V J E K O S L A V KLAI

CRTICE IZ HRVATSKE PROLOSTI

S UVODOM D
RA

J O S I P A NAGYA

ZAGREB 1928. REDOVNO IZDANJE MATICE HRVATSKE ZA GODINU 1927. i 1928.

Biblio!que Saint Libre

http://www.liberius.net Bibliothque Saint Libre 2008. Free to reproduce for any non-profit purpose.

 T I P O G R A F I J A " D. D., Z A G R E B

PREDGOVOR
vyeKoslav Klai zauziimlje u naoj historidkoj nauci jedino od prvih mjesta, ne samo zbog velikog broja napi sanih cijela, ve zbog njihove svestranosti, stvarnosti, unutarnje vrijednosti i rijeenih problema, a iznad svega, to se u njima odrazuje nepokolebiva tenja autorova, da prikae istinu onakovu, kakovu je iz kaosa prolih doga aja i mnotva pojedinanih, esto oprenih injenica, naao i sam proivio, te kao vlastitu duhovnu vrijednost u svijet dao. Upravo stoga, sito je znao povezati svoju vlastitu duevnu strukturu s objektivnim rezultatima nauke, Klaieva djela imaju ne relativnu, ve trajnu, a nada sve etiku vrijednost, p a e ona ostati netaknuta i onda, k a d a bi moda kasniji rezultati istraivanja poje dine navode njegovih djela mogla i ispraviti. Istina je duhovna stvarnost i ona ne lei u samim stvarima, ve u dui onoga, koji ju tje u stvarima otkrio i kao takovu u sebi proivio. Mimo objektivnog traenja istine i etikoga proivljavanja njezina, to se jedno i drugo odrazuje u Klaievim djelima, novi je, trei momenai, koji Klaieva djela die iznad prosjenoga i daje im u naem narodu trajnu vri jednost, a taj je, to iz njega ne progovara samo stvarna uenjak i etiki ovjek, ve jedna u kolektivnomu svoga hrvatskog naroda duboko ukorijenjena linost* Kako svaki narod ima svoju vlastitu duu i potom svoju vla stitu kulturu, tako i iz Klaievih djela probija jasno i oito potencirana hrvatska dua, a u njegovim se dje lima oituju tvorevine hrvatske svojstvene kulture. Zato

i njegova djela nijesu drago, nego u sadanjici projekti rana hrvatska prolost H r v a t s k a j e b i l a , o n a j e s a d a i o n a e b i t i rijei su Klaieve u uvodu njegova velikog djela Povijesti Hrvatske, a u tim se rijeima oituje sva sinteza njegove volje i tvrda vjera njegovog hrvatskog osjeanja. Tu je etiku kulturnu energiju on nama namro u svojim djelima i ona e nam kao stalni putokazi stajati pred oima, i trajno nas po ticati, d a u vrenjiu svojih dunosti moramo ostvarivati dva ideala: isopsitveno-individualni i kolektivno-inarodni. Tu je namisao Klaievu narod hrvatski inae instinktivno i osjeao, pa je u Klaievim djelima nalazila hrvatska javnost uvijek svoju specifinu kulturnu stvarnost i dio svoga narodnog osjeanja i vjerovanja. Vjekoslav Klai je u Matici progovorio esto i s veli kim djelima; ovdje progovara iza smrti s malim radnjama, koje je umni pokojnik jo za ivota Matici poslao, da ih od esti spasi iz zaturenosti novinskih papira i preko M a tice u maloj kolekciji narodu dade. Ali, ma koliko ove radnje po opsegu bile medene, po osjeaju su velike, jer one poput mozaika upotpunjuju ukupnu sliku Klaieva stvaranja i pokazuju, ujedno razvoj hrvatskoga naroda u svim njegovim javnim i privatnim pojavama ivota i kul ture, te njegov nikada neuitrnuli vitalitet. Tu e zadau, tvndo vjerujemo, posvema ispuniti, p a ih zato Matica naoj javnosti daje, oduujui se ovim umnom pokojniku za njegov opi nauni rad, k a o i za rad, koji je kao odbornik i potpredsjednik Matice Hrvatske za dugi niz godina ovoj naoj instituciji posvetio. F, Lukas predsjednik M. H.

V J E K O S L A V KLAI*)
I. A u g i u s t i n T h i e r r y (1795.1856.), ovjek istan anog smiisla za iroke historijske koncepcije, napisao je g. 1827. u prvom svom pismu o povijesti Francuske (Lettres sur Thistoire de France), u kome zagovara po trebu Povijesti Francuske i analizira manjkavosti onih djela, koja ve postojahu, ove znamenite rijei; U ovo doba politikih strasti, kad je tako teko, da se izvue iz openite agitacije, dok osjea neku aktiv nost duha, mislim, da sam u ozbiljnom uenju povijesti naao sredstvo mira. To ne znai, da me ivot prolih vremena i iskustvo tolikih stoljea nukaju da ise odreknem svojih vlastitih elja za slobodom, k a o neke iluzije mladih dana; naprotiv tome se priklanjam uvijek vie. Uvijek ljubim slobodu, ali po nekoj manje nestrpljivoj naklonosti. I Vjekoslav Klai, glavni predstavnik mo derne hrvatske historijske nauke, naao je svoj blago slovljeni mir u ozbiljnom i plodonosnom radu na polju hrvatske povijesti i ovdje razvio u potpunoj mjeri veliku
*) Usp. Horvat R., Prof. Vjekoslav Klai. Nastavni Vjesnik, knjiga XXXVIL Zagreb 1928. str. 3.19. K a r l i P., ivot i djelovanje Vjekoslava Klaia, Zagreb 1928. Laszowski E. u djelu Znameniti i zasluni Hrvati. Zagreb 1925. str. 133. Nagy J . , Vjekoslav Klai. Savremenik god. XVI. Zagreb 1928. str. 273.-277. Novak V. u Narodnoj Enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovenakoj, druga knjiga. Str. 326.328. ii F. u djelu Prirunik izvora hrvatske historije. Dio I., est I. Zagreb 1914., str. 105.106. Sufflay M. Znaajke hrvatske nacije. Esej o Vjekoslavu Klaiu. Hrvat od 1, ko lovoza 1928.
(

III

aktivnost svoga duha. Ni on nije nikada ni asak napu stio ideju potpune slobode hrvatskog naroda; naprotiv svojim je radom mnogo pridonio, da se ta ideja duboko ustalila u hrvatskoj dui- Klaieva ljubav prema hrvat skoj domovini i narodu nije samo prirodna ljubav oduev ljenog patriote nego i duboka ljubav velikog nauenjaka, koji ni o emu nije sudio ni odreivao svoje raspoloenje, a da nije prije duboko prodirao u bit i najveih problema. Rodio se 28. srpnja 1849, u Garinu u Slavoniji, Po U l o m c i m a iz m o j e a u t o b i o g r a f i j e , koje je napisao za D o m i S v i j e t g. 1899., znamo, d a je osnovnu kolu izuio kod oca Franje, ovjeka na glasu sa svoje pedagoke spreme. S ocem doe u Varadin, kamo ih je doveo Bachov apsolutizam. To bijae prvi put, k a d a -se politike strasti sukobie s mirnim r a s p o loenjem mladoga Klaia. Duhom svog vremena, duhom centralizacije i germanizacije, disae varadinska gimna zija, na kojoj je Klai izuio prva tri razreda. Profesori bijahu Nijemci, esi i Slovenci uz nekoliko Hrvata; pre velika bojazan i beskrajan respekt pred vlastima spaja skoro sve skupa u jednu jedinu duevnu cjelinu. Svijetla toka u toj tami bijae Slovenac Matija Valjavec. T a kovo raspoloenje potraja do g. I860., kad je hrvatski jezik zamijenio u kolama njemaki. A ba s e te godine Klai preselio s ocem iz Varadina u Zagreb. Otac mu postade ravnateljem preparandije i gradskih pukih kola, a on je polazio etvrti razred gimnazije. U Zagrebu je dovrio srednju kolu, a ve kao srednjokolac odao osobitu sklonost k povijesnoj zna nosti. Klai misli, d a to ima zahvaliti profesoru povijesti Korineku, rodom ehu, U sedmom i osmom gimnazij skom razredu bijae klerik zagrebakog sjemenita. I ove dvije godine imadu svoje znaenje u njegovu ivotu. U bogatoj knjinici Z b o r a d u h o v n e mladei do ao je u blii doticaj s hrvatskom knjievnou, naroito sa znanstvenom. Povijesne studije Kukuljevia i Raokoga ve su tada svratile na sebe njegovu pozornost. U tom izglaenom drutvu uz nauku zanese Klaia i umjetnost, IV

glazba, koja s njegovim ostalim velikim i lijepim sposob nostima tvori harmoninu cjelinu. U sjemenitu osta dvije godine, koje padaju u doba nenarodnog banovanja Levina Raucha. Dakle druga etapa politikih strasti, koja zahvaa ba onda, kad je mladi Klai imao da sa srednje kole prijee na visoke. Na filozofijskom fakultetu bekog sveuilita uio je zemljopis, povijest, a donekle i povijesne pomone nauke; sve je uio ne samo velikim marom nego i pronicavou, pa nita od svega onoga, to je uio na sveuilitu, nije prolo bez traga u njegovu ivotu. Pred profesorima Aschbachom, Jagerom, Lorenzom i Sickelom nije stajao kao potpuni novajlija, jer iz razlaganja dra Jurja Posilovia o hermeneutici i egzegezi svetoga pisma u zagre b a k o m klerikatu bijae dobio prvi uvid u znanstven povijesni rad i u nauku o povijesnim izvorima. I tako se ve kao mlad ak dao na obraivanje nekih pitanja iz starije slavenske i hrvatske povijesti i mitologije, pa je neke lanke ovakova sadraja poslao zagrebakom Vi jencu. U ovom se knjievnom asopisu poeo javljati g. 1870., pa nastavio i narednih godina. Radi pomanjkanja profesora zemljopisa i povijesti na zagrebakim srednjim kolama ostavi Klai u proljeu g. 1872. Be, prekinu sveuiline nauke i doe za nastav nika u Zagreb. Godinu dana kasnije poloi ispit za srednjo kolsko uiteljsko zvanje iz povijesti i zemljopisa, vrati se u Zagreb i postade uiteljem na gimnaziji. S tim mo mentom zapoinje Klaievo blagoslovljeno djelovanje na podruju narodnog prosvjeivanja, koje je potrajalo dugi niz godina. Klaievih d a k a iz srednje kole ima vrlo mnogo; svi se rado sjeaju svog milog uitelja, koji je volio ueniike ne marei nikada, jesu li gospodska ili seoska djeca jedna sasvim prirodna stvar, ali koja je naalost imala vrlo mnogo iiznimalca. Ne samo to, nego je bio uvjeren o velikoj duevnoj sposobnosti seljakog djeteta i nastojao da u njemu digne ponos i da mu po mogne u razvijanju intelektualnih sposobnosti, kojima ga je priroda vrlo obilno obdarila. V

U svojoj dvadeset i estoj godini oeni se s Varadin kom Ankom Cvetko i nade, uz mnogo briga iza svoju mnogobrojnu djecu, i obilno zadovoljstva u poetinom krugu svoje porodice. Klaievi se lanci nizahu u V i j e n c u jedan za dru gim; izaoe tampom i njegove knjige P r i r o d n i zemljopis Hrvatske i Zemljopis Bosne. Pitanjima, ikoja je ti njima posvetio svoju panju isa zemljo pisnog stanovita, posvetio je kasnije u joi veoj mjeri s a povijesnog i mladi Klai slovljae kao vrlo ozbiljan nauni radnik uzorne tonosti i otre pronicavosti. G. 1878. umre prvi redovni profesor hrvatske povijesti na (zagre bakom sveuilitu Malija Mesi, pa Klaia pozvae na sveuilite kao suplenta istoga predmeta. Tu je Klai predavao do g. 1882., kad je Mesieva katedra bila po vjerena Tadlji S'tfiiiiklaau, koji g. 1879* i 1882. bijae izdao svoju P o v i j e s t H r v a t s k u u dva sveska. Izmeu dva nauenjaka. po spremi i ozbiljnosti jednoga ravnog drugome, izbor pade na starijega; mladi se vrati na -srednju kolu, da i ovdje upuuje mlade u nauku, ali i da nastavi zapoet ozbiljan znanstven rad. Ali s e Klai doskora opet vrati na sveuilite, najprije kao docenat za zemljopis Junih Slavena, a g. 1893., k a d je Izidor Krnjavi ispravno prosudio njegove sposobnosti i veliko znaenje njegova rada, kao javni redovni profesor oipe povijesti. Tu je disciplinu zastupao na sveuilitu do g, 1922., k a d je bio umirovljen. Klai, eminentno hrvatski historik, i ovjek, koji je sve do ismrti imao u rukama vodstvo hrvatske povijesne na/uke, imao je da zastupa opu povijest. Drugi bi u takvom poloaju bio moda skrenuo s puta, kojim bijae ve poao. Klai, imajui sve preduvjete za ozbiljan znanstven rad, lako se snaao na tom polju, lako je uvi dio, kako treba da udesi i svoj znastven rad i predavanja na isvuilitu, a da ne doe do disharmonije.. Hrvati su dio zapadnog svijeta i jedan elemenat, koji se ne gubi u tom svijetu. Hrvatska je povijest dio povijesti zapadnog i civilizovanog svijeta. Tko obraduje hrvatsku povijest, VI

ne moe da prijee premo mnogih pitanja zapadne povi jesti. Fiksirana je i metoda znanstvenog rada na nju se obazreo Klai u svom rektorskom govoru g. 1902. N e k o l i k o r i j e i o historiji, n j e z i n o j za d a i i m e t o d i . Ali dok je i prije Klaia hrvatska povijesna nauka vodila rauna o opoj, nije uloga Hrvata u opoj povijesti uvijek tono poimana. Radi toga njemu, po njegovom vlastitom pripovijedanju, glavna briga bijae u prvom redu da prati i procjenjuje one openite povijesne momente, koji su od iz-naenja za Slavene, a naroito za Hrvate, pa da na taj nain ispravi kojekakva netona poimanja, koja se susreu i u najodlinijim povijesnim djelima, kad je rije o Hrvatima i o Slavenima. Na t a k v a ta je rado upozoravao svoje sluae kao to ih po vlastiom iskustvu, upuivae da nita ne prihvaaju k a o potpunu istinu, dolo to s a bilo koje strane, dok mu se ne procijeni vrijednost. J e d a n zaista vrlo zahvalan posao i za Klaia i "za njegove nasljednike na podruju ope povijesti! I tako u potpunoj harmoniji izmeu ope i hrvatske povijesti kretao ise blagoslovljeni Klaiev znanstveni rad. A veliki plodovi tog rada bijahu povodom, da ga je J u g o slavenska Akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu iza brala 17. prosinca 1896. z a svoga pravog lana, i da mu je Karlovo sveuilite u Pragu 23. veljae 1922. podijelilo poasni doktorat. Diploma mu je sveano predana u Za grebu 10. lipnja 1922. Dva do sada jedina odlikovanja u Klaievu ivotu, ali i odlikovanja, koja potpuno odgova rahu njegovom mjestu u hrvatskoj povijesnoj nauci. U visokoj starosti od sedamdesetidevet godina, ali u potpunoj duevnoj svjeini sklopio je Vjekoslav Klai, skoro perom u ruci, svoje oi na vjean poinak 1. jula 1928. II. Znanstveni je rad Vjekostlava Klaia na podruju hrvatske povijesti ogroman, a njegovo znaenje zasada VII

jo neprocjenjivo. Oko njega se kree jedna itava epoha u hrvatskoj historiografiji; generacije su od njega mnogo nauile, kao to e generacije imati vrlo mnogo da rade, a da barem donekle privedu kraju ono, to je Klai za poeo. Da je po ivio jo godinu dana i da je doivio, da se proslavi njegova osamdesetgodinjica, dai i tovatelji bili bi mu poklonili zbornik naunih radova iz onih po druja, na kojima je i sam radio. U takovu zborniku trebala bi svakako biti i Klaieva bibliografija, koja bi nauci vrlo dobro dola. T a k a v posao trai sada njegova smrt. A da se letimino pregleda taj rad, i to opet samo u glavnim fazama, mogu se izabrati razne polazne toke. Uzmimo jednu od najobinijih. Na onim istim naelima, na kojima se osniva graan sko drutvo, osniva se i drutvo znanosti. Naela su gra anskog drutva s l o b o d a i p o r e d a k ; ista su i naela znanosti, samo se tonije oznauju kao s 1 ob o d n o i s p i t i v a n j e i p r i k a z i v a n j e . Razlika izmeu graanskog drutva i drutva znanosti sastoji se u tome, to u graanskom drutvu sloboda i poredak idu redovito paralelno, to je u stvari jedno uvjet drugome. Bez slobode nema poretka, a bez poretka je i sloboda iluzorna. Na znanstvenom podruju, ako ostanemo kod naih dana, slobodno je ispitivanje kud i kamo jae od prikazivanja. Tek u nojnovije vrijeme dolazi i ovo do sve veeg znaenja, a samo kod neobino nadarenih naunih radnika dolaze ova dva smjera paralelno i harmoniki do izraaja. A oni dooe do izraaja i kod naeg Klaia. Njegove studije i lanci u V i j e n c u , u V j e s n i k u hrvat skog arheolokog drutva, u Radu Jugo slavenske Akademije i u Vjesniku ze m a l j s k o g , odnosno d r a v n o g A r h i v a napisani su ti duhu potpune slobode ispitivanja. I ako u svima ovim studijama Klai ima pred oima samo hrvatska pitanja, on ih, kako se razumije samo po sbi, prikazuje potpuno objektivno i stvarno. Piui u Hrvatskoj o hrvatVIII

skim problemima pisao .je potpuno objektivno i stvarno traei uvijek i svugdje istinu i nita drugo nego istinu. A obraujui u Hrvatskoj pitanja iz hrvatske povijesti, nije ih obraivao drukije nego to bi bio uinio, da je ivio u tuem svijetu i za nj radio. Svaki lanak i svaka studija daje uvijek neto novo; novo ne samo onda, kad se iznosi na javu kakav nov i nepoznat dokumenat, nego i kad se formuliraju novi pogledi i nazori Pero Vjekoslava Klaia obogauje hrvatsku povijesnu nauku od dana na dan. U svojim se studijama dotaknuo vrlo mnogih problema izriito povijesnih, dravnopravnih, kulturnohistorijskih, genealokih pa i literarnih. U R a d u J u g o s l a v e n s k e A k a d e m i j e izdao je temeljite rasprave: H r v a t s k a p l e m e n a od XL d o XVI. s t o l j e a , Rodoslovje k n ez o v a K r b a v s k i h od p l e m e n a Gusi, Hrvatski h e r c e z i i b a n i za K a r l a R o b e r t a i L j u d e vita L, Marturina, slavonska daa u srednjem vijeku, Plemii Svetaki ili Nobiles de Zempche, Hrvatska pragma tika sankcija, Banovanje kneza Nikole F r a n k o p a n a T r a k o g a . U studiji o hrvatskim plemenima obrauje jedno znamenito pitanje, koje stoji u vezi s pitanjem o autentinosti tako zvanog M e m o r i a 1 a, dokumenta, dodanog Solinskoj Historiji splitskog arciakona Tome. U domukentu je rije o poglavicama dvanaestorice hrvatskih plemena, koji su g. 1102. izabrali ugarskoga kralja Kolomana za kralja Hrvatske i Dalma cije. Povijest hrvatskih plemena ili hrvatskoga plemstva u srednjem vijeku na jednoj je strani utvrdila Klaiu autentinost M e m o r i a l a, a na drugoj dala prilino jasnu sliku o ureenju, ivotu, javnom i privatnom pravu onoga hrvatskog plemstva, koje je proizalo iz tih dva naest plemena. U XV. stoljeu plemstvo hrvatskoga podrijetla spominjalo je tih dvanaest plemena i iz njih su izvodili svoju lozu svi oni, koji su se uraunavali u hrvat sko plemstvo. Pravim hrvatskim plemiem smatrao se zapravo samo onaj, koji je mogao dokazati, da potjee IX

od jednoga od tih plemena. Takovi su plenuii uivali na roita prava i povlastice u hrvatskom kraljevstvu. Ova znamenita rasprava sluila je osnovom mnogima daljnim studijama o povijesti hrvatskoga plemstva, naro ito raspravama ravnatelja zemaljskog, sadanjeg dravnog, arhiva u Zagrebu dra I v a n a B o j n i i a u V j e s n i k u z e m a l j s k o g a r h i v a.*) Bojnii je vie puta ustvrdio, da su i sami ugarski kraljevi ak i u kasnije doba priznavali izriito hrvatsko plemstvo pa ga i sami podjeljivali. U raspravi o hrvatskoj pragmatikoj sankciji dokazao je Klai, d a je hrvatska pragmatika sankcija stvorena poglavito trudom biskupa Emerika Esterhazyja i da je rezolucija hrvatskoga sabora g. 1712. uperena protiv Ugarske, da s e njom istakne samosvojnost kraljevstva hrvatskoga. U g r a d j i z a p o v i j e s t knjiev n o s t i h r v a t s k e izdao je O b r a n u P a v l a R i tt e r a V i t e i z o v i a , u seriji publikacija M o n u m e n tia s p e c t a n t i a historiam Slavorum Me r i d i o n a l i u m Vramevu kroniku s raspravom o i votu i radu baruna Vramca i A c t a Keglevichiana a n n o r u m 13221527. Crtajui u predgovoru povjiest porodice Keglevi, pokazao je, kako su se Keglevii iz svojega prvotnog zaviaja k jugu od Velebita pod utje cajem jae sile polagano pomicali od juga k sjeveru, naj prije u poun^ke i pokupske krajeve, onda ti oblasti meu Savom i Dravom, dok napokon jedna grana njihova ne dopre do sjevernih krajeva kraljevine Ugarske. Po tome je zavruje Klai povjesnica Keglevia k a o neki prototip za sudbinu tolikih hrvatskih plemenitih rodova, koji su doivjeli jednaku ili slinu odiseju. Nigdje nije Klaiev rad na znanstvenom polju istrai vanja doao bolje do izraaja kao u V j e s n i k u ze m a l j s k o g odnosno d r a v n o g a r h i v a , koji je,
*) Usp. Prilog povijesti hrvatskog plemstva, god. L; Izvorne ple mike diplome (litterae armales) u kr, zem. arkivu, god. III,

pod Bojniievim urednitvom, poeo izlaziti g. 1899. U tom je asopisu Klai zastupan skoro u svakom goditu od prvog do zadnjeg, i u njemu izdao dvadeset i osam originalnih studija i dvanaest priloga. U njima je r a s pravio mnoga, esto i vrlo zamrena pitanja iz doba hrvatskih narodnih vladara, pa iz doba Arpadovia i tako redom dalje, dolazei ak i do poetka devetnaestog sto ljea. J e d n o kapitalno pitanje postavljeno je i rasvijet ljeno u raspravi P o r i j e k l o banske asti u H r v a t a , izdanoj ve u prvom svesku prve knjige V i j e s n i k a. U njoj je definitivno utvreno, da je samo kod Hrvata u najuem smislu rijei, kod Hrvata u pri morskim dijelovima stare rimske Dalmacije od istarske granice do rijeke Cetine, ime i ast banska dokumentarno fiksirana, po .piscima i ispravama, od polovice X. stoljea do izumra narodne dinastije i krunisanja ugarskoga kralja Kolomana g. 1102. I ako se u Bosni ban spominje ve g. 1153.1163., banska je ast faktino dola do zna enja tek u doba Kulinovo g. 1189. Oko polovice XIII. stoljea bijae u Dubrovniku opinskih dostojanstvenika, koji s e zvahu bani. Ime i ast bana potjee dakle iz Hrvatske u najuem smislu rijei pa odatle prelazi u Bosnu i Dubrovnik. B a n a u uoji Hrvatskoj spominje po prvi put bizantinski car Konstantin Porfirogenet u djelu D e a d m i n i s t r a n d o i m p e r i o ; zove ga b o a n o s i smatra vladarem kneevine, koja obuhvatae upe Kr bavu, Liku i Gacku, diaikle kasniju liko-krbavsku upa niju, a bijae neodvisna od hrvatske kneevine. Prve vijesti o* banu svjedoe i o tome, da je njegova vlast bila vrlo velika. Prije X. stoljea polazili su iz njihove sredine ak i ustanci na hrvatske knezove, koji se svr avahu kadikad kneevim ubijstvom. Iz prianja Einharda, ivotopisca Karla Velikoga, moe se zakljuiti, da je hrvatski knez u Dalmaciji Borna g. 818.821. pri druio dosadanju samostalnu bansku oblast svojoj kne evini, i da s e njegov namjesnik u toj pokorenoj oblasti nazvao b a n o m . K a o t a k a v nema nikakva udjela u poslovima ue Hrvatske IX. stoljea. Naprotiv u X. stoXI

Ijeu, u ddba, kad se hrvatska kneevina preobrazila u kraljevinu, ban je kraljev namjesnik i u uoj Hrvatskoj, Blai, uvaujui pripovijedanje Konstantina Porfirogeneta i injenicu, da u Hrvatskoj X, vijeka ima ostataka Avara, priklanja s e afarikovom, Daniievom i Mikloievom poimanju, da je naziv b a n postao od avarskoperzijskog b a j a n , ali doputa i mogunost germanskog podrijetla, kao kod k n e z od germ, k u n i n g i k r a l j od K a r l / ) S ovom se raspravom nije Klai rastao sa pravnopolitikim znaenjem hrvatske banske institucije, nego joj je posvetio svoju panju jo u dvjema raspravama. Dok je dosada radio s vijestima pisaca, prelazi u ras pravi H r v a t s k i b a n i z a n a r o d n e d i n a s t i e, izdanoj opet u prvom goditu V j e s n i k a Zemalj s k o g A r h i v a,* na isprave, da po njima odredi zna enje ove institucije u doba hrvatskih narodnih vladara. Prema ispravi kralja Petra Kreimira za samostan sv. Ivana u Biogradu Primorskom g. 1060. i prema njegovoj ispravi za samostan opatica sv. Tome u Biogradu g. 1069. bio je uz kralja ban Goyzo, Iz injenice, da ovaj ban zauzimlje u ispravama posebno mjesto meu svjedocima, zakljuuje Klai, da je banska ast u XI. stoljeu bila prva i najvia svjetovna ast. Bana Goyza zamijeni g. 1070. ban Zvonimir, koji s e u ispravama privatnih lica i juridikih osoba spomenje na poetku iza bizantinskoga cara i hrvatskog kralja. G. 1070.-1073- smatran je ban Zvonimir u hrvatskoj dravi prvim licem iza kralja. Dok za vladanja kralja Petra Kreimira (1059.-1073.) bi jahu dva bana, a za vladanja kralja Slavia jedan po imenu Petar (g. 1074.), ne moe s e dokumentima utvrditi za vladanja biveg bana Dknitrija Zvonimira (1076.-1087.) nijedan ban. Klai nasluuje, d a moda Zvonimir nije htio popuniti ast, koju je sam obnosio prije stupanja na prijestolje, ili da se u njegovoj osobi sjedinie krali)
*) Usp. Berneker, Slavisches etymologisches Worterbuch, Band Heidelberg 1913. pod rijeju b a n . Erster

XII

i ban, ili napokon, da su tada zapadno-evropske dravne uredbe, o kojima svjedoi v i c a r i u s r e g i s g. 1086., stale potiskivati hrvatske i slavenske. J e d n a isprava kralja Petra Kreimira g. 1062., prua Klaiu priliku, d a spomene bane prije g. 1059. i nalazi ih pet na broju. A iz itavoga svog razmatranja izvodi zakljuak, da su u X. i XI. stoljeu bani bili prva lica do kralja, da su davali svoj pristanak na kraljeva rje enja i odluke i da su, u nekim sluajevima, imali u rukama upravu dalmatinskih gradova. Ban je mogao biti ne samo kraljev namjesnik u Hrvatskoj, nego i namjesnik bizantinskoga cara u Dalmaciji. Banska je mo poste peno rasla, a u XL stoljeu doprla do tog stepena, da je ban, kao Dmitar Zvonimir, izborom mogao doi ak i na hrvatsko kraljevstvo prijestolje. U X. i XI. stoljeu bio je u hrvatskoj dravi samo po jedan ban, kao >to je bio i jedan kralj. Povijest banske institucije prati Klai dalje i poslije kritine g. 1102. U raspravi H r v a t s k i b a n a z a A r p a d o v i a , izdanoj u istom goditu V j e s n i k a , zadr ava se ponajvie kod linosti bana Belusa (1144.-1158. i 1163.), prvog znamenitijeg bana za vladanja Arpadovia. To bijae ovjek, koji je bansku ast podignuo do veilikog znaenja, tako da se o njoj vodilo rauna u C a rigradu, Kijevu i Rimu. Od Belusa svraa Klai pogled na bane prije i poslije njega, p a daje cjelokupnu sliku u banskoj asti u periodi od g. 1102.-1225. U ovo doba bilo je u Hrvatskoj i Dal maciji preko (trideset banova, ali, kao i u doba narodne dinastije, uvijek samo po jedan. Bani su svoju upravu vrili najvie tri do etiri godine. Samo je Belus banovao kakvih etrnaest godina. Neka lica obnaahu bansku ast po dva i tri puta, a neki su, u prekidu te vlasti, vrili dravne i dvorske slube u Ugarskoj. Meu ba novima javljaju se i kraljevi roaci pa i druga svojta. Ban je mogao kiti u isto doba i palatin u Ugarskoj; mnogi su obnosili i ast upana na sjeveru Drave i do njega Dunava, naroito u saladskoj ili imekoj upa-

xm

niji. Ban s e redovito spominje bez oznake zemlje, kojom je upravljao. G. 1181. javlja se ban Dalmacije i Hrvatske, a g. 1215. b a n u s S c l a v o n i a e . G. 1225. spominje se prvi b a n u s t o t i u s S c l a v o n i a e , Bana itave Slavonije nema dakle prije zlatne bule kralja Andrije II. g. 1222. Iz ovih se razlaganja vidi, koliko je svijetla unio Klai svojim studijama o nutarnjim prilikama i dravnopravnim pitanjima u doba starije hrvatske povijesti i kako nje govi lanci u mnogom pogledu upotpunjuju znamenitu raspravu Franje Rakoga N u t a r n j e stanje Hr v a t s k e p r i jjie XII. v i j e k a*) pa otvaraju put daljnim istraivanjima, koja imadu da rasvijetl eprilike, u kojima se razvijao hrvatski ivot sve do najnovijih vremena. J e d a n s e problem nie uz drugi, jedan upotpunjuje druge, svaki as niu nova pitanja, koja, kad ih obrade onako spretne ruke, kakove bijahu Rakijeve i Klaieve, dat e pravu sliku cjelokupnog, i politikog i kulturnog, hrvatskog ivota. Kao to (analizirasmo ovo nekoliko rasprava, tako bi bilo vrijedno uiniti to isto i s drugima, a kad bi se to uinilo, uinilo bi se ono, to je i sam Klai elio. On je, kako i sam rado isticae, iao za tim, da iznese i procijeni ono, na to bi se namjerio i to se njemu uka zalo vanim. Konaan sud preputae itaocima a naro ito onima, koji bi imali da podu dalje njegovim tragom. U V j e s n i k u A r h i v a ima jo vrlo mnogo dragocjenih rasprava, na koje je vrijedno svratiti panju, a da se istakne Klaievo znaenje za napredak hrvatske histo riografije. Tu su n. pr. rasprave: A d m i r a l i ratne m o r n a r i c e h r v a t s k e g. 1358.-1413., E i n B r i e f des Konigs L a d i s l a u s von Ungarn an Oderisius, Abt von Monte C a s s i n o , Du brovaka vlastela unjevia u Senju i Vinodolu, Osnutak m a n a s t i r a L e p o g l a v e
*) U Radu Jugoslavenske Akademije, knj. 70, 79, 91, 99, 105, 115 i 116, p a i posebice.

XIV

i p o v i j e s t n j e g o v a u XV. s t o l j e u , R e g n u m C r o a t i a e et D a l m a t i a e , B o r b a za h r v a t ske p r e k o s a v s k e krajeve i njihova reink o r p o r a c i j a 1814.-1822. U svojoj duhovitoj raspravi R e g n u m C r o a t i a e e t D a l m a t i a e , koija je izala na njemakom j<eziku u V j e s n i k u A r h i v a z a g . 1911. i odatle kasnije pretaonpana u djelu T o m a i -B o j n i i , Fundamente des S t a a t s r e c h t s des K o n i g r e i c h e s Kroat i e n (Zagreb 1918.), jer je lijepa dopuna poznatoj T o maievoj knjizi u hrvatsko-ugarskom ugovoru g. 1102., uzeo je Klai kao polaznu toku svom razmatranju utemeljiteljnu ispravu za benediktinski samostan sv. Petra u Rabu g .1059. U njoj se po prvi put spominje C r o a t i a e D a l m a t i a e q u e r e g n u m . Prema tome su se podruja Hrvatske i Dalmacije, koja u IX. i X. vijeku bi jahu jo odijeljena jedno od drugoga, poimala i oznai vala sada k a o j e d i n s t v e n a d r a v a . Takovo se poimanje javlja za vladanja kralja Petra Kreimira g. 1066. i 1069. Dakle g. 1059.-1069. Hrvatska i Dalmacija smatrane su jedinstvenom dravom, a to su faktino i bide. U itakovu stanju ostadoe i poslije smrti Petra K r e imira g. 1073. Dmitar Zvinimir izabran je g. 1076. kra ljem Hrvata i Dalmatinaca, a kod njegovog izbora dolazi izraz r e g n u m (u singularu) opet u upotrebu. Taj se pojam susree kod Stjepana II. g. 1088.-89., kod Kolomana g. 1102., p a dalje g. 1171., 1178. i 1160. Jedinstvenom dravom smatrane su Hrvatska i Dalmacija i za bizan tinskog vladanja g. 1176.-1180. K a d se pak iza smrti bi zantinskoga cara Emanuela g. 1180. hrvatsko-dalmatinska drava vratila ugarskim kraljevima iz kue Arpad, naziv se r e g n u m za Hrvatsku i Dalmaciju rjee upo trebljava i ee zamjenjuje nazivima d u c a t u s i h a n a t u s . Ali i ti nazivi jo uvijek obuhvataju Hrvatsku i Dalmaciju i smatraju ih jedinstvenom cjelinom; uprava je u rukama jednoga jedinog bana ili hercega. Tako g. 1183.-1269. U XII. stoljeu bijae poimanje, da Hrvatska i Dalmacija tvore jedinstvenu dravu, tako jako, da se XV

ova oba naziva uzimlju sinonimno; i ime H r v a t s k a i ime D a l m a c i j a moe samo sobom oznaivati itavu dravu. T o se i dogaa u Dukljanskom ljetopisu, kod arapskog geografa Idrisi, kod splitskog arciakona Tome (1200.-1268.), kod splitskog kroniara Mica Madii de Barbazanis u prvoj polovici XIV. stoljea, pa i za prvih godina vladanja kralja Ljudevita Velikoga. Tek s g. 1359. poimlje ugarska dvorska kancelarija oznaivati Dalmaciju i Hrvatsku kao r e g n a D a 1m a t i a e e t C r o a t i a e ali kod kue ivi pojam o jedinstvenoj dravi, ili barem jedinstvenom podruju, i dalje. To dolazi do izraza i u djelu osnivaa hrvatske povijesti I v a n a L u c i u s a: D e r e g n o Dalmat i a e e t C r o a t i a e l i b r i s e x g. 1666.
f

Ova je Klaieva studija izala u V j e s n i k u g. 1911., godinu dana kasnije nego to se razmahala otra ma arska kritika o Tomaievu dravnopravnom djelu, o kojoj je V j e s n i k ba g. 1911, vodio rauna.*) Ovoliko o Klaievim raspravama. A to, to je dosad reeno, mislim, da je dovoljno svjedoanstvo o velikom znaenju Klaieva rada na ispitivanju znamenitijih pro blema iz starije hrvatske povijesti, naroito iz dobe hrvatske narodne dinastije. U svakoj svojoj raspravi Klai je majstorskom vjetinom svladao materijal, na kome je gradio svoje tvrdnje i kojim je fiksirao pojedine injenice. Obraujui sredovjena hrvatska pitanja u prvom je redu imao prodrijeti u bit isprava, glavnog sre dovjenog materijala. Isprave je obraivao skoro samo u povijesne svrhe, da iz njih izvue to vie podataka. U samu strukturu isprava, u njihovu diplomatiku stranu, redovito nije ulazio. Ali itekavi ve na sveuilitu, iz predavanja i vjeba kod bekog profesora Sickela, vje tinu za prosuivanje isprava, nije se nikada naao u ne prilici, k a d ih je imao (upotrebljavati.
*) Prijevod kritike Ivana Karacsotny i protukritika Dane Grubera u Vjesniku XIIL str. 65.113.

XVI

in.
U potpunom skladu <sa svojim raspravama napisao je Klai nekoliko djela, feojia u hrvatskoj literaturi ispunjuju velike praznine; treba rei ispunjuju, a ne ispunjavahu jer jo i danas, i ako je kod nekih prolo mnogo godina, otkad su izdana, mijesu izgubila svoje znaenje. I ovdje se Klai naao ne samo pred povijeu nego i pred geo grafijom i kulturnom povijeu. G. 1878. izdala je M at i c a H r v a t s k a njegov P r i r o d n i zemljopis H r v a t s k e , knjigu, koja po prvi put crta geografske i prirodne prilike Hrvatske; ona je upoznala iroku jav nost s pitanjima, koja do nje bijahu vrlo malo poznata. Njezin nastavak je Z e m l j o p i s B o s n e , napisan po vodom okupacije Bosne i Hercegovine po Austro-Ugarskoj, koji je opet izdala M a t i c a H r v a t s k a . I kod jedne i kod druge knjige imao je Klai vrlo malo pret hodnih radova na raspolaganju, ali kod druge je bilo jo vie potekoa nego kod prve. Zemljopis Bosne ne ogra niuje s e samo na geografsku stranu, nego zahvaa i u etnografiju i statistiku a ne prelazi ni preko znamenitijih povijesnih i kulturno-povijesnih momenata. Ali u prvom redu daje knjiga novi jai impuls hrvatstvu u Bosni i Hercegovini. Trea Klaieva knjiga O p i s z e m a l j a u k o j i h o b i t a va j u H r v a t i , izdana u tri sveska od Drutva sv. Jeronima g. 1880.-1883., proiruje pogled od Hrvatske i Bosne na sve zemlje, u kojima ive Hrvati. Tu je rije o Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Istri, Bosni i Hercego vini, p a ak i o Austriji, Ugarskoj, Moravskoj i Italiji, gdje god su razasute hrvatske kolonije. S v e su te zemlje opisane sa raznih gledita: geografskoga, etnografskog, povijesnog i kulturno-povijesnog. Nije pretjerano, kad se jo i danas istie, da je zapravo ova knjiga otkrila Hrva tima roenu grudu, kao to i njegov A t l a s z a h r v a t s k u p o vj e s t n i c u, i ako tampan g. 1888., moe jo uvijek da vrlo dobro poslui naunim i praktinim potre bama. XVII

Prikazivajui rad Vjekoslava Klaia na polju hrvatske povijesti jo je znamenitiji od rada na geografskom polju. Dok je svojim raspravama mnogo doprinio napretku hrvatske povijesne nauke, sintetinim je djelima pruio hrvatskoj javnosti novu orijentaciju u povijesti i upotpu nio joj znanje, koje joj je pruila Smiiklasova Povijest Hrvatska. G. 1882. izdao je svoju P o v i j e s t Bosne d o p r o p a s t i k r a l j e v s t v a , prvu kritinu povijest Bosne, koja je zadrala svoje znaenje sve do danas, a time, to je, osim na hrvatskom jeziku, izala i u nje makom i madarslkom prijevodu, otvorila i stranom svi jetu pogled u bosansku prolost. Kod toga svog pothvata imao se Klai kretati na skoro sasvim neobraenom po druju. Podatke za najstariju prolost Bosne sakupljao je iz Orbinijeva djela I I r e g n o d e g l i S l a v i , iz Lucarijeva o p i o s o r i s t r e t t o d e g l i a n n a l i d i R a g u s a, iz Luciusova D e regno Dalmatiae e t C r o a t i a e , iz solinske povijesti splitskog arciakona Tome, Ritter-Vitezovieve Bosna. Captiva, Du-Cangeova I l l y r i c u m v e t u s e t n o v u m , F a r latijeva I l l y r i c u m s a c r u m , Lastieve E p i to m e vetustatum Bosniensis provinciae. Neto vie pomoi pruila mu je knjiga Maksdmilijana Schimeka P o 1 i t i 5c h e Geschichte des Konigreiches B o s n i e n u n d R a m a, Rajieva I s t o r i j a r a z n i h slavenskih n a r o d o v , Pejaevieva H i s't o r i a S e r v i a e , i Johann Chirstian Engelova G e s c h i c h t e des Ungarischen Reiches und s e i n e r Neb e n l a n d e r . Prvi se Klai naiao pred zadatkom da obradi u povijesne svrhe diplomatiki materijal, koji do tada bijae pristupaan u Karano-Tvrtkovievim S r pskim spomenicima, u afariikovim P a m a t k y dfevniho piisemnictvf Jihoslovanuv, u Mikloievim M o n u m e n t a s e r b i c a i u Pucievim S p o m e n i c i m a s r p s k i m . To je bila prva prilika da povue paralelu izmeu isprava zapadnih i istonih obiljeja, posao, koji mu je vrlo dobro doao kasnije, kad se redovito zadravao, kako je spomenuto, kod hrvatskih XVIII

isprava. Najbolju mu pomo pruie Rakijeve rasprave P o k r e t na s l o v e n s k o m jugu k o n c e m XIV. i poetkom XV. v i j e k a * ) i B o g u m i l i i P a t a r e n i , * * ) onda knjiga Boidara Petranovia: B o g u mili, crkva bosanska i krani, Ljubieva P o v j e s n i k a i s t r a i v a n j a o H r v o j i***) i na pokon Ruvareva rasprava N e t o o Bosni.****) Pri pravan posao za pisanje bosanske povijesti bijae svakako vrlo teak, ali nije mogao da ostane bez blagoslovljena ploda. Rad na polju zemljopisa i povijesti Bosne u doba 1878. do 1882., kad je pronicavi Klaiev duh mogao da ispravno prosudi planove, to se kovahu o budunosti Bosne i Hercegovine, otvorio mu je neke jasne poglede u budu nost, o emu svjedoi njegov sud o kralju Stjepanu Tvrtku, izreen na str. 190. Povijesti Bosne: On bijae sada u istinu vladar velikomu dielu zemalja krune Zvonimirove i Duanove; on bjee poluio, za im su hrvatski i srbski vladari \zalud teili; on bjee pod svojim ezlom ujedinio Hrvate i Srbe u jednu dravu, Bosna, koja je neko bila prikovana sad uz Srbiju, sad uz Hrvatsku, pola je sre ditem, a oko nje se skupie ostaci poruene drave hrvatske i srbske. Osobito je na glasu Klaieva P o v i j e s t Hrvata o d n a j s t a r i j i h v r e m e n a d o s v r e t k a XIX. s t o 1 j e *a, od koje je dosad izalo pet knjiga i u njima obraeno doba od najstarijih vremena do g. 1608. Klaieva namjera bijae, da itavu hrvatsku povijest obradi u etiri knjige. Prva je imala ii od najstarijih vremena do g. 1301., druga do g, 1526., do bitke na Mohakom polju, trea do smrti Karla III. g. 1740., a etvrta je imala za poeti s Marijom Terezijom i 'zavriti s krajem XIX. sto ljea. Djelo je imalo biti realizacija Klaievih sanja i elja
*) R a d Jugoslav. Akad II-IV. **) R a d VII i VIII. ***) Rad XXVI. ****) Godinjica Nikole upia II.

XIX

mladih i zrelijih godina, pothvat, kome je mislio, da je vrijedno posvetiti itavu intelektualnu isnagu. Sintetika hrvatska povijest nije smjela dati prednost jednom raz doblju ma tetu drugoga samo zato, to je jedan period literarno bolje obraen od drugoga, to je za jednog obje lodanjeno vie izvora nego za drugog. A jedna zaokru ena slika nije se nikako dala izvesti samo na osnovi nje govih i tuih radova. Mnogo i mnogo partija trebalo j>e sasvim nanovo i samostalno obraditi ne izbjegavajui ni arhivski materijal. Klai je tako i radio, a posljedica tog rada bijae, da se prvi plan postepeno mijenjao i djelo postajalo kud i kamo opirnije, nego to bijae u poetku zamiljeno. Piui drugu knjigu, njegovu ,jie panju osobito zadrao XIV. vijek, pa je tek s krajem etvrte knjige doao do g. 1526., gdje je morala svriti druga. Peta se knjiga zadrava naroito na kulturnoj povijesti do ove godine, pa onda zahvaa u doba do g. 1608, Prvi svezak este knjige, zadnji dio, koji je pokojni Klai tako uzorno obradio, ne ide dalje od ove godine. Tu je zapravo samo kulturna povijest hrvatska od 1526. do 1608. Nelkako predviajui veliko odgojno znaenje srvoga djela za hrvatski narod napisao je u predgovoru ove rijei: Odkad se je Hrvat pojavio na obalama sinjega mora, kroiz dvanaest stoljea i vie prkosi on isvemu, to ga hoe da zatre, te je neizcrpivom ustrajnou obranio i odrao svoje ime, svoju individualnost i svoj t e r i t o r i j . . . Hrvatski je narod svojom otpornom snagom suzbio dosad svaku silu i tako se odrao kroz tolika stoljea. P o v i j e s t B o s n e i P o v i j e s t H r v a t a tvore s dragocijenim Klaievim monografijama harmoninu cje linu. Autor je uvijek i svugdje na potpunoj naunoj visini; nema nigdje nita, to bi moglo naruiti harmoniju ispiti vanja i prikazivanja. Harmonija postoji i na drugoj strani. Sintetina su djela namijenjena irokoj javnosti, ali tako, da i nauka ne ostaje kratkih rukava. Rasprave idu u prvom redu u korist nauke, koja opet sa svoje strane ne XX

smije da ostane po strani od iroke javnosti. Uvijek jedan smjer upotpunjuje drugi, _ Prikazivanja u cjelini davaju i druga Klaieva djela, naroito Bribirski kneizovi od plemena u b i d o g o d . 1347. (Zagreb 1897.), K r k i k n e z o v i F r a n k o p a n i , knjiga I, (Zagreb 1901.) i i v o t i djela Pavla Rittera Vitezovia (Zagreb 1914,). Ove su tri knjige izale u izdanju Matice Hrvatske. Knjiga o Frankopanima je od osobite vanosti za povijest i kulturnu prolost hrvatskoga primorja, a knjiga o Vitezoviu, mlaem savremeniku zagrebakoga kanonika Jurja Ratkay, autora djela M e m o r i a r e g n u m et banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae e t S l a v o n i a e , i historika Ivana Luciusa, vrijedi kao kulturnopovijesna monografija prvoga reda. U njoj se potpuno zaokrueena slika Vitezovieva ivota i djelo vanja, njegova rada na pjesnikom, povijesnom i politi kom polju. I sam autor bijae potpuno zadovoljan tom svojom knjigom, to je kod Klaia bilo vrlo rijetko. U skupinu Klaievih zaokruenih prikaza ide i K n j i a r s t v o u H r v a t a (Zagreb 1922.), gdje je rije o izdavanju i irenju hrvatske knjige od 16. stoljea do naj novijih vremena. U z Vitezovia poklonio je svoju panju, u jednoj kraoj brouri, Vatroslavu Lisinskome. Knjiici je naslov: V a t r o s l a v L i s i n s k i i p r v e dvije h r v a t s k e o p e r e (Zagreb 1919.). IV. U Klaievu naunom radu nije nikako smio ostati po strani njegov bijeli Zagreb, koji je toplo i iskreno ljubio, kao da mu je roeni sin, te se za njegov napredak i sam mnogo brinuo i radio. K a d je g, 1925. prireena K u l tu r n o - h i s t o r i j s k a i z l o b a g r a d a Z a g r e b a , bilo j-e sasvim prirodno, da njezinim predsjednikom nije mogao biti nitko drugi nego Klai. Za njega bijae to ne obina poast, kao to mu je izbor za zaasnoga graanina zagrebakoga bio najmilije odlikovanje. Takovu poast XXI

bio bi Klai zasluio kao hrvatski historik i da s e mije poblie bavio prolou grada Zagreba. Ali on je i ovdje dao mnogo toga, to ima trajnu vrijednost. Na Zagreb se esto navraa, kad treba da spomene zagrebaki kaptol, zagrebaku biskupiju i nadbiskupiju pa naroito kad obraduje u bilo koje svrhe materijal kaptolskog arhiva. Ali za zagrebaku povijest od osobite je vanosti izdanje S t a t u t a g r a d a Z a g r e b a o d g. 1609. i - r e f o r m a n j e g o v a g. 1618. (Zagreb 1912.), gdje je i posebna studija o samom statutu. Dok u ovom djelu, koje ima strogo znanstven karakter i daje itaocima u ruke jedan znamenit spomenik, koji lijepo pristaje Tkalievu izdanju izagrebakih spomenika,*) nije smjelo biti mjesta Klaiievim simpatijama prema Zagrebu, do oe ove do izraaja u malom dijelcu Z a g r e b 1019. 1913. Taj spis poinje autor rijeima: Kau, da ruski narod zove Moskvu srcem ruske izemlje, a Petrograd okom njezinim. Hrvatima je Zagreb i oko i srce njihovo, ma da stoji na periferiji hrvatskih zemalja. I najtii kucaj toga srca osjea se i oziva po svoj Hrvatiji: i na Primorju u Spljetu i u Dubrovniku, i u Zagorju u Mostaru i S a r a jevu, i u Podunavlju u Zemunu i Osijeku. Hrvatu je Za greb jo i vie: on mu je sve i sva. Sravni Zagreb sa zemljom, pa je nestalo i Hrvatske za sve vijeke. ivjeli bi dodue Hrvati i dalje, razasuti i obnemogili; ali onoga Hrvatstva s a svima svojim vrlinama i porocima, kako se razvio kroz decenija i stoljea nikad vie. Njemu je tijelo i dua jedino Zagreb, gdje no su pohranjene sve predaje i isprave njegove. Nije manje od poetka spisa karakte ristian njegov svretak: Priaju, da je staro zagrebako vrelo Manduevac imalo nekad toliko arobnu silu, da se nitko, koji bi se napio njegove vode, nije mogao rastati sa Zagrebom, Dao Bog, da i duevno vrelo zagrebakoga Hrvatstva bude udotvorno, p a da se svi, koji mu se jednom prikljue, pa bili i najljui dumani nai, nikad vie
*) Monumenta hiistorica lib. reg. civitatis Zagrabiae. I.-XI, Zagreb 1889.-1905.

XXII

ne bi mogli otresti ni Zagreba, ni Hrvatstva, ni Slaven stva. Malo je koji ovjek od znanosti dao ovoliko osje aja prema gradu, gdje je ivio i radio, kao to je dao Klai prema Zagrebu. Ali -njegove rijei jasno odavaju, da ovo svoje mezime niiije mogao zamisliti drukije nego kao sredite hrvatske nauke. V. Zadnje znanstvene radnje, koje su izale iz Klaieva pera jesu: D v a s l o v e n s k a u e n j a k a o s t a r i j o j h i s t o r i j i H r v a t a d o 1102. g o d i n e u Z b o r n i k u k r a l j a T o m i s l a v a , izdanom od J u goslavenske Akademije g. 1925., N a r o d n i s a b o r i krunisanje kralja na D u v a n j i s k o m polju i H r v a t s k i s a b o r i d o g. 1790. u Z b o r n i k u M a t i c e H r v a t s k e o tisuoj godinjici Hrvatskoga Kraljevstva, izdanom 1925., P r i l o z i hrvatskoj h i s t o r i j i >za n a r o d n i h v l a d a r a u N a s t a v n o m V j e s n i k u , knjiga XXXIII. g. 1925. Pretee sveuilita, Postanak i razvitak sveui l i t a i F i l o z o f s k i f a k u l t e t u Spomenici A k a demikoga Senata izdanoj g. 1925. povodom pedesetgodinjice zagrebakoga Sveuilita (1874.1924.), i na pokon C r v e n a H r v a t s k a i C r v e n a R u s i j a u osmoj knjigi H r v a t s k o g k o l a Matice Hrvatske g. 1927. Ve ovi sami naslovi pokazuju, koliko se zanimljivih pitanja otvorilo pred starakim, ali i ivim oima Vjekoslava Klaia, k a k o je bilo neophodno potrebito da ih po stavi prije smrti i da im poitrai rjeenja, a da s e na njih ne zaboravi. Evo ovdje nekoliko problema, i to vrlo za nimljivih i zapletenih, iz dobe hrvatske narodne dinastije, omiljelog podruja i Klaia i Rakoga ova ,se dva nauenjaka uvijek lijepo i harmoniki podudaraju. U Zbor niku kralja Tomislav'a analizirao je i korigirao nekoliko zanimljivih tvrdnja, koje iznesose sadanji biskup u Krku dr, J o s i p Srebrni i sadanji profesor zagrebakog sveui lita dr. Ljudevit Hauptmann. Rije je ovdje o odnosu XXIII

pape Ivana X, prema crkvenim prilikama u Hrvatskoj i Dalmaciji, o dokinuu hrvatske biskupije u Ninu, o split skim crkvenim saborima g. 925. i 928. pa o autentinosti njihovih spisa, o borbi izmeu latinske i slavenske litur gije i o tumaenju mnogih fakata iz ove dobe ne samo pomou povijesti nego i pomou drugih nauka, koje, na roito kod zapletih pitanja, pomau povijesti. U lanku Narodni sabor i krunisanje k r a l j a n a D u v a n j s k o m p o l j u dolazi Klai do zakljuka, da je Saborovanje i krunisanje na Duvanjskom polju ne samo vjerojatno nego i izvjesno. Ovaj sabor ostao je narodu osobito u pameti, jer je tada knez hrvatslki priznat za kralja i po papi i po caru u Bizantu, Od papinskog je legata primio pomazanje za kralja i insignija kraljevske asti i vlasti. To je bilo zavruje Klai prvo krunisanje na tlu stare Dalmacije a na zemljitu, na kojem se bijahu udomili Hrvati i Srbi, te stvorili vie manjih i veih oblasti. Prikaz o hrvatskim saborima podijeljen je u est po glavlja. U prvome je rije o hrvatskim saborima za vla dara hrvatske krvi (679.1102.), u drugom o saborima za vladara tue krvi do g. 1409., u treem o hrvatskim i slavonskim saborima od g. 1409. do boja na Muhakom polju g, 1526., u etvrtom o saborima kraljevina Dalma cije, Hrvatske i Slavonije od g. 1526. do 1608., u petom o odnoaju hrvatsko-slavonskih sabora prema ugarskim do g. 1608. i napokon u estom o hrvatskim saborima XVII. i XVIII. stoljea (1608.1790.). Klai obrauje ovo pitanje s a izriito povijesnog stanovita pa na taj nain daje prvu podlogu za obraivanje istog pitanja i s a pravnopolitikog. A kako se strogo dri saborskih spisa pa neke od njih donosi u reprodukciji, prua mogunost i obradbi akata sa drugih gledita. Obraivanje dravnih a i drugih a k a t a ulazi tek malo po malo u d i p l o m a t i k u , nauku o ispravama, koja je vrlo malo pola dalje od srednjega vijeka. Kod nas nijesu ni sredovjene isprave jo dovoljno diplomatiki obraene pa pogotovo ne ostali pisani ma terijal. Vrijeme ima mnogo toga da nadoknadi. XXIV

Karakteristine su Klaieve rijei na poetku studije: ^Ni u jednoj ustanovi javnoga ivota ne ogleda se tako ivo i izrazito suverenost i samoodredjenje kojega naroda, kao u njegovim dravnim skuptinama ili saborima. J e r tu narod ili isav na okupu ili po svojim zastupnicima po svojoj miloj volji odluuje o svojoj srei, o svojem blago stanju i budunosti. Dakako da se u takvim skuptinama ili isaborima mogu sastajati samo slobodni narodi; po odredbama tih sabora mogue je omjeriti i kulturno istanje pojedinih naroda u stanovito vrijeme. Raspravljajui o hrvatskim saborima, postavlja Klai na dnevni red pitanje o suverenosti i samoodreenju hrvatskoga naroda, o nje govoj odgovornosti za slobodan ivot i za uvanje kultur nih tekovina. Pred tim se istim pitanjima nalazi u ras pravi P r i l o z i z a h i s t o r i j u d r a v n o g a p r a v a h r v a t s k o g a , izdanoj u V j e s n i k u k r . d r a v n o g a r k i v a u Z a g r e b u god. III., 1928. Tu je na poetku istaknuo, da su Hrvati uvijek pazili, da u javnom ivotu odre ne samo steena prava jus acquisitum, pred kojim se klanja itav kulturni svijet! i da steknu nova. Radi toga su uvijek imali pred oima kraljevske rezolucije i reskriptive o raznim pravima i povlasticama pa neprestano nastojali, da saborima sauvaju zakonsku vlast. Neprekidno s e radilo na tome, da Hrvatskoj ostane ne samo kne nego i karakter kraljevine, Hrvatsku kao politiki narod priznaje i hrvatsko-ugarska nagodba od g. 1868.; Klai se sada pozivlje na Pliverieve dokaze, da je Hrvatska po nagodbi ostala i d r a v a . Klaievi prilozi za spomenicu povodom pedesetgodimjice sveuilita davaju u neku ruku zanimive podatke o kulturnoj povijesti novijih vremena. Njegovo razlaganje zahvaa u XVI. stoljee, kad ne bijae tako povoljnih prilika, da bi se u Zagrebu i uope u Hrvatskoj mogle razviti kole za vie nauke. Pogled mu se svraa na sveuilita u tuini, Italiji, Austriji, ekoj, Poljskoj, ta jerskoj, Ugarskoj, Njemakoj i Francuskoj, koja su poha ali mladi Hrvati. Rije je dalje o kolegijima u Bologni, Beu, Rimu i Lorettu, o pavlinskoj filozofiji i teologiji u XXV

Lepoglavi, o isusovakoj akademiji u Zagrebu, o koli za politike i kameralne nauke u Varadinu i Zagrebu, o akademiji znanosti u Zagrebu i napokon o pravoslovnoj akademiji u Zagrebu. To je neki opiran uvod u drugo poglavlje, koje je namijenjeno postanku i razvitku sveui lita i u kome se potanko analizuje z a k o n s k i l a n a k o utemeljenju sveuilita u glavnom ze m a l j s k o m g r a d i t Z a g r e b u od 5, sijenja 1874. Opisuje se sveanost otvorenja sveuilita 19. listopada iste godine, instalacije rektora, koje potrajae do 19. listo pada 1906. T a d a bi, radi demonstracije jednog dijela s v e uiline mladei protiv rektora, ukinuta, kako k a e Klai, ta lijepa i srdana sveanost,, koja je podravala intimnu vezu izmeu profesora i njihovih sihiaa u sveuilitu. U lanku C r v e n a H r v a t s k a i C r v e n a R u s i j a utvruje Klai opstanak Crvene Hrvatske, koju spominje Dukljanska kronika. Za bolje razumijevanje po stanja Crvene Hrvatske na slavenskom jugu osvre se na Bijelu i Crvenu Rusiju meu istonim Slavenima. Na mjeravajui -se na sline naizive primjeuje Klai: Takovo opetovanje topografskih tema n-ije nita sluajno na samo voljno, nego se osniva na prastarom obiaju, da iseljenici redovito nazivaju rijeke, gore i naselja u svojim novim obitavalitima imenima iz swoj>e stare domovine,

VI.
K a o to se Klaiu u mladim godinama usadila u duu ljubav za znanost, tako ga je doskora zanijela i umjetnost, u prvom redu glazba. I njoj se podao itavom svojom poetinom duom. Ve k a o sjemenitarac aktivno je uestvovao u glazbenim priredbama drutva S i k l a d n o g l a s j e . Kasnije se odvaio i na ravnjanje orkestrom pa i komponiranje. Njegova se kompozicija iz mladih dana S v r a a n j e , po Preradovievoj pjesmi M i s l i m o j e , pjeva jo i danas po Hrvatskoj, a i izvan njenih granica. Na gimnaziji je osnovao djaki oalkestar, a k a s nije je ravnao okrestrom Hrvatskog Sokola. Skoro punih XXVI

etrdeset godina bijae lan ravnateljstva Hrvatskog Zlazbenog Gavoda, za koji je izradio pravilnik i naunu osnovu za djake. Uredjivao je i glazbeni asopis G u s l e i u njemu izdao nekoliko lijepih glazbenih studija i kri tikih prikaza. Za hrvatsku je lijepu iknjievnost mnogo uradio kao urednik knjievnih listova H r v a t s k e L i p e (1785.) i V i j e n c a (1882.1889.). Za jedan i drugi asopis napisao je mnogo lanaka i prikaza k a o T o m i s l a v p r v i k r a l j h r v a t s k i , N e t o o t e h n i c i engi-age, G r o b n i k o polje, G e n e r a l M a t i j a R u k a v i n a u T r o g i r u pa ivotopise Franje M a r k o vica, Ferde Becia, J o s i p a E u g e n a T o m i a i drugih. Njegova saradnjia u V i j e n c u nije ograniena na doba njegova uredjivanja. Mnogo je po dupirao i rad M a t i c e H r v a t s k e ; neko je doba bio i lanom njezina odbora. Uz Sveuilite, Akademiju, Maticu Hrvatsku i Hrvatski Glazbeni Zavod mnogo je mario i za zagrebaki Arhiv. Klai, ovjek potpuno odan istoj tastorijiskoj nauci, bijae oduevljeni pristaa rada u arhivima, sabiranja, obradjivanja i izdavanja arhivskog materijala. Imao je neobino mnogo smisla iza znaenje administrativnog arhivskog zvanja i rada, pa ni on, kao ni mnogi drugi, nije mogao a da ne sudi nemar, kojim se dan danas gleda na kul turne i znanstvene institucije. Onom istom znanstvenom ozbiljnou, kojom se odli kuju Klaieva znanstvena djela i rasprave, odlikuju se i njegovi udbenici za srednje kole pa i historijiski' lanci, izdani u raznim zgodama u revijama i novinama. Radi toga i lanci, koji se nalaze u ovoj knjizi, imadu vie nego samo momentano znaenje. K a d u prvom lanku V j e r o d a j n i c a d r a L j u d e v i t a G a j a z a s a b o r g. 1848. Klai spominje, da se ni u em drugom ne ogleda tako jasno i odreeno samosvojni dravni ivot Hrvatske, k a o u hrvatskim sa borima, onda su te rijei kratak refleks njegovog nastojanjia, da se znanstvenom obradbom fiksira znaenje XXVII

sabora u hrvatskom javnom ivotu. lanak R e g n u m r e g n o n o n p r a e s c r i b i t l e g e s odreuje pravo mjesto jednoj injenici, koja je bila polaznom takom borba Hrvata protiv Ugarske. U lanku polemikog karaktera B o s a n s k a c r k v a i P a t a r e n i revol tira se Klaiev nauni temperamenat, kad se jasne stra nice bosanske prolosti namjerno preradjuju, a da se udovolji kojekakvim sadanjim politikim programima. S Klaievim prvim istupom na znanstvenom polju hrvatske povijesti, moglo bi se rei s njegovim malim djelcem H r v a t i i H r v a t s k a , poinje njegovo kri tino zahvaanje u velik broj pitanja prvoga reda. U harmonikom se redu niu pitanja o banskoj asti, o ple menima, hrvatskom kraljevstvu i njegovom dravnoprav nom i politikom znaenju, o kontinuitetu kraljevstva i poslije sklopljene veze sa Ugarskom, o saborima, kao izrazom dravnog ivota i uvijek budne ideje samostal nosti. Sve su to neobino vani momenti politikog i vota, koji poprimaju jo jae konture kad im se razmotri kulturna pozadina i okvir, I s tim rauna Klai; ne ostaje samo kod kulture starih vremena nego ide dalje sve do naih dana, k a d hrvatska kultura daje velike injenice kao to su zavodi za viu naobrazbu i moderno sveui lite. U vezi s kulturom poinju Hrvati svoj ivot, u kul turi ga nastavljaju i dovode do naih dana. Visoka kul tura javnog ivota treba da se odrazuje i u znanstvenom radu visokog stepena. A u takovom radu ima Vjekoslav Klai jedno od ljepih mjesta.

XXVIII

VJERODAJNICA DRA LJUDEVITA GAJA za sabor god, 1848,

Ni u emu drugom ne ogleda se tako jasno i odreeno samosvojni dravni ivot Hrvatske, kao u hrvatskim sa borima, A ti su sabori jo zamaniji za javni ivot Hrvat ske, kad uvaimo, da su se sabori sastajali ne samo za narodne dinastije, nego da su i svi ostali vladari tue krvi bez iznimke sve do god. 1918. potivali nikad po gaeno pravo Hrvata, da u svom saboru odluuju o svojoj sudbini i svojim poslovima. Ni najljui centralista i germanizator J o s i p II. Habsburgovac, koji je u itavom vladanju svojem obustavio ustav, nije dirao u hrvatski sabor. Za njegova kraljevanja sastao se hrvatski sabor pet puta (god. 1781., 1783., 1784. i 1785.), pae na potonjem saboru od 31. kolovoza g. 1785, instaliran bi alosne uspomene grof Franjo B a l a a (Balassa) za hrvatskoga bana. U neprekinutom n i z u hrvatskih sabora kroz vie od tisuu godina smatrati nam je sabor od godine 1848. najznamenitijim. Izmeu stotine i stotine sabora naih bilo je dodue nada sve znamenitih sabora, kao onaj na Duvanjskom polju (god. 925.), zatim sabor na obalama Drave (1102.), sabor itave Slavonije god. 1273. u Zagrebu, veliki sabor Hrvatske i Dalmacije god. 1396. u Ninu, slavonski sabor god. 1477. u Zdencima, hrvatski sabor g. 1494. u Bihau, izborni sabori god. 1527, na Ce tinu i Dubravi, sabor trojedne kraljevine Dalmacije, Hrvat ske i Slavonije god. 1712. u Zagrebu, te napokon sabor u Zagrebu godine 1847., na kojem bi za sve vijeke potisnut latinski jezik iz javnoga ivota, i na njegovo mjesto po-

1 Klai

dignut na diplomatski jezik narodni jezik hrvatski. Ali sve te sabore daleko natkriljuje sabor hrvatski, obdravan u Zagrebu 5. lipnja i slijedeih dana god. 1848. Mnogo ima razloga, zato nam je smatrati sabor od god. 1848. najznamenitijim u tisugodinjoj historiji parla mentarnoga ivota u Hrvatskoj. Otkad je u Hrvatskoj prevladao bio feudalizam, kroz stoljea je hrvatski sabor bio staleko zastupstvo, u kojem su samo privilegovani stalei (sveenstvo, plemstvo veliko i malo, i donekle graanstvo) odluivali, dok je ogromna gomila puka bila iz njega posve iskljuena. I tako ni najumniji muevi narodnoga pokreta hrvatskoga, kao Gaj, oba Maurania, Vraz i drugi nijesu mogli u sabore dolaziti, naprosto zato, jer nijesu bili plemii. Tek izbornim redom, stvorenim za sabor god. 1848. bie otvorena saborska vrata i p u a n i m a, te je tako hrvatski sabor tek sada postao pred stavnikom i t a v o g a naroda. Dakako da je taj izborni red za sabor god. 1848. nastao pod dojmom triju fran cuskih revolucija, koje su do kraja oborile ustanove sredo vjenoga feudalizma. No pored svoga sastava kao zaista narodno predstavnitvo hrvatski je sabor od god. 1848. i svojim radom natkrilio sve ostale svoje predasnike. Kroz kratko vrijeme od jednoga mjeseca i nekoliko dana (lipnja i srpnja) on je s temelja preobrazio hrvatsko kra ljevstvo, uinivi g a od sredovjene feudalne zemlje mo dernom dravom. Ba taj kratki odsjek vremena pokazuje, da u hrvatskom narodu imade za svaku dobru stvar izvrsnih radnika, koji e i najvea udesa poiniti, samo ako im priuti toliko slobode, da po volji rade i stvaraju. Ban J o s i p Jelai izdade 18. svibnja 1848. naredbu, kojom je po ustanovama netom sastavljenoga izbornog reda raspisao izbore u Hrvatskoj, Slavoniji i tadanjoj vojnoj Krajini. Narod bi pozvan, da bira 191 zastupnika. Meu korporacijama imala je jednog zastupnika birati takoer kr, akademija znanosti u Zagrebu, I pravo je bilo, da je po novom izbornom redu najviemu uevnomu zavodu nae domovine, koji je bio pretea dananjega sveuilita, podijeljeno pravo, da bira jed2

noga zastupnika u hrvatski sabor. Samo nije bilo tono odreeno, tko da bira, d a li samo profesorski zbor, ili takoer i aci kao akademiki graani? Nakon dopisivanja izmeu profesorskoga zbora i bana Jelaia udeeno bi tako, da profesori i aci biraju zajedno; svaki profesor je sam po sebi izbornik, dok e aci {oko 200) birati izmeu sebe 8 drugova (valjda svaki fakultet po 4), koji e kao izabrani izbornici zajedno sa profesorima glasovati. Budui da je bilo neko osam profesora, bilo je u svemu 16 izbornika. 1848. svibnja 22. ban Jelai pie uiteljima akademije zagrebake: Gospodo! U smislu provizorne po banskom vijeu izradjene naredbe o izabiranju poklisarah ima i akademija zagrebaka zastupnika svoga na sabor trojedne kraljevine poslati. Budui pako se je pod imenom akademije onda uzelo i razumijevalo stareinstvo zajedno sa ueom se mladei akademikom, zato mlade ima uticaj u izabiranje poklisara akademikog; no tako, da pod nadziranjem svoga stareinstva po nainu po stareinstvu odredjenom s istim stareinstvom izabira. Ovo na Vae pismo od 21. t. m. Primite iskreni pozdrav moj. U Zagrebu 22. svibnja 1848. Jellai mp. Ban, Izbor obavljao se je 2, lipnja, te bi izabran dr, Ljudevit G a j . Slui na ast najviemu uevnomu zavodu u Hrvat skoj , da je za svoga zastupnika izabrao preporoditelja hrvatskoga naroda. J o istoga dana izdano bi dru. Gaju ovo V J E R O D A J N O PISMO, Kojim Mi Kraljevska Znanosti Akademia, to jest Do ktori i Professori, kao takodjer svi Gradjani Akademiki (ovi polag visoke Banske naredbe kroz osam pravah i mudroljublja sluatelje zastupljeni) znano i vjerovano inimo, da smo pod predsjednitvom verhovnog Naukah i kolah 3

Ravnitelja dana 2. Lipnja t. g. za raspisani trojedne Kra ljevine Dalmacije, Horvatske i Slavonie na 5-a Lipnja i sliedee dane g. 1848. Sabor, za poklisara akademikog, neogranienom vlastju i bez svake instrukcie gospodina Dra. Ljudevita G a j a izabrali. Dajemo indi istomu Gospo dinu Poklisaru naemu vlast, sva ona govoriti, raditi i gla sovati, koja On promienju svetih naelah: Jednakosti, Slobode i Bratinstva po svojoj saviesti za najshodnia darao bude. Varhu esa istomu Gospodinu Dru. Ljudevitu Gaju ovo vjerodajno pismo s peatju akademikom providjeno izdaje se. Dato u Zagrebu, dne 2-a Lipnja g. 1848. Biskup Josip Schrott s. r. Kr. Verhovni Naukah i kolah Ravnitelj L. S.

TRI SELJAKE BUNE U ZAGREBAKOJ OKOLICI. 1608*1610. Prva buna tibrenaca protiv zagrebakoga kaptola.
tibrenci (Stibrenjses) bili su kmetovi zagrebakoga kaptola, kojima je zapovijedao kaptolski dekan ili stibrarius (Stibrensis it ab officiali, qui olim stibrarius, modo decanus nuncupatus, dicti). Tu je slubu vrio jedan od mlaih kanonika (antiquitus canonicus ille, qui communibus capituli colonis administrandis praeficiebatur, non decanus, sed stibrarius vulgari vocabulo compellatus fuit, unde et subditi ipsi Stibrenses dicti, etiamnum huiusmodi denominationem retinent). Izmeu kapitolskih tibrenaca odlikovali su s e svojom vjernou osobito podanici katela Kraljevca i okolinih sela (Cerje, Dumovec i Kobiljak) istono od Sesveta. Ti Kraljevani, koji su svoju naseobinu ispod katela zvali purgom, a sebe purgarima, nijesu se ni makli, kad je planula velika hrvatsko-slovenska seljaka buna pod Matijom Gubcem; jednako su se junaki ponijeli za na vala turskih pod Hasan-paom Predojeviem, koji bijae provalio sve do katela Bojakovine, te ga spalio. Zato je zagrebaki kaptol Kraljevanima podijelio privilegij, kojim je znatno olakao kmetske dunosti njihove. No uza sve to rado su se odazivali ponudama kneza Zrinskoga, koji ih je mamio, da ostave kaptolske posjede, pa da se nasele na njegovom posjedu u susjednoj Bojakovini, gdje bijahu kneevi kmetovi za posljednjih provala turskih ili izginuli ili u suanjistvo odvedeni. 5

Buna tibrenaca u Kraljevcu zapoela je tim, da su purgari u svibnju 1608. kaptolu posluh i slubu uskratili. Podjedno se je izjavilo 70 podanika, da e se prema artikulu 28. ugarskoga sabora od god. 1556. odseliti na imanja kneza Zrinskoga. Kaptol je isprva nastojao, da pokret umiri i tibrence od odlaska odvrati; no kad to nije kori stilo, pristade na to, da odu, ali da prije svoje obveze ispune i zaostale dugove namire. Taj je dug prema pro cjeni kaptolskoga dekana Gregorija Nenadia za vrijeme od 3. lipnja 1608. do 12. listopada 1609. iznosio 232.935 ugarskih forinti, te bi pojedinci imali platiti po 1560 do 3976 forinti. Meutim buntovnici nijesu htjeli ni toga duga platiti niti se kaptolu pokoriti. Napokon je kralj Matija II. 12. oujka 1610. banu Tomi Erdedu i hrvat skomu saboru zapovjedio, da stanu na obranu kaptola protiv nasilja pobunjenih kmetova. Hrvatski je sabor na to 20. travnja 1610. ovlastio kaptol, da pobunjene Kralj evane i Dumovane silom pokori i hvata po ita vom kraljevstvu; onima pak, koji bi buntovnike poma gali i zatiivali, zaprijetio je sabor gubitkom glave, jer da se je ovakim podstrekavanjem i bunjenjem kmetova mir vazda naruavao. J o prije toga bijae kaptol 2. travnja 1610. pet glav nih kolovoa uhvatio. Bili su to Petar Paovi, Juraj Merdeti, Mirko Pauleti, Luka Stubli i Matija Fuger. Bijahu ih zatvorili u biskupski dvor, gdje ih je podupan Luka Chernkoczy osudio na smrt. Osuda bi izvrena 27. travnja na Kaptolskom trgu, poto su prije sva varoka vrata zatvorena. Glave je odrubio neki zarobljeni Turin. Ostali zaetnici bune, koji se bijegom spasie kao Juraj Presnec, iizgubie svoje imanje, a kue bie im razvaljene. Nakon smrti glavnih kolovoa, pokorie se ostali buntovnici. Kaptol izdade 28. travnja dekret od 14 to aka, potpisan od lektora Baltazara Dvorniia Napulyja, u kojem su zapisane sve dunosti i d a e tibrenaca.

16331636. Druga buna tibrenaca protiv zagrebakoga kaptola. Dvadeset i tri godine mirovali su kaptolski tibrenci, kadno oko Jurjeva god, 1633, planu nova buna. Ovaj put podigoe se neka sela na jugu Kraljevca, kao Novaki, Otok, S o p i Nart, koja su bila blie Savi, te su bila mnogo izloena poplavama te rijeke. Poslije rairi se pokret po svima ostalim selima s obje strane Save, u koliko su bila podlona zagrebakom kaptolu. Za raz log iznijee buntovnici, da je kaptol pogazio svoj vlastiti privilegij od god. 1571., kojim bijae tibrencima za jamio, da ih ne e goniti na slubu na pojedina predija, nego samo na ona, koja su zajednika itavomu kaptolu. Kaptol bio je gotov, da se dri zadanog privilegija, ali na to buntovnici stavie nove zahtjeve, kojih kaptol nije ispuniti mogao ni htio. T a k o potraja buna preko tri go dine, te se je tadanji ban Sigismund Erdedi mnogo trudio, da ju smiri. Buntovnici poslali su kralju Ferdinandu II. svoje poslanike u Be, po imenu Ivana Jaguia, Jurja Jantolia, Martina Groia, Stjepana Zdorca, Stjepana Stublia, Andriju Merdetia i jo neke druge. Poslije su traili pomdi i zatite od ostrogonskoga nadbiskupa Petra Pazmana, pae i od ugarskoga palatina. God. 1634, bilo je u kolovozu i estokih okraja oko katela Kra ljevca i Sesveta. Nasuprot je kaptol pokuao da glavne kolovoe likloni sa svojih posjeda. Napokon je ban Sigismund Erdedi po kraljevu nalogu odredio, da se 15, sijenja 1636. na banskom sudu u varoi na brdu Gracu konana osuda izree. Na tom je sudu ban zajedno s prisjednicima 6. veljae 1636. tono ustanovio dunosti i slube tibrenaca, ali ih je pod jedno nastojao zatititi od samovolje kaptolskih slubenika. Banova odredba, koja ima 7 toaka, nije zadovoljila ni jednu stranku, ve se obje ponovo obratie na kralja. Kralj je meutim pismom od 14. isvibnja 1636. banove odredbe donekle prihvatio, a donekle preinaio, te izdao neke vrsti urbar od 9 toaka, u kojima je tono ustanovio

dunosti i dae tibrenaca. Devetom tokom proglasio je kralj Ferdinand II. opu amnestiju za sve buntovnike, ako se opet pokore svojoj zemaljskoj gospodi. Podjedno je imenovao zagrebakoga biskupa Franju Ergeljiskoga zasebnim komesarom, da izradi i u kaptolu i kod tibre naca obdravanje reenih po banu i kralju odreenih ustanova. No ibudu da je biskup Ergeljski malo iza toga umro, preuzeo je i proveo je izmirenje tibrenaca s kapto lom njegov nasljednik Benedikt Vinkovi. Nuzgredice budi spomenuto, da su tako ban kao i kralj odredili, da tibrenci kao i dosad plaaju kaptolu od svojih oranica i livada stanovite dae, zvane Wueth et Koscheno (ut obventionem vulgo Wueth et Koscheno dictam iidem Stibrenses a certis ipsorum arabilibus et foenilibus, sicuti hactenus, ita etiam imposterum solvant).

1654, Trea buna tibrenaca protiv zagrebakoga kaptola

K a d je u Posavini oko Novigrada i Siska planula buna kmetova grofova Erdeda i zagrebakoga kaptola, ustali su tibrenci po trei put protiv zemaljske gospode svoje. Pobunila su se gotovo sva sela tibrenaca od K r a ljevca i Sesveta p a do Ruice (Hruice) i ,Narta na Savi. Kolovoe bili su: Toma Kuzmi, Andrija Sandali, Antun Jagati, Matija Dolenjak, Toma Zatovi, Marko Zveni, J a k o v Kui, Juraj Pavlekovi, Martin Vui i jo neki, a pisar njihov bio je Pavao Masnec, Buntovnici predali su svoju peticiju kaptolu 21. veljae 1654., iznesavi u njoj deset svojih tegoba i zahtjeva. Budui da je ovim pokretom tibrenaca jo vea opasnost zaprijetila da se buna novigradskih i sisakih kmetova prometne u sveopi pokret seljaki, pourio se ban Nikola Zrinski, da ga u zametku ugui. Na saboru u Varadinu, koji se je prvih dana oujka sastao, odlu eno bi, da se podigne banska eta pod vodstvom vicebana Gapara Orehovakoga, a njemu da se pridrue i krajike ete krajine varadinske i karlovake. Podjedno je kaptol izabrao etiri kanonika (Ivana Filipaia, Ivana 8

krlca, Martina Korena i Ivana Jantolkovia), koji e vojsku pratiti i savjetom joj svojim pomagati. Eksekucija protiv pobunjenih tibrenaca provodila se je ve 11. i 12. oujka, te su nemilo stradali tako K r a Ijevani kao i itelji susjednih sela, koja su spaljena i opustoena, a pokretno imanje 'itelja od vojske raz grabljeno. Od uhvaenih kolovoa bie Toma Kuzrni iz Ruice i Mate Dolenjak takoer iz Ruice osueni, te 15. svib nja na Kaptolskom trgu nakon torture pogubljeni. Krvnik bijae ve pograbio treega, po imenu Marka Zvenia, da i njega pogubi; ali taj bi u zadnji as pomilovan i osloboen.

BAN NIKOLA KNEZ ZRINSKI I SELJACI. (1653.1659,)

Poznato je, da je knez Nikola Zrinski, stariji brat nesrenoga Petra, bio madarski spisatelj, i d a je u madar skoj epskoj pjesmi proslavio svoga pradjeda Nikolu Sigetskoga. Mnogi bi po tome sudili, da s e je pomadario i hrvatskom se narodu otuio. Ali sam knez Nikola ogra dio se je protiv toga. U jednome pismu, to ga je god. 1659. pisao zagrebakom podupanu Ivanu Ruicu, izjavio je on izrijekom: J a s a m i n a e s e b i s v j e s t a n , jer znadem, da n i s a m o d r o e n i Hrvat, i t o Z r i n s k i (ego mihi conscius aliter sum, etenim non degenerem me Croatam et quidem Zrinium esse scio). Nikola Zrinski uza sve to, to je bio madarski spi satelj, nije dakle nimalo tajio, da je Hrvat. T a to bi Zrinski mogao drugo i biti? No to je jo vie, on je i ljubio svoj hrvatski narod, pa je to i pokazao za svoga banovanja u kraljevstvu hrvatskom (1647.1664.). Ve prigodom svoje instalacije god. 1649. izrekao je zanosni govor u kojem je kazao i ove rijei: Rado dakle svoje slube, svoje imanje i svoj ivot rtvujem i posveujem ovoj preljubljenoj domovini (amantissimae patriae), za klinjui jedino sve vas neumrlim Bogom, da i vi budete jednoduni (unanimes), radei za dobro njezino. Osobitu je obzirnost prema prostome puku, poglavito prema seljacima i kmetovima, pokazao Nikola Zrinski prigodom seljake bune god. 1653.1659,, kad su se kme tovi grofa Emerika Erdeda oko Novigrada na Savi dizali protiv svoga zemaljskoga gospodina, a njima su se poslije 10

pridruili i kmetovi zagrebakoga kaptola u sisakoj po krajini. Gordi grof Emerik Erdedi zahtijevao je naprosto od hrvatskog sabora, da se njemu kao zemaljskomu go spodinu prepusti da obrauna sa svojim odmetnim poda nicima; ali ban Nikola Zrinski umio je stalee 5. kolovoza 1653. n a saboru u Zagrebu skloniti, te nijesu pristali na to, d a Erdedi po svojoj volji hara i rui meu svojim kmetovima, ve su izabrali posebno povjerenstvo, koje e pokuati nagodu izmeu njega i njegovih podanika, pa da se s dobra njemu pokore i svoje dunosti prema njemu opet ipunjavaju. Jednako je ban nastojao, da i kmetove zagrebakoga kaptola lijepim nainom primiri. Grof Erdedi i prijatelji njegovi rogoborili su stoga protiv bana, da pomae kmetove protiv njihove zemaljske go spode iz puke mrnje, a povrh toga da zagrebaki kaptol nagoni, da svoju gospotiju u Sisku zamijeni s njegovom gospotijom u Vrbovcu. Ali Nikola Zrinski nije tako radio ni iz kakve osvete protiv Erdeda ni iz pohlepe za Siskom, ve zato, to su i Novigrad i Sisak bili tada tik na granici turskoj, pa se je bilo bojati, da bi se pobunjeni kmetovi mogli odmetnuti u Turke. T a mnogi su od tih kmetova nosili ve i perine poput Turaka, p a su se i prijetili, da vole postati Turci, nego dulje podnositi zulum svoga zemaljskoga gospodina grofa Emerika Erdeda. D a ban Zrinski nije ni pomiljao podupirati otporne kmetove protiv njihove zemaljske gospode, najbolje do kazuje njegovo hrvatsko pismo, to ga je iz svoga grada akovca 21, rujna 1654, upravio na pobunjene Siane: Mi se udujemo nad vami Siani, kakve pameti ste ljiudi, je'li od Boga katiga, ali prekorupce po okornosti zle pameti nemarnost, da za tulika opominjanja, za v a napredek i dobro nemarite, i za nitar derite. timateli da ste vsem katigam, koje ste zasluili, i vredni, vuli? Stanovito neste. Zakaj to morebiti, d a ste vi suprot Pra vice obinske i Boje, svoje gospode tako nepokorni: Niti im sluite kako je vredno, i kak ste duni: niti im dohodke dajete, nego zevsema skoro slobodni hoete biti, A to 11

je veke i gore, zmed vae gospode nekojem na smert se grozite. Verujte, da jo onoga smert, koga ste vubili*), ne vam odpuena, i blizu j-e zlo, ko se suprot vam zderava, a po imene, ako se jako v pamet nevzemete. Zato ovo vas kakoti na poikonec konca opominjamo i zapovedamo, ostavete tfu okornost, i nepokoru, krivice, gronje, nemarlijivosti, i vae gospode verno sluete, dohodke davajte. Ar ako toga obderavali nebudete, kaj je do seh dob katige odlueno, hoe nad vas dojti, i hoe v a s zpokoriti, stranem zakonom. Druga nevinete. Dan ov list v gradu naem akovcu 21. septembra meseca 1654. Buna Erdedijanskih kmetova u Novigradu i kaptolskih podanika u Sisku trajala je meutim i dalje kroz vie godina. Tekar 20. travnja 1659., poto je napokon ban Zrinski podigao vojsku i utaborio se s njom u Dolnjioj Lomnici u Turopolju, prinudio je on kaptolske kmetove si sake pokrajine, te je njih 180 dua u ime svih ostalih podanika utanailo nagodu sa zastupnicima zagrebakoga kaptola, meu kojima je bio i tadanji lektor i povjesniar barun Juraj Ratkaj od Velikoga Tabora. Podanici kap tolski prihvatili su tom prigodom gotovo sve dunosti, na koje su prije bune bili obvezani. Jedino grof Emerik Erdedi nije htio, da ban bude po srednikom izmeu njega i njegovih kmetova. On je tuio bana pred upanijskom skuptinom u Varadinu,, pae preko nje i pred samim kraljem. Ali Nikola Zrinski nije za to mario. U jednom pismu na zagrebakoga biskupa Petretia od god. 1659. izjavio se je ban o tuakanju grofa Erdeda ovako: Zaista velik udarac, gdje se tolike rane zsadavaju, ali ja sam oboruan najboljim orujem, dobrom isavijeu (magnus ictus profecto, ubi tot vulnera inferuntur, sed armatus optima armatura sum, bona conscientia) . . . A to, ako i ja njegovu velianstvu piem, kako u za stalno uiniti i pisati istinski: D a t i s e l j a c i n i j e s u b u n t o v n i c i , j e r se n i j e s u poSisaki buntovnici bijahu 4. kolovoza 1654. ulovili kaptolskoga katelana Mihajla Jantolia, te ga ubili i bacili u rijeku Odru.

12

bunili niti p r o t i v Boga, niti p r o t i v kra lja, niti p r o t i v domovine, to j e s t kra l j e v s t v a , niti protiv svoga vlastitoga gospodina, dok ih ije grof drao u onoj pravdi, kojti treba da svaki kra nin vri prema svojim podanicima, d a n e b u d e t i r a n i n prema njima, da im ne guli k o u . . , Govore naime ti veliki nevoljnici, da je jaram Jevreja u Egiptu bio sladak (prema njihovoj bijedi). Gronje Jeroboamove Izraelcima bile su nita s obzirom na ono, to se od njih iznuuje. Dokazuje to ona ogromna knjiica ili bolje knjiga molba (tuba), koje su oni (kmetovi) kraljevstvu (saboru) podastrli . . . (quid si ego suae maiestati scripsero, sicut certe faciam et scribo veraciter: q u o d R u s t i c i i s t i n o n s u n t R e b e l l e s , nec enim rebellarunt contra Deum, nec Regem, nec Patriam, id est Regnum, nec contra proprium Dominum, dummodo illos teneat comes in ilia iustitia, quam unus quisque Christianus tenetur suis subditis administrare, ne sit T y r a n n u s in illos, ne excoriet ne deglubat, sed tondeat. Dicunt enim miserrimi illi, quod iugum Judaeorum in Aegypto dulce erat. Minae Jeroboami contra Israelem nullae erant, respectu illorum, qualibus ipsi cogebantur; comprobabit hoc ille ingens supplex libellus vel potius liber, qui in Regno est praesentatus). Stara je metoda svih tirana, da svoja nedjela i gaenje ovjejih prava i dostojanstva opravdavaju toboe na stojanjem oko opega boljitka. Grof Emerik Erdedi nije osamljen u historiji ovjeanstva. Ali ima i ruilaca tira nije, kao to je bio ban i knez Nikola Zrinski.

13

NEPOZNATA DOSAD BUNA KRAJIKIH I KMETSKIH SELJAKA U BANOVINI (1730.1731,)

Dosad su potanko istraene i prikazane samo dvije seljake bune u Hrvatskoj i susjednim krajevima. Veliku bunu seljaku od god. 1573., kojoj je bio glavni voa Matija Gubec, i u kojoj su uz hrvatske kmetove sudje lovali Slovenci u susjednoj tajerskoj i Kranjskoj, obradio je posljednji u opsenoj monografiji dr. J o s i p H a r t i n g e r s napisom Hrvatsko-slovenska buna godine 1573. (Zagreb 1911.). J e d n a k o znamenitu i opasnu bunu, koja je zahvatila itavu dananju bjelovarsko-krievaku upaniju i neke predjele zagrebake i varadinske upanije, i u kojoj su se istakli tako krajinici kao i kmetovi, Hrvati i Srbi, prikazao je po najboljim izvorima sadanji kanonik zagrebaki L j udevit Ivanan takoer u opsenoj monografiji s napisom Buna varadinskoga generalata i pograninih kmetova godine 1755. (Zagreb 1903.), Znaajno je, da su u potonjoj buni sudjelovali ne samo> obini krajinici i kmetovi, nego takoer krajiki asnici (katolici i pra voslavni) i neki plemii, kao vlastelin u Preseki Stjepan Domjani. K a d je buna b*la uguena, osuen bi u v a radinskom generalatu 101 krajinik (61 katolik, 37 pravoslavnih, a 3 nepoznate vjeroispovijesti), a meu njima dva kapetana, dva natporunika i dva porunika. Od asnika bili su Petar Ljubojevi, Vuk Sukovi i Dane Boleta pravoslavni, a Juraj Martijanovi i Tomo Torti rimokatolici. Svi bie osueni na dosmrtnu tamnicu i gubitak svega imanja. 14

Izmeu Gupeve bune god. 1573. i bune va radinskoga generalata god. 1755. bilo je kroz 182 godine najmanje d v a d e s e t veih i manjih seljakih pokreta tako u graanskoj kao i u krajikoj Hrvatskoj i Slavoniji. Sudjelovali su u njima sad rimokatoliki Hrvati, sad opet pravoslavni Srbi, a koji put jedni i drugi zajedno, jer meu njima nije bilo nikad tolikih opreka, kao meu gospodom. Neke od tih buna u 17. stoljeu opisao je jo zagrebaki kanonik Tomo K o v a evi (f 1724.) u zasebnom djelu, kojega je rukopis sauvan; neke bune 18. stoljea prikazao je Ivan Kukuljevi u svojoj radnji Hrvati za nasljednoga rata (Rad jugoslavenske akademije, knjiga XXXVIII. str. 105.107. i 155.158.), dok su pokreti krajinika u opeopisani od Fr. Vanieka u njegovom djelu Specialgeschichte der Militargrenze, I. Band, Wien 1875. Pokreti puka u Srijemu i Bakoj izneseni su u radnji Radoslava M. Grujia s napisom Nevolje srpskih se ljaka pre dvesta godina u Sremu i Bakoj (Zemun 1908.), Pored svih ovih budi opsenijih budi kraih radnja imade ipak jo seljakih buna, o kojima znademo tek poneto ili gotovo nita. T a k o je primjerice pav linski historiar Nikola Benger u svojoj rukopisnoj kro nici samostana Lepoglave naprosto zapisao za god. 1726. ovo: Iste godine mjeseca svibnja porodila se je buna Vlaha u generalatu Varadinskom radi njihovih privilegija i t. d. Oni su provalili u vanjsku tvru sv. ura (urevca), te su nekoliko kua asnika razvalili i oborili. I drugdje vie. Vrlo podesno tlo za bune bila je Banovina, naime zemlja izmeu Kupe i Une. Istoni i juni dio toga kraja bio je tada naseljen nedavno pridolim Vlasima (Srbima), a ureen na vojniku (banska krajina) i raz dijeljen na vie kapitanija (kostajniku, zrinjsku i t. d.) dok je sjeverni i zapadni dio pripadao graanskoj Hr vatskoj, a bio je naseljen katolikim Hrvatima, plemi ima, slobodnjacima i kmetovima, koji su potonji bili
(

15

podanici poglavito duhovne gospode, kao zagrebakoga biskupa (Topusko, Pokupsko i Hrastovica), zagrebakoga kaptola i njegova prepota (Gore, Gradac i krajevi na jugu Siska). U toj dakle Banovini planula je god. 1730. velika buna, i to najprije meu krajinicima. Povod buni dade regulamenat od 15. travnja 1728,, koji su asnici druk ije tumaili nego prositi vojnici, koji su drali, da su njim zajamene njihove pravice i slobotine. Krajinici stali su buniti i podanike graanske Hrvatske, naroito kmetove zagrebakoga biskupa ure Branjuga i kap tolskoga prepota Sigismunda baruna Sinerspergha, obeavajui im potpunu slobodu i osloboenje od svih tereta i dunosti prema zemaljskoj gospodi. Tako je planula itava Banovina: pravoslavni i rimokatolici, Srbi (Vlasi) i Hrvati, krajinici i kmetovi. Ovu veliku bunu opisao je prilino opseno reeni prepot crkve zagrebake Sinerspergh u zborniku k a nonikih vizita arciakonata Gorskoga, koji se uva u dijecezanskom arhivu zagrebake nadbiskupije. Siners pergh, nastojei se opravdati, zato nije god. 1730. obaao i pregledao povjereni mu arciakonat, veli, da mu je to posve nemogue bilo poradi velike bune, koja je tada ondje bjesnila. Buna je planula na dan sv. Ivana Krstitelja (24. lipnja) god. 1730. ne samo meu rakim krajinicima (Rasciani confiniarii), nego i meu nje govim i biskupovim podanicima, koje su reeni Raani podigli na noge za volju neke umiljene slobode (imaginariae cuiuslibet libertatis acquirendae causa). Na posjedima prepota Sinerspergha rairila se je buna tako, da je samo etiri do pet kua ostalo vjerno i po korno svome zemaljskomu gospodinu, poimence kua slobodnjaka i maloga suca Mihajla Lonarevia, zatim slobodnjaka i suca Jurja Novosela, onda slobodnjaka i lugara Matije Lonarevia, a donekle i lugara Broda rica i lugara Mikca Hozia, premda su neki lanovi i njihovih zadruga pristali uz buntovnike. Tako je sta16

jala u plamenu itava Banovina od Kupe do Petrove gore; svagdje su proglaivali regulamenat od god. 1728., kojim su toboe podijeljene stanovite slobotine narodu na Krajini. Zaetnici i kolovoe pokreta bili su neki vlaki pop (Popa Vallacus), onda imun Grubei, Cvijo Srbljanin (Czuio serblianin), i neki Rodi, sve krajinici iz okolia Kostajnice. Oni su pae udarili namet na pobunjeni narod, pa su sabranim novcem poli na put u Be, da trae pravdu na carskom dvoru i izrade slobodu za svoje drugove. Srpskim kolovoama pridruili su se i neki podanici zagrebakoga prepota, na elu svima neki Matija Milakovi, inae pismen ovjek (alioquin litteratus), koji je sluio kao haramija u Kostajnici, i ko jega su radi njegove pismenosti ustae izabrali svojim sekretarom ili tajnikom. Od ostalih podanika prepotovih istakli su se lugar uro Dijaneevi inae Grbei, onda Toma Zajec, koji se bijae jo za p r e a n j e bune (in priori rebellione) pridruio nezadovoljnicima, nadalje Martin Galian, Marko Markovi, eerin i mnogi drugi zajedno s a nekih 20 vlakih kua iz Moenice i Budrovca. Buna je potrajala vie mjeseci te su veoma stradali posjedi zagrebakog biskupa i kaptola. Biskup Branjug i veliki prepot Sinerspergh vie su puta izravno i ne izravno nastojali, da svoje podanike primire. K a d to nije nikako polazilo za rukom, stadoe traiti pomoi, da bun tovnike silom pokore. Napokon se je biskup u ime svoje i u ime kaptola obratio na sve strane za pomo. S a u vano je pismo biskupovo, kojim je zamolio ratno vijee u tajerskom Gracu, neka odredi, da general hrvatske krajine poalje 20003000 krajikih vojnika, da svladaju ustanak. J a m a n o obratio s e je i na generala varadinske krajine, kao i na grofa Ivana Drakovia, tada banskoga namjesnika u graanskoj Hrvatskoj. ini se, da su i banski namjesnik i generali uvidjeli, da treba odluno i brzo ustanak svladati. Podigle se tri vojske; jedna u karlovakoj krajini, druga u varadinskoj, dok je grof Draskovic skupio zemaljske haramije i ban2 Klai

17

derijalne ete. Svega se podiglo d e s e t t i s u a m o m a k a . Vojske su 5. lipnja 1731. udarile na Banovinu Karlovani utaborili su se u Sraici, Varadinci u oko liu Zrinja kod sela Luec, dok je banski namjesnik stao kod Berkievine. Buntovnici prepali su se tolike sile, te su pohitali da mole milost; ona sela, koja se nijesu pokorila, bie nemilo poharana i spaljena, a imanje kme tova i krajinika ostavljeno vojnicima, da ga razgrabe. Tako je do kraja uniteno est sela, po imenu Moenica i Budrovec, u kojima su stanovali Vlasi, nadalje Pavlovec uti potok, Glina i katoliki Budrovec, u kojima su sta novali Hrvati. Nakon svladane bune dode 22. lipnja u biskupski grad Pokupsko zasebna sudbena komisija, da sudi podanicima biskupovim i prepotovim. U toj komisiji bio je podupan Sigismund krlec, predsjednik sudbenoga stola, onda J o s i p Magdi, jurat banskoga stola i biljenik kaptolske kance larije, i Andrija Grlei, prefekt biskupovih imanja. Oni osudie od biskupovih podanika petoricu na smrt, a etvo ricu na trogodinju robiju na galijama. Od prepotovih podanika stie jednaka kazna Matiju Milakovia, sekre tara buntovnika, dok bi Toma Zajec na stratitu oigosan i sa itavom svojom porodicom za sve vijeke prognan s imanja svoga zemaljskoga gospodina. Ne zna se, ta se dogodilo s pravim zaetnicima i kolovoama te bune. Jamano su ih kaznile vojnike vlasti. Ali to je slabo koristilo, jer se ve nakon dvadeset godina javlja o novoj buni krajinika u Banovini, Tu je bunu god, 1751. pokrenuo svrgnuti seoski knez Teodor King.
v

18

BAN BALAA I BISKUP VRHOVAC, (4. kolovoza 1788.)

S v e bez ikakvog obzira na elju hrvatskoga naroda imenovao je kralj J o s i p II. dne 6, svibnja 1785. srijem skoga velikoga upana, grofa Franju Balau od Gjarmata, za hrvatskog bana. Novi ban bio je skroz dvorski ovjek, spreman, da po zapovijedi kraljevoj poini i najvea bezakonja, pae i najljua nasilja, samo da ugodi svome gospodaru. Dvije godine zatim, 21. kolovoza 1787. podi jelio je isti kralj J o s i p ast zagrebakoga biskupa mla domu tek trideset i pet godinjemu sveeniku i kanoniku Maksimilijanu Vrbovcu, tada predstojniku centralnoga scmmara u Peti. I Vrhovac bio je do nedavna privrenik slobodoumnih reforama Josipovih, ali je sada postao rimo katoliki biskup; dok je B a l a a bio po vjeri protestant, pa ve tim zazoran svim pravovjernim Hrvatima. Suvie je mladi biskup bio odan staromu ustavu hrvatskomu i ugarskomu, dok je grof B a l a a sve kao uvar krune sv. Stjepana tu istu krunu zajedno s ostalim krunskim insi gnijama iz grada Pouna, odakle se nije smjela micati, dao prenijeti u carsku riznicu u Be. Mogue da ga je kralj J o s i p ba za nagradu slijedee godine imenovao hrvatskim banom, a onda i komesarom u jednom od onih deset okruga, na koje bijae kralj posve samovoljno ras komadao Ugarsku i Hrvatsku. Stara je predaja, utvrena injenicama i pismenim svjedoanstvima, da se ban i biskup nijesu voljeli, pae da je dolo i do estokih sukoba meu njima. To se je najbolje pokazalo tada, kad je biskup nakon smrti cara 19

i kralja J o s i p a IL stao na elo svima protivnicima ba novim, te najodlunije poradio, da je Balaa morao osta viti Hrvatsku, pa da ga je zamijenio na banskoj stolici grof Ivan Erdedi, O ijednom sukobu izmeu bana Balae i biskupa Vrhovca pripovijeda po tradiciji Tadija Smiiklas u svojoj Povijesti hrvatskoj (dio drugi, strana 368,), prikazujui ratovanje cara i kralja J o s i p a II. s Turcima 1787.1790. godine. Smiiklas pie ovako: im je opet rat dulje trajao, tim je "vea nevolja rasla izmeu Josipa IL (s jedne strane, a) Ugarske i Hrvatske (s druge strane). K a d je vojske puno propalo, zaiska (kralj) za svaku regimentu etiri stotine novaka, a od svakoga stanovnika zemlje bez obzira na to, da li je plemi ili sveenik, da dade itka za vojsku, i to po razmjerju svoga posjeda. ito je imao dovesti sam gospodar za pol cijene, kako je onda bila na tritu, pak mu se nije platilo ve samo polovica, drugu polu da e dobiti poslije rata . . . inilo se vladi Josipovoj, da bi dobro bilo sada upanije sazvati u skuptine, da pristanu na itak i novake. Povjerenici (komesari) ih poslije dvije godine opet sazovu. Buna nad banom Balaom dizala se u skupti nama, a vlada nije opravila nita. U zagrebakoj upaniji usta glava crkve hrvatske biskup Vrhovac kako pri povijeda mnogostrana tradicija proti banu Balai i kraljevoj zapovijedi. Kada je biskup zaviknuo: Ne e tako biti, bane, jer toga zakon ne poznaje, a kralj ni ti ne smi jete kriti zakona, vele, da je tresnuo akom po stolu tako silno, da mu je dragocjeni kamen iz prstena iskoio. Iz urudbenoga zapisnika zagrebake upanije za go dinu 1788. doznajemo, da je zaista ban i komesar grof Franjo B a l a a dopisom iz Krievaca od 10. srpnja god, 1788. broj 23662830 zagrebakoj upaniji zapovjedio, da po vioj zapovijedi (altiori iussu) mora sazvati skup tinu samo zato, da u njoj dozvoli zatraenih od nje 308 regruta i 15 gonia za volove, p a onda i naturalija za c. kr. Corps d'Armee, Meutim ni veliki upan ni pod20

upan nijesu potpisali spis o sazivu skuptine, nego je to mjesto bolesnoga podupana uinio upanijski notar, odredivi u pozivnici od 14, srpnja dan 4. kolovoza za odravanje skuptine. Skuptina se je na odreeni dan sastala i dozvolila kralju, to je traio. U isto vrijeme nekako okupile su se takoer upanije varadinska i krievaka, tako da su sve tri hrvatske upanije dozvolile svega 562 novaka, 26 gonia volova i stanovitu koliinu prirodnina. Vlada je traila, da pri novaenju i sabiranju itka bude kao civilni komesar nazoan zagrebaki pod upan u sve tri upanije; ali budui da je on bio bole stan, predloen bi za civilnoga komesara sudac grada Zagreba, koji je tu zadau ve jednom vrio. Ne zna se, kako je skuptina zagrebake upanije od 4. kolovoza tekla, jer zapisnika o njoj nema. Ne znamo ni to, tko je sve na nju doao; ali je izvjesno, da je biskup Vrhovac u njoj sudjelovao, te da je tom prigodom i go vorio. Jamano da se je tada porjekao i is banom kome sarom Balaom i da se dogodio onaj prizor, koji je usmena tradicija kroz decenije sauvala, te tako mladoga i tempe ramentnoga biskupa karakterizirala. Ba radi svoje ivahne odlunosti imao je biskup mnogo protivnika i neprijatelja. Bilo je meu njima i takovih, koji su ga na samom carskom i kraljevskom dvoru tuakali i opadali. Takov se delija naao i godine 1800., koji je na biskupovu glavu sasuo punu pregrt pod vala i zlobnih denuncijacija. Ali biskup imao je na dvoru i dobrih prijatelja, p a su ga izvjeivali o svima denunci jacijama. Jedan takov prijatelj njegov pie mu anonimno 15. oujka iste godine iz Bea njemakim jezikom sastav ljeno pismo, u kojem mu potanko javlja o potvorama i tubama denuncijanata iz Zagreba (Epitolae ad episcopos Zagrabienses, tomus 105., br, 165). U tom pismu ita se i ovo znaajno mjesto: . . . Meu inim prilozima priposlanim za potkrepu prijave njegove nalazi se nekoliko tabaka nekoga latinskoga govora, koji ste vi godine 1788. imali odrati u Zagrebu na upanijskoj skuptini, k a d se je zapoelo vojnikom konskripcijom. Ti su tabaci pisani
a

21

koje vaom vlastitom rukom, koje opet rukom stano vitoga kanonika Wohlgemutha (privrenika i prijatelja biskupova)- Neka mjesta u tom govoru, koja bi mogla biti zazorna dvoru (die dem Hofe anstossig sein konnten), podcrtana su crvenom olovkom. Prijavljeni su takoer neki kanonici k a o privrenici vaega s i s t e m a . . . Zanimljivo je, da se je jo nakon dvanaest godina spo minjalo, kako je biskup god, 1788. drao u skuptini za grebake upanije govor, koji bi mogao biti zazoran na kraljevskom dvoru. No jo je zanimljivije, da je koncept toga govora jamano nepravim putem doao u nepozvane ruke, koje nijesu imale preega posla, nego da ga poalju u Be za potvrdu svoje podle denuncijacije. Meutim ni ta prijava nije biskupu naudila, dok e se odluni njegov istup protiv Balae vazda spominjati, dok bude i jednog estitog Hrvata.

22

REGNUM REGNO NON PRAESCRIBIT LEGES (4. rujna 1790.)

Otkad je na koncu XVIII. stoljea dolo do veih ne suglasica izmeu kraljevine Hrvatske i kraljevine Ugar ske radi uvaanja madarskoga jezika mjesto posvee noga latinskoga u sve poslove javnoga ivota, rodila se je predaja, da je jednom u sjednici ugarskoga sabora jedan ban iz porodice Baka-Erdeda doviknuo Madarima zna menite rijei Regmum regno non praescribit leges t. j . Kraljevstvo (jedno) ne propisuje zakona drugomu (kra ljevstvu) ili posve jasno: Kraljevstvo Ugarska ne na mee kraljevstvu Hrvatskoj zakona. T a je reenica preko jednog stoljea kolala od usta do usta u hrvatskom narodu, pa se je svaki put ponavljala, k a d je dolo do sukoba izmeu Ugarske i Hrvatske. Ali se ipak nije tono znalo, koji je ba ban od porodice Baka-Erdedi iz rekao te muevne rijei, a jo manje, kada, gdje i kojom prigodom? Obino se spominjalo i spominje, da ta znamenita reenica potjee 6d grofa Tome Erdeda (Bakaa), koji je u dva navrata bio hrvatskim banom (1584,1595, i 1608.1614,), te je nakon smrti god, 1624. sahranjen u stolnoj crkvi u Zagrebu, gdje mu je i danas jo spomenik. On da je to spotaknuo Madarima god. 1608. na saboru u Pounu, kad su ugarski stalei htjeli prokriti put evan gelicima (lutoranima i kalvinima) u Hrvatsku. Znade se, da se je ban Tomo Baka-Erdedi opro nastojanju ugarskih stalea svom snagom; pae se javlja, da je potegao ma svoj iz korica, te podigavi ga u vis uskliknuo: Ako se 23

drukije ne bi moglo uiniti, ovim emo maem tu kugu (naime lutorane i kalvine) kod nas istrijebiti. U nas su tri rijeke: Drava, S a v a i Kupa; p a emo jednu dati novim gostima, da je se napiju (hoc ferro, si aliter fieri non poterit, pestem istam a nobis eliminabimus; tres que nobis adsunt fluvii, Dravus, Savus et Colapis, e quibus unum novis hospitibus sorbendum dabimus). 0 tom potanko pripovijeda hrvatski povjesniar barun Jura] Ratkaj, koji je 1652. izdao svoju historiju hrvatskih kraljeva i banova, te osobito simpatino prikazuje bana Tomu Erdeda, pa i detaljno opisuje njegov pogreb u Zagrebu god. 1624. Da je Tomo Erdedi ma kojom prigodom izrekao znamenite rijei, kako nijedno kraljevstvo ne propisuje zakone dru gome, Ratkaj bi ih jamano bio spomenuo. No tako nje gova utnja dokazuje, da ih Tomo Erdedi izustio nije Uza sve to ipak dr. Bogoslav ulek u svom lijepom i vrlo pounom djelu Nae pravice (Zagreb 1868.) pie: Po znata je svakome naincu klasika izreka Tome B a k a a : kraljevina ne propisuje zakonah kraljevini (regnum regno non praescribit leges). (Uvoda strana L = 50). Godine 1870. izdao je I v a n K u k u l j e v i , tada Nestor hrvatskih povjesniara, malen spis s naslovom: 29. s r p n j a 1845., u kojem je prikazano krvoprolie na Markovom trgu onoga dana i uzroci njegovi. U toj brourici ita s e uz ino na 4, strani: Dapae sve do vre mena Marije Terezije umio je narod hrvatski, kao na primjer g. 1712. i 1715. tvru svoga dravnoga prava opasati vrstom ogradom zakonskih zakljuaka proti ugarskoj centralizaciji, branei postojano federativno na elo . . . ; te je stoga h r v a t s k i b a n I v a n E r d o d i jo koncem 18. vijeka na saboru ugarskom istom savje u poviknuti mogao: Regnum regno non praescribit leges. Po Kukuljeviu dakle izrekao je te znamenite rijei g r o f I v a n E r d e d i , koji je bio banom hrvatskim god. 1790.1806. i koji s e takoer ubraja meu najpo pularnije bane hrvatske. K a d je Ivan Erdedi (* 14. svib nja 1733.) u svojoj 73. godini umro (23. oujka 1806.), pa 24

se onda 26. travnja iste godine u prvostolnoj crkvi u Za grebu sluile zadunice za ispokoj due njegove, govorio je dr. Konstantin Stani, sveenik i stolni arcidakon bi skupije krievake, posmrtno slovo u poast njegovu, a posveeno sinovima banovim: Aleksandru, Petru i Sigismundu. Na koncu govora karakterisao je Stani pokoj nika i njegovo banovanje ovim rijeima: drao je deset sabora kraljevine, t e s e j e v r l o m n o g o trudio za o u v a n j e p r a d j e d o v s k e v j e r e i o d r a nje l a t i n s k o g a j e z i k a u j avr.im poslovim a (decern regni congregationes celebravit plurimumque ad conservandam avitam religionem atque ad linguam Latinam in negotiis publicis retinendam adlaboravit). Stani dakle smatra za poglavite zasluge bana Ivana Erdeda, da je nastojao ouvati Hrvatskoj pradjedovsku vjeru rimokatoliku protiv novovjeraca (lutorana i kal vina), zatim da se je trsio odrati latinski jezik kao diplo matiki u svim javnim poslovima protiv Madara, koji su svom snagom poradili, da protisnu svoj jezik ne samo u Ugarskoj, nego i u Hrvatskoj. Jedno i drugo pokuali su ugarski stalei p r v i p u t provesti n a s a b o r u u B u d i m u, koji bijae nakon smrti kralja Josipa IL sazvao brat njegov i nasljednik Leopold II. za 6. lipnja 1790, Uz izabrane poklisare za stupali su Hrvatsku na tom saboru brojni velikai i dosto janstvenici, a na elu svima ban Ivan Erdedi i zagrebaki biskup Maksimilijan Vrhovac. Na saboru je uz ine za mane stvari raspravljano v j e r s k o i j e z i n o pi tanje. Glede vjerskoga pitanja bilo je jo lako, jer je Hrvatska ve od god. 1608. imala svoj zasebni zakon, skroz razliit od ugarskoga; kud i kamo tee bilo je jezino pitanje, jer u tom pogledu nije bilo jo nikakva zakona, te se je latinski jezik jedino posveenim obia jem smatrao diplomatskim jezikom tako u Ugarskoj kao i u Hrvatskoj, 0 vjerskom pitanju raspravljalo s e je u 21. javnoj sjed nici ugarskoga sabora dne 2. rujna, nakon to su ugarski stalei prije toga o tom vijeali u privatnim cirikularnim 25

sastancima, a Hrvati u svojim konferencijama. J o 29. kolovoza 1790. javljao je ban Ivan Erdedi ugarskomu sucu kraljevskoga dvora, da e u (javnoj sjednici u ime Hrvata uloiti opsean prosvjed (uberiorem protestationem) protiv prijedloga ugarskih stalea, da se sloboda vjeroispovijedanja dopusti evangelicima (lutoranima i kalvinima) nesamo u Ugarskoj, kako je dosad bilo, nego i u Hrvatskoj. K a d je nato 2. rujna zaista doao na dnevni red reeni prijedlog, Hrvati se listom digoe protiv njega (Diarium comitiorum regni Hungariae anni. 1790.-1., str, 121125.) Tom je prigodom i ban Ivan Erdedi iznio svoj prosvjed, koji u hrvatskom prijevodu glasi ovako: Slavni stalei i redovi kraljevine Ugarske ustanovie u sadanjem svom saboru u diplomatikom lanku, koji se tie sljedbenika augsburkoga i helvetskoga ispovije danja, neka se pomenute vjere uspostave u stanje, koje bijahu postigle mirom Bekim i Linakim, dapae neka se izjavi, da su u istinu ve uspostavljene, a kraljevine Dal macija, Hrvatska i Slavonija nijesu izuzete (quin ulla regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavonae facta fuerit exceptio). Da iz reene odluke slavnih stalea i redova kraljevine Ugarske ne nastane kakva teta (praeiudicium) za pomenute kraljevine, u kojima sljedbenici augsburkoga i helvetskoga vjeroispovijedanja niti su ikada mogli vjeru svoju vriti (exercitium) niti zemlju posjedovati; zato ja, kao ban reenih kraljevina, ovim oitujem, da se vrsto drim odredbe, ba i diplomatski potvrene, lanaka (articulorum) naime 46. od god. 1741., 23. od god. 1687., 125. od god. 1715. i 86. od god. 1723., kao reversa freversalibus), koje su gospoda sljedbenici augsburkoga i helvetskoga ispovijedanja na saboru u oprunu godine 1681. (sami) izdali. Prema navedenim lancima i rever sima ne u pak i ne mogu nipoto na to pristati, da se povlastice (favores) gore navedenim lankom sadanjega sabora spomenutoj gospodi (evangelicima) podijeljene protegnu dalje nego do mea kraljevine Ugarske (infra ambitum regni Hungariae), dakle ne razumijevajui ovdje (hoc non intellectis) kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavo26

niju. Budui pak da usprkos opetovanim prigovorima i mojim i poklisara od strane reenih kraljevina na ovaj sabor (diaetam) poslanih, nijesu uvaeni (salvati) lanci gore navedeni, a za ove kraljevine glasei: zato ja, da uklonim od kraljevina mojoj upravi povjerenih svaku tetu (a za njihova prava pobrinuti u se i onako svojim nainom), sveano ovim prosvjedujem i protuslovim, te molim, da mi se o ovom prosvjedu i protuslovljenju izdade autentina svjedodba, Dano u Budimu 2. rujna godine Gospodnje 1790, Grof Ivan Erdody, v, r., ban kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. (ulek B,, Nae pravice, str. 226229.) Dva dana poslije toga, naime 4, rujna, raspravljalo se je u 23. javnoj sjednici o drugom jo vanijem predmetu, o uvedenju madarskoga jezika u sve javne poslove. K a k o je to pitanje u velike uzrujavalo duhove jo od otvaranja sabora, naravno je da su i Hrvati vie puta u svojim kon ferencijama o njem govorili te smiljali nain, kako da se madarskomu jeziku odupru. A bodrile su ih na to i hrvatske upanije, naroito krievaka i zagrebaka, koje su hrvatsku delegaciju u Budimu salijetale, da ustraje u borbi s ugarskim staleima. T a k v a je konferencija bila i 12. kolovoza 1790., u kojoj se itala predstavka zagre bake upanije na bana i delegate hrvatske, da se odupru svom snagom projektu o proglaenju madarskoga jezika za diplomatski ili slubeni. Ban je tom prigodom govorio u konferenciji, da su ugarski stalei u svojim privatnim cirkularnim sastancima dotini projekt ve prihvatili, ali da e se u javnoj punoj sjednici poraditi, da se od njega odustane (agetur tamen in pleno consessu, ut ab eodem recedatur). Suvie je ban izjavio, da je pripravan u s m e n o i p i s m e n o u ime kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije uloiti prosvjed (imo comes banus protestationem tarn v e r b o, quam et s c r i p t o ex parte regnorum Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae interponere paratus esl). Prosvjed bi sastavljen u obliku deklaracije, koju je ban 26, kolovoza poslao zagrebakoj upaniji, da vidi, kako delegacija radi. Ta se je deklaracija itala u maloj 27

skuptini upanije, pa se je tako svidjela, da se je upa nija 10. rujna banu posebice zahvalila za priposlanu dekla raciju izjavivi podjedno, d a s u s k u g t i n a r i b i l i s njom tako zadovoljni, da zadovoljniji b i t i n e m o g u (ita contenti, ut magis contenti esse nequeamus)*. Meutim bijae ban Ivan Erdedi 4. rujna svoje obe anje ve ispunio. K a d se je toga dana u javnoj sjednici proitao 8. lanak, kojim se prihvaa madarski jezik, lanovi hrvatskoga kraljevstva smjesta se podigoe i oprijee. Naroito je ban Ivan Erdedi izjavio, da se t:m lankom j e d n o k r a l j e v s t v o d o v o d i u s u k o b s d r u g i m , b u d u i d a j e d n o (kraljevstvo) d r u g om u n a s t o j i nametnuti zakon. Dnevnik ugarskoga sabora od god. 1790.-1., na strani 139. opisuje taj znameniti dogaaj ovim latinskim rijeima; Artioulo octavo, qui linguae Hungaricae ad omnia regni negotia cooptationem continebat, R e g n u m C r o a t i a e i l l i c o adversari coepit; nominatimque dominus comes J o a n n e s E r d o d i , Banus Croatiae, hac questione r e g n u m u n u m c u m a l t e r o in c o n t e n t i o n e m a d d u c i dixerat, utpote, cum a l t e r u m a l t e r i l e g e m p o n e r e c o n a r e t u r . . . Premda saborski dnevnik ne navodi itavog govora, nego tek kratki sadraj njegov, ipak se iz ovo par rijei vidi, da je ban govorio o nasto janju jednoga (ugarskoga) kraljevstva, da nametne svoj zakon o jeziku drugomu kraljevstvu (hrvatskomu), p a je posve logino morao dodati reenicu, da kraljevstvo kra ljevstvu z a k o n e n a m e t a t i (legem ponere = leges praescribere) n e moe. Da je Erdedi zaista to i tako govorio, svjedoi dalji prikaz saborskog dnevnika, da su nakon izreenoga go vora banova vrlo mnogi (od ugarskih stalea) stali odgo* Izvornik deklaracije ili se je zametnuo ili je propao. Sauvali su se samo t a m p a n i primjerci s napisom: Declaratis ex parte nunciorum Croatiae, quoad introducendam hungaricam linquam (7 stranica ni folio).

28

varati, da U g a r s k a n i p o t o n e n a m j e r a v a H r v a t s k o j p r o p i s i v a t i z a k o n a (sed continue repositum est a pluribus: l e g e m c i r e u m s c r i b e r e Croatiae Hungariam plane non imtend e r e ) , ali da nije pravedan ni zahtjev Hrvatske, da se Madari za volju i lagodnost Hrvata odreknu nastojanja oko svoje slave i koristi (at ne Croatiae quidem iustum fore desiderium, si pro libitu, commoditateque Croatarum, Hungaros gloriae suae utilitatisque studio renuntiare postularet). Napokon ustao je zagrebaki biskup Maksimilijan Vrhovac, koji je o tome obilatije razlagao (Uberius de hoc ratiocinatus est Episcopus Zagrabiensis Maximilianus Verhovacz). Zato bi se toliki Madari stali izvinjavati, da ne snuju Hrvatskoj narinuti svoj jezini zakon, da ih nijesu u ivac dirnule muevne rijei bana Ivana Erdeda? Reenicom bana Ivana Erdeda na ugarskom saboru zapoela je teka borba Hrvatske protiv Ugarske za obranu od madarskoga jezika. Borba je trajala pedeset i sedam godina, dok nije Hrvatska na svom saboru u Za grebu 23. listopada 1847, proglasila hrvatski jezik slube nim za itavu Hrvatsku. Moda bi se i to oteglo jo koju godinu, da nije 29. srpnja 1845. dolo do krvoprolia na Markovom trgu. J e r jedna kap krvi prolivena za domo vinu vrijedi vie nego itavo more ili najgua kia rodo ljubnih govora, od kojih jo nikada nikoga glava zabo ljela nije.

29

PETAR TOMI, poslanik grada Zagreba na ugarskom saboru u Budimu god. 1807.
Dne 27. lipnja 1789., u predveerje velike francuske revolucije, izdao je prodirektor akademije nauka u Za grebu Franjo Lehnau sluaocu pravnoga fakulteta Petru Tomiu svjedodbu, da je netom svrio svoje studije u toj akademiji, Bio je dobar dak, tek u opoj povjesnici proao je slabo, pa tako nije mogao dobiti potpunu svje dodbu. Taj Petar Tomi bio je plemiki sin iz pokupskih kra ljeva. J o 21. travnja 1655. bijae kralj Ferdinand III. u Pounu podijelio plemstvo i grb njegovu pretku Jurju Tomiu, kao i Jurjevoji brai Martinu, Nikoli, Mihajlu i Petru. K a k o se u grbu prikazuje vitez, koji u desnici dri ma, a u ljevici krvavu tursku glavu, moe se nagaati, da su Tomii dobili plemstvo za svoje junatvo u borbi s Turcima. Mladi Petar Tomi po tadanjem je obiaju za svoga akovanja na juridikom fakultetu radio u kance lariji advokata Franje andora Gjalskoga, to mu je ovaj 1. srpnja 1789. i posvjedoio, pohvalivi njegovu marljivost i vjetinu kroz one dvije godine. Na 'temelju ovih isprava postao je Tomi najprije askulantom kod distriktualnoga suda, a 21. svibnja 1790. juratom (iuratus notarius) banskoga stola u Zagrebu. K a o takav sluio je dalje dvije godine, na to mu ban Ignjat ulaj i banski stol 25, veljae 1792. izdadoe potvrdu, da ve dvije godine pohvalno slui kao iuratus notarius. Malo zatim postao je i samostalnim odvjetnikom u Zagrebu. U 30

isto vrijeme nekako oenio se s Katarinom Petrovi, koja mu je rodila ker Amaliju i sina Donata, ali je malo go dina iza toga umrla, jer se Tomi god. 1799. eni ve po drugi put. ivui kao odvjetnik stalno u Zagrebu Petar Tomi poeo je utjecati i u poslove glavnoga grada. U skuptini gradskoga vijea od 4. travnja 1799. izabran bi sa 11 od 18 glasova za gradskoga prisjednika ili assessora, pa je tu ast obnosio preko dvanaest godina. Zanimljivo je, da nije mogao propisanu prisegu namah poloiti, jer je tada boravio u Beu u svojim privatnim poslovima. Malo zatim postao je i varokim raunovoom (rationum exa ctor gremialis) i tako na neki nain upravnikom opinskih financija. On se odsad pie causarum advocatus, civitatis huius assessor, ac rationum exactor gremialis. O praktinom radu odvjetnika Petra Tomia imade dosta podataka u sauvanim spisima. Ali to nas dalje ne zanima, ve samo spominjemo, da je taj rad morao biti i unosan, tako da je stao misliti, da svoj imetak osigura kupovanjem zemljita. God. 1804. nastoji on zajedno sa svojim strieviem Antunom Tomiem, da u pokupskim krajevima zadobije neke plemike dvore (kurije) i imanja, koja su nekad pripadala knezovima Peranskim i poslije barunima Vojnoviima, a nekad su bili dijelovi velike gospotije grada Ozlja. Dne 27. studenoga reene godine prave on i njegov strievi Antun njemaki ugovor s batinicima Regine Pasztory roene Jelai, kojim oni od tih batinika preuzimaju imanja V i v o d i n u , G r d u n , T r e e n o i T r e e r o v a c , kao i kuu u gradu Karlovcu, a sve za svotu od 18.000 forinti. Ali ta su imanja zaduena, k tomu se vode za njih parnice, pa zato preputaju imanja kupcima sa svima teretima i parnicama. Meutim Petar Tomi nije tako lako doao do imanja. Tek nakon razli itih neprilika utanaio je god. 1808. novi ugovor u hrvat skom jeziku pred protonotarom Josipom Kueviem, po kojem je zaista postao gospodarom reenih posjedovanja. Od toga asa primio je i predikat de Trescheno, naime gospodar Treena. 31

Proireni)em posjeda podigao se je Petru Tomiu ugled i u samom Zagrebu. Kad je god. 1807. opina kraljevskoga slobodnoga grada od kralja bila pozvana, da bira i poalje svoga poslanika (nuncija) na zakazani ugarski sabor u Bu dim, sastala se je varoka skuptina (magistrat i prisjednici) 6. oujka reene godine na zborovanje. Predsjedao je tadanji sudac ili naelnik Nikola Baboeaj (aliter eh), a prisustvovali su senatori i assessori. Tom se je prigodom itala najprije kraljevska poruka, a onda bi veinom gla sova izabran za nuncija assessor i eksaktor Petar Tomi. Podjedno bi zakljueno, da mu se izdade vjerodajnica i naputak (instrukcija), koju e potonju pod predsjednitvom varokoga konsula Pavla Gorupa izraditi poseban odbor ili deputacija, u kojoj e sudjelovati jo J o s i p Spii, J o s i p tajdacher, Stjepan Briglevi, Julije Dikovi, J o s i p Komarony, Matija Mihanovi, J u r a j Kralj i sam izabrani po klisar Petar Tomi. Nuncij dobivat e u ime dnevnice 4 forinta za sebe, 1 forint 30 krajcara za pisara i 30 kraj cara za slugu, dakle svaki dan 6 forinti; za putovanje u Budim i natrag primit e 200 forinti, a u ime predujma za sve 500 forinti. (Tada se forint dijelio na 60, a ne na 100 krajcara). Petar Tomi pripravljao se je sada za put i boravak u tuini za devet mjeseci. Napisao je ak i svoju oporuku, koju je oko 20. oujka predao varokoj opini na pohranu. Onda se je spremao na put u Budim, jer je sabor imao zapoeti 5. travnja 1807. Hrvatski su kraljevski slobodni gradovi (kao i ugarski) ve od 16. stoljea iljali redovno svoje poklisare tako na hrvatske kao i na ugarske sabore, pa su tako ovi po stali zastupnicima graanskoga ili etvrtoga stalea. Po jednom popisu od god 1583. bili su tada na ugarskom sa boru poslanici etiriju slavonskih kraljevskih slobodnih gradova, i to Zagreba, Varadina, Koprivnice i Krievaca. Poslije se je broj tih gradova sveer mnoio, tako da se je u 19. stoljeu podvostruio. Grad Zagreb zastupao je god. 1807. spomenuti ve Petar Tomi, grad Varadin Andrija Andraevi, grad Koprivnicu Juraj Kirali, grad 32

Krievce Josip Krizmani, grad Poegu Mirko Nagy, grad Karlovac Josip tefanac i Mirko Lopai, a grad Senj Antun Rui i Ivan Dragani. Ti su poslanici zajedno s poklisarima ugarskih gradova bili dosta jaki, da zastu paju prava i interese graanskoga stalea, pa tako su i ovaj put svi gradski nunciji imali braniti posebna privi legija hrvatskoga grada Senja kao i ugarskih gradova Peuja i oprona. S t o g a se je lako moglo dogoditi, da su poklisari gradova dolazili u sukob s ostalim privi]egovanim staleima, naroito u pitanjima, gdje su se kosili interesi jednih i drugih. Nije sauvana instrukcija za nuncija Petra Tomia, da bi mogli doznati, to je sve imao da izvri. No po drugim podacima znade se, da mu je bilo gotovo svaki tjedan jedamput ili dvaput iljati izvjetaje ili relacije o svima stvarima, koje su se raspravljale, a u zamanim pitanjima traiti zasebne naputke. Tako je tijekom devet mjeseci podastro varokoj opini nekih ezdeset relacija, koje su meutim sve izgubljene, tek se je sauvala spomen na njih u zapisnicima \ a r o k o g a magistratra i po koja biljeka 0 odgovorima gradske opine. Da su te relacije ostale, dala bi se po njima sastaviti potpuna slika o radu varokih nuncija u ope, a napose Petra Tomia. Uza svoju relaciju priklopio bi redovito i koji arak tampanoga dnevnika (diariiaj ugarskoga sabora, koji je svaki poklisar primao 1 svojim jurisdikcijama poiljao. Prikaz Tomieva rada na saboru moe se radi gubitka relacija tek priblino prikazati. Dne 14. travnja alje mu se molba magistratskih inovnika za povienje plaa, 18. travnja alje mu se naputak, kako da se vlada, kad se pred stalee iznesu kraljevski prijedlozi ili propozicije. Zname nita je bila relacija nuncijeva od 14. svibnja o raspravama u saboru, po kojoj doznajemo, da se je radilo o nekom prijedlogu, k a k o b i s e k a p t o l s k a i b i s k u p s k a o p i n a (ili jurisdikcija) s j e d i n i l e u j e d n o s o p i nom s l o b o d n o g a k r a l j e v s k o g a g r a d a Za g r e b a , to je tek za apsolutizma god. 1850. provedeno. Magistrat je na to svoga nuncija putio, da se okani pri3 Klai

33

ziva ili rekursa protiv toga prijedloga, jer je vlada valjda sama taj prijedlog povukla. Oko 18. kolovoza bio je Tomi zaprijeen (boleu ili odsutnou) da alje redoviti izvje taj u Zagreb; zato ga je zamijenio varadinski ablegat Andraevi. Dne 17. rujna moli Tomi, da mu se poalju dnevnice ili diurne, to je 22. rujna izvreno. K a k o su se rasprave ugarskoga sabora otegle, te se je mislilo, da bi se saborovanje moglo produiti i u slijedeu godinu, moli Tomi 31. listopada za substituta ili nasljednika; tu svoju molbu obnavlja i 3. prosinca, premda se je ve jav ljalo, da e se sabor zavriti u polovici toga mjeseca. U dva maha istaknuo se je Petar Tomi na osobiti nain. U 73. sjednici sabora 7. studenoga raspravljalo se o zahtjevu plemstva, da se od plemia, koji su nastanjeni u kraljevskim gradovima, ne smiju protiv zakona kraljev stva traiti nikakvi neobini i nezakoniti tereti, niti javne radnje, niti osobne dae, a poglavito da s e ne optereuju ukonaivanjem vojnika u njihovim kuama (ne in liberis regiis civitatibus degentes nobiles contra leges regni insolitis et illegalibus oneribus, publicis laboribus, contributione a persona dependenda, et imprimis illocatione militum in eorundem domos seu quarterns militaribus graventur). Protiv ovakovih zahtjeva plemikih podigli su se poklisari gradova, koji nijesu bili plemii, a na elu njima stao je Petar Tomi, premda je sam bio plemi od starine. Uz njega stao je i varadinski nuncij Andrija Andraevi. Tako je Tomi zatajio svoje plemike osjeaje, kad mu je bilo braniti kao poklisaru grada Zagreba interese graan stva i jednakost sviju graana. Njemu je jamano kao go jencu francuske revolucije vrijedio vie graanin nego plemi. U diariju ugarskoga sabora od god. 1807. (na strani 596.) pie se izrijekom, da su protiv iznesenog prijedloga p o s e b i c e u s t a l i n u n c i j i z a g r e b a k e i va r a d i n s k e v a r o i t v r d e i , d a ne bi n i p o to mogli d o z n a i v a t i vojnicima s t a n o v e u s v o j o j opini, a k o bi se kue, k o j e pri padaju plemiima, proglasile slobodnima. Pa i i n a e b u d u i da su k u e p l e m i a pro34

s t r a n i je, p a bi s e o n e i z u z e l e , m o r a l i bi se v o j n c i s t i s n u t i u s a m e n e z n a t n e k u i c e i z e m u n i c e (peculialiter Zagrabiensis et Varasdiensis civitatum nuncii asserebant, militibus in gremio suo quarteria assignari haud posse, si domuis, quae ad nobiles spectant, immunes declaratae fuerint. Sed ceteroquin etiam, quum nobilium domus sint commodiores, his exemtis tan dem in solas viles casas et tuguria milites coarctari debebunt). Drugi put istaknuo se je Petar Tomi u 86. sjednici 5. prosinca 1807., kad se je radilo o jednom privilegiju slo bodnoga kraljevskoga grada oprona u zapadnoj Ugar skoj. Taj grad, u vrlo vinorodnom kraju, brojio je tada neko 10.000 stanovnika, od kojih se oko 7.000 bavilo vino gradarstvom. J o od kralja Sigismunda imao je opron privilegij, d a se u nj smije uvoziti samo ono vino, koje je rodilo u njegovu kotaru. Tim bi zabranjeno uvaanje vina iz ostalih vinorodnih krajeva. Stoga su sada plemii ipuke upanije zahtijevali, da se taj privilegij ukine, jer se kosi s privilegijaana plemstva. Prigodom rasprave o tom zahtjevu ustao je opet zagrebaki nuncij Petar Tomi da govori u prilog gradu opronu, a protiv privilegija plemstva. U svom zanosu ustvrdio je, d a s u p r i v i l e g i j a p l e m s t v a bi p u k a i da je s k r a j n j e v r i j e m e , da se v e j e d n o m dokinu. Ove njegove rijei uzvitlae silnu buru u saboru, p a e i sam predsjednik sjednice, kr. personal, ukorio je poradi njih smionoga govornika. Ni u saborski zapisnik ne bie uvrtene negove rijei kao nedostojne, kojima je teko uvrijedio itavo plemstvo i sabor. Ne bi stoga za taj prizor ni znali, da ga nije zapisao neki lan sabora iz Hrvatske, pa je taj njegov izvjetaj priklopio biskup Maksimilijan Vrhovac svojemu dnevniku ili diariju, gdje opi suje izgode one godine. Tu se ita doslovce: Qua in questione ablegatus civitatis Zagrabiae T h o m i c h excess i t in eo, q u o d n o b i l i t a r i a p r i v i l e g i a f l a gellum esse plebis adeoque magis cessanda imprud enter dixerit, correptus 35

non m o d o a s t a t i b u s , sed e t i a m ab i p s o p e r s o n a l i . I hrvatski izvjestitelj zove Tomiev istup i z g r e d o m , a njegov govor n e r a z b o r i t i m . Samo da ga ne vrsta meu govornike francuskoga konventa! Nekoliko dana iza toga dogaaja, zakljuen bi ugarski sabor, te je kralj 17. prosinca potvrdio njegove lanke. Ve 4. sijenja 1808. pribiva Petar Tomi sjednici zagre bakoga magistrata i zastupstva, te se u njoj ita f i n a l n a r e l a c i j a njegova (konani izvjetaj) o prolom saboru u Budimu. Tom prigodom zakljueno bi, jamano na njegov prijedlog, da se spremi pismena zahvalnica upra vitelju zagrebake upanije, grofu A n t o n i j u A m a d , koji je na minulom saboru mnogo djelovao na ast Hrvat ske, a po tom i slobodnoga 'kraljevskoga grada Zagreba ( o b . . . insignem item zelum, quern in sustinenda regni huius dignitate provehendisque croaticis negotiis gratiose remonstrare sub hac diaeta dignabatur). Napokon bi po vjereno varoskom blagajniku, da obrauna s Tomiem glede dnevnica kroz 270 dana, to ih je potonji proboravio u Budimu. Petar Tomi ivio je poslije toga jo preko 40 godina. Dne 2. veljae 1809. moli Petrus Thomich de Trescheno, advocatus et plurium comitatuum tabulae iudiciariae assessor bana Ignjata ulaja i banski istol, neka mu izdadu svjedodbu o njegovu djelovanju i ivotu kroz sedamnaest godina, to odvjetnikuje, jer mu to treba za budue nje govo namjetenje (pro futura mei applicatione deservituras). K a d je iste godine mirom u Beu itava Hrvatska na jugu Save dola pod Francusku i Napoleona, Tomi snuje, da ostavi Zagreb i Hrvatsku na sjeveru Save, pa da se preseli u francusku Iliriju. Dne 31. listopada 1810. moli Petrus Thomich de Trescheno zagrebaki magi strat, da ga rijei slube varokoga eksaktora (officio exactoratus rationum), pa da mu izdade potvrdu, da je tu slubu vrio kroz 10 godina i 8 mjeseci poev od 5. svibnja 1799. pa do ovoga dana. K a o razlog te ostavke navodi on desolatno stanje svoje vanjske ekonomije i potrebu obnove gospodarskih zgrada na imanjima, za to je potre36

bito esto boravljenje na njegovim posjedima. Magistrat mu je izdao traenu potvrdu 8. sijenja 1811., na to je on preao u francusku Iliriju, pa ondje poloio i zakiletvu vjernosti Napoleonu i francuskomu carstvu. T a k o j e postao podanikom francuskim. To mu se upisalo u grijeh, tako da je na temelju kraljevske rezolu cije ugarsko namjesniko vijee 28. veljae 1811. br. 5064. pozvalo zagrebaki magistrat, da Petra Tomia radi te zakletve (ob praestitum gubernio g a l l i c o - i l l y r i c o fidelitatis i u r a m e n t u m ) lii njegovih asti i slube (ab officio amotionem), to je magistrat i uinio, te je 18. studenoga 1812. njegovo mjesto varokoga prisjednika drugom silom popunio. Tomi je ovako ugarskoga Verbecija zamijenio fran cuskim zakonima (Code Napoleon). Ali tek to se je po malo u nove prilike uputio, propade francusko vladanje, a prekosavska Hrvatska postade god. 1813/ opet dijelom habsburke monarhije. S a d je Tomiu bilo prouavati najprije uredbe i i z a k o n e zapadne Galicije (Westgalizisch), za koje bi odreeno, da vrijede i u bivoj francuskoji Hrvatskoj, no i to bilo je samo provizorno, jer je kralj Franjo I. 10. rujna 1818. odredio, d a od 1. sijenja 1820. ima u bivoj francuskoj Hrvatskoj vrijediti austrij ski o p i g r a a n s k i z a k o n i k Tako je Tomiu, koji se godine 1819. nazivao u prekosavskoj Hrvatskoj pri varokom i pokrajinskom sudu u Karlovcu s t a r j e i n o m a d v o k a t a (senior advocatorum), kroz neko liko godina bilo neprestano mijenjati gospodare i pravne sisteme kao odijela. Od te bruke i pokore oslobodio se je on kao i njegovi drugovi tek 1. studenoga 1822., kad su prekosavski krajevi opet vraeni ostaloj Hrvatskoj i ugarskomu Verbeciju, Posljednje dane ivota svoga sprovodio je Petar To mi veinom na svojim pokupskim posjedima, a napose u svojem dvorcu (kuriji) G r d u n u nedaleko od Ozlja. U listovima, to ih je od god. 1836, pisao svome prijatelju i susjedu Filipu uflaju (Shuflay), vlastelinu u Brlogu, re dovno se sam zove s t a r c e m (senex). U posljednjem 37

pismu na uflaja od 3. sijenja 1848. boji se, da li e se jo sa svojim prijateljem sastati, te veli: moji dani vrlo e brzo minuti, jer eto tuan ve o s a m d e s e t i p r v u godinu provodim j e d i n o l e e i ili sje d e i (meae dies proxime cessabunt, cum 81m iam tristis saltern iacendo aut sedendo vitae annum traducerem). itavo je pismo napisano mlaom rukom, tek potpis Petrus d e c r e p i t u s Thomich potjee od njegove nesigurne i drhue ruke. Malo dana iza toga pisma umro je 18. sijenja od starake iznemoglosti, te bi sahranjen u upnoj crkvi sv, Kria u Zavrju. Njegova druga ena Antonija roena pi. Born iz Bea bijae umrla jo 2. svibnja 1837. u 61, godini ivota svoga i 39. godini sret noga braka, i ostavila je za sobom ker Antoniju, udatu za Ivana Nepornuka Raiznera. J o god. 1847. doao je u zemaljski arhiv zagrebaki tadanjemu arhivaru Aureliju Kueviu advokat Raizner, zet staroga Tomia, pa je predao kodicil njegovoj oporuci, da se pohrani meu protonotarske spise. ena Raiznerova Antonija, ki starca Tomia, bila je na glasu kao dobro tvorka seljakoga svijeta u Grdunu i okolici. Naroito bila je esto kuma seljakoj djeci, pa se o njoj kao opoj kumi mnogo pria u onim krajevima.

38

PROSLAVA GRAANSKE SLOGE U ZAGREBU

(4, oujka 1848.) Na tlu dananjega grada Zagreba postojale su kroz stoljea dvije (zapravo tri) varoke opine: jedna je za premala dananji Gornji grad s Dugom ulicom, Jelaievim trgom i Ilicom; a druga Kaptol s Opatovinom, Novom Vesi i Vlakom ulicom. Gornji grad bio je od kralja Bele IV. (od god. 1242.) kraljevska slobodna varo s vlastitim poglavarima (sucem i drugima), koje je sama birala, a nije se pokoravala ni zagrebakomu upanu ni hrvatskomu banu, nego izravno kralju, tako da je ban, kad je boravio u varoi, bio zapravo njezin gost. Varo na Kaptolu bila je pod vlau zagrebakih kanonika i njihova zbora, a Vlaka ulica pokoravala se je biskupu i njegovu dvorskomu u panu. Gornju ili slobodnu kraljevsku varo (Gradec, Gri) rastavljao je od kaptolske potok M e d v e d n i c a ili M e d v e a k , koji je do nedavno jo tekao dananjom Tkaleievom ulicom, p a iza Bakaeve ulice obilazio Vlaku ulicu, te izmeu Petrinjske i Palmotieve ulice prelazio na polja zagrebakih graana. Na potoku Medveaku bilo je vie mlinova, a i prijelaza, kojima se je iz kaptolske varoi ilo u Gornji grad i obratno. Najznatniji prijelaz bio je nekadanji P i s a n i m o s t , poslije K r v a v i m o s t , kojega je takoer ve nestalo, ali mu se ime sve do danas sauvalo. Obje varoke opine, gornjogradska (gradaka) i kap tolska, nijesu mirovale, ve su se kroz stoljea meusobno gloile i borile. Historiari Toma Kovaevi i Ivan Tkali napisali su opsene studije o tim gotovo neprekidnim bor39

bama izmeu obiju opina. Mnogo ye puta i krv tekla, pa nije nevjerojatno, da je Krvavi most dobio svoje ime povodom tih krvavih dogaaja. A i kad su borbe mirovale, bilo je vazda takmenja i zavisti meu njima. Kaptolska varo nije ni u emu htjela zaostati za kraljevskom. Ona je imala svoje cehove kao i ova; ona je poput gornjograd ske zasnovala svoju g r a a n s k u e t u ili g a r d u , koja je bila posve na vojniku ureena, te je imala i svoju zasebnu glazbu. Dok je gornjogradska garda imala svoju zastavu s likom sv. Marka, kaptolska je zastava imala sliku sv. Stjepana. Tako su obje garde stajale malo ne kao dvije vojske, opremljene i gotove, da se svaki as u kotac uhvate. Tek u XIX. stoljeu, kad se je pojavila i d e j a n a r o d n o s t i , te je stala mah preotimati na sve strane, po ele su se pomalo ublaivati i opreke izmeu dviju dosad veinom zavaenih varokih opina zagrebakih. Graani i ostali itelji tako Kaptola kao i Graca (Gria) poeli su osjeati, da su sinovi jednoga te istoga naroda, pa da imaju i viih ciljeva, nego se boriti za lokalne interese. Naroito ilirski pokret stao je blagotvorno djelovati, da su se stale ruiti ograde, koje su dosad rastavljale obje opine i njihove stanovnike. Bilo je to god. 1848., nekoliko dana prije tree (febru arske) revolucije u Francuskoj. Graani obiju opina za grebakih bijahu se prolih decenija ve tako primirili i meusobno zavoljeli, da su sada odluili svoje bratimstvo osobitim nainom oitovati. Kako su u ono vrijeme upo trebljavali bankete i balove za javne manifestacije, spre mili su i oni z a j e d n i k i prirediti v e l i k i s v e a n i p l e s , kojim bi se manifestirala sloga duevno ujedinje noga graanstva zagrebakoga. Ples e prirediti o b ji e graanske garde (kaptolska i gornjogradska) z a j e d n o , a pozvat e na nj sve ostalo graanstvo u domovini, a na roito graanske uniformirane garde iz Krievaca. Vara dina, Koprivnice, Jastrebarskoga, Petrinje i drugih mjesta. Suvie bit e pozvani duhovni, svjetovni i vojniki dostojansstvenici, visoko i malo plemstvo, tako da bi na plesu 40

bili zastupaju svi stalei, koji su se tada u javnom ivotu isticali. Ples e biti u subotu pred pokladnom nedjeljom 4. oujka, a obdravat e se u gornjem gradu u Narodnom domu (danas kr. stol sedmorice), koji bijae ba za takve sveane prigode god. 1844. grof Dragutin Draskovic sagra dio, i u kojem je uz veliku glavnu dvoranu bilo jo pro stranih nuzgrednih prostorija za itaonicu i druga narodna drutva. Protektoricom plesa izabrana bi ugladna gospoa A n k a H a t z , udova trgovca eljezom i mati jednako odlinog i patriotinog trgovca Pavla Hatza. Savremeni asopisi (Danica i Luna) piu vie no obino o tom znamenitom plesu s l o n o g a graanstva zagre bakoga. Sabralo se je na njem oko 1200 osoba sviju sta lea ne samo iz Zagreba i okolice, nego takoer iz susjed nih gradova hrvatskih, a 'meu njim i mnogo uniformiranih gardista, koje je odbor osobito odlikovao. Izvjestitelj Da nice pie o balu ovako: U gospojinskom salonu bio je nainjen umjetni vodoskok, koji najljepim cvijeem okru en ugodan bijae svjedok dobroga ukusa gospode ureditelja ovog bala. Kod ulaza dobio je svaki posjetnik lijepu knjiicu s redom igranja (plesnim redom) i dvije pjesme Slozi graana zagrebakih s kaptolske i varoke strane, a drugu s naslovom Poklon kerim zagrebakim. Gra ani obiju oblasti bijahu u sveanom vojnikom odijelu, kao i oni gosti, koji su iz Varadina, Krievaca, Kopriv nice, Petrinje i Jastrebarskoga od strane tamonjih gra anskih eta na ovaj bal doli. Ova posjeta graana iz obliih gradova kao to je nae rodoljubno zagrebako graanstvo obradovala, isto tako svakoga pravoga rodo ljuba iskreno zadovoljavati mora, jer je jasnim dokazom, da se sinovi nae domovine u duhu narodnosti i bratske sloge sve bolje uzajamno pribliuju. Domaicu bala pred stavljala je gospoja udova Ana Hac. Zabava bijae vrlo vesela i trajae do jutra. S radou smo opazili, k a k o se bez ikakve razlike sveenstvo, plemstvo i vojnitvo u krugu naih vrijednih graana slono i veselo zabavljalo. Ples se je zapoeo kao obino s kolom hrvatskim, koje je vie puta izmjence s kolom slavonskim igrano. 41

Jednako oduevljeno opisuje bal i njemaki asopis Luna, On pae doslovce pretampava obje pjesmice, koje su bile uz plesni red. Budui da je asopis Luna vrlo rijedak, a pjesma S l o z i g r a d j a n a z a g r e b a k i e h s k a p t o l s k e i v a r o k e s t r a n e karakte ristina i vrijedna da se znade, priopujemo ju i mi od rijei do rijei. Ona glasi ovako: U gradjanskom bratskom kolu Valja da se veselimo; Al je dobro, u veselju Da i prolost promotrimo: Dal' je prije tako bilo? Dal' gradjani zagrebgradski Viek ivjee tako slono, Tako liepo uprav bratski? Crne magle pune jada Nad Zagrebom visijahu I sve zrake liepom suncu, Bratskoj slozi, zaslanjahu. K a d a jednom kroz te magle Bljestnu zviezda u istoi, Pokazav nam strane jaze Otvoriv nam sliepe oi. Crne magle pune jada, to su sunce zaklanjale: To su razne sitnjarije, to su brau rastavljale; Liepa zviezda u istoku to nam sjevnu u toj tmini, Ljubav jeste k narodnosti, Ljubav k miloj otabini. 42

Ove zviezde svjetlost jasna Nas je svijuh rasvjetlila, Da vidimo, da smo svi skup Jedne majke djeca mila. A kada smo prava braa, Zato da se ne poznamo? Zato da si ve jedared Bratske ruke ne pruamo? S bratskom slogom napreduju Krvav most e cvieem cvasti, I nama e, slonoj brai, Vazda slava i srea rasti. Proslava graanske sloge u Zagrebu nije bila pusta slava, ve je imala i svojih korisnih posljedica. Prolo je samo nekoliko tjedana iza te slave, pa je obiju graanskih garda nestalo, a umjesto njih pojavila se je N a r o d n a s t r a a g r a d j a n s k a sa 1313 momaka u devet sat nija. Toj je narodnoj strai bio na elu pukovnik grof Sigismund Vojkffy, a etnikom mladi Pavao Hatz, sin doma ice na nedavnom graanskom plesu. T a je narodna straa dobila i novu zastavu, kotju su joj izvezle i da rovale zagrebake domorotke. Tako su duevno ujedinjeni i sloni graani zagrebaki doekali carski patent od 7, rujna 1850., kojim bie dvije (dotino tri) dotadanje varoke opine (zajedno s pripa dajuim s e l i m a ) zdruene u j e d a n kr. slobodni grad Zagreb. Napokon bi zasut i potok Medveak (ili Medved nica), u koliko je kroz grad protjecao, pa tako nestade i Krvavog mosta na njemu.

43

MADARSKO MINISTARSTVO I ZAGREBAKI SUDAC (NAELNIK) JANKO KAMAUF.

(1848.), Dr. Bogoslav ulek u svojoj poznatoj knjizi Hrvatski ustav ili konstitucija god, 1882, pripovijeda na strani 63. u jednoj biljeci ovu zanimljivu zgodu iz godine 1848.: Kad je godine 1848. (u oujku) imenovano ugarsko ministarstvo, jedna od prvih odredaba njegovih bio je nalog zagrebakomu sucu Ivanu Kamaufu, neka pohvata sve odline hrvatske rodoljube (njih 20) i neka ih otpremi u Petu, a zapovijedajui general (grof Auersperg) u Za grebu da je ve dobio naputak, da mu ide s vojskom na ruku. Kamauf, poznati inae prijatelj Madara, ali poten i ustavan ovjek, zapitan od generala, zato ne vri mini starske zapovijedi, odgovori, da ne moe te ljude hvatati, k a d n i j e s u n i t a s k r i v i l i , a m i i v i m o u z e m l j i u s t a v n o j . Moe biti da bi nam odzvonilo, kad bi Kamauf izvrio tu naredbu. Ova kratka biljeka ulekova bit e jamano istinita, jer je on sam bio meu onima, koji su po odredbi mini starstva imali biti zasunjeni i poslani u Petu, otkuda se zaista ne bi nikad povratili. Prema tomu jedino je zasluga odlunoga naelnika Kamaufa, da nijesu najodliniji mu evi ilirskoga i hrvatskoga pokreta nemilo postradali. Ta znade se, da je Ambroz Vranicanji bio kasnije od ma darskoga ministarstva osuen na smrt, samo se nije nitko naao, koji bi tu osudu mogao i htio izvriti. Ve dulje vremena trsio sam se, da to poblie doznam o toj sudbonosnoj zgodi iz god. 1848. Naroito me je zani44

malo, da saznam imena proskribovanih rodoljuba hrvat skih i motivaciju ugarskoga ministarstva. Prevrnuo sam stoiga spise zagrebake varoke opcine i tadanje generalkomande, ali nijesam dosad nita naao. No mjesto toga dopanuo mi je ruku zapisnik o sjednici zagrebake opine od 15. svibnja 1848., koji govori o slinoj stvari. Stoga i priopujem taj zapisnik od rijei do rijei, jer se njim utvruje ulekovo kazivanje o hvatanju hrvatskih kolo voa. Ljeta 1848, dana 15-a svibnja u Zagrebu u vjen(ik)oj kui drana jest pod predsjednitvom g, J a n k a K a ni a u i a, namjestnoga suca, obinska sjednica gradjanstva i puka ove si. i kr. varoi, te u njoj preduzet i pretresivan predmet slijedei: Br, 1600. Slijedei dopisi naslovom kancelarije palatinske providjeni zabaeni su. Predloio je g. sudac ovoj skuptini dvostrune dopise iz kancelarije palatinske pod 10-im i 11-tim t. m, na cijelo obestvo ove varoi upravljene, koji im bi bili otvoreni i proitani, uvidelo se je, da su to naredbe ministerijalske po palatinu podpisane, a po ministru unutranjih poslova protupodpisane ili kontrasignirane. Budui pako da ova varo, kao i sve druge vlasti sdruenih kraljevina ministerium magjarski i njegove naredbe ne pripoznaje, s druge pako strane isti dopisi, odredjujui nekog ministerijalskog komisara (generala Hrabovskoga) za ove kraljevine u mir i red postavili vidiju se smijerati na unitenje naredba i zapovijedi uzvienog bana, toga angjela uvara domo vine i naroda naeg, kojeg naredbe do sada uinjene samo i jedino mir, red i sjegurnost u ovoj varoi i u cijeloj domovini uzdrati i uvrstiti kadre su: z a t o i s t i d o pisi zabaeni i nitetnimi oitovani su; za budue pako g. s u d a c n a l o g d o b i , d a n i t i o d p a 1 a t i n a, pod ijom samo firmom magjarski ministerium svoja potajna i zlobna kovarstva proti naemu na rodu i uzvienomu banu, i kroz to proti prestolju njegovog velianstva izvesti namjerava, i k a k o v e d o p i s e ne p r i m a , v e n a t r a g n e o t v o r e n e p o a l j e , da 45

se tako prekine povod obinskog razjarenja, koje takova pogrdna pisma poroditi moraju. Zajedno dokonano je, da se ima njegovomu velianstvu milostivomu kralju, za kojeg i njegovog prestolja spasenje i' cijelosti monarkije uzdranje se hrvatska i slavonska krv u Italiji proliva, doim Magjari ne samo svoju pomo u tom uskrauju, ve i buntovne pozive tamo poiljaju, podnijeti representacija, u kojoj e njegovo velianstvo izvijeteno biti, da kao cijel ovaj narod, tako i puk ovoga grada zadovoljan je sa po stupanjem dosadanjim bana, i odobrava i svojim imenuje sve naredbe njegove, koje jedino kadre su sreu i blago stanje ove domovine utemeljiti, te da ovo poglavarstvo i puk samo u uzvienim banu vidi onoga, koji e mir, red i spasenje domovini doprinijeti; z a t o n i t i kakove komisare ministerijalske ali palatinske, koji samo nemir, nereda, smutnju, razjarenje i bunu ovdje pro uzroiti bi mogli, primat e; i stoga se nada, da njegovo velianstvo uvaavajui zasluge hrvatsko-slavonskog na roda, u kojim u ovih kritinih vremenih toliku zatitu imade, ne e Magjarom za volju, Magjarom, koji sjegurno vrlo neplemenito! smutnje vremena za svoju korist i ne iste svoje svrhe upotrebljavajui od njegovog velian stva svakdan nove i nove koncesije izkljetiju, doputati, da ili palatin ili kakovi ministri magjarski svoju vlast u ove kraljevine pretegnu; odata e se i sve upanije, va roi, trgovita u Hrvatskoj i Slavoniji, kao i provincijalne i krajinike obine ubavijestiti, te njima ista representa cija saobiti. Proglasio Henrik Ostoi, s. r. podbiljenik. Na hrptu izvana; Zapisnik sjednice puka si. i kr. grada Zagreba 15. svibnja 1848. drane. 1600/1848.

46

GROF URO JELAI, posljednji potkapetan Hrvatske (1861,)*

Premda je hrvatski ban od starine bio vrhovni ka petan ili vojvoda hrvatske vojske, ipak se ve u XV. sto ljeu oko god. 1434, spominju zasebni kapetani kraljev stva. K a d su po padu Bosne uestale borbe s Osmanlijama, dozvolio je kralj Matija Korvin god. 1477. slavonskim staleima, da si sami na saboru biraju kapetana, koji e stajati banu uz bok, te s njim zajedno braniti zemlju. Kapetan kraljevstva bio je prvotno vojvoda plaenikih eta, a poslije je u osudnim asovima, kad je velika po gibao zaprijetila, dizao sav narod na oruje, te bio voda s v e o p e g a p u k o g a u s t a n i k a i l i o p e i ns u r e k c i j e . Na hrvatskim saborima god. 1748. u Zden cima, god. 1528. u Krievcima i god. 1592. u Zagrebu stvo reni su zasebni zakoni, kako da se provede sveopi usta nak u hrvatskom kraljevstvu. Budui da odnosi izmeu bana i kapetana nijesu bili tono odreeni, dolazilo je meu njima i do sukoba. Stoga su stalei u XVI. stoljeu stali povjeravati ast kapetana pojedinim banima. Tajko je kraljevstvo kroz neko vrijeme imalo sad bane, koji su podjedno bili k a petani, sad opet bane uz posebne kapetane. Napokon negdje od poetka XVIII. stoljea stalei su svakoga bana namah prigodom instalacije izabrali za zemaljskoga vrhov noga kapetana, koji je onda imenovao sebi zamjenika ili p o t k a p e t a n a (podvojvoda, vicecapitaneus), a taj je bio posve zavisan od njega. To je potvrdila i kraljica Marija Tereizija dekretom od 16. sijenja 1750., odredivi, 47

da bana za vrhovnoga kapetana ( s u p r e m u s c a p i t a n e u s) pounske i pokupske krajine srnije izabrati sabor i predloiti ga kralju na potvrdu; ban pak kao izabrani i potvreni vrhovni kapetan da moe za potkapetana (vicecapitaneus) imenovati kojega izmeu domaih sinova. Osobito se istiu potkapetani hrvatski za dugotrajnih ratova s Francuzima godina 1 7 9 2 . 1 8 1 4 . J o za bana Ivana Erdeda pomae od god. 1 7 9 7 . mnogo ostarjelomu banu potkapetan I v a n J e l a i B u i n s k i , koji je bio podjedno podmaral u carskoj vojisci. K a d se je on zahvalio na asti, imenovao je ban ula} u saborskoj sjednici od 1 8 . sijenja 1 8 0 9 . potkapetanom baruna V i n k a K n e e v i a , takoer podmarala u carskoj vojsci. Napokon je ban Franjo Vlai 1 1 . studenoga 1 8 3 2 . u sa boru imenovao carskoga generala J u r j a Rukavinu o d V i d o v g r a d a potkapetanom hrvatskoga kraljev stva. K a k o su stalei bili u ono doba razdragani brourom grofa J a n k a Drakovia, pozdravili su junaka Rukavinu s velikim oduevljenjem, na to se je on zahvalio u h r v a t s k o m j e z i k u . To je bilo prvi put, da je nakon vie stoljea u hrvatskom saboru ozvanjala rije hrvatska. Kad je nakon pada apsolutizma kralj Franjo Josip T. god. 1 8 6 0 . morao u itavom vladanju svojem obnoviti ustavni ivot, imenovao je hrvatskim banom generala baruna Josipa okevia, a 1 5 . travnja 1 8 6 1 . sastao se je nakon dvanaest godina i hrvatski sabor u Zagrebu. Ve u prvoj sjednici istoga dana bude ban okevi po starom obiaju sveano instaliran, a u dvadesetoj sjednici 1 5 . lipnja per acclamationem od zastupnika proglaen vrhov nim kapetanom hrvatskoga kraljevstva, poto je to sam kralj zasebnim otpisom od 2 6 . veljae izrijekom predloio. Po nekadanjem obiaju imao je ban tom prigodom ime novati potkapetana ili vicekapetana, zatim podbana (vicebana); ali on je iz stanovitih razloga oba imenovanja od loio na koju od slijedeih sjednica. Meutim je ban okevi svoje obeanje ispunio tek u 4 6 . sjednici sabora 2 2 . srpnja 1 8 6 1 imenovavi podbanom Ivana Zidaria, a potkapetanom grofa uru Jelaia BuinM

48

s k o g a, carskoga podmarala, koji je tada sluio u Italiji u gradu Veneciji. Imenovanje grofa ure Jelaia, mlaega brata slav noga bana J o s i p a Jelaia, obradovalo je ne samo hrvat ski sabor, nego i sav narod. No najvie je razveselilo samoga potkapetana, koji je povodei se u svemu za svojim starijim bratom drao to odlikovanje nekom na gradom za sve nedae i ponienja, koja su pokojnoga mu brata prije reda sastrla i u grob strovalila. Mora da ga je silno dirnula vesela vijest, jer je pohitao iz Venecije u Zagreb, da pozdravi sabor i poloi odreenu prisegu za potkapetana. Dne 10, kolovoza bila je 58. sjednica sabora uao je grof uro Jelai u generalskoj husarskoj odori oko 11 sati u sabornicu, gdje su ga zastupnici oduevljeno doekali. Razdragan sjajnim doekom progovorio je do slovce ovako: Hvala, gospodo! na toli srdanom pozdravu. Znam ja, da tu ast, tu ljubav ne imam pripisivati zaslugam svojim, nego vjernoj uspomeni, koju hranite u srcih svojih za slavnoga brata moga, koji je osvijetlao ime Jelaia. Kako rekoh, zasluge ne imam, ali imadem srce puno lju bavi prama domovini, puno elja za sreu njezinu, puno dobre volje za nju po mogunosti raditi. Zato zahvalan sam preuzvienom gospodinu banu naem, da me je oda brao za potkapetana trojedne kraljevine, a time pruio priliku, koju toju doprinijeti opem dobru nae mile do movine. Hvala njemu, da me je time pozvao u sredinu ove visoke kue, gdje se zastupnici naroda tako muevno, tako svojski i tako savjesno bore za najsvetija prava naeg dravnog, a to vie narodnog naeg ivota. S po nosom i ushienim srcem itao sam u udaljenoj Veneciji mnoge i mnoge govore, drane u ovoj sabornici, a divio sam se videi, kolikim oduevljenjem pretena mnoina skupila se je pod zastavom narodnosti, pod kojom samom moemo osvojit si sjajnu budunost. Ova ideja obuzela me je talko, da sam ve vie puta pred pojedinim oitovao,
4 Klai

49

a usuujem se i danas oitovati u ovoj visokoj kui, d a bi j a v o l i o v i d j e t i n a r o d n a p o d t u r s k i m jarmom skuen, nego pod iskljuivim uplivom drugih naih izobraenih su s j e d a , i to samo zato uvjeren budui, da naoj narod nosti sa (od) Turaka pogibelj ne prijeti; T u r c i b o jesu zadovoljni s imutkom i k a t k a d tije1 o m ugnjetenih naroda, meutim izobraeni narodi od onih, kojima vladaju, o s i m i m u t k a i t i j e l a i t u j o i d u u , t o j e n a r o d n o s t - Primjera ima dosta na slovinskom jugu, kako mi svi aliboe znamo. AH uvstvo narodnosti od Boga je usaeno u srcih naroda, a to od Boga doe, sveto je, a sveto ne moe raati nego sveto i spasonosno. Osvjedoen sam zato, da e ovo uvstvo spasiti na narod; mnijem, da je ovo uvstvo na emu narodu bitno pomoglo spasiti veliku Austriju godine 1848.; a napokon mislim, da je samo Njegovo c. kr. apo stolsko Velianstvo, kad je izvoljelo izrei sretno i jedino spasonosno naelo, da vlada i uprava svake zemlje i kra ljevine u prostranoj Austriji imade poivati na temeljih posveenih vlastitom historijom svake, pripoznalo vanost narodnosti. Dakle i u to ime neka Bog pozivi premilostivoga kralja naega na mnoga ljeta. Iza toga govora poloio je Jelai u ruke biskupa Ivana Kralja obiajnu zakletvu. Vatreni govor Jelaiev vanredno se je dojmio lanova sabora i galerije, jer ne bijahu navikli sluati ovake rijeci osim iz usta Eugena Kvaternika i dra. Antuna Starevia. Naklapalo se pae poslije, da mu je govor sastavio sam Starevi, premda se to potvrditi ne moe. Naroito je govor djelovao na pristae unije s Ugarskom, pa tako je jedan od unionista, po imenu zagrebaki zastupnik Robeit Zlatarovi ustao i predloio: U obziru, to je govor presvijetlosti (grofa Jelaia) pun narodnog duha, i to nas je toliko ushitio, ja bi predloio, da se za vjenu uspomenu per extensum uvrsti u zapisnik. Prijedlog bi jednoduno prihvaen, i tako bi itav govor od rijei do rijei uvrten u zapisnik one glasovite saborske sjednice. 50

Ali dok su Hrvati od radosti klicali, neprijatelji hrvat skoga naroda i porodice Jelaia u Zagrebu i Beu snebi vali su se od uda, to se jedan carski general usuuje kazati, da bi volio gledati svoju domovinu pod turskim jarmom, nego pod Austrijom! Ve sutradan nestalo je grofa Jelaia iz Zagreba, a 16. kolovoza donio je vojni ki naredbeni list carsko runo pismo, izdano u Laxenburgu, kojim se podmaral grof uro Jelai s 1. rujnom stavlja u trajno stanje mira. Podjedno se je proulo, da je grof uro Jelai po odredbi cara i kralja Franje J o sipa I. smjesta morao ostaviti Zagreb i Hrvatsku, te otii u zatoje u Celovac u Korukoj, gdje je jo od god. 1849. bio interniran madarski general Gorgey, voa madarske vojske za velike bune, ali pomilovan na molbu ruskoga cara Nikole I. Kako se u Zagrebu u prvi kraj nije pravo znalo, to se s Jelaiem dogodilo i to e se jo dogoditi, nagovijetale se i najgroznije stvari. Osobito pak zabrinuli su se narodni zastupnici u saboru, smatrajui da je tim postup kom pogaena nepovredivost saborskih lanova, koja se od starine vazda potivala, ali nije bilo za nju pozitivnih zakonskih ustanova iz novijega vremena. Stoga nije udo, da je hrvatski sabor smatrao za svoju svetu dunost, da ustane na obranu svoga odlinoga lana, kojega progone vlasti, a jedva da je preao preko praga saborske dvo rane. Meu lanovima hrvatskoga sabora isticao se je tada osobito svojim demokratizmom i liberalizmom b ar u n D r a g o j l o K u l a n , po zanimanju odvjetnik, a jo od god. 1848. odlian politiar, kojega bijae one godine hrvatski sabor poslao na slavenski kongres u Prag. U 67, saborskoj sjednici od 24. kolovoza 1861. iznio je Dragojlo Kulan ovaj prijedlog: Uzimam si slobodu, pozornost visoke kue obratiti na jedan alosni sluaj, koji e srce svakoga Hrvata i Slavonca duboko ganuti i uvrijediti; a taj je sluaj, da je na potkapetan, kojega je svijetli ban imenovao i koji je pred nekim vremenom ovdje nazono zapriseen, radi svoga domorodnoga govora penzioniran i u Celovcu inter51

niran. Dakle na potkapetan, koji bi morao u sredini naoj biti, i koji je brat slavnoga Jelaia bana, koji je toliko uinio i takoer spasio carstvo i dom austrijski, tim je nagraen, to je nekoliko slobodnih rijei ovdje izustio, da je penzioniran i interniran. Meni je to iz stalnog izvora poznato, da je tako; i takoer da je on kvitirao i sve svoje asti poloio (gro moviti: ivio!). Nu uspjeh njegova kvitiranja nije poznat, jerbo se ne zna, hoe li Nj. Velianstvo primiti to kvitiranje, i ako primi, ne zna se, da li e interniranje njegovo u Celovcu, koje tamo s Gorgeyom dijeliti imade (sveope nezadovoljstvo), prestati. Zato predlaem, da se visoka kua za svoga potkapetana svojski zauzme (ivio!), i da se na Nj. Velianstvo energika predstavka uz odbor odlinih lica poalje i zamoli, da se na potkapetan pusti na slobodu neomeaenu, i da isti odbor izjavi, da ako se njegovo kvitiranje primi, da ga mi kao civilnoga pot kapetana smatramo i smatrati hoemo. Naknadno pred laem i to, da se njegova dotacija, koja je od starine sa 1000 forinti opredijeljena, u teaj stavi. (ivio!) Odluna interpelacija i predlog baruna Kulana bie od sabora prihvaeni jednoduno i s najveim ushitom, a jednako je sabor u jedan glas proglasio d r . F r a n j u R a k o g a, da sastavi energinu adresu na kralja, koju e odnijeti u Be neki najodliniji lanovi sabora. Akciju sabora podupiralo je i nezavisno novinstvo. Tako je ta danji Pozor, to ga je izdavao Slavoljub Vrbani, a ureivao Ivan Perkovac uz suradnju Franje Rakoga, donio u 198. broju od 30. kolovoza zasebni uvodni lanak, u kojem se je vrlo otro udaralo na loe savjetnike kra ljeve, koji su vladara naputili na takav postupak. U tom se lanku meu inim opisuje i raspoloenje u saboru pri godom dolaska Jelaieva u sabornicu ovim rijeima: Kad smo tada (10. kolovoza) iznenada zagledali generala u uniformi i uli apat: Jelai, Jelai, zabunismo se u mislih, kao da dolazi pred nas pokojni na Jelai ban, a kad od njegova brata u istoj sabornici, gdje su stvoreni do vijeka znameniti zakljuci g. 1848., sasluasmo govor
1

52

govoren istim duhom, kojim bi govorio i pokojnik, o b o r e se niz m n o g o 1ice s u z e r a d o s t i i u s h i e n j a . Raki je povjerenu mu zadau izvrio ve za dva tri dana, te je saborski potpredsjednik Josip Briglevi ve u 71, saborskoj sjednici 29. kolovoza 1861. predloio, da se adresa proita, ali je roak potkapetana unionista Dragutin Jelai zamolio, da se itanje na neko vrijeme odgodi, jer na viem mjestu konana odluika jo izreena nije. No ve u 77. saborskoj sjednici 6. rujna traio je isti Dragutin Jelai, da se adresa proita, budui da su se u to prilike promijenile; pa tako je Raki nakon par rijei, kojima je protumaio, zato on potkapetana zove podvojvodom, nacrt adrese proitao, koji bi od zastup nika opet jednoduno prihvaen. T a znamenita adresa glasi od rijei do rijei ovako: Vae car, kr, apostolsko Velianstvo! Ban barun Josip okevi po starodavnom pravu, koje ga ide, imenova dne 22. srpnja t. g. u etrdeset i estoj saborskoj sjednici za podvojvodu trojedne kraljevine c, i kr. podmarala grofa Gjuru Jelaia Buinskoga. Ovo imenovanje primio je sabor s najradostnijim uskli kom; jer kao to s jedne strane ime Jelaia priraslo je srcu itavoga naroda trojedne kraljevine, tako s druge strane ovo isto ime uinie mu potovanijim i milijim graanske krijeposti i neporono rodoljublje novoime novanoga podvojvode. Jur oci nai uvaie zasluge za sjajno prijestolje Va ega Velianstva i za svoju domovinu skopane s ovim imenom, doim u saboru trojedne kraljevine god. 1809. l. XVII, podijelivi pravo domainstva c. kr. podmaralu Franji Jelaiu i njegovim sinovom Josipu, Gjuri i Antunu, uvrstie ih meu velikae trojedne kraljevine. Vae Velianstvo! Teajem ovoga stoljea ne ima skoro lista u vojenoj povijesti carevine austrijske, u kom ne bi bilo asnimi pismeni zabiljeeno koje od pomenutih lica, vojevavih maem u ruci proti neprijateljem prejasnoga doma Vaega Velianstva. A da ostalo mukom mimoidemo, dovoljno budi spomenuti slavne uspomene 53

pokojnoga bana J o s i p a Jelaia, koji kobne godine 1848. svojom arobnom silom sav narod na listom digav spasi uzdrmani prijestol Vaega Velianstva od razora, a ca revinu austrijsku od grozne raspasti. Nije dakle udo, to sav narod trojedne kraljevine radou usplamti uvi, da podvojvodom postade njegova ljubimca brat, naslijedivi sve krijeposti svoje plemenite porodice. Radost ova podvostrui s e u pedeset i osmoj sjednici saborskoj dne 10. tekueg mjeseca, k a d a obljubljeni novo imenovani podvojvoda ushien srdanim doekom na rodnih zastupnika, stupiv pred lice sabora, pozdravi ga prekrasnim govorom, vadenim od rijei do rijei iz grudi naega naroda, te sveano prisee vjernost Vaemu Veli anstvu i narodnoj zastavi trojedne kraljevine. Ali ba ovaj govor dao je povoda zlobnu tumaenju i odavle proistekavim nenadanim posljedicam, koje rascvilie, p a e ogorae srca sabora i naroda trojedne krakraljevine, k a d a naime dou, da ljiubljeni mu podvojvoda radi svojih rodoljubivih, a zlo tumaenih rijei po vioj naredbi ne samo na naglo je stavljen u stali mira, nego i poslat u zatoite izvan svoje domovine, s kojom ga sada krom nerazrjeivih veza krvi spaja sveti vez pri sege. Vae Velianstvo! Neuveno je u Ijetopisih prosveenih drava, da se kano zloin kazni isto, te niti izdajom, niti sebinosti okaljano rodoljublje, a to u muu, posvetivem sav ivot vjernoj slubi svoga vladara i gospodara, koj mu ocijenjene zasluge nagradi visokim odlikovanjem vojnikim. Neuveno je, da se pojedinim izrazom ovoga govor nika, bez obzira na njegovu cijelim ivotom zasvjedoenu podaniku vjernost, takav smisao podmee, kakav bi se mogao poroditi samo u crnoj dui, a da se presluaju (preuju) istom prigodom izuteni izjavi, puni odanosti prama svomu gospodaru, kojimi on zakljui svoj govor besjedei: mislim, da je samo Nj. c. kr. apostolsko Veli anstvo, k a d je izvoljelo izrei sveto ono i jedino spaso54

nosno naelo, da vlast i uprava svake zemlje i kraljevine u prostranoj Austriji imade poivat na temeljih, posve enih vlastitom istorijom svake, pripoznalo vanost na rodnosti. Dakle i u to ime neka Bog pozivi premilostivoga kralja naega na mnogo ljeta! Vae Velianstvo! Reena kazna ne vrijea samo pravdu u ope; ne ini samo goleme krivde proslavljenomu imenu Jelaievomu; ne obeauje samo ist i neporoan znaaj visoko cijenjenoga podvojvode naega ono vrijea takoer prava sabora trojedne kraljevine i njegovih lanova, Grof Gjuro Jelai Buinski ima kao podvojvoda tro jedne kraljevine u smislu l. XV. sabora od god. 1805. i l. XXIII. sabora od god. 1808., te izbornika, po kom je i ovaj sabor sazvan, u saboru trojedne kraljevine pravo sjeda (sjedenja) i odvjeta, pa kao pravoga i zakonitoga lana saborskoga ide ga neodgovornost i nepovrijedivost. Zato, jer grof Gjuro Jelai Buinski nije slovio u LVIII. saborskoj sjednici kano c. kr. podmaral, ve kano naimenovani podvojvoda, dakle kao redoviti lan sabora trojedne kraljevine, njegov govor, da bi i bio gdje povri jedio podaniku vjernost, to ipak krepko odbijamo toli od njega koli od ovoga sve vjernoga zakonarskoga tijela, ne bi padao pod nikakovo ino nadzornitvo, ve jedino pod ustavne zakone trojedne kraljevine. Vae Velianstvo! Ako je tomu tako ako u govoru i ponaanju naega podvojvode ne ima niega, to bi ba cilo i najmanju sjenu na podaniku vjernost njegovu ako po javnom pravu ovih kraljevina isti podvojvoda kano lan sabora je neodgovoran i nepovredljiv, te jedino ustav nim zakonom podinjen, to se ovaj sabor vrsto nada, da e Vae Velianstvo pomenutu nepravednu kaznu, kojom se na podvojvodu grofa Gjuru Jelaia Buinskoga ljaga baca, bezodvlano ukinuti, i neporona znaenja pustiti ga kano podvojvodu u krugu trojedne kraljevine pod njezinom slavodobitnom i vazda vjernom zastavom narodnom. 55

Vaega c. kr. apostolskoga Velianstva vazda vjerni podanici. U Zagrebu 31. kolovoza 1861. Sabor trojedne kraljevine dalm.-hrvat.-slavonske. Saborska adresa, koju su potpisali potpredsjednik sabora Josip Briglevi i saborski biljenik Robert Zlatarovi, ne bi odnesena kralju po zasebnom odaslanstvu, kako se isprva mislilo, nego bi poslana potom kr. hrvatsko-<slavonskoj dvorskoj kancelariji u Be, koja ju je pri mila ve 8. rujna. Ali tadanji kancelar Ivan Maurani nije ju iznesao pred kralja, ve je lino sklonuo kralja, da je grofu Jelaiu dozvolio povratak u domovinu. 0 samoj predstavci raspravljalo se je tek 19. travnja 1862. u sjed nici dvorske kancelarije (Maurani, igrovi-Pretoki, Daubachy-Doljski, Utjeenovi, dr. Radivojevi), pa je tom prigodom ovako rijeeno: Budu se e grof Gjuro Jelai uslijed dobivene previnje dozvole, na isposlovanje koje osobno i neposredno sudjelovao je u svoje vrijeme tako er g, dvorski kancelar, ve povratio u domovinu, zato nema povoda i razloga predmet ovaj na dalje potaknuti. Odnosna predstavka ima se dakle uvrstiti meu ina pisma. Rijeenje potpisali su Ivan Maurani i igrovi. Grof uro Jelai vratio se iza nekoga vremena u domovinu, te je s porodicom svojom ivio ili na imanju u Novim Dvorima kod Zapreia ili u Zagrebu. Bavio se je poglavito gospodarstvom, te su <*a 21. listopada 1873 izabrali predsjednikom hrvatsko-^slavonskoga gospodar skoga drutva u Zagrebu. Tu je ast obnaao sve do smrti svoje 20. srpnja 1901. Politika zanimala ga je u velike, ali nije ulazio u stranake borbe. U hrvatski sabor doao je samo jo jednom god. 1889.. da glasuje za sjedinienje Dalmacije s Hrvatskom po prijedlogu zastupnika Baria. Dcivic je starost od 97 godina, te je preivio dva svoja sina: Juricu i Marka. Tako je s njim izumrla omika loza grofova Jelaia. asti pak vrhovnoga kapetana i potkapetana hrvatskoga kraljevstva prestale su ve hrvatsko-ugarskom nagodom od godine 1868.

56

SAJMOVI U STAROM ZAGREBU

Rijeju sajam (u kajkavskom narjeju sejem ili senjem) oznaivao se je prvotno kod svih Slavena svaki sastanak ili zbor ljudi, da se budi o emu dogovore ili sloe; ali kod Hrvata preteglo je znamenovanje rijei sajam za sastanke u trgovakim poslovima. Ima u Hrvata i drugih rijei za sajmove, ali su te uzajmljene ili iz turskoga jezika (pazar), ili iz madarskoga (vaar), ili ak iz grkoga (panagjur). Sajmovi smatrali su se vazda i svagdje vanim promicalima prometa i trgovine, a po tom i narodnoga blago stanja. Stoga su od vajkada ljudi nastojali, da u njihovim naseobinama bude to vie i to duljih sajmova. Stalo se dranje ovakovih zborova smatrati nekim pravom, p a su se pojedine opine (naroito gradske opine) otimale za takovo pravo (ius nundinarum). Sajamska privilegija po djeljivali su naroito vladari, kao kraljevi, knezovi i t. d. U gradu Zagrebu jamano je najstariji sajam, koji se sastaje mjeseca kolovoza svake godine na dan sv. Stje pana Kralja (20. kolovoza). Prvi tragovi toga sajma dopiru gotovo do osnutka biskupije u Zagrebu (1904.). K r a l j e v s k i s a j a m , kako su ga zvali i jo zovu, poeo se je obdravati tim povodom, to se je prigodom proslave patrona ili zatitnika stolne crkve sv. Stjepana okupljalo sila svijeta iz svih krajeva prostrane biskupije u Zagrebu, pa se je uz crkvenu slavu trgovalo svakojakom robom. Kad je to ba poelo, ne moe se ustanoviti, ali bit e. da se je ve u XII. stoljeu redovito sajam sastajao. Biskup zagrebaki i njegov kaptol, koji su bili gospodari varoi 57

Zagreba, nijesu za sajmove trebali zasebnih privilegije, jer je crkva sama po sebi bila ovlatena, da slavi svoje godove i okuplja narod prigodom proslave svoga patrona. Da se je tada i trgovalo, bilo je sasvim razumljivo. Dogaalo se je i drugdje, da su uz biskupske stolice, stolne crkve i kaptole poeli nicati gradovi, kojih su itelji uz ino imali i svoje sajmove: dnevne, nedjeljne i godinje. Kraljevski sajam u Zagrebu postao je poslije glasovit po itavom kra ljevstvu hrvatskom; trajao je redovito dva tjedna, zapoeo je na osmicu prije Stjepanja, a prestao je osmicom (okta vom) poslije Stjepanja. Za sve vrijeme njegova trajanja vijala s e je na zvoniku stolne crkve crvena zastava. Sasvim drugaije nastali su i razvijali se sajmovi u kraljevskom slobodnom gradu Gracu (Griu) na desnoj strani potoka Medveaka, Tu je na tlu dananjega gor njega grada, zatim Duge ulice i Ilice, postojala uz upa nijski grad naseobina od domaih ljudi i stranaca (hospites), koji su svi bili slubenici ili podanici upanijskoga grada. Ovu je naseobinu kralj Bela IV., boravei nakon provale Tatara u Virovitici, oslobodio od upanijske vlasti, te zlatnom bulom (poveljom sa zlatnim viseim peatom) od 16. studenoga 1242. uzvisio na kraljevski slobodni grad pod pogodbu, da novi graani svoju postojbinu opau zidinama, p a da bude vrstim branikom od neprijatelja. U istoj zlatnoj buli nanizao je kralj i sve povlastice, koje e novi graani uivati. Meu njima ima i ovo: N a dalje odreujemo, da se u tom gradu odrava dva dana u tjednu sveani trg (forum solemne), n a i m e u p o n e d j e l j a k i e tvrtak, osim t o g a da b u d e s v a k i dan d n e v n i t r g (forum cottidianum). Graani su time stekli pravo dnevnoga trgovanja na svojim pijacama i povrh toga za sebna dva ovea sajma u sedmici. Ali kao da nijesu bili time zadovoljni, ve su traili od kralja, da im dozvoli godinji sajam, kako su ga ve imali itelji u kaptolskoj varoi, a koji bi trajao po vie dana uzamance. Kralj je napokon pristao na molbu graana, koji su u to podizali gradske zidove, a valjda dogradili ili opravili svoju upnu 58

crkvu sv. Marka. Kralj Bela IV. ugodio je molbi graana tako, da im je 21. oujka 1256. izdao zasebnu povelju, kojom je njima podijelio privilegij za odravanje godinjega s a j m a n a b l a g d a n s v . M a r k a (25. travnja), za titnika njihove upne crkve. Graani su naroito traili g o d i n j i sajam s trajanjem od dva tjedna, jedno za to, to su trgovci i drugi ljudi, koji su na taj sajam svoju robu donosili ili dovaali, bili za trajanja itavoga sajma oslo boeni od plaanja pijacovine, a drugo, to su ti sajmari za itavo vrijeme sajmovanja zajedno s a svojom robom stajali pod osobitom zatitom kraljevskom, te bi se strogo kaznili oni, koji bi ih pri dolasku ili odlasku putem sme tali ili ak robili. Pae izmeu varoke opine na Kaptolu i one kraljevskoga grada na Gracu (Griu) morao je za vrijeme godinjih sajmova vladati Boji mir (treuga Dei), premda su se inae obje opine esto gloile, pa i meu sobom krvarile. Tako su godinji sajmovi bili donekle u prilog pitomijim obiajima i snoljivijemu ivotu u zemlii. Graani kr. slobodnoga grada na brdu Gracu (Griu) umjeli su tijekom stoljea izvojtiti nove sajamske privi legije. Dozvolu za sajam na Markovo potvrdio je god. 1270. kralj Stjepan V., sin Bele IV., i onda 24. oujka 1464. kralj Matija Korvin. Ali graani su dobili dozvolu i za dalji godinji sajam. Tijekom naime jednoga stoljea raz vila se je gradska opina tako, da su ispod brijega i izvan gradskih zidina nastala dva podgraa, po imenu Postolarska ili njemaka ulica (danas Duga ulica), i onda I l i c a . U potonjiem pograu u Ilici podignuta bi c r k v a s v. M a r g a r e t e (na mjestu dananje pravoslavne crkve), koja je postala upnom crkvom za sve itelje izvan zidina, a na podruju kraljevskog slobodnog grada. Godine 1372. poli su sudac i neki prisenici slobodnoga kraljevskoga grada kralju Ludoviku I. u Viegrad, te su ga zamolili, d& im dozvoli abdravanje drugoga godinjega s a j m a n a b l a g d a n s v . M a r g a r e t e (13. srpnja) u okoliu upne crkve istoga imena onako, kako s e dosad sastajao sajam na trgu sv. Marka. Kralj je na to 10. oujka reene godine na preporuku tadanjega generalnoga vikara kralje59

vine Slavonije, vackoga biskupa Ivana, dozvolio taj drugi sajam, koji e jednako trajati dvije sedmice. Polaznici njegovi bit e takoer osloboeni od plaanja pijacovine, a stajat e zajedno sa svojom robom pod zasebnom kra ljevskom zatitom. Odsad su dakle graani na brdu Gradac (Griu) imali dva godinja sajma: jedan na Markovo (25. travnja), a drugi na Margaretinje (13, srpnja). Ovako je ostalo kroz dalji vijek i za prve polovice XVI. stoljea. U drugoj po lovici potonjega stoljea dobili su graani trei godinji sajam ili trei sajamski privilegij. Podijelio ga je kralj Maksinrilijan II. iz porodice Habsburg, On je naime u Beu 31. kolovoza 1569. izdao povelju, kojom je na molbu suca i prisenika grada na brdu Gracu (civitatis nostrae Montisgraecensis) dozvolio, da pored postojea ve dva sajma odravaju jo i t r e i godinji slobodni sajam (nundinas liberas annuales), i to na b l a g d a n z a e a b l a e n e d j e v i c e M a r i j e , naime 8. prosinca. S a jam neka bude ne samo na taj dan, nego i na predidue i slijedee dane, u koliko bi to dovoljno i potrebito bilo. Ali to sajmovanje ne smije biti na tetu godinjim slo bodnim sajmovima u ostalim susjednim mjestima. Pod jedno uzima kralj u svoju osobitu zatitu dolazee i odilazee trgovce i njihovu robu. Napokon odreuje, da se taj novi privilegij proglasi po svim trgovima i drugim javnim mjestima u zemlji. U XVII, stoljeu stigle su slobodni kraljevski grad na brdu Gracu (Griu) razne nevolje i nesree. Veliki poar od 29. oujka 1645- unitio je gotovo polovicu varoi, a osobito su stradale crkve sv. Marka i sv. Katarine. Zidine pak gradske bile su ve od prije trone i potrebne po pravka. Sve te potrebe prinudile su gradsku opinu, da se pobrine za vee prihode, I opet se je obratila na kralja. Tadanji kralj Ferdinand III. uvaio je njezinu molbu, pa je obazirui se na inae skueni teritorij varoi, kao i na nikakve prihode njezine odluio pomoi ubotvu gra ana i itelja njezinih. U to je ime 22. rujna 1655. u Ebersdorfu izdao povelju, koiom je gradskoj opini do60

zvolio d v a nova slobodna godinja sajma (binas nundinas seu fora annualia libera): jedan za u t o r a k iza D u h o v a , a drugi za nedjelju pred blagdanom svetih apostola i m u n a i J u d e. I ti sajmovi mogu trajati po vie dana prije i poslije odreenoga dana; tako isto pri maju se u osobitu kraljevsku zatitu svi trgovci za svoga dolaska, boravka i povratka iz Zagreba. I ovaj sajamski privilegij imao se je proglasiti po svim trgovima i javnim mjestima u itavoj zemlji. Ovako je slobodna kraljevska varo dobila do godine 1655. pravo za p e t godinjih sajmova, koji se i danas obdravaju. Samo mjesto sajma u utorak poslije Duhova dri se sajam u etvrtak pred Cvijetnom nedjeljom. To je tako zvani C v i j e t n i s a j a m . K a d se je ta promjena dogodila, nijesam mogao doznati. U starim koledarima iz prve polovice prologa stoljea ve je ta promjena provedena. Kad je god. 1850. Kaptol (Vlaka ulica i Nova ves) sje dinjen sa slobodnom kraljevskom opinom na brdu Gracu (Griu) u j e d a n k r a l j e v s k i g r a d Z a g r e b , po stao je i Kraljevski sajam na Stjepanje opim sajmom za itavu novu gradsku opinu, u kojoj je jamano za sve vijeke prestalo trvenje izmeu graana s desne i lijeve obale potoka Medveaka. Na kraju vrijedno je spomenuti, to god. 1689. kranjski povjesniar J . W. Valvasor pie o sajmovima u Zagreba. On veli, da su sajmovi naroito na Kraljevo, vrlo ivahni Dolaze ljudi ak iz turskoga carstva. Isto posjeuju saj move brojni trgovci iz Kranjske i tajerske. Ovi putuju po Savi na splavima sve do Zagreba. Tu ikupuju konje, na kojima se onda kui vraaju. Putuju u veim etama, jer se boje, da ih tko ne orobi.

61

NOVA RADNJA O LJETOPISU POPA DUKLJANINA.

Ljetopis popa Dukljanina, koji je ivio i pisao u okoliu grada Bara u drugoj polovici XII. stoljea, naj stariji je domai izvor za historiju Hrvata i Srba. Taj je ljetopis prvi izdao Trogiranin Ivan Lucius god. 1666. u svom znamenitom djelu De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex, a pr.etampao ga je odanle dr. Ivan Crni s napisom Popa Dukljanina ltopis po latinsku, toga nekoliko i jo neto po hrvatsku, po prepisu popa J e r o lima Kaletia. U Kraljevici 1874. Najopseniju i naj stvarniju ocjenu letopisa popa Dukljanina i njemu vrlo blize Hrvatske kronike kao povjesnih izvora napisao je dr. Franjo Raki g. 1864. u asopisu Knjievniku I. str. 199. i dalje, a kao knjievne tvorevine prikazao ih dr. Vatroslav J a g i u svojem djelu Historija knjievnosti naroda hrvatskoga i srbskoga. U Zagrebu 1867., str. 113.117. Oko izdavanja i prouavanja ljetopisa popa Duklja nina imadu poglavite zasluge hrvatski nauenjaci: Tro giranin Ivan Lucius u XVII. stoljeu, a Kukuljevi, Raki, J a g i i Crni u XIX. stoljeu. Znaajno je, da poslije 1874. kroz pedeset godina nije u nas izala ni jedna studija o tom ljetopisu, premda su se za nj mnogo zanimali gotovo svi hrvatski povjesniari. Jedino srpski jezikoslovac i historiar Stojan Novakovi izdao je god. 1893. u Beogradu radnju Prvi osnovi slovenske knji evnosti meu Balkanskim Slovenima (Legenda o Vla dimiru i Kosari), koja se bavi i ljetopisom popa Duklja nina (vidi str. 183.185.). Pokojni dr. Luka Jeli spre62

mao je dodue novo izdanje ljetopisa s opsenim ko mentarom, ali je umro prije, nego to je djelo opremio u svijet- I dr. Konstantin Jireek oglasio je u svojem djelu Geschichte der Serben (Gotha 1911.] na str. 226. u jednoj biljeci: Eine Studie uber den Diocleas von m i r erscheint demnachst im Archiv fur slavische Philologie; ali ni ta studija nije nikad svijetlo ugledala, pa se stoga moramo zadovoljiti s onim (46 redaka), to je Jireek u istom djelu na strani 226. i 227. o tom ljeto pisu napisao. Vrijedno je jo istaknuti, da je madarski povjesniar dr. Ljudevit Thalloczy u asopisu Archiv fiir slavische Philologie (svez. XX. p. 201224) priopio raspravu: Die ungarischen Beziehungen der Chronik des Presbyter Diocleas. Rezultati dojakonjih istraivanja o ljetopisu popa Dukljanina posve su negativni, to jest da on za kritinu historiju tako Hrvata kao i Srba ne moe mnogo da vrijedi. Naroito se to tie fakata- i njihova poreaja u vremenu, a onda i genealokih veza vladarskih. Ali uza sve to ljetopis zanima itatelja, te ga pobuuje na raz miljanje, pa s e napokon pita: neima li ipak u tom prianju ikakva jezgra istine? Zar s e ne ogleda u njem, kako je bivalo, ako i ne stoji sve ono, to se pripovi jeda? Pa a'ko i jesu u njem nespretnom rulkom popa Dukljanina okupljene puke predaje i narodne pjesme, zar u njima nema ba nikakve historijske jezgre? S v a ta pitanja, koja se pri itanjiu ljetopisa popa Dukljanina sve nehotice nameu, jasno pokazuju, kako bi bila potrebita potanka analiza svega, to se u tom ljetopisu nalazi. Te zadae kao da se je pothvatio ruski spisatelj, ko jega je radnja godine 1926. do nas dola. Studija ima napis: R o v i n s k i j P. A., S e r b s k a j a kronika v l a t i n s k o m p e r e v o v t o r o j p o l o v i n i XII. s t o l e t i j a , a tampana je u zborniku: Izvestija otdelenija ruskago jezika i slovesnosti imperatorskoj aka demiji nauk 1915. g. Toma XX-go knika 4-ja. Petrograd 63

1916-, na strani 187254. Radnja je, kako se na kraju pie, dogotovljena jo god, 1914,, tampana je god. 1916,, a do nas je doprla tek dugo iza rata, naime nakon deset godina! Ruski pisac P, Rovinskij nije meutim za nas novaj lija. On jie kroz lijep niz godina ivio u Crnoj Gori, gdje je kao zastupnik ruske vlade bio na Cetinju uz kralja Nikolu. Po obiaju ruskih rezidenata i konzula bavio se je mnogo izuavanjem zemlje i naroda, u kojem je ivio, te je rezultate svojih studija tampao u spi sima carske akademije u Petrogradu. Kao konani rezultat svih njegovih studija oko geografije, etno grafije, arheologije i t. d. Crne Gore moe se sma trati njegovo ovee djelo e r n o g o r i j a u dva dijela (Sanktpeterburg 1888.1897.). Daljnja radnja u iz davanju historije crnogorske jest gore spomenuta nje gova studija o ljetopisu popa Dukljanina, koji on zove Serbskaja kronika, jer da radi poglavito o Srbima i jer je sastavljena od S r b i n a pravoslavne v j e r e , a t e k p r e v e d e n a na l a t i n s k i od ne k o g a p o p a r i m s k e v j e r e , k o j i je z n a o i sla venski, ali je bio gorljiv privrenik r i m s k o g a pape, te je p r e v o d e i mnogo toga inter polirao i tako prvotnu sla v e n s k u (srpsku) k r o n i k u z n a t n o izopaio. Da je ljetopis u onom obliku, kako nam je u latinskom prijevodu sauvan, tako nagren i pun besmislica, nije dakle krivnja pravoslavnoga Srbina i njegovog origi nala, nego latinskoga prevodioca rimolkatolike vjere i njegovih silnih i n t e r p e l a c i j a , koje Rovinskij, ne znamo zato, zove posve krivim terminom p l a g i j a t i m a (str. 196, 207). Ili g. Rovinskij smatra, da je inter polacija i plagijat isto. B a ta plagijat od u njega u vanja? Da 64 okolnost, to Rovinskij ne zna razlikovati interpolacije, nuka nas, da ogledamo, ima li ope potrebite spreme za historijska istrai vidimo iznesavi nekoliko primjera.

Govorei u uvodu na strani 189. o izdanjima ljetopisa i raspravama o njemu kae: Nakonec, peataetsja elikom latinskij tekst naej hroniki s s l a v j a n s k i m p e r e v o d o m i primeanijami v priloenii k izdaniju d u b r o v a n i n a Ivana Luia S c r i p t o r e s r e r u m D a l m a t i c a r u m, pod zaglaviem Presbyteri Docleatis Regnum Slavorum (Arnstelodami 1668). Mi ne i m e l i vozmonosti p o z n a k o m i t s j a s etim izdanijem i znaem ego po soinenijam, kasajuimsja ego . . . Svaki, koji se je samo jedan dan znanstveno bavio naom historijom, znade: 1. Da Lucius (Lui) nije bio Dubrovanin nego Trogiranin; 2. Da njegovo djelo imade napis: D e r e g n o D a 1m a t i a e e t C r o a t i a e l i b r i s e x, a nipoto Scriptores rerum Dalmaticarum. 3. Ovaj napis Scriptores rerum Dalmaticarum tek je p o d n a s l o v za onaj dio Luciusova djela, u kojem je on tampao kao prilog poglavite izvore za sredo vjenu povijest Dalmacije i Hrvatske. Kad je dakle Rovinskij traio Luciusovo djelo s ovim podnaslovom sasvim je jasno i razumljivo, da nije imao vozmonosti poznakomitsja s etim izdanjem, jer djela s tim napisom u ope nema. Da je nasuprot traio Luciusovu knjigu s p r a v i m napisom, lako bi je i naao, jer nije rijetka, ve je izmeu Cetinjia i Petrograda imade bar desetak primjeraka. 4. Premda Rovinskij nije ni vidio Luciusova djela, ipak on znade, da je u njem tampan ne samo latinski tekst ljetopisa popa Dukljanina, nego i s 1 a v j a n s k i p e r e v o d te kronike. Mi imademo Luciusa gotovo svaki dan u rukama, pa ne moemo toga slavjanskoga perevoda nai. Nasuprot nalazimo l a t i n s k i pri j e v o d hrvatske kronike, to ga je nainio hrvatski pjesnik Marko Maruli iz Splita. Taj je prijevod tampan s naslovom R e g u m D a l m a t i a e e t Croatiae
5 Klai 65

gesta, a Marco Marulo Spalatensi patricio latinitate d o n a t a. To treba dobro upamtiti, da se vidi, to Rovinskij o radu Marka Marulia oko ljetopisa kae. Govorei naime na str. 188. o radovima i spisate ljima, koji su se bavili prouavanjem ljetopisa popa Dukljanina, pie i ovo: Pervij obratil na nego vnimanie, kaetsja, Marko Maruli, izvestnij dalmatinski istorik v Splete. Govorja ob etom pamjatniku v svojih i s t o r iekih izsledovanijah (Rerum Dalmatiae et Croatiae gesta), on zameaet v nekotorija oibki i delaet ispravlenija. Okolo togo-e vremeni nemeckij u e n i j L u d o v i c u s T u b e r o citirujet ego v svoih Kommentarijah (Izd. vjukednera . III,) v razkaze ob osnovanii Dubrovnika .. , Mi poznajemo Marulia kao hrvatskoga pjesnika i latinskoga pisca, mi znademo, da je on na latinski jezik preveo Hrvatsku kroniku, a taj je prijevod tampao Lu cius pod naslovom, koji smo malo prije spomenuli (R eg u m Dalmatiae et Croatiae gesta); ali ne znamo nimalo, da je Maruli bio p o z n a t i h i s t o r i k i da je napisao historieska izsledovanja o kronici popa Dukljanina s besmislenim napisom R e r u m Dalmatiae et Croatiae gesta. To je otkrio tek Rovinskij! No jo je znamenitije njegovo otkrie, da je znameniti dubrovaki historiar Ludovik Tub ero (f 1527), suvremenik Maruliev, naprosto neki inae nepoznati nemeckij u e n i j . Mi se udimo, da je pop Dukljanin, pisac XII. stoljea pobrkao ljude i vremena, a ta da tek kaemo o Rovinskomu, koji u XX. stoljeu kud i kamo natkriljuje dukljanskoga Fabelhansa. A kakim duhom prema Hrvatima odie na R o vinskij? Premda redom navodi i nabraja radnje hrvatskih ljudi oko izdavanja i prouavanja ljetopisa popa Duklja nina, ipak on na sve to zaboravlja, kad pie na str. 193. ovako: 66

Vproem horvatskie istoriki m a l o interesujutsja hronikoj Dioklejca ee i potomu, to v nej slikom malo govoritsja o horvatah i ne tolko po soderaniju, no i po duhu ona vsecelo serbskaja kronika. Dakle hrvatski historiari slabo se zanimaju z a taj ljetopis, jer je ne samo po sadraju nego i po duhu skroz srpska kronika! Ovo bi dostajalo, da se vidi u fabriku Rovinskoga i njegovog historijskog rada. Ali da se jo bolje uvjerimo o njegovoj kukavnoj spremi za historijsko istraivanje, navest emo jo jedan klasian primjer. K a d je Rovinskij sve kazao, to je mislio o ljetopisu popa Dukljanina, zavruje na strani 245. ovako: No tobi vospoljzovatsja vsemi etimi svedenijami, kak istorieskim materijalom, trebuetsja, kak mi zametili vie, predvariteljnaja oistka teksta od vsega, to moglo bit privneseno v nego perevodnikom, a zatem provgrka samih svedenij na osnovanii drugih istonikov, kak s oinenija vizantincev Kedrina, Skilizi, T e o fana, Anni Komnen i drugih, i z a p a d n i h p i s a t e l e j , kak Fredegarij, u kotorago oen inte r e s n i s v e d e n i j a o k o r o l e B o d i n , i dr., to ue ne vhodit v nau zadau. Da se vijesti svakoga izvor-pisca moraju kontrolirati ostalim izvorima, osobito suvremenima, znade svatko, koji je zagledao u koju knjigu o historijskoj metodi. S a svim je stoga samo po sebi razumljivo, d a se i histo rijski podaci ljetopisa Dukljaninova moraju provjeriti bizantskim i zapadnjakim (latinskim) piscima; ali da bi za to mogao posluiti i franaki (burgundski) ljetopisac Fredegar, i da u njemu imade vrlo interesantnih svjedo anstva o dukljan&kom kralju Bodinu, to je tek otkrie Rovinskoga. Mi ostali smrtnici historiari znademo, degar ivio oko god, 660. ipo Is., te da je venskom kralju Samu, koji je oslobodio Avara i osnovao prvu slavensku dravu; da je F r e pisao o sla Slavene od mi nadalje 67

znademo, da je dukljanski kralj Bodin ivio oko god. 1096, i da o njemu govore pisci prve kriarske vojne, a engleski povjesniar O r d e r i c u s V i t a l i s da ga i po imenu spominje. Ali da ve Fredegar god. 660. znade za kralja Bodina, koji se javlja tek 400 godina iza njega, to je tek otkrie g. Rovinskoga! Pa da se onda udimo, to je pop Dukljanin Svetopeleka (Svatopluka) zamijenio s hrvatskim kraljem Tomislavom! T a on nije pisao za akademiju u Petrogradu, ve za starce i mladie u Barskoj nadbiskupiji.

68

BOSANSKA CRKVA I PATARENI

U etvrtoj knjizi (g. 1924.) zbornika: Prilozi za knji evnost, jezik, istoriju i folklor, to ga u Beogradu izdaje sveuilini profesor Pavle Popovi, tampana je na prvom mjestu ovea radnja (55 strana), koju je napisao dr. V a s o G l u a c , ravnatelj gimnazije u Tuzli, i kojoj je napis; S r e d n j e v e k o v n a b o s a n s k a c r k v a . U toj raspravi nastoji pisac dokazati, da bosanska cfkva u srednjem vijeku nije bila patarenska ili bogomilska, dakle krivovjerna ili heretika, nego p r a v o s l a v n a , pa da stoga dananji Muslimani u Bosni nijesu bili prvobitna (naime prije pada bosanskoga kraljevstva pod Osmanlije) nikakvi patareni, nego sljedbenici grko-istone ili pravo slavne vjere, kao to su bili i pristae srpske crkve u Srbiji. Gluac zavruje svoju raspravu rijeima: Stoga se nadam, da e se ovom raspravom z a v a z d a uklo niti o n a b a j k a o nekakvim bosanskim bogomilima, koja se jo uvijek prepriava po naim srednjim kolama i unosi u kolske knjige, pa se na taj nain o d r a v a j u u b l u d n j i i t a v i n a r a t a j i , a bez sumnje je dolo ve i vrijeme, da i o v u b a j k u izbri emo iz nae narodne istorije. Pisac se priinja tako uvjeren, da je bjelodano dokazao nepobitnu istinu svoje teze, te trai da se smjesta rezultati njegovi uvrste u kolske knjige, da bude jednom kraj bajkama i bludnjama. Gotovo je udo, to ne trai, da se Muslimani smjesta po krste i povrate u krilo pravoslavne crkve, kojoj su nekad pripadali, k a d su i po vjeri bili isto s pravoslavnim Srbima. ini se, da je itava rasprava s tom tendencijom i napisana. Zato Glucu ne vrijedi nita, to je prije njega o bosan69

skoj crkvi i Patarenima napisano, a naroito se obara na iscrpivu studiju rimokatolikoga popa dra. Franje Rakoga. Ali on se ne slae ni s a srpskim historiarima, k a o to su Ilarion Ruvarac, Stanoje Stanojevi i Vladimir orovi, pae spotie i dru. Konstantinu Jireeku, to se je u svojoj historiji Srba pridruio rezultatima dra. Rakoga. Na strani 12. pie Gluac o Rakomu: Na temelju tih latinskih spisa on (Raki) je i napisao cijelu svoju raspravu B o g o m i 1 i i P a t a r e n i , i na taj nain stvorio je jednu f a n t a s t i n u p r i u o staroj srednjevjekovnoj bosanskoj crkvi. Tu njegovu p r i u naroito je popularisao Vjekoslav Klai u svojoj P o v i j e s t i B o s n e , a primili su ju za golu istinu i o s t a l i n a i i s t o r i a r i , te sve do danas vlada u naoj istorijskoj nauci. Meutim u istoj knjizi Popovieva zbornika Prilozi imade na strani 66.74. lanak dra. Vladimira orovia s napisom: J e dan novi izvor za srpsku historiju iz poetka XIV. vi jeka, pa se tim novim izvorom za srpsku istoriju od god. 1308. utvruje, da je i u samoj Srbiji tada osim pravo slavnih (izmatika) bilo i Patarena ili Bogomila (here tika). Objanjujui taj novi izvor, pie orovi na strani 6S.--69. ovako: Veoma je vaan podatak, koji kae za Srbe, preter hoc et eciam, quod sunt s c i s m a t i c i , sunt et h e r e t i c i p e s s i m i , infecti ab hereticis, qui fugiant ad par tes illas a facie inquisitorum. Ovi jeretici, u to vrijeme, koji se sklanjaju u oblasti Huma i susjednih zemalja, nijesu sigurno nitko drugi nego Bogumili. Njih je bilo u Srbiji i iza Nemanje (sr. Savin govor protiv jeretika; Teodosije, izd. Danii, 1478), a ovamo na jug bjeali su gonjeni i iz Srbije i iz Bosne, U ovo vrijeme, na po etku XIV, vijeka, voena je energina akcija protiv njih u Bosni, Ban Mladen I. ubi poginuo je u borbi od nevernih jeretika, 1304. god. B a za kralja Dragu tina kazuje Danilo, k a k o ot toje zemlje bosanskije <mnogije od jeretik obrati v veru hristijanskuju (izd. Danii, 41). Ne pie li g. 1329. studeniki iguman Nikola o pohodu 70

kraljevia Duana na bezbonije i poganije babuni, koji su bili prodrli u dabarsku episkopiju? (Zapisi i nat pisi, br. 55). O v a j p o d a t a k iz opisa vidno istie razliku iz m e u j e r e t i k a i i z m a t i k a ; i on j e j e d a n od j a k i h a r g u m e n a t a p r o t i v onih, k o j i m i s l e , da su s t r a n c i bo sansko bogumilstvo krivo shvatili, ne z n a j u i , da je ono t o b o i d e n t i n o s pra v o s l a v l j e m. orovi dakle u istoj knjizi Priloga zabacuje tvrdnju Gluevu, da privrenici Bosanske crkve nijesu Patareni, nego pristae pravoslavne vjere i crkve. A orovi ima i pravo, jer katolika crkva i rimske pape nijesu nikada poistovjetovali izmatike sa hereticima, ve su uvijek tono razlikovali jedne od drugih. A protiv heretika (Bogomila, Patarena, Babuna) revnovali su takoer i pravoslavni Srbi u Srbiji (Rakoj i Duklji), kako se to ita ne samo u ivotopisu Stjepana Nemanje od sina mu Stjepana Prvovjenanoga, nego i u drugim izvorima, od kojih je orovi neke u navedenom citatu naroito istaknuto.*)

Kad Gluac tvrdi, da su hristijani Bosanske crkve u srednjem vijeku bili pravoslavni, a nipoto Patareni ili Bogomili, nije on ni o r i g i n a l a n , jer se je o tom pisalo i naklapalo ve p r e d pedeset godina. U ezdesetim godinama naime prologa stoljea, bijae tadanje Srpsko ueno drutvo u Beogradu ras pisalo natjeaj od pedeset dukata za radnju, u kojoj bi se prikazalo, odakle potjeu u Bosni Muslimani hrvat* Thalloczv Ljudevit dr. g. 1893. u Glasniku zemaljskoga muzeja u Bosni i Hercegovini" (sveska V. str. 220-229.] u lanku Prilozi k nauci o Bogumilstvu" priopio je po nekom rukopisu u bivoj carskoj knjii nici u Beu g r k i t e k s t i moderni hrvatski prijevod za obred prodricanju Bogumila od herezije i prijelazu na p r a v u (pravoslavnu) vjeru-

71

skoga (srpskoga) govora i narodnosti, da li su naime potomci sredovjenih Patarena? Povodom -toga natjeaja napisao je dr. B o i d a r P e t r a n o v i (Srbin iz Dal macije) itavu knjigu od 172 strane s napisom: B o g om i I i, c r k v a b o s a n s k a i ik r i s t j a n i. Istor i k a r a s p r a v a . U Z a d r u 1867, Petranovieva radnja pobudila je stanovitu pozornost, te je sam dr. Raki jo iste godine u prvoj knjizi Rada jugoslavenske akademije napisao o njoj zasebnu obznanu (str. 242250). Naroito je istaknuo, kako je Petranovi na stojao dokazati na str. 166168 svoje knjige, da ova crkva bosanska nije bila po vjeri i nauku bogomilska ili patarenska, nego istono-pravoslavna, samo spoljanji oblik i hierarhijski organizam moe s e slobodno rei da je bio eretiki, t. j . bogomilski. Naravno da Raki nije bio sporazuman s ovakim rezultatom Petranovieve rasprave. Ali kako Petranovi nije t a d a imao pred sobom n i j e d n o g a s p o m e n i k a ni u jednom jeziku, koji bi i z r a v n o i s u s t a v n o izlagao vjerovanje i nauiku bosanskih P a t a rena, nije mogao Raki njemu zabaviti, to je doao do takovih rezultata. Rakomu je stoga bila prva briga, <da iznese i obje lodani takove spomenike, koji izravno i sustavno go vore o nauku bosanskih Patarena, I zaista je Raki dvije godine zatim, naime 1869., u prvoj knjizi Starina jugo slavenske akademije izdao dva takova, latinskim je zikom pisana dokumenta s napisom: P r i l o z i z a p o v i j e s t b o s a n s k i h P a t a r e n a (str. 93140), kojih se rukopis uva u knjinici sv. Marka u Mlecima. Prvi, opseniji dokumenat imade napis: Hic sunt puncta principalia et auctoritates extracte de disputatione inter christianum romanum et patarenum Bosnensem, te sadrava disputaciju izmeu patarena i katolika o vjeri i nauku bosanskih Patarena; drugi dokumenat, posve kratak i jezgrovit, prikazuje poglavite lanke (ili bludnje) vjere bosanskih Patarena, te imade naslov: 72

Isti sunt herrores, quod communiter patereni de Bosna credunt et tenent. Tekar nakon objelodanjenja tih c r k v e n i h i l i v j e r s k i h d o k u m e n a t a bilo je mogue sastaviti cjelokupnu i preglednu sliku o vjero vanju, moralu i hijerarhikom ureenju bosanskih Pata rena ili krstijana bosanskih (kako su se sami zvali), kao i o bosanskoj crkvi. God. 1882. izdao je Raki u Starinama {XIV. knjiga) D v a n o v a priloga z a p o v i j e s t b o s a n s k i h P a t a r e n a : 1, K a r dinala I. Torquemade rasprava proti bosanskim Pata renom; 2. Rukopis bosanskoga krstijanina R a d o s a v a ; a u 18. knjizi Starina objelodanio je Ljuba Stojanovi god. 1886. J e d a n prilog k poznavanju bosanskijeh bo gumila. Ovim i drugim prilozima (od Thalloczyja, Fermendina), nakupilo se toliko stvarne grae za bo sanske Patarene i njihovu Bosansku crkvu, da bi se danas, nakon pedeset godina, mogla sastaviti kud i kamo potpunija i sustavnija slika vjerskoga ivota u sredo vjenoj Bosni, nego li je to mogao uiniti Petranovi, koji,nije imao pred sobom bas nijednoga izravnoga vjer skoga ili crkvenoga spomenika. Pae i kapitalna i op sena radnja dra. Rakoga, izdana god. 1869.1870. u VII., VIII. i X. knjizi Rada jugoslavenske akademije s napisom B o g o m i l i i P a t a r e n i mogla bi se gdje gdje dopuniti i ispraviti; ali u glavnim stvarima ostaje i danas jo njegova studija sa svojim rezultatima nepobitna i tona, jer je on radio m e t o d i k i , upotrebiv ne samo sve zapadnjake (latinske) izvore, nego sravnivi ih i dovedavi ih u sklad s domaim (slaven skim) vrelima. Suvie je on svoju studiju zasnovao na irokoj osnovi, uzevi u svoje razmatranje sve vjerske pokrete Paulikijana od Male Azije do june Francuske, i objasnivi s p o m o u a n a l o g i j e mnoge pojave u patarenskoj Bosni s jednakim ili slinim pojavama na istoku i zapadu. Napokon je Raki imao pred oima i to, da historija zapravo prikazuje r a z v i t a k ljudskoga roda i m i j e n e u ivotu naroda, pa da su i vjerski

73

pojavi podvreni neprestanim mijenama, osobito kad se radi o vjeri i crkvenoj organizaciji kroz vie od tri i pol stoljea. Ba radi svih tih prednosti studija je dra. Rakoga prihvaena od s v i h historiara hrvatskih i srpskih, te su ju svi bez izuzetka smatrali konanim rijeenjem toga zamanoga pitanja o porijeklu dananjih muslimana u Bosni, da su naime uz neznatne iznimke potomci sredo vjenih Patarena ili privrenika Bosanske crkve, koji su nakon p a d a Bosne pod Osmanlije (1463.) prihvatili islam i postali Turcima, Tek u najnovije vrijeme javio se je dr. Vaso Gluac, koji se obara i na Rakoga i na sve historiare, koji ga slijede. Evo to pie od rijei do rijei: Kako je Raki ve u to doba (god. 1870.) bio na glasu kao valjan istoriar, to je njegovo djelo, nasuprot Petranoviu, i s t o r i a r u-a m a t e r u, primljeno kao definitivno rijeenje toga tako znaajnog pitanja o staroj bosanskoj crkvi. Svi n a i kasniji istoriari, pa i sam ueni Konstantin Jireek (ostali istoriari po Glucu kao da nijesu ueni), bili su pod uticajem ovoga Rakova djela. Svi su Rakove rezultate jednostavno prepisivali (to ba nije laskavo za hrvatske i srpske historiare, izuzev Vasu Gluca!), tvrdo vjerujui i n v e r b a m a g i s t r i (a ne u njegove razloge i dokaze!) I tako se dogodilo, da se kroz itavih p e d e s e t zadnjih godina u naoj istorikoj nauci odrava i povlai jedno sasvim pogreno rjeenje toga tako znaajnog pitanja, Kako je mogue, da to pitanje tako pogreno rijei ba Franjo Raki, koji je inae vrlo zasluan za nau istoriografiju? * (Da je Raki iv, jamano bi se Glucu zahvalio za taj komplimenat!). Posve jednostavno, Raki, k a o k a t o l i k i s v e t e n i k , iskreno je povjerovao l a t i n s k i m s p i s i m a p a p s k i h inkvizitora i mi sionara, drei, da je u njima prava istina, I na temelju takova dva tri latinska spisa i onoga, to se zna o gr kim i bugarskim bogomilima, te o francuskim katarima 74

i albigenzima, i o talijanskim patarenima ili publikanima, sagradio je svojtu raspravu o bosanskoj crkvi, nazvavi je bogomilskom ili patarenskom. Vaso Gluac dakle porie Rakomu kao katolikom sveteniku mogunost objektivnosti u historiji. Pa ipak se Vaso Gluac rado poziva tijekom svoje radnje na istoga katolikoga svetenika Rakoga, kad hoe potvr diti neto, to njemu prija ili nastoji da dokae. Tako primjerice Gluac na strani 18. tvrdi, da je ban i potonji kralj Stjepan Tvrtko I. bio pravoslavne vjere, pa se poziva na rijei Rakoga u studiji o Bogomilima i Pata renima (Rad jugoslavenske akademije VIII. 127). Me utim dvadeset i etiri godine iza Rakoga pisao je o istom Tvrtku znameniti srpski historiar i pravoslavni sveteriik Ilarion Ruvarac, pa je dokazivao i dokazao, da je Tvrtko bio od poroda do smrti rimokatolike vjere, a ne pravoslavne, kako je Raki tvrdio (Glasnik zem. muzeja u Bosni i Hercegovini, VL 1894., str. 619620). Vaso Gluac posve ignorira i srpskoga historiara i pravoslavnoga svetenika, a to ini ne moda zato, to ne bi poznavao Ruvareve radnje, nego naprosto zato, to mu ne konveniraju Ruvarevi rezultati, a ne moe da ih pobije. Tako moe raditi kakav seoski nadripisar, a nipoto ovjek, koji hoe da bude strunjak u histo riji, a ne poput Petranovia istoriar amater.

Dok Vaso Gluac nije nimalo originalan po ideji i rezultatu svoje radnje, ve je razvodnjio tezu histori ar a-amatera Petranovia; on je p o s v e o r i g i n a l a n p o s v o j o j m e t o d i izraivanja, i to tako originalan, da bi se po njoj mogla izraditi zasebna metodologija historijskoga istraivanja, koju jamano ne bi prihvatili ostali historiari, kojima je do objektivne (materijalne) istine. On si je naprosto utuvio u glavu, da m o r a do kazati, da su Bosanska crkva i krstijani bili pravo slavni, a nipoto Patareni, pa prema tomu preparira i 75

ocjenjuje izvore i podatke u njima, koji govore o vjer skim crkvenim prilikama u sredovjenoj Bosni. On se pri tome ne ograniuje na c r k v e n e dokumente, koji bi se u p r v o m r e d u morali uvaavati; nego u velike upotrebljuje i s v j e t o v n e d o k u m e n t e , pae hoe da crkvene dokumente i njihovu sadrinu pobije poda cima iz svjetovnih dokumenata. A te opet analizira i tumai sasvim po svojoj volji, bez obzira na pravila hermeneutike, samo da konstatira ono, to eli. K a d bi se dakle htjelo potanko sve izloiti, to je u svojoj radnji nadrobio, trebalo bi napisati radnju pet puta opseniju od njegove. J a u se meutim ograniiti na to, da u glavnim potezima prikazem metodu njegova rada. Gluac rasporeao je dakle izvore, i to ve poznate, ovako: Najprije govori o crkvenim ili vjerskim dokumentima, koji su pisani od pristaa ili sljedbenika rimo-katolike crkve, i to l a t i n s k i m jezikom. To su poglavito spisi rimskih inkvizitora i legata, onda pisma ugarsko-hrvatskih kraljeva, zatim poslanice rimskih papa, raznih rimokatolikih nadbiskupa i biskupa itd,, dakle uope spisi, koji rade o hereticima ili Patarenima, i po kojima se moe sastaviti tona slika o vjerovanju i crkvenom ureenju Bosanske crkve i njezinih sljedbenika krstijana ili Patarena. Gluac zove sve te latinsko-crkvene dokumente i z v o r i R a k o g a , jer je on k a k o i t r e b a , ba po tima izvorima sastavio vjero vanje bosanskih Patarena. Gluac nasuprot sve te iz vore Rakoga proglauje ili n e p o u z d a n i m a ili ak f a l s i f i k a t i m a . On kae doslovce: U svojoj borbi protiv Bosanske crkve papski su inkvizitori upotreb ljavali ista ona sredstva kao i na zapadu protiv Katara i Patarena, stavljajui Bosansku crkvu u isti red s a ovim sektama na zapadu i nazivajui njene lanove: jereticima, patarenima, izmaticima, manihejima itd. U toj b o r b i oni n i s u b i r a l i s r e d s t v a , pa su s t o g a i s t i n u est<o p u t a i z v r t a l i i d o g a 76

d a j e i z m i l j a l i , s a m o d a bi n j i m a s t v a r i l a u p r i l o g . T a k o se je i d o g o d i l o , da su i n k v i z i t o r i , koji su i m a l i i r i t i k a t o l i k u v j e r u u B o s n i , p r i p i s i v a l i n a r o d n o j bo s a n s k o j c r k v i sve one p o g r j e k e i k r i v a d o g m a t i k a v j e r o v a n j a , t o s u ih n a l a z i l i kod raznih zapadnih vjerskih sekti. (Str. 3.). Gluac dodue prijeti, da e ovu svoju t v r d n j u i d o k a z a t i . Oekivalo bi se sada, da e sve te izvore redom proreetati te pokazati, t o j e izvraeno i k o j i s u t o d o g a a j i i z m i l j e n i , ali takov posao si je Gluac pritedio, ve je kuao izvore Rakoga pobiti irilskim rukopisom Hvala krstijanina i domaim izvo rima, o emu u posebice govoriti. Gdje mu pak ne po mau ili ne mogu pomoi domai izvori, onda on ne pouzdanost pojedinih latinskih izvora budi kakvom do skoicom dokazuje ili ih naprosto proglauje falsifikatima. Da navedem samo dva primjera. God, 1199, pie dukljansko-dalmatinski kralj Vukan, sin Stjepana Nemanje i brat Stjepana Prvovjenanoga, papi Inocentu III, pismo, u kojem na koncu javlja, da je bosanski ban Kulin zajedno sa svojom enom i sestrom, udovom bivega humskoga kneza Miroslava, sa brojnim roacima i s a 10.000 svojih podanika krstijana (Christianorum) preao na krivovjerje (heresis non modica). Ugarski kralj ogoren stoga prinudio je Kulinove ljude, da pou k papi, pa da ih on ispita. Ali oni se vratie s patvorenim pismom (simulatis litteris), govorei, da je papa odobrio njihov zakon (a vobis concessam sibi le gem). Tu je dakle oito, da se radi o patarenstvu; ali Gluac ipak navraa na svoje, da se pod heresis mora razumjeti pravoslavlje. Zato udara na n e o z b i l j n o s t i n e i s t i n i t o s t onoga Vukanova p i s m a , k o j i m se htio preporuiti p a p i I n o c e n t u III. Gluac dakle naprosto t v r d i , da je Vukanovo pismo n e o z b i l j n o i n e i s t i n i t o , ali ipak ne iznosi do kaza, kojima bi tu svoju tvrdnju potkrijepio. 77

U jo veem kripcu nalazi se Gluac, kad tek mimogred .spominje znameniti latinski dokumenat od god. 1203., kojim se je ban Kulin zajedno sa svojim podanicima krstijanima pred papinskim poslanicima odrekao vjere patarenske. U tom znamenitom spisu obriu dosadanji patareni, da e u crkvama imati o l t a r e i k r i z e , da e itati knjige tako novoga kao i staroga zavjeta. U svima mjestima imat e s v e e n i k a , koji e itati m i s u po crkvenom obredu, sluati i s p o v i j e d i di jeliti p o k o r u . Uz bogomolje imat e g r o b l j a i pri mat e godimice iz ruku sveenika t i j e l o g o s p o d n j e sedam puta. Blagdane e s v e t a c a , koji su od sv. otaca ustanovljeni, svetkovati; te se ne e u budue, kao do sad, zvati k r a n i (krstijani), nego braa, da se onim posebnim imenom ne nanese krivica ostalim kranima. Ba to detaljno izbrajanje, to e initi, a to ne e, po kazuje oito, d a se tu radi o patarenima, koji se time odriu bludnja, protiv kojih su papinski inkvizitori toliko revnovali. I tim s e bjelodano dokazuje, da bosanski he retici rusu lanovi pravoslavne crkve, ve zaista pravi Patareni. Gluac nastoji se iz toga kripca izvui jednom jedinom izrekom piui na strani 14.: A u tome se smislu (Vukanova pisma) ima razumjeti i o n a konfuzna l a t i n s k a l i s t i n a od godine 1203., (ako u ope nije f a l s i f i k a t ) , gdje se bosanski izmatici (!) u prisutnosti bana Kulina obvezuju, da e se drati odredaba rimske crkve. Dakle, jer spis od god. 1203. izravno pobija Glueve tvrdnje, on ga proglauje k o n fu z n o m l i s t i n o m ili ak falsifikatom! Ovo su njegovi dokazi! Poto je Gluac na ovaj ili slini nain pokopao sve latinske izvore Rakoga, te ih proglasio nepouzdanima, ili falsifikatima, prelazi na d o m a e i z v o r e , koji su pisani narodnim (hrvatskim ili srpskim) jezikom od domaih ljudi. Po njegovu nazoru imali bi ti domai izvori prikazati pravo stanje vjerskih prilika u sredo vjenoj Bosni. Ali meu tima domaim izvorima nema ba n i j e d n o g a , koji bi i z r a v n o prikazivao v j e r s k e p r i l i k e , kao primjerice Slovo presvi78

tera Kazme o Bogomilima u Bugarskoj. Prema tomu ne mogu ti domai izvori biti ni dokumenti prvoga reda za prouavanje vjerovanja i crkve u Bosni, nego tek subsidijarna pomagala za objanjenje i tumaenje vjerskih dokumenata. Domai izvori, kojima se je Gluac mogao sluiti, jesu iskljuivo p o v e l j e i d r u g e i s p r a v e , izdane od bo sanskih vladara (banova i kraljeva), knezova i druge go spode. O n e s u s k r o z s v j e t o v n o g a s a d r a j a , a naroito p r a v n o g a k a r a k t e r a , te nemaju ba nikakve veze s vjerovanjem i hijerarhijskim ustanovama u Bosni. Za prouavanje tih svjetovno-pravnih dokumenata postoji posebna znanost, naime nauka o poveljama (di plomama) ili d i p l o m a t i k a . Da je Gluac ma samo pol s a t a pregledavao koju knjigu o diplomatici, on bi j a mano odustao, da te krasne bosanske povelje i listove tako nemilo izmrcvari. Ili da je barem proitao opsenu radnju S t a n o j e S t a n o j e v i a : Studije o srpskoj diplomatici i(u Glasu kr, srpske akademije, drugi razred, knjiga 53. od god. 1912. i dalje knjige), mogao bi bar k o n statirati, da ni srpska ni bosanska diplomatika nijesu s am o n i k l e ni u Srbiji ni u Bosni, ve da su svi oblici ili Obrasci diploma i isprava r e c i p i r a n i b u d i s i s t o k a b u d i s a z a p a d a , te da su graeni po uzorima grkih (bizantinskih) i latinskih pravnih spomenika te vrsti. T o ve odaje datiranje tih diploma, jer bosanske diplome raunaju godine od Kristova poroda, a srpske godine od stvorenja svijeta, kako je ve jednom reeno. Tako se srpske povelje naslanjaju formalno na grko-bizantske uzore, a bosanske n a dubrovako-dalmatinske i ugarske, tek to su pisane narodnim jezikom, a ne latinskim. Tko je ma samo jednom analizirao s diplomatikoga gledita ma koju povelju ili slinu ispravu, znade, da se kod svake povelje razlikuje f o r m a l n i d i o ili proto kol (s eshatokolom) i s t v a r n i d i o ili t e k s t , koji sadrava p r a v n i a k a t i motivaciju njegovu. Za histo riara vrijedi poglavito tekst povelje, te ga moe izrabiti za historiju; protokol s eshatokolom slui mu tek da 79

ustanovi neke manje stvari, kao d a sazna za potpuno ime i nalov izdavaa povelja, njegovo tadanje boravite, njegovo drutvo na dvoru, kojega su lanovi svjedoci pravnoga akta. Inae sve esti protokola nemaju prave vrijednosti za historiju, jer su sastavljene po s t a n o v i t i m f o r m u l a m a , kojih su itave 'zbirke kolale po Evropi. Pa taJko i protokoli bosanskih povelja i isprava nijesu nita s a m o s t a l n o ni o r i g i n a l n o , te ni u najmanjoj vezi s vjerskim prilikama u zemlji. Oni s u r ec e p c i j a iz poznatih i nepoznatih zbirafca formula bez ikakve k o r e k t u r e prema prilikama u sredovjenoj Bosni. U svima zemljama zapadne i istone Evrope zapoinje protokol povelje z a z i v a n j e m s v e t o g a T r o j s t v a i l i s a m i m k r i e m (znakom kria). Kad to dolazi i u povelji bana Kulina od 29. kolovoza god 1189., k a d je jo bio katolik, onda to nimalo ne znai, da je bio lan pravoslavne crkve, nego da je njegov dvorski pisar ili dijoik Radoje prihvatio ope evropsku formulu takoer za bosanske povelje. Pa tako je onda ova formula i n v o k a c i j e ostala kroz sva vremena bez obzira na to, da li je u Bosni pretegla katolika, pravoslavna ili p a t a renska vjera. Isto vriedi i za f o r m u l u sankcije, kojom izdava povelje osigurava i utvruje svoju pravnu odredbu (darovanje, slobodu trgovanja itd). Najobinije je, da se dotina pravna uredba osigura p r i s e g o m onoga, koji povelju izdaje, ili da se zaprijeti prokletstvom (anatemom) onima, koji bi ju htjeli pogaziti. Ako dakle ban Tvrtko onomu, koji bi pogazio njegovu darovnicu knezu Vukosavu, prijeti rijeima: d a j e proklet o t c e m i isinom i d u h o m s v e t i m i m a t e r i j u B o i j o m . . . i v e m B o g u u g o d i v i m i , onda ta sankcija nije dokaz, da u Bosni nije bilo patarena, nego da je kancelar ili dijak bana Tvrtka primio i uvrstio u tu povelju za sankciju onu formulu, koja se u ono doba po Evropi mnogo rabila tako na istoku kao i na zapadu. Prema svemu onomu, to sam ovdje tek posve u kratko izloio, bilo bi svakako bolje, da se je Gluac 80

okanio nesmislenog pobijanja vjerskih izravnih dokume nata opeevropskim formulama domaih povelja bosan skih. Najmanje pak imade smisla, kad krstom (kriem) ispred potpisa kojega vladara hoe dokazati pravovjer nost njegovu. T a i danas jo ljudi, koji ne znadu pisati, daju svoje ime potpisati od pisara dotine isprave, a oni samo stavljaju krst pred svoje ime, ili tek desnicom uhvate za pero, dok pisar krst zabiljei. Gotovo je smijeno, k a d Gluac pie (na tr. 13.) o humskom knezu Miroslavu, gor ljivomu patarenu i bratu Stjepana Nemanje i o listini njegovoj od god. 1190., u prilog Dubrovniku: Da je i knez Miroslav bio poboan hrianin, vidi se ve i po tome, to je pri potpisivanju pred svoje ime stavljao znak krsta, a jednom se oko toga znaka i potpisao ovim rije ima: Krst kneza Miroslava. Ovaj krst i rijei oko njega ne svjedoe o tom, da je knez bio pravovjerni i ak p o b o n i hrianin, nego samo to, da n i j e znao p i s a ti i svoje ime potpisati, kao mnogi drugi vladari i knezovi u srednjem vijeku, pa da je to mjesto njega morao initi koji notar ili dijak.

*
Vaso Gluac nije zadovoljan, to latinske vjerske do kumente pobija pukim formulama domaih svjetovnih listina, ve on trai dokaze i na drugim poljima. Odatle njegovi ekskurzi: Nadgrobni spomenici i crkvine (str. 3136), lanovi bosanske crkve iseljavaju s e kao pra voslavni hriani (Str. 4350), Dubrovani smatraju bosansku i srpsku crkvu jednom (Str. 54) i t. d. A k o je na kojem sredovjenom groblju sa stecima podignuta za Turaka koja pravoslavna crkva ili crkvica, to je Glucu dokaz, da je i prije Turaka bilo ovo iskljuivo pravo slavno groblje; ako se u 16.. stoljeu sele u Hrvatsku i Kranjsku pravoslavni itelji, koje su Osmanlije uz hrvat sku meu silom namjestili kao pograninu milieu, onda se Gluac udi, to meu tima iseljenicima nema P a t a rena, koji su namah nakon dolaska Osmanlija primili Islam i ostali gospodari zemlje, p a tako nijesu ni imali razloga, da bjee u hrianske zemlje. Na mnogim mje6 Klai

81

sitima Gluac ba p r o t i v n o dokazuje, nego to misli dokazati. Mnogo puta dolazi u sukob s ostalim histori arima, kao primjerice s a svojim kolegom kariem u Sarajevu i njegovom studijom o porijetlu naroda (dana njega) u sjeverozapadnoj Bosni itd. Tu ima uope toliko krivih tvrdnja, protuslovlja i darmara, da se ne isplati dulje tim baviti. K a k o na pr. dolaze u studiju o Patare nima ove izreke: Osim ove seobe Srba Bosanaca u umberak (1530.) i dalje na sjever u Sloveniju, bilo je i drugih manjih i veih seoba u Dalmaciju i u Hrvatsko Primorje. Poznati isu tako zvani s e n j s k i u s k o c i i njihovi bojevi s Turcima i dijeljenje megdana po R a v n i m k o t a r i m a , Kome nijesu poznati narodni junaci Jankovi Stojan i Smiljani Ilija? Kako spadaju u studiju o sredovjenim crkvenim pri likama u Bosni senjski Uskoci, ravni Kotari, Jankovi Stojan i Ilija Smiljani? A to da kaemo o proslavi Durdevdana po Muslimanima? Tu Gluac udara i u pjesnike ice: Sjetimo se samo na taj dan onih izleta po okolini varoi, kienja kunih i avlijskih vrata cvijeem i miloduhom, vezanja ljuljaki, pa d j e v o j a k o g s v i r a nja uz h a r m o n i k e i v e s e l o g p j e v a n j a po c v j e t n i m b a a m a i v o n j a c i m a . S v e ono, to veseli mlada srca p r a v o s l a v n i h Srba, k a d o s v a n e u r e v-d a n , t o i s t o vidimo i n a l i c u m u s l i m a n s k e m l a d e i , P a j e li t o s l u a j n o ? J a d r i m da nije. O s t a l i su to o b i a j i od s t a r i n e p a se u v a j u i danas. Zaboravio je Gluac jo napisati: I to je dokaz, da su dananji Muslimani u srednjem vijeku bili pravoslavne vjere, a nikakvi Patareni, jer patarenske djevojke nijesu pjevale vesele pjesme uz sviranje harmonike. udim se, da i te znaajne izreke nijesu ule u lanak Bosanska pravoslavna crkva u Jugoslavenskoj enci klopediji.

82

MALO O SRIJEMU
(Povodom jednoga lanka g. Sto jama Protia). K a d se govori ili pie o Srijemu, za udo da i spremniji ljudi ne znadu najobinije stvari o tom divnom kraju nae zemlje. T a k o sam pred nekoliko dana u jednom lanku gosp. Stojana Protia itao, da Srijem nije nikada prije ukinua srpske vojvodine (I860.) pripadao Hrvatskoj, To je ipak malo previe, pa stoga treba da s e prava istina znade,

L
D a n a n j a upanija Srijem, koja obuhvaa 6865 kvad. km, i koja je po popisu od god. 1910, brojila 414.234 graanskih i vojnikih stanovnika, jest iza zagre bake upanije najvea upanija u Hrvatskoj i Slavoniji, Ali ona nije uvijek bila tako prostrana kao danas, nego mnogo manja. Tek po zakonu hrvatskoga sabora od 5. veljae 1886, postala je onakova, kakova je danas. Ona je naime bila reene godine proirena tim, to su s t a r o j upaniji srijemskoj (koja je od 15. studenoga 1874. bila razdijeljena na dvije podupanije: na vukovarsku i rumsku), privalili jo i t a v o petrovaradinsko okruje (regimentu) i dva kotara brodskoga o k r u j a (regimente). Stara upanija srijemska imala je nekad tri do etiri kotara, proirenjem bijae dobila jo novih est kotara. Prema tomu sastoji d a n a n j a upanija Srijem: a) od s t a r e upanije S r i j e m sa etiri kotara (Vu kovar, Ilok, Irig, Ruma); 83

ib) od biveg p e t r o v a r a d i n s k o g a okruja (re gimente) sa etiri kotara (id, Mitrovica, Zemun, Stara Pazova) zajedno s gradovima Mitrovica, Zemun, Karlovci i Petrovaradin. c) od kotara V i n k o v c i i u p a n j a bivega b r o d s k o g a o k r u j a (regimente) zajedno sa bivim topskim mjestom Vinkovcima. K a d govorimo o Srijemu i srijemskoj upaniji u pro losti, ne moemo s e osvrtati ni najmanje na d a n a n j u srijemsku upaniju, nego na s t a r u . U ope treba prije god. 1886. tono razlikovati geografski pojam Srijema od politiko-upravnog podruja upanije srijemske. Dok Srijem k a o geografski iprijedjel zaprema svu zemlju izme u Dunava i Save, srijemska upanija obasie tek po druje Fruke gore i Podunavlje od Vukovara do K a m e nice. itava nizina srijemska na jugu Fruke gore nije do god. 1886. nikad spadala na srijemsku upaniju, kao ni najznatnija mjesta: gradovi Mitrovica, Zemun, Karlovci i Petrovaradin. Tako je bilo i onda, kad je srijemska upa nija bila privaljena srpskoj Vojvodini, II. Podruje s t a r e srijemske upanije, kao i itavoga (geografskoga) Srijema bilo je od god. 1526. (dotino od pada Beograda g. 1521.) u turskoj vlasti. Tek mirom u Karlovcima god. 1699. vratio se je u kransku vlast uz ostalu istonu (donju) Slavoniju onaj dio s j e v e r o z a p a d n o g a S r i j e m a , koji se prostire na zapadu ravnoj crti, povuenoj od ua Tise u Dunav kod Slankamena do ua Bosuta u Savu, tako da su Slankamen i Morovi doli pod ugarsko-hrvatskoga kralja, dok su Mitrovica, Ruma i Indija i krajevi do Kupinova i Zemuna ostali u turskoj vlasti. Tek mirom u Poarevcu god. 1718. pripao je i j u g o i s t o n i S r i j e m zajedno s Beogradom i sjevernom Srbijom caru i kralju Karlu III. (VI.) Namah iza mira u Karlovcima zahtijevali su hrvatski stalei, da se osloboena donja Slavonija zajedno s a 84

Srijemom podvrgne vlasti hrvatskoga bana i kraljevstva. Ali tek za kraljice Marije Terezije ispunila se je iva elja njihova. Sabor hrvatski od 27. studenoga 1741, iza brao je lankom 21, zasebnu komisiju od bana, banskoga namjesnika i biskupa zagrebakoga Jurja Branjuga, gro fova Aleksandra i Ljudevita Pataia i jo neke svje tovne i duhovne gospode, koji e to sjedinjenje provesti (Kukuljevi, J u r a Croatiae, II, p. 128). Dne 26. oujka 1743, nalae opet kraljica Marija Terezija banu Karlu Bacanu, da pode u istonu Slavoniju i Srijem, pa da zajedno s generalom Engelshofenom ustanovi, to bi imalo pripasti krajini prema Turskoj, a ostatak zemljita slavon sko- srijemskoga da podvrgne jurisdikciji banskoj (Jura II. s. 186187). Komisija je napokon udesila tako, da je od toga zemljita stvorila tri upanije: poeku, virovi tiku i s r i j e m s k u . Godine 1745, bie sveano instali rani prvi veliki upani za obnovljene upanije: za poeku barun Ladislav Vajaj, za virovitiku grof Ljudevit Patai, a za s r i j e m s k u b a r u n M a r k o P e j a e v i (Kukuljevi, Hrvati za nasljednoga rata. Rad jugoslaven ske akademije, knjiga 38. str. 146.). Sve tri upanije za hvalile su se banu na utjelovljenju s Hrvatskom, a ban Karlo Bacan estitao je 8, prosinca opet grofu Aleksand. Pataiu, koji je zapravo bio glavni faktor komisije, to mu je zdruenje donje Slavonije s Hrvatskom i banskom oblasti tako sretno polo za rukom, molei ga da mu podnese potanko izvjee o svom radu. upanija srijemska, i to s t a r a , sjedinjena bi dakle poput poeke i virovitike s Hrvatskom god. 1741-1745. Od toga asa pa do god. 1848 dakle p r e k o s t o g o d i n a o s t a l a je o n a n e p r e k i d n o uz H r v a t s k u , Njezini veliki upani pokoravali su se hrvatskom banu i dolazili su na hrvatske sabore; tako isto iljala je i upanija svoje delegate na hrvatski sabor. Na znameni tom hrvatskom saboru od godine 1790. bio je nazoan srijemski upan grof Ivan Szapary, dok su upaniju zastu pali drugi podupan Josip Koczo i Josip Posavec.
M

85

IIIPokret medu Srbima u Bakoj i Banatu god. 1848. dojmio se je sasvim prirodno i Srba u Srijemu, ne samo u staroj upaniji srijemskoj, nego i u petrovaradinskoj re gimenti. Posljedica pokreta bio je osnutak srpske vojvo dine, koja je imala sastojati od Bake, Banata, Baranje, Srijemske upanije i petrovaradinske regimente. Ali ta vojvodina srpska nije bila uperena protiv Hrvatske, nego je nasuprot izaslanstvo naroda iz novoustrojene vojvodine pod vodstvom srpskoga patrijarha J o s i p a Rajaia dolo u Zagreb na sabor u lipnju 1848., te je zahtijevalo, da trojedna kraljevina srpsku vojvodinu prizna i p o t v r d i , pa da s njom stupi u tijesni savez, tako te bi s e trojedna kraljevina (Hrvatska, Slavonija i Dalmacija) s vojvodi nom stopila u j e d n o v r s t o d r a v n o t i j e l o. Vojvodina dakle srpska ne otuuje Srijem Hrvatskoj, ve eli i zahtijeva, da sama bude s Hrvatskom jedno vrsto dravno tijelo. Sabor hrvatski prihvatio je obje ruke te elje i zahtjeve srpske lankom VII,, koji govori o savezu vojvodine srpske sa trojednom kraljevinom. Zanimljivo je jo, da je na tom saboru srpski patrijarha Joip Rajai sveano instalirao hrvatskoga bana Josipa Jelaia, a znaajno je, da je tom prigodom drao Raja i vatreni govor, u kojem su se ule i ove rijei: Preuzvieni g. bane, mila diko i nadedo naa. Da ivi na predobri kralj Ferdinand, da ivi n a s b a n Jelai, n a bane, mila krvi n a a i dina glavo i t. d. M a da se je u onaj as srijemska upanija smatrala sastavnim dijelom srpske vojvodine, ipak se je sabor i dalje s njom bavio. Tako se u lanku XXVIII. . 10. odre uju posebne urbarske ustanove za Slavoniju, dotino za upaniju poeku, virovitiku i s r i j e m s k u ; a u lanku XXXII., gdje se odreuje izvanredna novana pomo za obranu domovine, ustanovljuje se za s r i j e m s k u upaniju prinos o d 40.500 forinti. To je oit dokaz, da hrvatski sabor nije tada smatrao srijemsku upaniju otuenom time, to je teritorijalno pripala Vojvodini! 86

Srpsku vojvodinu potvrdila je god. 1 8 5 0 . i carska vlada u Beu, ali znatno okljatrenu. 0 petrovaradinskoj regimenti nije bilo ni spomena, pae, od stare upanije srijemske otkinut bi itav kotar Vukovar i pridijeljen upaniji osjekoj (virovitikoj). Uz Vojvodinu ostado samo kotari iloki, iriki i rumski, i to do god. I 8 6 0 , , kad bi i srpska vojvodina ukinuta, a njezine sastavine vra ene Ugarskoj i Hrvatskoj.

87

K R U N A K R A L J A TOMISLAVA U dalmatinskom gradu Splitu, koji je nastao unutar ogromne palae rimskoga cara Dioklecijana (Dukljanina), i u kojoj se uz druge ponosite zgrade koio i hram boga Jupitra, stoji i danas jo taj hram, ali je pretvoren u kransku crkvu sv. Ivana s velikom kamenom krstioni com, u koju su nekad uronjavali ljude, kad su ih krstili. Ta krstionica ne pokazuje se u suvisloj cjelini, kao po znata primjerice krstionica kneza Vieslava u Ninu, ve je sastavljena od razliitih kamenih ploa, koje su done sene budi iz Solina budi iz koje razvaljene crkve srednje ga vijeka. Medu ovim ploama ima jedna poneto ote ena, koja se poglavito istie tim, to je na njoj uz pleteonu ornamentiku isklesan neki prizor sa tri ovjeja lica. Prvo lice na tom besreliefu predstavlja ovjeka, odje vena irokim platem i s krunom na glavi, kako sjedi na niskom prijestolju bez naslonjaa, te dri u lijevoj ruci kuglu, a u desnoj kri. Tik do njega stoji na desno neko drugo lice, odjeveno, pripasanom tunikom; dok se ispred ovoga ispruilo kleei ili bolje leei potrbuke tree lice, naime bradati ovuljak s ispruenim rukama, kao da e ih sklopiti i neto moliti. Ne zna se dosada ni malo, kada, kako i otkuda je ta kamena ploa s trima figurama do nesena i upotrijebljena za krstionicu, jo se je manje do sada moglo ustanoviti, ta predstavljaju ova tri lica, a naroito ona osoba, koja je ovjenana krunom, dri u jednoj ruci kri, a u drugoj krunu. Samo po pleteonim ornamentima moe se zakljuiti, da je ta ploa raena u doba od IX, pa do polovice XI. stoljea, dakle u vrijeme nae narodne dinastije. Dalje bi se moglo nagaati, da 88

osoba, koja sjedi na prijestolju, a u rukama dri kri i kuglu, prikazuje kojega hrvatskoga vladara, pa je po tom kruna, kojom je ovjenana, hrvatska kruna kralja Tomi slava i njegovih nasljednika do izumra narodne dinastije. To je ve nagovijetao Ivan Kukuljevi, kad je g. 1879. u Radu jugoslavenske akademije (njiga 58. na strani 1.52.) napisao monografiju o prvom hrvatskom kralju Tomislavu. U toj svojoj radnji pie Kukuljevi ovako: Ova krstionica sastavljena je od razlinih kamenih plo a . . - Medu ovim ploama ima jedna poneto oteena, na kojoj stoji isklesana slika kralja u narodnoj nonji, kako sjedi na prijestolju, okrunjen neobinom krunom ureen sa tri krsta. Uz kralja stoji ovjek gologlav, u du-

nim rukama u inu poklonstva i molenja. Priprosto i su rovo klesarsko djelo pripada po sudu vjetih arheologa vremenu izmeu IX. i XI., ili bolje X. i XI. vijeka, jer u IX. vijeku jo ne bijae u Dalmaciji kraljeva. Nema sum nje, da onaj kralj na prijestolju pripada onoj zemlji,- u kojoj se spomenik naao; a i odjea svih triju prikazanih lica narodnoga je kroja; zato kruna, to je nosi kralj na glavi, ima sljedno biti kruna hrvatska. Ueni arheolog Eitelberger, (koji je g. 1861. izdao znamenito djelo o sre dovjenim umjetnikim spomenicima Dalmacije), koji je svijetu ovu sliku u drvorezu prvi saopio, nije znao ka zati, kakova je to kruna, nazvavi je krunom neobine vrste (eigentiimliche Krone). Dalje pie Kukuljevi ovo: Mi smo ve davno neke nae knjievne prijatelje upo zorili na slinost te krune sa starobizantsko.m, pa i > bu s garskom i kasnijom srpskom, kako nam s e prikazuje na savremenim pjenezima. Kada ove krune paljivije isporedimo, mora nam udariti u oi njihova srodnost, ;samo to je hrvatska jo vie nalik na prvobitnu krunu Justinijana I. (527565) negoli bugarska i srpska. Stoga se vidi, da je i ova kruna raena po obliku bizantskom. Hrvatska kruna razlikuje se od Justinijanove bizantinske time, to ima na vrku, koliko se moe razabrati, tri krsta, time 89

nalii krunama franakim. Nadalje, to je na strani malo vie uvijena, a gore ravna. Napokon, to su udobrani, koji sa strane vise, iri nego- li vrpce na kruni bizantinskoj. Od Simeonove bugarske krune lui se hrvatska svojom visi nom i bogatijim bisernim nakitom, a krstovima na vrku, kojih bugarska nema. Kukuljevievo izlaganje, da prizor na ploi splitske krstionice prikazuje hrvatskog kralja s hrvatskom krunom, nije openito prihvaeno. Ustao je protiv njega Frane Buli god. 1888, i dokazivao, da na prijestolju sjedee lice s krunom predstavlja Spasitelja izmeu prvaka apostola, pred kojim klei poboni donator (darovatelj) spomenika. Kad se nato g. 1894, sastao internacionalni kongres kranskih arheologa u Splitu, izneseno bi itavo pitanje preda nj, te je F. Radi branio Kukuljevievo nagaanje, a L. Jeli Bulievu tezu. Ali do sporazuma nije dolo ni na kongresu. No god. 1925, povodom tisugodinjice hr vatskoga kraljevstva drao je 4, sijenja u godinjoj skup tini Bihaa, hrvatskog drutva za istraivanje domae povijesti u Splitu, posebno predavanje mladi strunjak dr. Ljubo Karaman, podvrgavi jo jednom itavu stvar sa vjesnoj ocjeni sviju razloga, budi jedne, budi druge tvrdnje. Njegova je studija izala tampom u Splitu, a obuhvata 27 strana teksta i dvije table sa slikama. Rezultat pak studije je taj, da sjedea osoba na ploi predstavlja zaista hrvatskog kralja, dok je kruna na njegovoj glavi sauvala nama oblik hrvatske krune, koja se podudara s oblikom franake krune u doba Karolinga, Da li kralj na ploi pred stavlja ba kralja Tomislava, ne da se ustvrditi, ali nije nevjerojatno.

90

NAGAANJA O KRALJEVSKOJ HRVATSKOJ KRUNL

U prvoj polovici XVII. stoljea ivjela je u slobodnoj kr. varoi n a brdu Gradcu (Griu) tik do varoi Zagreba vrlo odlina plemika porodica Gaparin (Gasparini, G a sparinus). Bila je starinom jamano iz Italije, ali se oko god. 1600. nastanila u Zagrebu, gdje je J a k o v Gaparin god. 1606. postao zemaljski ljekar uz godinju nagradu od 40 zlatnih forinti i uz obvezu, da e vazda imati u svojoj ljekarni potrebne ljekarije. Taj je J a k o v Gaparin jamano i drugim nainom stekao imutka, a pored toga i zasluga za varoku opinu, tako da su ga graani god. 1615. iza brali svojim sucem ili naelnikom. K a o takav stao je gra diti novu varoku vijenicu, pa budui da je reene godine nije mogao dovriti, izabran bude sucem i za slijedeu godinu 1617. Malo zatim vrio je ponovno sudaku ast god. 1621. i 1622. God. 1632. i 1643. opet se spominje neki J a k o v Gaparin k a o varoki sudac i zemaljski ljekarnik; ali teko da e to biti isto lice s preanjim, ve po svoj prilici roeni sin njegov. U isto vrijeme, kada i Gaparin, ivio je u varoi na brdu Gradcu kod Zagreba i neki starohrvatski plemi, po imenu Ivan Rui. Izuivi vie nauke (po svoj prilici pravnike) posvetio s e neko vrijeme vojnikom staleu, te se istaknuo u borbama s Turcima u slavonskoj Krajini, naroito oko Koprivnice. Kasnije s e oenio Jelenom iz znamenite porodice Pataia, pa je svojim umnim vrlina ma i tom svojtom postao jednim od najuglednijih mueva 91

svoga vijeka u Hrvatskoj. Godine 1626. i 1630. birali su ga Zagrepani za svoga suca, a god. 1629. potvrdio mu je kralj Ferdinand II. staro-hrvatsko plemstvo i podijelio mu plemiki grb. God, 1638. dne 19. srpnja postao je podu panom zagrebake upanije i djelovao u javnom ivotu hrvatskoga kraljevstva sve do smrti svoje 9. veljae 1660. Sahranjen je u isusovakoj crkvi sv. Katarine, kamo ga suznih oiju ispratie prebrojni prijatelji i tovatelji. Na grob mu po njegovoj elji postavie latinski natpis: Ovdje poiva grenik Ivan (Hie iacet Joannes peccator!) Ivan je Rui bio ne samo uman mu, nego i ovjek dobra srca. Zajedno sa svojom enom Jelenom Patai inio je brojne zadubine, a naroito je bio sklon isusova komu kolegiju u Zagrebu i njegovoj gimnaziji. O njegovu troku izdao je Isusovac Mikula Krajaevi (Sartorius) god. 1640. u Pounu kajkavskim narjejem pisanu molitvenu knjigu s napisom: Molitvene knjiice Kristuovem vernem slovenskoga jezika, pristojne i hasnovite. U predgovoru kae pisac izrijekom, da je tu omanu knjigu (od 490 strana u 12-tini) tampati vinil plemenitoga i vuenoga kneza Janue Ruica, zagrebake spanske mede orsakoga vicepana strokom i pobonum darerjivostjom vu to ime, da se njih vue obojega spola parvuli (maleni) majetni i nevueni vu bogomolje, najme oni, ki i dijakoga (latin skoga) jezika ne razumeju, ali dijakeh molitvenih knjig nemaju. Rui je s a svojom enom darivao i sam red Isu sovaca u Zagrebu, te inio razline zadubine; zato su Isusovci njega i enu mu uvrstili meu svoje poglavite dobrotvore. Ivan Prus u svojoj njizi: Memoria beneficiorum a collegio societatis J e s u Zagrabiae acceptorum ab anno MDCVI., koje je tampano u Zagrebu 1733., slavi dobrotvora Isusovaca ovim rijeima: Mu, potekavi od plemenite porodice, bio je pobonosu i podjedno knjiev nou tako obrazovan, da je uivao velik ugled u kra ljevstvu, te ih je bilo vrlo mnogo, koji su ga plaui do groba ispratili. (Vir nobili genere ortus, pietate, simulque politioribus litteris adeo excultus fuit ut magnae in Regno 92

auctoritatis esset, haberetque plurimos, qui eum ad tumulum cum lacrymis comitarentur). Posve je prirodno, da je taj -po rodu i kulturi plemenit mu usmeno i pismeno opio s najodlinijim muevima svoga vijeka. Meu njima bili su i mlai suvremenici nje govi: braa Nikola i Petar Zrinski. Od kneza Nikole Zrinskoga, hrvatskoga bana i maarskoga pjesnika sauvalo se i est pisama u latinskom jeziku, koja je god. 1657. i 1659. a i prije toga pisao odlinom znancu svomu Ruicu. U jednom od tih pisama nalaze se i one znamenite rijei kneza Nikole Zrinskoga, kako je svijestan da nije odroeni Hrvat, jer znade, d a je Zrinski. (Ego mihi conscius aliter sum, etenim non degenerem me Croatam et quidem Zrinium esse scio). Od pisama, to ih je sam Ivan Rui pisao svojim znan cima i prijateljima, sauvalo se jedno, koje je jo Kuku ljevi imao u rukama, ali mu se poslije toga trag izgubio. Sreom je Kukuljevi jedan odlomak toga pisma priopio u Ankivu za jugoslavensku povjesnicu (I. 172.), p a nam je tako sauvana zanimljiva vijest o nekoj kraljevskoj kru ni, koja je bila god. 1634. otkrlta u gradu Ozlju, to je prije pripadao Frankopanima, a u ono vrijeme knezovima Nikoli i Petru Zrinskomu. Ivan Rui pie naime 14. studenoga 1634. iz Zagreba nekomu svome prijatelju uz ostalo i ovo: Nova de reliquo ex p a r t i b u s O s a l i e n s i b u s optatissima et pretiosissima hoie uxor G a s p a r i n i , quae in Ozalio penes P. Milovacz, in extorquendis debitis aliquandum immorata est, rediit, simulque retulit: in arce sponte sua ruinatum esse quemdam parietem, in quo thesaurus Frangepanorum latuisset, ex eo extractam esse certam peccuniae summam, repertum esse et d i a d e m a r e g i u m frequentissimis et pretiosissimis lapidib u s a d o r n a t u m ; residuam parietis aperti criptam demoliri et ruinari, usque ad adventum ipsorummet illustrissimorum D. D. Comitum nollerit. 93

Vrijedno je poblie ogledati, ta to Rui pie. On javlja prijatelju pored ostaloga i neke novine iz Ozlja grada, kojim je jo negdje od god. 1623. upravljao ugledni plemi Nikola Milovac u ime knezova Zrinskih. Kod toga Milovca boravila je neko vrijeme ugledna graanka zagrebaka i supruga ljekarnika J a k o v a Gaparina, koja je u Ozalj dola, da utjera neke dugove. T a vrlo tovana i cijenjena (optatissima et pretiosissima) gospoa vratila se d a n a s (14. studenoga) iz Ozlja u Zagreb, pa pripovijedala o ud nom sluaju, koji se u gradu Ozlju dogodio. U gradu se raspukao sam od sebe neki zid, u kojem je bilo pohranjeno i sakriveno blago knezova Frankopana. U pukotini su nali neku svotu novaca, a povrh toga otkrivena je i k r aljevska kruna, ureena obilato predragim k a m e n j e m . Htjeli su poruiti i razvaliti preostali dio raspuklog zida, da vide, to se jo u njemu krije; ali su to odloili do dolaska mladih knezova Nikole i Petra Zrinskoga, koji tada nijesu bili nazoni. U prvi se kraj namee pitanje, da li je ta vijest istinita ili je pusto naklapanje bez temelja. Prema onomu, kako su Gaparin i Rui ocrtani, ne moe s e pomiljati, da bi tako odlini obrazovani ljudi irili ili ak smiljali kakove nezgrapne i lane bajke. K tomu je i nain, kako se pripo vijeda, tako jednostavan i bez ikakve romantine primjese, da se sam dogaaj pokazuje posve vjerojatan i mogu. Zar nijesu knezovi Frankopani mogli imati svoju riznicu sakrivenu i ugraenu u kojem zidu? I zar nije mogla u toj riznici biti i kraljevska kruna, moda i hrvatska? T a knezovi Frankopani ve od god. 1193. imadu znamenitu ulogu u historiji hrvatskoj. Frarikopani su pratili god. 1242. kralja Belu IV. iz Hrvatske i Dalmacije u Ugarsku nakon provale tatarske, Knez Ivan Frankopan pomagao je oslo baati zarobljenu kraljicu Mariju god. 1387., kad je bila zatvorena u gradu Novigradu na moru. Knez Krsto Fran kopan napokon oslobodio je god. 1525. grad J a j c e od tur ske posade, a god, 1527., kad se vodila borba izmeu protukraljeva Ferdinanda L i Ivana Zapolje, bio je tako 94

ugledan i moan, da je gotovo do njega stajalo, tko e biti vladar Hrvatske. Mogue je stoga, da je kojom prilikom polo za rukom nekome od knezova Frankopana, da dobije u svoje ruke staru krunu hrvatskih kraljeva, pa da je pohrani i sakrije u svojoj riznici u gradu Ozlju. Bilo meutim kako mu drago, svakako stoji, da se god. 1634. nala u razvaljenom zidu grada Ozlja neka vanredno dragocjena kraljevska kruna. Mogla je to biti i ona kruna, kojom su god. 1472. krunili kneza Nikolu Ilokoga za kralja bosanskoga i kojom se poslije, naime 1490. god. imao za bosanskoga kralja kruniti herceg Ivani Korvin, zet kneza Bernardina Frankopana i urjak kneza Krste Frankopana. No mogla je biti i stara kruna hrvatskih kra ljeva, koja je za tatarske provale moda dana u pohranu Frankopanima na otoku Krku, pa je poslije prenesena iz mletakoga Krka u grad Ozalj, Ali sve je to za sada niim utvreno nagaanje. God. 1634., k a d se nala kraljevska kruna u Ozlju, bili su tadanji vlasnici grada braa Nikola i Petar Zrinski jo mladii. Nije li to otkrie djelovalo na mladenaku matu njihovu, pa su stali snivati o tom, da koji od njih posadi sebi tu krunu i na svoju glavu. God. 1641., sedam godina iza otkria, slavila se u gradu Ozlju svadba kneza Petra Zrinskoga s Katarinom Frankopanovom, i tom su prigo dom brojni odlini gosti jmano vidjeli i divili se blagu knezova Zrinskih, pa i kraljevskoj kruni, koja se uvala u riznici njihovoj. A moda se i natucalo, kako bi ta kruna lijepo pristajala stasitom junaku Petru, koji je u kraljev skom lovu u Pounu tekim maem svojini rasjekao glavu divljem vepru, dok kralj nije mogao tekoga maa ni da digne. Moda je ba ta kruna potakla Petra, te je stao pomiljati, da se proglasi kraljem hrvatskim, makar u to ime i priznao turskoga sultana za prvoga vrhovnoga G s o aa To je isto nekad uradio i Ivan Zapolja. op d r . Petar Zrinski nije glave svoje ovjenao kraljevskom krunom, ve mu je pala od krvnikog maa. A i same krune 95

je nestalo iz grada Ozlja, kad ga je opljakao general hr vatske krajine Herberstein. K a d su zatim komorski kome sari popisivali blago i imanje pogubljenog muenika hrvat skoga, nije vie bilo ni traga kraljevskoj kruni u njegovoj riznici, ni u akovcu, ni u Ozlju, a ni u kojem drugom od brojnih gradova njegovih.

96

S A D R A J

Str* *

11

Predgovor: F . Lukas Uvo'd: Dr. J . Nagy Vjerodajnica Dra Ljudevita Gaja za sabor god. 1848, . . Tri seljake bune u Zagrebakoj okolici . . . . . . Ban Nikola knez Zrinski i seljaci (1653.1659.) . . Nepoznata dosad buna krajikih i kmetskih seljaka u Banovini (1730.1731.) Ban B a l a a i biskup Vrhovac (4. kolovoza 1788.) . . . Regnum regno non praescribit leges (4. rujna 1790.) . Petar Tomi, poslanik grada Zagreba na ugarskom saboru u Budimu god. 1807 Proslava graanske sloge u Zagrebu (4. oujka 1848.) . Madarsko ministarstvo i zagrebaki sudac (naelnik) J a n k o Kamauf (1848.) , Grof uro Jelai, posljednji potkapetan Hrvatske (1861.) Sajmovi u starom Zagrebu . . . . . . . . . Nova radnja o ljetopisu popa Dukljanina Bosanska crkva i Patareni Malo o Srijemu (Povodom jednoga lanka g. Stojana Protia) Kruna Kralja Tomislava Nagaanja o kraljevskoj hrvatskoj kruni

IU* *
1 5

tO 14 19 23 10 39 44 47 57 62 69 83 88 91