OLD SUREHAND I

Prvo poglavlje

OLD

WABBLE

Na svojim mnogim putovanjima i dalekim krstarenjima esto sam nailazio na ljude, i to naroito meu takozvanim divljacima i poluciviliziranim svijetom, koji su mi postali dragim prijateljima i na koje jo i dan-danas uvam vjernu" uspomenu, a uvat du je do svoje smrti. Ali nisam ni jednoga toliko volio koliko Winnetoua, uvenog poglavicu Apaa. Moje prijateljstvo prema njemu stalno me je ak i iz daleke Afrike i Azije gonilo prijeko u preriju, u ume i krevite planine Sjeverne Amerike. Cak i onda kada moj dolazak nije bio unaprijed odreen i sastanak nije bio zakazan, ipak sam ga ubrzo naao. Tada bih odjahao ili za Rio Pecos posebnom plemenu Apaa, kojemu je pripadao, i raspitao se gdje se nalazi, ili bih doznao od ljudi sa Zapada ili od Indijanaca koje sam susretao. O Winnetouovim djelima se brzo irio glas; gdje god bi se pokazao, ubrzo bi cijela okolica to saznala. esto sam mu ved na rastanku mogao redi kada du opet dodi, i tada bismo mjesto i vrijeme naeg ponovnog vienja unaprijed odredili. Ja sam se pri tome drao datuma kalendara, dok se on sluio indijanskim nainom odreivanja vremena. Iako to izgleda dosta nepouzdano, bio je on uvijek na minutu taan, to se mjesta i vremena tie, i nikada se nije dogodilo da sam na njega morao ekati. Samo jedan jedini put mi se uinilo, ali samo uinilo, kao da nije taan. Trebalo se gore na sjeveru, na takozvanom Cteauu, rastati, a kasnije, nakon etiri mjeseca, ponovo se u Sierra Madre sastati. Tada me je upitao: 1

 Moj brat poznaje vodu koju zovu Clearbrook (Svijetledi potok). Bili smo ondje zajedno u lovu. Sjeda li se jo onog hrasta ivota pod kojim smo tada nodu logorovali? Dobro se sjedam. _ , Na taj nain se ne moemo mimoidi. Vrh toga stabla je sasvim suh i vie ne raste. Kada sjena toga hrastu u podne bude iznosila petorostruku duinu moga brata, Winnetou de biti tamo. Howgh! To njegovo raunanje vremena morao sam, naravno, preraunati u nae, te sam se u zakazano vrijeme tamo naao. Niti je Winnetou bio tamo, niti se vidio ikakav njegov trag, iako su sjene hrasta bile tano peterostruko due od moje vlastite. ekao sam nekoliko sati, ali njega nije bilo. Znao sam da ga je samo neka nezgoda mogla sprijeiti u tome da zadanu rije ne odri, i ved sam poeo da se zabrinjavam zbog njega; tada mi je sinula misao da je ved moda bio ovdje i imao vaan razlog da me ne saeka. U tom sluaju mi je ostavio neki znak. Poeo sam pretraivati deblo hrasta, i tano! U njemu je bila utaknuta, u visini ovjeka, mala, osuena granica smreke. I bududi da hrast nema smrekove grane, bit de da je namjerno utaknuta, i to ved prije due vremena, jer je ved bila potpuno sasuena. Izvukao sam je iz debla, a s njome i neki papir, koji je na donjem zailjenom kraju bio vrsto obmotan. Kada sam ga razvio, proitao sam ove rijei: Brate moj, doi brzo k Bloody-Foxu koga Komani misle napasti. Winnetou se uri da ga na vrijeme upozori. Oni moji itaoci koji ved poznaju Winnetoua znaju da on zna dobro itati i pisati. Gotovo je uvijek nosio sa sobom papir. Vijest, koju sam sada od njega primio, nije bila dobra; brinuo sam se za njega, iako sam znao da je svakoj ' opasnosti dorastao. Bio sam zabrinut i zbog Bloody-Foxa, jer bi svakako bio izgubljen ako ga Winnetou nije uspio pronadi prije dolaska Komana. A to se mene samoga tie, moj poloaj nije bio manje zabrinjavajudi. Bloody-Fox stanovao je na nekoj, zapravo jedinoj oazi puste Llano Estacado, a put onamo vodio je kroz podruje Komana, sa kojima smo esto dolazili u sukob. Ako bih im pao u ruke, stup muenja bio mi je siguran, pogotovo jer je ovo pleme Indijanaca ved prije due vremena iskopalo ratnu sjekiru i poduzelo vie pljakakih pohoda sa bogatim plijenom. Pod takvim okolnostima nisam smio odugovlaiti, ved sam morao brzo neto poduzeti. Bio sam dodue sam samcat i upuden na sebe; ali sam imao dobro oruje i odlinog konja, na koga sam se mogao osloniti. Poznavao sam i okolinu sasvim dobro, koju sam morao projahati, i rekao sam sebi da je za iskusnog Zapadnjaka mnogo lake da se probije sam negoli u pratnji ljudi u koje se nije mogao sasvim pouzdati. A da je osim toga postojao jo koji razlog premiljanju, bio bih ga odbacio, znajudi: Bloody-Fox se nalazi u opasnosti; treba ga spasiti. Uzjaio sam svoga konja i krenuo po elji svoga crvenog prijatelja i brata. Dok sam se nalazio u samoj Sierri, nisam se morao mnogo bojati; bilo je tu dosta sklonita, a bio sam naviknut da dobro pripazim. Ali su zatim slijedile gole visoravni na kojima je ovjek mogao biti ved iz velike udaljenosti primijeden; presijecale su ih strme gudure i duboki kanjoni, a biljni svijet se sastojao od rijetkih aloa i kaktusa, iza kojih se jaha ne bi mogao sakriti. U jednom od tih kanjona mogao sam lako naidi na Komane; u tom sluaju bih se mogao spasiti samo tako ako se brzo okrenem i pouzdam u brzinu i izdrljivost svoga konja. 2

Najopasnija gudura bio je takozvani Mistake-ka-njon (Gudura zabune), a taj su put izmeu ravnice i brda Indijanci najede upotrebljavali. Svoje ime ima da zahvali jednoj zlokobnoj zabuni; prialo se da je ondje jedan bijeli lovac ubio svog najboljeg prijatelja, nekog Apaa, umjesto neprijateljskog Komana. Tko je taj bijelac bio nije mi poznato, a isto tako niti tko su bila ona dva Crvenokoca; njihova imena nisam mogao doznati. Ne gledajudi na ostale opasnosti kanjona, praznovjerni Zapadnjaci klonili su ga se; tvrdilo se da ga je bijelac rijetko kad proao bez nezgode; duh ustrijeljenog Apaa vodi svakoga u propast. Taj duh zadavao mi je manje brige; samo ako ne naiem na ive neprijatelje, neka se samo s njim susretnom. Ali prije no to sam i stigao do kanjona, opazio sam tragove jahaa koji su dolazili sa strane i produavali u mom pravcu. Nisu to mogli biti konji, mustanzi, jer ih ovdje nije ni bilo. Sjahavi, pretraio sam trag i opazio sam, to me je umirilo a ujedno iznenadilo, da su konji bili potkovani; dakle, jahai nisu bili Crvenokoci. Tko su bili i to su ovdje traili? Malo dalje na putu bio je jedan sjahao s konja, moda da jae pritegne remen sedla, dok su se ostali udaljavali. Pregledao sam tano to mjesto i ustanovio da se s lijeve strane tragova njegovih nogu nalazi nekoliko kratkih uboda veliine vrha noa. Od ega li potjeu? Ima li onaj jaha moda sablju? Tada su vojnici, konjanici ispred mene. Da nije moda vojska krenula protiv Komana da ih kazni zbog onih ved spomenutih pljakakih pohoda? Ljubopitljiv ta je posrijedi, slijedio sam u galopu tragove, i to sam dalje odmicao, to sam vie tragova otkrivao: dolazili su sa svih strana i vodili u sve pravce. Sada vie nije bilo dvojbe da je to ispred mene odred vojske. Kada sam nakon izvjesnog vremena zaokrenuo iza ruba guste kaktusove ume, ugledao sam pred sobom njihov logor; i na prvi pogled sam ustanovio da taj logor nije ovdje smjeten samo za kratko vrijeme. Red kaktusa osiguravao ih je od svakog prepada sa strane i sa lea, a sa prednje strane drali su pod okom iroko otvorenu povrinu, tako da je svaki neprijateljski prepad bio nemogud. Jasno, nisu primijetili da se sa zapada pribliavam; na ovom mjestu bilo bi potrebno da i usred bijelog dana postave strau. to je to bilo proputeno, svakako je bio nemar. A ta bi bilo da je umjesto mene nadola itava eta Indijanaca? Sa one strane sputalo se tlo u kanjon, koji ih je, po svoj prilici, snabdijevao vodom. Konji su leali ili trali slobodno naokolo. Trupe su, da bi se zatitile od ege, prebacile platnene ponjave preko kaktusovih stabljika; jedan je veliki ator bio odreen za oficire, a u njegovoj sjeni bile su, po svoj prilici, smjetene zalihe hrane. U blizini je logorovalo oko osam do deset ljudi koji nisu pripadali eti, vjerojatno su eljeli tu prenoditi, jer je dan bio na izmaku. I ja sam odluio da to isto uinim. Dodue, mogao sam jo i dalje da odem, ali bih tada morao sam logorovati i ne spavati zbog vlastite sigurnosti. Ovdje sam se mogao odmoriti, jer mi je odmor bio prijeko potreban za sutranji daleki put. Kada su me opazili, priao mi je jedan podoficir i odveo me komandantu, koji je, ved upozoren povicima, izlazio sa oficirima iz atora. Dok sam silazio sa konja, motrio me je, kao i mog konja, pa me upita: Otkuda, Sir? Sa Sierre. A kamo? Dolje k Pecosu. 3

. To bi vam bilo teko da nismo one lupee, Ko-mane, otjerali. Da li ste naili na neke tragove tih pljakaa? Nisam! Hm! Izgleda da su okrenuli na jug. Ved dvije nedjelje sjedimo ovdje, a jo im ni nos nismo ugledali. Magarino jedna! malo da mu nisam u lice rekao, jer ako je mislio da zgrabi Crvenokoce, trebalo ih je traiti; njima sigurno nede pasti na pamet da mu ovdje ulete u ruke. Ako nije mogao saznati gdje se oni nalaze, oni su svakako tano znali da je on ovdje. Moglo se pretpostaviti da su njihove uhode nodu obilazile oko logora. I kao da je pogodio moje misli, nastavio je: Nedostaje mi jedan sposoban izvia na koga bih se mogao osloniti i koji bi im mogao udi u trag. Old Wabble je ovdje prenodio; on bi mi odgovarao, ali sam na alost, tek kad je ved bio otiao, doznao tko je zapravo on; ta momina je sigurno neto naslutila jer je rekao da se zove Cutter. Patrola je, a ima tome ved vie od nedjelju dana, srela Winnetoua, Apaa. Kau da bi taj bio jo bolji, samo to je brzo omag-lio. Gdje god se on pojavi, tu Old Shatterhand nije daleko; volio bih da mi padne u mreu. Kako se vi zovete, Sir? Charley odgovorih mu, rekavi mu svoje ime, koje bi moglo da bude i moje prezime. Da mu kaem da sam ja Old Shatterhand, nije mi bilo ni nakraj pameti. Niti sam imao vremena, a ni volje da se ovdje zadrim, i da me koriste kao uhodu. Pri tome sam promatrao civile koji su na zemlji leali; na moje zadovoljstvo meu njima se nije nalazilo ni jedno poznato lice. Moj konj i oruje mogli su me svakako odati. Bilo je poznato da Old Shatterhand imade puku za lov na medvjede i jednu henrijevku, kao i da jae crnog pastuha kojeg mu je Winnetou poklonio. Komandant je na sredu bio tako ogranien da mu te stvari nisu pale u oko; vratio se pod ator a da nije nastavio sa pitanjima. Ali ega se on nije sjetio, mogao se lako sjetiti jedan od civila, koji su, po svoj prilici, bili sa Zapada, zato sam henrijevku stavio brzo u konatu futrolu, tako da se njezin neobian zatvara nije mogao vidjeti; puka za medvjede bila je manje upadljiva. Rasedlao sam konja i pustio ga na slobodu. Trave ovdje dodue nije bilo, ali je meu gorostasnim kaktusima bilo dosta melokaktusa, koji su pruali dovoljno hrane i soka. Moj vranac umio je dobro da tim biljkama skida bodlje a da se ne ozlijedi. Kada sam zamolio civile da mi dozvole da sjednem do njih, odgovori mi jedan: Priite samo, Sir, i jedite s nama ako vam je po volji. Zovem se Ralph Webster. Kad imam komad mesa, moe svaki poten momak da se poslui, dokle god ga ima. Jeste li gladni? Svakako. Odreite koliko god vam je volja. Mi smo svi ljudi sa Zapada, Sir. A vi? Pruio mi je "otprilike etiri kilograma hladnog peenog mesa; odrezao sam komad i odgovorio: Ja se, istina, katkada skidem s ove strane starog Mississippija, no ne znam da li bih se smio nazvati Zapadnjakom. Da bi se ovjek mogao nazvati Zapadnjakom, morao bi imati i mnoge odlike. Smjekajudi se zadovoljno, ree: 4

 U pravu ste, Sir, u pravu! Drago mi je to imam pred sobom skromnog ovjeka koji se ne smatra predsjednikom Sjedinjenih Drava zato to je postao nodni uvar. Takvi ljudi su danas rijetki. Vae ime smo, Mr. Charley, uli. ime se bavite vi ovdje na Zapadu? Moda ste lovac? Ili moda postavljate zamke za divlja? Ili skupljate med? Traim grobove, Mr. Webster. Grobove? ree zaueno. Znai vi traite grobove? Da. Da nas ne vuete za nos, Sir? Ne pada mi ni na pamet. Budite tako dobri pa se izjasnite, ako ne elite da vas zagolicam svojim noem meu rebra. Ne dam se vudi za nos. Well. elim da istraujem otkuda potjeu dananji Indijanci. Moda ste ved uli da su nalazi grobova esto donosili velike koristi. Hm! itao sam dodue jednom da imade ljudi koji iskopavaju stare grobove da bi po njima studirali svjetsku historiju ili tome slino. Glupost! Dakle, vi ste jedan od tih ljudi? Svakako neki uenjak? Da. Bog vam pomogao, Sir! Lako bi ste se mogli spotadi, pasti nosom u grob i ostati mrtav u njemu. Ako traite zakopane leeve, inite to u vaem kraju, ondje gdje je va ivot sigurniji. Ovdje zvide po zraku meci i tomahavke sa svih strana. Komani su se digli. Znate li pucati? Pomalo. Hm, mogu misliti! I ja sam jednom mislio da znam pucati. Moda du vam to jednom i ispriati. Kao to vidim, imate neku staru kremenjau kojom bi se mogle stijene buiti; to ved neto znai, Sir. A ona druga puka tamo u futroli, ona je sigurno prava, puka za nedjeljni lov? Kaem vam da je opasno ovdje traiti leeve. Gubite se odavde! Moete se i nama prikljuiti; bit dete sigurniji nego da jaete sami. Kojim pravcem dete vi krenuti? I mi idemo dolje prema Pecosu, kamo i vi namjeravate, kao to smo malo prije uli. Tada me pogleda poluprijazno, poluironino, te nastavi: Ne izgledate loe; ba kao da ste iz jajeta izali; ali to ne vrijedi nita za ovaj kraj, Sir. Pravi Zapadnjak izgleda sasvim drukije. Ipak mi se sviate i ponovo vas pozivam da poete s nama. Zatitit demo vas, jer ovako sami, kako ste dovde stigli, nedete se modi dalje provudi. Izgleda da ste i za jahanje opremljeni, kao to se to obino kae u istonim dravama. Sigurno ste poveli svog paradnog konja, he? 5

 Bit de neto slino, Mr. Webster odgovorih. U sebi sam se veselio to je mog indijanskog rasnog konja, koji se mogao jedino sa Winnetouovim pastuhom uporediti, nazvao paradnim konjem. Taj mi se ovjek sviao, koliko i ja njemu. Kada bih mu se pridruio a on doznao tko sam, mogle su se oekivati vesele scene. Odluio sam da prihvatim ponudu, jer mi je ova pratnja, ako ne kasnije, a ono sada, mogla biti od koristi kroz Mistake-kanjon. Mislio sam nastavi. I konj vam je slian. Vidi se po njemu da ni on nije imao drugog posla ved da trai davno pokopane leeve. Dakle recite, hodete li s nama? Mi demo sutra ujutro krenuti dalje. Sa zahvalnodu prihvadam vau ponudu, Sir, i izriito vas molim za vau zatitu. Imat dete je, a vjerujem da de vam biti i potrebna. Bit du sretan kada se budemo maknuli odavde; inae bi se moglo dogoditi da mene ili nekog od ostalih komandant zadri kao uhodu. Zar nisi istog miljenja, stari moj Jose? Ovo pitanje bilo je upudeno ostarijem ovjeku ije je simpatino lice imalo dubok melanholian izraz, kao da pati od neke pritajene unutarnje boli. Jos je skradenica od Josua; ovjek se zvao, kao to sam kasnije doznao, Josua Hawley. Istog sam miljenja odgovori. Samo nam jo to fali da budemo prisiljeni da vadimo kestenje iz vatre za ove uniforme i da oprljimo svoje prste. Trebalo je zadrati Old Wabblea; on bi bio pravi ovjek za to. Mene oni nede dobiti. Bit du sretan kad jednom vie ne budem ovdje i kada mi za leima ostane Mistake-kanjon. Zato? Zar se boji duha ustrijeljenog Indijanca? Da li se bojim? Ne; ali ne mogu ga zaboraviti. Taj kanjon je za mene gadan kraj. Doivio sam ondje neto to svatko ne doivi, a pri tome sam naao i zlata. Zlata? TJ Mistake-kanjonu? To je nemogude! Tamo ga nema. Ali mora da ga je nekada bilo ondje, kada smo ga mi nali. Dakle zbilja? Ti si to sigurno pukim sluajem otkrio, stari moj Jose? Nisam. Pokazao nam ga je jedan Indijanac. Prosto ovjek da ne vjeruje. Crvenokoac nede tako neto nikada otkriti bijelcu, pa ak da mu je i najbolji prijatelj. Onda je to moda bio izuzetan sluaj. Bio je to onaj isti Crvenokoac koji je iz zabune bio ondje ustrijeljen. Moda du vam sutra ispriati kako se to zbilo, kada ugledamo kanjon. Sada nisam raspoloen; radije ne govorimo o tome. Dodaj mi meso; htio bih da jedem.' Dodue, to je meso od antilope, ali mi mora ipak prijati. Volio bih vie komad bivolje grbe ili bedro sjevernog jelena. Jelena? Ah, sjevernog jelena, to bi bilo neto! usklikne Webster mljacnuvi jezikom. To je najfinije i najsonije peenje na svijetu. Kada god se sjetim sjevernog jelena, pada mi uvijek na um onaj Zapadnjak koji je od mene napravio lovca. 6

 A tko je to bio? Maloprije sam mu spomenuo ime. Mislim Old Wabble. ta? Kako? Old Wabble? Onaj uveni stari osobenjak? Tako? Ti ga poznaje? Kako da ne! Kakvo pitanje! Pod njegovim sam rukovodstvom na Dalekom zapadu doivio svoju prvu pustolovinu, pustolovinu koju, koju du vam ispriati, iako dete mi se smijati. Radi se, naime, o mom prvom sjevernom jelenu. Nakalja se oprezno, i lice mu poprimi izraz pun obedanja. Tada pone: Zapravo se on zove Fred Cutter, ali kako se stalno gegao, a odijelo na njegovom mravom tijelu visilo kao na kolcu, zvali su ga uvijek samo Old Wabble. Ranijih godina bio je dolje u Texasu kauboj pa se navikao na tamonje odijevanje, te ga ovdje na Sjeveru nije mogao nitko nagovoriti da ga zamijeni sa drugim. Jo uvijek ga vidim pred sobom onakvog dugakog i tankog, u neopisivim cipelama i konatim gamanama onog kraja. A preko koulje, iju boju radije ne bih spomenuo, visio je jelek, po kome se ogledala vlasnikova bezazlenost. Grudi i vrat bili su mu razgaljeni a pod zguvanim eirom nosio je maramu ovijenu oko ela, iji su vrhovi padali na ramena; o pojasu dugaak svinut no, u uima teki srebrni koluti, a u velikoj, smeoj koatoj ruci stalno gorudu cigaretu, bez koje nije mogao da bude drukije ga je rijetko tko ikada vidio. Najdragocjenije na njemu bijae njegovo staro, vjetrom ibano, jako navorano, ali uvijek obrijano lice sa punakim usnama Crnca, dugog iljatog nosa i otrih sivih oiju, kojima nita nije moglo lako da izmakne, iako su mu vjee uvijek bile napola zatvorene. Bilo da je lice mirovalo ili pak u pokretu, imalo je uvijek odraz nadmodnosti koja se niim nije dala izbaciti iz ravnotee. Ova nadmodnost bila je potpuno opravdana, jer Old Wabble, unato tome to se u hodu gegao, nije bio samo majstor u jahanju, u rukovanju pukom i lasom, ved njemu nisu nedostajale ni druge osobine koje pravi Zapadnjak mora da ima. Njegove esto ponavljane rijei It's clear dokazuju da su mu se esto i najtee stvari inile laganim i jednostavnim. A to se mene tie, u to sam vrijeme bio dolje u Princetonu kao graevinski pisar, i zaradio tako mnogo da sam mogao nabaviti opremu i ostvariti svoju staru zamisao da odem za Idaho kao kopa zlata. Bio sam jo zelen, potpuni novajlija, i poveo sa sobom samo jednog pratioca, Ben Needlera, bududi da nisam htio svoje bogatstvo o kojemu sam sanjao dijeliti sa mnogima, a Ben je Divlji zapad poznavao isto tako malo kao i ja. Kada smo u Eagle-Rocku napustili kola, bili smo kicoki opremljeni, natovareni kao mazge samim lijepim, dobrim i sjajnim stvarima, koje su, na alost, imale samo tu osobinu da nisu bile ni za kakvu upotrebu. A kada smo poslije tjedan dana stigli do Payet-te-Forka, sliili smo pravim skitnicama, gotovo potpuno izgladnjeli, dok smo putem viak predmeta nae opreme pobacali, tj. sve osim oruja i municije. Moram priznati da bih dao cijelu svoju bojnu opremu za komad dobrog kruha sa maslacom, a Ben Needier bio je sigurno istog miljenja. Sjedili smo na rubu gutare pruivi nae izranjavljene noge u vodu i razgovarali o svakojakim poslasticama koje bismo rado imali, o bivoljim bedrima, pe-enki soba, medvjeim apama i srnedem 7

butu. Da, govori se da u ovom kraju ima sobova, skoro isto^ tako velikih kao i bizona! Mljacnuvi jezikom, Ben ree: Kamo srede! Kada bi sada jedan od njih doao u blizinu, zabio bih mu sa uitkom oba taneta meu rogove, a tada ... A onda bi bilo svreno s vama! zauo se smijeedi glas iza grma. Sob bi vas zdrobio u kau sa svojim rogovima. Ovakvoj se ivotinji ne puca meu rogove; rogove ona uopde i nema. Vi ste se sigurno tamo prijeko u New Yorku izlegli kao aidi, i ovdje pali iz vedra neba, Messieurs ? Skoili smo i pogledali u govornika koji se promo-lio iz grmlja, odakle je prislukivao na razgovor. Stajao je sada pred nama, onakav kakvog sam vam ga opisao, Old Wabble, sa izrazom lica koji nam nije ba laskao i samosvjesnim pogledom iz poluotvorenog oka. Na razgovor koji je nakon toga uslijedio rado bih izostavio. Ispitivao nas je kao uitelj ake i pozvao nas da poemo s njim. Otprilike milju daleko od rijeke, na jednoj umom okruenoj preriji, stajala je koliba od balvana, koju je on nazvao svojim rancem. Iza nje bilo je nekoliko otvorenih staja koje su sluile kod loeg vremena kao zaklon za konje, mazge i goveda, koji su sada pasli na slobodi. Naime, Old Wabble je od' obinog kauboja postao odgajiva stoke. Posluga mu se sastojala od Will Littona, bijelca nadzornika, kao i nekoliko Indijanaca iz plemena Zmije, a koje je on nazivao vaqero-sima, i koji su mu vjerno sluili. Vidjeli smo ove ljude kako tovare u neka laka kola tendu i druge predmete. Ovo je neto za vas, ree stari. Hodete u lov na sobove, a tamo se upravo vre pripreme za odlazak u lov. Ba me zanima to dete postidi. Poite sa mnom. Prije toga dete svratiti u kudu, jer, jasno, gladan strijelac puca u zrak. Pa dobro, bilo nam je svejedno. Jeli smo i pili, a zatim krenuli jer Old Wabble nije ni mislio na to da radi nas odgodi izlet. Dobili smo konje, uzjahali ih i krenuli, u poetku du rijeke. Tamo je bila splav koju smo upotrijebili. Na elu povorke bio je starac koji me je pozvao da budem kraj njega. Vodio je ne-osedlanu mazgu na ularu. Kada smo stigli na drugu stranu, vidjeli smo, da nas i ostali slijede, to jest Ben Needier na rianu, a Will Litton na zelenku; za njima su ila kola koja su vukla etiri konja, a upravljao je njima jedan Indijanac. Taj se zvao Pap-Muh, Krvava ruka, ali u svom civiliziranom odijelu nije sliio krvoloku, kao to mu je to kazivalo ime. Njegovi suplemenici su ostali na rancu. S one strane prijelaza kratak dio puta vodio je kroz rijetku umu, a zatim u zelenu doknu bez ijed-nog stabla, koja je prelazila u bujnu savanu. Kada smo nakon nekoliko sati stigli do njezinog suprotnog kraja, tamo gdje se tlo stalo uzdizati, zaustavili smo se da se ulogorimo. ivotinje smo pri vezali iza atora, a ispred njih upalili vatru. Ovdje smo namjeravali da ostanemo jedan dan da lovimo antilope, a moda da uhvatimo i kojeg bi vola. Da su ovuda povremeno prolazili i bizoni, vidjelo se po kosturima koji su svuda unaokolo leali. Jedna od sunca izblijedjela lubanja leala je posve blizu naeg atora, koji je pod nadzorom Krvave ruke trebalo da ostane na svom mjestu, dok smo mi bijelci krenuli gore prema movari, gdje je prema tvrdnji Old Wabblea bilo u obilju sobova. Na alost ni ovog ni slijededeg dana nismo ugledali ni jednu divlja, to je staroga jako naljutilo. Meni je pak to bilo drago, jer sam se bio plaio njegove otre kritike, poradi moje vjetine u gaanju. U to vrijeme sam se osjedao sasvim siguran da du na trideset koraka pogoditi crkveni toranj, ali bio sam 8

sasvim siguran i u to, da du, ukoliko se od mene zahtijeva, pucati u prazno umjesto da na ezdeset koraka ustrijelim brzonogu antilopu. Ali tada je Old Wabble doao na najnesretniju misao, i to da provjeri nau sigurnost u gaanju. Pozvao nas je da gaamo u leinare. Ove ptice su se bile spustile na nekih sedamdeset koraka od nas na kostur bivola, i trebalo je da prvi pokaem svoju vjetinu. Dakle, moram vam redi, leinari su mogli biti sasvim dovoljni sa mnom, poto je bilo upravo onako kako iam i pretpostavljao: pucao sam etiri puta bez ijed-nog pogotka, a ni jedan od tih leinara nije naao za Vi ijedno ni da uzleti. Ove ivotinje znaju da ni jednom pametnom ovjeku nede pasti na um da puca u njih; hitac ih zapravo jo vie privlai umjesto da ih zastrai, jer im od svake ustrijeljene divljai pripadne barem utroba. Ben je dva puta pogodio u prazno; tek mu je tredi metak pogodio leinara, a ostale je otjerao. Eximious incomparable!* smijao se Old Wabble tako da su mu se tresli svi njegovi rasklimani udovi. Messieurs, it's clear, ba ste stvoreni za ljude Divljeg zapada; ne bojte se niega! Vi ste pravi ljudi, jer ste ved sve postigli to je u vaoj modi, a dalje napredovati ionako nedete! Ben je mirno primio ovu presudu; ali ja sam se razljutio, no bez uspjeha, poto mi je starac na to odgovorio: utite, Sir! Va drug je barem kod tredeg pokuaja pogodio; za njega jo postoji nada. Vi ste za Zapad izgubljen ovjek; meni niste potrebni i dajem vam jedini dobar savjet da se im prije gubite odavde. To me je veoma zaboljelo, jer ni jedan majstor nije pao s neba, a prah koji sam dotle bio potroio, sigurno nije teio niti pola kilograma. Odluio sam da u svakom sluaju, makar i silom, steem starevo priznanje. Slijededeg jutra krenuli smo ka visokim movarama u brdima Salmn Rivera. Na mazgu smo natovarili hranu, posue, pokrivae i ostale stvari; naa smo kola ostavili kraj atora, bududi da nisu bila upotrebljiva u onim neprohodnim brdima. Ovaj vam je kraj poznat i ne elim da opisujem put kojim smo jahali; bio je esto opasan 'po ivot, naroito na onom mjestu gdje Snakes-kanjon naglo zaokrede, te se mora strmo sidi u dubinu da bi se Wihinasht-puteljkom stiglo na drugu stranu. S desne strane ogromna litica, s lijeve crna provalija, a izmeu toga jedva pola metra irok put za jahanje; sva sreda to su nam konji bili navikli na takve puteve, kao i to da ja nisam nikada patio od nesvjestice! Sretno smo se probili. Ali uskoro nam se pribliavala nova opasnost. Kada smo se uskoro poeli penjati Wihinasht-pu-teljkom, susreli smo etu od osam Indijanaca na konjima, od kojih su etvorica bila okidena perjem poglavica. Izgledalo je kao da ih naa pojava nije nimalo uplaila, i pri nijemom prolazu mimo nas promatrali su nas melanholinim, ravnodunim izrazom lica, koji je inae crvenoj rasi svojstven. Na elu povorke jedan je jahao na ogatu i nosio u lijevoj ruci neki neobian, izduen predmet, iskiden pernatim resama. Neobino me je dirnuo ovaj nijemi, alosni susret sa nekadanjim gospodarima ovog kraja. Nisu mi se uinili opasnim, jer nisu namazani ratnim bojama, a po izgledu nisu bili niti naoruani; ali tek to smo bili zaokrenuli iza slijedede uzviice i izmakli im ispred oiju, Old Wabble se zaustavi, uputi im mrk pogled i ree: 9

Zounds! Sta trae ovi lupei ovdje? To su Panash-tsi, koji su sa Indijancima iz plemena Zmija, kojima i moji vaquerosi pripadaju, u zavadi. Kuda namjeravaju? Njihov put vodi uz moj ran. Kakva opasnost, a ja nisam kod kude! Pa oni su nenaoruani! upadoh ja. Old Wabble me osinu pogledom iz svojih poluzatvorenih oiju, ne udostojivi se ni da mi odgovori, ved nastavi: Sa naim lovom na sobove je gotovo, barem za danas i za sutra. Moramo se vratiti dolje do atora, a moda ak i do ranca. Moramo ih preduhitriti. Sredom poznajem jedan puteljak koji ovdje u blizini vodi dolje, ali ne za jahae, ved za dobre brane. Naprijed, momci! Moja je odluka da ih uzmemo na nian; it's clear! Jurili smo u galopu pet minuta, lijevo pored litica; a onda stigli na malenu visoravan ije se tlo sastojalo od movare i livade; na stjenovitim rubovima rasle su visoke jele, kroz nju je uboredi protjecao potoid. Old Wabble skoi s konja i ree: Tamo, na kraju ove doline, vodi put dolje. Ako se pourimo, bit demo prije Crvenokoaca kod atora. Jedan od nas mora ostati kod ivotinja, i to onaj bez kojega moemo najlake ostati, a to je naravno ovaj na famozni Ralph, koji je etiri puta pogodio u prazno. On bi prije mogao da pogodi nekoga od nas negoli jednog Crvenokoca. Da, famozni Ralph, bio sam naravno ja, Ralph Webster, bivi graevinski pisar dolje u Princetonu! Ljutito sam negodovao ali sam na kraju ipak morao da popustim. Ostala trojica su uzeli svoje oruje i odjurili, poto mi je stari bio naredio da se za ivotinje dobro brinem i da ne napustim dolinu dok se on ne vrati. Bio sam bijesan. Zar da se sa mnom tako postupa? Da se pobiju oni jadni Indijanci koji su tako neduno izgledali! Zar sam smio to da dopustim? Ne! Oni su ljudi kao i mi. A osim toga sam htio i da se osvetim za onu uvredu! Divlji zapad mi nije bio poznat, i podlegao sam svojoj nerazumnosti. Privezao sam mazgu i tri neosedlana konja uz prva stabla i u galopu odjahao natrag putem kojim smo doli. Zadanu obavezu sam bio voljan da ispunim, ali prije toga htjedoh da upozorim Indijance. Brzo, koliko god sam samo mogao, spustio sam se Wihinasht-puteljkom dolje -u Snakes--kanjon. Tada ugledah Crvenokoce pred sobom. uvi da dolazim, osvrnuli su se i zaustavili. Tjesnac je bio ovdje jo dovoljno irok. Pritegnuo sam svog konja i upitao da li zna netko od njih engleski. Onaj na ogatu, s onim poduim predmetom u ruci, odgovori mi: Ja sam To-Ok-Uk, Brza strijela, poglavica Panasht--Soona. Da li se moj bijeli brat vratio da mi preda poruku starca ije stado uvaju Indijanci iz plemena Zmije? . Dakle, ti ga poznaje/ upitah. On vas smatra neprijateljima i pourio se naprijed pjeice da vas pobije. Ja sam krdanin i smatrao sam svojom dunodu da vas upozorim. A gdje su vae ivotinje? raspitivao se prostrijeli vi me svojim mrkim pogledom. 10

One se nalaze s one strane Wihinasht-puteljka u zelenoj dolini. Potom je jedan asak potiho razgovarao sa ostalim i tada me s ljubaznim izrazom upita: Moj bijeli brat je tek kratko vrijeme u ovoj zemlji? Od juer. A ta hode bljedoliki ljudi tamo gore u brdima? Hodemo da lovimo sobove. Da li je moj brat uveni lovac? Nije; ja i sada jo uvijek promaujem. Smjekajudi se pitao me je sve vie i vie dok nije sve doznao. Morao sam mu ak i ime redi, na to mi odgovori: Ralph Webster je ime koje Crvenokoac teko pamti. Nazvat demo te At-Pui, Dobro srce. Ako misli due ovdje ostati, morat de biti oprezniji. Tvoja dobrota je mogla lako da bude i vaa propast. Budi veseo to nismo krenuli ratnom stazom! Pogledaj ovaj wan-pum pokazujudi na onaj resama okiden predmet koji je drao u lijevoj ruci on sadri miroljubivu poruku poglavicama Soona. Dolazimo bez oruja da bi ga odnijeli do starevog ranca iji bi ga Indijanci odnijeli poslije dalje. Mi, dakle, nemamo ega da se bojimo. Naa zahvalnost je isto tako velika kao to bi bila da si nas i od smrti spasio. Ako ti ikada bude zatrebao prijatelj, tada doi k nama! At-Pui, Dobro srce, bit de nam uvijek dobro doao. Howgh! Ja sam govorio. Pruio mi je desnicu i odjahao sa svojim ljudima dalje. Povikao sam za njim da me nikako ne oda starcu. Tada se okrenuh, veoma zadovoljan svojim uspjehom, ali ne i razboritodu, koja mi je potpuno nedostajala. Naprotiv, bio sam vrlo neoprezan. Stigavi na visoravan, skinuo sam sa mazge tovar, odvezao konje da bi mogli pasti. Obilno vrijeme koje mi je preostajalo iskoristio sam za vjebe u gaanju. Rog mi je bio pun praha, a i u prtljagu je bila jo puna jedna kutija. Kada sam bio ispraznio rog, mogao sam na svoje vlastito zadovoljstvo redi da bih sada crkveni toranj mogao pogoditi i sa razdaljine od dvije stotine koraka. Pred veer vratio se Old Wabble sa Benom i Wil-lijem. Sastali su se sa Crvenokocima dolje kod atora i priali mi, kao da mi je to neto novo, da su krenuli sa najmiroljubivijim namjerama da wan-gum predaju Krvavoj ruci s tim da on vodi dalje brigu o njemu, pa se onda odmah vratili istim putem nazad. Ja sam, naravno, preutio svoj in. Nodili smo u maloj dolini i ujutro krenuli prema ne ba dalekoj movari. Ova je leala u mnogo vedoj dolini nego ona prethodna. U sredini doline nalazilo se malo jezero s movarnim obalama. Dalje o obale prualo se ipraje i uma sa varljivim tlom. Zatim su slijedile visoke, gole i raspukle gromae stijena, koje su okruivale dolinu. Ova je bila svakako dva sata hoda dugaka i isto toliko iroka. 11

Poto smo rasteretili mazge, ureismo mjesto za logorovanje kao 1 ognjite, gdje je trebalo da ostanem i uvam konje. Tada su ostali krenuli u potragu. Do podne je sve tiho bilo, ali onda se zau nekoliko hitaca. Malo zatim vratio se Ben Needier sam. Prerano je pucao u sobovu enku te ga je razljudeni Wabble potjerao. Ovaj se tek u sumraku vratio sa Littonom ljut zbog pretrpljenog neuspjeha. Tragova je bilo dosta, bijesno je govorio, ali ne samo o sobova ved i od Crvenokoaca koji su svakako ved prije nas bili ovdje i potjerali divlja; it's clear! Naili smo na jednu jedinu kravu; tada je ovaj Needier prije vremena oapeo oba svoja hica te nam je omaglila. Eto to ovjek ima od toga kad sa uto-kljuncima krene u lov. No, ne bih htio da mi ovaj put bude uzaludan i ostat du sve dotle dok ne oborim jednog tekog mujaka. Sa nama dvojicom vie nije progovorio ni jedne rijei. Ostao je istog raspoloenja i slijededeg jutra kada je izjavio da de sa Littonom krenuti sam u lov. Oba utokljunca su morala ostati u logoru kako ne bi opet neto pokvarili. Imao je pravo da ini to ga je volja, a mi smo isto pravo za sebe prisvojili. Kada su se njih dvojica bili udaljili, izveli smo ono o emu smo se preko nodi bili dogovorili. Ako su sobovi bili protjerani, tada se vie nisu mogli nalaziti u dolini, ved izvan nje. Tamo se moralo idi u potragu za njima. Kako je na lov mogao da potraje i do veeri, poveli smo mazge da nam nose potrebne predmete, a moda i manju lovinu. Krenuli smo u jednu drugu dolinu. Ovdje nije bilo ni jezera ni movare, a svakako ni sobova, jer su se ovdje ved nalazili ljudi, ljudi sa mazgom. Ljude nismo vidjeli, ali tim jasnije mazgu koja je bez sedla i uzde, na prilinoj razdaljini, desno od nas, mirno pasla travu. A gdje su bili ljudi? Morao sam ih nadi. Dok se Ben tromo uputio prema tuoj mazgi, produio sam sa naom ravno dalje. Mazga je pasla i dalje sve dok joj se Ben nije pribliio na jedno sto koraka. Tada se okrenula i velikim skokovima dojurila prema meni, svakako iz naklonosti prema svojoj rodbini koja se nalazila s moje desne strane. Ali, ta je to? To ni u kom sluaju nije bila mazga, ved divlja. Toliko sam i sam znao, iako sam vaio kao utokljunac. Brzo sam kleknuo iza mazge, prislonio puku, nanianio i odapeo. Taj nepoznati stvor uinio je jo dva tri skoka te se skljokao. Dojurio sam, a i Ben. Hitac ju je pogodio u lopaticu, i obojica smo se sloili da sam pogodio koutu. Privezali smo je za samar te krenuli dalje, ali ne daleko, jer je dolina bila pri kraju. Desno i lijevo pruale su se neprohodne strme litice, ispred nas prilino strma uvisina koja je sliila sedlu, iza koje je trebalo da traimo drugu dolinu. Naa mazga je bila dobar, penja te smo zakljuili da se uzveremo ravno gore. Nakon prilinog napora stigli smo gore i ustanovili da se nismo prevarili, jer se pred nama zemljite ponovo sputalo duboko dolje. Ali ondje iz daljine o-prije neka neobina galama koja je svakako poticala od ljudskih glasova. Morali smo doznati na emu smo, te smo potraili zgodno mjesto za osmatranje. S obje strane uzanog brdskog sedla bilo je dodue visokih ali i kosih uzvisina koje su se lako dale savladati. Mi smo se probili s lijeve strane gore da bi odanle sagledali dolinu s one strane. Svoju mazgu smo privremeno ostavili iza sebe. Stiavi gore, Neeler se htjede izviti daleko naprijed kako bi bolje vidio; bududi da je zbog svog svijetlog odijela mogao biti lako opaen, gurnuh ga u stranu, jer sam ja bio u tamnom, i pogledah dolje. Sto se u prednjem dijelu druge doline odigravalo, to nisam mogao vidjeti, jer mi mjesto na kome sam stajao nije bilo dovoljno visoko. Meutim u pozadini ugledao sam sedam Indijanaca na konjima koji 12

su, urlajudi iz sveg glasa, u irokoj liniji polako kretali naprijed. Ta vika je dolazila sve blie i postajala tako buna da je ak i naa mazga, koja je dolje ostala, poela sumnjivo stridi uima i mahati repom. Zato sam poslao Bena dolje da je umiri. Tada mi je oko zapelo za uzvisinu, nekih etrdeset koraka udaljenih od sedla. Ondje je sjedio, na moje veliko iznenaenje, neki Indijanac upravo nasuprot meni. Bio je to To-Ok-Uh, Brza strijela, koji mi znaajno kimnu glavom, stavivi desnu ruku na usta, to je znailo da utim. Kako je dospio ovamo? Zato i radi ega da utim? Prekjuer bio je nenaoruan, a sada mu je preko koljena leala puka. Dok sam o tome razmiljao, buka se sve vie pribliavala. Zauo sam kotrljanje kamenja pod sobom i pogledah dolje. Nebesa, kakvog li udovita! Uz glasno i bijesno frktanje penjalo se sa suprotne strane doline ka vrhu sedla. Neman, visoka preko dva metra, kratkog zdepastog tijela i dugih nogu, gornja iroka usna poklopila je donju, upave brade, sijevajudih oiju, pojavi se na vrhu brdskog sedla. Kada je tamo gore tik pred sobom ugledala Ben Needlera i mazgu, zabacila je odvratnu glavu na kojoj su se nalazili irok, snani lopatasti rogovi i projurila kraj njega. A Neeler, ugledavi pred sobom, na nekih est koraka od sebe, neman kao da je iz zemlje izala, vrisnuo je od uasa, odbacio puku, okrenuo se i pojurio, ne, stropotao se glavake sa visine u dolinu s ove strane. A ni mazga nije pokazala vedu hrabrost od svog gospodara. Napravila je isto tako brz skok unazad i sjurila kao sanjke na sve etiri niz brdsko sedlo dolje. Nisam imao vremena da pripazim da li de oboje sretno dolje stidi. Neman se bila okrenula prema meni jer nije primijetila da je put pred njom bio slobodan. Snanim skokovima pribliavala se ravno meni. Nisam bio manje zabezeknut od Ben Needlera. Puka mi je ispala iz ruku. Bjeati, samo bjeati! Skakao sam s kamena na kamen du kamenitog obronka, a neman za mnom. Tada se odjednom stvori preda mnom u stijeni otvor. Brzo sam se uvukao, tako brzo kao to to nisam nikada uradio u svom ivotu. Otvor se zamraio jer je neman turila glavu u njega, koliko god su joj rogovi to doputali. Dahtala je kao avo i na svom sam licu osjetio njezin dah. Ali strah gonjene ivotinje bio je vedi od bijesa. Povukla je glavu i okrenula u bijeg. Tada se stvorila licem u lice sa poglavicom koji je hladnokrvno ekao sjededi nasuprot njoj. Nanianio je kratko. Odapeo i sob se stropotao pod hicem. U tren oka siao je To-Ok-Uh sa druge strane na nau. Dok sam ja vrlo oprezno promolio glavu kroz otvor, dotle je on promatrao snanu ivotinju te me, smjekajudi se, pozove: Brate moj, izai van! Ovaj sob pao je od tvog metka i prema tome je tvoje vlasnitvo. Od mog metka? upitao sam zaueno, dok sam se izvlaio iz rupe. Da, kimne mi lukavo glavom. Ti si At-Pui, Dobro srce, i ti si nas htio spasiti; i zato treba da stie slavu kod svojih ljudi. Ratnici Panashtsa predali su svoj vanpum i stigli su prije vas u dolinu sobova, gdje su svoje oruje bili sakrili. Svakako da tamo niste naili ni na kakvu divlja osim onog mladog jelena kojeg sam na leima vae mazge vidio. Bio si toliko iskren da mi prizna kako jo uvijek ne umije pogoditi, ali ti o tome vie ne smije govoriti, jer elim da te tvoji drugovi cijene onoliko koliko te ja volim. Sjeo sam na stijenu da vidim kako de ta snana ivotinja da padne u klopku: tada sam te ugledao i smjesta odluio da je tebi poklonim. Neka se misli da je pala od tvog metka. Da uiva slavu

13

dok ne postane dobar strijelac. Tvoj brat me nije vidio i odlazim da me ne bi ugledao. Moje oko eli da te ponovo vidi. Ja sam govorio. Howgh! Stegnuo mi je ruku i pourio dalje da bi nestao u dolini s druge strane. To je bila zahvalnost takozvanog divljaka. Prepustio je slavu meni koja je zapravo njemu pripadala. Zar da odbijem taj poklon? Ne, bio sam jo uslijed svoje mladosti nejak za to. Old Wabble mi se narugao; dodue, bila je moja greka, la, to se kitim tuim perjem, ali stari Zapadnjak sada treba meni utokljuncu da zavidi. Uzeo sam svoju puku i siao u dolinu. Ben Needier stajao je a neozlijeenom mazgom prilino daleko od brdskog sedla. Dozvao sam ga rukom i poveo ga onamo gdje je leao sob. Ben nije vidio Indijanca, a osim toga nitko nije znao da poznajem poglavicu. Moj drug je prema tome morao biti uvjeren da sam ja oborio ivotinju. Moete ved i sami zamisliti kako je bio iznenaen i koliko zavidan. Bilo mi ga je ao. I zato sa mu, iskreno da priznam, jer me je pekla savjest, predloio da ree Old Wabbleu da je sam ustrijelio mladune jelena. To ga je toliko usredilo te me je i zagrlio. Ja sam morao ostati kraj svog plijena da ga uvam od zvjeradi, dok je Needier krenuo na mazgi prema movari da dovede Old Wabblea i Littona. Doveo ih je tek u kasno popodne. Obojica nisu tog dana uopde vidjeli soba. Stari je stajao nijem pred mojim plijenom. Konano prizna-de da je vrlo rijetko vidio ovakav divan primjerak. Zavist mu je izbijala iz cijelog njegovog klempavog tijela da su mu se ak i udovi zatresli. Tada me odmjeri prijetedim pogledom iz poluotvorenih oiju i ree: Well, znam na emu sam, Sir. Kada ste prekjuer etiri puta pucali u prazno, dozvolili ste sebi jednu alu: It's clear; ali nadam se da se to vie nede ponoviti, ako mislimo ostati prijatelji! Postali smo i ostali prijatelji, i esto smo zajedno imali po koji dobar pogodak. Izgledalo je kao da mi je sa darom poglavice poklonjen i otar Vid i sigurna ruka. Od onog dana sam odmah poeo tako sretno gaati da ni starom nikad nije palo na um da sam ga onim sobom moda prevario. Sa Brzom strijelom sam se jo esto susretao, a njegovi me ljudi jo i danas zovu At-Pui, Dobro srce. On je vjerno uvao tajnu, a danas sam je ja prvi put odao. Da, Messieurs. Priznajem, tako mi lovake asti, da moj prvi sob nije bio moj prvi, ali vjerujem da jo dugo nede biti ni posljednji. Ja sam govorio. Howgh! Zautio je, dok su ostali stavljali aljive primjedbe na ono to su bili uli. Ja sam utio. Svaki Zapadnjak morao je da proe vrijeme naukovanja. Nitko se nije uen rodio. A i ja sam imao svoje uitelje, najprije Sam Hawkensa, onog malog aljivinu, a zatim Win-netoua, neuporedivog majstora u svemu to se Divljeg zapada tie. Sto se pak Old Wabblea tie, uo sam ved mnogo o njemu, ali ga jo nikada nisam vidio. ivio je u priama Zapadnjaka kao neka mitska osoba sa kojom sadanjost nema nikakve veze. O njemu su se priale na stotine zgoda i dogodovtina, koje su zapravo dokazivale da je bio originalan ovjek kakvog vie nigdje nema. Nije se znalo gdje se u kom asu nalazi i to radi. Kada bi se iznenada pojavio ovdje ili ondje, tada je to bilo samo za kratko vrijeme. Ljudi su tada mogli ponovo da priaju o njegovim brzim, smjelim poduhvatima, kao i njegovim neobinim hirovima. 14

U svojim mlaim danima zvali su ga kralj ka-uboja. Meutim, sada mu je moglo biti i preko devedeset godina. Kau da je jo uvijek toliko poduzetan kao da je mladid, samo je njegova, duga snjenobijela kosa koja je pri kasu vijorila za njim kao griva odavala duboku starost neobino burnog ivota. Uvijek sam imao elju da ga jednom vidim. A sada je bio ovdje prije mene i svakako nestao opet za nekoliko mjeseci. Dok nam je Webster priao, bilo se spustilo vee. Zbog Komana nismo smjeli upaliti vatru. Zbog toga nije bilo nikakve zabave, pa smo legli da spavamo. Kada smo slijededeg jutra htjeli da krenemo, pokazalo se da je Websterovo nepovjerenje bilo opravdano. Komandant je po svaku cijenu htio da zadri jednog lovca kao uhodu. Pri tome je naiao na otro negodovanje i najzad uvidio da je bolje da odustane. Na silu drana uhoda vjerojatno bi mu nanijela vie tete nego koristi. Tada sam se naalio i ponudio sam mu se. S prezirnim pokretom ruke odmahnuo mi je i rekao: Jaite samo dalje, Charley! ovjek koji traga za trulim kostima i ostacima ne moe obavljati ono to ja od uhode zahtijevam. Kopkajte samo mirne due i dalje po starim grobovima; ne elim da sa vama navalim teret na lea. On je ved dakle saznao to me je toboe nagnalo na Zapad. Well, meni je ovaj rastanak bio po volji. Da me ne bi pri odlasku prozreli, visio sam tako nezgrapno na konju i zadrao taj isti stav i za cijelo vrijeme naeg dananjeg puta, kako moji suputnici ne bi promijenili svoj sud o meni. Ova desetorica sastala se putem od Rio Gila i htjeli su sada prijeko u Texas. Jedni gonjeni jednom, a drugi drugom namjerom. Prema tome oni nisu predstavljali skupinu s odreenom zajednikom svrhom. Od logora odreda do Mistake-kanjona imali smo etiri sata jahanja. Prola su a da se nita nije dogodilo. Podsjetili su Josua Hawleya na njegovo jueranje obedanje i on obeda da de ga odrati. I ono malo rijei koje sam iz njegovih usta uo dosta su mi oavale. Znao sam da je on taj bijelac koji je zbog nesporazuma ubio crvenog prijatelja. To ga je jo i dana titilo, i zato i ta sjeta koju sam odmah na prvi pogled uoio. Mi smo dosada bili na stjenovitoj visoravni koja se postepeno sputala dolje. Tada smo se zaustavili' pred dubokom gudurom do koje je vodio strmi put. Taj se put pruao beskrajno prema istoku i inilo se kao da su ga divovi svojim akama uklesali u stijenu. Sa obiju strana dizale su se strme litice visoke nekoliko stotina metara. Dolje je uborila neka voda. Gledajudi je odozgo izgledala je crna kao tinta. Ovdje, gdje smo se mi zaustavili, stajali su na rubu stijena ratrkani ogromni kaktusi. To je bio Mistake-kanjon u koji smo morali sidi. Tko god bi bacio pogled u zjapedu i prijetedu provaliju morao ga je proimati osjedaj jeze, kao da se tamo dolje nalazi mjesto neizbjene propasti. Ved sam vidio mnoge kanjone, a i projahao mnoge, no ni jedan me nije jo tako odbijao od sebe kao ovaj. Jahali smo strmim putem dok nismo stigli do dna. Ili smo du vode koja je sada sasvim drukije djelovala. Doli smo do jedne velike stijene na obali o koju se voda razbijala. Ovdje je Jose zaustavio svoga konja, sjahao, sjeo na kamen i rekao: To je ono mjesto na kojem elim da odrim svoje obedanje. Sjaite, Messieurs! Treba da saznate kako je nastala pria o duhu u Mistake-kanjonu. 15

 Duh! Pshaw! nasmija se Ralph Webster. Lud je tkq u takve duhove i sablasti vjeruje. Zabunom je neki bijeli lovac ubio prijatelja, Apaa, umjesto neprijatelja, Komana. Ali nitko ne zna da kae tko je to mogao da bude i kako je to moglo da se desi. Ja, jedino ja mogu to da kaem ree Jose, dok je rukom prelazio preko oiju. Sto, ti? Dakle, ti zna kako se ona nesreda dogodila? Kako da ne! Ovdje sam sa ovog kamena, na kojem sada sjedim, tada lino opalio" onaj kobni hitac. Tada su moje oi bile za trideset godina mlae, ali ne i dovoljno otre da razlikuju pravog od krivog. Imao sam prijatelja, znajte, pravog, istinskog. Bio je Apa i zvao se Tkhlisch-Lipa, Zvearka. Bio sam mu spasio ivot i radi toga mi je bio zahvalan te mi je obedao da de mi pokazati mjesto na kome se mogu u izobilju nadi grumeni istog zlata. Odabrao sam etiri hrabra momka koji su mi odgovarali za taj poduhvat. Morali smo biti vrlo oprezni, jer se ono mjesto nalazilo u oblasti Komana. Mi bijelci zato nismo ni poveli konje. Jedino se Apa nije htio odredi svoga mustanga. Da ne bih duljio, uto smo stigli gore nad kanjon. Uz njegov rub vidite i sami ove ratrkane ogromne kaktuse. Onamo dalje bila je tada itava uma i na njezinom rubu smo sebi podigli kolibicu u kojoj smo namjeravali da prebivamo, dok se nae radno mjesto nalazilo ovdje dolje kraj vode. Tkhlisdh-Lipa nije lagao. Naili smo na obilje zlata mimo naeg oekivanja. Samo su etiri ovjeka mogla da rade. Jedan je morao da uva kolibu, dok su se ostali dali u potragu za mesom. U lov se moralo idi vanredno oprezno, jer Avat-Huts zvani Veliki bivol, poglavica ovdanjih Komana, vaio je ne samo kao ovjek edan krvi ved i kao izvrstan majstor u traganju. Samo se po sebi razumije da je svaki od nas osim motike i lopate drao stalno pri ruci i oruje. Moglo je biti otprilike tri nedjelje to smo ovdje boravili kada je jednog dana Apa morao da uva kolibu, dok je jedan od naih drugova, dugonja Dinters, tragao za mesom. Dok smo mi ostali dolje marljivo radili, sjedio je Crvenokoac gore pod vrelim suncem i dosaivao se. Odloio je svoju gornju odjedu, bila je to skupocjena santillo ponjava i trljao svoje tijelo, po obiaju Indijanaca, madu medvjea da bi se zatitio od insekata. Zauo je iza sebe neki um. Osvrnuo se i ugledao poglavicu Komana koga su se plaili. Prepoznao ga je odmah i vidio kako je podigao kundak spreman za udarac. Prije no to je uspio da se ukloni, pogodio ga je snano po glavi te je pao u nesvijest.; to mu lubanja nije napukla ima da zahvali neobinom pokrivalu, nekoj vrsti kape, ukraenoj lisijim repovima i koama zvearki. Avat-Huts ostavio ga je privremeno da lei te uao u kolibu da je pretrai. Pronaao je nae zlato koje se nalazilo u konatim kesama i zakaio ih za svoj pojas. Tada se vratio natrag, zbacio sa sebe svoj stari kailiko jelek i zamijenio ga sa santillo gunjem. I kapa onesvijedenog mu se bila dopala te ju je natakao na svoju dubu. Zvidukom je dozvao svoju koatu ragu, koju je ostavio kod kaktusa dok se uljao. Ustanovio je meutim da je Apaev mustang, koji je u blizini pasao, mnogo vredniji. Sad je trebalo skalpirati neprijatelja, i to jo iva. Koman raskrei noge, nagnu se nad njim, zgrabi ga ljevicom za kosu da bi podigao glavu desnicom, izvukao je no, povukao rez preko uiju, ela i zatiljka i pokuao, uz snaan trzaj, da skine skalp. Ovo mu je samo napola uspjelo. Zvearka se bio od stranog bola probudio i zgrabio Komana za ruke. Zapoelo je rvanje iz kojega je Veliki bivol morao

16

svakako da izae kao pobjednik, bududi da je onaj drugi bio zaslijepljen od krvi koja mu je tekla preko oiju. Za to vrijeme je dugonja Dinters imao dobar ulov i dovukao se sa plijenom kudi. Naao je tragove Komana, prestraio se i stao se uljati za njima. Zaokre-nuvi iza kaktusove ume, ugledao je oba Indijanca kako se bore i zamijenio zbog santillo gunja i kape Komana za Apaa. Brzo je prislonio puku, gaao krvlju oblivenog prijatelja, ali sredom ga ne pogodi jer je udaljenost bila prevelika. Koman je uo pucanj, okrenuo se, ugledao novog neprijatelja, otrgnuo se, ostavio puku, skoio na Apaeva mustanga i odjurio. Zvearka, gotovo lud od bola i bijesa, obrisa krv sa oiju te ugleda neprijatelja u bijegu i ostavljenog mu konja. U tren uzjaha i on te jurne za njim trgnuvi laso sa kukova, dok ga je dugonja Dinters zabezeknuto promatrao jer mu je cijeli ovaj dogaaj bio nejasan. Dinters je zatvarao put Komanu s desne strane, a poto su kaktusi sa lijeve strane bili toliko gusti da nisu pruali nikakvu mogudnost za bijeg, odjurio je prema kanjonu. Znao je da je to opasan puteljak, iako vodi skoro okomito u dubinu. Ali nije ni slutio da se ondje dolje nalaze etiri bljedolika. Tamo prijeko, s one strane vode, vidite izboinu kao neki neprekidan rub koji stri iz stijene i die se prema vrhu. To je onaj spomenuti puteljak. Teak je i za samog pjeaka, a za jahaa upravo opasan. Mi smo se jako zaudili kad smo uli topot kopita juredih konja niz padinu. Zbog velike visine na kojoj su se nalazili jahaima su se vidjele samo glave. Ali ukoliko su se vie sputali, tim smo razgovjetnije mogli razabrati i njihova tijela. Na elu je jurio Apa na mustangu, kojeg smo zbog kape i santillodebeta drali za Zvearku. Gonila ga je prema nama neka nepoznata osoba na stranom konju. Progonitelju je visio krvavi skalp preko lica i uzalud je nastojao da gonjenom baci laso preko glave, smetala mu je jedna stijena. Duli smo Apaevu viku: Aguan selkhi no khi ubi te ga! To je bilo namijenjeno nama. Zgrabio sam puku. Onaj na elu se sada doepao dna provalije, tamo prijeko kod vode, i odjurio dalje. Na to je stigao i drugi. Sada je mogao lako da rukuje lasom, zavitlao ga spreman za bacanje. Odapeo sam jedan uzvik, i on se stropota nazad preko konja koji je sada bez jahaa odjurio dalje. Nakon nekoliko asaka stajali smo tamo kraj njega. Zamislite samo na uas kada smo u njemu prepoznali naeg crvenog prijatelja! Moje tane ga je i odvie sigurno pogodilo. Pokaza ispred sebe te ree slomljenim glasom: Darteh litschane Avat-Huts to pseto bijae Veliki bivol. Tada izdahnu. Pripovjeda je uutio, zuredi ukoenog pogleda na oznaeno mjesto. Toj utnji odali smo i mi potu utnjom. Tek nakon dueg vremena nastavi: Tako je kao uzvrat za zlato koje mi je poklonio dobio tane. Tu jarugu smo nazvali Mistakekanjonom, i ovo joj je ime ostalo do danas. Ovu pripovijest sam esto sluao u svom prisustvu, ali nikada mi nije palo na um da kaem da sam ja onaj nesretni junak. Pokuao sam esto da sam sa sobom obraunam. Ali danas kada se nalazimo na istom mjestu, elim da olakam svom srcu te mi recite da li se moe mene nazvati ubicom. Ne, nel ulo se sa svih strana. Ti si nevin. Ali ta je bilo sa Komanem? Da li je utekao? Nije. Nali smo ga nedaleko odavde u gomili kamenja o koje se konj bio okliznuo i zbacio ga. Svakako vam je sada jasno da je umjesto jednog bilo sada dva lea. To je zakon Divljeg zapada. Nemojmo o tome vie govoriti! 17

 A ta je bilo s onim grudama zlata? Bilo ga je znatno manje nego to smo oekivali nakon izvrsnog poetka. Od dana kada je moje tane pogodilo Apaa nalazi su bivali iz dana u dan sve manji, dok konano nisu sasvim prestali. Uzalud smo kopali i radili jo nedjeljama. A ono to smo ponijeli nije bilo dugog vijeka. Brzo ga je nestalo uz vino i kocku. Jedino to mi je ostalo to je sjedanje na onaj trenutak kada je moje olovo skinulo Crvenokoca sa konja. To de me pratiti cijelog ivota. Ta slika mi je stalno pred oima, a u uima samrtniki krik. Jeza me hvata. Doite. Hajdemo! Ne mogu vie da gledam to mjesto. Digao se polako, stresavi se kao da se elio osloboditi duevnog tereta. I kada je htio da se popne na konja, pruivi ruku prema uzdama, zadrao sam ga i rekao: Vai drugovi su ved rekli svoje miljenje da ste nevin. A sada ujte ta du vam ja redi, Mr. Hawley. Dakle? upita, kao da ni sa moje strane ne oekuje nikakvu utjehu. elim da vam ispriam jedan istinit dogaaj koji se odigrao u mojoj domovini, tamo prijeko u Evropi. A to mi koristi vaa evropska pria? Moda ipak neto; sasluajte me! Dvojica krovopokrivaa probali su na vrhu crkvenog zvonika da montiraju novog pijetla. Ljestve, koje su im za taj posao bile potrebne, bile su jo dan ranije prislonjene radi skidanja starog. Jedan od njih bio je star, iskusan majstor, dok je drugi bio njegov sin i imao enu i etvoro djece. Penjali su e sve vie i vie, sa preke na preku, stari naprijed, a za njim sin, pridravajudi se vrsto jednom rukom, a u drugoj su nosili tekog pijetla. Dolje je stajalo mnotvo svijeta, nijemo, bez daha, i promatralo tok vratolomnog posla. I one dolje hvatala je vrtoglavica. Tada se gore sa ljestava zauo uasan krik. Dolazio je od sina. Otac mu mirno odgovori upozoravajudi ga. Sin ponovo kriknu i odmah iza toga kroz masu odjeknu mnogoglasan krik uasa. Naime, sin se bio primio za oevu nogu, a ovaj ga odbaci nogom te se survao u jezovitu dubinu i smrskao u gomilu mesa i kostiju. Pa zar je tako neto mogude! Biti ubica svog vlastitog sina! ree Hawley. Samo polako, Sir. ujte dalje! Dolje pod tornjem odigravale su se naravno neopisive i uzbudljive scene. Starac se naprotiv i dalje penjao gore nosedi sam pijetla. Stigavi gore stao je uz postolje i zatakao uz nevjerojatno veliki napor pijetla u postolje. Tada se mirno i hladnokrvno, kao da se nije nita dogodilo, poeo polako i sigurno sputati. Sputajudi se preku po preku, otkaivao je gornje dijelove i nestao u pro-zoretu zvonika. Masa ga je ekala pred vratima zvonika, bijesna i spremna da ga linuje. Meutim njega nije bilo. Masa je prodrla u zvonik, nala ga gore gdje je leao onesvjeden od straha koji je pretrpio kada je osjetio da gubi tlo pod nogama. Odnijeli su ga kudi. etiri nedjelje leao je u stranom bunilu budedi se samo u asovima kada se prisjedao da je svog sina gurnuo u groznu smrt. Vjetina lijenika i njegova snana priroda unato starosti izvukli su ga od smrti. Ali im je mogao da stane na noge, krenuo je u sud da se preda dravnom tuiocu. Sta mislite kako je glasila presuda, Mr. Hawley?

18

 A kako je i mogla da glasi! U ovom sluaju postoji samo jedna kazna: smrt radi sinoubojstva ree upitani. Zar je to zbilja vae miljenje, Sir? Naravno. Drugo ne moe da postoji. Ipak! Ovaj se sluaj moe i drukije protumaiti. On je u javnosti izazvao veliko uzbuenje i svuda se o njemu govorilo. U pravnim krugovima vladalo je miljenje da je optuba radi ubistva pravovaljana i da starac mora biti osuen, a poslije moe da trai pomilovanje. Publika je odbijala svako objanjenje od strane poinitelja. Ali doznavi uzroke njegovog ina, ubrzo su promijenili miljenje. Da, on je ovo djelo poinio sa predumiljajem. Ali to ga je navelo na to? Sin mu Je u jednom asu bio doviknuo da osjeda nesvjesticu i kako se sve oko njega vrti. Zatvori oi i uhvati se vrsto dok te ne proe. Ja du ekati! upozori ga starac, koji je raunao da je to neki kratki prolazni napad. Ne mogu da se uhvatim; ne osjedam nita, vikne sin. Ispustio je pijetla i zgrabio starca za nogu. Otac je s grozom ustanoxio da sada nije vrijeme ekanju i odugovlaenju jer je to bio napadaj kod kojega ovjek potpuno gubi mod rasuivanja i kada je svaka pomod nemoguda. Svaki onaj koji bi u tom asu pokuao da bilo ta uini bacio bi i sam sebe u propast. U magno-venju je sagledao svoj vlastiti, strahoviti poloaj. Desnom rukom se pridravao, a u lijevoj nosio tekog pijetla, dok mu je o nozi visio sin. Osjetio je da ga dolje vue teret teak vie od sto kilograma. Znao je da to nede modi izdrati dulje od nekoliko sekundi i da de se survati dolje. Zar je trebalo da jadna obitelj pored jednog hranitelja izgubi i drugog? Zar ne bi bilo samoubojstvo kada bi dozvolio da bude povuen dolje, poto je samo sebe mogao da odri? Tada vikne sin: Oe, vie ne osjedam ljestve pod rukama; survavam se, padam! Visio je samo o nozi svoga oca. Tada je ovaj uvidio da je nesreda bila neizbjena i da se mora dogoditi. Naglim pokretom snano je gurnuo sina sa ljestava dolje. uo je mnogostruku viku posmatraa. Nije pogledao dolje. Titralo mu je pred oima. Srce mu je htjelo da stane. Morao je ostati jak i s velikim naporom sakupi snagu. Kao u snu, u nekom stanju duevne otupijenosti, popeo se gore i i izvrio svoj zadatak. Isto tako bio se i spustio skidajudi za sobom ljestve. Stigavi u sobicu zvonika, snaga ga je napustila i stropotao se. Mr. Hawley, ostajete li i dalje pri vaem prijanjem miljenju? Hm! Tako kako ste mi vi ispriali sada zvui sasvim drukije. Tako su gotovo svi osjedali koji su ga ranije bili osudili. Dobio je odlinog branioca i ovaj je obavio dobro svoju dunost. Nauenjaci, strunjaci, univerzitetski profesori morali su dati svoje miljenje o nesvjestici i njezinom djelovanju. Prilian broj krovopokrivaa, tesara i drugih graevinskih radnika bio je sasluan. Dimnjaari, pa ak i pelivani, javljali su se dobrovoljno da daju svoj iskaz u prilog optuenom. Svi su oni bez iznimke tvrdili da nije mogao drukije postupiti i da je morao izgubiti svog sina. Ukratko, bio je osloboen i puten iz istranog zatvora. A oni koji su ga u momentu razjarenosti htjeli linovati, doekali su ga oduevljeno pred kapijom suda. ivio je jo niz godina cijenjen od sviju koji su ga poznavali. Govorilo se da se vie nikada nije znao nasmijati niti smjekati. Nemogude mu je bilo da preboli in na koji je bio prisiljen. A ta sad kaete, Sir? To da je bilo potpuno na svom mjestu to su ga oslobodili odgovori Jos. Ali kakve veze ima onaj moj nesretni hitac sa onim krovopokrivaem? 19

 Zar jo ne vidite? Taj ovjek je svog sina, kao to ste maloprije napomenuli, ubio sa predumiljajem, dok ste vi Apaa iz zabune ubili. Krovopokriva je bio osloboen; a kakvu bi odluku mogla pravda donijeti u vaem sluaju? Zamiljeno je pogledao u tlo. Izgledalo je kao da mu je preko mehanholinog lica preao izraz olakanja. Tada mi prui ruku i ree: Sada znam, Mr. Charley, to mislite. To me je tako dugo titilo i ja se toga nisam mogao dugo osloboditi. Sada sam vam zahvalan. Razmislit du malo o toj vaoj prii. Moda de ona na mene djelovati onako kako ste vi to namjeravali. Sa ovog mjesta me neto goni dalje i ja tu vie ne mogu ostati. Pourimo se da to prije odemo iz tog kanjona nesrede! Uzjahali smo na konje i krenuli. Kanjon je bio tako dugaak da smo tek nakon jednog sata stigli do izlaza. Tamo je opet stajalo nekoliko primjeraka stupastih kaktusa sa plodovima. Kada je Ralph Webster to ugledao, zaustavio je konja, i dok je mene gledao, ree ostalima: Messieurs, morate priznati da je uvijek bilo pametno da se zna koliko je pouzdan ovjek sa kojim si krenuo na put. Ovaj Mr. Charley pridruio nam se i svakako nas nede brzo napustiti. Svakoga asa moemo oekivati susret sa Komanima te demo biti prisiljeni da se maimo oruja. Sta mislite, ne bi li bilo dobro da od njega zahtjevamo da opali nekoliko probnih hitaca? Da, da, neka puca. Neka pokae to zna! su-glasie se ostali. Jedino je Jos Hawley utio. uli ste, Sir nastavi Webster, okrenuvi se meni. Nadam se da nedete odbiti da pokaete svoju vjetinu u pucanju? Ne odgovoriti mu. Samo pretpostavljam da nedu biti jedini koji de pred vama morati da polae ispit. A tko jo? upita otegnuto. Naravno vi, a i ostali dentlmeni takoer, kao to je samo po sebi razumljivo. Samo po sebi? Ne bih znao redi zato bi to bilo samo po sebi razumljivo. Svakako vi ne znate bolje pucati od mene kada sam bio kod Old Wabblea. Ved sam juer htio da u logoru vidim nekoliko vaih pokusnih hitaca, ali vas nisam htio osramotiti pred odredom. Sada smo sami i nema svjedoka koji se rado smiju. Well! A u to bi trebalo da pucam? Tamo na daljini od nekih sto pedeset metara odavde stoje kaktusi. Oni imaju plodove. Radoznao sam da li dete modi jednu od onih kaktus-jabuka da pogodite. A da li vi to moete, Mr. Webster? Sto mu gromova! Kakvo pitanje? Zar sumnjate?

20

 Hm. Od mene traite pokusno pucanje zato to me ne poznajete. Poznajem vas isto toliko koliko i vi mene, i prema tome istim pravom mogu i ja od vas zahtijevati da vidim kako rukujete orujem. Ja du pucati, da, ali samo onda ako i vi meni pokaete to znate. Pogledao me je za trenutak udedi se. Tada se glasno nasmija pa su to i drugi prihvatili i ree: Sto umijemo! To je dobro! Dakle, Messieurs, Ralph Webster treba da pokae to je nauio! Neka bude to se mene tie! Moda ste ved jednom uli da Zapadnjak nikada ne proputa priliku da izvede dobar probni hitac, te demo sada va zahtjev, ma koliko on udan bio, da prihvatimo. Jeste li suglasni, Messieurs? Ostala devetorica su dala svoj pristanak te siosmo sa konja. Bio sam naumio da to loije pucam pa da mi se mogu slatko smijati. Kasnije bih se mogao pak ja njima smijati. Stali smo troiti prah. Webster i Hawley nisu ba majstorski pucali, ali ipak dobro, a ostali onako. Moja tri metka su promaila. Pali su tako daleko od cilja na stijenu, te sam ponjeo gromoglasan smijeh i Webster mi ree prijekorno: To sam i mislio! Kome meci padaju dvadeset koraka daleko od cilja taj neka ne bude takav hvalisavac koji Ralph Webstera poziva na takmienje! Nemojte mi zamjeriti, Sir, ali vi ste se obrukali! Vi nedete pogoditi divlja, a ni Indijanca, i treba da ste sretni to ste na nas naili. Sviate mi se ipak, i nemamo nita protiv da ostanete sa nama dok ne stignemo u kraj kada dete modi vae putovanje da nastavite sami. Popesmo se na konje i krenusmo dalje. Nije mi bilo ni na kraj pameti da mu se protivim zbog opomene i rijei hvalisavac. Njegov nain izraavanja nije bio mnogo profinjen, a ja nisam drukije niti htio. Stigosmo do jedne visoravni ispresijecane gudurama odakle nas je put vodio dolje u kraj Rio Pecosa. Nastavimo li ovom brzinom, stidi demo tamo do sutra naveer. Uskoro su se tu i tamo pokazale male livade, i lisnato drvede. Popodne smo stigli do neke vode oko koje je raslo rijetko grmlje, a iza toga gusti iprag. Upravo prije zalaska sunca naili smo na dolinu kraj vode gdje su nai konji imali sonu ispau i gdje smo nali pogodno mjesto za nodenje. Bilo je tu ak i stabala. Webster, koga smo u sebi smatrali svojim vodiem, izabrao je mjesto koje je ukoliko bilo okrueno grm-ljem, a samo s jedne strane osigurano potokom. Ovaj izbor nije bio lo jer je veliina logorskog mjesta imala dosta mjesta i za konje. Mi smo ih dakle preko nodi mogli.imati u blizini i nismo ih morali naroito nadgleda vati. Kad smo sjahali i dok smo se raspremali, Webster i Hawley su krenuli u potragu za svjeim mesom. Kratko iza zalaska sunca vratie se sa nekoliko ustrijeljenih kokoi koje smo ispekli. Suhog granja za vatru bilo je u izobilju. Dobio sam "svoj dio i poto sam ga pojeo, povukao sam se od vatre dalje prema rubu grmlja. Moj konj je ondje bio privezan i legao sam u njegovu blizinu. Ostali su razgovarali po obiaju Zapadnjaka, a kako mi njihov razgovor nije mogao da prui nita novo, bio sam se povukao da bih bio sam. Otkada sam bio izveo one probe u gaanju, vedinom sam se drao po strani. Jedino je Jos pokatkad pritjerao svoga konja do moga da bi mi rekao nekoliko rijei 21

koje su bile pri-jateljskije od onih kojima se on inae sluio. On je sada sjedio kod svojih drugova i samo je katkada ubacio koju kratku primjedbu u njihov razgovor. Vidjelo se po njemu da ga neto titi to bih ja lako mogao da odgonetnem. Tada se die, polako mi prie, sjede kraj mene i ree: Smijem li dodi k vama, Sir, ili vie volite da budete sami? Ostanite, Mr. Hawley! Drago mi je. Veseli me. Cini mi se da ste utljiv ovjek i nedu da vam rijeima dosaujem, jer sam i ja radije tih nego buan, ali vam se ipak moram zahvaliti za onu dananju pripovijest. Cijelog puta sam morao da mislim na nju. Jo i sada nisam sasvim doao k sebi, ali osjedam da de mi donijeti olakanje. Osjedaj da je ovjek ubica svog prijatelja prokleto je bijedan! Ved sam vam maloprije rekao da .vi to niste. A to vam je moja pripovijest trebala da kae i dokae. Well! Dugujem vam veliku zahvalnost i ini mi se da bih vas morao zavoljeti. Vi na Zapadu svakako ne predstavljate neto naroito, ali u vama ima neeg to me jako privlai. Zato sam se i ljutio radi vaeg probnog gaanja i to lino zbog vas. Bilo bi mi mnogo milije da je bolje ispalo i-da niste ispali tako smijeni. Zar vas to ne ljuti? Ne. Nismo svi jednaki. Ako netko nije dobar lovac, sigurno^ ima Uspjeha u neem drugom. Moe biti. Pitanje je samo da li bi ono drugo ovdje na Divljem zapadu bilo od koristi. Ne bih htio da vas vrijeam pa da govorim o neemu to vi ne znate. Dapae, elim vam svako dobro 1 elim da vam budem od koristi. Sutimo radije; nisam prijatelj slatkih rijei. Oni kraj vatre avrljali su tako glasno, to ja inae ne bih dozvolio. Ali bududi da nisu znali tko sam, ne bi od mene primili nikakvo upozorenje ili savjet. Znali su sasvim dobro da nije iskljuivo da se Komani nalaze negdje u blizini. A ja koji sam proitao Winnetouovu ceduljicu, znao sam to jo i bolje. To to su upalili vatru bila je jo veda neopreznost od glasnog govora. Odsjaj vatre mogao je prodrijeti kroz grmlje i odati nas. Pa ak ne mora ni to da bude razlog a da dobro izvjebani njuh Indijanaca, ak na nekoliko stotina koraaja, osjeti miris dima. Bio sam odluio da budno pazim dok se vatra sasvim ne ugasi. Ovako sam dugo leao s jednim uhom uz samu zemlju da bih mogao daleko uti, a okom neprestano kruedi preko grmlja. Tada opazih da je moj konj prestao da pase. Glavu je okrenuo u stranu, na njegov dobro poznat nain. Udahnuo je zrak, tiho brektao te se okrenuo prema meni. S one strane se netko pribliavao, a taj netko bijae bijelac. Da je to bio Indijanac, ne bi bio zafrktao. Bio je izdresiran na indijanski nain. Isch hosch! rekoh poluglasno. Konj je razumio moju komandu i mirno legao. On me je upozorio, i sada vie nede dati nikakav znak nemira od sebe. Osoba koja se pribliavala nije smjela da primijeti da je konj odao njezin dolazak. Pretpostavlja se da je to bio samo jedan ovjek. Sigurno je osjetio nau vatru i, ostavivi svog konja, doao da nas uhodi. Nismo imali ega da se bojimo, naprotiv, pod sadanjim okolnostima svakom 22

bljedolikom moralo je biti drago da susretne bijelca. Moglo se pretpostaviti da je doao da nas prislukuje te da se vrati po svog konja i nama pridrui. Pravac gdje se nalazio bio mi je poznat. Okrenuo sam se onamo i poeo promatrati poluzatvorenih oiju odreeno mjesto grma. Nije smio opaziti da ga gledam. Odbljesak vatre probijao se kroz lide ije su sjene bile obrubljene jakim svjetlom. Opazio sam lagan, lagan pokret granja. ovjek je puzao polako i oprezno kroz grmlje. Nije se nita ulo, iako su moji pratioci jo uvijek glasno govorili. Sada je ved stigao do ruba grmlja-. Teko je kroz grmlje mogao da gleda jer je na tom mjestu bilo veoma gusto. Morao je neto da ukloni, barem jednu granu ili granicu. Odlomiti nije smio jer bi u tom sluaju zauli um. Pretpostavljao sam da de je odezati. I stvarno, ved nakon pola minute primijetio sam da je jedan dio zelenila nestao. Kada sam udvostruenom panjom gledao prema onom mjestu, ugledao sam dvije take koje su se kri-jesile. Bile su to njegove oi, a to je samo Zapadnjak mogao da prepozna jer su mu oi dugom vjebom bile izotrene. Ali ta vjeba sama po sebi nije dovoljna, potrebna je i uroeni dar. Nad oima mu je leala svijetla traka, slina sjaju bijele koprene. Mora da je to neki starac snjenobijele kose. Tada je iznenada pustio glasan zov i skoio naprijed. Webster, Ralph Webster je ovdje! uzviknuo je. Stari znanac, i ne moram se skrivati. Ljudi kraj vatre prestraeno skoie uvis, a i Jos kraj mene skoi. Ostao sam da leim. Old Wabble, Old Wabble! povika Webster. Ali odmah iza toga se ispravio: Fred Cutter! Oprostite to mi je ta rije izmakla, Mr. Cutter! Iznenaenje je tomu uzrok. Dakle Old Wabble, koga sam ved toliko dugo elio da vidim i o kome smo jo juer razgovarali! Da, stajao je ovdje u odsjevu vatre isto onakav kakvog su mi ga opisali. Pojava mu je bila dugaka i neobino vitka. Na nogama je nosio mamuze iji su tokici bili vanredno veliki. Na mravim nogama nosio je konate hlae koje su u najmanju ruku bile stare sto godina. Neobino prljava koulja bila je na vratu i grudima razdrljena, a preko nje visio je u irokim naborima jelek ija se boja ved jedva raspoznavala. eir mu je imao neobino irok obod i sjedio mu duboko na zatiljku. Pod njim je nosio maramu iji su krajevi visili do ramena. U njegovim uima vidio sam velike, teke srebrne kolute. O pojasu mu je visio stari, dugaak krivi bode, a koatom desnom rukom drao je puku iju konstrukciju sada nisam mogao raspoznati. Lice mu je bilo tano onako kako ga je Webster juer rijeima opisao. Na tom ranijem kralju kauboja udarala je ovjeku naroito u oi njegova bijela kosa koja je kao srebrna griva pod eirom i maramom gusto padala skoro do pojasa. Bacio je brz, otar, ispitujudi pogled oko sebe, zatresao mlitavo svojim udovima i odgovorio Websteru: Pshaw! Znam da me zovu Old Wabble i nemam nita protiv da me i vi tako zovete. Vi ste vraki neoprezni momci. Pustili ste da vam vatra gori, pa da se ak na dvadeset milja osjeti, a viete da se i deset milja daleko uje! Da je umjesto mene dolo pola tuceta Crvenokoaca, zbrisali bi vas u roku od pola minute; it's clear. Postoje ljudi koji se cijelog ivota ne opamete. Otkuda zapravo dolazite, momci? Sa Gile odgovori Webster. 23

 A kamo namjeravate? Dolje za Pecos. Ba dobro. Mogli biste mi biti tamo od koristi. Da niste moda proli kraj logora vojske koji lei na nekoliko sati hoda iza Mistake-kanjona? Mi smo tamo proveli jednu nod. Da li su oni u uniformama jo tamo? Jesu. Dobro, vrlo dobro! Ja se moram, naime, ponovo uputiti do njih. Imam jednu hitnu molbu i potrebna mi je njihova pomod. Ispriat du vam sve. elio bih najprije da dovedem svoga konja, kojega sam privezao osjetivi vau vatru i krenuo da vas uhodim. Brzo du se vratiti. Skoio je preko potoka i nestao. Sva desetorica ostala su zanijemjela od iznenaenja. Tek sada kada se bio udaljio povratila im se mod govora i nastavili su dalje da priaju. Ja sam utio kao i dosada. Moj konj je jo uvijek leao na zemlji. Kako je taj poloaj bio nezgodan za pau, doviknuo sam mu Sii-ssi! Smjesta je skoio i poeo ponovo da pase. Nakon izvjesnog vremena vratio se Old Wabble vodedi za uzde svog konja. Poto je s njime preskoio potok, pustio ga je na slobodu, sjeo uz vatru,i poeo da govori: Plamen je i odvie velik; it's clear. A kako sam ja tek sada stigao i znam da je okolica sigurna, moemo je ostaviti da i dalje gori. Dokada mislite ovdje ostati? Samo ovu nod. Ostat dete i sutradan i slijededu nod ovdje. Teko! Sigurno! Sad dete doznati zato. Htio bih samo prije da znam tko ste vi svi. Ralph Webstera poznajem. On je kraj mene ustrijelo svog prvog soba. A tko su ostali? Webster je naveo njihova imena, zatim pokazao na mene i nastavio ironinim tonom: A onaj tamo je Mr. Charley, nauenjak iz Evrope koji traga za starim grobovima Indijanaca. Old Wabble pogleda u mene, ali ja ostadoh i dalje miran, te nastavi: Grobove Indijanaca? Zaista neko udno zanimanje! Ali on je sigurno sa Zapada? Nije nastavi Webster. Danas je morao da izvede tri probna hica i pogrijeio je za dvadeset koraka. Hm, to mi je poznato, vidio sam ved takve istraivae. Dolazili su u savanu da piu knjige, knjige o jeziku i porijeklu pojedinih plemena Crvenokoaca. Bio sam njihov vodi i dozlaboga se ljutio. Ni jedan od njih nije poteno znao da dri no ni puku u ruci. Uenost kvari ljude, it's clear. Ali sada jedno vano pitanje da vam postavim. elite li moda da doete do nekoliko tuceta indijanskih skalpova? 24

 Zato ne! Od kojeg plemena? Od Komana. Jedino nede biti lako. Da li se bojite? To ba ne. Obino uestvujem u igri tek kada su mi karte poznate. Zato smatram da bi bilo dobro da nam prije kaete o emu se radi. Jeste li uli za ime Old Surehand? Kod tog imena svi se uzvrpoljie od iznenaenja i Webster brzo ree: Old Surehand? Zar se o njemu radi? Yes. Vi ga dakle poznajete? Naravno, svi ga poznajemo, iako ga nismo vidjeli. On je najbolji strijelac na Divljem zapadu. To je moda malo pretjerano. Istina, njegovo tane nikada ne pogrijei i otuda mu je i ime, ali Winnetou i Old Shatterhand pucaju isto tako sigurno. Old Surehanda sam prije izvjesnog vremena upoznao i svaka mu ast. Rastali smo se nedavno, poto sam morao otidi u kraj koji lei nad Fort Stantonom. Htio sam za Rio Pecos do Mescalero-Apaa da bih od njih doznao to o Winnetouu i nadao se da du ga tamo lino upoznati kao i Old Shatterhanda. Ubrzo iza naeg rastanka doznao sam da su Komani iskopali ratnu sjekiru. On to nije znao, a kako ga je put vodio preko njihove oblasti, prijetila mu je velika opasnost. Ja sam se brzo vratio nazad da ga opomenem. To nije bilo teko izvesti jer sam znao kojim se putem krede. Zbilja sam ga stigao, ali se vrag bio umijeao: nismo bili ni etvrt sata zajedno kada nas je opor Komana iznenadio i napao. Sto mu gromova! Da li ih je bilo mnogo? Preko stotinu. A vi ste ipak utekli! Ja jesam, ali on nije odgovori Old Wabble, dok mu se na licu ocrtavala prepredenost. I ostavili ste ga samog? Do vraga! Zar je to bilo sa vae strane pravilno? Tada se starac uspravi gornjim tijelom i pun samo-uvjerenja ree: Zar vi da predbacujete Fredu Cutteru, koga nazivaju Old Wabbleom? Za to vi niste pozvani. Jedan gram prepredenosti esto mnogo vie vrijedi nego deset kilograma praha. Da, ja sam otpraio. A zato i ne bih? Protunapad bi bio uzaludan, a zato se i Old Su-rehand predao dobrovoljno. Vidio sam da ga nisu ranili. Zar je trebalo da se i ja predam? Tada bismo bili obojica uhvadeni i jedan drugome ne bi bili svakako od koristi. Nitko o naoj sudbini nikada ne bi nita doznao. Komani bi nas zaklali kraj stupa muenja i moda bi netko tek nakon dueg vremena nanjuio da smo pali u njihove ruke i sa propusnicom poslani do vjenih lovita. U takve pside Old Wabble ne puca! Radije sam pobjegao. Njihovi meci su dodue letjeli za mnom, ali me nisu pogodili; it's clear, inae bi se negdje vidjele rupe. A sada sam slobodan i mogu da izbavim Old Surehanda. 25

 Sto mislite poduzeti? Stvar je opasna. Znam ja to; zar da ostavim tog valjanog i glasovitog lovca na cjedilu? Sjetio sam se odmah dra-gona koji su se utaborili iza Mistake-kanjona, i krenuo konjem da zatraim pomod. Da li de oni htjeti podi sa vama? Pretpostavljam da de se protiviti jer su oni bacili oko na jedno drugo pleme Komana, ali ja du moliti i prijetiti sve dotle dok mi ne ispune moj zahtjev. Ako ne bude prekasno! Well, stvar je hitna. Prepad se odigrao danas u svitanje. Ostat du ovdje preko nodi da mi se konj odmori pa du tek sutra naveer stidi do vojske. I kada bi odmah krenuli sa mnom, ipak bi to potrajalo dva dana da stignemo na odredite, pa se bojim da Komane vie tamo ne bismo nali. Morat demo ih slijediti, pa de opet prodi dva dana dok ih ne sustignemo. U meuvremenu bi Old Surehand mogao lako pasti kao rtva. Na alost, ne znam drugi nain kako bismo ga spasili. Mr. Webster, raunam i na vau pomod. A zato? Komandant trupe de mi dati moda samo jedan dio svojih ljudi, te vas molim da ostanete ovdje i da me saekate do prekosutra. Tada dete se prikljuiti nama. Desetorica Zapadnjaka sa deset dobrih puaka predstavljaju veliku pomod. Nedu redi ne, a kako poznajem i svoje suputnike, znam da su i oni spremni. Bojim se jedino da demo zakasniti. Zar ne bismo mogli sami bez vojske da ga pokuamo osloboditi? Na taj bismo nain bili u pre-imudstvu barem za dva dragocjena dana. Razmislite malo, Sir! Old Wabble je ispitujudim pogledom kruio po ljudima. Izgleda da nije bio zadovoljan rezultatom. Nabravi lice ree zabrinuto: Svaka ast vaoj spremnosti, Sir! Ali ovdje se radi o jednom nevjerojatno opasnom poduhvatu. Da li su ovi ljudi spremni da za jednog stranca stave svoj ivot na kocku, pa makar to bio i Old Surehand? Hm! Pitajte ih sami, Mr. Cutter! Kada se Old Wabble pojedinano obratio, jedino su Webster i Hawley odgovorili odlunim, ushidenim glasom. Kod ostalih se primjedivalo, iako su dali svoj pristanak, da bi vie voljeli da ova pustolovina bude manje opasna. Well kimne starac ozbiljna lica. Znam na emu sam i pokazujudi prema meni, dodade a onaj starinar tamo, koji za dvadeset koraka zna da promai cilj, taj nam pogotovo ne moe biti ni od kakve koristi. Samo da mi je aka odlunih i iskusnih momaka, ne bi to predstavljalo nimalo teak poduhvat. Glavno je da se ovjek moe pouzdati u ljude. Sjetite se samo koliko su puta Old Shatterhand i Winnetou bez iije pomodi izveli jo mnogo tee i opasnije stvari! Najprije sam bio naumio da potraim Winnetoua; ali ne znam na kom se mjestu Rio Pecosa nalazi njegovo Mescalero pleme i... 26

Zastao je. Moj konj je rado bivao sam i nije trpio blizinu stranog, nepoznatog konja. Old Wabbleov konj mu se suvie pribliio. Pruio je glavu da bi ga ugrizao, te se poee tudi. Kakvo je to prokleto kljuse koje dosauje mom konju! ree starac skoivi na noge. Pouri prema njima, zgrabi vranca za uzde da bi ga odvojio od klju-seta. Zdrijebac se meutim uspravio na zadnje noge, povukao ga uvis, bacio u stranu te je tresnuo kraj mene na zemlju. Podigao se uz psovku i htjede ponovo da ga zgrabi. Tada ga ja opomenuh: Zgrabite svog konja i ne dirajte mog. Slua samo mene, a vas bi kopitama zdrobio! Zdrijebac se ved zaista bio postavio u odbrambeni stav i bio spreman da, u sluaju da mu se starac ponovo priblii, ovog stranjim kopitama udari po glavi ili grudima. Okrenuo je tada unazad svoju lijepu glavu i, obasjan vatrom, pruao divnu sliku, koja je svakog poznavaoca konja morala da oduevi. Old Wabble maloprije nije obradao nimalo panje na taj divni stvor; ali sada je ustuknuo nekoliko koraka nazad i ree iznenaeno: Jupitera mi, kakve li divne ivotinje! Moram je bolje pogledati! Obiao je oko drijepca dredi se oprezno po strani. Kao nekadanji kralj kauboja bio je svakako dobar poznavalac konja. Po izrazu njegovog lica primijetilo se da je bivao sve oduevljeni!i. Takvog konja nisam jo nikad vidio! priznade. Postoji samo jedna jedina takva rasa, i ta se odgaja kod Mescalerosa. Od njih potjeu samo dva pastuha kao to je ovaj ovdje, iji su gospodari... Zastao je u govoru i pristupio k meni, leao sam jo uvijek u travi, zagledao se pomno u mene, sagnuo se, uzeo moju puku za medvjede i karabinku koja se jo uvijek nalazila u navlaci, zagledao u puke, ostavio na svoje mjesto te me upita: Ovaj zdrijebac je va, Sir? Da kimnuh mu glavom. Da li ste ga kupili? - Nisam. Da li ste ga dobili na dar? Jesam. Tada mu je preko starog navoranog lica preletio nevjerojatno prepreden smijeak. Kimnuo je glavom, pri emu mu se oi zaiskrile, i dalje upitao: Da li ste i ovaj lovaki kaput dobili na dar i hlae koje nosite, Sir? Jesam. Vi zbilja istraujete stare grobove? Katkada, da. A zovete se Charley? 27

 Svakako. Well! uo sam od jednog bijelca da mu se brat po krvi zove Charley i elim vam mnogo srede u vaem istraivanju starina. Oprostite to sam vaeg konja krivo ocijenio i uhvatio. To se nikada vie nede desiti; it's clear! Vratio se do vatre i sjeo uz nju. Bio me je prozreo i nije htio da oda moj inkognito. Ostali nisu razumjeli njegovo dranje i njegove rijei te ga zaueno i upitno pogledae. Primijetivi njegov ravnoduan izraz lica, kao i da im ne eli dati objanjenje, nastavili su prekinuti razgovor ne vodedi dalje brigu o tome. Ja sam meutim ustao, proao mimo njih s namjerom da napustim mjesto logorovanja ne odajudi to svojim dranjem. Nisam elio da privuem na sebe njihovu panju. U stvari, imao sam za to dobrog razloga da odem. Old Surehand i Old Wabble bili su napadnuti. Ovaj drugi dao se u bijeg, to mu je i uspjelo. Bio je on jedan od najboljih, najiskusnijih i najprepredenijih ljudi na Zapadu, i bio sam iznenaen to se osjedao tako sigurnim ovdje. Bio sam uvjeren da su ga Komani gonili. Svakako su znali da je on krenuo da potrai pomod za Old Surehanda i da su krenuli da ga onesposobe. Bio je dodue brz, ali pretpostavljam da su za njegovo gonjenje izabrali najiskusnije ratnike, te prema tome prednost nije mogla biti tako velika. Moda su se negdje ulogorili prije veeri. A moda su i naslutiti da je on kroz lako prolaznu dolinu bio produio, a vrlo lako je mogude da su i oni to isto uinili. U tom sluaju bi se oni morali nalaziti negdje u naoj blizini. Preskoivi potok okrenuo sam prema dolje. Tmica mi nije smetala, jer su mi oi bile navikle na nju. Krenuo sam pjeice i odabirao takova mjesta kojih se jaha inae kloni, pa sam se osjedao prilino sigurnim. Unato tome sam u ruci drao krivi bode i bio spreman za brzu odbranu, jer su Crvenokoci mogli da osjete miris vatre i pjeice da se douljaju. Tako sam krenuo neujno sve dalje i dalje, pazedi na svaki korak, dok se nisam uvjerio da se neprijatelj ne nalazi preda mnom. Zaustavio sam se tek tada kada se vie nije osjetio miris vatre. To je bila kritina ta-ka, odluujude mjesto, i sjeo sam ekajudi. Ako su go-nioci utaboreni, tada nede dodi, i tada bismo sutra ujutro morali na njih naidi. A ako su i usprkos mraku krenuli dalje, tada su morali na ovom mjestu osjetiti dim i svakako su stali da se dogovore. U ovom bih sluaju pokuao da prislukujem njihov govor. ekajudi ovdje vie od jednog sata ustanovio sam da mi je put bio uzaludan i da demo ih tek sutra susresti. Ustao sam u namjeri da se vratim. Tada mi se uinilo kao da sam odozdo zauo neki um; zastao sam i oslunuo. Da, netko se pribliavao. Smjesta sam se zgrio pod jedan grm. Sum je dolazio sve blie. Zauo sam mukli topot konjskih kopita u mekoj travi. Bit de da su bila tri konjanika. Tada sam ugledao jahae. Bila su samo dvojica, dva Indijanca. Sjedili su uspravni na sedlu i njihova tijela su se jasno ocrtava prema nebu. Ne zaustavljajudi se projahali su mimo mene. Smugnuo sam u stranu iza grmlja i slijedio ih. Da sam i prouzrokovao neki um, to se ionako ne bi ulo od topota konja. Uostalom, nisam ih morao daleko slijediti, jer se jedan od njih naglo zaustavio. Udahnuo je snano govoredi Jezikom Komana, slinim jeziku Soona: Uff! Zar to ne mirie na dim? I drugi je poeo njukati po zraku. Tada odgovori: 28

 Da, to je dim! To bijelo pseto bilo je tako neoprezno te je upalilo vatru. im je to uradio, znai da nije nikakav glasoviti ratnik, koji takvu neopreznost nikada ne bi uinio. Da, to je sasvim obian i neiskusan ratnik. Meni i mom bratu nede biti teko da mu skinemo skalp. Dobro to smo obojica krenuli u potragu za njim. Moj brat je htio da se ulogori kada, je poeo mrak da se sputa. Kakva sreda to je krenuo za mnom kad sam ja produio put! Uzet demo skalp i vratiti se odmah natrag do Saskuan-kuia, kamo su nai ratnici krenuli dalje. Sili su sa konja i privezali ih. Tada su se poeli dalje uljati, a ja sam iao uvijek za njima. Sva njihova pozornost bila je usmjerena naprijed. Ja sam svega osam koraka bio udaljen od zadnjega. Zar da ekam da se posakrivaju u grmlju oko nae vatre? Ne; to bi bila sa moje strane velika greka. Moram ih smjesta napasti, a nisam imao mnogo vremena ni da razmiljam. Sklonio sam no i izvukao revolver. Tri etiri hitra, velika skoka i dostigoh zadnjeg, te sam ga drkom oruja udario po glavi da se odmah skljokao. Prednjak je uo to, zaustavio se, okrenuo se i upita: Sta je ta bilo? Da li je moj brat... Dalje nije stigao da produi. Skoio sam na njega, zgrabio1, ga lijevom rukom za vrat, a desnom ga tresnuo, te se i on skljokao. Sa sobom su nosili lasa. Poloio sam onesvijedene, okrenuvi im lea, i obmotao ih neraskidivim remenjem od glave do pete tako vrsto da se nakon buenja sigurno nisu mogli ni pokrenuti. Ali kako je postojala mogudnost da se nakon buenja otkotrljaju, odvukao sam ih do prvog drveta i privezao ih vrsto za njega. Sada se oni ni u kom sluaju nisu mogli osloboditi, i ja se vratih u na logor. Stigavi onamo, nisam nita govorio o tome, skoio sam preko potoka i legao na ono mjesto gdje sam prije leao. Old Wabble me ispitivaki pogleda. Ostalima moja duga odsutnost nije bila upala u oi. Niste bili ovdje, Sir, pa ne znate to smo se u meuvremenu dogovorili. Ja naime nedu odjahati gore do logora vojske rekao je. Zar vam je sinula neka druga ideja? upitao sam ga. Moda neki novi plan? Da. Neto sam bio zaboravio na to sam odmah morao da mislim. Vi ste svakako uli o Old Shatterhandu? Svakako. Dakle, taj lovac boravi u blizini Rio Pecosa. Odluio sam da ga posjetim i zamolim za pomod. ta mislite, hode li nam je pruiti? Uvjeren sam u to. Pshaw! upade tada Webster prezirnim glasom. Kako moe Mr. Charley da zna ta bi ovjek kao to je Old Shatterhand mogao da uini ili ne uini! 29

 E pa takav neznanac kakvim me vi drite ipak nisam govorio sam branedi se. Iako ne spadam u red uvenih Zapadnjaka, ipak ne bih uinio onakve greke kao to ste ih vi uinili. Mi? greke? Da. Dozvolite ste da vas Mr. Cutter iznenadi a da ne primijetite njegov dolazak. A da li ste mogude vi primijetili? Jesam. Nemojte nas farbati, Mr. Charley! Pshaw! Mogu ja to i dokazati. Mr. Cutter, recite mi: Zar niste tamo dok ste leali u grmlju odsjekli jednu granu da biste bolje vidjeli pred sobom? Jesam, istina je. Vi ste to dakle vidjeli, Sir, inae ne biste znali. Kada ste to opazili, zato nam niste saopdili? upita Webster. A da je to bio neki Crvenokoac! Znao sam da je bijelac. Nemogude! I vi ste mi neki Zapadnjak kada ne znate kako se u mukloj nodi moe razlikovati bijelca od Crvenokoca a da ga ne vidite! A poinili ste jo i mnogo vedu greku, koja vas je mogla stajati ivota. Sto mu gromova! Budite tako milostivi pa me upoznajte sa tom mojom ubitanom grekom! Tu du vam elju ispuniti. Moete li mi moda redi ta Crvenokoci obino rade kada im bijelac pobjegne? Naravno da mogu. Jau za njim da ga uhvate. To je svakom poznato! No eto! Mr. Cutter je umakao Komanima. Mislite li da nisu krenuli u potjeru za njim? Grom i pakao! uzvikne Old Wabble i lupi se dlanom po elu. To je sasvim tano, Sir, kako sam mogao izgubiti iz vida tu opasnost! Crvenokoci su sigurno krenuli za mnom pa de sve pokuati da me ugrabe. A vi ovdje niste postavili ni strae! To de biti odmah uinjeno. Samo to nije dovoljno. A ta jo, Sir? Recite brzo! Uinit du sve to budete smatrali za potrebno. inilo mi je zaista zadovoljstvo da promatram lica ostalih. Iznenaenim oima gledali su as u mene, as u njega, i Webster ga zapita rastvorenih oiju: 30

 ta, da uinimo ono to taj umjetnik smatra potrebnim? Zar vjerujete da Mr. Charley zna ta treba poduzeti u situaciji u kojoj se mi sada nalazimo? Da, uvjeren sam odgovori upitani. uli ste da o naoj sigurnosti vodi vie rauna nego mi sami. Dakle, Mr. Charley, to nam savjetujete? Tada sam im poeo objanjavati: U sluaju da se gonioci priblie moraju odmah osjetiti miris vatre. Moda su ved i tu da nas uhode. Ja bih na vaem mjestu razaslao nekoliko izvidnica koje bi morale sve okolo da prekontroliraju dokle god dopire miris dima. Well, Sir, very well! Nedemo ni aska asiti a da to ne uinimo. Mr. Webster poaljite odmah tri do etiri vaa ovjeka u izvidnicu! Uvjerit dete se da je potrebno. Yes izjavi imenovani. udnovato da se sami nismo sjetili toga i da nam je to morao ovaj starinar da kae, koji nije niti Zapadnjak. Krenut du sam i povesti etvoricu. Neka samo dobro otvore oi i otepe ui, inae nede nita vidjeti niti uti; it's clear. Webster je odabrao etvoricu svojih ljudi i udaljio se s njima. Pretpostavljao sam da de naidi na vezane Komane i njihove konje i unaprijed se veselio njihovim zgranutim licima. Oni koji su ostali kraj vatre razgovarali su potiho. Ja sam ostao leedi pod grmom i ekao na povratak izvidnice. Trajalo je vie od jednog sata dok se nisu vratili. Webster je iao na elu; za njim dvojica sa konjima Indijanaca i dvojica sa po jednim Komanem koje su bili odvezali i razdvojili. Webster je doviknuo jo prije no to je stigao do vatre: Mr. Cutter, pogledajte to nosimo! Old Wabble skoi na noge, zurio je u oba Crveno-.koca koji su se ponovo osvijestili, te ree: Dva Indsmena, dva Komana, kao to se to po fatnim bojama vidi! A gdje ste doli do njih? Nali smo ih. : Ali neprijateljske Indijance ovjek ne moe nadi ved uhvatiti. To sam i ja dosad mislio, ali nije tako. Mi smo ih stvarno nali, doslovce nali, privezane jednog za drugog i zajedno za stablo. Ubrzo iza toga otkrili smo i njihove, konje. Tko bi to povjerovao! Da, ovjek prosto da ne vjeruje. Ali to se vlastitim oima vidi u to se ne moe posumnjati. A tko ih je samo savladao i vezao? Bit de da se u blizini nalaze bijelci koji su to uinili, a da nisu znali da se mi ovdje nalazimo. Tada mi starac dobaci kratak pogled, kimne glavom te ree: Da, bijelci; ali vjerujem da ih nije bilo vie od jednog. 31

 Jedan? Yes. Da li su Crvenokoci ranjeni? Nisu. Ne vidi se nikakova rana. Znai da prethodno borbe nije bilo. Bili su iznenaeni a da se nisu mogli obraniti. Postoji samo mali broj ljudi koji to znaju uiniti. Sjetite se malo onog Zapadnjaka ije sam ime maloprije spomenuo! Sto mu gromova! Vi mislite na Old Shatterhanda? On da ih je savladao i zavezao? Drugaije ne moe biti. Znai bili ste u pravu kada ste spomenuli da se on u ovom kraju nalazi. Moramo ga potraiti. Vjerojatno nede biti potrebno da ga traimo. On svakako zna da smo mi ovdje i da ekamo na njegovu pomod. Uzdajte se u to da de se pojaviti u pravo vrijeme! Govorite kao da ste sveznajudi, Mr. Cutter! I'on je samo ovjek i moe da zna samo ono to vidi i uje. Ali mi se radi toga nedemo svaati, Sir! Recite nam radije ta demo uraditi sa ovom dvojicom zarobljenika. Valjda ne mislite dd ih povedemo sa sobom? To bi za nas bio veliki teret, a osim toga i dosta opasno. A pustiti ih na slobodu isto ne moemo. To bi bila glupost; it's clear. Znai, zrno u glavu; to je najbolje; oslobodit demo ih se, a oni su to i zasluili. Nemojte samo donositi tako brzo odluke, Sir! Nismo mi uhvatili ovu dvojicu, ved Old Shatterhand. Svakako ste ved uli kako on Crvenokoce ubija samo onda kada je na to prisiljen. To me se nita ne tie. U prvom redu nije jo niti sigurno da se on ovdje nalazi. U tom sluaju nisu ovi probisvijeti njegovi zarobljenici ved nai, a kao trede... pa, kao trede mi demo se sada posavjetovati i pozvati u pomod zakon prerije. Da li ste za to? Nisam. Ovi Indsmeni me se nita ne tiu. Ali pratiti va dogovor to hodu. Nemam nita protiv. Dakle ponimo! Na zemlji kraj vatre leala su vezana oba Komana. Oko vatre su se bijelci bili okupili da se dogovore. Da li Crvenokoci znaju engleski ili ne, to se po njihovim licima nije moglo zakljuiti. Da ne bismo dalje duljili, savjetovanje je potrajalo samo nekoliko minuta i konani zakljuak je glasio da se zarobljenici smjesta strijeljaju. Jedino je Jos Hawley glasao protiv osude. Webster je bio zaista kratak u svom postupku. Naredio je trojici svojih ljudi da odvedu zarobljenike malo podalje i da izvre nad njima presudu. Tada sam smatrao potrebnim da i ja konano progovorim. Stanite, Mr. Webster! ekajte jo asak! U vaoj presudi po zakonu savane potkrala se jedna greka koja tu presudu ini nevaedom. A ta se vi razumijete u zakon savane! Na kakvu greku mislite? 32

 Ima ih zapravo nekoliko. U prvom redu u raspravi nije uestvovao onaj koji bi tu imao neto da kae. Pa Mr. Cutter je odbio. Ne mislim na njega, ved na sebe. Ja sam lan ovog drutva i ne bih smio biti iskljuen kada se o tako vanoj stvari raspravlja. Sta kaete! podrugljivo mu odgovori Webster. Vi ni u kom sluaju ne spadate u nae drutvo, ved ste samo pod njegovom zatitom; u tome je stvar, Sir. Kada bismo digli ruke od vas, ne biste bili vie ni asak sigurni za svoj ivot. Mr. Webster, to su nazori zbog kojih se ne elim s vama prepirati. Dakle, izostavimo onda moju osobu iz igre! Druga greka se sastoji u tome to sa Crvenokocima niste progovorili ni jednu rije. Ipak se ne moe nekoga osuditi na smrt a da se ne saslua! Zarobljenik i njegov ivot najzad ipak pripadaju samo pobjediocu i nikom drugom. Tko od vas moe da tvrdi da je pobijedio Komane i zarobio ih? Ne govorite gluposti! Ovi mangupi pripadaju nama, osim ako nam moete redi tko je bio taj tajanstveni ovjek koji ih je pobijedio i koji se sada skriva. Mogu vam redi jer se ne skriva, ved ga svi mogu vidjeti, Mr. Webster. Pokaite mi ga onda! rekao je smijudi se. On lei pred vama; ja sam to lino. Vi? Sto mu gromova! Vi, vi ste ove Crvenokoce savladali i vezali?! Ako vam ikada uspije da samo jednog jedinog Indijanca pobijedite u borbi i ivoga ga zaveete, kao ove ovdje, tada ja nisam Zapadnjak! Well, onda niste nikada ni bili. Oho! Da ovjek tako neto izvede, potrebna bi mu bila snaga jednog Old Shatterhanda. Moda ne elite tvrditi da vi tu snagu posjedujete? Tvrditi nedu, ali du vam dokazati. Pazite! Za cijelo vrijeme ove svae ostao sam mirno leedi na zemlji. Sada sam se podigao, zgrabio ga desnom rukom za opasa, zavitlao njime nekoliko puta oko glave da je stao glasno vikati, postavio ga ponovo na noge i upitao: Da li je ovo dosta, ili da vam pokaem kako bi vaa glava osjetila moju pesnicu? Prije no to je uspio da odgovori, uzviknuo je jedan od zarobljenika jasnim glasom: Old Shatterhand! To je Old Shatterhan! On me malo prije nije mogao primijetiti jer sam leao u sjeni, prepoznao me je tek sada su me obrisi vatre osvijetlili. Priao sam mu i upitao ga: 33

 Da li me zarobljeni ratnik Komana poznaje? Da odgovori on. A gdje si me vidio? U Llano Estacadu. Nalazio sam se sa onih dvadeset ratnika koji su krenuli, u susret svom poglavici Tevua-Schohe i njegovom sinu Schiba-Bigku da ih brane od Orla. Na alost smo zakasnili. TevuaSchohe je bio ved pao kao rtva taneta svog ubice. Tano je. Jezikom bljedolikih vlada prilino dobro, pa si prema tome i razumio o emu je dosada bilo rijei? , Da. Mi smo i to uli da je Old Shatterhand govorio u nau odbranu. To on stalno ini. Prijatelj sam crvenih ratnika i ao mi je kada oni svoje ratne tomahavke diu protiv bljedolikih, jer znam da bi oni dodue mogli jednom pobijediti, ali bi to sigurno bila i njihova propast. I vi treba da znate da ja ne elim smrt Crvenokoaca. Mi smo hrabri ratnici i ne bojimo se smrti. To ja znam; ali ivot je ipak bolji od smrti. Za vas ne bi bila nikakova slava kada bi vae pleme doznalo da su vas bez bilo kakvog otpora savladali i nakon toga ustrijelili. Zavisi od tvoga odgovora da li du vam pokloniti ivot. Kako se zove poglavica koga tvoje pleme slua? Vupa-Umugi, kojega jo nitko dosada nije pobijedio. Gdje se nalaze atori vaih sela? To vam nedu redi. Jesu li vai ratnici krenuli u borbu? Da. Koliko broje glava? Nedu redi. A gdje se sada nalaze? Ne znam. Protiv koga ste krenuli? Znam protiv koga, samo nedu odati. Ti zna da uva tajnu, pa si prema tome i dobar ratnik koji de radije staviti svoj ivot na kocku nego da oda svoje. To se mora svakom hrabrom ovjeku sviati, prema tome i meni. Idite kudi i recite vaim poglavicama i svim vaim ljudima da Old Shatterhand zna da cijeni hrabrost i utljivost! 34

Sagoh se da ih oslobodim veza. Kada je to bilo obavljeno, skoili su na noge, a onaj koji mi je govorio: ree: Old Shatterhand nas je oslobodio veza i rekao da krenemo. Mi smo dakle slobodni i moemo krenuti kamo god nas je volja? Da. A ta de biti sa naim orujem i konjima? Dobit dete ih natrag. Old Shatterhand nije ni lopov, a ni pljaka koji bi se o tue ogrijeio. Uff, uff! Da li dete krenuti za nama da nas uhodite da vidite kuda demo? Ne; dajem vam svoju rije. Uff, uff! Old Shatterhand jo nikada nije prekrio svoju rije; on je najplemenitiji bljedoliki. Priat demo o tome im stignemo do naih atora. Ima jo mnogo takvih bljedolikih koji misle kao i ja. Evo ovdje je vae oruje, a tamo stoje vai konji. Jaite dalje! Samo jedno upamtite: da demo ovo mjesto drati pod otrom kontrolom. U sluaju da se ovdje zadrite ili se vratite da nas uhodite naa tanad de vas sigurno pogoditi! Mi demo podi dalje i nedemo se nijednom okrenuti. Howgh! Od bijelaca mi nije dosada niti jedan prigovorio, jedino mi je Webster sada priao i upitao: Zar to ozbiljno mislite, Sir? Zar im zbilja mislite slobodu dati? Da. Nemojte mi zamjeriti, Sir, ali moram vam redi da je to velika greka sa vae strane, koja ... Tada ga prekinuh u govoru i kratko ga upitah: Da li vi sada znate tko sam? Yes. Dakle, ne onaj Mr. Charley koga ste smatrali poluidiotom i glupanom? Ne, ved Old Shatterhand, Sir. Prema tome bolje bi bilo da utite i da mi ne nareujete i kritizirate ono to inim! Vjerojatno ste dobar ovjek i koristan Zapadnjak, ali vaa kritika ved mi ni onda nije bila dorasla kada sam prvi put stupio na tlo Divljeg zapada. Onaj koji uvenog drijepca Old Shatterhanda smatra paradnim konjem, taj neka se ne usuuje da mi dri prodike. Basta!

35

Nakon ovog ukora okrenuh se i ostavih ga. Imao sam dosta razloga da sa njim ovakovim tonom razgovaram. Ako budemo ostali zajedno, a on zadrao i dalje svoj nadmeni stav, mogao nas je lako dovesti u nepriliku; otuda i ovaj nain moga ukora, koji mi inae nije bio uobiajen. Komani su uzjahali na svoje konje, kimnuli mi u znak zahvalnosti i udaljili se a da ostale nisu udostojili ni jednim pogledom. To je ak i za Old Wabblea bilo previe. On nije progovorio ni jedne rijei, iako se sa mnom nije suglasio. Jogunasti mangupi! gunao je. Kao da i mi nismo prisutni! Zar ne mislite da ste premilostivi bili prema njima, Mr. Shatterhand? Ne. Nije mi ni na kraj pameti da sudim o vaem inu. Ali im moda ipak nije trebalo obedati da ih nedemo uhoditi. Ako mislimo da oslobodimo Old Sure-handa, moramo znati kuda su ga odvukli. Ja znam; prislukivao sam ih prije no to sam ih onesvijestio. Oni su ga odnijeli do Saskuan-kuia, do Plave vode. Tada je dobro. A znate li gdje se ona nalazi, Sir? Da. Bio sam dvaput tamo. Bojim se da de oni tamo javiti to se ovdje dogodilo i da demo krenuti onamo. Naprotiv! Pa zar bih ja u tom sluaju pustio zarobljenike na slobodu? Zapravo ovo je bio ahovski potez koji de nam biti od velike koristi. Old Surehan-da, uostalom, nisam bio ni spomenuo. Oni de pretpostaviti da ja o njemu ili nita ne znam ili nemam razloga da se brinem o njemu. Vjerujte mi, Mr. Cutter, da nisam uinio ni jednu greku. Pri tome imamo jo i tu prednost to smo se oslobodili oba Komana. Mogli su se pokazati veoma neugodnim, a ja ne bih odobrio da ih se ubije. U pravu ste, Sir; it's clear. Vjerujete li zbilja da se ti momci nede vratiti podmuklo? Oni se nede vratiti. Ali da bismo ostali i dalje oprezni, napustit demo ovo mjesto, ugasiti demo vatru i potraiti drugo. Neka se to odmah uini. Poto smo zgasili vatru, povukli smo se malo natrag gdje je bilo pogodnije mjesto. Legli smo da spavamo, poto smo postavili dva straara. Ostao sam jo dugo budan i cijelo vrijeme sluao apate suputnika. Predmet njihovog tihog razgovora mogao sam da zamislim. Svakako su govorili o nenadanom sluaju kako se Mr. Charley s njima naalio, a zapravo bio Old Shatterhand. Old Wabble je bio svakako veoma zadovoljan to me je prvi prepoznao. Drugo poglavlje

NA PLAVOJ VODI
36

Slijededeg jutra bilo je prije svega potrebno da se dozna tko bi od ljudi htio da poe do Saskuan-kuia, a tko ne. Kada sam ih upitao, svi su me u isti mah zamolili da ih povedem. Sada, kada su znali tko sam, prestalo je svako premiljanje i svi su bili uvjereni da de se dobro zavriti. Cak je i Ralph Webster unato jueranjem ukoru bio od srca oduevljen. Jos Saw-ley iskoristio je jedan momenat da mi u etiri oka kae: Tko bi to pomislio, Sir, da ste vi Old Shatterhand! I bududi da je to tako, dvostruko se veselim to ste ba vi moje srce umirili vaom priom. Ja sam dodue stara obina skitnica sa Zapada, ali ako me postavite na takovo mjesto gdje bih mogao biti od koristi, tada dete vidjeti da vas nedu osramotiti! Krenuvi odavde, iao sam najprije skoro itav sat du vode kraj koje smo se bili utaborili. Tada je dolina, kroz koju je protjecala, zaokrenula iz svog istonog pravca prema jugu. Na ovom mjestu je trava bila zgnjeena i ugaena. Old Wabble je siao sa konja da ispita tragove. Ne biste li se, Mr. Cutter, radije toga okanili? zamolio sam ga. Smatram da je to nepotrebno, a uostalom to nam je i zabranjeno. Dao sam rije Komanima da nedemo tragati za njima. Mislite li da su to njihovi tragovi? Hm! Sumnjam u to. Da su u ovom pravcu jahali, ved bismo putem morali primijetiti tragove kopita njihovih konja. 57 Ne. Izmeu njihovog i naeg odlaska prolo je dovoljno vremena da se ispravi trava. A ovdje gdje su se bili ulogorili i po svoj prilici tek prije kratkog vremena krenuli ostalo je ugaeno. Ovaj dokaz mi se ini sasvim pravilnim, Sir, jedino se moe redi da ti Indsmeni nisu bili dosta oprezni kada su proveli nod na udaljenosti samo sat vremena od naeg logorigta. Zato? Poklonio sam im slobodu i obedao da ih nedemo slijediti. Oni su se prema tome ovdje osjedali sasvim sigurni. A pored toga, zna se da se po danu mnogo bre i bolje napreduje u jahanju negoli po nodi. Razborit ovjek nede se odmarati danju ved nodu i ne vidim razlog zato ne bih prihvatio da i Komani posjeduju ovu mudrost. Nakon to su se gotovo itav sat bili udaljili od nas, mogli su se bez razmiljanja zaustaviti da ekaju dan. Tada su krenuli dalje, kao to se to i po tragovima vidi. Kao to vidite, tragovi idu du rijeke prema dolje i toliko su jasni da ne mogu da potjeu niti od nodas, a kamoli od sinod. S izrazom nadmodnosti na licu, Old Wabble smjekajudi se ree: Govorili ste da dete svoju rije odrati, da nedete slijediti tragove. Ja sam pak miljenja da je to nemogude. Zato? Zato to smo krenuli istim putem i to smo prisiljeni da gledamo u tragove. Ili ste moda miljenja da idemo zatvorenih oiju? Ne, zato jer nedemo slijediti tragove. 37

 Moda samo radi vaeg osjedanja? To bi bila glupost. Postoji tu jedan mnogo vaniji razlog. Put uz ovu vodu vodi takoer za Rio Pecos, samo u velikom luku, i Crvenokoci prolaze ovuda vjerojatno da bi mogu dovoljno napajati svoje konje. Znai, oni obilaze. Mi demo naprotiv ovdje ostaviti vodu i krenuti pravo istonim smjerom za Pecos. Mi demo prema tome parije njih stidi do Saskuan-kuia. Koliko je to za nas korisno, mislim da vam ne moram objanjavati. Tada nestane sa Old Wabbleovog lica izraz nadmenosti te ree: Da, ako je tako, Mr. Shatterhand, neka bude. Priznajem da bih vas mogao jo mnogo ta da nauim, it's clear. Samo mi recite da nije onaj put kojim mislite krenuti i suvie naporan? Nimalo. On vodi stalno prema dolje. Kraj je vedinom ravan, katkad stijenje, katkad pijesak. Vode naravno nema. Sto se toga tie, morat demo se do Rio Pecosa strpjeti. Uz koju de vjerojatno Komani leati. Zar nas to nede omesti da priemo vodi koju demo nakon takvog puta neophodno trebati? Ne. Poloaj Saskuan-kuia mi je dobro poznat. Mi demo na rijeku, stidi na sasvim drugom mjestu pa demo nae konje modi bez opasnosti pustiti da se napoje. Well, ja sam umiren. Uvjeren sam, a i vidim da smo u sigurnosti sve dotle dok ste nam vi vodi. elim neto da vam kaem: stariji sam, mnogo stariji od vas, i zato bi bilo samo po sebi razumljivo da ste me odredili za vodia. Ali unato tome je ... Hm, da, ja ... Izgleda da mu nije bilo lako da zavri zapoetu misao. Gutao je i gutao. Mlatarao je rukama i nogama. Krivio je i presavijao svoje mravo tijelo kao da su mu se sve kosti pomjerile sa mjesta. Svaki mu se djelid tijela poeo da klima i trese. Tada je konano rekao: Da, rado du se toga odredi i vama se podvrgnuti. Budite vi na komandant koga demo sluati. Old Wabble ovako to jo nikada nije uinio. Sta kaete na to. He? To treba da primite uz priznanje i sa zahvalnodu, Mr. Shatterhand: it's clear. Da, bio je to ovjek koji se nije nikada podvrgavao drugima; to sam i ja znao. Jasno se vidjelo i po njemu koliko ga je samoprijegora stajalo da to uini ovog puta i za uzvrat je oekivao moju pohvalu. Pogledao me je rairenih oiju i otvorenih usta pun iekivanja. No ono to je oekivao nije mu se ispunilo, jer sam mu odgovorio: Ne, nije to tako razumljivo kao to mislite. Mi nismo vojnici, ved slobodni Zapadnjaci. U vojsci stariji komanuju. O nekom komandantu u vojnikom smislu kod nas ne moe biti ni govora bududi da svi imaju ista prava i iste dunosti. Ali, Sir, vi ne moete od nas zahtijevati da uvijek budemo istog miljenja. Svakako da ne mogu. No, a ta bi se desilo kada bismo se posvaali? Posvaali? To se kod razumnih ljudi ne moe 38

dogoditi. Ako bi nastupilo razmimoilaenje, mi demo se tada dogovoriti, Mr. Cutter. Well, dogovorit demo se. A onda? Onda demo postupiti onako kako je najbolje. A ako ostali ne smatraju da je to najbolje? Tada su glupi, a sa glupim ljudima ne obiavam da saobradam. Kako ... t... taaaaaa? pitao je. Izraz lica bio mu je u tom momentu upravo komian, napola lukave lisice, a napola ovce koja se sprema da bleji. Ostao je jedno vrijeme nepomino, a onda brzo zatrese svojim udovima te nastavi: Glup, dakle glup, a sa glupim ljudima ne saobradate! Vi dakle mislite da bismo samo mi mogli biti glupi? Ja mislim da du se uvijek kloniti da se usprotivim dobrom i pametnom savjetu. Ah tako! A kad biste vi imali taj pametan savjet, a mi to ne bismo uvidjeli i ne bismo pristali da inimo to vi elite? Tada bih vas ostavio i napustio i krenuo svojim vlastitim putem. Ali onda se ne bi moglo izvesti ono to bi se moralo uiniti! Ipak, ja bih to sam uinio. Razuman ovjek bez iije pomodi moe vie uraditi negoli da ima kraj sebe desetoricu koji bi mu sve pokvarili. To dakle znai slijedede: Old Shatterhand nikada ne misli glupo. Sve bi se moralo uvijek po njegovoj volji ravnati, pa ako se to ne uini, tada bi pobjegao? Tako otprilike, iako ba ne tako naglo. Pa to je isto tako kao da smo vas izabrali za naeg komandanta! Ne, jer vi ne trebate stalno da mi se pokoravate; znai da svaki moe svoje miljenje da izrazi. A to se vas lino tie, Mr. Cutter, uvjeren sam sasvim u to da dete uvijek pravilno postupiti i nikada neto suprotno poduzeti. Tada je preletio zraak zadovoljstva preko njegovog naboranog lica i ree glasom punim radosti i odobravanja: To je, Sir, rije koja para vrijedi, it's clear! Mi nemamo komandanta, a ako ostali ne uvide da ste vi u pravu, tada demo ih ostaviti. Krenite sa mnom naprijed. Idemo dalje! Jahali smo rubom doline dalje prema gore i, stigavi na vrh, krenuli nadesno. Ovdje gore zemljite je bilo ravno, te pustismo u galopu konje nakon to smo ih dolje dobro napojili. Old Wabble je jahao 39

kraj mene na odstojanju od ostalih i povremeno je bacao pogled pun divljenja na mog drijepca. Oito se veselio njegovom brzom kasu. Starac je bio izvrstan jaha i unato svojoj starosti sjedio je kao neki mladid u sedlu. Njegova dugaka bijela kosa, slina bujnom, tamnom, Winnetouovom perinu, vijorila je poput srebrne grive iza njega. Zapravo on nije ispunio moja oekivanja ovdje dolje na potoku. Njegovi prigovori nisu ni u kom sluaju bili dokaz njegovog otrog i nepomudenog oka koje je svojstvo pravog lovca. Nekadanji kralj kauboja bio je naviknut samo na slobodno polje i otvorenu savanu. On nije mogao imati ona svojstva koja se stiu u umama i brdima punih gudura. Ali ako se uzme sve u obzir, ipak smatram da je to ovjek na koga se moe osloniti. Satima smo jahali jedan kraj drugog, a da nije progovorio ni jedne rijei. Kada sam stavio primjedbu na tu njegovu utnju, odgovorio mi je: Ja rado govorim i priam, Sir, ali znam da vi vie polaete na djelo negoli na rijei i zato radije utim. Svima je poznato da sa Winnetouom znate biti i danima a da se ne izgovori ni jedna suvina rije. ak i sada kada ste se nali u nekoj opasnpsti, gdje bi drugi Zapadnjaci drali duge dogovore, vas dvojica ste se sporazumijevali kratkim znacima ili jednim pogledom. Dakle, utjet du da me ne biste smatrali brbljavcem; it's clear. Istina je da Winnetou ima tu osobinu da vie govori djelima nego rijeima, a ja sam upravo kao i on. Bit de mi drago ako se budem uvjerio u to da se i sa vama isto tako dobro sporazumijevam kao i sa njime, Mr. Cutter. Nemajte brige, Sir! Nisam ja nikakav neiskusan momak, a potrudit du se da vam dokaem da vam je moja pomod potrebna. Kraj u koji smo stigli bio je isto onakav kao to sam ga svojim suputnicima bio opisao, dijelom stjenovita ravnica, dijelom pjeshovita pustara. Popodne smo stigli na plodno, travom obraslo tlo. Pribliavali smo se pritoku Pecosa ija je obala bila obrasla zelenim grmljem. Ovaj pritok mi je bio jo otprije poznat i slijedili smo ga do njegova uda. Kada smo stigli do njega, bilo je otprilike jo dva sata do veeri. Odavde smo imali itav sat jahanja do Saskuan-kuia. Ova Plava voda bila je neka mala plitica, slina jezercetu, koja se punila izvorima, a koji su se nalazili na njenom dnu. Suvina voda oticala je u Rio Pecos. Kraj obale bilo je gustih mladica topola meu kojima su strili visoki kronjati hrastovi, i druga stabla. Voda je bila tamnoplave boje te su je Indijanci nazvali Saskuan-kui. Oticanje vode iz jezera prolazilo je podno onog mjesta na kome smo se mi nalazili, prema Rio Pecosu, i preko kojeg smo morali prijedi. Jo nie nalazila se je splav koju nismo smjeli upotrijebiti jer su ona dvojica Komana dolazila sa suprotne strane pa bi bili naili na nae tragove. Prijelaz preko te prilino iroke rijeke morao se izvriti plivanjem, to nam je za dananjeg toplog dana bilo vie prijatno nego nepoeljno. Stigavi na drugu stranu obale, prvo smo poeli da ispitujemo tlo. Na tragove nismo naili, i to nas je umirilo. Krenuli smo oprezno ispod irokih kroanja jasika, dolje prema udu gdje voda jezera utie u rijeku. Bili smo sa sjeverne strane i ni ovdje nismo naili na tragove. Sjahao sam sa konja, privezao ga za grm kako bi mogao da brsti lide i legao u travu. Old Wabble se poveo za mojim primjerom ne 40

progovorivi ni jedne rijei. Htio je da oponaa mog utljivog Winnetoua, kao to je govorio, a ne da ga smatram brbljivcem. Ostalima moj in nije bio sasvim shvatljiv. Ostali su i dalje na konjima. Tada Webster ree: Zar da sjaemo, Sir, pa jo je dan! Ja sam ba zato i sjahao to je dan odgovorili mu. Zar nedemo odjahati do Plave vode? Nedemo. Vi, dakle, po mraku namjeravate da odete tamo? Zato ne i po danu, jer tada moemo opaziti i tragove, Mr. Shatterhand? Mi bismo dodue mogli otkriti tragove, ali bismo zato i sami bili opaeni. Mislim kada bi oprezno ... Old Wabble ga je prekinuo glasom: utite i ne viite kao deva s petnaest grba! Da li ste moda mene uli da sam to govorio? Mr. Shatterhand svakako zna to radi. Ako vam je volja da svoj sklap nosite na pazar, jaite dalje. Ja meutim ovdje ostajem. Tada i oni sjahae s konja. Webster, gunajudi ree: Oho, oho, samo ne tako osorno, Old Wabble! Dentlmen kao to sam ja nije navikao da ga bilo tko naziva kamilom, Pravi dentlmen prije svega dri jezik za zubima, da li ste me razumjeli? Vi ste, dodue, onda vrlo dobro pogodili svog prvog jelena, ali zato, u meuvremenu, mnogo puta promaili, te nemate pravo da govorite protiv Mr. Shatterhanda ako on neto poduzme to se vama ne svia. Zato se umirite, inae du otidi i ostaviti vas na cjedilu. Ah, dakle, na to je on ciljao! Ostaviti na cjedilu. To je dobro zapamtio. Htio je svojom strogodu prema valjanom Websteru da pokae kako je istog miljenja kao i ja. No sada sam bio uvjeren da njegova utljivost nede biti dugog vijeka. On de iskoristiti prvu priliku da me ispituje, kao to je to sada Webster uinio. Kada je poeo da se sputa mrak i kada je moje vrijeme dolo, ustao sam i rekao: Sada odlazim da tragam za Komanima. Moje puke du ovdje ostaviti i molim vas da se nitko od vas ne udaljuje. U blizini bi moglo biti crvenokoaca koji bi mogli neto da primijete. Sasvim pravilno! suglasio se Old Wabble. Pretpostavljam da de uskoro naidi ona dvojica Komana koje smo pustili. Oni de vjerojatno prodi negdje u blizini. Ovdje ne, Mr. Cutter odgovorio sam mu. Oni de se posluiti svakako splavi i dodi na onu drugu , stranu obale. 41

 Mislite li? Da. Zato sam za odmaranje odabrao maloprije ovu stranu obale. Ovdje nas oni ne mogu opaziti. Well. Dakle vi mislite krenuti. Smijem li s vama? Iskreno reeno, vie volim da sam sam. Zar me smatrate tako neiskusnim i nespretnim da bih vam mogao pokvariti posao? Kaem vam, Sir, da sam u uljanju spretan kao i drugi. To sam sinod i dokazao. Hm! Ali ja sam vas ipak opazio. Mene niste, ved samo granicu koja se njihala. Pshaw! mnogo prije nego to ste odrezali onu granicu ugledao sam vae oi. Moje oi? Good lack! To je mogude, samo vrlo otrom i uvjebanom oku. Svakako znate da se oi iskre. A vae su bile i irom otvorene. Morao sam ih i imati otvorene! Ako netko eli neto da vidi, taj ih mora otvorene drati. Oh ne! Oprezan uhoda ih skuplja to vie moe da ih nitko ne primijeti. Ja ih, na primjer, zatvaram kad dovoljno vidim, i elim nakon toga samo da sluam. Zatvorim ih potpuno jer su prije svega neprimjetljive, a drugo, kad su' oi zatvorene, mnogo se bolje uje no kada su otvorene. Sir, istina je. ovjek od vas mora jo mnogo tota da naui! elim jo na neto da vam skrenem panju. Ja, naime, nisam samo opazio vae oi, ved i vau kosu. I nju? Zar vam je to udno? Vaa kosa je snjenobijela i jo je upadljivija od vaih tamnih oiju. Savjetujem vam da kosu sakrijete ako kada budete nekoga ponovo uhodili. Moglo bi se desiti da tu vau lijepu kosu zajedno sa tjemenom izgubite. Uinit du to. Uinit du to! Nadam se da du za to ved i sada imati prilike. Zar nije tako? Ponavljam da bih radije sam krenuo. Vjerujem vam, ali ste ipak samo ovjek i mogla bi vam se desiti neka nezgoda. U tom sluaju mi bismo sjedili ovdje i ne bismo znali gdje se nalazite i kako da vam pomognemo. To dodue nije netano. Dajem vam svoju rije da nedu napraviti nikakvu greku! Vau rije! Hm! Neka bude. Nadam se da dete je i odrati. 42

 Hvala vam! Htio bih najprije da zamotam svoju kosu. Tada moemo krenuti. Skupio je svoju kosu i namjestio na tjemenu, a zatim povezao naramu. Dok je to radio, nastavio je: Zar vam je Plava voda i njezina okolica toliko dobro poznata da se usuujete tragati za Crvenokocima unato mraku i nodi? Da. To ste morali znati. Da to nije tako, bio bih iskoristio zadnje sate dana za izvianje i ne bih ovdje leao besposlen. Bravo, bravo! uzvikne tada Webster. Old Wabble se tada okrenu prema njemu i upita ljutitim glasom: Sta imate vi tu da viete, hej? Vikao sam bravo odgovori upitani. Od veselja to vam je Mr. Shatterhand dao po nosu. Po nosu? Kako? Prvo zato to ste prema meni bili grubi i naredili mi da utim, pa me nazvaste devom sa tko zna koliko grba, i to sve samo zato to sam bio toliko slobodan i postavio skromno pitanje. A sada brbljate o glupim stvarima da vas je Old Shatterhand morao ukoriti! To morate znati, rekao je i zato du uzvik-nuti jo jednom bravo! Zaveite gubicu, potovani Sire! Moje pitanje je bilo potpuno umjesno. Moje takoer. To vi samo mislite. Uostalom, ovdje se na Divljem zapadu ne vie iza sve snage bravo, i to jo na takvom mjestu gdje bi se u blizini mogli nalaziti neprijateljski Indijanci. Doite, Mr. Shatterhand. Pustimo tog momka! Zauvijek? pitao sam smjekajudi se. Ne, samo dok se ne vratimo. Predao sam Websteru svoje puke s napomenom da ih dobro uva. Tada krenusmo. Grmlje koje je oiviavalo odljev jezera nije bilo iroko. Prualo se u uskoj traci iza koje se je prostirala travom obrasla ravnica. Ili smo njezinom ivicom i pod uestalim grmljem nali zaklone. U sluaju susreta nismo morali da se plaimo jer smo se mogli lako sakriti. Kada je sumrak preao u potpuni mrak, svaka strepnja bila je suvina. Lekcija koju je Old Wabble dobio od Webstera nije bila dugog vijeka. Nismo se bili ni tako daleko udaljili kada je, apdudi, poeo da se raspituje: Kakvog je oblika ta Plava voda, Sir?

43

 To je jedno jezero prilino okruglo, koje bih ja radije nazvao barom ili ribnjakom, jer se pod jezerom podrazumijeva mnogo veda povrina. Koliko je veliko? Bilo mi je potrebno dvadeset minuta da ga preplivam. Onda nije ni tako maleno. Cuo sam da ste vi odlian pliva. Pria se da ste kod Indsmena morali plivati da spasite ivot. ak i nekoliko puta. I da su najbolji plivai Crvenokoci zaostali za vama. Svakako, inae ne bih vie bio na ivotu. A kako vi plivate, Mr. Cutter? Kao riba. Da li moda sumnjate u to? Ako vi kaete, bit de da je tako. Onda ste bolji od mene, jer ja se ne usuujem redi da plivam kao riba. Vi, uostalom, niste mesnati. Da, mnogo kostiju sa samom koom i naborima, inae niega vie. Mislite li moda da bi to mogla biti prepreka da netko bude dobar pliva? Dodue, tako tvrde. Oho! Tko ovako ta tvrdi taj se ne razumije u to. ovjek koji je ugojen odvie je debeo i glomazan te se mora strano naprezati da se probije kroz vodu. Ja sam, naprotiv, dugaak i vitak, i naprosto sijeem vodu. To je isto tako kao i kod strijele. Ona je dugaka i tanka te prodire bre i dublje u meso nego kada bi bila kratka i debela; it's clear. Meni ta stvar nije bila toliko jasna kao njemu, ali u svakom sluaju pretpostavio sam da ne pliva loe, iako moda ne kao riba. Ima li u toj Plavoj vodi i otoka? nastavio je nakon kratke stanke. Samo jedan koji se nalazi nedaleko od sjeverne obale. Ako ostane tako mrano kao to je sada i Crvenokoci ne zapale vatru, bit de teko da ih pronaemo. Zvijezde de uskoro jasnije svijetliti i uvjeren sam da de kod Komana gorjeti vatra. Oni nemaju razloga da pretpostavljaju da se u blizini nalaze neprijatelji. Oni se svakako osjedaju sigurni i nede sjediti u mraku. Na koji demo se nain douljati do njih? Kraj jezera se nalazi jedno mjesto, i to tano preko puta ved maloprije navedenog otoka, koje je pogodnije ma od kojeg drugog za logorovanje. Lino sam ved u dva navrata proveo tamo nekoliko 44

nodi pa pretpostavljam da se takoer i Indsmeni tamo nalaze. bunje je tamo gusto, a iznad njega stre visoka stabla. To nije dobro jer demo se tamo teko modi probijati. Zar ne mislite da je tako, Mr. Shatterhand? Na alost, tako je, ali mi se moramo ipak probiti. Tu de vjerojatno iskrsnuti jo jedan problem koji de dvostruko oteati izvoenje naeg plana. A to bi to bilo? Izmeu vode i grmlja nema dovoljno pae za konje. Pretpostavljam da se ona ne nalazi kraj vode, ved s ove strane ume, gdje trava raste u izobilju. Heigh-ho! Tu de biti onda i straara! Naravno! Prema tome logor de biti pred nama, a konji sa straarima iza nas. Nalazit demo se u situaciji koja zahtijeva veliku opreznost, pogotovo to su konji Indijanaca isto toliko budni kao i njihovi gospodari. Ali sada nemojmo vie razgovarati, jer moramo biti jako oprezni. Sada smo bili prevalili oko polovicu naega puta i morali smo biti oprezni, jer to smo se vie pribliavali jezeru, tim je postojala veda mogudnost da naie-mo na Indsmene koji jo lutaju okolo. Na nae zadovoljstvo to se nije dogodilo i stigli smo sretno bez nepoeljnog susreta do mjesta gdje voda iz jezera otie. Jeziak ume iao je u velikom luku daleko u ravnicu s panjakom. Ili smo uz njega dok nismo uli glasove, te se naglo zaustavismo. Pako! rekao je netko karbune! To znai Pako, uj! Himme unoso sowui ta hode? odgovori netko drugi. Kim! To znai: Doi amo! Un neatz nariskoe, wone tithteste najokome ne elim da doem. Idem da napravim sebi jednu lulu od trstike. I opet je nastala tiina. Tiho sam rekao Old Wabbleu: To je dijalekt Naiimi-Komana. Dakle, pred nama se nalaze oni koje traimo. Poznajete li moda njihov dijalekt? Da. uo sam kako je jedan zvao drugoga, a ovaj nije imao vremena. Dobro! Drago mi je to vam je taj jezik poznat jer dete modi da prislukujete Crvenokoce. Moja pretpostavka se je obistinila: njihovi konji se nalaze pred nama. To su oni maloprije zvali jednog od straara. Krenite sada za mnom tiho koliko god samo moete!

45

Drali smo se vrsto uz rub grmlja i uljali se dalje dok nismo bili zaokrenuli iza jezika ume. Tu ugledasmo vatru koja je na udaljenosti od oko est stotina koraka gorjela pred nama na ravnici. Oko nje je sjedilo nekoliko Indijanaca i uvalo konje koji su pasli. Sasvim tako kako ste i pretpostavljali, Sir ree Old Wabble. Eto ivotinje su tu, a iza grmlja i stabala kraj Plave vode su se svakako ulogorili i njihovi vlasnici. To je tano ono mjesto o kojem sam govorio. Oni lee tamo gdje sam ja ved dvaput logorovao. Sada se moramo pritajiti i ledi na zemlju, inae bi nas vidjeli. Puzali smo ivicom grmlja sve dotle dok nije zaprijetila opasnost da budemo zapaeni. Pred nama u grmlju se nalazio jedan mali otvor koji je svakako sluio kao prolaz od logorita ka panjaku. Taj prolaz bi nam dobro posluio da smo se smjeli njime koristiti. Mi to nismo smjeli uiniti. Crvenokoci su se sluili ovim prolazom, a nama nije bilo ni na kraj pameti da se izloimo opasnosti da nas otkriju. Mi smo dakle zaokrenuli nadesno probijajudi se kroz gutaru i dredi se uporedo sa puteljkom. Ved smo prije spomenuli da je ona bila vrlo gusta te smo morali paziti da se nikakovo utanje ne uje. Bili smo izloeni velikom naporu i potrajalo je dosta dugo dok nismo stigli na drugu stranu ruba ume i pred sobom ugledali logorite. Bio je to ratni logor. Indijanci dodue nisu na licu imali ratne boje, jer su svakako namjeravali da se ovdje due zadre. Nisu imali niti jednog atora, to bi svakako bio sluaj da su krenuli u lov. Bit de da su se ovdje osjedali sasvim sigurni jer nije bilo ni manje ni vie ved osam vatri pri ijim smo odsjajima mogli da izbrojimo preko sto pedeset Crvenokoaca. Nabavili su meso koje je u dugakim tankim komadima, slinim remenu, visjelo da se sui. Oni su svakako imali pred sobom dugaki ratni pohod kada nisu imali vremena za lov. Ili je moda ovaj pohod bio usmjeren na kraju u kojemu nema niti bivola niti druge divljai. Taj kraj mi je bio poznat. Bio je to pusti, vreli Llano Estacado slian pjeanoj Sahari. Tu je lealo jo vie ustrijeljenih bivola, a vedina Insmena bila je zaposlena oko rezanja mesa i vaeni.i kostiju da bi ga na kraju isjekli u kaieve. Ostali su sjedili oko vatre i prili meso. Ispeeni komadi leali su kraj njih u gomilama, vjerojatno za zajedniku veeru. Kraj dvije manje vatre koje su na alost bile dosta udaljene jedna od druge, sjedili su besposleni, zabavljali se i pri tome pruali jedan drugome lulu da bi svaki pomalo povukao. To su svakako bile voe. Maloprije sam rekao, koje su na alost leale dosta udaljene jedna od druge, jer da su ove dvije grupe bile blie jedna drugoj, ili da su sainjavale jednu jedinu, mogao bih ih zajedno prislukivati. Ali ovako morali smo se odvojiti. Jedno je bilo sigurno: odavde se ne smijemo udaljiti dok ne ujemo o emu razgovaraju. Otok, o kome sam prije govorio Old Wabbleu, leao je prijeko na voi kao neka tamna mrlja obasjana svjetlodu. Bez toga svjetla svakako ga ne bismo mogli vidjeti. Taj odsjev je vjerojatno dopirao od vatre koja je meu grmljem gorjela. To mi je palo u oko i upitah sam sebe: zato je ta vatra na otoku? Otrim pogledom preao sam preko jedne i druge grupe kao i logora i odmah mi sve bijae jasno: ovdje su bili samo Indijanci; nigdje na vidiku bijelca. Leali smo pripijeni jedan uz drugog pod divljim grmom topole koji nas je sasvim zaklonio. Nitko nije gledao na ovu stranu. 46

 Damn it! doapne mi starac. Izbrojao sam te vucibatine. Ima ih otprilike sto pedeset, ali meu njima niti jednog bijelca. Da nisu Old Surehana ved poslali na drugi svijet! Nisu. Izgleda da su ga smjestili tamo prijeko na otok. Na otok? Ah! Zar je to ona tamna taka ondje u vodi iznad koje je sve osvijetljeno kao da je vatra? Da. I vi mislite da je Old Surohand tamo? To me umiruje, iako mi se ini udnim to ga ne dre ovdje u logoru. Meni ne. Tamo prijeko su sigurniji. Zarobljenik koji se nalazi na mjestu koje je naokolo opkoljeno vodom moe se mnogo tee osloboditi negoli odavde, iako tamo ima mnogo manje oiju da motre na njega. Hm, miljenja sam da bi on i ovdje bio isto tako vrsto u njihovim rukama, jer je svakako vezan. Vezan je svakako. Ali oni raunaju sa svim mogudnostima kao i sa ovom da bi pukim sluajem mogao netko i otkriti logor, prema tome i zarobljenika. To oni 'ele da izbjegnu. Ako je to tano, tada za nas to ba nije najbolje, Mr. Shatterhand. Da je on ovdje, mogli bismo se priuljati i odvezati ga, ali pod sadanjim okolnostima je to nemogude. Pshaw! Meni je mnogo drae to ga ne dre ovdje u logoru. Uskoro dete mi redi da sam imao pravo. Najprije bih htio da prislukujem Indsmene. Dozvolite mi da stavim jednu primjedbu, mi demo se time izloiti opasnosti bez ikakve koristi. Ja nisam straljiv i poduzet du sve to i vi. Ali u sluaju da nam i uspije da ih prislukujemo, to bismo vano mogli da ujemo? Bilo vano ili ne, ja du pokuati. esto sam se douljao do neprijatelja i uvijek doznao neto to mi je bilo od koristi. O emu bi mogli razgovarati ako ne o tome ta se ovdje dogodilo, to de se dogoditi i to namjeravaju. Dakle, vjerojatno o zarobljeniku, o ratnom i pljakakom pohodu koji namjeravaju poduzeti. Zaista mi mnogo riskiramo i rado du povjerovati da se vi ne plaite, ali, iskreno reeno, mnogo mi je milije da ja preuzmem na sebe svu opasnost. Nisam siguran da li ste dorasli situaciji. Oho! Zar sam dosada uinio kakovu greku? Zar nisam dokazao da sam vjet u uljanju? Do sada jeste. Meutim, srazmjerno je to bilo lako, ali sada tek nastupaju potekode. Pshaw! I to du modi! Zbilja? Onda se mogu pouzdati u vas. Vi vidite one dvije male vatre oko kojih sjede ratnici i razgovaraju se bezbrino. Do njih moramo otidi. Vi dete se o-uljati do one blie do koje gotovo dosee grmlje, tako da vam ono prua zaklon kako biste se lake mogli prikrasti. Ja du pak do one druge koja je tik do vode. To de me dosta namuiti. Da li ste suglasni? Jesam, iako to za mene ne predstavlja veliku ast to ste vi za sebe izabrali vedu opasnost. 47

 To nije sramota. Zapamtite to du vam redi! Vratit demo se ovamo. Tko prvi stigne, dat de znak da je gotov. Taj znak ne smije da upadne Crvenokocima u oi. ujete li kako krekedu abe? Takvo krekretanje ne moe da pobudi sumnju. Hodete li ga modi oponaati? Mislim da hodu. Tada dete, im stignete ovamo, etiri puta zakre-ketati, drugi i tredi put malo krade, a ostale due. Da li ste me razumjeli? Yes. To je zato da bi se moglo razlikovati od pravog kreketanja aba. Tako je! Ja du, u sluaju da stignem prije vas, uraditi isto tako. Ako bi vas otkrili, tada!... Otkrili? upadne mi u rije. uvat du se da me ne vide! Nemojte to dvaput redi! I najprepredeniji i najoprezniji Zapadnjak moe u takvim sluajevima biti loe srede. Dakle, ako bi vas otkrili, tada dete se bre bolje probiti kroz grmlje, bez obzira na mene, i vratit se u nae logorite. Ja du za vama. A u sluaju da vas primijete? Tada du i ja pobjedi, i vi dete za mnom tako brzo koliko vas noge nose. Imate li moda jo koje pitanje? Nemam. Primio sam svoj zadatak i rijeit du ga; it's clear. Neka vam je sa sredom! Dakle, naprijed! Da, naprijed, Sir! Nastojat du da budete sa. mnom zadovoljni. Krenuo je, zavukavi se u grmlje sa lijeve strane, i nestade u njemu. Nede li uiniti kakovu pogreku? Nisam bio ba sasvim bez brige. Moj zadatak je bio, kao to sam napomenuo, mnogo tei od njegovog. Vatra do koje sam naumio da poem leala je u blizini vode, i izmeu mene i vatre nije bilo niega to mi je moglo pruiti zaklon. Kako bih mogao onamo stidi i leati due vremena a da me ne primijete? To je sada bilo pitanje. Ja nisam samo namjeravao ved sam i morao otidi onamo jer je jedan od * Indijanaca, koji je sjedio sa ostalima, imao u kosi pero bijelog ratnog orla. Iako mu lice nisam mogao vidjeti, drao sam da je Vupa-Umugi, poglavica Komana. Samo je jedan put vodio onamo, i to preko vode. Taj put je bio tako teak da dosada nisam nikada toliko rizikovao kod uhoenja. Obala je bila obrasla aem. Tu sam okolnost morao iskoristiti. Bio sam prisiljen da se svuem. Zbog svoje svijetle koe morao sam izabrati neko mrano zaklonjeno mjesto kako bih se svukao. Desno, nedaleko od vatre, grmlje je dosezalo do same vode. Dovukao sam se onamo, svukao se, izvadio nekoliko remena iz depa, uzeo svoj krivi no i sakrio odijelo u gutiku. Nakon toga odrezao sam onoliko aa koliko mi je bilo potrebno da ga sveem u prirodan snop. Tada sam ga natakao sebi preko glave tako da mi je leao na ramenima. U snopu sam napravio jedan otvor da bih kroz njega gledao, a zatim uao u vou i krenuo na svoj zlokoban put. 48

Bilo hodom ili plivanjem morao sam paziti na to da se taj snop uvijek nalazi u visini aa kraj obale. Budem li se polako i oprezno drao obale koja voi prema vatri i pazio na to a ne pobudim njihovu pozornost, morat de pomisliti da je ta moja neobina duba u stvari a. Prema tome mogao sam se nadati a du sretno stidi na cilj. a isto tako i natrag se vratiti. Bio sam naumio, u sluaju da me otkriju, to bi lako morilo da se desi, da preplivam jezero, nakon toga a se potajice vratim i uzmem svoje odijelo. Iz poetka je voda bila plitka. Morao sam u leedern stavu da se provlaim kroz mulj. Vukao sam se kao kroz no otar a i morao sam jako paziti a se ne ozlijedim. Kasnije sam jednom izgubio dno pod nogama te sam bio prisiljen da plivam. Ciieli nut nije bio dui od ezdeset metara. Ali nisam jo bio prevalio ni nolovicii nuta a ved je prolo vie od pola sata. Crve-nokoci nisu smjeli primijetiti da se moja maska od aa krede. Zbog toga bi moglo prodi i nekoliko sati dok ponovo ne ugledam Old Wabblea. Iznenada je iskrsnuo dogaaj koji mi je mnogo pomogao. uo sam glasne povike i dok sam razmiljao Sto bi to moglo biti, ugledao sam dva Indijanca koji su izali iz grmlja i pojavili se u logoru. Bila su to ona dva Komana koja sam sinod oborio. Poglavica ih je bio poslao za Old Wabbleom koji im je bio pobjegao. Sada su se vratili i svi su htjeli a doznaju kako su proli. Svu su pozornost privukli na sebe, pa ak i poglaviinu. Iako im nije potrao u susret, kao' to su to ostali uinili, ipak je ustao i okrenuo se prema njima Njegovo lice kao i oi ostalih bile su sada okrenute u suprotnom pravcu. To sam iskoristio tako brzo da sam se ved niti nakon jedne minute nalazio na mjestu do kojeg sam namjeravao da stignem. Zagnjurio sam svoje svijetlo tijelo u gusti mulj plitke obale, prekrstio ruke dredi se na njima u poloitom stavu. Ovako sam mogao licem nad vodom da udobno promatram sve to se ondje zbiva. Kako mi je snop aa leao na ramenima, izgledalo je kao da u vodi stoji, i kako je sa obje moje strane takoer bilo aa, mogao sam se zasada osjedati sigurnim. Bilo je' ved i krajnje vrijeme da stanem na svoje mjesto odakle bih mogao prislukivati. Oba Komana su ved bila stigla do vatre poglavice, koji ih doeka slijededim rijeima: Ni kod jednog od vas ne vidim skalp na opasau, skalp onoga kojega ste morali ubiti. Zar ste oslijepili te njegov trag izgubili? Ili, da se vaim konjima moda nisu prelomile noge, te ga niste mogli dostidi? Jedan od njih nije progovorio nita, ved zbunjeno spustio pogled u zemlju. Drugi je bio drskiji, pogledao je slobodno u poglavicu i odgovorio: Nae oi nismo izgubili, a i noge naih konja ostale su itave. A gdje je skalp? On se nalazi jo uvijek na glavi onoga sa ije smo ga glave morali skinuti. Znai, bljedoliki nije mrtav? On jo ivi. Znai, promaili ste? 49

Oi su mu prijetedi sijevale kada je to povienim ljutim glasom rekao. Promaili smo odgovori onaj drugi i mirno izdra pogled poglavice. Vi ste bijedni psi koji se ne mogu poslati ni za abama, jer su i one prebrze za vas! Poslat du vas u atore kod starica gdje i pripadate. Ti si Vupa-Umugi, na ratni poglavica, kojega mi moramo sluati. Meutim, ako ti izdaje nareenja koja se ne mogu izvriti, tada ne smije napadati one koji i pored svih pokuaja to nisu mogli izvriti. Mi nismo nikakvi bijedni psi, ved hrabri, iskusni ratnici, inae nas ne bi odabrao da gonimo bljedolikog. Mi nedemo otidi kod starica. Zato napada i osuuje jo prije no to si uo zato nismo donijeli skalp? To su bile smjele rijei. Taj ovjek sigurno nije straljivac. Prepriavalo se mnogo o surovostima Vupa-Umugija. On nije bio okrutan samo prema bijelcima ved se i prema svojim suplemenicima vrlo esto pokazao bezobzirnim. Bio je cijenjen kao ratnik, ali ga nitko nije volio. Bilo se je nakupilo mnogo ogorenosti protiv njega i u sluajevima kao to je ovaj sada znale su da izbiju. Dranje ovog razboritog ratnika bilo je smjelo, ali ni u kom sluaju drsko. Poglavica kod Indijanaca nije nita drugo do apsolutni gospodar. Biran je od strane plemena i ta ast mu traje sve dotle dok se znao odrati iskustvom, mudrodu i smjelodu. Preko vijeda staraca njega mogu u svakom asu da opozovu. Vidio sam po njemu da ga je prijekor ratnika razljutio. Trgao je ruku da izvue no iza pojasa, ali se u posljednjem trenutku savlada i ree potpuno staloenim glasom: Priaj mi, a ja du te sasluati, pa du onda modi redi da li se i dalje moete nazivati ratnicima Komana. Sjeo je, a i oni koji su maloprije ustali sjeli su, i kada je to obavljeno, poeo je Koman da pria ta se sve odigralo na njihovom putu. Sasluali su ga mirno sve dok nije stigao do slijededih rijei: Tada nas je iznenada pogodio udarac u glavu i pali smo dolje kao da smo mrtvi. Kada smo se ponovo probudili, bili smo zajedno sputani i za drvo privezani. Sputani i privezani? plane poglavica. A da se niste ni branili? Zar se poglavica Naiinia moe odbraniti od neprijatelja koga ne vidi? Ne. Ali rado bih vidio svakog neprijatelja koji bi se usudio da me napadne! Ovoga svakako ne! Ovoga? Znai, zna tko je bio? Reci mi njegovo Ime! Old Shatterhand. Uff! uzvikne poglavica, pri emu je poskoio i ponovo sjeo. Uff! uff, uff, uff! povikae i ostali za njim.

50

 Old Shatterhand! izustio je. Taj blijedi pas koga su ratnici Komana imali tako esto u svojim rukama i koji im je ipak uvijek pobjegao! Oh, samo da sam bio na vaem mjestu! Ti bi isto tako proao kao i mi! uti! Ja sam Vupa-Umugi i ne bih dopustio da me uhodi! Mi smo bili ti koji smo htjeli da uhodimo odbjeglog bljedokoca. Zar smo mogli znati da je naiao na druge bijelce? Zar smo mogli i naslutiti da se Old Shatterhand, taj nepobjedivi, nalazi kod onih bijelaca? Ne, niste. Ali ste morali biti oprezniji! Mi smo to i bili. Osjetivi vatru, smjesta smo ostavili svoje konje i neujno se uljali naprijed da vidimo tko se oko nje nalazi. Nitko nas ne bi otkrio niti uhvatio, ved bi naprotiv svaki od nas uzeo svoj skalp da nam nije u susret doao Old Shatterhand. Sjedio je u gutiku i sluao. Bila je mrkla nod i nismo ga mogli vidjeti, isto kao to ga ni tvoje oi ne bi vidjele. Kad smo stigli do njega, skoio je uvis i udario nas. Sva moja crvena brada su svakako ula kakvu snanu ruku ima? Ovo pitanje bilo je upudeno svima prisutnima. Hehe, hehe, dada, dada odgovorie mu. I da se svaki kao mrtav stropota kada ga pogodi? Hehe, hehe ... dada, dada. Mislite li da biste vi drukije proli da ste gn ugledali i uspjeli pobjedi? Ke, ke ... ne, ne! Bio je dobar branilac svoje stvari kada je za sud pitao svoje istomiljenike. Njihovo odobravanje bio je zapravo odbrambeni zid protiv bijesa poglavice. Priao je dalje, ali ga Vupa-Umugi vie nije prekidao u rijei sve dok nije do kraja stigao. Kada je zavrio sa svojim izvjetajem, upitao je: To je dakle uradio Old Shatterhand koga ratnici Komana nazivaju svojim neprijateljem. Da li netko drugi nasluduje tko je onaj drugi bljedoliki bio koga smo progonili? Zanijekali su. A ipak smo svi ved esto sluali o tom bijelcu. Vidio sam ga kada je projahao kroz nau etu, i inilo se je kao da ga ni tane ne moe pogoditi, a ni oruje raniti. Poznavao ga pak nisam primijeti poglavica, Kosa mu je bila duga i blijeda poput snijega na brdima, zar to nisi primijetio? Jesam. A u njegovo naborano lice urezano je barem devedeset zima. Postoji samo jedan jedini bljedoliki koji ima toliko godina, takvu bijelu kosu i tako smiono jae. Svog konja i sebe samog da probije kroz deset puta pedeset neprijateljskih jahaa. 51

 Uff, uff! uzvikne tada poglavica. Izgleda da moj crveni brat misli na Old Wabblea? Da, na njega i mislim. Bio je to on. On je bio, on! Bili su nas napustili svi dobri duhovi kada nam je umakao. Jo ni jedan dosada ivi bljedoliki nije prolio toliko krvi Crvenokoaca kao to je to uinio onaj dugokosi sijedi pas. Da nam je pao aka, digao bi se urnebes od veselja svuda naokolo dokle god dopiru atori Komana. Utekao nam je jedino ovoga puta. Vidjet demo ga ponovo i sigurno uhvatiti, moda ved sutra! Da li eli za njim poslati vie ratnika no to je nas bilo? Ne. - Nego? Na ovo prilino neumjesno pitanje odgovorio je poglavica nehajnim pokretom ruke: Iako je moj crveni brat samo obian ratnik, ipak se usuuje vrhovnog vojskovou plemena Naiinia da pitu ta namjerava uiniti. Takvo ti pitanje ne pristaje. Ipak du ti redi kako bi uvidio da sam sklon pratanju zbog vaeg neuspjenog poduhvata. Old Wabblea ne moramo progoniti jer de sam dodi. Nede dodi tvrdio je ratnik i unato ukoru koji je bio dobio. Dodi de! viknuo je poglavica glasom punim samopouzdanja. Mi naprotiv znamo da on nede dodi. Otiao je da trai pomod kako bi mogao osloboditi bljedolikog koji se nalazi vezan tamo na otoku. Naao je desetoricu bljedolikih iji je voa Old Shatterhand. Oni de dodi. Njima nedostaje neto u glavi im misle da de jedanaest bijelaca modi da nas pobijede! Old Shatterhand je kod njih. Bljedokoci koje on vodi spremni su na sve. Oni ne znaju gdje se nalazimo. To de im vai tragovi odati jer de ih slijediti. Old Shatterhand nam je obedao da nam tragove nede slijediti. Ipak de to on uiniti. Ne, on nije laac. Jo nitko nije uo da je prekrio svoju zadanu rije. Mom crvenom bratu vie bi pristajalo da uti no to u prisustvu starijih ratnika protivrjei svom poglavici! To je bio ponovo otar ukor. Ali kako Vupa-Umugi nije bio obljubljen meu svojima, to su bili zadovoljni to se ljuti. Koman je vidio ohrabrujude poglede svojih drugova, vrnjaka, te nastavi:

52

 Znam da se moje godine ne mogu mjeriti sa godinama iskusnih starih ratnika. Meutim, bududi da sam ja taj koji je bio sa Old Shatterhandom, sa njime razgovarao i dobio njegovu rije, dozvolit dete mi da vam kaem ta sam ondje uo od njega. Nato odgovori jedan sjedokosi Indijanac koji je sjedio kraj poglavice i bio svakako najstariji meu njima: Neka moj mlai brat mirne due pria dalje. Ako je ratna sjekira iskopana, tada je sve od velike vanosti to bi inae bilo suvino. Najvanije od svega bio bi susret sa Old Shatterhandom. Gdje god je vien, tamo se nalazi i Winnetou, poglavica Apaa. Da li je bio s njime? Nije odgovori ratnik, oito ponosan na to to ga je starac uzeo u zatitu. ak ni u blizini? Nismo opazili nikakvog znaka. Kojim rijeima se sluio Old Shatterhand dok vam je davao obedanje? Upitani je kratko vrijeme razmiljao i tada odgovori: Govorio sam mu na slijededi nain: Hodete li tragati za nama kako biste doznali kuda jaemo? On odgovori: Ne, dajem vam svoju rije. To je taan razgovor koji je moj stariji brat htio da dozna. Ako je Old Shatterhand ovako govorio, tada to vrijedi isto onoliko kao da je popuio lulu zavjeta. On dri svoje obedanje i nije tragao za vama. Howgh! Moja mlaa subrada se mogu udaljiti. Sada znamo ono to smo eljeli saznati. Oba Komana se udaljie, a sa njima i svi ostali koji su se u meuvremenu iz radoznalosti bili ovdje okupili. Pribliili su se bili ak i oni koji su se nalazili kraj vatre do koje se Old Wabble morao douljati. Stoga sam i s pravom povjerovao da se Old Wabble za to vrijeme bio ved vratio natrag. Pokazalo se da sam imao pravo. uo sam etverostruki zov aba sa livade, kao to je meu nama bilo dogovoreno. Zar je trebalo da i ja napustim svoje mjesto? Ovaj trenutak bio mi je pogodan, jer dok su se Crvenokoci vradali svojoj vatri, nastalo je komeanje, i svakako da nikome ne bi palo u oi da se moj snop aa pokrede. Rekao sam sam sebi da de se kod moje vatre jo i dalje voditi o tome razgovor, a to sam htio i ja da ujem. A to se mog povratka tie, nadao sam se da du i zato nadi takav pogodan momenat. Jo nije bilo vrijeme veere. Vjerojatno su ekali dok se ne ispee za sve njih dovoljno mesa. Iza toga sam mogao da oekujem ponovno komeanje, to bi mi pruilo jo bolju mogudnost da neopaeno nestanem. Dakle, ostao sam jo i dalje u vodi, bolje reeno, leao u mulju. Izgleda da je poglavica bio ljutit to se je starac bio umijeao, jer, dok su se mlai ratnici udaljavali, rekao mu je: Zar moj brat nije mogao malo bolje da razmisli prije no to je mlaeg preda mnom zatitio i time dirnuo u moju ast? Starac mu odgovori: 53

 ast poglavice je onda pogoena ako sam radi ' protiv nje. Mi svi vjerujemo da de Old Shatterhand odrati svoju rije; jedino si ti uvjeren u suprotno! Zato to poznajem to bijelo pseto. I mi ga poznajemo. Iz njegovih usta jo nikada nije izala la. Da; ali ta usta znaju tako mudro da govore kao ni jedna druga. On je najiskreniji meu bljedolikima. Ali kada ga netko eli nadmudriti, tada je prepredeniji i od svih lisica, a njegov govor je slian praskozorju za kojim dolazi sunce, ali i oluja. On ne lae, to je istina. Sto obeda, to i odri. Tano onako kako je rekao, a ne kako je mislio. Rijei upudene neprijatelju su sline puanom zrnu ija se koliina dobro odmjeri prije no to se stavi u cijev. Vupa-Umugi misli da bi se na drugi nain moglo protumaiti njegovo obedanje koje je dao naim ratnicima da ih nede uhaati? Ne. On nije namjeravao da ih uhodi, a niti de. On to obedanje svakako ne bi dao da nije znao drugi nain kako bi doznao ono to je elio! Drugog naina nema! Tako misli moj stariji brat. Ali ja ne mislim tako, iako sam ne vidim drugi nain. Koliko su se esto ule prie o tome da Old Shatterhand dozna sve to eli. Da nije moda u savezu sa dobrim ili zlim Mani-touom koji mu sve kae? Tvrdim da on tano zna da se mi ovdje naiazimo na Saskuan-kuiu. Nije mogude, jer mu to nije nitko rekao. I u sluaju da zna, ipak ne postoji nikakav razlog da pretpostavimo da bi on mogao dodi ovamo. Oslobodit de zarobljenika. Zar ga poznaje? Ako ga poznaje, tada je njegova ljubav prema njemu tako velika da se izlae opasnosti da bude umjesto njega ubijen? On se zalae za svakog bljedolikog! Cak i tada kada ima svega jedanaestoricu prema sto pedeset ratnika? Neprijatelje on ne broji, on ak ne mora niti izbrojati jer ima neku zaaranu puku kojom bez prestanka moe da puca. Zar moj stariji brat ne zna da on unato tomu rado izbjegava svaki sukob, ne od straha, Zato sto nerado prolijeva krv ljudi? Tada prelazi u lukavstvo i od njegove prepredenosti se ovjek mora jo i vie bojati negoli od njegove zaarane puke on de dodi, i to ne da se bori protiv nas, ved da pomodu lukavstva oslobodi zatvorenika. Starac se zamisli. Razmiljajudi, vrtio je svojom sijodom glavom i nakon izvjesnog vremena ree:

54

- Rijei Vupa-Umugija ne mogu promijeniti moje nazore. Ali ako je ratna sjekira iskopana, tada moramo deset puta razmisliti o svemu to bi se u drugim Sluajevima samo jednom uinilo, poto ne moemo oekivati nita dobro, ved samo zlo. Ja kaem da Old Shatterhand nede dodi. Ti kae da de dodi. Pretpostavimo da ga oekujemo. U tom sluaju bi bilo bolje da ne doe. Bolje? Zar se moj stariji brat boji njega? Ja jako elim da doe. Zgrabili bismo ga i stavili na stup muenja na kojem bi zajedno sa Old Wabbleom morao da umre. Zar bi htio da uhvati vjetar koji ti kroz prste pue? Zar je Old Shatterhand vjetar! Zar on nije u nekoliko navrata bio zarobljenik Crvenokoaca? Znam. Ali zar nije isto toliko puta iskliznuo iz ruku kao da ga je vjetar odnio? Kada ga se jednom budem doepao, tada du ga vrsto drati. Samo dobro pazi kad ti bude uletio u ruke! Uletjet de! Znam ak i vrijeme. Naime, sutra. Naa dva ratnika su po nodi bili krenuli od njega, a on de svakako tek slijededeg jutra podi. Oni imaju itav dan prednosti. Kako su oni veeras stigli, on de sutra. Ovamo? Ne. Ja mu nedu dozvoliti da nam se priblii, ved du ga uhvatiti na Rio Pecosu. Da li ti je poznato mjesto na kojem de pokuati da prijee vodu? Da. To je splav koja mu je svakako poznata. Ako mu nije, onda de svakako traiti neku drugu, i pronadi je! Old Shatterhandu nije potrebna splav. On je nenadmaivi pliva. Na to sam i ja mislio. Zaposjednut du dugaki komad obale, tada mi ne moe umadi. Da je NaleMasiuv sa svojih stotinu ratnika ved ovdje, tada bismo mogli da proirimo strau na obali, samo, na alost, on de stidi tek za tri dana. U tom se zauo zov Teschkaro! (veera), i svi su pourili ka vatrama gdje se peklo meso. I poglavica je polako listao, kako je to dolikovalo njegovom dostojanstvu, krenuo da sam sebi odabere veeru. To je za mene bila sada najbolja prilika da se udaljim. Jo sam jednom bacio ispitujudi pogled na logorite. Nitko nije gledao na ono mjesto gdje sam ja leao. Sva panja bila je usredsrijeena na meso. Bacio sam se u dublju vodu i brzo otplivao, pri emu nisam obradao vie panju da me ne primijete. Stigavi sretno na ono mjesto gdje sam se bio svukao, izaao sam na obalu, obukao odijelo i otpuzao onamo gdje me je Old Wabble oekivao. Snop aa sam ponio sa sobom. Da su ga Ko-mani pronali, sve bi bilo odano. Pribliio sam se tako tiho da me starac nije niti uo. Uplaeno se trgao kada sam ga dotakao. Sto mu gromova! Jeste li to vi, Sir, ili je to neki Crvenokoac? upitao je. 55

 Ja sam odgovorili mu. Well! Da niste to vi bili, tada bih tom dripcu sjurio no u tijelo! To vi ne biste uinili, Mr. Cutter. Vi to ne biste stigli da uinite. Njegov no bi ved davno bio u vaem tijelu. Leali ste tako mirno. Svuda naokolo nije se uo nikakav um, a ipak niste primijetili moj dolazak. A da je umjesto mene bio jedan od Komana? Bio bih ga uo jer je nemogude da se bilo tko drugi tako neujno doulja. Da li ste dobro obavili posao, Sir? Zadovoljan sam. I ja. Sta ste uli? Naoko malo, ali zapravo mnogo. Naime Old Surehanda uvaju samo dva Crvenokoca. Gdje? Ah, to biste rado da doznate? Da mene sada nema, vi to ne biste znali. Ne zavaravajte se, Mr. Cutter! Meni zato vi niste potrebni. Znam ja to isto tako dobro kao i vi. On Je tamo prijeko na otoku. Da, to ste naslutiti i maloprije. Stvarno je tako. uo sam kada je poglavica Vupa-Umugi o tome govorio. On je o tome govorio? Takav magarac! Htio sam da vam priredim veliko veselje saopdavajudi vam da je vaa slutnja pravilna. Zato se nemojte gristi, Sir! A to ste jo osim toga doznali? Nita. Mislio sam da du vam time redi bogzna kako vanu stvar. A kako ste i sami to uli, smatrajte Kao da ja nisam nita ni doznao. Zbog toga se ljutim! Vjerojatno bih uspio jo vie da ujem, ali u tom asu su naila ona dva Komana od juer, i svi su odjurili od vatre kraj koje sam i ja leao. Da li ste vi neto vie doznali od mene? Da. O tome kasnije. Nije ovdje pogodno mjesto da o tome razgovaramo. Nastojmo da se to bre odavde udaljimo. Kuda? Prije svega moramo se izvudi iz ovog gutika, i to istim putem kojim smo i doli. Znai kroz grmlje i iblje. I to na Old Shatter-hand naziva putem!

56

Pri naem povratku morali smo isto tako biti oprezni kao i pri dolasku. Sretno smo stigli van domaaja Indijanaca. Zvijezde su sada ved prilino sjale, i kada smo onaj ved prije spomenuti istureni umski jeziak ostavili za sobom, mogli smo se uspraviti i bez7 brino nastaviti svoj put ne plaedi se da se ijedan Koman nalazi u blizini. Cini mi se kao da elite da se vratite u nae logorite? raspitivao se Old Wabble. A kamo bih inae? Hm! Sigurno dete mi se smijati, ali ja sam u obi ved bio stvorio sliku kako demo Old Surehanda povesti odmah sa sobom. To je svakako uobraenje. - To je zato to su prilike sasvim druge no to sam ja Oekivao. Kada bi se zarobljenik nalazio pored obale, a ne na otoku, tada bi osloboenje ilo kao jedan ... dva... tri...: douljati se... presjedi veze.., skoiti... pobjedi... Indijanci za petama ... juriti prema naem logoritu ... uzjahati konje ... odjuriti u kasu ... gotovo! Zvui dosta jednostavno. Otvoreno i iskreno reeno, radije bih pred nae drugove stao s gotovim inom, jer oni i nisu pravi Zapadnjaci. Htjeli ste, znai, da se malo vani napravite? Nazovite to kako god vas je volja! Smatram da nije nikakva stramota ako bih s vama oslobodio zarobljenika, koji je ved bio osuen na mueniku smrt, iz kandi sto pedeset Indijanaca. To veselje mi je palo u vodu. Sada de nam vjerojatno morati pomodi Ralph Webster, Jos Hawley i ostali. To nede biti pomod u pravom smislu rijei. Oni de nam zatiti povlaenje. To je sve. Old Surehand de biti osloboen samo od nas dvojice. To mi je neobino drago! Naravno, pod pretpostavkom da ste zbilja tako dobar pliva kao to ste to rekli. Kao riba, kaem vam, kao riba; it's clear. Znai kod izvoenja ovog lukavstva morat demo plivati? Da, jer se moramo prebaciti na otok. Dakle, jeste li spremni da s one strane obale preplivate jezero do onog mjesta i ponovo natrag? Kakvo pitanje! Mogu vam redi da bih otplivao odavde pa do mjeseca, samo kada bi bilo vode! Well! Onda je stvar vrlo jednostavna. Otplivat demo do otoka, onesposobiti oba straara, osloboditi Old Surehanda veza i zajedno s njim doplivati natrag. Kako... ta Kako? ... Bio se zaustavio uhvatio me za ruku te nastavio: Mr. Shatterhand to kod vas ide kao dlanom o dlan! I kod vas je maloprije ilo jedan ... dva... tri ... gotovo! 57

 Da, to je bilo neto drugo! Mislio sam da demo ga osloboditi na kopnu, a ne preko vode. Mi bismo morali prije svega znati da li Old Surehand zna da pliva. On je sa Zapada i sigurno zna dobro plivati. Ali on je vezan. Mogude da je nastupio poremedaj u krvotoku. Jesu li njegove ruke i noge toliko izdrljive da bi s nama odmah mogao da prepliva jezero? Vjerujem; pria se da je on veoma snaan ovjek. Jeste, svakako da jeste. Dakle pristajem: neka pliva s nama. Ali zvijezde, zvijezde! Odsjev zvijezda u vodi izdat de nas straarima na otoku. Ne vjerujem. Straari nas uopde nede primijetiti jer demo se maskirati. Maskirati? A kako demo se maskirati? Da ne mislite vi kao domino, a ja kao pajac? Hvala vam na takvom karnevalu! Treba da me shvatite, Mr. Cutter! Pod maskiranjem podrazumijevam ja isto to i skrivati se. I to iza aa. Glupost! Ni jedan Crvenokoac se nede dati zavarati na takav nain. Mogu vas u suprotno uvjeriti. Maloprije sam se bio posluio maskeradom, jer na drugi nain nisam mogao dodi do cilja. Ispriao sam mu. Kada sam bio gotov, rekao mi je: Hm, nije ni tako glupo kao to sam mislio! Sa jednim jedinim snopom aa moglo bi da ide, ali sa dva? Teko de nam biti da plivamo podjednako. Snopovi bi se as sastajali, as rastajali. To bi moglo da bude upadljivo i pobudi sumnju. Svakako, ali mi nedemo upotrijebiti dva snopa, ved demo od aa napraviti mali otok pod kojim demo se sakriti. Nije loe! U poetku demo bre plivati. ^5im stignemo u vidokrug, na otok de se samo polako, vrlo sporo micati naprijed. A naa svijetla tijela? Da bismo mogli plivati, potrebno nam je barem sedam lakata prostora. Da li Je dobro da na otok bude tako velik? Straari de nas vidjeti jer nam je koa svijetla. Ostat demo u odijelima. Hm! zagunao je. Zar mislite da de nam to oteati plivanje, Mr. Cutter?

58

 Nipoto, nikako! Samo je pitanje, ako nam sve dotle uspije, da li de straari dopustiti da naa splav doe do otoka. Do otoka ne mora dodi. Pazite to ja mislim! Znate li roniti? Kao aba, kaem vam, kao aba; it's clear. Znam roniti tako duboko koliko samo elite! To je dobro, jer u taj poduhvat je ukljueno i ronjenje. Kada se budemo pribliili otoku i straari primijete splav aa, oni de se uputiti na onu stranu kuda de splav ploviti. To se moe samo pretpostaviti, ali oni nede dozvoliti da splav pristane. Nede. A sada dolazi glavna stvar: u asu kada splav bude na najmanjoj udaljenosti od otoka, napustit demo ovo nae sklonite, zaronit demo, i plivajudi pod vodom obidi otok te na suprotnoj strani izroniti. I dok straari budu gledali u plovedi a, mi demo izadi na otok iza njihovih lea, zaskoit du ih i sa dva dobra udarca pesnicom onesposobiti. Sjajno, Mr. Shatterhand! A ja? Va prvi zadatak bit de da zarobljenika oslobodite veza, kako bi to prije bio slobodan. Moglo bi se dogoditi, iako to sada ne smatram vjerojatnim, da demo se odmah morati udaljiti. Postoji mogudnost da jednog od momaka ne pogodim tako dobro, pa bi imao vremena da pozove u pomod. To bi bilo vrlo opasno! Da. Svakako uviate da nas oekuje teak posao. Morate paziti da nam ide sve kao podmazano da bi na poduhvat uspio. Mislim da ne bi bilo loe kada bismo jo jednom provjerili sami sebe. Da li dete biti sposobni da izvrite sve ono to od vas zahtijevam. S lakodom, Sir, sa najvedom lakodom! Iskreno vam kaem da mi se sve to ne ini tako lakim. Ja poznajem dobro samoga sebe i znam da du sve izvriti, ako u meuvremenu neto ne iskrsne, i da de se sve glatko odvijati, kao to i nasludujem. Ali uprkos tome smatram da je stvar teka. Ne smijemo biti lakomisleni! Lakomislenost nemojte spominjati, Sir! Da li ste ved vidjeli dosada Old Wabblea da pliva i roni? - Nisam. - Onda utite, ekajte pa dete vidjeti! A kada se ive bude zavrilo, tada dete redi da spretnijeg pomagada od mene ne biste nali; it's clear! Bit de mi drago, jer se ovdje radi o naim ivotima. Zapravo nisam bio sasvim naisto da li da imam u njega povjerenja ili ne. Njegovo koato tijelo nije odavalo dobrog plivaa, a njegova uvjeravanja su bila puna samohvale. On je dodue bio poznat kao hrabar i iskusan ovjek. Govorio je dubokim glasom, punim samouvjerenja, te je bilo teko da mu ovjek ne vjeruje. 59

U meuvremenu smo bili stigli do naeg logorita. Nai suputnici su bili zabrinuti zbog nae duge odsutnosti. Ispriali smo im sve to smo vidjeli i doivjeli. Objasnili smo im na plan koji smo namjeravali da izvedemo kako bismo oslobodili Old Surehanda. Webs-ster i Hawley su izrazili svoje aljenje to oni u tome nede igrati nikakovu ulogu. Ostali nita nisu rekli. Bili su oito zadovoljni to im nisam nita povjerio i njihovi ivoti nisu stavljeni na kocku. Uzajahali smo nae konje i krenuli prema drugoj strani jezera. Stigavi onamo morali smo se po mraku probiti kroz grmlje da bismo preko otvorene prerije stigli do vode. Sili smo s konja i privezali ih. S one strane gorjele su logorske vatre. Tu je bilo i aa. Odsjekli smo onoliko koliko nam je bilo potrebno. Nekoliko jaih grana sainjavali su podlogu, bolje reeno, okvir splavi. Kada smo sa time bili gotovi, ustanovili smo da je ispalo pravo remek--djelo. S donje strane bio je otvor za nae glave, kao i etiri ome. Ove su nam ome sluile da u njih zavu-emo ruke. Morali smo o svemu misliti, pa i o tome da kroz a imamo slobodan vidik. Sada je trebalo da zapone na poduhvat. Ispraznili smo svoje depove i oslobodili se svega emu bi voda mogla da nakodi, kao i onoga to nam nije bilo potrebno da ponesemo. Od oruja smo mogli samo noeve zadrati. Kada smo sve to obavili, upita Webster: Dakle, mi zaista u ovome nedemo imati udjela, Mr. Shatterhand? Ne, ali vi zato ipak ne treba da se smatrate suvinim. Postoji jedan sluaj u kojem bismo vas mogli zatrebati: to bi bilo u sluaju da nas otkriju i progone, to bi se moglo dogoditi samo u vodi. Mi demo se u ravno liniji vratiti. Ako bi se desilo da gonioci pohrle za nama, tada de va zadatak biti da ih zaustavite, i , Pucanje? Da. Po ovakovom mraku? Plivaima se osim glave drugo nede nita vidjeti. Tko bi mogao u takvoj prilici da raspozna bijelca od Indijanca. Lako bi se moglo desiti da u vas pucamo! Vi ne smijete sve dotle pucati dok ne budete sigurni u koga ciljate. Uostalom, mi demo vam kao znak raspoznavanja uputiti glasni zov. Ako bi se desilo da u vodi doe do borbe izmeu jednog od nas i Crvenokoca, tada ni u kom sluaju nemojte pucati, makar da je to i u takvoj blizini da se lako mogu prepoznati i lica. Mi smo dovoljno hrabri da se ogledamo sa jednim Crvenokocem. Tako je, jesmo, it's clear! potvrdi mi ivahno Old Wabble. Dakle, naprijed! Neka nas sreda prati! Yes, go on! Nakon pola sata demo se sretno i pobjednosno vratiti! S tim smionim uvjerenjem odgegao se starac u vodu, dok sam ga ja slijedio sa manje uvjerenosti. Pod splav je bilo potrebno da se podvuemo tek onda kada budemo tako blizu otoka da nam zaprijeti opasnost da budemo od straara otkriveni Iz poetka smo sasvim slobodno plivali i gurali je pred 60

sobom. Promatrao sam Old Wabblea da bih ustanovio pliva li on zbilja tako dobro kao to je tvrdio. Plivao je onako. Ali, nakon izvjesnog vremena sam primijetio da je splav na njegovoj strani mnogo dublje u vodi negoli na mojoj. Vi je previe pritiskujete rekao sam mu. hi da se niste moda ved umorili, Mr. Cutter? Umoran? ta vam pada na pamet! odgovorio je. Krive su ove moje proklete naramenice koje me steu. Tko jo osim pojasa nosi i naramenice! To vi ne razumijete. Na Zapadu su ne moe idi b opasaa, a naramenice su mi potrebne jer nemam kul ove. One moraju da mi dre i opasa. Kod ovak-fOf stasa! Gdje bi tu sjedili kukovi? Zapravo nisam mogao da shvatim zato mu u plivanju smetaju naramenice, pa sam utio, ali ne zadugo. Ponovo se jo vie poeo opirati o splav tako da je sa moje strane iskoila iz vode. Tada sam ga zamolio: Vratite se radije natrag. Mr. Cutter; zato jo imate vremena! Izgleda da vam ini potekode. Glupost! Zar ne vidite da poput strijele jurim naprijed i kao riba plivam? Da, zato to ja guram splav za koju ste se vi objesili! Ta vam se samo ini! Ove proklete naramenice! Skinut du ih; tada de idi bolje. Dok se jednom rukom pridravao za splav, drugom je otkopao naramenice i gurnuo ih u dep. Izgleda da su ga zaista stiskale i ometale jer je sada ilo bolje. uo sam da teko die. Bit de da se naprezao. Kada sam mu na to stavio primjedbu, uvjeravao me je: To je samo jedno krilo pluda. Ono se katkad tako glasno uje. Drugo je dobro. Svakako smo plivali vie od pet minuta a da nismo progovorili ni rijei. Tada sam ustanovio da je ponovo dublje ulegao u vodu nego prije. ini mi se kao da ste oteali, Sir? upitao sam ga. Zar je to udno? Pa zar ne znate da odijelo upija vodu, a tu otraga... ali devils, ta je to! Zaustavio je splav i pruio jednu ruku iza lea. Sto tamo traite, Sir? Traim ... No!... ujte, Mr. Shatterhand, neophodno je potrebno da ponovo prikopam svoje naramenice. Zato? Zato to du u protivnom izgubiti svoje hlae. Ved sam ih napola izgubio i plivaju za mnom. Da li dete mi pomodi? 61

Pomogao sam mu da navue svoje ved gotovo odbjegle hlae. Tada je ponovo krenulo. Iz minute u minutu sam sve vie dolazio do uvjerenja a to me je mnogo zabrinjavalo kako on ipak nije bio tako dobar pliva kakvim je sebe smatrao. Ja nisam sada imao samo da splav guram ispred sebe ved i njega. Miljenja sam da se vratimo, Mr. Cutter rekao sa mu. Vi ste zbilja umorni, a na poduhvat zahtijeva punu snagu. Da li mislite na opasnost kojoj idemo u susret! Na to upravo i mislim, i stoga se sada i ne zamaram da bih kasnije bio pri punoj snazi. Okrenuti se? Kakve ideje! Nisam lud da se blamiram! Da, nisam htio da ga blamiram. Ali da li sam smio i dalje produiti? Moda je to bila istina da se on sada tedio kako bi kasnije bio na visini. Kada sam ga i dalje sve upornije pitao, uvjeravao me je da je to zbilja tako. Uostalom, ved smo polovinu puta bili prevalili. Znai naprijed, pa bilo kako bilo! Moja zabrinutost se nije nimalo smanjila unato mojoj odluci. Nakon daljnih pet minuta poeo sam se ponovo raspitivati: Zar ne biste htjeli da legnete gornjim dijelom tijela na splav? Tako biste se odmorili i osvjeili snagu. Imate pravo. Ali zar vam to nede biti preteko? Ne. Samo vi to uinite. Posluao je moj savjet i dok sam gurao nae vodeno vozilo, rekao mi je: Sinula mi je jedna misao, Sir. uvari de poeti da sumnjaju, iako nas ne vide. Oni de se zapitati kako to da se a krede. Jezero je sasvim mirno. Varate se. Voda iz jezera otie dolje u Rio Pe-cos i na osnovu toga postoji, iako ne jako uoljivo strujanje prema izljevu. Otkinuti a bi sasvim polako otplivao onamo. Tako de to i Crvenokoci protumaiti. U tom pogledu nemam nikakvih briga. A u drugom svakako? no Da zbog vas. Pshaw! Ne elim se vie naprezati. Kad stvar Otpone, pokazat du se kako treba. Hm! O plivanju nedu vie nita govoriti. Bit de o tome rijei jo prije no to budemo krenuli natrag. Vie se sada radi o ronjenju. Ako vam to ne uspije,bit demo izgubljeni. Nemojte tako govoriti, Sir! Drugog posla ionako nemam ved da u pravom momentu pustim splav, zaronim i na drugoj strani otoka izronim. To je igrarija, pogotovo kada je netko tako graen kao ja. Tko ima tako malo mesa i tako mnogo kostiju, tomu je lako da bude majstor u ronjenju.

62

U tome je imao pravo. Samouvjerenje koje je pokazivao me je umirilo donekle, ali uvidio sam da bi mnogo bolje bilo da sam ga ostavio i ovaj poduhvat sam izveo. Sve vie i vie smo se pribliavali otoku. Usmjerio sam solav uzvodno iz dosaanieg pravca, jer je trebalo da nas splav kasnije nosi nizvodno. Odsjaj logorskih vatri Komana irio se unaokolo, ali do nas niie dopirao. Ona na otoku je bila malena. Gorjela je iza grmlia, i zato joj nismo mogli vidjeti plamen. Rijetke zvijezde na obzorju ogledale su se na povrini vode i stvarale titravu svjetlost. Plivao sam mirno i tiho koliko god mi je samo bilo mogude, pazedi da ne stvaram valove na kojima se njihao odsjaj zvijezda, pogotovo to je bilo vidljivo na prilinoj udaljenosti. Tako sam bez urbe stigao u blizinu otoka i pustio splav da je struja nosi. Tada sam upozorio Old Wabblea: Dolo je vrijeme, Mr. Cutter. Sada se moramo zavudi pod a. Well, neka to bude odmah odgovorio je. Samo jo asak! Kada se nae glave budu nalazile u otvorima, morat demo se apatom sporazumjevati ako imamo jedan drugom to da saopdimo. Razumije se! Kada pustimo splav da ga struja ponese, ipak eemo morati da mu damo pravac. To dete prepustiti meni. Drago mi je. Samo dete mi redi kada treba da zaronim! Bit du smjesta spreman. Podvukli smo se pod splav i proturili glave kroz otvore. Tada smo zavukli ruke u konate ome te smo visjeli u uspravnom poloaju pod splavi, otprilike onako kao i gimnastiar u karikama, a nas je nosio. Nismo morali plivati jer nam je samo mali pokret rukom ili nogom bio dovoljan za davanje smjera. Ilo je vrlo sporo i u iekivanju koje nas je bilo obuzelo vrijeme je vrlo sporo odmicalo. Prokleto brzi brod! dobaci mi tiho starac. Da li moete dobro vidjeti, Sir? Da. I ja. Sada bi samo trebalo da naie morski pas pa da nam noge odgrize! Thunder, ala bi se tada na parobrod pourio! Sreda to tu nema tih betija pa ni krokodila! Eno, pogledajte! Vidim ga. I on vidi nas. Sta li de uiniti? Sada smo se nalazili na nekih ezdeset koraka od otoka. U grmlju kraj otoka bio je irok otvor kroz koji se vidjela vatra. U njezinom svjetlu ugledali smo Indijanca koji je na obali grabio vodu i opazio na parobrod. Gledao je neko vrijeme u nas te se vrati natrag vatri. Sjajan momak! apne Old Wabble. Nita ne eli ni da zna o nama. To nam mora biti samo drago. Priekajmo da li mu moda nede na a upasti u oko. 63

Minut za minutom je prolazio. Sve vie smo se pribliavali otoku, a uvar se vie nije pojavljivao. Samo etrdeset, samo trideset, samo dvadeset, konano jo samo deset koraka! Neujno smo proli kraj uvara. Mr. Cutter, sada je vrijeme! anuo sam starcu. Ja du zaroniti i obidi otok s lijeve, a vi s desne strane da ne bismo smetali jedan drugome. S one strane demo izroniti na obalu i bit demo iza lea uvarima. Ali, molim vas, nastojte da to dobro izvedete! Da li su vae ruke jo u omama? Ne. Da li ste gotovi? Da Moemo poeti; it's clear. A sada dalje od splavi! Ju sam se otisnuo, zaronio duboko i oplivao polootoka te s druge strane oprezno iziao van. U dva zamaha stigao sam na obalu. Old Wabble se nije i Idlo na ovom mjestu. On je svakako nedaleko odavde i isuo na otok. Ja nisam imao vremena da se brinem n njemu, ved sam morao prije svega da stignem do uva straara. Legavi na zemlju, vukao sam se potrbuke kroz grmlje. Sjedili su oko male vatre u kojoj je gorjelo pet do est tankih komada grana. Jedan od njih je bio okrenut leima, a drugi lijevim bokom prema meni. Neto po strani leao je zarobljenik u sjeni isprepletenog grmlja. Njegovo lice nisam mogao da vidim, ali njegove noge, leale su u svjetlu vatre. Bile su vezane. A sada brzo na posao! Uspravio sam se i u dva brza skoka stvorio se kraj vatre. Udarac lijevo, udarac desno po sljepooicama Crvenokoaca i oni se skljokae. Sagnuo sam se nad njih: bili su onesvjeteni. Heavens, bijelac! zauo se glas zarobljenika. Dolazite li da me ... Da prekinem ga. Govorit demo kasnije. Sada moramo brzo raditi. Dolje sa vezama! Kleknuo sam kraj njega, izvukao no. Iza mene se zauo neki um. Jeste li ovdje, Mr. Cutter? pitao sam a da se nisam okrenuo, jer tko bi to drugi mogao i da bude osim Old Wabblea! Uff, uff, uff, uff! odgovorie mi umjesto nje-ga dva nepoznata glasa. Uspravih se strelovito i okrenuh. Dva Indijanca su stajala mokri od vode i zurili u mene kao u duha. Kasnije mi je Old Surehand rekao da su se svaka tri sata strae smjenjivale. One su se plivanjem smjenjivale. Zato su se i stvorile ovdje ove dvije mokre prilike da bi zamijenile strau ba u asu koji je za mene bio najnepogodniji. Moje iznenaenje je potrajalo sa-lan jedan asak. U slijededem sam momentu onog Crvenokoca koji mi je najblii bio zgrabio lijevom rukom za vrat, a udario ga pesnicom desne ruke tako da je pao na zemlju. Onda sam htio da zgrabim i onog drugog, ali nisam stigao. Uz glasni krik bacio se u vodu i otplivao stalno viudi prema logoru. Nismo smjeli gubiti vrijeme. Skoio sam do Old Su-rehanda i prerezao veze na rukama i nogama. Uz to bio je sa dva remena privezan za dva stupa. I ove sam prerezao. 64

 Moete li se micati, Sir? upitao sam ga dok se uspravljao. Recite brzo, brzo! Ovog ovjeka sam sada prvi put vidio i nisam imao vremena da ga bolje zagledam. Protegnuo je svoje snane udove, sagnuo se da uzme jednom od one-svjetenih no, te mi odgovori tako mirnim glasom kao da mu ne prijeti vie nikakva opasnost: Mogu sve to god zaelite, Sir. I plivati? Da. Kuda? Onamo, ravno preko puta nas ekaju bijelci. Hajdemo! Krajnje je vrijeme. Nede potrajati ni jednu minutu i Crvenokoci de biti ovdje. Bio je u pravu. Usplahireni Komani podigoe paklenu viku. Nastala je uasna vika, tulenje, dozivanje i urlanje! Nismo ih mogli vidjeti, ali po pljuskanju vode koje smo uli zakljuili smo da su se bacili u jezero kako bi doplivali na otok. Morali smo se brzo udaljiti. Ali gdje je Old Wabble? Mr. Cutter, Mr. Cutter! vikao sam glasom koji je skoro nadmaio paklenu dreku. Mr. Cutter, jeste li ovdje? Old Surehand je skoio do obale da bi pogledao prijeko na logorite. Okrenuo se meni te me upita, ali sada vie ne mirnim glasom ved brzim: Mr. Cutter? Zar na Old Wabblea mislite? Da. Plivao je sa mnom do otoka da vas spasimo, ali ga sada vie ne vidim. Da li ima jo vie bijelaca ovdje? Nema. Onda na njega vie nemojte misliti! Poznajem ja dobro starca. Svojeglav je na svoj nain. Ali on je izgubljen! Nemojte u to vjerovati, Sir! Njemu ni sam avo nita ne moe. On se moda sada nalazi u vedoj sigurnosti od nas. Manite ga se i hajdemo odavde! Svi Crvenokoci su ved u vodi. Prvi su gotovo ved tu. Na-d, brzo, brzo! i) 11 vatio me je za ruku i povukao za sobom. Do-i do ruba otoka bilo mi je jasno zato mu se toni - urilo. U vodi izmeu otoka i logorita naprosto je |elo od tijela Crvenokoaca koji su urlajudi razja-i'ih usta. Jedan od tih plivaa koji je bio ispred svih ostalih imao je jo svega deset do dvanaest zahvataja da bi se doepao otoka. Nisam smio dalje da mislim na Od Wabblea, ved na sebe i na Old Surehanda. Da, brzo u vodu odgovorio sam. Slijedite Ole, brzo koliko god moete! Uskoili smo u vodu, zaplivali sporim ali snanim zali vatima, kao to to dobar pliva i radi da se ne bi umorio. Urlik Indijanaca se udvostruio. Zvualo je .stravino. Bili su nas ugledali i naprezali se da nas dostignu. 65

Za sebe se nisam bojao. Mene sigurno ni jedan nede uhvatiti. Ali Old Surehand! ovjek sa Zapada, kao to je on, svakako izvrsno pliva. Meutim zarobljenitvo ga je iscrpio. Najbolje sam to ja znao koliko okovi Indijanaca mogu da onesposobe za vede napore ruke i noge. Promatrao sam ga dok smo jedan kraj drugog plivali. Plivao je hladnokrvno s dvostrukim zahvatom koji urav-noteuje rad ruku i nogu. To me je iz poetka umirilo, ali sam uskoro opazio da su mu kretnje postajale nepravilni je. Zar vas umara, Sir? pitao sam ga. Ne odgovorio mi je Ali gubim osjedaj u rukama i nogama. Kao da nisu moje. To je zbog veza. Da li dete izdrati do druge strane? Nadam se. U normalnim prilikama ni ?edan Indsmen me ne bi stigao. Ali kada ovjek tako dugo Lei sputan, tada mu i krvotok prestane normalno raditi. U takovim sluajevima ne moe se nita tvrditi. Nakon izvjesnog vremena osjetio je trzanje u runim miidima. Te su pojave bile meni poznate. One su i i nvjeka koji pliva da bi spasio glavu bile vanredno opasne. Zato sam ga opomenuo: Leite na leda i plivajte samo nogama, i ruke de vam se odmoriti! Posluao je moj savjet i naa se dosadanja brzina znatno smanjila. I ja sam sada plivao na leima da bih vidio nae progonitelje. Oni su jo uvijek plivali za nama, ali u raznim odstojanjima. Onaj dio jezera koji se nalazio iza nas bio je pun Indijanaca, te se inilo kao da su svi Komani uli u vodu. Mnogi od njih nisu bili daleko. Jedan nam se bio pribliio na nekih sto koraka. Old Surehand ga je takoer primijetio i rekao mi: Moramo se pouriti. Ovako ide presporo. Ponovo du pokuati prsnim plivanjem. To je i uradio. Ali uskoro mi je priznao: Ruke mi trnu, Sir. Plivajte samo dalje i ostavite me. Da napustim Old Surehanda? Nije mi ni na kraj pameti. Leite poprijeko mene i ja du vas nositi! Preteak sam! Za mene niste. Ali onda de idi presporo i Crvenokoci de vas sustidi! Vidjet demo. Dakle, molim! Oklijevajudi je posluao moj savjet. Naravno, nije bilo lako, ali ilo je. No ipak nam se jedan Indijanac sve vie pribliavao. inilo se je kao da se dosada samo igrao. Sada se otisnuo naprijed sa tolikom snagom, gipkodu i istrajnodu da sam i sam uvidio da de nas stidi. No on je bio jedini, dok su drugi ostali daleko za nama. Da nisu gorjele logorske vatre s one strane, ovjek bi ga vrlo teko primijetio u 66

tamnoj nodi. Istina, svjetla nisu mogla da dosegnu ni do njega, a ni do nas, no pokatkad je prekrivao svjetla koja su titrala na vodi. Mora da je imao odline oi jer nas na ' ovoj prostranoj povrini nije izgubio iz vida. Kada smo ved bili prevalili tri etvrtine puta, on se nalazio na svega trideset koraka udaljenosti od nas. Tada je ispustio otar bojni krik. On de nas stidi! ree Old Surehand. Tome sam ja kriv. Vi ste pliva kakvog jo nikada nisam vidio, ali kada se u vodi nosi jo i teret od sto kilograma, to bi zadralo i najsnanijeg diva. -Pshav. i voda vas pomalo nosi, a od onog jednog crvenokoca se ja ne bojim. Niti ja. Ako se bude pribliio, izgubljen je. Imam ,i i mojim rukama se vrada osjedaj. Prepustite ga meni! Ja nisam bio vezan. Zar ga mislite probosti? Ja naime ne volim da am krv osim ako to nije neophodno potrebno. - i ja sam tog miljenja. Lupit du ga posred ela i ponijeti ga na obalu. Sir, to moe samo jedan lovac da izvri, a to je Old Shatterhand. Imam i ja dobre miide i tetive, ali nekoliko puta moram da udarim onoga koga elim onesvijestiti. To ne ini samo snaga ved za to treba i vjetine, Hodete li modi sada plivati? Vjerojatno! elite li se boriti s ovim Indsmenom? To moe sebi dozvoliti samo Old Surehand. ini mi se da vam je moje ime dobro poznato. Mogu li doznati vae? Odmah du vam vam pokazati kako se zovem. Pokuajte najprije da li dete modi sami produiti. Pokuaj je uspio. Njegove ruke nisu vie bile oduzete. Nema sumnje da smo se nalazili u neobino udnovatom poloaju: dva bijelca koja plivaju na jezeru gonjeni od itavog krda Indijanaca i razgovaraju kao da se nalaze u nekom njujorkom salonu i ljuljaju se na stolici. To su samo Zapadnjaci mogli da urade. Dok je Old Surehand ponovo poeo da okuava svoju snagu, nismo se bili pomakli s mjesta. Crvenokoac je brzo doplivao i pobjednosno kriknuo. Prepustite ga meni i, ako hodete, gledajte nas molio sam svog suputnika. Tada se okrenuh. Neprijatelj je primijetio da ga elim zaustaviti. Podigao je visoko ruku uvis u kojoj se nalazio no te mi doviknuo: Ovdje je Vupa-Umugi, poglavica Komana. Njegov de no unititi oba bijela pseta. O, dakle to je on! To mi je bilo drago. Dosada je bilo nemogude da mu se prepoznaju crte lica. A ovdje je Old Shatterhand, za koga misli da ti nede umadi odgovorio sam mu. Pokuaj pa de vidjeti da li si u pravu! Old Shatterhand! Old Shatterhand! povikae u isto vrijeme Old Surehand i Crvenokoac. Ovaj posljednji jo nadodade: 67

 Ako si ugavi kojot, onda mora umrijeti! Nakon ovih rijei brzo je zaronio. Dakle, borba na ivot i smrt, i to nodu i u vodi! Poglavica je htio da izroni kraj mene i da me udari noem. Nije mi bilo ni na kraj pameti da to saekam. Ja sam takoer zaronio, ali mnogo dublje no on. Voda je sliila dijamantu1, ona jo dugo zadrava svjetlost koju je sakupila tokom dana, i zato dobar ronilac moe nodu da vidi pod vodom isto tako dobro kao i nad njom, ako ne jo i bolje. Dredi se dubine od nekih pet metara, pogledao sam gore. Da, poglavica se je nalazio malo po strani iznad mene. Upravo je ispruio ruke za udarac koji ga je trebao izbaciti na povrinu. U isto vrijeme i ja sam izveo taj pokret i izronio iza njega. Dao sam mu lovaki udarac po glavi te ga zgrabio za kosu da mi ne potone. Old Shatterhand, zbilja Old Shatterhand! Evo dokaza! uzvikne Old Surehand. Da, Sir, ja sam. No prije svega mi recite da li vam se povratila snaga u ruke. Dini mi se. Pokuajte barem! Ja moram da vuem ovog Crvenokoca. Plivajmo dalje! I gle, ilo je! Old Surchandu se je vrlo brzo vratila snaga i izdrljivost u plivanju. Plivali smo polako da se ne bih zamarao i stigli smo do obale a da se nije vratila njegova malaksalost. Tamo smo vezali poglavicu koji je u meuvremenu doao k sebi. Na poduhvat se zavrio sretno, a u isto vrijeme i loe. Oslobodio sam Old Surchanda, a uz to zarobio i vou Komana, a za uzvrat izgubio Old Wabblea. Sta se dogodilo s njime? Old Surehand nije vjerovao da bi mogao biti mrtav. Tvrdio je: Messieurs, treba prvo da dobro upoznate tog starog boya! To je udak svoje vrste, i njega nitko ne moe ubiti. Kladim se da sada sjedi negdje na nekom sigurnom mjestu i u sebi se smije. ovjek mora dobro da proui tog prepredenjaka da bi mogao donijeti pravilan sud. Ne bi me nimalo udilo kada bi sada iznenada doao vodedi sa sobom jednog, a moda i vie zarobljenika. - Ako samo nije i sam uhvaden primijetih. U tom sluaju bi mu se moglo pomodi. Mi bismo ga iskupili poglavicom. Znai, vi ovoga ne elite smaknuti? Ni u kom sluaju! Nije moj obiaj da se igram ubojice. Sto se tie mene, on to nije zasluio, i ako se starom Old Wabbleu nije nita dogodilo, pustit demo ga. Slaem se s vama, Sir. Ali pogledajte, tamo na vodi vidim neke glave! Bilo je onako kako sam ved napomenuo. Vedina Komana je odustala od gonjenja. Drugi su nastavili i pribliili nam se plivajudi. Uz prijetede povike i zastraujude hice otjerali smo ih. Tada sam morao da ispriam svojim suputnicima kako smo stigli na otok i udvoje se vratili natrag*

68

Jo nisam bio ni zavrio sa svojim izvjetajem1 Rada smo iz grmlja uli neki um. Osluhnuli smo. Granje je utalo i pucketalo kao da po njima idu neke velike ivotinje, moda konji. Tada se zau zapovjedniki glas: Samo se lijepo savi preko konja, ti Crvenokoe, inae de zapeti nosom; it's clear! Old Wabble! ree Old Surehand. Vidjet dete, Messieurs, da se od rijei do rijei ispunilo moje proroanstvo. I zbilja, izaao je iz grma vodedi za sobom konja na kome je bio privezan jedan Indijanac. Za ovog konja bila su privezana jo i druga dva natovarena sedlima. Evo me ponovo rekao je smijudi se. Donio .ni vam neto to de vam dobro posluiti. O, good ening, Mr. Surehand! I vi ste ved tu? Ja sam i mililo da vam nedu biti potreban. Mogao je sam Mr. lhaltcrhand da vas oslobodi. Bili smo zabrinuti za vas! Zabrinuti? Htio bih da znam zato bi mi se moglo neto dogoditi! Ja se brinem dosta za sebe, a isto tako i za druge, kao to dete to sada imati prilike da vidite. Zato niste doli na otok? Zato to sam bio veliki magarac; it's clear. Ja sam zamiljao da znam bogzna kako dobro plivati i roniti, ali sa vama nisam mogao da drim korak. Plivanje sam sretno izdrao. Naravno, samo do tamo, ali ponovo natrag, a da pri tome izgubim svoje hlae,'to nisam mogao sebi dozvoliti. Pa jo i da ronim! A ako se ovjek'vie ne bi vratio na povrinu! Lako bih mogao iv da se utopim. Ja sam dakle ostao visedi pod splavi i prepustio se sudbini. Tada sam zauo stra- * nu dernjavu, tako da mi se od toga i parobrod zaljuljao. To su Crvenokoci bili poskakali u vodu. Ni jedan jedini nije ostao na kopnu. ak su i uvari konja pojurili za vama. Jedan od njih je ostao, i tog sam se ja htio doepati. Ja sam dakle odjedrio do kopna, izvukao se ispod svog baldahina, skoio na njega, tresnuo ga po glavi da je odmah sjeo prije no to je uspio da me pita za dozvolu. Svezao sam ga kaiem na kojem je bilo meso objeeno. Tada mi je sinula misao da je i nama hrana potrebna, ako mi... ah, ne bih htio redi, kamo namjeravamo. Otrao sam do panjaka i uzeo tri konja. Jednog za crvenog boya, a dva za meso. Sedla su leala naokolo. Morao sam se malo bre pouriti da bih bio gotov na vrijeme. Sve je ilo tano onako kako sam i elio. Kada su se prvi Indsmeni pribliavali obali neobavljenog posla, otperjao sam s boyem i mesom otuda. Sad sam tu! Sta de biti s mesom, to znam, ali to de Biti s boyem, o tome neka drugi razbijaju glavu. Sutra demo ga pustiti ree Old Surehand. Nemam nita protiv. Ali kako je ovamo jahao, neka onamo klipe! Ali kako je njihov poglavica stigao u vae ruke? Mr. Shatterhand ga je uhvatio. Da nije na otoku? 69

 Ne, ved na jezeru kada su nas gonili. Dakle, pomorska bitka. Morat dete mi kasnije ispriati kako se je to odigralo. Zar dete i toga pustiti da otklipe? Da. teta! On je mnogo pogodniji za vjeanje nego za klipsanje. Samo ga nemojte ni u kom sluaju pustiti na slobodu prije nego to vam vrati vae oruje i sve ostalo to su vam Indsmeni oduzeli. Ja nikada nisam bio prijatelj Indijanaca. Oni svi zajedno nita ne vrijede i smatraju slabodu ako ovjek ima prema njima obzira. Da se je maloprije sa svojih sto pedeset Komana utopio u jezeru, ovjeanstvo time ne bi nita izgubilo; it's clear! Tree poglavlje

WINNETOUOV GLASNIK
Izmeu Texasa, Arizone, Novog Meksika i podruja Indijanaca lei prostran, neplodan komad zemljita, koji bi se mogao nazvati Saharom Sjedinjenih Drava. Tanije reeno taj komad se nalazi meu ograncima planine Ozark, donje i gornje Sierra Quadalupe i brda Qualpa. Okruen je visovima koji obrubljuju gornji tok Rio Pecosa i izvori Red Rivera, Sabine, Tri-nidaa, Bracosa i Colorada. Uareno golo pjeano tlo esto zamjenjuju usijane gromade stijena. Ovo zemljite je potpuno jalovo. Biljke iz njega nemaju ta da crpe, pa niti ono najpotrebnije za opstanak. Dnevnu egu zamjenjuje bez ikakvog prijelaza hladna nod. Nema ovdje ni jednog brda ni zelene doline da razbiju jednolinost mrtve prirode, kao to je to sluaj u Sahari. Nema ovdje ni jednog izvora, pa bio to i sasvim malen, kao na primjer oaza koja bi svojom svjeinom oivljavala kraj. Prijelaza izmeu mrtvog, neplodnog pjeanog mora i umovitih planina nema, kao to je sluaj na drugim mjestima i gdje taj prijelaz predstavlja stepa. Neprikrivena smrt svuda vreba ovjeka u svoj svojoj strahoti. Samo se tu i tamo nae po koji usamljeni grm koaste mezquite. Tko zna kako je uspio da nikne i na koji se nain odrava u ivotu! Djelovao je kao poruga ije oko uzalud ezne za zelenilom. Isto tako moe ovjek da katkada neoekivano naie na neku vrstu divljih kaktusa bilo pojedinano bilo u skupinama, ili, bilo da su gusto prekrile daleke, prostrane povrine a da im ovjek ne moe protumaiti i odgonetnuti opstanak. Meutim ni luite ni kaktusi ne mogu goditi oku. Tamnosmee |U boje i sam njihov oblik nije lijep. Prekriva ih gu-ita pjeana praina i teko konju kojeg bi neoprezni i 1111 utjerao u gutaru kaktusa! Siljate, otre bodlje, tvrde kao elik znaju konju strano izranjaviti noge, i on nikad vie nede nauiti da pravilno hoda. Jaha ga se mora odmah odredi, i ako ga ne ubije, sam, ve< prepusti sudbini, ima da ugine sporom smrdu. ovjek se ipak i unato svim grozotama usudio da zae u pustinju. Kroz nju voe putevi gore prema Santa Feu i Fort Unionu, prijeko prema El Paso del Norte i dolje u zelenu preriju i u vodom dovoljno natopljene ume Texasa. Ovdje ovjek kod rijei putevi ne smije da misli na izraene ceste u civiliziranim zemljama. Kroz pustinju dodue zna da projae po koji usamljeni lovac ili traga za zlatom, drutvo smionih vratolomaca ili sumnjiva rulja Indijanaca. Istina je i to da kroz nju znaju prolaziti uz kripu i zaprena kola sa volovima vukudi se puevijevom sporodu. Nema ovdje ni onih 70

izrovanih kolosijeka kojih imae u pampasima June Amerike i u pustarama i pjea-rama Evrope, gdje su na etvrt sata hoda udaljeni jedan od drugog. Ovdje meutim svaki jae ili vozi svojim vlastitim putem dokle god na tlu vidi i najmanji znak da se krede pravim, smjerom. No, ti znakovi se postepeno gube i najotrijem oku. Poevi od tih mjesta ljudi su iz predostronosti zabijali u odreenim razmacima kolce oznaivi njima smjerove. I unato tome ova pustinja je zahtijevala svoje rtve u mnogo vedem broju i na mnogo strasniji nain nego Sahara i visoravni Samoa i pustinja Gobi. Na putu-i kraj njega lee ljudski kosturi, leine ivotinja, dijelovi sedla, kola i drugi jezivi ostaci koji nijemo priaju o dogaajima koje dodue uho ne moe uti, ali ih tim jasnije vidi oko, a mata upotpunjuje. I vi-loko gore nad svim tim krue leinari, koji obespoko-M..ajudom istrajnodu prate svaki pokret na zemlji l 10 da vrlo dobro znaju da im plijen ne moe izmadi. A kako li se zove ova pustinja? Stanovnici okolnih i nedjela nadjenuli su joj razna imena na razliitim jezicima, as na engleskom, as na francuskom, ili panjolskom. Meutim, zbog zabijenih kolaca, koji slue kao putokaz, poznata je nadaleko pod imenom LLA-NO ESTACADO ili STAKED-PLAINS. Tako sam po svoj prilici, bio opisao u jednoj od svojih ranijih knjiga grozote stranog LLANO ESTACADA. Kada sam govorio o tome da izvora nema koji bi oivio oazom \ ovaj kraj, izrazio sam opdenito uvjerenje. U samoj sredini pustinje bila je ipak jedna oaza 'toj a je samo malom broju ljudi bila poznata U njo] se skrivao Bloody Fox, o kojem je Winnetou bio ostavio poruku na onoj ceduljici da mu prijeti opasnost od Komana. Nazvan je Krvavom lisicom. Ved nam samo ime ukazuje na neuobiajen tok ivota toga ovjeka. Kao dijete pripadao je nekom karavanu iseljenika, na koju je u LLANO ESTACADO horda stakemena izvrila prepad i poubijala sve. Neki farmer, po imenu Hel-mers, naiao je na opljakane leeve i pronaao jo ivog djeaka u ijoj je glavi zjapila velika rana od udarca. Previo mu je glavu i odveo ga na svoju farmu, u dom Helmersa. Dijete je uz briljivu njegu pre-boljelo opasnu ozljedu i ponovo ozdravilo. Nakon zadobivenog udarca vie se nije mogao sjetiti to se zbilo prije prepada, pa ak ni svoga imena. Ali neko ime je to dijete ipak moralo imati, a kako ga je farmer naao svega oblivenog krvlju, a u bunilu esto spominjao ime Fox, odluio je da ga nazove Bloody Fox, jer je pretpostavljao da se djeakov otac zove Fox. Djeak se divno razvijao i tjelesno i duevno, samo to mu nikada nije uspjelo da se prisjeti dogaaja prije prepada. Znao je sasvim tano kako je izgledao ovjek koji mu je bio zadao udarac. Njegovo lice mu je jasno bilo pred oima. Inae se niega drugog nije mogao sjetiti, ak nije znao ni to zato je u bunilu esto spominjao ime Fox. Helmers se neobino radovao razvoju svog posvojeta. No, bio je samo u jednom pogledu nezadovoljan njime. Malian se nije dao nikako priviknuti na kudu. Posjed je leao na sjevernom rubu Llano Estacada i im je djeak bio toliko odrastao da moe vladati konjem, lutao bi po pustinji umjesto da bude od koristi na poljima svog pooima. Tu se i posvih nastojanja i upozoravanja nije dalo nita uinili. Kada se Helmers bio jednom zbog toga strano naljutio, Bloody Fox mu je rekao:

71

 Orluine Llana su ubile sve moje, i ja sam naumio da sve te orluine poubijam. Zbog toga je neophodno potrebno da upoznam Llano isto tako dobro kao Stp mi je poznat vlastiti dep. Ako biste mi to-uskratili, tada bi bilo bolje da ne ivim. Rekao je to tako odluno te je Helmers smatrao da je najpametnije ako popusti. tavie, bio je odluio da od djeaka stvori takvog ovjeka koji de orluinama znati utjerati strah u kosti. Otada se Bloody Fox razvijao u potpunoj slobodi. Smio je otidi i dodi po svom vlastitom nahoenju te je postao smioni jaha i vjet strijelac da mu se je ak i Winnetou divio kada ga je u kasnijim godinama bio upoznao. Helmers je po porijeklu bio iz Evrope, a i roditelji Bloody Foxa su po svoj prilici bili takoer iz Evrope. Engleski jezik nije nauio bre od ostale djece, to je ukazivalo na to da mu .isti nije bio materinji, ved da je govorio prije nekim drugim. A sada malo o tome to se je odnosilo na stakemene i orluine Llana Estacada. Ved je prije bilo reeno da su takozvani putevi, koji su vodili kroz pustinju, bili oznaeni kolcima od onog mjesta gdje svaki trag prestaje. Osim potenih ljudi koji su se tim pute-tima sluili, bilo je i takovih koji su moralno bili propali i mrzili svaki posao. Bile su to propalice koje su morale da napuste nastanjeno podruje Istoka bjeedi pred zakonom. Bile su to nesavjesne hulje koje vie nisu imale to da izgube. ivot im ionako nije vrijedio nita, a i tui nisu cijenili. ivjeli su iskljuivo od pljake i Llano im je bio najsigurnije lovite jer ne zna govoriti. Njihova se skrovita nalaze uz rub pustinje i nedaleko od puteva vrebali bi putnike koji su krenuli prema Llanu. Takvim putnicima su se oni ili prikljuili kao vodii ili samo kao pratioci. Meutim, svoje bi saveznike ved unaprijed poslali da uklone kolce s pravog smjera i zabiju .u krivi. Otuda i naziv stakemen, koljari. Svaki onaj koji bi sada krenuo pravcem krivo postavljenih kolaca izgubio bi pravi put i odlazio u sigurnu propast. Takav bijednik ima da umre od gladi, ako ga prije nisu ved ubili, i sve to god je imao uza se palo bi u ruke ovih ljudi orlu-ina, ili bolje reeno: neljudi-orluina Liana. Otuda dolazi da se kosturi stotine i stotine ljudi bijele pod arkim suncem u dubokoj usamljenosti i da nitko ne zna gdje su ti jadnici nestali. I ohaj kara van kojem je pripadao Bloody Fox bio je rtva bande ovakvih stakemena. Grozan prizor ubijanja ostao mu je u sjedanju. Otuda u njemu i arka elja da istrijebi orluine do zadnjeg ovjeka. Ma kako bio ov;aj zadatak smion i teak, u njemu su bila sva potrebna svojstva, da ga izvri. S vremenom je proao uzdu i poprijeko cio Llano. Upoznao je fevaku njegovu stopu. On je vrlo dobro znao za sve opasnosti koje mu prijete. Sredom, duboko u unutranjosti pustinje otkrio je zelenu oazu sa izvorom. To mu je vrijedilo isto toliko, ako ne vie, nego da je stekao stotinu saveznika. Ovo mjesto je drao u tajnosti. Nitko iv o njemu nije znao, pa ak niti sam Helmers, premda je i njemu imao da zahvali to je ostao u ivotu. Tokom vremena sazidao je sebi kudicu kraj izvora, a zidove prekrio gustim glogom. Hvatao je divlje mustange i odvodio ih potajice onamo( da bi uvijek imao spremne konje svjeih snaga ako ibi mu koji od jahanja bio premoren. To mu je osiguravalo brzinu kretanja, to bi u protivnom bilo nemoguda. Sada je bio u mogudnosti da bude as na jednoj as.' na suprotnoj strani granice Liana. Dopremio je u kujicu i hranu, kao i municiju. Ali za oazu i za konje k\oji su se tamo nalazili bila mu je potrebna povjerljijva osoba i u koju je mogao biti siguran da nede odati tajnu. Jedna stara Crnkinja, po imenu Sanna, Roja ga je mnogo voljela, prihvatila je njegov prijedlog. Provela je niz godina u dubokoj samodi a da rjiije nikada osjetila elju da napusti kudicu. Ta njezina odanost bila je nagraena jer je i za nju u starine danima zasjalo sunce srede. Ona je, naime, 72

prije fbila robinja kod nekog plantaera u Tennesseeu, koji joj je bio oteo jedino dijete, djeaka, i prodao gai I nju je kasnije prodao te se potucala po svijetu okl nije stigla do Staked-Plainsa. Svoga sina Boba nije nikada mogla zaboraviti. Na njega je mislila i dan i nod i zaklela se da nede prije umrijeti dok ga opet ne vidi. Tada smo mi doli u Llano i upoznali Bloody Foxa. Sa nama je bio i jedan sa Zapada u pratnji svog nerazdvojnog biveg sluge, nekog Crnca. Taj Crnac se zvao Bob. Meutim, na veliko iznenaenje i ogromno ushidenje starice Sanne, ispostavilo se da je 'to onaj prodani crnaki djeak iz Tennessea. Otad m ivjeli zajedno i samo ih je smrt mogla razdvojiti. Od onoga asa kada je Sanna dola u njegovu kudicu, mogao je Bloody Fox da pristupi ostvarivanju svojih planova onako kako je bio naumio. Svom pooimu samo se rijetko navradao. Ali kada bi doao, imao je uvijek neto novo da mu pria, a ta novost se Skoro uvijek odnosila na smrt nekog stakemena. as ovdje as ondje znao je naidi na le ovjeka, pogoenog metkom ravno u elo. A pretraujudi njegove depove, nailazio bi na predmete koji su poticali od pljake i dokazivali da je ubijeni pripadao koljarima. Ovakvi sluajevi su bivali sve edi, a rupa u elu znaila je neosporno da se ustrijeljeni ima smatrati kanjenim orluinom. A tko li je bio taj tajanstveni osvetnik? To nitko nije znao, pa ak ni Helmers nije imao o tome pojma. Nije ni udno to su se oko osvetnika ubrzo irile vane glasine. Bilo je ljudi koji su tvrdili da su ga vidjela kako je projurio strelovitom brzinom na konju, istina samo na velikoj udaljenosti, a nikada tako blizu te bi ga mogli prepoznati. Prialo se kako ima na sebi Oderanu upavu kou bijelog bivola zajedno sa glavom V jezovit izgled. Danas bi ga vidio neki trgovac negdje na jugu Liana, a ved bi nakon jednog sata naiao na mrtvaca sa metkom u elu. Sutradan bi neka eta putnika zaula na istonom kraju ravnice prasak iz puke poslije kojeg bi jedan od konjanika nestao sa horizonta. Kada bi stigli na ono mjesto, leao bi pred njima mrtvac pogoen u elo. Dan kasnije bi svratili kod Hel-mersa ljudi koji su logorovali u Llanu i koji su tvrdili na su po mjeseini vidjeli istog onog jahaa. Priali su Vako se odnekuda bio stvorio, proao u galopu mimo njih i nestao u, suprotnom pravcu. Oko ove nerazjanjive linosti se na kraju poelo iriti i praznovjerje. Y>vaj jaha nije ljudsko bide, ved nadzemaljsko, koje je brzinom munje let jelo od jednog kraja Llana do drugog. Rako bi obian smrtnik i mogao da razvija takovu brzinu i otkuda mu ta sigurnost da razlikuje pljakaa od poten jako vica! Prialo se da je duh Llana Estacada proao ravnicom ili duh osvete je opet odnio jednog stakemena. , Poten svijet je odahnuo. Stakemeni su se udruili i nisu se vie usuivali pojedinano, a niti u malim grupama da zalaze u pustinju, ved su svoje razbojnike poduhvate poduzimali u vedim skupinama. Ali i to im nije prualo punu sigurnost. Znali su logoro-vati u grupama od dvadeset i vie ljudi. Zapraskao bi hitac, pa jo jedan, i dvojica od njih bili bi pogoeni u elo, a nedaleko od njih zauo bi se topot kopita konja u bijegu. U to sam vrijeme, kao to sam ved prije bio spomenuo, stigao sa jo nekoliko Zapadnjaka do Helmersa sa namjerom da prijeemo Estacado i da se s one strane sastanem sa Winnetouom. Ovdje smo doznali da je pred nama krenuo iseljeniki karavan koji se takoer namjeravao probiti kroz pustinju. Neke osobe koje smo bili vidjeli kod Helmersa pobudile su sumnju u meni. Kada se krenuli, slijedio sam im tragove i uvjerio se da su namjeravali zavesti iseljenike na krivi put. Vodi, kojem su se bili povjerili, bio je koljar i njegovi drugovi su ekali na svoje rtve. Mi smo bili krenuli da zatitimo ugroene. 73

U isto vrijeme se Winnetou, ekajudi na mene, bio sastao sa odredom Komana. Tada ih se nije morao kloniti, jer je upravo bio zavladao mir izmeu njih i Apaa. Od Komana je saznao da su krenuli u Llano u susret svome poglavici, koji je krenuo pustinjom, te da se nalazi u velikoj opasnosti, jer se sakupio prilian broj stakemena sa namjerom da izvre prepad. Bile su to iste one orluine koje sam i ja bio otkrio. Bududi da je Winnetou znao da bi se ja prema naem dogovoru morao nalaziti negdje u blizini, bio se je zabrinuo i zakljuio da ne eka na mene, ved na konju krene meni u susret. On se, dakle, ponudi Komanima kao pratilac i oni su rado prihvatili njegov prijedlog, jer je njima kao i njihovom ugroenom poglavici moglo bttl Nanio od koristi da imaju kraj sebe ovjeka kao to je Winnetou. U povodu toga sada je taj, inae pusti Estacado oivili od etiri ete. Tri od njih u se kretale u istom pravcu. Iseljenike je vodi, izdajica, vodio planski prema jugu ravno u smrt. Za njima su takoer prema Jugu ili i stakemeni, a ja sam ih sa svojim pratiocima slijedio u stopu da osujetim podvalu. Sa zapada se pribliavao Winnetou sa Komanima. Na alost, stigli su prekasno, jer se ispostavilo a je njihov poglavica ved pao od ruke orluina. Kako smo mi krenuli sa junog, a Komani sa istonog ruba, a vrijeme se je sluajno podudaralo, kao da smo bili u dogovoru, morali smo se sastati u pravom kutu, i to u blizini oaze o kojoj dotada pojma nismo imali. Bloody Fox bio je isto tako upoznat sa namjerom stakemena kao i mi. Htio je.spasiti strance te od-jaha sa svoje oaze u susret njima da ih upozori. Na nesredu, umjesto njih naiao je na orluine koji se odmah dadoe u lov na njega. Zahvaljujudi brzini svoga konja izmakao im je neto prema sjeveru, te se susreo sa nama i prikljuio. Kasali smo tri sata i tek smo u prvom sumraku uspjeli da sustignemo iseljenike. Oni su od svojih kola napravili etverokrug unutar kojeg su logoravali. Njihovi volovi za vuu nisu mogli idi dalje od ei, a i oni sami su eali. Njihov vodi im je, kao to se ispostavilo, probuio bave sa vodom, pa kad smo stigli, pobjegao je. U meuvremenu je Winnetou, a da nisam ni slutio, stigao u kraj i svojim neuporedivim osjetilom otkrio stakemene. Douljao se do njih. Vatru; naravno, nisu mogli a ni smjeli paliti. Stigao je upravo u asu kada se odbjegli vodi bio vratio k njima i govorio im kako smo stigli do iseljenika. I umjesto da to shvate kao opomenu, poeli su se veseliti, ponadavi se jo obilnijem plijenu, te su zakljuili da nas napadnu u prvim jutarnjim asovima. Winnetou, uvi to, odjurio je natrag Komanima te je zajedno s njima dojahao do nas. Bio je to opet jedan od njegovih poznatih majstorluka! Koliko sam se samo tada veselio sretnom sluaju i susretu ba u pravo vrijeme! Sa njegovim Komanima se je na broj bio udvostruio, a i on sam je vrijedio vie nego svi ostali zajedno. Kada je svanulo, leali smo sakriveni iza kola. Sta-kemeni su se pribliavali. Nabrojali smo: trideset i pet ih je bio. U tom broju su se obino pojavljivali iz straha od duha osvete. Nisu ni slutiti da nam je njihova namjera poznata, ved su bili uvjereni da de im sve podi od ruke kao neka igrarija. Naa prva paljba bila im je upudena na razdaljini od pedeset koraka i vidno su se prestraili. Nastala je guva i uo se prestraeni krik ljudi. Mrtvi i teko ranjeni padoe na zemlju. Konji, osloboeni jahaa, samo su jo vie stvarali guvu. A onda se mete raistio i tko je iole bio sposoban da se dri na sedlu bjeao je prema jugu. Mi smo u tren oka uzjahali sVoje konje i pojurili za njima. Sve smo ih zbrisali. Posljednji od njih stigao je do oaze Bloody Foxa, koja je dotada bila u tajnosti. Tu se survao zajedno sa konjem i slomio vrat. Bio je voa bande i stigao je dovde jedino zato to je imao najbreg konja. U njemu smo prepoznali zloglasnog zloinca koji je nadaleko i nairoko bio poznat pod imenom Stealing--Fox. I gle. 74

Bloody Fox nam je sav uzbuen poeo govoriti da je to sigurno onaj ovjek koji mu je nekad zadao onu teku ranu na glavi. Nema sumnje, rekao je, da je to on, jer to lice nije nikada mogao zaboraviti. Ona se je osoba istina zvala Fox, ali svakako ne Stealing-Fox. Bio je tada vodi iseljenikog karavana. Sada je bilo lako razumjeti zato je spaeni djeak u bunilu tako esto spominjao ime Fox. Iako nam se inilo skoro nevjerojatnim da je Bloody Fox na tako neoekivani nain otkrio ubicu svojih roditelja, nismo bili manje iznenaeni kada se je kasnije ispostavilo da je Crnac Bob sin starice Sanne. A kada smo neto kasnije bili slobodni i imali vremena da svu svoju panju usredsrijedimo oko mjesta na kome smo se nalazili, uinilo nam se kao da smo se nali pred tredim i jo mnogo vedim udom. Bilo je dodue starih lovaca Indijanaca koji su tvrdili da se u samoj sredini i u najpustijem kraju Llano Estacada nalazi voda oko koje rastu prekrasna stabla i divno cvijede, samo im nitko nije vjerovao. Ja sam lino takoer bio uo o tome, samo sam uvijek sumnjao u to. A sada sam se uvjerio vlastitim oima. Naravno, sjetivi se Sahare, pod ijom je pjeanom i stjenovitom povrinom bilo, to na manjoj, to na vedoj dubini napretek vode, tada mi se ova oaza U Llanu nije inila niti tako nerazjanjivom. Izmeu pustinje na visoravni i Rio Pecosa nalazi se gorski lanac, koji ih zapravo razdvaja. Taj se lanac esto gubi, a isto tako i esto izdie u visoka brda, meu kojima se pruaju dugake doline, isprekidane uzanim poprenim gudurama. Te se gudure otvaraju prema Lla-nu. Kroz njih protjeu razni manji potoidi koji izviru gore. Du njihovih obala raste razno grmlje, pa ak i stabla. Ovi zeleni jezici pruaju se u obliku poluotoka duboko unutra u pjeano more Estacada i na prostoru izmeu njih imade dovoljno hrane i za travu i za drugo bilje. No, ovi potoidi se pri dodiru sa pijeskom ne isparavaju, ved naprosto poniru. Voda prodire u propusno tlo te se, svakako, na mjestu gdje naie na tvrdo tlo skuplja. ovjek sebi ne smije zamisliti Llano kao strogo ravno tlo, ved kao kosinu na ijoj se najnioj taki voda mora pojaviti, i to ista i bistra, jer ju je pijesak proistio. Na alost, ta je iako dugo sauvana tajna Bloody Foxa sada i nama bila poznata. Iako mu to vjerojatno nije bilo drago, morao se s time pomiriti. Sada se je moglo oekivati da uskoro nede imati povoda da igra ulogu duha osvete. Mi smo meu stakemenima napravili veliku istku. A ako je tu i tamo jo koji ostao, sigurno su uli o pogibiji trideset i pet orluina koja im je sluila kao opomena. Iseljenike smo dopratili do oaze, gdje su proboravili nekoliko dana te okrijepljeni nastavili svoje putovanje. Pratili smo ih sve do Pecosa. Ili su prijeko za Arizonu, a tamo su mirne due mogli priati o oazi. Ljudi su tamo mogli povjerovati, a i ne povjerovati. Pretpostavimo da su im povjerovali, to nije mijenjalo stvar, jer oni ionako nikada nede dodi ovamo da bi se njome koristili. Mi ostali bijelci imali smo naprotiv kudikamo vie prilika da doemo u Llano, samo smo bili odluili da nikomu ne govorimo o zelenoj oazi. Sa Komanima, koji su na alost takoer znali za tajnu, stvar je bila drukija. Oni su dodue morali dati obedanje da de utjeti, no ipak smo bili uvjereni da nede dugo odrati svoju rije. Ovo mjesto je za njihovo pleme bilo od velike koristi. Ako ovjek' u mislima sa ovog mjesta na kojem se nalazimo povue ravnu crtu prema Zapadu, doprijet de s one strane rijeke u najpogibeljniji kutak Dalekog zapada. Tamo se, naime, dodirivaju podruja u kojima su krstarili Komani i Apai. Kome su prilike poznate, taj zna da izmeu ova dva plemena nikada ne moe dodi do trajnog mira. Djeca se ved od malena odgajaju u meusobnoj 75

mrnji. I ako bi sluajno bila zakopana ratna sjekira izmeu njih, dovoljna bi bila i najmanja sitnica da je opet iskopaju. Takvih povoda moglo je biti svakog dana, jer im se podruja nisu samo dodirivala, ved vrlo esto zadirala jedno u drugo. Bilo je ak i takvih mjesta koja jo nisu bila tano odreena. Ova situacija im je lako mogla posluiti kao svaa za povredu granica, a da se i ne govori o stotinu drugih razloga koji su se lako mogli nadi ako im je stalo do borbe. Zbog toga su i ljudi sa Zapada onaj kraj nazvali karama, izrazom koji je vrlo znaajan. Pomine pogranine crte su se otvarale i zatvarale poput kara, a osoba koja bi upala u njih mogla je biti sretna ako bi joj uspjelo da sauva kou, a pogotovu ako se je to ticalo nekog bijelca. Ceste borbe izmeu oba plemena s one strane buknulo bi obino u takozvanim karama, proirivale se ak preko Pecosa. Pobijeeni su redovito bili protjerivani u Llano. Kakvo je pogodno mjesto pruala ta pjeana pustinja, gdje su se mogli sakupiti i odmoriti, dok je neprijatelj bio miljenja da je ovjek bio izloen smrti i gladi! Takvu pogodnost pruala je oaza i nju su sada Komani upoznali. Da li de oni kada stignu kudi uvijek utjeti? Ja to nisam mogao zamisliti te sam Foxa upozorio na opasnost koja je iskrsla od onog momenta kada su Crvenokoci saznali za nju. On je tu stvar smatrao isto tako ozbiljnom kao i ja te mi ree: U pravu ste, Sir. Ja sam ovu svoju tajnu uvao toliko dugo, a sada je najednom otkrivena. Tomu sam ja sam kriv jer je jo juer trebalo da vam opiem ovaj kraj. Sigurno vam tada ne bi bilo tako teko da vodite rauna o tome i da stakemeni ne pobjegnu ovamo. To je svakako tano. Za nju biste samo vi znali i sigurno je ne biste nikome odali. Ali kako stvar sada stoji, moram biti spreman da sa tri strane oekujem posjete. Mislim, samo od Komana. I od Apaa! Ne. Postoji samo jedan Apa koji je upoznat. To je -Winnetou. Zar mislite da kod kude on o tome nede nita govoriti? Sigurno nede ako ga zamolite. Zamolit du ga. Ali bijelci! I oni nede nita odati. Oni su svi bez iznimke utljivi mukarci. Pretpostavimo. Oni drugima nede govoriti, ved de zapamtiti moj skriveni dom i uskoro ga ponovo posjetiti. Moglo bi se desiti da se uskoro vrate. U tom sluaju oaza bi bila izdana. Netko bi mogao, videdi njihove tragove, a moda i njih same, da ih slijedi. Zar nije tako, Sir? Svakako. Zamolit demo ih, ne samo da ute ved i da vie nikada ne navrate ovamo.

76

 To bi bilo prestrogo. Moglo bi se dogoditi da se kasnije netko od njih nae u Llanu i zapadne u nezgodu da bude izloen ei, jer se ne smije pribliiti vodi. U takvom sluaju mora se uiniti neki izuzetak. Hodete li se vi sa njima o tome dogovoriti, Mr. Shatter-hand? Vrlo rado. Na vas i Winnetoua se ovo ne odnosi. Doite to ede k meni, a vi dete to uiniti na takav nain da vas nitko drugi nede modi slijediti i otkriti moju kolibicu. Dobro, mi demo vam tu elju ispuniti. Sta mislite poduzeti da bi se zatitili od posjete Komana? Nita. Ili mislite da bih svoju kolibicu morao da pretvorim u tvravu? To ne ide. Ili moda da sakupim toliko ljudi da mogu odbiti njihov prepad? I to je nemogude. Tada mi ne preostaje nita drugo ved da stvari teku onako kakve su. Jedina promjena koja de nastupiti je da de Bob ostati ovdje kod svoje majke. Ja du, dok sam ovdje, imati pomodnika, a ona za vrijeme mog odsustva nede biti sama. Kasnije sam tokom vremena bio jo nekoliko puta u oazi i doznao da Bloody Foxu nije dosaivao ni jedan Koman. A ni jedan bijelac ga otad nije vie posjetio i inilo se da otkride oaze nije znailo i otkride tajne. A to se orluina Llano Estacada tie, ispostavilo se, kao to smo i oekivali, da se o njima jo dugo nita nije ulo. Bilo je iza toga jo pojedinanih pljakakih prepada iji je podstreka bio jedan jedini ovjek, ali otkriven od Foxa i kanjen na ved poznati nain, izgledalo je da osim tadanjih svjedoka nije nikome bilo poznato da je to djelo duha osvete. uvali su vjerno njegovu tajnu. Bio sam esto svjedokom kod mnogih prepriavanja fantastinih pria o duhu Llana i nisam nikada uo o nagaanju koja bi to linost mogla biti koja se igra duha. Kada sam Bloody Foxa upoznao, bio je jo mladid. Moete zamisliti koliko je bio sposoban kada je ved u toj dobi pokazivao osobine i sposobnosti koji su ovjeka kao to je Winnetou, znali zadiviti. Sta li de iz njega postati ako se bude i dalje na ovakav nain razvijao! Prolo je nekoliko godina, za koje vrijeme nisam dolazio u Ameriku. Tada sam se sa Winnetouom susreo u Black-Hillsu i od njega doznao da je Bloody Foxu dobro i da jo ni jednu posjetu od strane Komana nije * imao. Rastali smo se gore u Coteau da bi se nakon etiri mjeseca ponovo sastali dolje na Sierra Madri. Moete zamisliti kako sam bio iznenaen itajudi ondje ceduljicu koju mi je ostavio Apa, kako mora da odmah krene i upozori Bloody Foxa, jer ga Komani ele da napadnu. Tokom tog dugog vremena nije im palo na pamet da posjete oazu. Kakav li je uzrok postojao da to sada ' uine i jo u neprijateljskoj namjeri? Da li je ova namjera potekla od njih, ili je Bloody Fox neim izazvao njihovu osvetu? Bilo .je nekorisno da se sada postavila to pitanje. Odgovor de mi sam od sebe kasnije dodi.

77

Mnogo je vanije sada bilo pitanje da li je Winne-Ion krenuo neposredno prema Llano Estacadu ili nije. I 'lsao mi je da ga mora upozoriti. Ali poznavajudi Apaa, znao sam da se on nede zadovoljiti samo da ga upozori ved je u to, po svoj prilici, ukljuio i pomod, a ta bi se sastojala u tome to bi s prilinom grupom Apada krenuo da pomogne Bloody Foxu. Ali ta je zapravo od ove dvije mogudnosti uinio? Koliko je u prvi mah izgledalo ovo pitanje teko, utoliko ga je odo lake rijeiti. Radilo se iskljuivo o vremenu. Ako je bilo prekratko, tada je Winnetou smjesta odjahao Foxu. Ali ako je bo dosta vremena da uzme pomod, tada je najprije odjahao u. logor svoga plemena da bi potreoan broj ratnika doveo na odredite. Ali kako je Winnetou mogao da zna ima li dovoljno vremena na raspolaganju ili nema? Sasvim jednostavno, kao to bih i sam znao. Njemu, tom nedostinom majstoru u traganju, Komani nisu mogli da izmaknu, a koje smo mi na Plavoj vodi bili posjetili. Pretpostavimo da mu moda nije bilo mogude da ih oslukuje kako bi saznao da oekuju dolazak daljnjih stotinu ljudi pod poglavicom NalelIasiuva. On je po svim znacima mogao zakljuiti da im se nije mnogo urilo. Svakako je najprije posjetio pleme. Moda to nije bilo ni potrebno, nego je pronaao nekog glasnika kojega je mogao poslati onamo. U svakom sluaju Apai su doznali da su Komani iskopali ratnu sjekiru i da su radi svoje sigurnosti razaslali uhode. Pretpostavimo da je Winnetou susreo jednoga od njih, to nije bilo iskljueno, poslao ga kudi i krenuo sam prema oazi, bududi je samo on znao njezin poloaj. Moja nasludivanja su ila jo i dalje jer sam poznavao svog Winnetoua i znao kako oprezno prilazi svakom poduhvatu. Dan mog dolaska u Sierra Madre bio mu je poznat. Vjerojatno je rekao sam sebi da du ja pronadi poruku i krenuti smjesta za njims Put mi je bio poznat isto toliko kao i njemu. Njemu dakle nije bilo teko da odredi u kojem kraju i u koje vrijeme se ja otprilike mogu nadi. Ako je naumio da hitno ode ravno u Llano Estacado, tada je morao raunati s time da mu ratnici moraju imati povjerljivog vodia do oaze, a taj vodi sam mogao biti samo ja. U tom sluaja du sigurno naidi putem na nekog Apaa koji je imao zadatak da me eka i obavijesti. Uskoro de se pokazati koliko sam bio u pravu i koliko sam dobro poznavao Winnetoua. No, zasada jo nismo bili tako daleko. Jo uvijek smo logorovali na Sasquan-kuiu i ekali da svane jutro kako bi sa Komanima pregovarali. Old Surehand je morao opet da doe do svojih stvari koje su mu bile oduzete, a naroito do oruja. Za uzvrat smo namjeravali da predamo Vupu-Umugija, zarobljenog njihovog poglavicu. Iz opreznosti od neprijatelja nismo ostali kraj obale, kraj koje se je nalazilo razno grmlje i gdje su lako mogli izvriti prepad, ved smo se povukli dobar komad u preriju, gdje nas nisu mogli uhoditi. Tamo mo odredili smjenu strae, a kome se spavalo, taj je to mogao i da ini. Nije mi bilo ni na kraj pameti da bdim do slijededeg jutra. Nije se nikada znalo kakve de napore donijeti slijededi dan. Ved sam se mnogo radovao to du Old Surehanda modi vidjeti po danu. Sada je bilo mrano da bih ga promatrao onako kako sam ja to elio. Kasnije mi je priznao da je i sam bio isto tako radoznao. Imali smo prilike da mnogo razgovaramo, ali obojica nismo bili ba mnogo govorljivi, i eljeli smo da spavamo. No jedno sam ved sada morao da znam, i zato sam ga upitao dok je leao ispruen kraj mene:

78

 Dozvolite mi jedno pitanje, Sir, prije nego to zaklopite oi! Vi ste svakako svojim dolaskom u ovaj kraj imali neki odreeni cilj? Da. Htio sam da odem dolje do Mescalero-Apaa ne bih li moda ondje sreo Winnetoua i uz njegovu pomod vas upoznao. Zbilja je sramota da netko ved toliko vremena vai za Zapadnjaka a da nije vidio Winnetoua i Old Shatterhanda! A ni mi vas jo ne poznajemo. Znai da smo na istom. Ali uli smo dosta o vama, Sir. Drugi dio vae elje, da me vidite, ispunio se prije no to ste mislili. Prvi dio de vam se ispuniti a da ne morate otidi do Mescalerosa. Ja sam naime na putu da Winnetoua potraim na sasvim drugom mjestu Gdje, Sir? Gdje se on sada nalazi? U Llano Estacadu. Pa to je divno! Sa njime i sa vama u opasnom Estacadu! Hodete li me povesti, Sir? Vrlo rado! Vi i vaa pomod de nam dobro dodi. Ujutro du vam ispriati i zato. Sad nam je potreban san da bismo se okrijepili. Hodu da vam zasada samo toliko kaem da se radi o tome da demo se malo poigrati sa Komanima. Sa ovima ovdje ili sa nekim drugima? Sa ovima, a i sa drugima koji de im jo pridi. Svakako ste uli o emu su razgovarali. Zar nisu govorili o cilju svog sadanjeg pohoda? Jesu, ali toliko tiho i oprezno da nisam nita mogao razumjeti. Povedite me sa sobom, Sir. Povedite me sa sobom! Veselim se to du imati prilike da se sa njima obraunam, jer su me iznenadili kao nekog balavca. Sta biste inae o meni mogli misliti! Ved sam godinama elio da vas upoznam i da se na neki nain mogu prikljuiti vama. Ta mi se elja ispunila, ali moram priznati na takav nain da me je zapravo sram, it's clear, kako to obino kae stari Wabble! O sramoti tu ne moe biti ni govora. I ja sam ved esto bio hvatan, a Winnetou takoer. Neobino se veselim to mi se ukazala prilika da sam vam mogao uiniti tu malu uslugu. I beg, Sir! Malena nije bila. Ja bih rado od vas uo ta vi smatrate velikom! Mnogo bih dao da je sluaj obrnut bio, naime, da sam ja to vama mogao uiniti. Ipak se nadam da du vam modi neto slino uzvratiti. Smatram da je stvar prola i rado du se odredi prilike da budem zarobljenik Komana. Sada demo spavati. Good night, Sir! Good night, Mr. Shatterhand! Vjerojatno du bolje spavati nego to sam tamo prijeko na otoku gdje je trebalo da umrem muenikom smrdu.

79

Nod je bila svjea i moja odjeda vlana. Ipak sam vrsto spavao sve do etiri sata kada su me probudili za posljednju strau. Kada je i ona skoro pri kraju bila, poeo se buditi dan te sam mogao da promatram svog novog znanca. Leao je preda mnom, i spavao mirno. Bio je pravi gorostas. Njegovi snani udovi bili su u konoj odjedi, jedino su mu prsa ostala nepokrivena i bila potpuno opaljena od sunca. Njegova dugaka, smea, poput svile mekana kosa visila mu je kao koprena sve do pojasa. A u snu, kad se inae sa crta lica gubi odraz duevnog ivota, na njegovom licu odravao se izraz one elastinosti bez koje se dobar Zapadnjak ne moe zamisliti. Leao je ovdje kraj mene upravo onako kako sam ga bio i zamislio na osnovu mnogih opisa. Ni u kom sluaju nije tano da se ovako moe zamisliti svaka beznaajna lutalica sa Zapada. Tko bi to ipak uinio a to se deava svakako ede taj se kasnije ponajede osjeda razoaran kad ugleda dotinog pred sobom. Svega sam dva uvena lovca vidio koji su imali tako snanu grau, Old Firehanda i Old Surehanda. esto su gorostasni ljudi blage dudi, pa nemaju volje ni za borbu niti za svau, dok se naprotiv ljudi slabije grae radije dadu raskomadati no da bjee. ivot na Divljem zapadu ne podnosi puniju tjelesnu grau, ali eline miide i tetive. Dolo je vrijeme da se spavai bude. To sam uinio, i tek onda kada se Old Surehand podigao, mogao sam zapravo utvrditi kako je skladno bio graen. Good morning, Sir! pozdravio me je, dok je njegov pogled pun ispitivanja preao preko mene i ponovo se vratio mom licu. Konano, konano mi se ispunila elja da vas vidim, jer sinod po mraku nije moglo biti gotovo o nekom gledanju. Evo vam moje desnice i elim vam dobro jutro. Jo jednom vam se zahvaljujem za sve ono to ste riskirali za mene! A ja se iskreno veselim to sam vas konano upoznao. Ako vam je pravo, bit demo vjerni prijatelji. Well, neka bude. Protegao se, ispruio i ispitivao svbje rune i none zglobove, te nastavio: Dobro sam spavao, a posljedice spona su potpune nestale. Sta demo prvo poduzeti? Izvest demo poglavicu i saopditi mu to od nje-ga zahtijevamo, a zarobljenog Indijanca poslati tada prijeko u logor. I dok se ne vrati, poteno demo orukovati upade Old Wabble. Zato bih inae ponio sa sobom onoliko mesa? Tko ima da jede, taj neka i jede: it's clear. Rado smo prihvatili starev poziv. Prije toga smo morali da vodimo pregovore sa Vupa-Umugijem. A kako su se oni odnosili na Old Surehana, bio sam miljenja da on sam postavi svoje uvjete poglavici. On je to i uinio. A Vupa-Umugi nije oklijevao da ih prihvati. Uvidio je da bolje ne bi mogao ni prodi. Onda smo odrijeili Komana kojeg je Old Wabble bio juer uhvatio. Isti je preuzeo od poglavice potrebne naloge te se udaljio da ih izvri. Sada smo imali vremena da se latimo doruka. Otprilike nakon dva sata ugledasmo izaslanika kaj ko se vrada sa nekoliko Insmena. Vodili su Old Sure-hanovog konja, donijeli oruje, kao i sve ostale predmete koje su mu bili oduzeli, ak i njegov eir irokog oboda koji mu je bio ostao na otoku. Nakon njegove izjave da mu je sve vradeno, pustili smo poglavicu na slobodu. Zapravo smo htjeli od njega da dobijemo obedanje da se ubudude kloni neprijateljstva. Mi smo inak bili miljenja da on svoju rije nede odrati. Bududi da bi takav zahtjev 80

nae pregovore samo odugovlaio, radije smo se odrekli toga. Kada smo ga oslobodili spona, uinio je nekoliko koraka kao da se eli udaljiti, ali se ponovo okrenu te mi dobaci slijedede rijei: Bljedoliki su sa nama sklopili mir. A sada ih pitam koliko de to dugo trajati. Dokle god to ti eli odgovorio sam mu to potpuno zavisi od vaeg nahoenja. Zato se Old Shatterhan ne izjanjava jasnije? Zato on ne kae neko odreeno vrijeme? Zato to to ne mogu. Mi nismo neprijateljski raspoloeni prema Crvenokocima i htjeli bismo sa njima uvijek biti u prijateljstvu. Dokle go oni budu odrali mir, ostat de i kod nas zakopana ratna sjekira. Uff! Dokle de se zadravati bijeli ljudi u ovom kraju? Mi demo smjesta krenuti. Kuda? Pitaj vjetar kojom de stranom! On duva as ovamo, as onamo. Ista je stvar i sa lovcem Zapada koji danas ne moe nikada redi gdje de se sutra nalaziti. Old Shatterhand izbjegava moje pitanje! Moj odgovor je jednak tvome kada bi bio ti upitan. Nije, jer ja bih ti istinu rekao. Dobro, to bismo mogli odmah i provjeriti. Koliko dugo de se crveni ratnici zadrati kraj Plave vode? Jo nekoliko dana. Doli smo ovamo da lovimo ribu, a krenut demo kad to budemo obavili. A kuda dete onda odjahati? Kudi, naim enama i naoj djeci. Budi mudar i uradi kako se rekao! Svaka la slii orahovoj ljusci u ijoj se jezgri nalazi kazna. Rekao si da se Old Shatterhanda ne boji. Ti ga se i ne mora bojati, jedino kada ga bude prisilio da se obrauna sa tobom. Ja sam govorio. Howgh! Ponosno je odmahnuo rukom i krenuo. Njegovi ljudi su ga slijedili. Moji pratioci htjeli su da zaponu razgovor o njegovom dranju i o njegovim rijeima, ali sam ih ja naglo prekinuo i'rekao: Messieurs, nemojmo o tome sada govoriti. Kasnije se moemo dogovoriti, a sada hajdemo dalje. Zar je tako hitno, Sir? upita Webster. Mi smo Crvenokocima potenu lekciju dali, i oni de se uvati da nam prue priliku za drugu.

81

 Ja sam naprotiv uvjeren da su edni osvete. Oni se dodue moda i boje nas, ali znaju isto tako dobro da bi u sluaju napada na jednog naeg ovjeka dolo njihovih dvanaest. Old Surehand im je predstavljao odlian lov koji smo im ponovo oduzeli. Oni su bijesni radi toga i nastojat de da ugrabe ponovo ne samo njega ved i sve nas. U sluaju da nas napadnu ovdje na otvorenoj savani, tada ne bismo imali nikakvog zaklona. Mi bismo se dodue borili i prilian broj njihovih ljudi pokosili, ali ipak na kraju bismo podlegli. Ne, mi odavde moramo otidi. I to nam ne moe nita pomodi jer, ako su zbilja naumili da nas ugrabe, oni de nas slijediti. U tom sluaju moemo da pronaemo bolje mjesto gdje demo ih doekati no to je ovo ovdje. Oni de nas svakako slijediti, ako ni zbog ega drugog, a ono barem radi toga da doznaju kamo smo se uputili. Dodue, predaleko se odavde ne mogu udaljiti jer su naumili da pou za Llano. Krenuli smo dalje bogato opskrbljeni zalihom mesa. Ja sam iao sa Old Surehandom na elu, a nitko me nije pitao kamo sam naumio. Drali smo se pravca prema splavi. Kad smo onamo stigli, potjerao sam svoga konja u vodu. Ostali su to isto uinili. Na drugoj obali sjahao sam, privezao svog konja za stablo te sjeo. Old Surehand i Old Wabble su slijedili moj primjer, Webster, naprotiv, ostao je kao i ostali u sedlu i upitao: Zar ste sjahali, Sir? Vi kao da namjeravate due ovdje ostati? Nisam morao odgovarati, jer je Old Wabble umjesto mene dao objanjenje: Svakako demo ovdje ostati, Mr. Webster. Zar vas to moda udi? Vi vjerojatno ne moete da shvatite zato smo odjahali prema zapadu umjesto prema istoku, kamo zapravo i namjeravamo? Kakvo pitanje! Izgleda kao da me smatrate glu-pakom. Crvenokoci ne smiju doznati da namjeravamo podi prema istoku, ba zato to nam je poznat njihov ratni plan. Radi toga se moramo prije svega drati protivnog smjera da bismo ih zavarali. Ali zato se moramo ved ovdje zaustaviti i provoditi vrijeme u bezbrinom sjedenju, to mi je zagonetno. Vama je i dosada ved tota bilo zagonetno, a vjerojatno i ubudude. Najprije niste htjeli da se udaljite od Plave vode, iako smo tamo bili izloeni vedoj opasnosti. A sada kada se nalazimo ovdje, iza rijeke, zaklonjeni grmljem, u najljepoj sigurnosti, vi ste se zalijepili za sedlo kao muha za lijepak. Znai, elite da doekate Crvenokoce? Yes. Ali to uopde nije potrebno! Ako budu doli, mi demo se morati braniti, a ako krenemo dalje, izbjedi demo svakom neprijateljskom sukobu. U svakom je sluaju bolje uiniti ovo drugo! Ovo moda zato da bismo im dali priliku da slijede nae tragove pa da nas u nodi, kada se vie nita ne vidi, napadnu! Kakav ste vi prepredenjak! Samo sjaite! Webster je posluao nalog, ali se ulo kako je nezadovoljno gunao. Old Wabble se radi toga ljutio te ga bijesno napadne: 82

 ta imate vi da gunate, Sir? Ako vani se ovdje ne svia, vi mirne due jaite dalje. Ionako smatram da de kraj u koji smo sada krenuli svima donijeti malo zadovoljstva. Ili, moda je neko od vas ved bio u Llano Estacado? To pitanje je uputio svojim suputnicima. Kada se je ispostavilo da nijedan od njih nije proao tom ravnicom, opisao im je pustinju i este nesretne sluajeve u njoj na takav nain da ih je groza hvatala. Ja ga u tome nisi n ometao jer mi je, iako nesvjesno, iao na ruku. Mi se lismo ulogorili u neposrednoj blizini vode, ved iza gr. nlja, uz obalu. Sjeo sam i zauzeo takav poloaj da sam kroz dva grma imao slobodan vidik, imajudi pred sobom irinu rijeke i cijeli prijelaz. Old Su-rehand je sjedio do mene te imao isti vidik. Old Wabble je upravo bio priao o nekom pljakakom prepadu koji je bio izveden u Llanu. I kako je bio spomenuo osobu koja mi je bila dobro poznata, obratio sam vie panje starcu negoli rijeci. Tada me Old Surehand gurne, pokazao prstom u pravcu otvora grmlja te ree: Pogledajte onamo, Sir. Dolaze! Old Wabble je prekinuo sa svojom priom, a mi smo provirili kroz iprag. S one strane obale pojavila se eta Komana na konjima, bilo ih je oko trideset ratnika, ija su lica bila namazana ratnim bojama. Jedan od njih, vjerojatno voa, siao je s konja i ispitivao tlo. Sigurno je htio da ustanovi da li smo preli ri- m jeku ili zaokrenuli drugim pravcem. Bio je utvrdio da je ono prvo, uzjahao je na konja i krenuo u vou. Njegovi su ga ljudi slijedili, jedan iza drugoga, kao to je to kod Indijanaca uobiajeno. Kako su neoprezni ovi momci ree Old Wabble. Oni svi odjednom pohrle u rijeku umjesto da poalju jednoga koji bi se osvjedoio da li smo krenuli dalje. Sada nam svi zajedno dolaze pred nian. Moji im meci stoje na raspolaganju. Uzeo je svoju puku na gotovs, ali mu ja rekoh: Nedemo pucati, Sir. Ja ih ovdje ne mislim doekati kako bismo ih poubijali, ved da ih sprijeim u daljnjem proganjanju. im se prvi bude pojavio na odgovarajudoj udaljenosti, mi demo im se pokazati. Vi dete svoje puke usmjeriti na njih, dok ja budem vodio pregovore. Ali pucat dete tek onda kada moja puka bude progovorila. Kako elite gunao je Old Wabble. Ali, bilo bi mnogo bolje kada bi se ti crveni psi zbrisali. On nije bio ljubitelj Indijanaca, te je potpuno shvatljivo to sa mojim odmjerenim dranjem nije bio suglasan. ekao sam dok se njihov voa nije pribliio na udaljenost od deset konja. Tada smo svi poustajali i izali pred grmlje. Sve nae puke bile su usmjerene na njega i njegove ljude. Oni su nas smjesta opazili. Uff, uff, uff, uff! uli su se povici iznenaenja i straha. Stoj! doviknuo sam im. Svaki od vas koji bude kroio ma i jedan korak dalje, ili podigne oruje bit de ubijen! Zaustavili su se. To im je bilo mogude jer im konji nisu vie plivali, ved imali vrsto tlo pod nogama. 83

 Uff! vikne voa. Old Shatterhand je jo ovdje! Zato se on skriva i nije nastavio put, kao to smo mislili? O, zar ste vi to mislili? upitao sam. Bili Ste uvjereni da nemam dovoljno mozga i da ne znam da dete nas slijediti! Mi ne mislimo idi za Old Shatterhandom. Tako! A kamo ste krenuli? U lov. A ja sam mislio da ste ovdje samo radi ribolova? Vedina lovi ribu. Ostali divlja. Hodemo da prikupimo dovoljno mesa i odnesemo u na wigwam. A zato ste krenuli da lovite s ove strane rijeke, a ne s one? Zato jer smo uvjereni da demo ovdje nadi vie divljai. Da, ta divlja smo mi. Niste, divlja o kojoj govorimo su bi voli i antilope u preriji i dolini rijeka. O otkad je kod crvenih ratnika obiaj da svoja lica premazu bojama ako su poli sa namjerom da odu u lov? Otkaa... otkada... otkaa ... nije naao prikladan odgovor te mi zato dobaci u bijesu: Otkada je kod ratnika Komana obiaj da polau rauna bljedolikima o tome to rade i to namjeravaju uiniti? Otkako Old Shatterhan taj zahtjev postavlja! Ja sam vaem poglavici, Vupa-Umugiju, rekao da sam prijatelj Crvenokoaca, ali da ne znam ni za kakvu milost kada me netko od njih napadne. Mi ne elimo da vas napadnemo! Tada se smjesta vratite natrag! To nedemo uiniti, naprotiv, prodi demo pokraj vas u lov. Pokuajte! Ni jednome od vas nede uspjeti da proe, jer de u tom sluaju rijeka vae leeve odnijeti niz tok i izbaciti na obalu. Uff! Tko ovdje zapovijeda, Old Shatterhan ili ratnici Komana? Old Shatterhand. Vidite da su nae puke uperene u vas. Od mene zavisi da li de otpoeti pucnjava, jer de i moja zaarana puka progovoriti. Dajem vam onoliko vremena koliko se kod nas bijelaca uzima kao pet minuta. Ako se poslije toga vai konji ne okrenu . na povratak, nede se ni jedan od vas vratiti natrag. Ja sam govorio! 84

Uzeo sam puku u ruke, iako je nisam bio prislonio, jer bi se u vremenu od pet minuta bio umorio, i drao je ipak tako da je cijev bila uperena ravno u vou. Taj se onda okrenuo u sedlu i ree tiho nekoliko rijei ostalima koji su bili u vodi. Ponovo se okrenu prema meni i ree: Koliko de dugo Old Shatterhan ostati ovdje kraj rijeke? Tako dugo dok se ne budem uvjerio da sinovi Komana ne misle poduzeti nikakovo zlo protiv nas. To on moe ved i sada da zna! Ne moe. Mi demo se sada razdvojiti i zaposjednuti ovu obalu daleko uzvodno i nizvodno. Na taj nadin modi demo vidjeti svakog Komana koji bi se moda uputio ovamo prijeko. Samo jedan hitac bio bi dovoljan da se u najkradem vremenu ponovo sakupimo i da vas otjeramo. Ako do sutra naveer ni jedan va ratnik ne bude pokuao da se prebaci na ovu stranu obale, bit demo uvjereni da ste za mir. Mi demo tada napustiti ovaj kraj u koji smo samo radi toga doli da oslobodimo Old Surehanda, Uff! A vi dete tada zbilja otidi? Vi nas poslije toga vie nedete vidjeti. Ja sam to rekao i drim svoju rije. I zaista ste samo radi toga doli na Saskuan-kui da biste oslobodili Old Surehanda? Drugog razloga nije bilo? Nije. Rekao sam. Ovo uvjeravanje sam mogao mirne due dati jer sam bio svjestan da ne laem. Ja sam se bio uputio ravno za Llano Estacado, a taj put me svakako ne bi odveo do Plave vode. Ponovo je izmijenio nekoliko rijei sa svojim ljudima ne bi li uspio u svom pokuaju: Old Shatterhan nam prijeti jer nam ne vjeruje. A ako bismo ipak nastavili dalje put, moda nede pucati u nas! Ipak du pucati, a ti de biti prvi koji de dobiti metak u koljeno. Uostalom, nemamo vie to da ekamo jer je vrijeme od pet minuta ved prolo. Uff! Vratimo se. Ali teko Old Shatterhandu i svim njegovim bljedolikima ako bi pokuali da se u meuvremenu, to jest do sutra naveer, douljaju do Plave vode. Mi demo takoer zaposjednuti nau obalu i ubiti svakoga koji bi se tamo pojavio. Ja sam govorio. Howgh! Okrenuli su se i nestali jedan za drugim s one strane rijeke iza grmlja. Obratio sam se Old Wabbleu: Dakle, Mr. Cutter, ta sada kaete? Zar to nije kolosalan uspjeh? Oni su otili! Ali de se ponovo vratiti! Nede im biti ni na kraj pameti! Ja vam kaem da de se opet vratiti. Oni de pokuati da preplivaju na nekom drugom mjestu.

85

 Kaem vam jo jednom da de ostati prijeko jer su ozbiljno shvatili moju prijetnju. To ste ved mogli zakljuiti i iz njihove prijetnje kada su kazali da de oni zaposjednuti svoju obalu. Oni su sada sigurno uvjereni da smo samo zbog Mr. Surehanda doli ovamo i da nemamo nikakvih drugih namjera prema njima. Sada se moemo sasvim sigurni osjedati. Ali kada budu zaposjednuli svoju obalu, primijetit de da je naa nezaposjednuta i tada de bezuvjetno dodi ovamo; it's clear! Da, oni de to primijetiti, ali ne tako brzo kao to mislite. Prisiljeni su da budu vrlo oprezni. Ako u to ele da se uvjere, moraju preplivati, to im ne bi bilo mogude. To je vrlo opasno za njih. A da vide ak ovamo prijeko? To je predaleko i ne bi nita koristilo jer naa straa i u sluaju da ovdje ostanemo ne bi se izloila njihovim pogledima. Ona ne bi bila toliko glupa da se ne sakrije. Tu bi dola u pitanje jo i treda mogudnost. Da li znate to bi to moglo biti? Ja? Hm, ne. Ali bih rado doznao da li je Mr. Surehandu ta treda poznata? Ovim rijeima starac je namjeravao da provjeri otroumnost Old Surehanda. Pretpostavljao sam da se ovaj u to nede uputati. Ali gorostas ga je potapao po ramenu i rekao smjekajudi se zadovoljno: Zar namjeravate da me provjerite, stari Wabble? To me veseli! , ' Radujem se to vas time nisam uvrijedio, ved naprotiv ushitio. Kada ovjek slua Mr. Shatterhanda da ovako govori, dolazi do uvjerenja da je sveznajudi. Zar je onda udno to bi netko rado htio da dozna da li i Old Surehan znade neto? Tu uslugu vam mogu uiniti, Mr. Cutter. I ja znam neto. Sta? Onaj tredi sluaj, na koji je mislio Mr. Shatter-hand, jeste slijededi: Crvenokoci de se htjeti uvjeriti da li smo zaista zaposjednuli ovu obalu. Oima se ne mogu uvjeriti. A prijedi na ovu stranu pravcem u kojem demo se svakako podijeliti, to ne smiju. Znai, oni de se uputiti dalje izvan zaposjednute linije, preplivati tamo rijeku i douljati se s ove strane ne bi li naili na nau strau. Ako je ne budu pronali, Sir? Tada de uslijediti ono to sam i mislio: jahat de za nama i napasti nas po nodi! Na to moramo svakako biti spremni ree Old Surehan povlaujudi starcu. Time je dokazao da je ipak u neku ruku otrouman, da me je razumio i pogodio. Jedino se s njegovim posljednjim rijeima nisam mogao suglasiti. I zbog toga sam mu proturjeio: Ne, na to ne moramo biti spremni, Mr. Surehan. Crvenokocima nede biti mogude da nas sustignu do veeri. Po poloaju sunca moemo zakljuiti da je sada tano devet sati prije podne. Komanima de trebati sigurno itav sat da stignu do Saskuan-kuia. Oni de tamo prije svega morati da podnesu izvjetaj, da ispriaju sve, i da prime prijekore. Onda de se vjerojatno odrati savjetovanje, a to savjetovanje de svakako due potrajati. 86

 Da, Sir. Sada vas shvadam. Recimo da je za podnoenje izvjetaja i savjetovanje potrebno dva sata. Dobro. Tada de biti otprilike dvanaest sati. Kada bi krenuli ovamo bio bi ved jedan sat. Za zaposjedanje rijeke gornjeg i donjeg toka opet jedan sat, dakle bila bi dva sata. Onda bi krenuli uhode koje bi daleko gore, a isto tako i daleko dolje, preplivale rijeku. Koliko im vremena treba za to? Opet najmanje jedan sat... tri sata. Tada bi se poeli uljati du ove strane obale, to bi morali vrlo oprezno i polako da izvedu. A koliko bi vremena prolo u tome dok bi oni uzalud tragali za nama du obale? Sigurno tri sata. Recimo samo dva. Tada bi bilo ved pet sati. Poslije bi uslijedilo ponovno savjetovanje. Izdvojili bi ljude kojima bi bilo stavljeno u zadatak da slijede nae tragove. A i to je izvodljivo samo na vrlo oprezan nain i uz veliki gubitak vremena, jer i Crvenokoci moraju da raunaju sa tom mogudnodu da mi nismo napustili ovaj kraj, ved izveli luk da ih zavaramo i da Si potajno sa druge strane vratimo. Raunamo da de u tome opet prodi itav sat prije no to bi se Komani uvjerili da smo zbilja otili. Prema tome u momentu kada bi otpoela prava potjera, bilo bi ved est sati. To bi znailo, ako bi sada odmah krenuli, da imamo prednost ispred njih najmanje devet sati. Zar je mogude da nas u tom sluaju stignu. Pshaw! Ni u kom sluaju! Njima de se pruiti prilika da vide jedino nae tragove koje demo ostaviti za sobom u prva dva sata. Sutradan ved nita ne bi mogli otkriti i prema tome ne bi niti znali kamo smo krenuli. Krenemo li sada prema zapadu jaudi po prilici dva sata, a oni nas slijede, morali bi zakljuiti da smo se vratili onamo otkuda smo i doli. Zar ne mislite da bi tako moglo biti, Mr. Surehand? Vaa raunica je svakako tana kimnuo je u znak odobravanja, ali ipak dodade zabrinuto: jedino ako ipak nisu naslutiti nau pravu namjeru i da smo im ipak podvalili. To de im sigurno sinuti, jedino to nede pogoditi kakvu smo im podvalu pripremili. Oni, naime, nede vjerovati da smo se ponovo vratili, ved de, naprotiv, biti uvjereni da smo rijeku napustili zato tako brzo da steknemo prilinu prednost u vremenu, a samim time i da izbjegnemo njihovom gonjenju. Da, a ta de biti xx sluaju ako naslute nau pravu namjeru? Oni to ne mogu naslutiti. Vi ste u pravu. Budemo li sada krenuli, modi demo se ved nakon dva sata opet zaobilazno vratiti. Oni to nede primijetiti. Uostalom, ja sam jo uvijek uvjeren da se oni i sada nalaze tamo prijeko kraj prijelaza. Na alost, nae konje nedemo smjeti voditi na pojenje. Oni bi to primijetili i zakljuili da se elimo udaljiti. ivotinjama demo uskoro ipak modi dati vode, jer nedemo krenuti onim putem kojim smo doli, ved demo potraiti onu rjeicu uz koju su jahala ona dva Komana. Nemojmo duljiti, vrijeme je da krenemo. Uzjahali smo na konje i poli du rijeke dredi se grmlja da nas uhode s one strane rijeke ne bi primijetile. Kada smo otprilike nakon jednog sata stigli do uda spomenute rjeice, skrenuli smo u 87

njezinu dolinu prije svega da napojimo nae konje i da nastavimo uzvodno put. Prema tome smo se drali zapadnog smjera, dok smo zapravo namjeravali da poemo na Istok. Za to vrijeme nisam imao mogudnosti da nasamo razgovaram sa Old Surehandom, jer su me drugi bili zaokupili. Old Wabbleove prie o strahotama Llana Estacada su ostavile duboki utisak na sluae. Tek to smo se otisnuli od rijeke, morao je nastaviti svojim opisivanjem. Ja sam takoer ubacio neke primjedbe te su me zamolili da im i ja priam, to sam vrlo rado i uinio. Na svoje skriveno zadovoljstvo uskoro sam ustanovio da namjeravani uspjeh nije izostao. Ljudi su se zamislili i postajali sve zabrinutiji. Takvog kakvog sam ga ja opisao, a i prije stari Wabble, oni ga sebi nisu mogli nikako prestaviti. inilo im se vrlo opasnim da krenu u takav kraj. Oni to naravno nisu rekli, ali sam to vidio po njihovim licima. Izmijenili su meusobne poglede koji su mi odali to misle. Ako se mislim osloboditi ovih ljudi, tada je najbolje da se to im prije ostvari. Najpogodniji momenat da se od njih odvojimo bit de nakon dva sata, kada budemo zaokrenuli sa naeg sadanjeg pravca. Ja sam, dakle, nastavio svojim prianjem, koje ni u kom sluaju nije bilo uveliano, sve dotle dok se to vrijeme nije pribliilo. Tada sam se povukao da bi im pruio mogudnost kako bi bez svjedoka mogli da iz-mijenjaju miljenja. Ova lukavtina je vodila eljenom cilju. Zbili su se i potajice razgovarali. Vidio sam kako jedan drugome neto govori i vjerojatno bodri, ali zato, to jo nisam mogao znati. Bilo mi je poznato da demo uskoro stidi do jednog malog, uzanog potoida, koji se je sa lijeve strane ulijevao u rjeicu. Ovo je bilo najpogodnije mjesto da zaokrenemo, zato to nam je potoid pruao mogudnost da sakrijemo nae tragove. Zato sam i zastao nedaleko od njega i rekao: Messieurs, ona dva sata su prola i sada vie nemamo potrebe da jaemo prema zapadu. Da li se slaete sa mnom? Old Surehand, Old Wabble, Webster i Hawley su bili suglasni. Ostali su ostali zbunjeni. Znaajno se meusobno pogledae. Tada sam primijetio kako je jedan od njih gurnuo rukom onoga do sebe, a ovaj dalje slijededeg, dok najzad nasmjeliji od njih nije istupio. Bio je spreman i na to da bude ukoren sa nae strane, ali me ipak upita: Da li ste ikada ved bili u El Paso del Norte, Sir? Nekoliko puta odgovori mu. Koliko je vremena potrebno da ovjek odavde stigne tamo? Onaj kojemu je kraj dobro poznat i koji je dobro opremljen mogao bi tamo stidi u roku od pet do est dana. Zato se raspitujete za to mjesto, Mr. Wren? Rado bih vam to kazao kada bih znao da o nama nedete loe misliti. O vama loe misliti? Zato? Ne elim da nas krivo shvatite. Radi se, naime ...hm! zapravo je... hm, hm! Prinio je ruku k vratu, poeao se iza uha i nikako da otpone to je bio naumio. Okoliavajudi ipak nastavi: 88

 Vama je poznato da smo mi zapravo krenuli dolje, prema Texasu. Ali smo se predomislili. Tako? Da, tako! Sinod smo o tome razgovarali upravo onda kada ste vi i Mr. Cutter udaljili iz logora. U El Pasu i s one strane Norte ima za nas vie posla no u Texasu. Zar niste i vi istog miljenja? To to mislim ja, sporedno je. Vano je kod te stvari to vi o njoj mislite. Pravilno, veoma pravilno! Doli smo upravo do zakljuka da bi bilo mnogo bolje ako bismo krenuli prema El Pasu, a moda ak i preko Rio del Norte. Govorite takvim tonom, Mr. Wren, kao da se izvinjavate? Svakako. Zapravo je trebalo da s vama poemo za Llano Estacado. Trebalo je? Ja sam mislio da ste htjeli? Da, htjeli smo, ali smo se predomislili. Nadamo se da nedete misliti da se bojimo Llana? A zato bih mislio? Samo zato to ste promijenili svoju namjeru? Vi ste na svaki nain slobodni ljudi i moete da inite to vam je drago. Veselim se tom vaem miljenju. Bilo bi nam krivo da ste nas smatrali kukavicama. Znai, vi nemate nita protiv ako vas napustimo? Nikako. Jedino nam recite kada namjeravate da nas ostavite? Odmah sada. A to tako iznenada? To stoga to bismo inae izgubili u vremenu i nepotrebno zaobilazili. Vi se elite ... vratiti. Da to je istina. Naumili ste da poete za Rio Grande del Norte i zato morate produiti ovim pravcem. Mi se prema tome moramo ovdje rastati, jer dete se vi vratiti. To mora tako biti, iako nam je ao to se rastajemo. Olakat dete nam rastanak ako nam ne zamjerite. Zamjeriti? Nije nam ni na kraj pameti. Morate se o sebi brinuti, a na to imate pravo. Uostalom, to je dunost svakog ovjeka. Old Wabble je pratio ovaj razgovor ravnoduna izraza lica, ali ne i Webster i Hawley. Vidjelo se na njihovom licu da su bijesni. Nakon mojih zadnjih rijei Webster upade: Pravo i dunost? Govorite kao da vam je svejedno, Sir? Ovi ljudi su obedali da de idi sa nama u Llano Estacado. A da li vam je poznato zato sada ne ele da idu sa nama, Mr. Shatterhand? Zato jer ih je strah od Llana. Stvar je u tome! 89

 Na to nismo ni pomiljali! ree Wren. O nekom strahu ovdje ne moe biti ni govora. Oh! Rekli ste da ste sinod govorili o tome kako dete umjesto za Texas otidi za El Paso. Ja bih o tome morao neto da znam jer sam cijelo vrijeme proveo u logoritu. Primjedujem da nisam u vezi s time ni jedne rijei uo. Jos Hawley je ovo potvrdio. Ta bi se prepirka jo izvjesno vrijeme bila nastavila dok nisam obojici dao potajice znak da prestanu, a otpadnicima poeo odobravati: Svaki ovjek moe da ini to mu je volja. Ako se ovi dentlmeni namjeravaju da odvoje od nas, mi nemamo pravo da ih u tome ometamo. Da, mi smo ak i obavezni da im izaemo i u susret. Da im se izae u susret! ree bijesno Webster. A na koji nain? U tome to demo ih snabdjeti hranom. Treba biti bedast pa to uiniti! Old Wabble je svakako nasludivao zato sam takav stav zauzeo, jer je sada on odgovorio Websteru: Bedasti? Tko je bedast, Sir? Svakako onaj koji ne zna tko raspolae hranom! A tko njome raspolae! Svakako onaj tko ju je i donio! A to sam ja! I kaem vam da du ovim ljudima dati onoliko mesa koliko ga se moemo odredi. Meni je potpuno svejedno zbog kakvih nas razloga naputaju, bilo to od straha ili zbog neeg drugog. Dobit de mesa jer de na svom putovanju morati jesti; it's clear. Dakle, a sada tko misli otidi, neka se javi, da bismo znali na emu smo! Izuzev Webstera i Hawleya svi su namjeravali da odu. Obojica izjavie da ih je sram to su sa tim babama dosada putovali. Kraj pjesme zavrio je time to su osmorica dobili sljedovanje mesa te se nakon kratkog ali ne i srdanog oprotaja udaljili. Hawley je utio. Ali Webster je u svom bijesu psovao za njima. Upitao sam ga: Pretpostavljam da ste maloprije opazili moj mig. Da li ste ga i shvatili? Jesam. Htjeli ste time redi da ih pustim neka mirno odu. A zato se tome sada protivite? Zato jer sam na njih ljut. Va bijes je suvian. Mi se pak ostali veselimo ' to smo ih se otarasili. Dodi demo u takve situacije gdje de nam biti potrebni pravi mukarci, a ne neke babe. Iako je moda izraz babe malo preotar, smatram da oni nisu ni bili osobe na koje bi se moglo osloniti. Tada mu je preko lica preletio zadovoljan osmijeh te me upita: A mene nedete odavde otjerati? Nedu. Znai, vi mislite da se na mene moete osloniti? 90

 Hm! Mislim da du vjerojatno tek imati priliku da vas upoznam kao povjerljivog ovjeka. U tome je stvar. Dakle, tek upoznati! naglasio je Old Wabble, pri emu je, smjekajudi se, zatresao svojim klimavim udovima. Nastojte, Mr. Webster, da ne promaite slijededeg soba! Nije potrebno da me na to upozoravate, Mr. Cutter. Ja sam dosada pogodio svakog soba. A i onog prvog? Sumnjam. Vrlo dobro znate. Ja sam to i dokazao. Da, svakako je dokazano u ta ste tada pogodili, i to vrlo dobro dokazano. A znate li u ta? No u ta? upita Webster postaknut starevim dranjem. Ovaj nabra svoje lice jo vie no to je inae bilo, zatvori jedno oko, a drugo irom otvori, zamlatara rukama po Zraku te odgovori: Kako... ta ... ta... ta? magarca? Magarca, magarca ste ulovili! Ha-ha ha-ha! Da, magarca, ili bolje reeno ivotinju za koju ste smatrali da je magarac, a zapravo je bilo mladune soba: sobovo malo dijete! Zadnje tri rijei bio je naroito naglasio izgovarajudi ih veoma otegnuto. Sobovo ... malo ... malo ... do vraga, ta elite time redi? To da ste tada lagali. Vama tada nije bilo ni stalo do toga da soba ubijete. Stavie, vi ste bre bolje od njega pobjegli! Po ... bje ... gli...?! To je kleveta, koja... koja ... koja ... A ta, koja ... koja ... koja? ... Zar moda ne mislite tvrditi kako niste pobjegli u rupu u koju je bila ona neman zabila glavu i duvala u vas tako snano da umalo niste izgubili pamet? Rupa? Kakva... kakva... rupa? Rije je o onoj rupi u stijeni u kojoj ste tako brzo nestali kako vam do tada nikada u ivotu nije uspjelo da se tako brzo zavuete! Webster duboko udahnu i poto se naao u neprilici, otpoe zamuckivati: Mr. Cutter, ne shvadam vas. Pa vi ste onog soba kojeg sam ulovio vidjeli vlastitim oima! Da, vlastitim oima jesam, ali to je bio sob kojega je poglavica Panashtsa ustrijelio! Pa... nashtsa? Neka me vrag odnese ako sam u stanju ... 91

 ... da ustrijelim i jednog soba? upade starac u njegove rijei. Ja sam ak i uvjeren u to. Poglavica vam je poklonio onoga soba zato to ste ga vi bili upozorili na mene i dozvolio" vam da se pohvalite kako ste ga vi ulovili. Da li je tako ili ne, Mr. Webster? Ako ... ako ... i ... i... i... zamuckivao je upitani osjedajudi se pritijenjen. Nemojte da mi odgovarate sa ako i i, ved onako kako treba! Bit de da su vam neku bajku ispriali! Bajku? Da, u svakom sluaju uinilo mi se bajkom kada sam vas ugledao da nosite soba, a pogotovo kada ste tvrdili da ste ga vi lino ustrijelili. Vi, koji ste tada izgledali kao neki balavac, da ste ustrijelili onako ogromnog i snanog soba! Kasnije sam ipak povjerovao u to jer ste imali srede u gaanju. Ali sada je sa povjerenjem gotovo. Ja sam ga ustrijelio! A tko je ona propalica koja vas je obmanula? Propalica? Obmanula? Tano, sasvim tano? Ta propalica ste vi, lino vi, Mr. Webster. Moda ne mislite da opovrgnete da ste to sami ispriali i priznali? Ja lino? Kome i kada? Vaim suputnicima koji su se maloprije udaljili. To ste govorili tamo gore s one strane Mistake-kanjona u logoru. O, oni oni su to rekli! teta to su otili! Inae bi morali da priznaju da su lagali i da me zamole za izvinjenje. A tko vam je to ispriao? Wren, dobri Wren, koji je maloprije govorio tako ovano u ime kukavica. Kada? Nodas dok smo skupa bili na strai i kada smo priama skradivali vrijeme. Bolje bi bilo da kaete laima! Oho! Mislite da dete sada modi poricati jer su ljudi otili. Ima tu jo i drugih, Mr. Shatterhan i Jos Hawley. I oni su bili prisutni kada ste o tome priali. Jos, da li je to istina ili ne? Da je to pitanje bilo upudeno meni, bio bih mu odgovorio alom. Ali potenjakovid Hawley poeo je objanjavati ozbiljnim tonom: Da, on je to sam ispriao. Soba on tada nije ustrijelio. Istina ostaje istina. Tada mu Webster bijesno ree: Jezik za zube, matori konju! Kako moe tvrditi da je to istina! Cesto se mnogo tota drukije pria no to je bilo. A zato bi se drugaije prialo? 92

 Zato to ovjek ili ne zna sve sasvim tano, ili zato da bi se naalio, to je kod mene bio sluaj. Samo se nemojte izgovarati! upade Old Wabble. Ni jedan ovjek sa Zapada nede se hvaliti da nije pogodio divlja, ako ju je stvarno ustrijelio, a uz to jo i tako ogromnog soba kao to je to bilo u ovom sluaju. Vaom izjavom da ga je Crvenokoac ustrijelio preli ste svaku granicu samoodricanja. Znam na emu sam. Sada moramo da mislimo na vanije stvari. Znai, mi demo se ovdje okrenuti, Mr. Shatterhand? Ovdje nedemo, ved malo dalje, vie. Tamo se nalazi tekuda voda. Budemo li po njoj jahali, nai de tragovi potpuno nestati, i oni nas do veeri nede pronadi. Veoma mudro! Oni de slijediti tragove naih osam nevjernih drugova i povjerovati da smo jo uvijek zajedno, dok demo mi u stvari skrenuti. To je tako dobra zamisao da bi je trebalo ovjekovjeiti u knjizi; it's clear! Prolo je svega deset minuta kada smo stigli do potoida. Potjerali smo konje u vodu. Tada mi Old Wabble ree: Sir, a da li sada vjerujete da sam vau novu prepredenost prokljuvio? A koju? To to sa onih osam momaka nismo krenuli do ove vode. Bili ste veoma razumni to ste se ved dolje zaustavili. Zato? Radi gonioca. Ako budu doli, oni de se ondje zaustaviti gdje i mi. Sidi de sa konja, pretraiti okolicu kako bi. doznali zato smo se zaustavili. Da smo se zaustavili kraj potoida, imali bi mogudnost da tono provjere mjesto i svakako ustanovili da su od trinaest jahaa petorica skrenula u vou. I tako bi na novi trag bio otkriven. Da biste to sprijeili, vi ste se pobrinuli da taj rastanak ved prije uslijedi. Imam li pravo, Sir? Da, pogodili ste moje namjere, Mr. Cutter. Bit de nam samo od koristi ako se i ubudude budemo ovako dobro razumjeli. Konji su teko kasali po vodi, jer joj se esto mijenjala dubina i irina. I unato tome proteklo je svakako jedan sat kad smo ih istjerali na kopno To smo uinili na stjenovitom mjestu gdje nije mogao da ostane trag od kopita koji bi nas odao. Time smo sve uinili to se opreza tie i uvjereni bili da nam nede modi udi u trag. Tokom tog zadnjeg sata voda nas je odvela prema jugu. Kada smo je napustili, zaokrenuli smo prema istoku, kako bismo ponovo stigli do Rio Pecosa. Prema mome proraunu to je trebalo da uslijedi na onom mjestu koje je odavde udaljeno oko dva sata. Pretpostavljali smo da na putu nedemo naidi na Komane ako nam se ne desi kakva druga nezgoda. Obje rijene doline kojima smo se dosada kretali imale su mnoge zavoje. Sada smo ili prema jugu i drali se ravne linije, te nam je bilo potrebno manje vremena nego pri dolasku. Bilo je otprilike sat i pol kada smo ponovo stigli do Rio Pecosa. Potraili smo pogodno mjesto gdje bismo mogli lako 93

nreplivati. Nali smo ga ondje gdje je voda mirno tekla. Tada smo krenuli kasom preko ravne prerije, koja se nalazi izmeu Pecosa i ved ranije spomenutog planinskog vijenca. Ovdje savana nije uvijek iste irine jer se planinski vijenac i riieka as pribliujti as udaljuju. Vrlo esto je toliko stijenja izmeu njih da lii na uzanu traku, da bi se nakon toga u nedogled proirila. Jurili smo normt vjetra preko travom obrasle ravnice. Bio ie uitak gledati snienobiielu dugaku kosu Old Wabblea. jo duu. smeu grivu Old Surehanda kako vijore zrakom. Ovaj zadnii jahao je na meksikanskom rianu panjolske krvi koji se dodue, sa mojim vrancem nije mogao mjeriti. Bio ie jake grae i u odnosu na teinu svoga jahaa, dugi galop mu je predstavljao igrariju. Pravi ie uitak imati kraj sebe dva jahadaa kao to su bili Old Surehand i Old Wabble! Bacio sam svoj eir u zrak i uzviknuo od zadovoljstva i ponovo ga u kasu uhvatio. Vi ste. ini mi se, vrlo dobre volje ree Old Surehand smjekajudi se. Da odgovorih mu. Kada se meu nama bude naao i Winnetou, bit de jo i bolje. Njegova crna griva je divna. Tada de oko mene vijoriti tri grive. A kada demo se sa njime sastati? To se jo ne zna. Kao to sam vam ved rekao, on je otiao naprijed prema Llano Estacadu. Nasludujem da demo jo danas naidi na njegovog glasnika. Gdje? Da li je mjesto utvreno? Nije, ved samo pravac. Rekavi to ja sam samo nagaao. Neto poblie o tome dete doznati kada se budemo ulogorili. Winnetouu je poznato da sam sa Mistake-kanjona krenuo u ravnom smjeru prema oazi Liana. Ako je za sobom ostavio glasnika, taj se vjerojatno mora negdje u tom pravcu nalaziti i ekati na mene Da li se i mi sada nalazimo u tom pravcu. Jo ne. Kada sam vas oslobodio, morao sam skrenuti prema Saskuan-kuiu. Sada mu se opet pribliavamo i nakon jednog sata bit demo ponovo u tom pravcu. Na alost morat demo opet usporiti nae kretanje jer bi inae Webster i Hawley zaostali. Predveer demo stidi do mjesta koje Apai nazivaju Altsche-se-tschi. Nasludujem da je to najpogodnije mjesto gdje bi me mogao glasnik da doeka. On se ondje moe sakriti. Da li tamo ima grmlja i drveda? Kako vam je palo na pamet da postavite ovakvo pitanje? Zato'jer ove apake rijei Altschese-tschi znae mala uma. Zar vi to znate? Znai da vam je taj jezik poznat? Donekle. To de nam biti od velike koristi. Ja sam mislio da se vi jo nikada niste nalazili u podruju Apaa! 94

 Stvarno i nisam. Moja dosadanja lovaka podruja nalazila su se vie prema sjeveru. No ja sam se dugo vremena druio sa ljudima kojima je ovaj dijalekt Apaa bio poznat i od njih nauio sve ono to sam smatrao da mi je potrebno. Neobino se veselim to du sa Winnetouom modi razgovarati na njegovom materinjem jeziku. Da li sam mu po imenu poznat? Vrlo dobro. Odat du vam i to da on o vama ima vrlo dobro miljenje. Hvala, Sir! esto smo poduzimali zajednika putovanja, ak do sjeverne granice Sjedinjenih Drava, pa je zapravo pravo udo to se sa vama nikada nismo susreli. Meni je to potpuno shvatljivo. Kada vam kasnije budem ispriao kako i gdje provodim ivot i kuda sS kredem, vie se nedete uditi. Zar je to tajna? Jeste i nije, kako se uzme. Ja o tome ne obiavam govoriti. Okrenuo je glavu u stranu i vidio sam da mu se do tada vedro lice odjednom namrtilo. Da nije ipak postojala neka tajna u koju sam dirno? inilo mi se da ga je to bolno dirnulo. utjeli smo obojica. Moda taj ovjek rijetkih duevnih i tjelesnih osobina ima i sobom neobinu sudbinu. Nema tog Zapadnjaka iji bi se ivot mogao uporeiti sa ivotom obinog ovjeka Nakon jednog sata iza nas se ved odavno nije vidjela zelena traka Rio Pecosa. Pred nama se miljama pruala prerija. Nadaleko nije bilo ni jedne take kola bi ovjeku mogla posluiti kao orijentacija. Ipak ni znao da se nalazimo na ved spomenutom pravcu. Bio Je to moj osjedaj za snalaljivost u prostoru, bolje "''no, moj nagon koji postoji i kod ivotinja i bez kojeg lutalica sa Zapada moe vrlo Iako da zapadne u 'ilotinu i stotinu opasnosti, ovjek koji ga ne posjednik, taj de u preriji ili propasti ili se pretvoriti u lovca najnie vrste. Samo Smo jo morali izvriti jednu malo, neznatno skretanje sa naeg sadanjeg prav-ea da doemo u pravi. Bila su tri sata po podne. Komani vie nisu mogli da pronau nae tragove, pa ak da, su nas i slijedili, i )ni su se sada mogli nalaziti tek s one strane, na de-snoj obali Rio Pecosa, u traganju za naim straama koje se ondje uopde nisu niti nalazile, a i nisu bile postavljene. Old Surehand se nakon naeg kratkog razgovora udubio u misli, potjerao svog konja i nastavio jahanje ispred nas pognute glave. Tada iznenada zategnu uzde, sie sa konja i poe da pretrauje tlo. Stigavi do njena, pratio sam pogledom to radi te ustanovio da je otkrio tragove. Nato sam i ja sjahao. Old Wabble je slijedio na primjer, poeo ispitivati kratku ugaenu travu i ree: Ovdje su bili konji, Messieurs, i to^est, iji su vlasnici Indijanci. Iako su ti momci jahali jedan iza drugoga, moje stare oi su to ipak tano utvrdile. Po-li su prema istoku. Mogli su ovuda prodi otprilike prije dva sata. Old Surehand mi je dobacio znaajan pogled, divedi se starcu. Ja sam ga takoer iznenaeno pogledao, jer ni sam ne bih mogao bolje da protumaim ove tragove. Ovdje, na otvorenoj savani, 95

starac je pokazao sva svoja svojstva nekadanjeg kralja kauboja, strunjaka koga niko nije mogao obmanuti. On nije primijetio nae izmijenjene poglede, pa kako mu nitko nije dao odgovor, upitao je: Zar ste moda drugog miljenja, Gents? Nisam odgovorih mu. Vi ste vrlo, dobro vidjeli. Sto se tragova tie, jesam, Sir. Ostalo moram prepustiti vama, jer su mi Crvenokoci, kao i ovaj kraj, nepoznati. Ovdje se radi vjerojatno ili o Komanima ili Apaima. A kojem od ta dva plemena ovi ljudi pripadaju? Postavili ste mi tako odreeno pitanje, Mr. Cutter, kao da je obina igrarija dati na to odgovor! To sam zbog toga uinio jer pretpostavljam da Old Shatterhand ne mora razbijati glavu da pronae pravi odgovor. Hvala vam na vaem visokom miljenju o meni. Iako ovjek ne mora da razbija glavu, mora ipak malo da razmilja. Komani su krenuli na put i nalaze se negdje iza nas. Apaima je poznato da su Komani iskopali ratnu sjekiru. Prisiljeni su radi predostrono-stj da poalju uhode. Njihov trag ide prema istoku. Znai prema Llano Estacadu. A tko od njih dri pod prismotrom Llano? Komani. Tano! Uvjeren sam da je samo jednom Apau poznata namjera Komana da napadnu Llano. To je Winnetou. Mescalerosi su o tome mogli saznati ili od njega ili od glasnika kojega bi poslao. Oni jo ne mogu biti ovdje, pa prema tome bit de da jo nisu ni poslali uhode prema Llanu. Tu je jo vano napomenuti i to da se njihove nastambe nalaze juno odavde. Da su poslali uhode ili glasnike ravno u Llano, vjer-jatno ne bi poli tako daleko prema sjeveru. Tako je. Jasno. Sad znamo na emu smo... ekajte! prekinuh ga. To to sam rekao vie je nagaanje negoli moje uvjerenje. U to se moramo prvo uvjeriti. Stvar je tako vana i mali gubitak u vremenu ne bi smio igrati nikakvu ulogu. Da li moete drati na oku ove tragove jaudi u galopu? udnog li pitanja! Zar smatrate da sam slijep? Onda uzjaite na svoga konja i odgalopirajte jedno pet minuta natrag za tim tragovima! Rado bih htio doznati da li su poli pravim smjerom ili im trag skrede. Well, bit dete odmah uslueni! Uzjaha na konja i pojuri natrag za tragom onih est konjanika. Njegova prilika se sve vie smanjivala dok konano nije potpuno nestala ispred naih oiju. Tada se ponovo pojavio kao neka mala taka u pokretu, koja se je sve vie i vie povedavala dok se najzad nije pojavio pred nama u punoj veliini. 96

 No? upitah ga. Trag ide pravim smjerom. To mi je dosta. A da li znate kamo bi ovjek stigao ako bi nastavio tom ravnom linijom? Nasludujem, do Plave vode. Da, prema Saskuan-kuiu. Poglavica Vupa-Umugi je poslao ovu estoricu kao izvidnicu. Moramo im bre za njima krenuti. Zato tako brzo? Da ih sustignemo? Da. Bilo bi to pogreno, Sir! Nemojte mi zamjeriti, ali bi u svakom sluaju bila greka! Zato? Pa vi niste ovjek koji ubija Indijance! Svakako da nisam. Pa ipak elite podi za njima? To se ne slae. Zar ne uviate? Ne elite da ubijate, a ipak biste bili prisiljeni da zbriete onu estoricu Crvenokoaca, ako ih sustignemo. Oni ne smiju doznati da se mi nalazimo u ovome kraju. Ako bi makar samo jednome uspjelo da pobjegne, bili bismo izdani. Smatram da bi za nas bilo mnogo povoljnije da Vupa-Umugi ostane u uvjerenju da smo krenuli prema zapadu! Vi i jeste i niste u pravu, Mr. Cutter. Sve zavisi od okolnosti da li demo se pokazati ili ne uhodama. Njihov put vodi ravno prema Altschese-tschiju, Maloj umici, gdje nas, kao to nasludujem, oekuje Win-netouov glasnik. Ako oni samo prou onuda, onda je dobro. Ali, ako ga budu primijetili, makar samo i njegove tragove, napast de ga. Jedan nasuprot estorici. Ishod vam ved unaprijed moe biti poznat. U tom sluaju bi bio ili mrtav ili zarobljen. Ako ga zarobe, morat demo ga osloboditi po svaku cijenu. Dakle, naprijed,. Messieurs! I opet smo uzjahali na konje i odjurili brzo naprijed, naravno, vodedi rauna o tome koliko su bili sposobni konji Webstera i Hawleya. Izvidnica se je mogla nalaziti na jedno dva sata ispred nas. Svakako da su ili sporim kasom. Ako se jo uvijek dre tog tempa, postojala je mogudnost da demo ih jo prije Altschese-tschija sustidi. Na alost bilo se pokazalo da konji Webstera i Hawleya nisu mogli da idu ukorak sa naima. Naredio sam da Webster i Hawley slijede nae tragove prema njihovim mogudnostima, a ja sam nastavio put sa Old Surehandom i starim Wabbleom. S vremena na vrijeme bi jedan od nas zastao ispitujudi tragove, da bismo mogli zakljuiti brzinu kretanja jahaa, i ponovo se prikljuio ostaloj dvojici. Uskoro se ispostavilo da su Komani kasnije ili mnogo brim tempom, te sam sve vie gubio nadu da du ih na vrijeme modi sustidi, ako ne i prestidi. To je jednim zaokretom bilo lako izvodivo. 97

Proao je itav sat, pa jo jedan. S vremena na vrijeme morali smo opustiti dizgine naim konjima da bi se malo odmorili. Nakon jedno pola sata izronila je pred naim oima neka tamna taka. Usmjerio sam prst u njenom pravcu i rekao: Eno, to je Mala uma, cilj nae hajke. Kada bismo sada krenuli ravno prema njoj, bili bismo tamo za jedno etvrt sata. Samo to mi to ne smijemo uiniti upozori nas Old Wabble. Ne, jer se u njoj vjerojatno nalaze Komani. Mi onamo svakako moramo stidi! Kako demo to izvesti? Sva sreda to mi je to mjesto dobro poznato. Hodite ovamo, desno prema jugu! Morat demo to u luku izvesti. Kada smo ved bili krenuli, upitao me Old Wabble: Vjerujete li da demo na taj nain modi da im se pribliimo a da ne budemo opaeni? Da. Morate znati da se tamo na istonoj strani sa vrhova brda slijeva neka voda i ponire u ravnici, da bi se kasnije tamo gdje je tlo najdublje pojavila u vidu malog jezerce ta. Promjer tog jezerceta iznosi, po prilici, pedeset koraka. A ipak je prualo mogudnost za ivot jednoj maloj umici, iji je promjer barem deset puta vedi. To je Altschese-tschi, mala uma. Njezina istona i zapadna strana je malo prorijeena, dok je na ostalim stranama toliko gusta, a naroito na junoj, da se ovjek kroz nju samo tekom mukom moe probiti. Tako je bilo kada sam se prije tri godine zadnji put naao ovdje. A vjerujem da je isto tako i danas. Bududi da je juna strana najguda, mi demo u luku odjahati do nje. U onom divljem gu-tiku vjerojatno nema nikoga. Zato mislim da demo mi sa te strane modi najbolje prodrijeti u nju a da nas nitko ne primijeti. Ako ne mislimo da ekamo nod, ja drugog izlaza ne vidim kako bismo mogli stidi u umicu. Well, znai morat demo pokuati i biti spremni ud Kod naeg dolaska primimo koji slatki metak meu rebra, ili ak i u glavu1, it's clear! Old Surehand je jo uvijek utio. Na njegovom licu ocrtavala se odlunost, koja ne preza ni pred kakvom opasnodu, ukoliko je postojala iole nada da se sretno svri. Sve sam vie dobijao utisak da je on ovjek koji radije djeluje nego govori. Kasnije se bilo ispostavilo kako su se on i Winnetou u tome odlino slagali. Ivli smo dakle okrenuli nadesno u polukrugu i drali se takvog odstojanja od ume da je ivica iste bila uvijek na jednakoj udaljenosti od nas. Kada smo se konano nali na junoj strani, zaustavih se i uzeh svoj dalekozor, koji mi je na Dalekom zapadu vrlo esto dobro posluio. On mi je u jednom sluaju i ivot spasio. Ispitivao sam gutaru uz rub ume. Nisam mogao nita sumnjivog da primijetim. Vidite li to, Sir? upita Old Wabble. Ne. Nisam otkrio nikakvo ivo bide, ni ovjeka, ni ivotinju. Mislim da sada moemo, nastaviti put. Slaete li se? 98

 Ako nemate druge elje, onda moemo! za-gunda Old Wabble. U svakom sluaju to je neoprezno, a bit de i dalje.laa se Old Surehand prvi put oglasio viknuvi nestrpljivim glasom u znak prijekora: Sta znai neoprezno! Ako ovjek nema drugog izbora do li vode, on de se baciti u nju i odmah de nauiti plivati. Ako se vi, stari Wabble, bojite neega, ostanite ovdje dok iz vas ne izrastu korijeni. Mi demo sada u juriu da zauzmemo umicu. Go on, Mr. Shatternand, go on! Odjurio je na svom konju, a ja sam ga slijedio istom brzinom. Old Wabble naravno nije ostao. Doletio je za mnom i stao grmjeti od bijesa: Ne bojim se ja! Sta ova dvojica mladih uobra-avaju! Old Wabble nije znao za strah kada se on nije jo ni rodio, a jo manje kasnije. Dananja mlade je katkada opsjednuta sasvim udnovatim i neshvatljivim idejama; it's clearl Bilo je malo smjelo sa njegove strane to nas je nazvao dananjom mladei. Morao sam se tome nasmijati unato ozbiljnosti nae situacije. Kada je to uo, poeo je jo ljude da vie: Sta se smijete, Sir? Nemojte se smijati prije no to stignete zdravi i itavi u umicu! Strelovitom smo brzinom pojurili prema umici i inilo nam se je kao da ona prema nama leti. Trava na tlu je uguivala topot kopita, te se jedva mogao uti. Za cijelo vrijeme smo budno gledali u na cilj kako bismo blagovremeno mogli primijetiti opasnost. Ali nije je bilo i mi smo se sretno doepali ruba ume. Ondje smo skoili sa konja, dohvatili svoje puke spremne na nian i stali oslukivati. Nije se nita ulo. Pokuali smo da pogledom prodremo kroz grmlje. Nismo nita primijetili. Tada nam Old Surehand apne: Drite moga konja! Brzo du se vratiti. Kamo dete? U izvianje. Ne brinite! Ja se u to razumijem. Pustio sam ga da ode, jer sam smatrao da bi se lozda uvrijedio da sam ponudio svoju pratnju ili dL. sam ga pokuao zadrati. Prolo je dosta vremena dok se nije vratio da nam javi: Imali smo veliku sredu to nas nisu primijetili. Komani se nalaze u umi. Zar ste ih vidjeli? upitao sam ga tiho. Nisam. Znamo da njihovi tragovi vode u umu. Sada sam se uvjerio da se ne vradaju iz nje. Znai, oni su jo unutra. To je ono to sam zasada htio da znam. Mi se moramo do njih douljati. Well kimnu Old Wabble. Tu dolaze samo dvojica u obzir jer tredi mora ostati kraj konja. Tko de to biti, Mr. Shatterhand? Lino vi odgovori Old Surehand, iako je starac mene bio upitao. 99

 Ja na to i ne mislim! Zar da ovdje ostanem besposlen! Ja du se sa vama uljati po umi jer elim da vam dokaem kako me nije strah. U to smo se ved uvjerili, znai dokaz nam vie nije potreban. Svakako vam ne moram redi koliko vas poznajem i cijenim. Zato mi nedete zamjeriti ako vas podsjetim da uljanje po umi nije vaa jaka strana. Vi se bolje snalazite na otvorenoj savani. Ostanite dakle kod konja. Kako god vas je volja odgovori nestrpljivim pokretom starac. Nije ovo ni mjesto ni vrijeme za svau. Ja sam razuman pa du popustiti. Krenite u potragu. U sluaju da se kao leevi vratite, nemojte mi nita predbacivati! Uhvatio je konje za dizgine i mahnuo nam rukom da krenemo. Puke koje bi nam za vrijeme uljanja smetale, skinuli smo sa ramena. Old Surehand me upitno pogleda. Ja mu odgovorih: Jo je preopasno da se rastanemo na ovome mjestu. Jo je uvijek bijeli dan. Lako bi nas mogli opaziti, a i teko bi jedan drugom mogli pritedi u pomod? Tako je, Sir! A kojim demo smjerom sada? Zar niste maloprije, dok ste se bili udaljili, opazili neko mjesto gdje bi se ovjek mogao beumno i bez potekoda provudi unutra? Mislim da mi je jedno poznato. Doite! Obili smo nekoliko grmova koji su virili iz ruba ume, pa mi je skrenuo panju na ikaru koja je ovdje bila manje gusta negoli drugdje. Dao sam mu znak glavom, legao sam potrbuke i zavukao se u nju. On me je slijedio. Dan je bio jo uvijek jasan, kao to sam i maloprije napomenuo. Crvenokoci su prema tome mogli da opaze svaki vedi pokret u gutari. Na zadatak je radi toga bio jako otean i mi smo sporo napredovali. U roku od pola sata jedva smo prevalili jednu tredinu puta. Nakon toga je bilo bolje. Na zadatak se sastojao u tome da stignemo do sredine umice, onamo gdje je jezerce i kraj kojeg su se vjerojatno nalazili Komani. Nakon slijededih etvrt sata zauo sam ispred nas dahtanje konja. To je uo i Old Surehand, koji me je gurnuo kako bi me upozorio. Da li je ta ivotinja sluajno zafrktala ili je htjela time upozoriti svog vlasnika na nas, kao to je to obiaj kod indijanskih konja? U tom sluaju bi za nas opasnost bila dvostruko veda. Moram priznati da sam se divio Old Surehandu. Iz poetka je bio zaostao, a sada se probio ak ispred mene, i to sa takovom izdrij ivodu, spretnodu i oprezom to se rijetko kad via kod bijelaca. Iskoristio je svaki otvor, a svaku prepreku ili obiao ili neujno uklonio. Tamo gdje nije bila dovoljna samo spretnost ruku, no mu je pritekao u pomod. Kada je morao da pokrene neku granicu ili ak i jau granu, izveo je to sa tako ravnomjernim i laganim pokretom da to, osim mene, nitko drugi nije mogao primijetiti. Ono to je radio moralo se sviati svakom Zapadnjaku. Tako smo se lagano ali sigurno sve vie probijali naprijed dok nismo zauli glasove. Rijei nismo mogli razabrati jer smo jo previe bili udaljeni. Sto god smo se vie pribliavali, to smo ih jasnije uli, dok 100

konano nismo ugledali one koji su meusobno razgovarali. To to smo uli nije se moglo nazvati razgovorom ved zasjedanjem prijekog suda. Stigli smo do ne ba tako guste ikare kroz koju smo donekle mogli promatrati. Pred nama se nalazilo jezerce. S desne strane je bilo privezano est konja, dok je s lijeve stajao jedan usamljeni sputanih nogu. Ovaj zadnji je bio konj nekog Apaa, dok su oni prvi pripadali Komanima koje smo slijedili. Od est Crvenokoaca u ivotu su ostala samo trojica. Sjedili su izmeu nas i vode. Krvlju obliveni leevi njihova tri druga leali su nedaleko od njih. Pred njima je bilo usamljeno stablo, uz ije je deblo bio privezan jedan Apa. Njegovo lice nismo mogli vidjeti jer je leima bio okrenut nama. Bit de da je ranjen, jer su mu noge stajale u lokvi krvi. Gubitak krvi ga nije mnogo oslabio jer smo ga, u asu kada smo ih ugledali, uli kako snanim glasom govori: Vi dete me, pasji Komani ubiti, ali ipak nedete postidi cilj. Pesch-endatseh Dugi No vam se smije. est vas je bilo. Trojicu sam ubio prije no to ste me uspjeii savladati. Umrijet du sa pjesmom smrti na usnama, a da okom ne trepnem. A due ove trojice de me u vjenom lovitu morati sluiti. Dugi no! Njega sam dobro poznavao. Bio je to odvaan i lukav ratnik i vrlo cijenjen kod plemena Mescalerosa. Cesto je vrio i dunost zamjenika poglavice. Kad god se je radilo o nekom opasnijem uha-anju, koje je iziskivalo i hrabrost i odvanost, uvijek je izbor padao na njega. On se svakako ovdje u Altschese-tschiju skrivao da me doeka. Znai, nisam se bio prevario kada sam pretpostavljao da de Winnetou putem naidi na glasnike svoga plemena i skrenuti ravno prema Llano Estacadu, a za mene ostaviti glasnika. Jedan od Komana je prezrivo odmahnuo rukom i odgovorio: Dugi no smrdi kao komad trulog mesa. Njegova dua bit de baena i u vjeitim lovitima nede imati sluge. Skinut demo mu skalp jo prije no to ga uz velike muke poaljemo u smrt. Njemu je uspjelo da ubije trojicu naih ljudi samo zato jer se skrivao kao kukavica kad smo mi nailazili. Da je izaao otvoreno pred nas, ne bi potekla ni jedna kap nae krvi, ved samo njegova. Da, pasji Komani bi se odvaili da se bore sa mnom samo zato to su imali dvanaest ruku dok sam ja bio sam. Da ih nije bilo onoliko na broju, svakako bi pobjegli preda mnom kao kojoti koji dodue zavijaju ali ne ujedaju. Budete li me poslali u vjena lovita, naidi du tamo samo na Apae, a ni na jednog jedinog Romanca, jer se tamo samo due hrabrih mukaraca nalaze, a ne kukavica. Sad du vam pokazati to ste. Pogledajte ovamo! Tri puta snano je ispljunuo. Koman mu na to ree isto tako prezirnim glasom kao i' maloprije: To nije namijenjeno nama, ved lino tebi. Slui se velikim rijeima da bi sakrio svoju malodunost. Strah od smrti sa lica ti se ita. Zna dobro da demo ti kou oderati, a meso na komade isjedi. Svojim oholim govorom eli samo da prikrije unutarnji strah. Mi smo spremni da te bez muka poaljemo u smrt ako nam istinu ree i odgovori na pitanje koje du ti sada postaviti. Dug no ponosno zabaci glavu, te ree kao da prividno pristaje: Neka Koman govori. 101

 Da li su vai ratnici krenuli na Komane? Nisu. To ti ne vjerujem. Moe mi vjerovati. Da nisi moda pomislio da bi jaki medvjed mogao dodi na ideju da krene na bolesnog takora? Uff! Bude li nas i dalje vrijeao, ne moe se nadati nikakvoj milosti! Gdje se sada nalaze Mescalero-Apai? Kod kude u svojim domovima. A gdje se nalazi Winnetou, njihov poglavica? On je negdje daleko na sjeveru kod Indijanaca koji se zovu Zmije. To je samo zato rekao ne bi li ih uvjerio da se od njihovog glasovitog protivnika nemaju sada ega bojati. I to je la. Vidjeli smo Old Shatterhanda. Gdje se on nalazi nije daleko ni Winnetou. Vidio sam kako je Dugi no uz veliki napor prikrio svoju radost. Oito je bilo da se savladavao kako bi ostao miran i ravnoduan. Onda uvjerljivim glasom ree: Koman lae. Zeli da me obmane. Old Shatterhand se ne nalazi ni u ravnici ni u brdima. On se je vratio preko velike vode u svoju domovinu i tek de se nakon dvije ili tri zime ponovo vratiti. Ja ne laem! napao ga je ljutito Koman. Mi smo ga vidjeli. Gdje? U naem logoru. Doao je da nas uhodi. Mi smo ga meutim zgrabili i zarobili i umrijet de muenikom smrdu na stupu. Old Shatterhand? Old Shatterhand mueniki da umre? ironino dobaci Apa. Ni svi ratnici Komana nisu u stanju da priveu za stup ovog bijelog lovca. I u sluaju da ste ga zaista ugrabili, on de i unato svim vezovima iznenada nestati kao da je orao kojega ni deset puta stotinu vrabaca ne mogu zadrati. Ali on uorde nije zaroblien. On se sada ne nalazi u ovoi zemlji, ved tamo gdje je i roen. Oito ie bilo da je imao namieru naljutiti Komana kako bi ovaj progovorio. Uspio je u svojoj namjeri ier mu je protivnik bijesno dobacio, On ie u naim rukama! Ratnici Komanda niftu nikakvi vranci ved orlovi koii dp vaeg vranca rastrga li nrodriieti! .Ta envnrim istinu, a ti lae. Kako mo*eS tvrditi da se vai liudi nalaze kod kude! Oni su needie na outu, inae ne bi poslali glasnika. Zar su to uradili? A kada? Sada. Ti si taj lino! 102

 Ja! Tko vam je to nabajao da je Dugi no krenuo da uhodi? Zar se na mome licu vide ratne boje? Bio si mudar pa se nisi namazao! Gdje prebivaju Komani, a gdje Mescalero-Apai? Jedni na sjeveru, a drugi na jugu. A gdje se ja sada nalazim? Daleko prema istoku. Zar bi ja skrenuo toliko daleko prema istoku a sam vas trebao uhoditi na sjeveru? Sigurno ste doznali kamo namjeravamo! Uff, uff, uff! Zar ne primjeduje da si se time odao? Dakle, pasji Komani su se izmigoljili iz svojih spilja ne da pou na Apae, ved da odu na istok! Sada mi je jasno ta i kamo namjeravate! Koman je tek sada uvidio da je nadmudren te je bijesan na samoga sebe nastavio da govori zarobljeniku: uti, abo! Ono to sam ti rekao nimalo me ne zabrinjava jer znam da nede stidi bilo kome da prenese. Povest demo te sa sobom i ti de umrijeti istovremeno sa Old Shatterhandom na stupu muenja. Tada du jo dugo ivjeti. Laete jer toga slavnog bljedolikog niste uhvatili. Istina je. Mi ga imamo. I ne samo njega ved jo nekoliko bljedolikih koji takoer moraju umrijeti. Imenuj mi ih! Old Wabble, onog starog krvnika Indijanaca. Uff! Nadalje Old Surehanda, onog ogromnog bljedolikog. Uff, uff! Dalje! Dalje? Zar nije dosta? Da, dosta je. Ako ste zbilja uhvatili ta tri slavna lovca, a mene dopremite u va logor, ja nedu umrijeti, ved demo se svi osloboditi, a meu sinovima Ko-mana prirediti takav pokolj kakav nastaje kada bi-voli nasrnu na jato kukavnih vukova. Old Shatterhand je u stanju da jednim jedinim zahvatom ruke udavi Komana imade ... Nemoj mi govoriti o tom psu! prekida ga onaj drugi. Njemu jo nije nikada uspjelo da savlada Komana. To je samo zato to dosada ni jedan Koman nije bio neprijateljski raspoloen prema njemu. A Old Wabble, taj to kao vihor projuri savanom, on de... Umrijeti, umrijeti! vikao je Koman preki-nuvi ga ponovo u govoru. A moda ak i nede morati umrijeti jer je taj stari bljedoliki samo bijedan dukac kojega ovjek ne treba da ubije, ved batinama otjera. Ta kukavica ... 103

Iznenada je zastao usred govora. Sada je i njega netko prekinuo, ali to nije bio Apaa sa kojim je govorio, ved je to dopiralo sa sasvim druge strane. Mi smo svu svoju panju bili usresrijedili na njega. Kada je on iznenada zaostao i vidno uplaen okrenuo se u stranu, usmjerili smo i mi nae poglede onamo i zauli slijedede rijei: ta sam ja? Kukavica, dukac? Pseto crveno! Pokazat du ja tebi da li sam kukavica ili ne. Usudili se netko od vas da se samo pomakne i da se uhvati za oruje, dobit de metak u glavu! Ruke uvis! Bio je to stari Wabble. On se nije provlaio kroz gusto bunje, ved se mirno doetao kroz uzani otvor na zapadnoj strani ume kroz koji su i Komani stigli do vode. S pukom uz obraz i kaiprstom na obarau istupio je iza najblieg grma te krenuo polako naprijed. Ruke uvis! ponovio je poto je vidio da se Crvenokoci na njegov prvi poziv nisu odazvali. Ovaj povik je stari obiaj na Divljem zapadu. Tko podigne obje ruke, taj se ne moe latiti oruja da se odbrani. Ruke uvis! Ako se netko odmah ne odazove na ovaj povik, ivot mu vie ne vrijedi niti jedne pare. To je i Indijancima poznato. Zato su i trojica Komana kod drugog povika podigli ruke uvis. Tako, sad vas imam, crvene hulje! smijao se. Ako se jedan od vas usudi da spusti ruku, dobit de metak. Ja se ne alim. Dakle, ja sam za vas kukavica! Tako, tako! A mene ste zarobili! A Old Shatterhanda i Old Surehanda takoer! Zar je to istina, ti bitango? Crvenokoac mu nije odgovorio. Aha! Vidim da ti je dah zastao! Poekajte samo malo, sad demo vas odmah malo povratiti! Morat du da vam pokaem jo nekoliko dobrih prijatelja, vrlo poznate linosti, kojima dete se mnogo veseliti kada ih budete ugledali. A gdje su samo? Time je naravno on mislio na nas, na Old Surehanda i mene. Jo uvijek sa uperenom pukom na Komane kruio je oima po grmlju, na istonoj strani, jer je pretpostavljao da smo tamo, a to je i bilo tano. Nije bilo nikakovo udo to su Crvenokoci posluno drali svoje ruke uvis, jer je njegova pojava ulijevala strahopotovanje. Slika koju je pruao bila je van-redna, a pogotovo to je bio naoruan ak sa etiri puke. Svoju je drao u rukama, a na leima je nosio Old Surehandovu puku, moju za medvjee i brzometku. Svakako da se nisu usudili pruati otpor. Ja se ipak ni u kom sluaju ne bih sloio sa njegovim neoekivanim dolaskom. On je morao da ostane kod konja. Bio sam naumio da ga pozovem na odgovornost, iako ovu stvar nije loe izveo. A sada je elio da se naemo kraj njega. Dakle, dao sam znak Old Surehandu, uspravili smo se i probili se kroz granje, na istinu. Ugledavi nas, doviknuo je Komanima: To su oni ljudi koje sam vam htio pokazati, vi nitkovi. Poznajete li ih? Old Shatterhand! ushideno povika Dugi no. Old Surehand! prestraeno povika Koman. Da, to smo mi o kojima si govorio da smo vai zarobljenici. Mr. Cutter, oduzmite im oruje! 104

Povukao sam revolver i uperio u Komane. Oni se nisu usudili ni da se pomaknu. Odrijeite Apaa, Mr. Cutter! Uinio je. Tek to je Dugi no ponovo osjetio svoje udove, sagnuo se. zgrabio tomahavk... dva brza udarca i dvojica Komana nali su smrskanih lubanja iz sjededeg stava unazad. Zgrabio sam ga za ruku i povikao: Sta to radi moj crveni brat! Htio sam s ovim ratnicima Komana govoriti ... Nije doekao kraj mojih rijei, vod se otrgnuo i udario brzinom, tako da ga u tom nisam mogao sprijeiti, i tredega. Tada mi je odgovorio: Neka mi moj slavni bijeli brat oprosti to se nisam pridravao njegovih rijei. Poznato mi je da nerado prolijeva krv. Zato sam to ja uinio. Ona nije smjela biti prolivena! Lupio se po desnoj strani grud) i rekao: Zar moja ne tee? Ako je ratna sjekira iskopana, tada vai naelo: ivot za ivot, krv za krv? Drugi put ubijaj ono koje si pobijedio. Ova trojica ne pripadaju tebi, ved nama. Otkada su hrabri ratnici Apaa izgubili svaki ponos i ubijaju neprijatelje koje je netko drugi savladao? Zar se vi, otkada nisam bio ovdje, kitite tuim herojstvom, a koje niste ni izveli? Inae ponosan, sada me stade moliti: - Pogrijeio sam. Hode li mi Ol Shatterhand moju brzonletost da oprosti? Desilo se je i tu nema vie ta da se miienia. Opratam ti. iako si nam vjerojatno nanio veliku tetu. tetu? Kako moe moj bijeli poglavica da govori o nekoj teti? Imao sam namjeru da sa ovim ljudima razgovaram i svakako bih doznao to sam elio. Oni ne bi nita govorili. Oni bi govorili. Zar me moj crveni brat smatra tako nerazumnim da bi im otvoreno rekao to elim da saznam? Zar on ne zna da govor i pitanje kod luka-vos ovjeka slie omi u koju lako moe i mudriji ovjek da upadne? Znam ja to. Old Shatterhand nema ta da pita ove nasje Komane. Meni je sve poznato. Sve sam doznao. Zar si s njima govorio? Nisam. Samo sam prislukivao. Dobro. Vidjet demo da li de me modi zadovoljiti. Pokai sada svoiu ranu! Da li je duboka? Ne znam. Opasna po ivot ne moe biti. 105

Imao je pravo. Ona ak niie bila ni teka. No mu je probio desnu stranu grudnog koa i odbio se od iednog rebra. Za Indijanca ie ona predstavljala samo laku ozljedu, iako ga groznica od rane nede vjerojatno mimoidi. Dok sam ga previjao. stigli su Webster i Jos Hawley. Bili su veoma iznenaeni onim to su ugledali. Pogledajte, Messieurs, kako smo brzo svrili sa ovim bitangama rekao im je Old Wabble. Kad sam stigao, trojica su na alost ved bili mrtvi. Volio bih da sam sa njima mogao sam da se obraunam. Kako su samo bili lijepi ovi momci dok su dizali ruke uvis! A kako ste samo vi lijepo mogli nastradati, Mr. Cutter! dodao sam. Ja? upitao je zaueno. Kako? A da nisu podigli ruke uvis? -- Tada bi ih ustrijelio. Jednoga, sigurno. Ostali bi se doepali vae koe. ta ste mislili, kako bi se obranili sa jednom praznom pukom u ruci i tri na ramenima? Kod obrauna biste izvukli sigurno kradi kraj. Hm, da! Ja ipak nisam uinio nikakvu greku, jer mi se nije moglo nita desiti. O, moda zato to smo se Surehand i ja nalazili u blizini? Varate se. Da se Crvenokoci nisu tako prestraili i ostali prisebni, vi biste svakako dobili, metak ili ubod noem, a da nama ne bi bilo mogude da to sprijeimo. Pretpostavimo da smatrate da ste u svemu bili u pravu, primjedujem da u jednome niste, jer ste radili protiv mojih naloga. Bilo je zakljueno da dete ostati pokraj konja. Sir, dosadilo mi je ekati. To jo nije povod da se rade gluposti! Gluposti? No, molim vas, Mr. Shatterhan! Old Wabble ne obiava da ini gluposti! Pshaw! Vaa bezuvjetna dunost je bila da ostanete na onome mjestu koje vam je bilo povjereno. ta bi bilo kada bi svaki radio to mu je volja. Kako ovjek onda moe da vas ukljui u neki opasniji pothvat? Vama je poznato da je ovo to namjeravamo uiniti povezano sa velikom opasnodu. Potrebno je da postoji vrsto meusobno povjerenje. Ako toga nema, ojahat du dalje i ostaviti vas na cjedilu! Bravo, bravo! uzvikne Webster. Old Wabble mu na te rijei bijesno odgovori: ta vi imate ovdje da galamite? Zabranjujem da se na mene tako vie! U to ne vjerujem! odgovori Webster. Moda ne mislite da du hladnokrvno ostati sluajudi rijei ostaviti na cjedilu, a vas se ove rijei ne tiu, stari Wabble! Mi nismo bili prisutni. A kakvu ste opet glupost uinili? Nikakvu! Ali spreman sam da je odmah uinim ako ne drite jezik za zubima. Mogao bih nekoga i da ustrijelim, a taj netko svakako biste vi bili; it's clear! 106

Ree i bijesno se okrenu. Ja sam se pobrinuo za osiguranje. Naredio sam da se dovedu konji te postavio strau, Hawley je bio prvi na redu. On je dobio zadatak da obie umicu i da javi sve to bi moglo biti sumnjivo. Mrtve Komane smo privremeno uklonili u stranu. Tada smo se okupili, sjeli i poeli se dogovarati. Mrak se poeo polako sputati. Nije bilo preporuljivo da palimo vatru. Odsjaj se dodue nije mogao vidjeti izvan male umice, jer je bila dosta gusta, ali Komani koji bi kasnije ovuda prolazili nisu smjeli da pronau tragove naeg logora. Sada je najglavnije bilo da saznamo ta nam ima da kae Pesch-enatsch, Dugi no. Kada sam ga upitao da li je susreo Winnetoua, odgovorio mi je: Da. Ratnici Apaa su douli da su Komani iskopali ratnu sjekiru. Smjesta su bile razaslane uhode da ispitaju protiv koga je uperen napad. Ja sam takoer bio meu tragaima, a sa mnom je bio jo jedan ratnik. Uzvodno smo krenuli na konjima du Pecosa, jer smo naslutiti da se Komani tamo nalaze. Kod Saskuan-kuia smo naili na njih, a to je ona Plava voda koju mi Apai zovemo Doklisto. Nismo usoieli da ih promatramo, a jo manje da oslukujemo, jer su krstarili kroz kraj, lovedi da pribave sebi mesa. Ali uvee se ne lovi. Old Shatterhan je u pravu, a i mi smo to znali. Svoje konje smo ostavili u pozadini i poeli se pjeice uljati prema Plavoj vodi. Stigli smo onamo kada je ved mrak pao. Da li ste ta uli? Nismo. Pokuali smo, ali bez uspjeha. Molim da mi moj brat vjeruje i nita ne zamjeri. I najsmjelijem i najopreznijem tragau moe se dogoditi da se unato najprepredenijem lukavstvu vrada kudi neobavljena posla. Svakako! Poznajem te vrlo dobro i ne mislim da ti zamjerim. Gdje si sreo Winnetoua? uljali smo se dvije veeri oko Plave vode. Prve nismo bili dobre srede. Druge smo susreli Winnetoua koji je ovamo stigao jo prije nas i naredio nam da se vie ne izlaemo opasnosti, ved da se vratimo s njime nazad. Aha, sigurno je neto doznao! Da, doznao je neto to de velikog bijelog brata Old Shatterhanda mnogo iznenaditi. U velikoj pustinji, koju bljedoliki nazivaju Llano Estacado, postoji Kleparya-Siyardestar (Zeleni otok) sa obilnom bistrom vodom oko koje rastu divna stabla, grmlje i cvijede. Ondje stoji kuda u kojoj stanuju tri osobe. Naime, jedan Deklil-Ina (Crnac) jedan Deklil-Insonna (Crnkinja), majka prvoga i jedan bijeli lovac. Ovaj je gospodar kraja i zovu ga Dil-Mejeh (Krvava lisica). Winnetou ga je vidio i s njime popuio lulu mira. I ja ga poznajem.

107

 TJff! uzvikne Crvenokoac iznenaeno. Zar ga je Old Shatterhand ved vidio? Znadi i vodu i kudu u pustinji? Da. Onda je mom slavnom bijelom bratu poznat i put onamo? Naravno! Bio sam ede tamo. Zar ti Winnetou o tome nije govorio? Nije. Winnetou, veliki poglavica Apaa, ne voli duge prie. On nikada ne govori vie no to je potrebno. Dakle tebi je kraj poznat, a isto tako i put onamo! Zato sam i morao da te doekam i predam poglaviinu poruku! udio se. Po njegovim rijeima sam zakljuio koliko je Winnetou i u ovom sluaju bio suzdrljiv. Nije nikada progovorio ni jedne jedine rijei o oazi u Estacadu. Apa nastavi: Iz Winnetouovih rijei sam zakljuio da su jednom Komani bili kod Krvave lisice. Svakako. Bili su sa njime i sa mnom tamo. Njihov poglavica je bio mladi Schiba-Bigk (eljezno Srce). Schiba-Bigk? Primjedujem da je Old Shatterhand u sve upuden. Taj mladi poglavica navodno sada vodi Komane prema otoku u pustinji. Da li si moda doznao zato su Komani krenuli onamo u ratni pohod? To je Winnetou doznao dok je prislukivao. Krvava lisica je krenuo iz pustinje u lov i sastao se sa odredom Komana. Napali su ga sa namjerom da ga ubiju. On se branio i ubio nekoliko njihovih. Njegovi meci su ih pogaali ravno u elo. Jedan od onih je nekada bio kod njega u pustinji i ovaj ga je prepoznao. Zar im je umakao? Niti ga je ijedan njihov metak pogodio, niti no -ozlijedio: Hvala bogu! Da li su sada krenuli u ratni pohod da ga ubiju? Da. Naumili su da ga ubiju, a njegovu kudu i stabala da unite i da otok pretvore u pustinju. To je doznao Winnetou kada je prislukivao. Ali tu novost nije mogao uti na Plavoj vodi, ved je za nju morao saznati jo prije toga, jer sam ja ved gore u Sierra Madri bio primio poruku. Tamo gore bila su u lovu dva Komana i o tome razgovarali. Njega nisu prepoznali. Kada se bio sastao sa njima, izdavao se kao Sin Kiowasa. Oni su mu povjerovali. Tada su im due bile odsutne. Dalje? Winnetou je smjesta krenuo sa Sierra Madre da upozori Krvavu lisicu. Na svom putu primijetio je tragove Komana i slijedio ih je sve do Plave vode. Tu je prislukivao. Tada je naiao na nas. Poglavica se mnogo veselio i izdao nareenja. Ratnika koji je bio sa mnom poslao je hitno kudi da 108

prikupi tri stotine Apaa i da ih dovede dobro opskrbljene orujem i mesom prema Nargoleteh-tsilu (Kino brdo), gdje su imali da ekaju na Old Shatterhanda. Mene je poveo sa sobom ovamo do male ume. Tu me je ostavio kako bih mogao doekati Old Shatterhanda i redi mu da nastavi prema Nargoleteh-tsilu, kako bi se'tamo stavio na elo naih ratnika i krenuo za njim u Llano Estacado. Dobro, dobro! Mislio sam! Da li je to sve to ti je povjerio da mi kae? Da, sve. Dakle, prema Kinom brdu! Pri dobrom kasu ovjek moe tamo stidi za pola dana. Mjesto je vanredno odabrano jer se tamo mogu sakriti i vie od tri stotine ljudi, a da ih neprijatelj ne uspije pronadi. Kakva teta to si ova tri Komana ubio! Da su jo na ivotu, sigurno bi uspio jo mnogo tota da doznam, a to bi nam bilo od velike koristi. A to bi jo htio znati Old Shatterhand? ' To, tko je voa Komana. Schiba-Bigk. To sam ved jednom rekao. U to sumnjam jer je jo premlad. Oko Plave vode zapovijeda Vupa-Umugi. Taj se nede pokoriti ni jednom mlaem ratniku. A osim njega tu je jo i Nale-Masiuv, koji je i suvie ponosan da bude podreen eljeznom srcu. Uff! Zar Nale-Masiuv, onaj to na svakoj ruci imade samo po etiri prsta? Zar de i on dodi? Da, sa stotinu ljudi. Otkuda je to poznato Old Shatterhandu? To sam uo kraj Plave vode. Uff, uff! Zar je i Old Shatterhand bio na Plavoj vodi? Zar je i njemu uspjelo da oslukuje psede Komane? Sto ne bi uspjelo ni jednom drugom ratniku, to de sigurno uspjeti dvojici, naime, Winnetouu i Old Shatterhandu. Ima jo i drugih koji to isto mogu. Kao to sam ved napomenuo, bilo bi vrlo korisno kada bismo doznali tko je pravi voa Komana. Od Vupa-Umugija i Nale-Masiuva ne moemo nita dobro da oekujemo. Schiba-Bigk, naprotiv, treba da mi je zahvalan, jer smo mu tada spasili ivot i osigurali izlaz iz Llana. On je, dodue, mlai od one dvojice i svakako da im se nede htjeti pokoriti. On je sin uvenog Tevua-Schohe (Plamena zvijezda), koji je nekada bio vrhovni poglavica svih plemena Komana. Smatram da nije iskljueno da je zbog slave koju je uivao i uspjeha koji su imali njemu da zahvale taj poloaj naslijedio njegov sin. Da su ova tri Komana ostala na ivotu, vjerojatno bih to od njih doznao. Iako ove rijei nisu bile upudene direktno Dugom nou ovaj odgovori: Old Shatterhand mi je oprostio to sam uinio. Zar ne bi bilo bolje da vam neto ispriam o ovoj estorici mrtvih Komana? 109

 Govori. Tko je koga prije primijetio, ti njih, ili oni tebe? Ja sam njih prije primijetio. Postojala je velika mogudnost da se pojave Komani dok sam ekao na Old Shatterhanda. Zato sam bio i oprezan i sakrio svog konja u grmlje. U isto vrijeme vodio sam rauna o tome da za sobom ne ostavim nikakve tragove. No ipak sam morao idi as ovamo as onamo. Svog konja sam morao napojiti, i to je bio razlog zato su me otkrili. Odveo sam ivotinju do vode i dok se napajala, izaao sam na rub male umice da vidim jesam li u sigurnosti. Tada ugledah estoricu psedih Komana kako dolaze. Jedva sam stigao da blagovremeno sklonim svoga konja. Otiske kopita vie nisam stigao da zbriem. Mada su stigli, ugledali su tragove i krenuli za njima pravo u grmlje. Pobjedi nisam mogao jer su bili preblizu. Prvoga sam ustrijelio, dok sam drugom i tredem zabio no. Ostali su me savladali. Ranili su me, uhvatili i sputali. Tada su me privezali za stablo. Kada ste vi doli, ubio sam ih. Zato ih Old Shatterhand ne moe nita pitati. Ali sam neto od njih ipak doznao, to bih mu rado rekao. Sta? Namjeravaju otidi do otoka u pustinju da uhvate Krvavu lisicu i staru Crnkinju pa da ih odvedu u veliko selo Komana. Dok su se razgovarali, doznao sam gdje se njihovo selo nalazi. To je na svaki nain veoma vano. A gdje se nalazi? Mjesto mi nije poznato, a i njegovo ime nisam nikada uo. Spomenuli su ga pod imenom Kaam-kulano (Zeja dolina). Vara se. Tebi je to mjesto sigurno poznato. Kod Komana se to mjesto tako zove, a vi ga zovete Kats-cho-Nastla, to isto tako znai Zeja dolina. Katscho-Nastla? Ta dolina mi je poznata , lei odavde prema sjeveru itav dan dobrog jahanja. Znai, oni ele da Krvavu lisicu i Crnkinju odvedu onamo pa da umru na stupu muenja. Crnac je ved tamo. ta? upitao sam sav preneraen. Koji Crnac? Sin stare crne ene koji sa Krvavom lisicom ivi u pustinji. O! Svakako ovo je vrlo vana ali u isto vrijeme i neugodna obavijest. Jesi li dobro uo? Moje se uho nije bilo prevarilo. Moda je o nekom drugom Crncu bilo govora! Ne, samo o Crncu iz pustinje. Psedi Komani su spomenuli i njegovo ime. Zove se Bob. A kako je pao u njihove ruke? Zar nisu o tome nita govorili? ,

110

 Govorili su. Bio je sa Krvavom lisicom u iovu kada su ga Komandi napali. Lisica je ubio nekoliko njiiiovih i uspio da pobjegne. Crnac im je pao u rake te su ga odveli sa sobom u Dolinu zeeva. Tamo ga ure zarobljenog, dok ne dovedu Lisicu i Crnkinju. Taua ce sve troje umrijeti muenikom smrdu. Do toga ne smije dodi! Ja du se za to pobrinuti. Bob mora biti osloboen. Smjesta du na konju krenuti unamo! biiodio sarn na noge jer sam bio uzrujan. Inae se ne dam lako izbaciti iz kolosijeka. Svi se zaudie, a najvie Apad, jer Crvenokosci preziru Crnce mnogo vise nego bijelac, premda se nije usuivao da to kae. Za starog VVabOiea, biveg Kauboja, Crnac je vrijedio isto onoliko konko i pas. JNije mogao utjeti te me upita: Sta je s vama, Sir? Cini mi se da cete radi tog Booa potpuno izguDiti pamet! Zbog njega necu, vec zbog okolnosti to je za-robljenlk K.omanda koji de ga uoiti. Pshaw! Jedan Crnac, jedan mgger! iNigger? Moda ste mislili reci Crnac, Mr. Cutter! Rekao sam Nigger. Tu rije u ivotu nisam nikada aruKije izgovorio. Zao mi je! Cini mi se da vi Crnce ne raunate u ljudski rod. U biologiji se oni naravno spominju kao ljudska rasa. Aii sa naunog stanovita su oni neka, ali my god, ali kakva! U svakom sluaju isto tako dobra kao i svaka druga obojena! Pshaw! Nigger je nizak stvor i o njemu ne vrijedi uopde govoriti! Zar je to zbilja vae miljenje? Yes! Zao mi je jer ta vaa tvrdnja dokazuje da ste na mnogo niem stupnju no to je Nigger! Ali devils! Govorite li ozbiljno, Sir? Sasvim ozbiljno! Onda vas alim isto toliko koliko i vi mene! Obojen ovjek nije nikada bio pravi, inae ne bi bio obojen! Crnac bi s istim pravom mogao redi: bijelac nije pravi ovjek, inae ne bi bio neobojen. Ja sam malo vie obiao svijeta od vas, i mogu vam redi da sam meu narodima crne, smee, crvene i ute boje nailazio barem na isto toliko dobrih ljudi kao i kod bijelaca. Barem, rekao sam, barem! Shvadate li me, Mr. Cutter?

111

 Na ta ste vi naili to mi je svejedno. Ja lino jo nisam upoznao niti jednog Niggera kraj kojega bi se dalo sjediti. To je zato to ste sa svakim Crncem od prvog asa tako postupali da vam nije mogao biti sklon. A to se Boba tie, to je tako poten momak da bih mu u sluaju da se vas dvojica nalazite u opasnosti, prije pritekao njemu u pomod nego vama! Thunder-storm, ala mi laskate! Vi ste ponekad veoma utiv, Mr. Shatterhand, it's clear! Namjera mi je bila da budem iskren, a ne utiv. Prema ljudima koji preziru svoje blinje nisam utiv. Kada vas jednom budu zakopali u zemlju, vae de se bjelokono tijelo pretvoriti u smrdljivu strvinu kao i le svakog Crnca. To mi morate priznati, a sada budite toliko ljubazni pa mi nabrojite vae ostale vrline! Sve nas je priroda iz istoga stvorila. A ako vi zamiljate da ste stvoreni iz neeg dragocjenijeg nego ostali i da ste neki iznimak, tada se varate, a meni je to neshvatljivo. Bilo mi je veoma drago to sam vas upoznao. Zar bi trebalo da bude kraj mojoj radosti? Njegovo lice nisam mogao da vidim jer je oko nas ved pao mrak. inilo mi se je ipak da su ga moje rijei dirnule. Sagnuo je glavu i promrmljao: Zounds! teta, velika teta to ste se pretvorili u ovjeka sa Zapada! Vi biste bili kudikamo bolji pop ili propovjednik; it's clear! Samo me je sluaj na to naveo da sam postao ovjek sa Zapada. Ja sam prije svega ovjek. U sluaju da se netko nalazi u neprilici a ja mu mogu pomodi, tada ne pitam da li mu je koa zelene ili plave boje. Nedu dozvoliti da Bob ostane kod Komana! Kako god elite! Ja vas u tome nedu ometati. ak vam elim i pomodi, ali sada nemamo vremena za to. To treba, a i mora se upravo sada uiniti! Kako? ta? Upravo sada? Ali mi moramo sada otidi do Nargoleteh-tsila da se tamo sastanemo sa Apaima! Za to ima jo vremena. Jo vremena? Sir, ne shvadam vas! Zar ne znate raunati, Mr. Cutter? Mislite li da de Apai ved biti tamo? To biste vi morali zapravo da znate bolje od mene. Ja na njih mislim manje negoli na Komane koje moramo preduhitriti. A i to nije tako hitno. Poev od sinod za tri dana, to znai prekosutra navee, Nale-Masiuv de sa svojih stotinu ratnika stidi do Plave vode. Mislite li da de oni odande odmah krenuti? Nede, jer de im se ljudi kao i konji morati najprije odmoriti.

112

 I to barem itav dan. Dakle, raunajudi od danas imamo jo tri dana vremena. Od ta tri samo su mi dva dana potrebna da oslobodim Boba. Starac je htio ponovo da mi odgovori, ali ga Old Surehand preduhitri i ree: Mr. Shatterhand, uo sam o vama jedan doivljaj koji me se jako dojmio. Bilo je govora o tome da ste gore u Nacional parku imali sastanak sa ljudima iz plemena Siouxa. U vaem drutvu se nalazio neki hrabar momak koji je takoer bio Crnac. Ako se dobro sjedam, zvao se Bob. Da nije to moda taj isti Bob? Jest. O, tada ste potpuno u pravu! Njega ne smijemo ostaviti na cjedilu. On mora biti osloboen! Hodete li i vi sa mnom? Svakako. Kada demo krenuti odavde? U osvit. Nede li biti prekasno? Nr. odavde do Kaam-kulanoa potreban nam je rtIi d ni jahanja. No, kraj mi je dobro poznat, a ima-lobre konje. Nede biti potrebno da ih mnogo go-h i demo jo prije veeri biti tamo. Da, najbolje je da stignemo prije nodi. U tom in Imali bismo vremena da upoznamo okolicu, a i priliku da uhaamo. A napad demo izvriti kada pad-mrak. Ved se veselim. Imate li moda pojma koliku ljudi tamo ima? Nemam. Tamo demo naidi samo na atore sela \ tipa Umugija i nasludujem da u njemu nede biti mnogo mladih ratnika. Znai borba sa starim enama! Fi! Hm! Tako lako nam ipak nede idi od ruke. Kod iiohoda oni znaju da ostave izvjestan broj rat-ini.a kao zatitu logorita, a u ovom sluaju i kao u kraj zarobljenika. S ovima demo imati posla. Jedino sumnjam u to da de svi nai konji modi Izdrati ovaj put! Svi? Na koliko konja mislite? Na toliko koliko ih imamo! Znai na dva, naime moga vranca i vaeg riana. Holla! ini mi se, prema vaim rijeima, kao da 11 i no samo nas dvojica krenuti na put? Svakako. Pred nama se nalazi putovanje na konjima i to tamo i natrag, a koje de samo naa dva Im Hija modi izdrati. Tu o Mr. Websteru i Mr. Hawley ne moe biti uopde ni govora. Njihovi su konji ved sada premoreni i putem bi posustali. Webster nita ne ree. Svakako je uvidio da sam ja u pravu. Izgleda da mi je Jos bio mnogo naklonjen i inilo se je kao da mu je teko to se rastajemo. 113

 Zar ne postoji nikakva mogudnost da i ja poem sa vama? upitao je. Vama je dobro poznato koliko sam rado kraj vas, Sir! Znam, ali nije mogude, Mr. Hawley. Konj nede biti u stanju da izdri ono to vi od njega hodete. Onda neka mi Old Wabble posudi svoga. Sta vam pada na pamet! ree glasno starac, I sam du idi s njima! Vi? upitao sam ga. Mislio sam da dete ostati s ostalima! Zato? Moj konj je dobar. Ili mislite da nede modi izdrati putovanje? Vjerojatno de izdrati. Ali de se sigurno oduprijeti i nede htjeti da krene smjesta, jer se tu radi o Niggeru. A! Zar tako mislite? No u ovom sluaju to nede ovisiti o mome konju, ved o meni! Ili moda o meni, Mr. Cutter! Nemam namjeru da vas uznemiravam zbog jednog Crnca. Pshaw, nije to nikakvo uznemiravanje. Rado du to uiniti! Maloprije je drugaije zvualo! Da, maloprije! Hodete li da budem iskren. Mr. Shatterhand? Dakle? To to ste maloprije spomenuli smrdljivu strvinu, sa vae strane nije bilo nimalo fino i umjesno. Ali djelovalo je na mene i mislim da ste donekle bili u pravu. elim da ispravim svoju glupost i da vam pomognem u osloboenju vaeg Boba, pa vas molim da me povedete sa sobom! Hodete li, Sir? Hm! Kada vas ujem da ovako govorite, rado bih to uinio, ali to ne moe biti. Zato ne moe?. Zato to se ovjek na vas ne moe osloniti. Dokazali ste to danas. Razmislite samo to pred nama stoji! Mi elimo da zarobljenika izbavimo iz samog osinjeg.gnijezda Indijanaca. Momentano nemamo vremena da ekamo na neku povoljnu priliku, jer se to mora obaviti u najkradem roku. Radi se o ivotu ili smrti, i morate uvidjeti da vas ne mogu povesti sa sobom. Ne bojim se smrti! To mi je poznato. Samo se bojim da demo otidi ravno u smrt ako vas povedemo. Jedno je ne bojati se smrti, a. drugo iz neopreza joj u zagrljaj uletjeti. Na vas se ovjek ne moe osloniti. Zar moda zato to nisam ostao kraj konja? Sire, to je zadnji put to sam tako ta uinio. Vjerujte mi! Pruite mi ruku i povedite me sa sobom!

114

A ta sam mogao uraditi! Molio me je tako uporno. Zar sam smio ovog starog iskusnog, devedesetogodi-njeg Zapadnjaka odbiti kao kakvog balavca? To nisam mogao da uinim. Pruio sam mu ruku i rekao: Neka bude, poite sa nama! Nadam se jedino da vaa mladalaka obi jest nede nadvladati razum! Well! To je prava rije! Bit dete zadovoljni i nadam se da dete mi to i priznati. No ta de biti sa ostalima? Zar de ovdje ostati? Nede. Oni de na konjima krenuti prema Nargo-leteh-tsilu, gdje demo se sastati sa Apaima. Dugi no svakako poznaje put? Crvenokoac, kojemu je bilo ovo pitanje postavljeno, odgovori: Poznajem ga dobro. Kada treba da krenemo? Sutra ujutro im mi odemo. Hodemo li ostaviti mrtve Komane da lee ovdje? Ne. Oni moraju bez traga nestati. Ni zakopati ih ne smijemo ovdje. Komani de na svome putu za pustinju prodi ovom umicom i lako bi pronali njihove grobove. Hodete li dozvoliti, Old Shatterhand, da vam ratnik Apaa da jedan prijedlog? Leeve demo privezati za njihove konje i povesti ih sa sobom do Nargoleteh--tsila, gdje demo ih zakopati. Da, to je najbolje to se dade uraditi. Ponesite ih sa sobom! A kome de pripasti njihovi konji, oruje i ostale stvari? Tebi. Nama nita ne treba. Jedino ako bi Mr. Webster i Mr. Hawley htjeli da promijene svoje konje, neka odaberu dva koja im se budu svidjela. Neka bude. A skalpove du takoer uzeti. Oni bi isto tako uzeli i moj. Howgh! Tako je stvar bila ureena. Jeli smo i legli da spavamo. Jedino su nas jo prije toga Webster, Hawley i Indijanac zamolili da strau za ovu nod prepustimo njima bududi da nas je ekao naporan put. Mi smo pristali.

etvrto poglavlje

OAZA
Zec je ovdje na Zapadu, a pogotovo u Texasu, neto vedi od naeg kunida u Evropi, a ima i mnogo vede ui. U ono vrijeme bilo ih je u izobilju. Bivola i druge divljai bilo je napretek. Zapadnjak bi samo onda troio svoje metke, lovedi zeeve, kad drugo to nije mogao pronadi. Ali nigdje ih nije bilo u tolikom broju kao oko rjeice Buffalo-Springa koja nije bila veda od nekog izvora. Ova rjeica izvirala je na zadnjem kraju stjenovite karlice koja je imala oblik tignja. U njoj su bili nastanjeni ved prije 115

spomenuti glodavci. Zato su je bijeli lovci i nazvali Hare-pan, Zeji tiganj. Dno ove doline bilo je gotovo cijele godine prekriveno sonom, zelenom bujnom travom. Na kosim je stijenama raslo grmlje izmeu kojega je tu i tamo virila poneka kronja stabla. To je bio Kaam-kulano, nazvana Zejom dolinom, u kojoj su Komani Vupa-Umugija bili razapeli svoje atore. Bilo je otprilike dva sata prije sumraka kada smo slijededeg dana stigli u tu dolinu. Kraj dodue nije bio pust, ali niti bogat zelenilom. Bududi da smo morali biti pripravni za susret, potraili smo zaklon gdje bismo se mogli sakriti. To smo mogli izvesti samo tamo gdje je bilo grmlja. Njega je bilo jedino kraj rjeice. Stigli smo do jednog mjesta kraj vode koje je moglo biti udaljeno etvrt sata hoda od izlaza iz doline. Zaista je sa nae strane bilo veoma smjelo to smo se usudili usred bijela dana toliko se pribliiti. Drugog izlaza nismo imali, jer nam je vrijeme bilo veoma odmjereno. Jo prije nodi smo morali doznati to se u dolini dogaa. Bili smo veoma sretni to smo kraj vode naili na mjesto gdje smo se iza grmlja mogli pritajiti. Bolje nismo mogli ni zaeljeti. Tu smo sjahali i pustili nae zamorene konje da se napiju vode i brste travu. Mi smo bili ponijeli zalihu suenog mesa, dovoljnu za nekoliko dana. Jedino sam ja jednom bio ovdje, i zato sam Old Surehanda i staroga Wabblea zamolio da ne naputaju sklonite, ved da na mene ekaju. Ja sam krenuo u izvidnicu. Najprije sam sebi stvorio sliku ovoga kraja onako kako sam ga prije poznavao i tada stvorio plan. Na onom mjestu gdje voda naputa dolinu obje su se strane blago izdizale i irile. Grmlje je sezalo ak do vrha. Ova okolnost je za mene bila vrlo povoljna. Grmlje je u vidu vijenca raslo gore na brdu koje je okruivalo dolinu. To mi je prualo mogudnost da se u sluaju potrebe sakrijem. Ali pri tome nisam smio potcijeniti jednu potekodu. Nisam smio za sobom ostaviti tragove, pa ak ni neodreene, to jest da li potjeu od mojih izama ili indijanskih mokasina. U ovom kraju inae nije bilo ni stabla ni grmlja i svaki ovedi predmet bio bi ved izdaleka zapaen. Dok sam se oprezno kretao naprijed, drao sam istinu pod prismotrom. Na svoju radost nisam ugledao ni jednog ovjeka, ni mukarca ni enu, a ni ikakvo dijete. Znai da je ved prolo vrijeme do kojega se jo preostalo stanovnitvo logora imalo sakupiti da bi otilo na poinak. To je strogo pravilo u odsustvu ratnika. Doavi do otvora doline, zaokrenuo sam desno uz obronak. Da li je ulaz pod straom? Pogledao sam dolje i nikoga nisam opazio. Sam logor se vjerojatno nalazio u sredini doline koju je ovjek u pola sata mogao lako prodi. Zadnji dio bio je svakako odreen za konje. Iao sam dalje. ini mi se kao da sam izabrao najsretnije vrijeme, jer ovdje gore nisam naiao ni na jednog ovjeka, a ni na svjei trag koji bi mi mogao otkriti da se tu u zadnjih nekoliko sati ma tko kretao. Ubrzo sam ugledao prve atore. Primakavi se jo malo blie, vidio sam dolje i logor. On se je sastojao od samih platnenih ljetnih atora. Nisam htio da gubim vrijeme brojedi ih, ali smatram da ih je moglo biti vie od stotinu. Ispred i izmeu atora vrvjelo je od djeaka, ena i djevojica. Mukaraca je bilo samo malo, i to vjerojatno samo starijih. Zar su Vupa-Umugijevi mukarci svi ratnici? Znam da ih je sto pedeset i etiri. Zar od njihv ni jedan nije ostao ovdje? U to nisam mogao povjerovati, jer bi to bila velika neopreznost sa njegove strane. On ni u kom sluaju nije mogao napustiti ovo mjesto a da ga ne zatiti. Kao to sam bio i pretpostavio, iza logora ugledah nekoliko konja. 116

Poao sam jo malo dalje ne bih li naao mjesto sa kojeg bi mi se pruio malo bolji vidik. Morao sam po bilo kakvom znaku da prepoznam Bobov ator. tra-ari vjerojatno lee pred njim. I zbilja! Na ulazu zadnjeg atora ugledao sam dva ratnika. To je bilo ono to sam traio. Nedaleko od ovog stajao je drugi ator, vedi od ostalih. Pred njim su bila zabijena dva kolca. Na njima su visili raznorazni, neobino oblikovani predmeti. Da .li su to kumiri? Da li je to pogla-viin ator? Vjerojatno! Svaki ratnik posjeduje samo jednog kumira. Ako ga izgubi, gubi i ast. U momentu kada ubije neprijatelja, kumir prelazi na njega i time mu je ponovo vradena ast. Kada umre, kumir sa njime zajedno odlazi u grob. Ima i takvih plemena u kojima potomci uvaju kumire. Oni predstavljaju svijetlu, dragocjenu uspomenu na pretke. Teko onom tko ih izgubi, jer je po sudu suplemenika propao. Sjetio sam se neega. Da nisu to moda kumiri predaka poglavice Vupa-Umugija? U tom sluaju moram ih bezuvjetno uzeti. Oni bi mi u borbL izmeu Apaa i Komana mogli biti od neprocjenjive vrijednosti. Doavi jo malo blie, ugledao sam iznenada trag nogu. Vjerojatno trag nogu neke ene koja se penjala uz obronak. Ona me ne smije ugledati. Moram se povudi natrag. I upravo u asu kada sam se htio okrenuti, zauo sam suanj u grmu i ugledao je. Ved sam bio podigao ruku da je zgrabim, ali sam se trgnuo, ne samo zato to je ena ved i zbog izraza koji joj je lice poprimilo kada me je ugledala. Moglo joj je biti oko etrdeset godina, a jad je bio duboko urezan u crtama njezinog lica. Bila je neobino visoka, irokih ramena, a imala je na sebi neku plavu odjedu, slinu koulji. Sa njene nepokrivene glave visila je nepoeljana sijeda kosa u neurednim pramenovima. Lice joj je bilo potamnjelo od sunca, i ne bih je smatrao Indijankom da sam je sreo na drugom mjestu. Imala je kavkaske crte lica i uinilo mi se je kao da sam ved vidio sline, i to prije kratkog vremena. Lice jo je bilo jako naborano i strahovito upalo. A oi, te oi! Kakav im je samo pogled! Ovako ukoene, a ipak treperave, divlje i bijedne oi vidio sam samo u ludnicama. Da, to je: Ova ena je luda. Najprije me je promatrala ispitivakim bijesnim pogledom. Tada su oi poprimile blagi sjaj. Bezbojne usne smjekale su se. Prsti kao u skeleta zgrie se u namjeri da mi mahnu, i tada zauh tihe, ubrzane rijei: Doi, doi! Moram te neto pitati! Istupio sam tri koraka, koliko mi je bilo dovoljno da doem do nje. Zgrabila je moju miicu, zabila svoje prste u podlakticu i upitala: Ti si jedan od bljedolikih? Jesam odgovorih joj isto tako tiho. A tko si ti? Ja sam Tibo-Wete-Elen apnula mi je. Rije wete znai ena. Ali to bi moglo da znai tibo i elen, to nisam znao. U svim dijalektima koji su mi bili poznati ove se rijei nisu spominjale. Ima li mua? pitao sam je. Imam. On se zove Tibo-Taka. Opet ono nepoznato Tibo! Taka znai mukarac. 117

 A gdje je? raspitivao sam se. Tada je svoja usta pribliila do samog mog uha i ree mi aptavim glasom: Otiao je da uzme Krvavu lisicu. Morao je otidi s njim u pustinju jer je on vra plemena. Da, ona je luda, inae to ne bi bila rekla jednom strancu, a pogotovo bijelcu. Tada me je zgrabila za obje ruke i izrazom najvedeg oekivanja upitala: Da li si poznavao moga Wawa-Derricka? Wawa znai brat. A Derrick? Da li ona time misli na englesko ime Derrick? Ali nije mogude da se brat ove Indijanke zove Derrick! Ova rije koju je ona spomenula vjerojatno mi je bila nepoznata. Nisam odgovorih joj. Ti si bljedoliki i nisi ga poznavao? Samo se sjeti! Mora da si ga poznavao. Pokazat du ti. Sjeti se samo! Otkinula je suhu granu sa grma, svinula je u krug, zakaila oba kraja, stavila sebi na glavu, te mi blaenim osmijehom doapnu: To je moj myrtle-wreath, moj myrtle-wreath! Svia li ti se? Svia li ti se? Zaista udnovato! Ova ena iz plemena Komana slui se engleskim rijeima myrtle-wreath! Vijenac od mirte! Kojoj je jo Indijanki ova rije poznata? Ni jednoj! Sada sam je ja uhvatio za ruku i upitao: Pripada li ti bijeloj rasi? Reci mi! Tada sam zauo njezino neobino, neopisivo cerekanje. Tada mi odgovori: Smatra me bijelkinjom zato to sam lijepa, a moda i zato to nosim myrtle-wreath? Nemoj mi gledati u oi, inae de sagorjeti od enje kao i ja! Da li si poznavao moga Wawa-Derricka? Hode li da.ti pokaem ator u kojemu ivim? Pokai mi ga! Doi, stani malo blie uz rub! uvaj se samo da te ne opaze, inae de morati dati svoj ivot! Nai ratnici ubijaju svakog bljedolikog. Ja se, naprotiv, veselim to sam te vidjela, i nedu o tome nikome govoriti. A ti de uiniti ono to te budem zamolila. Hodu. to eli od mene? Skinula je granicu sa glave, dodala ju je meni i rekla: Ako vidi moga Wawa-Derricka, predaj mu ovaj myrtle-wreath! Hode li? Da. Ali gdje je tvoj Wawa-Derrick? Da ... u ... uu ... ne znam vie gdje je. Zaboravila sam. Ti de ga svakako nadi. Zar nije tako? 118

 Jest odgovorih joj ne bi li je razveselio. A kakvu mu poruku alje? Redi de mu, da ... da ... da>... ne mora mu nita redi. Kada bude ugledao myrtle-wreath, znat de to sam mislila. A sada pogledaj onamo dolje! Vidi li u drugom redu onaj ator sa znakom kumira? Vidim ga. Ondje ivim ja sa Tibo-Taka a zovem se Tibo--Wete-Elen. Da li de to modi zapamtiti? Nemoj zaboraviti ! Nedu. Tko ivi u onom velikom atoru pred kojim se nalaze ona dva velika kolca? Tamo stanuje Vupa-Umugi, na poglavica. On je otiao. A tko se sada nalazi u njemu? Samo njegova ena i njegova kderka. Inae nitko? A po nodi? Ni po nodi drugoga nema. A tko ivi u zadnjem atoru pred kojim lee ona dva ratnika? Tamo stanuje Crnac, koji de biti ubijen kada uhvate Krvavu lisicu. Da li je jaka straa? Vrlo! Stalno dva ratnika rekla je odluno. Imate li vi ovdje sada mnogo takvih ratnika? Samo onu dvojicu koju vidi. Mnogi su otili sa poglavicom u pustinju, a ostali su krenuli u lov da pribave mesa. Oni de se sutra vratiti ili za dva dana. Da li de dobro paziti na myrtle-wreath? Nede ga izgubiti? Ne brini. uvat du ga dobro. I predat de ga mome Wawa-Derricku? Da, im ga pronaem. Ti de ga nadi... gledala je dolje preda se i duboko se zamislila. Zgrabila je odjednom moju ruku i nastavila: Sada moram podi. Kreni i ti! Samo nikome nemoj redi da si me sreo! I od mene nede nitko nita doznati. Da li de zaista utjeti? 119

 Zaklinjem ti se! A ti? Zar zbilja o tome ne smijem govoriti? Nikome, niti jednom ovjeku, osim mome Wawa--Derricku. On to mora znati. Daj mu ruku! Evo je. Pruio sam joj. Ona mi je stegnu. Tada se poela sputati niz brdo. Nije otila daleko, a onda se okrenula, stavila kaiprst na usta u znak utnje i ponovila: Ni jednom ovjeku! Pazi da ne izgubi myrtle--wreath! Tada nestade u grmlju. Ja sam jo neko vrijeme ostao na istom mjestu. Tada sam i ja polako krenuo dalje. Kakav susret! Bilo mi je neobino pri dui. Tko je bila ova ena? Zar je ona zbilja Indijanka? Zar ne bi bilo mogude da je ona bijelkinja? Da bih na to pitanje dobio odgovor, morao bih je ede viati i sa njome govoriti. Ona je luda. I unato tome ona je na mene ostavila dubok dojam. Ona je zagonetka, duboka, neodgonetljiva, tragina zagonetka. Neodgonetljiva mi je sada zato to nemam vremena da je rijeim. Wawa--Derrick svakako da nije ivio samo u njezinoj uobrazilji, ved u zbilji. Ali gdje? A tko je on? Indijanac? Vjerojatno, jer izraz Wawa ukazuje na to. A kakve veze ima ovdje myrtle-wreath? Da moda to nije uzrok to je poludjela? Ili je moda nosila mirtin vijenac u asu kada je poludjela? Strana pomisao! Ako je takav sluaj bio, onda je ona bijelkinja, a ne Indijanka. Moda du biti u mogudnosti da to odgonetnem. Moda du se tokom borbe sresti sa vraom koji de mi tada morati poloiti o tome raun! S ovom odlukom sam se vratio naem sklonitu, u koji sam sretno i neopaen stigao upravo u asu kada je poeo da pada mrak. Toliko sam se dugo zadrao. Konano, konano! doeka me Old Wabble, dok je Old Surehand utio. Umalo to se nisam za vas pobojao. Zato nema ni najmanje povoda odgovorih. Nema! Znai da je sve u redu! Da li je Nigger tu? Crnac, htjeli ste svakako redi! Da. Ali pod jakom straom? U cijelom logoru su danas samo dva ratnika koji ga i danju i nodu uvaju. Ostali su poli da nabave mesa. Njihova panja de vremenom oslabiti i srazmjerno de nam biti lako, kao to nasludujem. Kako demo poeti? Pustite me da malo razmislim!

120

To nisam rekao zato to mi je bilo potrebno da razmiljam, jer je moj plan ved bio gotov. Nisam bio raspoloen za razgovor. Indijanka mi se je jo uvijek vrtjela po glavi. I upravo sada oko mi se zaustavi na Old Surehandu, ije je muevno, lijepo, ozbiljno lice bilo neobino osvijetljeno od umirudeg svjetla dana i davalo mu bolan, dirljiv izraaj. Zar je zbilja tako ili se varam? To je bila ona slinost koju sam maloprije osjetio kada sam ugledao onu enu za koju ne znam kamo spada! Bilo je to isto lice, isto elo, ista usta, samo mlaa, punija, muevnija, ali ne enstvena. Duboko ozbiljan i osjedajan, a ne potresen tragikom. Bio sam zbilja iznenaen. Ved slijededeg momenta sam sam sebi rekao da se sigurno varam. Jo uvijek sam bio pod dojmom susreta na vrhu Kaam-kulana i vidio stvari koje nisu ni postojale. Sam sebi sam rekao: dalje sa obmanom! Mrak je brzo pao. I za tili as vie nisam mogao da vidim lice Old Surehanda. Kamo srede da to nisam smatrao obmanom i da sam mu priao o Indijanki! Bila bi mnogo prije spaena iz mraka ludila! Dugo smo ovako tiho sjedili bez ijedne rijei, dok Old Wabble nije izgubio strpljenje pa me upita: No, Sir, koliko vam vremena zapravo jo treba za razmiljanje? Hodete li dozvoliti da vam u tome ja pomognem? Sada je Old Surehand smatrao za potrebno da prekine utnju te ga opomenu: Old Shatterhandu vaa pomod nije potrebna, stari Wabble. On to moe i bez vas. Ali kada? Vee de prodi, a mi nemamo vremena da dangubimo. Imajte strpljenja! molio sam ga. Mi ne moemo nita poduzeti sve dotle dok Crvenokoci ne budu zaspali. Poznato mi je gdje se nalazi ator u kojem je Bob. Mi demo se douljati, oboriti straare... Ubiti? prekine me. Ne. Bit de dovoljno da ih onesvijestimo. To dete sami obaviti! Ja to ne umijem. A onda? Tada demo Boba osloboditi! Dobro! A dalje nita? Naprotiv! Poslije toga demo do atora poglavice i uzeti kumire koji vise na kolcima. Kumire? upade iznenaeno Old Wabble. Da, kumire njegovih predaka. Thunder-storm! Kad to bude doznao, poludjet de. Izgubit de svu ast, a sa njome sve to ima i to jeste! Ne.

121

 Ne? Mislim da su mi obiaji i navike Crvenokoaca dobro poznati. Tko izgubi kumire, taj je moralno mrtav. Svakako. Ali on ih nede izgubiti, barem ne na due vrijeme. Zar dete mu ih ponovo vratiti? Sir, to se protivi zdravom razumu! Ako ih mislite vratiti, nemojte ih ni uzeti! Na to me goni odreena namjera. Hodu da izbjegnem prolijevanje krvi. Sa kumirima? Nije mi jasno dok mi ne protumaite. Sta de se desiti ako poglavica dozna da su njegovi kumiri kod mene? Grdno de se uplaiti; it's clear! I sve de pokrenuti da ih ponovo dobije. Zar nije tako? To se samo po sebi razumije. Zato mu ni jedna rtva nede biti prevelika. rtva koju ja od njega zahtijevam i nije tako velika. Od njega du traiti da sa Apaima bez borbe sklopi mir i da Bloody Foxa ostavi na miru. Mr. Shatterhande, to je vanredna zamisao. Poglavica de na to pristati. Na alost, na alost de to uiniti! Zato na alost? Zato to de mi izmadi uitak, moj veliki, lijepi uitak. Ved sam se bio tako veselio lekciji koju de Crvenokoci dobiti. Dodue, vi ste drugog miljenja, ali ja vam jo jednom ponavljam da ovjek nije u stanju da u dovoljnom broju utamani te Indsmene. Ta se gamad mora sa svijeta ukloniti. Primjedujem da iz vas opet govori kauboj, i to na takav nain koji je u stanju da me naljuti! Taj bijes vam poklanjam. Da ste kauboj bili poput mene, tada biste znali da je svaki Crvenokoac roeni lopov konja. Imao sam mnogo posla sa tim bitangama! Kako vidim, to vam nije nita nakodilo i usprkos tome ostali ste zdravi i doivjeli starost. Da, taj mi je posao vanredno prijao, ali ih ipak mrzim i veselim se to du modi oistiti mnoge od njih. Ipak sam toliko pravedan da priznam da je vaa zamisao divna. Ako to uspije, tada de, kao to sam ved rekao, izmadi sve moje veselje. Za mene ipak postoji mala nada: ostale se poglavice nede s time htjeti sloiti. Oni de se moda protiviti, naroito Nale-Masiuv. Taj moda. Ja sam vie pomiljao na Schiba--Bigka, na mladog poglavicu. Zato? 122

 Upravo zato to je mlad. Meu njima je vede rivalstvo. Njegov otac je bio vrhovni poglavica Komana. I on bi to rado postao. Radi toga bi Vupa--Umugi morao biti odstranjen i kada bi sada izgubio svoje kumire, ne bi se mogao pronadi bolji povod. Vrlo lijepo ste to zamislili, ali dete se prevariti. Ved sam vam govorio da mi je Schiba-Bigk obavezan. U sluaju da sa njime ozbiljno porazgovorim, on de svakako prihvatiti moju elju. Pozvat du se na njegovo potenje. Potenje? Zar vi, Mr. Shatterhand, ozbiljno mislite da je Crvenokocu do potenja? Silno se varate! Pshaw! Spasio sam mu ivot i s njime nisam samo puio lulu mira ved i kalumet prijateljstva. Zar to ne znai neto, Mr. Cutter. Kalumet prijateljstva? To svakako mnogo znai. Dimu lule mira ne moe se mnogo vjerovati jer je, zapravo, sve samo dim. Ali kada su dvojica popuili lulu prijateljstva, oni jedan na drugog vie nikada ne smiju podidi oruje; it's clear! Dakle! Ako Schiba-Bigk ne eli prihvatiti moj prijedlog, bit du dovoljno odvaan da prekrenu rije rairim svuda naokolo pa da se o tome u svakom atoru Indijanaca i kraj svake logorske vatre prepriava. A ta de poslije toga biti, moete ved zamisliti! Hm, da. Sa njime nikada vie nede ni bijelac ni Crvenokoae popuiti kalumet. To je sasvim sigurno. I zato de on, ako ne iz prijateljstva i vjernosti, ono iz razboritosti odustati od borbe. U to sam sasvim uvjeren. Zar vi niste, Mr. Cutter? Well, doputam. Sve moje nade su se izjalovile. Ali ne, Sir. Jedna mi je ipak ostala, i to da nam nede uspjeti da prisvojimo kumire. I u tome vas moram razoarati. Ja du ih dobiti. Poznato mi je stanje. Postoji samo jedan sluaj kada bih se morao odredi kumira, moj cijenjeni Mr. Cutter. Zato toliko naglaavate moje ime? Poto ste vi taj sluaj o kojem se radi. Morali biste da opet samovoljno postupite kao juer, i tada mi ne bi uspjelo. U protivnom da. Zbog toga budite mirni. Pridravat du se tano onoga to dete mi propisati. Nedu vam pruiti ponovo priliku da me pred drugovima onako ispreskaete kao juer; it's clear. Zadovoljan sam i uvjeren da demo uspjeti. Well. Ali jedno vam moram redi. Iako ste veoma oprezan i prepreden Zapadnjak, ipak,niste dovoljno vodili rauna o jednoj stvari koja je od neobine vanosti. Tie se konja na kojem bi trebalo da jae va Nigger, htio sam redi Crnac. Ne mislite valjda da de on trati dok mi jaemo! Vi mislite da sam ja na to zaboravio? Da ste vi sada bili u pravu, ne bih bio vrijedan da me itko naziva Zapadnjakom. 123

 Znai ipak? Trebalo je povesti jednoga. Ne. Nismo imali takvog koji bi izdrao brzi kas ovamo i natrag. Uzet demo jednoga odavde. Ved sam ga izabrao. U blizini poglaviinog atora stoji jedan privezan koji je vjerojatno svojina VupaUmugija. To je vrlo lijepa, dragocjena ivotinja, koju nije poveo sa sobom da je ne bi izloio povredama u borbi ili ak i smrti. Njega demo uzeti. Da li de ga Crnac modi jahati? : Ja du, On de uzjahati moga. Well! A sada imam jo samo jednu primjedbu. Pretpostavimo da dete oboriti strau, izbaviti Boba i dodi u posjed kumira i da de se sve odvijati, a da nitko ne primijeti. Konj de naprotiv didi galamu. To mi je poznato. On jo nikada nije nosio niti jednog bijelca i nede vam dozvoliti da ga uzjaete. A u sluaju da vam zbilja uspije da se popnete, nede vas sluati. Morat de! Oho! Da li ste zbilja tako sigurni u sebe? Jesam. All devils! Tada ste vi jaha koji se moe samo jo sa jednim jedinim uporediti! To je... to je... hm, nemojte mi zamjeriti, ali to je stari Wabble! O, znai vi lino! smijao sam se. ,Da, ja lino! Da li vam je poznato kako me obino nazivaju? Kralj kauboja. A znate li vi ta to znai? To, da nema konja koji ne ini-ono to ja elim! Da li ste u mogudnosti da to o sebi isto kaete? Kakve koristi od vaeg govora i hvalisanja! Well, imate pravo! Djela govore. Sluao sam ved, a i vidio da ste dobar jaha, ali ipak je potrebno ... Vidio? Vidjeli niste jo nita upao sam mu u govor. Nita? Mislio sam da sam zadnjih dana imao do-sla prilike za to. Tada sam jahao na vlastitom konju. Danas de biti drukije. Tako, tako! Nadam se da nas nedete oboriti! Budite bez brige! Kada ga budem uzjahao, vas ovdje nede vie ni biti. Ne? A gdje? U logoru se nalaze samo dva odrasla ratnika i njih du osamutiti. Oni se mogu u meuvremenu ponovo osvijestiti i kako se konj nede modi ukloniti bez larme, svakako de se cijeli logor didi na 124

uzbunu. Oni de uzjahati na svoje konje, progoniti nas, ak i mlai momci. Iako se od ovakvih progonitelja ne bojimo, ipak bi i najgluplji metak mogao pogoditi najmudrijeg ovjeka. Zato drim da de biti najpametnije da poslije obavljenog posla ne ostanemo dulje ovdje, ved da odmah odjaemo dalje. Uradit demo slijedede: vi dete brzo napustiti dolinu im budemo oslobodili Crnca i uzeli kumire. Vi dete, Mr. Cutter, voditi Boba, a Mr. Surehand nositi kumire. Kad stignete ovamo, uzjaite i odmah krenite dalje. Bob na vaem konju? Da. Da li de ga trpjeti na sebi? Poznato mi je da va vranac ne nosi stranca, ako to nije vaa elja. Bob i vranac se poznaju od ranije. Lijepo! A vi? ekat du sve dotle dok se ne uvjerim da se nalazite u sigurnosti. Tada du i ja uzjahati i dodi za vama. Tada mi je Old Surehand rekao svojim mirnim, sigurnim glasom: elio bih da vam dam svoj prijedlog, ako nemate nita protiv. Koliko iznosi duina doline od jednog do drugog kraja? Pola sata hoda. A odavde do poetka? Osminka sata. Konji se vjerojatno nalaze sasvim straga. Da. Kada budemo gotovi, morat demo trati skoro tri etvrt sata. Zar to nije'predaleko? Hm! Ako bismo poveli konje do izlaza iz doline,, skratili bismo put. Eto, to sam vam htio predloiti. Hvala, Sir! Slaem se. Vjerojatno je ved prolo deset sati. Crvenokoci odlaze na spavanje rano, pogotovo kada su odsutni odrasli mukarci. Mislite li da moemo krenuti? Ba sada je pravo vrijeme, jer ne smijemo ekati da proe ponod. Onda hajdemo! Prebacismo puke, prihvatili smo konje za uzde i krenuli. Stigavi do doline, uljao sam se jo malo .dalje naprijed da vidim smijemo li ostaviti konje nasamo. Nikoga nisam vidio, a i u pozadini nije bilo 125

vatre. Crvenokoci su spavali. Sredom vani nije bilo pasa. Privezali smo svoje konje i krenuli na na poduhvat. Zvijezde su nam pruale ba onoliko svjetla koliko nam je bilo potrebno. Drali smo se lijevog ruba doline, iako sam je danas, promatrajudi je sa vrha, vidio sa njene desne strane. Dakle, bila mi je bolje poznata njena desna strana od lijeve. Taj put nas je odveo daleko iza atora. I da se netko nalazio na istini, nije nas mogao ugledati. Proavi mimo njih, legli smo na zemlju i otpuzali do zadnjeg atora na desnoj strani gdje se nalazio Bob. Puzanje nam je bilo oteano jer smo sa sobom nosili puke. Bilo bi suvie smjelo da smo ih ostavili kod konja, dok su nam ovdje svakog asa mogle ustrebati u sluaju odbrane. Old Surehand je puzao na elu. Bio sam mu pokazao ator i pustio ga naprijed. inilo se da se smatrao poadenim to je mogao krenuti prvi te se nisam bojao da de uiniti bilo kakovu omaku. Doavi u blizinu atora, ekao je na mene te mi doanu: Sir, vidite li ona dva straara? Lee pred ulazom i spavaju. Treba li vam moja pomod? Mislim da je vaa pesnica vjetija od moje. Prepustite ih meni! Kada zaujete dva tupa udarca, krenut dete za mnom. Tiho sam se dovukao. Oni se nisu pomakli. Zbilja su spavali. Bilo je dovoljno prostora izmeu njih pa sam se time koristio. U asu kada sam se uspravio, leao je jedan na dohvatu moje desne a drugi lijeve ru-he. Uhvatio sam prvog za vrat i udario ga u sljepoonicu. Njegovim tijelom proao je kratki drhtaj. Tada se neujno opruzi ne pomaknuvi se. On je bio gotov. Isto tako proao je i drugi. Tada se pojavio i Old Surehand, a poslije njega i Cutter. Sjednite ovamo svaki uz jednoga! doanuo sam im. Pobrinite se da nas ne uznemire dok se ja ne vratim! Oni su onesvijeteni ree Old Wabble. Samo dokle? Njihove lubanje mi nisu poznate i moglo bi se desiti da sam ih suvie slabo udario. Ako bi se jedan od njih probudio, zaprijetite mu noem. Podigao sam zastor na ulazu i zavukao se pod ator. ulo se glasno, mirno disanje spavaevo. Bobe! pokuao sam da ga probudim. Nije me uo. Uhvatio sam ga za jednu nogu i pro-drmao. Bobe! Tada se pomakao. Bobe, da li si ti to? ta ... tko ... gdje ... odgovori mi u polusnu. Probudi se, budi pametan i uj ta du ti redi! Da li si sam, Bobe? 126

 Jesam, Bob biti sasvim sam. Tko sada dodi kod masser Boba? Tko govoriti sa njim? Crnac je naime imao udan obiaj da s sam naziva masserom, dok je svakom drugom, kome je bio podreen, govorio massa. Kazat du ti ako mi tiho bude govorio. Dolazim da te oslobodim. O... o... o! Boba osloboditi! Masser Bob trebati biti sasvim slobodan? Tko biti taj koji masser Boba osloboditi? Mnogo de se veseliti kada bude uo tko sam. Ali se ne smije od radosti razgalamiti! Bob biti tiho govoriti, tako tiho da nitko modi uti. Dobro, pogodi! Bob ne uti glas. Biti massa Bloody Fox? Ne. ' Tada samo modi biti masa Shatterhand! Da, ja sam. O... o... o... oooooooo! zastenja od ushidenja i pri tome sam uo kako mu zubi krgudu. Bio ih je stisnuo da ne uzvikne od ushidenja. Meutim, sa svojim sputanim nogama poeo je tako mlatarati da sam se morao ukloniti u stranu kako ne bih dobio udarac koji bi i svakom volu sluio na ast. Bob je bio vanredno snaan momak i ovjek se morao uvati njegovih tekih udaraca. Budi miran! Kada se odavde sretno izvuemo modi de tada dati oduka svome veselju. Tvoje noge su vezane. A gdje si jo sputan? Ruke biti vezane ovamo i onamo o kolce atora, a oko tijela kai koji vezan za kolid zabiti duboko u zemlju. Kako su sa tobom postupali? Sa mnogo velikom snagom. Mnogo batine dobiti. A kako je bilp sa hranom? Bob imati uvijek glad. To de se promijeniti. Budi miran! Odvezat du te. Kaievi de nam napolju biti potrebni. Biti jo mnogo vie kaieva ovdje. Visjeti gore na kolcu. Dobro, njih de tvoji uvari osjetiti. Poveo sam vranca. Njega de ti jahati. Ti de s njime ipak izidi na kraj? Vranac Hatatitla? O, Bob i vranac biti vrlo dobri prijatelji. Jahati dobro zajedno, mi ne rastati! 127

 Lijepo! Sad demo brzo prijedi na djelo a ne govoriti. Kasnije de mi ispriati kako si dospio u zarobljenitvo. Kada sam ga odvezao, ustao je, razdrmao i protegnuo svoje udove i zastenjao od veselja. Gdje su kaievi o kojima si govorio? Daj mi ih! Skinuo ih je i dodao mi, te napustismo ator. U mojim suputnicima odmah je prepoznao bijelce i znao da su sa mnom doli ovamo. Ugledavi oba straara kako lee, rekao im je: To biti crveni Indsmen psi koji stalno tudi i gaziti nogama masser Boba. Massa Shatterhand njih svakako tudi pesnicom u glavu? Da. Sada demo ih vezati. O ... o ... ! Massa dozvoliti da Bob njih vezati. Kaievi morati idi kroz meso do kosti! Vezao je, ali tako da su od boli doli k svijesti. Sa njihovih indijanskih koulja oderasmo nekoliko krpa i njima zaepismo im usta da ne bi mogli vikati. Onda smo ih odvukli pod ator i privezali ih tako vrsto kako se sami ne bi mogli osloboditi. Ovaj dio naega zadatka bio je sretno rijeen. A sada su kumiri doli na red. Bob i Old Wabble morali su priekati dok smo se ja i Old'Surehand oduljali do poglaviinog atora. Tamo se nije uo ni najmanji dah, a niti pokret ovjeka. Sa lakodom smo mogli izvrtjeti kolce iz zemlje. Stigavi natrag do one dvojice, odrijeili smo kumire sa kolaca i svezali ih sve zajedno kaiem. Gotovo smo, barem to se nas tie! ree sada Old Wabble. A sada dolazi ono najtee to se na vas odnosi, Mr. Shatterhand. Zbilja sam zabrinut. Da li je daleko odavde do konja? Nije. On lei u travi s one strane poglaviinog atora, kao to sam primijetio kada smo uzimali kolce. Hodemo li otidi tamo? elite da vidite kako de se ponijeti' Yes. Onda doite! Neka bude po vaoj volji, jer nam se ionako ne moe nita dogoditi. Samo se nemojte previe pribliiti, jer bi se mogao razgalamiti! Neujno smo se douljali do njega. Jedva da nam je ostalo jo nekih dvadeset koraka do njega, poskoio je, trgnuo za laso i poeo nogama da lupa o zemlju. Vratite se! rekoh mu. Mogao bi inae zahrzati. Ova ivotinja je prola dobru kolu. Vrag neka nosi takvu kolu od koje ovjek nije siguran hode li ostati zdrav i itav, a pogotovu kad je bijelac! Zar zbilja mislite da pokuate s ovom betijom? I to po takvom mraku? Dat du vam dobar savjet ... 128

Zaista bi mu i uspjelo da mi dade bezvrijedan dobar savjet da ga Old Surehand nije prekinuo i rekao: Nikakve prie, Sir! Moramo krenuti. Uhvatite Boba za ruku i vodite ga. Ja moram da nosim kumire. A sada naprijed! Neka bude. Ja ved kredem i povest du Crnca. Jedino sam radoznao kako de se sve to svriti! Perem ruke o nevinost, jer ovdje i nema drugog u emu bi ih ovjek oprao; it's clear! Nestali su u nodnoj tmici, a ja sam sada mogao pristupiti glavnom dijelu svog zadatka. Odvesti konja bit de svakako mnogo tee no to je bilo osloboenje Crnca i uzimanje poglaviinih kumira. Nije mi bilo ni na kraj pameti da se doepam konja na takav nain kao to je Old Wabble mislio. U ovoj situaciji, i to po nodi, izloio bih se velikoj opasnosti po ivot. Ovaj plemeniti konj proao je indijansku kolu. Moda je ak i dresiran. Premda nisam sumnjao da de mi uspjeti da mu zajaem na lea smjelim skokom, znao sam da de mi to uspjeti tek nakon duge i snane borbe, uz topot, drhtanje, rzanje, vrtenje, dakle uz veliku buku. I kada bi mi to i uspjelo, konj nije imao niti sedla niti uzde, pa ak ni oglavnika. Konj je bio privezan lasom za kolid koji je bio zabijen u zemlju, dok mu je drugi kraj jednostavno omotan oko vrata. Bio sam prinuen da ga jedino stiskom svojih koljena savladam. ivotinja de vjerojatno pokuati da pobjegne sa mnom, i modi ju je tek nakon izvjesnog vremena malo-pomalo ukrotiti. Pri tome de se vjerojatno ostvariti ono ega se Old Wabble bojao, naime, da de konj sa mnom poletjeti meu ostale konje i ka atorima. Jurit de sa mnom amo-tamo, uzbrdo, pa opet dolje. Pri tome bih se mogao stropotati, slomiti vrat i noge, kao to se to obino i kae. Ne, njemu moram pridi na drugi nain. Sredom, bilo mi je poznato kako se mora postupati s indijanskim konjem. To sam nauio od Winnetoua. Morat du se ponaati tako kao da sam Indijanac. Morat du mu oi zavezati. Dok sam gore na uzvisini bio s onom ludom enom, opazio sam da na ovoj strani ruba doline rastu mnoge divlje biljke. Odmah sam naumio da miris ovih biljki upotrijebim kako bih prevario konja. Otroumni Zapadnjak mora na sve misliti. U takvim prilikama njegov ivot moe ovisiti i o jednoj jedinoj takvoj bilj-ici. Nadalje, pred poglaviinim atorom sam maloprije primijetio nekoliko pokrivaa koje je vjerojatno ena iznijela radi idenja i prostrla ih po travi. Pokrivai su bili dugaki i iroki, u koje je ovjek mogao sav da se umota u sluaju hladnode ili kie. Oni su mi dobro doli. Bilo ih je upravo dovoljno. Zato sam najprije otiao do mugwort biljki, legao meu njih i valjao se. Ruke i lice sam protrljao njihovim vrhovima koji su imali vrlo jak miris. Sada konj nije mogao nanjuiti da sam bijelac. Nakon toga sam se douljao do onog mjesta gdje su leali pokrivai, odsjekao jednu traku kojom sam mogao konju zavezati oi. U drugu sam se sav zamotao, kao to to ine Indijanci. Prije no to sam skrenuo, privrstio sam svoj eir pod kaput, jer je konj mogao da bude nepovjerljiv. Tada sam krenuo polako prema konju. On je ponovo legao, radoznalo okrenuo glavu prema meni i poeo njukati. I...-ostao je leati. Smatrao me je Crvenokocem. Time sam ved napola uspio. Tscha-at, tscha-at, budi dobar, budi dobar! rekao sam govorom Komana tiho i umiljato dok sam se saginjao i gledao ga. Moje milovanje mu je. godilo i nastavio sam time sve dotle dok mi se nije uinilo da su moji suputnici mogli stidi do naih konja. Tada sam otkaio laso, izrezao ga u nekoliko komada, iz kojih sam napravio oglavnik. Konj je mirno dozvolio da mu ga stavim na glavu. Dva podulja 129

komada sam pri vezao za oglavnik s desne i lijeve strane, kao uzde, i time su moje pripreme bile gotove. Raskoraio sam se nad konjem i pozvao ga: Naba, naba ustani, ustani! Posluao me je. Jahao sam na njemu i radi pokuaja vodio ga nekoliko puta amo-tamo. Sluao je i dao se voditi a da koljena nisam upotrijebio. Uspio sam, barem zasada, kasnije du svakako morati oekivati borbu kada u meni bude prepoznao bijelca. Krenuo sam du doline da bih bio to dalje od atora i to prije ostavio za sobom logor. Tada sam pustio ivotinju u kas do onog mjesta gdje su se nai konji nalazili. Njih nije bilo ondje. Ispustio sam sada prodoran krik kojim Crvenokoci svoje konje tjeraju u galopu. I sada me je posluao. Najprije smo proletjeli jedan dio puta uz potok i tada okrenuh desno prema otvorenoj preriji. Konj je bio izvanredan. Na njemu ni nakon pola sata galopa nisam mogao opaziti ni najmanji znak napora. Neujno je disao. Tada ispred sebe zauh otegnuti poklik. Poklik je dolazio od mojih suputnika, koji su htjeli znati dolazim li. Bili su zabrinuti zbog mene. Odgovorih im istim zovom. Oni se nato zaustavie da bi me doekali. Stigao sam brzo do njih. All devils, Crvenokoac! uzvikne Old Wabble kada me je ugledao. Ovaj goni Old Shatterhanda kojega je izgubio. Ubijmo ga! Vidio sam da je trgnuo puku sa lea te ga upozorili: Sire, nemojte pucati! Jo neko vrijeme bih rado ostao u ivotu. Zounds! Pa to je glas Old Shatterhana? Naravno, moj vlastiti. Ja drugoga i nemam. On je, to je on; stvarno on! Sire, ja sam se sav ukoio od iznenaenja! Od kakvog? to ste tako lijepo dojahali, tako slono sa ogatom, kao da ste tisudu dakova zobi ved zajedno pozobali. Pa to nije onaj konj kojega ste htjeli, Sire! To je taj, pogledajte ga! Hm, da! Due mi, to je taj! Mora da se desilo neko udo kada ste uspjeli da ga tako brzo ukrotite. : Silu nisam morao da primijenim. Ukrotiti ga nisam morao jer me je bez otpora donio ovamo. Nemogude! Predobar sam poznavalac a da mi moete nabajati ovako neto. Ja vam ne laem. Da sam ga morao krotiti, on bi se sada sasvim drukije ponaao i imao drugi hod kao i izgled. Mrak je a da se to moe vidjeti. Zar se ne znoji i ne pjeni? Morat du se sam osvjedoiti.

130

Dotjerao je svoga konja do moga i pruio ruku da pipne moga. Ustuknuo je i podigao prednje noge uvis. Ostavite se toga, Sire! molio sam ga on ne trpi bijelce. Pa i vi ste jedan od bijelaca! Jesam, ali me smatra Crvenokocem. O! Zato ta maskarada sa pokrivaem? Kako prepredeno! ovjek od vas zaista moe jo mnogo da naui. Ali miris, miris! Indijanac mirie na ... na ... hm, kako' da se izrazim? Mirie na neistodu, na prebivalite, na ... na, no jednom rijeju ima miris divljaka! Bijelac nema takav vonj. Iako ste se maskirali, konj bi po mirisu morao osjetiti da vi niste Indsmen. Ali ja sam "meutim promijenio svoj miris. Postoji prokuano sredstvo kojim se ak i ovakav konj moe prevariti. Kakvo sredstvo? To je moja tajna. Nakon nekoliko sati ovaj de miris nestati i kada budem sa sebe skinuo pokriva i nataknuo eir, ogat de primijetiti prevaru i poet de da se odupire. Borba koju sam dosada izbjegao, odvijat de se tada na otvorenoj preriji, i to po danu. Ovo to sam dosada uinio bilo je vrlo opasno po ivot. Well, moram vam vjerovati, ali ved gorim od radoznalosti da vidim kako dete uspjeti da savladate konja. Vrlo lako. Zato mi je potrebno dovoljno prostora, jedino prostora, i njega du ondje imati u izobilju. A sada vie ne govorimo, ved hajdemo naprijed da bismo se to vie udaljili iz kraja Kaam-kulana. Pustite me naprijed da mi ne zastraite konja! Proao sam mimo njih da bih stigao na elo. Bob mi u tom ree: Zato massa Shatterhand ne govoriti sa svojim masser Bobom? Masser Bob hode redi hvala! Nije potrebno, dragi Bobe. A ja hodu priati kako crveni Indsmeni zarobili masser Boba. Kasnije. Sada nemamo vremena za to. Sada je najvanije da se ti dobro slae sa mojim vrancem. O... o... o... vranac biti vrlo dobar konj, a Bob njegov vrlo odlian jaha. Obojica se dobro poznavati i letjeti kao munja preko prerije! Da, dobri Bob je sada kudikamo bolje jahao nego prije kada je prvi put sjeo u sedlo. Tom prilikom se je grevito drao konju za vrat i grivu, ali ipak je sve vie i vie klizio unazad dok se nije srozao niz rep. Povodom toga dobio je nadimak* Sliding-Bob, dakle Klizajudi Bob. Kasnije se bio uputio i kod Bloody Foxa bio u dobroj koli. Sada je tako jahao da za nama nije zaostajao, to se moglo vie pripisati konju no jahau. 131

Od trenutka kada sam napustio Dolinu zeeva, nismo imali vie ega da se bojimo. Sa naim izvrsnim konjima nije nas nitko mogao sustidi. Da su nas i proganjali, bili bi to samo mladi ljudi koji nam ne bi mogli mnogo nauditi. Ipak smo jahali jo nekoliko sati ne zadravajudi se i tek onda se zaustavili, jer smo jo stajali pred dugim putem. Od mjesta gdje smo se zaustavili do Nargoleteh-tsila imali smo jo itav dan jahanja. Tu je bio ugovoren sastanak sa Apaima. Privezali smo svoje konje za kolide i ostavili im toliko dug laso da bi imali dosta prostora za pau. Svoga sam morao privezati malo podalje jer nije htio biti u blizini ostalih. Ritao se i ugrizao druge. Kada smo bili svi na okupu i sjeli, Bob upita: Sada imati vremena i sada smjeti masser Bob svakako priati kako Indsmeni njega uhvatili? Da, priaj odgovorim mu, jer nas ionako inae ne bi pustio na miru. Veoma sam se zaudio to te je Bloody Fox ostavio na cjedilu. Masser Bob se ne uditi. Ti to ne shvada. Da li ste bili u lovu? Da, u lovu. Znai, bili ste zajedno? Zajedno kimnu mi. Tebe su uhvatili, a on je pobjegao? Da. Koliko je Crvenokoaca bilo koji su vas napali? Deset i jo deset i opet jo jedanput deset. A moda i vie. Bob nije dobro brojati. Dakle, otprilike trideset. Kako ja poznajem Bloody Foxa, on nije ovjek koji se plai da krene za tridesetoricom Crvenokoaca. On je dobro znao da si pao u njihovo zarobljenitvo. Massa Fox moda ne znati. Ne? Zar nije vidio? Nije. Ali vi ste bili zajedno! On ne biti kod masser Boba, a ja ne biti kod massa Foxa kada crveni Indsmeni dolaziti. O, to je neto drugo! Vi ste se, znai bili razdvojili?

132

 Da. Mi bili ili od kude, jer samo jo malo mesa imati. Majka Sanna ostati sama kod kude, a mi iz Llano Estacado napolje da loviti i donijeti mesa. Mi dugo ne nadi divlja, dok daleko, daleko dodi na Kino brdo. O, bili ste na Nargoleteh-tsilu? Pa tamo demo danas i mi! Nargoleteh-tsil, to biti tano. Tamo ste lovili? Da. Mi ustrijelili dva bizona. Dati mesa, veliku koliinu mesa. Rezati meso u komade i objesiti u kaieve, njih nositi. Imali povesti konje za teret da meso nositi kudi. Kada biti gotovi sa vjeanjem, otidi, traiti opet tragove bivola, massa Fox lijevo, a masser Bob desno. To nije bilo pametno. Vi se ili niste smjeli razdvojiti ili je jedan od vas morao ostati kraj konja i mesa. To si na svaki nain ti morao biti. Moda to biti bolje. Massa Shatterhand to dobro znati, bolje od Bloody Foxa, a mnogo bolje od masser Boba. Bob jahati daleko, vrlo daleko i ne nadi bivola. Konano okrenuti se, jer poeti kia. Tada dodi Komanci i njega opkoliti. On se braniti, ali oni ipak zarobiti masser Boba. Oni njega pitati ta tu htjeti i ta ovdje raditi. On nita kazati. Oni sada tudi masser Boba, ali on ipak nita odati. Kako oni jahati po njegovoj stopi na Kino brdo, poslati uhode na ijed. Uhode dodi ponovo i tiho govorili ta vidjeti na Kino brdo. Tada odjahati, brzo. Trojica jahati polako za njima sa masser Bobom. Uskoro stidi na Kino brdo, masser Bob uti pucati. Tada stidi. Komani biti u logoru i kod massa Bloody Foxa. A on otidi. To je dakle tako bilo, tako! On se bio prije tebe vratio, pa su ga napali. On je ustrijelio nekoliko od njih i utekao. Da, biti otidi, biti otidi. Vie njih za njim. Ali kasnije vratiti se i njega ne biti nadi. ta su tada uradili Crvenokoci? Vezati masser Bob na konja, nakrcati meso na konje, jahati dalje. Kuda? Jahati skoro dva dana, i onda vezati Boba u ator. Oni njemu redi, oni htjeti uzeti i Bloody Foxa, i kada njega donijeti, tada massa Fox sa masser Bobom trebati umrijeti na stupu muenja. Hm! Da li je kia jako padala? Jako! Kia idi masser Bobu do koe. Sada mi je sve jasno. U koje je doba dana to bilo, Bobe? Kada masser Bob okrenuti se, skoro biti vee. I kada dodi na Kino brdo sa Indsmenima, ved poelo vrlo mrano biti. 133

 Fox se je vjerojatno bio vratio natrag, samo se nije usudio otidi do naznaenog mjesta. A da se i usudio i primijetio da su otili, nije ih mogao slijediti jer se njihovi tragovi po mraku nisu vidjeli. Njihovi tragovi su brzo nestali, jer se ugaena trava uslijed kie brzo podigla. On tada nije mogao znati da su te Crvenokoci presreli i uhvatili. Sigurno je mislio da si zalutao, pa je poao da te trai. Bududi da te nije pronaao, vjerojatno je ekao itav dan na tvoj povratak. Pretpostavljao je da se nisi vratio to si ugledao Crvenokoce. Da, to svakako misliti. Mogao je pomisliti i to da si se vratio poslije prepada na njega, i da te oni nisu opazili. A ti opet kada si vidio da njega nema, krenuo si dalje, jer njega tamo nije bilo. Da, kudi, majci Sanni! O tebi je to mogao da misli. I kada mu nije polo za rukom da slijedi Crvenokoce, jer mu nije bilo poznato na koju su stranu otili, nije mu nita drugo preostalo ved da se vrati kudi i da vidi da li si i ti stigao. Ali kada massa Bloody Fox vidjeti da masser Bob ne biti kod majke Sanne? Tada je vjerojatno ponovo otiao da te dalje trai. Tko zna gdje i koliko je dugo krstario a da te nije mogao nadi! A sada mene ponovo vidjeti, o ... o ... o! Massa Shatterhand voditi sama masser Boba kod majke Sanne i massa Foxa? Da, odvest demo te kudi. Crvenokoci su se digli da izvre prepad na vau kudu i da uhvate Bloody Foxa i ubiju ga. To oni neka ne usuditi! Masser Bob njih ubiti i ustrijeliti sve, sve, sve! Nitko od njih iv ostati, niti jedan! Zakrgutao je zubima, to je neto znailo, jer je njegovo zubalo moglo i panteri da slui na ast. Tada je nastavio: Da, svi oni, svi umrijeti, jer oni tudi masser Boba i njemu nita dati jesti. On imati mnogo gladi, a oni nita initi nego smijati! Sada de biti vremena da i to nadoknadimo. U mojim bisagama ima dovoljno mesa za tebe. Idi onamo i uzmi koliko god moe pojesti! Da, masser Bob sebi uzeti. On upravo imati veliku glad kada massa Shatterhand dodi u ator i njega osloboditi. No, to ba nisam primijetio, jer sam te morao buditi. Spavao si vrlo vrsto. O... o... o!... masser Bob imati veliku glad i u snu!

134

Uzeo je mesa i jeo. Uzeo je ponovo i jeo, zatim jo jednom, i to je pojeo... jeo... jeo, sve dotle dok vie nije bilo ta da se uzme. Znao sam da je veliki junak na jelu, ali takvu koliinu kao danas nije jo nikada pojeo! Pri tome nam je ispriao sve pojedinosti svog zarobljenitva u Dolini zeeva. Za nas tu nije bilo niega znaajnog. Raspitivali smo se da li je to opazio dok je tamo bio. Na alost nismo nita uli to bi nam bilo od koristi. Iako je bio dobar, vjeran momak, hrabar i razuman na svoj nain, on ipak zbog svojih skromnih duevnih sposobnosti nije mogao onako zapaati kao jedan Zapadnjak. U praskozorje ustadosmo i uzjahasmo na konje. A sada me zanima ta de va konj uraditi ree Old Wabble. Sada prestaje svaka maskerada. Da. Hodete li moj indijanski pokriva staviti na svog konja, Mr. Cutter? Hodu, dajte mi ga! Jo ne. Tek tada kada ved budem na konju. Dobacit du vam ga. Priao sam konju da ga pomilujem. Pokazao se je nepovjerljivim i nemirnim. Naskostrijeio je grivu, frktao i trzao laso. Miris biljke se bio izgubio, a ivotinju sam jo jedino indijanskim pokrivaem drao pod varkom. Izvukao sam kolid iz zemlje, gurnuo ga u bisage, prebacio se preko konja, odrijeio laso sa vrata i smotao ga u omu. Ostali su se skupili iz radoznalosti, ali su se drali malo podalje, plaedi se da ih ivotinja uslijed iznenadnog bijega ne pregazi. Neko neobino drhtanje prolo je njezinim tijelom. To drhtanje mi je bilo poznato. Bio je to predznak bliske borbe. U trenu je poletio pokriva prijeko do Old Wabblea. Isto tako brzo prebacio sam sebi preko ramena laso. Jednom rukom sam dohvatio provizorne uzde, a drugom sam izvukao eir ispod kaputa, stavio sebi na glavu i dobro ga nabio. Tada je konj zabacio glavu, za trenutak me pogledao, zanjitao glasno i bijesno, te se ustremio. Pritegao sam uzde objema rukama jo vrde i zabio jo dublje natkoljenicu u njegova bedra. Propeo se toliko visoko da mi se je inilo da demo se svaki as sunovratiti. Gurnuo sam ga naprijed i povukao tako snano u stranu da se je ak okrenuo jednom oko svoje osi. Tada je stao na prednje noge i ritnuo stranjima uzalud. Pogrbivi lea jogunasto se pradakao sa sve etiri po zraku. Tada je mirno zastao- ne bi li me obmanuo. Ponovo je iznenada skoio u stranu potpuno ukoenih nogu ne bi li me zbacio na drugu stranu opet uzalud! Izvodio je sve mogude doskoice dobro dresiranog konja ne bi li me zbacio ali ja sam ostao vrsto u sedlu. Bravo, bravo, Sir? doviknu mi stari Wabble. Savreno se drite, moramo vam redi. S ovom mrcinom nije lako izadi na kraj i izgleda kao da ima avola u tijelu! O, ovo dosada nita nije bilo odgovorih mu. Bit de jo neprijatnije, samo ekajte!

135

Tada se konj baci na zemlju i poe da se valja kao da je shvatio moje rijei. Poeo je da mlatara nogama i da se rita. Pao sam sa njega, ali sredom zadrao sam se na nogama, jer bi u protivnom bio izgubljen. Dok se ivotinja valjala as na jednu as na drugu stranu, ja sam skakao raskreenih nogu i pazio da ivotinja ostane poda mnom. To je bilo vanredno naporno. ovjek je morao unaprijed da zna na koju de se stranu okrenuti ivotinja i da pazi kako ne bi dobio udarac kopitom. A jo tee je bilo naslutiti kada de se didi, jer je mogao ovjeka u stranu da odbaci i da odmagli. Skoio je na noge i podigao me ravno uvis. Uhvatio sam ponovo uzde koje sam za vrijeme valjanja bio ispustio. Bravo, bravo! doviknu mi starac. Zounds, kakva betija! To nitko ne moe ponoviti osim Old Wabblea! Bit de jo i gore, Sir! doviknuh mu. elim prvo da je zamorim i tek onda da je potjeram. Uzjaite kako biste me brzo mogli slijediti! Dok sam to govorio, konj je ponovio ved prije opisane vragolije, valjao se i po drugi put te ponovo skoio na noge. Dosada se borila ovjekova inteligencija sa voljom ivotinje. Meutim, sada je nastupio as da se ogledaju nae sirove snage. U takvim prilikama uvijek sam ja pobijedio. Dosada me u tome jo nitko nije mogao dostidi. Pritegnuo sam jae uzde, nagnuo se vie naprijed, pritisnuo konja koljenima to sam jae mogao. Konj stade ukoeno. Oslunuo sam. Da li du uti glas koji sam oekivao ili ne? Da, uo sam ga. Dugo, duboko bolno stenjanje dolazilo je iz. pritjenjenog mu grudnog koa. Bio je to siguran znak da de pobjeda biti moja ako mi ne popusti snaga. ivotinja je ponovo htjela da se ustremi i da se ritne prednjim i zadnjim nogama. Nije joj uspjelo. Pritegnuo sam je i stisnuo jo vrde. Nakon svakog uzaludnog pokuaja glasno je zastenjala. Ubrzano je disala. To je trajalo nekih pet minuta, a moda i vie. Pjenuala se i bacala bijele vale na sve strane. Divno, divno! uzvikne ushideno Old Wabble. To jo nikada nisam vidio. Da, divno! Lako je njemu govoriti. Samo da je on bio na mome mjestu! Kakav napor! Pluda su mi htjela da puknu. Znoj je izbijao iz svih mojih pora, ali nisam poputao. Tada je konj jo jednom pokuao da se dolje baci, ponovo da se valja. Nije mogao. I sada jo samo jedan podulji stisak njegovih bedara... ljudski miidi su pobijedili. A konj se skljokao. Divno! zaurla stari. Meni to ne bi uspjelo. Istina je, Sire, vi ste daleko bolji jaha od mene. Old Surehand je mirno stajao i nije progovorio niti jedne rijei, ali su mu se oi svijetlile. Lijepo, lijepo, o lijepo! viknu Bob. Massa Shatterhand ved esto to initi sa stranim i divljim konjima. Masser Bob biti tamo i vidjeti! Jo ni izdaleka nisam gotov odgovorih. Pazite, sada de pojuriti! Stajao sam rairenih nogu nad konjem, tijelo mi je bilo nad njim nagnuto i drao uzde. Bio je ponovo sakupio snagu, digao se na noge i ponio me. Tada je stajao nepomino nekoliko asaka. Onda pojuri kao da ga je izbacila neka opruga. Sjedio sam vrsto na sedlu, pustio ga da juri, vodedi rauna da se 136

dri pravac kojim smo mi namjeravali idi. Ostala trojica su jurila za mnom. Nakon kratkog vremena ivotinja je ponovo po-kuala da me se oslobodi. Ukrotio sam je kao i maloprije te se ponovo skljoka. Sada sam znao da vie nede pruati otpor i stao sam u Stranu upravo u asu kada su me ona trojica sustigla. Pritegoe svoje konje i zaustavie se. Old Wabble upita: Zar ste pustili uzde iz ruku i ostavili da ivotinja slobodno lei! A ako bi sada kidnula, Sire? Ostat de, pobijeena je, moja je! odgovorih. Ne vjerujte toj betiji! Bila bi velika teta kada bi vam nakon takvog napora pobjegla! Nede pobjedi. Pazite samo! Razumijem se u dresuru! Poloio sam svoju ruku konju na glavu i rekao: Naba, naba ustani, ustani! Skoio je na noge. Polako sam uzmicao i nareivao. Eta, eta doi, doi! Krenuo je za mnom, as desno as lijevo, naprijed i natrag. Kada sam sezaustavio, tada se i on zaustavio. 'Velianstveno, zbilja velianstveno! viknu Old Wabble. Da ovjek to nije vidio vlastitim oima, ne bi povjerovao! Znai, priznajete da sam ga ukrotio. Yes, yes and yes! A da ni ruke, ni noge, a ni vrat nisam slomio! Nemojte o tome vie govoriti, Sire! Nisam mogao ni zamisliti da u jahanju nadmaujete ak i starog Wabblea! ak? Izgleda da vi sebe smatrate najboljim jahaem na zemaljskoj kugli! Vas nadmaujem, da, ak i tvrdim, ali ne iz ponosa ili nadmenosti. Slobodan sam da primijetim: poznavao sam jahae koji su i mene daleko nadmaivali. All devils! Rado bih vidio takvog momka! Jahao sam konje koji su vrijedili i pedeset hiljada dolara, pa ak i vie od toga kada su bili na prodaju. Ako uzmete vrijednost tih konja, koliko li su tek vrijedili njihovi jahai! Pokuajte samo da uzjaete na uvjebanog kirgiskog konja, kurdistanskog ratnog konja ili perzijsku kobilu, uvjebanu na staroparski nain! Prema ovdanjim pojmovima vi ste odlian jaha. Ali tamo bi vam se smijali! Kirgiski kurdistanski staropartski? Neka me objese ako znam ta je to! Zar ste vi takve konje jahali? 137

 Jesam, a na Bob bi na mom mjestu rekao: dobro smo se razumjeli. O... o... o! ree Bob u neprilici. Masser Bob ne kazati tako, jer Bob ne biti tamo! Hm, hm, hm! gunao je starac. ovjek je sebe smatrao dobrim momkom, a to nije! Molim, nisam tako mislio, Mr. Cutter. Vi ste na svaki nain odlian jaha, naime, u smislu kauboja. Crvenokoac jae drugaije. Priznat dete, zar ne? Yes. Zato to mi je indijanska kola vrlo dobro poznata, mogao sam konja savladati, inae ne bih. Podsjetite se samo da postoje jo mnogi drugi narodi jahai. Arapi, Beduini, Tuarezi, Perzijanci, Turkmeni, Kirgizi, Mongoli i tako dalje, i svaki od ovih naroda ima svoj vlastiti nain jahanja. Zar moe onda ovjek koji dobro poznaje kolu jahanja uopde sebe smatrati najboljim jahaem i u udu se zapitati: zar je ovaj bolji od mene? Ne moe, Sire! Vidim da ste opet poeli propovijed. To to navodite, moram priznati, sasvim je tano. Mogli ste mi jednostavno redi: ne hvalii se, stari Wabble! Ne zato to bih mislio da sam neto bolji od vas i to vie znam, ved da vas omekam. Sjedate li se jo onog ostaviti na cjedilu. Vi ste mi i tamo u Kaam--kulanu takoer htjeli dati dobru lekciju, i to u vrijeme i u takvoj situaciji kada je svaka lekcija suvina, a koja je mogla sve pokvariti. Egad, u pravu ste, Mr. Shatterhand! priznao je. Ja sam stari tvrdoglavac, zato to u ivotu nisam jo nikada naiao na pravog majstora. Ukorili ste me rijeima, a jo vie djelom. Ja to primam ad no-tam. Radite to vas je volja. Nedu vie prigovarati; it's clear! Da. Vidjet dete da de se konj odsada vladati kao vjeran i posluan pas rekao sam mu. Sada krenimo dalje! Svakako najprije do Altschese-tschia, odakle smo juer ujutro bili otili? pitao je Old Wabble. Ne. Nedemo se vie vradati do Male ume. Zato? Ako mislimo podi do Kinog brda, ona nam je usputna! Sjetite se samo izvidnice koja je tamo bila ubijena! Oni se nisu mogli vratiti natrag. To je svakako pobudilo nepovjerenje kod Komana. Uvjeren sam da de Vupa-Umugi poslati za njima nekoliko ratnika. Smijemo li dozvoliti da nam ovi uu u trag? Ne, jer bi nas slijedili do Kinog brda i sve bi bilo odano. Ali Webster, Hawley i Dugi no su takoer ostavili tragove koji vode onamo! To je bilo juer. Oni se prema tome vie ne mogu vidjeti. Onda demo morati podi zaobilaznim putem. Ali kojim? Moda izmeu Male ume i Plave vode? To ne ide jer bi nai tragovi bili mnogo prije i mnogo lake otkriveni. 138

 Morat demo moda jo dublje zaci udesno. Znai opet preko Rio Pecosa? Taj put je svakako zaobilazan, a uz to jo i kakav! Zar nije predugaak, Sire? Odmahnuvi glavom, Old Surehand ree: Nepopravljivi ste, stari Wabble! Upravo ste bili rekli da vie nedete brundati, a sada ste ponovo poeli. Well, vie nedu redi niti jedne rijei! Slaem se sa Mr. Shatterhandom. Da li je ovaj zaobilazni put dui ili nije, mi ga moramo napraviti. Zar ne primjedujete da Mr. Shatterhand ovim potezom eli jednim udarcem da ubije dvije muhe? To da se nai tragovi nede modi vidjeti. Well! A druga? Nale-Masiuv! Nale-Masiuv? Zar je on muha? Kako to? Pa danas je tredi dan! Stvarno! Raunajudi od one veeri kod Plave vode danas je tredi dan, kojega dana Nale-Masiuv namjerava sa svojih stotinu Crvenokoaca da doe! Da li demo podi za njim u traganje? Da odgovorih. Bit de nam od velike koristi da doznamo da li je on ved ovdje ili nije. Pretpostavljamo da de Crvenokoci odmah nakon njegovog povratka krenuti ravno prema Llano Estacadu. Mi se moramo po tome ravnati. Odsada demo se morati drati vie desno. Hajdete, kredemo, Messieurs! Messieurs! ponovio je Crnac. Imati massa Shatterhand i na masser Boba misliti? Naravno, naravno da jesam. Onda biti masser Bob isto sa messieurs? Razumije se, dragi Bobe! O... o... o... Bob takoer sa messieurs! Crni Bob biti dakle isto takav dentlmen kao bijeli dentlmen! On se mnogo veseliti i sada pokazati da je isto tako hrabar i smion kao bijeli lovac. Na alost on ne imati puku da ubije crvene Indijance! Dobit de jednu. Kod Male ume smo nekoliko zaplijenili. Jednu od njih du ti izabrati. A i drugo to bi ti nedostajalo, kao na primjer no i tome slino, i to de dobiti. Milovao sam svoga konja i on je to bez negodovanja primao. Poeo sam pregledavati njegova kopita. On je to tako mirno podnosio kao neki seljaki konj koji stalno boravi u staji i ivi u najboljem 139

prijateljstvu sa svojim gospodarom. Kada sam ga uzjahao ostao je na mjestu. Ukratko, drao se kao dobro uvjebani vojniki konj. U meni je vidio svoga uitelja. Videdi to, Old Wabble ne ree ni rijei, ved samo mahnu glavom. Nije vie bilo potrebno da se drim po strani jer se vie nije plaio ostalih konja, a ni ljudi. Sada smo se mogli drati svi na okupu, te je as jedan as drugi priao svoje dogodovtine. A i Old Surehand nam je ispriao neke svoje pustolovine. Nain izlaganja mu je bio kratak, saet, i nije se primjedivalo da se time htio hvalisati. To to smo iz njegovih usta uli bili su prije izvjetaji no prie. Old Wabbleu se je tokom prianja pruala ede prilika da postavi po neko prepredeno pitanje. Pripovijeda, odgovarajudi na njegova pitanja, istovremeno se morao dotadi svoga porijekla kao i svog ivota. Old Surehand je" ipak znao neke stvari mudro preutjeti, i po njemu sam vidio da nije bio sklon ita da kae na to bi mu se mogla staviti neka primjedba. Govorio je o svome ivotu i iskustvima na Divljem zapadu, Vie od toga starac nije mogao iz njega izvudi. Ja sam se sa svoje strane uvao da dotaknem takvo pitanje zbog koga bi mogao pomisliti da sam radoznao. U tome je prolo prijepodne i vedi dio poponeva. Ved se pribliavala veer kada smo stigli na ono mjesto Rio Pecosa koje se moglo nalaziti na jednu milju, daleko sjeverno od uda Plave vode. Preplivali smo je, jer Plavu vodu smo s one druge strane mogli obidi. Doavi na drugu stranu, otkrili smo tragove koji su ili u blizini vode niz rijeku. ' Halo! ree Old Wabble. Evo nam dokaza da je Nale-Masiuv sa svojim Crvenokocima ved stigao! Old Surehand baci samo kratak pogled na tragove te ree: To nije bio on. Nije? Kako to? Koliko je Crvenokoaca imao da dovede? Stotinu. Zar ovo mogu biti tragovi stotinu jahaa? Ne. Priznajem. Ako on to nije bio, htio bih znati tko... hm! Moda je to samo prethodnica njegovih ljudi? To je mogude. U tom sluaju bi ostali morali idi za nama i na taj nain otkriti nae tragove. Sta bi se tu onda dalo uraditi? Mi ne smijemo sami sebe otkriti. Neka Mr. Shatterhand odlui to treba poduzeti. Nagnuo sam se malo preko konja da bolje osmotrim otiske kopita, te sam rekao:

140

 Moglo je biti oko dvadeset jahaa, koji su se svakako osjedali vrlo sigurni jer se nisu kretali u guijem hodu. Tragovima ima najmanje etiri sata. Onaj koji za nama bude dolazio i imao otro oko modi de nae tragove vrlo lako da razlikuje od prvih. Ali vee je blizu. Mrak de onemoguditi da se vidi razlika u tragovima. Idimo samo dalje ovim tragovima. Morat du ih bolje ispitati. Potjerali smo nae konje po tragovima i ubrzo stigli do mjesta gdje su se konjanici bili zaustavili. To mjesto je bilo sa rijene strane zatideno grmljem sa malim otvorom. Da bilo je oko dvadeset jahaa ponovio sam. Drugo neto se ne moe ustanoviti. Znai izvidnica? upita Old Wabble. U to sumnjam. Zato bi Nale-Masiuv podijelio svoju etu i poslao izvidnicu? To se samo ini uoi bitke ili kada se netko nalazi u vrlo nesigurnom kraju. O nekoj borbi jo ne moe biti ni govora, a i ti ljudi se nisu mogli osjedati nesigurnima, jer bi inae jahali na sasvim drugi nain. Ovdje se ne radi o izvidnici, ved o nekoj sasvim samostalnoj eti. Sjetio sam se mladog poglavice Schiba-Bigka, jednog od svojih poznanika, koji se takoer mora nadi kraj Plave vode, ako je naumio da sa Vupa-Umugijem krene za Llano Estacado. Vjerojatno, on bi morao biti njihov voa. Moda je on proao ovuda. To je lako mogude, Sire. Sta demo sada? Hodemo li idi za ovim tragom? Nema smisla. Mogli bismo se samo izloiti opasnosti. Mi se "i unato tome moramo spustiti niz rijeku kako bismo stigli ponovo na drugu obalu! Da, samo ne tako blizu vode, gdje bismo svakog trenutka mogli susreti Crvene. Nainit demo luk i to takav da demo tek uvee stidi ponovo do traga. Tada de ved biti mrano i nitko nas nede opaziti. Vrlo mudro, ali ujedno i opasno. Pretpostavimo da de se, jo prije no to padne mrak, za nama pojaviti Indsmeni i ugledati mjesto odakle smo napustili tragove. Nai bi im odmah morali pasti u oi. Slijedili bi nas i bili bismo otkriveni. Da, ako bismo glupo poeli. Mi se moramo odvojiti ondje gdje se to ne moe prepoznati. A to mjesto se nalazi ovdje. Sta mislite da ovaj otvor u grmlju ne bi pruao za ovo najbolju mogudnost? Bila rupa ili ne, oni de ipak primijetiti da se odavde odvajaju tragovi. Nede ako pravilno postupimo. Mi ne smijemo laganim hodom prodi kroz otvor, ved ga preskoiti. Ako se nai konji ovdje zaustave na skok, oni to ne mogu primijetiti, jer de ovo mjesto biti potpuno ugaeno i prekriveno mnogim tragovima. Nai de se konji s one strane otvora ponovo dohvatiti zemlje. To de svakako s one strane ostaviti otiske kopita. Ali se oni s ove strane nede modi vidjeti, jer je otvor uzan, a granje dolje isprepleteno. Morat demo visoko skakati i uvati se da ne otkinemo lide ili ak i granje. Well, to ved ide, Mr. Shatterhand! Tko de prvi da skoi? Ja. Poite pojedinano za mnom i radite isto to i ja! 141

Zauzdao sam konja i uz moju je pomod, u dugakom luku, poletio izmeu granja na drugu stranu. Ovdje se nisam zaustavio, ved napravio mjesto i za ostale. I oni su preli isto tako dobro kao i ja, te smo presjekli uzani rub ume uz rijeku i stigli na istinu. Odavde smo nastavili pravcem, koji je leao pod pravim uglom od rijeke, tako dugo dok se nismo dovoljno udaljili a da nismo mogli biti opaeni. Zatim smo ponovo jahali prvobitnim smjerom i kada smo se dovoljno udaljili, okrenusmo natrag prema Pecosu. Stigavi do njegove obale, nalazili smo se oko pola milje nizvodno od prijelaza i bili prisiljeni da se vratimo opet natrag. Mori! i smo sada biti veoma oprezni jer je u meuvremenu ved bio pao mrak. Na poloaj nije nikako bio siguran. Zbor; pojaanja koje je Vupa-Umugi oekivao morali smo biti pripravni na susret ba kod prijelaza. Zato smo sjahali s konja i krenuli pjeice, vodedi svoje konje i pazili da ne izazovemo ni najmanju buku. Uskoro se je pokazalo da taj oprez nije bio na od-tnet. Prije no to smo stigli do prijelaza, osjetili smo vonj neega to gori. U blizini se nalazila vatra. Mi smo se zaustavili. Prije svega morali smo doznati tko je zapalio vatru. To sam htio sa Old Surehandom izvesti. Nae konje i puke predali smo Old Wabbleu i Bobu i krenuli uljajudi se. Sa svakim korakom miris dima postajao je jai. Bili smo na malom odstojanju od prijelaza kada ugledasmo vatru. Gorjela je u blizini vode. Nismo mogli vidjeti tko se kod nje nalazi jer nas je razdvajalo bunje. Uz najvedi oprez provlaili smo se sve dalje i dalje dok najzad nismo stigli do grmlja.'Lealo je na nekih dvadeset koraka od vatre uz koju su sjedila dva Indijanca, licem okrenuti jedan prema drugom, te smo obojicu vidjeli iz profila. Bili su Komani. Sta su oni traili ovdje kraj prijelaza? emu im je sluila ova vatra? To su bila dva pitanja na koje je trebalo nadi odgovor. Ali to nije bilo teko odgonetnuti. Old Surehand je mislio isto to i ja. Doanuo mi je: Nale-Masiuv jo nije ovdje. Vaa nagaanja su na svom mjestu, Sire. Da. ekaju njega. Postavili su strau da ga doekaju. Zato smatraju da je to potrebno? Vrlo jednostavno. Nale-Masiuv pripada drugom plemenu nego Vupa-Umugi, i njegova lovita su mnogo udaljena odavde. Zato mu je i nepoznat prijelaz, a ova dvojica treba da mu to pokau kada bude stigao. Vjerojatno je tako. Sreda to smo tek predvee stigli ovamo! Da. Po danu bi nas svakako opazili, jer su vjerojatno ved i tada bili ovdje.- Miris njihove vatre nas je sauvao od toga da budemo otkriveni. Bilo bi zlo da su nas ugledali. Iako im ne bi uspjelo da nas uhvate, ipak bi doznali da se mi jo uvijek ovdje nalazimo, a oni su bili u suprotno uvjereni. U svakom sluaju ova vatra je dokaz da misle kako smo mi ved preko devet brda. Oni bi se inae uvali da upale vatru da vjeruju da se mi jo uvijek u ovom kraju nalazimo. Ti se glupi momci nede nikada opametiti!

142

 Ne mogu se potuiti da im nismo pruili prilike da se opamete. Od vas su primili dosta dobrih lekcija. Hodemo li ostati ovdje? Htio bih. Ja isto. Premda sjede kao isklesani, ipak je mogude da meu sobom razgovaraju. Ako razgovaraju, tada demo moda neto i doznati. Onaj s desne strane je vanredan ratnik. Zar ga poznajete? Da. Kada sam ih prislukivao tamo prijeko kraj Plave vode, sjedio je sa poglavicom i uestvovao je pored starca u razgovoru. Ako vode neki razgovor, onda vjerojatno o njihovim ratnim namjerama. Sluajte samo! Crvenokoac, o kojem smo maloprije govorili, rekao je neku rije, ali tako odsjeno i prigueno da ga se nije moglo razumjeti. Drugi mu je odgovorio, ali za nas opet nerazgovjetno. Povremeno su tako padale pojedine rijei a da nismo mogli saznati na koga i na to su se odnosile. Tada smo priljubili nae ui uz zemlju kako bismo ih bolje uli. Tek to smo to uinili, Old Surehand me laktom znaajno gurnu. Odmah sam znao to je time mislio, jer sam i sam uo suanj na koji me je htio upozoriti. Taj zvuk je bio obojici dobro poznat. Bio je to potmuli topot kopita konja na mekoj zemlji. inilo se kao da su konji pokatkad zapeli za neki korijen ili o neto drugo tvrdo. Da to nisu moda nai konji? upita Old Surehand. Nisu. Zvuk dolazi odozgo. Onda se ovdje radi o Komanima, inae bi vie pazili i svoje konje opreznije vodili. Komani su. Ali ne znaju da ovdje sjede Crvenokoci. Zar oni ne vide vatru? Ne. Po zvuku bi se moglo zakljuiti da se oni odavde nalaze udaljeni barem osamdeset koraka, a pred njima se nalazi gusto bunje koje skriva vatru. Ali dim bi morali osjetiti! Ne. Vjetar dolazi sa gornje strane i nosi dim, a s time i miris prema dolje. U trenutku kada budu otkrili vatru, zaustavit de svoje konje, sjahat de i douljati se. Tada demo svakako neto doznati. ekali smo. Potmuli um se ponovio jo dva puta. Oba Komana kraj vatre ga nisu ula, jer nisu prislonili svoje ui uz zemlju kao to smo to mi uinili. Tada se je sve utialo. Prolo je izvjesno vrijeme. Putnici su sigurno bili oprezniji i poeli se tiho pribliavati. Tada je neto iznenada zautalo u grmlju na suprotnoj strani i zaorio glasni HIIIIIIIH!. Oba straara su prestraeno skoila. I ved su se uputili ka, grmlju u kojem smo se i mi nalazili kako bi se sakrili. I mi smo skoili da bre bolje pobjegnemo. Tada se s one strane zauo upitni zov: 143

 Vupa, Vupa? uvi, straari zastadoe, a jedan od njih odgovori: Umugi, Umugi! Ponovo su sjeli. Bili su smireni jer ih je ovaj zov uvjerio da doljaci nisu neprijatelji. Vupa ... Umugi, bio je ugovoreni znak raspoznavanja. Vidi se da su Crvenokoci nauili od bijelaca da se slue lozinkama. Poslije izvjesnog vremena dva su se jahaa sputala s uzvisine. Vjerojatno su se prvo bili vratili po svoje konje jer smo ih ugledali kako kraj vatre sjahuju sa njih. Nas dvojica smo se ponovo priljubili uz zemlju. Pridolice su sjele kraj straara a da nisu odmah progovorili. Takov je obiaj kod Indijanaca. Tek nakon nekih pet minuta poeo je govoriti onaj kojega sam spomenuo kao vrsnog ratnika i koji je vodio razgovor, dok je njegov drug utio. Oekivali smo nau crvenu bradu. Vupa-Umugi eka nestrpljivo. Zar ratnik smije da gubi strpljenje? upitao je jedan od doljaka. On to ne smije pokazati, ali to moe biti. ekamo ovdje ved od poslijepodneva. Vi dolazite kao prethodnica. Kada de stidi Nale-Masiuv? Danas nede. Mi ne dolazimo kao prethodnica, ved kao njegovi glasnici. Gdje je Vupa-Umugi sa kojim elimo govoriti? Logoruje kraj Plave vode. Odvedi nas k njemu! Moemo jo priekati. Moja brada znaju da mi je uho i poglaviino povjerenje naklonjeno. Ako ne elite da vas bijesan doeka, predajte poruku meni da poglavicu pripremim. Oba glasnika su se upitno pogledala. Tada onaj koji je vodio razgovor ree: Da, poznato nam je da si usta i uho poglavice Umugi ja i zato demo ti redi to eli saznati, iako nam je zapovjeeno da jedino s poglavicom govorimo. Nale-Masiuv danas ne moe sa svojih stotinu ratnika da doe. Uf! Zato? Zato to su ga zadrali bljedoliki sa kojima se morao boriti. Ima li u blizini bljedolikih? U blizini ne, ali s one strane Mistake-kanjona naili smo iznenada na vojnike bljedolikih koji su nas napali. Bilo ih je tako mnogo da smo morali pobjedi, a pri tome su mnogi nai ratnici bili ranjeni, a mnogi i ubijeni. Bljedoliki su nas progonili i rastrkali. Uveer se samo petnaest ratnika nalo pred poglavicom. 144

 Uf, uf, uf! ta de na to redi yupa-Umugi! Moda de odloiti svoj pohod na Llano Estacado i krenuti prema Mistake-kanjonu da vas osveti! To ne smije uiniti! Na poglavica Masiuv izdao je zapovijest da mu to saopdimo. Bljedoliki sa kojima smo se borili nisu Zapadnjaci ved vojnici. U sluaju da ih pobijedimo i da samo makar jednom uspije da se vrati u svoju utvrdu, tada de poslati stotinu i opet stotinu vojnika da osvete pale rtve. Da, mi moramo nae mrtve osvetiti, ali tako da se ni jedan vojnik ne uspije vratiti kudi ved da svi poginu. Da li je Nale-Masiuv skovao plan kako de to izvesti? Da. Treba da to saopdim Vupa-Umugiju. Smijem li ga uti? Treba da to svi ujete. Vojnike bljedolikih demo odmamiti u Llano Estacado da tamo pomru od ei. Uf, uf, uf! To je takva zamisao koju de na poglavica pozdraviti. Ti bijeli psi moraju svi izginuti i ni jedan se ne smije vratiti kako bi mogao da ispria to se zbilo. Moj brat je u pravu. Ali zato se odlazak u Llano ne smije odugovlaiti, ved brzo poduzeti. Ako mislimo bljedolike da namamimo u smrt, a sami ne elimo umrijeti od ei, potrebna nam je voda kraj koje Bloody-Fox stanuje. Morat demo je se domadi jo prije no to vojnike omamimo u Llano Estacado. A kako demo ih odmamiti onamo? Da li je mladi poglavica Schiba-Bigk ved stigao ovamo mojoj crvenoj bradi? Stigao je danas popodne sa dvadeset ratnika. Njemu je put do vode u pustinji poznat i dobit de onoliko ratnika od Vupa-Umugija koliko mu je potrebno da se doepa vode i uhvati Krvavu Lisicu. Dok on to bude izveo, Vupa-Umugi de ovdje ekati sve dotle dok Nale-Masiuv ne bude krenuo da se s njime sastane. Nale-Masiuv je nakon borbe poslao kudi dva glasnika da dovedu jo stotinu ratnika. Oni de se nalaziti iza lea vojnika i to tako da ih ovi ne opaze sve dotle dok se bljedoliki ne budu nali u pustinji. On de ekati itav dan da se iskupe ratrkani ratnici pa de onda izvriti napad na vojnike. On sam nede ratovati ved de se povudi ovamo do Plave voe, gdje de sa nekolicinom svojih ljudi zaobidi vojnike da bi se sa stotinu ratnika svoga plemena koje oekuje sastao. To mu nede biti teko jer se nede morati ogledati s ljudima sa Zapada, ved s vojnicima. Bljedoliki de slijediti Vupa-Umugija i njegovu etu u pogrenom uvjerenju da se pred njima nalazi Nale-Masiuv sa svojim ljudima. Dok oni budu stigli ovamo, vas ovdje vie nede biti. Vi dete se njima stalno pokazivati, ali u asu kada vas budu htjeli napasti, uklonit dete se i ponavljati to sve dotle dok te bijele pse ne odmamite u pustinju. Na taj nain vi dete biti ispred njih, a Nale-Masiuv idi de za njima. Oni de, znai, biti opkoljeni. Ako bi vas i tada pokuali da napadnu, vi se nedete boriti, ved dete sve vie uzmicati u pustinju, jer dete vi imati voe, a oni ne. Oni de sve vie eati i morat de 145

umrijeti dok naa dva plemena nede izgubiti niti jednog ovjeka. ta misli moj brat, hode li Vupa-Umugi prihvatiti ovaj plan? Hode. I kad bi bio protiv njega, ja bih ga nagovorio. Vijede staraca je sigurno na mojoj strani. Krenimo onda odmah do Plave vode da bih govorio sa poglavicom, jer se moram uriti da odnesem odgovor Nale-Masiuvu. Neka moj brat jo malo poeka! Plan je vrlo dobar. On de dovesti do potpunog istrebljenja bljedolikih. Ali on ima jednu slabu stranu: Schiba-Bigk, poznajudi pustinju, treba prema tome da sa svojom etom krene naprijed i zauzme vodu. A kako demo pronadi mjesto gdje se ta voda nalazi? Vratit de se i pokazat de nam vodu. Hode li modi? Hode li imati za to vremena? U tome bi ga moglo neto sprijeiti? Nale-Masiuv je i na to mislio. Kada su se trojica poglavica dogovarali u vezi s pohodom na Llano, Schiba-Bigk je napomenuo da se na posljednjoj uzviici prije poetka pustinje nalazi takoer jedna voda nazvana Suks-ma-lestavi (Stotinu stabala). Ved su mnogi ratnici Komana bili na tom mjestu. To mjesto im je poznato i lako de ga nadi... Suks-ma-lestavi? I meni je poznato to mjesto, jer sam i sam nekoliko puta tamo bio. To je dobro. Kako se to mjesto nalazi upravo na putu kojim mora da ide Schiba-Bigk, on de tamo sve pripremiti i voditi rauna o tome da na svaki nain pronaemo put do vode. Ondje imade mnogo mladog bunja i mladih stabala. Odrezat de mnogo kolaca i poevi odatle zabijati de ih u pijesak sve do vode. Uf! To je isto onako kao to ine bljedoliki kada jau kroz pustinju i ne ele da izgube put! Da. Isto tako! Stignemo li do Suks-ma-lestavija, a Schiba-Bigk nas ondje doeka, nadi demo kolce koji de nam pokazati put. A bljedoliki de idi za vama i takoer pronadi vodu! Nede! Da li je moj brat ikada uo o bijelim pljakaima koji se zovu stakemeni? Da li je poznato mome bratu ta oni poduzimaju da bi putnika odveli u smrt? Vade kolce i zabijaju ih na drugo mjesto. Zar ne mogu crveni ratnici to isto uiniti to rade i bljedoliki? Mi demo se najprije uputiti do oaze, opskrbiti se sa dovoljno vode, napojiti konje, pa se vratiti jedan komad puta natrag. Uz put demo izvudi kolce koje je zabio Schiba-Bigk i zabiti ih u smjeru u kojem nema vode i gdje de vojnici morati umrijeti od ei. Bude li Vupa-Umugi pristao na ovaj plan, Ko-manima ne samo da de pripasti voda ved de i Krvavu Lisicu uhvatiti kao i unititi bijele vojnike. On de postupiti onako kako mu Nale-Masiuv predlae. Ja sam govorio. Howgh!

146

 Krenimo sada prema Plavoj vodi jer nemamo mnogo vremena. Morat demo se odmah natrag vratiti jer nas Nale-Masiuv oekuje. A mi demo ovdje ugasiti vatru bududi da vai ratnici nede dodi, i na njih ne moramo dalje ovdje ekati. Vodit demo vas preko prijelaza. Zagasili su vatru i krenuli u rijeku oba glasnika na konjima, a dva uvara pjeice. Kada su se udaljili, ustali smo i pogledali se, iako se po tom mraku naa lica nisu mogla prepoznati. To to smo uli bilo je od ogromne vanosti. ovjek bi najradije povikao uf, uf, uf! kao neki Indijanac ree Old Surehand. No, zar nisam rekao da demo ovdje neto doznati, Sire? I jo ta! Kakav plan! Bio sam ja tamo gore u onom vojnikom logoru. Dakle, oni su napali Nale-Masiuva! Komandant mi se dodue nije sviao. Bio je to neki nadmeni ido koji je zavrijedio da ga se ponizi. Ali to to ovi Crveno-koci smiljaju ne smijemo nikako dozvoliti. Da li ste s njima razgovarali? Jesam. Da li vas je prepoznao? Nije. A vi njemu niste niti rekli tko ste? Ni govora. Tada mi je shvatljiva njegova drskost, jer se vi umijete pretvarati kao da ste skromni. ta mislite o planu koji je iskuhao onaj Nale-Masiuv? Nije ba majstorski. To je i moje miljenje. Ali onaj konjiki oficir nije Zapadnjak i zato smatram sasvim mogudim da bi se dao odmamiti u Llano. Ja sam ak i uvjeren u to. To to sam rekao da plan nije majstorski, nisam kazao da ba ne valja. Nikako. Samo mislim da bi ga, na primjer, nas dvojica sasvim drukije skovali. I unato tome, bijelci de upasti u klopku. Samo ako se Vupa-Umugi sloi sa Nale-Masiuvom! Sigurno hode.

147

 Sada bismo se morali ponovo oduljati do Plave vode da pazimo i prislukujemo kakav de zakljuak donijeti. Sta vi o tome mislite? Zapravo to bi trebalo da najprije uinimo. Ali to nede biti izvodljivo iz dva razloga. Koji su to razlozi? Prije svega pretpostavljam da de se Vupa-Umugi suglasiti, pa prema tome nije potrebno da prislukujemo, a drugo, zato nemamo niti vremena. Uvjeren sam da de Schiba-Bigk krenuti prema Suks-ma-lesta-viju, ako ne nodas, a ono sutra ujutro. A bududi da ga elimo preduhitriti, mi ne smijemo gubiti u vremenu. Moramo se im prije uputiti ka Nargoleteh-tsilu da vidimo da li su nai Apai ved prispjeli onamo. U sluaju da su oni ved tamo, naim konjima demo modi dati samo malo odmora i jo prije svanuda morat demo krenuti za Llano. Da li vam je poznato mjesto koje Komani nazivaju Suks-ma-lestavi? Cak i vrlo dobro. Uvijek kada god sam iao u posjet Bloody Foxu ili se vradao od njega, na tom mjestu sam redovito logorovao. Na jeziku Apaa se to mjesto zove Gutes-nontin-khain, a znai isto, naime stotinu stabala. Po nazivu bi se dalo zakljuiti da je tamo neka uma? To nije uma u pravom smislu. Ovo ime je dobila vie radi toga to se nalazi na rubu pustinje, a drveda tamo ima malo. Tamo se nalazi rijetko ipraje i tanka, visoko izrasla vitka stabla, koja su vrlo pogodna za kolce i koje Schiba-Bigk ondje namjerava da isijee. A sada, vratimo se naim drugovima. Morat demo se prebaciti preko rijeke, kad prijelaz ne bude pod prismotrom. Doite! Potrajalo je itavu vjenost pozdravi nas Old Wabble kada smo stigli do njega. Da ste samo jo malo dulje ostali, poao bih za vama. Da nas izvrgnete opasnosti! odgovorih mu. To je ba ono od ega vas elim odvidi. Greke kojih se ne moete odvidi mogle bi vas odvesti u propast! Old Wabble i propast? On na to i ne misli! Naravno da na nju nije ni mislio, jer je unato svojoj dubokoj starosti bio jo uvijek onaj lakomisleni, bezbrini kauboj, kao i prije. Preli smo gaz pa smo jahali polako kroz uzanu umicu kraj obale rijeke. Sada smo smjeli jae potjerati svoje konje jer su nam zvijezde pruale dovoljno svjetla. Ovo nam je prualo mogudnost da se drimo ravnog smjera i bez ikakvog zaobilaenja stignemo do Kinog brda. Mogla je biti ponod kada smo pred sobom ugledali ona dva vrha. , Podnoje brda bilo je obrubljeno ipragom. Stigavi do ipraga zauli smo zov Apaa: Tir arku tko je? Old Shatterhand odgovorih. Owan ustah arhonda doite ovamo! 148

Poli smo onamo. Pred nama se pojavio Crvenokoac, pribliio mi se da me bolje vidi. Da, to je Old Shatterhand, veliki poglavica Apaa rekao je. Postavili smo strau na raznim mjestima ovog brda da vas doekamo. Da li su stigli ratnici Apaa? Jesu, ima ih tri puta po stotinu. Sa hranom? Mesa i brana za nekoliko nedjelja. Tko ih vodi? Entdshar-Ko (Velika-Vatra). On je Winnetouov ljubimac, kao to je to i mom velikom bratu Old Shatterhandu poznato. Da li je k vama stigao Dugi-No sa dvojicom bljedolikih? Stigli su i priali o Old Shatterhandovim djelima. Neka moja brada krenu za mnom. Poveo nas je u ravnu dolinu koja se prostirala malo uvis izmeu dva brdska visa i ubrzo stigosmo u logor Apaa. Entschar-Ko nije bio samo Winnetouov ljubimac ved i moj. Pozdravili smo se iskrenom srdanodu. Saopdio mi je da se on i njegova eta stavlja pod moju komandu. Webster i Hawley prili su na konjima da nam stegnu ruke. Ispriali smo im u kratkim crtama kako nam je uspjelo da oslobodimo Boba. Bili su jako zabrinuti zbog nas, a tim veda je sada bila njihova radost. Nije bilo potrebno da odrimo vijedanje. Ja sam naumio da krenemo za Llano, i to je bilo dovoljno. Izloio sam Entschar-Kou na poloaj. Bududi da nam je bio potreban san, on je preuzeo na sebe da izvede sve pripreme-kako bismo odmah nakon buenja mogli krenuti. Drugog jutra, kada je sunce bilo izronilo, bili smo ved daleko od Kinog brda i na vod se kretao prilino brzo kroz ravnicu koja je vodila ved prije spomenutom gorskom vijencu. Niz ovaj vijenac vodi put ravno u Llano. Meu njegovim istonim ograncima prolaze potoci koji kasnije poniru u pijesak da bi se zatim vjerojatno sakupili u jezercetu kraj kojega je Bloody Fox podigao svoj tajni dom. Old Surehand se obradovao naim Apaima. Primijetio je da su imali izvjesno vojniko obrazovanje. Ni jedno drugo indijansko pleme ne bi se moglo pohvaliti da je tako dobro opskrbljeno hranom i ostalim. Kada sam mu tokom naeg putovanja priao i objanjavao koliko se trudio Winnetou i kako je smotreno iz svojih Mescalerosa stvorio uzornu etu, njegovo je potovanje prema njima sve vie raslo. Imali su ak i mjeine za vodu nainjene od koe antilopa. Vodio je rauna da mu ratnici ne eaju. Poslije podne smo preli spomenuto gorje. Poveo sam etu u meni poznatu dolinu, gdje smo se odmorili. Tu se nalazio jedan mali, vrlo plitak potoid iz kojeg smo vodom napunili nae mjeine. Ova 149

dolina leala je juno od Stotinu stabala etvrtinu dana jahanja. Komani su ovamo namjeravali da dou. Odavde smo krenuli prema sjeveru, ravno u Llano Estacado. Jahali smo po njegovom suhom, bijeloutom pijesku. Kada je sunce zalo, zastali smo usred pustinje. Ona se je pruala svuda unakolo kao nepregledna pjeana ravnica. Cio horizont je liio estarom povuenoj krunici, a povrina ogromnoj tavi posutoj krupicom i ederom. To je zapravo smjela usporedba, kada se radi, kao to je to sluaj ovdje, o pustom, neplodnom, suhom Estacadu! Iako se nismo imali ega bojati, postavili smo strae te legli na spavanje, poto smo konjima dali vode i kukuruza. Toga smo bili ponijeli u prilinoj koliini. U svjeoj pustinjskoj nodi spavanje nam je veoma prijalo. Kada smo se slijededeg jutra probudili, bili smo okrijepljeni za dalji put. Tokom dananjeg dana put nas je vodio gotovo uvijek mimo suhih stabala kaktusa, od kojih smo morali uvati konje da ne ozlijede noge. Povrine obrasle kaktusima esto se sastaju, pa ak i ukrtavaju, tako da smo bili prinueni ponekad zaobilaziti ih, pa ak i vradati se, jer se nismo mogli probiti kroz njih. ovjek kojemu nije poznat njihov poloaj, njihovo prostranstvo, kao i svojstva, moe lako zalutati. On se nede modi iz toga izvudi, a bit de izgubljen pogotovo ako ne nosi sa sobom hranu i vodu. Poslije podne je pripekla arka vrudina. Sunce je prilo, a vrudi vjetar je pirkao kao iz pednice i ispunio zrak gustom pjeanom prainom. Moj zadatak bijae teak jer je jedino meni put bio poznat i bio sam odgovoran za sve nae ivote. Pogled nam se jedva probijao kroz gusti zrak. Iako sam bio uvjeren da se drimo odreenog pravca, bilo je ipak mnogo toga to me je lako moglo prevariti. Crnac je dodue bio sa mnom, no imajudi u vidu njegovu ogranienost, nije mogao pruiti nikakvo obavjetenje jer je kroz pustinju jahao uvijek uz Bloody Foxa i na njega se oslanjao. Bilo je takvih mjesta gdje su prije bila polja kaktusa, a sada su nestala, a tamo gdje ih ranije nije bilo, izrasla su nova. uvao sam se da se sluim kompasom. Instinkt u snalaenju u prostoru je kod zapadnjaka sigurniji od varljive magnetne igle. Morao sam svakako stidi do onoga mjesta sa kojega je izmeu dva prostrana polja kaktusa vodio otvoren put prema pustinjskoj vodi. Ali ovu stazu nisam mogao da naem. Kroz dalekozor bih zapravo morao odavde da vidim otok stabala koji je izrastao oko malog jezera. Ali zrak je bio prezasiden pijeskom. Jo jednom sam se obratio Bobu, i nakon mnogog raspitivanja konano doznao to mi je odavno ved mogao redi. Put koji sam traio Bloody Fox je zasadio kako bi ga to bolje prikrio. Uz veliki napor i uz pomod vode koja mu je stajala na raspolaganju obrubio je kaktusima svoj dom, te se sa ruba slobodnim okom nije mogao vidjeti. To mu svakako ne bi uspjelo da se ved otprije nisu svuda unaokolo nalazila velika prostranstva kaktusa. U stvari on je imao samo otvore da popuni, no ipak je mjesecima sa Bobom i Sarmom radio na tome. Otvori kroz koje smo dolazili do njega sa zapada i sjevera bili su sada zasaeni, a sa istone strane otvorio je novi. Bio je vrlo uzan i tako krivudav da bi se svaki stranac uvao da proe kroz njega. Konano sam znao na emu sam i kako du dodi do Bloody Foxa. Apae nisam smio povesti sa sobom jer je njegova naseobina bila tajna, pa je i za njih ona morala ostati. Oni su se ulogorili. Ostavio sam i

150

sve bijelce kraj njih i poveo samo Crnca kako bih mu pruio mogudnost da se ponovo vidi sa svojom majkom i Bloody Foxom. U galopu smo pojurili oko ogromnog kaktusovog polja. Stigli smo nakon skoro cijelog sata na "njezinu istonu stranu. Pronali smo otvor, a kako se nismo mogli brzo probijati, jahali smo usporenim tempom as desno as lijevo u cik-cak liniji, kao to je i sam put vodio. Konano sam ispred sebe ugledao zelene, ali sivim pijeskom posute vrhove stabala, a uskoro iza toga i kudu koja se nalazila u sjeni. Ispred kude se kretala neka ena koja je vjerojatno neto radila. Kada ju je Bob ugledao, potjerao je svoga konja i uzviknuo: To biti majka Sanna, majka Sanna od masser Boba! O ... o... o! Majka, majka! Sanna, Sanna! Tvoj Bob dodi biti ovdje, biti opet tu! Okrenula se, i ugledavi ga, rairila ruke. Stajala je od radosti ukoena, a da nije ni jednu rije progovorila. Zaustavio je svoga konja tik do nje, skoio sa njega i, uskliknuvi, zagrlio ju je svojim dugim rukama. Njegov uzvik je uo jo netko. Vrata su se otvorila i na njima se pojavio ovjek kojemu je povratak Crnca vjerojatno bi zagonetan, iako mu se na licu nije mogao vidjeti ni najmanji znak iznenaenja. Stajao je mirno i nepomino pred vratima, promatrajudi sina i majku svojim tamnim sjajnim oima. Njegova dugaka, gusta plavkasto crna kosa bila mu je skupljena na vrh glave kao ljem, a zatim padala niz ramena. Tu na indijanski nain oeljanu kosu nije krasilo ni orlovo perje, niti koji drugi ukras. Osim toga na njemu se vidjelo da nije obian Indijanac, a ni obian ratnik. Bilo tko da ga vidi, morao je odmah zakljuiti da se pred njim nalazi neki znaajan ovjek. Bio je obuen u kono odijelo kao i ja. Oko vrata nosio je bogato izvezenu, dragocjenu kesu za kumire, umjetniki izrezbarenu lulu mira i trostruki lanac sa pandama i zubima grizli medvjeda koje je ustrijelio. Crte njegovog ozbiljnog, muevno lijepog lica moglo se smatrati skoro rimskim. Jagodice su mu bile jedva primjetno isturene. Boja njegove koe bila je svijetlo-smea, sa lakim bronanim tonom. To je bio Winnetou, poglavica Apaa, najdivniji od svih Indijanaca. Njegovo ime ivjelo je pod svakim atorom, u svakoj kolibici, kraj svake logorske vatre. Prijatelj i zatitnik svih ugroenih, pravedan, vjeran i mudar, hrabar do krajnosti, iskren i bez zlobe. Tko god ga je ikada vidio ili o njemu uo, upoznao ga je kao velikog neprijatelja, i starog, neumoljivog protivnika nepravde, bilo da se radi o bijelcu ili Crvenokocu. Kakva sreda biti prijateljem tome ovjeku! Bob je jo uvijek vikao. Njegovo je ushidenje sve vie raslo umjesto da se smanjuje. U meuvremenu sam i ja stigao malo blie i Winnetou zau topot moga konja. Okrenuo se i ugledao me. Cak ni sada se izraz njegovog lica nije promijenio. Ni okom nije trepnuo. Samo ih je irom otvorio i u njima sam ugledao sjaj velike ljubavi. Sjahao sam. vrsto smo se zagrlili i izljubili se kao brada koja se dugo nisu vidjela. Tada me vrsto uhvati za ruke, ustuknu pola koraka nazad i pogledavi me od glave do pete, ree: Moj brat Shatterhand dolazi kao rosa u aicu ednog cvijeta, kao orao koji svojim ogromnim krilima titi gnijezdo svoje mladunadi. Naao si moju ceduljicu u brdima Sierra Madre? 151

Odgovorio samTnu: Moje srce se zaeljelo svoga brata Winnetoua kao bolesnik sunevog sjaja, a dragocjen si mojoj dui kao dijete majci koja ga je rodila. Vie od etiri mjeseca je prolo otkada te je moje oko zadnji put vidjelo. Bio sam gore u Sierri kod onog hrasta ivota i naao tvoje redove koje sam proitao. I sada me evo sa tri stotine Apaa pod vodstvom hrabrog Entschar--Koa da se stave pod tvoju komandu. Zar Bloody Fox nije kod kude? Svaki dan obilazi po nekoliko puta kaktusov put na konju da vidi dolazi li. I sada je otiao i... gle! Zastao je u reenici i pri zadnjoj rijei pokazao na pravac iz kojega sam i ja doao. Pribliavalo se vie jahaa: Old Surehand, Old Wabble, Webster, Hawley i Apa Entschar-Ko. Ispred svih jahao je Bloody Fox, odjeven u bivolju kou kao i meksikanski vaqerosi, a svi avovi na odijelu bili su ukraeni resama. Umjesto pojasa oko kukova bila mu je ob vijena crvena, iroka tkanica, ija su oba kraja visjela niz lijevu stranu bedara. U tkanini su bila zataknuta dva srebrna okovana pitolja i jedan krivi no. Na glavi je imao sombrero sa irokim obodom. Preko koljena poloio je teku kentucky dvocijevku, a sprijeda, s obje strane sedla, nalazila se je zatitna koa, kao to je to obiaj kod Meksikanaca, koja je titila noge jahaa sve do stopala od uboda strijela i koplja. Bio je neto stariji od dvadeset godina. Gusti dugaki brkovi zasjenili su mu usne. Donji dio lica, s jako razvijenim eljustima, odavao je vrstu, nesalomljivu volju. Iz oiju mu je virio, moda samo sada, jer se veselio, radostan i blag pogled djeteta koje ne, bi ni crvu ni leptiru nikakvog zla uinilo. A ipak je taj mladi ovjek bio onaj strani duh osvete, ije je sigurno tane pogaalo svaku orluinu Estacada ravno usred ela! U kasu je sjahao sa konja i pruio mi ruku. Poto me je srdano pozdravio, obratio se Winnetou: , Ovaj put sam naao one koje sam traio. Samo to nisu iskljuivo ratnici Apaa. Sluti li Winnetou kakve mu je glasovite ljude njegov prijatelj i brat Shatterhand doveo sa sobom? Poglavica na to samo kimnu glavom. Onda ih Fox predstavi : Evo, ovo je Old Surehand, jedan od najslavnijih bijelih lovaca. Krenuo je na jug da bi se upoznao sa poglavicom Apaa, a naiao na Old Shatterhanda. I konano su ova dva ovjeka stajala jedan pred drugim licem u lice. Gledali su se ispitivaki. Tada je Winnetou pruio ruku lovcu i rekao: Onaj kojega Old Shatterhand dovede taj je kod poglavice Apaa dobro doao. O tebi sam mnogo sluao. A sada neka rije ustupi svoje mjesto djelu, kao to danas imam pred sobom osobu umjesto prie o njoj. Old Surehand mu odgovori samo sa nekoliko rijei. Vidio sam da je Winnetou na njega ostavio dubok dojam. A ovaj ovdje nastavi Bloody Fox je Old Wabble, kralj kauboja. On je pomogao Old Shatterhandu i Old Surehandu da oslobode Boba. Kada je Winnetou pruio starome ruku, licem mu je preletio vedri trzaj te ree: 152

 Old Wabble je poglavici Apaa veoma dobro poznat. Prepreden je kao lisica, jae kao sam avo i rado pui cigarete. Na prve rijei pozdrava starome se lice ozarilo, a uvi zadnje, namah smrailo, te uzvikne: My word, to je naravno istina! Ali ja ved mjesecima nisam niti jednu imao meu zubima. A gdje bi ovjek mogao da ih i nabavi u ovom vrajem kraju? Ne bude li se to u najskorije vrijeme promijenilo, isko-it du iz koe od iste elje i iz nje saviti cigare; it's clear! Sada je Bloody Fox predstavio Webstera i Haw-leya i o njima takoer rekao nekoliko prijateljskih rijei. On je naime bio na svom krunom putu oekujudi mene i Apae. Ovamo je stigao sa sjeverne strane i pri povratku naiao na njih, dok smo ja i Bob doli s istone strane. Bijelci su mu odmah rekli tko su, a on ih je pozvao da pou sa njima u njegov dom. Winnetou, Fox i ja imali bismo jedan drugoga mnogo tota da pitamo i priamo! Ali sada za to nije bilo vremena jer smo prije svega morali misliti na Komane. Bob i Sanna morali su odvesti nae konje na pojilite, a mi ostali sjeli smo pred kudu i poeli da se dogovaramo. Tu se nalazio jedan stol nainjen od sirovih dasaka i dvije klupe na koje smo bili sjeli. Fox ue u kudu kako bi nas ugostio. Iako je ono to je bio iznio da nas pogosti bilo vrijedno svake panje, nas je jo vie zaokupljala misao na one koji jo nikada nisu bili ovdje. Gledali su zadivljeno oko sebe. Kakav raj usred uarene pustinje! Tu se nalazilo okruglo korito koje je sama priroda izvajala, iji je promjer mogao biti oko osamdeset koraka, do ruba napunjeno bistrom, dragocjenom vodom, a njena povrina svjetlucala je pod sunanim sjajem poput dragog kamenja. Nad njom su letjeli bljetavi konjici amo-tamo, lovedi muhe, komarce i druge male insekte. Kraj obale su se nai konji sladili sonim slamkama bujne trave delicacysa, kao da su neki oblaporci. Niske palme, koje je vjetar njihao, odraavale su se u vodi. Iznad njihovih resastih krunica su cedri i sikomare napravili krov od kroanja. Iza kudice nalazilo se veliko kukuruzno polje u kojem se je jato patuljastih papagaja svaalo oko zladanih kukuruznih zrnaca. Sama kudica nije bila velika, ali ipak dosta prostrana za Bloody Foxove potrebe. Nije se moglo vidjeti od ega je bila sazidana, jer su sve etiri strane, kao i krov, bili potpuno prekriveni, gustim puzavicama, lidem i bijelim cvjetovima protkanim crvenim nitima. Na nekim mjestima, gdje su biljke bile jae razvijene, vidjeli su se uti, slatki plodovi, slini kokojem jajetu, kako proviruju iz gustog lida. A na drugim mjestima, gdje jo zvjetovi nisu bili uveli, zujali su sitni kolibridi i letjeli od cvijeta do cvijeta. Ovi liliputanci ptiijeg svijeta, koji su liili na letede drago kamenje, pronali su ovaj otok preletjevi itav Llano. Sikomore, cedri i empresi kraj vode bili su stara stabla ije su sjemenke ptice ovamo donijele. Vjerojatno jo onda kada jo nitko nije imao ni pojma o postanku pustinjske oaze. Nadalje, bilo je ovdje nasada kestenja, badema, narandi i lovorike. Ove je Bloody Fox jo prije nekoliko godina zasadio. A isto tako i iroki pojas brzorastudeg grmlja i uvijek zelenog ljekovitog bilja koji su imali da zadre pijesak to ga je vjetar tjerao iz pustinje. Fox je od malog jezera u svim pravcima prokopao nekoliko jaraka da bi se ove biljke mogle napajati vodom. Ondje gdj je natapanje prestatalo, nije vie bilo ni gustog raslinja, ved samo kaktusove puzavice. One su predstavljale veliki odbrambeni pojas oko posjeda o kome sam ved govorio. 153

Ovo lijepo zabaeno mjesto davalo je utisak kao da se nalazi usred tropa. ovjek je bez ustezanja mogao da zamilja kako se nalazi u srednjoj Boliviji ili na rubu prauma Brazilije, ili negdje u junom Meksiku. Zato je i bilo shvatljivo to su svi sa velikim divljenjem promatrali ovaj mali raj koji se nalazio usred pustinje. Ja sam o tome ved bio govorio Old Surehandu i Old Wabbleu, Websteru i Hawleyu, ali da je tako divno ovdje, to nisu mogli da sebi predstave. Kad su svom oduevljenju dali oduka, rijeima, Bloody Fox se je osjedao polaskanim te ih zamolio da odu s njime da im pokae kudu. Kada smo proli kroz vrata, koja su sva bila obavljena puzavcima, vidjeli smo da se njezina unutranjost sastojala od jedne jedine prostorije. Sva etiri zida bila su napravljena od aa. Mulj jezera mu je posluio kao buka. Strop je bio izraen od dugake pletene trstike. Tri zida imala su svaki po jedan pro-. zor iji je otvor bio slobodan od cvijeda. Malo podalje od vrata nalazilo se zemljano ognjite, a nad njim otvoren dimnjak napravljen takoer od aa i mulja. Ispod njega visio je eljezni kotao. Pod je bio prekriven koama bez dlake. Tu su bila i tri leaja. Oni su bili napravljeni od kaieva i privrdeni za kolce. Preko njih su leale medvjee koe. Pod stropom su visili komadi dimljenog mesa, a na zidovima raznorazno oruje koje se na Dalekom zapadu vidi i koje se tu moe nabaviti. Nekoliko sanduka im je sluilo za ormare ili krinje. Tu se jo nalazio i jedan stol sa nekoliko stolica, koje je Bloody Fox lino napravio. Najljepi ukras sobice predstavljalo je upavo krzno bijelog bivola zajedno sa glavom. To je bila uniforma duha osvete. Fox ju je uvijek navlaio na sebe kada je iao da kazni nekog stakemena. Od toga je i nastao opis stranog izgleda duha Llano Estacada! S obje strane ove bivolje koe mnogi su noevi bili zabijeni u zid. To su bile jezovite uspomene: osvetnik ih je oduzimao od stakemena, a oni su u zamjenu od njega dobijali hitac u elo. Pod leajem Bloody Foxa bilo je jedno udubljenje pokriveno koicama u kojem su se nalazili limeni sanduci sa municijom. Na sjevernoj stijeni kude, ondje gdje sunce nije moglo doprijeti, visilo je nekoliko konatih mjehova za vodu. Sa njihovim sadrajem je Bloody Fox u Llanu ved nekoliko zalutalih putnika spasio smrti od ei. Takav je bio otok u pustinji i takva je bila kuda na tome otoku. Nakon toga sjedili smo vani i jeli dodue sa apetitom, ali brzo, kako bismo se to prije mogli dogovoriti. Prije no to smo zapoeli, Bloody Fox ode u kudu i vrati se sa nekom malom kartonskom kutijom, prui je starom Wabbleu i ree: Evo, Mr. Cutter, to je za vas. elim da se moji gosti ugodno kod mene osjedaju. Old Wabble uze laganu kutiju, odmjeri je u ruci i ree sumnjivim glasom: Ugodno se osjedate? Mislite li da de ova stvarica modi, da mi pomogne da se bolje osjedam? Staje u njoj? Otvorite i pogledajte sami. 154

Wabble ukloni papirnati omot, skide poklopac i... povie od veselja: Nebesa! Cigarete, cigarete, to su cigarete! I to pedeset komada, tano pedeset komada, tano pedeset komada! A ije su, Mr. Fox? Moda moje? Naravno! Svih pedeset? By Jove! Vi ste plemenit momak, vrlo dobar ovjek! Doite amo, doite na moje srce. Moram vam dati jedan smack, poteni smack! Privukao je Bloody Foxa k sebi i poljubio ga da je odzvanjalo. Tada je zapalio cigaretu i s uivanjem putao dim, a na svakom naboru njegovog lica vidjelo se koliko je sretan. Iz istog drugarstva trebalo je da svakog prisutnog ponudi tim malim stvaricama. Ali on to nije uinio. Bio je i odvie strastven pua a da bi se toliko rtvovao. Preko Winnetouovog lica preao je laki, samo meni razumljiv osmijeh. On je bio bez strasti i nije imao nikakvih navika. Bilo mu je neshvatljivo da je starog Zapadnjaka, koga su ak nazivali kraljem kauboja, mogla jedna cigareta toliko da oduevi.
Peto poglavlje

ELJEZNO SRCE
Vrudi pustinjski vjetar je popustio, a sunce je dolo do posljednje osmine svog dnevnog luka. U zraku nije vie bilo pijeska, i vidjeli smo kako se uarena lopta zalazedi povedava. Kakve li de scene sutra njezini traci u isto vrijeme obasjavati? Vedina od nas je postavila to pitanje dok smo sjedili mirno na svojim mjestima. Premda smo se malo bojali Komana, ipak je svaki znao da i najbolji i najoprezniji prorauni mogu neoekivanim dogaajima biti ometeni. Najprije sam Winnetouu ispriao to se dogodilo od asa mog dolaska na ugovoreno mjesto u Sierra Madri. Kako sam u svome izlaganju bio ukljuio i svoje pratioce, Apa im nije morao postavljati bilo kakva pitanja kako bi dobio jasniju sliku. Kada sam svrio, ponovio je sve to je uo rijeima: Sada moramo jedino da mislimo na mjesto gdje se nalazimo. O ostalom se moemo kasnije dogovoriti. Vupa-Umugi, dakle, ima sto pedeset ratnika uza se na Saskuan-kuiu? Bilo ih je sto pedeset i etiri. Od toga broja estorica Komana manje koje smo na Altschese-tschiu savladali. Da li de se Nale-Masiuv sa stotinu ljudi sastati s njime? Od ovih je mnogo ubijeno ili onesposobljeno prilikom borbe sa vojskom. Ali on je poslao glasnika da dovede jo stotinu ratnika. Koliko je ratnika poveo Schiba-Bigk? Dvadeset. 155

 Prema tome demo imati oko tri stotine neprijatelja protiv nas. Mi imamo isto toliko Apaa vani pred naim poljem kaktusa. Mi smo im dorasli. Dorasli? Samo dorasli? upade sada Old Wabble. Mislim da smo ak daleko i nadmodniji! Vidio sam ratnike Apaa i kako su dobro naoruani i izvjebani. Njih dvije stotine mogu lako pobijediti tri stotine Komana. A k tome jo i mi bijelci. Samo Winnetou, Old Shatterhan i Old Surehand mogu se ogledati sa itavom etom neprijatelja. A da ne govorim 0 sebi, Foxu, Websteru i Hawleyu. Neka samo dou te ide! Sve demo ih poubijati i ni jedan od njih nede vie modi da ugleda svoj wigwam! Winnetou ga ozbiljno pogleda i odvrati: Znam da je moj stari brat ogoren neprijatelj svih Crvenokoaca. Smatra ih lopovima, razbojnicima i ubicama, ne misledi da se oni hvataju oruja samo kada brane svoje vlasnitvo ili da se osvete nanesenom zlu. Old Wabble jo nije nikada bio milostiv prema Crvenokocu koji mu je u ruke pao. Na itavoj savani je poznat kao ubica Indijanaca. Ali kada se nalazi u drutvu Old Shatterhanda i Winnetoua morat de promijeniti svoje poglede, jer bismo inae bili prisiljeni da se s njime rastanemo. Mi smo prijatelji svih crvenih i bijelih ljudi, a u sluaju da pred sobom imamo neprijatelja bilo bijelog ili crvenog pokuavamo da ga savladamo bez prolijevanja krvi. Old Wabble sebe smatra krdaninom, a Winnetoua smatra bezbonikom. Ali kako to da ovaj krdanin tako rado prolijeva krv, dok bezbonik to pokuava izbjedi? Da mu je stari bio simpatian, pokazivalo je i to to je taj inae toliko utljivi Apa bio jo i vie rjeit no to bi se iz sadraja njegovih rijei moglo naslutiti. Old Wabble je spustio glavu, ali ju je nakon nekog vremena uspravio i stao se braniti: Crvenokoci sa kojima sam se dosada bio susreo bili su same bitange. Sumnjam. I ako je to tano, tko ih je napravio bitangama? Ja nisam! Ti nisi? Bljedoliki su ih takvima napravili. A zar Old Wabble nije takoer bijelac? Jesam. I to takav koji ak moe biti i ponosan time! A Winnetou je miljenja da bi mnogo bolje bilo da te Crvenokoci o kojima govori nisu nikada ugledali. Rekao si da se svi Komani moraju poubijati. A ja ti kaem da demo, ukoliko to ikako bude mogude, nastojati da ne ubijemo ni jednog jedinog od njih. Da li se moj brat Old Shatterhand s time slae? Potpuno odgovorih mu. Ti zna da se uvijek s tobom slaem. Po Old Wabbleovom licu se vidjelo da je u neprilici. Ipak je pokuao da se odbrani: Ali oni namjeravaju da napadnu Bloody Foxa komu moramo pomodi. Mi elimo i njega i sebe da odbranimo, a to se moe izvesti samo protunapadom; it's clear! 156

 Postoje razni protunapadi, Mr. Cutter odgovorih mu. Pustite Winnetoua neka govori pa dete uti da se Komani ne mogu samo surovom borbom odvratiti od njihove namjere. Ima jo i drugih naina. Da, svakako opet ta vaa uvena lukavtina! Rekao je to takvim tonom da nije mogao oekivati da du biti oduevljen. Nisam ja morao da ga ukorim, jer je Webster to ved uinio, rekavi mu: Zar ne bi bilo bolje da utite, stari Wabble? Zar ne vidite da i ja utim. Dok Mr. Shatterhand i Winnetou meusobno razgovaraju, nije potrebno da bilo tko drugi izraava svoje miljenje, a da ga uopde ne pitaju. Ved ste vie od deset puta bili obedali da dete initi samo ono to Mr. Shatterhand bude elio. Ako se nedete pridravati toga obedanja, tada demo uraditi ono to smo ved ede spominjali: Otidi demo i vas ostaviti na cjedilu! Moje samo jednom izgovorene rijei ostaviti na cjedilu, postale su uzreicom na koju se Old Wabble znao neobino ljutiti. I sad se raspalio pa je rekao: Jezik za zube! Tko vas to pita? Ako ja ne smijem govoriti, tada vi pogotovo morate utjeti! Meni jo nikada nije nitko ulovio soba pa onda tvrdio da sam ga lino ustrijelio! A ja se nisam nikada hvalisao i osim toga izveo takvu glupost, kao na primjer vi kod Saskuan-kuia, gdje ste sa .. Mir! prekinuo sam ga imamo mnogo preih poslova no da vodimo boj rijeima. Maloprije smo bili prekinuti u razgovoru, naime, da imamo isto toliko ratnika kao i Komani i da smo im dorasli. Doputam da je Old Wabble u pravu kada je rekao da im nismo samo dorasli ved da smo i nadmodniji. Ali ne mislim da tvrdim kao on kako smo veliki i nesavladivi junaci pored kojih crveni ratnici ne znae nita. Radi se o tome to je naih tri stotine Apaa na okupu, dok de se Komani pribliiti u etama i imati protiv sebe jo i konjicu bijelaca. Moj bijeli brat je u pravu kao i uvijek potvrdi Winnetou. Najprije de se pribliiti Schiba-Bigk sa jednom etom da napadne ovu kudu i njezine stanovnike i da zabije kolce u pijesak pustinje. Poslije njega de se pojaviti Vupa-Umugi da te kolce premjesti u krivi smjer kako bi bijele vojnike odveo u smrt od ei. Iza ovih bijelih jahaa slijedit de poglavica Nale--Masiuv sa svojim ljudima da bi bljedolikima presjekao povlaenje te ih potpuno opkolio. To su tri razliite ete koje demo morati pojedinano napadati, a moda i bez prolijevanja krvi savladati. Old Shatterhand de mi sigurno dati pravo. Svakako rekao sam. Ne vjerujem da de Schiba-Bigk, koji de se prvi pojaviti, imati uza se vie od pedeset ratnika. Budemo li ih opkolili sa naih tri stotine, uvidjet de da bi za njih bilo najbolje ako se bez otpora predaju. Starac Wabble, unato maloprijanjem ukoru nije mogao utjeti. Rekao je: Zar de on stvarno povesti samo pedesetoricu, a mi ih imamo tri stotine?

157

 Zaboravljate da Komani ne znaju da se mi ovdje nalazimo. Vjeruju da de imati posla samo sa stanovnicima oaze. Hm, da, moda! Ali opkoliti ih nije lako kao to to ovjek misli. U ovom sluaju je to ak i vrlo lako. Bit de nam potrebno samo da ih potisnemo do jednog kaktusovog polja. U njega oni nede modi da se povuku. Tada nam nede biti potrebno da ih u itavom krugu opkolimo, ved samo u polukrugu. Iza njihovih lea bit de tada neprohodni kaktusi, a ispred njih tri stotine neprijatelja. Ona pedesetorica morali bi biti ludi da povjeruju kako de se izvudi zdravi i itavi. A ako bi oni ipak vjerovali u to? Tada du govoriti sa mladim poglavicom Schiba--Bigkom. On nam mora biti zahvalan to je ostao na ivotu. Bio je gost naeg Foxa i tom prilikom dao svoju rije kako nikome nede odati nita o oazi. To je vie no to je potrebno da se prikloni mojim rijeima. Zanima me da li se nedete moda prevariti. I sami vidite kako dri svoju rije. Obedava da nede odati oazu, a dovlai tri stotine Komana! Nadajmo se da nedemo morati dugo ekati na njegov dolazak. Sutra uvee bit de ovdje. Hodemo li ga jo tokom nodi opkoliti? Moda ved po danu. im prije doe, tim de prije biti opkoljen. Onda moramo znati kada de stidi. Potrebno je da poaljemo izvidnicu. To bi bila velika greka jer bi otkrio tragove uhoda i time poeo da sumnja. Hm! Dakle, bez izvidnice! A kako demo onda saznati da li de i kada ... Moj stari brat ne treba da razbija glavu jer Old Shatterhand zna ta govori i ta ini prekinuo ga je Winnetou usred govora. Schiba-Bigk je bio ovdje te odjahao ravno prema Gutes-nonting-khaiu gdje se i sada nalazi i ree kolce. On de se vratiti istim putem. Krenut demo mu u susret malo po strani, pa demo ga vidjeti a da nas on ne opazi. Kada bude proao mimo nas, okrenut demo se, podi za njim i potjerati ga do kaktusovog polja kroz koje se sa svojom etom nede modi probiti. Onda ga imamo. Nasludujem da je moj brat Shatterhand htio to redi. Da, moj plan je bio tano ovakav odgovorio sam otroumnom prijatelju. Bloody Fox, koji je do sada utio, iako ga se ta stvar najvie ticala, po prvi put je progovorio: Neka mi moj slavni brat Winnetou dozvoli jedno pitanje. Schiba-Bigk de se vrlo oprezno pribliiti kako ga ne bi netko prije vremena primijetio. I dok mi budemo stajali po strani, ekajudi na njega, nedemo se smjeti toliko pribliiti putu kako nas ne bi opazio. Zar ne bi moglo da se desi da njega i Komane nae oi ne vide dok bude prolazio? 158

 Ne. Sto Winnetou, veliki poglavica Apaa, kae, ne moe se pobiti. Ipak u pustinji nema vidljivog puta, ved samo jedan smjer sa kojeg se lako moe zadi desno ili lijevo. Zar nije mogude da i Schiba-Bigk skrene pa da naie na nas? Ne. Neka se moj brat Fox obrati Shatterhandu da od njega uje zato sam rekao: ne! Kako me je Fox kod tih rijei upitno pogledao, a ostali su to isto uinili, objasnio sam im: Bijelac bi lako mogao skrenuti sa pravoga smjera, ali Crvenokoac ne. Svakom Crvenokocu je uroen nepogreiv instinkt snalaenja u prostoru slino kao i kod ptice koja miljama leti ravno prema svom gnijezdu, iako ona u zraku nema oznaenih puteva kao ni mi ovdje u pijesku. I zato moramo raunati s time da de prva eta Komana koja bude dola imati zadatak da kolcima oznai put prema oazi. Uvrdivanje kolaca je takav posao koji de nam odati dolazak Schi-ba-Bigka i zato ih nedemo izgubiti iz vida. On mora svakako dospjeti u nae ruke. Njega i njegove ljude nedemo poslije dovesti ovamo jer se moramo uvati da ne dozna novi put kroz kaktuse. Mi demo ih naprotiv jo napolju, u pustinji, dobro vezati i drati pod straom dok se sve ne zavri. A to de biti s kolcima? Maloprije je bilo reeno da demo ih ukloniti i ponovo zabosti u krivom smjeru? To demo svakako uiniti da zavaramo Vupa--Umugija. A u kom pravcu? Hm! Nekamo gdje demo ga modi najlake opkoliti i uhvatiti. Polja kaktusa su se toliko promijenila od onoga vremena kada sam zadnji put bio ovdje, te unaprijed ne mogu nita redi. Smijem li ja dati jedan prijedlog? Poznajem jednu divljinu kaktusa velikog obima u koji zadire komad pjeare i postepeno gubi od svoje irine. To se mjesto nalazi jugoistono odavde i potreban nam je itav dan jahanja. Do samog kraja te trake potrebno je skoro dva sata sporog jahanja. Da li su kaktusi stari ili mladi? Pomijeano, i mladi i stari, ali su vrlo gusti. Onda je to, naravno, mjesto kakvo se ne moe bolje poeljeti za ovu svrhu. Da li ga i moj brat Winnetou smatra takoer ovako pogodnim? Poglavica Apaa kimnu potvrdno i odgovori na svoj miran, siguran nain: Mi demo Komane otjerati u te kaktuse. Time bismo bili gotovi, o dogovoru za danas i sutra. A ostalo de se podesiti prema dogaajima. Sunce je stiglo do horizonta. Ljudima i ivotinjama dat demo sada odmor koji im je potreban da bi sutra bili svjei i izdrljivi.

159

Svi pristadoe. Konje smo opskrbili svime to im je oaza mogla pruiti. Winnetou se uputio napolje do Apaa da im izda nareenja u vezi s logorovanjem i da im pokae put do oaze, koji je vodio kroz kaktuse, jer su morali svoje konje napajati, a i sami se opskrbiti vodom. Tada smo legli na leaje napravljene od kukuruzne ljutike koje nam je u meuvremenu majka Sanna bila spremila. Ali vedina od nas nije mogla odmah zaspati. Leao sam pokraj Winnetoua i sluao kako mi tihim glasom pria o doivljajima koje je imao otkako smo se rastali. Uz to sam uo kako su se Old Wabble i Webster jo prilino dugo prepirali tihim glasom. Kroz otvoren prozor kude dopirali su jasni glasovi Crnca i njegove majke. Oboje su bili vanredno sretni, to su ponovo zajedno. Od voe su dopirali koraci Apaa i njihovih konja. Kada sam se ujutro probudio, Winnetou je ved stajao sav vedar kraj jezera i kupao gornji dio tijela u velikoj tikvi napunjenoj vodom. Sanna je u svom poslu tiho trkarala amo-tamo. Brinula se da se gostima pripremi dobar, bogat doruak. Ostali su jo spavali, ali se ubrzo i oni probudie. Tada su naili Apai ponovo sa svojim konjima koje su sada morali da napoje za itav dan. Lagani dim, koji ugledasmo napolju pred kaktusovim poljem, govorio nam je da su Crvenokoci pomodu suhih kaktusa upalili vatru da bi pripremili hranu. Poslije doruka odjahali smo prema njima. I oni su ved svrili sa obrokom i bili spremni za polazak. Jedan njihov odred je ostao sa Bloody Foxom i morao je da titi oazu. Tada smo i mi krenuli. Kada smo jue dolazili, ili smo jugozapadnim pravcem, a danas smo se morali drati strogo zapadnog pravca, jer se tamo nalazio Gutes-nonting-khai. Smjer iz kojeg se Komani mogu oekivati donekle nam je bio poznat. Mi smo se drali paralelno s njima, i to na udaljenosti od jedno pola milje, jer se neprijatelji jo sada nisu mogli pojaviti. Kasnije demo se morati iz opreza malo vie udaljiti pretpostavljajudi da de zrak biti tako ist i providan kao i sada. Vidljivost je bila velika. Mi smo ipak bili u povoljnijoj situaciji nego Komani, jer smo Winnetou i ja imali dalekozore. Na ovom putovanju se naravno ni u kom sluaju nismo drali svi na okupu. To bi predstavljalo najvedu pogreku. Spomenuti zamiljeni smjer nalazio se je prema sjeveru, znai desno od nas. To to je Old Wabble sinod bio govorio da bi Komani mogli skrenuti sa smjera, pa makar i samo nekolicina, nije bilo sasvim hetano. Zato se i naa eta morala drati malo vie ka jugu, kada je popodne ved bilo poprilino odmaklo, a nekolicina najiskusnijih ljudi je jahalo vie prema desno. Winnetou, Old Surehand i ja bili smo najblii zamiljenom smjeru i u jahanju se drali na takvom udaljenju jedan od drugog da bismo mogli uti nae dozivanje. Na taj nain smo onemogudili Koman-ima da nas otkriju. To bi se moglo desiti jedino ako bi sa svoga puta skrenuli daleko prema jugu. No i u tom sluaju postojala je nada da demo ih uspjeti opkoliti i sprijeiti ih kako ni jedan ne bi mogao umadi. Ovo zadnje je u svakom sluaju bilo najglavnije, jer ako bi samo jednom uspjelo da izmakne, tada bi mu prvi zadatak bio da se vrati natrag i o naem prisustvu obavijesti Vupa-Umugija, Velikog Gromovnika. Bilo je ved podne i mi jo uvijek nismo nita ugledali. Ali moglo je biti oko jedan sat, zauo se Winnetouov glasan zov. Upravo je bio pogledao kroz dalekozor i rukom domahnuo da doemo k njemu. Stigavi do njega, pruio je ruku u pravcu sjevera i rekao: Tamo na horizontu zaustavio se jedan jaha koji se slobodnim okom ne moe vidjeti. 160

 Da li je Indijanac? upita Old Surehand. To se ne moe razabrati. Moj brat neka uzme dalekozor i pogleda u pravcu koji mu pokazujem. Dao mu je dalekozor, a ja sam svoj podigao da ga usmjerim u istom pravcu. Da, to je jaha potvrdi Old Surehand. Samo se ne moe prepoznati da li je bijelac ili Crvenokoac. Crvenokoac je dodao sam. Zar ga moete prepoznati, Sire? Onda je va dogled mnogo bolji od Winnetouovog. Ja ga ne prepoznajem, ali ipak tvrdim daje to Koman, i to jedan iz Schiba-Bigkove ete. A moda je i on lino. Uf, uf! A na osnovu ega zakljuuje to moj brat? On nije sam. Neka moj brat Winnetou usmjeri dogled u pravcu odakle je jaha vjerojatno morao dodi, znai vie ulijevo. Tamo se moe vidjeti jo vie konjanika, a kraj njih neke male takice, vjerojatno pjeaci koji su sjahali sa svojih konja. Uf, uf, tano je! Ja sada vidim vede take; to su konjanici; i manje take koje se kredu amo-tamo; to su pjeaci. Da li je mom crvenom bratu poznato zato se one male take ne kredu ravno, ved stalno miu amo--tamo? No, poto me je moj brat Shatterhand upozorio na to, znam. To su oni ljudi koji zabijaju kolce. Da bi to mogli izvesti, sjahali su sa konja. Sasvim pravilno! A vi Mr Surehand svakako znate da se meu Komanima nalazi samo jedno lice kojemu je put poznat? Da, naime, samo Schiba-Bigk odgovori upitani. Znai on nije samo podstreka ved i voa. Zato i pretpostavljam da je onaj prvi kojega smo ugledali i koji se nalazi na elu ispred ostalih svakako mladi poglavica Schiba-Bigk. On jae sprijeda te se od asa na as zaustavlja dok se pojedini kolac ne zabije u zemlju. Gle! Winnetou de kroz svoj dalekozor svakako vidjeti da su pjeaci sada ponovo uzjahali na svoje konje. Sada su Indsmeni zabili jedan kolac i opet krenuli dalje. Bilo je tako kao to sam i rekao. Vidjeli smo kako su se Komani udaljili u galopu s onog mjesta gdje su se dosada bili zadravali. Postajali su sve manji i manji, dok ih najzad vie nismo mogli vidjeti. Nestali su tano u pravcu prema oazi. Jeste li stigli da ih izbrojite, Sire? upita me Old Surehand. Nisam stigao da ih tano izbrojim, ali vjerujem da sam juer bio u pravu kada sam rekao da ih nede biti vide od pedeset. 161

 A ta demo sada uiniti? Sigurnosti radi jahat demo dalje jo jedan dio put kojim smo i krenuli. Onda demo zaokrenuti prema sjeveru da bismo doli do njihovih tragova. Uspije li nam to, bit demo im iza lea, te demo ih onda slijediti dok ne stignemo do povoljnog mjesta ili prilike kako bismo ih mogli opkoliti. Tako smo i uinili. Prikljuili smo se svojoj eti i saopdili im da smo vidjeli one koje.traimo. Jo nekoliko minuta ili smo u sadanjem smjeru. Iza toga smo zaokrenuti udesno i nakon deset minuta stigli do tragova Komana. Bili su vrlo jasni i izraziti. I slijepac ih je morao osjetiti pod prstima. Oni se nisu sastojali samo od otisaka konjskih kopita i ljudskih nogu ved je tu bilo i mnogo dubokih crta u pijesku. Kolci koje su sa sobom teglili bili su, naime, jednim krajem privrdeni za sedlo, dok im se drugi kraj vukao po zemlji. Na taj su nain Indijanci obino prenosili i svoje atorske kolce sa jednog mjesta na drugo. Zato su se ovdje u pijesku i odraavale ove duboke crte. Bit de da su sa sobom nosili prilian broj tih kolaca; koliko ih je bilo, nije se moglo ustanoviti, jer su se crte stapale. Tim tragovima smo ili brzim tempom sve dotle dok kroz dalekozore nismo jasnije ugledali Komane. Bili smo prisiljeni da kasnije usporimo hod naih konja kako nas Komani ne bi primijetili. Kako smo ih slijedili stalno na istom odstojanju, bilo nam je lako ustanoviti kakvom se brzinom kredu i koliko de im vremena trebati da stignu u blizinu oaze. Udaljenost od jednog do drugog kolca mogla je iznositi oko jedan kilometar. Ako Crvenokoci nastave ovakvim tempom, postojala je mogudnost da de jo prije veeri stidi do svog cilja. Vjerojatno je Schiba-Bigk namjeravao da u nodi izvri prepad na stanovnike oaze. Moda je raunao i na to da bi se jo po danu mogao susresti s Bloody Foxom i da ga to ne moe zbuniti, jer je u svakom sluaju bio uvjeren da ovom bljedolikom nede biti mogude da se suprotstavi pedesetorici crvenih ratnika. Slijededi tragove jahao sam izmeu Winnetoua i Old Surehanda. Obojica su utjeli. Tim je bunije bilo iza naih lea gdje je Old Wabble jahao izmeu Webstera i Hawleya. Starom kauboju je bilo nemogude da u takvoj situaciji uti. Uputao se u razne pretpostavke i nagaanja dok su ga obojica pobijala. Nije se potrudio da uvidi kako oni mogu imati pravo. Recite vi to god hodete govorio je ali ako ne budemo pametnije nastavili, te vucibatine moda nedemo ak niti uhvatiti. Da sam ja voa i da moja rije neto vai, uinio bih neto pametno. Bio bi to kratak postupak. Izdao bih zapovijest da se konjima popuste uzde i Crvenokoci jednostavno pregaze. Stari Wabble, to bi bilo najgluplje to biste naredili. Komani bi nas uli kako se pribliujemo, pa ak i vidjeli i brzo pobjegli. A kakva bi to bila teta? Mi bismo ih sustigli i zarobili. To je lako redi. A ako bi se oni prilikom bijega rasprili, mogli bi nam lako pobjedi i vie od jednoga. A to se ne smije dogoditi. Zar nisam u pravu, Mr. Shatterhand? Ja se okrenuh i odgovorih mu: Da! Neka Mr. Cutter samo govori! Njemu Winnetouove namjere nisu poznate te mu nitko ne smije zamjeriti to pogrenim smatra nae dranje. 162

Starac me upitno pogleda. On bi svakako rado doznao to sam time mislio, samo se nije usudio da pita. Zato sam mu stao objanjavati: Naime, Winnetouu je poznato da se sat jahanja odavde nalazi jedna udolina kroz koju vodi put prema oazi BloodyFoxa. Ona je prilino dugaka i duboka, i prema tome onaj koji se u njoj nalazi ne moe vidjeti to se odvija na izdignutoj ravni. Komanima nedemo dozvoliti da stignu dalje od te udoline. Tada upade u rije Apa: Moj brat eli da pripie slavu meni koja njemu pripada, jer ovaj plan potjee od njega. Govorio je o tome jo sinod prije no to smo zaspali. Ja sam htio govoriti, ali si me ti preduhitrio, jer moje misli su tvoje, a tvoje su moje. U znak bratstva pio sam tvoju, a ti moju krv, a sada u nama ne kucaju dva srca, ved jedno jedino. Na to smo obojica mislili, neka tako i bude. Komane demo nakon jednog sata uhvatiti u pjeanoj udolini. A da ni jednomu ne dozvolimo prije toga da govori? Dok sam izgovorio ovo pitanje, Winnetou me pogleda, ali samo za tren, i tada me upita: eli li moj brat da ispituje mladog poglavicu? Da. Misli li da de ti redi to eli znati? Iako je Schiba-Bigk mlad, on je ipak mudar. Poznato mi je da je Old Shatterhand vrlo vjet u postavljanju pitanja i rijei i da de najlukavijem ovjeku izmamiti ono to eli saznati. To je i Schiba-Bigku poznato, te de zato i utjeti. On de govoriti, misledi da ne dolazim kao neprijatelj, ved da sam ga sasvim sluajno susreo. Ja vie nedu dalje jahati s vama, ved skrenuti u velikom luku tako da du u pjeanu udolinu stidi sa suprotne strane, a ne s ove. To de ga morati dovesti na misao kako dolazim iz oaze, od Bloody Foxa. Mislit de da mu nisam vidio tragove i da mi njegove namjere nisu poznate. Vjerovat de da de me modi lako uhvatiti i onesposobiti. To mu dodue nede odrijeiti jezik. On de manje paziti na moje rijei kojima du nastojati da izmamim iz njega ono to mi je potrebno da saznam. Uvia li to moj crveni brat? Uviam. Samo ne znam zato se eli izloiti opasnosti da bi danas doznao to de sutra bez toga ionako uti i otkriti? Zato jer nasludujem da mi je poznato da se nikada ne izlaem opasnosti dok prije sve dobro ne proraunam. Howgh! A jesi li mislio na to da de te Komani, kada nas budu ugledali, uhvatiti i zadrati kao taoca? O tome sam takoer razmiljao. Znam jedan tit kojim se mogu odbraniti od svakog hica i uboda: Schiba-Bigk.

163

 Uf, uf! Uviam kako mi nije potrebno da upozoravam svog bijelog brata. Neka mirno uini ono to je naumio. A sad elim jo samo o neemu da se dogovorim s tobom, to se vaeg dolaska tie. Pjeana udolina se prua daleko od zapada prema istoku. U asu kada budete primijetili da su Komani nestali u ulazu doline, formirat dete etiri ete koje de se odvojiti jedna od druge. Sa prvom etvrtinom svojih ratnika od-jahat de u galopu, pravedi luk, do istonog izlaza iz doline. Old Surehan de jahati sa drugom etvrtinom prema sjevernoj strani, te ako Old Wabble s ostalima nastavi put i zaustavi se pred ulazom u dolinu u kojoj se nalaze neprijatelji, tada de oni sa svih strana biti opkoljeni. Naravno, vi se ne smijete pokazati. Znam da de reski pucanj moje puke za medvjede odjeknuti cijelom dolinom i da dete je vi svi modi uti. U asu kada budem ispalio metak, vi dete se sa svih strana pojaviti i uvjeren sam da nam ni jedan Koman nede umadi. Prihvada li moj crveni brat ovaj plan? Prihvada odgovorio je kratko. Ali Old Surehand se nije tako brzo sloio. Rekao je: Svaka ast vaem planu, Sire. Ali ipak mislim da je on malo smion! Sta moe i najsmjeliji ovjek uiniti protiv ispaljenog metka? Skloniti se. Sire, to je lake redi no uiniti. Vjerujte mi da drim da ste za sve sposobni. Ali ja sam vas toliko zavolio i ne bih znao ta ... Tada mu Apa brzo upade u govor: Winnetou ga jo i vie voli, a ipak ga puta da ode. Neka moj brat Surehand ne brine. etiri budna oka bdiju nad Old Shatterhandom, naime, njegova i moja. A i moja dva! doda Old Wabble busajudi se u prsa. Povjerio mi je komandu i vidjet de da se nede prevariti. Teko onoj crvenoj bitangi koja bi se usudila da mu ijedna vlas sa glave nestane. Moj metak bi ga smjesta pogodio; it's clear! Ovom njegovom ustrom uvjeravanju bio je potreban mali prigua. Zato ga upozorih: Samo ne tako vatreno, Mr. Cutter! Kada vam danas ponovo poklanjam svoje povjerenje, to je uinjeno sa namjerom da doznam jeste li u stanju da tano izvedete data uputstva. Bude li suprotno, moete biti sigurni da vam nikada vie nedu povjeriti neki zadatak. Vi dete sa svojim odredom jahati polako dalje dok ne stignete pred ulaz u dolinu. Tamo dete se zaustaviti i sakriti i nemate drugog posla osim da ekate na hitac. Kada ga budete uli, dojurit dete u galopu u dolinu i svoje konje zaustaviti tek pred Komanima. To je sve to se od vas zahtijeva. Well! Dosta jasno reeno! Izvest du tano onakav egzercir kakav ste mi propisali. Ne elim da mi se ponovo kae kako je Old Wabble izveo mladenaku ludoriju. Tako je! A sada se moram rastati od vas ako elim blagovremeno da stignem na onu stranu doline. Neka vam sve sretno uspije! 164

Ovaj se uzvik odnosio, naravno, samo na staroga. Ostalu trojicu nije bilo potrebno opominjali. Sa tragova kojim smo ili skrenuo sam udesno i u galopu obiao luk iju su tetivu predstavljali tragovi. Pri tome sam se toliko drao udaljen od nje da me Komani ne bi mogli vidjeti. Kada sam nakon pola sata okrenuo konja, ugledao sam pred sobom istoni kraj udoline. Jahao sam sada prema zapadu, to jest u suprotnom pravcu od prijanjeg, dok su se Komani, a iza njih nai Apai primicali prema istoku. Ne bih mogao redi da sam osjedao neku zabrinutost. Bio sam jedino radoznao kako de se Schiba-Bigk drati kada me bude ugledao. Ispostavilo se da je vrijeme bilo dobro proraunato, jer kada sam bio projahao skoro polovicu udoline, ugledao sam i Crvenokoce kako dolaze. Oni nisu smatrali potrebnim da i ovdje u dolini zabijaju kolce. Zbog toga im i nije bilo potrebno da se zadravaju. U otrom kasu su se pribliavali meni. Kako su samo ustuknuli kada su me ugledali! Zaustavio sam svoga konja kao da je ovaj susret bio sasvim neoekivan i uzeo puku u ruke. I oni se latie oruja s namjerom da me opkole. Tada sam prislonio puku i zaprijetio im: Stojte! Tko se usudi da mi zae iza lea dobit de metak. Koji crveni ratnici mogu ovdje ... Zastao sam usred govora i, ostavi vjeran svojoj ulozi, zaueno pogledah u poglavicu. Uf, uf! Ols Shatterhand! uzvikne iznenaeno i zaustavi konja. Zar je mogude? oglasim se ja. Schiba-Bigk, mladi, hrabri poglavica Komana! Ja sam odgovori on. Zar je Old Shatterhanda duh savane donio zrakom u ovaj kraj? Ratnici su vjerovali da je on negdje daleko na zapadu. Primijetio sam po njemu da nije znao kakvim bi tonom govorio sa mnom. Bili smo prijatelji. S punim pravom mogao sam od njega i danas zahtijevati prijateljstvo, a ipak je bio sad prisiljen da mi bude neprijatelj. A tko je mom mladom crvenom bratu rekao da sam na zapadu? odgovorio sam. Ved je bio otvorio i usta, vjerojatno da mi kae da je to od Vupa-Umugija doznao. Ali se sjetio neeg boljeg te mi odgovori: Rekao mi je neki bijeli lovac da je Old Shatterhanda sreo uoi zalaska sunca. To je bila la. Pogledi njegovih ratnika bili su mrki i neprijateljski usmjereni na mene. Drao sam se kao da to ne primjedujem i kao da od njih ni jednoga nisam kraj Plave vode vidio. Mirno sam sjahao sa konja i hladnokrvno sjeo dolje i rekao: Ja sam sa Schiba-Bigkom, mladim poglavicom Komana, popuio lulu mira i prijateljstva. Moje srce je ushideno to ga nakon toliko dugo vremena i tako neoekivano ponovo vidi. Kada se prijatelji i brada sretnu, tada se pozdrave po obiaju koji ni jedan ratnik ne smije izbjedi. Neka moj mladi brat sie sa sedla i neka kraj mene sjedne kako bih sa njime mogao razgovarati ! Pogledi njegovih ljudi postali su prijetedi. Bili su spremni da me napadnu, ali ih je on odsjenim pokretom ruke zadrao. Vidio sam po njegovom licu da mu je neka misao sinula, svakako ona koju 165

sam namjeravao u njemu da probudim. Rekao sam mu da elim sa njime da razgovaram, a on je spremno pristao, po svoj prilici da neto dozna od mene. Imao je iste namjere prema meni kao to sam ih ja imao prema njemu. Old Shatterhand je u pravu rekao je. Poglavice se moraju pozdraviti kao glasoviti ratnici. Rekavi to sjahao je s konja te sjeo nasuprot meni. Kada su njegovi ljudi to vidjeli, napustili su takoer svoje konje u namjeri da se smjeste u krugu oko nas. Pri tome bi mi nekolicina od njih dola iza lea. To sam morao sprijeiti. Tada rekoh tako da su to mogli svi uti: Zar se meu sinovima Komana nalaze i takve kukavica koje se ne usuuju da gledaju u lice Old Shatterhandu? Ja mislim da ih nema. A i ja nisam tako nepaljiv da bih jednom hrabrom ratniku okrenuo lea. Uspjelo je. Svi su posjedali tako da sam ih mogao drati na oku. Odrekli su se iznenadnog prepada i to zato to su vidjeli da sam sam i bili uvjereni da sam siguran plijen. Lulu mira, koja mi je visjela oko vrata, odrijeio sam sa vrpce i pretvarao se kao da je elim napuniti. Rekao sam: elim da sada sa svojim mladim bratom Schiba--Bigkom popuim kalumet u znak pozdrava kako bi doznao da je Old Shatterhan jo uvijek njegov prijatelj, kao to je i nekada bio. Tada je podigao ruku u znak negodovanja i odgovorio: Nekada je Schiba-Bigk bio ponosan to ima tako slavnog brata. Ali sada bih elio doznati da li mu je Old Shatterhand zaista jo uvijek prijatelj. Zato u to sumnja? upitao sam ga pravedi se kao da sam iznenaen. Zato to sam doznao da je Old Shatterhand postao neprijatelj Komana. Zar se Old Shatterhand nije nalazio kraj one vode koja se zove Saskuan-kui? to si tamo htio? Nita. Put me je vodio onamo. Namjeravao sam ondje logorovati, a ujutro odjahati dalje. A ti ondje nisi nita poduzeo? Ipak, jesam. Vidio sam tamo crvene ljude koji su uhvatili bijelog ratnika. Njega sam oslobodio. Kasnije sam od bljedolikog doznao da su to bili Komani iz plemena Naiinia. Kakvim si pravom oslobodio tog bljedolikog? On nije bio nita uinio Komanima. Ja bih isto tako oslobodio i Komana da je kao nevin pao u ruke bljedolikih. Old Shatterhand je prijatelj svakom dobrom, a neprijatelj zlima. On ne pita za boju ovjeka kojemu je pomod potrebna. Ali ti si radi toga navukao na sebe neprijateljstvo i osvetu Komana! Nisam, jer sam slijededeg jutra razgovarao sa Vupa-Umugijem, njihovim poglavicom, i sa njime sklopio savez. On je bio moj zarobljenik i ja sam ga pustio na slobodu. 166

 Da li si znao to su htjeli Komani tamo na Saskuan-kuiu? A otkuda bih to znao? Ja nisam pitao. Vjerojatno su bili tamo da love ribu. Da li te je poznato gdje se oni sada nalaze? Nasludujem. Bit de da su krenuli prema zapadu u pravcu Mistake-kanjona da prue svoju pomod tamonjim Komanima kojima, kako sam doznao, prijeti opasnost od bijelih konjanika. -Uf! viknuo je, dok mu je licem preao nadmodan osmijeh. Njegovi ljudi su mi dobacili takve poglede koji su jasno govorili da u ovom asu ne smijem biti uobraen u svoju mudrost. Tada je nastavio: Da li su sa tobom bili jo i drugi ljudi? Nekoliko bljedolikih. A u kom pravcu ste odjahali od Saskuan-kuia? Prema zapadu. A ipak se sada nalazi tako daleko istono od Plave vode! Kako to? Doznao sam o neprijateljstvu izmeu vojnika i ratnika Komana. Kao bijelac morao bih pomodi vojnicima. Ali zato to sam prijatelj Crvenokoaca, okrenuo sam prema istoku zato da bih to izbjegao. I ponovo prema Plavoj vodi? Njemu je bilo vano da dozna da li sam ponovo bio tamo. Odgovorih mu: A zato bih se vratio onamo? Jahao sam prema Llanu kako bih svog mladog brata Bloody Foxa posjetio, kojeg i ti poznaje, jer si onda bio njegov gost i s njime popuio lulu mira i prijateljstva. Jesi li poveo bljedolike sa sobom koji su bili sa tobom? Pita iako zna da smo Bloody Foxu obedali kako nedemo odati njegovu tajnu. Zar bih mogao strane ljude dovesti do njega? A gdje su oni sada? Kad sam se s njima rastao, namjeravali su podi do velike rijeke i prijeko u El Paso. Da li si sreo Bloody Foxa? Jesam. A gdje je sada? U svojoj kudi. Ti si tako brzo otiao od njega? Zar nije htio zadrati svog slavnog brata Old Shatterhanda? 167

 Htio je. Vradam se k njemu. Zar ti nije poznato da je odluio da oslobodi Llano od orluina? A ti mu pomae? Da. I danas isto onako kao i nekada kada si bio kod nas. A sada sam na sva tvoja pitanja odgovorio i zna to si htio da dozna. Sada neka govori kalumet. Jo malo priekaj! Dopustio sam kao kakav djeak da me ispituje. Bio je ponosan to me je mogao ovako ispitivati. To sam utvrdio iz njegovih pobjedonosnih pogleda koje je uputio svojim pratiocima. Vjerojatno je mislio da mi je u ovom asu bio potpuno dorastao jer su njegove rijei jo malo priekaj zvuale nevjerojatno zapovjedniki. Imale su prizvuk nadmodnosti, ali sam se ipak u sebi nasmijao. Tada nastavi: I sunce i mjesec su se mnogo puta izredali odonda kada smo se bili rastali. Tokom tako dugog vremena ljudi se mijenjaju. Mudraci postaju djecom, a djeca snana i mudra. I Old Shatterhand je postao dijete. Dozvolio si da te ispitujem kao nekog djeaka u koga jo nema pameti ili kao neku staru enu iji se mozak sasuio. Na tvoje oi se navukao mrak, a tvoje ui ogluile. Ti i ne nasluduje tko smo i to elimo. Uf, uf! Zar su to rijei mladog ovjeka sa kojim sam nekada -popuio lulu mira? To su rijei mladog ovjeka koji je postao veliki i slavni ratnik. Kalumet vie ne vrijedi nita jer mi vie nisi prijatelj, ved moj neprijatelj kojega moram ubiti. Ti si oslobodio naeg zarobljenika! Zar je on tvoj bio? Ja sam ga oslobodio iz ruku Naiini Komana, a ti pripada drugom plemenu. Naiini su moja brada. Njihov neprijatelj je i moj neprijatelj. Zar ove koji ovdje sjede pred tobom ne poznaje? Zar ovi ratnici nisu iz tvog plemena? Samo dvadesetorica. Ostalih trideset su Naiini koje si vidio kod Plave vode. Mi smo iskopali ratnu sjekiru protiv svakog bljedolikog, a i ti si jedan od njih. Zna li to te eka? Znam: zajahat du opet svoga konja i mirno otidi dalje. Uf! Zaista je istina da je Old Shatterhand podjetinjio. Bit de na zarobljenik i umrijeti na stupu muenja. Va zarobljenik nedu biti, a niti umrijeti kako to vi elite, ved kako se bude svialo velikom Manitouu. Moja ravnodunost i mir kojim sam to rekao bio je neshvatljiv njemu i njegovim ljudima. Ja se nisam ni okrenuo. Nisam izveo ni jedan pokret koji bi liio na bijeg ili odbranu. To ih je odvradalo da se hvataju oruja. Naravno, nisu primijetili da sam svakoga od njih drao otro pod okom. Tada me je poglavica upitao s omalovaavajudim i saaljivim smijekom: 168

 Misli li da de nam se modi moda oduprijeti? Zar ne vidi da stoji nasuprot pet puta deset hrabrih ratnika? Da li je Old Shatterhand ikada brojao svoje neprijatelje? Znai da rauna na svoju arobnu puku? U trenu sam imao u rukama svoju brzometku, skoio, zaklonio se iza konja koji me je svojim tijelom titio i viknuo: Da, na nju se oslanjam. Bude li se itko od vas latio oruja, dobit de u trenu metak! Poznato vam je kako s ovom pukom mogu neprekidno pucati! To se sve odvijalo takvom brzinom da su jo uvijek sjedili kao i prije, dok sam ove rijei izgovorio. Jedan je povukao ruku iza sebe gdje mu je leala puka. Ali vidjevi cijev uperenu u sebe povukao je brzo ruku. Strah od arobne puke bio je jo uvijek tako velik kao i prije. Znao sam to de slijediti. Naime, napad, i to zasada samo rijeima. To mi je bila i namjera jer sam se nadao da du doznati ono to sam i htio. Nitko se nije usudio da bude prvi koji de se latiti oruja. Zato sam mogao oekivati da de me svojim prijetnjama pokuati da prisile kako bih se dobrovoljno predao. Neka nitko ne misli da je za ovo moje dranje bilo potrebno mnogo odvanosti. Poznavao sam Crvenokoce, a i njihov strah od moje brzometke. Pazedi da to ne primijete, poeo sam ispitivati niski rub udoline koja se nalazila nasuprot meni i u kojoj je trebalo da bude Old Surehand sa svojim Apaima. Iz onoga pravca prijetilo je preko sedamdeset puanih otvora prema dolje, vidljivih svakako samo za moje oko, jer sam s time bio upoznat. Gospodari tih puaka se nisu mogli vidjeti jer su bili duboko ukopani u pijesku. A na uzvisini, iza mojih lea, odred Entschar-Koa leao je isto tako pripravan. Lijevo, u pozadini, ekao je Winnetou, a sa desne strane bi se Old Wabble morao pojaviti kod prvoga hica. Uzevi sve to u obzir, ovjeku nije bilo teko da bude ovako samosvjestan kao to sam sada ja bio. Ono to sam oekivao to se je i dogodilo: mladi poglavica je sada pokuao ne bi li mi odvratio. Pshaw! uzviknuo je, naravno, usiljenim osmijehom. Poznato nam je kako tvoja puka bez prekida puca, ali pedeset puta odjednom ipak ne moe. Pogodit de dvojicu ili trojicu, a moda i etvoricu, ali tada de biti uhvaden! Pshaw! smijao sam se ironino ne bih li ga naveo na eljena saopdenja. Ja se vas pedesetorice ne bojim. Doite! Kada se budem udaljavao i pucao na svakoga koji bi me slijedio, nitko se od vas nede usuditi da me zadri! Pa ipak nede umadi. Mi ovdje nismo sami, ved smo samo prethodnica itave vojske. La! Nije la, ved istina! uvjeravao me je. A kuda si mislio pobjedi? Bloody Foxu. 169

Pa njega mislimo napasti. Tada de nam i ti pasti aka! Onda du odjahati prema zapadu! Onamo postoji samo jedan put. Morao bi da bjei prema Suks-ma-lesaviju. Tamo de naidi na Vupa--Umugija koji ovamo dolazi. Znam, ali on de stidi tek za tri dana. Ne zna ti nita! On de ved sutra uvee biti tamo. Tada de biti ved mrak i nede mi biti teko da se provuem mimo njega. Onda dete uhvatiti Nale-Masiuv koji dolazi samo pola dana kasnije. A sa one strane pustinje nalazi se iroka ravnica u kojoj de te svaki vidjeti. Kako bi mogao umadi onolikim ratnicima? Ako jo nisi izgubio svu pamet, ti de nam se predati. Old Shatterhand da se preda? Kome? Momku kao to si ti? Zar si ti uopde neki momak? Zar nisi ti mala, cmizdrava djevojica ije mjesto nije meu odraslim mukarcima koji se smatraju ratnicima, ved na leima svoje majke? Velika je uvreda kad se Indijancu kae da je stara baba, a jo veda ako ga netko nazove malom djevojiom. Schiba-Bigk bijesno skoi i izdere se na mene, a da se nije latio puke ili svog noa: Pseto, hode li da te ubijem? Potrebno je da kaem samo jednu rije i pedesetorica ratnika de te napasti ! A meni je potrebno da dam samo jedan znak i za dvije minute ste svi mrtvi ako mi se ne predate! Rekavi to povukao sam lijevom rukom oroz puke za medvjede, koja mi je dosada bila na leima. Daj taj znak! ree podrugljivo. Uini to, uini! Da vidimo tko de ti dodi u pomod da nas ubiju ili uhvate! Odmah de vidjeti. Pazi! Prasnuo je moj hitac. Tada je sa suprotne strane uzvisine sedamdeset Apaa skoilo dolje i uz bojni krik jurnulo prema nama. Svoje konje su bili ostavili gore. Iza mojih lea se ponovio krik. S lijeve strane je jurio Winnetou sa svojim odredom, a s desne Old Wabble sa svojim prema nama. Komani su stajali zabezeknuti i nepokretni. Razoruajte ih. Veite ih! viknu Winnetou. Jo prije no to su uspjeli i da pomisle na otpor, leali su ved na zemlji gdje je svakog od njih dralo pet do est Apaa i vezivalo ih. Samo nekoliko minuta iza Schiba-Bigkovog podsmjeljivog poziva, bili su ved svi sputani a da ni jedan jedini Apa nije dobio ni najmanju ozljedu. Sada su se uli njihovi glasovi i pokuavali su da se oslobode pritiska nepopustljivog remenja. No, Sire, jesam li to dobro izveo? upita Old Wabble, koji je sada bio stigao do mene. 170

 Jeste odgovorih. Ali ne smijete mnogo biti uobraeni, jer je to bila djeija igra. Da, kada ovjek misli da je neto izveo bez greke, tada mu se kae da je to bila djeija igra; it's clear! Okrenuo se zlovoljno. Dolina je sada bila puna konja i ljudi. Konje smo privezali za kolide. Ljudi su se ulogorili. Zarobljenike smo pritijesnili te su leali jedan kraj drugog. Njihovog mladog poglavicu sam udaljio od njih kako ne bi mogli uti o emu s njime razgovaram. Uinio sam to iz obzira prema njemu, jer ga nisam htio poniziti. Da su do njegovih uiju doprla ponienja koja su mu predstojala, morao bi se zasvagda odredi svoje asti kao poglavica. Ako kod nas i proe dobro, znao sam da de njegov poraz imati po njega teke posljedice. - Prema vladajudim pravilima izmeu dentlmena bilo bi vrlo neplemenito da mu uzvradam uvrede. Morao bih ponosno i utke prijedi preko toga. No ovdje je bio drugi sluaj. Duevnom ivotu mladog, nadobudnog Indijanca bilo je potrebno dati sada takav pravac koji bi mu omogudio da se prema svojim nekadanjim potinjenima vlada daleko bolje nego kao sirov, krvoloan ratni poglavica. Sjeo sam kraj njega i rukom otjerao one koji su se htjeli pribliiti. Okrenuo je od mene lice i zatvorio oi. No pitao sam ga eli li moj mlai brat jo uvijek tvrditi da je velik i slavan ratnik? Nije odgovorio. Ali nije ni oekivao da du tako blagim tonom govoriti sa njime, jer mu se natuteno lice malo razvedrilo. Ili moda Schiba-Bigk jo uvijek misli da se Old Shatterhand mora ubrajati u stare babe? . Nije se pomakao, a nije ni progovorio. Nastavio sam: Otac moga mladog prijatelja zvao se Tevua--Schohe, Vatrena Zvijezda. Bio sam mu prijatelj i brat i bio je jedini ratnik Komana kojega sam volio. Sada je rastvorio vjee i ispitivaki me pogledao, ali jo uvijek nije rekao nita. Vatrena Zvijezda je umro od ruke bijelih ubica i moje srce se razboljelo kada sam to uo. Mi smo se njegovim ubicama osvetili, a ljubav koju sam prema njemu gajio prela je na njegovog sina. Otvorio je oi, okrenuo glavu i pogledao me ravno u lice, ali jo uvijek je utio. Govorio sam dalje: Old Shatterhand je nosio ime koje je odjekivalo kraj svih logorskih vatri, dok je Schiba-Bigk bio djeak koga nitko nije poznavao. Ipak ga je prigrlio jer je elio da mladi sin Komana postane ovjek kao i njegov otac, blag i vjeran u srcu, svijetle i jasne misli, snane pesnice. Pratio sam te tada kroz pusti Llano Estacado. Pomogao sam ti protiv tvojih neprijatelja. Odveo sam te u kudu Bloody Foxa i bio tvoj uitelj tokom svih onih dana koje smo tamo proivjeli. Dok sam ti govorio, inilo ti se da je moj glas glas tvog mrtvog oca. A uzevi te za ruku, zasjalo ti se lice od blaenstva, kao da je moja ruka ruka tvoje majke. Tada si me volio. Uf, uf! rekao je sada tiho, a oi mu se ovlaie i zasjae. 171

 Tada sam napunio svoj kalumet i popuio s tobom lulu mira i bratstva. Ja sam bio stariji, a ti mlai brat, jer smo zajedno imali istog oca, dobrog Mani-toua o kome sam ti priao." Dozvolio sam da mi sagleda u srce i u moju vjeru, jer sam mislio da sam ti u srce usadio zrno kukuruza iz kojeg de vremenom sazreti bogata etva. Tvoje srce je bilo plodno tlo i obedavalo hiljadostruki plod. Uf, uf, uf! ponovio je opet sasvim tiho i prigueno, kao da nastoji suspregnuti suze. A ta je postalo od onog zrna kukuruza? Nije ga takla ni rosa, a ni sunce. Osuilo se i uginulo. Ke, ke... ne, ne! stao me je uvjeravati, konano progovorivi. Okrenuo je lice na drugu stranu, jer ga je vjerojatno pekla savjest a i stidio se. He, he... da, da! tvrdio sam. Tako je kao io sam rekao. Sto je postalo od mog mladog prijatelja i brata? Nezahvalni protivnik, neprijatelj koji mi se ruga i eli da me smakne. alosno je kod mladog ratnika to to zna samo za stroge zakone prerije. A jo je mnogo alosnije ako je to mladid koji je nekada volio krdanina i zahvaljujudi njemu upoznao velikog i dobrog Manitoua. Kada si maloprije napao Old Shatterhanda i izrugivao mu se, mene time nisi mogao uvrijediti. Ali zaboljelo me je jer si moje savjete zaboravio i postao takvim ovjekom kojemu nikada vie ne mogu pruiti svoju ruku. Tko je kriv tomu? Nale-Masiuv i ostale poglavice odgovorio je okrenuvi mi se ponovo. Ispriao sam im sve to sam o tebi bio uo. Oni su mi se smijali i rekli da je Old Shatterhand izgubio pamet i postao propovjednik. Mladi moj brate, kamo srede da sam propovjednik i k tome jo i tvoj! Ti si se dakle zastidio Old Shatterhanda? He, he... da, da kimnuo je. A sada je red na meni da se tebe sramim. Ali ja to nedu uiniti, nego te samo aliti. Vae poglavice i vraevi i svi oni koji rade protiv volje velikog, dobrog Manitoua, mogu se prepoznati po svojim djelima i razlikovati jedan od drugog. ta ste mislili uraditi sa mnom da sam vam pao aka? Privezali bismo te za stup muenja. Iako vam nisam nikakvog zla uinio, vi ste mi eljeli smrt. A ta misli ti to de se dogoditi s vama, a i sa tobom, poto smo vas uhvatili? Podigavi se onako sputan napola sa zemlje, pogleda me ukoenim pogledom i upita brzo: Reci sam na koji dete se nain osvetiti! Nekoliko dana de ostati na zarobljenik, a onda demo te pustiti na slobodu. I nedete me ubiti niti prije toga muiti? Ne. Oprostit demo ti. Uz otegnuti uzdah ponovo je pao na zemlju i brzo me upitao sjajnih, bljetavih oiju. 172

 Da ne misli moda Old Shatterhand da sam mu to pitanje postavio iz straha zbog bolova? Ne. Znam da prezire bolove koje bi netko mogao nanijeti tvome tijelu. Bili su to duevni bolovi koji su te nagnali da izgovori ovo pitanje. Da li je tako ili ne mladi brate? Old Shatterhand ima pravo. Svom mladom prijatelju elim jo jedno redi. Ne znam da li de me dobro razumjeti. Maloprije si bio uvjeren da ti je uspjelo da me vjeto ispituje. Ali ja sam ved tada bio o svemu obavijeten, jer sam Naiinije prislukivao kraj Plave vode, a i glasnike Nale--Masiuva. A u mojim odgovorima koje sam ti davao skrivala su se moja pitanja na koja si i nesvjesno davao odgovore. Zapravo sam ja tebe ispitivao, a ne ti mene. Bio si toliko ponosan i siguran u svojoj stvari, a ipak si mi odao da de VupaUmugi sutra uvee, a Nale-Masiuv pola dana kasnije stidi do Suks-ma-lesta-vija. Kako mi moe to objasniti? Ne znam. Ja nisam htio nita odati. Ali ja sve znam. Ti si se, dodue, sramio Old Shatterhanda i njegovih pouka, dok su se oni, iako to nisi ni slutio, jo uvijek nalazili u tvom srcu. I dok sam stajao pred tobom i u tvojim oima bio pobijeeni a zapravo pobjednik, tvoje srce je ustalo protiv samoga sebe i nagnalo te da kae ono o emu si morao utjeti. Da li si to shvatio? Ne sasvim, ali o tome du malo razmisliti. A ta de se sa mnom dogoditi kada ostale poglavice saznaju da sam sve odao? Sve mi je to unaprijed bilo poznato. Leao sam blizu vatre oko koje se Vupa-Umugi sa starim ratnicima dogovarao o prepadu na Bloody Foxa. A bio sam i prisutan kada su stigla dva glasnika NaleMasiuva i straarima kraj vode povjerili svoju poruku. Prislukivao sam i uhode koje je Vupa-Umugi bio poslao do Male ume. Da, Winnetouu je ved odavno bilo poznato da elite napasti Bloody Foxa te je brzo odjahao prema Llanu da mu bude na pomodi. Uf, uf, Winnetou!-Zato ga dakle vidim ovdje sa tolikim ratnicima Apaa! elim ti jo neto povjeriti kako ne bi sebi predbacivao: Nama je ak i to poznato da ste naumili domamiti bijele vojnike u Llano i zabijajudi kolce u krivom smjeru otjerati ih u smrt. Ti si imao zadatak da ih zabije. Tada treba da stigne Vupa-Umugi sa svojih sto pedeset ratnika. Za njima bi doli vojnici, a na kraju bi trebalo da se pojavi Nale-Masiuv koji je poslao glasnika u svoj wigwam po jo daljnjih stotinu ljudi. Poslije toga sam krenuo prema Winnetouu koji se nalazio na okupu sa Entschar-Koom i bijelcima. Sjedili su i razgovarali. Stigavi do njih primijetio sam da je Winnetou bio utljiv. Znao sam da nije obiavao u mom prisustvu da drugima iznosi svoja shvatanja. Dobro to ste doli, Mr. Shatterhand ree Old Wabble. Potrebno je da se dogovorimo to se ima poduzeti. Istina, svaki od nas je ved iznio svoje prijedloge, ali nam nije uspjelo da se sloimo. Dakle, govorite, Mr. Shatterhand! Kada demo odavde krenuti? 173

 Smjesta odgovorih. A kuda? Prema oazi? Da, ali ne svi. Mi demo se razdijeliti. Potrebno je prije svega da se izvade ved zabijeni kolci, koji odaju pravi put prema oazi, i zabiju u smjeru prema mjestu o kojem je govorio Bloody Fox. Tko bi to morao da uradi? Htio bih biti meu njima. To ne ide. To de morati uiniti Indijanci, jer de lica kojima de biti povjeren taj zadatak ostaviti za sobom mnogobrojne tragove, a ti tragovi smiju da potjeu samo od Indijanaca, kako bi ih VupaUmugi, prilikom svog dolaska smatrao tragovima svojih Komana. A broj tih ljudi ne smije biti ni vedi ni manji od broja uhvadenih Komana. Radi toga de Winnetou sa pedeset Apaa i preostalim kolcima smjesta krenuti odavde prema Gutes-nontin-khaiu kako bi obavio taj posao. Tek to sam to izgovorio, poglavica je ustao i upitao: Ima li moj brat jo neto da nadoda? Htio bih da krenem. Samo jedna primjedba: bududi da tebi nije poznato kaktusovo polje do kojeg elimo odmamiti Komane, morat de kolce postaviti u jugoistonom pravcu. Poslat du ti tada Bloody Foxa koji de te tanije voditi. To je sve to sam ti imao redi. Neki dui dogovor izmeu nas nije bio potreban. I ved nakon pet minuta iza toga jurio je sa pedeset Apaa u galopu, naputajudi dolinu, prema Stotinu stabala. Sjajan momak! divio mu se stari Wabble. Njemu nije potrebno satima davati uputstva da bi shvatio ta treba uiniti. A koja dete uputstva nama dati, Mr. Shatterhand? Nikakva. Jahat demo ravno prema oazi. Tamo dete ostati da uvate zarobljenike sve dotle dok od mene ne primite vijest. Od vas? To znai da vi nedete s nama ostati? Nedu. I ja du morati otidi do Stotinu stabala da motrim na dolazak Komana. Mr. Surehand de me pratiti. Zar ne bih i ja mogao podi sa vama? Obedavam vam da sigurno nedu napraviti nikakvu glupost! Nisam bio raspoloen da ga povedem sa sobom zbog njegove poznate brzopletosti, ali on je toliko bio uporan te sam konano pristao: No neka bude, poite sa mnom! Ali bude li se desila samo jedna jedina greka, rastat demo se zauvijek. A ta de biti sa vaim velikim meksikanskim mamuzama? Njih ne moete ostaviti na nogama, Sire, jer i mi za sobom moramo ostaviti otiske indijanskih nogu da ne bi bismo pobudili sumnju kod Komana! Znai, mi demo svoje izme zamijeniti s mokasinama. A kako demo do njih dodi? 174

Dobit demo ih od zarobljenika. Oni de biti toliko ljubazni da nam ih posude. Hm! To. de teko idi! Vi dete sa svojim salonskim nogama lako nadi one koje vam odgovaraju. Ali pogledajte samo moje nourine! Istina, imao je tako velika stopala koja su i za tako stasitog ovjeka bila predugaka. Za njih se obino kae djeiji grobovi. Dolo je vrijeme da se krene. Naredio sam da Ko-mane posade na konje i kaievima vrsto priveu za njih. Oni nisu pruali otpor jer su uvidjeli da bi svako negodovanje predstavljalo najvedu glupost. Sa njihovim mladim voom nisam htio postupiti kao sa ostalima i zato sam mu rekao: Poklonio sam svoje srce mom crvenom bratu Schiba-Bigku i veoma bi me dirnulo kada bih ga morao vezivati isto tako kao i njegove ljude. Da li de pokuati da pobjegne ako bih mu dozvolio da nevezan jae s nama? Teko je na to pitanje odgovoriti! Vi dete pohvatati ratnike Komana. Ali ako bi mi uspjelo da pbbjeg-neni i da ih upozorim, ni jedan od njih ne bi pao u vae ruke. Moja je dunost da pokuam utedi. Ove rijei su dokaz da ti nisi samo hrabar ratnik ved i iskren i poten ovjek, i unato tome te nedu muiti kaievima. Uf! uzviknuo je zaueno. Onda du pobjedi! Pshaw! Pa da smo i sami'nas dvojica, ipak ne bi pobjegao. Vidi i sam koliko je ratnika oko mene. Uostalom, posluit du se jednim sredstvom koje de te bolje od svih spona zadrati kod nas: oduzet du ti kumire. Uf, uf! uzviknu. Da, to du uiniti. Kod prvog pokuaja bjegstva sve de puke biti uperene u tebe. Pretpostavimo da bi te moglo mirnodi svako tane, a to se ne bi moglo nikako desiti, u slijededem asu imao bi za petama dvije stotine gonilaca. A recimo da te ni od njih nitko ne uspije uhvatiti, to se opet ne da zamisliti, unitio bi svoje kumire, a sa njima i svoju duu. Oborio je glavu i izustio uf kao da se pomirio sa sudbinom. Kada sam mu skinuo kumire i objesio ih sebi oko vrata, nije uinio ni jedan pokret da to sprijei. Pokuao je da svoje misli sakrije od mene, ali me nije mogao obmanuti. Oko mu je za trenutak blje-snulo, to mi je kazivalo da de sve pokuati, pa makar ostao i bez kumira, da dospije u slobodu. Znai, imao sam dovoljno razloga da ga veem. To nisam uinio jer sam naumio da doznam zato je unato svim indijanskim shvadanjima bio spreman da se odrekne ak i kumira, samo da bude slobodan. Zar je moj nekadanji utjecaj ostavio u njemu tako duboke tragove da je sada bio u stanju posumnjati u poganske nazore? Izgubivi kumire, nestalo je i njihove modi, znai, sigurno nije vie vjerovao u posmrtni ivot. A da ga iskuam, nisam ga dao vezati, ved sam se pobrinuo da mu bijeg ne uspije.

175

Najbolji nain da se neto sprijei ili onemogudi druge u njihovoj namjeri je taj da ih se navede na to. U takvim prilikama ovjek je u toku dogaaja i u stanju je da pravovremeno poduzme protumjere. Dakle, morao sam mu omoguditi da u odreenom asu pokua pobjedi tako da ga imam sigurno u rukama. Bude li se u svome proraunu prevario, modi du ga brzo uhvatiti kao maka mia. Kada smo krenuli, jahao sam najprije otraga sam da bih neprimjetno spremio gotove kolutove lasa oko ramena, tako da mi je bio potreban samo brzi pokret da bih ga mogao vodoravno izbaciti. Poslije toga sam otiao na elo i pozvao ga do sebe. Razgovarao sam s njime tako kao da ga ne motrim, i dok se polako sputao mrak, zaostajao sam sve vie i vie, dok se konano nismo umjesto na elu nali na kraju kolone. Sumrak je bio sve gudi i brzo se spustio veernji mrak. Schiba-Bigk je jahao s moje desne strane. Pretvarao sam se kao da mi na sedlu neto nije u redu, zaustavio konja i nagnuo se na lijevu stranu a da nisam sjahao sa konja. Bio sam mu okrenuo lea: ako sada ne pobjegne, tada on uopde nema namjere da nam umakne. Pruio sam ruku sav napet prema lasu. I zbilja! Pijesak zakripi kao kod potkovana konja koji se na stranjim nogama okrede. Brzo sam se uspravio u sedlu i okrenuo se: bjeao je u divljem bijegu natrag putem kojim smo dolazili. Ali u istom asu sam okrenuo svoga konja i pojurio za njim. Moj vranac nije bez uzroka nazvan imenom Hatatitla, Munja. Bio je kudikamo nadmodniji od Schiba-Bigkovog konja. Jo nije bila prola ni jedna minuta a ja sam stigao toliko blizu do bjegunca da ga je moj laso morao dostidi. Stani! doviknuo sam mu. Uf, uf! odgovori reskim glasom, to bi trebalo da znai: ne, nije mi na kraj pameti. Tada je moj laso poletio zrakom prema njemu. Oma se spustila na njega, zahvatila obje ruke i stegla ih uz njegovo tijelo. Zaustavio sam svoga vranca, a trzaj lasa zbacio je Indijanca sa konja. Skoio sam sa konja i kleknuo kraj njega. Leao je nepomino.

Da li je moj mladi brat jo u ivotu? pitao sam, jer se lako moglo desiti da je slomio vrat. Takvi se nesretni sluajevi esto dogaaju kod hvatanja lasom. On nije odgovorio. Ako Schiba-Bigk nede da govori, privezat du ga za konja kao da je mrtav. U sluaju da ga zabole udovi, sam de biti za to kriv upozorio sam ga. iv sam odgovorio je sada. Jesi li ozlijeen? Nisam. Tada dozovi svoga konja! Konj je potrao jo jedan dio puta dalje kada sam ga bio povukao s njega. On zazvidi otro i konj se vrati. A sada du svom mladom bratu vezati ruke. Sam je kriv to to moram uiniti. 176

Jo uvijek je leao na tlu. Ome lasa vrsto su mu drale ruke uz tijelo. Zatim sam mu oko noge zavezao remen, provukao ga ispod trbuha konja, i zavezao za njegovu drugu nogu. A uzde njegovog konja privezao za noge. Time sam bio gospodar i njegovog konja, a on sam nije mogao sjahati. Smotao sam laso i prebacio ga preko ramena, uzjahao na svog konja i u galopu se vratio sa zarobljenikom k naoj eti. Ona se bila zaustavila jer su primijetili da nas nema. Old Surehand, Wabble, Webster, Hawley i Entsc-har-Ko dolazili su nam u susret. Hvala bogu da ste tu! uzviknuo je stari kralj kauboja. Gdje ste bili Mr. Shatterhand? Zar je Crvenokoac htio pobjedi? Da. Evo vam! Zar vam nisam rekao kako te ide nita ne valjaju? Sa takvim se momcima ne smije postupati u rukavicama, kao to je to kod vas u modi. Nadamo se da je sada vezan? Sasvim po vaoj elji, Mr. Cutter. Zato govorite tako podrugljivo, Sire? Zato to je ved ranije bio sputan. To mi je neto novo. U vezi s time nisam nita opazio. Sasvim je svejedno da li je netko sputan remenima ili mojom paskom. Tako? Ako su vae oi remeni, nemojte dozvoliti da vise do tla, jer bi ih konji mogli zgaziti; it's clear! . Mogao sam sada mirne due jahati na zaelju jer je ponovni pokuaj bijega sada bio iskljuen. Ipak sam se uputio na elo, jer bi ostali bez mog vodstva pogrijeili put. Schiba-Bigk ionako ne bi mogao izvriti prepad na oazu ne samo zato to je pao nama u ruke ved stoga to ne bi naao novi prolaz kroz kaktuse. Njemu je bio poznat samo stari, a taj je, kao to smo ved spomenuli, Bloody Pox zasadio. Bilo je est sati kada se smrklo. Otprilike nakon sata i po stigli smo u logor Apaa, kod kojih se nalazila Lisica. Bio je radoznao da sazna kakav smo uspjeh imali. I ne saekavi na izvjetaj, sam je odgovorio: Hallo! Vidim da je svako pitanje izlino. Pa to je itava gomila Komana koje ste doveli. Znai, sa njima, ste se susreli i zamolili ih da vam se prikljue. Da li je Schiba-Bigk meu njima? Svakako odgovori Old Wabble. Valjda ne mislite da bismo doveli Crvenokoce bez njihovog voo! Htio bih vam ispriati kako smo pohvatali ove ide, ako vam to ini zadovoljstvo. Ali prvo moramo otidi unutra do vode kako bismo napojili konje. To je najneonhonije. Bio je u pravu. Sjahao sam i odvezao Schiba-Bigka. 177

 Ako je moj crveni brat sebi uobrazio da moe izvriti prepad na Bloody Foxa, tada se grdno prevario. Kraj se sada sasvim promijenio i nije vie onakav kakav je bio. I zato to si sumnjiv i to bi vjerojatno opet pokuao da bjei, pravi put nede vidjeti. Skinuo sam ga s konja, zavezao mu oi i uhvatio ga za miicu kako bih ga kroz kaktuse odveo prema kudici. Bijelci i Entschar-Ko poli su za nama. Apai-ma smo povjerili uvanje zarobljenika, a i njihovi konji su bili dopremljeni da bi ih napojili. Zapravo sam imao namjeru da ne dozvolim prilaz U unutranjost oaze ne samo neprijateljskim Komanima ved i Apaima. Smatrao sam najpametnije da ne dozvolim da itko od njih upozna to mjesto. Ali moja namjera se pokazala neizvodljivom zbog neophodnog napajanja konja. Bilo je nemogude da se izvor dri u tajnosti jer je trebalo tri stotine konja, a isto toliko i ljudi, snabdjeti vodom. Dok su ostali posjedali vani oko stola, odveo sam Schiba-Bigka u kudu gdje sam ga privezao. Moj brat neka zahvali sebi to ovo moram uraditi rekao sam. Da mi je dao svoju rije da nede pokuati pobjedi, sada bi smio da se krede slobodno. Tu rije ne smijem dati odgovorio je. Ja sam poglavica Komana, a kako se nai ratnici nalaze u opasnosti, dunost mi je da bjeim im mi se za to ukae prilika. Ta ti se mogudnost nede ukazati! Maloprije sam je imao! Samo da konj moga bijelog brata nije bio bri od moga, umakao bih. Zar si zbilja vjerovao u to? Mislio sam da si otroumniji. U poetku smo se nalazili na elu. A ta misli zato sam kasnije zaostajao s tobom? Jer si vjerovao da me sigurno ima. Ne, sasvim suprotno. Zato to sam znao da de pokuati da bjei. A ta misli zato sam se bio zaustavio i ispitivao svoje sedlo? Zato to je na njemu bilo neto puklo ili se pomaklo sa mjesta. Ni to ne, ved da ti pruim priliku za bijeg. Uff! uzviknuo je zaueno. Old Shatterhand me je htio sprijeiti u bijegu, a ipak mi je za to dao priliku! Zar ne shvada? Dao sam ti priliku ba zato to sam te htio sprijeiti u bijegu. Da si pobjegao u. asu kad nisam bio pripravan, ti bi unato brzini moga konja zbog mraka uspio pobjedi. Na to sam morao biti pripravan i dogodilo se onda kada sam ja bio odredio taj trenutak. Zato sam i mogao tako brzo krenuti za tobom u potjeru. Uff, uff! Uviam da je istina ono to svi crveni i bijeli ratnici znaju. Old Shatterhanda ne moe nitko nadmudriti, ali zato on nadmudruje svakog.

178

 Hm, nije bilo naroito potrebno da tebe danas netko nadmudri. Budi sretan to je moj konj bri od tvoga i to sam uslijed toga morao da primijenim samo laso! Da mi nije uspjelo tako brzo da te stignem, bio bih prisiljen da te ubijem. Schiba-Bigk se ne boji smrti. Znam. Ti si svojim bijegom imao namjeru da samo obavijesti Komane. Zar bi to mogao uiniti da sam te ustrijelio? Dakle, mora biti svjestan da si i u tom pogledu bio nepromiljen. A kako si mogao samo zaboraviti da su tvoji kumiri kod mene. Tvoja dua bi bila zauvijek izgubljena bez obzira da li bi ti bijeg uspio ili ne. Old Shatterhand je rekao sada neto u to ni sam ne vjeruje! I usprkos slabom svjetlu lojanice koja je u sobi gorjela, vidio sam na njegovom licu izraz samosvijesti, da, ak bih rekao i osjedaj nadmodnosti. Odgovorio sam: To to ja mislim sada je sporedno. Glavno je da ti vjeruje u to. Ne. Ja sam bio povjerovao u to, ali samo do onog asa kada mi je moj veliki brat Old Shatterhand govorio o velikom Manitouu koji je stvorio svijet, svima podario istu ljubav i kome se sve due ponovo vradaju. Nitko ne moe drugome oduzeti duu. Poslije smrti nema vladara niti sluga, ni pobjednika ni pobijeenih. Pred prijestoljem velikog Manitoua su sve due iste. Vladat de vjeita ljubav i vjeiti mir; niti de biti borbe, ni prolijevanja krvi. A gdje bi se tada nalazila vjeita lovita o kojima nai vraevi govore? Zanio se u govoru, i vatra njegovih rijei je rasla sve vie i vie. Tomu sam se od srca veselio. To je bilo ono to sam elio doznati! Sjeme koje sam mu nekada usadio u srce bilo je dakle ipak izniklo i vrsto se ukorijenilo pod krutom korom. Da, kada te ujem da ovako govori, znam da za tebe kumiri vie ne predstavljaju nikakovu vrijednost rekao sam toboe nehajno. Oni su samo znamenje da sam ratnik i nita vie. Onda nema ni svrhe da ih zadrim. Evo, vradam ti ih. Skinuo sam ih sa svoga vrata i objesio ih o njegov. Tada nastavih: Ja te u svakom sluaju moram smatrati neprijateljem, jer eli bjeati. Ali neka ti je barem to dozvoljeno da se meu ova etiri zida slobodno krede. Znai da de me osloboditi spona? Crnac Bob de to kasnije uraditi. Nigger? Zar da me se dotakne Nigger? Zar ne zna da ni jedan crveni ratnik ne eli da ima posla sa Niggerom?

179

 A zar tebi nije poznato da je veliki Manitou stvorio sve ljude i sve podjednako voli, bilo da su crne, crvene ili bijele koe? Bio je u neprilici i zurio preda se. A to ima ti protiv naeg Boba? nastavio sam. On je bio prisutan kada smo te tada spasili. Ti mu ne duguje manje zahvalnosti nego nama. On se kao ovjek ponio bolje nego ti. On jo nije nikada lagao nekome da mu je prijatelj; a ti moe Bloody Foxu da zahvali to ti je spasio ivot i puio si sa njime lulu mira i prijateljstva, a ipak si doao ovamo da ga protjera iz njegovog doma i da ga ubije. Reci sada iskreno tko je uvieniji: on ili ti? Nije mi odgovorio. uti. To je dovoljno. Razmisli o sebi malo! A da bi to mogao nesmetano uiniti, ja du se udaljiti. Moje rijei su moda zvuale strogo, ali bile su dobronamjerne i nadao sam se da de na njega djelovati onako kako sam elio. Izaao sam napolje i domahnuo Crncu. Poznavao sam ga i znao da je dorastao svome zadatku. Jedino sam mu morao sve dobro razjasniti. Zatvorenika je trebalo drati pod strogom straom, ali ga nitko nije smio muiti. Doi amo, Bobe rekao sam. Imam da ti saopdim neto veoma vano. Znam da si snaan i hrabar ovjek. Zar nije tako, stari Bobe? O, da o! Bob biti vrlo jak i hrabar! A i lukav? Vrlo lukav, veoma! Lukav kao ... kao ... kao ... On se zamisli. Izgleda da se nije mogao sjetiti dovoljno oiglednog primjera lukavtine. Tada je radosno zapljeskao rukama, jer se ipak sjetio jedne, te nastavio: Lukav kao muha, upravo kao muha! Muha? Smatra li ti da je muha neki naroito lukavi stvor? Yes! O, o, muha vrlo lukava, vrlo! Sjedne uvijek samo na vrh nosa. I to bi bila lukavtina? Vrlo velika, jer je vrh nosa veoma isturen i muha moe odmah brzo odletjeti. Lijepo, sada mi je donekle jasno. Dakle, potrebna mi je tvoja snaga, tvoja hrabrost i odvanost. Vidio si da sam Schiba-Bigka otpremio u sobu. On eli pobjedi i zato mora biti pod strogom straom. To de ti preuzeti. Well! Masser Bob sjediti kod njega cijelu nod i cijeli dan i ne pustiti ga iz oba oka! Tako ba nede biti potrebno. Kad ja odem, ti de ga odrijeiti. Neka se slobodno krede po sobi, ali izadi iz nje ne smije. 180

 O ne, ne smije napolje! im pruiti nos napolje, masser Bob ga lupiti po njemu. To ne smije uiniti. Batine su za crvenog ratnika najveda uvreda. Naavi se u neprilici, poee se iza uha i ree: O, hm, o! To loe, veoma loe! Masser Bob ga ne pustiti napolje, a ipak ga ne smjeti tudi! Masser Bob ga morati odvezati, a ipak ga "drati! Da smjekao sam se to je teak zadatak, ali ti si pravi ovjek za to. Ti de ga osloboditi spona i dati' mu jesti i piti. Jedino ne smije kroz vrata, a ni do prozora, a Jii tudi ga ne smije. Niti ustrijeliti? To pogotovo ne! Ti se kod toga mora osloniti na svoju veliku i priznatu lukavtinu. On se zamisli i na moje laskanje odgovori blaenim smijekom: O, o, o, masser Bob biti lukav! Bob znati kako uraditi. Treba Bob kazati? Ne. To mi sad ne mora redi, jer sam uvjeren da du s tobom biti zadovoljan kad se budem vratio. Veoma zadovoljan! Masser Bob imati jednu ideju koja vrlo prepredena, vrlo. Schiba-Bigk biti unutra, odrijeen, a ipak ne modi napolje, a njega ne tudi niti pucati. To masser Bob initi lukavo. Massa Shatter-han biti vidjeti! Dobro, dragi Bobe. Veselit du se ako te nakon svog povratka budem mogao pohvaliti. Znao sam vrlo dobro zato me njegova misao, koja mu je bila sinula, nije sada zanimala. Nisam htio da imam posla s odgovornodu koja po nazorima bljedolikih ne postoji, ali je po pojmovima Indijanaca mogla biti vrlo velika. Ako bi Crnac bez mog znanja uinio neto to bi povrijedilo SchibaBigkov osjedaj asti, nede ovaj smjeti da mjeri istim mjerilom kao kada bi to bilo uinjeno sa mojom privolom ili ak uz moju zapovijest. Nakon toga sam najprije otiao Bloody Foxu da po-razgovorim sa njime o njegovom zadatku. Stajao je zajedno sa Old Surehandom i doekao me ovim rijeima: uo sam da moram odjahati Winnetouu kako bi njemu i njegovim Apaima pokazao pravi smjer. Kada treba da krenem? Jo veeras; im prije. A gdje du se sa njime sastati? To se ne moe tano redi, ali se moe otprilike izraunati. On je krenuo natrag Schiba-Bigkovim tragom koji vodi tano prema zapadu do Stotinu stabala. Bududi da ima da ukloni kolce kojima je mladi poglavica oznaio put ovamo i da ih ponese sa sobom, trebat de mu vie vremena nego da je jahao bez prekida ...

181

 On de taj posao vedim dijelom obaviti nodu. jer de se mjeseev srp ubrzo pojaviti prekinuo me je. Svakako, i pretpostavljam da de se on vjerojatno oko podne pojaviti kod Stotinu stabala. Tamo de morati napojiti konje i barem ih jedno vrijeme pustiti da se odmore. Pravilno. No dugo se on tamo nede zadrati. Glavno je da de ivotinje dobiti vodu. Na njihov umor de se manje obazirati, jer zna da de ih putem modi po volji tedjeti. Modi de se zaustaviti i odmoriti prema nahoenju, kada i gdje mu se to bude svialo. Rekao sam mu da se od Stotinu stabala dri juga. Pretpostavimo da de on na svaki kilometar zabiti po jedan kolac, i to ne uredi se, to se onda vrlo lako dade izraunati na kojoj dete se taki modi sastati. Well. Znam na emu sam. Imate li jo neku pit mjebu, Mr. Shatterhand? Da, Vupa-Umugi de dodi za njim i ne smije naidi na druge tragove osim na indijanske. Dakle, moram izuti svoje izme i navudi mokasine. Redovito imam uza se nekoliko pari, jer sam u toj pustinji prisiljen da mislim na zalihu. O, samo kad bih i ja mogao dobiti jedan par! A i ja upade Old Surehand. Inae bismo bili prisiljeni da uhvadenim Komanima oduzmemo koji par. Kakve li samo imaju na nogama, hm! Tu bi vam moda mogao pomodi. Imam ih u raznim veliinama, jer se i Bob njima esto sluio. Priekajte samo asak. Idem da ih donesem. Poao je u kudu i donio indijansku obudu. Probali smo je. Ispostavilo se da je bilo mokasina koje su odgovarale Old Surehandu i meni. Obukli smo ih i predali Bobu svoje izme da ih uva do naeg povratka. Ali drugaije je bilo s Old Wabbleom. Fox nije imao nita to bi odgovaralo njegovim ogromnim nourdama. Poslali smo ga sa Entschar-Koom napolje do Komana. Moda se meu njima nalazi netko s ovako velikim pjeakim oruem. A sada ne smijemo zaboraviti ono glavno to se odnosilo na Winnetoua: mora imati vode nastavio sam prekinuti razgovor. Sredom imamo mjehove. Da kimnu Fox. Smjesta du ih napuniti. Ali sam ih nedu modi odvudi. Smijem li povesti nekoliko Apaa? Naravno! Samo ne previe njih, inae bi Vupa--Umugi vidio da se pred njima nalazi veda eta jahaa nego to ju je Schiba-Bigk imao uza se. U vezi s time sjetio sam se neega to bi nas moglo sprijeiti da uinimo neku greku ili da nam barem olaka da uhvatimo Komane. Ja sam najprije mislio da jaem sa vama, Mr. Surehand, i sa Old Wabbleom. Sad pak mislim da bi bilo bolje ako bismo poveli pedeset do ezdeset Apaa. 182

 U izvidnicu? zapita Old Surehand zaueno. U takvim se prilikama odlazi u to manjem broju! Svakako. Ali moda de se iz tog namjeravanog izvianja izledi sasvim neto drugo. Koliko nam je do sada poznat plan Komana, najprije de stidi Vupa--Umugi sa svojom etom do Stotine stabala. Doznao sam, dok sam prislukivao, da de to biti sutra uvee. Tamo de prenoditi i ujutro krenuti du kolaca. On treba da namami konjicu bijelaca za sobom. Kada de ona da za njima krene, to se jo ne zna, ali se moe naslutiti. Iz Schiba-Bigka sam izvukao da de Nale-Masiuv stidi pola dana kasnije od Vupa-Umugija. Prema tome bijelci se mogu oekivati prije dolaska Nale-Masiuva, buduci da mu je stavljeno u zadatak da ih goni pred sobom. Znai, vojska de prema tome stidi vjerojatno prekosutra prije podne do Stotinu stabala. To je moje miljenje. Kada se bijelci budu udaljili, nalazedi se iza Vupa-Umugija, pojavit de se Nale-Masiuv i slijediti ih. Dosada smo namjeravali da pojedine grupe pustimo da prou i da ih u datom momentu opkolimo... . To je najbolje i najpametnije to moemo uiniti upade Bloody Fox. Na alost nije. I sam se udim kako se dosada jo nitko nije sjetio koju b'isrno greku tima uinili. Sjetite se samo da su to dvije razliite grupe Indijanaca koje mislimo zatvoriti u kaktusima! ; Pa? Sta ima tu da se premilja? To, da de se izmeu te dvije grupe nalaziti bijelci. Zounds, istina je! uzvikne Old Surehand. To je u naem planu velika greka! Tada bismo bili prisiljeni da opkolimo bijelce i Crvenokoce, i time bismo izgubili igru! Ako i ne bismo izgubili, Mr. Surehand, ipak bi nam bilo daleko tee da je dobijemo. Komani bi se domogli konjice i time dobili u ruke adut koji ne bi bilo lako nadigrati. Radi toga nas trojica i nedemo jahati sami, nego demo povesti odred naih Apaa. Mi nedemo ekati na to da Nale-Masiuv upadne u klopku, ved demo ga jo kod Stotinu stabala zarobiti. Izvrsna ideja. Sire, samo ako nije presmjela? , primijeti Bloody Fox. Razmislite samo malo, Nale--Masiuv de imati preko stotinu pedeset ratnika sa sobom. Njih mislite pohvatati sa pedeset do ezdeset Apaa. Ne. To ne bi bio samo. smjeli ved i smijean i lakomislen poduhvat, kad u tom momentu ne bih imao kraj sebe vedi broj ljudi, naime konjicu. Bijeli jahai de biti uz nas. Redi du Entschar-Kou da... o, evo dolazi. Zamjenik voe Apaa vradao se sa Old Wabbleom. Poslao sam ga ponovo napolje da odabere ratnike koji de nas pratiti. Stari kralj kauboja zauzeo je tako udnovat stav preda mnom te ga neposredno upitah: to vam je, Sie? Zar vam nije dobro? Yes, nije mi dobro! kimnuo je i pokazao prstom u svoje noge. 183

 O! moda u nogama? Mokasine? ... Neka ih avo nosi! prasnuo je bijesno. Da li ste koje nali? I jo kakve! Da li su dosta velike? I te kako! Tako su velike da bi se ovjek morao sramiti ako ih na noge navue! Crvenokoac, kojem smo ih skinuli, nema noge ljudskog stvora, ved medvjee ape! A te ogromne cipele jo mi uvijek ne odgovaraju. Jo su uvijek premale! Moji prsti su savinuti kao nitica. Ja te cipele ne mogu produiti! Ne. Ali rupe moete urezati. O ... rupe? ... izvrsna ideja! To du smjesta uiniti. Prsti de mi dodue malo viriti, ali to nita ne smeta. Friinit du im to veselje da i oni ugledaju svjetlo dana. Izvukao je no, sjeo kako bi izvrio predloenu mu operaciju. Kada smo se oprostili od Foxa, Webstera i Hawleya i jaudi stigli do Apaa, tamo su ved stajali spremni njih ezdesetorica da nas prate. Ima li moj bijeli brat da mi izda jo koju zapovijest? upita me Entschar-Ko. Ti de se pobrinuti da se kraj puta koji vodi u oazu nalazi stalno po nekoliko njih na strai. Schiba-Bigka sam predao Crncu Bobu, koji ga ne smije pustiti iz kude. U sluaju da bi zaista pokuao pobjedi, mladi poglavica ni u kom sluaju se nede modi probiti kroz gusti kaktus, ved de morati krenuti jedinim putem koji kroz njih vodi, i prema tome naidi na postavljenu strau. A ta demo uraditi u sluaju ako naie? Uhvatit dete ga. Mislio sam u sluaju ako se bude odupirao? U tom sluaju bi se morala primijeniti sila. Namjera mi je da ga potedim to vie mogu ali umadi nam ne smije ni u kom sluaju. Ako drukije ne ide, morat de dati i svoj ivot. Isto tako de morati strogo pripaziti i na to da od njegovih Komana ne umakne ni jedan. Vie mu nisam imao to redi, te smo odjahali upravo u asu kada se na nebu pokazao tanki mjeseev srp. Divnog li jahanja u nodi prostranom pustinjom, obasjanom mjeseinom! Rado bih svojim itaocima pruio ona divna uvstva od kojih se grudi ovjeka sve jae nadimaju! Jedino bi srce moralo biti kod toga bezbrino i bez ikakve neugodne tjeskobe. Cesto sam sanjao o tome kako letim. Premda je tijelo prisutno, ipak ga ne osjedam, ni njegov opseg, a ni teinu, i ini se kao da se pretvorilo u isto duhovno bide. Ono se nesmetano krede u prostoru u 184

svim pravcima. Tako sam lebdio visoko nad zemljom, daleko od nje, od jednog mjeseca do drugog, od zvijezde do zvijezde, iz jedne beskrajnosti u drugu, ispunjen neizrecivim blaenstvom. Nisam uivao zbog ponosa to sam to ja lino savladao prostor. Svemodna ljubav i blaenstvo puno pouzdanja nosilo me je sve dalje i dalje. Probudivi se jo sam dugo leao zatvorenih oiju da bih se polako osvijestio i uvidio da je to bio samo san, a ja sam nemodni sluga vremena i prostora. Slian ovakvom snu je trenutak kad ovjek juri pustarom na brzonogom konju ili devi. Osjedaj da pod sobom nema nikakve smetnje, nikakve zapreke, ved samo tlo koje nestaje iza lea i predstavlja vie uporite negoli smetnju. Ljudsko se oko ne zadrava na njemu, ved na horizontu koji naizmjence nie pred njim kao vidljiva, a opet nedohvatna vjenost. ovjek baca svoj pogled gore gdje se na sjajnom nebu pojavljuju sve novija i brojnija svjetla, i na kraju ih vie ne uspijeva sve obuhvatiti. Kada se oni ivac umori gledajudi u tu beskonanost i sklope vjee, tada u ovjekovoj dui ostaje osjedaj beskonanosti i nadolaze mu misli koje se ne daju opisati. Bude se slutnje, a bude se i osjedaji koji se rijeima ne mogu opisati, a ni pojedinano osjedati, jer zajedno ine beskrajni val na ko-je ovjek i dalje lebdi. Dugo sam tako jahao ispred ostalih udubljen u misli. Tada sam se trgao iz svojih misli. Glas starog Wab-blea sam zauo kraj sebe: Sire, ta radite? ini mi se da ste zadrijemali? Njegove rijei su zvuale posprdno. Ja mu ne odgovorih. Uzmite u ruku uzde! nastavio je. Da se va konj u takvom galopu spotakne, mogli biste slomiti i vrat! ta vas briga za moj vrat! odgovorio sam kratko i nabusito. Zapravo nita, Mr. Shatterhand. Ali bududi da se ovdje nalazimo zajedno, ne mogu ostati ravnoduan da li dete u slijededem trenutku slomiti vrat ili ne. Budite bez brige. Nedu ga slomiti! Ali su svi znaci bili takvi. ovjek ne ostavlja uzde svome konju na vratu kada juri takvom brzinom! Zar me hodete uiti jahanju? Ne mislim. Uvjerio sam se da vam nije potreban uitelj. Ali to dosada jo nisam vidio, to je jaha koji sklopljenih ruku jae, kao da je u ispovjedaonici. Takvi ste naime bili sada, Mr. Shatterhand. Krenimo dalje! Old Surehand se zaustavio, a sa njime i Apai. Mi potjerasmo ponovo konje. Old Wabble je zaostao za mnom dok je Old Surehand stupio na njegovo mjesto. Jahao je kraj mene a da nije izustio ni jednu rije.
esto poglavlje

185

KOD STOTINU STABALA

Jahali smo mirno i nesmetano dalje. Pred zoru smo se zaustavili da odmorimo konje, a u kasno popodne ugledasmo prvi kolac i stigosmo na mjesto gdje su se nalazili tragovi Winnetoua i njegovih Apaa do kojih je sigurno stigao i Bloody Fox. Kilometar dalje ugledasmo i drugi kolac i slijededi ove kolce stigosmo uskoro do svog cilja. Mjesto koje su Apai, kao to je ved bilo spomenuto, nazivali Gutes-nontin-khai, a Komani Suks-ma-lestavi, a i jedno i drugo znai Stotinu stabala, lealo je na rubu pustinje. Granica izmeu Liana i zelene ravnice sa njegove zapadne strane ila je u ravnoj crti. Mjestimice je bila vrlo jasna, a na nekim mjestima bila jedva primij'tlji-va i stvarala as manje as vede krivine. U jednoj takvoj krivini nalazilo se Stotinu stabala. Taj zavoj je imao oblik potkove, iji se malo povii rub sputao laganom strminom. U pozadini je izvirao neki potok koji se najprije slijevao u malu pliticu, koja je imala promjer oko dvadeset stopala, te oticao prema istoku da bi se postepeno izgubio u pijesku. Uslijed vlage ovdje je bilo sone trave koja je naim konjima dobro dola. Zemljite, u obliku potkovice, izdvajalo se od-okolice, jer je spomenuta strmina bila sve do vrha obrasla prilino gustim grmijem nad kojim je stralo mnogo mladica. Ove mladice su posluile za kolce Schiba-Bigku, svakako uzaludno, kako bi Komanima, koji su ga morali slijediti, oznaio put prema oazi Llana. Jasno se vidjelo gdje su bili odrezani kolci, jer su svuda naokolo leale grane i granice pokoene noevima njegovih ljudi. Sjahali smo kod izvora da najprije sami pijemo, a tada i konje napojimo. Konji su eljno pili, a zatim smo ih pustili da se slobodno raziu po panjaku. Mi smo se ulogorili kraj vode, a ja sam opreza radi poslao jednog Apaa gore na vrh da motri prema zapadu kako nas Vupa-Umugi ne bi mogao iznenaditi. Naumili smo da se ovdje odmorimo samo nekoliko sati. Dulje nismo smjeli ostati. Kada je odreeno vrijeme za odmor bilo prolo, dali* smo konjima jo jednom da se napoje, te smo uzjahali i krenuli prema onom mjestu gdje smo namjeravali prenoditi. To se mjesto nalazilo na nekih dvije milje sjeverno od Stotinu stabala. U sredini je bilo udubljeno i sliilo Pjeanoj dolini u kojoj smo bili uhvatili Schiba--Bigka sa njegovim ljudima. Tu se nalazio sami pijesak, ni jedne travice. Pretpostavljali smo da Komani nede dodi na misao i sjetiti se da bi netko mogao ondje da provede itavu nod, a moda i due vrijeme. Ovo udubljenje nam je osim toga prualo i siguran zaklon. Ako se neprijatelj ne bi sasvim pribliio do ruba, ni u kome sluaju ne bi mogao da nas primijeti. Uostalom, nije postojao razlog koji bi Komanu dao povoda da doe ovamo. Stigavi u tu udolinu, privezasmo konje za koide zabijene u zemlju i polegosmo u duboki, mekani pijesak. Naravno, strau smo postavili gore na vrhu da pripazi na Vupa--Umugija i njegovu etu. Prema onome to sam od Schiba-Bigka doznao, trebalo je da jo veeras budemo spremni na dolazak Crvenokoaca. elja mi je bila da ne stignu kasnije, jer boravak u tom alosnom logoritu bez vode ni u kom sluaju nije bio ugodan.

186

Moja se elja sredom jo prije ispunila no to sam mislio. Sunce je jo daleko bilo od horizonta kada je straa doviknula sa vrha: Ufl! Naiini an khuan peniyil Komani dolaze! Uzeo sam svoj dogled i sa Old Surehandom se popeo gore. Iako je udaljenost bila velika i nismo mogli biti zapaeni, ipak smo motrili u leedem stavu. Da, dolazili su, i to tako da se vidjelo kako se osjedaju sigurnim. Oni nisu jahali na svoj inae uobiajen nain, u guijem maru, ved pojedinano i u grupama, prema volji, jedan do drugoga ili jedan iza drugog. Gledajudi odavde, crveni jahai su bili poput malih pasa koji su trali ravno prema istoku i postajali sve manji i manji dok nisu pred naim oima sasvim nestali u tom pravcu. Sada je bilo veoma vano da utvrdimo da li de oni naidi na nae tragove. Zapravo bi ih morali ugledati. Sve je zavisilo od toga da li de ih opaziti. Pretpostavljao sam da de oni u tom sluaju smatrati da su to tragovi Schiba-Bigka, i upravo smo i zato svoje izme zamijenili indijanskim mokasinama. Posumnjaju li u neto, sigurno de odmah krenuti ovamo do nas. Sa velikim iekivanjem gledali smo prema jugu, jer su se u tom sluaju morali odande pojaviti. Proao je itav sat, pa i vie, a da nismo ni jednog ugledali. Kada je sunce zapalo i nastupio kratak suton, mogli smo redi da se ne moramo bojati da nas otkriju. Napustili smo visoki rub udoline i sili ponovo dolje k svojim ljudima. Ondje nas Old Wabble doekao ovim rijeima: Dakle, tu su. Sada bi zapravo trebalo da ovjek izvede neki mangupluk, da ih po nodi iznenadi i pobije. Ubiti stotinu i pedeset ljudi, vi nazivate manguplukom? upitao sam. Moje miljenje u vezi s time vama je poznato. Pustit demo ih da mirno prou, kao to smo se prije o tome i dogovorili, i tek kasnije opkoliti. Tada de oni bez prolijevanja krvi biti nai. Prodi, da! A ta de biti ako to oni ne bi uinili sutra ujutro, ved ovdje ostali itav dan? Gdje demo nadi potrebnu vodu za se i svoje konje? Oni nede ostati. U to se moete pouzdati. Nemaju rauna da izgube itav dan. Pa da i ne mare za toliki gubitak vremena, oni sutra ujutro moraju napustiti Stotinu stabala, kako bi vojsci napravili mjesto. A da li de ona stidi? To de se ubrzo pokazati. Prislukivat du Komance. Divno, divno! Tada du i ja sa vama! Nije potrebno! Ja sam sigurniji kada sam sam nego sa vama, Mr. Cutter. Zar vi zbilja mislite da idete sami? Ne. Mr. Surehand de me pratiti. 187

 Znai, vi u njega imate vie povjerenja nego u mene? Bilo tako ili ne, to je sasvim svejedno. Njega du povesti, a vi dete ostati ovdje! Vidio sam da mi je htio neto ljutito odgovoriti, ali se savlada i nita ne ree. Zbdg njegove neopreznosti on bi bio posljednji kojega bih poveo do Komana! Kako sam pretpostavljao da de ved sutra u zoru Crvenokoci krenuti, moglo se raunati da de veeras rano ledi. Zato nisam smio dugo ekati, ako elim da ih oslukujem i stvarno doznam neto. im se je spustio mrak, ekao sam jo itav sat, te krenuo sa Old Surehanom na put. Kasnije, po mjeseini, bilo bi mnogo tee ostati nezapaen. Posluili smo se vlastitim tragovima. Stigavi do Stotinu stabala, zaokrenuli smo najprije prema uzvisini potkoviaste krivine, kako bismo iz preostronosti vidjeli da li ima ondje strae. Dosta dugo je potrajalo dok nismo pretraili itav polukrug. Ni jednog Komarica nismo otkrili. Vupa-Umugi ovdje gore nije postavio strau. Bit de da se je osjedao vrlo sigurnim. Dolje kraj voe gorjelo je vie malih vatri odravanih onim odrezanim granama koje smo svuda naokolo vidjeli. Oko izvora je, po svemu sudedi, sjedilo poglavica sa svojim najistaknutijim ratnicima. Ostali su se ulogorili s obje strane rijenog toka, a dokle, to se nije vidjelo. Konje isto tako nismo vidjeli, jer je jo uvijek bilo pretamno. Ni to nismo mogli vidjeti jesu li ondje dolje, prema Llanu, bile postavljene strae, premda nam do toga nije bilo stalo jer nismo namjeravali podi na onu stranu. Na prvi zadatak je bio da se to vie pribliimo poglavici kako bismo ga u povoljnom asu mogli uti to govori. Zato smo se zavukli u grmlje i, puzajudi kroza nj, spustili se niz strminu, naprijed ja, a za mnom Old Surehand. To nije bilo lako jer nas je u svakom asu mogao odati zvuk grude zemlje koja se odronjavala pod naim nogama. Indijanci su bili tako mirni da bi se ta buka morala svakako uti. Zato sam prije svakog uinjenog koraka najprije opipao tlo kuda du stati. Ilo je vrlo sporo i prolo je u tom silaenju svakako itav sat dok se konano nismo zaustavili iza jednog gustog grma. Grm se nalazio tako blizu izvora da smo Crvenokoce, koji su kraj njega logorovali, morali uti... pod pretpostavkom da su uopde razgovarali. Ali oni nisu govorili. Sjedili su na okupu nijemo i ukoeno i zurili u svijetli plamen male vatre. Na vatri su svakako prili meso jer se jo uvijek osjedao miris. ekali smo etvrt sata, pa jo etvrt. Bilo je i dalje mirno kao i prije. ovjek bi mogao pomisliti da ima pred sobom mrtve likove da nije vidio kako je jedan od Indsmena kadto pomakao rukom da bi granicu stavio na vatru. Upravo kada me je Old Surehan stao gurkati, pitajudi me ne bi li moda bilo bolje da se ponovo vratimo, zausmo najednom glasan povik koji je dopirao izvan logora. Za njim su slijedili i drugi. Dakle, vani su ipak bile postavljene strae. One su vjerojatno primijetile neto sumnjivo jer su se povici stali umnoavati i postajali sve uporniji. itav su logor stavili u pokret. Vupa-Umugi je skoio na noge, a i ostali. Larma je postajala sve veda i zov se uo as sa ove, as sa one strane. Izgledalo je kao da gone nekoga koga ele uhvatiti. Obuzela me je zabrinutost, koje se nikako nisam mogao osloboditi. ta bi to moglo biti? tiho me upita Old Surehand. uje se kao da nekoga gone amo-tamo odgovorili isto tako tiho. 188

 Da, mora da je netko koga ele uhvatiti. Ne varam se. Jasno se uje. A tko bi to mogao biti? Da nije? ... Pitanje nije do kraja izgovorio. ta ste htjeli redi? upitah ga. Nita, Sire. Bilo bi preludo sa njegove strane! Sa ije? Sa ... ali, nije mogude! Mogude je. Znam na koga mislite. Na Old Wabblea. Do vraga! Zar i vi? Od njega se to moe oekivati. Da, on je za uhoenjem upravo lud. A kako je maloprije tako uporno zahtijevao da poe sa nama, to ... ujte samo! S lijeve strane od nas dopirao je zov: Sim tavo jedan ovjek! Odmah iza toga zausmo iza grmlja, s desne strane, povik: Sim pohk jedan konj! Tada je sve utihnulo. Odjednom smo zapazili neko kretanje prema sebi, i to vie sluhom, nego oima. Vodili su s lijeve strane, a onda i sa desne, nekoga ili neto. Tko ili to bi to moglo biti? Nismo morali dugo ekati da bismo to doznali. Bojazan, koji smo bili naslutiti, na nae zaprepatenje se ostvarila. Nekoliko Komana vodilo je ... Old Wabblea. Bio je razoruan i vezan kaievima. Samo nekoliko a-saka iza toga doveli su i njegovog konja. Dakle, on nas je slijedio, i to na konju. Kakva glupostfZnao sam iz iskustva da je mogao postupiti ovako samovoljno, ali da de uiniti takvu glupost i pokuati da se priulja na konju, u to ipak nisam vjerovao. Sa ovom svojom glupbdu ne samo da nas je doveo u veliku nepriliku ved i u oitu opasnost. Komani de svakako pomisliti da on nije sam, nego da uza sebe ima drugove. Zabrinuti zbog svoje vlastite sigurnosti morali smo da se smjesta udaljimo. Da li smo smjeli to uiniti? Zar ne bi bila naa dunost da ostanemo kako bismo doznali ta de se odigrati. Starac je> i pored svoje neopreznosti bio velik prevejanac. Moda de se sjetiti neke isprike kako bi odvratio sumnju Crveno-koaca. Uff, Old Wabble! vikne Vupa-Umugi kada je ugledao staroga. A gdje ste ga uhvatili? Crvenokoac, kome je to pitanje bilo postavljeno, odgovorio je:

189

 Leao je u travi i provlaio se kao kojot koji je krenuo u lov za plijenom. Nai su se konji uznemirili nanjuivi njegovog kojega je bio privezao za kolac podalje od naih straa. Da li se branio? Neatz-pah! Htio je bjeati. Dok smo ga lovili, trao je amo i tamo, kao ugavi pas. Kada smo ga konano zgrabili, nije usudio da se brani. Da li ste vidjeli jo i neke druge bijelce? Nismo. Tada poite i potraite im tragove. Nije mogude da se ovaj bljedoliki nalazi sam samcat na rubu Llano Estacada. Ratnik je otiao da izvri nareenje. Poglavica je ponovo sjeo, a i njegovi ljudi, kao da se nije nita dogodilo. Pogledao je Old Wabblea, kojeg su drala pred njim dva Crvenokoca. Pogleda ga prijetedi, izvue no, zabi ga pred sobom u zemlju i tada mu ree: Evo noa presude. Mogao bih te ubiti, a i ostaviti na ivotu. To je u tvojim rukama. Bude li istinu rekao, bit de spaen. Oi kralja kauboja kruile su nad grmljem. Traile su nas, ali sredom samo kratkim pogledom. Da se nije uspio savladati, mogao bi nas odati. A gdje je tvoja pratnja? upitao je poglavica. Nemam je odgovorio je stari. To je la! Mi demo je traiti i pronadi je! Nedete nikoga nadi. Ako se ispostavi da lae, bit de ti kriv ako tekom smrdu svi umrete. Onda samo trai. Nemam nita protiv! Onda mi reci to si traio ovdje na rubu Llana Estacada? Da se nede moda izgovoriti da si poao u lov ovamo? Ne. Old Wabble nije tako glup. Ali ipak du vam redi, jer je to zbilja istina. A to si mislio ovdje da lovi? Ovdje nema divljai. Ima, i to mnogo; rie divljai, naime Indijanaca. Doao sam ovamo u lov na vas. To to je rekao bilo je veoma smjelo. Vjerojatno se je u nas pouzdao. Izgledalo je kao da je bio uvjeren da se mi nalazimo negdje u blizini i da ga ujemo. Vjerojatno je sa sigurnodu pretpostavljao da ga nedemo ostaviti u sadanjoj situaciji. Znao sam unaprijed da se je prevario u raunu. Ako se sada nasukao, onda neka misli kako de se i izvudi iz toga. Prije svega mi smo morali sada da vodimo 190

rauna o sebi samima i da vodimo rauna kako i nas ne bi uhvatili. Osloboditi ga nismo mogli a da svoj lijepi plan lakomisleno ne stavimo na kocku. Smjeli starev odgovor iznenadio je poglavicu. To se je vidjelo po njemu. Skupio je mrke obrve i nepovjerljivo upitao: A ta rade mokasine na tvojim nogama? Tu obudu sam oduzeo jednom Nale-Masiuvom ratniku i lino se posluio njima kako ne bih ostavio sumnjive tragove prilikom uhaanja. Poglavica je sada nastavio prijetedim glasom: Neka se uva Old Wabble da ne izazove u meni gnjev! Zato ova prijetnja? Sam si rekao da kaem istinu! Da, ali ti je ne govori! Rekao si da si doao ovamo da nas lovi. Zar jedan -jedini ovjek moe podi u lov na deset puta petnaest ratnika? Ne. Ja sam samo kao uhoda ovdje. Ostali dolaze za mnom. Upozoravam vas! Ako mi bilo ta uinite, zato de vam se krvavo osvetiti. Pshaw! A koji su to ljudi s kojima se usuuje da nam prijeti? Zapravo vam to ne bih smio redi, jer nemate ni pojma da su vam za petama. Ali priinja mi veselje da vam ved sada otvorim oi. Smatram da to nije greka sa moje strane, jer ionako nedete uspjeti da im umaknete. Na njegovom starom, naboranom licu ugledao se izraz trijumfa. On nastavi: Poznaje li poglavicu Nale-Masiuva? On se je usudio da napadne bijele jahae i od njih je pretrpio poraz. Uff! odgovori Vupa-Umugi. Znai da je bio toliko neoprezan te je poslao do vas glasnike. Vojska je otkrila njihove tragove i slijedila ih. Uff! Tragovi su odveli vojnike do Plave voe, gdje je bio va logor. Vi ste ved bili napustili to mjesto. Oni su krenuli za vama. Mene su poslali naprijed kao uhodu da otkrijem gdje ste se danas ulogorili. Premda ste me uhvatili, morat dete me opet pustiti na slobodu, jer za mnom dolaze vojnici i pobit de vas do zadnjeg ovjeka! Hvala bogu! mislio sam, jer je to bio jedini izgovor koji je mogao nadi. Njihovu sumnju mogao je od nas samo ovako odvratiti i uvjeriti ih da je zaista doao sam. Da, bio je stari prevejanac, ali time nije mogao ublaiti moj bijes koji sam osjedao prema njemu. 191

Vupa-Umugi prezirno mahne rukom i ree: Neka Old Wabble samo ne govori mnogo i prerano trijumfira. Njega nazivaju Ubicom Indijanaca. Nama svima je dobro poznato da ni jedan crveni ratnik nije bio poteen od njegovog noa i njegovog taneta. Veoma smo zadovoljni to smo ga uhvatili i uvat demo se da ga ponovo pustimo. Umrijet de na stupu muenja pod najvedim i najsmiljenijim bolovima i ispatati za sva ubistva koja je poinio! Sada tako govori, ali sasvim de drukije biti odgovori Cutter samosvjesno. Ne budi tako drzak, pseto jedno! izdere se na njega poglavica. Misli li zaista da si nam time neto novo rekao? Nama je ved odavno poznato da su se bijeli vojnici borili sa Nale-Masiuvom. Pobijedili su, ali samo za kratko vrijeme, jer je poslao glasnika kudi da dovede jo daljnjih stotinu ratnika. O! uzvikne Old Wabble pretvarajudi se kao da je razoaran. Da nastavi poglavica, koji je sada trijumfirao. A isto tako znamo i to da nas ti bijeli psi slijede. Mi smo to sami tako htjeli, jer smo ih domamljivali za sobom kako bismo ih unitili. Kaem ti da smo vam postavili stupicu, iz koje se ni jedan nede izvudi. Da, da smo moda tako glupi pa da u nju upadnemo. Ti se ved u nju upao. U njoj se ved nalazi! Ali zato de tim oprezniji biti bijeli vojnici. . I oni de u nju uletjeti, jer im drugo ne preostaje. Mi smo samo zato i jahali od Plave vode ovamo da nas vojnici slijede. I ovaj logor demo napustiti kako bismo ih odmamili u pustinju gdje de jadno izginuti. Izginuti? Oni de se boriti i pobijediti vas. Do borbe nede ni dodi. Omamit demo ih duboko u pijesak gdje nema voe. Ondje de izginuti od ei, a oruje im nede biti ni od kakve koristi. Samo nekoliko sati iza zore ovamo de stidi. Nas ovdje vie nede biti, i oni de za nama podi. Ali iza njih dolazi tada Nale-Masiuv sa mnogo vie od stotinu ratnika. Prema tome oni de se nalaziti izmeu nas i njega, izmeu gladi, ei i naih puaka, i moraju jadno izginuti. Hand it all! uzvikne Old Wabble glasom kao da se silno preplaio. Da, utjerao sam ti strah u kosti! nasmija se zajedljivo poglavica. Mora priznati da ste izgubljeni. Ali s tobom ja imam jo jedan razgovor. Gdje se sada nalaze oni bljedoliki koji su s tobom bili kraj Plave vode? Bljedoliki? Na koga misli? Na Old Shatterhanda, pa Old Surehanda, kojega ste nam oteli, kao i na sve ostale. Ne znam gdje su. Mi smo se rastali jedan od drugoga. 192

 Lae! eli da mi preuti kako se oni nalaze kod vojnika! Kod vojnika? Ba ih briga! Old Shatterhand nije ovjek koji bi se takvim ljudima pridruio i rtvovao svoju samostalnost. Ne misli li valjda da bi se mogao toliko poniziti i biti njihov uhoda? Old Shatterhand je ponosan prizna poglavica. Ne samo to. On je prijatelj kako bijelaca tako i Crvenokoaca. Zar bi se on umijeao u svau koja je izbila izmeu njih? Uff, to bi moglo biti. Zar kraj Plave vode nije s tobom sklopio mir? I to je tano. Ali gdje je? Odjahao je niz Rio Pecos kako bi se sastao sa Winnetouom u naselju Mescaleros-Apaa. Da li je sam odjahao? Nije. Svi ostali su ga pratili. A zato ne i ti? - Zato to sam namjeravao da odem vojnicima kojima sada sluim kao izvia. Zar si zaista dojahao sam? U to ne vjerujem. Tvoje zadnje rijei u meni su pobudile ponovo sumnju. Old Shatterhand je s vama! - Vupa-Umugija sam smatrao daleko mudrijim nego to se pokazao sada. Zar ne uvia da si se obrukao sa tim svojim nepovjerenjem? Zar Old Shatterhand ne vrijedi vie od stotinu ratnika? A zar Old Surehand nije isti? Da se meu nama nalaze tako slavni ljudi, zar misli da ti o tome ne bih govorio kako bih te prestraio da me ne dira? Uff kimne odobravajudi poglavica. Za mene bi bilo od velike koristi kada bih ti mogao zaprijetiti ovom dvojicom bljedolikih. A bududi da to ne inim, mora uvidjeti da ih zaista kod nas nema. Uff! ree ponovo odobravajudi. Dakle, da sam ja namjeravao laima se posluiti, svakako bih vam rekao da de njih dvojica dodi da me spase, a ne da to odriem. Ako Vupa-Umugi ne uvia to, tada mu mozak nije u redu. ta te se tie moj mozak, pseto! Znam na emu sam. Sada de sve zavisiti od toga hode li moji ratnici, sada kada budu pretraili okolicu, pronadi nekoga od tvojih ili ne. U svakom sluaju ti si izgubljen. Povest demo te sa sobom, da te cijelo nae pleme gleda dok bude umirao i veseli se tvojim mukama. No, to je, to ima da mi javi? 193

To pitanje je postavio Crvenokocu koji je upravo dojahao i skoio sa konja. Ovaj mu odgovori: Obili smo cijeli kraj i pretraili ga. Nikoga nismo nali. Ovaj bljedoliki se dakle sam usudio da doe u nau blizinu. Tu svoju smjelost platit de ivotom. Sada mu i noge veite. Sputajte ga tako jako da se ne moe ni micati! Pet ratnika de ga uvati i jamiti za nj svojim glavama. Strae neka zaposjednu rub ove visine iza naih lea kako se kasnije ne bismo morali kajati zbog svoje neopreznosti. Tu neopreznost je ved poinio jer mi je omogudio da se potajice douljam. Morali smo se bre-bolje odavde udaljiti i nismo smjeli nikako ekati da se straa gore postavi, inae bismo se izloili opasnosti da nas otkriju. Brzo smo puzali niz strminu vodedi rauna da to to neujnije uinimo. Stigavi dolje, najprije smo daleko odjurili da nas nitko ne bi ugledao ni uo. Kasnije smo mogli produiti sporije. A sada, Sire, ta na to kaete? upita me Old Surehand. Ovo to nam je stari priredio, opasna je igra. Za njega sredom opasnija nego za nas. Da. Prebrodivi prvi udarac, nije se niti loe ponio. Velika je teta po njega! Inae je valjan ovjek i mogao bi biti koristan, samo da nema lou naviku da radi po svojoj volji. Ovako je ovjek prisiljen da prema njemu bude oprezniji nego prema ma kojem balavcu. Za njega je bolje da uvijek bude sam, jer im se prikljui nekoj skupini, odmah iskrsne neka opasnost. Bude li ponovo na slobodi, neka ide kud god mu je volja. Ja sam se, dodue, najprije veselio to sam ga upoznao. Ali mi je on to veselje grdno pokvario. Sada zbilja vie nije nikakvo zadovoljstvo da ga ovjek ima uza se i gleda kako nie jednu glupost za drugom. Moram priznati da mi je miliji svaki neiskusan novajlija. Svaki mrkavac se prilagodi i slua iskusnog Zapadnjaka, upravo zato to je uvjeren da nema dovoljno iskustva. Imamo pred sobom starog, vjetog jahaa, kojega su nekada nazivali kraljem ka-uboja, i u tom svom ponosu smatra da je ispod asti kada se ovjek podvrgava tuoj volji. Valjan kauboj moe da bude dobar pastir i jaha, a moda i neki vajni strijelac. Da bi ovjek bio valjan Zapadnjak, potrebno je mnogo vie. Govorio sam ovako vatreno, a moda bih i produio da nismo upravo stigli do svog logorita. Kada su Apai doznali da su Komani uhvatili Old Wabblea, rekao je najstariji meu njima, koji je uvijek umjesto ostalih govorio: Stari sjedokosi je odjahao a da nas nije ni pitao. Zar smo ga mogli zadrati? Niste odgovorio sam. On vas ionako ne bi posluao. Ali zato je uzjahao konja umjesto da pjeice krene? Imate li pojma zato? Znamo. To je jedino to nam je rekao: konjem se posluio zbog njegove brzine. Htio je prije vas stidi do Komana, a i prije vas se vratiti. 194

 Kako bi se pred nama hvalisao! I sada ima povoda da se hvalie. Pobrini se da straa bude to opreznija! Sada demo podi na spavanje, jer s izlaskom sunca morat demo i mi da krenemo. O spavanju nije moglo biti ni govora jer me je bijes radi Cuttera jo dugo drao budnim, a kada su me u svanude budili, jo se nisam bio dovoljno naspavao. Morali smo da motrimo na dolazak Komana. Iako smo na junom horizontu vidjeli neku tamnu traku, koja je zapravo bila Stotinu stabala, njih nismo mogli razabrati. Zato sam uzeo dalekozor i sa Old Sure-handom napustio mjesto logorovanja kako bih smanjio veliku udaljenost. Stigavi na pola puta, sjeli smo i ekali. Nije dugo potrajalo a prilike Komana su se pojavile iza grma. Jahali su isto onako kao i pri dolasku, naime, ne u guijem hodu. Ovo su inili radi toga da bi za sobom ostavili to iri i vidljiviji trag i tako trupama olakali gonjenje. Oni su se ravnali prema kolcima pri svom nastupanju, a to je i bila naa elja. Vjerovali su da ih je Schiba-Bigk bio zabio. Nisu ni slutili kakva je promjena sa kolcima u meuvremenu nastupila. ekali smo jo podosta, a moda i itav sat, kada su tamo daleko na jugoistoku nestali pred nama. Tada se sa zapada pojavilo est jahaa koji su, nema sumnje, krenuli prema Stotinu stabala. To je konjica ree Old Surehand. Hodemo li do njih odjahati? Ne. S njima bih se rado naalio. Kada sam se naao s one strane Mistake-kanjona u njihovom logoru, komandant me je potcjenjivao i postupao Sa mnom kao sa nekim novajlijom. Glupan! Hm! On i nije mogao drugaije jer sam se pravio kao ovjek koji traga za grobovima. Ja sam se tada pretvarao. Zbilja, nije bilo teko da me netko smatra mrkavcem. Rado bih sada vidio lice komandanta kada me iznenadno susretne ovdje kraj pustog Llana Estacada. Zar vi namjeravate da krenete do njega bez naih Apaa? Moda i bez mene? Vi moete sa mnom. Drago mi je! I ja bih rado uo to de redi kada dozna da je navodni istraiva grobova lino Old Shat-terhand. Vjerojatno de napraviti premudro lice. S dalekozorom smo vidjeli kako su se onih est konjanika po svemu sudedi prethodnica ratrkali da na ovakav nain stignu do Stotinu stabala. To je sa njihove strane bilo veoma lukavo, ali dodue nepotrebno, jer su se Komani ved bili udaljili. Za kratko vrijeme su nestali, a nakon desetak minuta pojavi se jedan od njih i u trku se vrati natrag, vjerojatno da javi komandantu da mogu krenuti jer su neprijatelji napustili Stotinu stabala. Nije proao ni itav sat kad ugledasmo konjicu kako dolazi, i mi se vratismo u logor da uzmemo konje i izdamo Apaima nalog da i oni nakon jednog sata krenu za nama. U poetku smo brzo jahali, a zatim usporili zato to se na vidiku pojavilo Stotinu stabala, odakle su nas mogli primijetiti. Jahali smo kao ljudi kojima se ne uri i kojima brzina putovanja nije vana. Pribliivi se na nekih hiljadu koraka do grma, ugledasmo nekoliko straara. Ostale nismo mogli vidjeti 195

jer su se ulogorili unutar uvale. Straa nas je primijetila. Najavili su nas, a iza grma se pojavie mnogi vojnici i stadoe nas promatrati. Mirno su nas pustili da im se pribliimo, prije svega jer nismo bili Indijanci, a bili smo samo nas dvojica. Stoj! dovikne nam najblia straa. to traite u naem logoru? Da se odmorimo. Tko ste? To je stvar vaeg oficira, a vas se ne tie! Oho! Moja je dunost da vas upitam, a vaa da mi odgovorite. Inae du pucati! Samo pokuajte! Pretvorit dete se u le prije no to uspijete da prislonite tu vau batinu. Rekavi ovo, uperio sam svoju kratkocijevku u njega i nastavio: Mi ovdje imamo ista prava kao i vi. I mi vas moemo pitati: Tko ste? Sta traite'ovdje? A tko je oficir koji vam zapovijeda? A sada nas ostavite na miru! Otidi demo do vode. Obili smo grm i odjahali prema izvoru kraj kojeg je ved stajao ator oficira. Straa nas nije spreavala, ali vojnici, uvi moje odgovore, pojurili su naprijed da jave komandantu kako smo se ponijeli i kakvi smo buntovnici. On je stajao pred atorom, sasluao njihov izvjetaj i mrko nas pogledao namrtivi elo. Kada smo bili ved dovoljno blizu, prepoznao me je i uzviknuo: Good lack! Pa to je onaj istraiva grobova! Takva se glupost od njega moe oekivati. On se u te stvari ne razumije. Sta taj zna o ratnom stanju i dunostima straara, ako ga netko ne poslua! Stigli smo do njega upravo kada je to rekao i sja-hali sa svojih konja. Good morning, Sire! pozdravio sam ga mirno. Dozvolite nam da sjednemo! Potrebna nam je voda za nae konje. Glasno se nasmijao i okrenuo se svojim oficirima koji su se takoer poeli glasno smijati: Pogledajte ovog ovjeka, Messieurs! Vjerojatno ga se jo sjedate. Ovaj ovjek je udak. U glavi su mu same bubice. Jasno da on nema pojma da su ga nae strae morale ustrijeliti. Naao je sebi druga koji vjerojatno isto toliko vrijedi koliko i on sam. Takve ljude moemo mirno prihvatiti bez bojazni da de nam biti na teti. Okrenuvi se ponovo prema nama, rekao je: Dobro, ostanite i napijte se vode koliko god elite. Da li ste mnogo onakvih grobova pronali, Sire? Niti jednog odgovorili. To sam mogao i misliti. Tko ide u potragu za indijanskim grobovima, taj ne smije krenuti u divlji Llano Estacado! 196

 Llano Estacado? upitao sam, pretvarajudi se kao da sam zabezeknut. Da. A gdje se on nalazi? Zar vam to nije poznato? Znam samo toliko da je to vrlo alostan kraj. Kakva ideja! A kuda ste odjahali kada ste tamo gore napustili na logor? Uvijek prema istoku. A tada? Onda do jezera koje Indijanci nazivaju Plavom vodom. Do Plave vode? uzviknuo je zaueno, skoro bi se reklo zaprepateno. Pa upravo je tamo lo-gorovala jedna veda eta Komana! Tako? upitao sam bezazleno. Ta ... aa ... ko? oponaao je moj glas. Zar vas nisu ugledali ili iznenadili? Ugledali? Moda! Iznenadili? Ne! Mi smo sebi ak i tu alu dozvolili da plivamo u jezeru. I nisu vas uhvatili? Nisu. ovjek treba samo malo da promisli pa da zakljui kako mi sada ne bismo mogli sjediti ovdje da su nas' oni uhvatili.I opet se glasno nasmijao i rekao: To je na svaki nain tano. Oni bi vas bili ubili i skalpirali! Sire, nije to tako lako izvodljivo kao to mislite! Mi bismo se branili. To sam rekao tako ozbiljno i uvjerljivo kada je ponovo odjeknuo smijeh. Old Surehand je s mukom nastojao da zadri ozbiljno lice. Ipak sam primijetio kako se u sebi smije. Kada se smijeh stiao, komandant nastavi: Kakav jedinstven sluaj! A koliko ste se zadrali kraj Plave vode? Jedan dan. A kamo ste onda odjahali? Stalno prema istoku. To je zbilja jedinstven sluaj! Vidim da ste zdravi i itavi stigli do nas! 197

 Da, zdravi smo i itavi. A ta bi trebalo da nam nedostaje? ta bi trebalo da vam nedostaje? Zaista velianstveno! Naime, Komani su se takoer nalazili kraj Plave vode i dojahali ovamo. Zar vas te bitange nisu vidjele? Ne znam. To bi oni morali znati. Da, to bi oni morali znati! smijao se zajedljivo. A i ja znam. Oni vas nisu vidjeli, inae vi vie ne biste bili na ivotu. To zbilja nije shvatljivo. Jau dvojica stalno ondje gdje i Komani, vrludaju stalno pred njihovim oima i iza njih, a ipak ih ne uhvate. Dobrom Zapadnjaku ili vojniku tako to se ne bi moglo desiti. Kakve li srede! A to je najljepe, ti ljudi i ne slute u kakvoj su se opasnosti nalazili. Zaista je istina to poslovica kae: Glupai imaju uvijek srede! ujte, Sire, nemojte nas nazivati glupacima! U mojoj domovini postoji mnogo pristojnija poslovica. Obino se kae: Najgluplji seljaci saberu najvede krumpire. Mirno sam se smjekao dok sam to izgovarao. Uinilo mi se je kao da je poeo da vie panje obrada mojim rijeima. Stade me promatrati dugim, ispitivakim pogledom, te ree: ujte, ta mislite da ste prefriganac? Nemojte samo uobraavati da ste od nas pametniji! Budite bez brige, Sire! Nemamo namjeru da se s vama usporeujemo. To bi bila ludost. Ja to isto mislim! Klimnuo je zadovoljno a da nije shvatio pravi smisao mojih rijei. Nije mi potrebno da budem prema vama iskren, ali toliko mi je ao vae gluposti te du vam redi kako stvari stoje. Naime, mi smo'napali Komane i pobijedili ih. Pobjegli su prema Plavoj vodi, a mi ih gonimo. Odande su ponovo udarili u bijeg ovamo i sada ih jurimo i gonimo u pusti Llano Estacado, gdje de ili umrijeti od ei ili izginuti od naih metaka ako nam se ne predaju. To je ono to sam vam htio saopditi i o emu vi ni pojma niste imali. Ni pojma? Zar zbilja mislite da mi o tome nita ne znamo? pitao sam, i to sada sasvim drugim glasom. A ta biste vi mogli znati? prezrivo je odgovorio. Prije svega poznato nam je da Komane, bude li sve ilo po vaem planu, ni u kome sluaju nedete uhvatiti. O? upitao je posprdno. Da! Slobodan sam da jo i to nadodam da nede oni umrijeti od ei u pustom Llanu, ved vi. Zbilja? Kako ste najedanput samo postali mudri! A zato bismo mi pomrli od ei? Ima li vode u Llanu? Nema. Imate li mjeine da sa sobom ponesete vou? 198

 Do vraga, nemamo! Ne postavljajte tako glupa pitanja! Moje pitanje uopde nije glupo! Voa je u pustinji ovjeku potrebna. Da li vam je poznato koliko dete duboko morati u pustinju zaci da biste naili na Komane? A znate li koliko mogu vai konji izdrati bez voe u usijanom Llanu? . Znamo samo toliko da nedemo morati daleko u pustinju zalaziti jer su i Crvenokoci bez vode. ujte, meni vas je sada isto toliko ao kao to ste vi mene maloprije saaljevali zbog moje gluposti. Naime, Komanima je poznato jedno mjesto u Llano Estacadu na kojem se nalazi dovoljno vode za njih. O! Zar postoji takvo mjesto? To je nemogude! Zato nemogude? Zar jo nikada niste uli da u pustinjama postoje i oaze? Ali ne u Llano Estacadu. Upravo u njemu postoji voda koju ni tisudu konja ne mogu ispiti! Besmislica! A ta vi o toj voi moete da znate? I vi imate neka prava da govorite o nasludivanju i o nekom znanju! Vi sami ne moete ni slutiti to mi obojica znamo, ja i moj drug ovdje kraj mene. Dva tragaa grobova! A ta vi znate, he? To da ste vi u ogromnoj zabludi sa svim onim to mislite i namjeravate. Zadesila bi vas sigurna propast da nema ljudi koji su naumili da vas spase. Sigurna propast? To je malo previe. Takve rijei se od vas mogu oekivati. A tko su ti valjani ljudi, Sire? Trojica su, naime, Winnetou, Old Surehand i Old Shatterhand. Podigao je obrve i upitao: Oni ham ele pomodi? Oni de to morati uiniti ako ne ele da mirno gledaju kako dete upasti u klopku koju su vam Komani postavili. Da moda ne buncate? ini mi se da patite od privienja. Ako je itko pod dojmom-privienja, onda ste to vi, a ne mi. Da li vam je poznat voa Komana s kojim ste se borili? Ne znamo kako se zove. Nemamo uhodu koji bi to mogao da dozna.

199

 Taj poglavica zove se Nale-Masiuv, a to znai etiri Prsta. A kako se zvao poglavica onih Komana koji su kraj Plave vode logorovali? Bio je to upravo onaj Nale-Masiuv, ako ste mu ime tano naveli. Nije. Bio je Vupa-Umugi, to znai Veliki Grom. Glupost! To nije mogao biti drugi, ved isti, jer smo ga pred sobom gonili do Plave vode, Sire. O! To su privienja o kojima ste govorili. Maloprije ste bili toliko ljubazni i izloili kako stvari stoje a da niste smatrali i to za potrebno. A sada mi elimo da vam kaemo, makar to i ne bilo potrebno, kakva je situacija. Nale-Masiuv je sklopio savez sa Vupa--Umugijem kako bi vas upropastili. On nije bjeao do Plave vode, ved poslao kudi glasnika da dovede brzo jo stotinu ratnika. Dok ste vi vjerovali da ga gonite, ostao je iza vaih lea i gonio vas. Bili ste domamljeni do Plave vode, gdje je Vupa-Umugi ekao i u asu kada ste stigli, to mjesto napustio. Vupa-Umugi, poglavica Naiinija, svratio je ovamo gdje se sada nalazimo. Ovo mjesto Komani zovu Susk-ma-lestavi, Stotinu stabala. Sinod je stigao ovamo. Vi ste za njim jahali, a on je otiao u pustinju prije no to ste se vi pojavili, kako bi vas onamo odmamio. Dok vi vjerujete da ga gonite, kako biste ga unitili, on vas u klopku uvlai. On sa svojim Naiinima jae pred vama, a za vama dolazi Nale-Masiuv sa mnogo vie od stotinu ratnika. Vi se nalazite izmeu te dvije neprijateljske grupe. Takvo je stanje, Sire, i nikako drukije. Njegovi oficiri gledali su upitno as u mene as u njvga. On sam gledao me je ukoenim pogledom punim uenja. Ovo mu se je inilo neshvatljivim, te mi ree: Ali, Sire, kakve su to matarije? Nema tu nikakvih matarija. Govorim o stvarima koje su istinite. Vama su sva imena poznata. Otkuda ih znate? Vladam jezikom Komana. Vi, traga grobova? Traga grobova, pshaw! Zar jo uvijek ne uviate da ste se nalazili u velikoj zabludi to se moje linosti tie? U zabludi? Zar vi niste taj za koga sam vas smatrao, Sire? Nisam. Zar ste zbilja smatrali mogudim da de se jedan nauenjak, dakle uen ovjek, motati po Divljem zapadu kao neki glupak samo zato da otkriva grobove? Da de se on motati po putovima Indijanaca a da ga oni ne otkriju? Ja sam iznenaen, Sire! Iznenaen zbog samog sebe, a ne zbog mene! Maloprije sam vam naveo imena trojice ljudi o kojima ste imali vjerojatno esto prilike da ujete. Da li vam je poznato kakvog konja Winnetou obino jae? 200

 Vranac, zvanog Vjetar. Da. Vjetar. Na jeziku Apaa on se zove Iltschi. A da li ste uli i o Old Shatterhandovom konju? Jesam. Takoer vranac, nazvan Munja. Tano! Na jeziku Apaa Hatatitla. A sada obratite malo panje na moga konja! Moj vranac je pasao i bio preko sedamdeset koraka daleko od mene. Okrenuo sam se prema njemu i doviknuo mu: Hatatitla. Smjesta je doao do mene i gubicom me po ramenu pomilovao. Zounds! usklikne komandant. Da nije? . .. Da, da nije!... nasmijan se. Vi ste konjanik i ovog drijepca ste ved jednom vidjeli. -Mislili ste da je paradni konj. Pogledajte ga sada malo bolje! Da li ste ikada vidjeli ovako plemenitog konja? Zar bi traga grobova mogao imati ovakvu ivotinju kojoj nema premca? Zamuckivao je i zamuckivao i htio neto da kae, ali u neprilici nije uspio da odmah odgovori, dok konano ne ree: A gdje su mi bile oi? Da, gdje su vam bile, i to ne samo u pogledu konja ved i u pogledu jahaa! Da li vam je poznato kako je Winnetou naoruan? Svojom slavnom, srebrom okovanom pukom. A Old Shatterhand? Pukom za medvjede i brzometkom. Zar vi niste primijetili jo tamo u logoru iza Mi-stake-kanjona da imam dvije puke? Da, ali jedna od njih je bila umotana. No sada nisu. Evo, pogledajte ih! Pruio sam mu ih. Njegovi oficiri upravili su radoznale poglede na puke. Jupitera mi uzviknuo je - zar je ova teka, jaka puka za medvjede? Jest. A ova puka sa udnovatim zaporom? Brzometka! Da, to je ona. Vi ste dakle ... vi ste dakle ... Old Shatterhand! upao sam mu u rije da to sam ja. A va drug ovdje? 201

 Zove se Old Surehand. Oficiri su bili jako iznenaeni i ponovili oba imena koja su se u tren oka irila dalje od usta do usta kroz cijeli logor. Komandant je skoio na noge, pogledao as u mene as u njega i upitao: Old Shatterhand i Old Surehand? Zar je mogude? Zar ne vjerujete? upitao sam. Ipak. Ali... ali... Zov straara, koji se zauo spolja, prekinuo ga je u govoru: Dolaze Indsmeni, Indsmeni! Otkuda? upitao je komandant reskim glasom. Sa sjevera glasio je odgovor, pri emu su strae pokazivale pravac. Oficir je htio da izda zapovijed za uzbunu. U tome sam ga sprijeio. Budite mirni, Sire! Nije potrebno. Ako jo uvijek ne vjerujete da smo isti koji smo se maloprije predstavili, sada de stidi i svjedoci koji de potvrditi da smo istinu govorili. Da ne mislite na Crvenokoce? Pa oni su neprijatelji! Moram smjesta ... Nita ne morate, nita. To su prijatelji, pa ak i vai spasioci. To su Apai koje sam ovamo doveo da budu uz vas protiv Komana. Apai? Sada ste me stavili u takav poloaj koji me prisiljava da budem veoma obazriv. Crvenokoci su Crvenokoci. Nikome se ne moe povjerovati, i jo uvijek nisam siguran da li ste vi zbilja Old Shatterhand. Well, tada sve poduzmite to smatrate za potrebno. Samo se uvajte da ne zauzmete neprijateljski stav. Objasnit du vam sve, jedino du Apaima prije dati znak da se priblie logoru samo na domet puke, i tamo ostanu dok ne steknete povjerenje. Otidi du ja i redi im predloi Old Surehand. Da, uinite to, Sire! Recite im takoer da nekoliko njih bude na strai na uzvisini iza dbunja! Onamo gore? Zato? upitao je jo uvijek nepovjerljivo komandant. Zato strau iza mojih lea? Da motre na dolazak Nale-Masiuva. Rekao sam vam da ide za vama. Mogao bi stidi svakog asa. Mogao bih svoje ljude postaviti na strau! Moji Apai imaju otrije oko. Hm! A ako ste vi... ako ste vi!... 202

 Recite samo, Sire! Htjeli ste redi: ako ste vi neprijatelj i varalica? Da priznao je. Ne znam da li su Crvenokoci koji sada dolaze zaista Apai. Zar vi ne umijete da razlikujete Apaa od Komana? Ne. I vi ratujete sa Indijancima? Onda biste mogli zapasti u najvede greke. Uostalom, pogledajte, evo dolaze! Ima ih pedeset. Vi, kako vidim, imate oko stotinu dobro uvjebanih konjanika. Zar treba da se bojite Crvenokoaca? Ne. Vjerovat du vam, Sire. Jedino, Insmeni de morati ostati udaljeni od logora, dok im ne dam dozvolu da se priblie. Dunost mi nalae da to zahtijevam. Uviam. Sada vidite i sami da se ne morate plaiti. Mr. Surehand je stigao do njih. Oni su stali i silaze sa konja. Samo su trojica nastavila da jau gore prema uzvisini. To su strae koje de se brinuti za nau sigurnost. - Lijepo! Zadovoljan sam, Sire. Ali ne smijem da propustim da se pobrinem za nau sigurnost. Izdao je nekoliko zapovijedi, a zatim su njegovi ljudi zauzeli poloaj sa pukama na gotovs, kako bi lako mogli odbiti svaki napad od strane Apaa. Zbog toga se nemojte ljutiti izvinjavao se. Nije mi ni na kraj pameti da vam zamjeram odgovorih mu. Kad me budete do kraja sasluali, imat dete povjerenja u mene. Eno, Mr. Surehand se vrada! Sjenimo ponovo zajedno! elim da vam do kraja ispriam i pruim dokaze o tome da bi bez nas bili izgubljeni i da sam maloprije govorio istinu. Sjeli smo ponovo kraj vode, tamo gdje smo i maloprije bili. Saopdio sam mu onoliko koliko je bilo potrebno da zna. Nama je lino ilo u prilog da izostavimo ono to za njega nije bilo vano. Moje izlaganje je ostavilo dubok dojam na njega i njegove oficire. Lice mu je postajalo sve ozbiljnije i zamiljenije. Kada sam zavrio, ostao je jo dugo nepokretan i zanijet u misli a da nije ni jednu rije kazao. Njegovi oficiri su doli do zakljuka da bi upali u klopku da se mi nismo pojavili. Napokon podigne svoje oi prema meni i ree: Prije svega jedno pitanje, Mr. Shatterhand: Hodete li mi oprostiti to sam se onako ... onako... ponio prema vama? Rado! Znai, sada mi vjerujete da sam Old Shatterhand? Svakako! Vi ste Zapadnjak koji i najsposobnijeg oficira nadmauje! Mi i pored najbolje volje, lukavtine i odvanosti ne moemo nita uiniti ako uza se nemamo vodie koji ne samo da poznaju kraj ved i Crvenokoce, njihov jezik i obiaje. Vi ste oslukivali Komane i zato ste i saznali njihove planove. Zar smo mi to isto mogli? Mi bismo, i ne slutedi, upali u rvanj koji bi nas najverojatnije potpuno zdrobio. Ti psi, Komani, to de nam krvavo platiti. Naoj unakrsnoj vatri ne smije ni jedan umadi. 203

 Stanite. Sire! Prije no to vam zajamim nau pomod, elim da se u vezi s ovom takom sloimo. Ja nisam ubica! Ni ja! Mene su poslali da se borim protiv Indsmena dok ih ne pobijedim i dok mi se ne predaju. A ako se predaju bez borbe? I onda ih moramo kazniti. Izdat du nareenje da se svaki deseti ili dvadeseti ovjek ustrijeli. Pokuajte hode li vam to uspjeti. Nae dete se pomodi tada morati odredi. to vam pada na pamet? Ja ne mogu da budem bez vas! I ja sam toga miljenja. Zato i mislim da je sudbina Crvenokoaca u naim rukama. Samo u vaim? To nikako, Mr. Shatterhand. Toliko sam pravedan da priznam sve to ste uinili i to namjeravate, ali mislim da mogu zahtijevati da mi priznate i moja prava. Hodete li mi saopditi koja su to vaa prava? Vi i ja smo saveznici protiv Komana. Pobijedimo li, morat demo obojica na ravnopravnoj osnovi odluiti ta demo uraditi sa Crvenokocima. Svakako dete mi dati za pravo da se to ne moe okonati bez kazne! Ne, to ne prihvadam. Znai, naa miljenja se na slau. Nadam se ipak da demo se modi sporazumjeti. Popustite li vi malo, a i ja malo, sastat demo se na pola puta i svaki de modi redi da je donekle ilo po njegovoj volji. Za mene tu nema nikakve sredine. Budu li se Komani branili, mi demo se svakako posluiti orujem. Budu li se pak predali, ni jednom od njih ne smije nita naao da se desi. To su moji pogledi od kojih ni u kom sluaju nedu odstupiti. Ali, Sire, oni moraju biti kanjeni zato to su se pobunili. ta smatrate vi pobunom? Moda to to se netko bori za svoja prava? Ili moda to to Indijanac ne da ,da ga silom protjeraju sa njegova prebivalita? Ili ako od vlade zahtijeva da odri obedanje kojim ga je ionako bezduno prevarila? Hm! Sve vie stiem uvjerenje da je ono, Mr. Shatterhan, to se o vama govori istina. Naime to da ste vi uvijek vie na strani Crvenokoaca negoli bijelaca. Ja sam uz svakog dobrog ovjeka, a protivnik sam svakog opakog. Ali Crvenokoei su opaki! Pshaw! Nemojte se prepirati o tome! Vi ste Yankee, a osim toga i oficir. Ja vam svoje nazore ne mogu nametnuti. To, uostalom, nije ni potrebno. Ima nas prilian broj bijelih lovaca koji se mogu ogledati sa itavom etom Komana, a imamo uza se i tri stotine Apaa koji su mnogo bolje izvjebani 204

i naoruani nego Romanci. A osim toga poloaj nam je poznat, ne uzimajudi u obzir jo i druge prednosti. Vjerujete li da demo Romance modi pobijediti? Da. I bez vae pomodi? No, hm... hm!... Zamiljeno je vrtio glavom amo-tamo. Moete redi mirne due da! Vi nam pri tome zbilja niste potrebni. Dajem vam svoju rije da nam ni jedan Romane nede umadi, ak i u sluaju da se odreknemo vae pomodi. Zato sam i miljenja da sudbina pobijeenih ovisi jedino o naoj volji, a ni u kom sluaju o vaoj. My word! Vrlo ste iskreni, Sire1! Znai, vi nas ostavljate? Ne. Ja sam dodue rekao da nam niste potrebni. No, priznajem da bi izvoenje naeg plana bilo olakano kada bismo mogli raunati na vau pomod. Dobro. Ali tko prua pomod, taj eli da uestvuje i u suenju! Onda vam se zahvaljujemo! Ako dete nas pou-orijeti, onda to uinite iz zahvalnosti zbog nae pomodi, a ne u namjeri da se priredi nepotrebno prolijevanje krvi. Nemamo vie vremena. Romanci mogu svakog asa stidi. Odluite! Da ili ne! Hm! ovjek s vama ne moe lako izadi na kraj. Dajte mi pet minuta vremena kako bih se dogovorio sa svojim oficirima! Neka vam bude, samo ne due. Vaim odugovlaenjem bi se moglo sve staviti na kocku. Ustao sam i udaljio se. Kada sam se ponovo vratio, saopdio mi je: Sta drugo moe tu da se uini. Sire. Neka bude po vaoj volji. Bilo bi zaista bijedno da nas vi spaavate, a mi kasnije odjaemo a da vam nismo pruili podrku. Dakle, ostat demo ovdje i pomodi vam. A sudbina Komana je naa stvar? Yes. Znai, sloili smo se i veselim se to sam u vama naao valjanog, humanog saveznika. Well! Sada nam recite ta treba da se poduzme? Naredite da se konji dobro napoje i spremite atore. Zatim dete odjahati za Vupa-Umugijem. Kolci vam pokazuju put. A vi dete ostati ovdje? Samo dotle dok ne ugledamo Romance. 205

 I koliko demo daleko otidi? Malo vie no to okom moete doprijeti. Dalje ne. Zaustavite dete se kada ove grmove vie ne budete mogli vidjeti. Mi demo ubrzo za vama. A zato ne krenete i vi sa nama? Zato to hodu da pratim Nale-Masiuva, a i zbog toga to de i nai Apai morati da napoje svoje konje prije no to de svojim potkovama zaci u sunu pustinju. Well. Otponimo! Izdao je potrebna nareenja i nakon pola sata krenuo sa svojom konjicom dalje. Sada su nai Apai mogli pridi da napoje konje i napune mjeine. Dok se to obavljalo, popeo sam se na uzvisinu i uz pomod svog dalekozora motrio na dolazak neprijatelja. Taka na horizontu odakle su se morali pojaviti bila mi je poznata, jer su svakako dolazili tragovima konjice. Osim toga, bio sam uvjeren da nedu morati na njih dugo ekati. Oni su vjerojatno pretpostavljali da de se vojska kraj Stotinu stabala zadrati samo kratko vrijeme i brzo krenuti u potjeru za Romanima Vupa--Umugija kako bi im stalno ostali za petama. Moje pretpostavke su se pokazale kao tane. Nisam se dugo nalazio gore na poloaju, a sa mnom i Old Surehand, kada sam daleko na horizontu ugledao tamnu tadku koja je dolazila sa zapada i lagano se pribliavala k nama. Dolaze rekao sam Old Surehandu. Ved? Posudite mi malo va dalekozor! Dao sam mu ga. Gledao je nekoliko sekundi te mi ree: Vi mislite na onu tamnu taku tamo na zapadu? Ona se sada razdvaja. Stvara se novih est, osam manjih taaka koje se u polukrugu sve vie odvajaju jedna od druge. To je izvidnica. Sigurno! Oni se ne smiju pribliiti u ravnoj liniji jer bi ih ete mogle vidjeti, ako se sluajno jo nalaze ovdje. Zar vam se ne ini da je to zbog toga? Sigurno je zbog toga. Oni ne misle da zaobiu Stotinu stabala i da pozadi stignu do doline, ved sa obiju strana, kako bi iza grmlja mogli da promatraju. To je za njih jedina bezopasna mogudnost da bi doznali da li su konjanici jo ovdje ili ne. Dodajte mi dalekozor! Kada sam jo jednom pogledao kroz dalekozor, vidio sam oba odjela izvidnice. Bili su jo uvijek na takvoj udaljenosti da su se jedino kroz dalekozor mogli vidjeti. Nismo smjeli dozvoliti da nam se priblie toliko da ih slobodnim okom moemo vidjeti, jer bi i oni nas tada vidjeli. Brzo smo se spustili dolje do vode i Apaima izdali zapovijest za pokret. Ved asak kasnije jurili smo glavnim tragom koji je vodio du zabijenih kolaca prema jugoistoku. Nakon nekih deset minuta stigli smo do konjanika koji su ekali na nas utaboreni kraj svojih konja. 206

Sa ovog mjesta gdje smo se sada nalazili nismo mogli slobodnim okom razabrati Stotinu stabala. Ali pokus s dalekozorom me je uvjerio da du Komane ugledati im stignu onamo. Nisam dugo ekao kada sam opazio izvidnicu koja se lagano i oprezno pribliavala vodi s obje strane. im su vidjeli da se ondje nitko ne nalazi, brzo su dojurili do nje. Pretraili su svaki grm. Ne naavi ni jednog neprijatelja, sedmorica se ulogorila, dok se osmi vratio natrag. On je imao da javi Nale-Masiuvu da moe dodi. Proao je itav sat dok nisam primijetio da je mjesto logorita ponovo oivjelo. Stigli su Komani. Kada sam to saopdio Old Surehandu, rekao je: Poinje prvi in predstave, i to: zarobljavanje Nale-Masiuva. ini mi se da ne smijemo dugo ekati. Mislite li i vi tako? Da. Oni de svakako ondje ostati samo dotle dok im se ljudi i konji ne snabdiju vodom. Dakle, hajdemo dalje! Zar svi odjednom? Ne. Morat demo ih opkoliti najprije na vedoj udaljenosti, kako nas ne bi opazili. Zatim demo odjednom da stegnemo krug oko njih. Oni koji se pri tome budu nalazili na najvedoj udaljenosti od nas, morat de prije krenuti od drugih. To ste vi i Apai, koje stavljam pod vau komandu, Mr. Surehand. To me neobino veseli. Hvala vam, Sire! Vi dete zaobidi Stotinu stabala, a da vas prostim okom ne vide, i zaposjednuti uzvisinu du ruba sipraga, tako da dete sa svojih pedeset Apaa stvoriti polukrug. Vai de ljudi sidi sa konja i poledi meu grmlje kako bi logor, koji se nalazi kraj vode, drali pod pukometom. Zar da pucamo? Samo tada ako bi se Komani branili ili silom pokuavali da prodru kroz vae redove. Koliko de vam vremena biti potrebno da im zaete za lea? Vi elite da znate svakako tano vrijeme kako biste se prema meni mogli ravnati? Mislim da biste mogli dodi tano nakon pola sata. Imate li jo to da mi kaete? Morat du se pouzdati u vau otroumnost, a mogu samo toliko redi da demo se latiti oruja jedino onda ako to bude neophodno potrebno. Dojahat du sa konjanicima u luku iji de se krajevi tijesno pribliiti vaem polukrugu. Tada de se Komani nalaziti u sredini. Oni de najprije nas ugledati i pokuati da pobjegnu natrag, onamo gdje dete vi biti. im se spojimo s vama, vai de Apai kriknuti ratni poklik kako bi im dali na znanje da su i sa te strane opkoljeni. Lijepo! Dakle, krenimo. Da ste mi zdravo! Priao je Apaima, izdao im kratke upute i krenuo sa njima na konjima. Obratio sam se komandantu i , upitao ga: 207

 A tko de sada preuzeti komandu nad vaim ljudima, Sire? Igra poinje. Naravno, ja! Dobro. Samo nemojte uiniti kakovu glupost! Dozvolio sam da me Crvenokoci nadmudre. Ali sada moete biti uvjereni da do greke nede dodi. Sada sluajte to du vam redi! U galopu demo odjahati ravno prema Stotinu stabala, i to u polukrugu iji de krajevi dodirivati najblie dbunove. Shvadam. Iza tih grmova nalaze se Apai. Da. Vai de se ljudi morati i s lijeve i s desne strane tijesno spojiti sa njima. A ta onda kada to budemo obavili? Na prvi zadatak je da Komane zasada opkolimo. Sto de se poslije toga odigrati zavisit de o njihovom dranju. Budu li oni pucali, pucat demo i mi. Ako budu ostali u stavu iekivanja, oruje demo ostaviti na miru. U tom sluaju pokuat du da razgovaram sa njihovim poglavicom i o tome ishodu ovisi sve ostalo. Hodu li i ja prisustvovati tom razgovoru? Ne. Nije potrebno. Nije potrebno! Kao komandant odreda ja sam ta osoba koju Nale-Masiuv mora posluati. On vas nede posluati. A koga de onda? Mene. Hm! Znam da ste valjan ovjek, Mr. Shatterhand, ali da se u ovom sluaju ne varate? Kod ovakve vrste pregovora vano je da ovjek ostavi snaan dojam. A vi ste ipak samo Zapadnjak. Ja sam naprotiv komandant trupe, Mr. Shatterhand! A, tako! smijeio sam mu se ljubazno u lice. Da. Ved sama uniforma ostavlja utisak! Zar ta? A ta jo? Ton na koji smo navikli da govorimo. Vi elite da govorite s Nale-Masiuvom? Vladate li jezikom Komana? Ne. A onda kako mislite da se s njim sporazumijete? 208

 Vi dete biti tuma. Tako! Znai vi ste komandant koji treba da odluuje, a ja sam samo vae oruje, va tuma! ujte, velepotovani, tada vi imate pogrenu predstavu o Old Shatterhandu. Kao tuma ja du morati govoriti s Nale--Masiuvom. emu ste onda vi potrebni? Od kakve de vam koristi biti va ton ako ja moram prevoditi vae rijei? A vaa uniforma? Velim vam da se Nale-Masiuv mog konatog lovakog kaputa i moje kratke puke mnogo vie boji negoli vae uniforme i vae sablje. Nemojmo se prepirati zbog ranga! Ja du vam redi to treba poduzeti, a vi dete komandirati u tom smislu vaim potinjenima. Ali ja vam nisam potinjen. Da li ste razmislili o opasnosti kojoj se izlaete ako biste sa Komanima pregovarali? Opasnost? Kakva bi opasnost mogla da postoji? Linost pregovaraa, parlamentajca, nepovrediva je! Kod ovog Indijanca ne. On je podao ovjek. I vi i on pojavit dete se bez oruja. Sjest dete jedan nasuprot drugomu i zapoet dete pregovore. Najednom de ta bitanga izvudi skriveni no i probosti vas. Ali to on ne smije uiniti. Nede on nikoga pitati da li smije ili ne! Njegov cilj de biti da ubije vou kako bi iza toga mogao izvriti prepad na zbunjene neprijatelje. Hvala vam lijepa! elite li jo uvijek da govorite sa Nale-Masiu-vom? Premda bih to htio, ipak ne elim da vas pretek-nem. U pravu ste. Bududi da mi njihov jezik nije poznat, sporazumijevanje izmeu njega i nas bilo bi samo oteano. Dakle, bolje de biti ako to vama prepustim. Imate pravo! Dakle, krenimo. Odmah, samo da obavijestim prije toga oficire. Ovaj gospodin komandant je uobrazio da de Komanima imponirati njegova uniforma. Pa jo i njegov ton! On ni pojma nema kakvim se tonom mora govoriti sa neprijateljskim Indijancima. Tko bi htio da se prilikom ovako vanog pregovora sa poglavicom, kakav je bio Nale-Masiuv, izdere kao da ima pred sobom regruta, taj bi bio izgubljen. Na sredu, moje je upozorenje djelovalo na njega, ta se tie podmuklosti Crvenokoaca. Bilo je ved krajnje vrijeme da krenemo, jer je Old Surehand sa svojim Apaima nestao iz naeg vidokruga. Konjanici su se postrojili u pravu litiiju koja se imala tokom jahanja da pretvori u iroki polukrug. Tada sam se stavio na elo. Jurili smo u galopu naprijed i slijedili veliki iroki put tragova ravno prema Stotinu stabala. Najvanije je bilo da sada budemo brzi, iznenadimo Crvenokoce i da im ne dozvolimo da se snau. Tiho i neujno letjeli smo poput vihora kroz ravnicu. uo se samo topot kopita. Tlo se naprosto gubilo 209

iza naih lea. Linija u kojoj smo jahali poela se zaobljavati. Oba kraja su bre napredovala od sredine. Velikom brzinom pribliavali smo se logoru. Oni su nas primijetili a da nisu znali tko smo. Ali kada su Komani vidjeli da imaju posla sa bljedolikima podigli su urnebesnu viku, stali se hvatati oruja, pojurili ka konjima ... ali prekasno, jer se je na polukrug upravo bio zatvorio. Htjeli su da uzmaknu, ali tada odjeknu nad cijelim logorom, pa ak i do pustinje, ratni poklik Apa-a. Taj ratni poklik zvuao je kao vritedi, otegnuti HIIIIIIIII, pri emu se rukom neprestano zatvaraju usta. Kada su Komani zauli ovaj zov, brzo su se povukli od grmlja jer su vidjeli da su i sa te strane opkoljeni. Zaustavili smo se izvan pukometa i pratili veliki mete koji je meu njima nastao. Trali su amotamo. uli su se glasni povici. Poto su primijetili da ih ni sa koje strane ne napadaju, umirili su se i drali se tijesno na okupu kraj vode. Sjahao sam sa konja i krenuo polako prema logoru. Primijetili su me. U svakom sluaju bili su radoznali to du uiniti. Pribliio sam im se na nekih dvije stotine koraka i doviknuo im: ujte me, ratnici Komana! Ovdje stoji Old Shatterhand, bijeli lovac, koji eli da razgovara sa Nale-Masiuvom. Ukoliko poglavica Komana ima smjelosti, neka mi se pokae! Za trenutak je meu njima nastalo komeanje. Unato udaljenosti inilo mi se kao da sam uo priguene uzvike straha, iako su vjerojatno tiho razgovarali. Nakon kratkog vremena istupio je jedan od njih kojemu je na glavi bilo zataknuto vie strukova perja. Zavitlao je svojim tomahavkom i doviknuo mi: Ovdje stoji Nale-Masiuv, poglavica Komana. Ako Old Shatterhand misli dati svoj skalp, neka samo doe. Ja du mu ga uzeti. Zar su to rijei hrabrog poglavice? odgovorih mu Zar je Nale-Masiuv tako velika kukavica da mu se skalp koji eli imati mora donijeti? Tko ima dovoljno hrabrosti uzet de ga sam! Neka Old Shatterhand doe ovamo da pokua moe li uzeti moga! Old Shatterhand ne ide u lov na skalpove. On je prijatelj crvenih ljudi i eli da ih sauva od propasti. Ratnici Komana su sasvim opkoljeni. Njihov ivot je slian pahuljicama divlje loze koju svaki daak vjetra moe odnijeti. Ali Old Shatterhand bi ih rado spasio. Neka Nale-Masiuv prie k meni da se sa mnom posavjetuje. Nale-Masiuv nema vremena! odjeknu s one strane. Tko nema vremena za dogovor, imat de vremena da umre. Dajem mu rok u kojem se moe pet puta do stotinu brojati. Ako do toga vremena ne bude pristao, nae puke de progovoriti. Howgh! Poglavica se vratio k svojim ljudima. Oni su se dogovarali. Nakon isteka odreenog vremena doviknuo sam mu: Vrijeme je prolo. to je zakljuio Nale-Masiuv? Ponovo je istupio nekoliko koraka naprijed i upitao: Da li su namjere Old Shatterhanda potene u vezi s pregovorima? A gdje bi se odrao? 210

 Tano u sredini izmeu nas i vas. A tko u tome treba da uestvuje? Samo ti i ja. I svaki od nas de modi slobodno da se vrati svojima? I sve dotle dok se ne vratimo ratnici ni s jedne strane nede smjeti da zaponu neprijateljstva? To se samo po sebi razumije. A mi demo biti bez oruja? Da. Neka Old Shatterhand odloi svoje oruje. Ja du brzo dodi. Vratio sam se na na poloaj i odloio oruje koje sam imao uza se, kraj svoga konja. Okrenuvi se ugledao sam Nale-Masiuva kako ved dolazi dugim, urnim koracima, a ne sporim i dostojanstvenim, kako to i dolikuje poglavici. To mi je odmah palo u oi. Bilo je oigledno da je elio stidi prije mene do odreenog mjesta. Samo zato? Dok sam mu se pribliavao odmjerenim korakom, promatrao sam ga otro. Na mjestu koje bi po prilici oznaavalo sredinu, zaustavio se i sjeo. Pri tome je svoju desnu ruku zadrao due iza lea nego to je to bilo potrebno da bi se na nju oslonio prilikom sjedenja. Da li je u tome bila neka smicalica? A ako jest, o kakvoj se smicalici radi? Da nije moda neto skrio iza svojih lea to nisam smio vidjeti? Moda se je zato i vratio tako brzo da bi prije mene stigao i taj predmet sakrio? Ako se na ovo moe dati potvrdan odgovor, onda je taj predmet mogao biti samo oruje. Sada sam i ja stigao i naao se koja tri koraka udaljen od njega. Moda je trebalo uiniti i ostala tri koraka pa da se vidi ta iza lea skriva? Ne. To je za Old Shatterhanda ispod asti. Sjeo sam polagano. Tada su se nai pogledi tako redi usjekli. Svaki je htio da odmjeri svog protivnika. Nale-Masiuv je bio visok i tanak, ali jakih kostiju i miidav ovjek, u dobi moda od pedeset godina. Njegove jagodice bile su jako isturene. Imao je otar orlovski nos, tanke stisnute usne i sitne oi bez trepavica. Sve je to odavalo vrstu volju, ustrajnost, podmuk-lost i prepreenost. Promatrao me je polako od glave do pete, razvezao je pas i otvorio lovaku koulju i rekao: Old Shatterhand neka pogleda ovamo kako bi se uvjerio da sam bez oruja. Sada sam, naprotiv, bio potpuno uvjeren u suprotno. Sigurno je iza svojih lea odloio no ili tome slino, a moda i zabio u zemlju iza sebe. Zato mi je Nale-Masiuv rekao ove rijei? odgovorili mu. One su nepotrebne. Nale-Masiuv je poglavica Komana, a Old Shatterhand nije samo bijeli lovac ved su ga imenovali i poglavicom Mescalero--Apaa. Rijei poglavica vrijede koliko i zakletva. Dao sam svoje obedanje da nedu ponijeti oruje, i prema tome ga i nemam uza se. Zato nije potrebno ni da ti dokazujem.

211

Dok sam to govorio, podvukao sam desnu nogu pod lijevu kako bih bio spreman za sluaj da moram hitro skoiti. On na to nije obratio panju. Sigurno je osjetio aoku koju sam mu zadao svojim rijeima te mi odgovori: Old Shatterhand govori veoma gordo. Dodi de vrijeme kada de ponizni je govoriti! A kada de to biti? Kada bude uhvaden. Na to de Nale-Masiuv morati da eka dok ne umre. Ti de biti moj zarobljenik a ne ja tvoj. Uff! A kako bi se Nale-Masiuva moglo zarobiti? Ti si ved zarobljen! Pogledaj oko sebe! Pshaw! Vidim bljedolike! rekao je to prezirnim glasom i odmahnuo rukom. Ovi bljedoliki su uvjebani vojnici kojima se tvoji ratnici nede modi suprotstaviti! To su psi kojima demo ivima orati kou. Ni jedan od ovih bljedolikih nije u stanju da se uhvati u kotac sa jednim Crvenokocem. A reci ti meni da li su Apai crveni ratnici? Jesu. Onda du ti kazati i to da je pozadina vaeg logora opkoljena Apaima. Old Shatterhand lae! Ne laem i sam zna da sam rekao istinu. Ili moda eli da tvrdi kako nisi uo ratni pokli Apa-a? Zar si gluh? Koliko ih je? Naravno da nisam bio toliko iskren pa da mu kaem da ih je samo pedeset. Odgovorio sam mu: Ima ih toliko da bi i sami oni bili. dovoljni da vas unite. Iz kog su plemena? Iz plemena Mescalerosa kojemu i ja i Winnetou pripadamo. Na ove rijei podigao je brzo glavu i zapitao me. Gdje je Winnetou? U Llano Estacadu. On i pedeset Apaa krenuli su na konjima ispred Vupa-Umugija kako bi u zemlju zabili kolce koji de ih odvesti' u propast. 212

 Uff, uff! uzviknuo je. Winnetou obavlja ovaj posao umjesto mladog poglavice Schiba-Bigka koji to ne moe uiniti jer je zarobljen. Sada de Winnetou sa svojim kolcima zavesti Komane na krivi put, kako je to htio uiniti Vupa--Umugi sa bijelim konjanicima da od ei izginu. Svaka rije, koju sam izgovorio, bila je udarac za Nale-Masiuva. Pokuao je da se savlada, ali nije uspio da potpuno prikrije svoje uzbuenje. Glas mu je podrhtavao kada me je toboe bezbrino upitao: Ne razumijem to mi govori Old Shatterhand. Neka,bude jasniji! Zna ti dobro ta sam mislio! Plan koji ste namjeravali da izvedete potjee od tebe. Koji plan? Da zavedete bijele konjanike pomodu krivo zabijenih kolaca. ini mi se da Old Shatterhand sanja! Ne poriu Lae. A ja sa tobom razgovaram potpuno iskreno. Kada si bio potuen, poslao si kudi po novih stotinu ratnika. Istodobno si uputio dva glasnika Vupa-Umugiju tamo do Plave vode, koji su mu imali saopditi tvoj plan. Ja sam ih prislukivao jo prije no to su preli preko Rio Pecosa. Uff! Izbacit du ih iz redova ratnika! Uini to! Takvi neoprezni i brbljivi ljudi nisu zavrijedili da se zovu ratnicima. Ja sam lino oslukivao i Vupa-Umugija i doznao sve a da nije imao ni pojma o tome. Nije nita rekao, samo me je ispitivaki gledao kao da de me oima probosti. Iza njegovih vjea kao da je neto podrhtavalo od uzranog straha. Ja nastavih: Ja sam prislukivao i onu estoricu koji su otili uj izvianje, a koje je Vupa-Umugi bio poslao prema istoku. Oni su morali umrijeti u Altschese-tschiju. ' Uff! Zato se oni nisu vratili i zato na njih nismo ovdje naili! Tebi de jo mnogo tota svanuti. Winnetou je smjesta odjahao u Llano Estacao kako bi upozorio Bloody Foxa. Prije toga je poslao po toliko Apaa ko^ liko je potrebno da osujete va napad. Sa tim Apa-ima sam odjurio ispred vas i zarobio Schiba-Bigka sa njegovih pedeset ratnika, kada su ovi zabijali kolce koji su imali da pokau Vupa-Umugiju pravac. Da li ti govori istinu? izusti s mukom. Govorim. Zatim smo zabijali kolce za vas u pogrenom smjeru isto onako kao to ste vi htjeli da podvalite bijeloj konjici. To je uradio Winnetou sa pedeset Apaa, kako bi te tragove Vupa-Umugi smatrao za tragove onih Komana koji su bili sa Schiba-Bigkom. A Vupa-Umugi iao je stopama Apaa vjerujudi da se pred njim nalazi Schiba-Bigk. On de biti odveden u pustinju bez vode i opkoljen kaktusima tako da de se morati predati ako ne eli da skapava o ei. 213

 Old Shatterhand je najgori od svih bljedolikih! bijesno cikne na mene. U to ni sam ne vjeruje. Tebi je dobro poznato da sam sklon svakom Crvenokocu. I sada elim da se sve dobro svri i da se sa neprijateljima izmirite. Mi ne elimo mir! Onda dete ponjeti krv. inite kako vas je volja! Borit demo se! Samo pokuajte! Stotinu hitaca od bljedolikih koje ovdje vidi, pa moja arobna puka i puka Old Surehanda koji nikada ne promauje! Zar je Old Surehand ovdje? Gdje? Tamo je gore kod Apaa iji de meci takoer da haraju meu vama. Ne moete nam nikako umadi! Zavarava me kako bi me privolio da se predam! Schiba-Bigk nije uhvaden! Uhvaden je. A kao dokaz ti navodim: imao je uza se trideset Naiinija i dvadeset Komana svoga plemena. A Vupa-Umugi nede biti zaveden? On je na putu da padne u klopku u kojoj ga elimo zarobiti. elim ti jo i to redi da sam odjahao do Kaam-kulana, dok sam logorovao kraj Plave vode, tamo gdje mu ivi pleme i ponio otuda sve njegove kumire. Skinuo sam ih sa koplja koja su bila zabijena pred njegovim atorom. Znai da je izgubljen! Nale-Masiuv spustio je glavu i nita vie nije rekao. Mora sada uvidjeti nastavio sam da vie ne moe raunati ni na Schiba-Bigka, a ni na Vupa-Umugija. Tebi samom drugo nita ne preostaje ved da se preda. utio je itavo vrijeme. O emu je razmiljao? Sto se u njemu zbivalo? Lice mu je bilo pokunjeno. I ba zato to je izraz njegovog lica bio takav nisam mu vjerovao. Tada je ponovo podigao pogled i upitao me: ta de biti sa Schiba-Bigkom i njegovim ljudima? Pustit demo ih na slobodu, jer meu nama jo nije dolo do prolijevanja krvi. A ta dete uiniti sa Vupa-Umugijem? I njega kao i njegove ratnike takoer demo pustiti na slobodu, ako bude toliko pametan da se ne opire. A ta nas eka, mene i moje ratnike, ako bismo vam se sada predali? Takoer sloboda. 214

 A plijen? Mi bijelci ne idemo za plijenom, ali Apai de zahtijevati vae konje. Ali nai konji su nam potrebni! Za pljaku, da. A ako ih nemate, morat dete mirovati. Oruje dete nam svakako ostaviti? raspitivao se dalje. To ne znam. Mora znati! Kod ovih rijei zasijevnule su mu oi samo za tren i svoju je desnu ruku polako zavukao iza lea. Znao sam da de sada sigurno uslijediti prepad na mene. Ipak sam mu staloeno odgovorio: O tome ne mogu sada nita da znam jer se prije moram posavj eto vati sa Winnetouom i Old Surehandom. Da li de im predloiti 'da ga zadrimo ili ne? Svoje strijele, lukove, noeve i tomahavke moete zadrati. Potrebni su vam za lov kako biste se mogli prehraniti. Ali puke demo vam svakako oduzeti. Ako ostanete bez puaka, morat dete najzad da ivite u miru. Mogao sam mu drukije odgovoriti i dati mu moda povoljno obedanje. Moda bi se okanio svog podmuklog napada. No s jedne strane nisam mu htio ni u emu popustiti, a s druge sam opet mislio da du ga ba zbog njegove podmuklosti lake i bre imati u akama. ivjeti u miru? upitao je. To nedemo. Mi elimo borbu. Evo ti je! Zadnje tri rijei izgovorio je povienim glasom. Oi mu se zakrijesie. Gornji dio tijela mu se munjevitom brzinom nagnuo prema meni, a u desnici mu zabljesne no. udnovato! No! Dakle, obistinilo se ono to sam komandantu bio rekao! Bio sam na oprezu. Ako je on brz, ja sam jo bri. Brzim zahvatom epao sam svojom lijevom rukom njegovu desnicu u kojoj se nalazio no. Poskoivi, zadao sam mu svojom desnicom dva takva udarca u sljepoonicu da se sruio kao kakva lutka. S noem u ruci, uspravio sam se sasvim i doviknuo Komanima koji su nas napeto promatrali: To je izdaja. Nale-Masiuv me je htio probosti. Evo, tu je njegov no! Odbacio sam ga daleko od sebe u pravcu prema njima. Tada sam zgrabio za pojas onesvjetenog poglavicu, podigao ga i prebacio preko ramena i odjurio s njime prema naem poloaju. Kakav urlik i lelek iza mojih lea. Komani su jurili za mnom. Tada se zau s uzvisine prasak nekoliko slijepih hitaca. To je Old Surehand izdao zapovijest kako bi prestraio Komane. Uspio je. Odustali su da jure za mnom. Ali njihov urlik i njihovo zapomaganje i dalje je trajalo. 215

Poglavicu smo vezali. Tada sam uzeo brzometku u ruku i krenuo ponovo prema vodi. Kada sam stigao na udaljenost sa koje su me mogli uti, dao sam znak Komanima da ute. Posluali su me i ja sam im doviknuo: Ratnici Komana neka paljivo sasluaju to de im redi Old Shatterhand! Poznato im je da je poglavica na pregovore ponio sa sobom no iako je bilo utanaeno da demo bez oruja krenuti onamo. Nale--Masiuv me je htio probosti, a nakon toga trebalo je da njegovi ljudi izvre prepad. Bio sam toliko oprezan da sam to preduhitrio. Pesnica Old Shatterhanda ga je oborila na zemlju. Ali on nije mrtav, ved samo onesvijeten. im se ponovo osvijesti, nastavit du s njim pregovore. Dotle vam se nede nita dogoditi, ukoliko se budete mirno drali. Ako pokuate da bjeite, ili zaujemo samo jedan jedini hitac sa vae strane, uzvratit demo vam odmah naih stotinu metaka. Ja sam govorio. Howgh! Ova prijetnja je djelovala. Komani su se tijesno zbili. Vidio sam poneki pokret meu njima, ali su se inae mirno drali. Vrativi se natrag, kleknuo sam kraj Nale-Masiuva da ga pregledam. Tada mi komandant ree: Zar vas je zbilja htio probosti? Kakve li srede to ja nisam bio na vaem mjestu! Kod mene bi mu to uspjelo. Hm! Tko zna da li bi on to smatrao vrijednim, Sire. Vrijednim? Zar to treba da znai da ne vrijedim ni uboda noem? Time sam htio samo redi toliko da de Crvenokoac izvesti ovako smjeli i odvaan poduhvat samo tada ako se radi o tome da se s puta ukloni takav ovjek koji za njih predstavlja veliku opasnost. Tako! ta demo sada uraditi sa izdajicom, s ovom bitangom? Predlaem da ga sramotno objesimo. Propalica koji pri pregovaranju prekri rije mora bezuvjetno visjeti! Ako ga i ne objesimo, bit du kratak. Dobro je to nije svoje kumire ostavio u logoru, ved ih ima oko vrata. To de ga omekati. Priekajmo dok se ne probudi, a to nede jo dugo trajati. _ Hm! Mogao bih vam u meuvremenu da postavim jedno pitanje. Dok ste vi tamo s ovim lopovom pregovarali, jo sam jednom dobro razmislio o onome o emu smo se bili dogovorili. Proturjei svim vojnikim tradicijama i obiajima da se te crvene bitange, kada ih pobijedimo, ne kazne. Zar ste zbilja uvjereni da dete Komane pobijediti bez moje pomodi? Da. Vi mi pri tome niste potrebni. Tada radije ne bih s vama poao u Llano. Koliko dete morati duboko zaci u nju? Dva dobra dana jahanja. Zounds! To je daleko. Toliku zalihu hrane nemamo. Nemojte mi zamjeriti ako ... Ipak se je stidio da do kraja zavri misao. Nisam se nimalo ljutio ako se rijeim njega i njegovih ljudi. Oni nisu morali nita da znaju o oazi i drugim tajnama! Zato sam spremno odgovorio: 216

 Da se vratite natrag. Nemam nita protiv. Drago mi je. Dao sam se odmamiti ovamo do Llana. Moj prvi zadatak lei tamo gore u ravnici iza Mistake-kanjona. Sa ovim Nale-Masiuvom samo sam doao u sukob jer mi se isprijeio na putu. Vratit du se natrag, a ovdje du ostati samo dotle dok vi ne svrite s ovim Komanima. Vi se nedete morati vratiti bez dobitka. Imat dete plijena. Sta du s ovim Crvenokocima? Zar da ih vuem sa sobom po Llanu, da se brinem o njihovoj ishrani, kao i o vodi, i da straarim nad njima kao nad zarobljenicima? To bih mogao pojednostaviti. Prepustit du ih vama. Samo dete mi morati obedati da dete im potedjeti ivote. Dajem vam svoju rije. Well! Povedite onda ove bitange sa sobom ak do druge strane Rio Pecosa kako se ne bi ovamo vratili i priredili mi neku glupost. Tamo im oduzmite konje i oruje i pustite ih da bjee. Dakle, jesmo li se sloili? Potpuno. Evo vam moje ruke u znak da im nedu nita naao uiniti. Jeste li sada zadovoljni? Sasvim. I ja. Pogledajte samo, ova bitanga se mie! Otvara oi. Bio je to jedan od udaraca koji samo Old Shatterhand moe da da. Ja ga ne bih rado primio. Poglavica se osvijestio. U prvom momentu se nije mogao snadi to se s njime dogodilo. Tada se sjetio. Uvia li sada da sam svoju rije odrao? rekao sam mu. Ti si sada moj zarobljenik. Izgovorivi ove rijei skinuo sam mu sa vrata kumire i izvukao ibicu iz depa. Sav preplaen uzviknuo je: ta de uraditi s mojim kumirima? Spalit du ih. Uff, uff! Zar da moja dua bude izgubljena? Da. To si zavrijedio. Prekrio si svoju rije i htio si me ubiti. Zato de biti trostruko kanjen. Bit de objeen. Skinut du ti s glave tvoj kudravi skalp i spalit du tvoje kumire. Vjeanje je za Indijanca najsramotnija smrt. On de radije umrijeti polako i bolno, ali slavnom muenikom smrdu. A moje ostale dvije prijetnje bile su najvede koje su mogle postojati. Oteti uvojak skalpa bez kojeg se na drugom svijetu ne moe ivjeti i kumire spaliti znailo je upropastiti njega i njegovu duu zasvagda! Pokuao je da raskine jake vezove i povika pun straha: To ti nede uraditi, nede uraditi! Hodu! Mali plamen zapaljene ibice prinio sam vredici sa kumirima koja se odmah poela dimiti. 217

 Stani, stani! zaurlao je. Uzmi moj ivot, samo mi duu ostavi! to bih mogao uniti da te privolim te da mi moju molbu ispuni? Uklonio sam drvce i odgovorio: Postoji samo jedan put kako bi se ti i tvoja dua spasili. Koji? Reci brzo. Oi su mu naprosto iskoile iz duplji od straha i uasa van ja jer sam u ruci drao ved i drugo drvce. Naredi svojim ljudima da se predaju zajedno s orujem! To ne mogu! Onda umri i budi uniten! Drvce je zaplamsalo i vredica se ponovo poela dimiti. Tada je zavikao da se to nadaleko ulo. Stani, stani! Uinit du! Izdat du zapovijed! Dobro! Samo nemoj nipoto da pokua kako bi dobio na vremenu ili da me zavarava! Dajem ti svoju vrstu, neprekrivu rije da du odmah spaliti kumire bude li samo asak oklijevao da iza zapovijest. Isto tako nedu vie da ujem ni za kakve tvoje molbe. Ja sam govorio i drim svoju rije! Uinit du to sigurno i na svaki nain. Neka cijelo pleme bude zarobljeno, ali moji kumiri se moraju spasiti. ta de biti sa zarobljenicima? Pustit demo ih na slobodu, a i tebe. I ostavit dete nam nae kumire? Da. Neka doe ovamo zamjenik poglavice Senana--Khasi! Njemu du izdati zapovijed, a on de je izvriti. Krenuo sam ponovo prema logoru i na udaljenosti odakle su me mogli uti doviknuo Crvenokocima: Poglavica Nale-Masiuv eli da Senanda-Khasi, zamjenik poglavice, doe k njemu, samo bez odugovlaenja! Vratio sam se. Kada smo vidjeli da se imenovani odazvao pozivu i zbilja krenuo, rekao mi je komandant: Kakvu mod imate nad ovim ljudima, Sire! Ja se ne bih sjetio da im spalim kumire. To je upravo ono o emu sam vam govorio: ovjek mora biti upoznat s obiajima i nazorima Crveno-koaca. To mu je najbolje oruje protiv mnogih opasnosti kojima neznalice znaju da podlegnu.

218

Senanda-Khasi poao je poglavici a da nas nije ni pogledao. Sjeo je kraj njega. Tiho su razgovarali. Vidjelo se po njima da su uzrujano razgovarali. Zamjenik poglavice se podigao i obratio meni rekavi: Old Shatterhand nas je jednim udarcem svoje pesnice savladao, a isto tako i svojom lukavodu. Ali dodi de bolji dan kada de veliki Manitou biti nama milostiviji. Spremni smo da se predamo i izruimo oruje. Gdje treba da ga odloimo? Neka dou ratnici deset po deset i zajedno sa municijom ostave oruje kraj poglavice. Upamti samo jedno: Bude li netko od vas zatajio ita od oruja, bit de strijeljan! Otiao je. Uskoro iza toga dolazili su Komani u grupama od po deset da predaju svoje puke, noeve, tomahavke, strijele, lukove, koplja, prah i metke. Bili su namrgoeni. Kada je to bilo obavljeno, rekao sam komandantu: Predajem vam zarobljenike. Sada je vaa stvar da se pobrinete da ih drite sigurno u svojim rukama. Nemojte dozvoliti da i jedan umakne! Ne brinite, Sire! Sretan sam to ih imam. Postavit du ih u sredinu i povezati njihovim vlastitim remenjem. Dok su to njegovi vojnici obavljali, opet sam stupio malo naprijed, stavio obje ruke ispred usta i viknuo gore Old Surehandu: Sis inteh il peniyl khn... Neka dou Apai! Razumjeli su moj zov i nekoliko minuta iza toga stigao je na delu jaudi u galopu. Poao sam mu u susret. Skoio je s konja i upitao: Vidjeli smo da vas je poglavica htio probosti. Ali vi ste mu dobro uzvratili. A kakav je rezultat? Ovdje lei sve njihovo oruje, a konjanici su opkolili Indsmene! Zar su se morali predati? Kako vam je to uspjelo, Sire? Zaprijetio sam da du spaliti kumire Nale--Masiuva. To je dobro! Praznovjerni luaci! A ta demo sa njima zapoeti? Samo bi nam smetali kad bismo ih vukli sobom. A i oazu bi upoznali. Ne. Komandant je doao na dobru misao. On nede jahati s nama, ved de se natrag vratiti. Njemu sam ih predao. On de za uzvrat dobiti njihove konje i oruje i pustit de ih na slobodu tek na drugoj strani Rio Pecosa. Well! To je najpametnije to se moe uiniti, znai, mi demo bez konjice krenuti za Vupa-Umugijem? Da. Kada? Mi ovdje, nemamo to da radimo. Nai su se konji napili vode, a mjehovi su napunjeni. Moemo smjesta podi. 219

 Prema tome ovdje se vie ne moramo zadravati. im prije budemo Naiinima za petama, tim bolje. Da. Samo demo se najprije lijepo oprostiti od naeg dragog komandanta! Uzjahao sam na svoga konja i sa Old Surehandom poao k njemu. Zar dete ved otidi, Messieurs? upitao je. Zbilja mi je ao to ne moemo ostati due zajedno! I nama je ao odgovorih. Rado bismo vam pruili jo neku priliku da upoznate glupe tragae grobova. O ... a ...! zamuckivao je u neprilici. A sada moda znate koji je odjevni predmet od vedeg znaaja: da li lovaki kaput nekog Zapadnjaka ili uniforma konjikog oficira. Uzmite to k srcu i ostajte zdravo! Ostajte... zdravo! odvratio je jo i vie u neprilici. Stavili smo se na elo svojih Apaa i odjahali. Ved nakon nekoliko minuta Stotinu stabala vie nismo mogli vidjeti. Dok smo slijedili duboke i iroke utabane tragove Naiini Komana, prolazili smo kraj kolaca. Ove putokaze su imali Apai da ponesu sa sobom prilikom svog povratka, kako drugi putnici ne bi zalutali. Sto god smo dalje ili, tim se sigurnije i tjenje zatvarala klopka od kaktusa u koju smo gonili Komande. Sedmo poglavlje

U KAKTUSOVOJ STUPICI
Ako uporedimo vrijeme u koje je Vupa-Umugi napustio Stotinu stabala sa onim kada smo i mi odande krenuli, a pretpostavivi da je svoje konje zbog vrudine moda i tedio, mogli smo lako izraunati prednost koju je on imao nad nama. Bududi da smo brzo jahali, bili smo uvjereni da demo u tri sata iza podneva biti toliko blizu njih i modi ugledati njegove Komane. Ali tako se nije desilo. Kada smo ustanovili po poloaju sunca da je proao ved i etvrti sat, Crvenokoce jo uvijek nismo ugledali. No njihovi tragovi su bili toliko svjei i po njima smo zakljuil da oni nisu mogli biti dalje od tri engleske milje. Svoje konje pot-jerasmo u galopu i uskoro sam kroz svoj dalekozor na jugoistonom horizontu ugledao omanju etu jahaa koji su se oigledno ravnali prema zabijenim kolcima, a koji su bili zabijeni u smjeru kojeg smo se drali. Da to nisu moda Naiini? dvoumedi se upita me Old Surehand. Ne bih se na to htio zakleti! Zato? Sasvim sigurno, to su oni. Ali njih ima stotinu i pedeset! Nita za to! To je zatitni odred. Oni imaju da paze na na dolazak i da to jave Vupa-Umugiju. Time to sam rekao na, oni naravno ne misle na nas, ved na konjicu, za koju su uvjereni da se nalazi iza njihovih lea. Oni o nama i naim Apaima nemaju ni pojma. 220

 To zvui donekle vjerojatno. Ne samo donekle nego sasvim. O tome dete imati prilike da se uvjerite im im se toliko pribliimo da nas mogu prostim okom raspoznati. Well! Hajde da vidimo! Pojahasmo jo bre nego dosada i ubrzo se ispostavilo da sam bio u pravu. Gim smo stigli na dohvat njihovih oiju, oni se za asak zaustavie. I oni su nas ugledali i potjerali svoje konje u galopu tako da su vrlo brzo nestali ispred naih oiju. Vjerojatno su namjeravali da jave Vupa-Umugiju dolazak konjice. Smatrali su da ona dolazi, jer nas na tako velikoj udaljenosti nisu mogli prepoznati, a ni prebrojati. Nama je ta njihova brzina bila dobro dola, jer smo sa zalaskom sunca mogli stidi do one take naeg pravca koja je bila najblia oazi. Kad smo neto kasnije stigli onamo, nod se je ved spustila. Dulje nismo smjeli nastaviti jer smo pretpostavljali da de se Komani utaboriti, a nismo namjeravali da se ved sada s njima sukobimo. Odavde pa do kaktusovog polja, u kojem smo namjeravali da ih pohvatamo, imali smo jo itav dan dobrog jahanja. Ostavio sam ovdje zato petoricu Apaa kao strau, a sa ostalima sam odjahao prema oazi do koje smo stigli nakon jednog sata. Winnetou se jo nije mogao vratiti sa svojim Apaima, a isto tako ni Bloody Fox koji im je pokazivao put. Webster i Hawley su bili nezadovoljni to su tako dugo sjedili besposleni. Tjeio sam ih time da de se sutra u zoru prikljuiti nama. Kada su primijetili da nema Old Wabblea, upita Webster: A gdje je na stari kauboj, Sire? Zato ga nema? Njega na alost nismo poveli sa sobom odgovorili mu. On se nalazi kod Vupa-Umugija i njegovih Naiinija, i to kao njihov zarobljenik. Kao njihov zarobljenik? Do vraga! Zar je to istina? Da nije uinio opet jednu od svojih gluposti? I te kakvu! Lako nam je mogao pokvariti cijeli poduhvat. Njemu nemamo to da zahvalimo to je na plan uspio. To je dobro! Moete biti zadovoljni, Mr. Shatter-hand! A zato ste ga samo poveli sa sobom! Vi ste toliko zaljubljeni u tog starog neopreznog momka da vam moe izredati glupost za glupodu a da se ne sjetite da ga otjerate do stotinu avola. A nas dvojicu, Josa Hawleya i mene, sasvim ste zapostavili. Mi smo ovdje dangubili, dok ste vi na sebe sve preuzeli, jaudi as ovamo as onamo, kako biste mogli doivjeti najljepe pustolovine. Moete i sami pretpostaviti kako nas to ljuti. I mi smo toliko pouzdani kao i Old Wabble! Sigurno bi jo i dalje govorio da se nije pojavio Bob. Ugledavi me, uzviknuo je pun srede: Oh, ah, Massa Shatterhand i Massa Surehand ponovo ovdje; Masser Bob znati odmah ta imati raditi: izme donijeti. Treba Bob izme donijeti? Da, latimo se posla i oslobodimo se mokasina. Odjurio je i donio izme koje smo navukli skinuvi 221

mokasine. Obavivi to, upitao sam Boba: Sta je sa Schiba-Bigkom? On je sigurno jo tu? Iskrivivi lice, a da se to ne da opisati, odgovorio je: Ne vie tu biti. ta? Ne? Ne. Schiba-Bigk otidi. Pri tome s nasmijao grohotom i razjapio usta tako da mu se izmeu divnog zubala moglo vidjeti ak u grlo. Pravedi se kao da sam prestraen, upitah ga: Otiao? Valjda nije pobjegao? Da, on pobjedi. uj, Bobe, to de te ivota stati! Ustrijelit du te ako je zaista pobjegao. Ti si imao da jami svojom glavom za njega! Dakle, Massa Shatterhand Masser Boba ustrijeliti. Schiba-Bigk otidi, sasvim otidi. Massa Shatterhand dodi i uvjeriti se! Da, uvjerit du se. Evo metka koji du ti u glavu satjerati ako ga zbilja nema u kudici. Izvukao sam revolver i u njega ga uperio. Tada smo krenuli prema kudi. Otvorio je vrata, uperio prst unutra i rekao: To pogledati unutra. Nitko unutra! Prizor koji mi se pruao natjerao me je gotovo na smijeh. Mladi se poglavica naslonio na zid i zurio u nas oima punim srdbe. Zapravo nije se bio prislonio direktno na zid, jer se izmeu njega i zida nalazilo jo neto. To neto bilo je osam dugakih kolaca koje je Crnac u obliku zvijezde sloio i povezao kaiem i Cr-venokocu privrstio na lea. Ta zvijezda je bila tolikog razmjera da je nosau strila uvis daleko iznad glave, a isto tako i na obje strane. Da, s ovim skelama na leima, Schiba-Bigku nije bilo nikako mogude da proe kroz vrata. Bio da pokua stojedki, bilo puzedi, ili ma u kome drugom poloaju, na svaki nain je morao da se zakai. Sigurno se s tim predmetom nije mogao osjedati ugodno, i to je vjerojatno i bio uzrok njegove srdbe dok nas je onako gledao. Pa on je tu, eno ga tamo gdje stoji! rekao sam Bobu, pretvarajudi se kao da sam iznenaen. Da, on biti tu! nasmija se veselo. Bob samo praviti alu, lijepu alu! Bob nede pustiti pobjedi Indijanca kada mora paziti na njega! Ali to si mu to zavezao na lea? Massa Shatterhand to vidjeti! Indijanac ne smjeti tudi i batinati, a ne smjeti biti proboden ili ustrijeljen, a Masser Bob njega pak ne smjeti pustiti pobjedi. Masser Bob biti mudar i prepreden i, njemu privezati osam dugakih kolaca na grbu. 222

 Hm! Zar je to dozvolio? On ne htjeti. Tada Masser Bob redi kako mu dati mnoge duke, i onda mirno dozvoliti. Zar Masser Bob ne biti mudar i prepreden kao muha na nosu? Na to njegovo samouvjereno pitanje nisam mu mo-, gao odgovoriti jer mi je Schiba-Bigk upravo bijesno doviknuo: Uff! Neka me moj bijeli brat odmah oslobodi ovih kolaca! Zar je dostojno da se poglavica na ovaj nain mui? Ti ovdje nisi poglavica, ved zarobljenik. Ja ne mogu ni sjediti ni leati. Prava je to muka! Mislim da prezire bolove! Pshaw! Nisu bolovi zbog kojih patim. Zato si Crncu izdao nalog da sa mnom ovako postupa? To mu nisam zapovijedio. Znai da je to uinio po vlastitom nahoenju? Ubit du ga im se ponovo budem naao na slobodi! Tada ti nikad vie nede bit slobodan! Ja sam mu naredio da te oslobodi veza i da dobro postupa sa tobom. Imao si sve to ti je bilo potrebno. Na to se ima poaliti? Sam si kriv to ti je kolce vezao za lea. Rekao si da de bjeati im ti se bude ukazala za to prilika. Crnac te je morao uvati, a ti kolci su posluili kako bi te u tome sprijeili. Mora i sam uvidjeti da je izvrio samo svoju dunost. Da si mi dao svoju rije da nede bjeati, mogao si sada sjediti vani na slobodi i uivati u svim poastima koji pripadaju jednom poglavici. Tu rije ja ne smijem dati! To moe mirno uiniti jer tvoj bijeg ne bi bio ni od kakve koristi. Ti nema pojma to se danas zbilo. Zar ne smijem doznati? Zapravo ne. Ali du ti ipak redi. Po toj iskrenosti moe zakljuiti da se sasvim sigurnim osjedamo, pa svojim bijegom ne bi nita dobio. Sada sam mu ukratko sve ispriao, kako smo na putu da domamimo Vupa-Umugija u stupicu gdje demo ga zarobiti. Nale-Masiuvoj sudbini jo mu nita nisam spomenuo. Samo ponekad odgovorio je Schiba--Bigk kratkim uff. Tako je bio pritjeran u tjesnac da nije nita drugo znao da kae. A ta de sada tvoji ratnici da ine? nastavio sam. Oni de se braniti. To su hrabri ratnici kojima nede pasti na um da se predaju bez otpora! To si sada samo zato rekao to se nalazi u ovoj kudi, a ne u navedenoj stupici. Oni de biti stjerani usred kaktusa i nede nam modi nikakvu tetu nanijeti. Mi demo jednostavno da ekamo dok se ne budu predali. Mi vode imamo, ali je oni nemaju. 223

 A ta de biti ako se ne budu predali? Morat de umrijeti od ei. Preko lica mu je preao lagani osmijeh, te mi ree: Old Shatterhand je pametan ovjek, ali na sve ipak on ne moe da misli! Misli? Zar ti je poznat neki put kojim bi Ko-mani mogli umadi? Da. Da si na njega samo pomislio, bio bi drukije govorio. Howgh! Njegovo lice poprimilo je izraz sigurnosti. Nema sumnje, on se sjetio neega to bi Komanima omogudilo da pobjegnu. Tu ideju je smatrao za izvrsnu, a to je potvrivala i njegova rije howgh. Howgh? upitao sam. Zar si u to toliko siguran? Ako vjeruje da Old Shatterhand nije na sve mislio, tada se vara. Mi na njih ne idemo samo elno ved i s lea. Uff! Ovaj uzvik bio je pun straha. _ No? smjekajudi se upitao sam ga. Zar Old Shatterhand zaista nije na sve mislio? Ja ... ne ... znam odgovorio je oklijevajudi. Ali, zato ja znam. Poznat mi je put spasa koji postoji samo u tvojoj mati. Ti si u svojoj dui pomislio: ako Komani zapnu usred kaktusa, ne treba da izgube nadu jer imaju sa sobom noeve pomodu kojih mogu prokriti put iz stupice. Imam li pravo ili ne? Uff, uff! odgovori mi pokunjeno. Da, ti si sada sebe smatrao vrlo mudrim. Ali razmisli malo koliko bi vremena trebalo dok se ovakav put ne prokri! Osim toga on bi bio vrlo uzak i na njemu bi mogao da radi samo mali broj ljudi. U tom poslu bi i dani proli! A zar ti misli da bismo mi dotle mirno gledali? utio je. Ja bih nae ljude podijelio i polovicu poslao na drugu stranu kaktusa, i tako bi se oni nali u sredini. A mogli bismo izvesti jo i kradi postupak i sve Ko-mane unititi u roku od nekoliko minuta a da nas to ne bi stajalo ni jednog hica. Zapalili bismo kaktuse. Uff! Tada bi svi nai ratnici izgorjeli! Old Shatterhand ovako neto ne radi! Nemoj samo da se pouzda toliko u moju dobrotu! Htio sam ti samo redi da nikakav spas tvoji ratnici ne mogu oekivati. Oni nam ne mogu umadi. Da, ako ih na ovakav nain budete opkolili, oni se moraju predati. Samo ih vi nedete modi drati ovako opkoljene. Morat dete se udaljiti od klopke. 224

 Zato? Zar si zaboravio da de dodi Nale-Masiuv? Zar ne misli na njega? Lice mu je ponovo poprimilo izraz samopouzdanja. Kao odgovor ispriao sam mu sudbinu ete Nale--Masiuva i njihovo zarobljavanje kod Stotinu stabala. Poto je sasluao moj izvjetaj, sagnuo je glavu i rekao potitenim glasom: I tako su se sve moje nade izjalovile! I kada bi mi jo danas uspjelo da pobjegnem odavde, ne bih uspio spasiti ni Vupa-Umugija, a ni njegove ratnike. Vi dete ih dodue pustiti na slobodu, ali oduzet dete im konje i oruje. Kako mogu ivjeti crveni ratnici bez konja i oruja? To je njihova stvar. Vi ste iskopali ratnu sjekiru. To se ne bi dogodilo da ste bili bez konja i oruja. Sto demo vam to oduzeti, ne vrimo nikakvu pljaku, jer na taj plijen imamo pravo. Ujedno smo se pobrinuli i za to da u dogledno vrijeme ne budete sposobni da prekrite mir. Uff! To oduzimanje je loe po nas! Loe po vas, da, ali drugo to vi niste zasluili. Razmisli malo o sebi! ovjek koji je sa nekim popuio lulu mira i prijateljstva i dao svoje obedanje da nede nikome odati njegov wigwam, a ipak krene sa velikom ratnom etom da mu oduzme i wigwam i ivot, taj je kudikamo vedu kaznu zasluio od oduzimanja konja i oruja. To mora uvidjeti! Zacijelo je to i sam uvidio jer je, tuno uzdahnuvi, rekao : Dakle, i moju puku i moga konja! Ne, to ne. Volim te i smatram se, unato tvome neprijateljstvu, jo uvijek tvojim prijateljem. Zadrat de sve to ima. A to se tie Vupa-Umugija i njegovih Insmena, pokuat du da se kazna ublai. Sve zavisi od toga kako de se drati. Nadam se da de mi uspjeti da uvjerim poglavicu da je svaki otpor ludost. Vjerujem da de on biti razumniji od tebe u ocjeni situacije. Od mene? zaueno me upita. Da. Namjera mi je bila da tvoje zarobljenitvo uinim to lakim, pa sam od tebe traio samo obedanje da nede bjeati. To si odbio. Nisi htio da uvidi da bi vam tvoj bijeg samo nakodio i ni od kakve koristi ne bi bio. Ti me prisiljava da prema tebi budem strog. Obedanje nisam zato dao jer mi tada nije bilo poznato ono to sada znam. Dakle, uvia da svojim ratnicima ne moe pomodi? Da. Onda i sada jo nije kasno da da obedanje. Dajem ga. 225

 Dobro! Samo nemoj zaboraviti da de svojim dranjem biti ili od koristi ili na tetu ne samo sebi ved i svojim ratnicima. Sve to bude uinio, dobro ili zlo, bit de i njima uzvradeno. Bude li prekrio zadanu rije, kazna eka i tebe i njih! Nedu prekriti! Dobro! Ali kako misli da mi to zajami? Upitno me je pogledao; zato sam mu i objasnio: Ne mogu se pouzdati u tvoju rije. A da li bi povjerovao Winnetouu? Sve. On je iznimka i neto sasvim drugo. Ako crvenom ratniku oduzme kumire kao zalog, on mora svako obedanje odrati. To kod tebe ne dolazi u obzir jer ti ne vjeruje u mod kumira. Tada du s tobom popuiti lulu zavjeta! Ni to mi ne moe posluiti kao zalog. Ti si je puio ved sa mnom i Bloody Foxom, a ipak si prekrio zadanu rije. Spustio je pogled te ree tiho i sav utuen: Ovo je teka kazna koju primam od Old Shat-terhanda. Ona nije uperena protiv mog tijela, ved mi dubokim bolom prozirnije duu! Vidio sam po njemu da je zbilja patio i da je bila iskrena njegova alost. Zato mu odgovorih: uo si da se jo uvijek smatram tvojim prijateljem i bratom. Sada du se iznimno odredi svoga uobiajenog opreza i povjerovat du ti. Ali moje srce bi se vrlo oalostilo ako bi se u tebi ponovo prevarilo. Ako te sada pustim na slobodu, da li de pokuati da bjei? Nedu. A da li de napustiti oazu bez mog odobrenja? Nedu. Ne elim ni to da pokua otidi svojim Koman-ima kroz kaktuse kako bi sa njima razgovarao! To nedu uiniti. ak ako bi i ovamo doli, ja bih utio sve dotle dok mi ti ne bi odobrio da govorim. Onda mi pui svoju ruku kao to to ine ljudi i ratnici koji su preponosni da bi se sluili laima! Evo moje ruke! Moe mi vjerovati. Ona isto toliko vrijedi kao da sam ti se i sam predao! Uputio mi je tako iskreni pogled da sam bio potpuno uvjeren da me nede razoarati. Sigurnosti radi, a i zbog Crnca, dodao sam jo i ovo: 226

 Bio si bijesan na Boba. Misli li se osvetiti? Ne. Crveni ratnik je preponosan da bi se osvetio crnom ovjeku. Ovaj Nigger nije bio svjestan to je uradio. On nije znao da je njegov postupak bio uperen protiv asti jednog poglavice vezavi mu kolce za lea. Ja du te od njih osloboditi. Skinuo sam mu ih. Protegao je svoje ukoene udove te je sa mnom poao napolje, na otvoreno polje, gdje su se konji napajali za nod. Majka Sanna nam je donijela veeru. Kada je sve bilo obavljeno, a kraj vode sve utihnulo, polegli smo jer smo sutra morali u zoru da ustanemo. Schiba-Bigk je legao izmeu Old Sure-handa i mene a da to od njega nismo zahtijevali. Dobrovoljno se stavio pod na nadzor i time htio dokazati kako je poteno mislio kad je dao svoje obedanje. Kada smo rano u zoru ustali, sve mjehove koje smo imali napunili smo vodom. Snabdjeli smo se sa hranom i poto sam se oprostio od Schiba-Bigka, odjaha-smo. Bob je stajao kraj puta i upitao me: Massa Shatterhand kazati da li Bob opet mladog indijanskog poglavicu uvati! Ne. To nije potrebno. A ni kolce ne vezati opet na grbu? To nikako. Obedao je da nede bjeati, a to de i odrati. Iako sam to s punim uvjerenjem rekao, nije mi bilo ni na kraj pameti da ne poduzmem potrebne mjere opreza. Kraj kaktusovog polja ostalo je onoliko Apaa koliko je bilo potrebno da straare nad pedeset zarobljenih Komana. Predvodniku tih uvara dao sam zapovijest da pripazi na Schiba-Bigka i da ga ni u kom sluaju ne pusti napolje. Tada smo odjahali. Bilo nas je oko dvije stotine, vie nego dovoljno da sa Koman-ima izaemo na kraj. Ovoga puta poveli smo Webstera i Hawleya. Najprije smo potraili ono mjesto gdje smo juer ostavili na strai petoricu Apaa. Bili su toliko mudri da su odmah po svanudu krenuli u izvianje za Ko-manima. Samo su kratko vrijeme jahali te stigli do mjesta gdje su se ovi bili ulogorili. Naiini su bili ved otili. Njima se dakle i danas opet mnogo urilo. Mi smo ih brzo slijedili, tako da sam ih stalno drao na dohvat dalekozora. Vodili smo rauna o tome da im se ne pribliimo toliko da mogu prepoznati da su za njima Crvenokoci ili bijelci. Bilo je potrebno da nas smatraju za konjanike. Proao je itav dan a da se nije nita znaajno dogodilo. Pred veer se digao snaan vjetar, to nije rijedak sluaj u Llano Estacadu. Doao je sa sjevera i bio vrud, jer je zahvatio veliki dio pustinje. Iako nam je puhao u lea, ipak nam je stalno dosaivao ne zbog topline, ved zbog toga to je uskovitlao pijesak i tjerao nam ga u oi, ui, usta i nos. Glupog li vjetra! Gunao je zlovoljno Webster. Nije morao sada da doe. Mogao je i priekati dok ne stignemo ponovo do vode. ovjek jedva moe da vidi i die! Nemojte gunati, Mr. Webster! rekoh mu. Ja mu se veselim i kaem vam da mi je zbog Winne-toua veoma pogodan. Zbog Winnetoua? Zato? 227

 Zar ne vidite da taj vjetar, diudi pijesak uvis, brie tragove Komana? Da nije kolaca, mi ih uopde ne bismo mogli slijediti. Da, to dabogme vidim. Ali kakve veze to ima sa Winnetouom? Mnogo. I njegovi de tragovi biti zbrisani. Win-netouov je zadatak da zabije kolce ak do stupice, zar nije tako? On de morati da zae u kaktusovo polje gdje mislimo da zarobimo Komane. Ali on ne smije ostati tamo, ved mora izadi i vratiti se. Da nije vjetra, Crvenokoci bi ugledali njegove tragove i zakljuili da se natrag vratio. Tragove Winnetoua i njegovih Apaa oni bi smatrali za tragove SchibaBigkovih Komana. Oni vode u kaktuse, odakle se ponovo vradaju i zaok-redu u stranu. ta bi oni mogli drugo da pomisle nego da je to Schiba-Bigk zalutao i da pravi put ne vodi kroz kaktuse, ved novim pravcem kojim je krenuo. Prema tome oni ne bi zali u kaktuse, znai ne u stupicu, ved bi poli za novim tragovima. A kuda bi oni vodili, Mr. Webster? Naravno, ovamo k nama odgovorio je. Svakako. Winnetou nede ostati tamo, ved de nas potraiti. Najprije de zaokrenuti malo u stranu i onda se vratiti prema pravcu kolaca. To bi oni otkrili, iako bi ga slijedili. I sami moete pretpostaviti kakve bi tete imali kada bismo kod njih pobudili sumnju. Uspjeh naeg plana bio bi doveden u pitanje. I sada evo dolazi vjetar koji unitava sve postojede tragove. Zar da nas to ne veseli? Winnetou de se isto tako veseliti kao i ja. Webster htjede neto da odgovari ali najednom za-sta usred govora, zaustavi svoga konja, pokaza rukom naprijed i nastavi brzo: Komani su se okrenuli! Stvarno, postali su nepovjerljivi i okrenuli se. Eno, dolaze. Eno, dolaze! Taj uzvik straha usmjerio je nau panju na horizont ispred nas koji mi je bio izmakao tokom zadnjih minuta razgovora. Ondje su se vidjeli nekakvi ljudi. Da li su bili u pokretu, to prostim okom nismo mogli ustanoviti. Podigao sam svoj dalekozor. Ved nakon nekoliko asaka mogao sam redi umirujudi ih: Nemamo razloga da se straimo, jer to nisu Komani, ved je to Winnetou. Zar ga moete prepoznati, Sire? upita me Old Surehand. Sada jo ne. Ipak treba biti na oprezu! A ako je to zatitnica Komana! Ona bi se nalazila u pokretu. Ali oni ljudi tamo su se ulogorili. Zar to ne bi mogao da uini i neprijatelj? Da. Ali Winnetou mi daje na znanje da je to on. Evo vam ponovo prilike da se divite otroumnosti i smotrenosti poglavice Apaa. Jaudi u luku obiao je Komane i zaustavio se iza njihovih lea kako bi nas saekao. Naravno mislio je i na to da bi njegove ljude mogli lako smatrati Naiinima, pa je svoju 228

etu postrojio tako kako bismo sa sigurnodu mogli zakljuiti da je to on. Uzmite moj dalekozor. Pogledajte, Mr. Surehand! To je i uinio i potvrdno odgovorio: To je na svaki nain lukavo, veoma lukavo sa njegove strane! Ljudi se tamo nisu ulogorili zbijeno, ved u obliku strijele. A kuda je usmjeren vrh strijele? Ne prema nama, ved prema jugoistoku, dakle u suprotnom pravcu. Ta strijela oznaava smjer kojeg se imamo drati. Winnetou nam time daje obavjetenje da moemo mirno i bezbrino nastaviti put. Ovaj neobian poloaj Apaa kazuje nam ne samo to da je pred nama Winnetou ved nam daje na znanje da sve ide onako kako elimo. I ja sam tog miljenja, jer se Winnetou ne bi tako mirno ulogorio i ekao na nas da je neto iskrslo i poremetilo nae planove. Dakle, sve je dobro. Ipak me neto zabrinjava to bih vam rado saopdio. To je voda. Znam na ta ste mislili. Ako mislimo eu savladati Komane, morat demo se pobrinuti da i sami ne budemo bez vode. Tako je. Mi smo dodue za danas opskrbljeni voom, ali mogao bi prodi itav sutranji dan dok ne svrimo sa Vupa-Umugijem. A zatim de nam biti potreban jo jedan itav dan dok ne stignemo do oaze. Na alost, za ova dva dana mi nemamo vode. Istina je da de ona Komanima biti jo potrebnija. Da, dodue, mi nemamo toliko voe sa sobom, ali vas zato mogu umiriti jer mi ipak nedemo patiti od ei. Sto se toga tie, ja sam se ved odavno za to pobrinuo. Bio bih najlakomisleniji ovjek da sam skovao plan i sakupio za njegovo ostvarenje preko tri stotine ljudi i konja u Llano Estacadu a da se nisam pobrinuo za vodu. Uzet demo je iz oaze. Na koji nain? Ona je odavde udaljena itav dan jahanja, znai da bi morala prodi dva dana da se ljudi koji su otili po nju ponovo ovamo vrate. U tome je nezgoda! Varate se. Ovi se glasnici nede morati natrag vratiti. Hm! Nije mi jasno kako mislite to izvesti. To je vrlo jednostavno, Sire: izvest demo to po lananom sistemu. Nai Apai imaju mnogo mjehova kod sebe. Dodajte tome i Bloody Foxove. Ove demo poslati do oaze. Za ovo nam nije potrebno mnogo ljudi, ali tim vie konja. Ove ljude demo na odreenim razmacima postaviti u pravcu koji vodi prema oazi. Prema tome ni jedan ovjek, a ni konj, nede morati da prevali cijeli put, ved samo od jednog do drugog mjesta, tako sam to zamislio. Naravno, moram vas zamoliti da mi oprostite, Sire! Vi uvijek na sve mislite. Da li ste se u vezi s time sa Winnetouom dogovorili? 229

 Nisam. Mi to tamo ni jednom rijeju nismo spominjali. Mi se poznajemo i znamo da ni jedan od nas nede propustiti da poduzme potrebne mjere. Ali ta je to? Apai nemaju konja? Jedino Winnetou ima svoga. O! A znate li zato, Mr. Surehand? Ne odgovorio je. Tokom naeg razgovora mi se nismo zaustavljali, ved dalje jahali i stigli na takvu blizinu da smo Apae mogli jasno razabrati. Napustili su svoj dosadanji poloaj, okupili se i promatrali na dolazak. Konje nisu imali kraj sebe, jedino je poglaviin vranac bio tu. Sada dete morati i po drugi put priznati da su vae strepnje bile neosnovane rekao sam Old Surehandu. Winnetou je takoer vodio rauna o vodi, i to jo prije mene. Mi se u naim odlukama stalno slaemo. Mislite da je on svoje konje i mjehove ved poslao prema oazi? Da. I sami vidite da se oko njega nalazi samo oko trideset ljudi, a nema ni Bloody Foxa. Ovaj je vjerojatno s ostalima odjahao u oazu da donesu vode. Kad smo stigli do Winnetoua nakon nekoliko minuta, priao mi je i rekao: Moj brat Charley me je razumio ugledavi nae postrojenje. Time sam mu htio pokazati da nismo Komani. Koliko su daleko ispred nas? upitao sam. Jahali su vrlo brzo jer su eali, ali de se uskoro morati zaustaviti jer je sunce doprlo do horizonta. Da, nakon etvrt sata bit de mrak. Koliko treba jahati odavde do kaktusovog polja? Dva sata. Onda oni danas nede stidi do njega. To je dobro i za nas jer demo ih sutra po danu modi uhvatiti u stupicu. Ratnici mog crvenog brata nemaju konje. Da li ih je Winnetou poslao sa mjehovima u oazu? Da. Bloody Foxu je poznat preac i poao je sa njima. On de ih usput postaviti u razmacima, a isto tako preostalim kolcima oznaiti pravac. Ali mjehova nemaju dovoljno. Cim se budemo ulogorili, poslat demo i nae za njima. S time si ti vjerojatno raunao? Da. Na de plan divno uspjeti, jer se digao vjetar i izbrisao nae tragove. A sada krenimo dalje kako bismo bili to blie Komanima, jer kada sutra stignu do stupice i zau u kaktuse, morat demo biti blizu njih. Mogli bi u neto posumnjati. U tom sluaju je veoma vano da im preprijeimo povratak kako im ne bi uspjelo da se zaobilaznim putem udalje. On je uz jahao na svoga konja i mi krenusmo. Njegovi su ljudi, naravno, morali pjeaiti. Ili su tako dobro ukorak sa nama te smo mogli produiti potrebnom brzinom. Cak je ved i mrak bio pao, jo uvijek smo jahali dalje od kolca do kolca dok nismo doli do zakljuka da bi bilo dobro zaustaviti se, ako ne mislimo da na neprijatelja naletimo. 230

U meuvremenu je vjetar popustio i ubrzo sasvim utihnuo. Mrak se zadrao samo dotle dok se na nebu nije pojavio mjeseev srp. Prazne mjehove smo ved prije toga natovarili na konje i kada je postalo ponovo vidno, izvjestan broj Apaa krenuo je s njima. Winnetou je poao sa svojima kako bi ih dopratio do prve strae, jer im taj poloaj nije bio poznat. Time je bilo obavljeno sve najvanije i mogli smo podi na poinak koji nam je bio vrlo potreban. Kada se Winnetou vratio i legao kraj mene, ja sam ved bio zaspao. Iako je posljednji legao, slijededeg jutra bio je prvi na nogama. Nismo se zadravali zbog doruka. To smo mogli obaviti i na putu. Pili smo, dok smo ostatak vode dali konjima kojima, naravno, to nije bilo dovoljno. Mjehovi koji su se nalazili kraj nas bili su zbog toga sada prazni i Winnetou ih je poslao sa nekolicinom svojih ljudi smjesta prema postavljenom lancu. Nije bilo potrebno da i on jae sa njima jer je bilo vidno. Pokazao im je samo taan pravac. Krenuli smo sada mnogo bre, dok su pjeaci zaostajali za nama. Oni de nas ved stidi. ede sam pogledao kroz dalekozor i uvjerio se da smo ved juer naveer bili vrlo blizu Komanima. Ved nakon etvrt sata stigli smo do mjesta gdje su se bili ulogorili i gdje se vidjelo da su ga napustili tek prije kratkog vremena. Ubrzo iza toga ugledao sam ih. I Winnetou je podigao svoj dalekozor. Kratko vrijeme ih je promatrao te ree zadovoljno: Oni jau vrlo sporo. Primjeduje li to moj brat? Da. Od dvodnevnog jahanja konji su im sasvim malaksali jer nemaju vode. A i oni sami trpe od ei. Pa ipak de se dugo nedkati prije nego se predaju. Za Vupa-Umugija postoji jo i neto gore od ei. Moj brat misli na kumire poglavice Komana. Vrlo dobro je uradio to ih je sa sobom ponio kada je bio u Zejoj dolini. Pobjeda de biti laka, a povratak olakan, jer je Old Shatterhand Komane NaleMasi-uva zarobio i predao ih konjanicima. Sada je po prvi put izmeu nas bilo o tome govora. Sigurno nije oekivao da nede dodi ni NaleMasiuv, a ni konjanici, a juer me ipak u vezi s time nije pitao. Da je to netko drugi bio, sigurno ne bi mirovao dok to ne bih razjasnio. Naprotiv, on nije postavio ni jedno pitanje, ali je svojim otroumljem sve pogodio, kako su to sada i njegove rijei dokazivale. Dale su mi sada priliku da mu ispriam na koji je nain Nale-Masiuv pao u moje ruke i kako smo ga se poslije otarasili. Na kraju mog izlaganja zadovoljno je izustio uff! i nadovezao: Moj brat je sasvim pravilno postupio. Svi ti Crvenokoci bili bi nam na teretu, ved i zbog same vode, a i bijeli jahai, koji nam uopde nisu ni potrebni kod hvatanja Vupa-Umugija. Gubitkom konja Nale-Masiuv je dovoljno kanjen, a izgubio je i puke svojih ratnika. Winnetou de imati prilike da dozna da li de komandant odrati svoju rije i potedjeti im ivote. Bude li je prekrio ili se ogrijeio samo o jednoga od njih, platit de mi to svojim ivotom. Howgh!

231

Time je ta stvar bila okonana. Winnetou je udaljenost do kaktusovog polja, koje je trebalo da poslui kao stupica za Komane, procijenio na nekih dva sata jahanja. Ali nama su bila potrebna tri, i to zato jer su Naiini zbog malaksalosti svojih konja vrlo sporo napredovali. Drali smo se uvijek razdaljine kako nas oni ne bi mogli primijetiti, a da nam ipak budu na dohvat dalekozora. Jahali su u irinu, jedan kraj drugog i jedan iza drugog. Nakon tri sata iznenada se smanjila ta irina. Stisli su se i stvorili uzanu liniju. Gle, sudbonosni as je stigao! rekao sam Win-netouu. Oni se nisu zaustavili. Izgleda da ni u ta ne sumnjaju. Da kimnuo je. Stigli su do uzanog otvora koji vodi u kaktuse. Veliinu tog polja oni ne mogu da sagledaju i vjerojatno misle da on nede biti iri. Vjerovali su da je onuda proao i Schiba-Bigk. Osim tog samopouzdanje i e ih je gonila. Oni znaju da tamo gdje kaktusi rastu ima i vlage i vjeruju da de iza toga naidi i na oazu. Meutim, oni nisu znali da je vlaga koja je podarila ivot ovim biljkama samo podzemna i vrlo oskudna. I mi smo nakon kratkog vremena ugledali na tisude kaktusa koji su prekrili jedan dio zemljita. Povrina pod kaktusima je bila nepregledna. Unutra je Vodila uzana, ista traka koja je zamjenjivala put. Tlo je bilo potpuno neplodno jer se na njemu nije mogla da nae ni jedna jedina biljica. I upravo ondje gdje je taj put zapoinjao, bio je zabijen jedan kolac, po nareenju Winnetoua, kako bi uvjerio Komane da se ovuda moraju uputiti u kaktuse. To su zaista bez ikakvog predomiljanja i uinili. Bili su toliko zali u njih da smo ih izgubili iz vida, u asu kada smo stigli na rub tog bodljikavog gutika. Tu smo se zaustavili i sili sa konja. Konje smo privezali za kolce zabijene u zemlju izvan dohvata puaka, kako ih ne bismo ranili u sluaju da prue otpor. Mi smo zauzeli poloaj koji je gospodario cijelim putem oko ulaza pa ak i daleko unutra. Time je Koman-ima bilo onemogudeno svako povlaenje. Na poetku se taj put irio nekih dvadesetak koraka, ali na dohvat nae puke suavao se toliko da su samo etiri do pet jahaa imali mjesta jedan kraj drugog. Ako pretpostavimo da bi Komanima mogla pasti na um luda ideja da nas napadnu, oni bi u najboljem sluaju mogli da krenu na nas u dubini od trideset, a u irini sa najvie pet ljudi. Da ih odbijemo, dovoljna nam je petina ili estina naih ljudi. Svojim pukama posluili bismo se samo da oborimo one na elu. Njihova tijela bi predstavljala bedem preko kojeg ostali ne bi mogli prijedi, tim vie to zbog kaktusa ne bi mogli zaobidi ni lijevo ni desno. Konano nam je uspjelo da neprijatelja domamimo u tu odlinu stupicu. Mogli smo mirno da ekamo ta de dalje poduzeti. Poduzeti? Za njih je postojala samo jedna mogudnost, a to je da se okrenu natrag u asu kada budu stigli do kraja puta, jer dalje nede modi da produe. ekali smo jedan sat, dva sata, pa jo i vie. Ko-mani se jo uvijek nisu vradali. Oni se svakako, stigavi do kraja puta, nisu odmah okrenuli, ved zaustavili da se posavjetuju. Ali, bezuvjetno, oni moraju kad-tad dodi. Napeto smo gledali u onu taku odakle su se morali pojaviti. Uff! uzvikne konano Winnetou, pokazavi u pravcu odakle su se oni pojavili. 232

Njegovo otro oko otkrilo ih je prije nas. Dolazili su sporo, umorni i razoarani. Jo nas nisu ugledali jer smo na uglu sjedili, a konje smo ostavili daleko u pustinji. Ali se uskoro zaustavio njihov dugaki uzani vod. Primijetili su nas. Mi smo ustali da im se pokaemo. Ako su prije vjerovali da se iza njihovih lea nalazi konjica, sada su mogli da vide kako su se prevarili. Stigli su tako blizu da su morali primijetiti kako se ispred njih nalaze Indijanci. Kakvog li straha meu njima! ree Old Su-rehand koji je stajao do mene. Straha? Jo ne odgovorih. Oni bi nas lako mogli smatrati Nale-Masiuovim Komanima. Ali i u tom sluaju nae prisustvo bi za njih moralo biti udnovato, jer su bili vrsto uvjereni da je NaleMasiuv pred sobom ovamo gonio konjicu. Zanima me ta de uraditi. ta de uraditi, to ja znam. Oni de poslati nekoliko ratnika naprijed kako bi ovi doznali tko smo. Eto vidite, ved dolaze! Primijetili smo da su se dvojica izdvojila i polako nam se pribliavala, i to ne na konju, ved pjeice. Hode li moj brat podi sa mnom njima u susret? upitah Winnetoua. Da, uradimo to odgovorio je. Poli smo isto tako polako u kaktuse, njima u susret. Primijetili su da je jedan od nas Crvenokoac, a drugi bijelac. To ih ja zabezeknulo. Oni Se zaustavi-e. Domahnuli smo im da produe, a i mi smo dalje ili. Oklijevajudi pribliavali su se, ali su uskoro zastali. Neka moj brat Shatterhand govori! ree Winnetou. Obino je meni u takvim prilikama prepustio da govorim. Doviknuo sam obojici Naiinija: Neka se ratnici Komana priblie mirne due! elimo sa njima da govorimo, a nede im se nita desiti ako protiv nas ne dignu svoje oruje. Tada su doli. Dozvao sam ih; nisam htio ak do njih da odem, jer bih doao na domet Komana, a to smo morali da izbjegnemo. Sastali smo se sa njima po prilici na pola puta, ali nam se ipak nisu sasvim pribliili. Poglavica Naiini Komarica, Vupa-Umugi, poslao vas je kako biste doznali tko smo - rekao sam. Da li me poznajete? Ne odgovori onaj stariji, dok su sa strahopotovanjem obojica gledali u Winnetoua. A ni ovog crvenog ratnika koji ovdje kraj mene stoji? Uff! To je Winnetou, poglavica Apaa! A ja sam Old Shatterhand, njegov bijeli prijatelj i brat. 233

 Uff, uff! uzviknue obojica, te su i mene sada stali da promatraju. Iako ih je ved i sama pojava Apaa zbunjivala, uvi pak moje ime, bili su jo vie zaprepateni. Nastojali su da to nekako prikriju. Vi ste vjerovali da se iza vaih lea nalaze bijeli jahai. Zar ne? nastavio sam. No odgovora nije bilo. A iza njih morao je dodi Nale-Masiuv?. A otkuda je to poznato Old Shatterhandu? upita stariji. Znam ja jo i vie! Bijele jahae ste htjeli od-mamiti u propast, a sada se vi sami nalazite u njoj. Pogledajte ispred sebe! Tamo stoje tri stotine ratnika Mescalero-Apaa sa pripravnim orujem u sluaju otpora, koji de vas sravniti sa zemljom. Uff, uff! Vi se ni u kom sluaju nedete modi vratiti, a niti probiti. Morate nam se predati. Ako to ne uinite, bit dete ili pobijeni ili dete morati u ovoj kaktusovoj divljini bijedno pomrijeti od ei jer iz nje nemate nikakvog izlaza! ' Pogledali su jedan u drugoga. Iako su pokuavali da prikriju utisak koji su moje rijei na njih ostavile, ipak nam nije izmaklo oku da su se nali u vrlo neugodnoj situaciji. Tada upita onaj koji je dosada davao odgovore: Gdje su bijeli konjanici? Zar misli da demo ti to redi? A gdje je Nale-Masiuv? Pa i to ti nedemo redi. Za uzvrat du ja tebe da pitam: Gdje se nalazi Schiba-Bigk sa svojih pedeset Komana? - Uff! Schiba-Bigk! To nam nije poznato! Ali mi znamo. Vjerovali ste da ste ga slijedili. On, meutim, nije uopde jahao ispred vas. Zato nije? Dva puna dana ste slijedili kolce jer ste vjerovali da vam je Schiba-Bigk njima put oznaio. Ali ih nije on zabio u pijesak, ved Winnetou, da bi vas zaveo. Uff! Zar je to istina? Old Shatterhand govori uvijek istinu. Schiba--Bigk vam nije mogao oznaiti put jer smo ga zarobili. Isto tako je proao i Nale-Masiuv sa svojim ratnicima. Pao je u nae ruke i pod vlast bijelih konjanika, koje smo uzoporili na to to ste im pripremili. To dete Vupa-Umugiju redi. Prestraeno je zurio u mene te ree: 234

 Vupa-Umugi nede to povjerovati! Nama je sasvim svejedno da li de vjerovati ili ne, jer je ovo prava istina. Nama je poznato da Old Shatterhand voli istinu. Ali ovo to nam je sada rekao nae ui nikako ne mogu da prime. Da li bi on bio spreman da lino to kae poglavici? Da. Onda demo se vratiti Vupa-Umugiju i to mu saopditi. Idite! Mi demo ga ovdje ekati dok ne doe. Otili su. Mi smo sjeli. Kada su stigli do svojih drugova, vidjeli smo po pokretima Crvenokoaca kakav je utisak na njih ostavila naa poruka. Svi jahai su sili sa konja na kojima su se dotada bili zadrali. Nakon kratkog vremena jedan jedini nam se pribliavao. To nije bio Vupa-Umugi, ved onaj sa kojim smo ved bili razgovarali. Stigavi do nas, saopdio nam je: Poglavica Komana je sasluao nae rijei, ali im nije povjerovao. On to eli da uje iz vaih usta. Neka bude. A zato ne doe? Vas ste dvojica, Old Shatterhand i Winnetou, poglavica Apaa. Vupa-Umugi ne eli da bude sam. Dobro, dva naprama dva. Neka povede jo nekoga. Sa njime de biti Apanatschka, zamjenik poglavice Naiinija. Nemamo nita protiv. Old Shatterhand i Winnetou imaju kod sebe oruje, dakle Vupa-Umugi i Apanatschka mogu onda i svoje sa sobom ponijeti? I sa time se slaemo. I ne moraju se plaiti nikakve podvale i modi de se slobodno vratiti natrag kada budu sa vama zavrili razgovor? Da. U to demo tek onda vjerovati kada Old Shatterhand i Winnetou budu dali svoju rije. Dajem je. Howgh! odgovori Winnetou. Ja sam to ved jednom rekao i ne nalazim za potrebno da ponavljam objasnio sam mu. Otiao je. Taj Apanatschka zamjenik poglavice, zanimao me je. Sudedi po imenu, to je morao biti izvrstan ratnik, jer rije Apanatschka na jeziku Komana oznaavala je ovjeka koji je u svemu valjan. 235

Nije potrajalo dugo a oni su stigli dredi se uspravno i gordo kao ljudi svjesni da su oni u prednosti. Svojim dranjem mislili su da na nas ostave jai utisak, to im naravno nije moglo uspjeti. Bez ijedne rijei sjeli su nasuprot nama poloivi puke preko koljena i uperili u nas svoje hladne oi. Time nas nisu mogli zavarati. U dui im je bilo sasvim drukije no to se to moglo vidjeti na njihovom nepominom licu, koje im je ionako sluilo samo kao maska. Vjerovao tam da je Apanatschka stariji ovjek, no on je jo bio mlad, a moram i to redi kako, osim Win-netoua," jo nisam nikada vidio tako interesantnog Indijanca. Rastom nije bio previsok, ali veoma jake i snane grae. Uzaludno sam pokuavao da odgonetnem po njegovom licu kojem tipu Indijanaca pripada. Niti je imao kose oi, niti isturene jagodice. Tamna kosa mu je bila dugaka i vezana na potiljku. Skoro bih mogao potvrditi da je imao kovravu kosu koja je samo brinom njegom postala glatka i ravna. I unato njegovoj tamnoj puti uinilo mi se da mu nad gornjom usnom, na bradi i obrazima lei onaj specifian plavkasto crni sjaj, koji se samo kod mukaraca tamne i jake brade primjeduje nakon brijanja. Zar je mogude da taj Apanatschka imade tako gustu bradu da se ak mora i brijati? To se kosi sa svim pojavama kod Indijanaca. A otkuda mu sapun? Poznata je stvar da se Indijanci ne briju, ved kidaju svaku dlaku rijetke brade dotle dok ne prestane da raste. Ovaj Indsmen mi je bi vrlo simpatian. Njegovo lice ostavilo je na mene takav dojam da bih ga najradije nazvao ovjekom iz svog kraja. Da li sam ga ved nekada vidio? Sigurno nisam! Ali meu mojim sadanjim ili prijanjim znancima moralo je postojati jedno lice koje je slino njemu. Brzinom munje izmijenjalo se u meni stotinu i stotinu likova, ali to to sam traio meu njima nisam naao. Zar nije udno da je ovjeku esto tako daleko ba ono to mu je najblie. Kada se neprijateljske poglavice sastanu radi nekog dogovora, tada se onaj koji prvi progovori ne smatra mnogo otmjenim. Tim je uzvieniji ukoliko due uti. Pretpostavlja se da de onaj biti prinuen da prvi progovori koji ima najvie izgleda da neto rijeima postigne. inilo se je kao da Vupa-Umugi ima namjeru da zadri stav kao da mu uopde nije stalo do sporazuma. utio je i po njegovom licu se moglo zakljuiti da nede progovoriti prije no to ga budemo mi oslovili. To mi je sasvim svejedno bilo, jer smo mi imali mnogo vie vremena nego on. Pogledao sam u Winnetoua i zakljuio po njegovom kratkom pogledu koji mi je uzvratio da nije voljan da zapone sa pregovorima. Zato sam i ekao jo neko vrijeme, i kako jo uvijek nije nita uslijedilo, opru-io sam se i podvukao ruke pod glavu kao netko koji se eli odmoriti ili ak zaspati. Ovo moje dranje je postiglo svoju svrhu, iako zasada samo polovinu. Vupa-Umugi dobaci Apanatschki pogled kojim ga je pozivao da on otpone. Ovaj na to ree: Old Shatterhand i Winnetou, poglavica Apaa, htjeli su s nama govoriti. I dalje sam leao i nisam odgovorio. A i Winnetou je utio. Apanatschka ponovi svoje rijei: Old Shatterhand i Winnetou, poglavica Apaa, htjeli su sa nama govoriti. I sada je ostao bez odgovora. Ponovio je jo jednom iste rijei. Sada sam se polako pridigao i rekao: Veoma se udim rijeima koje sam sada uo. Nismo mi htjeli sa vama govoriti, ved smo bili upitani ne bi li lino rekli Vupa-Umugiju ono to se inilo nevjerojatnim njegovim glasnicima. Dozvolili smo 236

mu da doe ovamo, a sada ovdje sjedi kao da o tome nita ne eli da uje. Zato on uti i Apanatschka mora umjesto njega da govori? Zar on nije dovoljno bistar za razgovor? On je htio sa nama da govori, a ne Apanatschka, pa ako ne misli da otvori usta, nama je svejedno. Mi imamo dovoljno vode i mesa. Ako smatra da ima isto toliko vremena kao i mi, onda neka uti Ponovo sam uinio pokret kao da elim priledi, i to je pomoglo. Vupa-Umugi tada progovori: Neka Old Shatterhan sjedne i saslua moje rijei! Sluam! odgovorih kratko. Old Shatterhan je tvrdio da je Nale-Masiuv sa svojim ratnicima zarobljen. , , Rekao sam, i to je istina. I da je Schiba-Bigk takoer zarobljen? Jeste. To ne vjerujem! Kako si mogao jedno za drugim da se sretne sa Schiba-Bigkom, bijelim jahaima i Nale-Masiuvom! Takvog sluaja nema. To nije bio sluaj, ved sve unaprijed proraunato. Proraunato? U tom sluaju morao bi znati sve to su ratnici Komana bili naumili! - Sigurno da sam saznao, i to lino od tebe. Uff! Od mene? Da. To sam od tebe uo tamo kraj Plave vode. Uff! Ti smatra da je Vupa-Umugi lakovjeran? To ba ne. Ono to o tebi mislim to je da si jako neoprezan. Bio si upravo slijep i gluh. Nisi vodio dovoljno rauna da poduzme sve mjere kako bi va plan uspio. Kakav plan? Smijenog li pitanja! odgovorih mu. Tada sam mu otpoeo iznositi tok dogaaja, i to od onog asa kada je Winnetou prislukivao dvojicu ratnika Komana i od njih doznao za namjeravani prepad na oazu. Tada se je on odluio da pomogne Bloody Foxu i da ga upozori. Vupa-Umugi me je ede prekidao uzvicima uenja i straha. Kada sam mu u svom daljem izlaganju iznio kako sam Nale-Masiuva uz prijetnju da du mu oduzeti njegove kumire, najsvetije to ima, prisilio na predaju i stavio jo i primjedbu: Ti de se isto tako predati kao i on! I tebi du oduzeti kumire! tada mu je preko lica preao zluradi osmijeh te mi je odgovorio: 237

 Ti mi ih ne moe oduzeti, jer ih nemam kod sebe. Vupa-Umugi ne posjeduje samo jednog kumira ved ih ima nekoliko. No on je toliko mudar da ih nikada sa sobom ne nosi u boj gdje bi ih lako mogao da izgubi. Ti ih nede dobiti! Rekao sam da du ih uzeti. A ono to kae Old Shatterhan to je istina. Doznat de. Kako si ti zamislio da se izbavite iz poloaja u koji ste zapali a da se ne predate? elite se boriti? Da. Borit demo se. Pokuaj. No ja ved unaprijed znam da to nede uiniti. Recimo da biste izali kao pobjednici, morali biste umrijeti od ei jer nemate vode. No vi niste uopde u mogudnosti da pobijedite. Okreni se i pogledaj! Nemate dovoljno mjesta ni da se razvijete, a tako ste stijenjeni da bi svaki na metak morao da pogodi nekoliko vaih ratnika. Mi imamo vode, a vi nemate. Mi sami, kao i nai konji, svjei smo i odmorni. No, vi ved sada eate, a vae su ivotinje do mrtvila malaksale Razmisli malo o tome! I unato tome demo se boriti! - Ne. Neoprezan si, ali nisi bezuman. Oborio je glavu i utio. Prilino je prolo vremena a da nije progovorio ni jednu rije. Tada usiljeno ree: Sta biste uinili sa nama ako se predamo? Poklonili bismo vam ivote. I nita vie? Bez konja i puaka bili bismo upropateni. Mi ih ne moemo predati. Ipak dete ih predati ako to budemo od vas zatraili. Ako vam potedimo ivote, to je vie nego milost. Pretpostavimo da ste vi pobjednici, prema nama milosti ne biste imali, ved bismo morali svi umrijeti na Stupu muenja. Zgrivi bijesno pesti, viknuo je: ^- Tebe je sam avo doveo do Plave vode! Da se to nije dogodilo, na plan bi morao uspjeti! To je dodue istina. Ja sam, naprotiv, uvjeren da me nikakav avo nije doveo do Plave vode, ved dobri duh. Vi nemate nikakve nade da dete nam uma-knuti. Ako se ne budete predali, izgubljeni ste. To mora priznati. Ne, ne priznajem! Sjeti se samo da je Old Wabble, taj ubojica Indijanaca, na zarobljenik! On je talac. Ako se jednom od naih bilo to dogodi, on de umrijeti. Neka umre! Pao ti je aka zato to me nije posluao, a tko me ne slua, preputam ga njegovoj sudbini. On me se time odrekao. Ti se, znai, slae s time da on umre? Ne. Mislio sam samo to redi da nedu nita rtvovati kako bih ga spasio. Ali ako ga ubijete, krvavo du se osvetiti. U to budi siguran. Ja sam sada gotov i nemam vie ta da kaem.

238

Ustao sam, a Winnetou je to isto uradio. I obojica Komana su ustala. Apanatschka nas je nekako udno pogledao. To nije bio ni gnjev ni mrnja. Prije bih mogao redi da je to bila blagonaklonost. Nastojao je samo da prikrije svoje misli i osjedaje. Meutim se jasno vidjelo kako u Vupa-Umugiju kuha bijes i mrnja. U dui mu je plamsao bijes, te naglo odsijee: I mi smo gotovi! Postoje jo putevi spasa! Da ih imate na stotine, ni jedan vam ne bi bio od koristi. Ako drukije ne ide, upalit demo kaktuse. Uff! uplaeno uzvikne. - Da li Winnetou i Old Shatterhand ele da budu palikude? Ostavi se glupih pitanja! Sada razgovaraj sa svojim ljudima i poruite nam brzo to ste zakljuili. Saznat de. Rekavi to okrenuo se i udaljio sa Apanatschkom, ali ne vie onako ponosit kako je prije bio. A i mi smo se vratili svojim ljudima koji su bili radoznali .da uju ta smo postigli pregovarajudi s obojicom poglavica. Komane vie nismo putali s oka. Iako bi svaki prepad sa njihove strane bila ludost, morali smo ipak biti spremni i raunati na ovu mogudnost. Mogli smo samo da vidimo one koji su se sprijeda nalazili. A ono to se iza njih deavalo bilo-nam je nepoznato. Zato sam otiao po svoga konja i od jahao tako daleko postrance dok nisam mogao da ih vidim ne samo sa ela ved i sa boka. Vidio sam da ih je bilo jedva tridesetak na onom mjestu gdje smo raunali da se nalaze. Ostatak je odjahao duboko unutra meu kaktuse. Vratio sam se i to saopdio Winnetouu. Oni ele da se uz pomod svojih noeva probiju kroz kaktuse rekao je. To i ja mislim. Naravno, to im nede uspjeti. Nede. Sasueni kaktusi su tvrdi kao kamen i noevi de im vrlo brzo postati tupi. Ipak ne smijemo biti neoprezni. Odjahat du jo jednom da ih promatram. Moj brat moe to da uini, ali nije potrebno. Smijem li podi s vama, Mr. Shatterhand? upita Webster. Pa dobro. Moete. A ja? upita me Hawley. Da, ali nitko vie. Uzmite svoje konje! Odjahali smo prema jugu do onog mjesta gdje je kaktusovo polje zaokretalo prema istoku. Slijedili smo taj zavoj. Proveli smo itav sat u jahanju tim smjerom i stigli do pjeane uvale koja se duboko uvlaila u kaktusovu umu. Ili smo du nje dok nismo do kraja stigli. Izvukao sam svoj dalekozor i poeo tragati za Komanima. Otkrio sam ih kao neke sidune male takice negdje daleko prema sjeveru. Nisam mogao vidjeti ta su radili. Ali u

239

svakom su sluaju pokuavali da prokre sebi put. Put kroz ovaj nepregledni bodljikavi gutik bio je nemogud! Vratili smo se istim putem kojim smo i doli. Osmo poglavlje

GENERAL
Napustivi spomenutu pjeanu uvalu i zaokrenuvi ponovo prema zapadu, uinilo mi se kao da se negdje daleko na jugu nad Llanom neto mie. Usmjerio sam svoj dalekozor onamo i ustanovio da se nisam prevario. Bili su to jahai. Jo ih nisam mogao izbrojati. Ali nakon nekog vremena ustanovio sam da ih je bilo osam, a vodili su uza se etiri mazge ili konja za tovar. Jahali su prema sjeveroistoku te su se u prolazu morali dotadi zadnje strane kaktusovog polja, gdje su se na prednjem dijelu nalazili nai Apai. Samo da ne ugledaju Komane i prue im pomod kako bi pobjegli iz kaktusa. Ovo sam dodue smatrao nemogudim. No, esto samved iskusio kako i najbezazleniji sluaj moe nemogudnost pretvoriti u zbilju. Nisam smio dozvoliti da nastave ovim putem, ved ih nagovoriti da od jau s nama na drugu stranu kaktusa, tim vie to su od osam jahaa etvorica bili Indijanci. Kojem su plemenu mogli pripadati? To sam morao saznati. Zato smo sada odjahali daleko prema jugu dok nismo stigli do njihovog pravca te ondje stali da ih saekamo. I oni su nas primjetili, jedan asak zastali kako bi se dogovorili te krenuli ravno prema nama. Meu njima su bila samo dvojica koji su mi upali u oi, i to jedan bijelac i jedan Crvenokoac. Taj Indijanac imao je na glavi orlovsko pero, to je znailo da je poglavica. Bijelac je bio duga i mrava pojava, ovjek izmeu pedeset i ezdeset godina. Odijelo mu je bilo fantastino: napola vojniko, napola civilno. Jo je unovatije bilo to to je bio opasan dugakom sabljom. Kada su nam se toliko pribliili da sam im mogao raspoznati lica, ustanovio sam da bijelevo lice nije ba ulijevalo naroito povjerenje. Zastali su podalje od nas. Bijelac je nemarnim, moglo bi se redi skoro omalovaavajudim, pokretom ruke dotakao obod eira i rekao: Good day, boys! ta traite vi ovdje u samom srcu te proklete pustinje, he? Poli smo malo u etnju odgovorih. U etnju? udna zabava! Da ne moram, nitko me ne bi natjerao da proem Llanom. A tko ste i to ste vi zapravo? Boys. Vi ste nas tako nazvali, a po svoj prilici demo tako neto i biti. Glupost! Nisam raspoloen da se uputam u takve ale. Kada ovjek susretne nekoga u Llanu, mora bezuslovno i da zna tko je. To je tano. Dobro! Susreo sam vas, prema tome ... dakle? 240

 Mi smo vas takoer susreli, prema tome ... dakle? ujte, ini mi se da ste vi neki udni svat! Ja inae rado ne poputam, ali du danas uiniti iznimku. Po meni vidite da sam oficir! Da li ste ikad uli o uvenom Douglasu, htio sam redi, o generalu Douglasu? Nisam. Tada vi uopde ne poznajete historiju Sjedinjenih Drava! Naime, general Douglas to sam ja! Izgovorivi ove rijei, snano se lupio u prsa, to pravi general nikada ne bi uinio. Drago mi je! Veselim se, Sire! Borio sam se kod Boll-Runa". To vam na ast slui. A i kod Gettysburga, kod Harpers Ferryja, u planinama Chattannoge i u dvadeset drugih bitaka. U njima sam uvijek bio pobjednik. Vjerujete li mi? Pri tome je lupio po sablji da je sve zazveketalo. A zato ne bih? odgovorih mu. 331 Well! To bih vam i savjetovao! A sada sam krenuo kroz Llano. Ovi bijelci su moje sluge, a Indijanci moji vodii. Njihov predvodnik je Mba (Vuk), poglavica Chickasawsa. Jedan prst tog poglavice vie je vrijedio od tog takozvanog generala. Upitao sam ga: Zar su ratnici Chickasawsa iskopali ratnu sjekiru protiv nekog crvenog plemena? Nisu odgovorio mi je. Ni protiv Apaa, a ni protiv Komana? Nisu. Tada Mbu poglavicu tog miroljubivog plemena eka veliko iznenaenje. Naime, s one strane kaktusa nalazi se Winnetou, poglavica Apaa, sa mnogim ratnicima. Oni su poglavicu Komana VupaUmugija zajedno sa njegovim ljudima opkolili da ih zarobe. Hode li to da vidi? Odjahat du onamo! odgovorio je s bljeskom u oima. Winnetou? upitao je general. Njega moram vidjeti. Naravno, otidi demo onamo! A tko ste vi, Sire? Ja sam sa Winnetouom. Zovu me Old Shatter-hand. 241

Tada je raskolaio oi, promatrajudi me sasvim drukije nego dosada, i ree: Sire, o vama sam mnogo sluao. Drago mi je to sam vas upoznao. Evo vam ruka pobjedonosnog generala! Pruio sam mu svoju i bio vrlo zadovoljan to su dobrovoljno krenuli sa nama. Mba nije ni rijei rekao, ali se po njemu vidjelo da mu je uinjena velika ast to nas je susreo. Ali tim rjeitiji bio je Douglas. Htio je tovie da sazna o sadanjem sukobu izmeu Apaa i Komana. Ja sam ga obavjetavao samo onoliko koliko je bilo neophodno potrebno, jer mi se taj ovjek nije sviao. Imao je pravo lopovsko lice. Kod pomena Surehandovog imena primijetio sam kako se je vidno trgnuo i bilo mi je odmah jasno: izmeu njih dvojice moralo je neto biti. Kad smo stigli do naih Apaa, bili su nemalo iznenaeni to smo poveli sa sobom drutvo na koje sam usred pustinje naiao, a koje je za taj put i bilo opremljeno jer su im mjehovi bili puni vode. Predstavio sam ih. Winnetou je Mba pozdravio ozbiljnom srdanodu, dok se prema generalu drao suzdrij ivo. Old Sure-hand je zaueno gledao u generala. udio se njegovoj vanjtini, ali se inilo kao da ga uopde ne poznaje. No taj tobonji oficir gledao ga je bojaljivo. Ova zabrinutost je nestala tek tada kada je primijetio da se Old Surehand vladao prema njemu kao prema potpuno nepoznatom ovjeku. Tim vie je u meni raslo uvjerenje da se toga ovjeka moramo uvati. Iskoristio sam prvu zgodu, kada nas nije promatrao, i upitao Old Surehanda: Poznajete li ovog kvazi-generala, Sire? Ne odgovorio je Jo ga nikada niste susreli? Nisam. Danas ga prvi put vidim. Sjetite se malo da li je zbilja tako? Nije mi potrebno da se sjedam. Zbilja je tako kako sam rekao. Ali zato mi postavljate to pitanje, Sire? ,. Zato to se po njemu vidjelo da neke veze mora da postoje, jer se bio uplaio kada sam mu spomenuo vae ime. To je svakako neka zabuna! Nije. Ja sam to jasno primijetio. A maloprije vas je upravo strahom posmatrao. ovjek je jasno mogao vidjeti kako je sa napetodu ekao da li dete ga se sjetiti. Hm! Vae otre oi su mi poznate, Mr. Shatter-hand. No u ovom sluaju su vas prevarile. Ja sa tim Douglasom nisam imao nikakva posla. Ali izgleda kao da je on imao sa vama. Ja du ga i dalje drati na oku. To uinite, Sire! Vidjet dete i sami da sam bio u pravu. 242

Sunce je peklo i prilo kao u paklu. Dolo je podne, a i prolo, a da odgovor Komana nismo primili. Tada smo primijetili neko komeanje meu njima, koje nam je govorilo da su se ponovo nali svi na okupu. Vupa-Umugi je vjerojatno vidio da mu je nemogude probiti put kroz kaktuse, te se bio vratio nazad svojima. Nije mu drugo nita preostajalo ved da zapone ponovo sa pregovorima. I zbilja, ubrzo smo ugledali jednog Ko-mana koji nam je izdaleka doviknuo da bi obje poglavice eljele jo jednom sa nama da pregovaraju. Dali smo im potvrdan odgovor te otili do onog mjesta gdje se i prvi sastanak odrao. No prije no to smo otili, izvadio sam iz bisaga kumire koje sam bio ponio sa sobom iz Doline zeeva. Sklonio sam ih pod zakopani lovaki kaput kako ih ne bi mogli vidjeti. Tek to smo bili sjeli, stigao je i Vupa-Umugi sa Apanatschkom. Ponovo su zauzeli svoja mjesta nasuprot nama i nastojali da djeluju hladnokrvno. No na njima se ipak primjedivalo da su bili jako zabrinuti. Unato tome Apanatschka nas nije gledao neprijateljski, ali iz oka starog poglavice izbijala je vatra mrnje. Ovaj put nismo morali dugo da ekamo na rijei Vupa-Umugi ja. im je sjeo, odmah je i otpoeo: Da li je Old Shatterhand jo uvijek istog miljenja kao to je maloprije bio? Da odgovorih mu. Govorio sam sa svojim ratnicima i doao da mu neto predloim. Zakopat demo ratnu sjekiru i popuiti s vama lulu mira. Dobro! Vidim da si pametniji postao. Ali ti ta pamet mora i to redi da tvoj prijedlog nedemo prihvatiti bez odreenih uvjeta. Uff! Vi traite uvjete? Njih nema! I te kako da ih ima! Valjda ne misli da nam moe nakon svega to se je dogodilo i to ste namjeravali da uinite samo ponuditi mir i kao pobjednik napustiti bojno polje? uvaj se! Rekao sam to tako povienim i strogim glasom da se naao u neprilici i oborio pogled. Tada me upita veoma nesigurnim glasom: to zahtijevate od nas pa da nas pustite da odemo? Ono to sam ved rekao. Poklanjamo vam ivote i slobodu, ali konje i puke demo vam oduzeti. Ostalo oruje moete zadrati. To ne mogu prihvatiti! Dobro, onda smo gotovi i borba moe zapoeti! Pretvarao sam se kao da du ustati; tada me brzo zamoli: Stani, ostani jo ovdje! Da li si zbilja tako siguran i uvjeren da demo mi podledi? Misli li Old Shatterhand sa mnom isto onako da postupi kao sa Nale-Masiuvom! Da, mislim. 243

 Ti si imao njegove kumire i zato si ga i mogao uhvatiti. A nisam li ti rekao da du i tvoje uzeti? Rekao si, ali ih nede dobiti. Pshaw! Od toga nita lake. Znam gdje si ih ostavio: u Kaam-kulanu. Uff! Oni vise pred tvojim atorom, u ijoj se blizini nalazi ator sa zarobljenim i suptanim Crncom. Uff! Od koga je to doznao Old Shatterhand? Nisam to samo doznao ved i vlastitim oima vidio. Pazi to du sada uraditi! Ustao sam, izvukao no i njime odrezao itavu hrpu osuenih kaktusa. Tada se ponovo obratih Vupa-Umugiju: Od Altschese-tschija odjahao sam u Kaam-ku-lan i otuda ponio sa sobom tri stvari: Crnca ... To nije istina! Tvog mladog konja ljubimca ... Ne vjerujem! I tvoje kumire. To je la ... velika la! Old Shatterhand ne lae. Pogledaj ovamo! Otkopao sam svoj lovaki kaput, izvukao kumire i poloio ih na hrpu suhih kaktusa. Kada ih je ugledao, njegove oi htjeoe da iskoe iz duplja. Miidi su mu se napeli i vidio sam da je bio spreman da u tren skoi i zgrabi kumire. Brzo sam izvukao svoj revolver, uperio oruje u njega i zaprijetio: Stani, sjedi dalje! Obedao sam ti siguran i slobodan povratak i odrat du svoju rije. Ali ovi kumiri su sada moji i im bude pokuao da ih otme, ustrijelit du te! Skljokao se i zastenjao: To ... su ... moji kumiri... zaista ... moji kumiri! Da, jesu a sada si se ponovo uvjerio da je Old Shatterhand uvijek svjestan onoga to kae. Dao sam ti svoju rije da du s tobom isto onako postupati kao i sa Nale-Masiuvom. Brzo mi reci hodete li se predati pod uvjetima koje sam ti saopdio? Ne ... to ... nedemo! Onda du prvo spaliti tvoje kumire. Kasnije du ti odrezati uvojak skalpa i zatim te objesiti. Howgh! 244

Izvukao sam ibicu iz depa, zapalio drvce i primaknuo ga kaktusu koji je odmah poeo da gori. Stani! Moji kumiri, moji kumiri! u velikom strahu zaurla poglavica. Predat demo se; predat demo se! Zbog uperenog revolvera, iako je bio veoma uzbuen, nije se usudio da napusti svoje mjesto. Ugasio sam vatru i ozbiljnim glasom rekao, dok sam i drugu ibicu izvukao: Cuj to du ti sada redi! Ugasio sam vatru jer si mi obedao da de se predati. Neka ti ne padne na um da prekri Obedanje! I kod najmanjeg pokuaja da se odupre, zapalit du ponovo vatru i nede se ugasiti dok ti potpuno ne izgore kumiri. Ove rijei primi isto onako kao da sam popuio lulu zakletve! Predajemo se! uvjeravao me je drhtedi od straha. Hodu li dobiti natrag svoje kumire? Da. Dobit de ih tek onda kada vas pustimo na slobodu. Prije ne. Dotle demo ih dobro uvati. Ali ako pokuate da se oslobodite, smjesta demo ih unititi. Od tebe slijedede zahtijevam: ostat de sada ovdje sa nama, predat de oruje i vezat demo te. Pristaje li na to? Moram. Moram zato jer su moji kumiri kod tebe! Apanatschka de se vratiti vaim ratnicima i saopditi im to si zakljuio. Oni de odloiti svoje oruje gdje se sada nalaze, ostavit de ga da lei tamo i pristupit de nam pojedinano, kako bismo ih isto tako vezali kao i tebe. Hode li oni to uiniti? Uinit de jer su im kumiri njihovog poglavice isto tako sveti kao i vlastiti. Dobro! Dat demo im vode jer su sigurno edni. Tada demo i konje napojiti i napustiti ovo mjesto i krenuti onamo gdje ima vie vode. Ako budete posluni i dobro se vladali, nije iskljueno da demo neto popustiti od nae strogosti i ako ne svima, a ono vama i nekolicini, ostaviti konje ili puke. Sada vidi i sam da sam prema tebi mnogo blai nego to sam to bio prema IMale-Masiuvu. Pristaje li? Da. Moram se pokoriti kako bih svoje kumire, a time i svoju duu spasio! Neka Apanatschka sada ode. Dajem mu etvrt sata vremena. Ako se dotle ratnici Komana ne pojave pojedinano ovdje bez oruja, tvoji de kumiri izgorjeti! Mladi poglavica ustade, priblii se jedan korak i ree: Mnogo sam siuao o Old Shatterhandu. Nitko se ne moe suprotstaviti njegovoj modi i otroumnosti. To smo i danas iskusili. Apanatschka mu je bio neprijatelj, ali se mnogo veseli to ga je upoznao, i bude li ostao na ivotu, vjeito de mu ostati prijatelj i brat! Na ivotu? ivot ti je poklonjen! Apanatschka nije ni dijete, a ni stara baba, ved ratnik. On ne moe dozvoliti da mu se poklanja ivot! Sta si tim rijeima mislio? Zar nam se eli oduprijeti? 245

 Ne. Ja sam tvoj zarobljenik kao i svi ratnici Komana. Nedu se suprotstaviti, a ni pokuati da pobjegnem. Ne, Old Shatterhand i Winnetou nede mi nikada redi da poglaviinom strahu za kumirima imam da zahvalim to sam ostao na ivotu. Apanatschka zna to duguje sebi i svom imenu! Okrenuo se i pun ponosa otiao. Uff ulo se sa Winnetouovih usana. To je bio uzvik priznanja, divljenja. Ako je utljivi Apa na ovaj nain dao oduka svome divljenju, povod nije mogao biti svakidanji. I moje oi pratile su hrabrog, mladog ratnika koji me je osvojio ved na prvi pogled. Tim dranjem je sada dokazao da daleko nad-mauje ostale. Naslutio sam, kao i Winnetou, to je namjeravao da uini. Sada je i Vupa-Umugi ustao polako i s naporom, kao da ga neki teret nadolje vue. Vlastiti prijekor bio je doista teret, i to teki teret, jer je kao glavni poglavica Naiini-Komana bio prinuen da se bez ikakvog otpora preda onim neprijateljima koje je sam htio da uniti. Toga se moda nede osloboditi cijeloga ivota. Iao je gotovo teturajudi izmeu nas. Kumire sam ponovo uzeo. Kada smo se vratili ponovo naim ljudima, mjrno je dozvolio da ga veu i poloe na zemlju. Old Surehand je bio prvi kome smo saopdili rezultate pregovora. General me stade odmah ispitivati, jer je uo to sam rekao Old Surehandu. Poeo je da pravi hvalospjeve koje sam hladno odbio. Oi su mu poudno gledale moje oruje. To, na alost, nisam odmah bio primijetio, ali me. je kasnije na ovu okolnost neto podsjetilo, to mi ba nije bilo drago. Tada mi ree priguenim glasom: Vi me svi mnogo zanimate, a takoer i Mr. Surehand. Kako glasi njegovo pravo ime? Ne znam odgovorih. Ali njegove su vam prilike poznate? Nisu. A ne znate ni to otkuda je? Ni to. Ako to elite saznati, dat du vam dobar savjet: sami ga upitajte! Moda de vam redi. Meni nita nije govorio, a nisam bio ni toliko radoznao da to saznam. Rekavi to okrenuo sam se i ostavio ga. ekao sam da vidim hode li se pojaviti Komani. Prvi koji je doao nije bio Crvenokoac, ved bijelac, naime Old Wabble. Doao je na konju. On nije htio drukije. Stigavi do mene zaustavio se, skoio sa konja, pruio mi na pozdrav ruku i rekao radosno i bezbrino, kao da sebi nema ta da predbaci: Well come, Sire! Moram vam stegnuti ruku, jer ste doli. Bio sam u velikoj brizi kako de se to sve razvijati. No sada je sve opet dobro; it's clear! Ne, to ba nije tako jasno! ogovorih mu a da mu ruku nisam prihvatio. S vama nedu vie da imam nikakva poslan 246

 Tako! O! Zato? Zato to ste i usprkos svojoj dubokoj starosti luckasto nevaljalo mome, od kojeg se svaki razuman ovjeka mora da uva. Sklonite mi se s oiju! Sada sam i njega ostavio kao maloprije generala. Priao je Old Surehandu, tada Websteru i Hawleyu. I oni su se od njega okrenuli a da mu nisu nita odgovorili, isto onako kao to sam i ja uinio. Stajao je sam dok mu ne pristupi general. ' Jedan po jedan poeli su da dolaze Komani, onako kao to sam to zahtijevao. Svakog ponaosob smo pretraili i zatim vezali. Ni kod jednog od njih nismo nita nali. Sve to bi im za odbranu moglo posluiti ostavili su kod svojih konja. Kad je svih sto pedeset smjelih i bezobzirnih Indijanaca lealo jedan kraj drugog a koji su bili krenuli u pljaku i ubijanje ne tededi nikoga tek tada smo uvidjeli kakvoj smo se opasnosti bili izloili. Kada kaem da su svi Komani leali, to se ipak na jednoga nije odnosilo. Bio je to Apanatschka koji je zadnji stigao i koga na moj mig nisu sputali. Kada su Apai i zadnjega Komana vezali, pristupi mi mlai poglavica i ree: Old Shatterhand de svakako sada htjeti i mene da vee? Ne ogovorih. Prema tebi bih rado uinio iznimku jer imam povjerenja u tebe. Ti nisi kao ostali sinovi Komana kojima se ne moe povjerovati. Zar vjeruje da me poznaje? Danas si me zapravo tek prvi put vidio! To je istina, ali i unato tome upoznao sam te. Tvoje lice i tvoje oi ne mogu lagati. Smije nositi oruje i nesputan s nama jahati ako nam bude obedao da nede pokuati da bjei. Winnetou i- Old Surehand su kraj mene stajali. Ozbiljno Apanatschkovo lice ozari' se od srede, ali ipak ne odgovori. Hode li mi dati to obedanje? upitao sam ga. Nedu odgovorio je. Znai namjerava da bjei? Ne. A zato onda odbija da da zatraeno obedanje? Zato to mi nije potrebno da bjeim. Ja du ili poginuti ili se osloboditi, ako su Old Shatterhand i Winnetou pravi i ponosni ratnici za kakve ih drim. Nasludujem to misli. Pa ipak te molim da se izjasni. To du uiniti. Apanatschka nije kukavica koji de se predati a da ni prstom ne makne u svoju odbranu. Ako se Vupa-Umugi iz straha za svoje kumire odrekao svake odbrane, za mene nede nitko 247

modi redi da se bojim. Za liubav njegovu i njegovih ratnika ja sam se sioio a se predaju vama. Aii sam sebe u tome iskljuio. Apanatschka ne dozvoljava da mu se poklanja ni ivot ni sloboda. Ono to ima eli da zahvali, samom sebi. Zeljm da se borim! Winnetou, kao i ja, to smo oekivali. Bio je to jo mlad ovjek kojemu se moralo odati priznanje. Upitno nas je pogledao. Kada mu nismo odmah odgovorili, dodao je: Da su kukavice ule ove rijei, one bi ih odbile. No ja imam posla sa uvenim slavnim ratnicima koji de me razumjeti. Da, mi te razumijemo odgovorih mu. Znai da prihvadate? Da. Neka nam Apanatschka objasni kako je zamislio ovu borbu za svoj ivot i slobodu. S kim se eli ogledati? S onim kojega odaberete, a i oruje birajte vi. I to demo ti prepustiti. Mi smo pobjednici i poznajemo se dobro izmeu sebe. Ne smijemo se koristiti tom prednodu kako bismo ti izabrali protivnika za kojega znamo da je nadmodniji. Nadmodniji? Apanatschka jo nikada nije naiao na neprijatelja pred kojim bi ustuknuo. Tim bolje za tebe. A i vrstu i nain borbe demo ti prepustiti. Biraj! Ja sam za no. Obojici protivnika de se svezati ruke, a u desnu de dobiti no. Borit demo se na ivot i smrt. Da li se Old Shatterhand s time slae? Da. Koga de izabrati? Da li bi pristao ako tebe izabrem! Da. A Winnetou? I ja odgovori Apa. Po Komanevom izrazu lica vidjelo se da je potpuno zadovoljan. Rekao je: Apanatschka je veoma ponosan to su oba slavna ratnika sa Zapada spremna da se s njime bore. Da li bi ga smatrali kukavicom ako i usprkos tome ne bi ni jednog od njih odabrao? Ne odgovorio sam. Tvoji bi razlozi bili svakako sasvim drugi. Zahvaljujem ti. Winnetou i Old Shatterhand se smatraju nesavladivima, pa ako ih ne bih odabrao, moglo bi se tumaiti kao da nemam dovoljno hrabrosti. Ali u mojim oima u obojica ljudi koji su nepovredivi. Oni su prijatelji svim Crvenokocima i svim bijelim ratnicima i slue kao uzor svim stanovnicima Divljeg zapada. Ja to ne elim da povrijedim. Ako ijedan padne pod udarcem moga 248

noa, bio bi to gubitak koji se nikada ni sa kim ne bi mogao nadomjestiti. To je razlog zato ne elim da odaberem niti crvenog niti bijelog poglavicu Mescalero-Apaa. Onda nekog drugog odaberi! Nato je ispitivakim okom kruio nad etom Apaa, gledajudi u Old Wabblea, Webstera i Hawleya, ali mu se pogled zaustavi na Old Surehandu. Apanatschka je poglavica i ne bi elio da se bori sa nekim obinim ratnikom rekao je. Tko je ovaj bljedoliki koji je sa vama? Zove se Old Surehand odgovorio sam. Old Surehand? O njemu sam esto sluao. On je snaan, odvaan i spretan. Modi du da ga odaberem za protivnika a da na mene ne padne sumnja da sam se sluio bilo kakvom prednodu. Hode li primiti moj izbor ili odbiti? Primam odgovori Old Surehand a da se ni asak nije premiljao. Neka Apanatschka kae kada de se borba odrati! elim da to bude odmah. Da li je saglasan Old Shatterhand? Da odgovorih. Imao bih jednu molbu. Dosada je sve teklo po mom izboru, pa du morati mome protivniku pruiti izvjesnu prednost. On de smjeti da izvede prvi udarac. Nedu dozvoliti da osjeti moj no dok nisam od njega primio prvi udarac. Tada upade Old Surehand: To ne prihvadam! Nisam djeak koji se mora potedjeti. Neka nitko od nas nema prava da prvi zada udarac. Old Shatterhand de nam dati znak za poetak dvoboja. Onda neka svaki pone kako ga je volja. To je pravo potvrdio sam. Ni jedan ne smije imati nikakvu prednost. Apanatschka moe otidi da donese svoj no! Naravno, on je svoje oruje odloio na isto mjesto gdje i njegovi Komani. Otiao je. Valjan momak! ree Old Surehand. ovjek ga zaista mora potivati, a ak priznajem i to da bih ga mogao i zavoljeti. teta po njega ako me prisili da ga proboderh. Hm! A' da li ste toliko sigurni u sebe? Vjerujem, iako znam da sluaj ovjeku vrlo esto pomrsi konce. Zato bih za svaki sluaj htio da vas neto zamolim. Ako bih u ovom dvoboju poginuo, poite u Jefferson-City kraj Missourija. Ondje dete u Fire-Streetu pronadi banku Wallase and Co. Saopdite Mr. Wallaseu svoje ime i recite mu kako sam zavrio svoj ivotni put. Zamolit dete ga da vas upozna s onim to me je uvijek gonilo na Divlji zapad! 249

 A da li de mi on to redi? Da. Naime, ako budem mrtav i ako ga. budete uvjerili da ste vi moj nasljednik u toj stvari. Dokle god sam iv, on o tome nede nikome nita redi. A kada to doznamo, to treba da uradim? to god elite. Bilo bi mi milije kada biste mi dali neka odreenija uputstva. Njih vam ne mogu dati, Sire. Stvar je veoma osobita. I ako biste namjeravali da poete mojim stopama, predstoje vam velike potekode i opasnosti. Zar mislite da bih ih se bojao! Ne. Poznajem vas dobro. Ali ne bih elio da svoj ivot stavite na kocku radi neke stvari koja vam je potpuno strana. Pa i u sluaju da vam i uspije izvesti je do kraja, ne biste od toga imali nikakve koristi. Tko pita za korist ako se radi o prijateljskoj usluzi! Vi svakako ne. To znam, ali ipak taj zahtjev ne mogu da vam postavim. Priekajte da vam Mr. Wallace ispria u emu je stvar, pa nakon toga uinite ono to vam srce nalae, kao i uspomena na mene! Dok je Old Surehand govorio, bio se Apanatschka vratio s noem u ruci. Dvoboj je mogao otpoeti. Nije teko zamisliti kakvo je uzbuenje nastalo meu prisutnima kada su uli da de se izmeu Old Sure-handa i Apanatschka voditi borba noevima na ivot i smrt. Apai su se zaas postavili u polukrug oko nas, i to tako kako bi i sputani Komani, koji su leali na zemlji, mogli da promatraju borbu. Old Surehand je odloio svoje oruje i zadrao samo no. Tada je pruio Apanatschki ruku i ree prijateljskim glasom: Ja sam protivnik mladog poglavice Komana. On je to elio. Sada se borimo za svoje ivote. Ali prije no to dignem no na njega, htio sam mu redi da sam se veselio to bih mu mogao biti brat i prijatelj. Sudbina neka odlui o ishodu. Mi bismo se svakako meusobno cijenili i voljeli ako nas smrt ne razdvoji. Old Surehand je slavan bljedoliki odgovori Apanatschka on je osvojio moju duu, pa ako njemu bude sueno da pogine, ime de mu biti stalno u mome srcu. Nadam se. A sada nam samo jedno preostaje, a to je: ako bi jedan od nas izgubio svoj no tokom borbe, da li bi mu se morao vratiti? Ne. U tom sluaju je sam kriv to ga nije dovoljno vrsto drao i modi de se samo golom rukom da brani. Howgh! 250

Jo uvijek su se drali za ruke. Kada su im pogledi utonuli jedan u drugoga, sjetio sam se zato su mi se crte Komana prilikom pregovora uinile toliko poznate. Bile su toliko sline Old Surehanovim, te sam se sam zaudio to to prije nisam opazio. Bila je to udna sluajnost i smatrao sam da to i ne moe biti nita drugo do sluajnost. Winnetou je izvukao iz depa remen i rekao: Brado, pruite vae ljevice da ih sveem! Obmotao je remen etiri puta oko zglobova. Bio je dodue vrsto obmotan, ali ipak pruao dovoljno mogudnosti za gibanje. Tada smo se povukli kako bismo dali dovoljno mjesta za kretanje. Devet stotina oiju sa najvedom napetodu ih je promatralo. Obojica su gledali u mene jer sam ja imao da dam znak. Sada... go on! rekao sam. Za tren su me njihovi pogledi ostavili i usmjerili se jedan na drugog. Da sam ja bio protivnik Apanatschke bio bih na svaki nain miran i hladnokrvan. No sada im je srce tako lupalo da sam uo njegove otkucaje. Old Surehanda sam bio jako zavolio ali ni prema sudbini Komana nisam bio ravnoduan. Tko de od njih dvojice biti pobjednik, a tko poraeni? Stajali su nekoliko minuta mirno i nepokretno s noevima i oputenim rukama. Tko de prvi podidi ruku za prvi munjeviti ubod? To kratko' vrijeme mi se uinilo dugo kao itav sat, a moda i vie. Tada ... Old Surehand je podigao ruku, a slijededeg asa pokrenula se je i Komaneva takvom brzinom da je nismo stigli oima da pratimo. kripa elika obaju noeva, priguen udarac obiju pesnica koje su se sudarile. Oba noa su odletjela kroz zrak i obje ruke se spustie opet dolje. Nitko nije bio ranjen. Bio je to Old Surehandov majstorluk. Htio je da potedi Apanatschku. Ruku je samo zato podigao da prevari protivnika kako bi ovaj prvi napao. Uff! Uff! Uff! Uff! zauli se naokolo uzvici Apaa. To nije nita. Dajte im ponovo noeve! viknu Old Wabble. Moramo krv vidjeti, krv! Oba borca nisu se ni za asak putala iz'vida. Apa-natschka pri tom ree: Da li Old Surehand eli da nam vrate noeve? Ne - odvrati ovaj. To se ne bi slagalo sa naim dogovorima. Dalje se borimo pesnicama! Stajali su ponovo jedno vrijeme mirno. Tada je Ko-man zadao svom protivniku udarac u glavu da je sve odzvanjalo, no u isti as je primio isto tako jak udarac. Ni jedan se o njih nije zaljuljao. Uff! ree Winnetou priguenim glasom. Ni jedan od njih nije Old Shatterhand! Obojica su uvidjeli da pesnicama nede nita postidi, te epae jedan drugog za grlo. Bio sam svjedok ved mnogih dvoboja, ali jo nikada nisam vidio ovakvo rvanje. Sa mjesta na kojem su se nalazili nisu se makli ni za pedalj. Njihove snane miidave pojave strile su kao stupovi i kipovi. Snana bedra kao da su sa zemljom srasla. Sputane ruke su im bile oputene, dok su desnicama vrsto stegli jedan drugome gue kao klijetima. Ovako su nepomino stajali. 251

Imali su namjeru da jedan drugome zaustave dah. Bilo je to uasno, ukoeno i nepomino guenje, pri emu je sve zavisilo od toga iji je vrat, ija je gua bila snanije razvijena. Lice Old Surehanda postajalo je sve crveni je i crveni je. Poelo je da plavi. Iako je Komanevo lice bilo tamnije puti, ipak se jasno vidjelo kako postaje sve tamnije. Tada zausmo neko stenjanje a da nismo znali od koga dolazi pa jecanje, dvostruko roptanje, i tada obojica poee istovremeno da se zanose. Podigoe noge kojima poee po pijesku da udaraju. Raskreili su ih kako bi imali to sigurnije dranje. Ukoena tijela su se gibala as lijevo as desno, naprijed i natrag. Zatim je uslijedilo hrop^ tanje davljenika, i tada je svemu bio kraj. Obojica su pala dolje u pijesak kao beivotna tijela, ukoeni i nepomini. Ovako su leali a da nisu jedan od drugoga odvajali svoje ruke. Mnogobrojni gledaoci ostali su nijemi. Nije se mogla zauti ni jedna rije, ni jedan uzvik. Takav je dojam ostavila ova bitka davljenja, ak i na ove ljude iz divljine. Winnetou i ja kleknuli smo kraj boraca da vidimo kako im je. Morali smo upotrijebiti svu snagu da sa njihovih pomodrelih vratova odstranimo pri-klijetene ruke. Onda zavukosmo ruke pod njihove lovake koulje da im opipamo bilo srca. Uff! ree Winnetou. Apanatschka jo ivi. On jo nije zadavljen. A i kod Old Surehanda osjedam slabo kucanje srca odgovorih. Oni su onesvijeteni. Priekajmo da ponovo dou k sebi. Njihove ruke oslobodismo remena. Tada nam prie Old Wabble i ree: Da li su mrtvi, obojica mrtvi? Nismo mu odgovorili. Ako nisu mrtvi ved samo onesvijeteni, tada borba naravno nije zavrena, ved se mora iznova zapoeti noevima! It's clear! Tada se Winnetou podigao, ispruio ruku i rekao samo toliko: Odlazite! U takvim se je trenucima drao kao pravi poglavica, kao ovjek komu nitko nije smio proturjeiti. Njegovom se pogledu i dranju tada nitko nije mogao suprotstaviti. To se sada bilo dogodilo i starom ka-uboju. On se nije usudio izustiti ni jednu rije, ved se okrenu i uz gunanje udalji. Nakon nekog vremena onesvijeteni su poeli da se miu, hvatajudi se obojica za grlo. Prvi je otvorio oi Old Surehand. Zurio je u nas odsutan duhom. Tada se prisjeti i teturajudi se podie: To... to... to je bilo... mucao je. Uhvatio sam ga za ruku da ga pridrim, te mu rekoh: Jezovito davljenje! Zar ne? Da... aaa ... aaaa! ote mu se iz grla. Moje grlo je ... jo uvijek... napola stegnutooooo! Onda nemojte jo govoriti! Moete li se na nogama drati? 252

Duboko uzdahnu i pokua uz napor da se oslobodi slabosti, te ree: Da, mogu A ... ta je ... sa Apanatschkom? ... Da li je jo iv? Jest. I on de se odmah osvijestiti. Pogledajte samo, evo ved otvara oi! I Komana smo morali pridrati da bi se digao na noge. Bio je isto tako oamuden kao i njegov bijeli protivnik. Prilino dugo je potrajalo dok obojica nisu ponovo zagospodarili svojim udovima. Tada me Apanatschka upita: Tko je pobijedio? Nitko. Obojica ste u isto vrijeme pali. Onda demo morati iz poetka. Dajte nam noeve i sveite nas! Htio je uzeti svoj no s onoga mjesta gdje ga je bio odbacio. Uhvatio sam ga za ruku, zadrao ga, te mu uvjerljivim glasom poeo objanjavati: Stani! Borba je zavrena i nede iznova otpoeti. Vas dvojica ste zavrili meu sobom. Nismo! Ni jedan od nas dvojice nije ostao mrtav! Zar je bilo utanaeno da jedan od vas mora bez-uslovno da umre? Nije, ali jedan ipak mora biti pobjednik! Tumai to kako god eli! Vas dvojica ste podjednako i pobijeeni i pobjednici. U svakom sluaju ti si stavio svoj ivot na kocku i dokazao da ne prima slobodu kao poklon. Uff! Zar je to zbilja tvoje miljenje? A ta Winnetou o tome misli? Isto to i moj brat Old Shatterhand odgovori Apa. Apanatschka, mladi poglavica Naiinija, nije bez borbe pao u nae ruke. Svi ratnici Apaa de se sloiti s mojim miljenjem! Tada du se time zadovoljiti. Znai, ja sam sada va zarobljenik i nikada nedu morati sebi da predbacujem. Evo vam moje ruke, veite me isto onako kao to su vezani i svi ostali ratnici Komana! Upitno sam pogledao u Winnetoua. Bio mi je dovoljan samo jedan njegov pogled da saznam ta je mislio. Zato sam ispruene ruke Apanatschkine odbio i rekao: Ved sam ti maloprije rekao da te nedemo sputavati. Vratit demo ti ak i oruje ako nam bude obedao da nede bjeati. Hode li nam to obedanje dati? Hodu. Uzmi onda svoju puku i konja! Bio je napola ved okrenut i udedi se upita: ak i moju puku dete mi vratiti? A ako bih vas prevario i pokuao da oslobodim nae ratnike? 253

 Ti to nede uraditi. Ti nisi varalica. Uff! Old Shatterhand i Winnetou de se uvjeriti da Apanatschka zna cijeniti povjerenje koje mu je dato. Nede biti potrebno da nam to i dokae. Nae povjerenje je kudikamo vede no to i sam misli. uj to du ti sada redi! Uzmi svoju puku i sve to si uza se imao. Uzjai konja i poi dalje! Ti si slobodan. Slobodan?!... ponovio je ovu rije. Da. Mi ti nemamo to redi a ni zapovijedati. Sam si svoj gospodar i moe initi to te je volja. Ali... ali... ali zato? pitao je, ustuknuvi nekoliko koraka i gledajudi nas irom otvorenih oiju. Zato to znamo da ti nisi laac a ni licemjeran. A inimo to jo i zato to smo prijatelji i brada svim potenim i dobrim ljudima. Tada mu se lice obli crvenilom od silne srede i uzbuenja i ree od srca iskrenim glasom: Old Shatterhand i Winnetou neka sada uju to de im Apanatschka, poglavica Komana, redi. Ponosan sam to sam stekao povjerenje tih slavnih ljudi. Nikada u ivotu nedu zaboraviti da ste me ocijenili kao ovjeka u koga nema lai ni licemjerja. Ja sam sada slobodan i mogu podi kamo me je volja. No, Ostat du kraj vas. I umjesto da se potajno iza vaih lea povezem sa vaim zarobljenicima, tim du budnije pripaziti na njih kako ni jednome ne bi uspjelo da umakne. Uinit du to premda su moji suplemenici. U to smo uvjereni, a sada demo sjesti i sa tobom popuiti kalumet prijateljstva i bratstva. To ... i to ... isto elite da uradite? Meu svima crvenim ljudima nede se nadi ni jedan jedini valjan ratnik koji ne bi smatrao za najvedu ast da smije popuiti kalumet. Ali ta de na to redi Vupa-Umugi, kao i ostali zarobljenici? Vupa-Umugi? Zar i ja nisam poglavica kao i on? Zar bih ja morao obinog ratnika da pitam ta smijem, a to ne? Tko od njih ima prava da mi izda nareenja ili da mu moram polagati bilo kakav raun? Ja ak nedu pitati ni Ne-Ahpuka. Ne-Ahpuk znai moj otac. Tvog oca? Zar je on ovdje? Da. Lei ondje pokraj Vupa-Umugija. Njegovo odijelo i uperak mi kazuju da je on vra Komana. Da, on je. Ima li enu? Ima, to je moja majka. 254

 Bit de moj prijatelj i brat, i zato se ne smije uditi to se raspitujem za tvoju majku. Kod nas krdana je obiaj da se raspitujemo za one koji su najblii srcu onoga sa kime razgovaramo prijateljski. Da li ti je majka zdrava? Njezino tijelo jeste, no dua vie nije u njoj, ved je pola velikom Manitouu. Htio je redi da mu je majka pomjerila umom. To je bila ona ena sa kojom sam govorio u Kaamkulanu. Rado bih neto vie uo o njoj, ali nisam smio da o tome jo govorim a da ne postanem upadljiv. Zapravo sada ne bih vie imao ni vremena za ovaj razgovor jer nam se sa sjevera pribliavao prilian broj jahaa koji su vodili natovarene konje. To su bili prvi Apai koji su dopremili vodu. Veza s oazom je sretno uspjela te smo i nadalje mogli raunati na stalno dopremanje vode. Mi smo, istina, bili takoer edni, ali zarobljenici kudikamo vie. Zato smo se najprije o njima pobrinuli. Sadraj mjehova nije, dodue, bio dovoljan za sve. No kako je na lanac bio u stalnom pokretu pristizale su sve daljnje i daljnje poiljke kojima smo na kraju mogli i nae konje zadovoljiti, barem s onoliko vode da mogu izdrati povratak. Nakon ove raspodjele vode pristupili smo ceremoniji kalumeta, kojim se Apanatschka obvezivao na trajno prijateljstvo. vrsto sam vjerovao da on nede uraditi ono to je uinio Schiba-Bigk, koji je prekrio vjernost. Zbog vode, koja je bila potrebna ovolikom broju ljudi i konja, na put pri povratku morao je da vodi do oaze. Morali smo im prije krenuti, jer o nekom zadovoljenju ei, a naroito kod ivotinja, nije moglo biti rijei. Zato smo i bili rijeili da cijelo vee i nod provedemo na putu. To je bilo pogodno jo i zato to smo na taj nain izbjegli iscrpljujudu dnevnu egu. Oruje Komana smo raspodijelili meu Apae, a zarobljenike smjestili na njihove konje. Putem smo se, od ovjeka do ovjeka u postavljenom lancu, opskrbljivali upravo s onoliko vode koliko je bilo potrebno da nam konji izdre do oaze. Ti su nam se ljudi zatim prikljuili. Prolazedi izvlaili smo svaki kolac iz zemlje i ponijeli sa sobom. Da smo ih ostavili zabijene, lako su mogli da poslue i drugim ljudima kao putokaz prema Bloody Foxu. To smo morali sprijeiti. General se sa svojim bijelim i crvenim pratiocima prikljuio nama, to ba nismo mogli sprijeiti, iako nam njegovo prisustvo nije bilo ba mnogo po volji. Nadzor nad zarobljenicima nije nam bio putem otean jer smo se pobrinuli da izmeu svaka dva Apa-a jae po jedan Koman. Broj ljudi s obiju strana to je omogudio. Ovo nae jahanje po nodi teklo je bez smetnji, a samo je tada bilo prekinuto, i to na kratko vrijeme, kada smo se sastajali sa ljudima koji su nosili vodu. Tom prilikom bi se zaustavili i podijelili vodu. Ja sam jo tada kada sam se na Kaam-kulanu susreo s onom umobolnom enom, bio odluio da o njoj saznam neto vie u sluaju da njezin mu dospije u nae ruke. Htio sam ga neupadljivo da ispitam. A sada kad je bio u naim rukama, mogao sam pristupiti tome. Putem sam pritjerao svoga konja do njegovog i upitao ga: 255

 Moj crveni brat je vra Naiini-Komana? Da odgovorio je protiv volje. Obiaj je kod crvenih ljudi da se prije odlaska u ratni pohod upitaju kumiri o ishodu poduhvata. Zar vi to niste uradili? Jesmo. Kumir nam je rekao da demo pobijediti. Tada vas je slagao! Kumir nikada ne lae, jer kroz njega govori veliki Manitou. Kumiri mogu da predskau i najvedu sredu. No ako ratnici ine greku za grekom, kao to je to sada bilo, tada se sreda mora pretvoriti u nesredu. Da li je moj brat roeni Naiini? Da. uo sam da je on otac mladog poglavice Apanatschke? Ima li i drugih sinova? Nemam. ivi li jo druica tvog wigwama? ivi. Smijem li da doznam njezino ime? Lecnuo se, oklijevajudi trenutak, a onda ree: Old Shatterhand je slavan poglavica. Zar je kod poglavica obiaj da se raspituju za ene drugih ljudi? A zato ne? Bljedoliki vjerojatno imaju drugo miljenje. No, jednom se crvenom ratniku, ili ak poglavici, ne pristoji da se brine o tuim enama! Taj me prijekor naravno nije mogao omesti. Nastavio sam kako bih ga ispitao: Ja zapravo nisam crveni, ved bijeli ratnik. Sa Apanatschkom sam popuio lulu prijateljstva. Poto mi je postao brat, osjedam potrebu da se upoznam sa svima koji su mu bliski. Mislim, dakle, na tebe i na njegovu majku. Zato vjerujem da ti vie nede biti udno to bih rado uo i njezino ime. Od mene ga nede doznati. Howgh! Ovom rijeju mi je dao na znanje da mi nikako, ne eli odgovoriti. Zar je posrijedi bio samo obiaj Indijanaca da se o vlastitoj eni nikada ne govori, ili su postojali drugi razlozi koji mu nisu dozvoljavali da o svojoj umobolnoj eni govori? Da li bih ja sada morao utjeti? Ne! Otro sam mu promatrao lice, koliko je to ved po slaboj mjeseini bilo mogude, te sam mu tada rekao polako, naglaavajudi svaku rije: 256

 Ti si Tibo-Taka? Ustremio se u sedlu kao da ga je osa ubola, ali mi nita ne ree. A ona je Tibo-Wete? Odgovor nisam dobio, ali po njegovom licu koje mi je okrenuo mogao sam primijetiti izraz velikog iekivanja. Jesi li moga Wawa Derricka poznavao? nastavio sam. To je bilo pitanje koje mi je onda ona ena postavila. Uff! uzviknuo je. To je moj myrtle-wreath! nastavio sam njezinim rijeima. Uff, uff! ponovio je, dok su me njegove oi naprosto pekle. Kakva su to pitanja? Gdje si ih uo? Od koga? Pshaw! Zato mi ne odgovori? Da ih moda nisi od Apanatschke uo? Nisam. A onda od koga? Pshaw! Tada se na mene poeo estiti: Da nisam zarobljen i sputan, sada bih te prisilio da mi odgovori! Pshaw! Ti i prisiljavanje! Stari vra koji nekakvim arolijama obmanjuje i ene i djecu i svojom lakrdijom tjera gotovo tri stotine ratnika u propast! Zar da taj prisili na neto Old Shatterhanda? Sa tobom bih sada sasvim drukije razgovarao da nisi moj zarobljenik prema kojem moram imati samilosti. Ti mi se ruga? Moje arolije naziva lakrdijom? uvaj me se! Pshaw! A uvaj se da rijei koje sam sada uo od tebe ne iri dalje! Vjerojatno zato to bi one po tebe mogle biti opasne? Rugaj se samo! Dodi de vrijeme kada de se tvoje izrugivanje pretvoriti u jauk i lelek. Ove rijei je prosiktao kroz stisnute zube. Odalo ga je njegovo uzbuenje i vidjelo se da je za njega ono to sam bio uo od njegove ene bilo vrlo znaajno. 257

 Bijedni crve, kako se samo usuuje da mi prijeti! odgovorio sam mu. Samo kad bih htio, mogao bih te svojim rukama smrviti! No, samo jai dalje! Kasnije du ti redi otkuda si, Tibo-Taka! Zaustavio sam svoga konja i pustio da vod proe mimo mene. U tome su do mene stigla dvojica udubljena u neki razgovor, jaudi jedan do drugoga. Bili su to naime Old Wabble i general. Ugledavi me, pritjerao je stari kauboj svoga konja do moga i rekao: Da li ste jo uvijek onako ljuti na mene kao to ste bili poslije podne, ili ste se predomislili, Sire? Ostajem pri svome. Vi ste stari lakoumni momak, kojega vie kraj sebe ne mogu podnijeti. To je preotro, Sire! Ne smijete zaboraviti tko sam i to sam bio! Kralj kauboja, pshaw! Zar to nita ne znai? Ne znai, pogotovo onda kada je ovjek radi toga uobraen. Otkada ste sa mnom pravili ste samo gluposti. Stalno sam vas upozoravao, ali nije nita koristilo. Jo dok smo se nalazili kraj Stotinu stabala, rekao sam vam da de nas svaka vaa daljnja glupost razdvojiti. I usprkos tome vi ste ved slijededeg asa napravili jednu koja je nadmaila sve prethodne. Sada du svoju rije odrati. Ubudude izvodite te vae gluposti bilo gdje i sa kime god elite, samo ne sa mnom! Nas dvojica smo sada gotovi! Dobro, znai mi smo gotovi! Zauvijek? Da. Treba li to da znai da vi sa mnom ne elite vie imati nikakva posla? Da. Well. Zbogom! Krenuo je, no jo jednom' se vrati, izvio se preko svog konja prema meni i rekao: Ala li znate zato me se odriete? Naravno. I ja znam. Nisu posrijedi moje gluposti, ved sasvim neto drugo. Prozreo sam vas. Nisam po vaem ukusu, jer nedu u bogomoljce. Vi ste htjeli da budete moj pastir, a ja vaa ovica. To nisam dozvolio i zato me napadate. Moji nazori, to se vjere i pobonosti tie, vama su poznati. Najpoboniji su i najgori. Old Wabble nije jagnje koje de brstiti vae travice. Ako vam ustreba koje jagnje, traite ga na drugom mjestu, a to se mene tie, moete i itavo krdo. Za takve ovce ste vi svakako najprikladniji pastir. Kralj kauboja se ne da od vas ni pasti ni stridi. To je moja posljednja rije koju vama upudujem. Tada odjaha. Ako sam maloprije ja bio svrio s njime, sada je on to uinio sa mnom. Ipak mi ga je bilo ao. 258

Pridruio sam se Winnetouu i Old Surehandu, koji su jahali na kraju voda. Apanatschka se drao po strani, as ovdje, as ondje, i smatrao sebe vie nadglednikom negoli poglavicom svojih Komana. Pred jutro priao je k nama, dao mi znak rukom da mu priem. Zaostavi neto malo iza ostalih, rekao mi je kako nas ostali ne bi mogli uti: Bio sam odjahao vrau, mome ocu. Old Shatter-hand je govorio s njime. To mi je rekao. Ti si ga pitao za njegovu enu? Da. Zbog toga se mnogo ljutio. Tomu ja nisam kriv. Znao si da ga njegova ena naziva Tibo-Taka, a sebe samu Tibo-Wete? Ona se potpunije zove Tibo-Wete-Elen. Znam. Tebi je poznato i ono o Wawa-Derricku i o myrtle-wreathu. Vra je bio sasvim izvan sebe. Zato? Zar o tome nitko ne smije znati? Ne. Ove rijei imaju arobnu mod. One spadaju u tajnu kumira. Zbilja? Da li ti je poznato" njihovo znaenje? Nije. A ipak si vraev sin! On ak ni meni ne kazuje svoje tajne. Pitao me je otkuda zna za te rijei. Nisam mu mogao da objasnim. No rekao sam mu da si bio u Kaam-kulanu, gdje si uzeo poglaviine kumire. Moda si tamo vidio moju majku? Svakako. Zar si sa njome govorio? Da li ti je ona spomenula te rijei? Da. Uff! Vra to ne smije doznati. Zato? Jer bi inae tukao moju majku. Da, on je zlostavlja. Valjan ratnik je preponosan da bi se ogrijeio o svoju enu. No on nju tue svaki put kad god zauje od nje te rijei. Ja mu zato i ne smijem redi da si ih od nje doznao. A od koga bih inae i mogao da ih ujem?

259

 Od nekog naeg ratnika koji ti ih je mogao lako odati. Te su rijei poznate svim naim ratnicima, jer su ih esto sluali. Hm! udnovato rekao sam zamiljeno. Ti si popuio sa mnom lulu bratstva. Vjeruje li da sam ti naklonjen? Hode li da bude potpuno iskren prema meni? Hodu. Voli li svog oca, vraa? Ne. Ali voli svoju majku, njegovu enu? Mnogo! Da li voli ona njega? To ne znam. Izbjegava ga jer ju je dua napustila. Da li se ti jo sjeda njezine due? Ne. Izgubila ju je dok sam bio malen djeak. A vra je Naiini? Nije. Aha, znai da me je slagao! Zar je rekao da je Naiini? Da. Priao je Naiinima iz nekog drugog plemena. Odrava li kakve veze sa bijelim ljudima? Samo u sluaju ako se sa nekim susretne. Da li meu njima ima prijatelja? Nema. Pazi to du te sada pitati! Moda on izbjegava bljedolike? Da. Time sam mislio redi: boji li se on susreta sa njima moda vie negoli sa nekim drugim Crvenokocima? Ne znam. 260

 Razmisli samo! Zbog njih nije naroito zabrinut. Tako! Ja ba suprotno mislim. Zato? Zato to mi je neto sumnjiv. Ti si njegov sin, i zato te molim da mi dopusti da zasada o tome j'o utim. Moda de dodi vrijeme kada du ti o tome govoriti. Kako god eli Ol Shatterhand! Smijem li i ja sada da iznesem jednu molbu? Zar ti moja majka nije govorila da o tim rijeima uti? To je, razumije se, uinila. A ipak si o tome govorio mome ocu? Uinio sam to zato jer sam pretpostavljao da su mu te rijei poznate. Nekom drugom ih ne bih odao. Nemoj ih vie ni pred kim spominjati! One su tajne kumira. Hm! Ja dodue vladam vaim jezikom, no tebi je on mnogo bolje poznat nego meni. Znam to znae rijei: tako i wete, ali to se podrazumijeva pod tibo? To ti ne mogu redi. Zar ti je zbilja nepoznata ta rije? esto sam je uo od svoje majke, samo ne znam to znai. A elen? I to ne znam. udnovato! Te se rijei ni u jednom jeziku crvenih ljudi ne spominju. Morat du bezuslovno doznati za njihov smisao! Odmahnuo Je glavom i rekao: Ne shvadam zato se Old Shatterhandova dua toliko zanima za mog oca i moju majku. Upozoravam ga na vraa koji ne voli da se netko brine za njega. On je iskusan u svim vjetinama i arolijama, a u stanju je da svoje neprijatelje uniti i na velikoj' udaljenosti, makar ih ne vidio i ne uo. uvaj ga se i uzmi k srcu moju molbu i ove rijei nemoj vie nikome govoriti! Postupat du prema tvojoj elji. A sada mi reci: zar vi zaista ivite u miru sa ratnicima Chickasawsa? Da. Da li zna gdje su njihovi panjaci? 261

 Gore na Red-Riveru. Ondje gdje se rijeka Peace Ulijeva u Red-River. Oni imaju svega nekoliko stotina ratnika i jednog jedinog poglavicu. To je Mba koji se sada nalazi kod nas? Kakav je on ovjek? Miroljubiv je i ne mora se uditi to ima samo tako malen broj ratnika. Jo nikada nisam uo za neku pljaku ili ubojstvo, ili nevjerstvo sa njegove strane. I na mene je takav dojam ostavio. Idi i zaponi sa njime razgovor! Rado bih doznao tko je taj general, ta radi, kamo je poao i kako se sastao sa Mbom. Uini to a da ne bude upadljivo. General ne smije pomisliti da mi to elimo da saznamo. Razgovarat du sa njime tako da de i sam priati a da ga ne moram ni pitati. Odjahao je i ved nakon pola sata vratio se ponovo k meni. No, jesi li to doznao? upitao sam ga Da. Mba ne zna tko je taj general i to radi. Njega i trojicu bljedolikih sreo je dolje na rijeci Toyah i obedao im je da de ih odvesti do Chickasawsa, kako bi se nakon jahanja kroz pustinju odmorili, a iza toga dalje produili. Kamo? Ne znam, jer mi ni on sam to nije mogao redi. Priao mi je o tome a da se nisam ni raspitivao. Svakako mu je general obedao i neku nagradu? Tri puke, olova i praha. A drugo nisi nita doznao? ' Nisam. Nisam htio pitati, jer bi mu moda bilo upadljivo. Ima li moj brat Shatterhand neki razlog zato se raspituje za generala? Zapravo nemam, samo mi se taj ovjek ne svia. Kada god se pored mene nalaze ljudi u koje nemam povjerenja, obino se raspitujem za njihove prilike i namjere. To mi je ved esto puta bilo od velike koristi. Savjetujem ti da se i ti toga pridrava. Ubrzo se pokazalo koliko je bilo pametno to sam se raspitivao o njemu. Svitalo je i nakon nekoliko minuta se potpuno i razdanilo. Sa Winnetouom sam jahao na zaelju, a ispred nas se nalazio Old Surehand sa Apanatschkom. Sunce je upravo izronilo i obasjalo oba jahaa. Uff! ree poluglasno Winnetou, pri emu je pokretom ruke usmjerio moj pogled na njih. Nije bilo potrebno da ga pitam to je time mislio. Smjesta sam i ja primijetio slinost meu njima! Ta skladnost u stasu, isto dranje u sedlu, potpuna slinost u dranju i u svim pokretima! ovjek bi 262

mogao pomisliti da su brada. Ubrzo iza toga stigli su nam u susret ponovo Apai sa vodom. Bili su to predzadnji u lancu. Tu smo se zadrali neto due kako bismo razdijelili vodu i konjima dali odmor. Onda smo produili dalje do zadnjih u lancu. Odavde smo imali samo jo sat jahanja. A sada je iskrslo pitanje tko smije podi do oaze, pogotovo to joj je poloaj morao ostati u tajnosti. Odja-hao sam do generala, koji se opet nalazio kraj staroga Wabblea, i rekao mu: Pribliavamo se naem cilju, Mr. Douglas ... General! Ja sam general, Sire! prekinuo me je. Well! No to se to mene tie? Vas, naravno, manje negoli mene. Obino se svakome daje titula koja mu i pripada. Vi, naime, morate znati da sam uestvovao u bitki kod Bull-Runar nadalje, borio sam se slavno kod..." Dobro, dobro! upao sam mu U rije. To ste mi ved jednom rekli, a to mi se jednom kae, to obino i pamtim. Mi se, dakle, Mr. Douglas, pribliavamo naem cilju i morat demo se, po svoj prilici, rastati sa vama. Rastati? Zato? Zato to nam se putovi vjerojatno razilaze. Nikako. Ja moram otidi do Stotinu stabala, a od Mr. Cuttera sam uo da dete i vi vjerojatno onamo odjahati. On je namjeravao podi do Chickasawsa, do Peace-Rivera, a sada je naveo Stotinu stabala kao svoj slijededi cilj. To mi je bilo palo u oi, ali nije moralo biti od nekog znaenja. Zato on ne bi smio svoj prvobitni plan da izmijeni! Vidite i sami da su nam putovi isti nastavio Je- Pa ak da to i nije sluaj, morao bih s vama odjahati do oaze, ved i zato to nemamo vode. Juer su vam mjehovi bili jo puni! Danas su prazni. Mislite li moda da u nas nema ljudskih osjedaja? Mi smo svoju vodu podijelili Komanima. Kasnije sam uvidio da je izveo ratnu lukavtinu kako bi stigao do oaze. U ovom asu mogao sam mu biti jo i dalje zahvalan za njegovu ovjenost! No barem sam mu ovu primjedbu stavio: Oaza o kojoj govorite nije sastajalite za svakog. Njezin vlasnik eli samo ljude koje poziva. To sam i ja! Pozvao me je Mr. Cutter, koji je gost Bloody Foxa, a to dete morati priznati. Pitanje je samo da li se on jo smije smatrati za gosta. Njemu je vrlo dobro bilo poznato da nije svakome dozvoljen pristup.

263

 O, da nije zbog onog uzanog puteljka koji onamo voi? Mr. Cutter mi je tano opisao taj put, a i oazu. Zato bi svi bijelci imali pristup, a jedino ja ne? To je dodue bilo istinito. Ako mu je Old Wabble, poinivi opet jednu glupost, dao taan opis oaze i njezinog prilaza, bilo je to gotovo isto kao da je ved i lino ondje bio. Da sam mu i dalje branio, bilo bi se dogodilo ba ono to sam namjeravao da izbjegnem. Zato sam mu zlovoljno i usiljeno rekao: Nemam nita protiv ako ondje napunite svoje mjehove, ali vau pratnju ne smijete povesti sa sobom!
Deveto poglavlje

IZNENAENJE
Kao to je ved prije bilo spomenuto, udaljenost od oaze do stupice, u kojoj smo uhvatili Komane, iznosila je itav dan dobrog jahanja. Ali jer smo zbog malaksalosti svojih konja samo sporo napredovali, stigli smo do zelene oaze tek dva sata iza podneva.

Nakon naeg dolaska bila nam je prva briga da osiguramo zarobljenike. Oni su se morali ulogoriti ondje gdje su se ved i Schiba-Bigkovi ljudi nalazili. Apai su ih vrsto stegli stvarajudi neprobojan obru. Prije svega morali smo se pobrinuti za konje. To smo prepustili Entschar-Kou. On je organizirao prilian broj svojih ratnika koji su morali da vode ivotinje na pojenje jednu za drugom kroz uzani pristup k vodi. U tome su sati morali da prou. A to se hrane tie, Komani su bili vrlo oskudno snabdjeveni zalihom, te su Apai bili prisiljeni da ih ispomau svojim zalihama. Bududi to nije moglo da osigura dulji boravak, morali smo skratiti nae zadravanje na oazi. Zakljuili smo da ved sutradan krenemo natrag do Stotinu stabala. To naravno nije sve tako glatko teklo. Tu su se na okupu nalazili tri stotine Apaa i dvije stotine Komana za koje smo se morali pobrinuti. Svaki od njih je imao da stavi ili neku primjedbu ili je neto pitao, ili izrazi poneku elju, i nikome se drugome nisu obradali ved samo meni i Winnetouu. Naprosto nismo imali vremena da predahnemo. I kada smo, ved prema naim mogudnostima, sasvim bili udovoljili i stigli da mislimo i na sebe, dolo je i vee. Za druge sam se brinuo a na sebe nisam ni mislio. Rekavi to Winnetouu, odgovorio mi je smjekajudi se: . Onda neka moj brat samo brzo pije i neka mi ostavi jedan gutljaj, jer sam i ja edan. Zar i ti? Kada si zadnji put pio? Juer, kada i ti. Nai konji su bolje proli, za njih se pobrinuo Bloody Fox. Stupivi u srce oaze, ugledali smo dvije vatre koje su gorjele i osvjetljavale kudicu, kao i prostor pred njom i malo jezero. Na klupama su sjedili Webster, Hawley, Fox, Old Surehand, Apanatschka, Schiba-Bigk, Old Wabble, i kraj njega general. Ova dvojica su, izgleda, bili nerazdvojni. Ved su veerali i sada se pojavie Bob i Sanna da se pobrinu za mene i Winnetoua. Vodili su neki razgovor, i po svemu sudedi general je bio zadnji koji je govorio, jer je nastavio dok smo mi sjedali: 264

 Da, bilo je to neko veselo drutvo na koje smo naili. Bili su ondje ved dva dana kako bi se odmorili od lova i uo sam da namjeravaju jo' neko vrijeme da borave na tom mjestu. Bila su petnaestorica, a meu njima su bili neki vrlo zanimljivi ljudi. Najvie mi se svidio jedan koji je mnogo toga doivio i neprestance priao. Bio je neumoran. Cim je zavrio sa jednom pustolovinom, ved mu je druga i treda bila na jeziku. Ako se ne varam, on se zvao Saddler. No jedan od njegovih drugova rekao mi je u povjerenju da se on zapravo zove Etters, Dan Etters, i da je ved promijenio nekoliko imena. To mi je bilo sasvim svejedno. Bilo je ljudi koji su imali opravdan razlog da mijenjaju svoje ime, pa ako se ovaj Zapadnjak predstavio kao Saddler, a zapravo zvao Dan Etters, tada... Bio je prekinut u svom govoru. Old Surehand se ved kod prvog pomena imena Etters podigao sa svoga mjesta i preko stola upitao: Etters, zaista Etters? Jeste li dobro uli? Nije mi poznato da mi sluh ne valja! I dobro ste zapamtili? Upravo za imena imam izvanredno pamdenje! I Dan, dakle Daniel, to mu je ime? Zvao se Dan Etters i nikako drukije! Da li me ova treperava svjetlost vara ili je zaista tako? Uinilo mi se kao da general neobino paljivo motri na Old Surehanda, koji nije umio da prikrije svoje uzbuenje. Dakle, stvarno Daniel Etters! rekao je uzdah-nuvi teko. Jeste li dobro promatrali tog ovjeka? Opiite mi ga! Hm! Opisati? Da vam moda nije poznat taj Etters? Da moda nemate kakve veze sa njime, Mr. Surehand? Da. elim da doznam da li je taj ovjek o kojem ste govorili istovjetan s onim na kojega mislim. Zato i elim da imam njegov opis. Rado bih ga dao, samo ne znam odakle da ponem. Stas nam je otprilike bio isti, a i godine. Osim toga izgledao je kao i stotine drugih ljudi, tako da zbilja ne znam ta bih na njemu mogao opisati. Zar na njemu niega nije bilo, ba niega upadljivog? Sjedate li se njegovih zuba? Njegovi zu... stvarno, njegovi zubi! To bi moglo da bude neto to bi odgovaralo njegovu opisu. Imao je dvije upljine. Gdje? Desno i lijevo po jednu. Gore ili dolje? 265

 Naravno, gore. Vjerojatno vam je poznato da se upljine u donjoj vilici samo rijetko kada mogu primijetiti. Sa svake mu je strane nedostajao po jedan zub, a sada se prisjedam i toga da mu je lice imalo neobian izgled. Ta krezubost je utjecala i na izgovor glasa s. On je, on je. To je taj koga traim! uzvikne Old Surehand oduevljeno. Sta? Vi ste tog ovjeka traili? I te kako! Ved nekoliko godina! Po svim dravama, u savani, u praumi, u kanjonima, visoravni i gudurama krevitih planina! Gonio sam ga u svom lakom krhkom kanuu i proganjao ga u dubokim snjenim poljima, u ravnicama Missourija! Gonili ste ga? Znai da vam je neprijatelj? Neprijatelj da vedeg ne moe biti! Dozvolite mi, ali mi je to udno! Taj Dan Etters djeluje kao neko bezazleno malo dijete. To je pravi demon, vrag, sotona, da ni u paklu vedeg od njega nema. On mi je prije mnogo godina... Stop, Mr. Surehand! upao sam mu brzo u rije. Vi ste uzbueni. Zar nije mogude da se moda vi varate u linosti? Ne, ne, i opet ne! On je... Nije odmah shvatio znaaj mojih rijei i poeo je i dalje da govori. Sada sam mu dobacio pogled pun upozorenja, koji ga je osvijestio. Zastao je dakle, pokuao da se savlada, te nastavi mirnijim glasom: No ovo ne spada ovamo. To su neke stare stvari koje ne elim oivjeti. Samo ih oivite, Mr. Surehand! rekao je general. Moda je to pria koju bismo rado uli. Hodete li nam je ispriati? Ona ne spada ovamo. Dakle, gdje ste susreli toga Ettersa? Tamo dolje u Fort Terretu? I on namjerava tamo da ostane? Mislim. On je barem tako govorio. Do kada? Ako sam dobro uo, itav tjedan. A koliko je vremena prolo otkako ste s njime razgovarali? Danas je etvrti dan. etiri dana! Dakle, preostaju jo samo tri! To ste sada tako znaajno izgovorili. Da ne mislite moda onamo otidi? Do. Hodu. Moram! 266

 A moda je ved i otiao! Onda du jahati za njim! Slijedit du njegove tragove, pa makar oni vodili kuda god bilo! Ponovo sam mu uputio pogled pun upozorenja. Konano je sjeo, preao rukom preko lica te zavrio ovim rijeima: Pshaw! A moda du ga pustiti da umakne! Nanio mi je teku uvredu. No, to bih uinio da ga i pronaem? Stvar je zastarjela i ni jedan sudac se ne bi primio toga predmeta. Nemojmo vie o tome govoriti! Nakon izvjesnog vremena uao sam u kudu. Krenuo je za mnom i upitao me je kada smo se nasamo nali: eljeli ste da krenem za vama, Sire? Zato ste mi davali znake? Zato da ne budete tako otvoreni. Ja u tog kvazi generala nemam povjerenja. On vas je tako otro promatrao i naroito naglasio ime Etters, kao da ga je samo zbog vas pomenuo. Njegova namjera je bila oita. Kakvu bi namjeru mogao da ima taj ovjek koji me uopde i ne poznaje? Sire, on vas poznaje, poznaje vas sasvim sigurno! Tada je i Apanatschka uao. Oprezno se ogledao i ugledavi nas same, upitao je: Moja u brada govorila o onom ovjeku ije je ime spomenuo general? Vidio sam tog ovjeka kojemu nedostaju ona dva zuba. Tako! Gdje? U Kaam-kulanu. Jo prije mnogo godina kada sam jo bio malen djeak. Zvali su ga Etters. Zbilja? I ti se toga jo sjeda? Zapamtio sam ga jer sam ga mrzio. Ismijavao je moju majku koju sam volio. ta je on kod vas traio? To mi nije poznato. Stanovao je u vraevom atoru i kada god je bio tamo, moju majku bi spopali zli dusi i zatresli sve njene udove. Vjerojatno je tim rijeima htio da kae da je dobila greve. Sjeda li se kako je tvoja majka tada izgledala? Bila je mlada i lijepa. Da li je boja njene koe svjetlija negoli danas? Bila je crvena kao u svih crvenih ena. 267

 Tada sam se u svojoj slutnji prevario. Ali ona druga slutnja de svakako tana biti. Taj Etters vas je gonio iz civilizacije na Zapad, Mr. Surehand? On je bez sumnje u nekoj vezi s onim nesretnim dogaajima koji su vam oteli svaku vjeru i povjerenje? Da odgovorio je. Pogodili ste. I vi sada zbilja vjerujete da se on nalazi u Fort Terretu? U to sam uvjeren. Vi, naravno, elite otidi onamo? Moram. Jo veeras! Ne smijem izgubiti ni jedan dan, ni jedan sat, ni asak. Ved sam stotinu puta gonio tu propalicu, ponekad itave tjedne a da nisam stigao ni da ga ugledam. I sada sam tako neoekivano doznao za njegovo boravite. I sami morate znati da nedu ni aska mirovati. Moram otidi! Nadajmo se da vam general nije slagao. Ja u njega nemam povjerenja. Nije. Vjerujem njegovim rijeima i odjahat du do Fort Terreta. Zar sami? Sam. Nemam pratioca. Imat dete jednoga: mene. Sta? Vas? upitao je u udu i sav radostan. Vi elite podi sa mnom? Da, naime ako dete me povesti. I te kako! Kakvo pitanje! Najradije bih bio stalno s vama i uz vas i u normalnim okolnostima, jer i sami jo ne znate koliko sam vas zavolio. A sada, u asu kada se o ovako neem znaajnom radi, naime o lovu na ovakvu vrst divljai, koju ja nikada, nikada ne bih uspio uloviti, vaa mi pratnja ulijeva toliku sigurnost da sam siguran da mi ovoga puta Etters nede umadi. Krene li Old Shatterhand neijim tragom, tada je divlja gotova. Tada mu je Apanatschka poloio svoju ruku na miicu i rekao: S vama de podi jo jedan: Apanatschka, poglavica Naiini-Komana. Nemoj me odbiti! Zavolio sam te i idem s tobom. Vladam jezikom bljedolikih, nauio sam otkrivati skrivene ljudske tragove i ne bojim se ni jednog neprijatelja. Zar ti time ne bih mogao biti od pomodi? S tobom, sa Winnetouom i Old Shatterhandom sam popuio kalumet i tvoj sam brat. Trai svog smrtnog neprijatelja kojega namjerava uhvatiti i izlae se velikoj opasnosti. Zar tvoj brat tada ne bi morao biti uz tebe? Kakav bi ti bio prijatelj ili brat ako bih te pustio da sam ode? U njegovim rijeima se osjedala velika privrenost. Old Surehand nije odgovorio, nego me upitno pogleda. Zato sam ja preuzeo odluku: 268

 Na crveni brat Apanatschka eli neto poduzeti emu bi se itavo njegovo pleme usprotivilo! ta ja imam da pitam pleme ako se radi o mom bratu Surehandu! Sinovi Komana su sposobni samo da mrze i unitavaju! No ja sam ovdje naiao samo na ljubav i blagost. Crvenokoci pobjeuju tpmahavkama, a vi ste jaki i neporaeni, svoje neprijatelje savlaujete orujem koje se naziva pratanje i pomirenje. Gdje je ovjeku bolje: u mrnji ili u ljubavi? Ja sam va brat i idem sa vama! Dobro, prati nas. No mi demo tek sutra ujutro krenuti. U meuvremenu de se nai konji odmoriti, pa de nakon toga biti hitriji. Ali ako Etters dotle ved ode? zabrinuto upade Old Surehand. U tom sluaju de za sobom ostaviti tragove koje demo slijediti. Ne brinite! Nama je prije svega vano da imamo dobre konje. Ja du se u svog vranca modi pouzdati, samo ako se bude do ujutro odmarao. Apa-natschkin konj je takoer brz i izdrljiv. To sam zapazio. A kako stoji stvar sa vaim, Mr. Surehand? ivotinja je izvrsna, iako se ne moe uporediti sa vaim drijepcem. Jedino to samga u zadnje vrijeme malo vie tjerao, pa bi se lako moglo dogoditi da mi slijededih dana otkae u brzini zbog mojih zahtjeva. Well, onda dete jahati na Vupa-Umugijevom konju, kojega smo poveli sa sobom iz Kaam-kulana. Sta? elite mi ga posuditi? Ne posuditi, ved pokloniti. ak pokloniti! Takvu dragocjenu ivotinju? Samo ga uzmite! Sta de mi? Vupa-Umugi ga vie nede natrag dobiti, a meni nije potreban. Tada mi je stegnuo ruku i oduevljeno uzviknuo: Primam ga, da, primam ga! Valjda nedu da odbijem ak ni ovako veliki poklon, jer sam uvjeren da dete mi dozvoliti kad-tad da vam uzvratim. Znai, krenut demo tek sutra. A sada poimo napolje. elio bih odmah da odem do svog novog konja! Pripazite da se napolju neim ne odate! Bilo bi najbolje da sa tim generalom vie i ne progovorite. Naavi se napolju, primijetio sam da nema Winne-toua. Otiao je da vidi jesu li zarobljenici dobro uvani. Svoju srebrom okovanu puku ostavio je na stolu, kao to sam i ja svoje dvije ostavio. Sada ih je general imao sve tri u svojim rukama i upravo baratao oko moje brzometke kako bi joj ispitao obara. Vidio sam mu na licu da je za njom udio. Sire, zar ne, to je vaa puka za medvjede? upitao je ugledavi me kako pridolazim. Da odgovorio sam odsjeno. A ovo je slavna brzometka o kojoj se tako mnogo pria? 269

 Da, no kakve veze s time vi imate? Htio sam otkaiti obara, ali ne mogu. Hodete li mi redi kako... Da, redi du upao sam mu u rije naime, redi da sklonite svoje ruke. Nisu to igrake za generala koji u svom cijelom ivotu nije vidio Bull-Run. Sta? Nisam vidio? Kaem vam... Mir! Meni nita ne moete nabajati. Dajte to ovamo! Oduzeo sam mu svoje obje puke upravo u asu kada se Winnetou vradao i iju je puku jo uvijek drao u ruci. Apa je smjesta shvatio o emu se radi, oduzeo mu srebrom okovanu puku te ga ljutito stade napadati, to je bilo potpuno u suprotnosti sa njegovim inae mirnim dranjem: Kako se usuuje ovaj bijeli laljivac da dira puku poglavice Apaa! Ovu puku jo nikada nije takla ruka bijele bitange! Bitanga? estio se general. Hode li Winnetou povudi ovu rije, ili... Ili? Sta? zagrmio je Apa. Tada se Douglas prestraeno povukao i maloduno odvrati: ovjeku je valjda dozvoljeno da pogleda puku! Da, samo ne dirati! Winnetouova je ruka vie nede dotadi na onom mjestu gdje je tvoja bila! Krajevima svog santillo-pokrivaa, koji mu je sluio kao pas, stao je brisati svoju puku, kao da je od neega bila zaprljana. Tada mi je prui i ree: Neka.moj brat Shatterhand odnese nae puke u sobicu i neka ih ondje objesi na zid kako ih vie ne bi prljale ovakve ruke! Rekavi to, okrenuo se i poe svome konju. Stigao sam jo da uhvatim pogled koji su general i Old Wabble izmijenili a da ga nisam mogao odmah odgonetnuti. Unio sam puke u kudicu gdje su na sigurnom mjestu visjele, jer je nepozvanima bio zabranjen pristup. Tako sam barem ja mislio, a i Winnetou. Onda sam otiao k njemu da mu saopdim to sam se dogovorio sa Old Surehandom. Sloio se s time i rekao: Moj brat je u pravu. Bilo da je general rekao istinu ili ne, dobro je to de jahati sa Old Surehandom. Veselim se i tome to de vas pratiti Apanatschka. Bit de vam od pomodi. Mene dete tada nadi u nastambama Mescalerosa. Povest du onamo i konja kojega je dosada jahao Old Surehand. Neka ga tamo ponovo uzme.

270

Nakon toga smo vidjeli da je general poeo puniti svoje mjehove vodom. Old Wabble mu je pomagao. Odnijeli su ih napolje do Chickasawsa. To nam nije bilo udno i smatrali smo znakom da Douglas eli rano da krene, to nam je moglo biti samo drago. Bob nam je spremio leaje, a zatim otiao u sobicu u kojoj je spavao sa Sannom. Legli smo. Bloody Fox je obino spavao u kudici, ali zbog zapare je sada radije legao kraj nas. Poto vatru nitko vie nije podsticao, ubrzo su se ugasile i mi smo zaspali. U zoru sam se prvi probudio i digao suputnike. Nije nam palo u oi da generala i Old Wabblea nema, i ja sam sa Winnetouom poao da vidim zarobljenike. Nali smo sve u redu, to se ticalo Komana i Apaa. No, Chickasawsa nije vie bilo. Kada smo Entschar-Koa upitali za njih, odgovorio je: Zar moja brada ne znaju da su oni otili? Bijelac, koji se naziva generalom, izjavio je da ne eli dulje ostati ovdje jer su ga Winnetou i Old Shatterhand uvrijedili. Tada je odjahao sa Chickasawsima i sa svoja tri bljedolika. A Old Wabble? Taj je poao s njima. Znai da je izmeu njih vrlo brzo sklopljeno duboko prijateljstvo. Dobro je to su otili, a i Old Wabble s njima! Nije nikakva teta. Mora da su jo po mraku krenuli, jer je tek prije pola sata poelo da svanjiva! Po mraku? upita Entscher-Ko, udedi se. Jo po mjeseini. To je bilo jo sinod! Tako. Jo su se sinod udaljili? Onda im se mnogo urilo. Vjerojatno zato to sam uvrijedio generala primijeti Winnetou. Otjerao ih je odavde bijes. Vratili smo se k vodi, dorukovali i napojili svoje konje. Bob je dotle spremio hrane za mene, Old Surehanda i za Apanatschku, i napunio nekoliko mjehova vodom. Kad je s time zavrio, naredio sam mu da mi donese puke. Puke? upitao je. Gdje biti puke? U sobi. Vise na zidu kraj vrata. Krenuo je unutra, ali se odmah nakon toga vratio natrag praznih ruku i saopdio mi: Unutra ne biti puke. Masser Bob ni jednu vidjeti. Vara se. Zar ih sinod nisi vidio kad si poao na spavanje? One su tamo visjele. Masser Bob ne gledati. Sada ni jedna biti unutra, zbilja ni jedna. To je bilo zaista udnovato! Poao sam unutra, a i Winnetou je brzo krenuo za mnom. Puaka nije bilo. Sve tri su nestale. U poetku smo bili samo zaprepateni. No ta se zaprepatenost pretvorila u zaprepatenje kad smo od naih suputnika saznali da ni jedan nije svratio u kudicu. 271

 Da nije moda? ... upita Winnetou. Duboko uzbuenje sprijeilo ga je da kae to je mislio. Unato bronzanoj boji njegova lica vidio sam da mu je sva krv s lica nestala. Misli li na generala? upitao sam ga. Kimnuo mi je samo glavom. Ta bitanga! Nitko drugi nije mogao biti! Kako je samo udno gledao u puke? Odmah demo biti nacistu! Bobe, da li je netko ulazio u kudicu poto si legao? Massa general je bio tu. A! Zar nisi zabravio vrata? Masser Bob nikada ne zabraviti vrata. Ovdje ne biti mangupa. Sta je htio general? On dolaziti unutra i tiho zvati Masser Boba. Dati mu jedan dolar napojnice za veeru i poslugu. Da li je jo gorjelo svjetlo? Biti ugaeno, jer Masser Bob i Sanna htjeti spavati. Koliko se general zadrao u sobi? Massa general dodi unutra, zvati Masser Boba i dati mu jedan dolar. Tada ne odmah napolje, jer ne modi brzo nadi vrata. O, on je vrlo dobro znao gdje se ona nalaze! Samo se pretvarao kao da ih trai, a pri tome posegnuo za pukama. Sta na to veli moj brat Winnetou? Da li se slae sa mnom? Rijetko se deavalo da Apaa neto moe zbuniti. esto smo se nalazili u takvim situacijama i opasnostima gdje su drugi gubili glave. On je u vedini sluajeva ostajao staloen kako u dui tako i u spoljanjem izgledu. No sada sam vidio da je bio jako uzbuen i svom snagom nastojao da to svojom vanjtinom ne pokae. Ta se je uzbuenost odraavala na taj nain to mi je tiho i rastrgano odgovorio na moje pitanje: Moj brat... je u pravu. General je ... ukrao ... nae puke! Tvoju divnu srebrom okovanu puku koju ti je tvoj otac ostavio u amanet! On de ... on de ih ... Dalje nije mogao govoriti. Vidio sam kako je, suzdravajudi svoj bijes, grio pesti. Morat de ih opet vratiti upotpunio sam njegovu nedovrenu reenicu. Smjesta moramo krenuti za lopovima! Da ... smjesta, smjesta! ,

272

Moete ved i sami zamisliti da gubitak naih puaka nije pogodio samo nas dvojicu. Prijatelji koji su stajali oko nas bili su kudikamo vie uzrujani od nas samih. Old Surehand ree glasom koji je od bijesa podrhtavao: Ta kraa je i mene teko pogodila, Mr. Shatter-hand. Vi dete morati smjesta krenuti za lopovom i zato ne moete podi sa mnom u Fort Terret! Ne, to naravno sada ne mogu. A ja vas niti mogu pratiti, a ni ekati ovdje, jer tamo moram otidi i ne smijem gubiti ni aska. Bojim se da de vam ovaj put biti uzaludan. Moda. No ipak tamo moram otidi kako kasnije sam sebi pe bih predbacivao. To dete svakako i sami uvidjeti. Uviam, i ne bih elio da vas nagovaram da od ovoga puta odustanete. Vi nedete biti sami jer de vas Apanatschka pratiti. Da ree poglavica Komana. Ja du jahati sa svojim bratom Surehandom jer sam to obedao, a svoju rije drim. Sada je pogotovu moram odrati jer Old Shatterhand ne moe idi s nama. Onda vam elim da pronaete onoga za kim tragate, Mr. Surehand! A ja pak elim da vam general ne umakne odgovorio je. Vraji je to posao kada pomislim na nestanak one tri dragocjene i nenaomjestive puke! Ja ih nikako ne smatram izgubljenim. Puke de nam biti vradene, jedino je pitanje u kakvom stanju! Da ree ljutito Winnetou. To bijelo pseto ne zna njima rukovati i lako ih moe otetiti, pa ak i onesposobiti, naroito tvoju kratkocijevku. To bi mi on onda teko platio. Dakle, krenimo u potjeru. Koga eli moj brat Winnetou da povede sa sobom? Nikoga. Svaki drugi bi nam samo bio na smetnji. ak i ja? upita Webster. Pa i ja? raspitivao se Hawley. Mi bismo tako rado poli sa vama! To ne ide. Vai konji nisu tako brzi kao nai i ne bi izdrali put. Obojica su poeli da mole da ih ipak povedemo. No, on ih je odbio, to sam mu dao za pravo. Sada su poeli da se nude Apanatschki i Old Surehandu, ali ni ovima nisu bili potrebni. Nije im drugo nita preostalo ved da se prikljue transportu zarobljenih Komana. Winnetou je namjeravao da vodi transport. Sada to nije bilo mogude. Isto tako nisu mogli ovdje dalje boraviti, te smo se ukratko dogovorili i sloili da ih jo danas Bloody Fox sa Apaima i Entschar-Koom otpreme dalje. elio sam da im se puke natrag vrati, ali sam odustao od toga jer je Winnetou tvrdio 273

da bi to bilo opasno. Lako su mogli, u asu kada ponovo budu na slobodi, smisliti prepad na Apae, pa iako ne odmah, a ono potajice da ih slijede i pripreme prepad. Pukama smo se lako mogli snabdjeti, jer je Bloody Fox imao nekoliko. On nam ih je nudio, no to smo odbili vjerujudi da demo ponovo dodi do svojih puaka. Nije nam bilo potrebno da sa sobom teglimo i druge. Imali smo uza se noeve, revolvere, lasa i tomahavke. To je zasada bilo dovoljno. Sada smo krenuli napolje do samog ruba kaktuso-vog polja, jer se radilo o tome da se ue u trag generalu. Doznali smo da je nekom Apau govorio da de odjahati do Stotinu stabala. To nije tano. To je varka kako bi vas zaveo ree Webster. Generalu nije poznat put onamo! Da odgovorih. Upravo i zato to je to rekao sigurno je da de krenuti drugim pravcem. Ali kuda? Nasludujem da de do Peace-Rivera. Doznao sam za njegovu namjeru da eli onamo otidi, a i ne sluti da mi je to poznato. On eli podi do Chickasawsa kako bi se ondje odmorio. Dobro bi bilo da i vi odmah tamo odete. Da. No ne smijem biti neoprezan. Putem je lako mogao dodi na neku drugu pomisao, i to nas prisiljava da se drimo njegovih tragova. Stvar je vrlo teka, vrlo teka! Da li mislite smjesta da krenete? Svakako. To je sve tako brzo teklo i dolo potpuno neoekivano. Nadam se da demo vas ubrzo ponovo modi vidjeti, Mr. Shatterhand. Dozvolite mi da vam stegnem ruku! I Jos Hawley mi je pruio svoju. Rekao mi je glasom punim topline i tuno: Sjetite se one prie koju ste nam ispriali u Mistake-kanjonu, Sire! Njome ste mi skinuli teret sa srca. Sada sam uvjeren da zbog smrti onoga Indijanca nemam ta sebi predbacivati. Vi ste me umirili. Hvala vam, Mr. Shatterhand, i veoma du se veseliti ako se nai putovi ponovo sastanu! Dolo je vrijeme rastanka. Old Surehand me je uhvatio za ruku, povukao malo dalje od ostalih i rekao: Sinod sam bio jo sasvim sretan to ste htjeli sa mnom podi do Fort Terreta. Danas se je to sasvim izmijenilo. Poznato vam je da bih uvijek vrlo rado ostao s vama i kraj vas. A sada se moramo iznenada rastati i jo k tome zbog ovakvog uzroka! Zar ste zaista uvjereni da dete ponovo dodi do svojih puaka? Da. elim vam to od svega srca, a isto tako elim da se uskoro ponovo sastanemo! To je naravno i moja elja, Mr. Surehand. 274

 Ne biste mi mogli odrediti neko mjesto? Ne. Mi ne znamo to nam se moe desiti i kakvim dogaajima idemo u susret. Vi dete odjahati prema jugu da potraite toga Dan Ettersa. Tko zna koliko dete ga dugo morati goniti i kamo de vas njegov trag odvesti. Ja du odjahati prema sjeveru i isto tako ne mogu vam redi gdje i kada demo stidi do generala. Vi se dakle uopde ne mislite ovamo navratiti? Htio bih, samo ne znam da li de mi to biti mogude. Vidite i sami da ne mogu tano zakazati mjesto sastanka, a to vjerojatno ni vi ne moete. Ne mogu. Prema tome morat demo sluaju prepustiti da odredi mjesto i vrijeme kada i gdje demo se ponovo sastati. Hm, da! Ipak smatram da ba nije potrebno da se sasvim prepustimo sluaju. Smijem li vam dati jednu malu napomenu. Prije dvoboja sa Apanatschkom saopdio sam vam jedno ime. Sjedate li ga se jo? Naravno! i Neka to ime bude odredite naeg sastanka. Budete li se nekad sluajno navratili u Jefferson-City, Missouri, otiite u banku Wallace and Co. Ondje dete doznati gdje biste me u to vrijeme mogli pronadi! Well, to du uiniti. Hvala vam, Sire, hvala! A sada mi ostajte zdravo! elim vam da im prije ulovite tog generala! A ja bih se mnogo veselio kada bih kasnije doznao da ste i vi sretno zgrabili vaeg Dan Ettersa, Mr. Surehand! Na to se srdano rukovasmo. Obojici nam je iskreno bilo ao to smo se tako iznenada i na sasvim neodreeno vrijeme morali rastati. Oprostio sam se i od Bloody Foxa. Winnetou je njemu i Enteschar-Kou izdao potrebna uputstva, a zatim se na svoj nain kratkim rijeima oprostio od sviju. Iza toga napustismo oazu, proprite dogaaja punih prijetnji, koji su se ipak dobro zavrili. Nai konji su danas imali da nose mnogo vedi teret jer su bili natovareni mjehovima vode za dva dana. Ako je bilo tano ono to smo nasludivali, tada general nije krenuo prema Stotinu stabala, ved odjahao do Chickasawsa, koji su stanovali sjeverno od Llano Esta-cada, i taj put je iziskivao dvodnevno jahanje kroz pustinju. Taj nam je put bio dobro poznat. Vodip je preko Helmers Homea, preko naselja koje se je nalazilo uz sami sjeverni rub Llana. Ime je po tome dobilo to se vlasnik zvao Helmers. Pretpostavljali smo da de oni koje proganjamo navratiti tamo. 275

Morali smo se pouriti jer su jo sinod bili odjahali s oaze. To znai da su imali pola dana prednosti. No u svakom sluaju morali smo ih jo u pustinji sustidi, jer bi kasnije svako gonjenje bilo oteano. Tamo je bilo trave i grmlja, a zatim ak i ume, otoka i rijeka, koje su svuda pruale mogudnost za skrovite i gdje je general mogao imati stotinu prilika da nam umakne. Trag se lako mogao prepoznati. On je dodue vodio prema zapadu, dakle u pravcu Stotinu stabala. No ved nakon jednog sata skrenuo je u pravom kutu ravno prema sjeveru. Maloprijanje nae miljenje, znai, bilo je tano. Stalno smo jahali u galopu i samo povremeno pustili svoje konje u sporiji korak kako bi mogli predahnuti. Kada je u podne pripekla najeda vrudina, zaustavili smo se, dali im vode i pustili da se itav sat odmore. Iza toga smo krenuli istom brzinom sve do mraka, kad smo morali da se zaustavimo. Progonjeni su mogli biti u prednosti samo ako su i nodu jahali. Mi smo morali stati i bili smo prisiljeni da ekamo jer im vie nismo mogli vidjeti tragove. Mogli smo i da produimo, jer nam je otprilike njihov cilj bio poznat. No, smatrali smo da bi to moda bilo i presmjelo, jer su se kod njih mogli iznenada pojaviti neka novi uzroci koji bi ih prisilili da promijene pravac. Zbog toga smo se odmah iza prvog mraka zaustavili. Krenuli smo dalje im je mjesec izronio. Njegov srp irio je samo slabo svjetlo. Pri toj skromnoj vidljivosti svaki bi drugi Zapadnjak teko mogao da slijedi tragove, a pogotovo jaudi u galopu. No, nae su oi bile dobro izotrene, pa da se ja sluajno jednom i zabunim, kod Winnetoua to nije bilo mogude. Zaustavili smo se iza ponodi, jer je i naim dobrim ivotinjama bio potreban odmor. Dali smo im opet vode, iako ne u dovoljnoj koliini. Iza toga smo ih privezali za kolide, a mi se umotasmo u deba i prepustismo snu. Tek to je poelo svanjivati, uzjahasmo konje i nakon dva sata stigosmo onamo gdje su se bili utaborili oni koje smo gonili. Zadovoljno se pogledasmo, jer smo razmak od pola dana skratili za ova dva sata, naravno, pretpostavljajudi da su odavde krenuli tek ujutro. Tek to smo odmakli jedno pola sata od logorita one devetorice, ved smo bili prisiljeni da se ponovo zaustavimo. Po tragovima smo zakljuili da su na tom mjestu prekinuli svoj put i vjerojatno vijedali. To njihovo vijedanje je bilo vrlo ivo, jer se po otiscima kopita vidjelo da su pojedini konjanici tjerali svoje konje as na ovu, as na onu stranu. Iz toga se dalo naslutiti da je meu njima izbila svaa. Ali zbog ega? Vjerojatno zbog daljnjeg puta, zbog smjera kojega su se danas morali pridravati. Naslutili smo to jo i zbog toga to su se tragovi na ovom mjestu razdvajali. To nam nije bilo nimalo drago. Ni jedan od ta dva traga nije vodio ravno naprijed. Jedan je skretao udesno, a drugi ulijevo, inedi otar kut. Uff! ree Winnetou razoarano. To nije dobro! Dabome da ne valja suglasio sam se. Vjerojatno su se Crvenokoci ovdje odvojili od bijelaca. Samo je sada pitanje koji je trag Indijanaca, a koji bijelaca? Da vidimo! Sjaio je da ispita tragove.

276

 Sumnjam da demo neto razabrati rekoh dok sam silazio sa konja. Primijetio sam da i konji bijelaca nisu potkovani. Izmeu njihovih i ostalih konja teko de se modi ustanoviti neka razlika. Na alost, moje su se rijei obistinile. Tragovi kopita nam nisu pruali ni najmanji znak po kojem bi se moglo dodi do odreenog zakljuka. Bili smo preputeni nesigurnom nagaanju, koje nam je moglo vie koditi nego koristiti. Slijedit demo oba traga neko vrijeme ree Winnetou. Moda demo ipak neto primijetiti. Moj brat neka krene desno, a ja du lijevo. To smo i uinili. Ja sam uspio da utvrdim samo broj konja, a ni Winnetou nije vie postigao. Na osnovu njihovog broja nismo ak mogli sa sigurnodu utvrditi koliko je bilo jahaa, jer su sa sobom vodili i tovarne konje. Pogledali smo se. Uff! ree Winnetou, preko ijeg je lica preao lagan osmijeh, usprkos tome to smo bili razoarani. Da li me je moj brat Old Shatterhand ikada vidio ovako bespomodnog? Nisam. A niti ja tebe. Uff! Jo nam se nikada nije dogodilo da ne znamo na emu smo! Ne,' jo nikada! Razmislimo samo malo! Zar je stvarno' mogude da se Old Shatterhand i Winnetou ne mogu niega dosjetiti? Gotovo bih se postidio! Daj da razmislimo! Najblii rub pustinje lei odavde upravo prema sjeveru, u pravcu Helmers Homea; a to je Mbi, poglavici Chic-kasawsa, svakako poznato. Bilo da je odavde odjahao desno ili lijevo, trebat de mu u oba sluaja najmanje pola dana vie dok ne izae iz Llana. To mu je takoer poznato. Ne vjerujem da de toliko obilaziti. Ako se rastao od bijelaca, znai da su se meusobno posvaali. On jae sam, no svakako zna kuda su oni poli. Skrenuo je sa pravog smjera kako bi ih zavarao, a vratit de se opet na isti tek onda kada ga vie ne budu mogli vidjeti. Budemo li sada produili ravnim smjerom, ne dredi se ni jednog od ta dva, morat demo bezuslovno opet dodi na njegov. Uff, to je tano! Onda demo onaj drugi trag morati slijediti. Potrait demo ga i bit demo sigurni da se pred nama nalazi general. Vjerujem da de mi moj brat Winnetou dati za pravo. Tako je kako si rekao. Mi, dakle, sada nedemo podi ni jednim od ova dva traga. Uzjahali smo na konje i krenuli potpuno ravnim pravcem, a ona dva se postepeno udaljie desno i lijevo i ubrzo nestadoe pred naim oima. Bio sam uvjeren u tanost svojih pretpostavki, no ipak me je zanimalo hode li se i ostvariti. I tano, ved nakon pola sata ugledasmo ponovo desni trag kako nam se pribliava i skrede prema sjeveru.

277

 Uff! ree Winnetou veselim glasom. To je, dakle, sada trag Chickasawsa i vodi tano do Helmers Homea. A sada moramo podi u potragu za onim drugim tragom nastavio sam jer je on u svakom sluaju trag bijelaca. Da. Skrenimo sada ulijevo prema onom drugom. Uspije li nam da ga pronaemo, bit demo bez sumnje na pravom putu i... Najednom usred govora zasta. Izgovorivi ove rijei, kruio je okom po horizontu. Bit de da je neto primijetio, jer je iz bisaga izvukao dalekozor i usmjerio ga prema sjeveru. Brzo sam i ja svoga dohvatio. Kroz stakla sam ugledao nekoliko konja i ljude koji su logorovali u pijesku. Tko bi to mogao biti? upitao sam. Chickasawsi odgovorio je. Zato nisu dalje odjahali? Zbog ega tamo sjede? Uff! ekaju nas! To je mogude! suglasio sam se. Mba je ostavljao dojam potenog ovjeka. On je tek uz put primijetio da nas je general pokrao. Bio je dovoljno otrouman pa je zakljuio da demo podi u potragu za lopovom. Zato se i odvojio od njega. I da ovo nije uinio iz linog potenja, ipak je morao ovako postupiti radi vlastite sigurnosti. Morao je voditi rauna tome da ga ne smatramo takvim ovjekom koji se drui sa lopovima i ak im prua svoju zatitu. Bit de da je tako. Da, tako je. Poimo k njemu! Potjerasmo u galopu konje i ubrzo stigosmo tako blizu ljudi da smo ih mogli prepoznati. Da, bio je to Mba, ali samo sa dvojicom svojih Indijanaca. Imali su kraj sebe dva tovarna konja. A gdje je etvrti Chicka-saws? Kada su nas trojica Crvenokoaca prepoznali, ustali su, odloili svoje oruje u pijesak i poli nam u susret. Dranje im je bilo miroljubivo, no ipak sam dohvatio svoj revolver. Kad smo stigli do njih i zaustavili konje, Mba ree: Neka Old Shatterhand zadjene za pojas taj svoj pitolj jer smo prijatelji. Znali smo da de dodi i ekali smo ga. Zar su moda Winnetou i Old Shatterhand takvi ratnici koji de dozvoliti da im se ukradu puke a da ih ne misle ponovo vratiti? Tako je. Kada je Mba, poglavica Chickasawsa, doznao da smo pokradeni? Tek danas u zoru. Zar bih ekao ovdje na vas da sam vam mislio lagati ili da sam ak uestvovao u krai? Ne. Ved kod prvog pogleda odmah sam te ocijenio kao potenog ovjeka. Priaj! Na onu etvoricu bljedolikih smo naili juno od Llana i obedao im da du ih voditi kroz pustinju. Tada smo na vas naili. Veselio sam se susretu sa Old Shatterhanom, Winnetouom i Old 278

Surehandom ne slutedi da je general imao prema vama neKe zle namjere. S vama smo odjahali do nastambe Krvave Lisice sa namjerom da ondje prenodimo kako bismo se odmorili. Tada se najednom pojavio general i rekao da se moramo im prije udaljiti jer se svaao sa vama. Postupili smo po njegovoj volji i jahali itavu nod i itav dan ... A da nisi poeo u bilo ta sumnjati? prekinuo sam ga. Zar nisi ni u to posumnjao? Jesam. Ved na samom poetku naeg odlaska posumnjao sam i to zato to je general najprije skrenuo prema zapadu, a to uopde nije bilo u naem planu. Tek po danu sam primijetio neki paket kod njega, koji on prije nije imao, a sa kojim je sada vrlo briljivo postupao. Bilo mi je jo i to upadljivo to mu se sada odjednom toliko urilo. Kada smo se sinod bili ulogorili, udesio sam da mi paket doe do ruku. No on mi ga je brzo oduzeo. Ipak sam primijetio da je bio teak i da su se u njemu nalazile puke. Kako je izgledao taj paket? Puke je zamotao u svoje debe i obmotao kaie-vima. Zanimalo me je kakve su to puke. No, bljedoliki su tek prema jutru bili zapali u vrsti san i tek sam tada uspio da neopazice doem do njega i da ga razmotam. Uplaio sam se videdi ta se u njemu nalazi, jer sam znao da dete nas progoniti. Zato nisi zadrao paket da nam ga vrati? Zato to je bilo pet bijelaca na nas etvoricu crvenih ratnika i zbog toga to vam ne bi polo za rukom da uhvatite lopova, jer bi u meuvremenu uma-kao. Skovao sam bolji plan. Dok smo danas zajedno jahali, nakon nekog vremena sam se zaustavio i rekao bljedolikima da sam vidio puke te da s njima ne elim produiti put, jer dlte se vi svakako uskoro pojaviti. Razbjesnili su se i sa mnom se poeli svaati. Bududi da sam ja ostao vrst u svojoj namjeri, zamolili su me da im ostavim barem jednog ratnika za vodia, jer im put kroz Llano nije poznat. Zadovoljio sam njihovu elju. No ved sam prije tom ratniku izdao nalog kako se ima vladati. On de vam lopove ravno u ruke dovesti. Na koji nain? Ja sam nakon toga produio samo jo jedan dio puta pa se zaustavio kako bih vas doekao, jer vas elim odvesti onamo gdje dete ih uhvatiti. A gdje je to? Tamo na sjeveru, na rubu Llano Estacada nalazi se nastamba jednog bijelca ... A zove se Helmers Home upadoh. Uff! Old Shatterhandu je to mjesto poznato? Poznajem ga. Helmers je na prijatelj. To je odlino, jer de on bijelce onamo odvesti. Zato zaobilazi? 279

 Zato da bismo mi prije njih onamo stigli i da biste ih bez borbe mogli pohvatati. Lijepo! Vidim da je Mba, poglavica Chickasaw-sa, vrlo mudar ratnik. No jesi li moda i o tome razmislio da bismo moda imali kakvih razloga da ti ne povjerujemo! Tvoj ratnik bi mogao lopove da odvede, a mi ne bismo stigli ni da ih ugledamo! Ako tako misli, onda demo vam predati svoje oruje i smatrajte nas svojim taocima! Nije potrebno. U vas imamo povjerenja. Ali, da li bi se moglo dogoditi da se bijelci predomisle i skrenu drugim putem? Ne. Moj ratnik de im utjerati takav strah od svakog drugog pravca, i oni de idi sa njim sasvim sigurno. Dobro! Da li su vai konji jako umorni? Izdrat de do Helmers Homea, pa ak i onda ako ne jaemo sporo. Onda ne gubimo vie vremena. Ako sam dobro proraunao, modi demo ved poslijepodne stidi onamo. Kada de bijefci stidi? Naredio sam vodiu da udesi tako kako bi tek predveer stigli tamo. To ste vrlo smiljeno uinili. No jo jedno te elim upitati: ta bi uinio da se mi sada nismo pojavili? Vi biste svakako stigli, ako ne sada, a ono kasnije. Ja bih od jahao do Helmersa pa bih mu sve ispriao i zamolio ga da nam bude na pomodi, kako bismo lopovima oduzeli puke. Kada biste stigli mi bismo vam ih predali. Vjeruje li Old Shatterhand ovim rijeima? Vjerujem. Ta iskrenost nede ostati nenagraena. Poimo sada dalje. Putem se jo moemo dogovoriti o svemu to jo imamo da kaemo. Chickasawsi su uzajahali na svoje konje i poli s nama dalje. Bududi da nisu mogli idi ukorak sa nama, to smo sporije napredovali. Podne jo nije bilo daleko poodmaklo kada smo ved naili na pojedine znakove koji su nam kazivali da se pribliavamo rubu Llana. Dok su po unutranjosti pustinje kruile samo pernate grabljivice, sada smo ved ugledali pitomije ptice koje se hrane sjemenjem. Tu i tamo je bila po koja kadulja kojoj je nodna rosa bila dovoljna da ivotari. Zatim su se poele pojavljivati pojedine otre travice da bi se kasnije postepeno sjedinile u zelene povrine. Ove su se kasnije produavale u travnjake. Iza toga je slijedilo dbunje i grmlje, pa ak i stabla. I kad smo najzad pred sobom ugledali prvo kukuruzite, Llano nam je bio ostao sasvim iza lea. Helmers Home je bio vie posjedivan negoli ikoje drugo naselje u pustinji Divljeg zapada. Ako se tko vradao iz Llano Estacada ili tamo odlazio, obino je ovdje svradao da se odmori. To je i bio razlog to je Helmers uvijek imao zalihu predmeta koji su nekom Zapadnjaku ili putniku bili potrebni. On nije bio samo farmer ved i trgovac i gostioniar. Kod njega sam popio po koju au teksakog piva koje je prema evropskom receptu bilo vareno. 280

Stigavi do uzanog potoka, krenuli smo njegovim tokom. On nas je odveo do kude u ijoj je blizini protjecao. Bila je sagraena od kamena jer ga je ovdje bilo zaista dosta i unato blizini pustinje i bila je prizemna. Pod sjenovitim stablima ispred vrata bilo je nekoliko stolova i klupa. Iza kuda se nalazilo dvorite za stoku, staja i tagalj. Zaokrenuvi iza ugla, ugledasmo jednog Crnca gdje stoji na vratima. Trgnuo se askom, a zatim poskoio od veselja i viknuo u kudu: Massa Helmers dodi napolje, odmah brzo, odmah! Massa Winnetou i Massa Shatterhand biti ovdje! Tada je u dugakim skokovima dojurio do nas, zgrabio me za ruku i umalo me nije povukao sa konja od velike radosti. Samo polako, polako, dobri Herkulesu! rekao sam. ujem da je Mr. Helmers kod kude? Massa biti tu, a i Missus odgovorio je. Obojica ved dolaziti. Stvarno, na vratima ugledasmo snanu i visoku Hel-mersovu pojavu, a iza njegovih lea ukaza se njegova ena blistavih oiju. Oboje starih su se neobino voljeli. Ona se je zvala Barbara. On je nikada drukije nije zvao ved uvijek samo moja draga Barbara. Kakvog li veselja zbog naeg dolaska! Stisak ruku nikako da prestane, a glasovi su daleko odjekivali, jer su i ostali stanovnici Homea, muki i enski, pohrlili da nas pozdrave. Zato sam ih poeo upozoravati: Ne tako glasno, Gents! Zasada de nae prisustvo morati ostati u tajnosti. U tajnosti? Zato? upita Helmers. Zato to demo ovdje pohvatati neke mangupe, a koji ne smiju da doznaju da smo ovdje. Nadam se da dete nam biti od pomodi, Mr. Helmers. To se samo po sebi razumije. Moja je dunost prije svega da ovdje kraj divljeg Llana uvam svoju kudu od takvih bitangi. A tko su to? Redi du vam to unutra. Mi se, naime, moramo skloniti u sobu da nas ne bi primijetili. Neka nam Herkules odvede konje u staju i neka im prije svega dadne vode, a onda dobro nahrani. Iza toga de morati dobro da zabravi staju, jer se ni konji ne smiju vidjeti. Sada sam zaista vrlo radoznao, Sire? Sta to treba da znai? Vi niste sa sobom ponijeli svoje puke? U tome ba i jest stvar! Ukrali su nam ih, a lopovi de ovamo navratiti. Zounds! Pa to je ... Molim vas, samo ne ovdje! O tome demo unutra modi bolje da razgovaramo. Da, uite unutra, uite unutra! A ti, draga moja Barbara, idi brzo u kuhinju i iznesi sve to ima. uje li, sve, pa makar i sami stolovi pucali pod tim! 281

Njegovim ljudima sam dao jo na brzinu uputstva kako se imaju vladati, a zatim smo uli u sobu. Majka Barbara je uinila sve kako bi stolovi pucali. Dok smo jeli i pili, ispriao sam Helmersu sve to se dogodilo. Tek to sam zavrio, skoio je na noge i iziao napolje. Vrativi se obrazloio je zato je to uinio: Poslao sam svog najboljeg slugu da izvidi da li dolaze te bitange. On de ih promatrati, jer bi se lako moglo desiti da nas namjerno obiu. Helmers, koji je oduvijek bio privren Bloody Foxu, bio je neobino sretan to smo zle namjere Komana osujetili na tako uspjeli nain. Ispriao sam im dogaaje samo u kratkim crtama, jer mi se urilo, a tek sam im kasnije poeo priati opirnije. Trojka Chic-kasawsa su takoer bili s nama. Namjestili smo se tako da nas spolja ne bi mogli vidjeti, pa da je ak netko doao i do samog malog poluotvorenog pominog pro-zorida. Nisam jo zavrio svoje izlaganje kada zau-smo topot konja. estorica jahaa su sjahali sa konja. Bili su to oni koje smo oekivali. Helmers je izaao. Good day, Sire! pozdravi general. Imate li ved ovdje kakve goste, Sire? Goste? odgovori Helmers. A otkuda bi tko i doao u ovu pustinju? Well! Dajte naim konjima vode i hrane, a nama neto dobrog da pojedemo, a uz to i bocu vatrene vode. Bit dete poslueni, Sire. Hodete li danas ovdje ostati? Zato me to pitate? Nemojte mi zamjeriti zbog ovog pitanja, potrebno je da se znam ravnati kao gostioniar. Tako! Jest demo i piti te produiti put. U ovo doba? Uskoro de nod! To nam je svejedno. Sire, dolazite li iz Estacada? Ne pitajte tako mnogo, ved uradite to sam vam naredio! ujte, izgleda mi kao da ste vi neki veliki gospodin! Na svom zemljitu mi je valjda dozvoljeno da vas upitam! Ali nareivati? To meni nije poznato! Ali dete se sada s time upoznati! Ja sam, Sire, general, da, general! Borio sam se kod Bull-Runa, Fort Hatterasa, kod Harpers-Fennyja, kod Gettysburga i u mnogim drugim bitkama u kojima sam uvijek izaao kao pobjednik! Good lack! Tada du se naravno morati pouriti da izvrim vae nareenje! Samo jedan asak! Bit dete brzo poslueni, kao to i prilii takvoj gospodi!

282

Dvosmislenost ovih rijei im je izmakis. Posjedali su oko jednog stola a da nisu ni slutili kakva ih je poslunost oekivala. Helmers ponovo ue i tiho ree: Sada doite, Messieurs! Odvest du vas kroz zadnja vrata. Vae puke lee umotane na stolu. Njihove demo im oduzeti, jer nam je to najvanije, kako se ne bi mogli braniti. Nije potrebno, Mr. Helmers odgovorio sam mu. Oni se nede usuditi da se njima poslue. Krenuli smo kroz kuhinju za njim i izali pozadi kude do zadnjeg ugla gdje su njegovi ljudi ved stajali pripravni i naoruani. Tada se vratio ponovo u kudu i poao napolje k njima. Jasno smo uli o emu su razgovarali, jer njihov stol nije bio daleko od ugla gdje smo se mi nalazili. Zar nam nita ne nosite? upita general. Gdje je brandy? A tko se brine za nae konje? Samo strpljenja, Messieurs! O svemu sam se pobrinuo. No ini mi se da vi sami nita ne radite! To nije ni potrebno, zato imam ljude. Mi meutim ne moemo ekati! upade bijesno Old Wabble. Naviknuti smo da budemo brzo uslu-eni! Budite bez brige, Sire! Bit dete brzo uslueni, bre no to i sami mislite. Smije li se znati kuda dete odavde odjahati? Nisam vas to pitao zato to sam radoznao, ved zato da vas upozorim u sluaju potrebe. Na koga? upita general. Na neke bijele mangupe koji se ovdje u blizini vrzmaju. Mangupe? Kakvi su to momci? Vucibatine koje naroito vrebaju tue puke. Kako? ... Sta? ... Da, lopovi puaka! To ... to... je ipak udnovato! A ipak je tako! Takvu krau su izveli tek prije dva dana. Prije dva dana! A gdje? U Llanu. Ondje su pokrali najuvenije puke koje postoje. Izvukao sam oba svoja revolvera jer je doao mo-menat za prepad. Winnetou je i svoje otkoio. Te mangupe nismo mogli vidjeti, no sigurno je da se nisu lagodno osjedali jer je glas generala usiljeno zvuao dok je upitao: 283

 Koje su to puke bile? Winnetouova puka srebrom okovana i Old Shat-terhandova brzometka, kao i puka za medvjede. Sto mu avola! Zar je to istina? Od koga ste to doznali? Lino od pokradenih. Dakle ... od ... Winnetoua ... Yes. I... od ... Old Shatterhanda? Yes. Tada ste ... tada ste ... s obojicom ... govorili? Hitar korak iza ugla, tri skoka i stajali smo pred njima. U slijededem trenutku bili su i Helmersovi ljudi kraj nas. Jasno da je Mr. Helmers s nama govorio! rekao sam. Ne miite se! Vidite i sami da je sve oruje upereno u vas i samo ako maknete, odmah de poeti djelovati! Silno su se ustraili ti lju-'J. Zurili su kao aveti u nas i nisu se ni pomakli. Herkulesu, rekao sam ti aa donese konope i ka-ieve. Ima li ih? upitao sam Crnca. Kaievi biti ovdje, itava gomila odgovorio je. Ja njih imati u rukama. Vei ove momke! Sta? Vezati? vikne Douglas. Vezati generala koji je u mnogobrojnim bitkama!... utite! prekinuo sam ga. Vi dete biti prvi kojega demo vezati. Budete li se opirali, na mjestu du vas ustrijeliti! Smjesta pruite svoje ruke! Vezali su ga, a zatim i ostale. Obratio sam se Old Wabbleu: Dobro ste drutvo sebi izabrali! S vama zapravo ne bi trebalo da progovorim ni jednu rije, no moram se ovoga puta savladati, pa du vas ipak upitati: da li ste uestvovali u krai? Nisam odgovorio je, gledajudi me oima iz kojih su frcali bijes i mrnja. Vi niste bili u kudici kada su uzeli oruje? Nisam. Da li je to istina? pitao sam generala.

284

 Ni jednom rijeju vam nedu odgovoriti! izjavio je. Tko se ovdje smije usuditi da sasluava jednog generala. Well, sa vama smo zasada zavrili, no samo zasada. Nedemo vas uopde sasluavati jer je vaa krivica dokazana. Jedino vam jo preostaje da vam odredimo kaznu. Kaznu? Samo se usudite da se o mene ogrijeite! Krvavo bih se osvetio, tako krvavo da... Kraj njegovih rijei nisam uo, jer sam Winnetouu, Helmersu i poglavici Chickasawsa mahnuo da dou k meni. Poli smo iza kude da se dogovorimo kako demo kazniti lopova. Brzo smo se sloili. S izvrenjem presude nismo htjeli imati nikakve veze ni ja, a ni Winnetou. To smo prepustili vlasniku Homea. On im je saopdio nau odluku ovim rijeima: Vi ste na mom imanju uhvadeni i zato du vam ja saopditi to smo u vezi s vama zakljuili. Svi dete ostati ovdje do sutra ujutro kada dete biti prebaeni preko moje granice. Bude li se tko od vas ponovo ovdje pojavio, bit de ustrijeljen. Lopov je plemeniti dentlmen koji se izdaje za generala. Po zakonima Divljeg zapada ovakva se kraa kanjava smrdu. Ali smo bili toliko blagi te smo tu kaznu pretvorili u pedeset udaraca, jer nam se ini da... Udaraca! zaurla Douglas. Ja du se ... Nita nede, bitango! odbrusi mu Helmers. Bit de batinan upravo zato to hode da bude oficir! Bududi da se ovdje nalaze sve sami dentlmeni, od kojih ni jedan na sebe ne eli da preuzme tu dunost, to de ti Old Wabble dati pedeset udaraca. To... to... nedu uiniti! mucajudi ree nekadanji king of the cowboys. Uradit de ti to, stari boyu. Bude li se nedkao kada dam znak da otpone, ili ako ne bude udarao iz petnih ila, sam de tada dobiti pedeset udaraca, a zatim metak u glavu. Ja se ne alim. Primi to k srcu! Zar ovaj da me tue? vikne Douglas. Pa on je lino bio prisutan. Kudica mi uopde nije bila poznata. On me je odveo unutra! To nas se sada vie nita ne tie ; izjavi Helmers. Trebalo je to maloprije redi. No ti nisi dozvolio da te sasluamo, a sada je prekasno. Imam da nadodam jo jedino to da s ostalima ne elimo imati nikakve veze. Njima se nede nita dogoditi, jedino to demo ih ovdje do sutra ujutro zadrati. Po danu demo se uvjeriti da su se zbilja udaljili. Usluge koje su vam Chickasawsi uinili platit demo onim to kod vas naemo. A sada priveite ovog asnog generala za ovaj stup, oslobodite Old Wabbleove ruke kako bi mogao da izvede udarce. Odreite tamo prijeko s onog ipraga jaku i savitljivu leskovau! General de dobiti svoja odlikovanja, ali ne sprijeda, na grudima! Winnetou i ja nismo htjeli da budemo svjedoci presude te smo se udaljili. Na alost, postoje i takvi ljudi na koje ni takva kazna ne djeluje. Da sam tada znao ono to se je kasnije dogodilo, tada bi i stotinu udaraca za takvu nesavjesnu bitangu bilo premalo. Vrativi se, uli smo da se Old Wabble u poetku opirao, ali, ugledavi uperene revolvere, poeo je poteno tudi. Tada smo te momke sve zajedno zatvorili i osigurali ih kako nam ne bi umakli. 285

Kada smo ih sutradan ujutro izveli iz pritvora, vidjeli smo da su lica generala i Old Wabblea bila krvava. Oni su se bili dohvatili i usprkos sponama. Douglas se bio neopisivo razbjesnio to je stari dozvolio da ga prisile da dadne onih pedeset udaraca. Kad je bio osloboen spona, htio se ponovo baciti na njega. Sprijeili smo ga u tome, a on mu je tada doviknuo: uvaj me se, ti pseto! Budem li te ikada sreo, te udarce de mi platiti svojim ivotom. Zaklinjem se svim zakletvama kojima se moe zakleti! To je rekao sasvim ozbiljno. Old Wabble je to uvidio te je zamolio Helmersa da ga pusti da ode prije generala. Bojao se da tu molbu uputi meni ili Winnetou. Mi smo se drali po strani. To mu je bilo dozvoljeno. Crnac, Herkules, ga je odveo, i tek jedan sat iza toga odveli su i Douglasa sa njegova tri bijela pratioca preko granice. Prijetio je i proklinjao. Njegov bijes je bio velik, jo i zato to smo im oduzeli oruje i municiju i to predali Chickasawsima kao nagradu. Winnetou i ja smo bili zadovoljni s ishodom svoga putovanja. Bili smo ponovo u posjedu svojih neotedenih puaka. Sutradan prije podne smo sjedili za stolom pred kudom. Helmers je iznenada ustao, priao stablu za koje je general juer bio privezan, podigao neto sa tla i rekao: Vidio sam da se neto svjetluca. To je zlatan prsten. ini mi se burma. Pogledajte je vi! Prsten je iao od ruke do ruke. Da, bila je to burma, i na unutarnjoj strani ugledasmo dva ugravirana slova i datum. Kako se tamo naao taj prsten? upita gospoa Barbara. Tko ga je mogao izgubiti? General odgovori Helmers. Ruka mu je bila vrsto stegnuta. Osjedajudi bolove od udaraca, ona se vjerojatno uvijala pod remenima, temu je skliznuo sa prsta. Drukije nije moglo biti. Dali smo mu za pravo. Smatrali smo da on treba sauvati taj prsten kao uspomenu na izvrenje kazne. No on mi ga turi u ruku i ree: Sto de on meni? Nije moj. Ja nigdje ne zalazim i generala sigurno nedu ponovo vidjeti. No vama de se, Mr. Shatterhand, moda jo ukazati prilika da ga susretnete. Uzmite ga vi. Nisam imao razloga da se nedkam te sam prsten nataknuo na prst gdje je bio sigurniji negoli u depu. Prije toga sam ga pomno razgledao i proitao: E. B. 5. VIII 1842. Od kakve de nam vanosti kasnije ovaj prsten biti, meni i Old Surehandu, to sada nisam mogao ni slutiti... Kraj prvog dijela

286