4.

Grijanje stambenih prostora

Prirunik za energetske savjetnike 57

4. GRIJANJE STAMBENIH PROSTORA

4.1. Opi pojmovi
Energija je sposobnost tijela za obavljanje rada. Toplinska energija jedan je od oblika energije, i kako je ve reeno prema meunarodnom sustavu jedinica SI jedinica za energiju je dul (Joule, J=Nm). U praksi se esto koristi jedinica kilovatsat (1kWh=3600J). Potrebna koliina topline - koliina topline potrebna za zagrijavanje mase m, s temperature T1 na temperaturu T2 uz poznatu prosjenu vrijednost specifinog toplinskog kapaciteta, rauna se prema:

rU = R U

H PK

(4.7.)

Prolaz topline predstavlja toplinski tok koji prelazi s nekog fluida na krutu stjenku te sa stjenke na drugi fluid i rauna se uz poznavanje koeficijenta prolaza topline U i povrine A, preko koje se prolaz topline odvija.

= U A (T1 T2 ) ,

[W]

(4.8.)

gdje su: U, W/m2K koeficijent prolaza topline A, m2 povrina T1 i T2, K temperature toplijeg i hladnijeg fluida

Q = m c (T1 T2 ) , [kJ]

(4.1.)

4.2. Ponaanje ljudskog tijela i osjeaj ugode

Zadatak grijanja je osiguranje odgovarajuih uvjeta u prostoru kako bi se ostvarila toplinska ravnotea izmeu ljudskog tijela i njegove okoline i time ostvario osjeaj ugode. Faktori koji utjeu na ugodnost su osim odjee i fizika aktivnost, temperatura zraka, temperatura zidova, vlanost zraka, brzina strujanja zraka i njegova kvaliteta. Grijanjem prostorija moe se utjecati samo na dva od navedenih faktora a to su temperatura zraka i temperatura zidova. Na ostale faktore moe se utjecati samo putem sustava klimatizacije prostora. Reakcije tijela na pojedine uvjete u kojima se ono nalazi moemo podijeliti u dvije skupine, na aktivne i pasivne reakcije. U aktivne se reakcije ubrajaju one svjesne, poput odijevanja i razodijevanja i one nesvjesne poput znojenja i drhtanja. S druge pak strane pasivne reakcije tijela predstavljaju izmjenu topline s okoliem koja nastaje kao posljedica temperaturnih razlika izmeu tijela i okoline i uvjeta u kojima se prijenos topline odvija. Toplinska ravnotea izmeu tijela i njegove okoline, rezultirat e promjenom temperature tijela, dakle njezinim sniavanjem u sluaju kad je toplina koja se u tijelu generira manja od one koja se s tijela predaje okolini ili njezinim porastom, u sluaju kad se sva toplina generirana u tijelu ne uspijeva predati okolini. Oba ova sluaja u svojim ekstremima mogu biti opasna po zdravlje. Ljudsko tijelo ima vrlo uinkovit mehanizam za odravanje temperature tijela koja se odrava na priblino 37oC. Kada se tijelo pregrijava, iniciraju se dva procesa: prvo se krvni sudovi ire, poveavajui protok krvi prema povrini koe, ime se postie poveano odavanje topline prema okolini, a u odreenom trenutku tijelo se poinje znojiti. Znojenje je uinkovit mehanizam za hlaenje tijela zbog toga to se energija potrebna za ishlapljivanje znoja uzima s koe. Ako se ljudsko tijelo pothlauje, prva reakcija je da se krvni sudovi suavaju pritom reducirajui protok krvi prema povrini koe. Druga reakcija je drhtanje kojemu je osnovni cilj grenjem i oputanjem miia osigurati dodatnu toplinu. Tijelo se poinje boriti protiv hladnoe kad temperatura koe padne ispod 34oC. Kako bi odrala stanje toplinske ravnotee, osoba mora proizvedenu toplinu predati okolini. U mirovanju ta se bilanca svodi na prosjean toplinski tok od cca 70 W i izluenu vlagu u obliku vodene pare od 30 g/h. Ova izmjena topline s ljudskog tijela se odvija mehanizmima konvekcije (izmjena topline sa zrakom), zraenja (izmjena topline s plohama u prostoru bez kontakta), disanja, voenja (izmjena topline s vrstim predmetima s kojima je tijelo u kontaktu, kao npr. pod) i transpiracije (ishlapljivanje vlage) preko koe (Slika 4.1.). Kod tekog fizikog rada ove vrijednosti porastu do 500W i 250 g/h vode.

Specifini toplinski kapacitet, c [kJ/kgK] - predstavlja koliinu topline Q koja masu m od 1 kg zagrije za 1K. Za veinu tehnikih problema moe se uzeti kao konstanta. Snaga, P [W] je rad izvren u jedinici vremena i jedinica mu je vat (Watt). Prema meunarodnom sustavu jedinica SI slijedi;

W =

Nm J Nm N m = s s

to je krae vrijeme izvrenja rada to je snaga vea. Toplinski tok toplinski tok je ekvivalentan snazi i predstavlja prenesenu koliinu topline u jedinici vremena.

m c T t

, [kJ/s], [kW]

(4.2.)

Maseni protok potreban maseni protok za ostvarenje traenog toplinskog toka (snage), odreuje se prema;

qm =

c T

, [kg/s]

(4.3.)

Stupanj djelovanja jest omjer korisno dobivenog rada ili snage i utroenog rada ili snage.

Wd Pd = Wu Pu

(4.4)

Uinkovitost, iskoristivost predstavlja odnos dobivene koliine topline ili toplinskog toka i utroene koliine topline ili unesenog toplinskog toka. Ovaj se pojam esto upotrebljava u toplinskim procesima.

Q i = d = d Qu u

(4.5.)

Kod dizalica topline i rashladnih ureaja koristi se pojam faktor grijanja odnosno faktor hlaenja COP (Coefficient of Performance) koji predstavlja kod dizalice topline odnos dobivenog toplinskog toka i unesene snage za pogon kompresora.

DT = D T

G PK

(4.6.)

Faktor pretvorbe lijevokretnih kompresijskih procesa je vei od jedan. Kod rashladnog ureaja odnos dobivenog rashladnog toka i unesene snage za pogon kompresora.
58 Prirunik za energetske savjetnike

temperaturna raspodjela po visini prostorije, mora se odravati unutar 3C. Osjeaj ugode ovisit e osim toga i o vrsti grijanja prostorije a to je prikazano na slikama 4.3. i 4.4. Utjecaj raspodjele temperaturne zraka po visini prostorije na osjeaj ugode, prikazan je na slici 4.5, a utjecaj temperatura pojedinih ploha prikazan je na slici 4.6.

Slika 4.3. Temperaturni profili razliitih vrsta grijanja: A-idealno, B1-radijator na vanjskom zidu, B2-radijator na unutranjem zidu, C-toplim zrakom Slika 4.1. Mehanizmi odravanja toplinske ravnotee

Na dijagramu (Slika 4.2.) prikazano je podruje toplinske ugode za odjevenu osobu u sjedeem poloaju, kao funkcija temperature i vlanosti zraka. Koeficijent toplinske vodljivosti odjee uzet je 10,8 W/m K. Unutar podruja toplinske ugode ljudski termoregulacijski sustav u mogunosti je, uz pomo razliitih mehanizama, regulirati odavanje topline prema okolini i na taj nain odravati tjelesnu temperaturu u granicama normale.

Slika 4.4. Temperaturni profili podnog i stropnog grijanja: A-idealno, B-podno, C-stropno

Slika 4.2. Podruje udobnosti

4.2.1. Utjecaj povrinske temperature unutarnjih ploha i temperature zraka u prostoriji

Za odravanje toplinske ravnotee temperatura unutarnjih ploha i temperature zraka u prostoriji su od primarnog znaenja. Ukoliko je temperatura zidova, stropa i poda nia (loa izolacija), temperatura zraka u prostoriji mora biti via. Isto tako kad su temperature tih ploha vie (kvalitetna izolacija), temperatura zraka u prostoriji moe biti nia. Za postizanje ugodnog stanja, temperatura zidova prostorije ne bi smjela biti nia od temperature zraka za vie od 2K, a

Slika 4.5. Utjecaj raspodjele temperature zraka po visini prostorije na osjeaj ugode
Prirunik za energetske savjetnike 59

Slika 4.6. Utjecaj temperatura ploha u prostoriji na osjeaj ugode

4.3. Potrebna toplina za objekt

Potreba za energijom ovisi o obliku objekta, njegovom poloaju i meteorolokim uvjetima, karakteristikama gradbenih materijala i elemenata od kojih je izraena ovojnica objekta. Da bi odredili potrebnu toplinu za objekt, moramo poznavati stupanj dan i koeficijent prolaza topline.

4.3.1. Odreivanje potrebne topline za objekt

Toplinski gubitci kroz ovojnicu objekta ovisni su o povrini elemenata ovojnice, koeficijentu prolaza topline elemenata (zidovi, prozori, stropovi, podovi) ovojnice i klimatskih uvjeta izraenih preko stupanj-dana. Ovi se gubitci nazivaju transmisijskim gubitcima. Na temelju poznavanja ovih podataka moemo izraunati godinju potrebu objekta za grijanjem kao sumu umnoaka koeficijenata prolaza topline, pripadajue povrine i stupanj dana za svaki element ovojnice.

Stupanj dani SD Veliina kojom se izraava godinja potreba za energijom su stupanj dani koji su definirani kao umnoak broja dana grijanja s temperaturnom razlikom izmeu dogovorene unutarnje temperature zraka (dogovoreno 20C) i temperature vanjskog zraka, pri emu se u raun uzimaju samo oni dani u godini kod kojih je temperatura zraka nia od 12C (dogovor). Za izraun broja stupanj dana uzimamo dakle srednju vanjsku temperaturu svih dana grijanja u sezoni i oduzmemo je od dogovorene unutranje temperature 20C te pomnoimo s ukupnim brojem dana grijanja. Potrebne podatke o temperaturama dobivamo iz meteorolokih podataka za pojedino podruje koji su bazirani na duem vremenskom motrenju. Za grad Zagreb vrijednost stupanj dana je 2525, za Rijeku 1810, za Osijek 2676, za Split 1264. Koeficijent prolaza topline Podatak koji je takoer bitan za odreivanje potrebne koliine topline je koeficijent prolaza topline (U, W/m2 K) elemenata ovojnice zgrade (fasade). Rauna se preko koeficijenta toplinske vodljivosti elemenata fasade (zid, prozor, vrata) i koeficijenata prijelaza topline na vanjskoj i unutranjoj strani ovojnice. Za ravne zidove rauna se pomou izraza:

SD Q = U i Ai S , D

J ili kWh

(4.10)

1 1 1 = + + U 1 2

Na ovaj nain odreenu potrebnu toplinu za grijanje potrebno je korigirati radi dodatnih efekata koji njezinu vrijednost poveavaju ili smanjuju. Tako na primjer treba voditi rauna da: je u zimskom razdoblju tlo toplije od vanjske temperature zraka, su none temperature u prostorima nie od dnevnih, postoje prekidi u loenju. Isto tako potrebno je voditi rauna o gubitcima topline uvjetovanim prodorom vanjskog zraka u objekt, ventilacijski gubitci, izvorima topline u prostoru (strojevi i ureaji), doprinos zraenja Sunca kroz prozore i slino. Iz tako izraunate potrebne topline za grijanje objekta moemo odrediti potrebnu koliinu goriva uz poznavanje stupnja djelovanja u objekt ugraenog sustava grijanja i ogrjevne vrijednosti goriva.

(4.9.)

4.3.2. Potrebna snaga sustava grijanja

2

On nam kazuje koliki toplinski tok prolazi kroz povrinu od 1 m s jednog medija na drugi (vanjski i unutranji zrak npr.) kad je njihova temperaturna razlika 1K. Reciprona vrijednost koeficijenta provoenja topline je toplinski otpor . Koeficijent toplinske vodljivosti oznaava se s i predstavlja sposobnost voenja topline kroz materiju, a kazuje nam koliki toplinski tok prolazi kroz odreeni materijal debljine 1 m uz temperaturnu razliku od 1K. Izolacijski materijali imaju male vrijednosti koeficijenta toplinske vodljivosti 0,03 do 0.05 W/(m K), beton 0,9 do 2,5 W/(m K), uplja opeka 0,5 W/(m K), elik 58 W/(m K). Na vrijednost koeficijenta toplinske vodljivosti utjeu gustoa i sastav materijala.
60 Prirunik za energetske savjetnike

Potrebna snaga sustava grijanja odreuje se na osnovi transmisijskih gubitaka , dodatnih gubitaka (vjetar, orijentacija i smjetaj) i dobitaka (izvori topline) izraunatih na osnovi poznatih koeficijenata prolaza topline gradbenih elemenata, zidova, stropova, podova i njihovih pripadajuih povrina te razlike temperatura zraka s vanjske i unutranje strane. Pri tome se za vanjsku temperaturu uzima projektna vanjska temperatura za pojedinu graevinsku zonu (Osijek -18C, Rijeka -8C, Split -4C, Varadin -20C, Zagreb -15C). Transmisijski toplinski tok kroz ovojnicu zgrade rauna se prema sljedeem izrazu.

= U i Ai i ,

[kW]

(4.11.)

Transmisijskim gubitcima objekta potrebno je dodati ventilacijske gubitke. Proraun toplinskih i ventilacijskih gubitaka objekta dan je normom EN 12831. Izvor topline sustava grijanja za odabrane projektne parametre mora imati vei toplinski uinak od onog izraunatog prema navedenoj normi zbog gubitaka samog izvora topline, cijevne mree i regulacije.

i =

, [kW]

(4.12.)

4.3.3. Ogrjevna vrijednost goriva

Ogrjevna vrijednost goriva predstavlja koliinu energije, topline, sadrane u gorivu. Razlikujemo gornju Hg i donju Hd ogrjevnu vrijednost goriva. Gornja ogrjevna vrijednost je sva toplina razvijena pri izgaranju goriva, a donja ogrjevna vrijednost je onaj dio gornje ogrjevne vrijednosti koji dobivamo kad dimne plinove ohladimo samo do rosita vodene pare. Ogrjevnu vrijednost mjerimo s obzirom na jedinicu goriva: kJ/kg, (kWh/kg) Kruta Tekua kJ/kg ili kJ/l, (kWh/kg ili kWh/l) Plinovita kJ/m3, (kWh/m3) Iz definicije ogrjevne vrijednosti slijedi da je donja ogrjevna vrijednost manja od gornje za toplinu isparavanja vodene pare pri 0C (2500 kJ/kg). U tablici 4.1. dane su vrijednosti donje ogrjevne vrijednosti za pojedina goriva.
Tablica 4.1. Donje ogrjevne vrijednosti Hd uobiajenih goriva

Gorivo EL loivo ulje Zemni plin UNP Smei ugljen Lignit Bukva Smreka

Gustoa kg/m3 830 0.7 2.0 650 550 570 360

Hd 36 MJ/l 34,2 MJ/m 46 MJ/kg 14 MJ/kg 11,2 MJ/kg 15 MJ/kg 15 MJ/kg

3

Hd 10 kWh/l 9,5 kWh/m

3

Slika 4.7. Podno grijanje, Sicilija 1. st.

12.8 kWh/kg 3,9 kWh/kg 3,1kWh/kg 4,2kWh/kg 4,2 kWh/kg

4.4.1. Osnovni zahtjevi za sustave grijanja

Srednja temperatura zraka u prostoriji (osjetna temperatura) i srednja temperatura zidova moraju biti ravnomjerne po cijelom prostoru i to u podruju od 20C do 22C ( 1C), pri emu se uspostavlja trajna ravnotea izmeu tjelesne topline nastale metabolikim procesima i one odane okolini. Od sustava grijanja trai se mogunost regulacije temperature u odreenim granicama i s odreenom brzinom reakcije. Sustav grijanja mora biti takav da ne utjee na kvalitetu zraka i uvjete ugode u prostorima (tetni plinovi, praina, buka, propuh).

Vrijednosti za kruta goriva ovisne su o vlazi sadranoj u gorivu i koliini pepela. U tablici su dane prosjene vrijednosti kod ~ 15% vlage i za ugljen 10% pepela.

4.4. Naini grijanja stambenih prostora

Gledajui kroz povijest, lokalno zagrijavanje stambenih prostora, bez obzira kakvi oni bili, poznato je od pamtivijeka. Najstarije lokalno grijanje je ognjite koje se loilo drvom i istovremeno sluilo za zagrijavanje i pripremu hrane. Loa strana pri tome bila je pojava dima. Uporaba drvenog ugljena koji je izgarao u metalnim loitima bilo je poznato jo u doba Rima. Drveni je ugljen pri tome izgarao bez pojave dima. U 10. stoljeu u Europi se javljaju prva zatvorena loita s odvodom dima kroz dimnjak. To su isprva bile pei od ilovae koje su poetkom 14 stoljea zamijenjene kaljevim peima koje se do dananjeg dana stalno usavravaju. Hipokrit grijanje u doba Rima poznato je kao prvo centralno grijanje prostorija. Loite se nalazilo ispod kue, a gorivo (drvo ili drveni ugljen) izgarali su na loitu bez reetke. Dimni plinovi voeni su kroz uplje opeke ili uplji prostor ispod poda i na taj nain zagrijavali pod. Tek u 19. stoljeu javljaju se centralna grijanja parna, toplovodna i zrana iji je osnovni princip rada zadran do danas.

4.4.2. Podjela sustava grijanja

Sustavi grijanja dijele se prema: Smjetaju izvora topline, (pojedinano, centralno, daljinsko) Prema vrsti goriva, (kruto, tekue, plinovito, el. energija, Sunce) Prema nosiocu topline, (toplovodno, vrelovodno, parno, zrano) Prema nainu odavanja topline, (konvekcija, zraenje i njihove kombinacije).

4.4.3. Pojedinano grijanje prostorija

Za pojedinano grijanje prostorija krutim gorivom koriste se: Kamini, otvoreni i zatvoreni Kaljeve pei eline pei
Prirunik za energetske savjetnike 61

Za pojedinano grijanje ostalim vrstama goriva i el. energijom Plinske pei Uljne pei Elektrini aparati za grijanje prostora Zraei paneli. Elementi sustava pojedinanog grijanja su: Izvor topline i regulator (ukoliko postoji) Dimnjak.

U elementi centralnog sustava grijanja ubrajamo: Izvor topline Cijevni razvod s ogrjevnim tijelima i armaturom Regulaciju i sigurnosne ureaje Dimnjak.

4.4.5. Uinkovitost pojedinih elemenata sustava grijanja

Uinkovitost pojedinih ureaja za pretvorbu energije (pei, kotlovi, grijalice) dobivamo mjerenjem prema odgovarajuim normama (Tablica 4.2.). Elektrini ureaji imaju stupanj djelovanja 100%

4.4.4. Centralno grijanje

Centralno grijanje moe biti toplovodno, vrelovodno parno ili zrano. Toplovodno grijanje, nosilac topline je topla voda maksimalne temperature do 110C (danas obino polaz/ povrat 90/70C kod sustava starije izvedbe, odnosno 80/60C kod novijih izvedbi i 55/40 kod nisko temperaturnih sustava). Voda se zagrijava u kotlovima, grijalicama ili i zmjenjivaima topline i preko sustava cijevi dovodi do ogrjevnih tijela, radijatora, ili konvektora i slino. Nakon to je predala toplinu, voda se vraa na ponovno dogrijavanje i izvor topline. para. Danas se ne koristi za pojedinano grijanje objekata. Kod daljinskih grijanja vrela voda ili para dovode se do toplinske podstanice u objektu gdje se u izmjenjivau topline zagrijava vodu za grijanje objekta. Zrano grijanje, nosilac topline je topli zrak koji se zagrijava u izmjenjivau topline, dimni plinovi/zrak ili topla voda/zrak i kanalima razvodi po objektu.

Slika 4.8. Kotlovnica sustava centralnog grijanja

62 Prirunik za energetske savjetnike

Tablica 4.2. Uinkovitost ureaja za proizvodnju topline bazirana na donjoj ogrjevnoj moi

Gorivo

Vrsta ureaja Pei i tednjaci Kotlovi, starija izvedba Kotlovi, nova izvedba Kotlovi na razliitu biomasu

Uinkovitost 60 do 75% 60 do 75% 80 do 90% 82 do 92% 87 do 92% 85 do 90% 70 do 78% 65 do 75% 85 do 90% 90 do 95 % 92 do 95% 95 do 98% do 108%

gdje su: GOD - godinja uinkovitost izvora topline, kotla K - uinkovitost kotla bRP - broj sati rada plamenika bOD - broj ogrjevnih dana izraen u satima qb - gubitci pripravnosti kotla (~ 4% ).

Kruta goriva

Peleti Sjeka Kombinirani kotlovi Kombinirani kotlovi ( kruto)

4.5. Pojedinano grijanje prostorija

Otvoreni kamini odaju toplinu uglavnom zraenjem. Stupanj djelovanja im je oko 40% ovisno o izvedbi. Loe se drvima i imaju prikljuak na dimnjak. Snaga im se kree od 3 do 4 kW.

Tekua goriva

Standardni Nisko temperaturni Standardni

Plinska goriva

Niskotemperaturni Kondenzacijski

Ukoliko govorimo u uinkovitosti cjelokupnog sustava grijanja, onda uz uinkovitost ureaja za proizvodnju topline (K) moramo uzeti u obzir uinkovitost cijevne mree (C, izolacija) i regulacije (R). Ukupnu uinkovitost sustava grijanja moemo tada izraziti preko pojedinanih uinkovitosti:

u = K C R
Tablica 4.3. Uinkovitost cijevne mree i regulacije

(4.13.)

Slika 4.9. Otvoreni kamin

Uinkovitost Cijevna mrea 95 do 98%

Uvjeti Ovisno o duljini i kvaliteti izolacije te razvodu cijevi 95% 92%

Centralna, automatska Runa kontrolirana Regulacija Runa nekontrolirana

Zatvoreni kamini s prikljukom na dimnjak izvode se s dobavom zraka za izgaranje iz prostorije ili uzimanjem zraka iz okolia. Ovisno o izvedbi imaju stupanj djelovanja i do 80%, a snage im se kreu od 6 do 15 kW. Zatvoreni kamini veih snaga obino imaju ugraen izmjenjiva topline za pripremu potrone tople vode ili centralno grijanje. Loe se drvima ili briketima drva, odnosno smeeg ugljena. Vrijeme gorenja s jednim punjenjem je oko 1h kod loenja drvom i oko 2h za loenje briketima ugljena.

90%

Uz pojam uinkovitosti ureaja za proizvodnju topline dobivenih na osnovu zahtjeva norma, korisno je poznavati njegovu godinju uinkovitost temeljenu na broju dana loenja i sati rada plamenika. Ovaj je podatak bitan za odluku o potrebnoj snazi izvora topline. Treba teiti da kotao radi to due razdoblje vremena blie nominalnoj snazi a to znai da je bolje imati podkapacitirani nego prekapacitirani ureaj.

Slika 4.10. Zatvoreni kamin

GOD = (

K brP R P 1) qb + 1 bO OD D

(4.14.)

Kaljeve pei se odlikuju brzim zagrijavanjem prostora i velikom akumulacijom topline zbog relativno velike mase pei. Zbog velikih povrina za odavanje topline stvaraju ugodan osjeaj toplog prostora. Mogunost regulacije je loa to utjee na pojavu temperaturnih razlika u prostoru. Zauzimaju veliki prostor, a stupanj djelovanja im se kree od 70 do 85%. Vrlo su povoljni kao pomoni
Prirunik za energetske savjetnike 63

izvori topline za prelazno razdoblje. Veliina kaljeve pei mora se prilagoditi prostoriji. Srednja vrijednost odavanja topline ovisi o masi pei i obino se izraava u kW/m2. Za pojedine tipove pei imamo:

Teke pei 0,7 kW/m2 Srednje pei 0,9 do 1,1 kW/m2 Lake pei 1,25 do 1,75 kW/m2.

Odavanje topline odvija se zraenjem i konvekcijom priblino 50%/50%. Gorivo je drvo, briketi drva, smei ugljen, briketi ugljena. Mogu se pregraditi na plin i loivo ulje. Temperatura dimnih plinova je oko 180C , minimalna visina dimnjaka je 4m, a minimalni promjer 100mm.
Slika 4.13. Katalitika plinska pe

Pojedinano grijanje na loivo ulje ostvaruje se uljnim peima u kojima ekstralako loivo ulje izgara u specijalno izvedenom atmosferskom loitu. Stupanj djelovanja vei od 70%.

Slika 4.11. Kaljeva pe

eline pei se izvode za kontinuirani i nekontinuirani rad. Nemaju akumulacije topline, a temperature povrina su im vie pa se vei dio topline odaje zraenjem. Gorivo je kao i kod kalijevih pei, a razlikuju se po konstrukciji loita koje moe biti s progaranjem, donjim izgaranjem ili bez reetke. Stupanj djelovanja im je vei od 70%, a temperatura dimnih plinova 250C do 300C

Slika 4.14. Pe na EL loivo ulje

Elektrini ureaji za zagrijavanje prostora Razlikujemo ureaje za direktno i indirektno grijanje. Kod direktnog se grijanja el. energija neposredno koristi za grijanje (el. pei, kaloriferi, el. radijatori i slino), dok se kod indirektnog grijanja koristi akumulacija topline ili dizalica topline. Prednosti uporabe el. energije su u jednostavnosti regulacije i jeftinoj instalaciji. Jedan od novijih naina je uporaba el. energije za podna grijanja. Pri tome je optereenje kabela 10 do 25 W/m a optereenje podne plohe do 60 W/m2 za gazee plohe odnosno do 120 W/m2 za rubne zone.

Slika 4.12. elina pe

Plinsko pojedinano grijanje moe se ostvariti plinskim peima s prikljukom na dimnjak ili s fasadnim prikljukom ili zraeim panelima tamnog ili svijetlog sjaja.

Slika 4.15. El. grija za podno grijanje, elektrina grijalica i dizalica topline
64 Prirunik za energetske savjetnike

Zraei paneli Princip rada temelji se na zakonima toplinskog zraenja (infracrveno zraenje). Energija se prenosi bez posrednika i zagrijavaju se samo objekti koji se nalaze u polju toplinskog zraenja. Dijele se na grijalice svijetlog (visoko temperaturne) i tamnog (nisko temperaturne). Zagrijavane su el. energijom, plinom ili toplim medijem (para ili vrela odnosno topla voda).

Slika 4.16. Zagrijavanje zraenjem topline

4.6. Centralno grijanje

Toplovodno grijanje, nosilac topline je topla voda maksimalne temperature do 110C (danas obino 90C i manje). Voda se zagrijava u kotlovima, grijalicama ili izmjenjivaima topline i preko sustava cijevi dovodi do ogrjevnih tijela, radijatora, ili konvektora i slino. Nakon to je predala toplinu, voda se vraa na ponovno dogrijavanje na izvor topline. Centralna grijanja dijelimo prema: Tlaku u sustavu (gravitacijsko, pretlano) Izvedbi cijevne mree (jednocjevni ili dvocijevni) Razvodu cijevne mree (donji ili gornji razvod) Prema vrsti goriva (kruto, tekue, plinovito).

4.6.1. Vrste centralnog grijanja 4.6.1.1. Gravitacijsko toplovodno grijanje (otvoreno)

Kotao se mora postaviti na najnie mjesto i povezati cijevima na ogrjevna tijela. Cirkulacija vode ostvaruje se samo uslijed razlike gustoe vode. Promjenu volumena, odnosno ekspanziju vode preuzima ekspanzijska posuda. Pri temperaturama polaz/povrat od 90/70C ostvaruje se korisna razlika tlaka od 1,25 mbar/m visine. Razvod mree je gornji. Postrojenja se izvode kao otvorena ili zatvorena. Otvoreni sustavi imaju prema atmosferi otvorenu ekspanzijsku posudu dok je kod zatvorenih doputen pretlak od 0,5 bar u sustavu, a to se osigurava sigurnosnim ventilom. Dimenzije cijevi su vee radi manjih otpora strujanju.

Slika 4.17. Gravitacijsko grijanje (otvoreni sustav, princip rada)

4.6.1.2. Toplovodno grijanje s cirkulacijskom crpkom u sustavu

Cirkulacijska crpka savladava otpore u sustavu. Potrebne su manje dimenzije cijevi. Sustavi takoer mogu biti otvoreni ili zatvoreni. Kod otvorenih sustava ekspanzijska je posuda otvorena prema atmosferi, a kod zatvorenih koristi se ekspanzijska posuda s membranom. Temperature polaznog voda sustava kreu se do 90C. Danas se sve vie koriste niskotemperaturni sustavi s temperaturom polaznog voda i ispod 55C.

Prirunik za energetske savjetnike 65

Slika 4.18. Toplovodno grijanje s cirkulacijskom crpkom, dvocijevno

4.6.1.3. Jednocjevni i dvocijevni sustavi

Kod jednocjevnih sustava ogrjevna tijela se napajaju s razliitim temperaturama polazne vode ovisno o nainu izvedbe. Ovo ima za posljedicu vee potrebne povrine ogrjevnih tijela. Kod dvocijevnih sustava sva ogrjevna tijela dobivaju toplu vodu iste temperature. Ukoliko se radi o niskotemperaturnom sustavu, moraju se uvijek osigurati vee povrine za izmjenu topline nego kod visokotemperaturnih toplovodnih grijanja.

4.6.2.1. Kotlovi
Obzirom na temperaturni reim rada, razlikujemo visokotemperaturne i niskotemperaturne kotlove. Standardni, klasini, kotlovi rade na visokim temperaturama vode obino 90/70C ili 85/65C. Temperatura vode u kotlu regulira se u podruju od 65 do 90C. Njezina je donja temperatura odreena temperaturom kondenzacije dimnih plinova. Kako se maksimalne temperature vode zahtijevaju u najhladnijem razdoblju godine imamo situaciju da u veem dijelu sezone

Slika 4.19. Jednocjevno grijanje (mogui nain spajanja)

4.6.2. Izvori topline u sustavima centralnog grijanja

Izvori topline u sustavima centralnog grijanja su kotlovi, daljinski izvori topline, dizalice topline i geotermalni izvori.

potrebe za toplinom zahtijevaju vodu puno niih temperatura. Zato je u sustav potrebno ugraditi mijeajui ventil koji je upravljan preko vanjske temperature. Mijeajui ventil ostvaruje potrebnu temperaturu vode polaznog voda mijeanjem kotlovske vode s povratnom vodom iz sustava. Rade na kruto, tekue i plinovito gorivo.

66 Prirunik za energetske savjetnike

Slika 4.20. Standardni uljno-plinski kotao sa spremnikom za potronu toplu vodu.

Radi smanjenja gubitaka u fazi mirovanja, potrebno je osigurati sprjeavanje propuha kroz kotao i na taj nain smanjiti njegovo ohlaivanje. Niskotemperaturni kotlovi konstruirani su na nain da mogu raditi s temperaturama povratne vode od 35C pa na vie. Sustav radi bez mijeajueg ventila jer se temperatura vode u kotlu prilagoava potrebama, ovisno o vanjskom stanju. Potrebna je eventualno zatita od preniskih temperatura povratne vode. Prednost ovih kotlova je u manjim gubitcima i veoj toplinskoj iskoristivosti u prelaznom razdoblju. Rade na tekue i plinovito gorivo.
Slika 4.22. Temperatura kondenzacije dimnih plinova kao funkcija sadraja CO2 u dimnim plinovima (oznaene vrijednosti odnose se na sadraj CO2 kod dobrog izgaranja)

Radi mogunosti rada s niskim temperaturama vode, stupanj djelovanja kotla raste radi smanjenih gubitaka na okolinu. Obino se izrauje u izvedbi UNIT kako bi se osigurao kvalitetan rad kotla (isporuka s plamenikom, regulacijom, ekspanzijskom posudom i crpkom). Kondenzacijski kotlovi koriste i toplinu kondenzacije vodene pare iz dimnih plinova za zagrijavanje vode. Odlikuju se visokim stupnjem djelovanja (vei od 100% !!!) i mogunosti rada bez ogranienja najnie temperature povratne vode. Temperatura dimnih plinova je niska, obino oko 50C pa je za njihovo odvoenje potreban ventilator radi smanjenog uzgona. Rade na tekue i plinovito gorivo. to je temperatura dimnih plinova nia, to je vei stupanj djelovanja kotla (100% kod reima 75/60 C i 107% kod reima 40/30C)

Slika 4.21. Niskotemperaturni kotao

Slika 4.23. Kondenzacijski uljni kotao

Prirunik za energetske savjetnike 67

Tablica 4.4. Odnos ogrjevnih vrijednosti pojedinih goriva i maksimalnih vrijednosti uinaka kondenzacijskih kotlova

4.6.3. Plamenici za EL loivo ulje i plin Uljni plamenici Zadatak uljnih plamenika je da u loitu kotla to finije raspre i ispare kapljice ulja, pomijeaju ih sa zrakom te da takva mjeavina u loitu potpuno izgori. Prema konstrukciji razlikujemo: plamenici s isparavanjem ulja (uljne pei), plamenici s rasprivanjem ulja (ulje pod tlakom ili zrak odnosno vodena para pod tlakom). Za toplovodne kotlove najee se koriste ventilatorski plamenici s rasprivanjem ulja pod tlakom. Izvode se kao jednostupanjski, dvostupanjski ili s kontinuiranom promjenom snage. Za odreeni se tip uljnog plamenika podruje snage moe podesiti izborom odgovarajue mlaznice za rasprivanje i tlaka rasprivanja koji se kreu u dijapazonu od 7 do 20 bar.

Vrsta goriva Zemni plin EL loivo ulje UNP butan UNP propan

Hg/Hd 1,11 1,06 1,08 1,09

Maksimalni uinak kondenzacijskog kotla 111% 106% 108% 109%

Koliina kondenzata koja nastaje ohlaivanjem dimnih plinova kod izgaranja zemnog plina, kree se od 0,8 do 1 lit. kondenzata po 1 m3 plina to za obiteljsku kuu (etverolana obitelj) iznosi oko 2,6 do 3,3 m3 na godinu, kod snage izvora topline od 20 kW. Kondenzat je lagano kiseo (pH 3 do 5) za plin i 1,5 do 3 za EL loivo ulje i moe se isputati u kanalizaciju jer se razrjeuje s ostalom otpadnom vodom. Za snage iznad 350 kW potreban je poseban spremnik za kondenzat s napravom za neutralizaciju. Kod ugradnje kondenzacijskih kotlova treba obaviti sanaciju dimnjaka. Potreban nazivni uinak kotla odreuje se na osnovi prorauna gubitaka objekta. Ovisno radi li se o klasinoj gradnji ili objektu s dobrom toplinskom izolacijom za istu povrinu objekta bit e potrebni razliiti nazivni uinci. Zahtjevi koji trebaju biti ispunjeni u pogledu energetske uinkovitosti kotla (stupanj djelovanja, emisije tetnih tvari itd.), propisani su pozitivnim propisima i tehnikim specifikacijama (normama). Uteda energije pri zamjeni starog kotla novim moemo izraunati ukoliko znamo vrijednost godinjeg stupnja djelovanja staroga i novoga kotla preko izraza:

E = 1

st s t , % n

(4.15.)

Slika 4.25. Uljni ventilatorski plamenik

Koritenjem nikotemperaturnih i kondenzacijskih kotlova moe se utedjeti 15 do 40 % goriva u odnosu na standardne kotlove.

4.6.2.2. Plinske grijalice s atmosferskim plamenikom

Mogu biti u standardnoj izvedbi i kondenzacijske (sve vie ulaze u primjenu) i to s prikljukom na dimnjak ili fasadnim prikljukom. Izrauju se kao zidne i samostojee s namjenom za grijanje ili grijanje i pripremu potrone tople vode.

Plinski plamenici Najee se za potrebe grijanja koriste plinski atmosferski ili plinski ventilatorski plamenici.

4.6.4. Sustav razvoda tople vode

Razlikujemo jednocjevni i dvocijevni sustav te sustav s prirodnom ili prisilnom cirkulacijom.

4.6.4.1. Dvocijevni sustav

Moe biti s donjim ili gornjim razvodom. Crpka se stavlja na povratni vod radi niih temperatura vode. Kod toga treba voditi rauna o tlakovima u sustavu. Posebno kod otvorenih sustava crpka na povratnom vodu moe izazvati probleme te se preporua stavljanje na polazni vod.

4.6.4.2. Jednocjevni sustav

Trai vee povrine ogrjevnih tijela, ovisno o izvedbi i dobro balansiranje protoka.
Slika 4.24. Plinski ureaji za grijanje prostora
68 Prirunik za energetske savjetnike

Slika 4.26. Donji i gornji razvod kod dvocijevnog sustava

4.6.4.3. Dimenzioniranje sustava za razvod topline

Kod definiranja sustava za razvod nosioca topline treba obratiti panju na sljedee: Namjenu Vrstu sustava Dijelove sustava s razliitim nainima odavanja topline i izvedbi regulacije za svaku skupinu Dijelove sustava s posebnim radnim parametrima, npr. sjeverna ili juna strana, razdoblje rada s obzirom na zahtjeve korisnika, Istovremenost rada Temperature nosioca topline Vrstu nosioca topline (voda ili mjeavina vode i glikola) Hidrauliki razvod (hidraulika skretnica, razdjelnik sa i bez diferencijalnog tlaka). Nadalje je potrebno voditi rauna da: Na odreivanje utjee protok Cirkulacijske crpke moraju imati odgovarajue karakteristike, broj okretaja i mogunost regulacije kako bi se prilagodile sustavu u koji su ugraene Regulacija i hidrauliki razvod moraju biti usklaeni Spajanje na daljinski sustav grijanja treba provesti prema vaeim pravilima. Za razvod do potroaa, ogrjevnih tijela, sluimo se osnovama prorauna za cijevne mree. Za ogrjevna tijela sluimo se osnovama za prijelaz topline.

Slika 4.27. Razvod kod jednocjevnog grijanja

Prirunik za energetske savjetnike 69

4.6.4.4. Smjernice za projektiranje

1. 1. Svaka grana sustava mora se moi regulirati, zatvoriti, isprazniti i odzraiti. Zaporni elementi moraju biti za o dgovarajui tlak, temperaturu, te odgovarajuu namjenu na mjestu postavljanja i moraju dobro zatvarati. Svi zaporni, ispusni, odzrani, regulacijski i mjerni elementi, kompenzatori i slino moraju biti pristupani za odravanje i oitavanje. Razvod cijevi, dimenzije cijevi i fazonski komadi (lukovi, T-komadi) moraju biti odabrani prema smjernicama za dimenzioniranje sustava grijanja. Buka mora biti u granicama propisanim normom. Postizanje odreenog protoka nosioca topline (masenog ili volumnog) dobivenog proraunom, mora se ostvariti podeavanjem i odravati pomou regulacijskih ventila, prigunih ventila, regulatora protoka. Postavljanje izolacije i njezina zatita moraju se provesti prema uputama proizvoaa. Cirkulacijske crpke i ureaji za odravanje tlaka u sustavu moraju se tako postaviti da ne dolazi do ulaska zraka u sustav. Preporua se ugradnja rezervne crpke. Sustav grijanja (cijevna mrea) treba biti tako izvedena da uslijed temperaturnih dilatacija ne doe do oteenja na sustavu ili objektu i da pri tome ne stvara buku. Problem dilatacija rjeava se ugradnjom kompenzatora razliitih vrsta. Sustav razvoda nosioca topline mora se tako dimenzionirati da se osigura potrebna toplina za svako ogrjevno tijelo.

2. 2. 3. 3.

4. 4. 5. 5.

6. 6. 7. 7.

C Slika 4.28. Specifina odana toplina kao funkcija temperature plohe (kod temperature zraka 20C)

8. 8.

9. 9.

W/m2

Slika 4.29. Naini postavljanja cijevi u pod

4.6.5. Podno, zidno i stropno grijanje

Podno grijanje jedan je od najstarijih naina grijanja poznat jo iz doba Rima. Spada u grupu povrinskih grijanja prostora u koje jo ubrajamo stropno i zidno grijanje. U posljednje vrijeme sve se vie izvodi prvenstveno radi: brze montae i niih trokova zbog uporabe plastinih cijevi bolje toplinske zatite zgrada, to trai manju snagu ureaja za grijanje to omoguava iskoritavanje podne povrine za grijanje niske temperature polaznog voda koje omoguavaju primjenu dizalice topline i solarnih kolektora kao izvora topline dobra tehnika dokumentacija za postavljanje, pripremljena od proizvoaa cijevi i komponenata. Zbog povoljnog temperaturnog profila temperatura zraka u prostoru, moe biti manja za 1 do 2 C ime se tedi 6 do 12% energije. Nezgodna strana je tromost sustava to oteava regulaciju. Preporua se kombinirati podno grijanje s radijatorskim grijanjem, no takav je sustav skuplji od klasinog radijatorskog za 20 do 40%. Radi medicinsko fiziolokih uvjeta, temperatura podne plohe je ograniena pa se preporuuju sljedee vrijednosti temperature podne plohe: 26 do 28C za podne plohe u blagovaonicama, dnevnim boravcima, radnim prostorima 28 do 32C za rubne zone uz prozore i unutarnje zidove

Slika 4.30. Zidni panel i cijevni podni razvod

Koritenje elektrine energije za podna i zidna grijanja takoer ima primjenu

radi pristupane cijene, jeftinije ugradnje i regulacije, a odravanje je jednostavno.

4.6.6. Ogrjevna tijela

U sustavima centralnog grijanja ogrjevna tijela imaju zadau toplinu dobivenu od nosioca topline predati na okolinu. Mehanizmi kojima se ta predaja odvija su konvekcija i zraenje. Postoji veliki broj razliitih izvedbi radijatora, (lankasti, ploasti, cijevni, konvektori), a izrauju se lijevanjem ili zavarivanjem iz elika, aluminija ili bakra. Uinak radijatora odreuje se ispitivanjima propisanim normama (EN, ISO). Prilikom ugradnje radijatore treba postaviti tako da ih se moe odzraiti i mora ih se opremiti ventilom na polaznom i prigunicom na povratnom vodu ili specijalnim ventilima kod jednocjevnih grijanja kako bi se moglo izvriti balansiranje mree odnosno ostvariti traeni protok tople vode kroz radijator. Ova armatura ujedno omoguuje zatvaranje instalacije kod skidanja radijatora.

30C za hodnike i toaletne prostore 32 do 35C kupaonice, bazene

Kod odabira temperature vode, potrebno je voditi rauna o vrijednosti koeficijenta toplinske vodljivosti podne plohe (parket, keramika, topli pod). Na dijagramu (Slika 4.28.) dana je ovisnost odane topline po m2 plohe u ovisnosti o temperaturi, a na slici 4.29. mogui naini postavljanja cijevi u pod.

70 Prirunik za energetske savjetnike

Slika 4.31. Oprema radijatora

= N*f1* f2* f3* f4* f5= N*fg

(4.16.) (4.17.)

Standardni (nazivni) toplinski uinak Standardni toplinski uinak N ili nazivni uinak dobiven je prema postupku ispitivanja danim normom HRN EN 442-2 i sljedeim parametrima: Temperatura polaza =75C V Temperatura povrata =65C R Temperatura prostora =20C i Srednja nadtemperatura nosioca topline Tn=50K.

fg= f1* f2* f3* f4* f5

Tablica 4.5. Faktori uinka

f1 f2 f3 f4 f5 fg

Utjecajni parametar Temperatura Nain prikljuivanja Nain ugradnje, nia Utjecaj metalnog premaza Uestalost rada Sveukupni faktor uinka

Temperaturni faktor f1

Tu =

V + R i 2

(4.18.)

V-temperatura polaznog voda R-temperatura povratnog voda i-temperatura zraka u prostoru n-eksponent, odreuje se ispitivanjem

Slika 4.32. Izmjena topline na ogrjevnom tijelu

f1 = (

Tu n ) 50 5 0

(4.19.)

4.6.6.1. Smanjeni uinak ogrjevnog tijela

Standardni se toplinski uinak ogrjevnog tijela smanjuje radi razliitih vanjskih imbenika, pa se stvarni uinak dobiva mnoenjem standardnog s utjecajnim faktorima uinka f koji su opisani u tablici 4.5. Ovi faktori smanjuju toplinski uinak ogrjevnog tijela za stvarne radne uvjete u odnosu na standardne.
Prirunik za energetske savjetnike 71

Tablica 4.6. Temperaturni faktor f1

Temperatura na ulazu
V

(C)

Temperatura na izlazu R (C) 80 75 70 65 60 55 50 75 70 65 60 55 50 70 65 60 55 50 65 60 55 50 60 55 50 45 40

Temperatura zraka u prostoru 10 0,59 0,62 0,65 0,68 0,72 0,77 0,83 0,64 0,68 0,72 0,76 0,81 0,87 0,71 0,75 0,80 0,85 0,91 0,79 0,84 0,89 0,96 0,88 0,94 1,01 1,10 1,21 12 0,61 0,64 0,67 0,71 0,76 0,81 0,87 0,67 0,70 0,75 0,79 0,85 0,91 0,74 0,78 0,83 0,89 0,96 0,82 0,88 0,94 1,01 0,93 0,99 1,07 1,16 1,28 15 0,64 0,68 0,72 0,76 0,81 0,87 0,93 0,71 0,75 0,80 0,85 0,91 0,98 0,79 0,84 0,89 0,96 1,04 0,88 0,94 1,01 1,10 17 0,68 0,72 0,76 0,81 0,87 0,93 1,01 0,75 0,80 0,85 0,91 0,98 1,07 0,84 0,90 0,96 1,04 1,13 0,95 1,02 1,10 1,21 1,08 1,17 1,28 1,42 1,59

(C) 20 0,71 0,75 0,80 0,85 0,91 0,98 1,07 0,79 0,84 0,89 0,96 1,04 1,13 0,88 0,94 1,01 1,10 1,21 1,00 1,08 1,17 1,28 1,15 1,25 1,37 1,52 1,73 22 0,74 0,78 0,83 0,89 0,96 1,04 1,14 0,82 0,88 0,94 1,01 1,10 1,21 0,93 0,99 1,07 1,16 1,28 1,05 1,14 1,24 1,37 1,22 1,33 1,47 1,64 1,89 24 0,77 0,82 0,87 0,93 1,01 1,04 1,14 0,86 0,92 0,99 1,07 1,16 1,29 0,97 1,05 1,13 1,24 1,37 1,12 1,21 1,32 1,47

90

85

80

75

70

1,00 1,08 1,17 1,28 1,42 1,15 1,25 1,37 1,52 1,23 1,34 1,47 1,64

1,30 1,42 1,58 1,79 2,08

65

55 50 45 40 55 50 45 40

1,00 1,08 1,17 1,28 1,07 1,15 1,25 1,37

1,05 1,14 1,24 1,37 1,13 1,22 1,33 1,47

1,26 1,37 1,52 1,71 1,35 1,48 1,65 1,86

1,34 1,47 1,64 1,87 1,45 1,60 1,78 2,03

1,43 1,58 1,78 2,05 1,56 1,73 1,94 2,24

1,54 1,71 1,94 2,27 1,68 1,87 2,13 2,50

60

55

50 45 40 35 30 45 40 35 30 40 35 30

1,23 1,34 1,47 1,64 1,87 1,45 1,60 1,78 2,03 1,75 1,96 2,24

1,31 1,43 1,58 1,78 2,05 1,56 1,73 1,94 2,24 1,90 2,15 2,48

1,45 1,60 1,78 2,03 2,39 1,75 1,96 2,24 2,64 2,17 2,50 2,96

1,62 1,80 2,03 2,36 2,86 1,98 2,25 2,63 3,19 2,53 2,96 3,63

1,75 1,96 2,24 2,64 3,29 2,17 2,50 2,96 3,70 2,83 3,37 4,25

1,90 2,15 2,48 2,99 3,86 2,40 2,79 3,37 4,39 3,19 3,89 5,11

2,07 2,37 2,78 3,43 4,67 2,67 3,15 3,92 5,39 3,65 4,58 6,38

50

45

40

35 30 25

2,17 2,50 2,96

2,40 2,79 3,37

2,83 3,37 4,25

3,41 4,21 5,68

3,93 5,01 7,28

4,62 6,14 10,16

5,54 7,87 17,93

72 Prirunik za energetske savjetnike

Faktor naina spajanja f2 Navedene vrijednosti su empirijske. Mjereni podaci i oni navedeni od strane proizvoaa mogu se razlikovati.
Tablica 4.7. Vrijednosti faktora naina spajanja f2 u ovisnosti o vrsti prikljuka

Vrsta prikljuka prikljuci na istoj strani polaz gore prikljuci na istoj strani, ventil za jednocjevno grijanje, polaz dolje 100% otvoren prikljuci na istoj strani, ventil za jednocjevno grijanje s unutarnjim kratkim spojem, 50% protoka prikljuci na obje strane (do 2m razmaka) prikljuci polaz, povrat s dvije strane prikljuak u sredini, jednocjevno grijanje prikljuak preko specijalnog ventila za jednocjevno grijanje s potopljenom cijevi

f2 1 0,9 0,85 (0,7) 1 0,9 0,9 0,85 - 0,9

Faktor ugradnje f3
Navedene vrijednosti su pribline: Kod ispitivanja u standardnim uvjetima (prema normi), ogrjevno se tijelo ugrauje prema naputku proizvoaa ( 100 mm od poda i 50 mm od zida). Za ovako ugraeno tijelo f3=1, (Slika 4.33.)

Slika 4.34. Minimalne dimenzije ugradnje, f3=0,96 do 0,99

Maska ispred ogrjevnog tijela (drvena ili metalna) smanjuje toplinski uinak za 15%. Faktor f3=0,85 do 0,9 uz pridravanje razmaka prema slici 4.35.

Slika 4.33. Standardan nain ugradnje f3=1

Kod ugradnje ogrjevnih tijela u nie, daju se minimalne vrijednosti utvrene normom (radnom podlogom). Primjenom preporuka iz norme uinak se smanjuje maksimalno 4%. Preporuaju se razmaci: iznad 65 mm, ispod 70 mm i prema zidu 40 mm (Slika 4.34.). Pri tome je f3=0,99 do 0,96.

Slika 4.35. Preporueni nain ugradnje prema, f3=0,85 do 0,9

Prirunik za energetske savjetnike 73

Kod ugradnje dekorativnih ploa ispred ogrjevnog tijela, moe doi do poveanog toplinskog uinka uslijed pojaanog strujanja zraka.

vanjskoj ili unutranjoj temperaturi. Lokalna regulacija osigurava traenu temperaturu u prostoriji.

Slika 4.36. Postavljanje ogrjevnih tijela

Radijator s ugraenim reetkastim pokrovom ima smanjeni uinak ovisno o veliini otvora do 20%, f3=0,8 do 0,9. Kod ploastih radijatora smanjuje se uinak radi ugraenih pokrovnih limova s bonih i gornje strane. Faktor f3=0,9 do 0,95 kad je uinak odreen bez pokrovnih limova. Uinak prema normi HRN EN 422 daje se za stanje isporuke. Maske ispred radijatora smanjuju udio zraenjem odane topline s radijatora. Gornji i donji otvori za zrak moraju imati minimalne dimenzije jednake: 0,5 x dubina x duljina radijatora. Smanjenje odane topline uslijed smanjene konvekcije f3=0,9 za sluaj kad su irine gornjeg i donjeg otvora, upravo jednake dubini ogrjevnog tijela. Teke zavjese ispred radijatora sprjeavaju strujanje toplog zraka u prostor f3=0,9.

Slika 4.37. Regulacija prema vanjskoj temperaturi

Faktor premaza f4 Povrine malog emisijskog faktora zraenjem odaju manje topline. f4=1, temeljna boja, lak elektrostatski nanesen (neovisno o f4=0,85 do 0,9, metalni premazi, bronca aluminij.

Svaka se regulacija sastoji od temperaturnog osjetnika, upravljake jedinice i izvrnog lana. Na osnovi podatka o temperaturi, kojeg daje temperaturni osjetnik, upravljaka jedinica daje odgovarajui signal izvrnom lanu, mijeajuem ventilu, koji osigurava temperaturu vode u polaznom vodu. Kako pojedine prostorije mogu biti izvrgnute dodatnim gubitcima ili dobitcima topline (orijentacija, osunanost, izvori topline), lokalnom se regulacijom osigurava traena temperatura u prostoriji. Lokalna se regulacija ostvaruje uporabom termostatskih ventila koji prema namjetenoj vrijednosti proputaju vie ili manje tople vode kroz ogrjevno tijelo. Treba svakako napomenuti da odabrani ventili i cijevna mrea s ogrjevnim tijelima te izvor topline moraju biti usklaeni. Posebno treba voditi rauna o nainu i mjestu postavljanja osjetnika termostatskog ventila.

Faktor uestalosti rada f5 Kad je prekid grijanja dui ili se eli brzo zagrijati prostor to zahtijeva vei toplinski uinak radijatora. Ako se eli sustav predimenzionirati, to je najbolje napraviti preko faktora f5 za brzo zagrijavanje prostora. f5=0,8 .

4.6.7. Regulacija i sigurnosni ureaji sustava centralnog grijanja

Zadatak je regulacije odravanje eljene temperature u prostoru, dok sigurnosni ureaji tite sustav od prekoraenja graninih vrijednosti temperature i tlaka.

4.6.7.1. Regulacija
Razlikujemo centralnu i lokalnu regulaciju. Centralna regulacija osigurava potrebnu temperaturu polaznog voda sustava centralnog grijanja prema
74 Prirunik za energetske savjetnike

Slika 4.38. Regulacija prema sobnoj temperaturi s lokalnom regulacijom preko termostatskog ventila TRV.

b) Mjerenje temperature Osjetnik mora ispravno mjeriti temperaturu prostorije. Temperatura prostorije ovisi o temperaturi zraka i dovedenoj energiji od okolinih ploha. Mjesto postavljanja osjetnika Ne na sunano mjesto Ne blizu izvora topline, npr. lampe Ne na tople zidove, npr. zid u kojem su tople cijevi Ne u nie i kutove gdje je slaba cirkulacija zraka Ne blizu vrata koja vode u negrijane prostore Ne na cijevi i metalne podloge. Strujanje hladnog zraka ili zrak koji se grije na nekom izvoru topline, jako utjeu na mjerenje.

x) Podeavanje eljene vrijednosti

Ispravno postavljanje vanjskog osjetnika a) Regulacija U prostorijama izloenim sunevom zraenju treba postaviti termostatske ventile.
b) Mjerenje vanjske temperature - Visina 1. kata - Zatita od lane topline, npr. prozor - Ne u nie ili na uglove zgrada.

Slika 4.39. Termostatski ventil, princip rada.

Ispravno postavljanje osjetnika u prostoriji a) Regulacija Referentna prostorija, preko koje se regulira temperatura u drugim prostorijama, mora biti hladnija (graevinski) od onih u kojima boravi i u kojima se koliina dovedene topline regulira preko termostatskog ventila.

Ispravno postavljanje termostatskog ventila Na slici 4.40. dani su primjeri ispravnog i neispravnog postavljanja osjetnika temperature u prostoru preko kojih se regulira sobna temperatura. Osjetnike temperature treba postavljati na mjesta koja nisu zaklonjena zavjesama, namjetajem, ili dekorativnim ploama radijatora. Takoer treba paziti da nisu direktno izloeni sunevom zraenju ili strujanju hladnog zraka. Krivulja grijanja Kod regulacije centralnog grijanja prema vanjskoj temperaturi vezu izmeu vanjske temperature i temperature vode polaznog voda, dobivamo preko
Prirunik za energetske savjetnike 75

Slika 4.40. Postavljanje termostatskog ventila

krivulja grijanja unesenih u regulator. Izbor krivulje radimo na osnovi karakteristika objekta i sustava grijanja. Kod krivulje grijanja moemo mijenjati njezin nagib (razliit za razliite sustave grijanja) i razinu, pri emu nagib ostaje nepromijenjen ali se mijenja temperatura polazne vode za istu vanjsku temperaturu na vie ili na nie.

Uloga ekspanzijske posude je da preuzme poveanje volumena radnog medija u sustavu koji nastaje uslijed zagrijavanja.

4.7. Dimnjak
Dimnjak je sastavni dio sustava grijanja. Njegova je uloga odvoenje dimnih plinova u atmosferu. Za ispravan rad sustava grijanja, bez obzira radi li se o pojedinanom ili centralnom sustavu, neophodno je da dimnjak bude ispravno dimenzioniran. To znai da ima odgovarajui presjek za nastalu koliinu dimnih plinova i visinu kako bi ostvario traeni potlak, neophodan za odvoenje dimnih plinova. Isto tako dimnjak mora biti izraen iz odgovarajuih materijala ovisno o gorivu koje se koristi. Vrstu, presjek i visinu dimnjaka odreuje projektant na osnovi podataka o: sustavu grijanja tipu kotla vrsti goriva reimu grijanja i konfiguraciji terena.

4.6.7.2. Sigurnosni ureaji i oprema

U sigurnosne ureaje i opremu sustava centralnog grijanja spadaju: Sigurnosni ventil izvora topline (kotla) Granini termostat kotla odnosno ureaj za odvoenje prekomjerne topline kod kotlova na kruto gorivo Ekspanzijska posuda (otvorena ili zatvorena). Uloga sigurnosnog ventila je da zatiti kotao i sustav od prekomjernog porasta tlaka (maksimalnog doputenog radnog tlaka). Uloga graninog termostata i ureaja za odvoenje prekomjerne topline je da zatiti kotao i sustav od prekomjernog porasta temperature (maksimalna doputena radna temperatura)

76 Prirunik za energetske savjetnike

Slika 4.41. Raspored tlaka kroz kotao i dimnjak

Potlak dimnjaka Potlak dimnjaka ostvaruje se na osnovi razlike gustoe dimnih plinova i okolinjeg zraka. Ukoliko taj uzgon nije dovoljan, potrebno je dimne plinove odvoditi prisilno (fasadne pei i kombinirani bojleri itd.). Kod kotlova na kruto gorivo i ureaja s atmosferskim plamenikom, dimnjak mora osigurati potlak dovoljan za savladavanje otpora kotla, dimnjae (prikljuak na dimnjak) i samog dimnjaka. Kod kotlova s ventilatorskim plamenicima (pretlani kotlovi), plamenik stvara pretlak potreban za savladavanje otpora kotla, a dimnjak otpora u dimnjai i samom dimnjaku.

Kod standardnih kotlova na sve vrste goriva ona je oko 200 do 250C, dok je za niskotemperaturne kotlove od 160 do 180C, a za kondenzacijske oko 50C. Upravo radi toga potrebno je provesti sanaciju dimnjaka kod prelaska s jedne na drugu vrstu goriva, odnosno na drugi tip kotla. Dimnjak se mora dati kontrolirati i oistiti u propisanim vremenskim razmacima strunoj osobi, dimnjaaru. Napomene: Na jedan dimnjak smijemo prikljuiti: najvie tri izvora topline snage do 20 kW najvie tri izvora topline s atmosferskim plinskim plamenikom snage do 30 kW jedan izvor topline na kruto gorivo snage vee od 20 kW samo jedan izvor topline s plinskim atmosferskim plamenikom snage vee od 30 kW samo jedan izvor topline s ventilatorskim tlanim plamenikom samo jedan izvor topline s otvorenim loitem. Isto tako moramo znati da je: minimalni presjek dimnjaka 100 cm2, promjer 11 cm najmanja svijetla povrina zidanog dimnjaka 13,5x13,5 cm najmanja efektivna visina dimnjaka za kruta i tekua goriva 5m najmanja efektivna visina dimnjaka za izvor topline s atmosferskim plinskim plamenikom 4m najvei razmak izmeu gornjeg i donjeg prikljuka na dimnjak 6,5m izlaz dimnih plinova iz dimnjaka mora biti udaljen minimalno 1m od gorivih materijala.

Presjek dimnjaka Presjek dimnjaka za manje objekte odreujemo prema podacima proizvoaa dimnjaka ili prema izrazima danim u strunoj literaturi. Izrada Razlikujemo sljedee vrste gradnje dimnjaka: dimnjaci iz opeke ili amota dimnjaci izvedeni od predfabriciranih elemenata dimnjaci iz vie slojeva (toplinski izolirani) Specijalni dimnjaci iz nehrajuih materijala (nehrajui elik ili keramika) za kondenzacijske kotlove i plinske kotlove.
Dimnjaci se u pravilu postavljaju u unutranjosti zgrade. Iznutra moraju biti glatki i nepropusni te konstantnog presjeka. Konstrukcija dimnjaka mora osigurati njegovu postojanost i otpornost na temperature i koroziju. Visina dimnjaka odreena je visinom zgrade. Da se izbjegne utjecaj vjetra i susjednih objekata, potrebno je visinu dimnjaka prilagoditi stanju na terenu. Temperatura dimnih plinova najvia je na ulazu u dimnjak i postupno opada prema vrhu. Zato je potrebno osigurati da se dimni plinovi na svom putu ne ohlade do temperature kondenzacije. Temperature dimnih plinova na izlazu iz kotla ovise o vrsti kotla.

Prirunik za energetske savjetnike 77

Slika 4.42. Spoj na dimnjak pojedinih kotlova i ureaja za grijanje i preporuene visine dimnjaka

4.8. Posebnost grijanja na plin i EL loivo ulje

4.8.1. Plinski aparati i instalacija
Kod postavljanja plinskog grijanja i instalacije plina potrebno je potovati zahtjeve lokalnog plinskog distributera. Investitor mora prije poetka radova osigurati suglasnost za dimnjak, postavljanje instalacije i prikljuivanje troila. Ukoliko se radi o tekuem naftnom plinu, tada se postavljanje spremnika za UNP i izvoenje instalacije mora provesti prema vaeoj zakonskoj regulativi kao i preglede u toku uporabe. Plinska troila (kotlovi, grijalice) mogu se, ovisno o snazi, postaviti u prostorije samo ako su iste dovoljnog volumena i odgovarajue prozraivane. Veliine prostorija, otvori za zrak i ostale mjere propisane su zakonskom regulativom.

4.9. Zakonska regulativa i norme

Zakon o gradnji NN Zakon o zatiti zraka NN 48/95 Pravilnik za stupnjeve djelovanja novih toplovodnih kotlova na tekue i plinovito gorivo NN 135/05 Pravilnik za plinske aparate NN 135/05 Tehniki propis o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama NN 79/05 Uredba o graninim vrijednostima oneiujuih tvari u zrak iz stacionarnih izvora NN 140/97 HRN EN 12831 Nain prorauna gubitaka topline HRN EN 832 Proraun koritenja energije za grijanje HRN EN ISO 13789 Toplinske znaajke zgrada, koeficijent transmisijskih toplinskih gubitaka-nain prorauna HRN EN 12829 Sustavi grijanja u zgradama-izvedba sustava toplovodnog grijanja HRN EN 12098-1 Kontrola sustava-ureaji za kontrolu sustava toplovodnog grijanja s kompenzacijom vanjske temperature HRN EN 12098-2 Kontrola sustava grijanja-ureaji za optimalnu kontrolu ukljuivanja toplovodnog grijanja HRN EN ISO 16484-1 Sustavi kontrole zgrade-pregled i definicije HRN EN ISO 16484-2 Sustavi kontrole zgrade-KVG kontrolni sustav funkcionalnosti.

4.8.2. Ureaji na EL loivo ulje i instalacija

Kod postavljanja instalacije i spremnika za sustav grijanja na EL loivo ulje potrebno je pridravati se vaee zakonske regulative kojom su propisani: zahtjevi za postavljanja spremnika na otvorenom, u objektu ili ukopanog spremnika elementi instalacije za dobavu loivog ulja od spremnika do troila i opremu spremnika poarna sigurnost. Isto tako treba redovito odravati spremnik i instalaciju kako ne bi dolo do taloenja neistoa u istima.
78 Prirunik za energetske savjetnike

Literatura: 1.Recknagel-Sprenger, Prirunik za grijanje i klimatizaciju, R. Oldenburg Verlag Gmbh, Munchen, 2002. 2. Jan.F. Kreider, Heating and cooling of buildings-Design for efficiency, McGraw-Hill, Inc., 1994. 3. R.G.Brown, Application Guide AG 3/96, Radiant heating, BSRIA, Bracknel, UK, 1996. 4. D. Klass; Biomass Renewable Energy, Fuels and Chemicals, Academic Press, 1988. 5. P. Quaak, H. Knoef, H.E. Stassen; Energy from Biomass, Review of Combustion and Gasification Technologies, World Bank, 1999.
Prirunik za energetske savjetnike 79