BIBLIOTEKA ZNANSTVENO FANTASTINIH ROMANA NEXUS POSEPNO IZDANJE NEXUS POSEBNO IZDANJE LJUBAVNICI VJENE TAME Copyright 2005.

. by Anna Star CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica Zagreb Ljubavnici vjene tame / Anna Star. - Zagreb : Zagrebaka naklada, 2006. - (Nexus : biblioteka znanstveno fantastinih romana. Posebno izdanje) Pravo ime autorice: Ana Starina.

Anna Star LJUBAVNICI VJENE TAME

ZAGREBAKA NAKLADA ZAGREB, 2006. 1 Pakirala je stvari. Bilo je toliko toga, ni sama nije znala otkuda joj sve. Bez razmiljanja je uzela veliku vreu, sve potrpala u nju i bacila u smee. Dok se vraala u stan, zaustavio ju je poznati glas: "Annie! Stani, moram razgovarati s tobom!"

"O emu, Don? Koliko seja sjeam, medu nama je sve reeno!" "Mogu li samo nakratko ui? Samo jo jednom, za dobra stara vremena? Znam da sutra odlazi i da te vjerojatno vie nikada neu vidjeti." "OK, upadaj jo ovaj, zadnji put. Ali nita se nee promijeniti! Sjedni, eli li neto popiti?" "Moe, uobiajeno." Uzela je au s viskijem, stavila je na stol i sjela pokraj njega, s nekako udnim osjeajem, koji joj je bio dobro poznat otprije. Donje bio njena velika srea i istovremeno veliko razoaranje. Volio ju je na svoj bizaran nain, koji je ona tek kasnije shvatila i prihvatila, ali kako to ponekad biva, sudbina je odluila drugaije, pa je tako Annie malopomalo prestala voljeti Dona, ba u trenutku kada je on shvatio koliko mu ona zapravo znai i koliko je voli. "Pa reci, to te mui? Zar ti druge nisu dovoljne?" Pogledao ju je strasno kao uvijek i rekao: "Volim te! Nemoj ii, pokuat u se promijeniti, ti zna da mi je jedino do tebe iskreno stalo. Sve druge su potpuno nevane, to i sama zna! " "Da, to i sama znam. Zato sluaj dobro ovo to u ti rei! Ponovno! Ja tebe ne volim! Nekada jesam, ali ti to nisi znao cijeniti i s vremenom se ljubav koju sam osjeala prema tebi izgubila. Izblijedjela je, nema je vie! Sve ono to se zbivalo u zadnje vrijeme je bio samo, pa rei u to tako, mada e ti moda zvuati grubo: seks. Mora i sam priznati daje to jedina stvar u kojoj smo se istinski slagali. Medu nama nije moglo biti ljubavi. Nikako. Za nju smo trebali biti drugaiji ljudi." Gledao ju je utei, kao izgubljeno dijete, podjednako zbunjen vlastitim osjeajima i njenim rijeima, koje su mu napokon doprle do svijesti. Znao je da vie nema povratka. Zagrlila ga je i njeno poljubila u elo, pogledala u oi, usne su im se stopile... Vodili su ljubav ba kao nekada, kao da sutra ne postoji, preputajui se zaboravu. Sljedeeg jutra kada se probudila, njega vie nije bilo, samo ceduljica na kojoj je pisalo: "Zbogom. Zauvijek u te voljetiV Duboko u sebi alila je to ne osjea neto vie osim prijateljske ljubavi prema Donu, no ivot ide dalje, pa e i on moi ivjeti bez nje. A sjeanja na ono lijepo medu njima e zauvijek ostati. Spakirala je stvari i uredno ih sloila u svoj omiljeni dip, osobito pazei na one koje su obiljeile njen ivot jo od ranog djetinjstva.

Voljela je promatrati prirodu, ljude, gradove, a svoje dojmove je jo od malih nogu pretakala u slike. Otkako joj je otac za dvanaesti roendan darovao fotoaparat, gotovo ga nije isputala iz ruku. Stalno je njime kljocala. Baviti se fotografijom bio je njen ivotni san, koji je ostvarila odlaskom na studij umjetnosti na Sveuilite u Los Angelesu. S vremenom je postala poznata fotografkinja. Radila je samostalno, prodajui fotografije poznatim novinskim redakcijama. Redovito je izlagala svoje slike diljem svijeta, u galerijama New Yorka, Washingtona, Pariza, Berlina, Praga i brojnih drugih gradova. No rodni Texas uvijek joj je bio najdrai. Sada je odluila okrenuti novu stranicu u ivotu i vratiti se svojim korijenima, poevi od rodnog San Antonija, gdje su njezini najmiliji jo uvijek ivjeli. Oprostila se sa svime to ju je nekada vezalo za L. A., sjela u dip i krenula. Vozei se cestom, sluajui svoju omiljenu kantri stanicu, lagano se nasmijeila i kimnula glavom, kao da joj se dogaa neto sasvim novo i potpuno nestvarno. Dok joj je vjetar mrsio kosu, potiho je pjevuila i smijeila se kao malo dijete. U jednom trenutku zaustavi dip, pogleda u kartu i glasno razmiljajui ree sama sebi: "Pa da. mogla bih svratiti kod tete Daisy i ostati par dana! Da, zato da ne. Kako e se iznenaditi kada me vidi!" Zadovoljna svojom odlukom, skrenula je sa sporedne ceste i uputila se na autoput, u samo sredite okruga Madison. Usprkos napornom putu i dugoj vonji, nije se previe umorila, ba naprotiv, osjeala se dobro kao nikad dosad. Odluke koje je donijela u posljednje vrijeme sasvim su ju obuzele i ulile joj novu snagu i odlunost. Kada je napokon ula u gradi, preplavila ju je lavina raznorodnih osjeaja. inilo se da kao da se skoro nita nije promijenilo otkako je posljednji put bila ovdje. Zamislila se i tiho kroz suze samoj sebi apnula: "Boe, ovo je raj na Zemlji. Ovdje bih mogla zauvijek ostati. Pitam se zato sam uope ikada otila." Zaustavila se kod oblinje benzinske crpke, napunila rezervoar i uputila se do najblieg duana, kupiti neku sitnicu teti Daisy, iako je znala da e joj biti dovoljan poklon to e ju vidjeti. Prelazei ulicu, ugledala je dobro poznatu trgovinu mjeovite robe, iji je vlasnik bio djed Bili. Djed Bili bio je dobar prijatelj svih ljudi u gradu i okolici, naroito djece koja su ga naprosto oboavala. I Annie je djed

Bili prirastao srcu, kao i ona njemu. Ula je u duan, koraknula prema pultu i obratila se prodavaici: "Dollar dan. Oprostite, da lije moda vlasnik ovdje? Mi smo stari znanci, a ja sam tek stigla u grad i htjela bih ga vidjeti." "Samo trenutak, odmah u ga pozvati", rekla je prodavaica. Dok je prodavaica otila po vlasnika, Annie je razgledavala police, traei poklon za tetu Daisy. Nakon nekoliko minuta, ula je komeanje, ali nije obraala panju, sve dok joj neija ruka nije dotaknula rame. Polako se okrenula i ugledala visoka, stasita i vrlo lijepa mukarca, odjevena poput pravog kauboja. U prvi tren gaje zbunjeno pogledala, no zaas se zarumenila prepoznavi u njemu svoju prvu veliku ljubav, Nicka Reeversa. "Dobar dan, gospoice, mogu li vam ikako pomoi?" "Za Boga miloga! Pa to si ti! " Mladi ovjek ju je isprva zaueno promatrao, a onda se iznenada lecnuo i napokon prozborio: "Annie Wolker! Moja mala Annie! Roena pod sretnom zvijezdom Texasa i s nadimkom 'Star'! Ma mora da me oi varaju, nakon toliko vremena! Gdje si se skrivala, elim sve uti?!" Annie, uzbuena i izvan sebe, nije mogla vjerovati daje to on. Glavom i stasom, njezina neprealjena ljubav Nick Reevers. Nekoliko trenutaka su se sretno i zaueno gledali, a potom su im se tijela spojila u nezaboravnom zagrljaju. Nick ju je vrsto drao, umalo zaboravivi gdje se nalaze. Na tren nije postojao nitko osim njih i ovog sretnog trenutka, dodira davno izgubljene sree. To popodne proveli su zajedno, razmjenjujui prie iz svojih ivota i razgovarajui o onome to je moglo ili trebalo biti, da Annie nije otila, slijedei svoj san. "Zna, uvijek sam mislio da sam ti ja vaniji od svega. Ja, pa tek onda fotografija. Nekada sam ti i zamjerao to si otila, ali s vremenom sam shvatio da nisi mogla drugaije ivjeti." Annie se na to samo lagano nasmijala, a onda sjetno uozbiljila i tiho rekla: "Ima pravo, ja ne mogu drugaije ivjeti i ne mogu dugo ostati na jednome mjestu, pa me tako ni ti nisi mogao zadrati. Ali nemoj misliti da si mi bio manje vaan, jer sam te beskrajno voljela kao i... I... I jo uvijek i sada."

"Jo uvijek i sada? Sto si htjela rei? Jo uvijek me voli? To si eljela rei, hajde priznaj ili nikada vie nemoj ponoviti to to mi toliko znai." Annie se trgne kao iz nekakvog dubokog i opojnog sna, pogleda Nicka suznih oiju i ree: "Ja... Ovaj... Sada moram ii. Htjela bih iznenaditi tetu Daisy!" Iznenada poljubi Nicka i nestane. Nick je ostao sam, zbunjen njihovim susretom i svojim vlastitim osjeajima, mislei samo na Annie i njezine suzne oi. Te veeri mu san nije dolazio na oi i ma koliko se trudio, nije mogao zaboraviti to se zbilo tog popodneva. Zbrka vlastitih misli i Annienih rijei, stalno je navirala poput bujice iz koje se nikako nije uspijevao izvui. S druge strane, moda i nije htio misliti ni o emu drugome osim o njoj. Misli su mu se vraale na stare, skoro zaboravljene dane, pune ljubavi i sree. Volio je Annie vie od ikoga na svijetu, a onda je ona jednog dana otila i vie ju nikada nije vidio. Povremeno bi uo o njoj u raznim medijima ili od zajednikih poznanika. Znao je daje Annie slobodna kao ptica, vjeno eljna lutanja i novih pustolovina, ali se s godinama nekako pomirio s tim, shvativi da se ljudi poput Annie ne mogu promijeniti, jer im je njihova sloboda neophodna da bi bili sretni. Jo je dugo razmiljao i pitao se to bi bilo, daje bilo drugaije. Tik pred zoru uspio je sklopiti umorne oi, s nadom da e je uskoro vidjeti. Vozei se u dipu, uzrujana i istodobno uzbuena zbog svega to se dogaalo proteklih sati, Annie kao da vie nije znala kuda se zapravo uputila, pa ak nije ni primijetila brzinu kojom je jurila, sve dok nije skrenula s ceste. Tada zaustavi dip i naglo se trgne, tek sada shvaajui gdje se nalazi i kuda je zapravo krenula. Dok je ulazila na posjed svoje voljene tete Daisy, na njezinu licu pojavio se veliki smijeak kao u malog djeteta, koje jedva eka da stigne kui. Zaustavila je auto, polako izala i na trenutak zastala gledajui staru kuu, jo uvijek vrlo lijepu unato godinama, s poznatim joj trijemom na kojem je voljela boraviti kao dijete, kada bi dola posjetiti tetu. Dok je stajala prisjeajui se tih trenutaka, zaulo se kripanje ulaznih vrata. Annie se polagano okrenula i ugledala tetu Daisy. "Annie! Pa to si ti, dijete moje drago! Dugo te nije bilo u ovom kraju. Dodi i zagrli svoju tetu Daisy!"

Annie potri prema teti, zagrli ju i tiho zaplae. Ne zbog dogaaja toga dana, niti povratka ovom mjestu uz koje ju je toliko toga vezalo, nego zbog toga jer je teta Daisy bila milo i drago stvorenje koje je Annie voljela ak i vie od roditelja. Ona je bila jedina osoba koja je razumjela Annin osobit nain razmiljanja, njezine snove i postupke. Njoj je jedinoj mogla povjeriti ljubavne i ostale mladenake probleme, rei joj sve. Nikad joj nije ni zbog ega prigovarala, proturjeila ili govorila to treba ili ne treba uiniti. Ba naprotiv, ona joj je bila poticaj, neka vrsta vodia kroz ivot i sve nedae koje je on donosio i zbog toga je Annie tako snano zaplakala kada je zagrlila tetu Daisy. Ponovno je bila u zagrljaju nekoga istinski svoga. Te je veeri Annie teti Daisy ispriala sve to ju je titalo, pa i susret s Nickom. Ah, taj Nick! Toliko sjeanja i boli, a opet toliko slatkog i stvarnog u pojavi voljenog lika. Idueg se jutra Annie probudila uz prve zrake veselog sunca i cvrkut ptica. I sama je bila vrlo dobre volje, te sc veselo spremila i spustila u kuhinju. Tamo ju je ve ekao topao i vrlo obilan doruak i, naravno, teta Daisy s velikim smijekom. "Dobro jutro, jesi li dobro spavala?" "O... tako se ve dugo nisam naspavala i stoje najvanije, ve se dugo nisam ovako dobro osjeala. Zapravo, tako se osjeam svaki puta kada doem k tebi." "Drago mije stoje tako, ti zna da si uvijek dobro dola ovamo, naposljetku, ovo je tvoj dom. Pa i veinu si djetinjstva provela kod mene, jer je tvoj otac bio previe zaposlen voenjem ranca." "Da, znam. I zbog toga u se ovdje uvijek najbolje osjeati." "Dobro, dijete, a sada idemo dorukovati." Doruak je dugo potrajao i bio je veoma ukusan. Ugodno su avrljale i alile se na vlastiti raun, ba kao i nekad. "Pa, Annie, kakvi su ti planovi za danas? Hoe li posjetiti Nicka? Zna, on jo uvijek eka onu pravu to jest tebe. Zato se i nije oenio, niti jedna mu nije bila po volji." "OK, teta, znam kuda ovo vodi, ali ja... Ma zapravo, neu uope razmiljati o tome. Danas u provesti dan u prirodi sa svojim aparatom, a ako netko pita za mene, ne zna gdje sam."

"Nema problema. Ne znam gdje si ni kada e se vratiti. Dobro, Annie. Samo se nemoj previe udaljavati i vrati se prije mraka, bilo bi ak dobro uzeti mobitel." "Da se ne udaljavam previe i da se vratim prije mraka? Ha-ha-ha! Ma molim te. teta, stoje to sada bilo, pa ovdje sam praktiki odrasla i poznajem svaki kutak. Dobro, moda ne ba svaki, ali to mi nikada dosad nisi govorila?!" "Da, ima pravo, ali molim te, meni za ljubav vrati se na vrijeme za veeru. Pripremit u ti tvoj omiljeni desert!" "Ma sjajno! Ali ipak si mi nekako udna." Nakon nekog vremena Annie je sa svojim aparatom krenula u potragu za novim pustolovinama. Setajui tako, sjetila se tetinih rijei i udna izraza njezina lica, kao da umire od brige, kao daje neto uasno mui? Taj joj se zagonetni film jo nekoliko minuta vrtio po glavi, a zatim sa zadovoljnim osmijehom na licu odlui krenuti dalje. Zrak je bio ispunjen mirisima ume i arolijama raznorodnih zvukova gotovo netaknute prirode. itavo popodne Annie je provela u umi i na zelenim proplancima, slikajui i divei se svakoj ivotinji, svakom drvu i bilju koje se nalazilo oko nje, ne marei za vrijeme i sve veu udaljenost od tetine kue. Fotografirajui tako jo jedan pejza, Annie iznenada osjeti kako je vrijeme brzo proletjelo i odlui krenuti kui. Na trenutak zastane, shvativi da se previe udaljila i da zapravo ne poznaje podruje u kojem se trenutno nalazi, ali to je nije obeshrabrilo. Sreom, imala je kompas s pomou kojega se znala vrlo dobro orijentirati, tako daje ubrzo shvatila gdje se nalazi i da e se samo morati malo vie pouriti da stigne kui prije mraka. Dok se vraala uskim puteljkom, iznenada pred nju iskoi mlada srna i uasno je uplai. Vrisnulaje tako daje cijela uma odzvanjala njenim vriskom, ali je se srna udom nije uplaila, samo ju je blago gledala, kao da pokuava doznati tko je ona. Annie se uspije pribrati i tek tada shvati da ispred nje stoji srna. Oh, kako sipredivna\ proape tiho. Polaganim korakom krene naprijed i dotakne srnu. Osjetila je njezinu meku dlaku, toplinu i lagano drhtanje, koje je oito uzrokovao njezin dodir. Jo je nekoliko trenutaka provela uz srnu, koja se iznenada trgne i pobjegne kao daju sami vrazi gone. Annie se upitala to ju je moglo toliko uplaiti daje tako brzo pobjegla. Zastala je mirno da baci pogled oko sebe, a zatim krenula dalje. Sa

svakim korakom njezin je strah sve vie rastao, a svjetla je bilo sve manje. Osjeala je kao daje netko prati. Kada vie nije mogla podnijeti taj osjeaj, zastane i ponovno pogleda oko sebe. Isprva nije nita vidjela jer je ve bilo prilino mrano, a zatim spazi neku visoku tamnu priliku to se ocrtavala u daljini u umi, kako je promatra. Annie se sada toliko uplaila daje poela trati stoje bre mogla. Glavom su joj prolazile mrane misli. eljela je samo to prije stii do tetine kue, kada naglo udari u neto i pade na tlo. Sva izvan sebe, poela je vritati, no ubrzo prestane, shvativi da se nalazi u Nickovu naruju. "Annie, to ti se desilo? " zabrinuto ju upita. Annie ga upitno pogleda i ustane. "to ti ovdje radi?" skoro ljutito mu odvrati. "Sto ja ovdje radim?! Pa kako me to moe pitati, a prije nekoliko minuta si istrala iz ume kao da te svi vrazi gone! Kakvo ti je to uope pitanje?" Annie je sada ve shvaala u kakvoj se situaciji nalazi i kako se zapravo ponaa, te se uspije smiriti. "Dobro, ima pravo, udno se ponaam, a ti si me samo htio utjeiti i doznati to mi se dogodilo. Oprosti." "U redu je, sada si izvan sebe, hajdemo u kuu, pa e mi sve ispriati u miru." Polako su krenuli u kuu, gdje ih je ekala sada ve vrlo zabrinuta teta Daisy, jo i vie nakon to je vidjela Annin ispad u dvoritu iza kue. Ulazei u kuu, Annie je na trenutak zastala i jo jednom sa strahom pogledala prema mranoj umi, ali nije uspjela nita neobino primijetiti stoje primila s nekakvim bizarnim oduevljenjem. No jo uvijek se bojala, moda ak i nesvjesno. Teta Daisy dotri do Annie i vrsto je zagrli. "Oh, Annie, dijete moje, to ti se desilo? Gdje si tako dugo bila? Zato nisi ponijela mobitel?!" "Ma tetie, smiri se, nije mi nita, samo me neto uplailo tamo u... u... ovaj... u umi." Annie na trenutak zastade pri pomisli na dogaaje u umi, jo uvijek ne znajui koga ili ega se to plaila i tko ju je to toliko uporno slijedio. Od same pomisli na veliku tamnu priliku iz ume koja ju je izdaleka pratila, hvatala ju je jeza, premda nije znala zato. "Ma to. drago dijete, reci mi. to te uplailo?"

"Zbilja ne znam, u jednom trenutku sam dragala srnu, a zatim je naglo pobjegla. I drugo ega se sjeam je da sam spazila da me netko promatra i nato sam se uplaila i poela oajniki bjeati. A jo uvijek ne znam to je to bilo." "U redu, Annie, sada bi bilo najbolje da se odmori. Donijet u ti toplog aja da te malo smiri." Dok je teta odlazila u kuhinju pripraviti aj, Nick upitno pogleda Annie. "Dobro, to je sad tebi, zato me tako gleda?" "Nita, pa zar ne smijem promatrati enu koju volim najvie na svijetu?" "O, molim te, Nick, prestani s tim sladunjavostima! To je sada zadnja stvar o kojoj mi se da raspravljati." "Dobro, neu te sada gnjaviti svojim osjeajima i buduim eljama... Hm, pa zar se ti nimalo ne slae sa mnom? Ha?" Nato ga Annie naglo prekine: "Nick!! Dosta!" "OK." Osjeajui se nekako krivom, zatim mu ree: "Razgovarat emo ve o tome, ali sada sam zbilja iscrpljena. Popit u aj i lei. A mi emo imati vremena za... neke stvari." "Kako ti god kae, Annie. Ali htio bih veeras ostati ovdje da se uvjerim da si zbilja dobro." "Za to nema potrebe, Nick, Annie je sasvim dobro zbrinuta i sigurna ovdje sa mnom", izlazei iz kuhinje sa alicom aja u ruci, smijuljila se teta Daisy. "Pa dobro, onda u ja sada krenuti kui, a ti se, Annie, dobro naspavaj, jer sutra u opet doi." I dok je Nick kretao prema vratima, Annie ustane s fotelje i dostigne ga: "ekaj, ispratit u te do auta." Polako su koraali prema autu, a kad napokon stigoe, Annie uhvati Nicka za ruku, pogleda ga i njeno poljubi. Nick joj uzvrati poljubac, a zatim se poee strastveno grliti, sve dok nisu shvatili gdje se nalaze. Pogledima si zaeljee laku no i zatim Nick ude u auto i odveze se. im je legla, Annie je odmah zaspala, ali se probudila zbog nonih mora u kojima je jo uvijek vidjela tamnu priliku kako stoji i promatra je. Ono to je bilo zbilja udno bilo je to se ujedno osjeala sigurnom, a tijelo joj je arilo neopisivom toplinom. Tada se naglo probudi. Nije

nikako mogla ponovno zaspati. Pitala se to ju je to toliko zabrinjavalo i plailo daje toliko uznemirena. Odgovor, naravno, nije mogla pronai. Zatim se sjeti Nicka i zamisli ga kako lei u krevetu, njegovo miiavo tijelo potamnjelo od sunca i od toga ju prou slatki trnci. Na tren se sama sebi slatko nasmije, osjeajui se kao da razmilja o nekoj simpatiji iz davnih tinejderskih dana. Duboko se zamisli, a zatim podigne slualicu i otipka njegov broj. Nakon nekoliko zvonjenja, Nick se javi: "Halo? Halo, tko je tamo? Halo?" "Nick! Nikako ne mogu zaspati, elim voditi ljubav s tobom!" Dok jc to izgovarala, Annie osjeti veliko uzbuenje i muninu u elucu, toliko jaku daje jedva gutala sline. "Annie, jesi li sigurna u to to govori?" Trenutak utnje, a zatim: "Da. Moram te imati jo veeras. Doi i pouri se!" "Ali, teta Daisy?" "Ma nju prepusti meni. Uostalom, ona i tako nita ne uje jer spava sa slualicama; slua svoju omiljenu kantri stanicu." Nick se nasmije i upita Annie spava li zbilja sa slualicama. "Da, istina je, to ve godinama radi, jo otkad je otkrila emu slualice slue!" Nick se sada ve smijao do suza bez obzira na tu iznenaujuu, neobinu situaciju. "OK, Nick, prestani ve jednom!" Nick se na to uozbilji i ree: "Evo me za deset minuta, a ti ostavi otvorena vrata. Bit u tih." Annie poklopi slualicu, sva drhtei od uzbuenja, ne vjerujui ni sama to jc upravo uinila. Ipak, nije nimalo alila. Sljedeih deset minuta, dok sc Nick nije pojavio na vratima spavae sobe, bile su prava muka za Annie, onako uznemirenu. Zateeni jedno drugim, oima su govorili o onome to bi se inae rijeima kazalo. Primakli su se blie i poljubili, a zatim su zagrljeni postali jedno. Jutro je stiglo i teta Daisy je ve punom parom radila uobiajene kune poslove, neprestano se zapitkujui gdje je Annie tako dugo. U sebi je govorila: Ma mora da je jadna juer bila sva iscrpljena pa nikako da se naspava. I doruak joj se ve ohladio. (A moete i samo zamisliti kako?!) Podne je prolo, a teta Daisy je ve bila pri kraju i s rukom, kada se na vratima blagovaone pojavila Annie zajedno s Nickom. "Dobro jutro, teta, evo, mi smo sili da neto prigrizemo!"

Annie je to izgovorila jedva se suzdravajui od smijeha, dok se Nick cerio kao lud. Nato i teta Daisy prasne u smijeh. "Pa ve je bilo i vrijeme!" "Oprosti, teta, nismo ba marili za vrijeme " "O da, to je sigurno, nego ja kaem daje bilo vrijeme da se ovako neto dogodi izmeu vas dvoje. Onda, sinko,jesi lije pitao hoe li biti tvojom enom?" "Teta Daisy!" uzviknu Annie zaprepateno. A Nick se na to slatko i podmuklo nasmije, a zatim pogleda Annie: "Bez brige, Daisy, uskoro e i do toga doi, naravno, ako se Annie slae s time." I dok su se teta Daisy i Nick tako smijali i zadirkivali, Annie je sva pocrvenjela, a zatim se sabrala i rekla: "Pa naravno da u se udati za tebe, Nick, samo ne znam koliko u jo morati ekati da se vas dvoje prestanete smijati i da me to pita!" Nick i Daisy su ostali totalno zaprepateni. "O, Annie, evo sada... mislim, ovaj... ja... Hoe... li...?" "Ma naravno da hoe!" "Teta!" Annie e ljutito to ga teta prekida. Jer ipak joj se svialo to se tako mui, uhvaen u svojevrsnoj zamci. Ali Nick se konano sabere i zatim prozbori: "Annie, hoe li mi biti enom?" Veliko iekivanje u svih prisutnih... "Da, Nick. Biti u najsretnija ena na svijetu, a i to ne bilo kakva ena, ve ena Nick Reeversa!" Dani su prolazili i Annie je bila toliko zaokupljena pripremama za vjenanje da je gotovo zaboravila na nedavne dogaaje, ali jo uvijek se nije usudila krenuti u umu bez pratnje. Posljednjih dana je mnogo razmiljala o svome radu i svojim sada ve otkazanim planovima, zbog koje joj uope nije bilo ao. Texas e imati vremena vidjeti. to se tie njene velike ljubavi prema fotografiji, odluila je uz pomo svog budueg mua otvoriti privatni fotostudio, gdje e takoer izlagati svoje radove, a to se putovanja tie, kada e moi, ii e s Nickom. 3 Annin je ivot bio potpuno ispunjen. Sve stoje eljela i sve o emu je nekada matala bilo joj je nadohvat ruke. Mislila je kako se rijetkima prui takva prilika. Prola je teak put do ostvarenja svojih ciljeva. Naravno, bilo je tu i odricanja, naputanja i mnogo napora, kojih e

vjerojatno biti jo, da se postigne jedan ivotni san, ali Annie je vjerovala da svatko moe puno toga postii, ako to stvarno eli i ako se dovoljno trudi za svoja uvjerenja, bez obzira na situaciju, vrijeme, mjesto, spol i miljenja drugih. ovjek samo treba biti jako uporan. Stvarno jako uporan. Ipak, ono "ali" je postojalo i sada, kada je postigla gotovo sve i kada je dolo vrijeme da se skrasi i osnuje obitelj. Neto ju je vuklo dalje, k novim pustolovinama, dogaajima i stvarima koje su joj jo uvijek bile nepoznate. Bilo je dana kada je znala sebi govoriti daje to samo prolazno, jer je itav ivot bila odsutna iz svoga doma i daleko od svojih blinjih, stalno na putovanju, a to ju nikada nije zapravo umorilo niti joj je dosadilo. Uvijek je bila prilino buntovna duha. No sumnje nikako da nestanu, ak su joj sc u par navrata vraale slike tamne prilike koja ju je promatrala. Nikako da to izbaci iz glave. Zato, o zato mi se to dogaa i tko je taj lik kojega se nikako ne mogu rijeitiV. Vjerovala je da e to proi i da su ta prisjeanja samo na neki nain neophodna rekapitulacija dosadanjeg ivota, prije nego to se zauvijek vee uz voljenog ovjeka. Nick e biti taj koji e joj ispuniti ostatak ivota, bila je potpuno sigurna u to. Konano je jednog lijepog popodneva odluila prouiti podruje u koje je nedavno zalutala i ako je mogue otkriti osobu koja ju je toliko prestraila. Naravno, bilo je tu vie uzbuenja nego straha, ali ipak je odluila povesti Nickovu sestrinu i njoj dragu prijateljicu Michele. Znala je da e Michele na to pristati jer je i sama bila vrlo pustolovna duha. Bila je i pomalo, ma zapravo vrlo razuzdana, ali sve u svemu ipak jako dobra osoba, ma koliko bila nekonvencionalna. U dva sata popodne njih dvije su odjahale u tajne prirode. Sve to se oko njih dogaalo i sve to su vidjele bilo je prekrasno; blagi umovi vjetra, cvrkut ptica, ubor vode i zvukovi ume, sve je to bilo toliko divno da nisu ni primijetile koliko daleko su otile. Ipak, ne tako daleko, a da se ne bi znale vratiti. I dok su tako jahale kroz divne zelene doline, Michele zastade i ree: "Zna, Annie, mislim da bi bilo vrijeme da se vratimo, ve je skoro est sati, a mi nismo pronale niti vidjele nita to bi bilo povezano s onim dogaajem." "Mislim da si u pravu. Danas sigurno nita neemo nai." Ba kada su odluile krenuti kui, neto je uznemirilo konje.

"Ma to im je sada, kao da su poludjeli", ree Annie. "Dobro ih primimo za uzde, sigurno je negdje u blizini divlja svinja ili moda kojot." "Ma Annie, mi se nalazimo na ravnoj livadi, uma je podalje od nas." "Pa dobro, ali moda osjeaju neto." "Sto god daje, uope mi se ne svia njihovo ponaanje! Idemo odavde, Annie!" "Dobro, idemo, daj pogledaj jo jednom koliko je sati, jer zbilja je postalo mrano." "O, Isuse!" uzvikne Michele. "to ti je sada?!" "Oprosti Annie, ali krivo sam gledala na sat; sada je skoro osam." "Ma krasno, Michele, sada e se svi poeti brinuti gdje smo." Dok su se djevojke tako prepirale, konji su se napokon umirili. U jednom trenutku kraj Annina konja pojavi se ovjek, drei konju uzde. Annie se toliko prepala da nije znala kako da se ponaa, sve dok Michele nije upitala: "Tko ste vi i otkuda ste se, dovraga, pojavili?" "Dobra veer, moje dame", tiho i smireno ree stranac, gledajui Annie ravno u oi. "Dobra... ve... ve... veer", napokon izusti Annie i nekako se sabere, ali sada ju je obuzeo neopisivi strah i veliko uzbuenje. "No dobro, gospodine, tko god da ste, recite nam to ovdje radite?" ljutito e Michele. "Zar ne vidite da ste prestraili konje, a ini se i moju jadnu prijateljicu." "Oh, oprostite, moje ime je Marcus i sluajno sam naletio na vas dvije, predivne dame, kako se prepirete, pa me zato niste primijetile." Ali Michele se nije dala smesti, dok je Annie bila kao opinjena strancem pred kojim se nalazi. "No dobro, gospodine Marcus, kako vi kaete, ali mi sada zbilja moramo krenuti." "Oh, ispriavam se jo jednom ako sam vas prestraio, ali zbilja nisam imao tu namjeru. Ako se ikako mogu iskupiti, samo recite. Zapravo, mogao bih vas ispratiti dio puta?" "Ma ne, gospodine, za to uope nema potrebe!" brzo e Michele. "Michele! Kako se to ponaa?" napokon se javi i Annie. "Oh, pardon, ali vi mi se uope ne sviate, Marcuse!" "Ma Michele, daj se svladaj!" "U redu je, Annie, vaa prijateljica se samo brine, ne zamjeram joj." Nato Michele jo doda:

"Ma svakako. A sada, zbogom! Idemo, Annie!" "Do skorog vienja, Annie!" doda stranac. Dok su se djevojke okrenule, nepoznatog vie nije bilo. "E pa ovo je jo strasnije, Annie, jesi li primijetila kako te samo gledao? I otkud je znao kako se zove, pa ja uope nisam spomenula tvoje ime? Ma zamisli samo!" Ali Annie je i dalje samo utjela. "Ma dovraga, reci neto! to ti je, kao da te opinio! Jesi li sigurna da ga ne poznaje?" "Ma Michele, otkuda bih ga znala, sva sam se najeila od samog njegovog pogleda." "Gle, pa ti si se vratila medu ive! Ha-ha-ha", smijala se Michele. "No dobro, ali mora priznati da tako zgodnog komada ve dugo nisi vidjela, kao ni ja. Osim, naravno, Nicka, tvog budueg muia." "OK, Michele, to je istina, zbilja ima neto posebno u sebi. Tako crna kosa, skoro mu dotie ramena, to tajanstveno dranje. A tek oi! Kao da ga poznajem itav ivot." "E sada si ti udnija od tog ovjeka." "Ma to mi se samo uinilo na trenutak, ti zna da za mene postoji samo Nick." "Da, naravno, Annie. Potjerajmo te konje jer ovi kod kue ve sigurno umiru od brige." "Da, ima pravo, pourimo." Kada su djevojke napokon stigle kui, ve je pao potpuni mrak. Ukuani su bili potpuno zabrinuti, a kada su ih ugledali, nisu znali da li da galame ili da se smiju. Nick je bio sav na iglama, razne misli su mu prolazile kroz glavu i kada ih je napokon ugledao, bio je presretan. "Annie, zaboga, pa gdje ste vas dvije? Znate da ste se lako mogle izgubiti u umi po ovom mraku. Sreom, konji poznaju put." "Ma Nick, dobro sam, nita nam se nije dogodilo, samo smo se malo due zadrale." Nato se javi teta Daisy: "Annie, kako moe biti tako neodgovorna? I ti isto, Michele! Znate da svaeg ima u mraku, a i mi smo se strano brinuli. Kakvo je to samo ponaanje, djevojke, nemojte to nikada vie napraviti! Strano! Uasno! Da to nikad vie niste napravile!" Sada su svi bili zapanjeni tetinim ponaanjem i njezinim izrazom strave i zabrinutosti.

"Isuse, pa stoje njoj, kao daje poludjela?!" zaueno e Michele. "Ne znam, ali to mi se ne svia. Kao da neto skriva. Ili mi se samo ini? Sto ti misli, Annie?" "Nemam to misliti, Nick, to se i ja pitam. Zna, od prvog dana kad sam dola k njoj, zabrinuto se ponaala, stalno mi je govorila da ne idem daleko i da se vratim prije mraka. Priznajem da mije bilo smijeno." "Ma moda joj je samo starost udarila u glavu! Ups, pardon!" zahihoe Michele, inae po prirodi vrlo otvorena osoba. "Daj se saberi, Michele, tebi je sve igra!" izdere se Nick. "Ma ostavi je, moda ima pravo, a moda sam i ja zbilja pretjerala. Bilo kako bilo, totalno sam iscrpljena, idem u krevet. Nick?" "Evo, sad u i ja doi." "Laku no, Annie, nemoj mi sutra zaboraviti doi pokazati slike. Naravno, ako ih razvije." "Neu, Michele. Laku no i tebi." Sad je Nick ostao nasamo s Michele. "OK, stara, a sad mi reci gdje ste bile i to ste zapravo traile?" "Zato misli da smo neto traile?" upitno e Michele. "Ajde, ajde, nemoj glumit, predobro te znam, vidim ti na licu da se neto dogodilo, ti to ne moe sakriti tako dobro kao Annie." "Pa dobro, ali nemoj rei Annie, jedino u te se tako rijeiti." "Hajde, priaj." "Pa bilo je to ovako: traile smo ono neto stoje Annie pratilo onu veer, jer to nikako nije mogla zaboraviti i imala je none more zbog toga. Pa smo nas dvije krenule u potragu za tim neim ili nekim." "Dobro, daj ve jednom prijei na stvar." "OK, OK, stari, strpljenja. Kao to rekoh, traile smo i traile, ali nismo nale. Kad smo se napokon odluile vratiti, najednom se pred nama pojavio neki zgodan tip, nekako mraan i tajanstven. Nije mi se nimalo sviao pa sam bila 'jako kulturna', dok sc Annie ponaala jo udnije, inilo se da je potpuno opinjena njime." "Sto, tko je bio taj tip'?!" Nick e sada ve srdito. "Polako, polako, tako je samo djelovao na nju. No na kraju smo sc oprostile od njega, odnosno on od nas." "I to je sve?" "Da, i to je sve, a to si ti oekivao? Pa zar sumnja u Annie? Stari moj, ona je toliko zatelebana u tebe da ne vidi prst pred sobom." "Ma daj, to ti sad znai 'ne vidi prst pred sobom'?!"

"Nisam nita loe mislila, samo sam ti rekla svoje miljenje." "Da, dobro ja znam tvoja miljenja! Pitam se samo kada e se srediti. O, to me podsjetilo, danas dok ste vas dvije ile u ekspediciju, posjetio me Bili. Da moda nisi neto petljala s njim?" "Pa da i jesam, ne tie te se!" izdere se Michele. "Dobro, dobro, daj se smiri. Samo pazi to radi, zna da ba i nije na dobrom glasu." "Da, znam, ali ba se pitam koliko u tome ima istine. Uostalom, nisam vie mala djevojica. A sada laku no, napuhani Nick!" "Da, da, da, nevoljo, laku no!" Nick se nasmije pa krene na poinak. Kada je doao u sobu, Annie je ve bila zaspala. Nick se duboko zamisli, poljubi Annie, a zatim uzme cigarete i izae na balkon. Zamiljeno je gledao prema oblinjoj umi. Dok je razmiljao koliko je sretan stoje naao pravu osobu s kojom e provesti ostatak svog ivota, poela gaje hvatati neka vrsta grinje savjesti, pa ak i sumnje. Kakve su to sumnje zapravo bile, nije ni sam znao, ali grinja savjesti je bila neto s ime se i prije susretao. Postupa li pravilno, krade li moda Anninu slobodu ili mu se to samo ini? Napokon je odluio to eli u svome ivotu i onda mu sc pojave takve misli. / to ti je ivoti uzdahnuo je i ugasio cigaretu, odluivi krenuti na poinak. No ba kad je krenuo unutra, mjeseca kao da nestane i on ugleda neto kako se primie kui, a zatim stade. Protrljao je oi, a zatim se nagnuo preko ograde i pogledao bolje: Koji li je vrag ono, kao c/a neki ovjek stoji i gleda prema sobi. Nick je zurio u tamnu priliku koja je stajala uz rub ume i nikuda se nije micala. Sada je ve bio zabrinut, jer nije znao to je to. Nije bio siguran ak ni je li to ovjek ili neto drugo. Sjena nije mogla biti jer je bio mrkli mrak, mjeseine je nestalo, pa se jo vie uznemirio i odluio otii pogledati izbliza. Ali u trenutku kada je krenuo natrag u sobu kako bi izaao van, Annie je poela udno mucati i bacati se po krevetu. Nick je bio okiran prizorom, a kada ju je pokuao probuditi, nikako nije mogao. Bio je potpuno bespomoan, a zatim se trgnuo, primio ju je vrsto za ruke i glasno viknuo: "Annie!!!" Annie se konano iupala iz strane none more u kojoj se nalazila, a zatim je oajno zaplakala. U Nickovu vrstu zagrljaju, bila je sva izvan sebe, drui kao iba ha vodi, sva mokra i zadihana od nekakvog uasnog straha. Drei je tako, uskoro je i sam Nick zaplakao od silne

jeze koja se osjeala te veeri. Konano se smirila i utonula u dubok san. Nick je jo jednom pogledao van u nadi da e neto vidjeti, ali tamo vie nikog nije bilo, a mjesec se ponovno uzdigao u velianstvene mrane visine. Pomislio je kako sve to jako udno izgleda, kao da je neka sila djelovala na nonu prirodu, sada ponovno obasjanu toplinom punog mjeseca. (A tko zna, moda zaista i je?) Dolo je i sljedee jutro, a u zraku se jo uvijek osjeala tjeskoba prethodne veeri. Polako su sili na doruak i sjeli za stol u tiini, razmjenjujui tek pokoji upitan pogled. Ali zato? I kako? Apsolutno nita. Da to konano nekako prekine, Annie ustane i uzme papiri sa stolia koji se nalazio pokraj vrata. A na njemu je pisalo, zamislite samo to? , "Dragi moji, ispriavam se to sam ovako naglo otila, ali dogaaji koji su se nadvili nad nau sudbinu, vie Anninu nego bilo koga drugoga, postali su previe stvarni i oiti. Zato mi oprostite to sam otila ovako, bez rijei, ali brzo u se vratiti i sve vam objasniti. Do tada se dobro uvajte i molim Te, Annie, nemoj previe izlaziti iz kue, posebno kad padne mrak. To je samo za Tvoje dobro, molim Te, vjeruj mi. Tvoja teta Daisy." Annie proita pismo i zaprepasti se, a zatim ga pokae Nicku. Naravno, Nick je reagirao kao i ona> a zatim je uslijedilo isto to i prije par minuta, udni upitni pogledi. A onda napokon: "OK, Annie, do sada sam utio, ali ovo vie ne moe ovako. Da li ti zna o emu ona to pie i to se to dogaa s tobom? Da li sam uzrok tome ja ili to? Ja samo traim odgovore." "Nick... Kad bih ja znala to to sve znai i to se dogaa sa mnom, odmah bih ti rekla." "Dobro, jasno mi je da bi mi rekla, ali pitanje je kada, i zato mi nisi nita govorila od samog poetka, kada su se te stvari tek poele dogaati. A da i ne priamo o onoj tvojoj jueranjoj mori!" Nick se toliko uznemirio da je i sam primijetio kako se trese, a Annie je i dalje samo stajala, zurei u njega i ne znajui to dalje rei ili uiniti, kako se uope ponaati na tako neto. Pitanje je da li bi itko znao, ali o tom potom. "Ovako, Nick, sve je poelo od mog izleta u prirodu, u umu, kojega se jo i danas dobro sjeam, jer mi je bilo jako udno. Naime, teta je rekla

da se previe ne udaljavam i da se vratim prije mraka, ali ja, naravno, nisam sluala jer mi se to sve inilo besmislenim. Za ostale dogaaje i sam zna." "Da, da, znam i to dobro. Ali si mi ipak zaboravila rei o nekom navodno visokom i zgodnom frajeru kojeg mije spomenula Michele." "Pa zato se tome ne udim?" "A da mi to poblie objasni, to jest ispria priu o tome tipu?" "Ma kojem tipu, ti si lud!" "Annie !!!" Nick se izdere jer mu je bilo svega dosta i elio je odgovore koje, a to je sigurno, nije ni Annie znala. "OK, daj se smiri, istina je da je bio u pitanju neki ovjek, ali ja zbilja ne znam nita o njemu, samo se iznenada od nekuda pojavio. Mislim, i mi smo isto bile vrlo iznenaene." "Sto, hoe mi rei da tamo negdje okolo ee neki zgodni duh nekog mukarca i nudi vam pratnju do kue. a uz to jo zna i tvoje ime! A to mi hoe rei! Ma daj, molim te!" "Ali Nick, ja zbilja ne znam tko je taj ovjek i za razliku od tebe ovog trenutka, nita ne pretpostavljam o nekom tamo duhu! Ja sam iznenaena isto kao i ti i sada bi mi trebala tvoja pomo i podrka, a ne neko natezanje o tome ovjeku i tvojoj frustraciji, Nick!" "to, ja tebe frustriram?!" Nick se gotovo zarumenio od silna bijesa, a Annie je postajala sve nervoznija, ne znajui da li vie od straha stoje uope postavljeno pitanje "to se dogaa" ili zbog trenutne situacije. Nick je ljutito traio odgovore na pitanja koja Annie ni sama nije mogla objasniti. Zatim se situacija polako poela smirivati, a Nick je stajao u kutu gledajui Annie i pitajui umom: to je, to ti je? Kad bih ti barem mogao pomoil Zatim napravi par koraka prema njoj i zagrli je, govorei: "Sve e biti u redu, sve emo to rijeiti zajedno, ti i ja. Samo mora imati malo vie povjerenja u mene, ma koliko stvar bila udna i apsurdna. Molim te, oprosti mi zbog takvog ponaanja. Hoe li?" "Ma naravno da hou, od sada vie nema tajni meu nama." "Tako i treba biti, jer kako emo inae kada budemo u braku, ha, moje maleno?" "Da, ima pravo, samo molim te, nemoj me zvati svojim malenim, OK?" "tima." "Volim te, Nick."

"Ja tebe jo vie, ljubavi." Pa zar je mogue da se to zbilja dogaa? Ne! To jednostavno ne moe biti! O Isuse, a to ako ipak... Ma ne, to nije mogue. Ma zar sam ja glupa ili mi je pamenje, a moda i um izblijedio? O Isuse, zar je istina? Istina! A opet, stoje prava istina? Daj se saberil Evo, sada i sama sa sobom priam. Ako se to zbilja dogaa, onda pod hitno moram otii k Rupertu i objasniti mu sve od samog poetka i nadati se da za sve to postoji logino objanjenje, ali ne ono kojeg se najvie bojim svili tih godina. Samo ne to! To bi bilo kao da me sudbina konano sustigla, ma koliko je mi pokuavali zaustaviti ili, bolje rei, barem skrenuti s puta kojim je imala namjeru poi. Mrak je gotovo pao kada je Daisy napokon stigla u New Orleans. Pokucala je na vrata, a stari prijatelj je bio zaprepaten ugledavi je ispred vrata. "Daisy? Pa nije valjda da se dogaa?" upitao je s velikim zaprepatenjem i strahom u oima. inilo se da je to bilo davno, ali ipak, dogaaji su bili toliko stvarni i zastraujui da ih nije bilo nimalo lako zaboraviti. Jo davno kada je to sve nekako zavrilo, kada je svemu doao kraj, zakleli su se da vie nikada nee stupiti u kontakt, osim ako se stvari opet ponu dogaati. Jedino e se onda ponovno nai i kada se sretnu, znat e da ono ipak nije bio kraj i daje zlo samo ekalo trenutak kada e ponovno krenuti za svojim nezavrenim zadatkom, ako bi se to tako moglo nazvati. Nakon par sekundi prisjeanja uli su u kuu. "Jesi li za topli aj, Daisy?" "Moe, Ruperte." Donio joj je aj, sjeo pokraj nje i upitao je pogledom. "Da, Ruperte, to se zbilja dogaa. Nadala sam se da mi se samo ini, ali stvari su previe oite, moj Ruperte, previe oite." Rupert duboko uzdahne, pogleda je oima punim oaja i straha pa doda: "Ako je to tako, mi moramo uiniti sve stoje u naoj moi da to konano zaustavimo. Dakle priaj, Daisy!" Daisy mu je, naravno, ispriala to sc sve do sada dogaalo i usput mu objasnila trenutnu situaciju njene male Annie, barem to se tie Nicka. "Daisy, da li si ti sigurna u to to tvrdi? Jesi li ga barem vidjela?"

"Ne, Ruperte, nisam ga vidjela, ali dovoljno mi je da osjetim njegovu prisutnost. I mogu ti rei da je osjeaj bio dosta snaan, jer je vjerojatno bio vrlo blizu." "Dobro, ali ipak, za svaku sigurnost, istrait emo to." "Ali pobogu, Ruperte, kako?!" "Ma to, kako, zar ti je starost udarila u glavu?! Pa postoje razni mediji, prijatelji iz policije koji bi nam mogli togod rei o nestalim ili umrlim osobama. Da li se sjea naeg starog Jonathana, koji se bavi prodajom nekretnina? Uglavnom, daje on neto primijetio, ve bi nam javio, mada je u zadnje vrijeme sav izvan sebe zbog smrti keri." "Sto, Jonathan je imao ker? Pa kako, zar se oenio?" "E da, tono, ovjek si je naao srodnu duu i oenio se. Naravno, tako je i dobio ker." "Dobro, Ruperte, pa jasno mije daju nije dobio na lutriji. Nego, udim se zbog toga to je on bio... Ma uostalom, zna kakav je bio Jonathan." "Ne, ne znam, reci, Daisy, kakav je bio na stari Jonathan?" "Isuse Kriste, Ruperte, daj prestani ve jednom s tim svojim bezobraznim ponaanjem, mislim da si prestar za to! Izgleda da se uope nisi promijenio jer onda to ne bi bio ti. Ili grijeim, Ruperte, prijatelju moj?" "Ha-ha-ha, u redu je, Daisy, samo te isprobavam da vidim da li si jo uvijek ona stara Daisy! Svi mi dobro znamo kakav je bio Jonathan, ali izgleda da se on jedini od svih nas promijenio." "Da izgleda daje, to uope nije loe, svaka mu ast! Nego, zato ti stalno upotrebljava rije 'star'? Pa pobogu, Ruperte, znam da smo stari, ali opet, nismo toliko ostarjeli da sada tu hodamo sa tapom ili ovisimo o tuoj pomoi!" "Evo, ve se uzrujava! Kaem ti, nisi se nimalo promijenila. Jo uvijek te uznemiruju moji ispadi, ma koliko znala da ne znae apsolutno nita. Reci mi, da li se ikada sjeti naih dana?" "Naravno da ih se sjeam, kako i ne bih, bilo je to strano iskustvo. Kad samo pomislim da sam skoro postala jedna od njih! Isuse!" "Daisy, nisam mislio na njih, nego na nas." "Ruperte, mislim da sada ba i nije zgodan trenutak za to. Trebamo se usredotoiti na sadanje dogaaje." "U redu, vidim da te to jo koi, ba kao i nekada, pa stoga neemo o tome. Ima pravo, usredotoimo se na sadanje stanje. Ali mislim daje

za danas bilo dosta, umorna si od puta i vjerojatno gladna. Dok ti veera, ja u ti pripremiti sobu. I, Daisy ne brini previe, dat emo sve od sebe da ga sprijeimo u onome to je naumio." "Samo se nadam da ima pravo, Ruperte, zbilja se nadam, jer ipak, nakon svega, samo nam je to ostalo." "Ne, Daisy! Naravno moramo imati nade! Mi smo jo uvijek jaki i odluni i, Daisy, borit emo se! Boriti!" Rupert se blago nasmije i ode, dok je Daisy ostala, razmiljajui o njegovim rijeima. Iako ju je snaga ponekad naputala, znala je da nee odustati i da e se cijelim biem boriti da spasi svoje. Za nju nije toliko vano. Vana je samo Annie. Njena mala Annie. Sutradan su se Daisy i Rupert uputili u policijsku postaju Rupertovu poznaniku, naelniku Bobu Willsu, koji mu je vie-manje bio na raspolaganju kad se radilo o takozvanim udnim stvarima. Bob gaje shvaao, jer su se i njemu samome dogaale udne, bolje rei neobjanjive stvari u ijem mu je razjanjenju, naravno, pomagao prijatelj. I to ne samo u pokuajima da shvati ve i da prilagodi policijske izvjetaje, kako bi dogaaji djelovali normalno. No da ne duljim o shvaanju i neshvaanju, evo to su novoga saznali u policiji: "Pozdrav, Bobe!" "Ej, Ruperte, ba dobro to si svratio, ba sam te trebao da mi poblie objasni neke dogaaje, mada sam ih sam ve prilagodio izvjetaju." "Ma super, ba sam zbog toga i doao. Ima li mi neto novoga rei? O, pardon to sam nepristojan: Daisy, ovo je Bob, Bob ovo je Daisy." Bob i Daisy kratko su izmijenili pozdrave a zatim ih je prekinuo Rupert objanjavajui situaciju. "Da, shvaam situaciju, Ruperte, i to vrlo dobro, jer to se sve nekako nadovezuje na priu koju u vam ispriati, ali ovo nije mjesto za tako neto. Idemo u onaj na bar preko puta, tamo emo moi u miru porazgovarati." I tako su zavrili u lokalnom baru. To je bilo mjesto gdje su Rupert i Bob mogli u miru raspravljati o svemu, a da ih nitko nije ometao i pitao se to oni toliko raspravljaju. Ovdje su njih dvojica ujedno voljela popiti i pokoju aicu dobrog brendija i neto pojesti, a sada su, eto, odluili to podijeliti i s Daisy, to je njoj bilo izuzetno drago. "Pa, deki, znai, to je vae tajno mjesto, ha? Moram priznati daje vrlo ugodno."

"Zna se, Bob i ja znamo odabrati mjesta za druenje." "O da, to vidim. Nego, da li vas dvojica uvijek zauzimate ovaj separe, jer ba i ne vjerujem daje uvijek slobodan." "Ma ne, sjednemo tamo gdje ima mjesta, ali najradije sjednemo ovdje jer to nam je mjesto nekako posebno, a usput, pogledaj malo bolje pa e vidjeti da je odavde i dobar pogled na binu." "Binu, ha! Pa naravno, kako to nisam prije primijetila, znai, tu se i svira." "Svakako, a to misli, to sviraju?" "Ruperte! Nije valjda da sviraju bluz?" "Da, da. I da samo zna kakav dobar bluz." "Nevjerojatno. Sluajte, deki, morat emo jednom svi zajedno otii, to kaete?" "U redu, nema frke, nego da se mi bacimo na prave stvari. Priaj, Bobe." "Pa ovako vam je to: U policiji se svata dogaa, pa tako znamo imati i zbilja udne dosjee, za koje bi se reklo da im ba i nije mjesto u nas. Ali kako se nitko ba i nee baviti njima, a znate onu: 'Netko i to mora', poeli su ih dodjeljivati meni. Ti, Ruperte, zna kako smo se mi sreli i zbilja si mi pomogao da bar neto od toga shvatim i, naravno, time si mi omoguio da nekako rijeim pojedine sluajeve koji su me dopali. Ali OK, da ponem ve jednom. Jedno jutro me ef probudio i rekao da hitno doem u postaju, pa sam odmah znao daje u pitanju neto veliko. Kasnije sam otiao na mjesto zloina i uvjerio se. Bila je to stara kua, ali jo uvijek dobro ouvana. Ono to smo zatekli teko je za opisati, ali i to je ujedno i ono zanimljivo ma koliko zvualo odvratno. im smo uli, straan smrad nas je opalio kao neki amar, ali opet, to nije nita novo u mome poslu. U prednjem dijelu kue sve je bilo u redu, vidljivih znakova nije bilo, dapae, sve je bilo kao daje upravo pospremljeno, ali uasan smrad bio je posvuda. Krenuli smo dalje i svugdje je bilo isto, kako u prizemlju, tako i na katu, sve dok nismo uli u jednu spavau sobu koja se nalazila s uline strane. Otvorivi sobu morali smo upaliti svjetlo jer je bila zamraena, a kad tamo, imali smo to za vidjeti. Na krevetu je leala djevojka potpuno naga, a posvuda po tijelu imala je ugrize. im sam joj se pribliio i pogledao bolje te ugrize, odmah sam zakljuio da se tu radi o vampiru, koji se, naravno, nije trudio da sakrije te rane. Zato, to mi je bilo vrlo udno, ali tome u se jo kasnije

vratiti. Malo dalje od kreveta nalazila se sljedea rtva, isto tako potpuno naga mlada djevojka, koja je leala potrbuke na podu. Kada smo je okrenuli - bila je, naravno, mrtva - vidjeli smo daje bila ubijena potpuno drugaije, mislim, isto ugrizi, ali potpuno drugaiji. Toj jadnoj djevojci bio je rastrgan vrat i to vjerojatno jakom silom, jer su na njenom tijelu bili vidljivi tragovi borbe. Kolege su pronali neto kose ispod njenih noktiju, ali ja sam odmah znao da nam to nee nimalo pomoi. Ostatak kue smo pretraili i svugdje je bilo isto, osim u onoj sobi gdje su bile te ubijene djevojke. Problem je sada bio taj smrad koji nije nikako slabio, a bilo je oito da nije dolazio od djevojaka, jer su one bile ubijene, prema naoj procjeni, no prije nego to smo ih pronali. Tada se dogodilo neoekivano i meni se eludac toliko digao da sam morao izai van na svjei zrak. Kako sam osjeao taj miris posvuda, odluio sam malo probiti zid jer nisam vidio nikakvog drugog rjeenja u vezi tog smrada, pa sam pomislio, idemo i to pokuati. Na moje razoaranje, smrad nije poticao iz zidova, a zatim sam posegao za podom i konano bingol Na to smo skoro svi popadali u nesvijest. Naime, digao sam daske, a ispod su se nalazili dijelovi ljudskih tijela, hrpa njih po itavoj prokletoj kui. Tijela su bila u raspadu, a bilo je i onih koja su bila, da se tako izrazim, gotovo itava, a krvi je bilo pa, ne ba previe. Deki su odmah zakljuili da se tu radi o nekom bolesnom i potpuno poremeenom umu i daje sigurno rije o serijskom ubojici. Da, svakako daje serijski, mislio sam ja, ali ne bilo kakav i sigurno ne neki kojeg bi policija traila. Idue to sam uinio, otiao sam Jonathanu da ispitam tko je iznajmio tu kuu. Jonathan mije rekao da on nije imao kontakata s tom osobom, jer je posao obavio njegov mladi suradnik koji je kasnije netragom nestao. Eh, zato se tome nisam udio? Ali ipak sam uspio dobiti zadovoljavajue informacije, mada sada tek znam da ta osoba ne postoji. Znai, nai kriminalci su se koristili lanim imenima. Ipak, ni tu nije sve stalo, jer smo ubrzo otkrili jo jednu slinu kuu izvan New Orleansa, u isto takvom stanju u kakvom smo nali i onu prvu. I tako nikakvog traga nismo nali, a ubijene rtve nismo mogli ni povezati, ni pronai im ubojicu jer, naravno, nije postojao ili, bolje rei, nisu postojali." "Dobro, Bobe, ali zato kae 'postojali'? Misli da ih je bilo vie?"

"Pa to je oito, Daisy, samo jedan vampir ne bi mogao ubiti tolike rtve u tako kratkom vremenu." "Da, ima pravo, Ruperte, izgleda da zbilja starim." "Ma ne stari, samo si sve ovo vrijeme bila izvan takve vrste akcije." "Da, zaista, ali izgleda da u se sada morati prisilno reaktivirati." "No, Bobe, priaj dalje, to sigurno nije sve. Ili sc moda varam?" "Naravno da nije, jer ovo to u ti dalje ispriati, uvelike se tie tebe, a i vas, Daisy." Na to su Daisy i Rupert ostali zaprepateni, a zatim Rupert brzo nadoda: "Ma pobogu, Bobe, to eka, daj priaj!" "Evo, evo sad u. Dakle, kako rekoh, to se tie vas oboje. Neto kasnije, moda kojih dva dana poslije otkria one druge kue, dobio sam tri pisma." "Sto! Kae, pisma?!" "Da, pisma, Ruperte, i nemoj me prekidati!" "OK, OK, stari, samo ti nastavi." "Dakle, dobio sam tri pisma, koja su glasila na tebe, Ruperte, na Daisy i na mene. Ja i nisam dobio pismo ve, bolje rei, neku vrst objanjenja. Ali najbolje je da si sami proitate to pie, ja u vam samo proitati svoje, jer se nadovezuje na vaa: Za Boba Willsa Bobe, ovo je pismo inae namijenjeno Rupertu i mojoj dragoj draesnoj Daisy. Zao mije to smo ja i moja braa ostavili onakav nered, ali jednostavno smo eljeli isprobati neto novo. Piem Ti ovo pismo i prilazem pisma za Daisy i Ritperta, jer znam da e im ih predati im se vidi s njima, a ne sumnjam da e Te uskoro potraiti. Za Ritperta Ruperte, najsrdanije Te pozdravljam i s uitkom Te se prisjeam. Bio si nepobjedivo i vrlo hrabro ljudsko bie. No da sada ne postanem melankolian, samo Ti poruujem da sam se vratio u elji da dovrim zapoeto. A Ti, dragi Ruperte. bilo bi Ti bolje da mi se makne s puta, jer ja ne bih htio prljati ruke Tvojom krvlju. Naravno, postoje oni koji to mogu umjesto mene, ali ipak u se malo saaliti nad Tobom i pustiti Te da jo malo ivi taj svoj jadni i bijedni ljudski ivot. Za moju Daisy O, Daisy, Daisy! Kako li si Ti, Daisy? Oh, ne mora nita govoriti, znam da si sve ove godine bila vrlo zabrinuta i skoro svaki dan si se pitala da

li sam mrtav ili ekam da vam se osvetim. Eh pa najmilija, ja sam iv i zdrav!. Ha-ha-ha! Tako bi to rekli ljudi, zar ne, Daisy? Evo, draga moja, ja sam sada vrlo blizu Tebe i doao sam po ono to je moje. Ti, naravno, ne misli da u uzeti Tebe, sada kada si stara i sva izborana! Ha-ha-ha, oprosti mi na iskrenosti, draga. No, kako rekoh, doao sam i vjeruj mi, neu otii praznih ruku!" Rupert i Daisy su ostali potpuno skamenjeni, jer ni sami nisu vjerovali to vide na tim malim komadima papira, koji su predstavljali veliku prijetnju. "Ma kakvi predstavljali! Pobogu, Ruperte! Zar ne vidi, pa zar se nisi uvjerio da je to prava i vrlo stvarna prijetnja i da on misli, kako kae, dovriti zapoeto!" jecala je Daisy, sva se tresui od oka, jer ipak nije oekivala tako neto. Postojao je onaj mali traak nade da se ipak vara i da e se ve sutra moi krenuti kui puna sree i olakanja. "Smiri se, Daisy, ja sam okiran isto koliko i ti. Smiri se." "Kako da se smirim, Ruperte, dobro zna na koga e sc okomiti. Oh ne, moja Annie! Jadna Annie!" "Daisy!" usklikne Rupert sav pun bijesa i oaja, koji je pokuavao sakriti, ali nije mu ilo, koliko god se trudio. "Daisy! Mi neemo dopustiti da joj se ita dogodi! Mi emo... Mi emo se boriti! Borit emo se, Daisy!" Rupert zastane na trenutak, a zatim doda: "Vratit u se natrag s tobom, i onda emo joj rei istinu!" "Istinu! Oh Ruperte, kad bi samo povjerovala u tu priu, ali to nije mogue, Ruperte!" "Ma to nije mogue! Daisy, sjeti se da ni ti nisi vjerovala da tako neto postoji i da se to tebi dogaa, ali Daisy, pobogu, nekako si ipak na koncu povjerovala. 1 Daisy, uspjela si u tome, uspjela si izii na kraj s time. Dobro pogledaj oko sebe, jo uvijek si iva i zdrava i jo uvijek postoji i mi emo ga zajedno ponovno pobijediti!" "U redu, Ruperte, ali ja zbilja ne znam to u ako mi ne povjeruje. A tu je jo i Nick. Oh, jadni Nick!" Ve log popodnevna krenuli su put okruga Madison. Bili su vrlo tihi i zamiljeni, ali ipak s trakom nade u sebi da e pobijediti zlo koje ih je ponovno snalo, da e sve na kraju biti dobro i da sc ponovljeno vie nikada nee ponoviti.

5 "Annie, da li se Daisy javila?" "Ne, jo uvijek nita. Zna, ve me poela pomalo zabrinjavati. Gdje je, kako je, da joj se moda nije neto desilo?" "Annie, nemoj to raditi, misli pozitivno. Dobro zna da se Daisy itekako zna brinuti za sebe, a i za sve ostalo." Na to se obadvoje nasmijee, a zatim svatko krene svojim poslom. Tog, sada ve, popodneva sunce je bilo dosta visoko, zrak je bio nekako zaguljiv i ispunjen mirisima cvijea i raznog drugog zelenila. Jer teta Daisy je imala puno dvorite raznog bilja, koje je uzgajala s velikom ljubavlju i potovanjem prema svijetu zelenila, kako ga je ona zvala. Sjajni Daisyn vrt. Annie je etala oko kue i divila se tom ljetnom srpanjskom danu. Razmiljala je koliko voli Nicka i koliko e biti sretna u zajednikom ivotu s njim. ak joj je par puta palo na pamet da malo proee po oblinjim livadama i zabiljei neto od tog prekrasnog krajolika, ali znala je da se ne smije udaljavati od kue. Nc stoga to je obeala Nicku i teti Daisy, nego stoga to je i sama osjeala unutarnji nemir i onaj neizbjeni strah, koji ju je ovih dana esto posjeivao. Ali ipak, govorila je sebi: Misli pozitivno, nemoj da te svlada! Ovdje nema opasnosti! A opet, tko bi znao to je zapravo opasnost, to to zapravo prijeti ovome mome ivotu? Tko to i to hoe od mene?! Ma kah'a opasnosfll Annie su izluivale takve misli, jer ni sama nije znala s im ima posla. Iako su joj misli letjele jedna za drugom, sad se ve smirivala, i kako ju je mir obuhvaao, tako je i osjeaj zbunjenosti i straha nestajao. Nakon nekog vremena odluila je prekriti obeanje dano Nicku i Daisy i malo provrljati. Oni to ionako nee saznati, jer e se brzo vratiti. Pa zar da propusti tako divan dan! Naravno, Annie u tom asu nije razmiljala o prijetnji koja ju je slijedila, pa ni o Nicku i Daisy, ve su je vlastiti instinkt i neopisiva strast za umjetnou vodili do onog to je najvie voljela. Znai, tu bi se ve moglo zakljuiti da su je dogaaji koji su se odvijali potakli da se ponovno vrati svojoj, sada ve prilino zapostavljenoj strasti i nedovrenom ivotnom snu. Jer je Annie prije svega bila nepromjenjiva pustolovka, nemirna srca, koje je ne samo udjelo za ljepotom ve i za strau te je imala niz prolaznih, premda dragih i nikad zaboravljenih ljubavnika, s kojima ju je sudbina u nekih trenucima njezina ivota spojila. No to ne znai daje Nicka manje

voljela, niti da joj je i on bio samo prolazna avantura. On je jednostavno bio onaj netko za koga se vrijedilo rtvovati, ovjek koji e ispuniti drugi dio njezina ivota. Cvrkut ptica, ziatno-zelcni pejza livada, koje su se prostirale gotovo svuda gdje je ovjek mogao dosei prostim okom, a onda se naoko spajale s boanstvenim plavetnilom ljetnog neba, zajedno s najrazliitijim miomirisima netaknute intime arobne prirode, sve je to okruivalo Annie, koja se sada nalazila, potpuno sigurna i izvan svih negativnih misli, u svome umjetnikom svijetu. Svijetu koji joj je pruao sve ono to obian smrtnik ili obine stvari ne bi nikada mogle probuditi u jednom strastvenom umjetniku, koji se posvetio onomu to najvie voli i to ga potpuno ispunjava, kako bi u miru ivio u svijetu koji nije vezan uz umjetnost i kako bi to blie doarao svoj svijet onima koje voli i onima koji ele shvatiti bit umjetniki lijepoga, kako bi se divili i kako bi razumjeli. Sa svakom novom zabiljeenom slikom, Annie je zapadala sve dublje i dublje u taj svoj svijet, kao opsjednuta nekim golemim divom, kojem se ne moe nadiviti, ma koliko to eljela. I sada ve potpuno opinjena arima prirode, koje nikako nije mogla ostaviti, a da bar jedan pokret ili in ne zabiljei svojim aparatom, odlazila je sve dalje i sve je vie upadala u zamku samo njoj shvatljivog. I dok je sunce polagano slabilo, a svjetlosti bivalo sve manje, Annie je jo uvijek tragala za arobnom ljepotom kojoj kao da nije bilo kraja. Jednostavno je hodala sve dalje i dalje, vodei sama sebe za nekom opojnom melodijom, koja ju je iz dubine njezina uma vukla k sebi. I iako je sada ve primijetila da se kree ne svojom voljom k nepoznatom, jednostavno nije marila, jer je njezin um bio kao zaaran. Osjeala se kao da hoda u snu, jednostavno ju je uzbuivalo to putovanje u nepoznato iz kojeg se nije mogla osloboditi, ak ni daje i htjela. Kao kroz nekakav tunel do njezina su uma dolazile rijei koje su je vodile i ujedno umirivale: Annie, doi k meni. Ne boj se, Annie, ja te ekam, doi k meni. Doi. Sluajui melodiju zavodljiva i mekana glasa, koji kao da nije bio ljudski, Annie je suosjeala s tim biem i alila ga, osjeajui njegovu usamljenost. Na svaki novi val rijei koje su je vodile, njezina dua je plakala, a elja da ide dalje jaala. Hodala je sve dok nije stigla do oblinjeg imanja, vrlo lijepo ouvana s obzirom na njegovu starost. Stala je pred ulazom u

raskonu vilu i konano se trgla, tek sada shvativi gdje se nalazi, iako ba i nije bila sasvim sigurna u to. Obino bi se ovjek na tako neto smrtno prepao, ali se Annie, zavedena onim glasom, trenutno nije niega plaila. Annie napravi jo nekoliko koraka i nade se pred samim vratima, iji je izgled odavao podrijetlo iz davno prolih vremena. Prvo se ogledala oko sebe, a zatim hrabro pokucala na vrata, koja su se otvorila sama od sebe. Annie je ustuknula, ali tada ju je netko iz unutranjosti vile zazvao: "Ui, ne boj se. Ja te oekujem." Sada je taj glas bio puno stvarniji, ali iako se vie nije inilo da dopire kroz tunel, bio je jo uvijek nekako neljudski, premda tako zamaman. Annie je ula u tamu, a kad ono, tamu zamijeni svjetlost tako da je mogla vidjeti unutranjost prednjeg krila vile u kojoj se nalazila. Sve je bilo tako raskono i isto, sve to se nalazilo u vili djelovalo je jako staro, ali vrlo dobro ouvano, kao da je tek sada izraeno, a svjetlost je davala dojam ugodne topline neijeg doma. ak ju ni koraci koji su joj se pribliavali nisu uspjeli uznemiriti. "Dobra veer, gospoice, molim vas da budete tako ljubazni i poete sa mnom. Gospodin vas oekuje." Ljubazan starac sa stranim naglaskom priao joj je i zamolio ju da krene za njim. Annie gaje posluala i pola. Hodala je dugakim hodnikom s puno velikih otvorenih prozora, kroz koje je dopirao blagi povjetarac. Na lijevoj strani tog hodnika nalazile su se stare slike, vjerojatno ljudi koji su tu nekada ivjeli. Annie je bila potpuno zadivljena tim prizorom i straha je nestalo. Starac se zaustavio pred jednim vratima, tiho pokucao, a zatim rukom dao znak Annie da ude. Annie kao da se dvoumila, gledajui kako starac odlazi, ali zatim ju trgne glas koji je dopirao iz prostorije. Bio je to isti onaj glas koji ju je dozivao k sebi, kako bi ga konano pronala i dola k njemu. Annie je jo malo oklijevala, a zatim odluila: Ui u, pa to bude. Sada ve vrlo uzbuena, stajala je u velikoj i raskonoj sobi, koja jc vjerojatno bila jedan od salona, ali imala je odreenu toplinu i ugodnost. Pretpostavila je da se soba mnogo koristila, moda i kao neiji ured. Dok jc tako gledala oko sebe, prekine je glas koji je dopirao tono ispred nje. Nije mogla vidjeti osobu koja joj se obraala, jer je sjedila u velikom naslonjau, okrenutom od nje.

"Dobro dola, draga moja. Nadam se da te Carlos ljubazno doekao." Annie je i dalje utjela, ne znajui to da kae i kako da se ponaa. "Hajde, raskomoti se i sjedni, nita ti nee biti, ja ne grizem." Izgovorivi to, blago se nasmijao i dodao: "Barem ne odmah, ako nema potrebe za tako neim." Naglo jc ustao i okrenuo se prema Annie. "Pa to si ti?! Kako...? to eli od mene...? Tko si ti?!" "Ha-ha-ha, oh, draga moja, imaj malo strpljenja, daj. malo milosti, ljepotice", podrugljivo se smijao izgovarajui te rijei te se primakao malo blie, dok se Annie ponovno udaljila. "Oh, milo moje, pa neu ti nita naao uiniti, sjedni, ne grizem, kao to rekoh." Annie se jedva nekako sabrala te je uspjela sjesti u oblinju fotelju. On se primakao jo blie te sjeo pored nje i poloio svoju ruku na njezinu. Annie je osjetila neopisivo uzbuenje, ali nije joj promaklo ni to da jc njegova ruka bila mrtvaki hladna s vrlo prozirnim dugim noktima. Jo uvijek svjesno, ali s dubokim strastvenim uzdasima, gledala je njegovu ruku, koja je jo uvijek bila poloena na njenu. Kako je vrijeme odmicalo, Annie je poinjala sve bre i bre disati, a u oima joj se probudio sjajni ar, ar koji je znaio pohlepu, pohlepu za neim to Annie jo nije upoznala, njoj jo uvijek stranom pojavom. I dok joj je u oima sijevao taj pohlepni ar, u glavi su joj se poele buditi bludnokrvave misli. I koliko god htjela da prestanu, neto joj je govorilo: Gledaj, gledaj tu ljepotu zavodnikog sjaja. Gledaj, mila, i osjeti. A tada, neoekivano, on makne svoju ruku, pogleda je svojim hipnotikim oima i slatko se nasmije. Annie, jo uvijek ubrzano diui, jedva nekako dode k sebi, dotakne svoju ruku i dobro je pogleda. "Oh, mila moja! Pa na koga ti ja sliim! Rekao sam ti da ne grizem!" Annie se na to naglo trgne, osine ga svojim sjajnim zelenim oima punim bijesa te srdito odbrusi: "Dovraga i s tobom! to to izvodi'?! alje mi takve neiste i odvratne misli i onda jo kae da te se ne bojim! Ali toliko da zna: ja te se zaista ne bojim] udovite!" Ovaj se sada poeo smijati ko lud, hodati po sobi i mahati rukama s tim neobinim noktima, a itava njegova karizmatina pojava upotpunjena bljedoom, davala je vrlo sablasnu sliku. Annie naglo ustane te ponovno bijesno zaurla:

"Ma tako ti svih vragova, to to znai, pa ti nisi normalan! Kako se to ponaa i zato sam ja uope ovdje'?!" On se zaustavi, okrene se prema njoj, pride baru te joj natoi viski. "Hajde, draga moja, smiri se i popij malo." Annie je uzela ponueno pie i naglo ga ispila, a zatim sjela natrag u fotelju. On ju je jo koji trenutak promatrao te joj se pridruio, sjevi u svoj naslonja. Prekriio je noge, jednom rukom podboio glavu i tihim glasom rekao: "Znam. Znam to te mui i znam to ti je sada u mislima: to je ovo sada'? Hou li preivjeti ovu no'?" Annie nije mogla vjerovati da se to zbilja dogaa. Ne, to je samo jo jedna strana nona mora, to nije stvarnosti "Stvarnost'?! Moda za neke ne, ali za tebe, ljubljena, svakako je stvarna, i to vrlo stvarna." "Ali kako'} To ne moe biti!" "itekako moe, jedina." "Ne! Ja neu dopustiti da padnem u mreu tvojih spletki i prevara." Dok je to izgovarala, misli su joj letjele i sama sebi je govorila: Ja moram otii odavdel Otiil I koliko god bila zbunjena svojim osjeajima, koji su joj govorili da ostane, uspjela se oduprijeti te je ustala iz fotelje i brzo krenula prema vratima. "Stani!!!" Njegov je glas odjeknuo cijelom sobom, toliko neprirodan i snaan, da se Annie morala zaustaviti istoga trenutka. Uhvaena u njegovu zamku, stajala je gotovo nepomino, jedva se usuujui disati, dok su joj se lice i oi arili bijesom. Bijesom zbog vlastite nemoi i kontrole tog bia, stranog, a opet tako divnog. "Ti misli da moe doi ovamo i tek tako otii! Jedino ja o tome mogu odluiti. Ja i nitko osim mene!" Izgovarajui te rijei, polako joj se pribliavao, a Annie je postajala jo uznemirenija, toliko da je osjeala trnce od ukoenosti, ali nikako se nije mogla pomaknuti. A on? On joj se pribliavao polaganim korakom, kruei oko nje oiju uprtih u njezin vrat. "Zna, da elim, mogao bih te ubiti ovog asa. I samo moja odluka mogla bi te osuditi zauvijek. Pritom ne mislim osuditi te na vjeni ivot, ve, draga moja..." U tome trenutku zaustavio se tono ispred nje te se nagnuo prema njezinu licu i apatom dovrio zapoetu reenicu:

"... mislim na bolnu i nemilosrdnu smrt ili neto blae. I zato, jedina moja, sjedni, smiri se i sasluaj to ti dobroga imam rei. A tek kasnije na scenu stupa ti". I dok je Annie sluala tu melodiju njegova glasa, osjeti blagi trzaj, hladnou na svome vratu, a cijelim joj tijelom proe val vruine. Zatim se okrene i sjedne natrag u fotelju, a nikakve misli ni osjeaji nisu je vie morili. "Pa dobro, odakle da ponem?" "Mislim... Ovaj... O... Od poetka, kako si postao to to jesi, mada zapravo i ne znam to si. Ako me moj pouzdani instinkt ne vara, rekla bih da nisi ljudsko bie, ali opet, moda sam u krivu. Dakle, reci'?" "Vrlo dobro zapaanje, ali zar me se ne boji?" "To da te se ne bojim, nakon maloprije ba i ne bih rekla. Ali ti me bezrazlono pita..." "Da, da, da, ja ti itam misli. I zna to jo, jedina?... Ja sam vampiri" Annie je na to samo utjela, jer ona je znala. Znalaje daje taj lijepi stvor neto nadnaravno, ali ne i to. Stoga je sama rije vampir nije posebno iznenadila. "Ah... i to da ti sada na to kaem? Da sam znala da si neto neljudsko, ali ne i da si vampir? Pa recimo da u njih i nisam vjerovala, naravno, sve do sada." "Jo jednom, vrlo dobro, ali zar se ne pita to elim od tebe i otkud sam ba vampir?" "No dobro, bilo bi logino da to pomislim, ali ti ionako zna to se deava u mojoj glavi, pa je stoga tvoj zadatak da mi objasni neke stvari." "Da, znam. Ali samo da ti jo neto kaem prije nego to ponem. Ja sam vrlo priljiv vampir po svojoj, rei u, neprirodnoj prirodi. I zato u biti, moda i... kako ono vi ljudi kaete? Ne-fer? Ali mislim da bi bilo najbolje da ti Daisy ispria tu zanimljivu priu." "Teta Daisy?! Ma pobogu, to ona ima sa svim tim?!" "E, to e mila moja, morati saznati od nje. A ja ti jo samo mogu rei da si ba ti moja jedina." I ba kad mu je htjela postaviti pitanje, on joj neprimjetno pride, poljubi joj ruke i promrmlja neto na nekom njoj neznanom jeziku. "to?"

"Oh nita, jedina, to je samo moja stara vampirska navika." "O?" upitno kimne Annie. "Carlos e te odvesti kui, da se tvoji blinji ne brinu, a ja u biti u blizini." Annie se zamiljeno digne, krene iz sobe, ali se na izlazu zaustavi, jer ga je htjela jo neto pitati. I tada se okrene, a kad tamo, soba je bila prazna. Zamiljeno je hodala tom divnom vilom, du onog ogromnog hodnika, koji je jedno krilo vile dijelio od drugoga i pri tome se sama sebi smjekala. Da, smjekala. Ma tko bi se smijao na tako neto, nakon to vam se dogodi tako neto? Ali zar se svi mi ponekad ne smjekamo nekim svojim ludorijama pa ak i nekim ozbiljnim stvarima. Ne stoga to nam je stvarno smijeno, nego vjerojatno kao da hoemo rei: Pa zar da se meni ovako neto desi? I tako je Annie bila pomalo smijena cijela ta situacija. Upravo je upoznala vampira. Pa kome se jo danas pruila takva prilika? Prolazak kroz onaj dugi hodnik (koji moda i nije bio tako dug), inio se kao vjenost. Prozori su jo uvijek bili otvoreni tako daje vjetar njihao zavjese, a svjetla gotovo da i nije bilo te je sve poprimilo vrlo sablastan izgled. No to nije previe zamaralo Annie, jer se osjeala kao da sanja. San, a opet toliko stvaran (pa i snovi nam neto govore), kao da lebdi kroz taj dugaak hodnik i sve je u nekakvoj izmaglici, a on ju i dalje doziva: Doi, doi k meni. Dodi. Ali ne, to ovoga puta nije bilo ba tako. On ju pozdravlja i eljno oekuje njen povratak. A ona? Ona ne ba svjesno uzvraa pozdrav i obeava da e se vratiti. Ali tada konano stie do izlaza, gdje ju eka Carlos koji ju pozdravlja te joj zaeli sretan put i skori povratak. Annie mu zahvali i ude u automobil, koji ju je odvezao kui. Putem kui razmiljala je kako e Nicku objasniti gdje je bila do sada. Bilo je tek devet sati, ali ipak, nije je bilo od podneva. Razmiljala je i razmiljala sve dok nisu stigli skoro do kue. "Stanite! Stanite ovdje, dalje u pjeice." Izala je iz automobila te se polako prikradala do kue, da izvidi situaciju. A situacija joj je vie nego ila u korist, jer ba kad je krenula na trijem, ugledala je Nicka kako dolazi u kamionetu. Zastala je i sakrila se daje ne vidi te ekala da ude u kuu. "Rossi, da li ste vidjeli Annie?"

"O ne, gospodine, nisam ju vidjela itav dan, vjerojatno je na katu. Ja sam samo dola urediti vrt, sada kada nema Daisy." Nick je samo kimnuo glavom i nadodao da e pogledati na katu. Ali Annie je bila bra i lukavija, jer kad je ula da Rossi govori kako je ona moda na katu, uspjela se prikrasti do stranjih vrata i tiho oduljati na gornji kat i ravno u sobu, gdje je na brzinu uzela knjigu i namjestila ju kao daje sluajno zaspala itajui na krevetu. Nick je doao na kat dozivajui Annie. Ali kad je uao u sobu, Annie je ve navodno spavala. "O, koji sam ja konj, pa taj moj aneo spava, a ja se derem!" potiho je promrmljao, a zatim se nasmijao te joj uzeo knjigu, skinuo traperice i majicu, pokrio je i poljubio, zaeljevi joj laku no. Kada je otiao, jer je imao obaviti jo neke stvari, Annie je malo dignula glavu, nasmijala se i proaptala: Laku no, moj najdrai. ivot ide dalje, sve je po starom, svi ti ljudi su tako sretni u svojim kuicama s bijelim ogradama i cvijeem oko njih, sa svojim ostvarenim snovima o mirnome ivotu u malome mirnome gradiu, gdje e ostati do kraja svojih kratkih i nikada potpuno ispunjenih ivota, mada to nee nikada saznati, jer su se njima inili ispunjenima. Oni misle da su sigurni u svojim kuama u svom malom gradu, potpuno nesvjesni opasnosti koja ih vreba, ulja im se iza lea, ulazi im u kue, u njihove mirne ivote. Dakle, misle da su zatieni od svakog zla, a ni sami ne znaju tko im je zapravo susjed, njihov neprijatelj i sama smrt. Sve su te sumorne misli prolazile Annienom glavom. No, to joj nije smetalo, a nije se ni osjeala ugroenom, jer ona je bila sigurna. Ona nije bila u opasnosti. Tu je njen novi ljubavnik Marcus. Vampir zvan Marcus! A sve te ostale due tako su jadne i male, prema onome stoje ona i to ona ima. Annie je bila itekako svjesna svog drugaijeg miljenja o ivotu i ljudima koji je okruuju, tako hladnog i pakosnog. Najgore je bilo to joj se to svialo, svakim danom sve vie i vie. Davalo joj je mo da se smatra viom i pametnijom od svih ostalih. Tu je bio i Nick, jadni Nick, koji nije ni znao to se dogaa s njegovom voljenom, iako mu je bila udna zadnjih par dana. A Annie o njemu nije ni razmiljala ili moda jednostavno nije htjela razmiljati. Ona gaje voljela vie od svega na ovome svijetu, ali i ta se ljubav sada poela pretvarati u neku

vrstu mrnje i gaenja. Ali ne! Ja ne smijem tako razmiljati, on je moj ivot! I da, istina je, on je njen ivot, ali tu je sada i novi dio njezina ivota. Taj mrani i zli dio, ali opet, tako lijep i moan. Sjedila je na trijemu, duboko zamiljena, gledajui prema toj tajanstvenoj umi. Bila je toliko zamiljena da nije ni primijetila kada je Nick stigao sa svojim kamionetom. "Hej, ljubavi, trebala bi mi mala pomo da odnesem ove stvari u garau." Nick je ve poeo uzimati vreice i malene kutije, ali Annie nije dolazila, samo je gledala naprijed. To je ubrzo spazio Nick, ali nije obraao panju. "Daj, Annie, nemoj zafrkavati!" ali i dalje nita. "Halo, Annie! Zemlja zove Annie!" Annie se malo trgne i stade zuriti u Nicka kao da nije ovdje, kao da ne stoji tu kraj nje. Ovaj se sada ve poeo mrtiti i zaueno ju je gledao, gotovo ljutit. "Pa dobro, draga moja, to ti sada to znai? Zato me tako gleda?" Apsolutno nikakve reakcije, samo je nastavila zuriti u njega, kao opinjena, odsutna duhom. "Annie!!!" sada je ve urlao. I konano kraj. "Oh, oprosti. Ne znam to mije... Ovaj... Nisam se ba naspavala. Oprosti." "OK. Nisi se naspavala. Ali to ti nee kod mene tek tako proi. Zar misli da nisam primijetio da si udna ve par dana, ha'?!" Ovo je bila gotovo, pa, dernjava. Rei emo samo, vrlo povieni ton. "Ali... Ja... Ov...!" "Sto, ali'?! Sluaj, Annie..." Ali uto ih prekine zvonjava telefona. "Ma kvragu! Ja se idem javiti, a ti se ne mii odavde, OK'?" Annie je samo kimnula glavom i krenula za njim, iako joj je rekao da ostane. "Annie, zato me slijedi'? Javit u se na telefon, a ti sjedni u dnevni boravak." Annie je otila u dnevni boravak i zavalila se u fotelju. Kvragu, sad si zabrljala, Annie. Kako da se izvuem iz ovoga! Dok je Annie tako razmiljala, Nick se vratio i sjeo do nje. "Tko je bio'?" "Zvala je teta Daisy." "O, sjajno, i stoje rekla?" "Dolazi natrag, s nekim prijateljem Rupertom." "Rupertom? Mislim da ne poznajem nikoga s tim imenom, niti mi gaje ona spominjala."

"Da. Ali zna to je udno?" "Sto? Nekako si udan!" "Tko, ja?" uzrujao se na to. "Dobro. Ima pravo, ja sam jedina ovdje udna. Ali je li jo to rekla?" "Ma nije nita. Samo to da dolazi s tim Rupertom i da e nam, to jest tebi, jer se tebe najvie i tie, objasniti sve. I daje situacija i vie nego ozbiljna." Annie je pretpostavljala, zapravo, bila je sigurna, da e joj Daisy rei za Marcusa, da e je probati zatititi i da e sigurno ispriati o njemu neku runu priu. Ali ona gaje voljela i sada je ve zauzimala zatitniki stav kad se radilo o njemu. A zato? E, to jo ni sama nije znala. "I nita ti vie nije rekla?" "Ne. Nije." "E pa svata. Ba me zanima to se to mene toliko tie", podrugljivou je mudro skrivala istinu. "Da, svata. Ali saznat emo uskoro." "Zna, nekako mi je sve to jako udno. Sto bi mi to Daisy imala rei? A da ne spominjem da se u zadnje vrijeme ponaala u..." "Je, je, je! Ma zna, zbilja, teta ti je sada glavni prioritet!" "Pa naravno, ne z..." "to, ne zna, to si htjela rei, ha? Annie, koliko ja znam, sada te nita nee izvui iz ove situacije. Ja i ti emo sada, ovoga trenutka, porazgovarati i molim te lijepo da ne mijenja vie temu!" "Ali ja zbilja nisam..." Annie zastade na trenutak jer je vidjela da nema izvlaenja i da e stoga morati lagati, iako to nije namjeravala. Ali to drugo? Da mu kae istinu? Oh ne, samo to ne! "No dobro, pitaj me to god eli, ali ja zbilja ne znam to da ti kaem." "Ako ti ne zna, onda znam ja! Pa stoga mi, molim te najljepe to uope i moe, objasni kakvo ti je to ponaanje u zadnje vrijeme, osobito ovo danas?" "No dobro, ali Nick, moj najdrai..." "Annie!" "OK, OK. Daj se skuliraj, ovjee!" Nick je ostao iznenaen tim kulerskim ponaanjem, toliko da se na trenutak upitao je li to zbilja Annie. Ali nije se dao smesti. "Ja sam kul, mala, pa stoga nastavi." "Ma to da nastavim, ja ne mogu vie biti ovdje zatvorena i hodati oko kue, ali ne dalje od ograde. Pa pobogu, Nick, nisam malo dijete! Ovo za

mene predugo traje, ja se guim. Zna i sam da sam veliki pustolov i ne mogu tako ivjeti!" "Sa mnom ili dok sc ova situacija ne smiri? Jer ini mi se, i to sve vie, da ne samo da eli otii dalje od ove kue, nego i od mene!" "O Isuse, Nick, kako samo moe i pomisliti tako neto!" "Pa reci mi, mogu li? Da li sam ja ono to eli u svome ivotu, da li sam ti ja dovoljan, da li sam te vrijedan ili je dolo vrijeme da si priznamo istinu?" "Ma Nick, to je tebi, pa ja te volim!" "Da, ti me voli. Ali uvijek postoji onaj 'ali'." "Nick, sluaj me. Istina je da se u zadnje vrijeme ponaam udno, ali to je zato to mije dosadno: ja se moram maknuti odavde. A tebe tako dugo nema, jedva te i vidim kroz dan, a naveer si umoran." "Da, umoran sam, i ima pravo, nije u redu da si stalno zatvorena ovdje." "Nick, vjeruj mi, neu ii nikamo gdje bi mogla vrebati opasnost. Drat u se grada i tvoje blizine, jer elim ti biti blizu! Nick, shvati me, ja te volim." "Annie, i ja tebe volim i ti si mi sve, ispunjenje mog ivotnog sna. 1 taj san mislim i zadrati, ali i dati ti slobodu koja ti je potrebna. Ali obeaj mi neto." "Reci?" "Molim te da se dobro pazi, i ako sluajno neto udno primijeti, odmah mi se javi." "Ve je uinjeno." "Fino. Ovako, ja jo samo moram posloiti onu robu, a ti reci Rossi da nam..." "Ma zna to, ja u pripremiti iznenaenje, a ti se pouri, OK?" Nicku je sada odlanulo pa se slatko nasmijao i otiao svojim poslom. Kvmgu, ma koga ja to zavaravam?! Pa ja vie ni ne znam koga volim, a koga ne. Ali neu sada razmiljati o tome, bolje da se primim posla. Da, istina je da Annie nije znala koga voli, a koga ne. Moglo bi se rei da se nalazila u zbunjujuoj situaciji i da e doi vrijeme kada e morati donijeti konanu odluku. To je znala i ona sama, ali teko je to prihvaala. Uza zbunjenost, u njoj je postupno rastao i strah od konane odluke, zajedno s nekakvom neobjanjivom mrnjom. Ona voli

Nicka, premda joj ponekad dodc da ga mrzi, ali voli i Marcusa. A kako gaje zavoljela, to je jo uvijek tajna. No bilo kako bilo, sada se primila pripremanja iznenaenja za Nicka, koje je najiskrenije namjeravala ispuniti, a o Marcusu e razmiljati sutra. ak bi ga mogla posjetiti. Da. Otii u do njega, a Nicku u ve neto izmisliti. Raskoan stol za dvoje, svijee, pjenuac, tiha senzualna glazba, toplina prostorije i erotini naboj dvoje tako eljnih ljubavnika. On joj prilazi odjeven u laganu bijelu ljetnu koulju i hlae od krepa, a ona? E tu se ve imalo to za vidjeti. Podignute kose, tu i tamo joj koji pramen pada na lijepo oblikovana ramena, sa strastnim osmijehom na senzualnim usnama, tako lijepo oblikovanim. Haljina tankih, gotovo nevidljivih naramenica, koja potpuno otkriva ari njezina apsolutno neodoljiva tijela, lagano se sputa niz njezine prekrasne obline i zavrava iznad lijepo oblikovanih koljena. Tamnoplave je boje, tamna gotovo poput nonog neba, a njezine zelene oi kao da upijaju svu Nickovu muevnu snagu. "Izgleda tako... To se jednostavno ne moe opisati." "A ni ti nisi lo, dragi moj." "Oarala si me, osjeam se kao djeak koji je prvi put zaljubljen." "Drago mije." Dok su veerali, izmjenjivali su pohotne poglede, a njihove su usne govorile 'volim te'. Annie je osjeala kako se sve iskrice pale u njezinu tijelu, dok se njezino stopalo penjalo uz Nickovo bedro, polagano klizei prema njegovu udu. Nick sada nije mogao vie ni zalogaja progutati. Bio je potpuno iznenaen Annienim postupkom, toliko iznenaen da je osjeao kako drhti cijelim tijelom. "Zna, mogli bismo isprobati desert", predloi Annie s osmijehom. I dok se on jedva sabrao, Annie je ustala, primila ga za ruku, poljubila, te povela do sobe. Kada su uli, Annie je bila ta koja je ostala zateena. Naime, Nick je uredio sobu dok je Annie pripremala veeru. Soba je bila puna crvenih ruinih latica, sa svijeama rasporeenim posvuda i hladnim pjenucem pokraj kreveta. "Ti, vrae jedan!" "O, pa zar ti se ne svia?" "Nick", obratila mu se drhtavim glasom. "Da."

"Volim te." "I ja tebe. Vodi ljubav sa mnom." No je, naravno, bila duga, ali ipak prekratka za neto tako slatko, to se ne zaboravlja. Kada jednom proba tu neopisivu estinu strasti, to postaje ovisnost kojoj nema lijeka, koja se ne bi smjela nikada izgubiti, ve biju trebalo njegovati i produbljivati svakoga trenutka. Tijela su im uzavrela i znojna, svaki dodir nosi drhtaj i uzbuenje, pa onda opet dodir. Vrhunac za vrhuncem, drhtaj za drhtajem, poljubac za poljupcem po itavom tijelu, koje sa svakim dodirom usana na goloj koi trai jo i jo. 1 dok im usnice ude za novim poljupcem, i dok im osjetila vape za novim dodirom, ovisnost se produbljuje, a elja raste sve vie i vie. 6 Sutranji je dan za Annie bio pun iekivanja i neshvatljivog zadovoljstva. Jedva je ekala kada e ga vidjeti, osjetiti njegove hladne ruke pune ljubavi i oi koje su stalno uz nju. Oh, Marcuse, moj Marcusel Nick je taj dan bio pretrpan poslom, ali to ga nije previe smetalo, jer se osjeao beskrajno sretnim i voljenim i s velikim nestrpljenjem je oekivao trenutke koje e provesti u zagrljaju svoje voljene. Zakljuio je daje sada konano sve u redu i da e se uskoro sve raistiti, pa e konano moi ivjeti svoj san s Annie. Ali je li bilo sve u redu, hoe li svemu doi kraj ili je uas tek poinjao? Annie je bila istovremeno zadovoljna i nezadovoljna, jer se ipak osjeala krivom stoje dala Nicku lanu nadu. Duboko u sebi je znala daju ekaju velike promjene koje e ju zauvijek odvojiti od Nicka i svega stoje voljela. Tog kasnog popodneva krenula je dipom u obilazak prekrasnih krajolika koji su okruivali okrug Madison. Nicku je, naravno, rekla kako e provesti ostatak dana, a kako se on vraao dosta kasno, odluila mu je malo lagati, da e svratiti k nekim ljudima koje nije dugo vidjela, iako je naumila posjetiti nekog sasvim drugog. Annie je bila potpuno zadovoljna. Uivala je u ljetnoj toplini i ljepoti prirode, a sunce se sputalo sve nie i nie, dok konano nije nastala tama. Tada je ponovno sjela u dip i krenula starom cestom, k staroj vili i tko zna koliko starom ljubavniku. Put je bio kratak, ali Annie se inio kao vjenost. Nestrpljivo je iekivala kada e ga vidjeti i sa

svakim sjeanjem na njegovo lijepo lice hvatao ju je neobuzdani strah koji je jedva svladavala, jer to nije bio obian ljudski strah od neega ili nekoga, ve strah koji budi neopisive strasti i erotine misli, obavijene uasom ljepote krvi. Konano je stigla pred vilu, parkirala dip i pokucala na ona ista velika vrata, koja su toliko podsjeala na barokno doba. Nije prolo ni pola minute, a na vratima se pojavio ljubazni starac Carlos. "Dobru veer elim, gospoice Annie, drago mije to ste doli." "Oh, hvala. Dobra veer i vama, kako ste?" "Oh, hvala vam na tome pitanju, znate, nitko me to ve dugo nije pitao. Jo jednom hvala, dobro sam koliko dobro mogu biti. Oh, i gospodin vas oekuje." "A... pa, hvala." "On je iza, u vrtu, sa svojim ruama." "Ruama?" "Da, znate on... Pa, zapravo, objasnit e vam sam. Oh, pardon, gospoice Annie?" "Da?" "to elite za veeru? Gospodin je insistirao da vam obavezno neto pripremimo." "Pa, ovaj, ja sada zbilja ne znam... ali svejedno mije, to god da bude. bit e sasvim u redu." Starac joj je pokazao put do vrta, a zatim otiao svojim poslom. Veoma uzbuena i dobro raspoloena, Annie je dospjela u prekrasan vrt pun zelenila i rua raznih boja i vrsta. Nikako se nije mogla nadiviti ljepoti i opojnu mirisu cvijea, koji vas je dovodio u neku vrstu nesvjesnoga stanja, zadivljujue mirnoe i sigurnosti. Annie gaje spazila i krenula prema njemu, gledajui kako se brine za svoje rue i kako im neto govori. Naravno, i on je nju primijetio, ali nije se previe obazirao jer rue su sada bile u sreditu njegove panje. Annie nije htjela nita rei jer je znala daju on osjea i da uje svaki pokret, njen kao i bilo koga drugog. Pa on je vampir] Prolo je ve nekoliko minuta, a on i dalje nije reagirao, pa se Annie poela pomalo mrtiti i premjetati s noge na nogu. "Zna, ne bi smjela biti toliko nervozna, tebe ipak najvie volim." "Molim?! Ma o emu ti to pria, pa ja tu stojim ve nekoliko minuta, a ti me i ne primjeuje ili se moda pravi vaan." Annie gaje ljutito gledala, a on joj je odgovarao jo uvijek okrenut leima, ali nato zavri posao oko rua te se okrene prema njoj i sa slatkim se smijekom obrati:

"Pravim vaan? Oh ne, draga moja, ja sam onakav kakav jesam i neu se zbog toga opravdavati ni tebi ni ikomu drugomu." "Ja to i ne traim!" "A ne?! Ti to trai mada toga nisi potpuno svjesna, ba kao to nisi svjesna ni koliko me voli. Zar ne, ljepotice moja?" "Nisam ja niija ljepotica, Marcuse, OK?!" "Ma OK, kako god ti kae. Pa zar nismo savren par?" "Par?! Ti si lud." "Lud? E to... Pa uostalom, tko je danas uope normalan!" "Sto, sad glumi i ovjeka, mada to nisi?" "Ah, Annie, zamara me tim svojim priama, zna, postaje dosadna. Prepusti se ugoaju." Ugoaju?! Annie se malo zamisli te odlui prihvatiti njegovo ponaanje, iako se teko ikomu pokoravala. Nije to mogla nikako objasniti: jednostavno gaje voljela i voljela mu se pokoravati. "U redu, neu vie." "E takvu te volim, draga moja! Hajde, sjedni tu kraj mene i gledaj kako nam se mjesec smjeka." Annie sjedne do njega bez razmiljanja i njoj tako svojstvena negodovanja. Pogleda ga te se potpuno priljubi uz njega. On se samo malo iznenadi, ako bi se to uope i moglo nazvati tako te joj ovije ruku oko njenih ramena. Izgledali su poput ljubavnika koji se toliko vole da im nita drugo nije vano ni potrebno, dovoljan je samo vrst zagrljaj i svijest o prisustvu onog drugog. "Marcuse, mogu li te neto pitati?" "Pitaj." "Zato si ba mene izabrao? Mislim, to u ti ja, sigurno si imao mnogo ena, vjerojatno ak i mukaraca. Ja, ovaj..." "Znam, ljubljena, znam, i da, imao sam ih mnogo, ali ne onako kako ti misli. Jer mi vampiri ne moemo biti spolno aktivni, a da ne okusimo tu toliko nama privlanu tekuinu." Annie obuzme neki unutarnji nemir te se malo odvoji od njega. Bila je razoarana, jer moralo se priznati, ona je udjela za njim, za njegovim dodirom, njegovim tijelom. "Ali... Ali ti mi hoe rei da si ti sve njih pobio i daje strast koju osjea prema njima, strast prema krvi?"

"Naalost, to je tako. Ali nisam ih morao ubiti da bi se s njima spolno ujedinio. Ako ih ja ne volim dovoljno, mogu im pruiti drugaiji uitak. To ne znai da bih s tobom mogao biti drugaiji." "Ma kako to misli, drugaiji? Ovaj... Ma oh... Nije vano." Annie se toliko uzrujala, bolje rei razoarala, da nije znala to bi rekla. Htjela mu je rei sve, ali nije se usudila. Onje to, naravno, primijetio, te ju pokuao utjeiti. "Draga moja, nemoj tako, ja te jednostavno ne bih htio ozlijediti, volim te ovako ivu i zdravu." Jo su koju minutu tako sjedili, a onda ih je Carlos pozvao na veeru. utke su hodali do blagovaonice drei se za ruke, a onda je on progovorio: "Ja te sada, draga moja, moram napustiti, ali obeavam, vratit u se." "to?! Pa zar se ovako ostavlja gost, gdje ti je gostoljubivost?" Ali on se samo nasmijao na to, te otiao. Annie je znala kuda je otiao, ali to ju nije previe smetalo jer ipak, na koncu, i vampiri moraju jesti. Jo uvijek je bila previe uznemirena spoznajom da ga ne moe imati, ne onako kako bi eljela. Zapravo, znala je to od samog poetka, no sada je dola do toke s koje nema povratka, jer njena neoekivana ljubav prema tome stvorenju bila je nepobjediva i ona je bila spremna uiniti sve kako bi mu bila blizu i bar na trenutak osjetila njegov tako neodoljiv dodir. Veera je, mora se priznati, bila veoma ukusna. Naravno, nije ju pripremio Carlos, ali za Marcusa su radili samo vrhunski ljudi, koji su mu uvijek bili na raspolaganju, iako moda nisu bili potpuno svjesni tko je on. No, njega se jednostavno moralo voljeti. "Carlose, reci mi da li Marcus uvijek u ovo doba nestaje, mislim, ide u lov." "Moram priznati da sam iznenaen vaim pitanjem. I ovaj, da, veinom odlazi u ovo vrijeme." "Znai, to je vrijeme njegove... Ovaj, veere. Dobro, ali nije mi jasno kako? Mislim, hou rei, ovo je mali grad." "Ne bih vas htio uvrijediti, ali za neke pojedinosti radije pitajte gospodina. Ja se ispriavam, ali ne bih vie nita dodao." "Oh, oprostite, Carlose. Potpuno vas razumijem. Ja opet previe ispitujem." I ba kad je to izgovarala, on se pojavio.

"Pa ljepotice, da li je veera bila ukusna?" "Oh, naravno. Zna, drago mi je to si doao tako brzo." "A... Je li?" "Ovaj, znam da ti je to moda udno... Mislim ti to ve... Ovaj pretpostavljam i zna... Ali..." Annie nikako da prestane mucati. On je to, naravno, primijetio, a i znao je stoje htjela rei i kakav joj se film vrti u toj lijepoj glavi, te joj odlui olakati: "Draga moja, kako bih rekao, rijei su suvine." Ona je ostala potpuno zbunjena, osjeajui neku vrstu tjeskobe, jer je znala da on zna. Samo je zurila u njega, potpuno opinjena, satrvena vlastitom poudom. Marcus ju je takoer samo promatrao, dok se u njemu odvijala velika borba. Borio se protiv svog krvavog nagona, no to nije bio samo krvavi nagon, on ju je elio, ba kao i ona njega. Ali on ju nije htio povrijediti. To primijeti Carlos, te se poe polako povlaiti prema vratima. "Kuda e, Carlose?" "Oprostite mi, ali mislim da ovdje vie nisam potreban." "U redu, idi." Rekao je to s nekom vrstom straha, jer je u Annienim oima vidio neugasivu vatru, koja eka da svaki as bukne. Borio se i borio da ona ne vidi njegovu uznemirenost i njegov strah, jer ipak je on vampir, a vampir se niega ne boji. On nema ni straha ni aljenja, on je vampir. I ve se spremao otii, ali nato se Annie digne i krene prema njemu. "Annie, stani, ti ne zna u to se uputa! Nemoj! Stani!" Ali Annie jednostavno nije sluala. Vodila ju je neugasiva strast, znala je da ga eli i morala gaje imati, bez obzira na posljedice. Sada je ve bila vrlo blizu. Dodirnula gaje, ovila ruke oko njegova vrata i zatim ga poljubila. On se sav tresao, kao malo dijete. elio je to. Nju, koliko i njenu krv. "Annie, nemoj, molim te... Nemoj... Ja ne znam to... Oh Annie... Ja... Pobogu, ne znam..." Annie iskoristi njegovu slabost te ga jo jednom poljubi u one hladne usne, dok mu je rukom otkopavala koulju, kreui sve nie prema hlaama, sve dok nije rukom dodirnula njegov ukrueni ud. On se vie nije mogao suzdrati, izgubio je kontrolu te ju snano uhvati, spusti na barunasti tepih i stade pohotno ljubiti; dodirujui ju sa strahom. Stoje ona vie uzvraala, njegova je elja jaala te joj strgne odjeu, uhvati je oko struka, divlje pogleda i ree:

"To si sama traila!" Ali ona kao da nije ula te rijei, strast i elja, te dvije vjetice to vladaju nama od pamtivijeka i zauvijek e ostati u nama, bile su jae. Vladaju, motre nas kako bi doekale trenutak kada e potpuno ovladati nama. A mi, oni kojima se vlada, jednostavno nemamo nita protiv toga, to nam je isti uitak, dio svih nas u kojem nema nieg sramotnog niti grenog. To je jednostavno dio ovjekova ivota bez kojeg se ne moe. Uzvraala mu je poljupce. Uivali su, sjedinjeni u elji. Ljubavnici neogranienih mogunosti i neopisivih elja. Osjeala je njegove neobino duboke poljupce, neizdrivu vruinu po itavu tijelu i znoj koji se cijedio niz nju. Ali to nije bio znoj, bila je to njena ivotna tekuina, krv, koja je tekla sa svakim njegovim poljupcem. Tekla je i tekla kao s nekog nepresunog izvora, a tada osjeti slatkast okus u ustima i poeli ga jo vie. ed i glad postale su neopisive. Uhvati Marcusovu ruku na kojoj je on otvorio ranu kako bi dio svoje ivotne sile podario njoj. Ona je vrsto uhvati i zabije svoje zube u nju. Zlo je teklo niz njezino grlo i oslobaalo drugo zlo. No tada se desi neoekivano. Marcus je otrgne od sebe, sav uspuhan i obojen u crveno, ba kao i ona; pogleda je i izgovori: "Dosta! Jo nije dolo tvoje vrijeme." Ona gaje ljutito pogledala, razoarana njegovim ponaanjem. Htjela je jo, htjela je tog trenutka postati dio njega, eljela je postati taj izvanredan stvor, bie vjeno i zauvijek mono. "Ti jo ne shvaa! Jo nije vrijeme!" "Ma kakvo vrijeme, dovraga! Zar me nisi htio za sebe? Zar nisi htio da postanem to to si ti?" "Rekao sam ti da jo nije vrijeme!" "Ma kakvo vrijeme, Marcuse? Ja to elim, sada, ovog trenutka, vie mi nema povratka." "Annie, molim te da me slua." "Ja da sluam tebe? Pa zar to ne inim sve ovo vrijeme?" "Annie..." Ali nato ga prekine Annino udno ponaanje. "Marcuse, mislim da u..." Naslonila se rukama na pod, vie nije mogla govoriti, osjeala je kako joj jc sve vie zlo, a eludac joj je ve gotovo u grlu te povrati po onom barunastom sagu. Sve samo crvena ivotna tekuina. Annie se uplai,

pogleda Marcusa sa strahom, a zatim se onesvijesti. Kada se probudila, leala je u udobnom velikom krevetu u prekrasnoj sobi baroknoga stila. Vani je jo uvijek bio mrak, pa je pretpostavila da nije dugo spavala. Razmiljala je o onome to se dogodilo. Gdje je Marcus, da joj razbistri stvari? Jedva se uspravila, teturajui poput pijanca. Glava ju je toliko boljela daje mislila da e eksplodirati. Krenula je prema prozoru da se uvjeri da ne sanja i daje vani jo uvijek nona tmina. Gledala je kroz prozor, ni sama nije znala u to, misli su joj bile zbrkane. Samo joj je jedno bilo jasno: da voli Marcusa bez obzira stoje on i bez obzira to e se dalje dogoditi. Toliko se zadubila u misli da nije ni primijetila kad joj je priao s leda i poljubio joj vrat. Trgnula se, nestvarno iznenaena, i okrenuvi se prema njemu, pogladila ga po onom ledenom licu i poljubila ledene mu usne, apui: "Ti okrutni demonu, volim te, a ni sama ne znam kako. Volim te." Stajao je mirno i gledao u nju, nekako zamiljeno, djelujui odsutno. On je ivi mrtvac. Nestvaran, a opet toliko divan i veoma iv, ma koliko to kontradiktorno zvualo. Bio je tu kao i bilo koji ovjek, prava slika pravog mukarca, ali istovremeno sve to nije bio. "Marcuse, slua li ti mene?" izgovori ona, pa ga jo jednom poljubi. "Jesi li dobro?" konano je upita. "Pa iskreno, osjeam se kao i svaki ovjek nakon burne noi." On se nasmije na to. "Da... Pijano." . "Molim?" "Ma nita, draga moja, ne obaziri se na mene." "Kako da se ne obazirem, djeluje kao da nisi ovdje. Slua li me uope?" "Eh, draga moja, to je neizbjeno, tebe je nemogue ne primijetiti." "OK. Nadam se da ne govori o mojem dugom jeziku, jer to i sama znadem, sveznalice!" "Oh, itekako. Ali evo ti dokaza: ve se pjeni, kako ti to kae." "No dobro, manekenu, a da mi objasni neke stvari?" "A to su?" "Ma vidi ti njega, kao da ne zna." "Nema trke, sad u ja to." "No dobro, ali ja jo uvijek ekam." "Zanima te zato si izbacila svu onu krv. E, pa rekao sam ti da jo nisi spremna, ali to je sad nevano. Pravi razlog zato sam te ja odgurnuo je, jer kako rekoh, jo nije vrijeme." "Sluaj, dosta s tim vremenom, nita mi nije jasno. Zbilja si sve sliniji ovjeku, nisam valjda ja utjecala na to, ha?"

"Bez brige, nisi. Kako sam rekao, ja sam te odgurnuo, jer mora saznati i nauiti jo neke stvari i moram ti dati priliku da pravilno odlui. Ali molim te, nemoj to spominjati Daisy." "A zato?" "Evo, opet ti." "Opet ja, stalno ti neto smeta." "Dobro, dobro. Zato to njoj nisam dao priliku da razmisli, a ionako me je sredila. Hou rei, na neki nain, barem je tako mislila." "A? No dobro, sluam." "Onu krv je tvoje tijelo izbacilo zbog toga stoje to neprirodna tekuina, samim time to je ispijanje rude krvi nezamislivo i neprihvatljivo za tvoj organizam, organizam ovjeka." "OK, to mi je jasno, sorry kaj sam te gnjavila. I to sada?" "Ah, i mislio sam da e to pitati. Sada e otii kui, pretvarati se kao daje sve isto, razgovarati s Daisy. U razgovoru s njom e shvatiti neke stvari, pronai odgovore." "O, to e biti sjajno." "Da, znam, ali isto tako e tek onda moi odluiti hoe li mi doi i ostati zauvijek sa mnom. I naravno, oprostiti se s Nickom." Annie se zamislila na trenutak. Nick, ljubavi, to sam ti uinila] "Preda mnom ga nemoj zvati ijubavi'." "A ti e mi, kao, zabraniti?" "Da, ja u ti zabraniti, ljubljena. Jer ja u biti jedino vrijedno spomena u tvome ivotu." "Koje si ti ubre, Marcuse." "I to bi ti ja, kozo?" "Ti to mene vrijea?" "Ne, draga, ini ti se." "Ma zastoja uope sluam tebe i te tvoje uvrede, moda bi bilo bolje da sad odem i vie se nikad ne vratim." "Ali jo si ovdje, ljubljena, ha-ha-ha." Smijao se kao lud. "Prestani, Marcuse! Marcuse! Prestani!" No Marcus se i dalje luaki smijao. Annie to vie nije mogla izdrati te krene prema izlazu, ali on je vrsto uhvati za ruku i pogleda je s nekakvim prijezirom. "Misli, ako ode, da u te ostaviti na ivotu? Tebe i ono dvoje bijednika, koje toliko voli, ha, reci mi? Ha-ha-ha..." I dalje se smijao, drei je vrsto za ruku. "Marcuse, pusti me, boli me!"

"Oh, nju boli! Draga moja, ne zna ti to je bol, to jc prava, istinska bol." "Oh, Marcuse, to ti se dogodilo u ovih par sati? To nisi ti!" "Itekako jesam, gospo moja. Vampir ja sam i veoma udnu ud imam." "Marcuse, to me vrijea. Ne rugaj mi se!" Annie je boljelo to njegovo jo nevieno ponaanje, a u isto vrijeme bila je i ljuta. Ali nije se mogla nastaviti ljutiti, ona gaje voljela i alila Stoje takav. "Milena, ne rugaj se sada ti meni. Ja ne trebam tvoje aljenje, nego tvoju pravu odluku." "U redu, vidim da si skrenuo. Ali to je vjerojatno neto s ime se moram suoiti." "Ne, krivo, to je neto to e shvatiti tek kad bude u mojoj koi." "A je li? A zato si tako siguran u to?" On joj pride, stisne ju k sebi, poljubi joj elo, zatim usne, te se nasmije, pokazujui one svoje sablasne onjake. "Marcuse, hou li te ikada moi osjetiti kao mukarca?" On je znao na to misli, ali nije joj nita odgovorio. Samo joj je pokazao vrata i u mislima je pozdravio: Zbogom, ljubavi, do skorog vienja. 7 "Pa ve bi bilo vrijeme da neto kae, cijelim putem uti. Barem rije progovori." "E sad, da, itavo vrijeme utim i nije istina." "No dobro, ako uzmemo u obzir to to smo stali i nazvali ih da dolazimo, OK. Ali ti inae nisi takva. Znam da te vjerojatno mui kako e reagirati na novu vijest." "Ruperte?" "Da, milena?" "Ne zovi me tako, OK?" "A ti ne mijenjaj temu. Hajde, ispljuni to, ako ne zbog mene, barem da si olaka duu, ha? Sto kae?" "Da li si ti svjestan koliko sve to zvui bez veze, mislim, nepojmljivo?" "Eh, danas je puno toga nepojmljivo, draga moja. Shvatit e to ona, vjerujem da imate istu karmu. Ti pria o njoj kao daje tvoja vlastita ki." "Ma ti si poludio! Kako bi mi mogla biti ki? Ona je ki moga brata." "Gle, gle ti nju, ma to se uzrujava toliko?" "Ma ne uzrujavam se, nego ti pria gluposti, Ruperte."

"Sluaj, znam da e rei da opet ludim, ali ta tvoja reakcija na nju... Mislim, ne znam to bih zapravo mislio. Razumije?" "Oprosti. Ali mora shvatiti da mi ona i je kao ki, jer je gotovo itav ivot provela sa mnom i ja je zbilja volim najvie od svega. ivot bih dala za nju." "Daisy, ti meni oprosti. Zna, itav svoj ivot sam sam. Nekada sam mislio da emo ti i ja ostati zajedno, ali moda je i bolje ovako." Daisy ga je samo pogladila po ruci i nasmijeila mu se. Naravno da se Daisy toliko brinula za Annie, ona joj je bila kao stoje i rekla, kao ki. Razumjele su se oduvijek i Daisy je bila jedina koja se, dok je Annie odrastala, ponaala prema njoj kao prijateljica, a nije joj zabranjivala, nareivala i korila ju. Annie je inae bila vrlo energino dijete, a to se vidjelo i danas, kada je odrasla ena pred udajom, koja joj, naravno, nije suena. Daisy je bila strano zabrinuta. Postojalo je jo neto, to su znali samo ona i njezin brat, tajna koju su uvali godinama i koja je Daisy svakim danom izjedala sve vie i vie, a koja e vjerojatno nakon svih tih dogaaja morati ugledati svjetlost dana. Zasada jo mora mirovati, jer nije pravi trenutak. Moda, kada se ova nona mora rijei i sve opet bude po starome, moda e tada moi rei istinu i moda e to tada biti u redu i na neki nain prihvatljivo. Annie, moje jedino dijete. "Evo nas, Daisy, mislim da smo stigli. Daisy?" "Oh, oprosti, zamislila sam se." "O da, to vidim, pretpostavljam da mi nee rei." "A to to?" "Ma nita. Ovo je sigurno Nickov ili Annien kamionet?" "A, to je Nickov, ali ne vidim Annien dip. Ma gdje li je?" "Ja se ne bih previe brinuo, Daisy. Da neto nije u redu, javio bi ti Nick." "Ima pravo." Dok je Rupert izlazio iz auta, Daisy je jo uvijek sjedila. "Daisy, sve e biti u redu, ja u te podrati. Hajde izai, moramo se suoiti sa stvarnou." Daisy je izala iz auta, ali jo uvijek puna straha i nade da e se svakog trena probuditi i moi odahnuti. Ali ipak, to je u ovom sluaju bilo nemogue - sve to sc dogaalo bilo je itekako jako stvarno. Okrutno stvarna istina.

Nick je bio u kui kada je uo auto kojim su stigli Daisy i Rupert te je izaao van da pogleda tko je doao. "Nick, kako si?" "Oh, Daisy, napokon! A ovo je, pretpostavljam, Rupert." "Drago mije, Rupert." "Nick. Pa uite, pobogu, nemojte samo stajati." I kada su uli i unijeli svu prtljagu, Daisy upita Nicka: "Nick, zar ti netko ne fali?" "Oh, misli Annie. Ja sam maloprije stigao, sigurno je otila do susjeda ili ve neto smilja. Vjerujem da e uskoro stii." "Ah, dobro onda. Nick, reci mi, je li bilo nekih novosti otkako me nema?" "Pa zapravo i je, ali nita to nismo mogli rijeiti. Ne brini se, mislim da e od sada biti sve u redu." "To bi bilo lijepo, Nick, ali, naalost, moramo reagirati." "Reagirati?" Nick se, naravno, zaudio. "Oprosti, Nick, mene jo i ne zna, ali sluaj: Daisy, ono to emo ti ona i ja ispriati, vrlo je vano i itekako stvarno." "OK, kako vas dvoje kaete, ali priekat emo Annie." "Da, naravno, ja bih je isto htio upoznati." Rupert i Daisy su se raspakirali i raskomotili te sili u kuhinju neto pojesti. Do tada se Nick ve poeo brinuti gdje je Annie tako dugo. Naravno, nije mogao ni slutiti gdje se nalazi njegova ljubljena, jer je mislio daje sve u redu, nakon one divne noi koju su proveli zajedno. Ali stvari su, naalost, bile drugaije. "Nick, da li ti se javila Annie?" "Ne, Daisy, i to me ve poelo zabrinjavati." "Jesi li joj rekao da dolazim?" "Pa jesam, ali ne i kada. Zapravo, nisi mi ni rekla." "Oh da, oprosti." "Ma u redu je, sigurno e se uskoro pojaviti." Prola su koja dva sata i svi su zajedno sjeli na trijem, pijui kavu i ekajui Annie. Ali od nje ni traga. "Pa, mislim da u nazvati neke ljude da ih pitam da nije moda kod njih." "U redu, Nick, ja se isto ve prilino brinem." Nick je otiao obaviti par telefonskih poziva, koji su, naravno, bili bezuspjeni. A u meuvremenu jc Daisy imala udan predosjeaj, te pogleda Ruperta upitnim pogledom, oiju punih suza.

"Daisy, nemoj si to raditi, misli pozitivno." "Ali kako, Ruperte? Nje jo nema, a tu je i jadni Nick. Vidio si koliko mu je stalo do nje." "Da, dobro sam vidio. A da mu ispriamo sve, prije nego Annie stigne?" "Ne! Priekat emo Annie, to je jedino poteno." "U redu." I dok su oni tako raspravljali, Nick se vratio sav zabrinut. "I to si saznao?" "Nigdje je nema. Ma gdje bi mogla biti?" "Smiri se Nick, da li ti je moda napomenula da e nekamo ii?" "Ma ne. Ruperte. Bili smo toliko sretni jutros i ba sam mislio da e sve napokon biti u redu. 1 sad ovo!" "Nick, sjedni, donijet u ti aj da te malo smiri." "Daisy, mislim da mu aj ba i ne pae, donesi ti za nas dvojicu neto otrije." "Ma nemoj rei?!" Svi su se na to nasmijali i tako malo ublaili napetost situacije. Ali vrijeme je prolazilo i prolazilo i ve je bio gotovo jedan u noi, a od Annie ni traga. "Isuse, ja vie ne mogu ovdje sjediti i ekati. Moram neto poduzeti." "Nick ima pravo, moramo neto uiniti." "Da, Ruperte, ali to? Ja se isto brinem, ali jednostavno nema naina... O Isuse, zato Annie?" "Kako to misli, zato Annie? Daisy, ako neto zna, molim te da mi odmah kae?" "Daisy!" opomenuo ju je Rupert. "Nick, Daisy je sva izvan sebe, ne zna to pria." "Ma kako ne zna, sad je upravo rekla..." "Da, rekla sam, i mislim daje vrijeme da ti kaem, bez obzira to nje jo nema." "Da mi kae to? to, Daisy?!" Nick jc bio ve sav frustriran, a Daisy na kraju ivaca i strpljenja, te mu odlui rei istinu, ali onda su vidjeli dip kako se pribliava kui. To je bila Annie. Ovako izdaleka, inilo sc daje sve u redu, ali promjene su bile vidljive im je izala i zalupila vratima. Mirno je gledala u njih, a oi su joj sjale nekom udnom svjetlou, punom mrnje i prijezira. To su, naravno, uskoro svi primijetili, te se jo vie zabrinuli. Otkuda tolika promjena i zato je takva? Daisy i Rupert su znali. Jedino su oni znali to je i tko je krivac za Annienu naglu promjenu. No Daisy to nije prihvaala niti je htjela povjerovati u tako neto, jer njena je Annie bila

hrabra i pravi borac i ona si ne bi tako neto dopustila. Ipak, nije sve onako kako se ini! Rupertu jc odmah sve bilo jasno. Premda nije osobno poznavao Annie, dobro ju je upoznao kroz prie koje mu je ispriala Daisy, ali na temelju Daisynih pria i Anniena sadanjeg izgleda, zakljuio je da svi oni zapravo i ne poznaju Annie onako dobro kako bi htjeli i kako misle daju poznaju. Koliko god smatrali da nekoga poznajemo u duu, ipak ne znamo nita o toj osobi. 1 pitanje jc nisu li oni koje drimo najboljima i najpotenijima, zapravo neto sasvim suprotno, a njihove duboko skrivene tajne, samo ekaju trenutak kada e moi ugledati svjetlost dana. Nick vie nije mogao ekati, te bez razmiljanja krene prema njoj viui gnjevno: "Jesi li ti normalna, gdje si do sada?! I kako se to ponaa, svi smo poludjeli od brige!" "O... Da? Pa to da vam kaem. Sorry." Annie je bila mirna, potpuno svjesna svog ponaanja. I znala je da e ih sve povrijediti, ali zakljuila jc da je tako ipak najbolje. Bit e potpuno hladna prema svima, jer to je jedini nain da ne pate toliko koliko ona pati ovoga trenutka. A razlog je jedino vrijedno za nju: Marcus kojeg je voljela i ljubila vie od svega. Pitala se zato se uope vratila, kad je mogla ostati i ne prolaziti kroza sve to. Ali kako je Marcus rekao da se mora odluiti i oprostiti od njih, odluila je to i uiniti na svoj nain, jer je ipak bilo u redu od njega stoje insistirao i bit e u redu od nje da im omogui da jo jednom vide Annie kao ovjeka\ "Sto?!" Nick je apsolutno pobjesnio na njezin hladni odgovor. To je vidio Rupert te uskoi: "Nick, smiri se. Smirit emo se svi, ui u kuu i sve lijepo razjasniti." "Ma to emo mi razjasniti! Ona jedina mora neke stvari razjasniti, ovog istog trena, jer ja vie ne mogu tako!" Nick se sav tresao od oaja i bijesa, ali nato Annie prekine viku: "Da! Svi emo lijepo ui u kuu i razjasniti sve. Nije li tako, tetie Daisy?!" Daisy je znala daje doao trenutak otkrivanja svih tajni. Svi krenu u kuu. Annie jc ula zadnja, zavalila se u fotelju i sa smijekom dala znak Daisy da pone. Iako se Daisy sva uznemirila, morala je rei sve, pa i ono stoje godinama tajila.

Sada su svi pogledi bili upereni u Daisy, jedino je Nick zurio u Annie, koja mu se nasmijeila i namignula, na stoje ovaj ostao zateen i zaprepaten. "Dakle, Daisy, poni, mi jo uvijek ekamo. Mislim, ja ekam najvie od svih, nije li tako?" "U redu, ispriat u vam sve. 1 molim vas da me ne prekidate, jer to c malo potrajati." "Daisy, ja sam ovdje. Samo polako." "Hvala, Ruperte." Daisyna pria "Bilo je to 1980., tada sam imala svega dvadeset godina i ve u to vrijeme sam se voljela baviti okultnim: duhovima, vjeticama, a pogotovo vampirima. Oh, i nemojte me tako gledati. Oni zbilja postoje. No tada sam upoznala i Ruperta. Zaljubili smo se i strasno voljeli, ali, kako vidite, ipak nismo ostali zajedno. Voljeli smo iste stvari, pa tako smo svuda ili zajedno. S jo nekoliko prijatelja, bilo nas je osam, osnovali smo neku vrstu organizacije zvane 'Lovci'. Nismo nita lovili, ali smo zato voljeli prouavati i isprobavati sve stoje bilo u vezi paranormalnog. Dozivali smo duhove, posjeivali razne udake, luake pa i vjetice. No, Rupert, Bill, Nancy, Brad i ja bili smo opsjednuti vampirima. I tako smo ak iz Berlina dobili informaciju o njima. Naravno, znali smo da postoje, i da ih ima i ovdje u Americi, a pogotovo u Europi, ali nikako im nismo mogli ui u trag. Oni ive u skupinama i to samo u velikim gradovima kako ne bi imali problema zbog svojih rtava. No, oni stariji od dvjesto godina, eh, njih nikako nismo mogli pronai jer su uvijek bili odvojeni od drugih. Jednostavno, bili su vukovi samotnjaci, najopasniji i najmoniji. Bilo je nekih problema oko odlaska, jer u poetku nisu svi htjeli ii, ali na kraju smo se ipak svi sloili i otili. U ono vrijeme ja sam bila poznata crna ovca nae obitelji, jer uvijek sam bila posebna i druila se s posebnim ljudima, barem su tako moji mislili. Ja sam se oprostila od njih jer nisam znala kada u ih opet vidjeti i da li u se izvui iva. Mislim, nikad se ne zna. No, i tako smo otili u Berlin. Tamo, naalost, nismo zatekli vampire, ali smo se mogli uvjeriti u njihovu okrutnost. Trag nas je dalje vodio iz mjesta u mjesto, ali bezuspjeno, sve dok nakon punih mjesec dana traganja nismo stigli u Amsterdam. Kada smo doli onamo isto se nita nije dogaalo, osim to smo se svi meusobno posvaali i odluili

vratiti kui. No, te iste veeri Nancy, Rupert i ja etali smo Amsterdamom i odluili malo navratiti u neki klub. Bilo je sve u redu tamo negdje do, pa, otprilike devet sati, kad sam ja ugledala vrlo zgodnog mukarca. Bio je odjeven skroz u crno, imao je poludugu crnu kosu i bio je vrlo blijed. Sve djevojke su uzdisale za njim pa tako i ja, a naroito Nancy, dok se Rupert na sve to mrtio. Mi, naravno, nismo nita udno primijetili, jer se ponaao sasvim normalno, a to to je bio drugaije obuen i to je bio malo previe blijed za obinog ovjeka, ba nam i nije bilo naroito udno. No i tako se svatko zabavljao na svojoj strani, ali kada je bilo vrijeme da se krene, Nancy nije bilo. Izlazei iz kluba vidjela sam je kako se ljubi u autu s onim istim tajnovitim mukarcem. Rupertu i meni je bilo dobro poznato da Nancy voli oijukati sa strancima, pa smo je stoga ostavili i otili. I to to smo otili, nikada neu zaboraviti. Sljedeeg jutra Nancy jo uvijek nije bilo. Svi smo se zabrinuli jer smo se dogovorili da emo se svi zajedno vratiti kui, kao to smo svi zajedno i otili. Tako smo odluili priekati jo jedan dan. I dola je veer, ali opet nita. Na kraju smo svi otili u onaj isti klub, gdje smo zatekli tajnovitog mukarca. Bio je obuen potpuno jednako i ba je razgovarao s nekom djevojkom, ali Nancy nismo vidjeli. Ja sam na kraju poludjela i otila do njega. Kada sam ga pogledala, jednostavno sam znala stoje i tko je. Zurila sam tako u njega neko vrijeme, a onda sam ga upitala iz vedra neba, ne vjerujui sama sebi, stoje uinio s Nancy. On mi se nasmijao, oslovio me imenom i rekao: 'Prijateljica ti se malo previe zanijela, pa se morala malo ohladiti.' Odmah sam znala to je htio time rei: Nancy je bila mrtva! I tako je sve poelo. Sljedeeg jutra dobili smo poziv od tamonje policije da doemo identificirati truplo koje su nali u rijeci. Naravno, to je bila Nancy. Od tog dana svi smo bili u strahu i sve dok nismo otili, a nismo nikako mogli ranije zbog dogaaja s Nancy, taj vampir nam je stalno bio za petama. Htio je mene, ali mene nije mogao dobiti milom, pa je poubijao neke od naih prijatelja. Na kraju smo mu uspjeli pobjei, u nadi da smo ga se rijeili. Ali prevarili smo se, itekako prevarili. itavu godinu dana ivjeli smo u strahu da e se pojaviti, i ba kada smo se opustili i mislili da ga vie nikada neemo vidjeti, pojavio se jedne veeri na mom trijemu. Ja sam se skoro skamenila od straha. Bio je sasvim

ljubazan sa mnom, te mi je ponovno predloio vjenu avanturu, koju sam ja, naravno, odbila. Sljedeeg dana sam obavijestila Ruperta i zakljuili smo da ga moramo unititi, to, dakako, nije nikako bilo lako, jer je Marcus, tako se zvao, bio jako star vampir. Rupert i ja potraili smo pomo od nekih ljudi koji su ve imali iskustva s takvim stvarima. Borba nije bila laka, jer on je bio previe lukav i brz. Svi bismo zavrili tri metra ispod zemlje da nismo pronali njegovo sklonite. Odluili smo tamo otii jo po danu, zapaliti lijesove i kuu u kojoj se nalazio. Uspjeli smo ui u kuu i pronai lijes u kojem se on nalazio. Ali ipak, ja sam htjela pogledati u lijes prije nego ga zapalimo. I dobro da sam pogledala, jer njega nije bilo u njemu. Tada smo zakljuili da se vjerojatno nalazi negdje dublje u kui. Traili smo i traili, i vani je ve padao mrak, kada smo konano nali tajni prolaz u podrum, gdje je, naravno, bio on. I ba kada smo ga htjeli zapaliti, on se probudio i napao nas. Bio je to pravi pokolj, ali na kraju smo ga opkolili, uspjeli mu zabiti kolac u prsa i zapaliti ga. Svi smo mislili daje konano kraj, ali nakon stoje prolo petnaest godina, ja sam dobila pismo u kojem je pisalo da se vratio i da eka trenutak kada e mi se moi osvetiti. Osvetiti na nain koji e me najvie boljeti. Naime, mislio me povrijediti tako to e mi oduzeti ono najmilije. Ja sam tada ponovno kontaktirala Ruperta, i ponovno smo sve pronjukali, ali nita. I tako smo odustali od njega, u uvjerenju da se nee pojaviti, ali u meni je stalno postojao strah da e doi i osvetiti mi se. Naravno, doao je i okomio se na meni najmilije. Na tebe, Annie. I zato, Annie, ja ne shvaam to ti se dogodilo, nije valjda da e izdati tetu Daisy?" "Ja, izdati tebe'?] Kako moe tako neto i rei, ja u izdati tebe! Mislim da je pitanje ovdje, kako si ti mogla izdati mene, preutjevi mi tako neto?! Da sam u opasnosti! To mi reci, tetie moja mila?!" "Ali Annie, kako sam mogla?! Ti to nikada ne bi shvatila, ne bi povjerovala u tu ludost!" "Da. Istina je, ali mogla si pokuati... Ma... Uostalom, to uope nije vano sada... Jer... Jer... Ja vie nemam to traiti ovdje!" Svi su ostali zateeni time, nisu mogli vjerovati u ono to uju, pogotovo Nick, kojemu su jednim jedinim udarcem bile pokoene sve nade i snovi; bio je uniten. A Daisy je jedva uspjela ostati pri svijesti.

"Annie, dijete moje, nemoj tako govoriti. Nemoj da te zavara njegov izgled i rijei kojima se slui." Annie je bila isto tako sva izvan sebe i nije mogla vjerovati da to ona govori i da se uope umije tako ponaati, ali za nju je sada doao kraj ljudskome ivotu. Oduvijek je udjela za neim novim, i tako je, eto, sada uspjela pronai neto doista novo. I bila je itekako svjesna te promjene, ali to rei: ponekad ni sami ne znamo zato se odluujemo na neke stvari, bile one dobre ili ne. Nick je vidio daje sve izmaklo kontroli i da se Annie duboko u sebi kaje, te ga mali traak nade to je ostao u njemu, natjera ga da jo jednom pokua: "Annie, pogledaj me u oi i reci mi da me ne voli." Annie se trgne, duboko zamisli i s teinom odluno mu odgovori: "Nick...y'a te ne volim." "Ali kako se to dogodilo? Annie, zaboga, mi smo planirali zasnovati obitelj! Bio sam uvjeren da ti i ja..." I Nick, pun oaja, zaplae. A Annie ga dotakne rukom i zagrli. "Nick, ti to nikada ne bi shvatio. Ni ja sama ne znam odgovor, ali znam da vie... Ja jed..." Onda se uspije malo sabrati, pogleda sve prisutne i ode. Daisy je plakala kao nikada do sada, sve je bilo uzalud, izgubila je svoju jedinu ker. Svoju Annie. Rupertu se paralo srce gledajui Daisy takvu, a i Annie, jer nije mogao zamisliti da se tako mlada ena odluila na vjeni ivot u tami, na tu krvavu misiju u kojoj nema milosti. "Oh, Ruperte, ja ne mogu ivjeti bez nje." "Daisy, ja sam isto pogoen, jer povijest se ponavlja, samo to sada zla strana pobjeuje." Nato se Nick kao probudi, te pun bijesa jurne van, sjedne u auto i ode. "O Isuse, Ruperte, kuda je sada otiao Nick? Jadan on." "Daisy, moramo se sabrati, smoi snage i pokuati neto poduzeti." "Ali kako, jesi li je uo?! Isuse, Annie!" "Daisy, ne smijemo gubiti vrijeme, moramo za njom." Ve je bila skoro zora, ali nisu uspjeli pronai ni traga od Annie. Jednostavno je nestala. Zauvijek. A ionako je bilo prekasno, jer je Annie vrsto odluila i sada je ekala svoje ponovno roenje. 8

Kada je stigla u vilu, zatekla je Carlosa koji joj je pokazao put u sobu u kojoj ju je ekao Marcus. "Stigla si." "Da, jesam, kao to vidi. A sada ne elim ekati ni trenutka vie." "O, vrlo dobro, draga moja. Ali moram te upozoriti da prelazak nee biti nimalo blag." "Pa to onda, ni ivot me nije previe mazio, jer ni sama nisam znala kuda i kako." "I sada si nala odgovor?" "Nadam se." Annie uini nekoliko koraka prema njemu, skidajui sa sebe svu odjeu i sav nakit koji ju je podsjeao na stari ivot. On ju je promatrao s oduevljenjem i velikom poudom. Ona klekne kraj njega, poljubi ga, odmakne kosu i pokae vrat. Njegovi prsti kliznu kroz njezinu kosu na meki topli vrat, te se malo nagne, iskesi one grozne bijele duge onjake i zabije ih u njezin vrat. Annie se trgne od bola, ali uskoro bol zamijeni ugodan osjeaj lebdenja. I kao da leti sve vie i vie, a on joj oduzima ivotnu tekuinu more and more. Tada stane, odmakne je od sebe, pogleda, i onako zakrvavljenih usana poljubi, te si malo zaree ruku i prui je Annie. Ona ju objeruke primi i pritisne svojim usnama. Stoje taj otrov vie ulazio u nju, to se vie budila njezina vampirska strana. Tada osjeti blage greve po itavu tijelu, koji su se pretvarali u sve jau bol, gotovo neizdrivu, ali to je i bila cijena toga groznog puta. Zatim osjeti kako joj rastu onjaci, a stari zubi ispadaju, koje li grozote. A onda polako bol prestaje, a osjeaj biva sve bolji. Neopisivo bolji, jer sada moe uti i najmanji pokret, oi su ogledalo itavog svijeta to vide i ono nezamislivo, o emu obian ovjek ne moe ni sanjati. Tu je i brzina koja se ne moe mjeriti s niim ljudskim, a tek snaga! Ta neopisiva mo, to sve lomi tako lako da se pretvara u prah. I to je sve sada bila Annie! Novostvoreni vampir Annie! Kojeg li velianstvenog osjeaja! Marcus joj je dao novu odjeu te joj pruio ruku i poveo je u dubine vampirskog sna. Sili su u izvrsno opremljen podrum vile, gdje su ih ekali njihovi dobro opremljeni lijesovi. Annie im se divila i jedva je ekala da legne u tu kutiju prekrivenu jarkocrvenom svilom, koja je mirisala na smrt. "Svia ti se?" Ona ne odgovori, samo ga pogleda i zatim legne i utone u dubok san.

Idueg dana, to jest veeri, oko pola jedanaest, Annie se polako budila iz svog neprirodnog sna. Pogledala je u Marcusov lijes, ali njega tamo nije bilo. Pomalo razoarana, krenula je uza stube na kat. Vila kao daje bila prazna, a opet toliko puna, jer sada je mogla uti svaki um. Krenula je niz onaj dugaki hodnik prema sobi u kojoj je prvi put posjetila Marcusa. Prozori su jo uvijek bili otvoreni i zastori su vijorili na blagome povjetarcu. Hodajui, oslukivala je svojim novosteenim savrenim sluhom umove prirode i glasanje malih umskih ivotinja. Putem je srela Carlosa, koji je vjerojatno dolazio od Marcusa, i tada pomislila kako e ga vidjeti i zapoeti dugooekivane krvave orgije s tim velianstvenim princom tame. "Dobra veer, gospoice Annie, jeste li dobro spavali?" "O, itekako je dobra, hvala na pitanju, Carlose. On je tamo?" "Oekuje vas." Ona se nasmije i potri prema sobi. Stigla je u jednom treptaju oka, jer brzina je druga vrlina vampira. Otvorila je vrata, ula u sobu i ugledala ga kako gleda kroz veliki prozor. "Konano, ljubljena!" 51 "Da. I to je sve to mi ima za rei?" "Morat e nauiti ne spavati toliko." "A je li? A da ti moda nisi usamljen bez mene, da ti moda ne nedostajem?" On se okrene od prozora, nasmije se, prekrii ruke te ju pozove prstom. "A to ako neu?" "Hoe, hoe." Ona stigne do njega treperei od iekivanja, a on ju je samo promatrao svojim ledenim oima. I ba kad je poela gubiti strpljenje, strastveno ju poljubi, te mu ona uzvrati i ljubei ga po vratu svojim novim vampirskim usnama i zubima. "Ha-ha-ha, nee ii tako brzo, draga moja!" odgurne ju od sebe. Ona ga onako zakrvavljena ljutito pogleda i odrapi noktima po licu, ali njegove rane odmah zacijele, kao da ga nije ni pipnula. "Kako si to uinio?!" "Bez uenja, draga, to i ti moe, samo se mora nauiti koncentrirati." "No dobro, ali zato si me prekinuo?!" "Sve u svoje vrijeme, ljepotice moja."

To ju jo vie razljuti te gotovo oajno stade galamiti na njega: "Huljo vampirska! to sam ti ja uope, moda samo drutvo ili nova uenica, ali ne i ljubavnica! Krvopijo bezosjeajna!" "Mislim da bi trebala pripaziti na svoje ponaanje, a rjenik da i ne spominjem." "Ma nemoj, ti e mi rei stoje kultura!" "Molit u te da uuti!" "Ma koji kurac si ti ovdje da mi nareuje! Ako ga uope i ima!" "Annie, dosta!!!" Zaderao se tako da je jedan prozor pukao i razbio se u tisuu malih komadia. U trenu je stigao do nje, primio je vrsto za kosu i bijesno joj odgovorio, dok ga je ona gledala sva izvan sebe, pomalo sa strahom: "Sluaj me, kuko vampirska! Ako sam ja hulja, onda si to i ti, draga moja! Ja sam te stvorio i moja e biti!" Ona ga odgurne od sebe i bijesno mu odgovori: "I ti mi pria o kulturi, psino jedna!" "Annie, ovo nikuda ne vodi!!" "Ima pravo, ali da ti neto bude jasno! Ja sam postala dio tebe jer te elim, volim i zato to mi je trebala drastina promjena!" "Ma ti se ali, ljubljena? I, jesi li zadovoljna promjenom?" "Ne vrijeaj, Marcuse!" "Vrijeam te onoliko koliko i ti mene, mila." "Marcuse, mislim da ti mene ne ferma ni pol posto", Annie se iznenada rastui, te tiho zaplae i padne na pod. "Annie, digni se. Smjesta! Takvo ponaanje ne prilii jednome vampiru, ustaj!" "Ti me digni, izdajnice!" Zabaci glavu i pogleda ga bijesno, te se pone smijati. "Annie, prestani!!!" On ju primi za ruke i podigne, te ju poljubi. "Sluaj me, Annie, ja kao vampir nemam namjeru pokazivati osjeaje drugome vampiru, ali tebe nisam stvorio iz osvete, mada je to u poetku bio moj cilj. Stvorio sam te jer si jedinstvena, ima u sebi neto to obian ovjek nema i zato jer te volim!" "Nemoj se aliti, Marcuse!" "Pa dobro, da li ti ja liim na nekog zafrkanta i prevaranta?" "Pa, i jedno i drugo." "Annie, ako ne shvaa sada, shvatit e s vremenom i mene i osjeaje jednog vampira."

"O, znai i mi imamo takozvane osjeaje?" "Zna li da mi polako poinje ii na ivce?" "I ti meni, ali da to skratimo kao civilizirani vampiri, OK?" "Da? Sluam?" "Nita velikog ti nemam za rei. Osim da ja moda i jesam pod nekakvom tvojom kontrolom, ali ako sam nekada bila ovjek koji odluuje sam o sebi i brine se za sebe, e, onda u biti i takav vampir. A jedina promjena je to si ti ovdje moj stvoritelj, moj uitelj i, nadala sam se, moj ljubavnik. Jesi li?" "Da, ja sam tvoj ljubavnik, prijatelj, brat i uitelj. I ja ne elim vladati tobom, jer ti to moe i sama, ali ti si novi vampir i treba ti pomo tvog stvoritelja. No prije svega, ja sam tvoj jedini ljubavnik!" "Dokai mi to!" "Dobro. Carlose!" "Sto e ti Carlos?" "Smirenja malo." Carlos se taj as stvorio u sobi, spreman izvriti zadatak: "Zvali ste me?" "Da, Carlose, jesam. Dovedi mladog gospodina." "U redu." Carlos je otiao i zaas se vratio s mladiem koji kao da je bio drogiran, jer oito nije shvaao gdje i kod koga se nalazi. "Hvala, Carlose, moe ii." Annie je zaprepatena gledala as Marcusa, as mladia. "Marcuse, tko je to i to smjera?" "Pogledaj ga, nije li krasan? A tek njegov okus, mmm..." Odmah je shvatila o emu se radi, te spazila svojim otrim okom dvije rupice na mladievoj ruci. "Zamisli samo! Ti mi daje nekog tko je ve iskoriten?" "Iskoriten! Htio sam samo najbolje za tebe. Pa naravno da sam ga kuao! Kao stvoren je za tebe, soan i tako mlad." "OK, OK, nadam se da nisi previe popio?" "Bez brige, samo sam malo kuao. Ali ti nemoj popiti sve do kraja, jer e sve izbaciti iz sebe." "A kako to?" "Ti si mladi vampir i nisi nauena na toliku koliinu krvi, zato prestani prije nego umre." "No dobro, neu ga iscijediti." Marcus se samo nasmije i sjedne u fotelju kako bi mogao promatrati predstavu. "Marcuse, to mije prvi?" "Da. i?"

"Pa... Mislim, hoe li se boriti?" "Nee moi, jer nije svjestan ni gdje se nalazi. Annie pogleda mladia, dobro ga proui i krene prema njemu. Mladi ju je opazio, ali nije uope reagirao. Ona mu se priblii, dotakne ga, proe mu prstima kroz kosu, pogladi ga po licu i vratu i poljubi u usta. Njezine se oi zatvorie, a glad u njoj osjeti smirenje. Tek je sada dok gaje ljubila shvatila da mu krv ide na usta. Uto se mladi probudi i sav prestraen poe se otimati. Ali Annie, kao daje poludjela, vrsto ga zgrabi, stisne uz sebe, lizne mu usne i nasmije se, a on e: "to si ti? Pusti me! Pusti!" "Dragi moj, ja sam tvoj aneo." Mladi je sada shvatio da e umrijeti, te se jo jednom pokua otrgnuti iz njenih pandi. Ali Annie ga jo jae stisne, tako daje osjetio bol, i tada mu zabije svoje novonastale onjake u mladi vrat. Sve se vie gubio, dok se nije onesvijestio, a Annie je i dalje sisala njegovu ivotnu tekuinu, ne marei za ono to joj je rekao Marcus. Ali tada osjeti neije ruke na svojim ramenima i padne na pod. "Kako se usuuje?!" "Rekao sam ti da prestane prije smrti!" "Nita mi nije!" Marcus pogleda mladia i vidje daje blizu smrti. "Previe si popila!" "Da, i? Sada ti nema to piti?" "U redu, vidjet e za par minuta." "St... ..." Ali nije vie nita stigla rei, samo osjeti naglu slabost i zatim povrati krv po tepihu. "Ma sjajno! Prava si profesionalka, sad to jadni Carlos mora istiti. Zloesta curica." "Nisam ti ja nikakva curica!" "A nisi, to si rekla?! Ne bih se ba sloio." Annie pokua ustati, to joj i uspije, ali nato se opet pone ruiti. I sruila bi se daju Marcus nije primio i posjeo u fotelju. "Mogla sam i sama." "O, ti ba zna lijepo zahvaliti." "OK, OK, OK. Shvatila sam i nauila se pameti. Nisam tako sjajan uenik?" "Mora se priznati, vrlo lo poetak. Nadam se da e se ubudue nauiti pameti!" "Kako to misli, zar mi ne ita misli?"

"Naalost, to vie ne mogu." "Da?" "Sada kada si jedna od nas vampira, ja to ne mogu. Barem ne ja, jer ja sam te stvorio." "Ha-ha-ha! Fenomenalno, ljubavi! I ne moe, kae, ha?!" Annie se luaki smijala i skakala uokolo po sobi. "Vidim da ti je puno bolje." "Oh, ma vidi ti to. Nisam ni primijetila, dragi moj anele tame." "Vrlo impresivno, moram priznati." "Ma to ti ja onako iz milja, ljubljeni." "A da?! Sad e se i ti meni rugati, je li?" "Pa moda samo mrvicu, onako, zna, iz zabave ili ak zlobe. Ali nita ozbiljno, srce." "No dobro, kako eli." "Je li, kako elim. OK onda, faco, a da mi uini jednu... Mmm... Pa recimo, uslugu. Mislim, tako nekako, ha?" "U redu, reci?" Annie mu se priblii, namigne mu, zagrize donju usnicu i apne na uho: "Hoe li mi ga dati malo, da ga okusim. Ha, mileni?" Marcus je shvatio na to Annie cilja te se okrene prema njoj, primi ju za ruku i povede iz sobe. "Kuda me to vodi?" "Vidjet e." "AL." "S..." Stavi prst na usta i nastavi. Prolazili su niz onaj poznati dugi hodnik, kroz predvorje, pa stepenicama gore na kat. On joj se itavim putem samo smjekao i drao je za ruku, osobito njeno i paljivo, to Annie nije promaklo, jer je znala da sada slijedi dugo oekivani trenutak. Konano e ga imati onako kako je to htjela od samog poetka, jo od prvog trena kada gaje ugledala, iako je to malo tee samoj sebi priznavala. Ali tko eka taj i doeka! Kada su konano stigli do vrata sobe, barem je Annie tako mislila, ula je udan um. Onda je Marcus otvorio vrata, a kad tamo, imala je to vidjeti. Bila je to velika kupaonica, zapravo, sliila je onim starim rimskim kupaonicama s velikim kadama punim vode obogaene mirisnim uljima i posute cvjetnim laticama, zidova obloenih plavim mramorom. Annie je bila ushiena. "Hajde, nitko te nee pojesti." "Ovo izgleda kao u snovima!"

"Na ivot i jest jedan obian san, barem za smrtnike, no za nas samo obilje i rasko. Stoga djevo moja, skini sve sa sebe i dodi mi u krilo, da te ljubim i oboavam kako i treba biti." Annie se nasmijei i dok je ona jo zamiljala neke slatke bezobrazluke, Marcus je ve bio potpuno gol. Moete samo zamisliti kako izgleda savreno graen mukarac, samo za vas, krvoloan i uzbudljiv: vampir. Marcus je vidio da je Annie malo zamiljena te joj onako nag pride i pone je svlaiti. Ona se nije bunila jer je njegov dodir drugaije, stvarnije djelovao na nju, sad kad je i ona postala vampir. Topla mirisna voda blagotvorno je djelovala na kou i ve nadraena osjetila. Toga trenutka rijei su bile suvine, samo dodiri i duboki vampirski poljupci bili su dovoljni. Stapali su se jedno s drugim, pijui naizmjence jedno drugomu krv, a dodiri i zagrljaji bivali su sve grublji i krvaviji, ali ne i prijetei. Jer, napokon, oni su ljubavnici stravino krvavih orgija. A bol i grubost za njih su uitak bez premca, jer ljubljeni su okrutnou pa e je tako i dijeliti, a davati je onima kojima sc hrane. Ve je skoro zora, a krvavi ljubavnici nikako da se zasite. I da nisu osjetili umor, ne od strasti, ve jer im priroda tako nalae, ne bi se maknuli iz one kupke, sada ve pune crvene tekuine. Kako no odlazi i zora dolazi, nai vampirski ljubavnici sputaju se u svoje tamne odaje kako bi zagrljeni mogli snivati svoj vampirski san. Sljedee veeri Annie se probudila neto ranije nego prethodne, ali opet je razoarana jer Marcusa nema kraj nje, iako su zajedno legli i zagrljeni snivali. Ona dolazi u sobu, ali Marcusa nema, tu je tek Carlos koji neto posprema. "Veer, Carlose." "Oh, prestraio sam se, nisam uo kad ste uli." "Oprostite mi. Marcusa nema, znate li gdje je?" "Koliko ja znam, otiao je neto obaviti i zamolio me da vam kaem da vas veera eka u onoj iduoj sobi; vidite, ova vrata lijevo." Annie pogleda i kimne glavom. "I je li jo to rekao?" "O, i da e brzo doi i da se ispriava to vas je napustio, ali opet ste dugo spavali." "Ah, da. Moram se nauiti buditi ranije." Annie se na trenutak zamisli, te uhvati priliku malo ispitati Carlosa. "Carlose, da li bi bili tako ljubazni i odgovorili mi na par pitanja?" "Pa, ovaj, ne bih vas htio odbiti, ali ne bih smio bez dopu..." "Ma bez brige,

onda u vam postaviti samo jedno, i to ne veliko pitanje, OK?" "Pretpostavljam da jedno pitanje nee koditi. Pitajte." "Moete li mi rei je li Marcus ve imao nekoga poput mene?" "Pa ne bih vam ba znao odgovoriti, jer je kroz gospodinov ivot prolo mnogo ljudi." "Da, ali mislim nekoga posebnog, mislim, da li je imao neku enu za sebe?" "Oh, bilo je mnogo ena!" "Carlose, zbilja mi ne pomaete, a i ja poinjem gubiti strpljenje s vama. Oh, i ba sam gladna. Hm, Carlose, priali ste neto o drugoj sobi?" "Oh, da, zbilja, pa da, samo vi krenite, ne moe nikuda pobjei." Annie je otila u drugu sobu razmiljajui to je Carlos zapravo mislio kada je rekao da "ne moe nikuda pobjei". Ali tada zapazi novu promjenu u sebi: shvati da moe itati misli. Carlos je bio ivi dokaz jer je proitala njegove misli, mada toga prvi as nije bila svjesna. Naime, sada je znala i stoje Carlos time mislio, jer se u onoj sobi nalazila mlada djevojka, koja je bila dovedena, a da to nije znala, jer jc oito bila hipnotizirana ili drogirana, pa je sada veoma prestraena. No, Annie to nije bio problem, samo se nasmijala i krenula u drugu sobu, u kojoj je zatekla mladu djevojku kako sjedi u kutu, uurena i nasmrt prestraena. Annie joj pride umiljata izraza lica: "Stoje bilo, dijete, zato si tako uplaena?" Djevojka je samo utjela, ali Annie joj se nekako svidi i zato ustane, ali ne napravi ni koraka ni pokreta. "Ma stoje bilo, neu ti uiniti nita naao." I tada djevojka, nekako se nadajui da je Annie moe spasiti, pride blie i kroz suze progovori: "Molim vas, morate mi pomoi, ne znam gdje sam i jako sam uplaena! Molim vas, pomognite mi!" Annie joj se nasmijei, prui ruku i svim svojim vampirskim umijeem uspije djevojku uvjeriti da joj je ona jedini spas: "Dodi, dijete moje, ja u tc izbaviti iz svih opasnosti, doi." 1 djevojka tako uini, ne znajui da dolazi kuji u smrtni zagrljaj. Kada je shvatila da je Annien zagrljaj malo previe vrst, pone se otimati, ali ne uspije se ni pomaknuti, ve osjeti snaan ubod i istjecanje vlastite krvi. Annie je bila vrlo zadovoljna, koliko svojom sitou tako i svojim vampirskim armom, kojim moe manipulirati obinim smrtnicima,

kakav je i sama nekada bila. Sada potpuno zadovoljna, etala je vilom, prouavala Marcusov omiljeni vrt i gledala u vedro nebo posuto zvijezdama. Ali tada joj se javi jedna misao,zapravo, pomalo sjetna i sjeti se Nicka. Na trenutak je razmiljala o tom osjeaju aljenja, te ga odlui posjetiti. Brzo je pronala Carlosa i kazala mu, ako dode Marcus, neka mu kae daje otila malo u obilazak i da e brzo doi. Carlos se ba i nije slagao, ali nije nita mogao protiv njene volje. Stoga Annie, sva obuzeta neizrecivim zadovoljstvom, krene prema starome mjestu. Uzela jc Marcusov BMW i odvezla sc prema gradu. Na ulasku u grad je spazila poznati kantri klub, te se odlui zaustaviti i malo baciti pogled. Na ulasku je pogledala na sat i zakljuila da jo ima dosta vremena do zore, pa se moe malo i zabavljati. im je ula, svi muki pogledi su se okrenuli prema njoj, a ene su bjcnjcle od ljubomore, to joj je bilo neopisivo drago, ne zbog njihove ljubomore ve zbog samog osjeaja moi i velike razlike to je sada postojala izmeu nje i tih ljudi, koji su za nju bili lovina. Naruila je pie i sjela za ank, gdje joj je odmah priao jedan veoma zgodan, ali i glup kauboj, ne znajui u to se uputa. "Pozdrav, ljepotice! Reci mi, to ovako fina dama radi na ovom mjestu bez pratnje?" "ekam nekoga poput tebe." "A je li? Ba fino, jesi li za pie?" "Pa zar ne vidi da jo ovo nisam popila, ali rado bih probala neto drugo, recimo, tebe." "Tako brzo, bez ikakvog upoznavanja?" "Eh, kauboju moj, mislim da za to nema potrebe." "OK, kako vi kaete, mlada damo. Hoemo li?" f tako je otiao jo jedan mladi ivot, a Annie je bila vrlo zadovoljna svojim drugim objedom, koji je nazvala jako ukusnim desertom. Vozei se gradom, umalo je zaboravila zastoje dola te ode do Nickove kue. Zaustavila je auto izvan dvorita jer nije htjela daje Nick primijeti. Izala je i polako se prikrala kui, gdje gaje odmah spazila. Zaspao je sjedei na trijemu s bocom u ruci, shrvan od umora i pia. Osjetila je bol u srcu, iako je bila vampir, jer i vampiri imaju osjeaje, barem oni friki, premda, kako za koga. Prila mu je polako jer je znala daje nee ni primijetiti, pogladila ga po licu i kosi, poljubila i odnijela u sobu na krevet. (O, nemojte se uditi, ona je vrlo snana vampirica, pa joj stoga

nije bilo nimalo teko nositi Nicka.) Skinula mu je izme, namjestila jastuk i poloila mu glavu na njega, a zatim sjela u fotelju do kreveta. Promatrala ga je kakvih dva sata, ali tada primijeti da se poelo daniti te ga jo jednom poljubi i ode stoje bre mogla. Vozei sc natrag, nije marila to se bijeli ili to e Marcus biti ljut, ve se brinula za Nicka, jer ona je kriva stoje sada u onakvom stanju. A jo uvijek gaje voljela i na neki nain alila za njim. No je bivala sve bjelija i bjelija i Annie u zadnji as stie u vilu, gdje je zatekla Marcusa punog bijesa koji ju je vrsto uhvatio za ruku i odvukao u podrum. Ali Annie nije marila za Marcusovu grubost, jer je jo uvijek bila u sjeanjima. "Molim te da mi sada lijepo objasni gdje si bila!" "Dragi moj Marcuse, sutra, jer sada sam vrlo umorna." "E, draga moja, nee ii, ja traim, zapravo, ja zahtijevam objanjenje odmah, ovoga trenutka!" "Marcuse, ljubavi sada sam zbi..." "Annie!!!" Annie je shvatila da bi moglo doi do borbe bude li se opirala, te mu objasni sve kako je bilo. Marcus se razljutio uvi njezino objanjenje, ali odluio je odglumiti smirenost, jer je imao plan kojim e sve probleme i zapreke zauvijek ukloniti. Annie se malo udila Marcusovoj nagloj smirenosti, ali bila je preumorna za pitanja, stoga legne kraj njega i zaspi. Sljedee veeri Marcus se probudio stoje prije mogao, te se s dobro pripremljenim planom uputio prema Nickovoj kui. Naime, jedino rjeenje za Annie i Marcusa bilo je da se ukloni Nick, koji je bio glavna prijetnja Marcusovoj krvavo isplaniranoj budunosti s njegovom novom vampirskom ljubavnicom. Bilo je negdje oko pola deset kada je stigao do Nickove kue, ali naalost njega tamo nije bilo, te je odluio malo priekati. Sjeo je na trijem s kojeg se pruao divan pogled na gotovo itavo Nickovo imanje. Mislio je kako jc to lijep kraj za ivot dvoje ljudi, ali on ve odavna ne pripada tome svijetu. 1 moda mu je ak bilo i ao, ali on jc mrzio sve to bi se moglo nazvati mirnim ljudskim ivotom. Ne zato to mu to nalae vampirska dua, ve stoga to ljudska bia mogu osjetiti i vidjeti, pa ak i stvarati svaki novi dan, a on je ve odavno izgubljen, uvijek u potrazi za neim novim to e ga iznova ispuniti, obnoviti i dati mu osjeaj da moe ponovno voljeti. Prilika za to mu se barem djelomino pruala s Annie i nije mogao dopustiti da mu jc netko, u ovom sluaju

Nick, otme ili mu pokvari upravo zapoetu sreu. Dugo je razmiljao i alio, toliko alio da mu se sve to nekako zgadilo, a mrnja koju jc nosio u sebi jo se vie razbuktala. Napokon spazi Nicka kako dolazi, a i Nick je spazio njega te oprezno izae iz kamioneta i pozdravi stranca u crnome na svome trijemu. Ovaj je ve ustao, ali bez ikakve rijei ili pokreta. Nicku je sve to bilo veoma udno, ali bez obzira na situaciju, odluio jc ostati pribran i biti ljubazan koliko god bude mogao. "Dobra veer, to elite?" izgovorio je Nick pribliavajui se strancu, ali stranac je i dalje samo utio i mirno stajao. "Pitao sam tko ste vi i to elite?" Marcus napravi par koraka prema naprijed, a svjetlost lampe koja je stajala tik do ograde pade na njega. inilo se daje htio da Nick primijeti njegovu neprirodnu bljedou i prozirne duge nokte no Nick nije reagirao. Naprotiv, svladavi uenje i strah, odluno mu je ponovio pitanje i konano dobio neku vrstu odgovora. "Znai, ti si taj jadnik za kojim je bila tako luda?!" "Molim, o emu pria?!" "Moram rei daje nisi bio dostojan, jer ona je ena za koju se vrijedi boriti.. Ti vjerojatno nisi imao snage za tako neto ili si jednostavno prljava kukavica koja nema muda!" "Sto ti zna o Annie?! Gdje je ona, to si joj uinio?!" "Vjerojatno jesi. Tako jadna bezvrijedna kukavica." Nick, ispunjen bijesom, potri prema njemu elei ga udariti, ali prije nego to je uspio stii do njega, dobio je snaan udarac u glavu i naao se na istome mjestu s kojeg je i krenuo. "Ha-ha-ha!!! Pa ti ak ni snage nema, mili moj!! Ha-ha-ha!!!" "Ti, krvopijo grena!!! Sto si joj uinio?!" Marcus se smijao i uivao u njegovoj boli i dalje ga izazivajui onako bespomonog. Nick mu nije mogao apsolutno nita. Smogao je snage i jo jednom se zaletio prema Marcusu, ali se ponovno naao na zemlji, sada sa slomljenom rukom. "avo, demon! Tko god da si, znaj, jednog dana osvetit u ti se za Annie! U to budi siguran!" Ali Marcus stigne do njega u treptaju oka i vrsto ga primi onom svojom bijelom rukom za vrat i podigne sa zemlje. "Zna, jadnice, moram te obavijestiti da ti se nee pruiti takva prilika, jer e ti umrijeti ovog trenutka, a Annie e uivati u svakome mome

poljupcu i dodiru, u uicima kakve joj ti nisi mogao pruiti. Pa stoga, to vie rei? Moda: 'Bilo mi je drago, ali nemam vie vremena za avrljanje s tobom', ili moda: 'Ona me eka, a ja tu gubim vrijeme s tobom.'" Nick je znao daje to kraj. A moda je bilo i bolje tako, jer njegov ivot nije imao smisla bez Annie. Njezin bijeg zauvijek gaje unitio, pa zato da ivi kada nema ono zbog ega vrijedi ivjeti. Jo je samo smogao snage viknuti: "Trunut e u paklu, gade!" I kvrc. Bilo je to zadnje to jc Nick uspio izgovoriti prije nego to mu je demonski zavodnik zavrnuo vratom. "Ah, koje li tragedije! Ali to se tu moe, tako je bilo zapisano. Ha-haha!!" S tim rijeima pusti Nicka iz svog zagrljaja i ode. Putem je pjevuio neku staru pjesmicu i tada mu na njegov tamni um pade zamisao. Naime, budui daje bio vrlo zadovoljan dogaajima, odluio je posjetiti Daisy. Brzo je stigao do nje i stao je promatrati kroz prozor, jer je Daisy sjedila u dnevnoj sobi i itala knjigu. Djelovala je veoma smireno, iako to nije bila, jer je stalno alila za Annie i nikako nije mogla prihvatiti da je nema. Barem ne one Annie koju je ona nekada poznavala. 1 Marcus je to znao, a ja ne moram ni spomenuti koliko je uivao u njenoj patnji. Daisy ga primijeti i puna bijesa potri van prema njemu, viui iz sveg glasa: "Kako si mogao, gade?! Zar nema nimalo potovanja prema nevinima?!" "Oh, Daisy, draga moja, otkuda ti to o potovanju, pa zar se ti usuuje tako neto rei? Ti?" "Kako to misli, gade, krvopijo jedna?!" "Ma nemoj mi sada tu glumiti da ne zna. Preda mnom ne moe nita sakriti, Daisy, i ti to zna." "Neu te sluati. Samo me hoe navesti da ti kaem neto pa da to iskoristi!" "A, ne, ne, draga moja! Mi oboje znamo o emu ja govorim. Nego, reci mi kako bi bilo da joj kaem da si joj ti majica! Ha?!" "Da se nisi usudio, gade!" "Ajoj! Zna, to vrijeanje me zbilja boli, kad ga ovako ujem od tebe! Najozbiljnije, draga!" "Dosta tog sranja, Marcuse, to hoe od mene?"

"Apsolutno nita. Nego, gdje smo ono stali? Ah da, da joj ja kaem? Hm, ili bi ona mogla doi do tebe i sama to saznati, preko tvog jadnog izdajnikog uma." "Znai, istina je, ba kako sam i pretpostavljala. Jadnica, sigurno joj je bilo grozno..." "A ne, mila! Ba naprotiv, ona je to htjela, ak je zahtijevala od mene da joj podarim taj prelijepi dar." "to! Ona na to nikada ne bi pristala. Ti si je opinio!" "Vjeruj mi, ona je to zahtijevala od mene. Ja sam jo bio i fer i dopustio joj da dobro promisli." "O Isuse! Znai, onu veer se dola oprostiti od svih nas. O, Boe, zato si mi oduzeo jedinu ker?!" "Koje li drame! Zna, mogla bi upisati satove glume, jer tragedije ti tako dobro idu." "Gade, uzeo si mi moju jedinu ker, moje dijete!" "A ne, ne ja. Ti si je sama otjerala. Da si joj rekla istinu, moda bi stvari bile drugaije." "Kako si znao... Ma koga ja zavaravam, ne moram te ni pitati kako! Ali ako ve tako stvari stoje, moe li srediti daje vidim?" "Znai, eli da sazna za tebe?" "U redu, Marcuse, samo mi reci da li ima kakve koristi od svega toga. Zapravo, nikada nisam saznala razlog te tvoje potrage za neim?" "Pa, pretpostavljam da bi bilo u redu da ti kaem." "Zato ba mene i na kraju Annie?" "Zapravo se tu nije radilo o tebi ili o Annie ili o nekom drugom. Moram priznati da vampir sa stoljeima gubi svoj smisao, svoje zadovoljstvo, i tako sam ja odluio pronai nekog novog. Za sebe, da bude sa mnom, da bude kao ja. Moemo to nazvati i enom za vijekc vijekova. Ha, ba zgodno, zar ne?" "Pa jesi li naao..." "O, da, jesam. Ti si mi bila samo jako zanimljiva, ali ne i ona prava." "Znai, ja sam bila igraka koja se nije htjela igrati s tobom po tvojim pravilima, pa si se odluio osvetiti?" "Dobro si to zakljuila, draga." "Ma sjajan si! Ali nije mi jasno to s Annie." "Ma kako ti nije jasno?!1" "Boe, ne mogu vjerovati! Ti si zaljubljen u nju! To je apsurdno!" "A zato bi bilo? I vampiri se mogu zaljubiti. A Annie je savrena za mene."

"Ba kao i ti za nju?" "Naravno. Nema sumnje." "Marcuse, d..." "Aaahh, zbilja me zamaraju tvoja pitanja, moram krenuti, jo nisam veerao. Ne brini, prenijet u joj pozdrave." Daisy nije bila ni svjesna to slijedi, jer je bila sigurna da e otii i da e vjerojatno neku drugu veer opet svratiti i gnjaviti je. Ali ne!! Bila je u krivu, itekako u krivu! Marcus se naglo okrene oko sebe, dobaci joj smijeak i svom brzinom i snagom iupa joj srce, a zatim ispije svu krv, do posljednje kapi. "Ah, koje li tragedije! Rekao sam joj da bi trebala glumiti." To su bili trenuci njegova nastupa uivo, jer nakon svega, najvie je volio ljudske tragedije. ak je i glumio s mnogima u njihovu osobnome fijasku, da bi im na kraju oduzeo sve. Sve, pa tako i ono malo dostojanstva to su mislili da ga imaju. Potpuno neoekivano! 9 Te veeri Annie se opet probudila sama. Ustala je, srela Carlosa, veerala i stala se dosaivati, sama sa svojim mislima i osjeajima. Naime, prola veer nikako joj nije izlazila iz glave. Nicka je nekada veoma voljela, a sada nije znala to zapravo osjea. Moda je to aljenje, ali ipak je u njoj ostala ljubav prema njemu koja nije ugasla, unato njezinoj pretvorbi. Znala je i sama da to to osjea prema Nicku ne moe biti ona ista ljubav koju je osjeala dok je bila ovjek, jer sada je zvijer zatoena u tijelu lijepe ene, koja je nekada bila iva. 1 to god osjeala, ona se ne smije tome prepustiti, jer ta bi ljubav zavrila krvlju i gladi za njom. A opet, tu je i Marcus, taj prelijepi zavodniki vampir, kojeg Annie naprosto oboava i kojeg se nikada ne bi odrekla. Znao je biti doista udljiv i ponekad doista gad, ali nije se imala pravo aliti na to kada je i satna takva. Oni su jedno, krvavi ljubavnici koji su sve, samo ne dobri. Setala je gore-dolje po itavoj vili, sada ve prilino uznemirena to ga nema, pa napokon i ljuta na njega. "Carlose!!! Carlose, gdje si?!" "Zvali ste me, nekako ste uznemireni?"

"Da, jesam. Zna li kada e se onaj idiot od Marcusa pojaviti?!" Carlos je ostao zbunjen njenim pitanjem, jer nikada nitko nije traio objanjenja od njega i Annie gaje zatekla. Nije mu bilo lako ivjeti s vampirima, iako je Marcus stekao njegovo povjerenje, ali Annie je bila novi vampir, nepoznat, prevrtljiv i nikako od povjerenja. Stoga, kad ju je Carlos vidio onako ljutitu i uznemirenu, uplaio se, jer i nije bio siguran uz nju. Bez Marcusove kontrole, ona ga je onako ljutita mogla svakog asa ubiti, ako joj ne udovolji. "Stoje, to si se uplaio? Neu ti nita... Hm, ili bih moda mogla neto prigristi? Ha, to kae, starudijo?!" Carlos se sada ve bojao za sebe. "Ja..." "Ti, to? Ha?" Annie je jednostavno uivala u svojoj prljavoj igri. "Nee mi se valjda jo onesvijestiti, ha?" I dalje mu se rugala, dodirivala ga i igrala se skrivaa s njim, sad me vidi sad me ne vidi, dok se Carlos sav uurio od straha. Ali uto mu dode spas: "Annie, ostavi ga!!" "Ah, pa on se napokon pojavio! Ha, mileni?" Marcus je vidio daje Annie prilino uplaila Carlosa te mu dade znak neka se povue. "Uh, ba si neki, a tako smo se lijepo zabavljali!" "Annie, kako se usuuje dirati moje ljude?!" "Oh, oni su tvoji, pa da! Pardon, dragi, ali gdje ti je smisao za humor!!!" Izdere se svom snagom. "Mene se nisi sjetio!!!" "U redu, to sad ne valja, ha? Ve polako poinjem gubiti strpljenja s tim tvojim ispadima!" "Maje li, vrae jedan, moji ispadi te ne uzbuuju, ha?" Marcusu je za jednu veer bilo dosta igre, te vie nije imao strpljenja za jo jedno natezanje s Annie. "Sluaj me, kravo jedna!!! Nemam vremena za tvoje jadikovanje, pa u ti stoga samo rei da sutra odlazimo." Nakon stoje to rekao, okrenuo se i otiao, a Annie jc ostala zateena, ali ne i iznenaena. "Sutra odlazimo! Pa to onda, kao da zato nisi imao vremena da malo bude sa mnom." Annie se satno nasmije na svoje glasno razmiljanje i ode u svoje sklonite na poinak.

Sljedee veeri Annie se probudila i krenula u prizemlje vile, ali prvo se zaustavi da pogleda u Marcusov leaj. Njega, naravno, nije bilo tamo, pa stoga krene svojim putem. Prvo je zatekla Carlosa kojeg je odmah zaustavila: "Carlose, stani!" "Trebate me?" "Ma ne ba. Oprosti mi zbog onog od juer. Zna, bila sam jako ljuta i, priznajem, prava gadura." "Annie, ja vam zbi..." "Pusti, Carlose, odlazimo i samo sam htjela da to raistimo prije nego se ponovno vidimo, OK?" "Svakako. Sretan put vam elim." "Hvala ti. On me eka?" "Da." Stigavi u sobu, zatekla je Marcusa kako telefonira i to joj je bilo udno za vidjeti, jer ga nikada prije nije zatekla kako razgovara s nekim preko ice. "Ah stigla si, bilo je i vrijeme. Limuzina nas eka, pa stoga se dobro najedi jer nas eka dalek put." "OK, veera je u drugoj sobi?" "Da." Annie je otila vrlo smireno, bez ikakvih primjedbi i, to je najvanije, bez ikakvih dodatnih pitanja, to je Marcusu bilo vrlo udno. Nato ude Carlos da se oprosti s njim i da mu kae daje sve spremno za njihov odlazak. "Carlose, Annie te nita nije ispitivala?" "Ne, gospodine, samo mi se ispriala i pitala za vas." "Ah. No dobro, onda zbogom, Carlose, i do skorog vienja." "Do vienja i uvajte se." "Uvijek, Carlose." Marcus se oprostio sa svim svojim ljudima, jer je veoma drao do svih njih. Nije ba oboavao ljude, ali ovi su bili njegovi i zato ih je volio. Annie je izala iz sobe vrlo zadovoljna i sita te mu se obratila sa smijekom: "Ljubavi, samo jedno pitanje?" "Da?" "Hoemo li biti zajedno u lijesu?" "Zar to eli?" "Da li ti eli?" "Bilo bi mi drago da te imam uz sebe." "U redu onda, hoemo li?" "Svakako, ljubljena." Zajedno su otili, drei se za ruke kao pravi zaljubljeni par.

im su uli u limuzinu, krenuli su. Vozili su sc kojih sat vremena i konano zaustavili, ali Annie i Marcus nisu progovorili ni rijei, samo su dijelili poglede. Limuzina ih je odvezla do aerodroma na kojem ih je ekala neka vrlo elegantno odjevena osoba. Pozdravili su se i krenuli prema avionu koji ih je ekao. "Sve je spremno za vas i gospodu, ba kako ste traili." "Hvala lijepa, Alexander, i do skore suradnje." "Takoer, Marcuse, i ugodno putovanje." Annie je sve to vrijeme promatrala i utjela bez ikakvog upletanja i nakon to su uli u avion, Marcus vie nije mogao izdrati njezinu utnju. "No dobro, stoje s tobom, samo uti?" "I to tebi smeta, najdrai?" "Ne, ali obino stalno neto zanovijeta." "Ah da. Budi bez brige, nije mi nita, samo se polako prilagodavam sebi i pokuavam saznati neke stvari, a da te ne moram stalno ispitivati." "A, znai, slui se mislima." "Jap!" "Sjajno, i da li ima rezultata?" "Ima, ima." "A, onda je to u redu." "Naravno daje u redu, ali sada u ti neto rei, zapravo zapovjedit u ti, OK?" "Pa moe, ako nije neto to ne mogu uiniti." "Vjeruj mi, izvest e to sjajno." "A..." Marcus joj pride, poljubi joj ruku i povede ju u lijes, gdje su veinu vremena proveli budni u vruim zagrljajima i krvavim poljupcima. Bilo je oko sedam sati naveer kada su sletjeli na jedan europski aerodrom. Marcus joj kavalirski prui ruku i pomogne joj sii. "Pogledaj ovo nebo, dobro ga pogledaj. Vidi li razliku, osjea liju?" Annie zadivljeno pogleda tamnoplavo nebo stare Europe i to ju neopisivo uzbudi. Divila se osjeajui neopisivu ljepotu davno ve zaboravljenu, jer njene vampirske oi vide i ono nezamislivo, i osjeaju tim praiskonskim ulom, to je Marcusu tako dobro poznato. Uzrok je, naravno, on. On joj je brat, prijatelj, ljubavnik i prije svega otac, njen velianstveni stvoritelj. Marcus je bio potpuno ispunjen i osjeao se kao daje ponovno roen u svome starome kraju, svome gotovo zaboravljenom rodnom Beu. Smijeio se, dizao ruke prema tamnoplavom nebu osutom sjajnim zvijezdama. Annie ga pogleda i shvati: "Ti si ponovno roen, ba kao davno prije?!"

Marcus se ne osvrne na njezine rijei, nego joj dade znak da sjedne u limuzinu koja e ih odvesti u nonu ljepotu prekrasnoga grada. Dok su se vozili gradskim ulicama, divljenju nikada kraja. Oni su ti koji moda jedini cijene to to vide i s pravom im je dan taj mrani dar, koji ima i svoju bistru i svijetlu stranu. A Annie je napokon potpuno shvatila to znai biti vampir, i stoje u stvari dobila time to joj je stvoritelj podario svoju staru, profinjenu krv. Stigavi u hotel s pet zvjezdica, bili su odmah veoma ljubazno primljeni, jer Marcus im je bio najstariji i najcjenjeniji gost. Svi su mu bili na usluzi i dijelili potovanje kako prema njemu tako i prema Annie. A tek apartman! Bio je to najljepi i najvei apartman u hotelu, i uvijek spreman za cijenjenog gosta. Zauzimao je cijeli najgornji kat, a bio je ureen u stilu nekadanjeg starog i bogatog Bea. Vrh hotela bio je velianstven, jedan dio bio jc klasian, sa obnovljenim starim zidovima i velikim balkonom, dokje drugi bio potpuno ostakljen i iz njega se pruao pogled na cijeli Be. Zvjezdano nebo obrubljivalo je itav strop, poput sjajnih dijamanata na crnom barunu. Annie nije mogla vjerovati u to to vidi i uope, gdje se nalazi, pa ipak, sve je bilo stvarno. Poela je skakati i vrtjeti se u krug po toj velianstvenoj prostoriji s prekrasnim pogledom, osutoj vjenom tamom za dvoje krvavih ljubavnika. "Onda, ljepotice, svia li ti se moj stari svijet i sva ta rasko koju posjedujem?" "Da li mi se svia?! Pogreno pitanje, dragi moj, ne da mi se svia, nego me potpuno opinio i na prvi pogled osvojio." "Drago mije to dijelimo miljenje, a nadam se i osjeaje." "Naravno da ih dijelimo jer, Marcuse, ti bi trebao shvaati da smo mi jedno, jo od onog dana kada si mi podario tu svoju velianstvenu krv. I zato osjeam ono to i ti i znam da pripadam kako tebi, tako i svemu tvome." "Znao sam da nisam pogrijeio uinivi te svojom vjenom druicom." Annie mu se priblii i poljubi ga, a joj on uzvrati te pogleda prema gradu. "Jo nije kasno. Mlada damo, da li ste za jednu nonu etnju i moda neku slatku veeru?" "To nikako ne bih mogla odbiti. to jo ekamo?!"

Istina, no je bila jo uvijek mlada i kao stvorena za njih. Ludo su se zabavljali u toj dugoj etnji prekrasnim Beom, a svoju ljubav nisu nimalo skrivali iako je moda njihovo ponaanje bilo i dosta nepristupano, pa ak i u trenucima sramotno, ali tko se uope obazire na svijet dvoje ljubavnika, mogu mu se samo diviti. Marcus je bio vie nego zadovoljan, bio je dosta priljiv za vampira i rado jc uputio Annie u svoj nekadanji ivot, obiaje i ponaanje pravog bekog plemia. Dok su tako etali, Marcus se odjednom zaustavi pred vilom u najbogatijem dijelu Bea i pozvoni na vrata, iznenadivi Annie: "Marcuse, to izvodi, pa neemo valjda ui?" "Dodi, vidjet e da e nas doekati rairenih ruku." Annie ga samo sumnjiavo pogleda i prihvati poziv. Velika vrata se otvorie i domaini ih prime s velikim oduevljenjem. Jedna mlada i veoma lijepa djevojka je dotrala do Marcusa im gaje ugledala i zagrlila ga, a da i ne spominjem da gaje strastno poljubila, to sc Annie nije nimalo svidjelo. Odmah je zakljuila da joj se ta mlada i bogata djevojura ne svia, ba kao ni Annie njoj. Dok ih je Marcus upoznavao, dijelile su prkosne poglede i nisu bile nimalo oduevljene upoznavanjem. Marcus je odmah to primijetio, ali samo se podrugljivo nasmijao i dobacio Annie: "Nemoj nita pokuavati s njom." "Ja?! To bih ja mogla rei tebi, izdajnice." Vie nisu nita govorili, samo su slijedili djevojku koja ih je vodila u sljedeu prostoriju, veliku i raskono namjetenu. U toj prostranoj sobi bilo je jo ljudi koji su poznavali Marcusa i to, ini se, vrlo dobro, no neke je upoznao tek te veeri. Annie se brzo uklopila u tu bogatu rulju i vjeto ih je obraivala, pogotovo muki dio, dok je Marcus s druge strane sobe opinjavao enski svijet. Oboje su bili neodoljivi zavodnici i nije im uope bilo teko zavesti nekoga od tih ljudi ili im se barem svidjeti. Marcus je na taj nain i stekao mnoge bogate prijatelje, koji su mu praktiki jeli iz ruku jer su ga apsolutno oboavali, a Annie se nije ni trebala previe truditi oko njih, jer tko je bio Marcusov prijatelj, bio je i njihov. Ali opet, da stvar ne bude jednostavna i laka, bila je tu ta djevojka imenom Matilda, koja ih je doekala i koja je sada bila na meti Annie, koja se trudila da joj bude to vie u blizini i da sazna kakve veze ona ima s Marcusom odnosno kakve su joj namjere. Znala je da sigurno nisu nikada bili ljubavnici jer bi je

on ubio ili barem odvukao na svoju stranu, ali ono to je uspjela proitati iz njene glave bilo je da Matilda pati za Marcusovim tijelom i duom i da zna daje on vampir, kao i ostali u toj kui. Nije se previe zamarala time to svi znaju tko je Marcus i tko je ona, ve je bila ljubomorna na Matildu i pomalo ljuta na Marcusa to joj nije nita rekao. Veer je bila veoma iva i vesela i svi su se ludo zabavljali sve do kasno u no, dok Marcus i Annie nisu morali krenuti u svoje skromne odaje na vrhu hotela. Oprostili su se od ostalih i otili, ali prije negoli su krenuli, Matilda je pozvala Marcusa na stranu i odvela ga na kat, to je vrlo uzrujalo Annie, no ubrzo je siao, poljubio Matildu i oprostio se. Natrag nisu morali ii pjeice jer ih je ekao prijevoz koji im je osigurala Matilda. Oboje su utjeli i Marcus je znao da se Annie sada opet duri, ali njega je to jednostavno zabavljalo i svialo mu se to jc Annie uspio uiniti ljubomornom. To mu je bio samo dokaz da ga beskrajno voli. Voza ih jc ostavio u blizini hotela. "Molit u te lijepo, zato si mu rekao da nas tu ostavi?" "Zar nisi ogladnjela, mila?" "Sasvim je normalno da jesam, ali mislim da smo to mogli ve odavna obaviti da se nisi toliko ulizivao onoj namigui Matildi." "Ah to volim kad se ljuti! Zna, mislim da bi mi bilo dosadno da samo uti, stoga se ne mogu poaliti. Ba te volim takvu ratobornu." "Ma nemoj mi rei! to ti Matilda nije dovoljno ratoborna, ha?!" "Annie, ljubljena, poslije o tome, sada nas eka posao." To je bila njegova zadnja, te su krenuli niz ulicu iza ugla gdje su imali rtava na izbor. Annie je odmah vidjela da je to ulica puna prostitutki koje su ekale muterije i tako zaraivale za svoj bijedni ivot. Ili su od jedne do druge, sve dok se nisu zaustavili i izabrali dvije mlade djevojke koje su poveli u hotel gdje e iz njih isisati svu njihovu ivotnu silu. Djevojke su bile oparane apartmanom na vrhu. Nisu se uope upitale zato dvoje ljubavnika uzimaju dvije prostitutke da bi se zabavljali. Mislile su vjerojatno da vole grupni seks, da se vole maziti s drugima i iskuavati nova tijela, ali bile su u krivu. Marcus je otiao s jednom djevojkom u sobu, dok je Annie ostala s drugom u staklenom dijelu. Pribliila se djevojci i poela je dodirivati, zatim se udaljila od nje i sjela u naslonja te joj rekla da skine svu odjeu sa sebe. Djevojka joj je istog

trena udovoljila, na stoje Annie samo obliznula usne vidjevi tako lijepo mlado tijelo koje joj je potpuno na raspolaganju. Ustala je i prila djevojci te joj stala ljubiti grudi i mrsiti kosu sve snanije i strastvenije. Djevojka se sada ve uplaila te ju je zamolila da malo popusti, ali Annie kao da ju nije ula ili nije eljela uti. Kad je djevojka primijetila krv na svojim grudima, poela je vritati i zapomagati, a Annie ju je naglo uhvatila za vrat i poljubila u usta kako bi ju dokrajila. Zatim ispusti djevojku iz ruku i obrie usta, a nato zauje iza sebe pljesak i smijeh. Naravno, bio je to Marcus koji je itavo vrijeme promatrao tu krvavu orgiju. "Apsolutno sjajno, Annie! Sjajno!" "A da? Pa zna se tko je najbolji ljubavnik, zar ne, ljubavi? A ti si me itavo vrijeme promatrao! Uostalom, gdje ti je ona slatka kurvica, zar siju odmah smaknuo?" "Nije bila ba neto previe zanimljiva. Tebe je vrijedilo gledati kako uiva u onoj jadnoj glupai." "A. Dobro, kako god... A sad mi reci, kako emo se rijeiti tih jadnica?" "Jednostavno, pozvat emo istae." "O, i njih ima?" "Naravno." Annie napravi neki smijean pokret i skine zakrvavljenu odjeu sa sebe te krene u kupaonicu oprati se. "Nee me pozvati?" "Mislim da mi je bilo dosta strasti za veeras. Slatki snovi, ljubljeni." Dok je prolazila pokraj sobe u kojoj je bio Marcus s djevojkom, zaviri unutra i nasmije se: "Zar si je morao tako rasparati? Zbilja nema ukusa, dragi moj." "to da ti kaem, nije bila vrijedna moga truda." "Pa si joj morao nanijeti bol, ha?" "Ah da, bol... Bol, bol i samo bol..." "Oh, ti i tvoja filozofija, mislim da u te ostaviti s tom jadnom prozom. Ciao, dragi." Marcus se nije obazirao na nju nego se zagledao u divan prizor Bea u noi i razmiljao, tko zna o emu. Na povratku je zatekao svoj lijes prazan, to gaje razoaralo jer je oekivao da e se priviti uz Annie i ostati tako do sljedee veeri. Stoga je probao otvoriti Annien lijes, ali bio je dobro zatvoren, tako da nije mogao do svoje ljubljene, to ga je jo vie razljutilo. Zatim zalupi vratima i nestane.

Annie se te veeri probudila vrlo rano, puna oekivanja i uzbuenja. Jedva je ekala da istrai taj drugi svijet, za nju posve nov. Oduvijek je eljela otii u Europu bez ikakvih obaveza i rokova do kojih se mora vratiti. Uvijek je morala uriti i davati intervjue jer je sve bilo vezano uz posao, a ne zabavu. Ovo je bilo ispunjenje njezinih snova. Nije bilo vano to je i tko je, ona moe sve to eli, jer novac nije u pitanju, ve taj mrani dar slobode. I tako je ustala, uredila se i krenula u ophodnju da se prvo najede, a onda ludo zabavi. Sila je u predvorje hotela gdje su je svi ljubazno pozdravili. S nekima je ak malo i popriala, raspitujui se gdje se moe opustiti i dobro provesti te krenula starim ulicama drevnog Bea, divei se njegovim vizurama, prema oblinjem Blues Clubu. Naravno, nije bila nikakva tajna daje Annie apsolutno oboavala bluz, jedino je moda bilo malo udno da jedan vampir slua bluz i uiva u njemu, no s druge strane, nitko nije znao da je ona vampir. Klub ju je definitivno oduevio, zabavljala se kao nikada do sada i uope nije osjeala umor, to ju je podsjetilo da vie nije ovjek, ali to ionako nije bilo vano. Upoznala je neke osobe i veoma su joj se svidjele kao i ona njima, te su se dogovorili da e se nai i sljedee veeri. Annie je ve osjeala prilinu glad, zato ode iz kluba s osjeajem smirenosti i eljom za ponovnim susretom s novim prijateljima. Odluila se malo proetati i izabrati neku mladu i svjeu rtvu. Konanoju ugleda.: Bila je to djevojka, mogla je imati jedva osamnaest. Annie se malo saalila nad njom, ali glad i vampirski nagon su nadvladali. Djevojka je nakon nekog vremena opazila daju Annie prati, te se zaustavi i obrati joj se: "Oprostite, zato me pratite?" Annie joj ne odgovori nita, samo ju je promatrala i kada je djevojka htjela jo neto rei, upotrijebila je svoju brzinu i vrsto uhvatila djevojku te ju odvukla u mranu ulicu. Djevojka je bila prestravljena izrazom Anniena lica i onim velikim zubima, stoga joj Annie ree da se opusti jer ju eka daleko putovanje i zavri zauvijek s njezinim ivotom. Zadovoljna i sita krene natrag u hotel, jer se zora bliila i poela je osjeati umor. Te veeri nije se nijednom sjetila Marcusa, ni dogaaja od prole veeri, nije se ak ni pitala gdje je bio, budui da ga nije zatekla u sobi ni vidjela itavo to vrijeme. Prije nego je ula u sobu, ula je Beethovenovu 6. simfoniju kako odjekuje prostorom. Sve je bilo u

potpunom mraku, a Marcusa nije odmah vidjela, ali je osjetila njegovu prisutnost. No jo je netko bio tamo, i to nije mogao biti obian ovjek, jer je imala skoro isti osjeaj kao kod Marcusa, tek neznatno drugaiji. Odlui upaliti svjetla i dok je to inila netko ili neto je projurilo kraj nje poput vjetra. Tada je ugledala Marcusa kako stoji na vratima jedne sobe i gleda je. Nije nita rekao, niti je napravio bilo kakav pokret, samo je stajao tamo, potpuno odsutan, kao prava slika mrtvog ovjeka ili neega to lii na ovjeka. Annie krene prema njemu, jer ju je to njegovo ponaanje poelo zabrinjavati i smetati. "Stani!" ree joj konano, ali s nekim bijesom i patnjom u glasu. Annie krene ponovno, ovaj put oprezno. "Rekao sam, stani!" "Marcuse, to ti je?" Ali on je opet ostao nijem. "OK, maca popapala jezik, ha?" I dalje nita, samo je stajao naslonjen na zid, buljei u nju kao da e je tog asa ubiti. "Marcuse, to sada izvodi? Reci neto, nemoj utjeti!" Tada neto promrmlja, poalje joj poljubac i nestane iza zatvorenih vrata. "Pa zbilja mi nije jasno to mu je. No dobro, ionako je ve kasno, neu se sada s njim natezati." I ode na poinak. Annie opet ustane ranije, jer se ve nauila buditi ranije, a imala je i zato. Nova sredina potpuno joj je odgovarala. Prije nego je izala odluila je zaviriti u onu sobu u koju se zatvorio Marcus. Soba kao soba, nita nije bilo udno, osim nepospremljena kreveta i par kapi krvi na jastucima. Iznenadila ju je ta krv i nagli osjeaj ljubomore. Nije si to istog trena mogla objasniti. Polako se smirila i sada je mogla osjetiti daje netko bio ovdje s njim, blagi miris nepoznata parfema i ponovno zbunjujuu navalu bijesa i ljubomore. Jo se malo ogledala po sobi i tada svojim otrim okom spazi na podu neto blistavo. Podigla je to i vidjela prelijepu narukvicu s blistavim kameniima, vjerojatno smaragdima, k tomu dosta staru, to se moglo vidjeti po nainu na koji je bila izraena. Uzela ju je, stavila je na svoju ruku i otila u klub. Malo je kasnila i njezini novi prijatelji mislili su da nee doi. Opet su se lijepo zabavili i ostali dosta dugo, sve dok joj mladi imenom Michael nije predloio da svrati k njemu na kavu s ostalom ruljom. Annie je bez

razmiljanja prihvatila poziv i otila s njima. Tamo je dosta dugo ostala i ve je bilo vrijeme da krene, ali nikako joj se nije dalo ii. Tada ju iznenadi Michaelovo pitanje: "Annie, nemoj se uvrijediti, ali da li si ti vampir?" Annie je ostala zateena: "to?" "Znam da ti je to udno, i ne znam kako da ti objasnim, ali dosta si blijeda, a primijetio sam da uope ne pije narueno pie i uvijek odlazi pred zoru." "I stoga si zakljuio da sam vampir?" "Nemoj se ljutiti, ali ja sam fanatik takvih stvari i zbilja bi bilo kul da si ti neto takvo." "A da?" "Pa da, to bi bilo sjajno, mogli bismo zajedno svata raditi." "Sto to, na primjer?" "Ovaj, ne znam, svata." Annie tada shvati sve i uhvati je nagli bijes: "To ti je rekao on, je li? Misli da sve to nema svoju cijenu, ha? Zar se ne boji da u te ubiti? Ili ti je moda rekao da se neu usuditi?" "Ali kako ti zna sve te stvari'?" "A joj, dragi moj Michaele, tako si mlad i tako glup! Ti si mu posluio kao igraka, onako zaluen svojim fantazijama i to to ti je obeao, bio je samo vrhunac, jer on je znao to u ja uiniti. I, Michaele, vjeruj mi, jedino je tu imao pravo." "Znai, nee me povesti sa sobom? Ali ti si mu samo da mu proe vrijeme! I ti si isto bila zaluena time kao i ja." "Krivo, krivo, on je samo malo ljubomoran, zna. I zna to jo?" Mladi ju je samo gledao, razoaran i prevaren. "Ne zna, je li? Zna, ja sam krenula jer sam postala gladna i nisam ti htjela nita, samo sam se htjela malo druiti sa svima vama, a ti si morao sve upropastiti. I sada, dragi moj glupavi djeae, ja u ti biti zadnje to e vidjeti." "Ja ne razumijem?" "A ne, pa daj da ti onda pokaem, ha?" Annie svom snagom udari u njegova prsa i iupa mu srce. I zadnje to je jadnik vidio bila je zaista ona, ali barem je mogao vidjeti i kako izgleda njegovo vlastito srce.

Annie je bila pogoena navalom osjeaja, razoarana i povrijeena to Marcus nema povjerenja u nju i to se uplee u njezine stvari i odnose s drugima. Kukin sin] ponavljala je u sebi itavo vrijeme, ne gledajui kamo ide, ali nekako je uspjela stii do onog hotelskog vrha. To je trebalo biti ostvarenje velikog sna za nju i onog groznog kukinog sina, a sada? Sada je to sve postalo nepodnoljivo i zaguujue za nju samu. Ni u svojem prijanjem ivotu nije nikada voljela takve situacije ni provokacije, pa nee ni sada. Stoga je puna bijesa ila na onaj, sada joj grozan vrh. U trenu je stigla do vrata, a da nije primijetila da je uope i prola kroz predvorje i nije znala je li ila liftom ili stepenicama, samo se odjednom nala gore, pred svojim ciljem. Naglo je otvorila vrata i, zauujue, iznenada postala veoma smirena. Spazila je Marcusa kako gleda kroz veliko staklo. Na njen upad naglo se okrenuo. No on nije bio sam i to ju je ponovno okiralo i razbjesnilo, ali ipak je uspjela ostati mirna jer, napokon, to i prilii jednom vampiru u ovakvim situacijama, kada stvari pomalo izmaknu kontroli. Taj netko je bila ona, znala je to, iako ju nikada nije vidjela. Osjetila je to one veeri kada je zatekla Marcusa u udnom stanju, a neto je projurilo kraj nje. Tako ju je ponovno i sada osjeala, ali bilo je tu neeg vrlo udnog. Kada ju je napokon malo bolje I smirenije pogledala, njezina blizina ju je umirila, kao da gleda u neto boansko i tako milo. Taj je trenutak najvie zbunio Annie. Stajala je s nekim nejasnim oekivanjem i tada je ona napokon progovorila, a glas joj je bio toliko divan: "Potovanje, draga moja, ja sam Valerija." "Ti?" Annie je bila sva zbunjena i nije znala to da kae. "Polako, samo polako, ja nisam ovdje da ti budem neprijatelj. Ja sam ovdje da ti budem prijateljica, sestra, sve to poeli. Samo polako i sve e se razjasniti." Annie je u tom trenu postala jo zbunjenija, pogledavajui upitno Marcusa i ekajui na bilo kakvo objanjenje. "Ja nisam tvoj stvoritelj, stoga ti mogu itati misli. Moe i ti meni. Samo pokuaj i uvjerit e se." "Ali tko si ti, ne shvaam? I zato on uti, nita mi nije rekao o tebi?" Valerija blago pogleda Marcusa i nasmije se. "Marcus? Pa on je samo zaljubljen, izgubljen vampir i to je sve. Ne mora se brinuti, smirit e se on."

Annie se sada osjeala puno bolje, tako daje mogla vladati situacijom i upotrijebiti svoju snalaljivost. "No dobro, Valerija, ali ja jo uvijek ekam odgovor na postavljeno pitanje?" "U redu, svakako, sve e se objasniti, ali mislim da bi bilo najbolje kada bi ti on sve detaljno ispriao, iako svi znamo da ne voli previe avrljati i objanjavati. A mi emo se ve vidjeti, Annie, i nadam se da emo se dobro slagati. O, i umalo zaboravih to to ima na ruci." Annie se sjeti da na ruci ima narukvicu koju je nala na podu te je pogleda. "Mislim da pripada meni, zna, imam je od davnina. Stara batina, zna kako je to, kao da ima svoju omiljenu dekicu, zar ne? Ha-ha-ha!!!" "Bez brige, nemam kugu!" "Ah, ti si sjajna. Zna to?" Annie je upitno pogleda, pomalo izazivaki. "Ostavi je za sada, ba ti dobro stoji. Vratit e mije ve. Ciao, mila, i ti, ljubljeni." I ode. Annie se nasmije, odahne s nekakvim olakanjem i sjedne u naslonja. "Pa ljubljeni, objanjenje? Mislim, za sve, poevi od nje?" "Dobro, ali ja sam ipak razoaran tobom." "Razoaran?" upita ga Annie i to ju na trenutak zbuni, ali se sjeti zbog ega je tako. "Sluaj Marcuse, razoaran si zato to oekuje da te sluam i da sam uvijek s tobom i, naravno, da se ne ljutim na tvoje ispade i te tvoje gnusne igrice, je 1' tako? Ali, Marcuse, mili moj, ti si znao kakva sam bila i kakva jesam i da neu biti tvoj rob." "To nisam nikada traio od tebe!" "Ne, nisi, ali to onda oekuje od mene? Ja ne mogu biti sve to ti zamisli i raditi sve to ti eli. To jednostavno nisam ja, Marcuse, shvaa?" "Mislim da u morati poraditi na tvojoj neobuzdanoj osobnosti." "OK, vrijedi. Nego, kakvo ti je to ponaanje u zadnje vrijeme i tko je zapravo Valerija? O, i prije negoli mi to kae, reci mi prvo stoje bilo izmeu tebe i nje sino?" "No dobro, a to ti misli?" "Ne, mili, to ja tebe pitam. I bez laganja, grozno je kada vampir vampiru lae."

"Kako bi reagirala kada bih ti rekao daje bila u mome zagrljaju, postelji i da jo osjeam nju i njen miris i taj boanstveni okus njene krvi? Reci mi, ljubljena, reci?" "Rekla bih da mi vampiri moemo svata podnijeti i da ne bismo smjeli biti ljubomorni, ali ja to ne mogu. Ti si me prevario i lagao kada si rekao da me voli." "Ne, Annie, nisam lagao! To nikada!" "A ne?! Kako onda to objanjava, zar sam ti ve dojadila?" "Ne, Annie, ja te volim i uvijek u te voljeti, pa ak i vie od nje." "Od nje? Ti nju voli?" "Ne kao tebe, nju potujem i oboavam, ali na drugi nain, kao sestru." "Dobrog li pokazivanja sestrinstva!" "Ona mije majka, sestra, nekada davno ljubavnica i moj stvoritelj." "Stvoritelj! O Marcuse, zato mi nisi nita rekao?! Barem neto? " "Nisam mislio da e se pojaviti ovdje, da e me nai i daje uope iva." "ekaj malo, ti si pobjegao od nje?" "Tako nekako. Zapravo, htio sam biti sam i stvoriti nekoga za sebe, razumije? Nekoga tko e me voljeti istinski strastno. Jer ona je bila ostvarenje snova, ali nisam imao svoju slobodu i nekoga tko e me voljeti na isti nain kao i ja njega ili nju. I tako sam naao tebe, a nju skoro pa zaboravio." "Ja ne znam to da kaem, ali da li ona zna uzrok tvog odlaska?" "Zna, rastali smo se i udaljili davno prije mog konanog, pravog odlaska." "Koliko dugo se niste vidjeli i kada te uope stvorila? Koliko je stara i, napokon, koliko si ti star?" Marcus se nasmije toj nagloj bujici Annienih pitanja i njezinoj radoznalosti. "Polako, Annie. Nismo se vidjeli petsto i neto sitno godina." "Vau!!!" "Ona je stara, ne znam tono, preko dvije tisue godina, ali mene je stvorila prije tono sedamsto pedeset pet godina. Bilo smo nerazdvojni, divio sam joj se i uio od nje svaki pokret, rije, strast pa i svaku manu koju je ona imala.. Ona je stvoreno boanstvo, puna plemenitosti i potovanja prema drugima, pa ak i prema svojim rtvama, ali ja nisam mogao vie biti u njenoj sjeni, morao sam otii. I tako sam traio nekoga posebnog za sebe stoljeima, sve dok nisam naao tebe. A ona

slabost, ne moe ni zamisliti koliko se kajem zbog nje. To je satno dokaz da nemam potovanja prema tebi i da sam luaki ljubomoran i da te ne mogu ni s kime dijeliti." "Marcuse, ti me ne mora ni s kim dijeliti, ti si se sam udaljio. Mora prihvatiti neke stvari kao to i ja moram prihvatiti neke kod tebe, ali nemojmo zato biti takvi kao sada. Volimo se, oduzimajmo ivote zajedno i slavimo svaki zajedniki trenutak. Znam, mi smo vjeni, ali neemo biti budemo li se mrzili i prkosili jedno drugomu zbog svake sitnice i, stoje najvanije, bili ljubomorni na te jadne i prljave ljude. Oni su ovdje da nas zabavljaju, da se mi zabavljamo s njima i da nam budu hrana, izvor velianstvene i ukusne crvene tekuine. Krv, Marcuse, i sve za krv!" "Za krv, Annie!" Okrenue se jedan prema drugome i spojie usnice da ih to jae zakrvare. Da, istina je, Valerija je bila ovdje i moda je Marcus trebao Annie rei istinu 0 sebi i svojoj stvoriteljici: to su nekada davno bili, to su stvorili, to su sve proli i ono najvanije, zato su se rastali i na koji nain. Razlog njihova rastanka 1 uasne prijetnje tada izreene. Prijetnje koje e se barem pokuati ostvariti, bio Marcus toga svjestan ili ne. Je li uope slutio to boanstvena Valerija smjera i kakvu osvetu kuje? Naravno, Marcus je znao da Valerija nije ovdje samo da bi bila blizu njega i druila se s Annie, ona je ovdje s razlogom. A taj razlog bi mogao biti koban za neke. Za koga, to emo saznati i moda ak uspjeti sprijeiti, samo kada bi se Marcus sjetio to mu je Valerija obeala na njegovu odlasku, samo kada bi malo razmislio o onoj tako davnoj noi, potisnutoj i zaboravljenoj, koju toliko eli izbrisati iz svoga sjeanja. Vrijeme je polako odmicalo i inilo se daje sve u najboljem redu. Svaa vie nije bilo, kao ni mrnje ni stalnih prepirki i prkoenja. I Marcus je bio zadovoljan, usamljen kao i svi vampiri, ali dijelei usamljenost sa svojom prekrasnom Annie. Bio je tu i tamo malo potiten i zamiljen, ali nije se previe obazirao na svoje slutnje i moda bi jo sve bilo u redu da Annie nije stalno spominjala Va1 eri ju i da nije imala elju daje posjeti i bolje se upozna s njom. "Zato tc toliko zanima?" "Kako, zato? Zar ne razumije, ona je neto novo i zanimljivo za mene. I sam si rekao koliko je posebna i boanstvena." "Da, jesam, i, iskreno,

da barem nisam." "Ponekad mi zbilja nisi sasvim jasan!" "Zar bih trebao biti?!" "Nije vano. Ali, zna, menije ve pomalo dosadno, da odemo do Valerije?" "Ne!" Marcus se naglo smrai i uozbilji. "OK, vidim da je situacija postala pomalo osjetljiva, pa stoga odoh ja malo plait okolno stanovnitvo." "Stani malo!!!" Marcus se sada fakat poteno izderao. "OK, tima. Idemo onda zajedno?" Annie se malo namrti, ali ne shvati situaciju ozbiljno te nastavi sa svojim nimalo vampirskim stilom. "Rekao sam ti da ne idemo i kraj prie, stoga sjedni i uti malo, jer u suprotnome u dobiti glavobolju zbog tebe i tvog toliko ljudskog usranog ponaanja." "Ma sjajno, evo nas opet!" Marcus naglo ustane i pone s prodikom: "Zar ti ja nisam dovoljan, ne svia ti se ovdje? Zar sam dosadan, nedovoljno ljudski? Zar nema samo rasko i izobilje i nikakvih problema? Uz mene nikada nee biti sama, naputena i jadna, nikada nee morati ivjeti i jesti kao neko prokleto ofucano pseto. Jer, napokon, to smo mi negoli prokleti olo, ali olo koji zna uivati u onome to ima i koji zna iskoristiti sve to mu se nudi. I zato sada samo uti?!" "Ne znam, umjesto da se veseli sa mnom i bude kako treba, ti si svakim danom sve gori i ogoreniji!" "Ja, ogoren?! Ma, molim te!" "Marcuse, da li si ti siguran da si naao ono to si traio tolike silne godine?" A joj, koji je to tek krivi potez bio, kojeg li promaaja! Pogodila ga je ravno u ivac, nezamislivo, a toga ni sama nije bila svjesna. "Molit u te da mi se ovog asa izgubi ispred oiju, ako ti je do ivota!!!" "Marcuse, a da mo..." "Annie!!!" Annie je uvidjela da se ne ali, te izleti van puna ljutnje. "Gad jedan, zar me je morao izbaciti van?! E pa vidjet e on kako e ubudue meni nareivati! Gad!!! Uh!!!" Bila je ljuta i nije razmiljala. Setala je malo gradom, koketirala sa svakime tko bi joj posvetio malo vie panje i tako se nala na putu za

vilu Blancu. Nikada nije bila tamo jer je Marcus uporno odbijao posjetiti Valeriju i njezino snobovsko drutvo, kakvim gaje on smatrao. Ali njoj je sve to bilo zabavno i novo. Ipak je ona bila novonastala vampirica, stara tek neto manje od godinu dana. I tako je stigla u Blancu i primili su je s velikim oduevljenjem. Prvi joj je priao neki Domenico, koji je bio veoma srdaan i zabavan. Znala je im gaje ugledala daje vampir, kao i svi koje e upoznati te veeri. Svi su se nalazili u lijepo ureenoj dvorani, gdje su raspravljali, smijali se, sluali glazbu, pretvarali se da ispijaju pia, puili najfinije cigare, zabavljali se s potencijalnim rtvama. I dok su tako sjedili i uivali, jedna vampirica joj pride, pogladi ju po kosi, sneno ju pogleda i apne joj svojim slatkim udnim naglaskom: "Pogledaj ih, draga, tako su nevini i puni ivota. A tek kad proba taj okus..." Annie ju dobro pogleda i poljubi, to joj ova uzvrati. Vampirica je bila apsolutno prekrasna, duge valovite crvene kose, blagih crta lica i punanih crvenih usana, toliko slatko zamamnih da im nitko nije mogao odoljeti. Prava varka za nepromiljene rtve. Toliko lijepa, zanosna, uspravna dranja i varljiva aneoskog pogleda. Jedno vrijeme su samo promatrale te ljude koji su se sasvim sluajno nali meu ovim gladnim zvijerima, te su krenule u akciju, sluei se svojim zavidnim armom. Dugo su razgovarale sa svakim pomalo, sve dok nisu izabrale i pogostile se. Valerija se nije nigdje predugo zadravala, dolazila je i odlazila. Bila je u blizini i uvijek je voljela popriati sa svima njima, pogotovo s Annie jer ona je sada bila njen novi vampir kojeg treba mnogoemu pouiti i pridobiti potpuno na svoju stranu. O Marcusu nisu uope raspravljale, ali Annie je potajno razmiljala 0 njemu i sanjarila o njegovim dodirima i slatkim poljupcima, koji su joj nedostajali sve vie i vie. To ju je znalo toliko izluivati daje neke od svojih rtava znala podosta unakaziti. "Annie, reci mi neto?" "Da, Valerija?" "Zato ne ode do njega, znam da ti fali?" "Ja sam ta koja je otila, mislim, izbacio me je." "Ali ne i otjerao, Annie."

"Da, znam da sam zbilja kukavica i zasigurno prava izdajica." "Ne, Annie, svi smo mi pomalo izdajice, ali i ti njemu isto nedostaje i pati zbog toga." "Ti si ga vidjela?" "Samo nakratko, neku veer u kazalitu." "Je li bio sam?" "Ne... Ali vidjelo se na njemu daje usamljen i da ga mui to te nema u blizini." "Da? Da li je pitao za mene?" "Ne, ali mora znati da mu njegov ponos to ne dozvoljava." "Ah, taj njegov ponos! Dovraga, Valerija, imam ga i ja!" "O, to znam vraki dobro, Annie!" slatko se nasmije. "Uh, Valerija, pomozi mi! Volim tog gada od vampira, ali ne mogu se tek tako vratiti. Tko zna, moda bi me sada i stvarno izbacio!" "To ne moe znati, ali ako eli biti uz njega..." "Da, znam, samo tko bi sluao sva ta njegova sranja od nareivanja i oekivanja da bude sve kako si on zamisli." "Annie, ja nemam nita protiv da ostane sa mnom. Svi te ovdje vole kao i ti njih, ali mora znati daje Marcus davno odluio da vie nikada nee biti u naoj blizini. On je sada vampir za sebe, svoj vladar i ima svoje sluge i svoje uenike. 1 ti si isto njegov sluga i uenik, ali s posebnim tretmanom." "Valerija! Zao mi je, ali ti si u krivu!" "A kako to, mila?" "Ja mu nisam samo uenik, a jo manje sluga, on me voli i eli, Valerija, oboavana! Ja sam mu na prvome mjestu ljubavnica, pa tek onda sestra i prijateljica." "Oh, oprosti onda. Ako ti je tako on rekao i uvjerio te u to, moda je to i istina." "Valerija, ja te ne shvaam. Znam da ga ti poznaje najvie od svih, ali on mi ne bi lagao tako neto! On me voli, kao i ja njega, Valerija!" "U redu, draga, onda sam ja ta koja lae i krade mu, kako se ti naziva, ljubavnicu. Ups, njegovu druicu!" "Valerija, ja ne kaem da lae, ali ja znam..." Valerija je naglo prekine, ljuta to ga Annie brani. "Ti zna, to?! to, Annie, reci?! On ti jednostavno ne bi lagao, je li?! Meni je lagao kada je otiao, zato ne bi i tebi?!" Annie se toliko uzrujala daje morala istrati iz sobe.

Valeriju nije vidjela sljedeih par noi, znala je da se vjerojatno ljuti na nju, ali nije joj se svidjelo to lako optuuje Marcusa, iako je na samom poetku bila na njegovoj strani. Marcus je bio Annien i samo njen i nikako nije mogao biti ni laljivac ni prevarant. Annie je znala da e se vratiti njemu, samo eka pravu priliku i im ga ugleda morat e zaboraviti taj svoj prokleti ponos. Ubrzo je dola no u kojoj se Marcus pojavio pred vratima vile Blance. Iako je uao u vilu, nije htio ii dalje od predvorja, gdje je ekao Valeriju. "Oh, vidi, vidi, koga to imamo u posjeti. 'Veer, ljubljeni." "Volio bih da me ne zove ljubljenim." "Nekada si to volio, kao i tota drugoga." "Da, da barem nisam, oboavana Valerijo!" "No dobro, Marcuse, pretpostavljam da si doao zbog Annie?" "Ni zbog kog drugog!" "A ako bih ti rekla daje nema ovdje ili da te ne eli vidjeti?" "Ne izazivaj me, Valerija, nisam raspoloen za tvoje igrice!" "A nisi, dragi? Ba teta." Marcus je znao da nee biti lako, ali duboko u sebi je znao da ga Annie eli vidjeti i vratiti mu se. Samo se nadao joj Valerija nije previe napunila glavu glupostima. "Sluaj, ovo nikamo ne vodi." "Istinu si rekao, dragi, ali mislim da bih jo neko vrijeme htjela zadrati Annie za sebe." "Valerija, kuko jedna, odmah mi vrati moje!!!" "Tvoje, dragi?! Nemoj me samo nasmijavati! Annie nikada nije niti e ikada biti potpuno tvoja, jadnice jadan!!! Nee je vidjeti, stoga ti predlaem da se pokupi odavde!!" "Valerija, nemoj da postane grozno, hou vidjeti Annie, pa neka ona odlui hoe li otii ili e ostati ovdje s ostatkom tvog jadnog drutva!" "Jedini koji je jadan ovdje si ti, Marcuse, duo!" Annie je ba prolazila i ula cijeli razgovor, te skupi hrabrosti i pojavi se pred dvoje bijesnih vampira, spremnih da svakog trena skoe jedan na drugoga. "Ja ne mislim daje on jadan, Valerija!" "Oh, Annie, to si ti", Valerija joj se uljudno i smireno obrati, a onda se ponovno bijesno okrene prema Marcusu. "Valerija, Annie ide sa mnom!"

"Samo malo, kuda ti se uri. Neka to ona sama odlui, to kae, Marcuse?" "U redu, neka odlui, ali odmah. Annie, ja odlazim u Amsterdam na neko vrijeme, eli li poi sa mnom?" "Mislim da u Amsterdamu nema ba nekih zanimljivosti!" "Neka to ona odlui!" Annie se trgne na trenutak iz svoje zanesenosti, te potri ravno u Marcusov zagrljaj. "Ah, Annie, kojeg li neukusa, kako se to ponaa? Kao neko dijete, uas! I to te nauio tvoj oboavani uitelj? Veoma loe, draga!" Ali Annie kao daju nije ula, vidjela je samo Marcusovo lijepo lice i njegove oi koje su udjele za njom. Uhvati ga za ruke i poljubi mu usne. "Annie, ovo nije bordel!" vikne Valerija. "Valerija!" "Da, draga?" "Ja odlazim, i zahvaljujem ti se na ugodnom gostoprimstvu." "I to je sve, nee mi rei da e se vratiti kada te opet najuri ili kada nee biti dobra curica, kako on to eli?" "Zbogom, Valerija." "No dobro, zbogom, Marcuse, i, Annie, moja vrata su ti uvijek otvorena." Otili su, a da se nisu nijednom osvrnuli da pogledaju tu prekrasnu vilu kako ostaje za njima i eka da ih ponovno primi rairenih ruku. Za oboje je ovo bila vana pouka, da moraju biti otvoreniji i voljni sasluati jedno drugo, ma u kako se tekoj situaciji nalazili. Znali su da ona skupina nije za njih, oni pripadaju drugome svijetu, vlastitom svijetu elja i snova, oni pripadaju sebi i ne smiju dopustiti da im itko smeta na tome putu. A to se tie Valerije i njezina snobovskog vampirskog drutva, oboje znaju da e ih jo sretati i da sljedei susreti nee biti nimalo ugodni. 10 Amsterdam, tako star, lijep i pomalo previe vampirski. Savreno mjesto za razigrano drutvo nepredvidljivih zubatih klauna. Da, klauna, ali opet, to jc samo jedan od mojih izraza, jer oni su tako dobri glumci, moda i predobri, uzbudljivi i toliko usamljeni da to ni sami nee priznati, stoga uvijek trae neto novo i dovoljno uzbudljivo za njihov ukus, a bogme i okus.

Annie i Marcus su unajmili kuu u jednom od onih nabijenih uskih nizova, to toliko krase Amsterdam. Pravo otkrie za Annie! Nikada nije bila u ovom velikom gradu i uivala je iz noi u no, s Marcusom i bez njega. I uope im nije bilo udno to vie vremena provode odvojeno nego zajedno, nisu se bunili ni jedno ni drugo. A kad bi opet bili skupa, bilo bi im ponovno nezaboravno i divno, uvijek novo iskustvo. rtve su im bili razuzdani snobovi, propali gubitnici i glupi naivci, koji su vjerovali da su ve sve vidjeli i proivjeli, pa zato da onda uope vie i trate vrijeme, bezvezno i potpuno nesvjesno? Darovali su im tako divnu smrt, put u beskraj halucinacija, ali bilo je i onih koji su svojim djelima i ponaanjem zasluili drugaiji pristup, pa su ga stoga i dobili. Kao i prethodne noi, sve je bilo u najljepem sjaju raskoi, pijanevanja i bluda u svakome kutu Ugly kluba, u koji je Annie voljela zalaziti. Marcus nije bio s njom, to i nije bilo vano, jer se Annie zabavljala na sve mogue naine kojih se mogla dosjetiti. Bila je vrlo zloesta curica i ba je plesala sa svojom novom zgodnom rtvom, kada je spazila kako ju promatraju. Stala je mirno u onoj pohotnoj i nemirnoj gomili razliitog mesa i pogledala ravno u njih. Znala je da nisu prvi put ovdje, ali nije se nikada previe obazirala na njih. No ovaj put je bilo drugaije, osjeala ih je i mogla je uti kako ju zovu k sebi. Nakon nekog vremena uzela je kaput i krenula van, gdje su je ekali sa svojim brzim sportskim automobilom. Pozdravili su je i pozvali ju u udoban auto na ludu vonju uskim amsterdamskim ulicama, gdje bi moda mogli ak i loviti. Annie nije nimalo oklijevala, te prihvati poziv i ude u auto. "Haj, Annie, ja sam Nicki, a ovaj ovdje je ludi Donatello." "Ne mogu rei da mi nije drago, a moje ime, uostalom, znate." "Hej, Annie, svia ti se na mali auti?" "Naravno, ali zato va, zar nije samo tvoj, a ne i Nickin?" "Opa, dobro nas ita!" "Ma zar stvarno, nita manje nego vi mene." "Annie, to kae da pokupimo tri cure i odemo u hotel na gozbu?" "Nemam nita protiv." Tako su pokupili tri profinjene prostitutke i odveli ih u hotel, gdje su se svi ludo zabavljali uz smijeh, ples i strasne orgije. "Uh... Mmm, meni su bile veoma ukusne. Tebi, Annie?"

"Ukusne, da, ali danas bi mi ipak lealo neto vrlo mlado i snano." "Pa ti si prava! uje li to, Nicki, mlado i snano?!" "Ti si prava vjetica, Annie!" "A da?!" Donatello joj pride, objesi joj se oko vrata i stade joj aptati na uho: "Zna, Nicki je prava vjetica, zato ti je to rekla. Ti si poput nje, zapravo, skoro ste iste." "A ne, nismo potpuno, ona je psihovampir, a ja nisam." "Aaa, vidim da ti ni to nije promaklo, ali opet, veoma si snana i mona." "Pa, vjerujem da jesam. Ali, drutvo, kasno je i ja nisam sama, pa stoga se zahvaljujem na ludoj noi i, to da kaem, vidimo se!" Donatello i Nicki su se oprostili od nje i zamolili je da im se pridrui jo koji put. Annie je bila zadovoljna, jer je ovo bilo prvi put da se susrela s tako snanim i monim vampirima, koji su usto jako stari. Zapravo, samo Donatello; Nicki ima negdje oko dvije godine, stoje vrlo malo za tako snanu vampiricu. No Donatello je, koliko je Annie mogla zakljuiti, bio vampir s mnogo stoljea na pleima, stoga je njegova stara krv samo pospjeila Nickine moi psihovampira. Isto tako, znala je da mora biti vrlo oprezna s njima. Nije znala zato su joj prili i tako ljubazno je primili u svoj brlog, ali bili su prilino udni i imala je osjeaj da Donatello poznaje Marcusa, samo to nije htio nita govoriti, kao ni ona njegova oboavana sestrica Nicki. Svidjeli su joj se na poseban nain: njihov pristup, dranje, odnos jednog prema drugome i njihovo razuzdano ponaanje, kao da su mladi nadrogirani partijaneri, eljni ludog provoda i mnogo nereda. No nisu uvijek bili takvi i to je snano osjeala. Kakvi su zapravo, to e tek saznati, samo mora sve rei Marcusu. Vjerovala je da e mu tema o novim vampirima biti vrlo zanimljiva. Rei ili ne rei, pitanje je sada? razmiljala je Annie putem do hotela. Da, ba kao i "Biti ili ne biti, that is a...?" Ali ipak, pa dogovorili su se, a usto, ono dvoje bi trebala uzimati ozbiljno, ma koliko se inili neozbiljnima. No Annie je voljela raditi na svoju ruku, a i Marcus joj ionako nije mogao itati misli kao to je to mogao prije njene pretvorbe. Da, da i da! Za promjenu, uinit u neto... Pa. ovaj, no, valjda dobro, rei u Marcusu istinu. Ispriat u mu istinu i nita osim

istine. O, koliko li volim ta parnika sranja! Sjajno! Znai, istina u zamjenu da mi on ispria svoju. Da, tako e biti. Pokvareno, s grimasom smijeka na svom pomalo blijedom, ali ipak veoma lijepom licu, koraala je prema onoj predivnoj nizozemskoj kui. Marcusa je pronala u lijesu kako spokojno spava, te se samo namrti i okrene se da ode do svog leaja. Ali nato ju Marcus vrsto uhvati za ruku: "Kuda, lutalice, tulumarili smo, ha?" "Svakako, dragi moj, no ne mogu rei da mi nisi nedostajao." "A, jesam li?" "Mislim da ti moram neto vano rei." "O, tako mi svetaca u vampira, draga moja, pa ti nosi moje dijete!!!" luaki se nasmije. "Ha-ha-ha, samo se ti zajebavaj sa mnom, moda ti i preutim!" "Ma nemoj, mila, ali ja na kraju ipak sve saznam, itao ti misli ili ne!" "O?! Tako znai!" "Da, tako je, a sad, molit u te da odlui gdje e lei, jer nekako mi propuh ulazi u leaj." Annie se namrti, digne obrvu i zavue se k Marcusu. Ponovno se probudila kad je ve uvelike pao mrak. "No, pa bilo je i vrijeme da ustanete, mlada damo!" "Ah, a tebi to toliko smeta!" "Ne bi se ba reklo, no to je potpuno nevano, vano je ono to e mi rei? Nije li tako?" "Ah to, pa ti se sjea?!" "OK, da ujemo tu priicu, iako sigurno nije neto posebno." "Rugaj se rugaj, ali vidjet emo te nakon prie." "U redu, moda sam i u krivu, ali mislim da sam se za itavu vjenost nasluao pria kao to su tvoje." "Ti misli! Dragi moj oe, ja ionako ne volim prie, ali ova je posebna jer sam sino izgleda upoznala nekog veoma vanog. To jest, njih. I vjeruj mi na rije, nisu medu ivima!" "No dobro, hoe li ve jednom zapoeti?!" "Evo, evo odmah, to se pjeni, rista!" Marcus ju samo pogleda na ovo "rista". Zbilja neobino za njega to to uje, a i za Annie, jednog vampira, to tako neto izgovara. No, Annie je novi vampir iz novoga doba, tako da to ne bi uope trebalo biti udno.

Ispriala mu je sve pojedinosti, pa i njihov sinonji krvavi tulum skoro do zore. A Marcus? Pa Marcus je sluajui priu ostajao ne samo miran, nego bez ikakve reakcije uope! Apsolutno nita! Annie je, naravno, postala ljuta to ga ili ne zanima to to pria ili mu to nije nita nova ili uope ne poznaje Donatella. Ali ipak, ona je proitala Donatella i to ne moe biti istina. Marcusova smirenost kao da nije iv (vrijedi samo za vampire, ne za ljude) izluivala ju je. "Pa ti me uope ne slua?!" "O, sluam ja tebe, sluam, i ne mogu vjerovati da se vratio ovamo." Zamiljeno je gledao u pod dok je izgovarao te rijei. "to? Znai, ti ih ipak pozna?!" "Donatella da, ali tu Nicki ne. Nikad nisam uo za nju, to mu je sigurno neka nova igraka. Ili neto sveto?" "Sveto? Kako to misli?" "To znai da nije obina vampirica, sigurno ima neke vee sposobnosti od obinog vampira." "A da? I je li to dobro ili nije?" "Annie, ne ponaa se dostojno!" "OK, skulirat u se. Valjda s vremenom." "Svejedno. No tebe vjerojatno zanima otkud ja znam Donatella?" "Bingo, srce!" Marcus se samo jo jednom namrti na Anniene nove izraze te zapone svoju priu: "Zapravo, nije to nita posebno, on je bio jedan divan, premda ne i savren vampir u mome vjenom ivotu. Upoznao sam ga, to jest on je mene pronaao nekoliko desetljea nakon to sam otiao od Valerije. Voljeli smo se i bili smo sjajni ljubavnici. Uvijek smo bili zajedno i rijetko smo se kad razdvajali, ali to bi za njega imalo veliko znaenje jer je tada posjeivao svoju djecu, a i traio neto novo i izazovnijc." "Zar nisi rekao da ste bili nerazdvojni? Mislim, zar mu nisi bio dovoljan?" "Donatello je jako star vampir, ali vrlo djetinjast u svojoj vamp irskoj dui. Stoga ga nitko nije mogao potpuno zadovoljiti." "Ops! A mislila sam da ti to jako dobro ide?!" "OK, zanemarit u to. Znai, bio je pustolovan. Previe za jednog vampira, ali jedino gaje to potpuno ispunjavalo. I svaki put kada bi otiao, vraao se prilino uznemiren. Meni je uvijek govorio da sc ne brinem, daje to prolazno. Bio je veoma star i malo previe nervozan. Ali zapravo, to mi jc priznao tek kasnije kada me napustio, on je traio

nekog novog i uzbudljivog, kao to sam ti prije rekao. I nije vano da li e biti muko ili ensko, vano je da ga taj netko nahrani svojim mladim i modernim duhom. Mi vampiri, kao to zna, volimo sve to jc novo i futuristiko, pa tako i Donatello, ali on je znao te stvari bolje od ikoga i sviala mu se budunost puna robota i onih kutija punih svakojakih podataka, a telefon da i ne spominjem. To mu je bila opsesija otkada se prvi put pojavio. Bili smo donekle slini, ali opet toliko razliiti. I tako smo sc razili, svaki je krenuo dalje u potragu za onim neim, i tako sam ja naao tebe, nakon dugog traenja. A po tvome prianju, ini se daje i on uspio u tome." "Fascinirana sam! Nego, kako me je pronaao i zato se obratio meni, a ne tebi?" "Ne bih ti to znao rei, izgleda da emo ga morati pitati." "Da, istina." "Kae da je bio ljubazan prema tebi, kao i ona Nicki?" "Da. zato mije i bilo udno, ali imala sam osjeaj da, koliko god bio ljubazan i pristupaan, izaziva u meni neki strah, ali i spokoj." "Annie, star je i mislim daje to sasvim normalno. On je veoma moan, upravlja sa svime, toliko toga zna, toliko je toga vidio, dotaknuo, probao. Posjeduje stvari koje ti ne moe ni zamisliti, pa tako ima i sebi odane ljude. One prave, od krvi i mesa, kao i neke vampire. On je bog medu vampirima, najstariji, najvei i najmoniji!" "Moniji od Valerije?" "I od nje." "A koliko, zapravo?" "To e ga morati pitati sama, ako e ti htjeti rei. Ali upozorit u te, on nikada do sada nije ispriao neku priu, a da u njoj nema lai, barem malo." "Znai, mogao bi mi lagati?" "Da." "Ali kako onda ti zna sve to, pa i koliko je star?" "Znam samo otprilike, ali mislim da nikada zapravo neu znati pravu istinu. Ne samo ja, nego ni ostali, drugi stari vampiri, njegova djeca, najbolji ljubavnici, nitko!" "Svata! A kakav je kad se razljuti?" "Zar te uope zanima?" "Kako da ne!" "Rei u ti samo ovo: nema nimalo milosti ni prema kome, stoga nemoj da ti bude cilj razljutiti ga, mislim, zbilja razljutiti!"

Prolo je nekoliko noi a da nisu sreli ni Donatella ni Nicki. Marcus je znao da ih ovoga puta nee sresti sluajno, kao to je to bio sluaj s Annie. On e mu doi kad to zaeli, sam ili ne, ali doi e i tu treba biti strpljiv, za razliku od vrlo nestrpljive Annie, koja je to vjeto skrivala, ali ne toliko da Marcus nije uspio primijetiti. Znao je da ona jedva eka da ih ponovno vidi i s njima izvodi ludosti. Annie i Donatello su bili skoro isti, samo to je on veoma star. Ona se svidjela njemu kao i on njoj, ali Marcus je znao, poznavajui Donatella, da mu on ne eli preoteti Annie jer je potovao injenicu da ona ve pripada nekomu, stoga e se joj se samo diviti i uivati u njenoj blizini koliko e moi. Marcus se nije volio previe druiti sa svojom vrstom, ali Donatella mu je uvijek bilo drago vidjeti. Svaki put kada bi se vidjeli, voljeli bi se i ludo zabavljali, ali kada je dolo vrijeme promjene, svaki bi krenuo svojim krvavim putem kamo god ga on vodio. 1 tako je dolo vrijeme da sc ponovno vide. Bio je to susret i pol, vidjeti dva vampira kako se pribliavaju jedan drugomu s onim iljastim osmjesima i rairenih ruku konano padaju u topli prijateljski zagrljaj. Zbilja!!! No to je bila iva istina i kada bi ih ovjek tako promatrao, pomislio bi da su to dva najbolja prijatelja koja se oboavaju i neizmjerno potuju i nitko ne bi posumnjao da neto s njima nije u redu. Ne bi bila udna ni njihova bljedoa, ni dugi nokti, pa ak ni onaj osmijeh pri kojem su vidljivi onjaci, to je naalost neizbjeno, jer ih je veoma teko sakriti, iako su vampiri u tome strunjaci. Druenju nikada kraja, svaka no bila je nezaboravna. etvero vampira hara velikim Amsterdamom, a toga nitko nije svjestan. Dobra ekipa, pomislio bi svatko tko bi ih vidio. Njih etvero, dvojica stari stotine i stotine godina, a druge dvije tek nekoliko mjeseci. No da stvar ne bi bila predosadna, njihovo haranje i ludovanje imalo je posljedica. I to dosta velikih, ak i za jedan Amsterdam. Naime, ubojstva su postala preesta, jer su Annie i Nicki postale malo previe razuzdane i divlje. Svoje potencijalne rtve su voljele muiti na najgrozniji mogui nain. rtvama to nikako nije bila najljepa mogua smrt, bila je to najgora mogua smrt, u mukama kakve ovjek ne moe ni zamisliti. Ubojstva, bila okrutna ili ne, sada su ugledala svjetlost dana, pa se amsterdamska policija poprilino zabrinula i zakljuila da se radi o serijskom ubojici, moda i vie njih. No rtve nisu bile nikako povezane, osim to su same

imale povelike dosjee, neki su ak bili i ubojice. To su Annie i Nicki i namjeravale, iivljavati se na takvima, iako se vampiri ne iivljavaju, oni se jednostavno naslauju i ludo zabavljaju. I to stoje policija saznala, za njih dvije nije predstavljalo nikakvu prijetnju. One nisu bile nigdje upisane, otisaka nisu imale, pa im policija nikako nije mogla ui u trag. Ali Marcus i Donatello su mogli, itekako mogli. Nije ih se ticalo gdje su bile i to su radile, ali ako su ugroavale opstanak vampira, onda ih se to itekako ticalo. Stoga su ih morali dovesti u red. "Kako ste, ljepotice?" upita ih Donatello. "A dobra veer, nita?" "Ma pusti, Annie, njih dvojica misle da smo pretjerale s naim igricama." "Ne da ste pretjerale, nego ste prekoraile crtu!" "Ali, mili! Marcuse, meni je to tako zabavno!" "Annie, prekoraile ste crtu i poele ugroavati ivot nae vrste!" Nakon nekog vremena ubaci se Donatello: "Trebalo bi vas kazniti!" "Ma molim te, Donatello, to e uiniti? Istui nas po guzi? Ha-haha!!!" Nicki je izazivala, dok je Annie vidjela da misle ozbiljno. Stoga upozori Nicki, ali bez uspjeha. "Nicki, olabavi malo, nemoj se tako igrati s njima." "Oh, Annie, to ti zna? Donatella poznajem kao i okus krvi!" Ali uto se Donatello baci na Nicki i prereze joj grkljan svojim vlastitim noktima. Annie je bila zaprepatena, nije mogla vjerovati. Kako je to mogao uiniti, pa ona mu je toliko znaila, bila je njegova miljenica! Miljenica, a sada ga onako zaprepatenih oiju gleda s oajem, s rukama na svome vratu pokuava zaustaviti krv koja tee, iklja. Krv, krv i samo krv, nikako da stane! Ona se dri s obje ruke, a krv i dalje tee i tee. Sva krvava i izvan sebe, pade na pod ravno u lokvu koja se stvorila oko nje. Okupana vlastitom krvlju, lei bespomona i ne moe se vie pomaknuti, ive su samo jo one vampirske oi koje gledaju Donatella. A Annie ne moe vjerovati, gleda as u Donatella, as u Marcusa i kao da govori, ne otvarajui usta: Pomozite! Pomozite, pobogu, nemojte dopustiti da umre! Nemojte! I napokon, kao da ju je Donatello uo, sagne se do Nicki, onako bespomone, primi ju za ruke i podigne, te joj zabije svoje onjake u razjapljenu ranu. "Marcuse, pomozi joj, ubit e je!"

Ali Marcus je samo mirno stajao i gledao, potpuno opinjen. "Ali, Marcuse, nemoj dopustiti da do toga doe! Nemoj!!!" I dalje nita, samo Donatello sre posljednje kapi Nickine krvi. Zatim shvati daje Nicki, unato svoj izgubljenoj krvi, jo uvijek iva. Donatello tada uini neto na to se Annie jo vie zgrozi, ali polako se smiri. Kada je Donatello ispio svu preostalu krv, uhvati Nickine ruke, stavi ih onako slabe oko svog vrata i prisloni njene usne na svoj vrat koji je netom razrezao. Nicki se kao malo trgne, izbei jo vie oi i svom svojom preostalom snagom, gotovo na nuli, zagrize! "Pij! Pij! Pij, dijete moje, sestro, ljubavnice, pij!!!" Mogla se vidjeti snaga koja je ulazila u Nicki, rukama je ve mogla vrsto primiti Donatella za kosu i jo snanije usisavati tu staru i monu krv. I dok je ona pila, Donatello dade jedva primjetan znak Marcusu, jer je i on ve slabio od njezine silne navale i gubitka cijenjene tekuine. Nakon nekoliko sekundi Marcus se vrati s jednim mukarcem koji nije bio svjestan to se dogaa, sve dok ga Nicki nije nanjuila i divljaki se bacila na njega. Poeo se otimati, ali Nicki ga potegne za kosu toliko snano da mu je iupala itav busen kose, a krv mu potee iz rastrgane koe. Iskesila je zube i pokazale sada jo vee onjake, koje je sekundu kasnije zabila u mukarev vrat, pritom mu rastrgnuvi grkljan. Samo na trenutak okrenula se prema njima i osmjehnula, dok joj je krv tekla niz bradu pa dalje po grudima, a zatim se ponovno okrene prema mrtvom mukarcu i nastavi s uitkom. Annie je s divljenjem promatrala upravo izvedene predstave, ali zgraajui se to su stavljali vlastite ivote na kocku. Marcusu se to isto tako ba i nije svidjelo, ali bio je oduevljen prizorom. Nicki, sada ve puna snage, pogleda Annie i uvidje da joj se ba i ne svia cijela situacija. "Annie, draga moja, ni ja nisam znala to e se dogoditi, ali mora priznati daje bilo zapanjujue!" "Da, zbilja, no zar ne osjea nimalo ljutnje prema njemu, to te gotovo ubio i zbog bola koji si osjetila?" Nicki ju pogleda namrgoeno, no s razumijevanjem. "Moda ima pravo i nije da se ne ljutim, no mora se priznati, koliko god zvualo i izgledalo jadno, mi, naa vrsta, jednostavno i apsolutno uivamo u takvim krvavim trenucima. A bolje potpuno nevana."

"Annie, ja je nisam namjeravao ubiti i ti to zna. Ravnao sam se po instinktu iako sam sve ranije zamislio i podijelio ideju s Marcusom." "Dobro, u redu, neka vam bude. Vas dvoje, to jest troje, znate to vas najvie pali, pa makar to bilo i riskantno za vas same. I nije da mi se nije svidjelo, ali neke stvari jednostavno ne mogu prihvatiti, iako sam vampir." utnja je vladala desetak minuta, dok se nije javio Donatello, pun optimizma: "Znate to, ja, genijalan um, imam sjajnu zamisao!" "Pucaj?!" zatrai Nicki. "Samo to mi vas dvoje ba i ne djelujete zainteresirano." "Rei u u ime oboje, jer moja ljubav nije pri volji. Reci to ti je na pameti, razradit emo to i odluiti se." "Fer. Dakle, ja se moram uskoro povui i otputovati, pa prije nego li nestanem iz ovog predivnog Amsterdama, zato da ne napravimo neku grandioznu ludost?!" "Nisi nam nita rekao da e otii!" "Oh, kako je to slatko, pa ti brine za mene?" "Zar brinem?" "Pa zar ne brine, Annie, lutkice?" "OK, drutvo, dosta s time, reci ideju." "Ovako, opljakat emo muzej!" "Zar se mi vampiri i time bavimo?" "Annie, mislim daje Donatello to ve odavno isplanirao, nije li tako, Nicki?" "Pa to da kaem, ulovili ste nas." "Dobro, Donatello, znam da si to zamislio ranije i da smo ti mi uletjeli ba u pravi trenutak, ali zato muzej i to eli uzeti? Jedino mi to nije jasno, dobro si to sakrio." "Samo da vas prekinem na trenutak. Zato mi ostali ne moemo ba potpuno itati tvoje misli?" "Annie, pa to je tajna!" "Marcuse, pretpostavljam daju i ti takoer ne zna?" "Zar bih ti lagao, najdraa?" Nicki primijeti da su krenuli krivim smjerom, pa se ubaci: "Drutvo, a da se mi malo vie drimo teme?" "Ima pravo. U muzeju se nalazi slika mog omiljenog slikara i velikog prijatelja, prije nego li sam ga morao, na alost, smiriti - Picassa." "to, ti si bio prijatelj velikog Picassa?"

"Pa nije to nita naroito, Annie, vie sam volio njegovu umjetnost nego njega." "Ali zato si ga morao ukloniti?" "Recimo daje postao nemaran i poeo okolo odavati tajne odreenom, meni vrlo potrebnom drutvu." "A, mislim da shvaam, stoga neu ni pitati kako je to mogue. Nastavi." "Ja moram dobiti to njegovo djelo i dodati ga svojoj zbirci. A mi emo to izvesti kako treba." "Donatello! Vjeni moj Donatello, rado emo ti udovoljiti. Zar ne, Annie?" Marcus pogleda Annie, koja se mrtila, ali je bila zadovoljna Donatellovom zamisli, jer je udjela za neim takvim. Tu istu veer razradili su plan pljake, kao pravi profesionalni lopovi. No oni i jesu pravi profesionalci, jer su vampiri, to dokazuje da su bolji od bilo koga drugog. A zato?! Pa jednostavno je: nemaju otisaka, neopisivo su brzi, visine im nisu prepreka jer praktiki puu po zidu, a da i ne spominjem da im nee biti nita ako dode do neke nesree. Stoga, svatko tko imalo razmilja, zakljuio bi da su vampiri savreni za tako neto. "Marcuse, najdrai, reci mi neto." "Da, ljubljena, sve." "Oh, ba lijepo od tebe. Htjedoh te pitati da li si ikada prije izveo neto slino." "Misli na nau akciju?" "Naravno." "Recimo da smo Donatello i ja u ono vrijeme, mislim, nae vrijeme, izveli nekoliko vrlo uspjenih akcija, kako ih ti naziva. Zna, nitko od tih ljudi, kada saznaju za pljaku, nee posumnjati na nas. Jednostavno im nee biti jasno kako im se to moglo dogoditi pred nosom!" "Pa to je sjajno! Ali Marcuse, upravo sam se sad sjetila!" "ega?" "Kamere?!" "A to! Bez brige, slatkice." "Kako to misli?" "Vidi, zapravo sam ti zaboravio rei neto o Donatellu." "Sto to? Mislim, znam da voli, zapravo fanatino oboava tehnike budunosti, ali mi ipak nije jasno."

"On se koristi vlastitim starim tehnikama. Telepatski e iskljuiti kamere, dok u ja probiti ifre i tada emo zajedno onesposobiti lasere." "Sto?! Vas dvojica imate takve moi?!" "Ma nemoj se uzrujavati, draga, ima ih i ti, samo ih treba razviti. Ali to e doi samo od sebe, moda si ve i izvela neto takvo, ali jednostavno nisi primijetila, jer mi vampiri smo zaista nepredvidljivi." "Pa zar ja da imam tako neto?" Annie je bila zbunjena, ali istodobno i sretna, jer svaka nova spoznaja da moe izvesti nemogue ispunjava ju potpuno i osjea se vrednijom. "Kada si postala to to danas jesi, dobila si moju krv i pomou nje si postala takav vampir, divan stvor." "Oh, da." Marcus zastane i upitno ju pogleda, dok mu se Annie pribliavala sa smijekom. "Kako bi bilo da me malo ispipa tim psihotikim prstima?" "Kako? Psihotiki, to je vjerojatno neki novi izraz. Ne bih imao nita protiv." Sljedee veeri svi su se okupili ispred dobro uvanog muzeja. Sve su jo jednom proli i primili se posla. Njih etvero zaletjeli su se na zid muzeja i poeli se penjati prema vrhu, za to im je trebalo svega deset sekundi. Marcus je razrezao krovno staklo u obliku etverokuta da bi sc mogli spustiti. Prije sputanja Marcus je telepatski iskljuio alarme, a Donatello kamere. Uad im nije trebala, jednostavno su se spustili niz zid, kao to su sc i popeli. Pazei da ih netko ne vidi, polako su se oduljali lijevim hodnikom, preko velike dvorane u kojoj su bila izloena djela suvremenih kipara, do glavne dvorane u kojoj se nalazila Picassova slika. Tu su zastali i prije nego to su uli u nju, Marcus i Donatello primili su se za ruke, zamirili i deaktivirali lasere. Uto se pojavio uvar koji je pokuao otrati i dozvati ostale, no nije se stigao ni okrenuti jer ga je dostigla Annie iskeenih onjaka i dokrajila ga, napravivi poprilian nered. Deki su uspjeli deaktivirati lasere, a zatim je Nicki skinula okvir slike i paljivo je izvukla. Polako ju je poloila na pod i paljivo je zarolala i spremila u plastinu cijev da je zatiti. Kako su sve uspjeno obavili, tako su uspjeno i izali, a da ih nitko nije ni primijetio. Naravno, izuzetak je bio onaj jadni uvar, koji se naao na pravom mjestu u pravo vrijeme da zaustavi pljaku, ali ipak na krivom mjestu u krivo vrijeme.

Sliku je, naravno, uzeo Donatello i spremio je na tajno mjesto, za koje nije znala ni Nicki. Te su veeri proslavili uspjeno obavljenu misiju i oprostili se na neko vrijeme. Na to je Donatello dodao da e im se ve oduiti i da se raduje njihovu ponovnom susretu. 11 Nakon spektakularne krade Picassove slike iz Amsterdamskog muzeja, drutvo se razilo svatko na svoju stranu, spremni da svojim armom osvoje svakoga tko e im koristiti. Donatello se uputio prema zapadu, vjerojatno u Irsku ili kotsku, dok je ivahna Nicki krenula put Indije. Annie i Marcus su se nakon ludog provoda odluili raspitati kakav je jelovnik u Rimu i naravno, kuati ga. Rim im nije bio prioritet, no Annie je inzistirala. Nikada nije bila u Rimu, ak ni onda kada je kao ovjek izlaui svoje fotografije obila gotovo itav svijet, pa je sada htjela doivjeti i osjetiti Rim svojim novim vampirskim osjetilima. Stigavi u Rim divili su se svemu, ak je i Marcus bio oduevljen iako je vidio Rim u nekoliko navrata kroz par stoljea. Ulice, parkovi i trgovi bili su potpuno njihovi, a oni su bili poput nonih fantoma aneoskih lica koji ekaju da uhvate pravu priliku i da im se ljudi od krvi i mesa ponude kao na pladnju. inili su to tako milo i silno, oboavali su svaku rtvu i dobrovoljca koji bi im podario crvenu tekuinu. Voljeli su ih samim time to su bili doista ivi, a ne kao oni sami, mrtvi fantomi natopljeni ivom i toplom krvlju tuih tijela. Svoje stare navike koje su im bile toliko mile nisu mogli nikako napustiti. Iako su znali da Rim ipak nije toliko velik i da ne bi trebali zavoditi toliko potencijalnih rtava, a jo manje ih uljepavati na nain na koji je to volio raditi Marcus sa svojim malim slatkim ulinim ljubavnicama, koje bi inile sve za nekoliko u-gavih ukavih papiria, ne znajui kome se zapravo podaju. Ali Marcus se volio razbacivati i mahati im pred nosom svojim bogatstvom, ne marei za one koji u nedostatku izbora ine svakakve stvari. Za vampire je to potpuno nevano, koliko god se inili dobroudnima. Sve stoje ivo i ima krvi u sebi za njih je dobro, jer krv je njihov blagoslov. No da li su njih dvoje ovdje bili jedini od svoje vrste ili ih je bilo jo, bilo je pitanje koje je stalno muilo Annie. Voljela je samou kao i Marcus, kao i svaki vampir, ali Annie kao Annie, voljela jc i dobar provod i dobro drutvo, posebno drutvo vampira koje jo nije poznavala niti

ula za njih. Tragala je za svojom vrstom svake noi, potajice od Marcusa, jer se on protivio traenju drugih. Naime, nije imao nita protiv njih, ali ope pravilo za vampire je da ne trai druge, ako e to eljeti, oni e sami doi. Annie vie nije imala mira i jednostavno je morala pitati Marcusa, iako je to moda znailo ponovnu svau, ali da nema drugih vampira osim njih, to joj nije imalo nimalo smisla. "Marcuse?" "Da?" "Moram te neto upitati, ali obeaj mi da nee urlati na mene." "Molim te, zbog ega bih ja urlao na tebe?" "Zbog drugih." "Drugih?" Marcus to izgovori potiho, podigne obrvu i nasmije joj se. "Dobro, stoje tu toliko smijeno?" "Ti, draga moja! Ti si hodajue zabadalo od vampira." "Zbilja udan izraz za tebe. Ali, zar me ne moe shvatiti?" "Naravno da mogu, jer sam i ja slino osjeao u neko davno doba, kad sam bio mlad." "Da, ba davno. Ha-ha-ha!!!" Annie se oduevljeno nasmije. "To bi, naravno, trebalo biti jako smijeno!" "Oh, oprosti, Marcuse, ali, ma zna..." "Da, znam, potpuno u zaboraviti na to." Annie mu se priblii, poljubi ga u elo i apne mu na uho: "uj, ljubavi, a da zajedno pronjukamo?" "Mislim da to nee biti potrebno, malena." "Zato?" "Zbog neega to sam ja uspio primijetiti, a ti nisi, jer se malo previe zabavlja naokolo." "No dobro, to si to primijetio?" "Netko nas ve dulje vrijeme promatra i mislim da znam, znam tko bi to mogao biti." "Vampir?" "Ne, moja baka!" "Zna, zbilja nisi nimalo duhovit i bilo bi ti bolje da me prestane kopirati! Ali neka." "Neu ti nita rei, samo emo ga iznenaditi idui put, kad ja njega prvi opazim." "Njega?" "Ili nju, tko ve je." "Fer si, stari! Ma zbilja!"

"A ti si zbilja tako nevampirska, duice!" "I kaj onda, pa vampirizam ne bi bio zabavan da nema takvih, takvih poput mene!" "Da, zaista, propali bismo!" "E ba biste, a i humora vam fali!" Annie primijeti kako se Marcus nelagodno vrti po sobi te odlui zautjeti i pustiti ga malo na miru. Narednih nekoliko noi nije se nita posebno dogaalo, stoje smetalo nestrpljivoj Annie dok je Marcus bio posve miran kao da ga nikakve brige ne more. Annie nije obraala previe panje na tu njegovu smirenost, no ipak je bila nezadovoljna njegovim ponaanjem. "Zna, nisi nimalo zanimljiv s tim svojim utnjama." Ali Marcus nije ni trepnuo. "Halo! Zemlja zove Marcusa!" "No, to je sad?" "Pa mislim, konano!" "No, onda?" "uj, ide mi pomalo na ivce to tvoje ponaanje. To je nekaj novoga, ha?" "Ne, to nije ni novoga! Molim te lijepo da se prestane tako izraavati, OK?" "Ma nema frke, stari!" Marcus je samo pogleda i nelagodno odmahne glavom. "Poi sa mnom!" "Kuda'.'" "Na pratilac nas eka." Polako su se douljali do njega i stali mu tono iza leda, a da on to uope nije primijetio ili se bar tako inilo. Marcus je stajao ruku prekrienih na grudima, Annie uz njega, s udnim izrazom lica. I ba kad je pomislila da ih dotini jo uvijek ne primjeuje, on se naglo okrene i nasmije: "Marcuse, moj naklon!" "Alessandro, znao sam da to moe biti samo ti!" Lijepi vampir visokog stasa, dobro graen, duge plave kose svezane u rep, pravi mukarac, reklo bi se, pogledao je Annie i naklonio se: "Moj naklon, gospoice." Annie ga zbunjeno pogleda, te mu uzvrati pozdrav. "No reci, Alessandro, zar si sc ponovno vratio u Italiju?"

"Tako nekako, nadam se da se gospoica ne ljuti to sam vas onako milo gledao iz dana u dan, ali takvoj ljepoti nisam mogao odoljeti, a daje ne razmotrim kako valja." Annie podigne obrvu, prekrii ruke i ree: "Koje li drskosti, da mi se na ovaj nain upucavate!" "Oh, to mi nije bila namjera. Mislim, da primijetite..." Ona ga naglo prekine: "Da skratimo priu, vi dobro znate to sam ja i to mi sc mota po glavi, kao i ja o vama. No, da i niste jedan od nas, da smo i vi i ja obini ljudi, ne bi vas bilo teko proitati i mislim da bi svaka iole pametna ena shvatila kakve su vae namjere." "Ja sam zaista okiran." "Ah, mislim da niste, samo previe volite glumiti. Jer to ste nekada bili, nije li tako, Alessandro Ljubljeni!" "Zbilja ste dobri, Annie, moram priznati! Marcuse, svaka ast!" "Bojim se da to nema previe veze sa mnom." "A ne?!" "Ne. Annie je vrlo snalaljiva u brzom itanju neije prolosti." "Pa onda mi je drago to sada poznajem vampira koji se moe mislima probiti duboko u neiju prolost. Jo jednom, moj naklon, Annie, i molim vas da mi oprostite na mojoj sramotnoj pogreki." No Annie ne odgovori nita, samo se okrene prema Marcusu i obrati mu se: "Mislim da bismo sada trebali krenuti, dragi, negdje nas sigurno eka ukusan objed." "Odmah, ljubljena. Alessandro, bilo mi je drago ponovno te vidjeti. Doskora!" "Naravno. Svratite koji put do starog dvorca, uvijek ste dobro doli." Kada su se okrenuli da ga jo jednom vide, njega vie nije bilo, uo se samo zvuk motora koji je projurio pokraj njih, dok im je voza mahnuo. "Sjajno! Jo nisam upoznala vampira, pravog frajera na Harliu, koji to zaista i jest." "Da, Annie, on to zaista i jest." Marcus se slatko smijuljio gledajui u njegovu smjeru. U njemu su se probudile stare uspomene i na njegovu se licu moglo dobro vidjeti daje vie nego sretan. To ne znai da nije bio sretan s Annie, ali Alessandro je bio jedan dio njegova vampirskog ivota koji mu je donio samo beskrajnu radost, a nimalo patnje. Bio mu je prijatelj i ljubavnik kakva se inae nalazi samo u najljepim snovima.

Annie se nelagodno nasmije i mahne Marcusu ispred nosa. "Neto vas mui, lijepa gospo?" "Zar bi me trebalo muiti?" "No dobro, Annie, nisi valjda ljubomorna na njega, vidio sam kako ga promatra? S mnogo strasti!" "Strasti?"" "Da. I zna, on je jedini vampir na kojeg ne bih bio ljubomoran, stoga slobodno uivaj u njegovim nezaboravnim poljupcima." "Ti mi ga nudi?" "Zato da ne?! Ti si, Annie, veeras nevjerojatno dobro iskoristila svoju sposobnost! I dobro shvaa zato ti ga nudim. Mislim, i ti ga eli. Ili se varam?" "Ne, ne vara se, ljubavi, eljela sam ga im sam ga ugledala, kao i on mene, to je dobro znao." "to vie rei na to, nego da ste stvoreni jedno za drugo!" "Mislim da si laska, Marcuse, duo!" "Zaista, Annie, bili biste savren par!" "Pretpostavljam da ima neki skriveni motiv kad si tako uporan?" "Zato bih neto skrivao?" "Ne znam, ti mi reci!" "No dobro, bilo bi zaista vrijeme da krenemo, zar ne?" "Da, i ja isto mislim, s obzirom da lae i neto skriva. Rei e mi ve." Izgovarajui zadnje rijei, stopili su se s tamom rimskih ulica, u potrazi za krvavim zadovoljstvom. Kao daje samo nebo poslalo Alessandra da ih spasi od dosade. Marcus je bio nalik zaljubljenu djeaku, no to nije smetalo Annie koja se i sama tako osjeala. Bila je i svjesna da nimalo ne pati od ljubomore. Alessandro je irio neopisivu auru ljubavi oko svih koji su se nali u njegovoj blizini, to mu je vjerojatno dobro dolazilo kod biranja rtava. Zapravo, nije ih ni trebao traiti, one su mu se same nudile, jednostavno mu prilazei bez rijei. U to su se Annie i Marcus lako uvjerili druei se s njim. A druenje s njim znailo je beskrajnu zabavu, obilje i mnogo, zaista mnogo svakojakih orgija. Njihov odnos s Alessandrom bio je nevjerojatno dobar, nikada se ni zbog ega nisu porjekali, sve su dijelili i skoro svaku veer provodili su zajedno. Alessandro je promatrao Annie s neopisivim arom i eljom da uiva u njoj svom svojom snagom. No Annie se uspijevala suzdrati, jer je smatrala da ipak ne bi bilo u redu kada bi se prepustila, budui daje i Marcus bio ovdje. Marcus nije bio zadovoljan Annienim

suzdravanjem, jer je znao da ga ona eli vie od svega, kao to je znao daje on sam uzrok njezin suzdranosti prema Alessandru. Stoga je jedne veeri odluio porazgovarati s Annie. Iako se inilo pomalo ludim to e joj rei da on eli da ona uiva u Alessandru, neto se izmeu njih jednostavno moralo dogoditi i bilo bi zaista neoprostivo da se ne dogodi zbog njega. Alessandro je bio moda jedini vampir koji je bio blag prema svojim rtvama, to zapravo znai da im nije svima oduzimao ivot, ve im je uz uzimanje dijela njihove ivotne tekuine pruao i savren uitak. A onima kojima je oduzeo ivot, darovao je nezaboravne trenutke strasti, onako kako je to samo Alessandro Ljubljeni znao. Nadimak Ljubljeni dobio je jo davne 1765. kada se pridruio vampirskome svijetu ludila i krvi. Alessandro nije bio jedan od vampira koji vole biti sami, okrutni na najodvratniji nain i poput pravih demona, izvana prekrasni aneli, a iznutra paklene zvijeri. Bio je vie nalik ovjeku, moglo bi sc rei da je bio ak i bolji od bilo kojeg ovjeka, jer Alessandro je volio svako bie najvie stoje mogao, volio se druiti s ljudima, pomagao im je i potovao ih dokle god su i oni njega. Nikada nije mogao biti okrutan kao ostatak njegove vrste. Pa zato je onda uope uinjen jednim od njih?! To je neto to nitko nije uspio odgonetnuti, jer je on jednostavno zraio ljupkom osobnou kojoj nitko nije mogao odoljeti, pa stoga vjerojatno nije mogao ni vampir koji gaje uinio ili barem pokuao uiniti okrutnim nelom. Annie je znala Alessandrovu priu bez daje ikoga pitala, ali joj kao ni ostalima nije bilo jasno kako jedan vampir moe imati toliko ljudskoga u sebi, a da ipak ne ali za rtvama koje je uzeo. "Marcuse, vjerujem da mi ve due vrijeme eli neto rei, ali razlog zato mi ne kae ne znam." "Kako to misli?" "Pretvaranje ti nee pomoi." Marcus ju pogleda pa se ponovno okrene prema prozoru, gledajui svjetinu na gradskim ulicama. Annie nije bila zadovoljna njegovim ponaanjem, te ga ponovno upita: "Zna, nije lijepo biti nepristojan i samo okrenuti glavu kada te netko neto pita!" No, Marcus ne odgovori nita, samo je zurio kroz onaj ogroman prozor kao neki duh.

"Marcuse, zato eli da uivam s Alessandrom?" Annie je znala da e tim pitanjem probuditi njegovu reakciju, stoje i uspjela, jer se Marcus naglo okrenuo i zbunjeno ponovio njeno pitanje: "Zato elim da uiva s Alessandrom?" "Da, to bi bilo pitanje koje sam ti postavila." "Ali zato me to pita?" "Zar ne zna, dragi moj Marcuse, da to eli otkada srno ga sreli, a zapravo mislim da si to elio jo i prije nego si saznao daje on ovdje?" "Zato bih ja to elio?" "No dobro, ja za razliku od ostalih nemam ba mnogo strpljenja, stoga u ti rei ono to se ti ne usudi pitati mene! Istina je da elim Alessandra i daje neopisivo divan, ali ja nisam poput vas ostalih vampira. Ne volim igrati vae male igrice i pretvarati se da uivam u svakoj. Ovo to ti osjea prema Alessandru i meni nimalo mi se ne svia i neka ti bude jasno: ja neu lei s Alessandrom, ma koliko ga eljela i ludjela za njim, jer, ponavljam, nisam va vampirski pelivan i demonska luda koja vas zabavlja i koja vam je na raspolaganju kad god to vama odgovara!" Nakon tih uvredljivih rijei, Annie se uputi u nono lutanje, dok je on ostao sam sa svojom ljutnjom na Annie i tugom to ga ne razumije. Osjeao je da ga neto gui, navale bijesa i boli zbog njezina nerazumijevanja bile su neizdrive, a najvie od svega muilo gaje to se ponovno svaaju. Potpuno sam, nije si vie mogao dopustiti da sam sebe ali te odlui posjetiti svog Alessandra Ljubljenog. Hodao je gradom potpuno nesvjestan gdje se nalazi i kamo se uputio. Neki su ga prolaznici udno gledali, drugi s poudom, jer je on kao i veina vampira zraio neopisivim seksipilom. I na trenutak kao da bi doao k svijesti i pogledao bi kojeg prolaznika ili lijepu djevojku, no u glavi su mu jo odzvanjale Anmene rijei. Tako je lutao ulicama bez cilja, dok konano ne primijeti da ga netko prati. Isprva je mislio da mu se samo uinilo, no vampire nikada ne vara njihov instinkt. Marcus jc to umalo zanemario, ali tada ga zaustavi njean glas koji ga pozove: "Oprostite!" Stao je, ali se nije okrenuo, mislei u sebi: Tko god daje, bolje bi mu bilo da ode i ostavi me na miru, jer nisam u stanju biti nimalo ljubazan. Ali nato opet onaj njean glas: "Gospodine, molim vas, stanite!" On ponovno stane i ovaj put sc okrene. Bio je iznenaen, jer je pred njim stajala prelijepa djevojka duge valovite crne kose, tamne puti i

prekrasnih grudi koje su se isticale ispod njene uske ljetne haljine. Djevojka napravi par koraka prema njemu, no Marcus se, opinjen njenom ljepotom, kao uplaen djeak odmakne par koraka unatrag, na to djevojka potri prema njemu i ponovno progovori: "Ja znam tko ste!" Marcus stane, jo vie iznenaen i zbunjeno se zagleda u nju, a da joj nije ni pokuao itati misli. Moda je zaboravio da to uope i moe. "Ti zna tko sam?" "Da... Ovaj ja..." Moglo sc na njoj vidjeti da je uplaena. Grudi su joj se napinjale sa svakim novim pogledom na Marcusa. On jc i dalje stajao kao kip, zurei u nju, obuzet svojim mislima i nadom da e otii to dalje od njega. No, djevojka mu se jo vie priblii i sada je mogao osjetiti njezinu ljudsku toplinu. "Ja, vidite, znam tko ste, jer sam vas vidjela prije par noi kako ubijate onu prostitutku i od tada vas promatram." "Ti mene promatra?" "Da." "I to hoe od mene?" "eljela bih biti poput vas." "eljela bi biti vampirica? Pobogu, zato?!" Marcus se izdere na djevojku, to ju jo vie uplai i on to primijeti. "Ti bi eljela biti vampirica! Pogledaj se, treses se kao iba na vodi, ljepotice! Da li ti zna uope to je to vampir?" "Ja... J..." "Vidi, mila, nisi dostojna biti vampir." I nato se okrene i spremi e otii od nje, ali ona ga ponovno zaustavi: "Tada mi reci kako da budem dostojna?!" Marcusa je sada potpuno obuzeo bijes, te sc naglo okrene prema njoj, uhvati je i podigne: "Ti to jo uvijek eli postati? I biti prokleta za itavu vjenost? To eli, taj krvavi dar tame?!" "Molim vas, pustite me, to me boli!" Djevojka je uvidjela daje pogrijeila te se poela otimati. "Oh, to te boli, kako si ti krhko bie, glupa djevojko! Sada, pretpostavljam, eli da te pustim?" "Zao mi je to sam vas uznemirila, ali zato ste toliko grubi? Prema onoj prostitutki niste bili, kao ni prema ostalima!"

"I zakljuila si da u te priljubiti uz sebe i uinite te, tako lijepu, vampiricom? A ne, kozo jedna, ja sam sve! Ali nita dobro." Djevojka je znala da se sada nikako ne moe izvui iz ove situacije, te upotrijebi ono malo snage i dostojanstva i zaprijeti mu: "Da me se nisi usudio napasti! Ja sam svjedok tvojih ubojstava i jedino ja znam tko si!" "I to onda, milena, prijavit e me lokalnoj policiji?" "Ako treba..." Tada se sjeti da nitko nee povjerovati u tu ludost, te zaplae i zamoli Marcusa za milost: "Molim vas, ja sam samo glupaa koja je opinjena vaom moi, pustite me!" "A joj, joj, joj! Ti si jedna najobinija jadnica, a ja? E pa ja sam ivi vampir koji trenutno stoji pred tobom i zna to jo?" Djevojka, onako prestraena, upita kroz suze: "to?" "Ah da, ne zna, nekako sam gladan. to ti predlae da prigrizem?" Djevojka se na te njegove rijei dade u bijeg, no Marcus je bio bri, te je grubo uhvati za kosu i apne joj na uho: "Ljepotice, htjela si postati vampir. E pa sada to nee postati, ali, mila moja, vampiri e ti biti zadnje to e u ivotu vidjeti." Uhvati djevojku, ubaci je u auto i odveze se s njom put vile u kojoj je ivio Alessandro. Djevojka se otimala i vritala, dok je Marcus mirno vozio i smijui se pjevuio svoju omiljenu pjesmicu. Tu i tamo bacio je pogled na djevojku, ne marei nimalo za nju, samo odmahujui glavom i nastavljajui igrati svoju stravinu ulogu. "Pustite me... Pustite... Molim vas!!!" Marcus se okrene prema njoj, podigne joj glavu tako njeno i milo kao da e se saaliti nad njom, te se namrti i onda je udari tek toliko da uti ostatak puta. Stigavi do vile, Marcus je iznese iz automobila i unese u jednu od soba, koja je sliila na dnevni boravak. Marcus naredi posluzi da pozovu Alessandra i da mu kau da ima slatko iznenaenje za njega. Zatim se okrene prema djevojci koja je onesvijetena leala u fotelji, nagne se nad nju i cijelu ju ponjui kao da hoe upiti svaki njen miris. Njen bijes, bol i onaj neizbjeni strah, koji joj je utjerao u ile. Nakon nekoliko minuta djevojka se poela polako buditi i kada je shvatila da je onaj isti vampir jo kraj nje, oajniki je pokuala ustati i pobjei. No Marcus je vrati natrag u fotelju, nasmijavi se: "Ah, ljepotice moja, kuda ti se uri? A tek je postalo zanimljivo!"

Uto u sobu ude Alessandro i upitno se zagleda u Marcusa. Djevojka primijeti Alessandra, naglo ustane, potri prema njemu i baci mu se pred noge, molei ga daju spasi. Alessandro je podigne i rukom joj obrie suze: "Smiri se dijete, smiri se." I nato je zagrli. Marcus je sada prasnuo u divlji smijeh, pljeui tako snano svojim vampirskim rukama daje odzvanjala itava soba. Alessandro ga mrko pogleda i upita: "Sto ovo znai, Marcuse?!" "Ah, dragi moj Alessandro, ti zaista ne zna za alu!" "alu?!" "Zna, nekako mi se ini da si izgubio onaj svoj smisao za humor." Marcus se rugao Alessandru kako je znao i umio. Iznenada se udari po elu i ree: "Ma to sam ja blesav! Pa ti si vampir zauvijek zarobljen ljudskim osjeajima. Mirotvorac medu svojim blinjim, vampirima, a opet, ti i svojim rtvama prua nezaboravan uitak iako, naravno, naposljetku smrt. Stoga nisi nita bolji od nas ostalih, samo se treba prepustiti i uivati u svakoj minuti ljudske patnje." "Ti si, Marcuse, poludio! Skrenuo si potpuno za tako starog i plemenitog vampira!" "No, no, no, Alessandro Ljubljeni! Nismo ovdje da sc sada poigravamo, ovdje smo kako bi ti uivao u mome daru." i pokae na djevojku. Prestraena djevojka pokua se otrgnuti iz Alessandrova zagrljaja, ali on je zadri da joj pokua objasniti: "Smiri sc, neu ti uiniti nita naao. Ne vjeruj mu ni rijei!" No djevojka nenadano ugrize Alessandra za ruku i potri prema vratima, gdje je sustigne Marcus i grubo je uhvati oko struka. "Ha-ha-ha!!! Alessandro, mili, pa ti zbilja nita ne vrijedi! Da te ovako jadno djevoje pobijedi!" "Marcuse!!! Ostavi djevojku na miru!" "Ah ne, mi se jo nismo uspjeli zabaviti. Sad kad je ti nee, moram biti nasamo s njom da joj otkrijem svoje osjeaje! Nije li tako, milena?" Alessandro nije vie imao izbora, jer je znao da Marcus misli ozbiljno i da jadnu djevojku ekaju prave muke. "Marcuse, zadnji put te molim daju ostavi na miru!" "No ovo je zaista zamorno, sada me pusti na miru kako bih mogao biti sa svojom dragom nasamo." Te odvue jadnu djevojku u sobu na katu.

Uavi u sobu, bacio je djevojku na krevet te joj zavezao ruke i noge uzetom za njegove rubove. Zatim je upalio svijee i poslagao ih oko kreveta te pustio svog omiljenog Beethovena. Bacio je pogled na djevojku te ju ozbiljno odmjerio svojim opakim pogledom: "Mila, nee mi se valjda sada ponovno onesvijestiti?" Zatim je raskopao svoju koulju i krenuo prema uasnutoj djevojci. Sjeo je pokraj nje kako biju neko vrijeme promatrao, a zatim joj je rastrgao svu odjeu i skinuo ju do gola. "Kojeg li lijepog, mladog i toplog tijela! Tako zanosnog i tako... Pa to rei... Trenutano drhtavog." Nadvije se nad nju i stade ju ljubiti od vrata pa sve nie i nie, prelazei svojim hladnim prstima preko svakog dijela njezina drhtava tijela. I kada je ve bio dosta nisko, uhvati je za noge i ugrize ispod pupka, zatim digne glavu, onako zakrvavljen, i ponovno je ugrize, ovaj put iznad pupka, pa tako sve vie i vie. Zabijajui svoje onjake stoje grublje mogao u njenu meku kou, poklanjajui joj bolne poljupce kojima je isisavao njenu toplu krv. Djevojka je ve bila gotovo izvan sebe, otupljena strahom i stranim fizikim bolom koji joj je ovaj nemilosrdni stvor zadavao. Gotovo polumrtva, djevojka ga posljednji put zamoli daje pusti, no Marcus joj se nasmije, a zatim se ponovno grozno namrti i apne joj: "Ne, mila." I zabije svoje snane prste u djevojinu utrobu. Nije uspjela ni kriknuti, a ve je bila mrtva. Izvadio je ruke iz njezina trbuha i sav onako zakrvavljen otiao do kupaonice gdje se oprao. Kada se vratio, odjenuo se kao da se nita nije desilo i kao da jadne djevojke otvorene utrobe nije ni bilo, otiao iz sobe, a zatim i iz vile te krenuo u smjeru Rima. Ostavivi masakr iza sebe, Marcus je otiao, a da se nije ni osvrnuo. Ljui nego ikad i vrlo zadovoljan svojim odvratnim inom, osjeao se monijim nego ikad, sretnijim to moe odluivati o sudbini drugih i jo pokvarenijim nego stoje bio. Sjetio se na trenutak Annie, no samo se nasmijao i vozio dalje. Sada mu je trebala promjena, velika uzbuenja, nove pustolovine i nova gnusna ubojstva, bez imalo milosti ili, ne daj Boe, onog smijenog osjeaja krivnje zbog uinjenog. On se ponovno rodio, ba kao i onog dana kada se pridruio mranoj strani, bio je to ponovno onaj stari Marcus poznat kao veliki smrtonosni zavodnik koji

je rtve volio muiti i muiti sve dok ne bi izgubile gotovo svu svoju snagu, a tada bi ih dokrajio na najodvratniji nain, koji je svojom bujnom krvavom matom mogao smisliti. Nitko zapravo nije znao kakav je on, osim Valerije i naravno, Alessandra, no Alessandra je to uasno smetalo i ba zbog toga su se razili. Jo dugo vremena nakon to su se razili, Marcus je radio po svome, ali neto se u njemu okrenulo, te je postao neto blai i suosjeajniji. Sve dok ponovno nije izbilo na povrinu njegovo nezadovoljstvo samim sobom i ponovno probudilo njegovu drugu stranu. Alessandro je bio okiran jer nije vjerovao da e se Marcus ponovno vratiti na staro. Osjetio je promjenu i nemir u njemu jo kada gaje prvi put sreo ovdje u Rimu, ali nije mislio da e doi do toga. Uvijek je mislio da e s njim biti sve u redu dokle god je s njim netko do koga mu je stalo, i mislio je daje Annie ta, no naalost, ak ni ljubav prema njoj nije mu bila dovoljna. Zbog svega toga Alessandro je bio zabrinut, jer on ga je beskrajno volio, vie nego to je to mogla Annie koju je morao pod hitno nai da joj ispria istinu. Annie nije vidio ve due vrijeme i znao je da ona i Marcus imaju ozbiljnih problema. Nije znao kako e je nai. Nakon kraeg razmiljanja, zamolio je svoje ljude da oiste nered u sobi na katu i da se rijee trupla izmasakrirane djevojke, a on e otii i raspitati se o Annie. No, kada je ulazio u auto, vidio je da se netko pribliava vili, te je odluio priekati. Bila je to upravo Annie u svome Mustangu. Potpuno neobino za nju! Kad je izala, Alessandro je ostao zateen. Annie! Da, to je bila ona, kulerskog izgleda, sva u crnoj koi i napadno naminkana, to joj nije nikako pristajalo. "Annie." "Ljubljeni." Tiho gaje pozdravila, na nov nain, njemu dobro poznat, zavodniki. No Alessandro je znao da nije vrijeme za strast, morao joj je rei za Marcusa. "Sto je, jesam li ti nedostajala?" "Annie, moram hitno razgovarati s tobom. Udimo unutra." "Ako se radi o Marcusu, a radi se, onda ne elim raspravljati o njemu." "Annie, stvari su vrlo ozbiljne i ne vjerujem da emo ga tako brzo vidjeti." Ona se na trenutak zamisli, te ude u vilu.

"Sluaj, Alessandro, neu se ni truditi da ti itam misli jer sam umorna od svega toga. Stoga reci, stoje to toliko strano napravio da misli da se nee pojaviti." "Naravno. No prvo da ti objasnim kakav je bio prije." "Za to nema potrebe, ne elim sc zamarati njegovom prolou. Bio je onakav kakav je bio i ne vjerujem daje bio bolji nego sada." "Ne bolji, Annie, nego gori." "Kako to misli?" "Vidi, on je bio vrsta vampira koji se voli igrati svojim rtvama, muiti ih na najgnusniji nain i priutiti im groznu smrt. On nije znao za... Kako da ti objasnim, nije se elio samo hraniti, on je morao svaku svoju rtvu unakaziti." "To ve znam, jer je takav bio i kada smo zajedno lovili i dovodili ih kui. esto sam znala zatei rtvu u ne ba lijepom stanju, naravno, ne uvijek, ali mislim da nema neke razlike izmeu njega i nas ostalih." "No dobro, mislim da bi bilo najbolje da ti ju pokaem, ako je jo tamo." Otili su na kat u onu groznu sobu. istai su ba obavljali svoj posao kad su stigli, te ih je Alessandro zamolio da to obave kasnije. Annie je mogla vidjeti nered po sobi i kapljice, bolje reeno mrlje krvi i krevet pun crvene tekuine. Zjenice su joj se instinktivno rairile na sam izgled i miris krvi, ali se ipak uspjela suzdrati. "Lovina je ispod posteljine?" "Da. Pokazat u ti u kakvu je stanju." "Nemoj, sama u." Annie je stala kraj kreveta i odmakla plahtu. "I to je on uinio?" "Da." "Vidjela sam da ini svata, ali ne mogu zamisliti da bi mogao izvesti ovako neto." "Razumijem te, jer je takav bio jo kada sam ga prvi put sreo no promijenio se u vremenima kada je ponovno lutao sam." "I ne zna zato to ini?" "Ne, kako bih znao? Valjda ga to ispunjava. Jedino to ja znam je to da Marcus vie nije onaj Marcus od prije nekoliko noi." "Moram ga pronai!" "Slaem se." Annie se okrene prema prozoru i pogleda van. "Jo malo pa e zora, bolje da danas ostane ovdje." "Ima pravo."

Ostala je u vili, gdje je prespavala itav dan, a da nije sanjala o Marcusu. Sljedee veeri probudila se vrlo kasno. Kada je sila u prizemlje, Alessandro ju je ekao zavaljen u svome krevetu. "To bi trebalo neto znaiti?" "Ti procijeni sama, ali da ti prvo kaem da noas idemo u posjet." "Posjet? Kakav?" "Posjetit emo Valeriju." "Nju?! Ona je ovdje u Rimu?!" "Znam daju ne voli previe, a..." "Nije da ju ne volim, ali ni ne svia mi se previe!" "Ni meni, ali ona je vrlo star i moan vampir i mogla bi nam pomoi." "OK, vidjet emo." Annie nije bila zadovoljna tom idejom, ali sada nisu imali puno izbora i Valerija se inila razumnom odlukom. Put nije bio dalek jer Valerija je imala imanje nedaleko od Alessandrova, mnogo vee i raskonije, tik uz more, tako da su valovi udarali visoko o zidine. Na samom ulasku u dvorite moglo se primijetiti da ima mnogo svijeta i to uglavnom onih ivih, pravih ljudi, koji ude za ovakvim veerama punim obilja. Izali su iz auta i krenuli prema ulazu gdje ih jc doekala Valerija, ljepa nego ikad. "Annie, drago mije to te vidim." Annie joj ne odgovori nita, samo je poprijeko pogleda. "Valerijo! Ljubljena Valerijo!" "Alessandro." Valerija gaje poljubila u usta ne obazirui se hoe li tko vidjeti njen duboki poljubac, koji ostavlja krvavi otisak. "Dame, ostavit u vas sada. Vidim da mi se netko smjeka." Dvije vampirice, lijepe poput anela, ostale su same, gledajui jedna u drugu i ne znajui odakle da ponu. "Annie?" obrati joj se Valerija nakon nekog vremena. "Reci?" "Marcusu vie nema pomoi, ostat e takav. Ili moda nee. Ali to ne ovisi o nama, nego o njemu samome. Nisi mu bila dovoljna i vjerojatno e uvijek tragati za neim da ga ispuni." "No, Valerijo, kada ti toliko zna o njemu, reci mi da li zna gdje je?" "Ako ne zna ti, mila, ne znam ni ja." "Ah tako, ti mu ne eli pomoi ni na jedan nain."

"Ako te dovoljno voli, vratit e ti se sam, a ako..." "Ako me ne voli, e onda nee, je li tako!" izdere sc Annie, jer je znala da Valerija nee nita poduzeti u vezi s Marcusom i da joj je ovo samo prilika daju pokua pridobiti na svoju stranu, sada kada nema njezina jo uvijek voljena stvoritelja. "Valerijo, ne znam zato si lagala Alessandru da me dovede ovamo, to si mogla i sama. Ali toliko da zna, nikada neu biti s tobom i tvojim trikovima. I to to nema Marcusa, samo e biti iskustvo kako da preivim bez njega." "Hoe li moi?" "Vjeruj mi, Valerijo, hou!" "U redu, mila, onda te ja naputam i elim ti dobar provod. A moja vrata su ti uvijek otvorena." Valerija se okrene i ode medu rulju. Annie je ostala sama na velikoj terasi, gledajui u beskraj vjenog mora dok joj je vjetar milovao lijepo lice i mrsio kosu. Jo dok je raspravljala s Valerijom, osjeala je da ih netko promatra i sada kad je Valerija otila, taj osjeaj je jo uvijek bio prisutan. Na trenutak je pomislila da sve umilja, a kako i ne bi, jer ba i nije da joj nije stalo. Marcus je imao i jo uvijek ima veliko znaenje u njezinu mranu ivotu koji joj je on i podario. Nije ga zbog toga previe osuivala, jer je sama to htjela, no ipak joj je mogao bolje objasniti neke stvari, sebe i svoj svijet, ukljuiti ju. Ipak nije, i sada su stvari bile takve kakve jesu. Stoga e morati ivjeti bez njega, i ona to moe, a ako se jednog dana vrati, prihvatit e ga rairenih ruku ili e ga jednostavno odbiti i nastaviti svojim putem. I ba kad je oblikovala zadnju misao, javi se nagli osjeaj daje netko promatra, ali ovaj put iz velike blizine. Nije se htjela okrenuti, nastavila je promatrati more, ekajui da taj netko progovori prvi. "Dobro si zakljuila." Zauo se glas njean poput melodije koja dira duu i zadaje slatku bol, pun ljubavi i osjeaja. Annie je zastala i okrenula se. Bila je kao iz snova. Najljepa vampirica koju je ikada vidjela, aneo koji nikako nije mogao biti demon koji ubija i zadaje krvave poljupce. Nemona da se kontrolira, Annie je reagirala na nju kao daje neto toliko uzvieno i toliko boanstveno da se mora nakloniti i poljubiti joj ruku. To bi i uinila daju ona nije zaustavila: "Molim te, nemoj! Ustani, mila moja." Annie je ustala, jo uvijek potpuno opinjena.

"Ti... Si... Aneo... Kako..." "Ja sam Teodora." "Annie", jedva je izgovorila svoje ime. "Da, znam, ula sam kada si razgovarala s Valerijom." "Bila si cijelo vrijeme ovdje?" "Oh, oprosti mi, ali..." "Da..." "Nisam se mogla odvojiti od tebe." "Mene?" Annie je sada bila potpuno zbunjena. Znala je to osjea i to Teodora osjea, ali nije se trudila da joj ita misli. Jednostavno se prepustila svom srcu. Taj melodiozni glas bio je tako snaan, pun ljubavi i razumijevanja. Annie je znala da joj nema pomoi, bila je to vampirska ljubav na prvi pogled. Obje su pale u mreu zavodljivosti one druge i popustile navali osjeaja. "Otkako si dola, promatram samo tebe. Veoma je udno, ali kao da te poznajem stoljeima." "Ne znam to da ti kaem, jer se i ja tako osjeam." Jo su neko vrijeme gledale jedna drugu, a zatim su krenule na dugu etnju obalom, jednostavno razgovarajui i drei se za ruke, osjeajui kako su stvorene jedna za drugu. I zbilja su bile stvorene jedna za drugu, voljele su se kao nitko na ovom ili onom svijetu. Bile su najbolje prijateljice, sestre, majke i ljubavnice, u punom smislu tih rijei. Iako se tako osjeala i s Marcusom, ovo je bilo neto sasvim drugo, neto novo i apsolutno isto, poput malog djeteta. Otile su iz Rima na neko vrijeme i putovale od jednog do drugog velegrada. Iako bi ih ljudi udno promatrali zbog njihova slobodnog ponaanja, nisu se suzdravale, samo bi se nasmijale i nastavile s dodirima, poljupcima i pogledima, koji su ih prvi odavali. Drale su se uvijek zajedno, odvojene od drugih, same za sebe i bez ikakva nadzora. A oni koje su ostavile iza sebe, shvaali su ih ili su to bar pokuavali na neki bizaran nain. Alessandro je otiao iz Rima u Egipat, dok jc Valerija ostala u Rimu, uivajui u svom velikom drutvu i obilju orgija i krvavih poljubaca koji oduzimaju ivot. I sve se inilo potpuno u redu, barem s vampirske strane, dok je za obine smrtnike to znailo: "Pazi to skriva tama!" No, godina dana je prola kao u trenu i svi su zaboravili to se dogaalo, prolost je bila jednostavno prolost. Nekad bilo, sada vie

nije, a da li e ponovno biti, nitko se nije pitao. Za sve koji su poznavali Marcusa, on je bio odavno mrtav i zaboravljen. Sve do trenutka kad gaje Annie poela sanjati, ba kao u ne tako davno vrijeme kad je bila ovjek. Isprva nije obraala preveliku panju na njih, no snovi su postajali previe esti i previe stvarni. Poela se zabrinjavati, postala je napeta, uznemirena i vrlo loe je postupala sa svima oko sebe, bili vampiri ili ne. Teodora je znala da neto nije u redu s njom te joj konano rekla: "Annie, moramo razgovarati!" "Da! O emu?" "Znam da sam rekla da se neu mijeati u tvoje probleme ni ti u moje, ali ovo je postalo neizdrivo." "to to?! Zasitila si me se, ha?!" "Annie, molim te, sasluaj me, povjeri mi se!" "Meni nije nita, jer ja sam snaan vampir i ja nemam nikakvih problema, kako ih ti naziva. Zvui gotovo kao ovjek!" Annie joj se rugala, no Teodora je bila poput Alessandra. Nije se htjela mijeati u tude stvari jer to vampiri ne vole, no ona jc voljela, znala je osjeati i pokazivati to. A Annie joj je znaila sve i jednostavno se morala umijeati. "Annie, shvati ve jednom da sam uz tebe i da na neki nain imam i pravo znati to te mui." "Pa to onda eka, itaj'misli!" Annie joj se ponovno naruga, jer jc dobro znala da Teodora to ne moe. "Ah da, nisi to u stanju!" "Da, nisam! Kao to ti nisi sposobna voljeti! Slika si i prilika Marcusa i svih ostalih! Mislila sam da si ipak drugaija!" Annie su pogodile njene rijei, jer je to stoje rekla djelomino bilo istina. "Teodora!!!" "Da?" Annie ju je namjeravala udariti, no kada ju je Teodora pogledala svojim boanstvenim blagim pogledom, jednostavno nije mogla, te joj se bacila u zagrljaj. "Oh, oprosti mi, molim te. Po prvi put ne znam to da radim, gubim se potpuno." Jecala je u Teodorinu zagrljaju. "Smiri se i ispriaj mi."

"Kako da ti to objasnim, ja ga sanjam! Ponovno!" "Koga, Annie?" "Marcusa! I sve je strasnije i stvarnije!" "Ali on je... Ne znam zapravo, svatko drugaije pria." "Da, ali zapravo nitko ne zna istinu. Nitko ga nije vidio niti uo za njega. ak ni Alessandro ne zna nita o njemu, a on gaje jedini znao u duu." "Kae da su snovi stvarni, misli daje iv?" "Jo gore, osjeam daje vrlo blizu." "Vrlo blizu, to bi znailo da se vratio i..." "Sto i...? Nemoj ni izgovoriti!" "Annie, razmisli dobro, da li mu se eli vratiti?" Annie ju pogleda zbunjeno i oajno. "Annie, nemoj me tako gledati! Ti se zapravo dvoumi!" "Iskreno, ne znam. Za sada moemo samo ekati da se pojavi." "Mi?! Hoe rei, ti! Jer ja nemam nita s njime, tebi je bio ljubavnik." "Teodora, vidi da sam trebala utjeti!" "Da, ali mislila sam da se radi o neem drugom, a ne o njemu!" "Teodora, smiri se!!!" "Ti to meni govori?! Pogledaj samo sebe, vana si samo ti i nitko drugi!" "Oprosti, ali ja u sada izai." Annie ljutito izleti iz kue na mranu ulicu. Nije znala kako da postupa, kako da se ponaa, to da ini. Znala je da e se, ako ga ponovno sretne, morati odluiti. A to nikako nije htjela, jer voljela je i Teodoru i Marcusa. Zapravo, nikada ga nije prealila, nikada ga nije zaboravila ni na tren, samo je to potiskivala u sebi i skrivala bolnu istinu od Teodore. Duboko u sebi skrivala se od same sebe, od svojih sjeanja i svoje vjene ljubavi prema njemu. Znala je da e se kad-tad sresti s njim i da e tada morati donijeti odluku. Bojala se svoje neugasive strasti, ali i ponovnog pomanjkanja slobode. Jer Marcus nije znao drugaije nego biti neiji gospodar i tlaitelj. Annie se oslobodila njegova vjeita tlaenja, vie nije imao moi nad njom, nestao je, nadala se, zauvijek. / da se sada ponovno vrati? Ne, to nikako ne! Jedan dio nje znao je da e se vratiti, ali nije razmiljala niti jc htjela razmiljati o tome to e biti kada jednog dana dode i zatrai ono stoje njegovo. Te je veeri samo hodala gradom i razmiljala, ak se i nahranila, a da nije ni primijetila, zapravo, nije obraala panju da li ju je netko vidio ili nije. Tako su vie-manje protekle i ostale noi, jedina je razlika bila u tome to je uz nju bila Teodora. Sve dok nisu dobile poziv od Valerije da dodu na jednu od njezinih orgija. Annie nije tijela ii zbog svoje antipatije prema Valeriji, a i nije imala volje za zabavom, jer su snovi bili silno iscrpljujui. Na kraju je popustila jer nije mogla odoljeti

Teodori. Veer nije bila nita posebno, uobiajeno ljubakanje sa svima i svakim, krvavo ubijanje onih preglupih da bi znali i, naravno, sastanci vjene brae i sestara. Nije bila osobito raspoloena, no ipak se uspjela osloboditi, no cijelo vrijeme je imala snaan osjeaj neke udne prisutnosti, guenja i nevjerojatan osjeaj daju netko promatra. Kad su se svi okupili, nije nita primijetila, no tada je Valerija ustala i predstavila starog ljubavnika: "Ova no je posebna za mene, kao to e biti i za vas ostale, jer vam moram rei da nam se vratio jedan od najmonijih i najljepih." Annie se skamenila. Znala je da e se taj osjeaj da e se neto desiti sada ostvariti. Valerija je zamolila svog tajanstvenog znanca da se pokae. I vrata su se otvorila i on je uao, potpuno drugaiji, nekako sasvim nov. To vie nije bio Marcus, zapravo, bio je to on, a opet i nije. Doetao je svojim laganim korakom do sredine sobe, zaustavio pogled na Annie i lagano se osmjehnuo. Priao joj je i poljubio joj ruku. Annie je osjetila da se topi, da je ponovno osvaja, a njeno tijelo toliko udi za njegovim dodirom. Nije mogla skinuti pogled s njega. Teodora to primijeti te izjuri iz sobe. Annie se na trenutak trgne, shvativi da je povrijedila svoju ljubljenu, naglo ustane i, pozdravivi Marcusa oima punim udnje i strasti, potri za Teodorom. Marcus se okrene prema Valeriji i zahvali joj poljupcem. Naravno, sve je bilo dogovoreno i ona je jedina znala gdje se Marcus itavo vrijeme nalazi. A kako i ne bi, kad je ona bila jedina koja je bila zadovoljna njegovom promjenom. Takav je bio kada je bio s njom i takav joj se vratio. No ne i stvarno vratio, i ona je to znala, ali oboavala gaje na svoj nain kao i on nju, a njegova pokvarenost samo je jo vie privlaila vampire sline naravi. Svi su bili oduevljeni njegovim povratkom, ak i oni koji su ga mrzili. Sada je ponovno bio onaj stari, najkrvaviji ubojica svih vremena i bio im je sve, jedini bog za kojeg su znali. Naravno, osim Valerije, no ona je bila previe stara i previe umorna da bi igrala takvu ulogu. 12 Prolo je gotovo mjesec dana da Teodora i Annie nisu bile bliske. Jo uvijek su ivjele u istoj kui, zajedno, a tako udaljene, kao dva potpuna stranca. Prolazile su jedna pokraj druge, pozdravljajui se samo kimanjem glave. Druile su se s potpuno razliitim osobama. Annie je

jo uvijek nosila u sebi onu dvojbu i iako se udaljila od Teodore, i dalje je gajila neke osjeaje prema njoj. Bila je uz nju i promatrala ju je, no sve to nije vie bilo isto i nije imalo nimalo smisla. Jedne veeri ponovno je srela Donatella i bio je to neopisiv trenutak. Donatello je bio jedan dio njezine prolosti koji je uvijek bio na svom mjestu, bez ikakvih zamjerki, neslaganja i izdaja, samo prijateljstvo i nezaboravne lude pustolovine. Prisjeali su se svega, a najvie one lude amsterdamske noi po kojoj e se pamtiti njihov boravak u tom gradu. Neopisivo savrene pljake. "Donatello, reci, ima jo uvijek onu sliku?" "Aaa, misli slavnog Picassa?" "Pa, naravno!" "Oh, sjajne li stvarice, stvarno savrenstvo na platnu, zastalo u vremenu, a opet toliko suvremeno!" Annie mu se smijala kao luda i nikako nije mogla prestati. "Ma emu se toliko smije?! Ha-ha-ha... Evo sad u i japoeti... Ha-haha..." Sada su se obadvoje poeli praktiki valjati po podu, kao neka djeca, i onako ludi inili su se poput pravih ljudi koji ive svakodnevan ivot. "Ha-ha-ha... Nego, Annie, nita mi ne pria o Marcusu?" Annie se zamisli i ispod oka pogleda Donatella. Donatello je odmah shvatio jer je zapravo i znao itavu priu, samo je utio u nadi da e to Annie sama spomenuti. "Ne moram ti priati, ti to i sam ve zna, nije li tako?" "Da, istina je, ali ipak sam htio uti tebe. Zna, njega je malo tee razumjeti." "OK, Donatello ne mora sad poeti sa svojim..." "U redu, OK, kako ti kae, samo..." "A, znala sam da tu ima jo neeg. Vidio si ga?" "Zna, ne bih trebao izdavati nikoga, ali mislim da biste vas dvoje ipak trebali raistiti neke nesuglasice." "Nesuglasice?!" "No, dobro. Znam da nije tako jednostavno, ali meni je bilo tako zanimljivo gledati vas." "Gledati?" "Vi ste kao..." "Donatello?" "Da?" "Skrenuo si, definitivno."

"OK, dobro, ali daj da ti prvo neto kaem, zapravo, da ti prenesem poruku." Donatello se udalji od Annie sa smijekom i napravi nekakvu blesavu pozu, kao da oekuje da e ga udariti. "Priaj, to ti je rekao." "Sutra u deset u kui starog Francisca." "Ti to neto slubeno, ha?" "Pa zamolio me. A zna da bih i za tebe sve uinio." Oprostili su se te veeri uz jedno divno mlado eljade, koje je prodavalo sebe kako bi neto zaradilo. Mala, vrlo lijepa kua, smjetena u predgrau Rima, bila je u potpunoj tami, pokazujui i izvana da u njoj nema nita dobra, ve zlo i samo zlo, a opet, tako neodoljivo privlano. Marcus je sjedio u toj zamraenoj kuici u sobi u kojoj su se obino primali gosti, jo u doba Mussolinija. Sjedio je tako u velikom naslonjau, potpuno miran i oputen, ekajui svoju Annie. Nije htio vladati njome, htio je samo da ponovno bude uz njega. Da ga kao nekada voli, miluje, ljubi i potuje. No nije znao osjea li ona jo uvijek ljubav prema njemu. Iako to Annie jo ni samoj sebi nije htjela priznati, stoje bila blie kuici u predgrau Rima, to se vie gubilo ono to je osjeala za Teodoru, a snani osjeaji prema Marcusu ponovno su se budili u njoj. Hodajui sasvim polako, stigla je do vrata kue i zastala. Bilo joj je to itekako poznato, ovako stajati pred vratima, znajui daje on unutra eka s nestrpljenjem. Prisjetila se onih dana kada je bila jo uvijek u Americi i kada se nalazila u skoro istoj situaciji, stojei ispred vrata i ekajui da ue i postane ono stoje bila sada. Vampiri Otvorila je vrata i polako ula. Sve je bilo u mraku, no primijetila ga je jo s ulaza. Bolje reeno, osjetila gaje. Iste misli, isti osjeaji i ista stara neizvjesnost. Ula je u sobu i zastala nekoliko koraka od njega, a on joj se nasmijeio dobro poznatim smijekom, a zatim ustao i pribliio joj se. Annie je zatvorila oi kada joj je dotaknuo kosu i poljubio usne. Otvorila je oi i ugledala ga ravno ispred sebe, tako blizu, tako poeljnog i tako voljenog. Jedva vjerujui da ga vidi, nasmijeila se blago i skoro zatvorenih usana, uspjela progovoriti: "To si zaista ti?" "Da, jedina." Gledali su se neko vrijeme, a zatim su se zagrlili kao da su prola stoljea od njihova posljednjeg susreta. Dok su stajali tako zagrljeni Marcus joj je apnuo na uho: "Voljena, doao sam po tebe. Ostani uz mene."

Annie mu, jedva svjesna onoga to joj se dogaa, odgovori kroz suze: "Zauvijek, Marcuse. Zauvijek." I no bi zapeaena njihovom velikom ljubavi. Rastali su se pred zoru, jer se Annie jo jednom htjela probuditi uz Teodoru i oprostiti se s njom. Teodora je ve spokojno spavala kada je Annie stigla. Nije ju budila, samo joj je pogladila lice, nasmijeila se i legla u lijes do njezina. Snivala je mirno kako odavno nije. Sanjala jc samo lijepe trenutke s Marcusom, kakvi su nekada bili i kakvi e zauvijek biti. Nije ni slutila da bi neto moglo krenuti po zlu. Pa da li je i bilo ikakvog razloga za tako to? "Lijepa kao zaspala djeva, trnovita poljupca. Na licu joj osmijeh, tako miran, a tako izdajniki. Naputa me sada i ostavlja samu, ta potpuno hladna, jadna kuka, i odlazi zauvijek, ostavljajui me ranjena srca i s prazninom u dui." Bile su to rijei izgovorene ravno iz Teodorinih lijepih usta. Sjedila je pokraj Anniena lijesa, gledala je mirno i izgovarala posljednje rijei koje joj je htjela uputiti. Annie je bila budna i sve je ula. Ustala je, a suze su joj klizile niz blijedo lice. Znala je da nije trenutak za objanjavanje i da nikada nee ni biti, no svejedno su se zagrlile, poljubile kao nekada i rastale, vjerojatno zauvijek. Da, zaista zauvijek! Annie je osjeala krivnju kojoj se nije nadala, ali stalno joj je kroz misli prolazila ona pjesma koju joj je recitirala, s toliko ljubavi, patnje i mrnje. Nije joj se svidio izraz jadna kuka, no smatrala je daje to i zasluila nakon svega to joj je Teodora pruila, a ona ju izdala. Na najokrutniji mogui nain i znala je da to ni ona nee moi lako zaboraviti, a Teodora jo manje. No ono to Annie nije znala je da osjeaj ljubavi i strasti jo uvijek postoji i nee tako lako nestati. Voljela je Teodoru, no Marcus je uvijek bio na prvome mjestu, iako to nije htjela priznati. I sada, kada se ponovno vratio i probudio ono to je u njoj bilo samo uspavano, morala je odabrati i bilo je vie nego lako. Da, lako! Jer eljeti je jedno, a voljeti svim srcem i duom je drugo. A upravo je to osjeala za Marcusa, vjenog princa tame. Teodore vie nije bilo u njezinom tamnom ivotu, samo Marcus i ona. Opet su bili zajedno, kao stvoreni jedno za drugo i nitko im to nije

mogao oduzeti niti si dopustiti da to pokua, da bude kao oni, krvavi ljubavnici koji haraju tamnim ulicama grada i vole sve koji im daju ivot. A oni, da li mare? Da li barem malo mare za te jadne male ljudske ivote? Tko bi to zapravo znao, osim njih samih. Biraju svoje rtve ne zbog ljepote, ve zbog okusa krvi i moi koju im ona daje. "Mlada, snana i svjea krv, mmm, kojeg li okusa... Toliko boanstvenog..." "Svia ti se, jedina?" "Kako ne bi. Samo probaj tu crvenu ivotnu tekuinu, to tee ovim snanim i tako mladim ilama... Mmm..." "Aaahh, ima pravo, tako silan okus." "Uzmi, ljubavi, uzmi." Tako su tekle noi njihovih krvavih orgija. Ubijali su milo ili nemilo, mlado ili staro, bogato ili siromano, glavno da okus odgovara, da im nepca osjete silinu tog divnog okusa. Njihova strast, elja i ljubav bilo je sve to su imali, a njih su osjeali ak i vie nego prije. I nita im nije nedostajalo, no Annie se s vremena na vrijeme znala prisjeati Teodore. Te divne plave vampirice Teodore. Bila joj je sve, gotovo kao Marcus, no izgleda da nije uspjela zadovoljiti Annienu potrebu za grubou i nepredvidljivou. To je mogao samo on, njen jedini Marcus, i nitko osim njega. On ju je stvorio i poznaje ju bolje od ikoga. Annie je to znala i to joj nije smetalo kao prije; ta njegova nareivanja, prohtjevi, sulude ideje. Sada joj to vie uope nije bilo vano, jer bila je on. Marcus u lijepom, prelijepom izdanju vampirice imenom Annie. On je imao nju, a ona je imala njega. Ali Teodora je i dalje bila prisutna. Moda ne toliko snano, no svakim trenom je jaala sve vie i vie. I to je Annie vie razmiljala o njoj, to su se osjeaj krivnje i zatajene ljubavi prema njoj sve vie budili. I sada su bili doista i prisutni. Marcus je utio i samo promatrao, nije mu toliko smetalo jer je Annie to dobro skrivala, no s vremenom je postalo previe zamorno i Teodore se morao rijeiti zauvijek. Marcus je tako smatrao i tako je moralo biti i nije se uope postavljalo pitanje da li e Annie imati neto protiv ili nee. Dakle, stvar treba biti napravljena, to je samo pitanje vremena. A koliko je zapravo vremena trebalo proi da se to i ostvari'? Ba i ne mnogo, jer Marcus i Annie su otili u Frankfurt na neko vrijeme i srea mu sc osmjehnula. U kasne sate budili su se zagrljeni, pripijeni jedno uz drugo, razmjenjujui poljupce kojih im nikada nije bilo dosta. Zatim

su izlazili van na pune ulice bunoga grada i opijali se crvenim vinom iz ljudskog tijela, tako tenim i toplim, a opet, toliko osvjeavajuim. Prolazila je veer za veeri, a njima nikada nije bilo dosadno. Jedne subotnje noi bili su pozvani u visoko frankfurtsko drutvo bogatih tlaitelja obinih ljudi i vampira. Sve je bilo ba u njihovu stilu, u silnoj raskoi. U jednom trenutku Annie pusti Marcusovu ruku i zaputi se meu rulju. Marcus krene za njom, no ona naglo zastane: "to je, Annie, to vidi?" Annie je i dalje samo pozorno i nekako uplaeno zurila, no Marcus nije nita primjeivao. "Dakle, ljepotice, to si tako zanimljivog ugledala? Reci?" "Marcuse, to je ona!" "Ma tko?" "Teodora, Marcuse, ona je!" "Zato bi ona bila ba ovdje?" "Alije, ona je." Marcus pogleda u smjeru u kojem je Annie pokazivala, no nije uspio nita vidjeti. "No dobro, Annie, ovo je smijeno, ja nikog ne vidim." "Vidi onu zanosnu crnku i onog miiavog crnca?" Marcus pogleda i sada ju je mogao dobro vidjeti. Stajala je mirno i promatrala ih... Ili moda... Annie. Marcus se namrti, otro pogleda Teodoru i uhvati joj pogled. Ona to primijeti i osjeti prijetnju u njegovu pogledu te se brzo okrene i nestane medu ruljom. Zatim se Marcus okrene prema Annie, koja gaje ljutito gledala jer je vidjela to je napravio. "Da... Bila je to..." "Da, bila je i sada je ponovno nestala, nije li tako?" "Valjda..." "A ijom to krivnjom?" "Ah, Annie..." "Da, 'ah, Annie", mislim da mi se vie ne svia ovdje." Izrekne to gotovo urlajui, tako da su sc neki okrenuli, i krene prema izlazu. Otili su veoma rano i vratili se utke u svoj bogati stan, u ijem su mranom krilu najee obitavali. Otili su lei zajedno, ponovno zagrljeni, no osjeala se napetost od te veeri i Marcus je sada bio siguran da Teodoru mora ukloniti pod svaku cijenu. A koliko e ga to kotati nije mario, a ni razmiljao. Odmah po zalasku sunca Marcus se probudio i tiho ustao te izaao van s planom da pronae prelijepu Teodoru i zavri jednom za vijeke

vjekova s njom. Prvo to mu je palo na pamet bilo je da se vrati u vilu u kojoj se odigravao jueranji prijam. Naravno, Marcus jc imao svoje izvore, pa stoga nije morao neto posebno tragati. Otiao je do svog starog znanca Miguela, vampira koji je bio vlasnik te kuerine. Razgovarali su dobrih sat vremena i Marcus je dobio eljene podatke, te odmah krenuo u akciju. Miguel mu je kazao gdje se Teodora nalazi odnosno koje je njeno uobiajeno boravite kada svrati u Frankfurt. Stigavi pred vrata, prvo je dobro promotrio kuu i zatim se sakrio i ekao da Teodora izae. ekanje je bilo dugo i zamorno, jer je i ona izgleda imala lou naviku da se kasno budi, pa je ak ve mislio i otii. No tada su se vrata napokon otvorila i vidio je Teodoru kako izlazi. Pratio ju je itavim putem i koliko god se trudio, nije joj mogao proitati misli, te je hodao dosta blizu nje, mislei da ga ne primjeuje. No kada su stigli u dio parka koji je gledao na malo umjetno jezero, Teodora zastade i naglo se okrene, iznenadivi ga. Marcus stane i ukoeno se zagleda u nju. "Zato me prati, Marcuse?" Ali on je i dalje samo stajao onako ukoen i promatrao ju. "eli me se rijeiti zauvijek, nije li tako?" "Pa... Sad..." "1 misli da Annie to nee saznati?" "Sto onda?" "Ona me jo uvijek voli i eli, osjeam to i ti to zna." "Moda je istina to to ti kae, no, draga moja, Annie je samo moja i niija vie, razumije?!" "Ona nije tvoje vlasnitvo i nee ti dopustiti da se tako ponaa prema njoj." "A nee?" "Misli da se neu boriti, Marcuse?" "Ja ne mislim nita." "Pa ak ni na Anniene osjeaje kada sazna da si joj ubio ljubavnicu?" "Samo malo, ti vie ne zasluuje tu titulu, Boginjo!" "Da, Boginja... Tako si me nekada znao zvati." "Ne mora me podsjeati, najdraa, no bilo kako bilo..." "Da, znam ja dobro kako je bilo, ali ja ti nisam zato otela Annie. Znala sam tko je ona kada sam ju prvi puta vidjela, ali ti si ve otiao od nje, zar ne'? Ostavio siju!" "To se tebe ne tie!" "Pa samo iznosim injenice, ljubavi nekadanja!" "Ako misli da u te potedjeti ili se saaliti nad tobom, vara se." "Nisam ni mislila, ali ti si me pouio nekim trikovima, to i sam zna." "Teodoro, o Teodoro,

izdala si me davno prije i zakleo sam se da e doi dan kada u te ubiti svojim vlastitim rukama." "I zakrvario bi ruke mojom krvlju?" "I sama zna kako je to. nije li tako, ljubljena? Vjerovala ili ne, nekada davno sam te volio, no ti mene nikada nisi onako kako si trebala." "1 nisam, pa to onda?" "Nita, samo se malo udim kako to da si uspjela sve to sakriti od Annie? Ili si joj lagala?" "Nikada!" razljuti se Teodora i zaleti na Marcusa, no on se izmakne, smijui se. "Kukin sine, trebala sam te ubiti davno prije dok sam jo mogla." "Ali nisi i sada e poaliti zbog toga!" Marcus se naglo okrene u zraku i udari Teodoru u trbuh. Ona padne, ali se naglo digne i uzvrati udarac koji je tek okrznuo Marcusa. "Ej, pa neto mi nisi u formi! Ha-ha-ha..." Teodora se jo vie razbjesni i ponovno napadne Marcusa, no i ovog puta joj ne uspije. "Hajde, malo to ivlje, pa nisam te tako uio, ljubavi!!" Izazivao ju je kako je god mogao i stigao, no Teodora ipak nije bila toliko jaka i mona. "No, Boginjo, stoje... Ha-ha-ha, odustaje!" "Nikada!!!" zaurlaTeodora i svom snagom se zaleti na Marcusa. Marcus se sagne da ga ne udari i ba kad se nasmijao njezinu ponovnom neuspjehu, Teodora mu se iznenada nade s druge strane i udari ga tako jako daje sada malo lavi procurilo iz njegovih usnica. "Oho, postali smo opaki!!" I naravno, borba je postala zbilja estoka i tek je sad;i ' i ircus mogao vidjeti da ova boginja od vampirice zaista i zasluuje ime Boginja. Tako lijepa da njezin izgled izaziva suze, ali i tako jaka i plemenita. I Marcus joj se divio, zaista divio, no moralo se zavriti s tim. Stoga se smrtno uozbilji, dohvati je svom snagom i pogleda ravno u one velike zelene oi. Oi u kojima se mogao vidjeti poraz, ali i hrabrost koja ju ni na samom kraju nije naputala. Zagledali su se jedno u drugo te joj Marcus neprimjetno rasijee grlo. Krv je curila kao luda. Teodora se instinktivno primi za vrat gledajui u Marcusa i padne na koljena, ali ubrzo se ponovno uspravi. Nesigurna na nogama, ipak je hrabro ustala i pljunula mu u lice, na to joj je Marcus ponovno priao i iupao joj srce. I drei u ruci srce prelijepe Teodore, prinese ga ustima i zagrize. Teodora je jo uvijek stajala i zaprepateno gledala u Marcusa i svoje

srce u njegovoj ruci, dok mu se krv cijedila iz usta, pa mu poalje posljednji poljubac i zauvijek umre. Marcus joj se priblii, zagleda se u nju i baci joj srce te mirno obrie ruke o travu i ode, a posljednje rijei koje joj je uputio bile su samo njegove i njezine: "Zbogom, ljubavi moja, i ne zamjeri mi zbog ovog malog incidenta!" Annie je budna i uznemirena sjedila na krevetu i razmiljala gdje bi mogao biti Marcus. Znala je da mu se ne svia Teodora, ali se nadala da se nije zbog toga naljutio na nju. Nije htjela da se prolost ponovi. Bilo joj je drago stoje bar na trenutak vidjela Teodoru i osjetila da joj je jo uvijek draga, no ona sada voli Marcusa i pripada njemu, a Teodora je samo jedan dio nje i htjela bi da tako i ostane, jer uvijek e joj biti drago vidjeti ju i popriati s njom. A sada ju je Marcus otjerao svojom ljubomorom, ljubomorom koja je potpuno besmislena. No, za Marcusa to nije bila nikakva besmislica i zato je ubio Teodoru, ne samo zbog Annie, ve i zbog njihove davne zajednike prolosti i Teodonne izdaje. Naravno, to je bila velika tajna koju je Marcus skrivao od Annie, znajui da joj. ako ju ikada sazna, nee biti drago to joj je to preutio. No, Annie ne zna nita o tome i ne mora saznati, pa e sve biti u redu. Tako je mislio Marcus, ali kada se vratio, Annie ga je onako nestrpljiva odmah zasula pitanjima: "Pretpostavljam da e mi rei gdje si bio?" "Pa malo sam izaao, zar trebam tvoje doputenje?" "Ti se ljuti zbog nje?" "U redu, izaao sam da se malo razbistrim." "I ne ljuti se vie?" "Ne." "OK. ali toliko da zna, nije mi se svidjelo to si ju otjerao. Ipak mi je bilo drago to sam je vidjela i htjela sam porazgovarati s njom, a ti si je otjerao." "Oprosti mi onda, ali ne mogu nikako savladati taj osjeaj tjeskobe, svaki put kad se sjetim da ste se voljele." "I vjeruj mi, shvaam te, noja sada volim tebe, a Teodora je iza mene. Jedan dio prolosti, ali zauvijek e ostati dio mene." "Potpuno si u pravu i mislim da u morati poraditi na tome." Zagrlili su se i poljubili i zatim izali u lov. Te noi etali su gradom zadubljeni svaki u svoje misli. Bez ijedne rijei, drali su se za ruke kao dvoje zaljubljenih ljudi kojima je dovoljno samo da su jedno pokraj

drugoga. I nitko tko bi ih takve vidio nije ni pomislio da bi njih dvoje zapravo mogli biti neto sasvim tree. Svijet u kojem su se nalazili pripadao je samo njima. Zvijezde na nebu, rijeka pokraj koje su prolazili, jezero u parku i zelenilo svuda oko njih. Stopili su se s prirodom osjeajui da su dio nje, a ona je njihova majka, sestra, ljubavnica i vjeno sklonite ispunjeno krvlju drugih. I tu nema nieg neprirodnog ni udnog, jer su i oni nekad bili ljudi i prema tome, nainjeni od same prirode kojoj svi zauvijek pripadamo. Dugo su uivali u toj nonoj etnji, no odjednom se Marcus poe okretati i oprezno gledati uokolo. "Stoje?" "Ma kao da je jo netko ovdje!" "Misli, netko od nas?" "Moda mi se ipak samo uinilo." "Ili nije." "Da, ili nije, ne znam, kao da nas netko promatra." "Da nas prati, ma zato..." Nato se iza njih zau glas i oni se zaprepateno okrenu. "Valerija, to je tvoj nain, nije li tako?" "Da, ljubljeni, jedino moj. Evo, ba sam stigla i odmah naletjela na vas." "Ma jesi li?" javi se ljutito Annie, dok ju je Marcus gledao s prijezirom. "Eto, jesam, ali zapravo, kada ste ve ovdje, mogla bih vam kazati novosti. Mislim da e vam biti veoma zanimljive, ali i uasavajue." "No, to to, Valerijo?!" "Strpljenja, Annie, zar te Marcus nije niemu nauio?" Rugala im se i pripremala se za trenutak kada e im rei vijest, koja e ih vjerojatno zaboljeti. I to oboje, jer je znala da e Annie burno reagirati, a Marcus nee moi nita uiniti. "Valerijo, nas to iskreno ne zanima, pa kreni svojim putem kao to emo i mi." "Pusti ju, Marcuse, neka kae. Hajde, ispljuni to ve jednom! Ili nije tako zanimljivo?" Marcus je znao to e rei i kako e to promijeniti stvari. Zbilja nije raunao na Valeriju i ni na trenutak nije pomislio da e saznati za to, no ona je bila eljna osvete prema Marcusu za davni odlazak i za povratak koji se nikada nee dogoditi. "Sto nam to ona moe rei? Vjerojatno samo lai! Hajdemo odavde." "Kako ste vas dvoje nestrpljivi! A ti se, Marcuse, ponaa kao da bjei od neeg."

"Ne priaj gluposti i odlazi odavde!" "Marcuse, to ti je, zato si tako nervozan?" "Ah, pa moda sam ga pogodila u ivac, jesam li, Marcuse?" Valerija se glasno nasmije, jer znala je to govori i sada e im sve rei. U biti, samo Annie, jer Marcus ionako sve zna. Pa pobogu, on je poinitelji "uti, Valerija!!!" "Marcuse?!" zaudi se Annie, mrtei se. Marcus je vidio da nema izlaza te se naglo smiri i progovori: "Hajde reci, Valerijo, reci i nasladi se jednom zauvijek!!!" "Naravno da u rei. Pa ovako vam je to: izgleda daje netko od naih, jer samo mi moemo tako neto savreno izvesti, ubio nau lijepu pripadnicu Teodoru. Mislim, osakaena je podosta, onako prerezanog grkljana i iupanog srca. A to je jo zanimljivije, taj netko joj je vjerojatno na kraju srce i vratio. Zanimljivo, to kae, Annie? Fascinantno?!" Annie kao daje na trenutak ogluila, samo je bijesno pogledala prvo Valeriju, a zatim Marcusa. Moglo se vidjeti kako gri prste i kako joj pogled sijeva pun prijezira. Iako nije nita rekla, znala je daje to uinio njen ljubljeni Marcus i to je bilo neto najodvratnije i najgore to se moglo desiti. Izdao je nju, njeno povjerenje u njega, cijeli njihov odnos, izdao je njih. Stajala je jo nekoliko trenutaka, gledajui Marcusa s prijezirom i oajem koji ju je shrvao, jer ipak ga je ona voljela vie od iega, vie nego sebe samu. ATeodore koja joj je takoer mnogo znaila sada vie nema, kao to uskoro nee biti ni Marcusa, jer ona mora otii to dalje od njega. "Marcuse?" Izgovorila je njegovo ime kroz suze, na stoje on podigao pogled i pogledao ju. "Neu ti suditi za to to si uinio, jer to nije na meni kao niti na nikom drugom, ali ja te vie ne mogu gledati ni trpjeti tvoju ljubomoru i zato odlazim od tebe i svega ovog to smo imali. Dalje od svih vas i nadam se da se vie nikada neemo vidjeti, jer te elim zadrati..." Mucala je i bilo joj je teko govoriti te je prislonila ruke na srce, koje ima iako je vampir, "i voljeti te vjeno, ali moram otii to dalje od tebe." Nato se okrenula i otila, a Marcus je ostao s Valerijom. "I to sada rei, osim da sije zauvijek izgubio, nije li tako?"

"Mislim da bi ti bilo bolje da mi sc izgubi ispred oiju i da vie ne ujem za tebe, barem neko vrijeme, jer znam daje to to traim nemogue jadna kurvetinolU" Izgovorio je ovo zadnje s urlikom od kojeg su popucale lampe koje su osvjetljavale taj dio parka. Zatim je i on otiao u neodreenom smjeru kako bi alio za Annie, svojom jedinom, ali ne i zbog onog stoje uinio. Sve je bilo gotovo, uniteno i razdvojeno zauvijek. Tama izvana, tama posvuda i tama u dui. Sve na to je mislio bila je tama, i svjetlo u njemu sada se gasilo i stapalo s tamom. Ona nije bila ovdje da ga utjei, oraspoloi, nije bila ovdje da ga miluje, ljubi i voli kako to samo ona zna. Misli su mu letjele, gubio se, vidio je samo Annie iako je nije bilo ondje, elio ju je vie nego ikad, ali nije je bilo, postojala je samo ta vizija u njegovoj glavi. Hodao je gradom poput malena djeaka koji ne moe pronai put kui, samo je besciljno lutao. Usput je svojim rukama i dugim noktima izmrcvario i dvije rtve, ali ni to gotovo da nije primijetio; bio je izgubljen u tami i viziji jedne ne tako davne prolosti. Koraci su mu bili potpuno neujni, izraz lica smrtno ozbiljan. Tek tu i tamo dobacio bi pokoji smijeak sluajnom prolazniku ili kakvoj lijepoj djevojci koja bi ga zainteresirano pogledala u prolazu. Odjednom ga zaustavi poznati glas te se napokon trgne i stane na mjestu, kao nekakav lutak koji eka da ga ponovno pokrenu. "Morao si izvesti tako neto?" Marcus ne odgovori nita, samo je gledao i smjekao se poput djeteta ili luaka kojem je sve ravno. Njemu je zaista sve i bilo ravno; ni ljudi ni mjesta ni krv nisu mu nita predstavljali, pa ak ni Donatello, koji je sada stajao pred njim, naslonjen na zid neke zgrade, i odmahivao glavom na Marcusove pogreke. "Nee mi nita odgovoriti, je li?" "Zar bih trebao..." "Pa i ne, brate moj." Izgovorivi to, prie mu i poljubi ga u usta, a zatim mu krvavim usnama apne na uho da e sve biti u redu i da e on paziti na Annie, dok se ne snae sama. "Hvala ti i..." "Reci?" "Htio bih daje voli poput mene, sada kada ja to vie nisam u stanju i kada me vie ne eli."

"Oh, Marcuse, najljepi moj ljubavnice, ja tc nikada ne bih mogao zamijeniti, ali pokuat u je voljeti barem priblino tako. No ona voli tebe, i sada kada vie nisi pokraj nje, i pati u dui." Marcus prui ruku, dajui znak Donatellu da prestane, jer ne moe vie sluati o njoj, njenoj ljubavi i patnji zbog njega. "Razumijem te, najljepi, i potovat u tvoju odluku." "Hvala ti jo jednom i molim te da me obavjetava o njoj, ali nemoj joj rei nita o meni ako te ikada pita." "Potovat u sve to kae, kao to potujem tebe, ljubljeni." Zatim se jo jednom poljubie za kraj i rastadoe na tko zna koliko godina pa ak moda i stoljea. Annie se spremala za put koji je trebao trajati jedan itav dan i zato je morala sve dobro organizirati. Uzme telefon u ruke i pone tipkati broj, ali je prekine Donatellovo pojavljivanje na vratima. Bila je presretna kad gaje ugledala. Bacila mu se u zagrljaj i gorko zaplakala. "Oh, oprosti, vidi mene, vampirica, a plae. Grozno!" "Ne, mila, samo ti plai koliko eli, ja sam ovdje i ne idem nikuda. Ali emu ove torbe?" "Ah, i ti isto, kao, ne zna?" "No, dobro. Zna, vidio sam ga kako ee ulicama, potpuno sam i izgubljen." "Nemoj!!!" Te ponovno zaplae, no ubrzo se smiri i uozbilji. "Oprosti, neu vie o njemu. Sada se spremi, a ja u obaviti sve ostalo." "Kako to misli, ne zna ni..." "Uvijek zaboravi da ja sve znam, mila." "U redu. I nema nita protiv mjesta u koje idemo?" "Ma kako bih imao, pa nema nita ljepe od divljih i miiavih kauboja, zar ne?" "Ne bih znala, ali imam filing da ti zna!" "Pa..." Nasmijei joj se vragolasto i ode. Annie je znala da ga je Marcus zamolio da bude s njom, ali i to da on nije pristao samo zato to gaje zamolio ve i zato stoje to sam elio. Nije imala nita protiv toga, s Donatellom se mogla nadati novim pustolovinama, jer on je bio stalno u pokretu i potpuno neukrotiv. Poput divljeg pastuha.

13 Ve je skoro svitalo kad su stigli do Donatellova aviona. Nije joj morao rei daje njegov, jednostavno je znala, ali nije ga pitala otkuda mu kao i mnoge druge stvari koje je posjedovao. To uope nije bilo ni bitno. Avion je bio luksuzno opremljen. Putniki dio sastojao se od dva dijela. U prvom su bile dvije kutne sofe, mali stoli i bar, dok je drugi predstavljao spavaonicu i u njemu su ih ekala dva lijesa s crvenom svilenom posteljinom. Let je trajao dosta dugo, tako da su sletjeli tek neto poslije ponoi. "Stigli smo, Annie. Spremna?" "Naravno, idemo u Novi svijet." im su izali, osjetila je dobro poznati miris svoga rodnog grada i bila je veoma zadovoljna i sretna to to moe podijeliti s Donatcllom. Rairila je ruke i prepustila se dodiru vjetra na svojoj koi, udiui dobro poznati zrak. "San Antonio!!!" "Kako zna. nisam ti rekao?" "Miris, dragi moj." "Ah, da. Pa, idemo li?" "Vodi me, zavodnice." I namigne mu. Donatello se samo nasmijao i sa zadovoljstvom prihvatio njezinu ponudu. Limuzina ih je ekala na izlazu s aerodroma, no Annie poeli proetati San Antonijem. Donatello se sloio s njom i zamolio vozaa da ih ostavi na ulasku u grad, a da stvari odveze u kuu. Annie gaje upitno pogledala, na to joj je Donatello odgovorio da e sve vidjeti. "Sve, Donatello, ljubljeni?" "Ah, to je iznenaenje i ne bi bilo u redu da ti sada kaem." "Kako eli. Reci mi samo je li dosta staro?" "to misli?" Annie bezuspjeno pokua zaviriti u Donatellove misli. "Oh, kako si okrutan!" "Jesam li, draga? Strpljenja malo!" "U redu." Te se primie za ruke i krenue put grada, da uivaju u njegovoj ljepoti. Annie je bila oduevljena i neopisivo sretna, iako je osjeala da joj neto nedostaje. I ona i Donatello su znali da je to Marcus, koji se nalazio tko zna gdje. Pokuala je to potisnuti i razmiljati o ovom trenutku i

naravno, o Donatellu. Taj pustolov nad pustolovima bio je za Annie novi izazov, i ve samo druenje s njim davalo joj je novu snagu, novi smisao. Annie nije bila obian vampir, bila je i vie od vampira. Vjerojatno je tako sa svakim novostvorenim vampirom, jer oni su i sami veliki izazov. 1 kao to su oni izazov za starije vampire, tako su i stariji vampiri izazov za njih. Vrijeme, mjesto, ljudi, prostor nabijen seksualnou i poseban trenutak nabijen crvenim pulsiranjem itavim tijelom jednog vampira. Prostor krcat svakojakim frikovima, opijenim bilo drogom, bilo alkoholom, bilo neim sasvim desetim. Svatko je eljan takvog mjesta, no bilo je i onih koji su voljeli upravo suprotno. Takav je bio Marcus, i tu su se on i Annie potpuno razlikovali, no Donatello je bio sasvim druga pria. On je bio sve ono to Marcus nije i sve stoje Annie bila i to e s vremenom tek postati. Volio ju je zbog njezine pustolovne due,pomaknute filozofije, izazovna tijela, tajanstvena pogleda njezinih tako zelenih i egzotinih oiju, neobinih i oaravajuih kretnji. Volio ju je takvu kakva jest, zbog nje same i njezina, iako vampirskoga, jo uvijek toliko ovjenog srca i slobodnog duha. A ona? Eh, ona je Donatella voljela jer je bio za nju neto posve novo, jo uvijek neotkriveno i tako tajanstveno. Naime, premda je bio nalik Marcusu, kojeg vjerojatno nikad nee zaboraviti niti prealiti, Donatello se po mnogoemu i razlikovao od njega. Imao je ono neto, iako je bio vampir. A to stoje bio vampir, inilo gaje samo privlanijim. I sada kada prolazi ulicama i trgovima svoga rodnog San Antonija, s rukom u njegovoj ruci, doivljava ga jo intenzivnije. Ono to jc prije znailo divljenje i prijateljstvo, polako se poelo pretvarati u ljubav, strast toliko snanu da bi si svaki put kad bi je pogledao stisnula ruke tako da bi joj vlastita krv procurila kroz dlanove, a zubima bi ozlijedila svoja pohotna usta. I na neki nain, bojala se! Bojala se te svoje novootkrivene strasti, ljubavi prema ovom plemenitom vampiru, to bi sve mogla uiniti da joj se poda. Hoe li ga moda previe ozlijediti, hoe li joj zato zamjeriti, hoe li je odbiti? A tek krv! Ta njegova toliko stara krv. Uuh! Kako li je samo vritala u sebi za tom krvlju, za njim, njegovim dodirom, poljupcem i njegovim dubokim pogledom. Dooonaaateeellooo "Neto si rekla?"

Annie nije ni primijetila koliko ga je snano primila za ruku i privila se uz njega. Poela je gotovo na glas razmiljati, to je on, naravno, osjetio. itavo je vrijeme znao o emu razmilja, te joj se obrati sa smijekom: "A zato to ne bismo provjerili?" Annie gaje zbunjeno pogledala i poela se tresti kao da joj se tako neto prvi put dogaa i kao da nije to to jest te mu potpuno besmisleno odgovori: "Da! Dobra ideja i znam pravo mjesto za tako neto. Hajdemo, ovdje u blizini je jako dobar klub, i tamo se, vjeruj mi, moe nai vrlo zanimljivih rtava." Donatello ju je pustio da igra na svoj nain, te se sloi: "Ima pravo. Ve osjeam miris dobre krvi i burne atmosfere." Naravno, otili su u klub i dobro se zabavili, te su pred jutro krenuli u svoje novo gnijezdo, potpuno zadovoljni i vie nego siti. Na Donatellovo zadovoljstvo i Annieno ugodno iznenaenje, kua u kojoj e boraviti neko vrijeme bila je kao stvorena za vampire. Stara graevina, dobro ouvana izvana i iznutra, a tek vrt!!! Bio je to vrt iz snova za svakog smrtnika, ali i besmrtnika! Vrijeme do svitanja proveli su u tom divnom zelenilu, te se s prvim zrakama sunca povukli na poinak. Podrum u kojemu su se nalazili leajevi, nalazio se duboko ispod zemlje. Zapravo, bio je to tunel koji se nastavljao odmah ispod podruma i izgledao je kao da je upravo napravljen, to i nije bilo daleko od istine. Tunel je bio osvijetljen fluorescentnim aruljama i ukraen tko zna koliko starim umjetninama. Na kraju tunela nalazila su se velika vrata koja su se otvarala samo pomou ifre koja je glasila "Picasso". No nije mogao ui nitko osim Donatella i Annie, jer je uz ifru "Picasso" postojala i ploa za identifikaciju, na koju su morali prisloniti dlan kako bi ih laser prepoznao i tek tada bi se vrata otvorila. Moete zamisliti koliko je to oaralo Annie, a tek sama soba! Bila je polukruna, a na samoj sredini nalazio se veliki krevet presvuen crvenom svilom. Sa svake strane kreveta nalazio se po jedan mali ormari s lampom iz osamnaestog stoljea, a pokraj njega stolica iz istog doba. Zidovi su bili tople crvene boje, ukraeni slikama, no ne bilo kojim slikama; bile su to slike naslikane Picassovom rukom. Strop je bio ogledalo. Annie pogleda u strop, zatim vrati pogled na krevet, pa na Donatella. Gledao ju je potpuno mirno i s toliko elje te se inilo da e

zauvijek ostati tako, samo je promatrajui. Zatim uini vrlo spor pokret i obim rukama dotakne Annieno lice, pogladi je i krene tim hladnim rukama niz vrat, otkopavajui joj koulju, milujui joj grudi i ljubei ju. Annie nije ni primijetila kad jc svukao svu odjeu sa sebe i s nje. Podigao ju je i poloio na krevet. Pila je od njega i on je pio od nje. Svakim su se udisajem, dodirom i poljupcem voljeli sve vie i vie, ne samo jedno drugo ve i tu divnu tamnocrvenu tekuinu koja im je znaila vie nego sam tjelesni uitak. U tom trenutku bili su ljubavnici nad ljubavnicima i nitko ih nije mogao zaustaviti niti omesti njihovu strast. Prolo je gotovo mjesec dana otkako su se doselili u San Antonio i uselili u tu prekrasnu kuu s arobnim vrtom. Annie i Donatello bili su jedno, brat, sestra, najbolji prijatelji i neopisivo strasni ljubavnici. Cijelo su vrijeme bili zajedno i sve su dijelili, ponajprije rtve i njihovu neodoljivu krv. Sva njihova strast i osjeaji izrastali su iz snage krvi. Od krvi su stvoreni, krv im je dana da budu ono to jesu pa stoga krv i oduzimaju kako bi preivjeli i zadovoljili svoje elje i na kraju bili blagoslovljeni svakom kapi te crvene tekuine. Jedne veeri Annie se ranije probudi te odlui sama provrljati gradom. Osjeala je da joj neto fali, no svejedno jc bila zadovoljna i sretna. Hodala je ulicama i upijala sve to se oko nje dogaa, osjeala je ljude, te glupe smrtnike oko sebe, kako je promatraju sa eljom i divljenjem, a jedino je ona znala zato tako djeluje na njih. Smjekala im se s radou, razmiljajui pritom koliko su lakovjerni i glupi. Ti jadni ljudi, rtve, ako hoete, toliko joj se dive, videi u njoj veoma poeljnu, zavodljivu i seksi enu. No ono to bi trebali primijetiti, a ne primjeuju, jer su zasljcpljeni njezinom neprirodnom ljepotom, je daje presavrena da bi bila ljudsko bie, daje ona zvijer, udovite, nemilosrdan demon. I tako e ona odabrati jednog od tih glupih ljudi i zadovoljiti se njegovom toplom krvlju koja i njemu i njoj ivot znai. Kretala se polako kroz grad, gledajui i birajui, traei prije dobrovoljca nego nekoga koga e tee dobiti u svoje naizgled tako krhke ruke, koje su u stvari toliko snane da lome i one najjae muke ake. Lomi ih poput sitnih granica i pretvara u prah i istodobno ih voli vie od svega, pa i od sebe same. Korak po korak, sve dok ne odlui i krene u akciju. No tada shvati kako je netko itavo vrijeme promatra i slijedi te odlui toga nekoga uloviti u njegovu vlastitu zamku.

Polako i oprezno prela je preko glavnoga gradskog trga i krenula prema malom parkiu gdje e ga iznenaditi. Ubrzala je korak te se naglo zaustavila i okrenula. Pred njom je bez rijei stajao zateen i prestravljen mladi. Annie gaje odmah prepoznala kao i on nju, bio je to Robert Hays, deko iz susjedstva, s kojim je ponekad znala malo mutiti, ali isto tako i veoma dobar prijatelj. I sada je stajao ispred nje ne znajui to da kae ili uini. Gledali su se utke, te ona odlui prva progovoriti: "Ciao, Roberte, kako si?" "Ja..." "Roberte, to sam ja. vjeruj mi, i nisam mrtva, tovie, veoma sam iva. f nisam duh niti dvojnica same sebe, to sam ja, Annie." "Oh, Annie, svi misle da si mrtva, da si nestala ili da ti se neto strano dogodilo i sada te ja ugledam!" Oajniki je traio odgovore koje mu je Annie bila spremna dati, no ipak bi bilo lijepo od nje da mu barem neto kae. "Sluaj, Roberte, nitko ne smije znati za mene." "Ne razumijem zato?" "Gledaj, nije sada vano kako i to mi se dogodilo, vano je to to si ti ovdje i to moemo razgovarati kao normalni ljudi." Annie se malo lecne na ovu posljednju rije, jer ona ve odavno nije bila ovjek, a sada mora neto izmisliti da ga uvjeri da to ipak jest. "Annie, da li ti uope shvaa da svi misle da si mrtva i da te vie nikada nee vidjeti... i... i onda te ja ugledam kako ee gradom kao da se nita nije dogodilo." "Razumijem te..." "Ne! Annie, mislim da ne, mislim da nc shvaa kako e ostali reagirati kada te ponovno ugledaju!" Annie uvidje da se nee moi tako lako izvui iz ove vrlo neugodne situacije, ako se uope izvue. "Roberte, prestani paniariti ve jednom!" "Kako da prestanem, Annie, pa ti bi trebala biti mrtva!!!" "Ali nisam! Nije li tako? I jo neto: Roberte, nikome nee rei dasi me vidio!" "Ne, Annie, oni moraju znati da si iva!" "Ne!!!" naglo se izdere Annie, a tada je prekine glas koji je dolazio iz blizine. Bio je to Donatello, vrlo ozbiljnog izraza lica.

"Annie, to se dogaa, nee me upoznati sa svojim prijateljem?" Robert je zbunjeno i sumnjiavo gledao Donatella, jer mu se inio sve samo ne potpuno ljudskim. Ovaj ga pogleda i shvati, te se ponovno okrene prema Annie i ukori je pogledom, na to se ona okrene i ode. Donatello pride blie Robertu, uhvati ga objema rukama oko vrata i pogleda ga milo. Robert shvati u oaju i smrtnom strahu da su mu ovo zadnji trenuci te spusti suzu i zatvori oi. A Donatello ga iznenada primi jo vre i zavri njegov mladi ivot. Trenutak ranije mlad i toliko iv, sada lei bespomoan na zelenoj travi u onome malom parkiu i s vremenom e postati hladan i utrnuo, da bi se konano pretvorio u prah iz kojeg je i postao. Annie i Donatello su stajali nad njim i odavali mu posljednju poast, a zatim su se okrenuli i otili. Stigli su u staru kuu bez ijedne rijei, obrok ih je ekao, mlad i svje dobrovoljac koji im je bio na raspolaganju kad kod zacle, potpuno zaluen tim tako divnim tamnim anelima. Annie gaje posljednja kuala i toliko opinjena njegovom krvlju, ali i potresena Robertovom smru, i ne primijetivi dokrajila. Donatello nije na to nita rekao niti uinio, bilo mu je svejedno za mladia, ali znao je da Annie na neki nain pati pa ju je pustio na miru. Otiao je u vrt i sjeo na klupicu do staklenika i gledao mjesec kako mu se milo smjeka. Annie je jo neko vrijeme zurila u potpuno iscijeenog mladia te se uputila prema vrtu. Sjela je pokraj Donatella, njeno ga poljubila i upitala: "Pogrijeila sam, zar ne?" On joj uzvrati pogled, primi joj ruke te ih prisloni na svoje usne: "Mila moja, svi grijeimo. I mi koji smo tako savreni, toliko uzvieniji od ostalih, ak i mi, mila, ja nisam netko tko e ti suditi i drati lekciju. Ljudi itav ivot ue na svojim pogrekama, tako e i ti mila. U tome se ne razlikujemo mnogo od njih." "Ali ti se, Donatello, itekako razlikuje od svih nas, bili ivi ili ne. I zbog toga te toliko volim i elim." "Znam, mila... Ali znaj da si i ti isto tako drugaija, a ono to je najljepe je to si sve slinija meni i to me neizrecivo veseli i ispunjava." Pogledi su im se samo nakratko sreli, usnice spojile i ruke zagrlile kao vjene ome. Ovo iskustvo samo ih je jo vie zbliilo. Donatello je bio toliko drugaiji i pristupaniji od Marcusa, a Annie je to osjeala sve snanije i prihvaala sve radosnije, to ju je ponekad i plailo. Sve je bilo u najboljem redu. Toliko mirno i ugodno daje Donatellu i Annie

postalo pomalo dosadno, te su odluili malo razmisliti i odabrati sljedei grad u kojem e se zabaviti. Jer iako im je San Antonio sasvim odgovarao, nije bilo toliko zabave i pustolovina, a osim toga, to je ipak premali grad za dvoje monih vampira poput njih. Stoga je trebalo otii i potraiti neto novo. No ubrzo je stiglo pismo za Annie koje im je promijenilo sve planove. Nisu imali obiaj primati nikakvu potu na adresu na kojoj sc nalaze, jer je sve moralo biti u potpunoj tajnosti. Pismo je bilo baeno pod vrata i na kuverti je pisalo: Za Annie. udno je bilo to to nitko od posluge nije vidio tko je pismo donio, niti je itko primijetio ita neobino. Ali Donatello je znao od koga je i to u njemu pie, a da ga nije morao niti otvarati. "Pismo za mene?" "Da, hajde, proitaj ga. Pustit u te da to uini u miru." Annie je zbunjeno promatrala kuvertu. Otvorila jc pismo i poela ga itati, a ono to je pisalo potpuno ju je okiralo, jer tako neto nije mogla ni zamisliti: "Draga Annie, ao mi je to Ti to moram tako napisati, ali nemam mogunosti da Ti kaem. Znam da smo imale nesuglasica i da me Ti previe ne voli, no ovo inim jer smatram da mora znati istinu, a i zato jer mije Marcus uinio dosta naao otkako si otila. Sve je to uinio iz ljubavi prema Tebi i ja ga ne krivim, ali ipak, kako to oduvijek i bijae medu nama, ja mu moram istom mjerom i vratiti. No da ne duljim, evo to Ti moram rei. Prije nego ste Ti i Marcus otili iz Amerike, on je u svojoj nesigurnosti i bijesu ubio Tvojeg biveg zarunika Nicka, a zatim i Tvoju tetu Daisy, da mu vie ne stoji na putu. I tu moram zastati da Ti kaem da Ti tvoja teta Daisy nije bila teta nego majka. Sve to Ti piem moe i sama provjeriti. Sljedee je to da su Marcus i Teodora nekada davno bili ljubavnici, ali razili su se jer ga je ostavila zbog mene, iako ja nisam bila glavni razlog, no mislim da to sada i nije vie vano. Eto, to bi bilo sve to sam ti htjela kazati i ne krivim Te ako mi ne vjeruje ili si jo bjesnija na mene, ali kako se kae 'ti meni, ja tebi'. Pa tako sam i ja sada sve vratila Marcusu, u nadi da e ga dovijeka progoniti i mrziti zbog toga. I jo samo neto: ao mije to nismo u poetku bolje iskoristile

svoje poznanstvo i ono malo prijateljstva, no nadam se da e Ti biti dobro gdje god da si i bez obzira s kim si. Pozdravi mi oca u moje ime i poljubi ga za mene kako najbolje zna. S potovanjem Valerija" Annie je ispustila papir i sjela u fotelju da se pribere. Nikako nije mogla povjerovati u ovo to je pisalo, to nije mogao napraviti njen Marcus, njen zauvijek voljeni Marcus. A da i ne spominje kolika je tek ludost povjerovati u priu da joj je teta Daisy zapravo bila majka. I zato joj to nitko nije rekao, zato, zato? Bila je ovdje hrpa pitanja na koja nije znala odgovor, a stoje najgore, ona kao svemoni stvor, zvijer s velikom inteligencijom, nije to mogla doznati, ni predvidjeti tako neto. Ne, to si nikako nije mogla oprostiti!!! Sve joj jc to bilo apsurdno i besmisleno, a opet toliko povezano i toliko tono da boli. Boli samim time to u svome jadnom ljudskom ivotu nije znala istinu, a jo je bolnije bilo to joj je voljeni Marcus lagao, lagao i ponovno lagao i k tomu je to morala saznati od one gadne zvjerske kurvetine Valerije!!! No, morala je sve napisano u pismu i potvrditi. Otila je do Donatella u nadi da e joj on moi sve to nekako objasniti. "Jesi li znao za to?" "Neke sam stvari saznao tek kad sam vidio kuvertu." "Reci mi, ljubljeni, da lije mogue da me Marcus tako izdao?" "Na to ti ne mogu dati odgovor, ali mislim da je on pokuao uiniti mnogo toga da bi te zadrao samo za sebe, no pritom nije previe mislio na tude osjeaje, pa tako ni na tvoje." "To ne objanjava stvari." "Znam, no svi mi inimo neke stvari, a da ni sami ne znamo zato." "Ima pravo, samo stalno se pitam zato nije bio iskren sa mnom." "To kod dragog Marcus nikada neemo moi u potpunosti shvatiti. Ja se nikada zapravo nisam ni trudio i mislim da ni ti ne bi trebala." "O, mislim da u se truditi, itekako truditi." Rekla je to zamiljeno, veoma ozbiljno, gotovo kripei zubima i zarivi nokte u dlanove. Donatello nije nita rekao na to, samo je promatrao njenu reakciju, osjeajui njezinu silnu elju za osvetom. Da, osveta, uvijek na prvome mjestu!!! "Znai, osveta?" "Da."

Okrenula se prema njemu i s podrugljivim izrazom lica, podignute obrve, upitala Donatella: "Pa zavodnice, a ti mi nema nita za rei, je li?" "Ja?" "Ja ne vidim nikoga osim tebe, ti?" "Zar ti nisam sve rekao? Sto jo ne zna'?" "Moda, no ono to ti misli da nije vano, meni je." "Zaista?" "Donatello?! Valerija'?!" "OK, kako ti to kae. Zaista, nema se to posebno za rei. osim da sam joj ja otac i da sam ponosan na to kako sc razvila u veoma monog vampira. "Ponosan?!" Annie uvrijeeno vikne. Bila je uvrijeena jer je imala osjeaj da nije na njezinoj strani, no bilo je za oekivati od njega da e se pohvaliti svojom keri koju je stvorio na svoju sliku i priliku. "Annie, shvati... Zapravo, bolje da to ovako kaem. Jednom kada e stvoriti vampira, tada e shvatiti kako se ja sada osjeam jer e pokuati sve, samo da bude to sliniji tebi i da bude to bolje odgojen vampir." "Da, ali ponekad to i ne ide tako. Sjeti se samo kako je to zavrilo sa mnom i Marcusom." "OK, istina je da se ponekad i mi najbolji prevarimo u odabiru, no i mi isto tako uimo na pogrekama, a to se tie naih sinova i keri, pokuavamo im pomoi i potovati ih koliko moemo i umijemo, jer ipak, Annie, oni su naa krv." "Oh. kako li si to samo lijepo rekao!" "Annie, mislim da ovo nee nikome pomoi!" "Sto to? O, misli moj stav... Toliko ljudski!!!" "Zaboravila si rei fuj ili neto tako neotesano!" Annie je poela shvaati bit situacije te se uozbilji i konano odlui rei neto pametno: "Sluaj, Donatello!" Donatello joj se priblii i milo je pogleda, jer je znao to slijedi: "Sluam?" "Pretjerala sam?" "Jesi li?" "Znam da jesam i zna, osjeam se pomalo kao gadura. Mislim da je ba tu, barem djelomino, bila moja pogreka u odnosu s Marcusom. A sada to ponavljam i s tobom. Oprosti mi!" "Nemam ti ja to oprostiti, Annie, prvo ti sebi oprosti."

"Ja da oprostim sebi, kako to misli? Ponekad me zbilja zbunjuje, Donatello!" "Annie, ti si jako pametan i veoma zanimljiv i energian vampir, prava rijetkost. Ali mora se nauiti svladavati i to je najvanije, mora se nauiti ponaati kao pravi moan, lukav i nepredvidljiv vampir. To je ono to ti nedostaje." "Kad malo bolje razmislim, znam da ima pravo, samo to je tako teko, Donatello. Nikako da se stvari smire i da krenem dalje!" "Stvari se nikada nee smiriti. Pogotovo sada kada si tek na poetku svoga novog ivota. Sjeti sc da si ga sama odabrala i da e morati proi jo dosta vremena, ak i mnogo godina, da se rijei svoje prolosti i navika iz svog ljudskog postojanja." Annie gaje mirno gledala i upijala svaku njegovu rije. Voljela gaje gledati i sluati, bio je toliko seksi i neodoljiv. Kao da gleda u najzgodnijeg i najpametnijeg mukarca na svijetu koji pripada samo njoj. No on nije mukarac ni ljudsko bie, on je demon u ljudskom obliju. Demon koji je sve to si ona zamisli, tako blag i drag, a opet tako okrutan. I ona zna daje Donatello mnogo toga proao i da je tko zna koliko star. On je jedan od najpametnijih i najsnanijih demona, a njoj moe biti samo ast to je uz nju i to ju voli ne samo kao sestru nego i kao ljubavnicu. I zato se bojala da e ga izgubiti. Donatello joj nije pokazivao da zna sve o emu ona ovog trenutka razmilja i kako sc osjea, samo ju je promatrao. Putao ju je da promisli do kraja jer e se tako nauiti polako prilagoditi, ne samo njemu ve i drugima. On ju nije samo volio ve ju je i uio nainu vampirskog ivota, ponaanju koje prilii jednom vampiru, stilu i mudrosti, kako bi jednom mogla postati jedna od rijetkih, poput Valerije, Marcusa i njega samoga. "Moda i ima pravo, sigurno ima, no ja se samo mogu nadati da mi nee s vremenom zamjeriti zbog ovakvih ispada. Jer ja se ponekad zbilja ne ponaam kako dolii, vie sam nalik nekom jadnom dosadnom ovjeku koji te konstantno zamara svojim glupim pitanjima i objanjenjima." "Annie, zato i jesi toliko zanimljiva. Premda moram priznati da me to ponekad i ivcira, ali ja sam proao sve i svata i nauio sam biti strpljiv i sluati druge." "Kad te malo due sluam, gotovo posumnjam da si to ti."

"Kako to misli?" "Hej, pa zar mi nee itati misli?" "Ne, ovako je interesantnije." "A. Nemoj me krivo shvatiti, ali tebe sam upoznala kad si glumio neto sasvim drugo da bi postigao to eli. I zato mi je malo udna ova tvoja strana koju sada vidim. Nisam ba sigurna zato se tako osjeam, ali imam neke dvojbe." "U redu, to je tvoje pravo, ali mislim da si se ve mogla uvjeriti u suprotno. I ako u poetku i jesam glumio, to mije postalo toliko zanimljivo da u i dalje nastaviti s tim. Da li jo uvijek glumim, ne znam ni sam." Annie se namrti na njegov odgovor, prekrii ruke i ree svoju zadnju: "Hmm! Ako je tako, onda moda i ja volim svoju ulogu u svemu tome!" Donatello je pogleda ispod oka i nasmije se te joj svom snagom zapljee. "Sjajno!!! Zaista sjajno!!! Mila, evo ti dokaza da si se ve uhodala." Annie nije nita rekla, samo mu se naklonila i poslala mu poljubac. Zatim je nevjerojatnom brzinom skinula sve sa sebe i zaputila se prema vratima. "Ohoho!!! A kuda ete ovako nagi, ljepotice?" Nita ne odgovori, samo malo okrene glavu prema njemu, nasmije mu se i pozva ga prstom da krene za njom. Donatello je polako ustao i krenuo, kao posluan pas za svojim gospodarom. 14 Topla ljetna no, zrak ispunjen mirisom pokoenih travnjaka, nita se ne uje osim zrikavaca duboko u travi i glasanja sove koja sc sprema u lov. Prola je pono i sve miruje, samo se Annie prikrada velikoj farmi koja joj je nekada bila dom. Nedaleko farme parkirala je Rover i tiho se oduljala do kue. Znala je da u to doba kada svi odu na poinak njen otac obino ee u blizini kue, divei se prostranim panjacima to mu ivot znae. I iako je znala da ga ne bi trebala niti smjela posjetiti i traiti odgovore na pitanja koja su je muila, neto joj je govorilo da mora sluati svoj neobuzdani instinkt prije negoli ode u potragu za novim. Tiho se prikradala uz ogradu, hodajui polako i oprezno da je netko ne vidi, jer nije htjela ispasti uljez niti biti prepoznata. No njoj to nije bilo

teko jer ona kao bie druge vrste ima sluh i vid stoput otriji nego obian ovjek. Prilazila je polako, sve dok nije zaula glasove iz koliba, u kojima su ivjeli radnici koji su radili na rancu. Zastala je naas, nasmijeila se i odluila malo pronjukati. Promatrala ih je sa strau, jer mora se priznati, kauboji nisu bili za odbaciti, bilo je tu i novih lica, svjeih, mladih i dobro graenih mukaraca. Opako se nasmijeila i prela jezikom preko zuba, tek toliko da se raskrvari. I kad je primijetila krv, oi su joj se jae otvorile te se pripremala za napad, no zaustavi je jezovita ljepota sovina krika koji je dolazio s obiteljskoga groblja. Groblje se nalazilo svega par metara od kue na istonoj strani, te se Annie okrenula od goliavih kauboja i krenula prema tamo. Pomislila je kako je to mjesto toliko mistino i tamno. Samo smrt, zadah straha i nakaze u raspadu. Stigla je do groblja, zastala na trenutak te se uputila do groba u kojem je bila pokopana njena navodna majka. Stajala je tako desetak minuta, kada osjeti da joj se netko pribliava. Nije se morala okrenuti da bi znala da dolazi njezin otac ili barem netko koga je smatrala ocem. Iako je naizgled bila potpuno smirena, napetost je u njoj rasla, sve dok joj se konano nije obratio: "Znao sam da e doi." Bio je to osjeaj kao daju je netko udario ravno u srce! Nezamislivo! On je znao daje to ona, no da lije znao i tko je ona?! Polako se okrenula prema njemu i upitno ga pogledala, na to joj je on odmah odgovorio na nepostavljeno pitanje: "Kako se samo usuuje doi ovamo i rugati se nama koji smo jo uvijek dostojni??!" Tada je shvatila da on zna\\\ "Ti... zna." "Da, znam, no nisam znao da se kolja poput tebe vraa mrtvima!!!" "Ti ne shvaa... Ja sam dola u miru!" "Na koliko dugo? Par sati, minuta ili sekunda? I tada e i mene dokrajiti?! Po to si dola?!" "Nc! " tiho krikne Annie, opet oprezno daje ne bi tko uo. Zatim mu se priblii par koraka i kroz suze izgovori. "To sam ja, Annie, tvoja nekadanja voljena ki!" "Ne!!! Ti si sam avol!! Krvopija koja kolje i ispija krv onima koj i su ju najvie cijenili i voljeli!!!"

"Ti ne shvaa, ja nisam zato ovdje!" "Ne?" Starac se naizgled smirio i zautio, ekajui da Annie ponovno progovori. "Ja sam dola da ti postavim neka pitanja." "Ti da meni postavi pitanja, kako se samo usuuje?! Nakon to si pobila sve..." Starac zatim brine u oajan pla, no ubrzo se sabere i nastavi: "Daisy, moju jadnu Daisy, Roberta i onog svog Nicka! Pa to su ti oni, pobogu, uinili?! Sto ti je uinila Daisy, Nick i mladi Robert koji je bio praktiki pred oltarom?!" Annie je ostala jo zaprepatenu'a i duboko povrijeena. Nije oekivala da e je prihvatiti, no ovo?! On je za sve optuuje, a da joj nije dopustio ni da objasni! "Ubila sam Roberta!!! No... Nisam Daisy... Kao ni jadnog Nicka! Oh, Nick, on ne moe biti mrtav!" Starac ju je gledao s mjeavinom prijezira i oaja, te se zaleti na nju, pljune joj u lice ijednom rukom zaprijeti joj kriem: "Kujo paklenska! Odlazi odavde i vrati se gdje ti je mjesto! I ostavi moju ker da joj dua poiva u miru!!!" Starac je nastavio vikati i tjerati je, no Annie se uspjela nekako suzdrati da ga ne napadne. Ali starac joj je dalje prilazio i nastavio joj prijetiti kriem, sve dok ju nije uspio opeci! Tada se Annie razljuti, napravi par brzih pokreta da se starac zbuni i napadne ga. vrsto je primila jednom rukom obje njegove, a drugom ga uhvatila za vrat tako da se poeo guiti. Nije ga htjela ubiti, htjela je samo da se zaustavi i posluaju do kraja. No, on nije prestajao sa svojim uvredama, sikui kroza zube na nju i nekako jc uspio osloboditi ruku i pritisnuti kri na Anninu ruku. Annie osjeti bol i prenje te vidje kako joj se koa dimi, a zatim u svome bijesu jo vre stisne ruku oko njegova vrata, dok mu je drugom drala kosu i zatim se nagne nad njega i rastrga mu grkljan. Starac pade na zemlju, pruajui ruku prema njoj i tada izdahne. Annie je samo stajala i gledala ga s bijesom, dok joj se njegova krv cijedila niz bradu pa nie po grudima. Mirno se obrisala i otila. 15 Zalupila je vratima uavi u onu staru kuu, gdje ju je Donatello ekao zavaljen u naslonjau u dnevnoj sobi. Vidjelo se daje prilino uzrujana, ne toliko stoga to je ubila ovjeka kojeg je skoro cijeli ivot smatrala

ocem, nego zato to nije dobila odgovore koje je traila. I sada je onako uprljana ve sasuenom krvlju projurila pokraj Donatella i otila u vrt u miru razmisliti o svemu. Donatello nije obraao previe panje na njeno ponaanje niti ju je ispitivao to se dogodilo jer je to, ako i nije znao, mogao pretpostaviti. Nije se ljutio stoje otila, a da njemu nije rekla kuda ide. To mu nije bila duna i to je potovao. Jo je par trenutaka sjedio u naslonjau, zatim je ustao i otiao van, proetati malo gradom, jer jo nije bilo jako kasno. Nije htio smetati Annie, znao je da se sada mora smiriti i dobro razmisliti o svemu to se dogodilo veeras te isplanirati to i kako dalje. Prolazio jc gradom polako, ali bez posebnog opreza, ne obraajui panju na potencijalne rtve. Ionako je ve veerao i bio je prilino sit. Smjekao se kada bi mu koja djevojka namignula ili ga pozdravila. Volio je udvaranje, bilo ensko bilo muko, tu uope nije bilo razlike budui daje bio vampir, a ne ovjek. Moglo bi se samo rei daje imao uspjeha u takvim stvarima, jer je on kao demon bio skoro, iako ne posve, savren. Divio se San Antoniju premda mu u posljednje vrijeme nije pruio neka zadovoljstva. Sada kada je prolazio ovim ulicama sam, u ranim jutarnjim satima kada na njima nema gotovo nikoga, zapazio je pravu ljepotu svega oko sebe, koju ranije nije primjeivao. Zastao je na trenutak, zamislio se i iznenada blago i spokojno nasmijeio i sam sebi rekao: "Zaista, da, ostat u jo malo i uivati u ovoj ljepoti." Mislio je time da e jo ostati u ovom gradu, barem neko vrijeme, dok se ne sredi situacija. Uto zauje tihi pla, okrene se oko sebe no ne primijeti nita. Zatim ponovno onaj tihi pla... I tada ju spazi; sjedila je na podu skvrenih koljena, s rukama na licu kroz koje su nadirale suze. Pogledao ju je, zapravo pogledao je u njenu duu i iz nje proitao problem. Bila je to djevojka koja nije imala ba nekih izbora u ivotu, tek sedamnaest godina, a ve ubojica. Naravno, ne milom, ve silom, jer morala se nekako braniti od oca nasilnika i alkoholiara. Tukao je majku, brata i nju kad god mu se prohtjelo, a da ne spominjem da ju je seksualno zlostavljao svaki put kada bi se napio. Jadna djevojka to vie nije mogla trpjeti, te veeri se odupirala i u strahu i bijesu ubola ga je noem u trbuh, a nesretnik je zadobio teke rane i ubrzo je iskrvavio i umro. Nakon toga je pobjegla ne znajui ni sama kuda. Znala je jedino da tog trenutka eli umrijeti i zaboraviti sve patnje i sliku krvavog oca

kako lei na podu. Nikako joj nije izlazila iz glave. Osjeala je samo patnju i bol iz koje nije vidjela izlaza. I tako ju je naao Donatello, koji e joj ponuditi izlaz i preobraziti je u neto sasvim drugo, neto uzvieno i savreno. DaV.l Savrenstvom pomislio je Donatello, gledajui djevojku, koja ga nije ni primijetila, shrvana svojom boli. Promatrao je to eljade, divio joj se i alio jc. Sagnuo sc i podigao joj glavu, nekako je prisilivi da ga pogleda u oi. Promatrala gaje sa strahom i divljenjem, jer joj se uinilo daje doao aneo, koji e je spasiti od svega zla. Donatello joj se nasmijei i progovori, uvrstivi je u uvjerenju daje on doista aneo: "Milo moje, nemoj plakati, doi u moj zagrljaj i utjei se." Djevojka je uinila kako joj je i rekao, te ju je zagrlio i tjeio. Zatim je iskesio svoje otre onjake i zabio joj ih u vrat. Djevojka se trgnula i jae ga stisnula. Osjeala je slabost, ali i neku vrstu uitka u toj boli. Donatello ju zatim odvoji od sebe i upita: "Mila, eli li vjeni ivot? Mo koju nema nitko od obinih smrtnika, snagu i brzinu nezamislivu ovjeku? Reci da li eli, mila, i ja u ti je podariti!" Djevojka je sva drhtala i onako jadna od boli i patnje koje su ju pratile skoro itavog ivota, kroz suze i stisnute zube pristane: "elim..." Zatim ju Donatello ponovno privije k sebi i ugrize kako bi joj ispio ostatak krvi. No ne sve, ostavi joj tek toliko da ostane pri svijesti, te napravi ranu na svome vratu i ponudi joj da pije: "Pij, dijete moje, pij!!!" Djevojka nasloni usne na njegov vrat i pone piti. to je vie pila, to joj se sve vie sviao okus, a strast je sve vie rasla. Donatello ju jc praktiki morao odgurnuti od sebe, jer nikako nije htjela prestati. Bio je zadovoljan svojim inom, zatim je sjeo kraj nje i promatrao njen preobraaj. "1 to vie rei, novi kolja je roen!!!" I dok se novi demon raao, a Donatello pokraj nje promatrao tijek preobrazbe, iznenada netko pone pljeskati i pribliavati im se. Donatello ugleda prosijeda starca s kosom vezanom u rep, kako mu se pribliava sa smijekom. Odmah je znao o kome se radi i zato je ovdje. "Svaka ti ast, krvopijo! Nisam znao da stvarate ovako mlade vampire!"

Donatello ljutito ustade i priblii mu se munjevitom brzinom, no starac ne ustukne nimalo. "Ti?" "to. ja?" "Doao si zbog Annie?" "Da, jesam, i to onda? Uostalom, mislim da imam vrlo dobar razlog daje ubijem i oslobodim ovog pakla." "Ti misli?! Kako se usuuje, starce? Ti nema pravo da joj na taj nain sudi, vie ne! " "O da, znam na to cilja, krvopijo. No, ona je sada isto takva kao ti i ja nemam nikakvih dunosti prema njoj kao ni ona prema meni." "Moda ne, starce, ali mora joj rei istinu, toliko joj duguje." "A zato joj ti ne bi rekao istinu?" "Ma koliko bio proklet i poten prema njoj, istinu zasluuje uti samo od te, be, od svoga pravog oca." Starac se na trenutak zamisli te se poee po glavi, a zatim ga upita: "I odvest e me k njoj?" "A, ne tako lako, tvoje namjere nisu iskrene." "A ne?" "Bio joj otac ili ne, ti joj nema pravo uskratiti vjeni ivot!" "A ona drugima ima pravo, to si mislio, kao i ti ovoj jadnoj djevojci, koja ni sama ne zna u to ulazi i u to se pretvara?" "Ti ne zna Annie! Nisi je znao kada je bila ovjek i ne zna je sada!" "I u emu je bit svega toga, mislim tvoga govora? Toliko se brine o njoj, a ne pita se kako e reagirati na ovo..." I pokae prstom na sada ve novostvorenog vampira, koji se pripremao za napad. Donatello se okrene i vidje kako djevojka pohlepno gleda starca. "I vidi, reci mi jedan dobar razlog zato da joj ne dopustim da te raskomada ovog trenutka?" Starac se ipak malo uplaio, jer je iz iskustva znao koliko su mladi novostvoreni vampiri pohlepni i napasni te napravi par koraka unazad. "Poubijao sam podosta ovakvih poput nje!" "No pa moda i jesi, ali priznaj, Ruperte, osjea taj toliko slatki strah!" "Da si me htio ubiti, ve bi odavno to i sam napravio."

"I to je bilo pitanje? Recimo da se moda elim poigrati s tobom ili njoj pruiti priliku da naui s plijenom! Sto kae, Ruperte?" "Kada bih znao to se nalazi u toj tvojoj praznoj glavi, ne bih imao razloga da te odmah ne ubijem!" "Ups! Praznoj glavi?! Ttt, starce jadni, ti nisi ni svjestan koliko ti je smrt blizu... Moda ak i preblizu... Bu!H" Te pusti mladu vampiricu na njega, na to se starac dade u bijeg no ubrzo sc spotakne i pade. Kada je pogledao iza sebe, vidio jc kako Donatello dri vampiricu i ne puta je na njega, smijui se kao lud ovoj njemu silno zabavnoj predstavi. Rupert ustane i bijesno odgovori: "Vaa vrsta je najgora i najodvratnija! 1 stoje najvanije, izgledate poput klaunova koji se ludiraju nonim ulicama svijeta i ne slue apsolutno niemu i nikomu!!!" "Uh, uh, uh!!! Rupcie, pa mislio sam da e izmisliti neto zanimljivije i originalnije! A kad ono, nita! Vidi se da si ostario ili moda zahrdao, kada bjei od ove male vampirice!" "No, mislim da bi sad bilo dosta tog tvog glumatanja. Reci, reci gdje u nai Annie?!" "Oh, ne tako lako, Ruperte! Kako bi ti ono rekao 'Dovraga, vie akcije ljudi!"' "I nee mi je predati?" "O ne, ne tako lako. Zapravo, mislim da bi se trebao sam potruditi oko nje i sam je pronai, a ja u promatrati sa strane i uivati u sceni kada te raskomada, a da joj nee biti nimalo ao zato to si joj otac!!!" "Ne, Donatello, mislim da e promatrati kraj svoje ljubljene, a zatim i svoj konani kraj!!!" "Kojih li hrabrih rijei, Ruperte!! A da malo olabavi i razmisli..." Donatello mu pride i potapa ga po ramenu, iako se ovaj grozio same Donatellove blizine. "Kako god eli, ludi starce, ali zapamti..." "to to?!" "... ma nita, tek onako." Nato se Donatello okrene i ode s mladom koljaicom da joj pokae novi dom. Rupert je ostao sam u onoj mranoj ulici razmiljajui o svemu to je rekao onaj krvopija. Znao je da je imao pravo kada mu je rekao da kae Annie tko je, ali ne i da joj ne smije suditi. Rupert je imao na umu da Annie vie nije Annie i da nikada nee imati prilike upoznati svoju pravu ker, za koju nije znao itavog ivota. Krivio je Daisy to ga

nikada nije potraila i rekla mu istinu o plodu njihove ljubavi. To gaje proganjalo pune dvije godine, otkako jc Annie postala vampir, no nije odmah saznao istinu. Istina se otkrila tek nakon Daisyne smrti i veoma gaje pogodila. Izgubio je Daisy, svoje jedino dijete i na neki nain smisao ivota. No morao je ispraviti svoje i Daisyne davno pokopane i skoro zaboravljene greke: morao je pronai Annie i ubiti ono stoje zauzelo njezino tijelo i duu. etao je ulicama jo neko vrijeme, a zatim se vratio u svoju sobu u hotelu Summer u kojem je odsjeo. Uao je unutra, upalio svjetlo i ostao potpuno skamenjen!!! Bio je to on!!! Ne, nemogue!!! Sjedio je na stolici kraj kreveta, potpuno miran i smrtno ozbiljan, a njegov izraz lica! Znao je da nije doao tek tako, ve s razlogom, a taj razlog mogao je biti samo Annie! Samo mu nije bilo jasno to eli od njega i jesu li ovo zadnji trenuci njegova ivota. "to eli od mene?" "Od tebe nita, dragi moj, no..." "No to?!" "Oh, pa nita to bi tebi bilo vano, barem vie ne!" 'Ako govori o Annie, ja ti je ne mogu dati niti te odvesti k njoj..." "Ne, ne, ne, Ruperte, stari! Krivo si shvatio: ja u sam doi do nje, a tebe sam doao upozoriti!" "Upozoriti me na to?" "Mozak ti ne radi, je li? Doao sam ti rei da bi mogao postati slabokrvan, ako ne ostavi moju voljenu na miru! Kui!" "Ako nisi u toku, ona nije tvoja voljena dosta dugo!" "Moja je, i samo moja, Ruperte! Nije ni tvoja, ni Donatellova, ve moja! Zauvijek, Ruperte, zauvijek, ona i ja!" "I ti misli da e se Donatello pomiriti s time i prepustiti je tebi?" "Morat e se pomiriti, jer ona pripada meni!" "A ako te odbije?" "Annie, nikada! Jo e me samo vie voljeti, jer sam doao po nju i nikada je nisam zaboravio." "I doao si me samo upozoriti?" "Da, samo upozoriti i to sam mislio najozbiljnije, Ruperte, a ti jako dobro zna da se nikada ne alim s takvim stvarima." Izrekavi posljednju reenicu, uputi se prema vratima pokraj Ruperta, ali

zastane na trenutak te ga upita sa smijekom na licu: "Daje pozdravim u tvoje ime?" "Kao to sam rekao Donatellu, rei u i tebi. Ono nije moja ki, ono je samo njezino tijelo opsjednuto demonom. Moja ki je mrtva!" "Kako eli, stari moj. Pa, zbogom i nadam se, za tvoje dobro, da nee dugo ostati ovdje." Rupert je sada uvidio da Marcus misli ozbiljno i da on nije jedini koji mu prijeti, stoga e morati dobro razmisliti o svemu. Ali ono to gaje najvie muilo bile su Donatellove rijei. I iako je znao da to nije dobro, neto gaje vuklo i govorilo mu da mora vidjeti Annie licem u lice, makar ga to kotalo ivota. No bio je tu i zadatak koji si je zadao nakon Daisyne smrti: mora ubiti Annie jer ona vie nije ovjek, samo olupina s duom demona. Ubijao je i prije vampire i demone razliitih vrsta, no nikada nije bio u situaciji da mora ubiti nekoga tko mu je nekada bio dijete, vlastita krv, njegova jedina ki, koja to vie nije. Te noi nikako nije mogao zaspati, stalno je razmiljao o Daisy, o njihovim starim danima i o Annie kakva je bila i kako im je moglo biti da su na vrijeme saznali tko su i to su si. Ali sudbina im je bila drugaija, kao i onih koji su im bili bliski. A zadatak koji si je zadao nije mu se previe sviao, ali morao ga je obaviti za Annie, Daisy i Nicka. kako bi mogli u miru ivjeti na drugome svijetu i kako bi se on mogao nekako pomiriti sa svojom sudbinom. Zaspao je tek pred jutro i probudio se oko dva popodne. Ustao je i proetao gradom, cijelo vrijeme razmiljajui o tome kako da to izvede. Znao je daje sada sam, daje to njegova osveta i zadatak koji mora sam izvesti. No isto je tako bio svjestan da protiv dva mona vampira sam ne moe nita, a oni su mu bili prepreka koju je morao proi da bi doao do Annie. Stoga je dobro razmislio i zakljuio da bi bilo najbolje da se na neko vrijeme povue ako eli ostati iv, pa da tek onda pokua ponovno. Jedna stvar mu je ila prilog: znao je da Marcus eli Annie natrag i daju sigurno nee dobiti bez rata s Donatellom. A kako e to zavriti, vrijeme e pokazati. 16 Doavi do kue zaustavi se na trenutak, okrene prema novostvorenom anelu i zamoli je da prieka koji trenutak. Uao je u sobu no Annie nije tamo bilo. te se uputio prema vrtu gdje ju je i naao, no nije bila sama.

Ludo se zabavljala s mladiem kojeg je pokupila negdje u gradu. Donatellu se ba to i nije svidjelo, ali nije se bunio, samo ju je zamolio da dode na stranu da joj neto pokae. No prije negoli je Donatello uspio ita rei, Annie mu dobaci: "Tko ti je ovo jadno eljade?" Mladi pogleda prema djevojci, nasmije se i upita: "O, hoe li nam se i ona pridruiti?" "Zato da ne? Donatello, ako doputa svojoj mladoj keri?" "Mislim da bi bilo bolje da se ti sama zabavlja s njim." Ljutito je reagirao na njeno dobacivanje, dok je mlada demonka nekako ozbiljno promatrala scenu, to se Annie nije previe dojmilo. Nato Annie napravi okantan potez i istrgne mladiu ruku. Uas! Krv jc posvuda curila kao luda, a mladi je poeo urlati od bolova i strano se tresti. Vampirica imenom Alisa toliko jc izbeila oi da se inilo da e joj ispasti, to primijeti Annie pa joj luaki se smijui dobaci: "Hajde, zagrizi, kuko!!!" Zaleti se na nju i baci je na mladia, koji je poeo gubiti svijest od gubitka krvi. Zatim malo zastane, pogleda Donatella, odmahne rukom i baci se kraj Alise, da se nasladi mladievom krvi. Donatello je bio bjesniji nego ikad. no vidio je da ne moe nita promijeniti. Volio je takve predstave, ali nije volio takav nered na svome teritoriju. Zato se samo pokupio i otiao, ostavivi dvije drolje, kako ih je nazvao, da se zabavljaju s onim stoje ostalo od jadnog, naivnog mladia. Alisa se ponesena strau krvi nije ni obazirala na Donatella, samo je pratila Anniene erotine pokrete koje je izvodila skaui po vrtu, sva umrljana krvlju. Divila joj se toliko da je jednostavno ostavila ono stoje ostalo od mladia i pridruila se Annie, na to ju je ona zagrlila i krstila krvavim poljupcima. Alisa, tek par sati vampirica, uivala je biti krvopija. Potpuna sloboda, krv, krv i samo krv!!! Krvavi pir dviju zanosnih vampirica trajao je gotovo do izlaska sunca, koji ih je omeo, te su pole na poinak zagrljene poput dviju nevinih djevojica. Nitko tko bi ih vidio ne bi pomislio da su neto vie, toliko neisto i odvratno!!! Sljedee veeri Annie je ustala, gotovo nesvjesna to se desilo prole noi. Otila je u podrum vidjeti Donatella, no njega tamo nije bilo te gaje otila potraiti u vrt, ali ni tamo ga nije nala. Posluga koja je

radila u kui isto tako nije znala gdje je, samo su rekli daje otiao od kue jako rano. Annie se na trenutak zavalila u fotelju, razmiljajui gdje bi mogao biti. Odjednom joj proradi kliker pa shvati da mu se vjerojatno njeno jueranje ponaanje nije svidjelo, te je otiao razmisliti o svemu u miru. No kad je malo bolje sagledala situaciju, shvatila je da joj se ne svia njegovo stvaranje novog vampira. Ono stoje stvorio bila je kobna pogreka i sve na stoje mislila, bilo je kako je se mora rijeiti, dobiti odgovore koje trai i osvetiti se Marcusu. No, uto neto tresne u hodniku i prekine njeno razmiljanje. Otila je pogledati i zatekla Alisu kako izvodi akrobacije s figurama u holu, udei se svojoj brzini i snazi. Annie poludi na to, te ju dohvati rukama i baci u zid. Alisa brzo ustane i zaleti se na Annie, no promaila ju je i sama se zabila u zid, stoje bila veoma smijena i glupa situacija. Annie nije gotovo ni reagirala, samo ju je promatrala ruku prekrienih na grudima, lupkajui nogom o pod. Alisa se sabere te je upita: "Zato si to uinila?!" "A zato ti razbija stvari?!" Alisa je zbunjeno pogleda te ponovno upita, ovaj put stoje podrugljivije mogla: "Sluaj, kozo stara, ne tie me se to u polupati ili to to tebe smeta, reci mi gdje je onaj plavi komad?" Annie nato napravi neprimjetan pokret i uhvati Alisu za vrat: "Koza si ti, malena. Sve to ovdje vidi, ukljuujui i Donatella, je moje, a tebe u se rijeiti kad to poelim, kopa?!" Alisa se uplai, otrgne od nje i potri u vrt. Annie zamoli poslugu da poiste nered, te se presvue i ode u lov. Izala je van, stala ispred vrata, rairila ruke i duboko udahnula zrak. Hodala je polako i u prolazu promatrala ljude oko sebe, razmiljajui kako su jadni i glupi i kako im ne pada na pamet da ona kao smrt vreba na njih, odabire ih i zatim im oduzima ivote za vijeke vjekova. A ona e i nakon toga hodati ovim ulicama i hraniti se njima dokle ih god bude. Donatello je izaao vrlo rano, im se smrailo, i uputio se prema sreditu grada gdje gaje ekao on. Znao je daje doao u San Antonio, osjeao je njegovu prisutnost, ne kao prijetnju, ve kao ljubav prema njemu, jer su bili i ostali braa za itavu vjenost, ti ljubavnici vjene

tame. Vozio se polako kroz grad, razmiljajui kakav je i je li se imalo promijenio, iako je znao da e zauvijek ostati isti, ba kao i svi oni. Razmiljao je o njihovim starim danima krvavih uitaka, prisjeao se njegovih dodira, poljubaca i onih njegovih hipnotikih oiju. Parkirao se u blizini i krenuo pjeice u oblinji park gdje gaje ekao. Svakim korakom osjeao gaje sve vie i vie, dok ga konano nije ugledao kako stoji naslonjen na drvo i promatra ga kako mu prilazi. Stigao je do njega, zastao i mimo ga promatrao. Tada su se zagrlili i poljubili na svoj vampirski nain, zakrvavljenih usnica, a sluajni prolaznici su ih udno gledali. No njima to nije smetalo, bili su opinjeni ponovnim susretom i okusom slatke krvi stare stoljeima, tako mone i mrane. Ostali su jo par trenutaka tako opinjeni, zatim su se pozabavili razlogom ovog sastanka i ozbiljnim razgovorom. "Moe li osjetiti koliko mi je drago to si ovdje?" "Mogu, ali..." "Da, postoji taj ali." "Volio bih da ne postoji i da sve bude kao nekada. No Annie je daleko od nekada." "Marcuse?" Marcus ga pogleda, znajui to e rei, no pusti ga da govori. "Da?" "Annie te ne voli nimalo manje, ali to je za nju bila izdaja i ona se odluila osvetiti, bez obzira koliko te eljela i voljela." "I misli da bi me bila spremna ubiti?" "Nisam u to siguran, no ako bi dolo do toga, znaj da bi borba bila kobna, kako za nju tako i za tebe." "Znam daje bila jaka jo kada smo bili zajedno, ali zar je tako brzo ojaala?" "I vie nego to to ona sama misli i..." "to, Donatello?" "Pa nema smisla tajiti. Mislim daje poinjem gubiti, jer inzistira na istini toliko, koliko je postala..." "Donatello?!" "Marcuse, ona je ubojica kakva jo dosad nisam vidio. Mislim, toliko uiva u muenju i grubosti da katkad mislim daje potpuno luda. Mi smo stariji i moniji i uivamo u tome kad se sjetimo, ali ona je vampirica stara tek dvije godine." "Da li ponekad gubi kontrolu?" "Dosta esto i to mi se nimalo ne svia." "Misli li daje to zbog moje krvi?"

"Ne samo tvoje, jer ona kao daje nekada davno bila neto slino. I sada kada moe ostvariti svoje najtamnije elje, ispunjava ih s uitkom, u trenu joj pukne film i napravi neto odvratno, a tada se tome smije i smije, plee i mae rukama. I nikada ne skriva svoje rtve." "Dvije godine stara vampirica, a takav optimizam i dostojanstvo!" Marcus se zamisli i slatko nasmije. "Marcuse, znam da se ponosi njenim sazrijevanjem, ali to ugroava sigurnost nae vrste!" "Znam, ali to da ja tu radim?!" "Ima pravo, nita. Otii e kad-tad i srest emo je ponovno, jedino je pitanje kada. No za tebe bi bilo najbolje da se nikada ne vidite." Marcus ga otro pogleda, no istog trena se umiri. "Dakle, moj dolazak je bio samozavaravanje. Misli da bih je mogao vidjeti na trenutak?" "Osjetit e te, Marcuse!" "Moda, no moram je vidjeti, makar bjeao pred njom." "U redu, uinit u to zbog naeg potovanja i beskrajne ljubavi. Probat u je nagovoriti da se sutra proeemo ovuda, a ti budi tu u pravi as." "Hvala ti." Zagrlili su se i oprostili. Znali su da se nee vidjeti tko zna do kada, ali do tada e ih odravati osjeaji to ih nose u sebi. Svatko je sjeo u svoj auto i otiao svojim poslom. Donatello je usput pokupio neku prostitutku, kako bi utaio ed svoje mlade keri. Kada je stigao, zatekao je Alisu samu i gladnu. Upitao ju je za Annie, na to mu je ispriala to se dogodilo. To mu se nikako nije svidjelo i premda je ve pomislio daje napravio pogreku s Alisom, sada je bio siguran. Annie se s pravom ljutila, jer Alisa ne samo da nije bila dostojna, ve je bila i preglupa, a i on se nije previe trudio daje uputi u mrani i tajanstveni svijet edi za krvlju. "Alisa?" "Da?" "Tamo u drugoj sobi se nalazi zgodna makica za tebe. Samo pripazi kako se ponaa i omami je polako i neprimjetno." Alisa je samo kimnula glavom i izala iz sobe. Mislila je samo na neutaivu ed, no ipak je uzela u obzir Donatellove rijei. I moda ipak nije bila izgubljen sluaj. Alisa je otila utaiti ed, Annie jc u lovu na svjeem zraku, a on ostaje sam. Gotovo se osjeao usamljenim, iako to nije bio. Vie gaje muila

situacija u kojoj se nalazio on sam, a i svi oko njega. No Annie je bila ono to gaje najvie proganjalo. Znao je da ga oboava, ali ona se mijenjala, a da ni sama nije bila svjesna kako i koliko. Razmiljao je i razmiljao, prisjeao se njihovih dobrih dana, muio se osjeajem da sc iz dana u dan sve vie udaljavaju. A Alisa je samo pogorala stanje i sada je bio siguran da je napravio pogreku. Misli su mu tekle udnim tokom, slika za slikom, no sve se vraalo na Annie i Marcusa. Ona i Marcus bili su savreni zajedno. Lijepi kao aneli, a iznutra tako opaki, pokvareni i krvavi. Odjednom zauje krik i rezanje. Potrao je uza stube i u trenu je bio na katu. Kada je stigao, nije mogao vjerovati svojim oima. Svi su bili u velikoj sobi, koja je inae pripadala Annie, stoje bio dodatan uzrok incidentu. Alisa jo nije uspjela ni ugristi prostitutku no uspjela ju je odvesti u Annienu sobu. Nato je ula Annie i ugledala Alisu u svojoj sobi, na svom krevetu kako se ljubi s tom kurvom, na to je, naravno, jo vie poludjela. No kui je i dola namjerom da uniti Alisu i to bez obzira bunio se Donatello ili ljutio na nju. Zastala je na vratima, zareala na Alisu i zatim je u skoku potegnula za ruku, naglo digla i iupala joj jednom rukom srce, na to se zauo krik one jadne kurve koja je to sve morala gledati. Uto je u sobu uletio Donatello i sa zaprepatenjem promatrao cijeli prizor. Annie se zatim nagne nad Alisu, poljubi je u usta, noktima joj raspara grlo i baci je na krevet. Prostitutka koja je bila pokraj nje sve je promatrala bez glasa, oiju iskolaenih od straha. Annie obrie ruke od krvi i okrene se prema kurvi. Sjela je pokraj nje, nasmijala joj se blago, pogladilajc po licu, zatim je naglo potegnula za kosu i zabila svoje otre onjake u njen topli vrat. Iscijedila ju je do kraja i ostavila tako. Prola je pokraj Donatella sa smijekom, samo mu je dotaknula rukom usne i otila. Jo jednom zagrljeni, u krvi strasti, poljupcima koji zadaju tako sladak bol i dodirima koji ostaju vjeni. Njen odlazak bio je zapeaen, Donatello je to znao. Duboko u sebi je plakao kao malo dijete, opinjen njom i cijelom njenom pojavom. Zbogom im je ostao samo u oima, ali ne i na tijelima, jer njihovi dodiri i krvavi poljupci to nikada nee dopustiti, vjeno e ostati kao oiljci koji nikada ne zacjeljuju. Naruila je taksi, pokupila sve stvari, jo jednom zastala pred vratima kue i udahnula sjeanja iz zraka. Uto joj se javi udan osjeaj, nalik vrtoglavici, toliko snaan da se malo zanjihala. Moda je i znala to ili

tko je tome uzrok, no pogledavi prema parku, samo se nasmijala blago i zavodniki, sjela u taksi i otila. I dok se taksi udaljavao, iz oblinjeg parka izaao je Marcus sa smijekom upuenim Annie. Stajao je na sredini ulice i gledao taksi dok mu se nije izgubio iz vidokruga, a zatim je tiho prozborio: "Uskoro, moj tamni anele." 17 Okrug Madison. Morala jc otii i uivati u ljepoti toga predivnoga kraja. Prostrana i bogata zelena polja, cvjetni breuljci, a tek mostovi! Jo kao dijete voljela je dolaziti i provoditi vrijeme na tim mostovima, nita vie, samo ona, most i prekrasan pogled na netaknutu prirodu, koju nikada u potpunosti nije shvaala, a sada to tako realistino moe, iako samo u ljepoti vjene tame koja obgrli sve oko sebe. Voljela je te mostove, kao i tetinu kuu koja joj je predstavljala najsigurnije mjesto na svijetu, a sada? To vie ni nije vano, jer kada se sjeti daje provela najdragocjenije vrijeme svoga ivota u potpunoj lai, razbjesni se i nije joj nimalo ao onih koji su umrli od ruke njezine sadanje vrste. Osim nekih! ak ni za Nicka joj nije vie bilo vano i skoro ga se nije ni prisjeala, ali ona! Njena dragocjena Daisy, koju je itav ivot smatrala samo tetom i najboljom prijateljicom, ona joj je bila sve, a opet nita. Njena majka itavim putem do okruga Madison prisjeala se nje, svoje majke, koju uope nije smatrala majkom i to na kraju sazna nakon njene kobne smrti! Prokleti Marcus!!! Jo uvijek se dobro sjeala, kada bije netko povrijedio, ona je uvijek bila tu daje utjei, da bude uz nju, da joj pomae, daje savjete i daje zagrli onako kako bi svaka majka trebala svoje dijete. I ba tada bi pomislila kako bi bilo lijepo imati ju za majku. Oh zato, zato? To pitanje ju je najvie muilo. Pitala se i to da radi s Marcusom, jer on joj je oduzeo najdragocjenije. Iako je bila vampir, a ne ljudsko bie, imala je osjeaje. Moda ne toliko snane kao u pravog ovjeka, ali osjeala je vie od bilo kojeg vampira. Nikada nije alila za svojim rtvama jer je oduzimala ivot samo onima koji ga nisu potovali, a one druge, dobrovoljce, bi na svoj nain iskoritavala i opet ih cijenila. Zalila ih je i istodobno cijenila i potovala, kao stoje voljela i potovala Marcusa sve dok je nije izdao, preutjevi joj najvanije. Nikada nije od njega neto traila ili ak

zahtijevala, bio joj je uvijek na raspolaganju koliko je to htio. jer imao je svojih udi kao to ih i ona ima. Pa pobogu, on joj je bio stvoritelj, otac i strastveni ljubavnik. Voljela ga je za vijeke vjekova i voljet e ga za vijeke vjekova, no nikako ne moe zaboraviti da joj je jedini voljeni ubio majku. I zato se i uputila na svoje najomiljenije mjesto, proistiti misli i na neki nain shvatiti sebe i pokuati shvatiti Marcusa. Avion je sletio u Atlanti i tamo jc unajmila auto, kako bi se ostatak puta vozila potpuno sama, razmiljajui i uivajui u prirodi. Nije bila nikakva tajna da vampiri vole prirodu i sve stoje uz nju vezano, pa je tako i Annie bila opinjena arima koje priroda skriva. Malo jc proetala Atlantom. ludo sc zabavila, iscijedila kojeg naivca i zatim se vratila u hotel u kojem e prespavati dan, kako bi s prvim znacima sumraka mogla nastaviti svoj put. Tako je i bilo. To joj je prvi put da je sve isplanirala bez tude pomoi, a sve ide po planu. Otila jc do rentacara, sjela u svoju omiljenu marku automobila i krenula. Jo jednom je bacila pogled na divnu Atlantu nou, okienu blistavom rasvjetom, bukom automobila, ljudi i zvukova noi. Vozila je polako, sluajui radio i pjevuei uz njega. Moete li samo zamisliti vampira koji slua kantri? Ja ba i ne, no vjerojatno bi ih bilo zanimljivo vidjeti, pa ak i biti jedan od njih. Sada kada je izala iz bune Atlante, mogla se vidjeti promjena. Vozila bi pokraj kakva malog mjestaca i mogla bi uti svaki um ili razgovor koji nije bio previe udaljen od nje, jer sve je bilo toliko mirnije i tie nego u velikom gradu. Ve je bilo skoro pola etiri ujutro kad je primijetila da se poinje daniti. Iako je dan bio jo dosta daleko, morala je pronai skrovite od svjetlosti. Stala je kod oblinje benzinske crpke, napunila rezervoar, raspitala se za koji motel u blizini i krenula prema odreditu. Usput je morala stati i parkirati se blie umi, jer jc morala utaiti glad. Ovaj put su joj rtve bile srne, prekrasne ivotinje dugih vitkih nogu s toliko tople i guste krvi. Na neki nain joj je bilo i ao srna, jer sc sjetila one srne koje se uplaila dok je bjeala od tajanstvenog stranca. Zatim se vratila natrag u auto, dobro pogledala da se nije uprljala krvlju i krenula dalje. Jo od Atlante primjeivala je jedan ljubiasti kadilak kako je prati ili joj sc bar tako inilo. Kada jc izala iz ume i ula u auto vozila je jo sporije ne bi li ponovno primijetila taj kadilak. Dobrih petnaest minuta nije ga bilo i tada se iznenada opet pojavio. Sad je ve postala jako sumnjiava. Jo je malo

usporila da vidi to e sc dogoditi, no kadilak je ubrzao, zaobiao je i krenuo bre naprijed. Nije uspjela vidjeti tko je sjedio unutra, ali znala je daje vozio mukarac. Ostatak puta vozila se sasvim mirno, bez kad i laka na vidiku. Bilo je ve skoro etiri i petnaest kad je stigla u mali gradi, gdje je unajmila sobu kako bi sc sklonila od danjeg svjetla i odspavala na miru. No prije negoli jc ula u sobu, vidjela je svojim otrim okom onaj poznati ljubiasti kadilak. Ostavila je stvari na trenutak i pola prema njemu, no tamo nije bilo nikoga, vlasnik je oito bio u jednoj od tih soba. Upotrijebila jc svoje sposobnosti kako bi otkrila gdje se nalazi vlasnik. I bingo! bio je u sobi svega par metara od njene, /.a sada nije nita poduzimala, jer je bilo dosta kasno, no odluila mu se prikrasti im padne mrak i malo porazgovarati s njim, a moda ak i neto prigristi. Annie sc probudila s prvim mrakom i uuljala u sobu vlasnika kailaka. Sjela je u fotelju koja je bila okrenuta prema krevetu i ekala da se probudi. Nakon sko ro pola sata konano se poeo buditi. Isprva ju nije ni primijetio, no kada \v ustao, htijui krenuti u kupaonicu, ona mu sc javi i upali nonu lampicu koja sc n.ila/i la pokraj kreveta. Zastao je na trenutak te se zatim naglo spustio natrag na krevet. Gledao ju je sa strahom, htijui dohvatiti torbu koja se nalazila na podu. No Annie baci pogled na torbu i on se objema rukama uhvati za krevet. Gledala gaje neko vrijeme, itajui mu misli, no ono to je saznala nije joj se svidjelo, barem onaj dio o njezinu ubojstvu. Trgne se napokon pa mu se konano obrati: "Dakle, oe, konano!" Nije nita odgovorio, samo ju je promatrao sa strahom. "Stoje, maca popapala jezik? Evo kako je to ironino, zar ne? Ti, moj pravi otac, vidi me prvi put otkako si saznao da sam ti ki, a ima zadatak da me dokraji. Jesi li toliko siguran u sebe da e to moi uiniti?" "Ti nisi moja ki, ona je zavrila svoj ivot onog dana kada se okrenula na stranu zla. Ovo to vidim pred sobom je samo demon u tijelu moje keri." Annie mu se nasmije i zapljee. "O, ludi starce, ti nisi ni svjestan koliko je toga u tvojoj glavi to jo ni sam ne zna ili nisi toga svjestan."

"Znam da moe itati misli, ali nemoj zato misliti da moe time i manipulirati!" "A je li? Kako ti kae, samo da ti bude jasno, oe moj, mene nije lako smaknuti, a ti, jadnice, nisi ni svjestan da si to ne moe priutiti." "Nemoj biti tako sigurna u to!" "OK. Fer si na neki svoj nain, no ponavljam, ja u ivjeti i dalje, a ti e ivjeti toliko koliko u ti ja dopustiti. Samo pazi da mi ne smeta na mom putu, ja u izbjegavati tebe, barem za sada." Nakon toga ustade i izae iz sobe. Rupert je ostao prikovan uz krevet, gledajui u prazno, zatim se kao probudi i gorko zaplae. Jer govorila je istinu kada mu je rekla da si ne moe priutiti ubiti ju. Morao je to uiniti radi sebe i mrtvih, no bilo je pitanje hoe li to moi. Annie se vratila u svoju sobu, spakirala stvari i krenula na put. Nekoliko puta se okrenula da vidi da li je slijedi, no nije ga vidjela i nekako joj je nedostajao. Vozila je dosta brzo, potpuno zadovoljna sobom, ne razmiljajui ni o kome i ni o emu. Nato spazi, nekoliko stotina metara pred sobom, da netko stoji na cesti pokraj automobila. Prva joj je pomisao bila: Evo veere, no kada se zaustavila i ugledala mladia, brzo se predomislila. "Kvar, prijatelju?" "Tako nekako, stara krntija nee dalje." "Treba prijevoz?" "Hvala." Prikvaili su stari auto za njen i krenuli prema oblinjem gradu. Annie gaje proitala iz prve. Tako zanimljiv i karizmatian mladi, s toliko tajni u sebi. "Kako ti je ime?" "Johnny." "Annie." Pruajui mu ruku, Annie osjeti tjeskobu u njemu, stoga ga odlui smiriti. "I, Johnny, kuda si se uputio?" "Kui na sjever, ti?" "Pa recimo, istim poslom kao i ti. Studira ili to?" "Radim u Atlanti u restoranu Grande." "Ma nemoj! ujem da je to jako dobar restoran i da ima dosta posla. Ve dugo radi tamo?" "Skoro tri godine." "Neto nisi priljiv, zna, ja ne grizem." Na to se malo nasmijei, no ubrzo se uozbilji.

"Nije da nisam priljiv, samo sam umoran. Naradim se puno i zna, ovjek mora biti takav." "Da, ima pravo. Ja sam ti inae fotograf." "To je sigurno lijepo zanimanje?" "Itekako. A daj mi reci, ide na odmor?" "Ne, imamo neko slavlje kod kue, pa eto, uspio sam dobiti dva slobodna dana." "A tako, pa zar se nee jo vie umoriti?" "Sigurno ne, jedva ekam da vidim svoje najmilije." "Nostalgija za domom, to i mene zna hvatati. Evo nas, ostavit u tc kod mehaniara." "Moe, hvala ti." "uj, ako ne moe odmah zaspati ili si za priu, bit u tamo u motelu." "Imat u na umu." Potom su se razili, a Annie je krenula u lov. Johnny je uspio popraviti automobil, jer kvar nije bio velik. Zatim je malo razmislio i odluio pronai Annie. No prije nego je krenuo u potragu za njom, ona je dola k njemu. Otili su na pie i razgovarali skoro cijelu no. No, to se vie bliila zora, Annie je postajala nemirnija. v "uj, Johnny, to bi rekao kada bih ti rekla da su vampiri medu nama'.'" "Ozbiljno?" "Najozbiljnije." "Pa, to ja znam, mislim da vjerujem u njih." "Da? A to bi rekao da ti kaem da sam jedna od njih?" Johnny ju ozbiljno pogleda, zatim sc nasmijei i progovori: "ali seje li?" "Ne. Hoe se uvjeriti''" "Ne bih htio zavriti kao tvoja veera ili doruak, na primjer!" "Bez brige, recimo da mi se ba svia. Hajde dodi, pokazat u ti." Johnny je ustao i krenuo za Annie, jo uvijek joj ne vjerujui, mislei da ga zove da provede s njom no, protiv ega nije imao nita. Annie ga povede do parka i ree mu da malo prieka. Ostao je i ekao da se vrati, mada mu je sada ve sve to postalo udno. Annie se ubrzo vrati s jednim mladiem. Johnny naglo ustane i upita je nekako zabrinuto: "Sto e s njime?" "Vidi ove oiljke?"

Pokae mu djeakovu ruku, na kojoj se moglo vidjeti daje teki narkoman. "Da, dobro ih vidim i to s tim? Hej, je li on uope svjestan gdje se nalazi?" "Ba i nije, jer je omamljen od droga, a i od mog ugriza." "to, ti to ozbiljno?!" "Naravno, gledaj." Annie iskesi one velike bijele i otre onjake i zabije ih u vrat mladog narkomana i dokraji ga. Johnny nije mogao vjerovati, ali bio je na udan nain oduevljen spoznajom da se drui s vampiricom, usto jo tako zgodnom vampiricom. "Vidi, Johnny, ja znam gotovo sve o tebi i tvojim malim skrivenim mranim tajnama. Ti si filozof svoje vrste. Svjestan vlastitog ivota, koji ti se i ne svia potpuno, no opet eljan toliko toga vidjeti i upoznati. Kao na primjer mene i ratove svoje vrste." "Kako moe sve to znati?" "Pa stvoritelj mije bio psihovampir. Tako i ja imam sposobnost itanja ivota drugih." "Ne znam to da ti kaem, osim da mi se sve to nekako ludo svia." "OK, Johnny. Hoe li mi praviti drutvo prije nego nam se putovi razdvoje?" "Sa zadovoljstvom." Svatko jc otiao na svoju stranu, i tek su se sljedee veeri ponovno sreli. Imali su mnogo toga za razgovarati i izmjenjivati iskustva, no ono to Johnny nije znao, bilo je da Annie ima skriveni plan. Annie se Johnny svidio, ali joj je na neki nain bio i odbojan. Stoga gaje odluila smaknuti na prevaru. "Johnny, da li bi elio biti vampir?" "Zato me to pita?" "Zato to to vidim u tebi." Johnny ju je gledao sa strahom jer je znao da ona misli najozbiljnije, kao i da sam postaje sve sigurniji da bi htio biti poput nje, slobodan i moan. "Ne boj se, Johnny, razmisli malo. Rei e mi kad se vratim s uine, OK'.'" Nita joj nije odgovorio, samo je kimnuo glavom i otiao u sobu. Annie je ba u oblinjoj umi ubijala jelena, kad ju prekine Rupert. "O, oe mili, pa ti si ovdje. Mislila sam da e me ostaviti samu!" "Ne laskaj si, Annie. to namjerava s onim mladiem?" "A to ti misli?" "Nije vrijeme za igre, Annie!"

"Ima pravo, nije. Da, uinit u ga vampirom. Ili moda neu?" "Voli se igrati s takvim jadnicima?" "A ti e me sprijeiti u tome?" "Mislim da ne bi bilo ba pametno za mene." Annie mu sc onako zakrvavljenih usta priblii i apne: "I ja tako mislim, oe." Zatim ode od njega i uputi se natrag u motel, u kojem ju je ekao Johnny sa svojom kobnom odlukom. Annie ude u sobu i ugleda Johnnyja spremnog na potez koji e mu promijeniti itav ivot. "Spreman?" Dade joj znak za pristanak. Annie mu se priblii, nagne se prema njegovu vratu i zagrize dosta grubo, to joj je i bila namjera. Pila je i pila dok nije poeo gubiti ravnoteu, zatim se odmakne od njega, pogleda ga onako omamljenog, ali jo uvijek svjesnog. "I ti si mislio da u to izvesti do kraja?" Johnny je zaprepateno pogleda i shvati da gaje prevarila. No nije se stigao ni potpuno sabrati, a ova mu je ve iupala srce i bacila mu ga ravno u lice. Mladi je pao na pod bez tjednog jauka. Jo jedan ivot manje u tamnome ivotu jednog vampira, koji luta ovim svijetom da bi zadovoljio svoje potrebe, vidio, iskusio i isprobao. Ula je u auto i krenula ponovno svojim putem. Imala je svega par sati do..., a Rupert ju je neprestano pratio u stopu. Prije skretanja prema Daisynoj kui, uputila se na groblje. Ubrala je ruu i pola do Daisyna groba. Nije ga bilo teko pronai. Zaustavila sc. stavila ruu na uzglavlje groba i ostala tako nekoliko trenutaka, sjeajui se i razmiljajui. Misli joj je prekinuo Rupert koji joj se pridruio. "Dobro doao, Ruperte." "Hvala ti." "Za to?" Annie ga udno pogleda, ne trudei se proitati ga. "Nee mi itati misli?" "Ne, hajde nastavi, slobodno." "Hvala ti to si me potaknula na razmiljanje o svemu openito, a ponajvie o tebi i onome to bi htjela Daisy." "A da?"

"Eto, kao dokaz, dok stojimo ovdje na njenom grobu u nadi da nas gleda. |.i te barem na trenutak priznajem kao ker i putam te da ide svojini piiicm." "Zna, iako ti to ba nee biti drago, to sam ve znala. Sada hvala tebi, Ruperte. Oh, pardon, oe, hvala ti, jer ne bih ba htjela da moram ukloniti i posljednjeg svojeg blinjeg, razumije?" "Potpuno, Annie, samo kuda e sada, ako se smije znati?" "Ne znam tono, mislim da u u potragu za Marcusom." "Nee se zadrati ovdje?" "Ne bi ba bilo lijepo da ponem ubijati u ovom gradu, ipak moram imati nekakvog potovanja." "A to e kad nade Marcusa?" "Nisam sasvim sigurna. Zapravo, vidjet u kako u se osjeati kada ga ugledam, da li e elja za osvetom biti i dalje prisutna ili ne. Ako da. onda e biti borbe i ne garantiram da u ja ostati na ovom svijetu, a ako ne, onda u vjerojatno biti neko vrijeme uz njega." "Ne i zauvijek?" "Tono, ne i zauvijek." "Jo neto, prije nego se rastanemo?" "Pucaj, love!" "Zato si morala ubiti onog malog?" "Recimo da jednostavno ne bi bio dobar vampir." "Nije dostojan?" "Ne potpuno." Rastali su se sa smijekom. Rupert jc ostao sam uz grob svoje voljene. A Annie? Annie e poi svojim putem kuda je god bude vodio njen vampirski instinkt i tko zna, moda ba vi budete njena sljedea rtva ili ak postanete ljubavnik vjene tame. Izdava: Zagrebaka naklada Za izdavaa: Zelenko Vlaini Urednik: Robert Ranogajec Likovna oprema: Tihomir Tikulin Prijelom i graf. priprema: Draen esi Tisak: vorak - Zagreb Copyright ZAGREBAKA NAKLADA 2006.