Rad vakufsko-mearifskog povjerenstva u Bugojnu od 1918. do 1945. godine Vaku u Goradu
20. 11. 1996. 24. 4. 1997. 25. 2. 1998. 30. 9. 1998. 26. 4. 2001. 10. 7. 2002. 10. 3. 2003. 3. 12. 2003.
10. Begovi Ibrahim 11. Redi Ibrahim 12. Hasanovi Azra 13. Halilovi Bekira 14. Duranovi Elvir 15. Da Rasim 16. Mehi Ibrahim 17. Sijamhodi Fahrudin
Musa-pain vakuf u Novoj Kasabi jedan primjer nastanka urbanih naselja u Bosni i 27. 12. 2004. Hercegovini Vakufska uprava od 1878. do 1918. godine Turali-begov vakuf u Tuzli Vaku na podruju Medlisa Islamske zajednice Sanski Most u periodu od 1945. do 2007. godine Hasan-aga i njegova vakufnama s posebnim osvrtom na zadubine 20. 5. 2005. 11. 12. 2006. 18. 6. 2007. 11. 9. 2007.
18. ei Emir 19. eri Mirza 20. Eminagi Harun
Magistarski radovi
1. ajlakovi Muhamed eman Senad Vakufska pitanja u fetvama savremenih erijatskih pravnika Vaku i fondacije i komparativna studija o poloaju vakufa i fondacija u erijatskom pravu i pozitivnim zakonskim propisima u Bosni i Hercegovini Oba magistarska rada su objavljena.
60
5. 9. 2006.
2.
26. 6. 2011.
Mogu li vaku pospjeiti rad naih medresa i islamskih fakulteta

Medrese su nastajale kao vaku velikih vakifa naeg prostora. Za rad medresa osnivani su mnogobrojni vrijedni vaku. Promjenom politikih sistema u Bosni i Hercegovini dolazilo je do zatvaranja veeg broja medresa, a time i do nestajanja njihovih vakufa. Ponovnim reaktiviranjem pet medresa u Bosni i Hercegovini u vremenu od 1993. do 1995. godine javio se problem prostora ali i redovnog izdravanja. Neki preostali medresanski vaku nali su se u upravi drugih institucija IZ, a razlozi su:
gubitak vakufnama, zatvaranje ili prestanak rada medresa, preuzimanje vakufa i zadravanje njihovih prihoda od pojedinih
medlisa IZ; (medrese su traile povrat pripadajuih vakufa, za to su dobile podrku i Rijaseta IZ), nedostatak novih uvakujenja... Iz svega proizlazi da je potrebna vea zastupljenost predmeta Vakufsko pravo u NPP medresa i fakulteta i to:
cijelo jedno polugodite u medresama ili najmanje polovica

polugodita, predavanja cijelog jednog semestra na FIN-u, predavanja pola semestra na dva IPF-a, kompetentni predavai, kvalitetan nastavni plan predmeta, dobri udbenici i temeljita priprema predavanja...
61
Dr. Nusret Isanovi
VAKUF I ISLAMSKI ETOS

Saetak U uvodu rada obrazloeni su razlozi koji su opredijelili autora da temu vakufa razumijeva iz horizonta islamskog etosa. U prvom dijelu rada denirana je ideja vakufa u kontekstu matrinih vjerskih i etikih poruka Kurana i sunneta Allahova Poslanika, a.s., a potom se razmatraju njegova institucionalna oformljenja zasnovana na jedinstvenom etosu islama. Vakuf je ovdje razumijevan kao duhovni, moralni, socijalni i kulturni supstrat osebujne drutvene i povijesno-civilizacijske ostvarenosti islama. On je doprinio razvoju obrazovanja, znanosti, umjetnosti, arhitekture i urbanizma, te odredio humani i moralni karakter islamskog drutva. U drugom dijelu rada autor argumentira stav po kojem znanstvena, religijska i lozofska misao nije dovoljno posveivala panje etikoj i humanoj dimenziji vakufa, a on je smatra fundamentalno konstitutivnom. U ovom dijelu rada postavljena je teza da se vakuf i njegova osnovna i poliedrina semantika ne mogu razumjeti bez uvaavanja islamskog etosa i na njemu zasnovanih humanih, antropolokih i drutvenih konteksta. Teza je temeljena na stavu o bitno etikoj naravi Kurana i poslanike misije Muhammeda, a.s. U nastavku rada tematizira se primjena naela islamskog etosa i, na njemu zasnovane etike paradigme u institucionalna oformljenja ideje vakufa; razmatraju se njihovi moralni i humani odjeci na oblikovanje muslimanskog ovjeka i njegove zajednice. Na kraju rada razviaju se pretpostavke za rearmiranje koncepta islamskog etosa u ponovnom oivljavanju ideje vakufa kao vjerske, moralne, socijalne i kulturne vrijednosti muslimana, napose Bonjaka.
63
Uvod
Iako se duhovna, moralna i humana dimenzija vakufa moe za njega smatrati fundamentalno konstitutivnom, savremena znanstvena, religijska i lozofska misao posvetila joj je zanemarljivo malu panju. Dosadanjim pristupima ovoj temi potpuno dominiraju historijski i pravni diskursi. Osim sutinskih razloga, koji proistjeu iz posebnog znaenja islamskog etosa za razumijevanje islama, muslimanskog ovjeka, njegove zajednice i, napose, njegovih institucija, ova je okolnost znaajno doprinijela da se opredijelim za naslovnu temu moga rada. Inae, na opem planu, pitanje etosa sve ee zaokuplja panju savremene drutvene i humanistike misli. Etos postaje horizont bez kojeg vie nije mogue razumijevati transformiranu narav modernog ovjeka i njegovo doba. Na djelu je sve prepoznatljivije oblikovanje diskursa koji iz koncepta etosa pokuava misliti fundamentalne krize naeg svijeta i njegovih institucija razumijevane kao posljedica zaborava ovjeka kao duhovnog i moralnog bia ije je porijeklo nesvodivo na ovovremenost i ovosvjetovnost i, u vezi s tim, kao posljedica naruene ravnotee izmeu materijalnih, moralnih i duhovnih kvaliteta ivota. Uprkos organiziranoj proizvodnji lozoje beskorisnosti i samozaborava to je planetarno pokuavaju ostvariti samoproglaene duhovne elite koje slue moi i o njoj odluuju kako bi se ovjekova panja usmjerila na plitke i beznaajne stvari koje ine velik dio pomodne potronje1 razboritim umovima dananjice postaje sve razvidnije da je ova kriza (oitovana u ekonomiji, energetici, monetarnom sistemu, politici, znanosti i tehnici, obrazovanju, religiji, ovjekovoj kulturi, drutvenosti i humanosti) duboka, alarmirajua i teko savladiva. Sve se nedvosmislenije tvrdi da sutina ove krize nije pojavne niti materijalne naravi, nego noumenalne, unutarnje i moralne. Stoga su nam prijeko potrebne moi koje bi nas duhovno ozdravile i preobrazile, okrijepile i osnaile, kako bismo, eventualno, smogli snage za neki novi poetak u ovom, sada ve, za ljudski opstanak sasvim opasnom svijetu.
1
Noam Chomsky, Hegemonija ili opstanak: amerike tenje za globalnom dominacijom, s engleskoga preveo Damir Bilii, Naklada Ljevak, Zagreb, 2004, str. 158.
64
Dr. Nusret Isanovi, Vakuf i islamski etos
Dio ove globalne krize jest i posvudanja kriza savremenog muslimanskog svijeta, napose kriza njegovih drutvenih i kulturnih institucija poput umme, drave, obrazovanja, socijalnih asocijacija i vakufa. ak i da kriza muslimanskog svijeta i njegovih institucija nije proistekla iz moralne depravacije muslimanskog ovjeka horizont etosa za njihovo razumijevanje nadaje se kao jedan od temeljnih epistemolokih apriorija. Ovaj heuristiki postupak naroito bi mogao biti primjenljiv na vakuf kao jednu od kljunih generativnih institucija tradicionalnog muslimanskog drutva i njegove kulture koja u sebi na najbolji nain sukusira osnovne vrijednosti islamskog etosa.
Etos u horizontu savremenog humanistikog diskursa

Etos postaje nezaobilazna tema savremenog humanistikog diskursa. Potaknuti zabrinjavajuom krizom svijesti modernog ovjeka i njegovog svijeta, kao i brojnim aktualnim izazovima dananjice, ovaj termin u sredite znanstvenog i lozofskog interesa uvode neki od najznaajnijih savremenih zapadnoevropskih mislilaca poput Hansa Jonasa, Karla Oto-Apela i Hansa Knga. Etos je jedna od sredinjih tema i savremenog kranskog diskursa, napose katolikog, emu su osobito doprinijeli autori poput K. Rahnera, J. Fuchsa, kardinala Bernardina, sa svojom dosljednom etikom ivota, H. Knga, koji razvija Projekt Weltethosa2, i T. Matulia3, istaknutog hrvatskog katolikog intelektualca humanistike orijentacije s teolokim utemeljenjem. Uz sve, ponekad sutinske, razlike meu ovim misliocima, oni posvemanja oskudijevanja u moralu smatraju prijeteom slabou naega doba i zajedno, iako ne na jednak nain, tragaju za etikom spasa, koju neki od njih vide u makroetici ili svjetskom etosu, odnosno u autentinoj humanoj etici koja je danas pred neposrednom prijetnjom da bude supstituirana tzv. etikom (menzurabilnog) kvaliteta ivota te posve apsorbirana tehnikom i logikom ekonomske proizvodnje i moi.
2 3
Hans Kng, Projekt Weltethos, Piper, Mnchen Zrich, 2006. Toni Matuli, Metamorfoze kulture: Teoloko prepoznavanje znakova vremena u ozraju znanstvenotehnike civilizacije, Glas Koncila, Zagreb, 2009.
65
Od znaajnijih savremenih muslimanskih mislilaca ovo pitanje, ali ne s istim fokusom, tematskim opsegom i teorijsko-znanstvenim implikacijama, razviaju naprimjer Naguib al-Attas, u kontekstu obrazovanja4, Ismail R. alFaruqi5, u smislu tevhidske zasnovanosti etosa, Muhammed Abid al-Dabiri6, usredsreujui se na etiku dijaloga i uvaavanje drugoga u sistemu njegovih referenci, i Tariq Ramadan7, koji oivljava i rekontekstualizira islamsku etiku znanja i odgovornog djelovanja muslimana u naoj savremenosti. Njihov teorijski interes, koliko mi je poznato, ne dotie eksplicite pitanje vakufa iz horizonta islamskog etosa. Na praktinoj primjeni islamskog etosa u okolnostima savremenog svijeta, naroito u domeni obrazovanja i oivljavanja koncepta hizmeta u funkcioniranju muslimanske zajednice, najvie je uinio savremeni turski mislilac i duhovni uitelj izrazite humanistike orijentacije Fethullah Glen8. On zapravo tei transformaciji muslimanske zajednice osnivanjem institucija koje mogu ponuditi kredibilno savremeno obrazovanje i moralni odgoj na naelima islamskog etosa; propovijeda da je put do oplemenjenog i upotpunjenog ovjeka kojeg karakterizira hrabrost, odlunost, ustrajnost i jaka volja, izgraen osjeaj za altruizam i lantropiju, spremnost da prihvati izazove ivota i sposobnost da preuzme odgovornost za svoj svijet, sebe i drugoga konvergencija savremenih znanja i visokih moralnih vrijednosti. Glen oito tei oivljavanju nekad djelotvornih, a danas potisnutih mada jo ivih modela islamskog etosa, koji u horizontu njegova miljenja jeste condicio sine qua non izgradnje ne samo cjelovite osobe ovjeka nego i humanih, kredibilnih i djelotvornih institucija muslimanskog drutva. U naznaenom kontekstu on transformira ideju vakufa, posavremenjuje
4
Nor Wan Daud Wan Mohd, Obrazovna lozoja i praksa Syed Muhammad Naquib al-Attas: izlaganje originalnog koncepta islamizacije znanja, s engleskoga preveli Aida Abadi-Hodi et al., Tugra, Sarajevo, 2010. Ismail Raji al Farqi, Tawhid: Its Relevance for Thought and Life, International Islamic Federation of Student Organizations, Kuwait, 1983. Muhammad bid al-biri, Hiwar al-mariq wa al-magrib, Maktaba madbuli, al-Qahira, 1990. Tariq Ramadan, Radikalna reforma, s engleskoga prevela Azra Muli, CNS & El-Kalem, Sarajevo, 2011. Fethullah Glen, Toward a Global Civilization of Love & Tolerance, The Light, 2004.
6 7
66
je i neposredno stavlja u funkciju jaanja meuljudske solidarnosti i rehabilitiranja muslimanske zajednice, ostvarivanja svog programa obrazovanja i moralnog odgoja. Vakuf, zapravo, postaje osna taka realizacije Glenove prosvjetiteljske misije i jedan od osnovnih medija rekonstituiranja vjerodostojne muslimanske zajednice, njenog humanog i djelotvornog postojanja u naoj savremenosti. Dakle, sasvim je razvidno da se pitanje islamskog etosa, kao stanovitog duhovno-vjerskog, moralnog i drutvenog korpusa vrijednosti muslimana i osnove njihovih uvjerenja, nadaje kao fundamentalno znaajno, kako u domeni savremenog muslimanskog miljenja tako i u domeni njihova djelovanja i ivljenja, podjednako individualnih i kolektivnih, privatnih i institucionalnih. Ono postaje dio hermeneutikog apriorija bez kojega gotovo da nije mogue mjerodavno, bitno i cjelovito razumijevanje osnovnih fenomena, kulturnih, drutvenih i duhovno-povijesnih struktura savremenog muslimanskog svijeta. Stoga, osnovu ovog rada ini hipoteza da se vakuf, kao vana sastavnica duhovno-vjerskog, drutvenog i kulturno-civilizacijskog tkiva islama, ne moe cjelovito i poliedrino razumjeti, niti dovoljno djelotvorno reaktualizirati u savremenom kontekstu bez uvaavanja islamskog etosa i na njemu zasnovanih humanih, antropolokih i sociokulturnih obzira.
Islamski ethos
Islam je neodvojiv od etike. Ona ini osnovu i samu moralnu jezgru njegove kulturne i drutveno-povijesne konstitucije. Bez pretenzija da cjelovito deniram islamski etos, iznijet u nekoliko vie radnih i, naravno, sasvim uvjetnih odreenja. Prije toga samo nekoliko kontekstualnih i, u osnovi, kolskih podsjeanja. thos je grka rije i znai obiaj, ud i ponaanje, vladanje, boravite i zaviaj. Uglavnom je ovaj pojam razumijevan kao moralna praksa, ili samo moralno djelovanje i injenje. U arapskom jeziku znaenjem su mu najblie rijei ahlq (mn. od huluq) i edeb (mn. db). Prva znai uroena sklonost ili osobina i stanje due, a druga obiaj, navika, ponaanje, vladanje. Prema Ebu Hamidu al-Gazaliju, naprimjer, ovjekova sklonost prema
67
ahlaku potjee iz njegove tre (iskonske prirode), a lijep moral (ahlak) osnova je svakog ispravnog djelovanja i svakog dobra.9 On takoer potcrtava da je temelj na kojem se gradi zgrada islama lijep ahlak.10 Kada je rije o terminu edeb, uputno je podsjetiti da je u prvim stoljeima islama njegova semantika proirena i obuhvatala je iroko polje znaenja; u sebe e ukljuiti moralne, intelektualne, etike i literarne rasprave.11 Vremenom e poprimiti znaenje ispravnog i s naelom dobra usklaenog djelovanja i ophoenja, a potom i neophodna pravila, odnosno normu ponaanja i znanja, potrebna odreenim grupama ljudi i primjerenih odreenim okolnostima. Konano, edeb e znaiti i posebnu vrsu odgoja, obrazovanja i ivljenja. Posmatrano iz horizonata islamske duhovnosti, edeb oznaava lijepo vladanje, utivost, kulturu, prenjen govor, ispravne etike stavove i moralno ponaanje i gotovo uvijek je poistovjeivan s djelima i rijeima Poslanika islama.12 U tradicionalnom svijetu islama edeb obuhvata gotovo sve aspekte ivota. Edeb je nain duhovne samodiscipline i sredstvo kontroliranja strasti; on je metoda oblikovanja ljudskih djela tako da ona odraavaju harmoniju, dobrotu i ljepotu. U ovoj perspektivi, cilj edeba jest da kontrolira ljudski ego i strasti, da opskrbljuje ljudsku duu vrlinama poniznosti i milosra, kao i da istakne velianstveni aspekt ljudske egzistencije. On je, stoga, usko povezan s odgovornou i duhovnom disciplinom; potie moralno oplemenjivanje i senzibilizira za solidarnost, milosre i lantropiju, openito za injenje dobrih djela. Edeb opskrbljuje ovjeka moima samosavladavanja i gospodarenja
9
Prema al-Gazaliju ahlq se sastoji u deniranju znaajki i sastavnih moralnih elemenata due, te od sredstava da ih se obuzda i nadzire. Slino odreenje ahlqa daje i Ibn Sadraddin airvani (u. 1626). Ahlq je po njemu znanost o vrlinama i sredstvima da ih se stjee, o porocima i sredstvima da se od njih ouva. Ona ima za predmet uroene sklonosti (ahlq), steene vrline, te razumnu duu u mjeri u kojoj one na nju utjee. Ebu Hamid el-Gazali, Ihja ulumid-din Oivljavanje vjerskih znanosti, knj. 5, preveli Zuhdija Hasanovi et al., Bookline, Sarajevo, 2006, str. 173. Piter Singer (prir.), Uvod u etiku, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, Novi Sad, 2004, str. 164. Seyyed Hossein Nasr, Baa istine, preveli Ismar krijelj i Enes Kahrovi, Udruenje za duhovnu, kulturnu i naunu armaciju Bonjaka Aik Junus, Novi Pazar, 2010, str. 134.
10
11
12
68
strastima te ga priprema za ustrajna moralna pregnua za dobrobit vjere, svoje zajednice i ovjeka. Iz horizonta koji je odreen pojmom edeba islamski etos se moe razumijevati kao skup moralnih pravila ponaanja u odnosima ovjeka prema Bogu, sebi samome, drugom ovjeku i svijetu koji nas okruuje, zasnovanih na Kuranu, Sunnetu i, na jedan neposredniji nain, na erijatu.13 Kao takav, on muslimana opskrbljuje vrijednostima, idealima, normativnim osnovama i ciljevima i postaje neophodno sredstvo kojim se postie preobraaj ovjekove prirode, njezino oplemenjivanje i dovoenje u sklad sa samom sobom; njegovim posredstvom ljudska ud se oplemenjuje, dovodi se u red i postaje udo-redna. Stoga se, smatra, naprimjer, najpoznatiji savremeni malajski mislilac Naguib al-Attas, islamski etos ne moe razumijevati kao dio ope ili spekulativne lozoje, nego ponajprije kao dio praktinih moralnih i duhovno-vjerskih dimenzija islama.14 Bit islamskog etosa jeste dobro. injeno u ime Boga ono je i njegov konani cilj. Dobro je i osnovno naelo postojanja; po njemu vjerovanje i ivot muslimana ostvaruju svoju potpunost. ivot svakog vjerodostojnog muslimana ispunjen je neprestanom tenjom za injenjem dobra. U neprekidnoj borbi izmeu zla i dobra ovjek ne smije i ne moe ostati po strani i biti neutralan. Ukoliko eli opravdati svoje ljudsko postojanje, potvrditi se kao ovjek i vjernik on se mora opredijeliti za dobro. On mora svjesno odabrati da ide putem dobra, kako bi ostvario svoju ljudsku puninu i postao bie dobra, ili dobri karakter (husn al-huluq). Naela islamskog etosa i njegove temeljne norme i moralne zapovijedi objavljene su Kuranom i objanjene hadisom plemenitog Poslanika, a.s., kao takvi su transcendentno utemeljeni. Oni su postali osnova moralnog preobraaja i usavravanja muslimanskog ovjeka i njegove zajednice. Kuran i korpus vjerodostojnih Poslanikovih, a.s., hadisa ine svojevrsni prirunik islamskog etosa, utoliko ukoliko su s opeg muslimanskog stanovita dosljedno izvravanje vjerskih dunosti i pravilno razumijevanje
13
Seyyed Hossein Nasr, Tradicionalni islam u modernom svijetu, prevela s engleskoga Zulejha Rianovi, El-Kalem, Sarajevo, 1994, str. 15. Nor Wan Daud Wan Mohd, nav. dj., str. 246.
14
69
vjerskog nauka neodvojivi elementi moralnog ivota. U njima se kao uvjet slijeenja Boijeg puta postavlja: vjera u jednog Boga, injenje dobra i aktivno suprotstavljanje zlu. Kuran i hadis, takoer, deniraju dva vana univerzalna pravila etike. Prvo pravilo glasi: treba razlikovati dobro od zla!, a drugo: ini i nareuj dobro (marf), a kloni se i spreavaj zlo (munkar)! Ovo je naelo sasvim jasno denirao Kuran i ini samu bit islamskog etosa, te osnovu moralne prakse muslimana. Iz ovog naela, univerzalnog etikog znaenja, izvodivo je i vrhovno naelo cjelokupne moralnosti ovjeka, a ono glasi: Uvjek ini dobro, nikada zlo! Dobro i samo dobro put je do ovjeka i humaniziranog (uljuenog) svijeta. Istrajno pozivanje Kurana da se vjeruje i ini dobro izraz je trajnog duhovnog impulsa prema moralnom usavravanju. Iako poziv da se ini dobro ima svoj smisao jedino u nesavrenom svijetu, cilj njegova injenja i, u konanici ozbiljenja, jest pribliavanje Uzvienom Gospodaru i zadobijanje savrenog ivota. Tako je poziv injenju dobra u islamu bez dvojbe poziv na duhovni preobraaj i dosezanje potpunosti, to je ideal, ili uzvieni osjeaj koji ispunjava svakog vjerodostojnog muslimana. erijat, koji je neposredno zasnovan na Kuranu i hadisu, takoer sadri etos, koji njegovim pravnim normama priskrbljuje humanu supstancu. Prisustvo etosa u erijatu dragocjen je prilog stanovitoj neodvojivosti prava i morala u islamu, pravednosti i osjeaju za konkretne sudbine ovjeka od zakona i njegove primjene. Uostalom, i sam erijat ui muslimane osnovnim moralnim normama. Kao takav snaan je zahtjev da se ivi s vrlinama i neposredna je podrka dobroinstvima ljudi.15
Institucionalna oformljenja vakufa na konceptu islamskog etosa

Osim tevhidom, odnosno vjerom u jednog Boga, islam je, kao to smo vidjeli, najpresudnije deniran dobrom, koje jeste istovremeno svrha ljudskog postojanja, cilj i temeljni aksiom etike. Stoga osnovni zahtjev islama, koji je ujedno i bit Boije Poruke ovjeku i njegovu svijetu, glasi: vjerovati,
15
Seyyed Hossein Nasr, Srce islama: Trajne vrijednosti za ovjeanstvo, prijevod s engleskoga Enes Kari et al., El-Kalem, Sarajevo, 2002, str. 201.
70
initi dobra djela i suprotstavljati se zlu. Ovim je, osim ideje duhovnovjerskog jedinstva (Bog jedan i jedini) objavljena i ideja moralne cjelovitosti i socijalne solidarnosti.16 Dobrom je, takoer, deniran i svaki vjerodostojni sljedbenik islama. Kuran odreuje moralnu izvrsnost muslimana i ini je osnovom njihove nadmoi u odnosu na druge ljude.17 Prema Kuranu, musliman je osoba koja vjeruje u Boga, ini dobro i spreava zlo. Muslimani su dobri ljudi koji osim drugih pohvalnih djela, iz pobonosti i ljubavi prema Stvoritelju, ine dobroinstva18 i udjeljuju dio od onoga to im je On darivao. Takoer, Milostivi Bog je poslao plemenitog Poslanika sa zadaom da moralno oplemeni ovjeka i pokae mu put ostvarenja kao bia dobra. Musliman se, dakle, u svijetu bitno ostvaruje kao osoba vjere i morala. Stoga se moe rei da je bit islama i temeljna karakteristika muslimana odreena, osim vjerom u Boga, moralom. Ove dvije vrijednosti ine i kvintesenciju islamskog etosa, jezgru iz koje e biti ostvarivani odnosi u muslimanskoj zajednici i realizirano najhumanije lice islamske civilizacije. One su u osnovi zasnivanja i funkcioniranja i nekih od najznaajnijih institucija tradicionalnog svijeta islama poput njegovih uilita, damija, biblioteka i skriptorija, hanikaha i tekija, bolnica, cehovskih udruenja i vakufa, koje su znaajno doprinosile oblikovanju opeg moralnog senzibiliteta muslimana, uestvovale u uspostavljanju i uvrivanju etikog sistema vrijednosti, te kreiranju ambijenta kulturnog, urbanog, socijalnog i duhovno-vjerskog u kojem je posvuda ivljena vjera i moral, poticano i snaeno dobro, a suzbijano zlo. Rije je, dakle, o institucijama sasvim neposredno oslovljenim islamskim etosom, meu kojima naroito mjesto pripada vakufu. A vakuf19 je po kvalitetu i dimenzijama dobroinstva i humanosti, socijalnim,
16 17
Nerkez Smailagi, Uvod u Kuran, Zagreb, 1975, str. 34. Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: traite da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraate, i u Allaha vjerujete. (Kuran, 3:110) Kuran, 76:8. Rije vakuf znai zaustaviti, zadrati se, kao zadubinu ostaviti, osnovati, utemeljiti. U islamskoj pravnoj nauci vakuf oznaava zadubinu u ime Allaha, d. ., odnosno izuzimanje predmeta iz svoje imovine i davanje na Allahovu putu. Imovina se moe uvakuti u socijalne, vjerske, zdravstvene, prosvjetne, kulturne i humanitarne svrhe, a svaka je od njih stanovito proeta islamskim etosom.
18 19
71
kulturnim i moralnim vrijednostima koje je oslobodio i uspio realizirati u svojim okvirima postao u povijesti jedinstvena institucija, koju je mogue razumijevati kao humani, moralni, socijalni i kulturni supstrat osebujne drutvene i povijesno-civilizacijske ostvarenosti islama. Vakuf se, u osnovi, poima kao odgovor muslimanskog ovjeka na poziv Uzvienog Allaha da se ini dobro, sebi i drugome, da se ustrajava u plemenitosti, dobroinstvu i estitosti. Kao takav on ozbiljuje i mnogoliko svjedoi moralni genij islama ija je osnova u njegovom nadmonom etosu. injenje dobra, napose onog u vidu materijalnih darivanja, zahvatilo je cijelu muslimansku zajednicu, a ono je neposredno naloeno ili poticano Kuranom: Neete zasluiti nagradu sve dok ne darivate dio od onoga to vam je najdrae; a bilo ta vi darivali, Allah e sigurno za to znati20, ili Nisu jednaki oni koji su troili svoj imetak i ivote zarad Allaha i oni koji ostadoe iza...21 Kao takvo, injenje dobra u formi materijalnih darivanja poprimilo je karakter opeg natjecanja muslimana s krajnjim ciljem pribliavanja Allahu i zadobijanja Njegove milosti, te je postalo osnovom njihova individualnog i drutvenog, moralnog i humanog kredibiliteta. Materijalna darivanja posredstvom vakufa mogu biti u socijalne, vjerske, zdravstvene, prosvjetne, kulturne i humanitarne svrhe, a svaka je od njih stanovito proeta islamskim etosom. Utemeljitelj institucije vakufa je Muhammed, a.s. On je jasnom i uvjerljivom rijeju i vlastitim djelom pozivao injenju trajnih dobroinstava i materijalnim darivanjima: Kad ovjek umre, prestaju sva njegova dobra djela osim u tri sluaja: od trajne sadake, od znanja koje je ostavio pa se njime koriste ljudi i od hairli djeteta koje se moli za njega. (Muslim) Za ivota je uvakuo svoju zemlju u Medini. Takoer je naloio da se sva njegova preostala imovina, izuzev onoga to je bilo neophodno njegovoj porodici za elementarnu opskrbu, uvaku: Neka se mojim nasljednicima ne dijeli ni
20 21
Kuran, 3:92. Vjernici koji se ne bore... nisu jednaki onima koji se na Allahovu putu bore imecima svojim i ivotima svojim. One koji se budu borili ulaui imetke svoje i ivote svoje Allah e odlikovati itavim stepenom nad onima koji se ne budu borili, i On svima obeava lijepu nagradu... (Kuran, 4:95)
72
jedan dinar (od moje zaostavtine). Ono to ostane poslije mene je vakuf, izuzimajui opskrbu mojih ena i zaradu slubenika moga vakufa. (Buhari) Veina ashaba slijedili su njegov plemeniti primjer, prije svih hazreti Ebu Bekr i Omer, koji su, po svemu sudei, najvie doprinijeli ranom posvjeenju ideje vakufa meu lanovima muslimanske zajednice i njezinoj realizaciji u konkretnim formama. Vakuf se ovdje pojavljuje kao oblik obaveznog i institucionalnog ostvarenja osnovnih moralnih vrijednosti poput dobrote, solidarnosti, bratske ljubavi, milosra i velikodunosti i ne znai samo moralnu vrlinu nego i vjerski propis. On zapravo dominantno poprima znaenje pravde i pravednosti to ih treba ispuniti prema muslimanskoj zajednici i potrebnima. Vakuf e tako postati vana sastojnica zdravog ekonomskog, kulturnog i socijalnog razvoja muslimanskog drutva na naelima islamskog etosa, iju bit ine dobro i pravednost. Tokom povijesti vakuf e se razviti u jednu od najmonijih drutvenih institucija islama, a javit e se u vievrsnim oblicima kakvim npr. jesu vakuf hajri (vjerski dobrotvorni ili javni vakuf), vakuf ehli (privatni ili porodini vakuf) i vakuf muterek (sadri elemente oba prethodna).22 U svakom od njih utkane su, kao njihova osnova i vrijednosti islamskog etosa, dobrota, pravednost i milosre, samilost, humanost i ovjekoljublje, velikodunost, odgovornost, iskrenost i solidarnost. Ove su vrijednosti, manje-vie, odredile i krajnju svrhu vakuf. One su odredile i raspolaganje njihovim dobrima u skladu s javnim, humanitarnim, socijalnim ili duhovno-vjerskim potrebama muslimanskog drutva. Vakufu je imanentan i koncept humanosti. Prema miljenju, naprimjer, Roberta Mekesnija (Robert D. Mc Chesney) i Normana Stilmana (Norman A. Stillman)23 ovaj je koncept postao pravni temelj za lantropiju u islamu. Vakif nije bio samo osoba koja ini dobro i pomae ljudima nego i osoba koja voli ljude (lantrop) i tu svoju ljubav neposredno potvruje dobroinstvom.
22
Muhammad Fadil, al-Jamali, Islamic education, u: A. Bouhdiba i M. Marf al-Dawalibi (ur.), The Dierent Aspects of Islamic Culture: The Individual and Society in Islam, UNESCO Publishing, Paris, 1998, str. 137-184. Robert D. McChesney, Charity and Philantropy in Islam: Institutionalizing the Call to Do Good, Indiana University Center on Philantropy, Indianapolis, 1995.
23
73
Dakle, on se ne potvruje samo kao vjernik i ovjek nego i kao lantrop/ ovjekoljubac. Filantropija tako postaje jedna od bitnih karakteristika vakifa i vakufa, time i vana dimenzija neposrednog humaniziranja muslimanskog drutva. Iz vakufskih sredstava graene su i nansirane damije, vjerske kole, biblioteke, skriptoriji, bolnice i klinike, imareti, hanikahi i tekije, opservatoriji, vodovodi, putevi, mostovi i javne esme, servisi za njegu siromanih, slabih, bolesnih i obespravljenih. Vakufom je obuhvaen gotovo svaki aspekt ivota unutar razliitih duhovno-vjerskih, socio-ekonomskih, kulturnih i humanih stratuma muslimanskog drutva. On je presudno doprinosio razvoju njegova obrazovanja, znanosti, umjetnosti, arhitekture i urbanizma, te odredio njegov humani i moralni karakter. Nastao je cijeli univerzum kulturni, urbani i socijalni oblikovan idejom vakufa, koji e postati jedan od najprepoznatljivijih obiljeja islamske civilizacije. Osim toga, vakuf je postao svjedoanstvo o drutveno i moralno odgovornom ponaanju lanova muslimanske zajednice i njihovom raspolaganju imovinom koje nije zasnovano na egoizmu i pohlepi nego na dobroinstvu, solidarnosti, altruizmu i osjeaju za drugoga. Kao takav, doprinosio je moralnom i duhovnom discipliniranju muslimana, osobito onih bogatih, bio je faktor spreavanja zgrtanja bogatstva na koruptivan, gramziv i lahkouman nain. Doprinosio je usklaivanju materijalnih dobara s duhovno-vjerskim i moralnim vrijednostima. On je davao odgovor na pitanje: kako da ovjek, koristei se materijalnim bogatstvom, ostane njime nezarobljen i srcem slobodan i tako izbjegne moralnoj depravaciji i postvarenju.
Umjesto zakljuka
Na savremeni svijet (globalni i lokalni), ukljuujui i muslimanska drutva, sve vie funkcionira na naelima moralne posrnulosti i korupcije. Postaje mu stran svaki etos, batinik tradicionalnih duhovnih i moralnih vrijednosti. U njemu su teko odrive etiki i vjerski zasnovane institucije kao to su vjerske kole, fakulteti, humanitarne organizacije i vaku.
74
Takve su institucije esto prisiljene na prilagoavanja i transformaciju do samoiznevjere i gubljenja identiteta. Postojanje vakufa danas je viestruko upitno, ne samo spolja ve i iznutra: on se institucionalno ukida, nacionalizira se vakufska imovina ili se erijatski nelegitimno i inkonzistentno upravlja njome. Takoer se, pod utjecajem logike modernih oblika ivota, svijest o vakufu raskuuje i postaje problematina; esto se relativizira i sama ideja vakufa i ignoriraju se njegova duhovno-vjerska i moralna naela. Tako, naprimjer, osnivaju se vakufske banke, to erijatski moe biti legitimno, ali te banke posluju u sistemu banaka zasnovanom na kamati, to je viestruko suspektno i, naravno, erijatski nedopustivo. Da bi se ponovo oivio vakuf i provela njegova restitucija, kod nas i u muslimanskom svijetu, neophodno je prethodno rehabilitirati diseminiranu ideju vakufa i, na integriranim vjerodostojnim moralnim i vjerskim vrijednostima, rekonstituirati svijest o njemu. Bez rehabilitiranja svijesti o islamskom etosu kao osnovi senzibiliteta, miljenja i djelovanja muslimanskog ovjeka i njegove zajednice, ideja vakufa e i dalje gubiti na znaenju, a njegove institucije bit e preputane ieznuu. Pa ipak, ustanovljiv je odreeni rast interesa, osobito u znanstvenim krugovima, za vakuf. Ponovo se, ovoga puta iz horizonata nabujalih potreba nae savremenosti, aktualizira njegovo matrino, odnosno makroparadigmatsko znaenje. Sve se jasnije i usredsreenije ispostavlja potreba za njegovom institucionalnom, duhovno-vjerskom, kulturolokom i etikom restitucijom. O tome, na svojevrstan nain, svjedoi i simpozij koji je organizirala Vakufska direkcija Islamske zajednice o temi Vakuf u Bosni i Hercegovini.
75
Dr. Enes Ljevakovi
INSTITUCIJA VAKUFA U SAVREMENIM FETVAMA

Saetak Ovaj rad tretira savremena vakufska pitanja i njihovo tematiziranje i problematiziranje putem ustanove fetve. Razvoj i napredak drutva u raznim segmentima, posebno u oblasti ekonomije, nansija, pravnih ustanova, komunikacija, civilnog sektora..., reektira se i na podruju erijatsko-pravne nauke, teorije i prakse u razliitim khskim oblastima, ukljuujui i instituciju vakufa. Vakuf se suoava s novim izazovima i mogunostima razvoja koji nameu potrebu reinterpretacije nekih ranijih propisa u svjetlu vremensko-prostornih promjena i novih drutvenih okolnosti. Takoer, novonastala pitanja i problemi s kojima se suoava ova institucija zahtijevaju adekvatne odgovore uleme putem novog idtihada i fetvi utemeljenih u izvorima i duhu erijata. U radu se bavimo vakufskom problematikom u savremenim fetvama donesenim u drugoj polovini 20. i poetkom 21. stoljea kod nas i u svijetu, kako u fetvama koje su rezultat individualnog idtihada tako i u onima koje su rezultat kolektivnog idtihada.
77
Uvod
Vakuf je jedna od najstarijih i najvanijih institucija u historiji islama. Neki savremeni autori smatraju vakuf, nakon drave, najvanijom institucijom u historiji islama. Vakuf je tokom historije bio glavni oslonac socijalnog, obrazovnog, kulturnog, naunog... razvoja muslimanskog drutva i osnovna potpora neovisnog djelovanja tzv. civilnog sektora. Sve relevantne meunarodne khske akademije i institucije kao i istaknuti savremeni islamski pravnici u svojim fetvama bavili su se u veoj ili manjoj mjeri vakufskom problematikom, ali ne u tolikoj mjeri u kojoj bismo to moda eljeli i oekivali. Vjerovatan uzrok takvog stanja treba traiti u injenici da u veini muslimanskih drava postoje ministarstva vakufa i dravni zakoni koji reguliraju vakufska pitanja, pa je ta oblast relativno dobro pravno ureena i normativno dovoljno pokrivena. Slina je situacija i kod nas, mislim na Islamsku zajednicu i njezina normativna akta koja ureuju ovu oblast. Ovdje emo navesti neka karakteristina pitanja i fetve u oblasti vakufskog prava, a koje mogu posluiti kao obrazac za rjeavanje slinih pitanja i sluajeva. Najee postavljana pitanja u oblasti vakufske problematike jesu ona koja se tiu naina koritenja vakufa i vakufskih prihoda, investiranje vakufske imovine, stavljanje vakufa pod hipoteku, promjena namjene vakufa, uvakujavanje novca i vrijednosnih papira, zajednikom (kolektivnom) vakufu i sl.
Fetva o promjeni namjene (vakufskog) mezarja

Ovaj pregled zapoet u veoma interesantnom fetvom poznatog sirijskog fekiha Mustafe Zerke koju je dao na pitanje jordanskog ministra vakufa, islamskih pitanja i svetih mjesta, a koje se odnosi na preuzimanje mezarja koja se vie na koriste od gradske uprave Ammana i to nakon promjene zakona koji regulira to pitanje. Ministar pita profesora Zerku, koji je u to vrijeme predavao na Jordanskom univerzitetu, da li je dozvoljeno
78
Dr. Enes Ljevakovi, Institucija vakufa u savremenim fetvama
liavanje tih mezarja statusa vakufa i prijenos vlasnitva nad njima na opinska i seoska vijea. Pretpostavka je da bi se ubudue koristila u neke druge namjene. U poduem odgovoru/fetvi na postavljeno pitanje profesor Zerka navodi deniciju vakufa i pojanjava najvanije propise o vakufu, koji se navode u hadisu koji je zabiljeio, da se vakuf ne moe prodati, pokloniti, niti naslijediti. Drugim rijeima, ta je imovina stavljena izvan prometa. Ulema je dodue dozvolila prodaju vakufa uz dozvolu kadije, ako je to u interesu vakufa, to nije u suprotnosti s duhom hadisa koji govori o zabrani prodaje vakufa. To je dozvoljeno u sluaju beskorisnosti vakufa, kada nema vlastitih prihoda iz kojih bi se obnovio i renovirao, a u postojeem ga stanju niko ne uzima u zakup. U navedenom sluaju ulema kae da se moe zamijeniti za drugu nekretninu ili prodati za novac pa kupiti drugi, korisniji, koji e zauzeti mjesto prethodnog u vakufnami. Povrno gledano, to je prodaja, ali je sutinski rije o dobrobiti i zatiti interesa vakufa. Allah zna ko je dobroinitelj, a ko pokvarenjak. erijatski pravnici nisu dozvolili, kae dalje Zerka u svojoj fetvi, da se ostaci od renoviranja vakufske nekretnine utroe kao prihod u namijenjene svrhe, ve su izriito naznaili da je obaveza utroiti ih u renoviranje i opremanje vakufske osnovice, koja inae ostaje ouvana, zato to ti ostaci pripadaju osnovici, a ne prihodu. Muslimanska su mezarja vaku muslimana namijenjeni za njihov ukop. To je trajan interes. Njihov vakufski status ne proizlazi iz Zakona o vakuma i islamskim pitanjima koji utvruje njihov status vakufa, ve su to vaku koji su stariji od tog zakona koje su uvakuli njihovi vlasnici muslimani. Tekst zakona samo je potvrdio njihov vakufski status, a nije ih osnovao. Islamski su pravnici jasno naglasili da je uvakujenje obavezujui/neopoziv pravni posao tako da ga vakif ne moe opozvati zbog toga to uvakujeni predmet izlazi iz vlasnitva vakifa i zadobija tretman imovine u Boijem vlasnitvu. Nema razlike u tome izmeu naputenog mezarja, medrese, tekije, bolnice i sl. vakufa koji su ostali naputeni i odvojeni od urbanih dijelova naselja. Svi oni zadravaju status islamskih vakufa koji pripadaju svim muslimanima i kojima upravlja nadlena uprava, a to su danas najee ministarstva vakufa ili vakufske direkcije. Ukoliko one ne postoje, onda njima upravlja erijatski
79
sudija na temelju njegove ope administrativne nadlenosti (kod nas je to Rijaset IZ, odnosno Vakufska direkcija i drugi nadleni organi IZ). Ukoliko se nekoriten ili neperspektivan vakuf zamijeni za drugu nekretninu ili proda za novac pa se tim novcem kupi nova nekretnina, ona postaje vakuf koji zauzima mjesto prethodnog bez potrebe za obnavljanjem vakufname. Na temelju reenoga zakljuuje se da muslimanska mezarja, kada postanu naputena usljed zabrane opinskih vlasti da se u njima nastavi s ukopom umrlih, zbog urbanistikih ili nekih drugih razloga, ili postanu naputena zbog nekog drugog razloga, ostaju islamskim vakufom koji ima svoju nepovredivost (hurmet) i nije dozvoljeno nikome, izuzev nadlenoj vakufskoj vlasti, da ih zaposjedne i pretvori u privatno ili javno dobro, da na njima podie zgrade ili ih proda i novac usmjeri u svoj budet, bez obzira na to da li je rije o opini ili nekim ministarstvima koja ele izvriti takvo zaposjedanje. To bi bila uzurpacija i otimaina islamske imovine namijenjene opem interesu muslimana i njezino troenje u svrhe koje se ne tiu samo muslimana, makar se radilo o opoj namjeni. To je stoga to opine i druga ministarstva (osim ministarstva vakufa) svoje usluge, imovinu i sl. ne pruaju samo muslimanima, nego svim graanima, muslimanima i nemuslimanima. Budui da su islamski vaku konfesionalna imovina muslimanske zajednice, namijenjena samo muslimanima, bez obzira na to da li se radi o objektima koji se koriste, poput damija, tekija, medresa, mezarja, ili se radi o objektima koji se iznajmljuju i iji se prihodi usmjeravaju u navedene svrhe, sve su to vaku namijenjeni samo muslimanima te nije dozvoljeno uvrtavati ih u javna dobra koja pripadaju svima bez obzira na njihovu konfesionalnu pripadnost. Kao to nije dozvoljeno opinama i ministarstvima da zaposjednu crkvene zadubine i upiu ih u svoje privatno ili javno dobro, zato to su crkvene zadubine imovina koja pripada iskljuivo odnosnoj konfesiji, mimo ostalih graana, isto tako nije dozvoljeno zaposjesti vakufsku imovinu i pripojiti je javnom dobru. Sukladno kazanome, nije dozvoljeno aktualnoj vlasti u islamskoj dravi da donese zakon kojim e vlasnitvo nad naputenim mezarjima prenijeti na opine. Donoenje tog zakona nije valjano opravdanje za ovu otimainu imovine koja pripada islamskoj zajednici, jer vremenski/prolazni zakon ne
80
moe pretvoriti haram u halal prema propisima erijata.1 Ovu sam fetvu naveo iz razloga njezine aktualnosti, jer su se i kod nas deavale sline uzurpacije i otimaine putem Zakona o agrarnoj reformi i nacionalizaciji i sl. Interesantna je i jedna fetva Saudijskog vijea za fetve, koje je na upit gradske uprave Jenbua o dozvoljenosti ekshumiranja jednog dijela mezarja radi gradnje puta odgovorilo da to nije dozvoljeno jer nema nude da put mora proi preko mezarja, odnosno da put mora biti potpuno prav, bez krivine, jer je mezarje uvakujeno radi ukopa umrlih, i to je njihov hak koji nije dozvoljeno povreivati radi komfora ivih. Spomenute dvije fetve imaju za cilj spreavanje vlasti da olahko zaposjedaju vakufska mezarja i mijenjaju njihovu prvobitnu namjenu, ime se mijenja ne samo urbani izgled naselja, ve i kulturni i vjerski identitet naselja i lokaliteta.
Fetva o investiranju vakufske imovine

Akademija islamskog prava OIC-a je na 15. zasjedanju odranom 2004. u Omanu donijela fetvu u vezi s investiranjem vakufske imovine u kojoj se kae da se pod pojmom investiranje vakufske imovine misli na unapreenje vakufske imovine, kako glavnice tako i prihoda, na erijatski dozvoljen nain. U fetvi se navodi da je obaveza investirati vakufsku imovinu, pokretnu i nepokretnu, osim ako je namijenjena za izravno koritenje poput mosta i sl. Takoer se navodi da se imovina vie vakufa moe investirati u jednom projektu ali uz potovanje uvjeta vakifa u vezi s namjenom prihoda svakog vakufa posebno. Navodi se vie uvjeta koji se pritom moraju ispotovati: 1. da projekt u koji se investira bude erijatski dozvoljen, 2. da se izbjegavaju visokorizini projekti, 3. da se pribave sve potrebne garancije i mjere osiguranja, 4. transparentnost poslovanja u smislu da se javnost redovno obavjetava o toku poslova s vakuma.
1
Mustafa al-Zarqa, Fatawa, I, Dar al-qalam, Dimaq, 1999, str. 453-457.
81
Rigorozni uvjeti koji se postavljaju za investiranje vakufske imovine imaju za cilj dodatno osiguranje vakufske imovine od moguih zloupotreba i nesavjesnog poslovanja upravitelja i mutevelija vakufa.
Savremene fetve o vakuma u Bosni i Hercegovini

Situacija u Bosni i Hercegovini u vezi s vakufskom problematikom u savremenim fetvama slina je kao i u ostalim dijelovima islamskog svijeta. Broj postavljenih pitanja nije veliki i uglavnom se odnose na nain i svrhu koritenja vakufske imovine. Husein ef. ozo je tokom desetogodinjeg davanja odgovora na postavljena pitanja u drugoj polovini XX stoljea u svega devet fetvi tretirao vakufsku problematiku. Najee su postavljana pitanja u vezi s uvakujenjem za mezarje, uvjetovano uvakujenje za damiju u smislu da vakif uvjetuje uvakujenje klanjem kurbana svake godine i/li uenjem hatmi i sl. Husein ef. je na jedno takvo pitanje odgovorio na sljedei nain: Mi smo u jednom ranijem odgovoru naveli miljenje autora Tarikai-Muhammedije o unoenju uenja Kurana za novac u vakufname. On smatra da su ovakve vakufname neispravne (batil), jer sadre u sebi zabranjenu stvar. Ne bismo htjeli ponovo ulaziti u ovo pitanje. O njemu smo mnogo pisali i vie puta se osvrtali. Zateeno stanje, koje je po teamuli-kadimu legalizirano, moramo tolerirati... Kuran e se uiti za novac, htjeli mi to ili ne, sve dotle dok ga ne ponemo uiti iz ljubavi besplatno. On e se, isto tako, uiti mrtvome sve dotle dok se ne pone uiti ivome. To je, sigurno, jedan nain njegova odranja, uvanja. Sada vie ne bi u nove vakufname trebalo unositi takve odredbe. Umjesto uenja mrtvima, trebalo bi unijeti odredbu o pouavanju ivih. To bi bilo sasvim ispravno. Na to se postepeno moramo preorijentirati. Kuran se mora vratiti ivom ovjeku, jer je njemu i upuen, zakljuuje ozo u svom karakteristinom odgovoru.2 Nekoliko fetvi odnosilo se na uvakujenje novca, odnosno pokretne imovine, to je ozo, sukladno kasnijem idtihadu u naem mezhebu, dozvoljavao i promovirao. Jednom ovjeku, koji je elio uvakuti parcelu
2
Husein ozo, Sabrana djela, 5/262.
82
zemlje za Fakultet islamskih nauka, preporuio je da je proda i novac uvaku, jer je to bolji nain da se pomogne izgradnja zgrade Fakulteta. Interesantna je njegova fetva koju je dao jednom Banjaluaninu, koji je pitao o erijatskoj dozvoljenosti prodaje ili otuenja vakufske nekretnine. ozo je odgovorio: Prema islamskim propisima, dozvoljava se prodaja u svrhu zamjene uvakujene zemlje ili kue u sljedeim sluajevima: kada je vakif u vakufnami izriito zadrao sebi to pravo i postavo takav uvjet (art). U ovom sluaju vakif moe prodati uvakujeni objekt i za te pare kupiti drugi.3 ozo je u ovom sluaju ostao odan naelnom stavu mezheba, bez kontekstualizacije fetve, mislei oito da se neko eli umijeati u raspolaganje uvakujenom imovinom i elei to sprijeiti rigoroznim uvjetom. Naravno, i u njegovo je vrijeme odluku o vakufu trebalo donositi Starjeinstvo, koje je imalo ingerencije koje danas imaju Rijaset i Vakufska direkcija, a ne vaki ili neko drugi, ako nisu postavili odgovarajui uvjet. ozo kao da je ovo ispustio iz vida, ili je elio postaviti ogranienje i organima IZ, rezervirajui spomenuto pravo samo za vakifa, to je veliko ogranienje koje moe djelovati sputavajue u datim okolnostima. Meutim, u jednoj drugoj fetvi on spominje mogunost da u sluaju nude ili stvarne potrebe (bojazan od uzurpacije vakufa) nadleni organ IZ moe donijeti odluku o prodaji uvakujene nekretnine kako bi se preduhitrila uzurpacija. On spominje da neki odbori na svoju ruku otuuju vakufsku imovinu i prave razne manipulacije s tom imovinom te da se Starjeinstvo esto dovede pred gotov in, tako da je nemogue ita poduzimati i ispravljati.
Nain koritenja (vakufskog) mezarja

U novije vrijeme kod nas su se najee postavljala pitanja u vezi s koritenjem vakufskih mezarja, namijenjenim za ukop muslimana, za ukop suprunika nemuslimana, najee nemuslimanke udate za muslimana, u muslimansko mezarje. Na ovo je pitanje odgovarano negativno i u tom je smislu Vijee za fetve donijelo odluku o zabrani takvog ukopa. Raspravljajui o pitanju ukopa nemuslimana iz mjeovitih brakova u muslimansko mezarje,
3
Isto, 4/192.
83
Vijee za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini na svojoj 7. redovnoj sjednici odranoj u Sarajevu 8. maja 2007. godine donijelo je sljedeu fetvu: Nije dozvoljen ukop nemuslimanke, odnosno nemuslimana u muslimansko mezarje budui da su ta mezarja namjenski uvakujena za ukop muslimana. Shodno tome, nije dozvoljena rezervacija ukopnog mjesta u muslimanskom mezarju za nemuslimanku, odnosno nemuslimana. Ukoliko se suprunici iz mjeovitih brakova ele ukopati jedno pored drugog, to mogu realizirati na zajednikim parcelama u gradskim grobljima.
Stavljanje vakufa pod hipoteku

Vano pitanje postavljeno Vijeu za fetve odnosilo se na erijatski propis u vezi sa stavljanjem vakufa pod hipoteku u sluaju nude, kada nije mogue na drugi nain obnoviti vakuf i staviti ga u funkciju osim uz uzimanje kredita. Vijee je o tom pitanju na svojoj 13. redovnoj sjednici odranoj 7. marta 2011. godine donijelo zakljuak u kojem se kae: Svi organi i ustanove Islamske zajednice zadueni za brigu o vakufskoj imovini trebaju uloiti maksimalan napor u iznalaenju sredstava za obnovu i revitalizaciju vakufa bez optereivanja vakufske imovine, kao npr. putem partnerskih aranmana s imaocima kapitala. U sluaju da nije mogue na drugaiji nain iznai sredstva za obnovu i revitalizaciju vakufske imovine, dozvoljeno je uspostavljanje zalonog prava (hipoteke) na vakufskoj imovini, i to pod sljedeim uvjetima: da iskljuiva namjera i cilj budu ostvarenje dobrobiti vakufa, a ne neega drugog, postojanje krajnje nude ili iznimno jakog i oitog interesa koji to opravdava, struna procjena ekonomske izvodivosti (poslovni plan) i mogunosti realizacije vakufskog projekta te sposobnost vraanja kredita. Svaki pojedini sluaj optereivanja vakufske imovine treba tretirati zasebno, postupajui po istoj proceduri po kojoj se vri transformacija ili zamjena vakufske imovine.
84
Osnova za ovakvu fetvu naena je u institutu nude u kojoj je dozvoljeno ono to inae nije dozvoljeno, ali samo u mjeri u kojoj je to neophodno, tj. u granici nude.
Koritenje vakufske imovine u nedozvoljene svrhe

Jedan od medlisa Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini postavio je dva pitanja u vezi s koritenjem poslovnog prostora u sklopu damije u jednom od njihovih demata. Prvo pitanje odnosilo se na iznajmljivanje poslovnih prostora za potrebe banaka, a drugo se odnosilo na postavljanje dambo, statinih ili videoreklama na zidove damije ili poslovnih objekata u okviru damije. Fetva-emin je na postavljena pitanja odgovorio na sljedei nain: 1. erijatski nije dozvoljeno iznajmljivati poslovni prostor u sklopu damije (prizemni dio) za potrebe banaka koje posluju na kamatnoj osnovi, budui da je kamata izravno zabranjena u Kuranu i okvalicirana kao rat protiv Allaha i Njegova Poslanika (Kuran, 2:275-279). Iznajmljivanje prostora takvim bankama ispomaganje je u grijehu, a Allah Uzvieni kae: Jedni drugima pomaite u dobroinstvu i estitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu. (Kuran, 5:2) To to su poslovni prostori u sklopu damijskog kompleksa dodatno obavezuje iznajmljivaa kao i unajmljivaa da se svi poslovi unutar njih odvijaju u skladu sa erijatskim propisima. 2. Takoer, nije u skladu s duhom erijata postavljanje dambo, statinih ili videoreklama na zidove damije ili poslovnih objekata u okviru damije, budui da se to kosi s osnovnom namjenom damije. Damijski zidovi bi se komercijalizirali, a poznato je da je Poslanik, a.s., zabranio u damiji ak i samo oglaavanje o izgubljenom predmetu. Takoer, opepoznata je zabrana kupoprodaje u damiji, izuzev distribucije literature koja je u funkciji islamskog obrazovanja. Analogno tome, zabranjeno je i oglaavanje na zidovima damije i poslovnih prostora u okviru damijskog kompleksa, posebno imajui u vidu da se na oglasima
85
esto pojavljuju sadraji koji nisu u skladu s islamskim propisima i moralom. Finansijski efekti ne smiju biti iznad erijatskih pravnih i moralnih normi.
Pitanje promjene namjene vakufa

Jedno od ee postavljanih pitanja o vakufu u novije vrijeme odnosi se na mogunost promjene namjene vakufa. Naime, u nekim se mjestima vakufsko zemljite koristi kao igralite te se postavlja pitanje dozvoljenosti izgradnje igralita na tom zemljitu mada izvorno nije namijenjeno za tu svrhu. Jedan od dematlija postavio je sljedee pitanje: Nekad davno jedan je dematlija uvakuo parcelu zemlje u korist demata. Sada ona slui kao panjak. Kod jednog broja dematlija javila se ideja da se na njoj izgradi poligon za fudbal gdje bi omladina odravala turnire, ali se jedan broj dematlija protivi toj ideji zbog pojava i djela koja obino prate turnire (turniri za novanu nagradu, konzumiranje alkohola, psovke), tj. vie loih nego dobrih strana. Da bi bilo jo gore, dematlije koje su protiv prijete, ako doe do izgradnje poligona, odlaskom (otcjepljenjem) u drugi demat. Stoga vas molimo da nam date adekvatno rjeenje sa erijatskog aspekta, kako ne bi dolo do cijepanja demata (koji je inae mali). Fetva-emin je na ovo pitanje odgovorio u Preporodu od 1. 5. 2011. na sljedei nain: U principu nije dozvoljeno mijenjati namjenu vakufa osim u sluaju nude. Prema tome, trebate prvo vidjeti da li postoji vakufnama koja odreuje namjenu vakufa. Ako nema spomenute odredbe ili se vakufnama zagubila, onda se ta parcela moe privremeno koristiti kao igralite, kao to se privremeno koristi kao panjak, ali pod sljedeim uvjetima: 1. da koritenje bude privremeno uz odreenu, makar i simbolinu najamninu, 2. da se koristi u dozvoljene svrhe, a to e biti ako se na toj parceli nee initi nita to je u suprotnosti sa erijatskim propisima, poput konzumiranja i prodaje alkoholnih pia, kockanja, konzumiranja svinjskih proizvoda, psovke, svae, tue i sl.,
86
3. da proe svu proceduru predvienu za koritenje vakufa, tj. odobrenje dematskog odbora, saglasnost lokalnog medlisa IZ i Vakufske direkcije. Naravno, ako e taj postupak izazvati podjele u dematu, onda je bolje ne uputati se u takav poduhvat. U svakom sluaju trebate konsultirati medlis IZ i Vakufsku direkciju. Nedavno je i Vakufska direkcija uputila slino pitanje Vijeu za fetve koje tek treba da razmatra to pitanje i donese odgovarajuu fetvu. Ovo su samo neka pitanja o vakuma koja se aktualiziraju i tretiraju u formi fetve u nekoliko posljednjih decenija kod nas i u svijetu. Cjelovito i obuhvatno istraivanje sigurno bi nam otkrilo mnogo drugih zanimljivih pitanja i fetvi o ovoj aktuelnoj temi, ali vrijeme i prostor nam ne dozvoljavaju da ih ovom prilikom sve niti evidentiramo, a kamoli da ih prezentiramo i analiziramo u cjelovitoj formi.
Umjesto zakljuka
Vakuf je jedna od najvanijih islamskih institucija, koja djeluje od samih poetaka islama do danas, ne gubei na svojoj vanosti i aktualnosti tokom svoje viestoljetne povijesti. O vakufu postoji obimna i brojna literatura, posebno na arapskom jeziku. Takoer, o vakufu u savremenom kontekstu postavljaju se brojna pitanja i daju fetve kako na nivou individualnog idtihada tako i u formi kolektivnog idtihada koji primjenjuju internacionalne akademije za islamsko pravo kao i nacionalne komisije i vijea za fetve. U svim tim fetvama, manje-vie, evidentna je briga o interesu vakufa i nastojanje da se on sauva od devastacije i zatiti od pokuaja uzurpacije i otuenja te da se ova vana institucija dalje unapreuje i armira kao vaan inilac razvoja islamskog drutva, posebno civilnog sektora u njemu.
87
Dr. Fahira Fejzi-engi
VAKUFI I MEDIJI
Nikad se u jednom narodu nee rairiti otimaina tueg imetka, a da se u njihova srca nee uliti strah od neprijatelja; nikad se u jednom narodu nee rairiti zakidanje na litru i kantaru, a da mu se nee smanjiti nafaka; nikada se u jednom narodu nee rairiti nepravedno suenje, a da se u njemu nee rasplamsati krvoprolie; i nikada se u jednom narodu nee poeti masovno iznevjeravati ugovori i sporazumi, a da taj narod nee zasluiti da njime vlada njegov neprijatelj! (Hadis) Saetak U tekstu pod naslovom Vaku i mediji prezentira se sveobuhvatni odnos vakufa i medija. Tematika medija tretira se i kao iroko shvaen pojam javnog diskursa, pa je ovu temu mogue tretirati i kao vaku u javnom diskursu. Rad je u cijelosti postavljen istraivaki. Najprije pokazuje na koji su nain vaku tretirani u bh. printanim medijima u posljednjih desetak godina. U drugom dijelu analize rad potvruje tezu da su vaku potpuno neprisutni u novim medijima, odnosno na internetu. Stoga se u ovom dijelu rada predlae postavljanje tzv. vakufske mree na internet uz pomo tehnologije kojom se pokriva svjetska kulturna batina. U treem dijelu teksta predoeni su rezultati ankete/upitnika koji je o ovoj temi uraen s oko 350 ispitanika iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, mahom studentske populacije. Ispitani su njihovi stavovi i znanja o stanju i perspektivama vakufa
89
u Bosni i Hercegovini, te kako bi se sami ukljuili u rad na ouvanju bh. vakufa. Ispostavilo se da velika veina ispitanika zna sutinu vakufa te iako ne potjeu iz vakifskih porodica, rado bi vidjeli zatien i produktivan institut vakufa u Bosni i Hercegovini. Zakljuna razmatranja u tekstu prate sve ranije postavljene pothipoteze, kao i generalnu hipotezu rada. Uz tekst je priloen anketni obrazac ispitivanja te isjeci iz Bonjakog memoranduma koji je 1900. i 1901. godine predoen Bekome dvoru u vrijeme Kallayeve vlade u Sarajevu od bosanskih vjerskih i javnih linosti kao komparativna paralela koja je potvrdila da su pitanja imovinske sigurnosti Bonjaka i njihove neotuive imovine kao zajednice vaku i onda i sada gorua tema kako svjetovnih tako i duhovnih tokova povijesti Bosne i Hercegovine.
Uvodna razmatranja
U savremenosti u kojoj ivimo, a samo nju svjedoimo i iskustveno posjedujemo, u 21. stoljeu, teko je govoriti o bilo emu a da se u tom kontekstu zanemare mediji. Ne samo zato to sam kao komunikolog i mediolog sklona medijima, pa donekle i medijski idealist, ve to e, pokazat u u ovome radu, i pozicija svakog drugog kao medijskog realiste ili komunikacijskog zozona biti vana, i da e ak i takva pozicija prema mass-medijima potvrditi hipotezu ovoga rada, a ona glasi: Vaku i mediji u XXI stoljeu kompatibilni su obrasci miljenja i djelovanja, direktno proporcionalni u korisnosti koju njihov dobar i kvalitetan meuodnos donosi. Pokuat u s tri aspekta istraiti odnos vakufa i medija. 1. Odnos iznutra struke komunikacija novinarstva, ili, kako i koliko mediji masovne komunikacije tretiraju pitanje vakufa. To je ujedno i ui odnos, i deskriptivne je prirode. Tu e biti krokirano kako su ve neki nai autori, poput doc. dr. Mustafe Hasanija, pokuavali revitalizirati ideju i praksu vakufa u Bosni i Hercegovini meu studentima, ili ve svojim radovima analizirali neke od ovih dimenzija tretmana vakufa. 2. Odnos unutar mediologije kao nauke o vrijednostima komunikacijskih sadraja, kao neke vrste sociologije medija i medijatizacije pojava
90
Dr. Fahira Fejzi-engi, Vaku i mediji
i dogaaja pokazat e kako se mi ivi koristimo alatkama dobre medijatizacije, brendiranja, logoiziranja, kako smo i koliko medijski pismeni/nepismeni, koliko smo medijski kulturni za savremenost koju ivimo. Naprimjer, kao to je svojevremeno UNDP obiljeio sve kulturne spomenike u Sarajevu, pa i damije i tekije, mogue je da muslimani/Bonjaci u svojoj zajednici u Bosni i Hercegovini obiljee sve svoje ive i mrtve vakufe i vakife, funkcionalne i otuene, na referentan, empatian i lijep nain. 3. Trei odnos medija i vakufa jest najire promatrano novomedijski i futuroloki, ili poticaj za najmlae i najobrazovanije lanove zajednice muslimana/Bonjaka u Bosni i Hercegovini, ali koji imaju najmanje znanja i iskustva o vakufu, o etosu, patosu i logosu ove fenomenalne institucije dobroiniteljstva, darovanja, samortvovanja, plemenitosti, simbolizma i simbolike kulture u vremenu u kojem ivimo. To je online medijatizacija i postavljanje vakufa na internetsku mreu na isti nain na koji je svjetska kulturna batina ve tamo pohranjena i svakome ko je poeli upoznati dostupna 24 sata na dan. Da bi vakuf kao univerzalno dobro, svetost u smislu epistemologije islama, ili veoma znaajno vjerskopraktino poelo u sferi materijalnih dobara ostao iv, aktualan i trajno upotrebljiv, mora postati komunikabilan na svim nivoima i meu svim generacijama dananje Bosne i Hercegovine. To znai da mu se valja uz sve druge pridodati i komunikoloki sloj vrednovanja, tretmana ili brend-sloj koji razumiju, u svom kognitivnom svijetu, nove mlade generacije muslimana i muslimanki kao budui dobrotvori i darovatelji svoga imetka za opu dobrobit. To konkretno znai uiniti vakuf medijski postojeim, odnosno, potrebno je medijski prepoznati kako se u islamu muslimani bore svojim autentinim modelom ouvati materijalnu sigurnost vlastite zajednice. Stoga se ovaj pristup i ne moe uope realizirati bez medijskog pristupa, kao legitimnog, naspram ostalih, odranije postojeih i poznatih, vrlo provjerenih i uhodanih pristupa, poput khskih, akaidskih, erijatskih, sociolokih, medicinskih, pravnih, administrativnih, svojinskih i slinih problema muslimana.
91
Za potrebe ovog izlaganja pregledala sam i analizirala najznaajnija pisanja printanih medija u Sarajevu o vakuma u posljednjih desetak godina, komparirala ih i detektirala osnovne zakonitosti te u u zakljunim razmatranjima ponuditi ideje i plan akcije. Takoer sam sainila anketni upitnik o tome koliko i kako mladi ljudi, najprije studenti i srednjokolci, prepoznaju problematiku vakufa i da li bi rado uestvovali u ouvanju vakufskih dobara i vakufske budunosti u svojoj domovini, te i ovo istraivanje provela meu mladima, statistiki obradila dobijene rezultate, i na osnovu njih uspostavila egzaktne pokazatelje na ispitanim skupinama o tome ta doista o sebi znaju a ta ne znaju, odnosno, kako stvari empirijski izgledaju i koje to zakljuke nosi sa sobom. I o tome u zakljuna razmatranja donijeti na kraju rada.
Vakuf kao osnova materijalne sigurnosti zajednice muslimana

Vakuf je imetak koji se ne moe prodavati, kupiti, nasljeivati niti poklanjati. Vakuf je u Bosni i Hercegovini dugo vremena bio osnova za materijalnu sigurnost zajednice muslimana/Bonjaka. U 1938. godini muslimani/Bonjaci su u Bosni i Hercegovini posjedovali 1.647 vekufskih jedinica, od ega 968 s ostvarivanjem budeta. Dvadesetak godina poslije, 1955. godine, bilo je oduzeto ak 3.197 dunuma vakufske zemlje. Danas je bh. vakuf u velikoj krizi, jer su muslimani/Bonjaci u velikoj krizi. Sami muslimani malo i nekreativno brinu o vakufu, i doista nisu niemu sliniji doli magaretu na koje je natovareno preteko breme knjiga. Treba se prisjetiti da je to rezultat dijelom i okolnosti kroz koje su u razliitim historijskim okvirima prolazili, kroz promjene upravljakih i dravnih granica, kroz promjene sistema i zakonskih regula. Primjerice, od 1959. godine ak ni Ustav IZ eksplicite ne spominje ni rije, ni instituciju vakufa, ve su tih godina samo damije nominalna imovina IZ. Ta nominalna imovina IZ doi e ponovo na udar, to zikog istrebljenja, to grube devastacije i nestanka. Od 1992. do kraja 1995. godine ak su 832 damije i mesdida ziki porueni, dok su i dalje oko 340 damija i mesdida oteeni. Samo iz ove tri kvantitativne reenice oito je da je materijalna baza muslimana/Bonjaka u Bosni i Hercegovini oajna.
92
Ne znam da li su pojedinano prosjeni lanovi IZ BiH sami sebe svjesni u vlastitoj percepciji, i svjesni ovih poraznih brojki, ali da je njihova materijalna egzistencija u supstancijalnom smislu devastirana i alarmantno loa, to je injenica, i dune su je izrei intelektualne i rukovodne elite ovoga vremena, ako posjeduju profesionalni moral i drutvenu odgovornost prema sebi i zajednici u kojoj ive. Ovo me podsjea na onaj antologijski vic o Cigi koji odlazi na sud poradi neke parnice. U prvom dijelu rasprave ispituje ga sudija o tome ko je, ta je, ta ima, ta nema... i do kraja ispitivanja Cigo se rasplaka. Na pitanje sudije zato plae kad sudski proces jo nije ni zapoeo, Cigo e: Pa gospon sudija, do danas nisam ni znao da mi je ivot ovako tuan, ali kako ga Vama ispriah, shvatih, pretuan je ivot moj. Tako je i pozicija Bonjaka posebno teka kada se hroniki i temporalno poreda na nain podataka i brojki koje potvruju njihov materijalni i izvanmaterijalni status quo. I sam ovaj pristup spada u medijski pristup, dakle, onaj u kojemu se otvaraju i otkrivaju podaci, injenice, fakti, statistike vrijednosti, brojevi o tome ko smo, ta smo, odakle dolazimo, kamo idemo i ta nam je initi. Ba kako zapoinje svaka velika mudrost o svijetu i ovjeku u njemu, i kako poinje svaka hvale vrijedna lozoja. A javno mnijenje ne moe se promijeniti kad mi to poelimo. To je proces. Sloen, spor, dugotrajan, imid kakav elimo imati u javnosti gradi se doista dugo i strpljivo, sa svakim novim danom, s brojnim, strpljivim ulaganjima znanja, rada, reda, dobrih osjeanja i nijeta, pametnih uloga (poteza). Najvanije je da se nae nain da se u sudovima priznaju statusi vakufnama i da se vakuf doista zakonski zatiti (s najboljim advokatskim timovima) te da se neprestano bori protiv cenzure ove teme u medijima. Iz pisanja dnevnih bh. novina, a prije svega Dnevnog avaza i Osloboenja u posljednjih desetak godina, vidi se da je javnodiskursno, dakle medijski, u ovom periodu prola svaka akcija popravki, obnove i izgradnji damija poharanih po Bosni i Hercegovini u posljednjim agresivnim pohodima na zaviaj vakifa i zemljopis vakufa. Takoer je iz ovih napisa vidljivo da je
93
institucija Vakufske direkcije bila glasna, da se javno borila za vakuf, pa je ak uputila i tubu u Strasbourg i Domu za ljudska prava (18. 10. 2001), te traila odluke i zakonske norme po kojima Opine ne smiju prodavati vakufe (30. 12. 2001), te takoer vidimo da se situacija pogorava tokom 2001. i 2002. godine o pitanjima vakufa i vakufske direkcije kao upravitelja nad ovim plemenitim dobrom koje se daje na dobrobit svima, a ne smije se prodati, kupiti, naslijediti ili na bilo koji slian nain nagrditi. Baarija e gorjeti (25. 4. 2002), poruuju privatnici iz baarijskih radnji, ili, Ako nas izbace iz radnji, Sarajevo e ostati bez arije (26. 3. 2002), ili IZ nacionalizacijom oduzeta 803 objekta (7. 5. 2001) te decidni naslov Niko nema pravo govoriti o prodaji vakufske imovine (25. 2. 2003. Mustafa Vatrenjak), ili Nai sudovi ne priznaju vakufname (Esad Hrvai, 28. 2. 2001) te tekst prekretnica sa Sabora IZ BiH koji kae Zamijeniti zakone iz prolog sistema (27. 4. 2002). Ovo je bio najtei period ataka na vakufe u Bosni i Hercegovini, koji je kulminirao neobjavljivanjem, smatram, historijskog saopenja Vakufske direkcije koje nijedan medij u Bosni i Hercegovini, svjetovni da tako kaem, nije htio objaviti. Objavio ga je samo Preporod, glasilo IZ BiH: Ko, kako, zato krmi vakuf, vakuf koji stoljeima postoji od 15. maja 2003, skoro istovremeno kada traje i sudska parnica izmeu Vakufske direkcije i RS-a o vakufskoj imovini, te otvoreno pismo misiji OSCE-a o istom pitanju. Porazni podaci kau: Vakuf Bosne i Hercegovine imao je 1.167 stanova i 1.817 poslovnih prostora sve je oduzeto ili nacionalizirano! Ovaj izloeni kroki porazno ali bjelodano potvruje da je u periodu vlasti Alijanse za promjene bila potpuno negativna drutvena klima i politiki slijed odluka o pitanjima vakufa, odnosno, o pitanjima materijalne egzistencije Bonjaka u njihovoj domovini Bosni i Hercegovini. Pokuaj totalnog osiromaenja Bonjaka, oduzimanjem njihove imovine, stanova, poslovnih prostora, zemlje, kua, i drugih vanih egzistencijalnih dobara samo je djelimino zaustavljen, ako ne na neki perdan nain mimikriran i odgoen, za ko zna, neko novo pogodno vrijeme uzurpiranja imovine kao jedne od svetih krava zapadne kao kulture koja nam je donijela govor o zatiti ljudskih prava i demokratiji. Prvi reci ljudskih prava i demokratije upravo poivaju na neotuivosti vlasnitva, linog/osobnog/privatnog i
94
vlasnitva zaklada/dobrotvorijata/vakufa... Naalost, diskrepancija izmeu proklamiranih ideja i prakse je preoita i vrlo je zlonamjerna, a to ponajprije potvruje preuivanje ili ignoriranje temeljnog dokumenta IZ i Vakufske direkcije o vakuma, koje je ostalo cenzurirano. Paradoks iz vremena informatikog doba o uzurpiranoj informaciji nanovo me uvjerava da je dio raomona savremene civilizacije i postojanje medija koji kradu, umjesto da komuniciraju, informacije od bitne vanosti za pojedince i zajednicu. Potrebno je brendirati, obiljeiti sve ive i tzv. oduzete vakufe i vakife po Bosni i Hercegovini. Uiniti to na vizualno lijep i profesionalan nain, uz saglasnost lokalnih organa uprave. Hajdemo sada korak naprijed. Uinimo da vaku postanu trajno medijatizirani, u opem opticaju, svima poznati, svima dostupni i svima dragi. To znai, ukljueni u medijski prostor kao najvaniji brend IZ BiH i Bonjaka. Potrebno je na javnom konkursu dobiti najbolje idejno rjeenje o brendu, amblemu ili oznaci za vakuf u BiH, potom dobiti dozvolu (gdje treba) za javno postavljanje ili brendiranje u prostoru i na terenu svih bh. vakufa. Gdje? Svugdje gdje postoje vaku. Koji? I stari i novi. Rjeenje mora biti uraeno kvalitetno, dobro i lijepo. A prije toga, potrebno bi bilo oformiti terenske timove, od volontera i plaenih radnika, koji bi obili sve vakufske posjede, kao to su njive, panjaci, vonjaci, dvorita, avlije i slino, i poistiti ih od smea, divljih izraslina i svega to je s onu stranu ekologije i istoe kao vodeih paradigmi koja je kod vakufa u Bosni i Hercegovini izostala. Mislim da e se veina sloiti s nezahvalnom konstatacijom da je stanje vakufskih zemljinih posjeda ruglo i za oi i za nos, poev od Sarajeva kao glavnog grada drave, pa sve do lokalnih seoskih i mjesnih lokaliteta. Bitne razlike nema, sve su to muno zaputeni, odbaeni i neupotrijebljeni prostori. Ovo stanje gaeta neminovno se odraava i na sve naredne korake u vezi s vakuma. Kako e takav zaputeni prostor biti uope upotrebljiv? Kako e donositi oploenu dobit? Prot? A to je prva funkcija vakufa u vremenu i prostoru, vakufa kao ideje samoodrivosti zajednice vjernika. Kao da Bonjaci, lanovi IZ ne znaju uope ta bi s tim imetkom koji smeta. A on bi
95
svakako trebao imati svoju upotrebnu vrijednost per se. I kao posjed, i kao vonjak, ili kao budui vonjak, i kao prostor za stakleniku proizvodnju, i kao posjed za bobiasto voe kao vrlo lahkouzgojivo na naim prostorima, ali i kao potencijalni prostor za plantae medouzgoja, pelarstva, ljekovitog bilja i svake druge vrste proizvodnje. Kad su u pitanju vaku kao nekretnine, poput stanova, kua, poslovnih prostora, i njih je potrebno obiljeiti, popisati i staviti u funkciju. Te su funkcije poznate, kao najamnina, zakup, renta, lizing i zarada na njihovoj mjesenoj renti. Sve vee i bolje objekte, na boljim pozicijama, uz izvore vode ili rijeka, potrebno je hitno urediti i pretvoriti u male turistike rezidencije, koje bi se iznajmljivale i od ega bi se zaraivao novac. Vakufski fond postaviti na internetsku mreu. Sva svjetska kulturna batina ve je tamo locirana. Zato ne bi i vakuf tamo pronaao svoje mjesto? Konano, manja grupa medijski pismenih mladih ljudi i menadera trebaju na mreu postaviti ucrtane i posebno oznaene sve vakufe u Bosni i Hercegovini. Svaki novi vakuf tome bi se samo docrtavao, poput restauracije zemljinih knjiga Bosne i Hercegovine i zaviaja Bonjaka. Klikom na internetski pretraiva bilo bi mogue ui u kartu svakog grada, svakog sela ili svake njive u Bosni i Hercegovini i na njoj proitati ili oitati ta je vakufsko, ta je dravno, tvoje, moje, njegovo i slino. Tako bi vakuf postao legitiman subjekt mree, mogao bi se pretraivati na mrei, tako bi se vraao u sjeanje, u aktivizam ivih ljudi, njegov bi toponimij postao prepoznatljiv, vaan i moderniziran. Jer, ne zaboravite, mlade generacije neizostavno vrednuju svijet oko sebe, pa i sebe, putem internetske mree. A tamo vakufa nema, pa kao da ga ni u realnosti ivota nema. Barem za te najmlae generacije. To posebno smatram vanim za one generacije Bonjaka i Bonjakinja koji su roeni i ive izvan granica domovine, a takvih je veliki broj. ta pokazuje terensko anketno ispitivanje meu mladim osobama o pitanjima vakufa, vakufske budunosti i njihovih stavova?! Konano, da pristupim analizi dobijnih rezultata naeg istraivanja o tome koliko mladi ljudi znaju o vakufu, o vakima i o svojoj materijalnoj
96
egzistenciji. Danas i ubudue. Terensko ispitivanje obavili smo meu tri stotine trideset studenata, manjim dijelom i meu acima srednjih kola zavrnih razreda, sve mladih ljudi koji su nam odgovarali na 27 anketnih pitanja. Statistiki smo obradili njihove odgovore i pokazali su se sljedei rezultati. U anketnom istraivanju na teritoriji Sarajeva, Zenice, Bihaa i Travnika uestvovalo je 330 ispitanika, za koje se, na temelju osnovnih biografskih podataka moe rei da su porijeklom iz najrazliitijih krajeva i gradova Bosne i Hercegovine, iz ire regije i pojedinih evropskih drava/gradova. To ovome istraivanju daje posebnu boju i posebnu referentnost u smislu teritorijalne obuhvatnosti. Sve su to mladi ljudi od 14 do 25 godina. Meu njima je bilo 189 djevojaka i 241 mladi. Odgovori kazuju, kada su u pitanju njihovi lini, osobni ili porodini stavovi prema instituciji vakufa i vakifa, da su najveim dijelom oni sami porijeklom iz tzv. prosjenih bosanskih porodica, koje nisu vakifske, tano 297 je takvih ispitanika, dok je znaajna manjina, svega 33 iz vakifskih porodica. Broj onih koji su na ovo jednostavno pitanje odgovorili ne znam potvruje da zapravo ili njih 63 doista ne zna jesu li im roditelji vaki, ili se nisu ozbiljno odnosili prema ovom anketnom pitanju. Dakle, vie od 90% ispitanika ne potjee iz porodica koje su ve neto uvakujavale, barem ne u savremenim generacijama. Na pitanje koje je bilo dato kao poeljna konstatacija, namjerne pozitivne orijentacije Volio bih uvakuti svoj imetak dakle, prilino sugestivno pitanje, ak velika veina, njih 304, potvrdno je odgovorilo, dok ih je svega 14 negativno odgovorilo na ovo pitanje. Oito je da je elja za uvakujavanjem kao osobno opredjeljenje vrlo prisutna, pa ak i onih 66 ispitanika koji su odgovorili ne znam prije su manjina i neopredijeljeni, nego to su eksplicite protiv ovakve osobne elje, odluke i forme djelovanja u zajednici. Dakle, u anketnoj skupini vie od 92% ispitanih mladih ljudi jednog bi dana htjelo, voljelo ili eljelo uvakuti neto od svoga imetka. Ovo je pitanje najdirektnija potvrda teze da postoji pozitivan imid ideje i vjerskoteorijske institucije vakufa kod mladih generacija, bez obzira na sve lomove i krize kroz koje prolaze generacije Bonjaka na ovim prostorima. Stoga
97
ovaj eksplicite iskazan stav mladih prema futurologiji vakufa treba potcrtati, naglasiti i imati ga u vidu prilikom buduih planiranja aktivnosti i radova na oivljavanju vakufa i vakufske imovine kod nas. Na pomalo indolentno postavljeno pitanje Ne bih se bavio vakuma ak 181 je odgovorilo potvrdno, dakle da se oni i ne bi bavili vakuma, pa ako bi i uvakuli svoj imetak, to sugeriraju odgovori iz prethodnog pitanja, znai da se ne bi rado bavili institucijom vakufa kao takvom. Veliki je broj i onih koji zasad ne znaju odgovor na ovo pitanje, ak ih je takvih 137. Zapravo bi ih se samo 95 htjelo baviti vakufom, to je manje od 25% ispitanika, i to upuuje na na lokalni mentalitet, malo rada, vie nerada, vie indolentnosti i vie neodgovornosti prema opim pitanjima zajednice i pitanjima od opeg interesa. Gotovo da je ovo oekivani skor odgovora, barem za mene, poznajui u svakodnevnom radu s mladima koliko su, zapravo, indolentni i nezainteresirani za stvarni konkretni rad, volonterstvo i ope drutveno dobro. Veina ovih ispitanika smatra da e te neke tamo probleme u pozadini svijeta ivota, oko organizacije, oivljavanja, odravanja, tretmana, popravke i sl., obaviti neko drugi, neki imaginarni sloj profesionalaca, ni za trenutak ne pomiljajui da je upravo obrnuto postavljena stvar napretka i naprednih zajednica svaki pojedinac, svaka osoba daje svoj lini, osobni, konkretni i poesto potpuno volonterski i besplatni doprinos opem dobru i zajednici u kojoj ive. No, ve sljedee pitanje potvrdit e da ispitanici u naelu nemaju nita protiv da se vaku dobro zatite, jer ih veina potvrdno odgovara na pitanje Podravate li zatitu vakufa ak 287 odgovara da, niti jedan od ispitanika ne odgovara da takvo to ne podrava, dok je i broj neznalica minimalan, svega dvoje. Ostali su preskoili odgovoriti na ovo pitanje. Dakle, opet mentalitetski odgovori ako e neko drugi a ne ja raditi i zatititi vakufe, ja to podravam, samo neka to ne budem ja, osobno, lino, konkretno. Na pitanju da li je vakuf u propadanju, ispostavilo se da velika veina ispitanika ne zna zapravo da li je u Bosni i Hercegovini vakuf u propadanju, ili ne, odnosno, 178 ih smatra da vakuf jeste u propadanju, a 85 tvrdi da vakuf i nije u propadanju, dok ih 143 ne zna odgovor na ovo pitanje. U zbroju slinih, tj. negativnih odgovora je 228 ispitanika koji, oito je, nemaju prave
98
informacije i prava saznanja o stanju bh. vakufa. Oito je da se vrlo malo medijske panje posveuje ovoj temi, a veina mladih ljudi brojna saznanja i informacije o svijetu oko sebe primaju upravo iz medijskih izvora, ne vie kao nekada u porodinim razgovorima, ne na druenjima i sijelima, ona su naprosto ili izumrla ili su beskrajno sporedna i prigodniarska (spektakl odjee i hrane, konformizma i snobizma, pa tek eventualno neto drugo), odnosno, u njihovim meusobnim komunikacijama tema vakufa, vakifa, humanih ljudi, humanog djelovanja, bezinteresnih ambicija i altruizma ne postoji. A poto ne postoji, onda je ova tema ili preputena odraslima, ili naprosto ne postoji. Ni u usmenoj, kao interpersonalnoj, ni u medijskoj komunikaciji. To opet znai da bi ovu temu pod hitno trebalo smjestiti i u ovaj novi medijski prostor, kako bi se na taj nain njezin znaaj poveao i kako bi tema vakufa, struno kazano, postala komunikabilna svim nivoima publike. To je takoer vaan segment ove vrlo ambiciozno postavljene konferencije o vakuma, ali i ove konkretne teme naslovljene kao Mediji i vaku. Na vrlo konkretno pitanje da li bi se ukljuili u zatitu vakufa, njih 319 je potvrdno odgovorilo, a svega 28 odbilo ovu mogunost, a s indolentnim stavom, da ne znaju, bilo ih je znatno vie ak 80 ispitanika. Na zakljucima koji se daju izvui iz odgovora na ovo pitanje, poto ih je veina pozitivnih, trebala bi i Vakufska direkcija i Islamska zajednica Bosne i Hercegovine poraditi mnogo vie. Odnosno, trebali bi iskoristiti ovu pozitivnu energiju kod mladih ljudi koja, sudei po odgovorima, oito postoji, ali se na nju nije oslanjalo i nije se upotrebljavala. Barem ne dosad, i barem ne sistematino. I naredno pitanje bilo je vrlo dinamino, direktno i na neki nain i njih bi moglo tangirati Trebalo bi vidno obiljeiti vakufe u gradovima i selima Bosne i Hercegovine a zapravo je ponajvie akcijsko pitanje, i to ono pitanje koje se uklapa u aktivistiki aspekt ovog naunog skupa i u narednim koracima, koji bi se ispred Vakufske direkcije i Islamske zajednice provodili, dakle, na to pitanje je vie od 80% njih potvrdno odgovorilo (brojano 288), dok se samo 15 izjasnilo da ne bi trebalo obiljeiti vakufe, ili ih se 25 postavilo indolentno prema ovom pitanju. To dalje znai da aktivizam i kreacija vidno postoje kod mladih ljudi, samo nema konkretnih osobnosti, aktivnosti i aktivista, te nema ideja koje bi ih pokrenule s mrtve take spekulacije i nerada.
99
Nakon ovih egzaktnih pokazatelja o raspoloenju mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine prema vakufu nema mnogo dileme da li bi ova inicijativa i rad, konkretan, sistematian i planski, urodio plodom i odzivom mladih ljudi da pomognu te tzv. najbolje aktivnosti koje bi animirale cjelokupnu bonjaku populaciju o ovome pitanju. Vrlo je zanimljivo konstatirati da se nakon uvida u odgovore kod tzv. otvorenih pitanja, koja su trebala pokazati znanje ispitanika o denicijama i pojmovima materije koju tretiramo, u ovome istraivanju i u ovome mjesecu vakufa, moe zakljuiti da su odgovori u veini sluajeva vrlo dobri, ima ih i odlinih u velikom broju, dok je broj nevjetih i pogrenih odgovora zanemariv. Ovo vraa optimizam o pitanju budunosti vakufa. Dobra organizacija, jo bolja koordinacija i vostvo ovog vanog posla najprei su naredni korak. Daleko najbolje i najkonkretnije odgovore o tome ta je vakuf i ko je vakif dali su studenti FIN-a, to je i razumljivo, ali ovaj fakat doista imponira i meni kao istraivau, ali bi trebao imponirati i profesorima s ove institucije. Neto su manje detaljni odgovori kod srednjokolskih skupina ispitanika iz Buima, Sanskog Mosta, Cazina i dijela ispitanika iz Zenice, ako su to bili srednjokolski uzrasti, dok su vrlo logini i razloni odgovori kod ispitanika s podruja Sarajeva i ire Krajine u smislu studentskih ispitanika, te ispitanika iz Studentskog doma Bjelave i Studentskog doma Nedarii. Zanimljivi su i rezultati ili odgovori na pitanje Koja je muslimanska zemlja najbogatija vakuma. Uvjerljivo je na prvom mjestu napisana Turska, slijede Malezija, Saudijska Arabija pa Bosna i Hercegovina. Vie puta se pojavio i odgovor Irak te Egipat. Zanimljivo je rei i da gotovo nije bilo ispitanika koji nije znao poimenice navesti barem jedan lokalni i jedan zaviajni vakuf, u ta sam kao istraiva prije poetka istraivanja sumnjala.
Zakljuna razmatranja
Generalna hipoteza ovog istraivakog rada je potvrena, to direktno, to indirektno. Vaku i mediji u XXI stoljeu kompatibilni su obrasci miljenja i djelovanja, direktno proporcionalni u korisnosti koju njihov dobar i kvalitetan meuodnos donosi. Ako se Vakufska direkcija i Islamska
100
zajednica Bosne i Hercegovine budu sistematski, stalno i pozicioniranije bavili drutvenim, javnim i medijskim prezentacijama vakufa, dobrotvornog rada, armacije vakifa u prolosti i savremenosti, nema nikakve sumnje da e zajednica Bonjaka na ovim prostorima imati svijetlu budunost. Najvanije je da se iznae nain da se u sudovima priznaju statusi vakufnama i da se vakuf doista zakonski zatiti (s najboljim advokatskim timovima), te da se neprestano bori protiv cenzure ove teme u medijima. To za nas nee uraditi niko drugi, ni novinari, ni urednici, ni politika, ve upravo spomenuti subjekti aktivizma Vakufska direkcija i organi Islamske zajednice Bosne i Hercegovine na svim nivoima, od lokalnih do najviih, saborskih. Konano, manja grupa medijski pismenih mladih ljudi i menadera trebaju na internetsku mreu postaviti ucrtane i posebno oznaene sve vakufe u Bosni i Hercegovini. Svaki novi vakuf tome bi se samo docrtavao, poput restauracije zemljinih knjiga Bosne i Hercegovine i zaviaja Bonjaka. Klikom na internetski pretraiva bilo bi mogue ui u kartu svakog grada, svakog sela ili svake njive u Bosni i Hercegovini i na njoj proitati ili oitati ta je vakufsko, ta je dravno, tvoje, moje, njegovo, i slino. Tako bi vakuf postao legitiman subjekt mree interneta, tj. mogao bi se pretraivati na mrei. Empirijsko istraivanje na terenu, meu mladim generacijama Bonjaka i Bonjakinja, uraeno visokim standardom nepristrasnosti, korektnosti i statistike upotrebljivosti, potvrdilo je da mlade generacije imaju solidna teorijska znanja o instituciji vakufa, vakifa i stanja vakufa u Bosni i Hercegovini. Istina, povelik broj njih nije dovoljno upuen u stvarno stanje vakufa kod nas, ali ni u svijetu, niti potjeu iz vakufskih obitelji. Najdragocjenije je to to se najvei broj njih izjasnio da jeste za unapreenje vakufa, rado bi vidjeli obiljeene, oiene i djelatne, protabilne i stabilne bh. vakufe, voljeli bi i sami biti vaki, ali bi nerado sami na tome togod radili. Vie bi im odgovaralo da neko drugi, neka zamiljena ili realna institucija mimo njih ova pitanja rijei i dovede u red. Smatram da bi se ovu ispitaniku populaciju mladih ljudi od 14 do 25 godina, iz svih krajeva drave, regije i znaajnih dijelova evropskih drava moglo korisno upotrijebiti, animirati i ukljuiti u poslove oko boljitka vakufa
101
koji predstoje svima nama. Smatram da niti jedan ispitanik prije i nakon ovog anketnog istraivanja nisu isti. Vie niko od njih ko je dobrovoljno popunio dvadesetak ili vie pitanja, nee biti indolentan na problematiku vakufa. To takoer znai da smo ih u ovom projektu senzibilizirali za materiju o kojoj je rije, te da su ispitanici shvatili da se vrijedi baviti ovom temom. Gotovo sam sigurna da su i u drugostepenoj komunikaciji, u razgovorima s prijateljima, vrnjacima, u porodicama ili na fakultetima i kolama proirili krug zainteresiranih za ovu problematiku. Ova je anketa na jedan vrlo medioloki atraktivan i dobar nain reaktualizirala problematiku vakufa, vakifa, imetka Bonjaka, zajednikog dobra ili futurologije opstanka na ovim prostorima. Sav anketni materijal dostupan je kod organizatora ovog skupa pa su mogua brojna druga komparativna istraivanja i paralele oko same ankete i uea ispitanika u konkretnim aktivnostima Bonjaka na ouvanju, stabilizaciji i upotrebljivosti vakufa u Bosni i Hercegovini. Na samome kraju ovog istraivanja dati su odlomci iz Bonjakog memoranduma koji je osvanuo 1900. i 1901. godine, koji neosporno potvruje da vrijedi raditi marljivo i priljeno svaki dan i da su to jedini plodovi koji ne struhnu i ne propadnu nakon nae zike smrti; koji takoer potvruje da je manja odvana grupa ondanjih bonjakih lidera, stavivi se na elo projekta ouvanja bosanskih vakufa, prije jednoga stoljea i neto malo vie, uspjela zaustaviti stihiju uruavanja i propasti vakufa, te da je dananja borba mnogo jednostavnija i laka ne mora se ii moliti Beu i caru austrijskome sve svoje probleme moemo rjeavati sami meu sobom, poev od Sarajeva pa do granica Bosne i Hercegovine. Za to postoje zakonski okviri, pravila igre i oznaena polja, potrebno ih je samo ispotovati, vrijedno raditi i rezultati e sigurno doi, ina-allah!
102
Prilog 1
Anketni list Istraivanje o vakuma i stavovima mladih Bosne i Hercegovine o ovoj temi ANKETNI UPITNIK
Osobni (lini) podaci o ispitaniku/ispitanici: 1. Broj godina ______________________ 2. Zanimanje ______________________________ 3. Spol ____________________________ 4. Mjesto roenja __________________________ Opa pitanja o vakuma: 5. Da li si ranije uo/ula za rije vakuf? DA NE NE ZNAM
6. ta je vakuf? ________________________________________________________________ 7. ta je zadubina? ____________________________________________________________ 8. Nabroj tri vakufa iz tvog grada/sela/mjesta: ______________________________________ ______________________________________ ______________________________________ 9. Ko se naziva vakifom? _______________________________________________________ 10. Navedi ime jednog velikog vakifa iz BiH? _____________________________________ 11. Moe li se u tradiciji islama ena pojaviti kao dobrotvorka? DA NE NE ZNAM
12. Ko nasljeuje vakuf nakon smrti darovatelja? __________________________________ 13. Koja je funkcija vakufa u zajednici muslimana? ________________________________ _____________________________________________________________________________ 14. Da li vakuf ima rok trajanja? DA NE NE ZNAM
15. Kakva je ahiretska nagrada za vakifa? _________________________________________ 16. Moe li se vakuf prodati? DA NE NE ZNAM
17. Kome se moe prodati? _____________________________________________________ 18. Moe li se vakuf supstituirati/zamijeniti? DA NE NE ZNAM
103
19. Koja je zemlja u muslimanskom svijetu najbogatija vakuma? ___________________ 20. Moe li dravno pravo biti iznad vakufskog? Lini/osobni stav o vakufu 21. Tvoji roditelji su vaki? 22. Volio bih uvakuti svoj imetak! 23. Ne bih se bavio vakuma! 24. Podravam zatitu vakufa po islamskim principima! 25. U BiH je vakuf u propadanju! 26. Ukljuio/la bih se u zatitu vakufa u BiH! DA DA DA DA DA DA NE NE NE NE NE NE NE NE ZNAM NE ZNAM NE ZNAM NE ZNAM NE ZNAM NE ZNAM NE ZNAM DA NE NE ZNAM
27. Trebalo bi vidno obiljeiti vakufe u Bosni i Hercegovini! DA
104
Prilog 2 Bonjaki memorandum Bonjaci su 1900. godine premijeru Benjaminu Kallayu i 1901. godine caru Franji Josifu uputili svoje prigovore na poloaj u okvirima Austro-Ugarske monarhije i sroili ih u dokument pod nazivom Bonjaki memorandum koji je gotovo nepoznat iroj javnosti. Stoga od 87 stranica teksta u nastavku izdvajamo najznaajnije, ujedno najbolnije stavke koje svjedoe o tekom vremenu u kojemu nastaje ovaj historijski dokument i jo teem stvarnom poloaju zajednice Bonjaka, graana Bosne i Hercegovine. Autori ovog dokumenta su: Fehmi efendi Dabi, Hamdibeg Hasanspahi, hadi Osman efendi Pri, hadi Sulejmanbeg Ceri, hadi Salihaga Biaki i erif efendi Arnautovi, koji su bili u audijenciji na Bekome dvoru 10. juna 1901. godine, a tu su predstavku dali 19. decembra 1900. godine ministru nansija Benjaminu Kallayu u Sarajevu. Traili su vjersku autonomiju Bonjaka i to da sami biraju bosanskog reisul-ulemu. Vae Velianstvo! Premilostivi Care i Kralju! () Uspjeh tih pregovora samo je u toliko muslimanima koristan bio, to su otvoreno i potanko upoznali i prouili tenje i namjere okupacione vlade, a te su ubitane islamskom narodu i njegovoj religioznoj egzistenciji te e ubudue muslimani u svakom pogledu biti oprezniji naspram okupacionoj vladi i njenom djelovanju; nee joj slijepo ropski sluiti, kao kroz ove 23 godine, nee biti oruje kojim e ih ona moi sasjei i nee biti uprija preko koje e prei islam smrtonosna ideja rimske propaganda, po njenoj lijali okupacionoj vladi. () Vae Velianstvo! Premilostivi Care i Kralju! () Da bi, pak, po prijedlogu Zemaljske vlade sastav ulema medlisa sasvim stajao pod uticajem neislamske vlade, to proizlazi iz samog naina sastavljanja izborne liste u izbornoj kuriji, to proizlazi ve iz niim neogranienog prava neislamske vlade, brisati iz izborne liste sve nepoudne kandidate, bez ikakvog brojnog ogranienja. ()
105
Njegovoj Preuzvienosti ministru Kallayu! Preuzvieni gospodine! () Neislamski narod nije mogao nai drugaijom svoju omladinu nego to ju je naao, a to tim vie to su zemaljske (dravne) kole skroz kranskog a ne internacionalnog karaktera i to u njima i naa islamska omladina mora uiti pogrde na sveti Islam, kao primjerice da je Prorok Muhamed (a.s.) bio bolesnih ivaca (vidi Opa povjesnica od dr Ivana Hoia, str. 131. koja se ne samo u pomenutim kolama, nego i u islamskim konfesionalnim zavodima ui) usljed ega, a prirodna posljedica svega toga jeste, ona je morala postati divljim plijenom silovite katolike hrvatske propagande, dok se u pomenutim zemaljskim i muslimanskim kolama ue gornje pogrde islamske vjere i njenih svetinja, i dok se u tim kolama Halifa (Vrhovni poglavar islama) naziva lukavi Sultan (vidi istu povjesnicu, str. 177.) dotle se u tim istim kolama falsikuje povijest u korist hrvatstva i njegove politike vjerske propaganda, u borbi sa tom propagandom ostao je islamski narod lien duhovnog vjerskog oruja, jedinog oruja s kojim bi mogao i smio se upustiti u borbu protiv najstranije najezde vjerske propagande svih vijekova, naroda i zemalja! () Kada se u noi izmeu 2. i 3. maja 1899. dogodio poznati sluaj sa Fatom, keri Osmana Osmanovia iz sela Kuti, onda su se radi toga sluaja obratili zastupnici i predstavnici islamskog naroda grada Mostara, juna 13. 1899., predstavkom na Zemaljsku vladu bh., pak to im je ista meritorno odgovorila? Odgovorila im je da je u takvim neprilikama kriv slab vjerski odgoj islamskog naroda u Herceg-Bosni. () dolo je do silovitog pokatoliavanja islamskih malodobnika, osobito enskog spola, i do najstranijih i najpogrdnijih pogrivanja naih vjerskih svetinja Linost vrhbosanskog nadbiskupa je pokazala da e on biti ecclesia militans. () to vidimo i kod pokrtenja malodobnog siroeta arifa Baruija u franjevakom samostanu Guija Gora, politika vlast ne staje na put oito protuzakonitoj akciji rimskih redovnika, kao i u sluaju pokatolienja Osmana Krupia, potpomae pokatolienje i savjetom i novcem i rijeju i djelom. ()
106
Prilikom proslave 50-godinjice pape u hrvatskoj jezuitskoj gimnaziji u Travniku je kazao jezuita: Mauri, kao i ostali muslimani, nesposobni su za ivot. Poto im stoji na putu pogana vjera Muhamedova. () Dr. Strassman upravitelj Varcar-Vakufa je kazao pred Mustajbegom Kulenoviem, Alijem ef. Arnautoviem, Ibiom ef. ehoviem i Hasanbegom Kulenoviem da e se muslimani HercegBosne za 10 godina morati pokrstiti. () 14. oktobra 1900. u kafani hotela Posavina u Brkom je pred svjedocima politiki pristav Lekavski kazao: Kakav musliman, to nije nita, ta je vjera lana, va je svetac Muhamed najvei magarac na svijetu. () Preuzvieni gospodine ministre! () U Travniku oborie jezuiti novu i svu od kamen sazidanu Tophanedamiju, pa na njeno mjesto podigoe svoj samostan i crkvu. () U Zvorniku obratie katolici Fatijci-damiju u crkvu i oborie joj munaru, a izgradie zvonik. () U Sarajevu na Isa-beg damiji sagraena je zgrada: na Ajaz-paa damiji podignuto novo svratite; na emal-beg damiji nainjeno je skladite piva; na Atmejdan-damiji je skladite drva () U Bosanskom Novom nagovori sama Zemaljska vlada muslimane da obore gradsku damiju, pa da na njeno mjesto naine bolju (da se tim uljepa varo). () U Konjicu na Repovakoj damiji nalazi se vojniki magazin. U Stocu, postojea damija u gradu, nakon to je due vremena sluila za vojni magazin je poruena. () Od velikog gradskog groblja u Sarajevu zvanog ekrdinica uinjen je gradski park. U Fojnici u selu Groani prisvojili su katolici islamsko groblje za svoje privatne svrhe. U Viegradu je nadomak Drine uz Viegradsku upriju, islamsko groblje, koje je vlast unitila time to je na istome otvoren kamenolom, a nadgrobni kameni niani su smrvljeni i njima cesta nasuta. Drugo islamsko groblje zvano Okolita u Viegradu, vlast je oduzela i na istome od nadgrobnog kamenja sazidana je kua za nadcestara, a preostalo zemljite obraeno je za nadcestarovu bau. U ajniu je dozvolila vlast da inovjerci sagrade kue na starom islamskom groblju. U Mostaru na Lakiia groblju, koje ima povrinu od
107
19.400 metara, nalazi se eljeznika postaja, magazin okrune oblasti i uprava gradskih daa. U Mostaru u Zahum mahali, kod Lolia vira, na islamskom groblju je rimokatoliki biskup Buconji nainio sopstvenu bau. U Mostaru od islamskog groblja napravljen je nanovo put u dom politikog-hrvatskog drutva. U Trebinju se na islamskom atovigroblju nalazi zgrada opinskog ureda kotarske oblasti, osnovna kola, opinska mesarnica, Rabia spomenik, dvije gostione i kuglana. U Trebinju na islamskom groblju zvanom Stari mezari nalazi se perivoj pod imenom Kallay Garten. U Trebinju na islamskom groblju zvanom Begovski mezari nalazi se baa i etalite koje slui za tajna bludilita. U Poitelju u medresi smjetena je politika kotarska ispostava. U Travniku je sagraena rimokatolika crkva na groblju, koje bijae uz Rahimino-turbe u Halil ef. Bai. Na islamskom groblju zvanom upljika sagradila je opina bolnicu i uz nju etalite, a na preostalom dijelu skladite pirita i eljeznika postaja. Od istog groblja je g. Migi prodao dio sarajevskoj pivari te na tom mjestu sagradi podrum i ledaru za dranje piva. U Jajcu na islamskom groblju zvanom Za gradom naelnik Jozo Filipovi napravio je pod najam izdavajue kue. () U Tuzli je vlast oduzela islamsko groblje u veliini 18 dunuma te je tu sagraena eljeznika postaja i magazin. U Graanici je na islamskom groblju podignuta zgrada kotarskog ureda. U Donjoj Tuzli je u zgradu rudije smjeten okruni sud, a za rudiju se mora plaati najam u drugoj zgradi. U Gornjoj Tuzli je od medrese napravljena zemaljska osnovna kola. () U Banjoj Luci je islamsko groblje pretvoreno u etalite kod ehove damije i kod Musline jaruge. U Derventi je na islamskom groblju nainjen rezervoar za vodu. U Doboju je nainjena zgrada opinskog ureda na islamskom groblju. U Bihau je od islamskog groblja nainjeno marvinsko sajmite. U Sanskom Mostu je na islamskom groblju nainjen hotel, zgrada opinskog ureda, osnovna kola i park. ()
108
Vakufske ume u Varcar-Vakufu su uvedene u gruntu kao vlasnitvo erara. Na vakufu Rodine je nainjen kamenolom. () U Oraju je oduzeto vakufsko zemljite i dato na upotrebu nancijskoj strai. U Travniku je na vakufu nainjena kua nadcestaru poruene 4 vakufske klaonice, bez pristanka. U Travniku je jezuitska crkva prisvojila velik vakuf za svoje svrhe. Preotela je vlast i hotel Vlai i za svoje svrhe ga koristi. U Sarajevu je od ogromnog vakufskog zemljita zvanog Musala sagraen park. U Mostaru je takoer od ogromnog vakufa Musala sagraen park i hotel. () Preuzvieni ministre! Prema 334.142 katolika, meu kojima je veliki broj doseljenika i inovnika stoji 1.221.878 muslimanskih i pravoslavnih starosjedilaca. () Sa dananjim stanjem islamski narod Herceg-Bosne nije i ne moe absolutno biti zadovoljan, dananjim stanjem ne samo da nije obezbijeena egzistencija islamske vjere, nego je, tavie, ona u oiglednoj opasnosti pa evo muslimani trae u granicama zakonitosti za sebe prava i spasa, a ne diraju tim niija prava. ()
109
Dr. Enes Durmievi
VAKUFI U RAZLIITIM POLITIKIM SISTEMIMA

Odnos vlasti prema vakuma, posebno nakon agresije na BiH
...Nije dozvoljeno nikom, ko vjeruje Boga, Njegova Poslanika i Sudnji dan, bio to nevjeran mutevelija ili nasilan sultan, ili valija koji kvari, ili kadija koji uzima mito, da uniti i pokvari ili obustavi ovaj vakuf ili da koju njegovu odredbu prevrne ili promijeni... (Iz Gazi Husrev-begove vakufname) Saetak Nakon okupacije 1878, austrougarska vlast je 1883. formirala Zemaljsku vakufsku komisiju, koja nije mogla donijeti nijednu odluku bez vladinog komesara za vakufske poslove niti se mogla odrati sjednica bez njegova prisustva. Zemaljska vakufska direkcija formirana 1894. bila je pod upravom slubenika Zemaljske vlade sve do donoenja tatuta za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufskomearifskih poslova u Bosni i Hercegovini 1909. U Kraljevini Srba Hrvata i Slovenaca, odnosno Jugoslaviji, od 1918. do 1941. godine, samo u Sarajevu oteto je etiri miliona dunuma vakufskog zemljita, poruene su 24 damije, meu kojima i Havade Kemala, poznatija kao emalua u istoimenoj ulici, dvije medrese, ekshumirano 75 muslimanskih grobalja, oteto 108 duana, 118 kua s avlijama itd. U Titovoj Jugoslaviji od 1945. do 1958. godine, prema podacima Vakufske direkcije u Sarajevu, broj oduzetih vakufskih dobara iznosi
111
11.324, odnosno ukupna povrina je 30.342.496 m2. U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu 19921995. godine, agresori su unitili 1.347 vakufskih objekata (damija, mesdida, mekteba i tekija), a otetili 472 vakufska objekta. Nova demokratska vlast, ve punih dvadeset godina ne rjeava povrat vakufske imovine, jer je veliki dio vakufskih dobara upravo u njihovim rukama ili im slui za manipulacije kako bi se odrali na vlasti. Materijalna teta koju vakuf Islamske zajednice trpi od 1996. godine zbog nevraanja imovine koja joj pripada iznosi 286 miliona KM, dok ukupna teta iznosi milijardu i trideset miliona KM. Godinji gubici vakufa u Bosni i Hercegovini iznose 25 miliona i 500 hiljada KM. Zadatak Islamske zajednice i svih njezinih pripadnika jeste da upotrijebi sva pravna i politika sredstva da joj se omogui povratak njezine imovine i slobodno uivanje njezina vlasnitva, jer je ono nepovredivo i sveto.
Vakuf u Bosni u vrijeme osmanske vlasti

Nastanak vakufa u Bosni i Hercegovini vezan je za dolazak Osmanlija i irenje islama meu domaim stanovnitvom. Poklanjanje vlastite imovine za ope dobro sugerira se i u Kuranu i u hadisu, tako da je ovaj institut postao sastavni dio islamske civilizacije. U najirem smislu cilj uvakujenja jeste trajna dobrotvorna svrha (ope dobro). Da je tako prakticirano i u Bosni i Hercegovini tokom etiristogodinje osmanske vladavine najbolje potvruju i mnogobrojni nazivi lokaliteta, gradova i naselja pod imenom vakuf. Mnogi objekti, kao to su damije, mostovi, kole, mektebi, imareti (javne kuhinje), hanovi, putevi i esme, uglavnom su rezultat islamskog poziva i podsticanja na injenje dobra. Posebna panja ureenju vakufske imovine poinje se poklanjati u doba reformi (tanzimat). Jedan od najznaajnijih zakona koji tretira i vakufsku imovinu bio je Ramazanski zakon iz 1858. godine, koji osim ostalih kategorija zemljita navodi i vakufsko zemljite, za koje vae propisi klasinog erijatskog prava. Zakon o upravljanju vakuma donesen je 1863. godine, kada je formirano Ministarstvo vakufa u Osmanskom carstvu. Ovo je ministarstvo vrilo nadzor nad vakufskom imovinom, svim prihodima vakufa, pregled
112
Dr. Enes Durmievi, Vaku u razliitim politikim sistemima
i kontrolu samostalnih vakufa, njihovih upravitelja (mutevelija), svih vakufskih slubenika, itd. Uprkos svemu, zloupotreba vakufa nije bila rijetkost, a pojedini vaku bili su izvan kontrole ministarstva. Propadanju vakufske imovine doprinijele su i mnoge bune irom Osmanskog carstva. Zakon o postupanju s vakufskim dobrima musaqqaft i mustagillt donesen je 1870. godine. Vakufska dobra musaqqaft ine ona zemljita na kojima su izgraene zgrade ili su predviene za graenje, dok vakufska dobra mustagillt ine ona zemljita koja se obrauju ili slue za vonjake i sl. Status vakufa rjeavan je i kasnije donesenim uvenim osmanskim graanskim zakonikom Medellom (18691876). Sva zakonodavna djelatnost osmanske vlasti koja je regulirala status vakufa u najopenitijem smislu u doba tanzimata u sutini nije mijenjala osnovni poloaj ovog instituta utvrenog klasinim erijatskim pravom, nego je samo upotpunila njegov institucionalno-pravni okvir.
Vakuf u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske uprave (18781918)

Austro-Ugarska je lanom XXV Berlinskog ugovora 1878. godine dobila mandat velikih evropskih sila da okupira Bosnu i Hercegovinu. Ovim lanom ona je preuzela obavezu, u skladu s opim naelima meunarodnog prava, zatititi vakufsku imovinu, odnosno okupacija je pretpostavljala zadravanje zateenog stanja i u oblasti vakufa. Ovo je pitanje, uz druga, bilo regulirano Carigradskom (Novopazarskom) konvencijom koju su potpisali Austro-Ugarska i Osmansko carstvo 21. aprila 1879. godine, u kojoj se kae da e ...administrativne vlasti i dalje s najveom panjom bdjeti nad tim da se ne nanosi nikakva teta asti, obiajima, slobodi ispovijedanja, sigurnosti linosti i vlasnitva muslimana.1 Nakon okupacije nova vlast donosi propise o evidentiranju i sreivanju podataka o vakufskoj imovini u Bosni i Hercegovini. Vakuf, kao znaajan
1
Denana auevi, Pravno-politiki razvitak Bosne i Hercegovine Dokumenti s komentarima, Magistrat, Sarajevo, 2005, str. 198.
113
vjerski, a posebno ekonomski institut u islamu, zadrao je svoju ulogu u javnom ivotu Bonjaka, jer su ga smatrali iskljuivo vjerskom institucijom, odbacujui svako mijeanje nemuslimanske vlasti (kaurske vlasti, kako se tada govorilo). Jedan od uzroka pojave autonomnog pokreta Bonjaka, koji je u literaturi i nazvan pokret Muslimana za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju, bio je mijeanje okupacionih vlasti u upravljanje i koritenje vakufa. Okupaciona vlast je veoma dobro znala znaaj vakufa za muslimane, pa nije htela da ih ispusti iz svojih ruku. Ona je uoila da ova ustanova moe posluiti kao zgodno sredstvo i put da se mea u verske poslove muslimana i da dri na uzdi verske slubenike koji se izdravaju iz vakufske imovine.2 Nakon to je 17. oktobra 1882. godine, austrijski car imenovao prvog reisul-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Mustafu Hilmief. Hadiomerovia, idue 1884. godine, zajedniko Ministarstvo nansija formiralo je privremenu komisiju za ureenje vakufskih poslova (Privremena vakufska zemaljska komisija/povjerenstvo), na ijem je elu bio Mustaj-beg Fadilpai, kandidat za reisul-ulemu ispred sarajevske arije, to mu je, vjerovatno, bilo utjeno mjesto, jer su okupacione vlasti ipak prednost dale Hadiomeroviu koji je bio poznavalac erijatskog prava. Stvarni upravitelj vakufskih dobara bio je vladin sekretar Istvn Kvassay (Itvan Kvasaj).3 Zemaljska vlada, naredbom izdatom 8. maja 1885. godine, taksativno nabraja obaveze Privremene zemaljske vakufske komisije, kao to su: propisivanje vakufskih taksi, donoenje propisa o upravljanju vakuma, imenovanje vakufskih slubenika i raspolaganje vlastitim prihodima. Godinu dana ranije, 1884, Zemaljska vlada formirala je i kotarske vakufske komisije (povjerenstva) za svaki kotar, na ijem se elu nalazio erijatski sudija, dok su lanovi bili imam glavne damije, muderis jedne kole u kotaru, te oba lana kotarskog upravnog medlisa. Kotarske vakufske komisije bile su potinjene Zemaljskoj vakufskoj komisiji, ije je sjedite bilo
2 3
Mehmed Begovi, Vaku u Jugoslaviji, Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd, 1963, str. 8. Mustafa Imamovi, Pravni poloaj i unutranjopolitiki razvitak BiH od 1878. do 1914, Magistrat i Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007, str. 144.
114
u Sarajevu. Prema ovoj naredbi nadlenosti kotarskih vakufskih komisija bile su istraivanje i evidentiranje vakufske imovine, nadgledanje vakufskih objekata, kontroliranje rada mutevelija i vakufskih slubenika, troenje vakufskih dobiti itd. Rad kotarskih vakufskih komisija odvija se u sjednicama, kojima obavezno prisustvuje i izaslanik kotarskog ureda. Nadzor nad radom kotarskih vakufskih komisija vri kotarski predstojnik. Upravnici vakufa su od 1888. godine jednim uputstvom bili duni svake godine izraivati bilanse (zakljune raune), te sa svim ustanovljenim vikovima upoznati Zemaljsku vakufsku komisiju. Na taj se nain eljelo sprijeiti manipuliranje vakufskim vikovima prihoda i zloupotrebe tih vikova. Tako je u 1889. godini kod 622 samostalna vakufa utvren viak od 84.000 kruna koji je ostavljen navedenom povjerenstvu.4 Ovakva organizacija vakufske uprave bila je privremena pa je Zemaljska vlada, na zahtjev muslimanskih predstavnika (vjerskih, politikih, kulturnih, prosvjetnih i dr.), odredila da najvii organ uprave vakuma bude Zemaljska vakufska komisija sa sjeditem u Sarajevu, a kao izvrno tijelo ovog organa uspostavljena je Zemaljska vakufska direkcija (ravnateljstvo). Zemaljska vakufska komisija imala je predsjednika, sekretara, vakufskog nadzornika i jo etiri lana Ulema-medlisa kao lanove, dvojicu sudija Vrhovnog erijatskog suda i po dvojicu predstavnika svakog okruga. Predsjednika je imenovao vladar, a lanove zajedniko Ministarstvo nansija u Beu. Predsjednik, sekretar i nadzornik bili su plaeni kao inovnici, dok su ostali lanovi Zemaljske vakufske komisije ovu dunost obavljali poasno. Predsjednik komisije bio je duan jednom godinje sazvati lanove komisije na redovno zasjedanje, a imao je pravo sazvati i vanrednu sjednicu.5 Kao operativno tijelo Zemaljske vakufske komisije osnovan je centralni odbor Zemaljske vakufske komisije, u koji su uli predsjednik, sekretar,
4
Abduselam Balagija, Uloga vakufa u verskom i svetovnom prosveivanju naih muslimana, tamparija Drag. Gregoria, Beograd, 1933, str. 26. Senad eman, Vaku i fondacije Komplementarna studija o poloaju vakufa i fondacija u erijatskom pravu i pozitivnim zakonskim propisima u Bosni i Hercegovini, El-Kalem, Sarajevo, 2011, str. 149.
115
vakufski nadzornik, etverica lanova Ulema-medlisa i dvojica sudija Vrhovnog erijatskog suda. Osnovni zadatak ovog tijela bio je nadzor nad cjelokupnim radom Zemaljske vakufske komisije, a posebno njegovih nansija. Nadzor nad radom svih ovih organa vrila je Zemaljska vlada preko svog povjerenika koji je mogao suspendirati svaku odluku bilo kojeg organa. Konanu odluku o suspenziji donosila je Zemaljska vlada. Zemaljska vlada je 1894. godine formirala Zemaljsku vakufsku zakladu koja je sve vikove prihoda koncentrirala na jednom mjestu, tako da su zloupotrebe svedene na minimum. Imovinu zaklade inile su pokretnine i nekretnine to ih je bila prikupila Privremena zemaljska vakufska komisija, vlastiti budetski vikovi, vikovi samostalnih vakufa, novanih sredstava koja su uplatili samostalni vaku, te dohodak same zaklade. Iz prihoda je Zaklada nansirala ope upravne i personalne trokove i trokove Zemaljske vakufske komisije i direkcije. Najmanje jednu petinu prihoda Zaklada je morala rasporeivati u poveanje novane mase vakufa, a ostatak je mogla troiti u investiranje ili podmirenje opih muslimanskih potreba (prosvjeta, vjerske kole, internati itd.). Iz ovih prihoda gradile su se i damije i mesdidi. Svake godine Zemaljska vakufska komisija sastavljala je budet i bilans zaklade koje je odobravala Zemaljska vlada. Zaklada je opravdala svoje postojanje jer su budeti samostalnih vakufa u period od 1886. do 1909. godine znatno porasli pa je budetski viak u ovom periodu iznosio 621.355 kruna.6 Uprkos unapreenju upravljanja vakuma, velikoj pomoi vladinih slubenika i poveanju vakufske imovine, jer je poprilino bila uzurpirana tokom okupacije, Bonjaci nisu bili zadovoljni statusom vakufa i odnosom Zemaljske vlade prema ovoj instituciji. Drastian primjer otuenja vakufske imovine bio je sluaj mezarja (harema) ekrinice, koje je Zemaljska vlada pretvorila u park (danas poznati Veliki park). Vlada je obrazlagala da je predsjednik Zemaljske vakufske komisije Mustaj-beg Fadilpai odobrio takvu transakciju. Dodatan prigovor Bonjaka odnosio se na injenicu da
6
Abduselam Balagija, nav. djelo, str. 30.
116
je Fadilpai istovremeno bio i gradonaelnik Sarajeva, te su stoga traili da se vakuf organizira prema samoupravi onoliko koliko je to doputeno i ostalim vjeroispovijestima. Traeno je da se raspusti Zemaljska vakufska komisija i da se umjesto nje formira vijee ili medlis sastavljen od dvanaest lica.7 Muslimansko nezadovoljstvo, zbog odnosa okupacionih vlasti prema vakufskoj imovini, najbolje je izraeno u jednom od mnogobrojnih memoranduma koji su upuivani austrijskom caru i Zemaljskoj vladi u Sarajevu. Od velikog islamskog groblja u Sarajevu, zvanog ekrinica, uinjen je gradski park. U Fojnici, u selu Groani, katolici su prisvojili islamsko groblje za svoje privatne svrhe. U Viegradu je nadomak Drine, uz Viegradsku upriju, islamsko groblje, koje je vlast unitila time to je na njemu otvoren kamenolom, a nadgrobni kameni niani smrvljeni su i njima nasuta cesta. Drugo islamsko groblje zvano Okolita u Viegradu, vlast je oduzela i na njemu je od nadgrobnog kamenja sazidana kua za nadcestara, a preostalo zemljite obraeno je za nadcestovnu bau. U ajniu je dozvolila oblast inovjernicima da sagrade kue na starom islamskom groblju, to ovi kao Novica Kovaevi i drugi uinie. U Mostaru na Lakiia groblju, koje ima u povrini 19.400 metara, nalazi se eljeznika postaja, magazin okrune oblasti, magazin opine i uprava gradskih kua. U Mostaru u Zahum mahali, kod Lolia vira, na islamskom groblju nainio je rimokatoliki biskup Buconji sopstvenu bau. U Mostaru, od islamskog groblja napravljen je nanovo put u dom politikog hrvatsko-katolikog drutva. ...
7
Nusret ehi, Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, Svjetlost, Sarajevo, 1980, str. 28.
117
U Trebinju na islamskom, zvanom atovi-groblju, nalazi se zgrada opinskog ureda kotarske oblasti, osnovna kola, opinska mesarnica, Rabia spomenik, dvije gostione i kuglana. ... U Poitelju u medresi smjetena je politika kotarska ispostava. U Travniku je sagraena rimokatolika crkva na groblju koje bijee uz Rahimino turbe u Halil ef. bai. ... U Travniku grade dravni inovnici svoje kue na islamskim grobljima, kao Viktor Schnek, nancijalni perovoa, i Bajo Boi, okruni povjerenik. U Jajcu islamsko groblje zvano Za gradom pretvoreno je u privatno dobro, na kojem je naelnik Jozo Filipovi (katolik) napravio pod najam izdavajue kue. ... U Banjoj Luci, kod Musline jaruge, islamsko groblje pretvoreno je u etalite i u njemu javni zahod. ... U Bihau je od islamskog groblja nainjeno javno marvinsko sajmite. ... Eto, tako se nae najsvetije tradicije poniavaju; eto, tako su naa groblja, koja su po eriatu i postojeim bosansko-hercegovakim zemaljskim zakonima vlasnitvo vakufa, sada postala pusto maslo i svako ih otima, hara i u svoje svrhe upotrebljava, a mi muslimani moramo trpiti i sa bolom u dui pregarati i gledati kako se unitavaju blage uspomene naih predaka. ta vie, moramo ister-istemez mirne due, takoer, gledati, kako se sa naih groblja uzima nadgrobno spomen-kamenje i njima zidaju rimokatolike crkve, kao npr. u Trebinju, i nasipaju ceste, kao npr. u Sarajevu, Livnu, Viegradu i ostalim mjestima.
118
Gornje sluajeve navedosmo samo primjera radi, poto nam se ini da je suvino da u ovoj predstavci sve pojedince nabrojimo, jer nema mjesta u Bosni i Hercegovini gdje nisu naa groblja oduzimana u javno i privatno dobro.8 Nakon desetogodinje politike borbe i donoenja tatuta za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini, od 15. aprila 1909. godine, poloaj vakufa je znatno poboljan i stavljen pod upravu muslimanskih institucija. Sva pokretna i nepokretna vakufsko-mearifska dobra islamskog naroda u Bosni i Hercegovini vlasnitvo su dotinih vakufa (zaklada), a slue iskljuivo za vjerske i prosvjetne svrhe ovozemnih muslimana. Ovim imetkom upravljaju po muslimanima izabrana tijela i organi na temelju eriata prema ustanovama ovoga tatuta. (l. 1. tatuta za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u BiH.)9 Ovim statutom ustanovljeno je naelo autonomije i izbornosti organa koji upravljaju vakuma i potvrena nadlenost erijatskih sudova u sporovima, iji su predmet vakufska dobra. Uprkos otuenoj, uzurpiranoj i dijelom unitenoj vakufskoj imovini u doba austrougarske okupacije, ipak se mora priznati da je u ovom periodu evidentirana sva dotadanja sauvana vakufska imovina. Stavljanjem pod muslimansku autonomnu upravu ove imovine, ona je sluila za vjerskoprosvjetne potrebe Bonjaka u ovom periodu i time na najbolji mogui nain sluila svojoj svrsi.
Vakuf u Kraljevini SHS/Jugoslaviji

Odmah po formiranju Kraljevine SHS, 1. decembra 1918. godine, poela je pljaka i otimaina zemlje bonjakih veleposjednika, begova. Tu su pljaku vrili srpski seljaci (kmetovi) jer su smatrali da imaju pravo na zemlju koju obrauju i koju su drali pod zakup. Kao to je poznato,
8 9
Bonjaki memorandum Nepoznati dokumenti, Proton, Sarajevo, 1998, str. 64-67. Muhamed Salki, Ustavi Islamske zajednice, El-Kalem, Sarajevo, 2001, str. 27.
119
kmetovi su bili samo zakupnici zemlje, dok su njezini vlasnici bili begovi. Agrarnu reformu trebalo je izvriti kako su to uradile i sve evropske zemlje likvidiravi feudalizam, ali ne ubistvima vlasnika, pljakom i otimainom njihove zemlje. S druge strane, nova je vlast podsticala takvu pljaku, jer je regent Aleksandar, ne znajui ili pravei se da ne razumije sutinu agrarnog pitanja, posebno u Bosni i Hercegovini, uputio narodu proglas i na taj nain dao zeleno svjetlo za pljaku: Ja elim odmah da se pristupi pravednom reenju agrarnog pitanja, i da se ukinu kmetstva i veliki zemljini posedi. U oba sluaja zemlja e se predati meu siromane zemljoradnike, sa pravinom naknadom dosadanjim vlasnicima njenim. Neka svaki Srbin, Hrvat i Slovenac bude na svojoj zemlji gospodar. U slobodnoj dravi naoj moe da bude i bie samo slobodnih vlasnika zemlje... Pozivam da s poverenjem u moju kraljevsku re mirno saekaju da im naa drava zakonskim putem preda zemlju, koja e unapred biti samo Boija i njihova, kao to je to ve odavno u Srbiji.10 A u Srbiji je u posljednjih stotinu godina izvreno trijebljenje Turaka, odnosno pobijeni su ili protjerani i, naravno, zemlja je ostala samo Boija i njihova (srpska, E. D.). Vladi u Beogradu u to vrijeme svakodnevno stiu telegrami iz svih krajeva Bosne i Hercegovine i Sandaka, uglavnom sljedeeg sadraja: Mnoga imanja zemljoposjednika, aga i begova, opljakana su i zapaljena, a izvjestan broj aga i begova i njihove posluge je ubijen.11 Naravno da je pod udarom bila i vakufska imovina irom novoformirane drave. Uzalud je bio potpisan Senermenski ugovor, 10. septembra 1919. godine, koji u lanu 10. posebno spominje muslimane: Drava Srba, Hrvata i Slovenaca pristaje da za muslimane, ukoliko se tie njihovog porodinog i linog statusa, donese odredbe koje doputaju da se ta pitanja reguliraju po muslimanskim obiajima.
10
Mustafa Imamovi, Kemal Hrelja, Atif Purivatra, Ekonomski genocid nad Bosanskim Muslimanima, Magistrat, Sarajevo, 1993, str. 46. Milan Gakovi, Rjeavanje agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini 19181921, Prilozi, Institut za istoriju radnikog pokreta, br. 6, god. VI, Sarajevo, 1970, str. 21.
11
120
Vlada Srba, Hrvata i Slovenaca preduzet e korake da se naimenuje reisul-ulema. Vlada Srba, Hrvata i Slovenaca obavezuje se da prui zatitu damijama, grobljima i drugim vjerskim ustanovama muslimanskim. Dat e se sve potrebne olakice i dozvole vjerskim zadubinama (vakuma) i vjerskim ili dobrotvornim muslimanskim ustanovama, koje ve postoje, i Vlada Srba, Hrvata i Slovenaca nee za stvaranje novih vjerskih i dobrotvornih ustanova uskratiti nijednu od potrebnih olakica koje su zagarantirane drugim privatnim ustanovama te vrste. Iako je ovim ugovorom Kraljevina SHS preuzela zatitu i vakufske imovine, on je ostao mrtvo slovo na papiru, jer je veliki broj muslimanskih vjerskih objekata sruen, pretvoren u vojne i privredne objekte, kole i dr. Mnoga muslimanska groblja su prekopana i pretvorena u parkove i graevinska zemljita.12 Kao to je poznato, status vakufske imovine u Bosni i Hercegovini bio je reguliran tatutom za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufskomearifskih poslova iz 1909. godine. Vlada Kraljevine SHS je 12. septembra 1919. godine donijela privremenu Uredbu o upravi vakufa, koja je izuzimala Bosnu i Hercegovinu. Ova je uredba 28. februara 1922. godine zamijenjena Zakonom o upravi vakufa po kojem je vakufskom imovinom u Kraljevini SHS upravljalo Ministarstvo vjera u Beogradu. Ono je bilo i upravna i
12
Vidi: Mustafa Imamovi, Kemal Hrelja i Atif Purivatra, Ekonomski genocid nad Bosanskim Muslimanima; Nijazija Kotovi, Sarajevo izmeu dobrotvorstva i zla, El-Kalem i Muslimansko dobrotvorno drutvo Merhamet, Sarajevo, 1995; Zatita integriteta Islamske vjerske zajednice, Glasnik Vrhovnog starjeinstva Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, broj 1, god. II, Beograd, januar 1934, str. 54-62. Sudovi ni ne ispituju tube, a niti sude po zakonu. Od novembra 1919, nastavio je Spaho (Mehmed, op. E. D.) zna se to su pretrpjeli Muslimani, a za tolike pljake i ubojstva nema ni jedne presude ili se one ne izvruju. Izlike su da je zlikovac dobrovoljac ili bilo koje druge. O zbivanjima u Hercegovini u Bileu, u Nevesinju, toliko je pisano u novinama a vlast nije nita poduzela. Nije nita poduzela ni u bjelopoljskom okrugu gdje je ubijeno 2.000 Muslimana. Situacija u Sandaku je ista. O tome pie samo komunistiki list Socijalistika zora. Provoenje agrarne reforme u Bosni i Hercegovini predstavlja otimanje onoga to je u rukama Muslimana. Nisu to samo age i begovi, nego sirotinja. Ako je pravilo da zemlja pripada onome tko ju obrauje neka to bude i za Muslimane. Muslimani u ovoj zemlji nisu ravnopravni, a to je uzrok nemira i nezadovoljstva u Bosni. (Neda Engelsfeld, Prvi parlament Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, Globus, Zagreb, 1989, str. 221).
121
nadzorna vlast. Na prijedlog muftije ministarstvo je imenovalo sreske vakufske odbore kojim predsjedavaju muftije. Ministarstvo vjera je, po ovom zakonu, postavljalo ak i one vjerske slubenike koje je plaao vakuf iz svojih sredstava. Viak vakufskih prihoda sakupljan je u centralni vakufski fond u Beogradu i upotrebljavan za vjerske potrebe muslimana u Srbiji i Crnoj Gori. Ovakvo stanje trajalo je sve do uvoenja estojanuarske diktature 1929. godine. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini imala je autonomiju u okviru koje je ureivala svoje vjerske, vakufske i prosvjetne poslove, dok je vjerska organizacija muslimana u Srbiji (Kosovu i Makedoniji) i Crnoj Gori bila poseban dio dravne uprave koja je rjeavala brane i neke imovinske poslove muslimana. Nakon uvoenja estojanuarske diktature 1929. godine i donoenja Zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici 31. januara 1930. i Zakona o izboru reisul-uleme 4. juna 1930. godine, uspostavljena je jedinstvena, reorganizirana Islamska vjerska zajednica u Kraljevini Jugoslaviji s jedinstvenim vrhovnim vostvom i jedinstvenom upravom vakufskom imovinom na podruju cijele drave. Ovim je ozakonjeno samo formalno vjersko jedinstvo muslimana u Kraljevini. Vladi Kraljevine Jugoslavije nije smetalo takvo jedinstvo u kojem je sva vjerska i vakufska uprava bila u rukama dravnih vlasti, odnosno Ministarstva vjera u Beogradu. Ovi su zakoni imali dva kljuna cilja, oduzimanje autonomije Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini i dovoenje na elo Islamske zajednice reimu odanih ljudi. Penzioniranjem dotadanjeg reisul-uleme auevia i imenovanjem haza Ibrahima ef. Maglajlia na funkciju reisul-uleme, oba su cilja realizirana. Ubrzo nakon donoenja Zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici Vlada Kraljevine Jugoslavije donijela je Uredbu o privremenoj organizaciji vlasti i poslova Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije po kojoj je ministar pravde postao najvia upravna vlast za vakufsko-mearifske poslove na cijeloj teritoriji drave. Time je svom vakufskom imovinom, iji je stvarni titular bila Islamska zajednica, u potpunosti raspolagao ministar pravde. Uostalom, to je i bio cilj reorganizacije Islamske zajednice na koju nije pristao reisululema auevi, pa je podnio ostavku i penzioniran je.
122
Nakon mnogobrojnih ubistava bonjakih veleposjednika i otimaine njihove zemlje, Vlada Kraljevine Jugoslavije je, poslije estojanuarske diktature, donijela Zakon o likvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima 1931. godine. U trenutku stvaranja zajednike jugoslavenske drave 1. decembra 1918. godine u BiH je preko 62% privatne zemlje bilo u muslimanskom (bonjakom) vlasnitvu. Od ukupne zemlje od gotovo dva miliona hektara koja je u Jugoslaviji od 1919. do 1931. bila zahvaena agrarnom reformom BiH je pripadalo 1.286.227 hektara, ili 66,9%. Bosna i Hercegovina je, prema tome, bila okosnica i glavna meta agrarne reforme kojom nisu ostvarivani samo socijalno-ekonomski, nego prije svega nacionalno-politiki ciljevi. Trebalo je potpuno socijalno-ekonomski unititi muslimanske zemljoposjednike, a Bonjake u cijelosti nacionalno-politiki razoriti i podjarmiti.13 U svim agrarnim reformama od 1919. do 1939. godine, ukupno je u Bosni i Hercegovini od nekadanjih veleposjednika (uglavnom Bonjaka) oduzeto i predato u ruke seljaka (uglavnom pravoslavnih Srba), kako beglukih zemalja (400.072 hektara), tako i kmetskih selita (775.233 hektara), to ukupno iznosi 1.175.305 hektara zemlje koja je oteta od Bonjaka.14 Svakako da je veliki dio otetog zemljita pripadao vakufu. Ne smije se zaboraviti da su neki bonjaki politiari i intelektualci, u slubi velikosrpskog reima i samo svojih linih interesa, ali i slubenici Islamske zajednice, bili uzurpatori vakufske imovine i time doprinosili njezinu propadanju. Svi redom, i hode i svetovna inteligencija, stavili su svoje snage u slubu stranake politike koja je gospodarila njihovim biem i bila im svakodnevna duhovna potreba. to je jo gore i vaku onako zaputeni i zanemareni, postali su agitaciono sredstvo bezobzirnim pojedincima koji su za svoj lini uspeh bili spremni da rtvuju sve. Ne samo u slabom voenju nansija, nego naroito u voenju versko-prosvetne politike, vaku, a s tim
13
Mustafa Imamovi, Historija drave i prava Bosne i Hercegovine, Magistrat i Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2003, str. 317. Mustafa Imamovi, Kemal Hrelja i Atif Purivatra, Ekonomski genocid nad Bosanskim Muslimanima, str. 65.
14
123
i cela islamska zajednica, doiveli su svoj najgori period.15 Na kraju treba spomenuti da je prema Memorandumu udruenja bivih posjednika kmetsko-beglukih zemalja u Sarajevu, koji je upuen princu Pavlu 27. septembra 1938. godine, samo vakufske zemlje oduzeto oko etiri miliona dunuma u periodu od 1919. do 1938. godine. Ako tome dodamo da je samo u Sarajevu u to doba porueno 24 damije, dvije medrese (Inadija na Bentbai i Misrijina na Atmejdanu), 108 duana, 118 kua, ekshumirano 75 muslimanskih grebalja,16 dovoljan je pokazatelj odnosa tadanje vlasti prema Bonjacima, islamu i vakufskoj imovini.
Vaku u SFRJ
Pod geslom da zemlja pripada onima koji je obrauju, nova komunistika vlast je Zakonom o agrarnoj reformi i kolonizaciji od 23. augusta 1945. godine, koji je donijela Privremena Narodna skuptina Demokratske federativne Jugoslavije (DFJ), oduzela ogromne komplekse zemljita. Oduzimanje zemlje vjerskim zajednicama obrazloeno je, izmeu ostalog, izgradnjom budueg jedinstva jugoslavenskih naroda.17 lanom 8. stavom 1. odreen je maksimum zemljita koji su mogle zadrati vjerske zajednice za svoje potrebe, dok je sve ostalo pripalo dravi: Bogomoljama, manastirima i verskim ustanovama mogu se prema mesnim uslovima, u svakom pojedinom sluaju ostaviti bate, vinogradi,
15 16
Abduselam Balagija, Uloga vakufa u verskom i svetovnom prosveivanju naih muslimana, str. 41. Vaku u Bosni i Hercegovini historijat, trenutno stanje i perspektive, Vakufska direkcija, Sarajevo, 2010, str. 16-17. Objanjavajui u referatu za sovjetsko poslanstvo u Beogradu problem agrarne reforme na crkvenim zemljama u Jugoslaviji, ministar poljoprivrede Vasa ubrilovi pisao je oktobra 1945: Za svakoga ko malo poznaje unutranje odnose u Jugoslaviji je jasno da jedinstva njenih naroda nee biti sve dotle dok uticaj vere ne ogranii i ne uputi samo na uske verske ciljeve i zadatke. To e se moi postii jedino slabljenjem privredne, kulturne i politike moi crkvenih jerarhija. Zato e on morati preduzeti itav niz mera, poev od zavoenja graanskog braka, preko laicizacije prosvete do agrarne reforme da bi uticaj crkava sveo na pravu meru, tj. onemoguio im da nove narataje u Jugoslaviji odgajaju kao dosad u verskoj iskljuivosti i mrnji i to je jedan od velikih razloga zato je potrebno izvriti agrarnu reformu i na crkvenim zemljama. (Radmila Radi, Drava i verske zajednice 19451970, I, Institut za noviju istoriju Srbije, Beograd, 2002, str. 179).
17
124
vonjaci, njive, utrine i ume najvie do 10 ha ukupne povrine za izdravanje ili za humane ustanove i narodne skupove. Ako su ove ustanove veeg istorijskog znaaja, moe im se ostaviti u vlasnitvo najvie do 30 ha obradivog zemljita.18 Ovim je zakonom ekonomska osnova vjerskih zajednica gotovo unitena i one su bile prisiljene da ive od dobrovoljnih davanja svojih vjernika i dijelom od dravne pomoi. Iako vlast, u principu, nije pravila razliku meu vjerskim zajednicama, njihov poloaj u novoj dravi, osim specinosti svake vjerske zajednice ponaosob, i njihovi odnosi s dravnim organima zavisili su u velikoj mjeri i od unutranjih politikih odnosa, ali i od meunarodnih politikih kretanja, odnosno od meunarodnog poloaja Jugoslavije. Nakon Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji od 23. augusta 1945. godine slijedi niz zakona koje je donijela nova vlast i koji se odnose i na oduzimanje vakufskih dobara koja su pripadala Islamskoj zajednici.19 Zavrni udarac vakuma zadan je Zakonom o nacionalizaciji najamnih zgrada i graevinskog zemljita 1958. godine. Tada je Islamskoj zajednici, prema podacima Vakufske direkcije, oduzeto 11.324 vakufa (duana, damija, grebalja, kua, stanova, zgrada, mekteba) ukupne povrine 30.342.496 m2. teta nastala usljed nacionalizacije vakufskih stanova i poslovnih prostora procjenjuje se na 744.000.000,00 KM.20 Idue 1959. godine ukinuta je Vakufska direkcija i svi organi vakufskomearifske uprave, jer je Islamska zajednica ostala bez imovine i preivjela je samo zahvaljujui dobrovoljnim prilozima njezinih pripadnika. Naroito je stradala vakufska imovina u Sarajevu. Gradski narodni odbor odmah po zavretku rata, juna 1945. godine, obrazuje komisiju za ruenje duana na Baariji, emu se odmah i pristupilo kroz takozvane radne akcije graana, da bi ruenje Baarije bilo nastavljeno sve do proljea
18 19
Radmila Radi, Drava i verske zajednice 19451970, I, str. 180. Senad eman u knjizi Vaku i fondacije taksativno nabraja sve zakone koji se tiu oduzimanja vakufa u periodu od 1945. do 1958. godine. Vidi na str. 157-160. Vaku u Bosni i Hercegovini historijat, trenutno stanje i perspektive, str. 19.
20
125
1950. godine. U tom su vremenu u potpunosti porueni cijeli blokovi duana oko Kolobare hana, Gornje i Donje trgovke, blokovi duana oko Halaa i Abadiluka, duana sa sve etiri strane Brusa-bezistana, te cijela jedna mala arija od dananjeg Sebilja prema sjeveroistoku do Sagrdija i ulice Safvetbega Baagia. Tom je prilikom do temelja srueno 246 duana, neki od njih s magazama. (...) Rijeju, nad vakufskom imovinom tokom socijalistike Jugoslavije napravljen je pravi zloin i pljaka bez presedana u prethodnim historijskim periodima, ma kako oni znali biti teki i pogubni po grad Sarajevo.21
Vakuf u samostalnoj Bosni i Hercegovini

Nakon stjecanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine 1992. godine i pada komunizma sve vjerske zajednice, pa i Islamska zajednica, raunale su na povratak nacionalizirane imovine. Meutim, agresija na Bosnu i Hercegovinu koju su izvrile SR Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) i Hrvatska sprijeila je povrat nacionalizirane imovine. U ovoj agresiji porueno je 1.347 vakufskih objekata: 614 damija, 218 mesdida, 69 mekteba, 4 tekije, 37 turbeta i 405 drugih objekata u vlasnitvu Islamske zajednice.22 Nakon agresije oekivanja svih graana Bosne i Hercegovine, pa i pripadnika Islamske zajednice, bila su da e im demokratska vlast, koju su oni birali ve nekoliko izbornih procesa, vratiti imovinu koju su prethodni politiki reimi uzurpirali. Na tom je tragu formiran Koordinacioni odbor za povrat i kompenzaciju uzurpirane i devastirane imovine vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini. Ovaj odbor 1997. godine alje memorandum Predsjednitvu BiH u kojem naglaava da se proces devastacije vakufske imovine nastavlja i danas u naem demokratskom drutvu jer aktualne vlasti nee da vrate nekretnine koje su izvor prihoda za odravanje bogomolja i tako nastavljaju uhodani sistem unitavanja onog najvrednijeg u BiH, a to
21 22
Majo Dizdar, Sarajevski vaki i njihovi vaku 14622001, Sarajevo, 2010, str. 32-33. Muharem Omerdi, Prilozi izuavanju genocida nad Bonjacima (19921995), El-Kalem, Sarajevo, 1999.
126
je, u ime Boga nastala, naa graditeljska civilizacijska batina.23 Nudei radne verzije i prijedloge zakona za povrat i kompenzaciju uzurpirane imovine, ovaj odbor dalje u svom memorandumu lamentira nad injenicom potpune nezainteresiranosti politiara za rjeavanje ovog gorueg problema, pomalo naivno udei se takvom odnosu: Najvie zabrinjava injenica da prilikom razmatranja i usvajanja Zakona o restituciji na Predstavnikom domu Parlamenta, niko od poslanika (veinu su sainjavali poslanici vladajue SDA /kurziv moj/ dok zastupnici vladajue HDZ nisu ni prisustvovali) nije reagovao na ovaj maehinski odnos prema vjerskim zajednicama u BiH i njihovim tekim egzistencijalnim problemima. Treba li to shvatiti da u domovima Parlamenta nema ljudi koji bi zastupali interese, ne samo vjerskih zajednica, nego i milionskog vjerskog auditorija s kojim su vjerske zajednice intenzivno radile u toku agresije, a i danas rade na, prije svega, nama toliko potrebnom moralnom uzdizanju (kurziv moj). Koliko nam je poznato niti jedna politika stranka u nas ne provodi nikakvu aktivnost meu svojim lanovima izuzev predizbornih kampanja.24 Koordinacioni odbor, u istom memorandumu nastavlja, govorei o vakufskoj imovini dijelom daje odgovor zato se ta imovina ne vraa njihovim izvornim vlasnicima: Zato je sva ta imovina za itelje Bosne i Hercegovine svetinja kojom se ne bi smjelo manipulisati kako to ine administrativni birokrati iz biveg socijalistiko-komunistikog sistema koji je tako bezduno raznoraznim zakonskim ujdurmama unitavao tu neobinu imovinu koja u cijelosti i svim svojim segmentima pradstavlja ono najvrednije u naoj civilizacijskoj batini. Naalost, ti isti birokrati ponovo su na sceni i ne samo da onemoguavaju da se adekvatno kompenzira ono to je devastirano, dravnom imovinom, nego i ono to je i sauvano od te svete imovine na oigled naih vjernika, nenamjenski zadravaju u najee protersku korist lokalnih monika (kurziv moj). I sve to rade pravdaju objektivnim izmiljenim nemogunostima pravednih rjeenja i to je
23
Memorandum Predsjednitvu Bosne i Hercegovine, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1997, str. 11. Isto, str. 14.
24
127
najgore tvrde da sve to rade po odobrenju i uz saglasnost najviih dravnih institucija i ljudi koji obnaaju najvie dravnike funkcije. ta e o svemu ovome na kraju rei narod i milionski vjerniki auditorij?25 Ali ta rade vjerske zajednice koje bi morale tititi svoju imovinu? One imaju veliki utjecaj na narod i milionski vjerniki auditorij. Ako je tako, nije nemogue da taj auditorij izglasa nepovjerenje takvoj vlasti koja radi protiv vjernikih interesa, jer su svi vjernici istovremeno i graani i glasai u ovoj dravi. Oito je da su vrhovi ili pojedinci u vrhu vjerskih zajednica u neprirodnom braku s takvim politikim strankama iz najprizemnijih ovosvjetskih interesa (lanstvo u upravnim odborima javnih kompanija ili ustanova, zapoljavanje bliih srodnika, prijatelja itd.). Stoga, veliku odgovornost za nepovrat imovine vjerskim zajednicama, u ovom sluaju vakufskih dobara, snose i strukture Islamske zajednice, jer iz svojih privatnih interesa ne ele javno i transparentno kazati vjernikom auditoriju koje su to stranke i pojedinci u njima koji rade protiv svojih graana. Uostalom, poznato je da je skoro svih ovih dvadeset godina od dolaska demokratije Islamska zajednica, uglavnom, imala neprirodne odnose sa svim bonjakim politikim partijama koje su obnaale vlast u ovom periodu. Ako stvari posmatramo u najirem drutvenom kontekstu, moramo sebi postaviti pitanje, a ne samo stalno biti iznenaeni, ne razumijevajui ili ne elei iz oportunistikih razloga razumjeti drutvene procese. ta se to desilo? Desila se sprega duhovne i politike moi, jer je povratak religije u javni ivot bio jai i snaniji nego povratak pojedinca vjeri. Insistiranje vjerskih zajednica na jedinstvu, bez objanjenja kakvo to jedinstvo mora biti (u vjeri, humanosti, pravdi), i podrci svemu, pa i vlasti, makar ona bila i nepravedna, pa ak i zla, otvara prostor svim manipulantima i ednima vlasti da po svaku cijenu osvoje vlast, pa makar to znailo i glumljenje vjere. Da li su vjerske zajednice pokleknule pred moi vlasti, ili je, nakon decenija neslobode, rtvovala slobodu, jer je ovjekova najvea muka ta uiniti sa slobodom (Dostojevski). Slobodu je najlake rtvovati, ne ivjeti je, jer je oportunizam
25
Isto, str. 31-32.
128
laki. Strah od slobode objanjava se mudrou, a ona gotovo uvijek znai relativiziranje principa i kriterija. Ili, biti svuda (u svim ulogama i na svim funkcijama), ali nikad u bitnom ne zauzimati lini stav, niti odgovornost. Sve ovisi o ambijentu, treba se uvijek prilagoditi. Sve se moe pomiriti, i krivi i pravi, i zlo i dobro. Izriu se velike rijei kao tolerancija, dijalog, suivot, multi ovo, multi ono, ali nigdje konkretnog ovjeka i nigdje realnog ivota. Mora nam biti jasno da ovakve politike u Bosni i Hercegovini u savezu s religijom, pod maskom lane pobonosti, koristei njezinu snagu, ele ostvariti svoje prizemne politike ciljeve?! Takvim savezom samo politika dobija, a religija gubi, jer je time podvrgnuta procesu ideologizacije, koja je smrtni neprijatelj istinske religioznosti. Jasno je da su stare strukture vlasti samo izvrile preraspodjelu snaga, prestrojile se i zalijepile nove etikete, a da same nisu doivjele gotovo nikakve promjene, osim to su detektirale gdje se preselila vlast. A religijsko kameleonstvo (bosanski muslimani bi to lijepo rekli: munakluk), esto uz pomo religijskih struktura, tu im je bilo na pomoi. Ako se Islamska zajednica bude ponaala prema politikoj bonjakoj sceni u Bosni i Hercegovini kao to se ponaala i svih ovih dvadeset godina, teko e u bliskoj budunosti uspjeti vratiti vakufsku imovinu. Jer, imati i moi, smisao je ovakve vlasti kakvu mi imamo. Sve druge svrhe vlasti u drugom su planu. Ali ne treba zaboraviti staru bosansku poslovicu: Kloni se vakufskog i jetimskog!
129
Dr. Fikret Kari
MOGUNOSTI USPOSTAVLJANJA VAKUFA U EVROPSKOJ UNIJI

Saetak U zemljama Evropske unije (EU) vaku se mogu uspostavljati u formi fondacija. Naime, zbog toga to se islamsko pravo u ovim zemljama ne primjenjuje u pozitivnopravnoj sferi, osim u sluajevima koji spadaju u domen meunarodnog privatnog prava, ideju vakufa mogue je realizirati putem fondacija. Sektor fondacija veoma je vaan u EU. Navodi se da u ovom prostoru djeluje 110.000 fondacija koje slue javnoj koristi te da je oko 43% ovih fondacija ustanovljeno nakon ranih 1990-ih. Na normativnom planu Evropski fondacijski centar (EFC) jo 2003. izradio je Model zakona za fondacije koje slue javnoj koristi. U ovom radu analizirat emo glavne odredbe ovog dokumenta i uporediti ih s islamskim konceptom vakufa. Zbog velike slinosti koncepta fondacija koje slue javnoj koristi u evropskom pravu s opekorisnim vakuma islamskog prava smatramo da bi ekasan nain upostavljanja vakufa u EU bio upravo putem ovih vrsta fondacija.
131
Uvodna rije
U ovom izlaganju bavimo se pitanjem mogunosti uspostavljanja vakufa u zemljama Evropske unije (EU). Da bismo odgovorili na ovo pitanje potrebno je poeti od konstatacije da postoje razliite vrste vakufa i vakufskih objekata. Za potrebe ove teme moe se rei da meu razliitim vrstama vakufskih objekata razlikujemo one namijenjene vjerskim svrhama u uem smislu (damije, mesdidi, mezarja) i vakufske objekte koji slue opekorisnim ciljevima (vakf hajri), kao to su obrazovni, kulturni, socijalni, karitativni i sl. Nae je miljenje da se u zemljama EU vjerski objekti ustanovljuju prema propisima o slobodi vjere, a opekorisni vaku prema propisima o fondacijama.
Opi propisi o slobodi religije u zemljama EU

U zemljama EU, kada je rije o vakufskim objekatima u uem smislu, ne postoje jedinstveni propisi koji se tiu religije. Reguliranje odnosa religijskih zajednica i drave u nadlenosti je pojedinih drava lanica, tako da to pitanje varira od drave do drave. Meutim, u pogledu reguliranja slobode religije, postoji zajedniko normativno jezgro koje ini Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda od 4. 11. 1950, iji lan 9 regulira ovu materiju. Ova konvencija zajedno s Meunarodnim paktom o graanskim i politikim pravima od 16. 12. 1966. (l. 18) i Univerzalnom deklaracijom o pravima ovjeka od 10. 12. 1948. (l. 18) predstavlja osnovni izvor reguliranja slobode iskazivanja religije u zemljama EU. Izgradnja objekata za vjerske obrede smatra se, prema tumaenju ovih akata, sastavnim dijelom iskazivanja religije putem obreda (worship). O tome kakav status imaju ovi objekti prema graanskom pravu pojedinih lanica EU tema je za posebnu analizu. Kad je rije o opekorisnim vakuma, oni se mogu uspostavljati u formi fondacija koje slue za javnu korist (public benet foundation). Ove fondacije u zemljama EU predstavljaju veoma veliki potencijal. Prema podacima Evropskog centra za fondacije ima ih oko 110.000 ili 4 fondacije na 10.000 stanovnika. Oko 43% ovih fondacija uspostavljeno je nakon 1990132
Dr. Fikret Kari, Mogunosti uspostavljanja vakufa u Evropskoj uniji
ih. One troe izmeu 83 i 150 biliona eura godinje i zapoljavaju izmeu 750.000 i milion ljudi u zemljama EU.1 Ovaj sektor mogao bi se dalje obogatiti opekorisnim vakuma koji bi imali pravnu formu fondacije koja slui javnoj koristi.
Osnovne odlike fondacije koja slui javnoj koristi

Kakav bi bio pravni status fondacija koje slue javnoj koristi moe se vidjeti iz Modela zakona za fondacije koje slue javnoj koristi u Evropi (Model Law for Public Benet Foundations in Europe), koji je izradio Evropski centar za fondacije u maju 2003.2 Osnovni koncepti u ovom dokumentu su sljedei. Fondacija koja slui javnoj koristi jest ona koja je ustanovljena nezavisno, koja posjeduje tijelo upravljanja, ima na raspolaganju vrijednosti i/ili prihode, u formi zadubine ili ne, koji su neopozivo stavljeni za ciljeve javne koristi. (l. 1). Javna korist je ako fondacija slui (a) javnom interesu u globalu na domaem i/ili meunarodnom nivou i (b) ako njezini ciljevi ukljuuju, ali nisu ogranieni na promoviranje javnog interesa u jednom od nabrojanih podruja kao to su: umjetnost, kultura i historijski spomenici; pomo i zatita hendikepiranih osoba; pomo izbjeglicama i imigrantima; graanska ili ljudska prava; meunarodni i domai razvoj, ekologija i zatita okolia; obrazovanje, obuavanje i prosvjeivanje; uklanjanje diskriminacije koja se zasniva na rasi, etnikoj pripadnosti, religiji, hendikepiranosti ili bilo kojoj drugoj zakonom zabranjenoj formi diskriminacije; zdravlje i medicinska zatita; humanitarna pomo; evropsko i meunarodno razumijevanje; borba protiv siromatva; zatita i podrka djeci i omladini; zatita i briga o ivotinjama; nauka; drutvena kohezija, ukljuujui i potovanje manjina; drutveni i ekonomski razvoj; drutveno blagostanje; sport i amaterska atletika i bilo koja druga svrha koja se vremenom oznai kao javna korist (l. 2).
1 2
http://www.efc.be; pristupljeno 14. 5. 2011. http://www.efc.be; pristupljeno 14. 5. 2011.
133
Fondacija ima svojstvo pravnog lica (l. 3). Ima pravo u vlasnitvu imati pokretnu i nepokretnu imovinu i primati poklone svake vrste iz zakonitih izvora (l. 4). Fondacija se formira notarskim aktom, trustom, ili aktom posljednje volje zikih, pravnih lica i javnih tijela (l. 5). Poto se ovdje navodi da se fondacija moe ustanoviti trustom, to emo se ukratko osvrnuti na ovaj institut anglo-amerikog prava. Trust se u anglo-amerikom pravu denira kao pravni posao putem kojeg jedno lice daje drugom licu stvarno ili lino vlasnitvo radi koritenja za raun grupe lica ili ope javnosti.3 Ima vie vrsta trustova, a jedan od njih jeste dobrotvorni (charitable) ili javni (public) trust. Da bi dobrotvorni trust bio valjan mora ispuniti neke uvjete kao to su: osniva mora imati namjeru da ustanovi trust ove vrste; mora postojati lice koje e upravljati trustom; trust se mora sastojati od stvari ili imovine; dobrotvorni cilj mora biti izriito naveden, kao i korisnici. Prilikom registracije sud ispituje da li su ovi uvjeti ispunjeni. Zakoni u zapadnim zemljama posebno favoriziraju dobrotvorne ili javne trustove.4 Fondacija ima svoj statut koji ukljuuje: ime fondacije; navoenje javne koristi kojoj slui; adresu kancelarije fondacije; uvjete prihvatanja, iskljuenja i razrjeenja lanova organa upravljanja; prava i obaveze lanova organa upravljanja; postupak promjene statuta; raspodjelu imovine fondacije u sluaju prestanka rada te pravila koja se tiu sazivanja i voenja sastanaka organa upravljanja (l. 7). Fondacija ima organ upravljanja koji se sastoji od najmanje tri lana. Ovo tijelo donosi sve odluke u pogledu administracije i voenja poslova fondacije (l. 9). Fondacija djeluje transparentno i odgovorno i duna je uvati punu i tanu dokumentaciju o svim nansijskim transakcijama (l. 11). Nadzor nad radom fondacije vri vlast kod koje je fondacija registrirana (l. 12).
3 4
http:// legal dictionary.the freedictionary Parker and Melows, The Modern Law of Trusts, Sweet & Maxwell, London, 2008, p. 486-509.
134
Dr. Fikret Kari, Mogunosti uspostavljanja vakufa u Evropskoj uniji
Zavrna rije
Navedene odredbe iz Modela zakona o fondacijama koje slue javnoj koristi ukazuju nam na veliki stepen slinosti izmeu fondacija i vakufa. U ovim odredbama prepoznajemo erijatske propise o deniciji opekorisnih vakufa, ciljevima uvakujenja, predmetu uvakujenja, nainu nastanka vakufa, vakufnami, muteveliji i nezaretu nad vakuma. Prema tome, smatramo da se opekorisni vaku mogu bez rezerve ustanovljavati u zemljama EU u formi ovih fondacija. Cilj uvakujenja na taj bi se nain postigao, a fondacija bi funkcionirala i bila tiena pravnim sistemom zemlje lanice EU.
135
Mr. hfz. Senaid Zajimovi
PETNAEST GODINA RADA VAKUFSKE DIREKCIJE

Stanje i perspektive, s posebnim osvrtom na probleme s kojima se susree Vakufska direkcija
Saetak Vakufska direkcija obnovila je svoj rad odlukom Sabora IZ u BiH broj 2486/96. od 14. 6. 1996. godine. Prema toj odluci, Direkcija je u svim pravima i obavezama pravni sljednik Vakufske direkcije Islamske zajednice koja je prestala s radom 1958. godine. Ova studija hronoloki i faktografski govori o radu Vakufske direkcije u proteklih petnaest godina, to je veoma zahtjevan zadatak uzme li se u obzir da ovaj period karakterizira niz injenica koje su determinirale rad Vakufske direkcije, poput neposredno vrijeme nakon prestanka devastirajue agresije na Bosnu i Hercegovinu, tranzicija, politika i ekonomska nastabilnost, pitanje restitucije, izgradnja infrastrukture Islamske zajednice u povratnikim mjestima, a posebno istiemo, vraanje pitanja vakufa i izgradnja pozicije Vakufske direkcije u strukturu Islamske zajednice. Stoga je u radu dat presjek aktivnosti Vakufske direkcije, izrada normativnih akata, aktualni i potencijalni projekti, rad na spreavanju donoenja nepovoljnih zakonskih rjeenja, voenja sudskih sporova, ali i problemi koji trenutno optereuju rad Direkcije, a koji bi se u perspektivi trebali otkloniti radi jaanja njezina rada.
137
1.
Vakufska direkcija ponovno pokretanje rada i njena struktura
1.1. Ponovno pokretanje rada Vakufske direkcije

Socijalistika federativna republika Jugoslavija je Zakonom o nacionalizaciji oduzela vakuma svu imovinu, osim damija i onoga to je sluilo iskljuivo usko vjerskoj svrsi, ime su nestali razlozi za postojanje Vakufske direkcije. Tako se u Ustavu Islamske zajednice iz 1959. godine ne spominje ni vakuf kao institucija i izvor prihoda Islamske vjerske zajednice, a niti Vakufska direkcija koja je do tada brinula o vakuma. Do ponovnog uspostavljanja Vakufske direkcije ekalo se 37 godina, kada su ostvareni neophodni uvjeti, prije svih politika sloboda izborena nakon prestanka agresije na Bosnu i Hercegovinu. Vakufska direkcija je, kao jedna od ustanova Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, obnovila rad Odlukom Sabora IZ u BiH 14. 6. 1996. godine (broj: 2486/96). U lanu 1 ove odluke stoji: Ovom odlukom Islamska zajednica u Republici Bosni i Hercegovini osniva Vakufsku direkciju kao ustanovu od posebnog interesa za Islamsku zajednicu u Republici Bosni i Hercegovini i Bonjake u domovini i iseljenitvu. Direkcija je u svim pravima i obavezama pravni sljednik Vakufske direkcije Islamske zajednice koja je prestala s radom 1958. godine.1 lanom 4 odreeni su ciljevi osnivanja Direkcije:
Popis i registracija cjelokupne vakufske imovine; Rad na povratu popisane i registrirane imovine svih vakufa u
Bosni i Hercegovini;
Obnova, rekonstrukcija, revitalizacija i zatita vakufskih objekata

te njihovo dovoenje u stanje namjenskog koritenja;
Animiranje novih vakifa u zemlji i iseljenitvu; Osnivanje, nansiranje i organiziranje rada naunih institucija,
obdanita, osnovnih i srednjih kola, akademija, fakulteta, studentskih i akih domova bonjakog naroda u zemlji i iseljenitvu;
1
Odluka o osnivanju Vakufske direkcije, lan 1, br. 2486/96, Sarajevo.
138
Mr. hfz. Senaid Zajimovi, Petnaest godina rada Vakufske direkcije
Osnivanje agencija za privrednu, nansijsku, ekonomsku,

kulturnu i turistiku saradnju Islamske zajednice s drugim slinim asocijacijama u zemlji i inozemstvu;
Osnivanje privrednih organizacija na trinim principima; Kupovina i prodaja akcija i njihova transakcija u svim vidovima; Kupovina i prodaja nekretnina i dr.2
U skladu s novonastalim promjenama Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini 1997. godine donijela je Ustav IZ u BiH. Uspostavljanjem Vakufske direkcije Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini pokazala je odlunost da se bori za restituciju vakufske imovine, ali i da osigura preduvjete za konstituiranje novih vakufa. Takoer, jedan od vanih razloga reaktiviranja Vakufske direkcije jeste revitalizacija i obnova devastiranih i poruenih vakufa, kao i briga o postojeim vakuma. Registracija Vakufske direkcije, sa sjeditem u ulici Kulovia br. 5/I, izvrena je kod Vieg suda u Sarajevu 28. 6. 1996. godine. Dakle, u skladu sa lanom 32 Ustava IZ u BiH, vakufskom imovinom upravlja Vakufska direkcija Sarajevo.3 Vakufska je imovina dobro Islamske zajednice koju je vakif vakufnamom, u skladu sa erijatskim propisima, uvakuo i koja slui u svrhu odreenu vakufnamom. Budui da se u veini sluajeva radi o imovini uvakujenoj u svrhu izdravanja neega ili nekoga, Vakufska direkcija je lanom 13 i 18 Statuta Vakufske direkcije pravo raspolaganja i upravljanja tom imovinom prenijela na medlise i druge ustanove Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Dakle, svi medlisi Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, kao i druge institucije, imaju pravo i obavezu brinuti se i upravljati vakuma na svom podruju.
1.2. Ljudski resursi Vakufske direkcije

Imenovanjem sekretara 14. 10. 1996. godine, u prostoru u ulici Kulovia br. 2, uz svesrdnu pomo Rijaseta IZ, otpoeo je rad Vakufske direkcije. Vakufska direkcija se 1. 12. 1997. godine preselila u prostorije u ulici Reisa
2 3
Odluka o osnivanju Vakufske direkcije, lan 4, br. 2486/96, Sarajevo. Ustav Islamske zajednice, 1997, Sarajevo.
139
D. auevia br. 2, gdje se i danas nalazi.4 Prvi vrilac dunosti direktora Vakufske direkcije od njezina reosnivanja bio je Jusuf Zahiragi, a ve 1. septembra 1997. godine za direktora Vakufske direkcije imenovan je Nezim Halilovi. Halilovi je tu dunost obavljao sve do 25. 12. 2007, kada je za vrioca dunosti direktora imenovan dotadanji sekretar Amel Mei, koji je na toj poziciji bio do decembra 2009. godine. Tada je provedena procedura izbora i imenovanja direktora u kojoj je za direktora Vakufske direkcije izabran i imenovan mr. hfz. Senaid Zajimovi. Od svog reosnivanja Vakufska direkcija imala je svojstvo pravnog lica, ali je istovremeno bila ustanova Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. U samom poetku rada Vakufske direkcije nije postojao upravni niti nadzorni organ. Cjelokupnim radom Vakufske direkcije rukovodio je direktor Vakufske direkcije, ali uz nadzor i savjetodavnu ulogu Rijaseta i Sabora IZ u BiH. U ovom je periodu povremeno dolazilo do izmjene strukture zaposlenih.5 S obzirom na poveanje obima poslova Vakufske direkcije, kao i na potrebu njezina institucionalnog jaanja, u martu 2009. godine Sabor IZ imenovao je Upravni odbor Vakufske direkcije.6
2.
Aktivnosti Vakufske direkcije
2.1. Fokusne pravne aktivnosti Vakufske direkcije 2.1.1. Izrada normativnih akata, odnosno ureenje vakufa kao pravnog instituta u okviru postojeih pravila
Vakufska direkcija je s ciljem to adekvatnijeg upravljanja i raspolaganja vakufskom imovinom donijela paket normativnih akata, a oni su:
4
U sadanjim prostorijama Vakufske direkcije do agresije na Bosnu i Hercegovinu bilo je sjedite Vrhovnog islamskog starjeinstva i reisul-uleme. Vakufska direkcija danas ima 7 uposlenika. Direktor je mr. hfz. Senaid Zajimovi, sekretarske poslove obavlja Amel Mei, a tu su jo Huso Salihovi, pravnik; Arnel Grbi, administrator; Asmir Neimarlija, koordinator; Sulejman Hamza, voza, i Mahmut Bear, portir. U Upravni odbor tada su imenovani: dr. Mustafa Hasani, Mensur Karada, mr. Senad eman, Esad Hrvai, Muhamed Bilajac, mr. Hamid Indi i Nezim Halilovi.
140
1. Statut Vakufske direkcije, donesen u maju 1999. godine; 2. Pravila o izdavanju vakufske imovine u zakup, donesena u decembru 1998. godine; 3. Odluka o postupku zamjene i prodaje (transformacije) vakufske imovine, donesena u augustu 1998. godine; 4. Pravila o uvakujenju, donesena u novembru 2000. godine; 5. Tokom 2000. godine Vakufska direkcija je u skladu sa Zakljukom Rijaseta IZ (br. 03-HN-4310/99) donijela Pravila o uvakujenju certikata i novanih uvakujenja radi uea u procesu privatizacije. Vakufska direkcija je u skladu s planskim aktivnostima i ukazanim potrebama donijela izmjene i dopune odreenih pravila i to: 1. Izmjene i dopune Pravila o izdavanju vakufskih nekretnina u zakup, decembar 2003. godine; 2. Izmjene i dopune Pravila o uvakujenju, januar 2011. godine; 3. Izmjene i dopune Odluke o postupku zamjene i prodaje (transformaciji) vakufskih nekretnina, mart 2011. godine. Ovo je paket normativnih akata po kojima se radilo i radi kada je u pitanju upravljanje i raspolaganje vakufskom imovinom. Svi ovi akti dostavljeni su medlisima IZ.
2.1.2. Aktivnosti na donoenju zakona o restituciji i spreavanju donoenja negativnih zakonskih propisa za vakufsku imovinu
Od samog poetka rada Vakufska direkcija najvie panje posvetila je restituciji i popisu vakufske imovine. U tom smislu 16. 10. 1997. godine odran je Okrugli sto o temi: Vraanje, kompenzacija i rearmacija vakufske imovine u BiH radi konstituisanja institucije vakufa u BiH.7
7
Okrugli sto odran je 16. 10. 1997. godine u Saborskoj sali Rijaseta islamske zajednice, a uvodniari su bili: 1. Nijazija Kotovi, Vakufska imovina izmeu fenomena dobrotvorstva i zloupotrebe, 2. prof. dr. Hakija ozi, Sutina prijedloga zakona o kontinuitetu (jedinstvenosti) konfesionalnog vlasnitva kao lex specijalisa, 3. Nezim Halilovi, Organizacija Vakufske direkcije u svjetlu to racionalnijeg koritenja vakufske imovine na opu dobrobit muslimana Bosne i Hercegovine.
141
Vakufska direkcija je u 1997. godini uestvovala u formiranju i radu Koordinacionog odbora za povrat i kompenzaciju uzurpirane i devastirane imovine vjerskih zajednica u kojem su uestvovali predstavnici svih vjerskih zajednica i crkava.8 Rezultat rada ovog odbora jeste izrada Memoranduma za povrat i kompenzaciju uzurpirane i devastirane imovine vjerskih zajednica, uraen i dostavljen Predsjednitvu Bosne i Hercegovine, predsjedniku FBiH, Savjetu ministara BiH, Vladi RS-a, Meunarodnoj komisiji za vlasnike zahtjeve, OSCE-u i medijima.9 Vakufska direkcija je tokom 2000. godine organizirala potpisivanje peticije podrke Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini s ciljem provoenja naturalne restitucije. Tom je prilikom prikupljeno oko 150.000 potpisa koji su, uvezani u deset tomova, urueni OHR-u. Tim je povodom organizirana veoma posjeena konferencija za tampu. Drugi segment ovog rada Vakufske direkcije ogleda se u kontinuiranim aktivnostima za donoenje zakona o restituciji (povrat vakufske imovine) i u lobiranju kod meritornih institucija i ustanova za spreavanje donoenja negativnih zakonskih rjeenja. U okvirima tih djelatnosti Vakufska direkcija uestvuje i u donoenju imovinsko-pravnih zakona iz oblasti stambene politike, usko vezanim s nacionaliziranim vakufskim nekretninama, tj. stanovima. Takoer, Vakufska direkcija aktivno djeluje i na postupke donoenja opinskih odluka koje se tiu vakufskih nekretnina, kao i na donoenje drugih akata iz djelokruga lokalnih zajednica povezanih s tim djelatnostima. Vakufska direkcija uestvovala je i u donoenju zakonske regulative na podruju RS-a, koja se, takoer, tie usvajanja ili neusvajanja Zakona o povratu nacionalizirane imovine vakufskih nekretnina i drugih zakonskih
8
Koordinacioni odbor za povrat i kompenzaciju uzurpirane i devastirane imovine vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini konstituiran je 7. 5. 1997. godine. lanovi Odbora bili su: Nijazija Kotovi, predsjednik; Ivan Mro, kanonik Vrhbosanska nadbiskupija; prof. David Kamhi Jevrejska zajednica u BiH; svetenik Duan Jovanovi Srpska pravoslavna crkva; pastor Ivan Brhelmacher; dr. Mustafa Begi, direktor katastra BiH, i Ahmet Mei, sekretar Odbora. Koordinacioni odbor za povrat i kompenzaciju uzurpirane i devastirane imovine vjerskih zajednica u BiH, Memorandum predsjednitvu Bosne i Hercegovine, Rijaset Islamske zajednice u BiH, Sarajevo, 1997.
142
propisa. Sve aktivnosti Vakufske direkcije kontinuirano se mogu pratiti kroz medijska oglaavanja predstavnika Vakufske direkcije u svim glasilima u Bosni i Hercegovini, pa i ire. Ovdje treba istai da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine tokom 1999. godine predloila donoenje entitetskog zakona o restituciji. Tim prijedlogom zakona Vakufska direkcija nije bila zadovoljna te je u medijskim istupima kritizirala i osporavala navedeni prijedlog zakona. Poto je zakon ipak doao u parlamentarnu proceduru, Vakufska direkcija je aktom broj 09HE 681/99 od 22. 12. 1999. godine uputila otvoreno pismo predsjedavajuem Predstavnikog doma BiH Enveru Kresi. U pismu je upozoreno na to da e predloena zakonska rjeenja ozbiljno ugroziti nacionaliziranu vakufsku imovinu. Takoer, Vakufska direkcija je ovim pismom predloila naturalni povrat oduzete vakufske imovine. Poznato je da predloeni zakon nije dobio potrebnu veinu u Federalnom parlamentu te stoga nije ni donesen. Istovremeno je, dakle tokom 1999. godine, u postupku donoenja bio i okvirni zakon o restituciji nacionalizirane imovine u Bosni i Hercegovini. Njegovim predloenim rjeenjima Vakufska direkcija takoer nije bila zadovoljna te je svoje negodovanje iskazala otvorenim pismom Ministarstvu za civilna pitanja Bosne i Hercegovine dana 14. 10. 1999. U pismu je predloen naturalni povrat oduzete i nacionalizirane imovine, kao i izmjena pojedinih zakonskih odredbi. Ni ovaj prijedlog zakona, kao ni bilo koji drugi predlagani, do danas nisu usvojeni. Svi predlagani zakoni bili su nepovoljni po vakufe. Kako je tokom 2002. godine, dolaskom na vlast tzv. Alijanse, dolo do odreenih politikih promjena unutar Bosne i Hercegovine, Vakufska direkcija upuuje pismo svim zvaninicima tadanje vlasti i politikim partijama, izmeu ostalih i Socijaldemokratskoj partiji, pod brojem 09HE 212/02 od 17. 5. 2002, u kojem se trae razgovori u vezi s donoenjem zakona o restituciji. Meutim, poznato je da tadanja vlast nije bila spremna razgovarati o ovom pitanju te u vrijeme vladavine Alijanse pomak u smislu usvajanja zakona o restituciji nije uinjen. Istovremeno su se odvijale aktivnosti prema OHR-u, pri emu je Vakufska direkcija u vie navrata komunicirala s njihovim zvaninim
143
predstavnicima, ali se iz tih sastanaka izvodi zakljuak da OHR nije bio zainteresiran za donoenje zakona o restituciji. OHR je smatrao da je jedino mogua nansijska restitucija, a naturalna restitucija navodno bi ugrozila prava korisnika. Meutim, i nansijska restitucija, po miljenju OHR-a, dovela bi u kolaps Bosnu i Hercegovinu. S obzirom na injenicu da nastojanja Vakufske direkcije i nakon ulaganja ogromnih napora nisu urodila plodom, u toku 2006. godine na pritisak javnosti, nevladinih organizacija, posebno udruenja Dom, djelujui i na meunarodnu zajednicu, u Vladi FBiH poinje se razmatrati Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Stajalite zvaninika vlasti bilo je da se dozvoli otkup svih nacionaliziranih stanova ukljuujui i vakufske stanove. Vakufska direkcija pokree medijske aktivnosti protiv donoenja tih nepovoljnih zakonskih rjeanja, ali se istovremeno aktivno ukljuuje u proceduru donoenja samog zakona. Vakufska direkcija upuuje niz pisama Ministarstvu prostornog ureenja i Vladi FBiH, ali se istovremeno pismom obraa svim zastupnicima u Federalnom parlamentu. Parlament FBiH uz iskljuivo insistiranje Vakufske direkcije dana 10. 7. 2006. godine donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, koji u lanu 10 dozvoljava otkup nacionaliziranih stanova, s tim da se u stavu 3 pravi iznimka u vezi sa stanovima u vlasnitvu vakufa legata i zadubina. Ovim zakonom predviena je obaveza dobijanja saglasnosti Vakufske direkcije u vezi s otkupom nacionaliziranih stanova, a u suprotnom, stanovi se ili vraaju ili se osiguravaju zamjenski stanovi. Ovakvim zakonskim rjeenjem nije bila zadovoljna suprotna strana (Dom), te lobiranjem pojedinih zvaninika vlasti pokree se postupak pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, koji pokrenutu apelaciju usvaja i donosi presudu kojom se protivustavnim proglaavaju odredbe lana 10 stava 3 i 4 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova. Nakon toga vode se opsene pravne polemike u vezi s raspravom o donoenju novog zakonskog propisa, nakon ega se u novembru 2008. godine donosi novi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, gdje se omoguava otkup nacionaliziranih vakufskih stanova. Ovaj
144
zakonski propis implementiran je samo u dijelu otkupa nacionaliziranih stanova, dok u vezi s dodjelom zamjenskih stanova nije implementiran. Takoer, elimo napomenuti da je na inicijativu i zahtjev Vakufske direkcije Rijaset Islamske zajednice u aprilu 2008. godine donio pet zakljuaka koji su javno objavljeni te dostavljeni svim relevantnim organima i organizacijama. U toku 2008. godine Vakufska direkcija aktivno uestvuje i u spreavanju donoenja zakona o vraanju oduzete imovine na podruju RS-a, zakon koji nije donesen jer je zadirao u prava Bonjaka, ukljuujui i imovinu Islamske zajednice na podruju manjeg bh. entiteta. U tom je smislu upueno pismo poslanicima NSRS dana 24. 11. 2008. godine pod brojem 09-HE-959/08. Posebnu aktivnost istiemo u radu lokalnih organa vlasti, koji su u okvirima svojih djelatnosti predloili donoenje odluke o prodaji poslovnih prostora kojima raspolae opina. Posebno istiemo prijedlog Opine Stari Grad, gdje je Vakufska direkcija svojim djelovanjem uspjela izuzeti iz otkupa poslovne prostore koji su nacionaliziranjem preli u dravno vlasnitvo. U tom je smislu dana 12. 4. 2006. godine pod brojem 292/06 upueno pismo predsjedavajuem Opinskog vijea Opine Stari Grad, kao i svim vijenicima, u kojem su istaknute primjedbe na predloenu odluku. Nakon toga pokuava se donijeti i nova odluka, ali Vakufska direkcija putem vijenika i drugim lobiranjima uspijeva sprijeiti donoenje nepovoljnih rjeenja za vakufske nekretnine. Mada je veina zemalja u okruenju donijela Zakon o restituciji, Bosna i Hercegovina to jo nije uinila, a kako stvari stoje, bit e veoma teko postii donoenje pozitivnog zakonskog propisa. Kako zakon o restituciji i denacionalizaciji do danas nije stupio na snagu, u meuvremenu je drava formirala komisiju koja je prikupila sve potrebne podatke i predloila zakon o denacionalizaciji, ali on nikada nije poslan u parlamentarnu proceduru. U meuvremenu je Vlada RS-a dala negativno miljenje na predloeni nacrt zakona.
145
2.2. Projekti Vakufske direkcije 2.2.1. Popis Vakufske imovine i informacioni sistem vakufskih nekretnina
Odmah po reosnivanju Vakufske direkcije poelo se s popisom vakufske imovine. Direkcija je tadanjim odborima Islamske zajednice dostavila obrasce za popis i evidentiranje svih vakufskih dobara.10 Navedena aktivnost nastavljena je i tokom 1997. godine, kao i u narednim godinama. Kada je ova aktivnost u pitanju treba uzeti u obzir poslijeratno stanje; veina medlisa bila je u procesu reformiranja, mnogi medlisi u RS-u nisu bili ni formirani, postojao je veliki nedostatak nansijskih sredstava neophodnih za prikupljanje dokumentacije. Osim navedenog, opinske slube nisu imale potpune podatke, a podaci u nekim opinama nisu uope postojali. Tokom 1998. i 1999. godine Vakufska direkcija organizirala je i kopirala prijepise ZK-izvadaka za zemljita na kojima postoji pravo vlasnitva kao i druga teretna prava u korist vakufa. Rezultat tog rada bilo je klasiciranje i arhiviranje 104 registratora vakufske imovine arhivirana u Vakufskoj direkciji, a po jedan primjerak dostavljen je nadlenim medlisima. Krajem 2007. godine Vakufska direkcija preduzela je aktivnosti na auriranju stanja cjelokupne vakufske imovine u Bosni i Hercegovini. U skladu s tim, svim medlisima Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dostavljeni su obrasci za popis i auriranje s aproksimativnom procjenom vrijednosti, te kraim uputstvom za prikupljanje i auriranje podataka. Meutim, materijalne mogunosti, opstrukcija pojedinih dravnih organa u manjem bh. entitetu, zaputenost i neaurnost dokumentacije u jednom broju medlisa te krajnje nemaran i neodgovoran odnos pojedinih medlisa prema ovom pitanju, bili su faktori zbog kojih ovaj projekt jo nije realiziran. U 2010. godini Vakufska direkcija zapoela je realiziranje projekta informacionog sistema. S obzirom na to da informacioni sistem zahtijeva detaljnije podatke o vakufskim nekretninama, od medlisa je zatraeno da dostave podatke i dokumentaciju potrebnu za informacioni sistem (ili
10
Popis nikada nije zavren. Na dopis koji je uputila Vakufska direkcija odazvao se veoma mali broj medlisa Islamske zajednice.
146
dopune ukoliko je dio dokumentacije dostavljen ranije), i to: 1. ZK-izvadak s historijatom, 2. posjedovni list, 3. kopiju katastarskog plana, 4. ugovor o uvakujenju, 5. vakufnamu i 6. fotograju nekretnine. Prikupljeni podaci i dokumentacija, kao i oni koji pristiu iz nekih medlisa IZ, unose se u jedinstvenu bazu podataka, a dokumentacija se skenira i pohranjuje. Realiziranje projekta informacionog sistema bit e od historijskog znaaja za vakufe u Bosni i Hercegovini zbog toga to emo prvi put na jednom mjestu imati podatke o cjelokupnoj vakufskoj imovini u Bosni i Hercegovini, o raspoloivoj imovini, o nacionaliziranoj imovini koja je predmet restitucije, o imovini koja je po razliitim osnovama oduzeta i otuena do 1945. godine, o nacionaliziranim vakufskim stanovima, o imovini unitenoj i devastiranoj tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu i dr. Aktivnosti na prikupljanju podataka nastavit e se dok svi medlisi Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini ne dostave potpune podatke i dok ne budemo imali konaan prikaz broja i vrijednosti vakufske imovine, kako posjedovnog stanja tako i one koja je predmet restitucije, a sve s ciljem izrade jedinstvenog informacionog sistema vakufskih nekretnina u Bosni i Hercegovini. Projekt izrade informacionog sistema vakufskih nekretnina u Bosni i Hercegovini realizira se zahvaljujui nansijskoj pomoi Islamske banke za razvoj iz Dide. Ovim informacionim sistemom omoguena je jedinstvena evidencija vakufa u cijeloj Bosni i Hercegovini, to podrazumijeva razmjenu i pohranjivanje podataka u bazu u Vakufskoj direkciji, a bit e dostupna svim muftilucima i medlisima IZ. Osim navedenog, informacioni sistem osigurat e informatiku povezanost i komunikaciju Vakufske direkcije u Sarajevu s muftilucima i medlisima IZ. U ovoj je fazi izvrena izrada softvera, kupovina servera, raunarske i mrene opreme, koja je zatim instalirana u sjeditima muftiluka. Vakufska direkcija je ve preduzela aktivnosti na realiziranju druge faze informatikog povezivanja, a to je nabavka i instaliranje raunarske i mrene opreme u svim medlisima Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
147
Vakufska direkcija je ve preduzela aktivnosti na realiziranju druge faze informatikog povezivanja, a to je obezbjeenje i instaliranje raunarske i mrene opreme u svim medlisima IZ u BiH.
2.2.2. Edukativni programi

U skladu sa svojim planiranim aktivnostima Vakufska direkcija redovno organizira seminare za predsjednike izvrnih odbora medlisa, zatim za sekretare, mutevelije i imame, kao i javne tribine, okrugle stolovi i sl. Cilj seminara jeste edukacija ciljne grupe u svim oblastima vakufske problematike, a posebno na polju ispravne upotrebe i zatite vakufa.11 Javne tribine i druge javne minifestacije Vakufska direkcija organizira s ciljem da javnost educira i informira o stanju i odnosu prema vakufu.12
2.2.3. Identikacija i uknjiba vakufske imovine u RS-u

Usprkos velikim naporima i nastojanju da se zatiti vakufska imovina nekada je veoma teko doi do informacija o pojedinim vakuma, naroito kada su u pitanju dokumentirane informacije koje e potvrditi postojanje prava na odreeni vakuf u korist Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Vlasti na razliite naine pokuavaju legalizirati bespravno oduzetu imovinu
11
Jedan takav seminar organiziran je u periodu od 13. maja do 16. juna 2010. godine na podruju osam muftiluka u Bosni i Hercegovini o temi Armacija i znaaj vakufa kao trajnog dobra, a ciljna grupa bili su glavni imami i predsjednici medlisa. Na seminaru su uestvovali sljedei autori s temama: mr. Senaid Zajimovi, Vakufska direkcija i vaku u BiH; Esad Hrvai, Normativno-pravni akti Vakufske direkcije; Arnel Grbi, Profesionalni dokumentacioni centar i baza podataka o vakufskoj imovini, i ahin Kerla, Fond Bonjaci. Slian seminar, uz pomo Generalnog kuvajtskog komiteta za vakufe, realiziran je u septembru 2011. godine za aktiviste u oblasti vakufa i humanitarnog rada. Takoer, Vakufska direkcija e u saradnji s Generalnim kuvajtskim komitetom za vakufe u martu 2012. organizirati seminar za predstavnike islamskih zajednica zemalja Balkana. Tema seminara je Savremeno upravljanje i investiranje u vakufe. Okrugli sto Povijest, pravo i perspektiva vakufa odran je 19. marta 2008. godine u Saborskoj sali Rijaseta IZ. Uesnici i teme referata bili su: Mustafa Vatrenjak, Gazi Husrev-begov vakuf utjecaj na razvoj drutvene zajednice; Nezim Halilovi, Povijest, pravo i perspektiva vakufa; dr. Enes Ljevakovi, Institucija vakufa u erijatskom pravu; Esad Hrvai, Pravno utemeljenje vakufa u Bosni i Hercegovini; Mirza Muhasilovi, Unapreenje i razvoj vakufa; dr. ukrija Rami, Vakuf u savremenom dobu, i mr. Senad eman, Vaku i fondacije u svijetu i kod nas slinosti i razlike
12
148
ali i legalizirati njezino daljnje uzurpiranje. Da bi se to adekvatnije zatitila vakufska imovina, potrebno je identicirati i uknjiiti cjelokupnu vakufsku imovinu. Ovaj projekt Vakufska direkcija realizirati e u dvije faze i to:
Prikupljanje zemljino-knjine i identikacione dokumentacije

vakufskih nekretnina;
Pokretanje niza pravnih radnji s ciljem uknjibe vakufske imovine

koja formalno-pravno u zemljine knjige nije uknjiena kao vakuf, ili je na razne naine u prolosti uzurpirana i oduzeta. Vakufska direkcija je ve pokrenula prvu fazu i proces prikupljanja dokumentacije je u toku, dok druga faza poinje kada se prikupi kompletna dokumentacija o vakuma na podruju odreenog medlisa. Ovo je projekt koji e trajati nekoliko godina i njegovo trajanje ovisi o obimu i vrsti pravnih radnji koje treba poduzeti s ciljem uknjibe vakufske imovine kao vakuf, kao i od raspoloivih materijalnih sredstava. Vakufska direkcija je putem Generalnog kuvajtskog sekretarijata za vakufe osigurala poetna nansijska sredstva za realizaciju projekta u iznosu od blizu 195.000,00 KM. Ovaj je projekt veoma skup zato to je potrebno prikupiti veliki broj slubenih dokumenata za svaki vakuf, a kada se ovome dodaju trokovi pokretanja i voenja sudskih postupaka, zatim vjetaenja, izlasci na teren i dr., moe se sagledati veliina i kompleksnost projekta.
2.2.4. Obnova Isa-begova hamama

U 2009. godini zapoete su aktivnosti na restauraciji ratom unitenog nacionalnog spomenika Isa-begova hamama koji se nalazi u kompleksu Careve damije u Sarajevu. U istoj godini zavrena je izrada idejnog i glavnog projekta obnove, nakog ega su dobijene naelne komunalne saglasnosti, a s obzirom na to da se radi o nacionalnom spomeniku, izvrena je i revizija projekta.13
13
U meuvremenu, dok smo pripremali ovaj zbornik za tampu, Vakufska direkcija nala je investitora ovog projekta u Generalnoj direkciji vakufa Republike Turske. Izmeu dviju institucija potpisan je Protokol o restauraciji Isa-begova hamama. Radovi e poeti u prvoj polovini 2012. godine
149
2.2.5. Broura o vakuma

Jedan od projekata Vakufske direkcije jeste priprema, izrada i tampanje broure o vakuma u Bosni i Hercegovini na bosanskom, engleskom, arapskom i turskom jeziku. Broura sadri 35 fotograjama ilustriranih stranica teksta o vakuma u Bosni i Hercegovini, njihovu historijatu, trenutnom stanju i perspektivama. Ovakva broura o vakuma u Bosni i Hercegovini uraena je prvi put, te stoga predstavlja izuzetno znaajan projekt, kako za Vakufsku direkciju tako i za Islamsku zajednicu u cjelini.
2.2.6. Obnova zgrade Zemaljskog vakufa i Hadim Ali-painog vakufa u Sarajevu (zgrada Vakufske direkcije)
Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika 2007. godine proglasila je zgradu Zemaljskog vakufa i Hadim Ali-painog vakufa u ulici Reisa D. auevia br. 2 i 4 u Sarajevu (zgrada Vakufske direkcije) nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Za ovaj je objekt uraen projekt, osigurana su sredstva i dobijene neophodne saglasnosti a potom zapoeti i radovi na njegovoj obnovi. Do agresije na Bosnu i Hercegovinu u toj je zgradi bilo sjedite Rijaseta IZ i reisul-uleme (Vrhovno islamsko starjeinstvo). Trenutno se u ovoj zgradi, osim Vakufske direkcije, nalaze i druge ustanove Islamske zajednice, i to: RTV IZ BIR, Ured za had i Fond Bonjaci.14
2.2.7. Prikupljanje arhivske grae

U skladu s aktivnostima koje Vakufska direkcija provodi na evidentiranju vakufske imovine u Bosni i Hercegovini, u Ankari, u Turskoj, 17. 5. 2010. godine izmeu Vakufske direkcije Sarajevo i Direkcije vakufa Republike Turske potpisan je Protokol o digitalizaciji, transkripciji, analizi i prijevodu arhivske grae o vakuma u Bosni i Hercegovini koja se nalazi u Turskoj i u Bosni i Hercegovini, kao i o prevoenju ove dokumentacije na bosanski jezik. Projekt e u roku od dvije godine realizirati Generalna direkcija vakufa Republike Turske.
14
Projekt adaptacije i obnove zgrade Hadim Ali-painog vakufa je zavren.
150
2.2.8. Osiguravanje donacija za izgradnju vjerskih objekata

Vakufska direkcija pomae i drugim institucijama IZ da osiguraju potrebna sredstva za realiziranje svojih projekata. Angamanom Vakufske direkcije osigurana su sredstva za izgradnju i dovretak velikog broja damija i drugih vjerskih objekata.
2.2.9. Fond Bonjaci

Najznaajnije uvakujenje u Bosni i Hercegovini nakon agresije provedeno je 2001. godine kada je Vakufska direkcija preuzela osnivaka prava Fonda Bonjaci. Od tada Fond Bonjaci djeluje kao poseban vakuf u okviru Vakufske direkcije Sarajevo. On predstavlja savremeni nain uvakujenja, iji su osnovni ciljevi i zadaci precizirani vakufnamom i drugim normativno-pravnim aktima. Fond pod nazivom Bonjaci utemeljen je 1997. godine u okviru Stranke demokratske akcije Bosne i Hercegovine. U elji da unaprijedi rad Fonda i oslobodi ga od bilo kakvih politikih i drugih konotacija rahmetli Alija Izetbegovi je 16. aprila 2001. godine uvakuo postojeu imovinu uz uvjet da se prihodi od ovog vakufa koriste u svrhu obrazovanja, nauke i kulture. U skladu s Izetbegovievom eljom u Kantonalnom sudu u Sarajevu izvrena je preregistracija Fonda kojom je osnivaka prava nad Fondom preuzela Vakufska direkcija Sarajevo. Fond Bonjaci ivi i djeluje ve deset godina pri Vakufskoj direkciji i svake godine postie bolje rezultate nego u prethodnoj.
2.3. Aktivnosti Vakufske direkcije prema medlisima Islamske zajednice

Redovne aktivnosti Vakufske direkcije prema medlisima Islamske zajednice uglavnom se sljedee:
zatita, unapreenje i revitaliziranje vakufske imovine na

podruju cijele Bosne i Hercegovine, pokretanje sudskih sporova i upravnih postupaka za zatitu vakufa pred nadlenim domaim sudovima i upravnim organima, pruanje pravne pomoi medlisima IZ u pitanjima vakufske imovine,
151
provoenje postupka uvakujenja nekretnina, pokretne imovine i

novanih sredstava te izrada vakufnama vakima, nadzor i provoenje postupaka transformacije vakufa (zamjena vakufskih nekretnina za druge nekretnine, prodaja vakufskih nekretnina radi kupovine drugih nekretnina u korist vakufa i sl.), praenje postupaka izdavanja vakufske imovine u zakup, imenovanje mutevelija, provoenje aktivnosti na popisu vakufske imovine u Bosni i Hercegovini, redovan obilazak medlisa i odravanje edukativnih i strunih seminara, obavljanje drugih poslova koji se odnose na vakufsku imovinu.
Nakon donoenja Statuta Vakufske direkcije, kojim su utvreni osnovni principi na kojima se temelji nain upravljanja nad vakufskom imovinom, bilo je neophodno usvojiti podstatutarna pravila i akte. Nakon usvajanja ovih pravila poinje intenzivna saradnja s medlisima, kao institucijama ustanovama kojima je povjereno direktno upravljanje vakuma na svojim podrujima. U tom kontekstu pristupa se implementaciji pravila, posebno Pravila o zamjeni vakufske imovine, gdje do njihova donoenja ova oblast nije bila regulirana. Bilo je neophodno sve medlise Islamske zajednice upoznati s tim pravilima, educirati osoblje te otpoeti s provedbom. Rezultat tog rada jeste to da danas imamo ustanovljenu proceduru zamjene vakufske imovine koja neposredno spreava bilo kakve negativne posljedice koje bi ove zamjene izazivale po pojedine vakufe. Mnogi su vaku u historiji izgubljeni neodgovarajuim zamjenama, a poznato je da u situaciji gdje se gubi supstanca vakufa, i taj se vakuf sam po sebi gasi. Drugo bitno pravilo jeste Pravilnik o nainu izdavanja vakufske imovine u zakup, te je Vakufska direkcija morala stei uvid u sve do tada zakljuene ugovore i retroaktivno na svaki pojedinaan ugovor dati svoju saglasnost na zakup. Do danas ova oblast nije detaljno ureena, ali se svakodnevno radi na reguliranju tih odnosa. Provedba ovih pravila zahtijeva redovan direktni i indirektni kontakt s medlisima, to je izuzetno naporan i sloen posao.
152
Nita manje ozbiljna nije bila ni implementacija dijela pravila koja se odnose na investiranje u postojee vakufe. Svaki pojedinaan sluaj zahtijeva posebno voenje postupka, ocjenu opravdanosti, izradu projektnih studija, iznalaenje potencijalnih investitora i sl. Analizirajui aktivnosti Vakufske direkcije moe se zakljuiti da na ovom polju postoje izuzetno dobri rezultati. Naravno, svakodnevno se i dalje radi na tome da se svi vaku u kojima postoji odreeni potencijal revitaliziraju, obnove i unaprijede u skladu s ovim pravilima. Posebno su bitna pravila o uvakujenju, za ije je implementiranje trebao dugogodinji mukotrpan rad. Prije usvajanja Statuta ova je oblast bila neregulirana, kako propisima unutar Islamske zajednice tako i propisima pozitivnog pravnog sistema. Pozitivno pravo ne poznaje vakuf kao pravni institut, ali je Vakufska direkcija uspjela usvajanjem ovih pravila propisati jasne norme o nainu uvakujenja, kako pokretne tako i nepokretne imovine. Prije donoenja ovih pravila na terenu je vladalo neprihvatljivo stanje, bez propisane forme, bez davanja vanosti uvakujenju u strogo propisanoj erijatskoj formi i sl. Meutim, Vakufska direkcija, iako sa skromnim brojem uposlenih, uspjela je doi do svakog medlisa Islamske zajednice, a Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini upoznati s pravilima i uvesti ovu proceduru, danas uobiajenu i prihvatljivu na svim nivoima Islamske zajednice. Oblast koja se takoer tie implementiranja Statuta Vakufske direkcije jeste imenovanje mutevelija pojedinih vakufa. U tom je dijelu postignut znaajan napredak, to ne znai da se na tom polju ne moe i bolje i vie. Ovu oblast treba normativno unaprijediti i svakako implementirati postojee propisane norme. Vakufska direkcija od samog poetka rada ima permanentne, konkretne i direktne kontakte sa svim medlisima Islamske zajednice. Tu prije svega mislimo na svakodnevne probleme koji se javljaju o pitanju naina koritenja i odnosa drave prema vakuma. Ogroman je broj sporova koje su medlisi vodili i koje svakodnevno vode u vezi s vakuma, a Vakufska direkcija nastoji i uspijeva ui ili direktno uestvovati u svakom znaajnijem sporu.
153
2.4. Aktivnosti Vakufske direkcije na polju voenja sudskih postupaka i zastupanja vakufa
U periodu 19981999. godine Vakufska direkcija pokree niz sudskih sporova s ciljem spreavanja uzurpacije vakufske imovine, naroito na podruju RS-a. Osim redovnih postupaka pred sudskim instancama, ona pokree i niz postupaka pred Ombudsmenom za ljudska prava kao i pred Domom za ljudska prava Bosne i Hercegovine. Ovi su procesi pokretani za zatitu vakufske imovine u Bijeljini, Zvorniku, Prnjavoru, ajniu i drugim gradovima u Bosni i Hercegovini. Ove se aktivnosti mogu posmatrati iz dva aspekta. Prvi aspekt je zastupanje vakufa u vezi s njihovom uknjibom i upravljanjem u skladu s pravilima i propisima Islamske zajednice. Kao to je reeno, s ciljem ispunjavanja ovog uvjeta doneseno je niz propisa u okviru ijeg su implementiranja rjeavana i druga vana pitanja. Jedno od njih jeste i uknjiba vakufa, kako postojeih tako i novoformiranih. U okviru tih aktivnosti Vakufska direkcija uestvovala je u mnogobrojnim upravnim postupcima, to podrazumijeva postupke prilikom donoenja regulacionih planova, eksproprijacije vakufskih nekretnina, izdavanja graevinskih odobrenja, kao i postupke bespravnih uzurpacija te povrata vakufskih nekretnina u skladu s postojeim zakonskim propisima. Vakufska direkcija uestvovala je aktivno u vie od 2.000 postupaka ove vrste. Kao najbitnije i najzanimljivije postupke izdvajamo povrat vakufskih nekretnina u Bosanskom Novom, Bijeljini, Banjoj Luci i Stocu. U Bosanskom Novom Vakufska direkcija uestvuje u preuzimanju nekretnina koje je Islamska zajednica posjedovala prije rata, kao i preuzimanje lokacije gradske damije na kojoj je trenutno izgraena damija i znaajan broj poslovnih objekata. U Bijeljini Vakufska direkcija aktivno uestvuje u povratu imovine, posebno nekretnina na kojima je izgraena Atik-damija, gdje uestvujemo i u postupku izdavanja potrebnih odobrenja za izgradnju damije. U Bijeljini se radi o kompleksu vakufa Atik-damije i moemo rei da smo zajedno s Medlisom Islamske zajednice ovaj lokalitet odbranili, mada ga i danas branimo, u ozbiljnom sudskom postupku protiv RS-a. Banja Luka je jako bitan
154
centar svih deavanja, pa samim tim i na polju zatite vakufskih nekretnina. Vakufska direkcija od samog poetka povrata nekretnine Ferhat-paine damije i drugih damija u Banjoj Luci uestvuje u tim aktivnostima. To su postupci izdavanja potrebnih graevinskih odobrenja i postupci ponitenja postojeih regulacionih planova na temelju kojih su brisani vjerski objekti. Takoer, u Banjoj Luci uestvujemo u svim bitnim postupcima na polju zatite vakufskih nekretnina, kao i na njihovu povratu Islamskoj zajednici. Bitne aktivnosti voene su i u Prnjavoru, gdje smo u saradnji s Medlisom uspjeli sauvati gradski kompleks damije na ijem je mjestu sagraena damija. Nae aktivnosti voene su i u Rogatici, takoer u kompleksu gradske damije u kojem je sagraena damija, u Stocu, gdje je izgradnji gradske damije prethodila ozbiljna borba za vakufske nekretnine. Tu je Vakufska direkcija aktivno uestvovala u postupcima, ukljuivala se u borbu za povrat vakufskih nekretnina, iji je rezultat da danas imamo izgraenu damiju i u toku je priprema za izgradnju kompleksa vakufskih nekretnina. Aktivnosti Vakufske direkcije na ovom planu ne mogu se analizirati a da se ne spomene niz postupaka voenih u Sarajevu. Vakufska direkcija je pred gradskim opinama uestvovala i uestvuje u mnogobrojnim postupcima koji se vode zbog uzurpiranja vakufa ili radi povrata vakufske imovine. Svi znaajniji povrati nakon formiranja Vakufske direkcije voeni su putem ove ustanove. Drugi segment rada Vakufske direkcije jeste voenje sudskih postupaka koji se tiu vakufa i vakufske imovine. Brojano, radi se o vie od 500 postupaka u kojima ona aktivno uestvuje, a vei broj njih ni danas nije rijeen. Kao to je poznato, Vakufska direkcija za tu namjenu formirala je pravnu slubu i angairala odreen broj strunih lica. Svi znaajniji sporovi o pitanju vakufa tiu se Vakufske direkcije, a u mnogim sporovima koji se vode protiv vakufa ona sama je legitimisana. Izmeu mnogobrojnih sporova istiemo niz sudskih postupaka voenih protiv Opine Centar u Sarajevu o pitanju bespravnog otkupa vakufskih stanova u vakufskom neboderu, niz postupaka Gazi Husrev-begova vakufa, koji se vode protiv Opine Stari Grad, kao i drugih zikih i pravnih lica koja su na bespravan nain otkupila vakufske nekretnine. Takoer, zanimljiv
155
sudski postupak je postupak protiv RS-a za poruene damije u Banjoj Luci. O tom je postupku mnogo pisano i ne bismo ga detaljnije komentirali. Takoer, zanimljivi sudski postupci voeni su u Bosanskom Novom, Bijeljini, Mostaru, Bihau, Cazinu, Tuzli i dr.
2.5. Saradnja s institucijama u svijetu

Vakufska direkcija kontinuirano radi na uspostavljanju saradnje sa slinim institucijama u svijetu. Za kratak period uspjela je ostvariti znaajnu saradnju na polju realiziranja projekata s Generalnim komitetom za vakufe iz Kuvajta i Direkcijom vakufa Republike Turske. U toku su aktivnosti na uspostavljanju saradnje sa slinim institucijama u drugim zemljama.
3.
Problemi s kojima se suoava Vakufska direkcija
Problemi koji se javljaju od samog reosnivanja su: 1. Nedonoenje zakona o restituciji; obeanja politikih stranaka od prvih demokratskih izbora pa do danas o donoenju zakona o restituciji nisu ispunjena, naprotiv, organi vlasti ne pokazuju elju da to pitanje rijee u dogledno vrijeme; 2. Nepostojanje jednog broja vakufnama i samim tim nemogunost provedbe volje vakifa; 3. Pokuaji uzurpacije preostalih vakufa putem novih regulacionih planova; 4. Nedomainski odnos nadlenih institucija spram zatite vakufa i utroka prihoda, u skladu s vakufnamama; 5. Nedovoljna saradnja nekih medlisa Islamske zajednice; 6. Nepostojanje pravilnika o troenju vakufskih sredstava; 7. Nedovoljan broj uposlenika u Vakufskoj direkciji s obzirom na obim poslova; 8. Nedovoljno nansijskih sredstava za realizaciju vakufskih projekata; 9. Veliki procenat neperspektivne vakufske imovine;
156
10. Preknjiavanje vakufske imovine u imovinu medlisa; 11. Nedovoljna zastupljenost nastavnih jedinica o vakuma u obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine i Islamske zajednice. Opasnost koja najvie prijeti jeste apsolutno pravno nepoznavanje ove oblasti naih imama i alima. Ova se institucija ne izuava ni kao historijska kategorija na pravnim fakultetima u Bosni i Hercegovini, iako kao vaan pravni institut zasluuje da se izuava; 12. Nepotivanje procedura i pravila upravljanja i raspolaganja vakufskom imovinom.
4.
Preporuke
1. Donijeti zakon na dravnom nivou koji e regulirati oblast vakufa u skladu s potrebama muslimana i osigurati da Islamska zajednica ima superviziju nad svim vakuma u pogledu njihova funkcioniranja u skladu s vakufnamama, odnosno erijatskim propisima. 2. Izraditi sve potrebne pravilnike koji e omoguiti savremeno funkcioniranje vakufa i njihovu kontrolu. 3. Angairati strunjake koji e izraditi projekte uspostave i razvoja vakufa nudei raznoliku paletu vakufa u kojoj e svaki pojedinac nai ono to eli. 4. Razviti sistem u kojem e postojati mogunost uvakujenja likvidnih sredstava u razliite vrste vakufa, putem elektronskog transfera sredstava, popunjavanjem uplatnica i na druge naine lahko dostupne savremenom ovjeku. 5. Kontinuirano organizirati seminare na kojima e se promovirati iroka paleta razliitih vakufa i naina uvakujenja. 6. Jednom godinje organizirati konferenciju ili simpozij o razvoju i funkcioniranju vakufa. 7. Transparentno birati erijatske odbore i interne kontrolore koji e kontrolirati upravljanje vakuma u skladu s vakufnamama, odnosno onako kako erijat nalae.
157
8. Omoguiti da upravljanje vakuma bude u skladu s modernim standardima menadmenta i administracije, kao to je ISO standard. 9. Promovirati vakufe na savremen nain i koristiti alternativne vidove promocije i prodaje proizvoda vakufa (tj. uvakujavanja). 10. Osigurati potpunu transparentnost u radu vakufa, posebno u nansijama. 11. Neophodna je transformacija u pristupu pitanjima vakufa i uvakujenja. To se podruje mora osavremeniti i postati odraz naih potreba i mogunosti. 12. Insistirati na hitnom donoenju zakona o restituciji. 13. Armirati vakuf kao poseban institut u erijatskom pravu i animirati vjernike na uvakujenje imovine, koja na taj nain postaje trajno dobro. 14. Dati znaajnije mjesto vakufu u nastavnim jedinicama obrazovnih institucija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. 15. Educirati uposlenike Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini o pitanjima vakufa. 16. Insistirati na doslovnoj primjeni vakufnama gdje god je to mogue. 17. Formirati posebne fondove za razliite vidove uvakujenja. 18. Insistirati na dosljednoj primjeni pravila koja se odnose na vakufsku imovinu.
5.
Perspektive
Nekadaje vakuf bio ekonomska baza aktivnosti Islamske zajednice. Vjerujemo da on to opet moe biti. Nakon ispunjenja navedenih zadataka, pred vakufom se otvaraju velika polja djelovanja i on moe i treba preuzeti vodeu ulogu u pogledu nansiranja najvanijih projekata Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Pomou vika prihoda vakufa te angairanjem novih vakufa moe se osigurati dobra materijalna pretpostavka za razvoj vakufa po savremenim normama.
158
U tom bi smislu sve institucije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u saradnji s Vakufskom direkcijom trebale izraditi kratkorone i dugorone planove revitalizacije vakufa, te ustanovljavanja novih vakufa, kako bi se institucije na taj nain mogle samonansirati. Vakufska direkcija svake godine kontinuirano radi na kratkoronim planovima razvoja vakufa, a u proceduri je izrada i dugoronog plana razvoja vakufa u Bosni i Hercegovini.
6.
Prilozi
6.1. Graki prikaz broja obraenih predmeta u Vakufskoj direkciji

Od reosnivanja Vakufske direkcije kontinuirano je svake godine dolazilo do porasta broja predmeta koje je rjeavala. Rast broja predmeta pokazatelj je da su institucije Islamske zajednice prepoznale ulogu i znaaj Vakufske direkcije u zatiti, upravljanju i raspolaganju vakufskom imovinom.
Broj predmeta
1800 1700 1600 1500 1400 1300 1200 1100 1000 900 800 700 600 500 400 300 200 100 0 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010
Kao to se vidi na grakom prikazu, iz godine u godinu poveavao se broj predmeta koji su dolazili ili ih je inicirala Vakufska direkcija, a ti su se predmeti odnosili na restituciju, zatitu vakufa, spreavanje uzurpacije,
159
obnovu poruenih vakufa, spreavanje prodaje nacionaliziranih vakufa, unapreenje vakufa te na ostale poslove u vezi s vakufskom imovinom.
6.2. Statistiki prikaz uvakujenja u proteklih 10 godina

Prema Ustavu Islamske zajednice Vakufska direkcija je ustanova Islamske zajednice koja provodi proceduru uvakujenja i u tu svrhu izdaje vakufname. U proteklom periodu rada Vakufske direkcije godinji brojani prikaz uvakujenja je sljedei:
Uvakujenje nekretnina:
Godina Broj uvakujenja 19992001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 8 14 23 30 27 29 27 35 38 40
Ovaj broj uvakujenja nekretnina realno je i vei zbog toga to pojedini medlisi Islamske zajednice nisu provodili proceduru uvakujenja tako da nemamo tih podataka. Te podatke imat emo nakon to u bazu podataka unesemo sve vakufske nekretnine.
Graki prikaz uvakujenja nekretnina:

45 40 35 30 25 20 15 10 5 0 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010
160
Novana uvakujenja:
Godina Broj uvakujenja 19962001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 547 10 31 6 199 106 376 222 573 571
Graki prikaz novanih uvakujenja:

650 600 550 500 450 400 350 300 250 200 150 100 50 0 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010
Kao to se vidi iz grakog prikaza, postoji kontinuirani rast uvakujenja iz godine u godinu. Ovo je karakteristino kako za novana tako i za uvakujenja nekretnina. Do sada je ukupno bilo 271 uvakujenje nekretnina, 2.641 uvakujenje u novcu i 420 uvakujenja u certikatima. Ovdje nisu prikazana uvakujenja u 2011. godini kojih je bilo znaajan broj.
161
ZAKLJUCI I PREPORUKE
Na naunom skupu Vaku u Bosni i Hercegovini doneseni su sljedei zakljuci i preporuke: 1. Vakuf je vjerska institucija utemeljena ajetima iz asnog Kurana i hadisima Boijeg poslanika Muhammeda, a. s., proistekla iz ideje da je dobro koje nam je Allah Svevinji darovao dobro i drugih, i kako je nama udijeljeno tako i mi trebamo udjeljivati, dijeliti s drugima i biti im u pomoi. 2. Vakuf je islamska vjerska institucija, ali je to institucija na opu korist ljudske zajednice bez obzira na religijsku pripadnost graana, potaknuta idejom da se ivot pojedinca i zajednice u cjelini uini boljim, humanijim i kvalitetnijim. 3. Vakuf je trajno dobro koje ljude ui da jedni druge nasljeuju iz generacije u generaciju, univerzalnoga je karaktera, pa stoga kasnije generacije trebaju znati za svoje asne pretke koji su svojim vakuma i hajratima nekada prije pomogli da se danas bolje i dostojnije ivi. Osim znanja o njima, treba razvijati istu svijest o potrebi uvakujavanja i danas, tj. treba razvijati svijest o identitetu, pripadnosti, ali i odgovornosti da na isti nain, kao i nai asni prethodnici, inimo trajno dobro. 4. Bosna i Hercegovina svoj civilizacijski i kulturni napredak duguje vakima, mecenama i ljudima koji su svojim hajratima, vakuma
163
i potporama pomogli njezinu urbanizaciju, ekonomski razvoj, kolstvo, uenost, kulturu, socijalni i humanitarni rad. 5. Vakuf je u svojoj historiji na ovim prostorima preivio prije svega kao ideja, a potom i kao institucija, usprkos tome to su dravni sistemi koji su se smjenjivali na ovim prostorima esto oduzimali i unitavali vakufe i vakufska dobra. Islamska zajednica je i u takvom okruenju nastojala sauvati i odravati vakufe. 6. Vaku se danas u savremenom jeziku i iskustvu mogu komparirati s pojmovima i institucijama, kao to su: fondacije, fondovi, udruenja graana, nevladin sektor, civilna inicijativa i sl. Imajui u vidu reeno: a) oekujemo da dravne vlasti to hitnije donesu odgovarajue zakone kojima e se vratiti oduzeta imovina njezinim izvornim vlasnicima, to je jedan od uvjeta pribliavanja evropskim standardima ivota modernog ovjeka; b) oekujemo da politiari, politike stranke i dravne vlasti prepoznaju vanost vakufa kao fondacije koja slui boljitku svih graana; c) oekujemo da se u nastavne planove i programe uvrste teme koje e tretirati vakufe kao historijsku kategoriju ali i aktualizirati ideju vakufa i uvakujavanja u kontekstu izgradnje demokratskog drutva kroz ideju graanske odgovornosti i civilne inicijative; d) oekujemo od medija da daju vie prostora vakuma, fondacijama i civilnoj inicijativi, i da posvete veu panju obrazovanju svoga kadra o ideji i instituciji vakufa. Novinare molimo da piu i izvjetavaju i o drugim aspektima vakufa, a ne samo o restituciji, da tako zajedno utjeemo da nam drutvo bude bolje; e) oekujemo od organa i ustanova Islamske zajednice, njezinih slubenika i lanova da posvete veu panju vakuma, da uloe vie napora za vraanje vakufske imovine, da se ona revitalizira i namjenski koristi; f) do sada je Islamska zajednica tretirala vakuf vie kao vjersku instituciju, ali s obzirom na vii stepen svijesti o vakufu i
164
Zakljuci i preporuke
izmijenjenim drutvenim i ekonomskim okolnostima oekujemo da se u Islamskoj zajednici posveti duna panja i ekonomskom aspektu rada i djelovanja institucije vakufa; g) oekujemo od Vakufske direkcije i Islamske zajednice da vie ulau u mladi kadar koji e se baviti vakuma i vakufskom problematikom, obrazovati i odgajati svijest o vakuma, jer su vaku, prije svega, pokazatelji moralnog odnosa lanova Islamske zajednice prema islamu, zajednici i samima sebi; h) oekujemo od Islamske zajednice da d veu potporu radu Vakufske direkcije, da je materijalno i kadrovski ojaa, kako bi u narednom periodu uloeno mogla vratiti Islamskoj zajednici i drutvu i tako doprinijeti da svi zajedno ispunimo dug prema vakufu i Allahov, d. ., emenet.
165

Vakufi U Bosni I Hercegovini - Zbornik Radova Sa Naučnog Skupa

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Vakufi U Bosni I Hercegovini - Zbornik Radova Sa Naučnog Skupa

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

IZDAVA Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini Vakufska direkcija Sarajevo ZA IZDAVAA Mr. hfz. Senaid Zajimovi UREDNIK Dr.

NAUNI skup Vaku u Bosni i Hercegovini (2011 ;

ISLAMSKA ZAJEDNICA U BOSNI I HERCEGOVINI VAKUFSKA DIREKCIJA SARAJEVO SARAJEVO, 2011/1433.

Kuwait Awqaf Public Foundation

7 11 19 27 43 53 63 77 89 111 131 137 163

Nauni skup Vaku u Bosni i Hercegovini

Dr. Ismet Buatli, Uvodna rije

Nauni skup Vaku u Bosni i Hercegovini

VAKUFI I VAKUFNAME DEFINICIJA I IMPLEMENTACIJA

Nauni skup Vaku u Bosni i Hercegovini

Osnovni pojmovi i denicije

Mehmedalija Hadi, Vaku i vakufname denicija i implementacija

Nauni skup Vaku u Bosni i Hercegovini

Mehmedalija Hadi, Vaku i vakufname denicija i implementacija

Nauni skup Vaku u Bosni i Hercegovini

Mehmedalija Hadi, Vaku i vakufname denicija i implementacija

Nauni skup Vaku u Bosni i Hercegovini

Dr. Behija Zlatar

ZNAAJ IZVORA ZA IZUAVANJE HISTORIJE INSTITUCIJE VAKUFA

Nauni skup Vaku u Bosni i Hercegovini

Dokumenti o vakuma kao historijski izvori

Dr. Behija Zlatar, Znaaj izvora za izuavanje historije institucije vakufa

Nauni skup Vaku u Bosni i Hercegovini

Znaaj popisa vakufa u defterima

Dr. Behija Zlatar, Znaaj izvora za izuavanje historije institucije vakufa

Nauni skup Vaku u Bosni i Hercegovini

Dr. Behija Zlatar, Znaaj izvora za izuavanje historije institucije vakufa

ISLAMSKA ZAJEDNICA I VAKUFI

Nauni skup Vaku u Bosni i Hercegovini

Muhamed Salki, Islamska zajednica i vaku

Organi vakufske uprave

Nauni skup Vaku u Bosni i Hercegovini

Muhamed Salki, Islamska zajednica i vaku

Nauni skup Vaku u Bosni i Hercegovini

Pravni poloaj Islamske zajednice i vaku

Muhamed Salki, Islamska zajednica i vaku

Nauni skup Vaku u Bosni i Hercegovini

Muhamed Salki, Islamska zajednica i vaku

Nauni skup Vaku u Bosni i Hercegovini

Muhamed Salki, Islamska zajednica i vaku

Nauni skup Vaku u Bosni i Hercegovini

Muhamed Salki, Islamska zajednica i vaku

Oivljavanje institucije vakufa

Nauni skup Vaku u Bosni i Hercegovini

Muhamed Salki, Islamska zajednica i vaku

Nauni skup Vaku u Bosni i Hercegovini

Dr. Enes Kari

Nauni skup Vaku u Bosni i Hercegovini

Ulema i vaku transumetske institucije

Dr. Enes Kari, Ulema i vaku

Ulema i proliranje teorijskih propisa o naravi vakufa

Nauni skup Vaku u Bosni i Hercegovini

Ulema, vaku i osnivanje gradova

Dr. Enes Kari, Ulema i vaku

Ulema, vaku i osnivanje damija

Nauni skup Vaku u Bosni i Hercegovini

Ulema, vaku i osnivanje medresa i visokih uilita

Dr. Enes Kari, Ulema i vaku

Nauni skup Vaku u Bosni i Hercegovini

Vaku i relativna nezavisnost uleme

Dr. Enes Kari, Ulema i vaku

Nauni skup Vaku u Bosni i Hercegovini

Mr. Muharem Omerdi