IZDAVA:

RIJASET ISLAMSKE ZAJEDNICE U BOSNI I HERCEGOVINI, iZDAVA KA DJELATNOST EL-KALEM SELIM JARKO FATIMA ALIHODI AIDA MUJEZIN TARIK JESENKOVI EL-I(ALEM

ZA IZDAVA A: LEKTOR I KOREKTOR: TENNIKO UREDENJE: DIZAJN KORICE: DTP:

Tira : 2000 Stampa: AL Shams Printing Press Tel.:

-

5531932

Amman , H.K. Jordan

Za tampaiiju: REZK A. SAMMHAN

hadi lojo

EL-ICALEM

1997

BIBI

VAKF UZVISENOM ALLAHU Knjiga je tampana uz pomo donacije rahmetli

Hamuda sina Sulejmana Atturejkija

Azzulfija Kraljevina Saudi Arabija

1.
Konrad Vasi , austrougarski generalni konzul u Sarajevu, digao se ranog majskog jutra 1878. umoran i neispavan. U jueranjem ifriranom telegramu ministra vanjskih poslova grofa Andraija traeno je da hitno poalje podroban izvjetaj o tome kakvo je op e raspoloenje meu stanovnitvom Bosne i Hercegovine, posebno u pogledu Adrese, koja je posljednjih dana po ela kruiti Sarajevom. Nadalje, ko i zato podrava Adresu, a ko je protiv nje; ta o tome misle vode i ljudi i sveenstvo, i, napokon, kakvo je raspoloenje prema Austro-Ugarskoj i ta se moe o ekivati u sluaju okupacije Bosne i Hercegovine. Konzul Vasi, roeni Ljubljananin, koji je dvadeset i pet godina proveo u diplomatskoj slubi, od ega nekoliko godina kao kancelar konzulata u Sarajevu i Beogradu te vicekonzul u Mostaru, a posljednjih nekoliko mjeseci ponovo u Sarajevu, na dunosti generalnog konzula, dovoljno je poznavao Bosnu i Hercegovinu i prilike u njoj. No, jo bolje je bio upuen u ve sazrele aspiracije Austro-Ugarske prema ovoj zemlji i u nastojanje Be a da na svaki nain na junim granicama Monarhije sprije i stvaranje bilo kakve ve e jugoslavenske dravne zajednice, koja bi samim tim mogla postati opasan magnet i za ostale junoslavenske narode koji ive u granicama Austro-Ugarske. Cijelo jueranje popodne i dobar dio minule no i Vasi je proveo u sastavljanju izvjetaja, za ta mu je posluio niz slubenih informacija koje je redovno primao od konzularnih ureda u Mostaru, Trebinju, Livnu, Banjoj Luci i Brkom, tako da je kasno poslije ponoi koncept izvjetaja bio uglavnom dovren. Trebalo ga je jo nado7

puniti izvjesnim detaljima o prilikama u Sarajevu, za ta je Vasi bio zaduio konzularnog tuma a Tomu Herkalovia, da mu tokom dananjeg jutra o tome referira. Pri pomisli na Herkalovi a Vasi je, kao i uvijek, osjetio izvjesnu nelagodnost. Taj brbljavi i hvalisavi debeljko, sa svojom stalno oznojenom utom elom i vonjem bijelog luka koji je oko sebe irio, natjerivao bi ga ili da se izmie ili da gleda ustranu, dok bi mu Herkalovi referirao. Pa i sad, kad je trebalo da ga pozove, konzul je stajao kraj otvorenog prozora svoje kancelarije u velikoj utoj kui na poetku Bistrika, u kojoj se ve dugi niz godina nalazio austrougarski generalni konzulat. ist i svje jutarnji zrak, koji je strujao kroz napola otvoren prozor, godio mu je. Prolaznici, koji su se uspinjali ili silazili niz uvijek ivi Bistrik, zaas privukoe Vasidevu panju. Ili su bez urbe, zamiljeni i zagledani preda se, ve inom u bosanskim narodnim nonjama i sa arenim konim zembiljima preko ramena, uz ponekog evropski odjevenog Sarajliju ili stranca sa eirom na glavi i tapom u ruci. Rjee bi promakla pokoja muslimanka u feredi i s bijelim jamakom preko glave, obi no u pratnji kakva djeaia u alvaricama ili djevoj ice pokrivene alom. Kranske ene su prolazile u dugim tamnim suknjama ili crnim dimijama, poneka u kratkoj urdiji od crvene ili zelene kadife, s prekrivenom kosom, savijenom u pundu. Seljaci, tromi i trapavi u hodu, u debelim mrkim gunjevima, arenim opancima i krmezli alovima omotanim oko glave, vukli su za ular konji e natovarene drvima ili sijenom, da se povremeno okrenu i muklo uzviknu: De-eee! Sve se to Vasia doimalo umorno, apati no i gotovo beznadno. Boe - razmiljao je - koliko e vremena trebati da se ovi ljudi trgnu i pokrenu? Nije li i sam bosanski valija Mazhar-paa, koji, istina, nije trpio Bosance, a posebno Sarajlije, imao pravo kad je nedavno rekao: - S njima je svaki napredak nemogu ! Vasi se sjeti izvjetaja pa se trgnu i pri e vratima susjedne kancelarije: - Molim, neka doe g. Herkalovi !

Nekoliko trenutaka kasnije Herkalovi se pojavi na vratima. Njegova ofucana i iskrivljena kravata koju je samo za nevolju nosio i ono malo kose koja mu je neuredno strila iza uiju, poput sklopljenih lastavi jih krila, jo vie oneraspoloie pedantnog Vasi a. Uini mu se da je Herkalovi sa sobom unio i sve one masne mirise ainice. - Izvolite, gospodine generalni konzule! - nakloni se Herkalovi po obiaju trljajui dlanove, to Vasia jo i najedi. - Mislim da ste doru kovali? - upita ga s prizvukom ironije, bez potrebe otvaraju i donju ladicu stola. - Jesam, gospodine generalni konzule! - zadovoljno e Herkalovi, prelazei dlanom preko trbuha. - A ta, ako se moe znati? - Krzatrnu, molim lijepo! - Kr... sa... - To je, kako da kaem, evap, to jest sitno izrezano meso dinsta... - No, dobro, dobro... Dajte da ujem va izvjetaj - suzdra se Vasi. Bez obzira ta je osjeao prema Herkalovi u, on mu je bio i te kako koristan. Ne samo u pogledu jezika koji je i Vasi manje-vie poznavao, izuzev brojnih turcizama kojima su se ovdje sluili, ve i u mnogim drugim poslovima koje mu je povjeravao, a koje je Herkalovi s uspjehom obavljao. Imao je, uz to, i veoma irok krug poznanstava i sigurno se kretao u svim slojevima sarajevskog graanstva, s lahko om kontaktiraju i s pripadnicima svih etiriju vjeroispovijesti. Znao je, to bi se reklo, kako Sarajevo die, a uz to je dobro govorio i turski i njema ki. Prije nego to je po eo s referatom, Herkalovi se iskalja i spusti glas. Govorio je kao da Vasi u otkriva neku dugo skrivanu tajnu: - Sve to ste pitali i traili, sve sam provjerio i ispitao. Svake se noi odravaju sijela u pojedinim mahalama. Tu se iskljuivo govori o ittifaknami...

- Mislite, Adresi? - Da, da, Adresi. A sada su se po eli prikupljati i potpisi. U tome su glavni dvojica hoda, mislim muslimanskih sveenika. To su Hadijamakovi i Kaukija. - Hadi... jama... ko... vi i...? - I Kauk ija. Obojica su vrlo ugledni u Sarajevu. Hadijamakovi je ejh i muderris, to e rei starjeina i profesor dervikog u ilita. A ovaj drugi, Kauk ija, on je imam u glavnoj sarajevskoj damiji i vjerou itelj u mektebu. To je, znate, vjerska kola za djecu. - Za ovog prvog, Hadija... - Hadijamakovi a... - Da, za njega sam ve uo, a za ovog drugog... - Abdulah-efendiju Kauk iju. Pa i on je, gospodine generalni konzule, veoma ugledan. - To su stariji ljudi? - Pa, tako, oko ezdeset. Moda neto vie. Ali, obojica su jo u kuvetu. - Kako ste kazali? - Ho u da kaem da su jo u snazi. Da su zdravi i..., tako... - Ah zo!... - Adresa je isprva ila tajno, a sad se ve zna ta je u njoj. - Molim, budite jasniji! - Pa to, ta se trai, to ho u da kaem. - A ta se trai? - Trai se da Bosna i dalje ostane pod Turskom, ali da joj Porta dade autonomijti pa da se izabere skuptina koja bi nadzirala rad uprave i zastupala interese zemlje. A svi njezini stanovnici bili bi duni da je zajedni ki brane kako od Austro-Ugarske, tako i od Srbije i Crne Gore. - Pa to mi tek sada kaete! - lecnu se Vasi ! - Prije ste tvrdili da je Adresa upravljena protiv nemuslimanskog stanovnitva!

- Jest, gospodine generalni konzule, jer tako se ulo. Reeno je da se trai uvo enje eriata kao jedinog zakona, pa onda zabrana crkvenih zvona, pa protjerivanje svih inovnika nemuslimana i, sve tako... - A odakle vam sada ta nova informacija? - Tako je izjavio Mazhar-paa. - Mazhar-paa? - Jest, molim, ba on, sobom! - Vama? - ironi no e Vasi. - Nije meni, ali tako se ulo iz Konaka... O tome se na sva usta govori. Vasi se die iza stola. - To je sasvim sigurno, gospodine generalni konzule! Ono to sam prije rekao stajalo je u prvoj Adresi. Pa kad se vidjelo da se kr anski svijet uznemirio, Adresa je izmijenjena... I jo neto, - tu Herkalovi spusti glas i nagnu se prema Vasi u - uje se da Mazhar-paa stoji iza svega toga... - Da stoji iza ega? - I iza prve i iza druge Adrese! - Ali!... - Molim, nemojte se nita uditi! On bi poto-poto elio da se rijei svoga zamjenika Kostan-pae koji je Grk. Zato je u Adresi i stajalo ono o kr anima. S druge strane Kostan-paa svim silama nastoji ne bi li istisnuo Mazhar-pau, pa da on postane valija. I u nedavnoj Adresi, koja je preko ruskog poslanstva u Carigradu bila upuena Porti, traeno je da Kostan-paa postane valija. A iza te Adrese, kako vam je poznato, stoje neki mla i Srbi koji se okupljaju oko Kostan-pae, mada je vladika Antim za Mazhar-pau. Samo, to ovi mla i mnogo ne dre do vladike. Herkalovi mrknu i zautje. - Da, to mi je poznato - potvrdi Vasi . - S druge strane muslimanski svijet, naro ito stariji, ne mogu da smisle Kostan-pau, jer se ulo da okuplja

10

11

sumnjivo enskinje. Dosadanje valije to nisu radile, osim Omer-pae Latasa koji je bio vrlo slatkohran. - Slatko...? - Mislim, ljubitelj ena. Vasi odeta do prozora i le ima se okrenu Herkaloviu. Jedno je vrijeme utke stajao i gledao niz Bistrik. - No, dobro, to emo jo provjeriti. A kako se u pojedinim sredinama gleda na Adresu? ta kau muslimani, pravoslavni, katolici? - Muslimanski svijet uglavnom podrava Adresu, jer mnogi vjeruju da e se time vratiti stara vremena prije Omer-pae Latasa. Me utim, ugledniji me u njima suzdravaju se. Dre se po strani. - Zato? - Pa, tako... Po obi aju puu na hladno... - Kako ste kazali? Puu?... - Mislim, oprezni su, jer se nikad ne zna ta e na kraju ispasti. Smatraju da Porta najbolje zna ta Bosni treba i ta je za nju najbolje... A to se ti e kranskog svijeta, pravoslavnih i katolika, oni mnogo ne govore. Isprva, kad se ulo to se trai Adresom, bio je zavladao strah. Sad, kad je Mazhar-paa stvar objasnio, malo su se smirili. - A ova dvojica: Hadi... jama... i ovaj... - Hadijamakovi i Kaukija. - Da, oni. Tvrdite da uivaju veliki ugled kod muslimanskog svijeta? - Veliki, gospodine generalni konzule! Kad Hadijamakovi prolazi arijom, trgovci i zanatlije ska u na noge. ine mu temena od tala! - ta ine? - Pozdravljaju ga evo ovako! - Tu se Herkalovi duboko prignu i pokaza kako ljudi pozdravljaju Hadijamakovia. - Vjerujete li da su ta dvojica nepodmitljivi? - Ko, oni? - Da, oni. 12

- Ama, molim vas, ni govora! - Sigurni ste? - Potpuno! - Ipak, svako ima svoju cijenu. - Oprostite, ali ja dobro poznajem taj svijet. To su fanatici! - Moda... A sad mi kaite kakvo je op e raspoloenje u Sarajevu. Zanima me kakav je odnos prema turskim vlastima i ta se govori nakon nedavno sklopljenog mira u San Stefanu. Zatim, kako idu poslovi, trgovina, ta se oekuje i, tako... Sve, sve!... - Pa, kako da vam kaem. Svako osje a da je na pomolu neto novo. Neto to e zamijeniti ovo dananje. A ta e biti to neto", to jo niko ne zna. Svi imaju svoje ra unice i planove. Samo, jedno je sigurno: turska uprava je izgubila svaki ugled i snagu! Poslovi i trgovina su stali, bezvrijednih kaima ima ko pljeve, a sad su se pojavile i lane nov anice od pedeset groa koje kolaju arijom. Vlasti ih plijene, a onima od kojih ih plijene ne daju nita. Po gradu i okolici tumaraju gomile vojnih bjegunaca i izbjeglica iz Hercegovine, to unosi jo ve u pometnju i strah me u ljude. Muslimani su veoma potiteni. Sada, poslije mira u San Stefanu, kad se ulo da bi Bosna trebala dobiti autonomiju, mnogi su se ponadali i prihvatili toga, dok drugi ute i ekaju. Pa, i vojska je nezadovoljna, jer mjesecima ne primaju pla u. A i hrana im je jadna. Vojni zapovjednik Veli-paa je omraen kao malo ko. I kod vojske i kod svijeta. Njega okrivljuju za sve. Herkalovi malo predahnu pa zavri: - A u posljednje je vrijeme na list zerdelije navalio crv k'o ni jedne godine, pa svijet i u tome vidi predznak nesre e. Alamet pred kijamet", kako se to ovdje kae. Dok je Herkalovi govorio, Vasi je za stolom pravio kratke biljeke. A kad Herkalovi spomenu nesreu, on die glavu: - Kazali ste: predznak nesre e. Zato nesre e? Zar se ne bi moglo rei: predznak sree!

13

- Oprostite - zbuni se Herkalovi . - Ja... ja govorim ono to svijet govori. Ono, to sam uo. A, vjerujte, gos... - Niste mi odgovorili na jo jedno pitanje - prekide ga Vasi. - Molim, na koje? - Kako bi bilo primljeno zaposjedanje Bosne i Hercegovine po Austro-Ugarskoj? Da li bi uslijedio otpor? Oruani, dakako... Vasi je netremice gledao u Herkalovi a, jer je bio siguran da se pitanje budu nosti Bosne i Hercegovine privodi kraju i da su planovi Austro-Ugarske u tom pogledu ve potpuno zreli. To se moglo zaklju iti iz itave diplomatske prepiske i instrukcija koje je gotovo svakodnevno primao od grofa Andraija. Zato ga je Herkalovi ev odgovor posebno interesirao. - Znate, gospodine generalni konzule... - po e da se uvija Herkalovi - na to pitanje nije tako jednostavno odgovoriti. - Zbog ega? - Pa, jer su, kako da kaem, ra unice i miljenja razliita... - Ali, to ba hou da ujem! U emu su te razlike? Herkalovi nije vie bio onako siguran kao u po etku: - Pa, to se tie muslimanskog svijeta, oni bi sigurno radije ostali pod Turskom nego pod Austro-Ugarskom. Znate, tu je na prvom mjestu vjera, pa onda i druge stvari. Kmetovi, i... tako... - Neete valjda rei da svi oni imaju kmetove? - To ne kaem, ali... - A pravoslavni? - Sad, iskreno govorei, ni njima Austro-Ugarska ne lei na srcu. Moda bi ak voljeli i Tursku nego AustroUgarsku. Ako ve neko mora, onda... - No, no, samo nastavite! - Pa, Turska je ionako klonula i onemo ala, i prije bi je se rijeili... Oni tako misle... A kad bi ih pitali koga bi 14

najvoljeli, sigurno bi rekli - Srbiju. Znate, sve ima svoje.... - Tako dakle: sve ima svoje! A, katolici? - E, pa njima je Austro-Ugarska svakako blia od Turske. Prvo, jedna je vjera, pa se s pravom nadaju i oekuju da e im u tom pogledu biti bolje. Jer, jedno je turski sultan, a drugo je Njegovo apostolsko veli anstvo na dini car i kralj Franjo Josip Prvi! - pateti no e Herkalovi, pobojavi se da je u svojim maloprijanjim ocjenama malo pretjerao. - A da li moda znate da neki franjevci, naro ito mlai, ne misle tako?... Oni bi radije nekakvu zajedni ku jugoslavensku dravu. Ili pak autonomiju. - Oprostite, ali to mi nije poznato... - Da, vidim da nije. Vi i ina e stvari suvie uopavate... No, dobro. A sad mi ovo recite: ako bi muslimanskim begovima i srpskim gazdama, a i sveenstvu, bile date odreene garancije u pogledu njihova budu eg poloaja, ta mislite: da li bi oni u tom sluaju podrali Austro-Ugarsku? - U to ne treba sumnjati, gospodine generalni konzule! - To je vae miljenje? - Jest i moje, ali sigurno i njihovo! Molim, to nije teko provjeriti i vidje e se da sam u pravu! - No, ako je tako, kaite mi onda ko bi mogao organizirati i povesti eventualni otpor protiv zaposjedanja Bosne i Hercegovine, ako to ne bi uinili vodei ljudi? No, dajte da ujem! - Pa, ako bi se Turska oduprla, moda bi u tom sluaju... - Ali, ako ne bi?... - Onda ne znam ko bi drugi mogao?... Moda bi kakav fanatik tu i tamo odapeo puku. Ina e... Pa, molim vas, pogledajte kakvo je stanje! Ne zna se ni ko pije ni ko plaa! Ako bi se jo i Turska pomirila s time i digla ruke, ko bi se onda mogao i smio oduprijeti sili Njegova carskog i kraljevskog velianstva! 15

- Znai, vi tako ocjenjujete sadanje stanje i raspoloenje? - Samo tako, gospodine generalni konzule! A ja to ne govorim napamet, ve to je stvarno tako. Takvo je raspoloenje meu svijetom, vjerujte! Jedva ekaju da se stvari ve jednom srede. - Dobro, g. Herkalovi u. Imate li jo neto? - Pa, zasad ne bih imao nita osobito... Moda jedino to, to se uje da se ovih dana u Sarajevu opet pojavio Hadi Lojo. Nije ga bilo pune dvije godine. - Hadi Lojo?... To je onaj odmetnik kojeg su turske vlasti dugo traile i gonile? - Taj, taj! Zbog njega je nedavno nekoliko turskih oficira bilo izvedeno pred vojni sud, jer su dopustili da im ispred nosa umakne. O tome sam vas ranije izvijestio. - Da, sjeam se. I sada je opet u Sarajevu. Slobodan? - Ja ga nisam vidio, ali tako ujem. I iz toga se vidi kakve su prilike i koliko je turska vlast bespomo na. Niko nikome nee da se zamjeri. Hadi-Loji pogotovo! - Zar je on tako mo an? - Ma, nije da je mo an, ali mnogi dre do njega. Prosti svijet, pogotovo. Ima on uz to i svoju druinu... Pa, kuda on, tu i oni. - Da li i on sudjeluje u agitaciji za Adresu? - To mi nije poznato, ali sam saznao da je na jednom sijelu govorio kako bi narod trebao uzeti vlast u ruke. I kako eraf nije niko i nita. - E... raf? - Gospoda, uglednici... - Notabli? - Da, notabli. - I, ta ste jo uli? - Kaem, nemam nekih pouzdanih informacija, ali znam da prosta svjetina do njega mnogo dri. Uz to je i veliki govordik. - Kako ste kazali: govor...? 16

- Govordik. Hou rei govornik. I to, kakav! - Demagog? - To, to! Trebali biste ga samo uti! - No, to je interesantno. Pokuajte neto vie saznati o njemu. - Molim lijepo. - Dobro, g. Herkalovi u. Ako nemate nita vie, moete ii. Molim, kaite g. Rihteru da doe... Momenat, jo neto! - Izvolite! - Potrudite se da proirite vijest da e na konzulat uskoro poeti s podjelom nov ane pomoi sarajevskoj sirotinji. Pazite: bez razlike na vjeru! Svi, koji do u i prijave se, dobie odreenu pomo ! - Stvarno? - Mislim da sam bio dovoljno jasan! - hladno e Vasi ustajui iza stola. - I, molim, pozovite mi g. Rihtera. Tajnik generalnog konzulata Rihter koji se nakon toga pojavio na vratima, bio je suta protivnost lampavom Herkaloviu. Mlad, uglaen i odmjeren, uivao je punu Vasievu naklonost. Bio je sin jednog austrijskog generala i nakon zavrenih studija prava stupio je u diplomatsku slubu. Proveo je krae vrijeme u austrougarskom konzulatu u Trapezuntu, a onda u Skadru, odakle je premjeten u Sarajevo. Zajedno s Vasiem. - G. Rihter - obrati mu se Vasi - vi biste odmah trebali poi u Konak. Najavite se dr Ke etu, pozdravite ga u moje ime i zamolite da njegovoj ekselenciji Mazhar-pai prenese izraze moga potovanja, s tim to bih elio da me Mazhar-paa primi jo u toku dananjeg dana. Ako bi dr Keet insistirao da sazna razlog posjete, kaite da vam to nije poznato. - Molim lijepo! - nakloni se Rihter. Dok je Vasi s vicekonzulom Hojzingerom razmatrao pitanje podjele pomo i, u koju je svrhu kao i za ostale potrebe politi ke propagande bio dobio znatna nov ana sredstva, Rihter se ve bio vratio iz Konaka. Mazhar-paa je zakazao prijem u jedanaest sati. 17

Vasi pogleda na sat. - No, imamo jo itav sat vremena. Dotle u se presvui, a vi se pobrinite da ko ija bude spremna deset minuta ranije. Vi ete poi sa mnom. G. Herkalovi nam nije potreban, jer tamo je dr Ke et. Tano u zakazano vrijeme kroz dvorinu kapiju konzulata izala je crna ko ija i stala pred ulaz, gdje je ve ekao kavaz jako, nao it Konavljanin, odjeven u ivopisnu konavosku nonju.Umalo iza toga pojavio se i Vasi , u pratnji Rihtera. Vasi je bio u svojoj konzulskoj gala-uniformi. I dok su okupljena mahalska djeca radoznalo istezala vratove pilje i u neobine nonje Vasia i kavaza Jake, oni se smjestie u ko iju: Vasi i Rihter na gornje sjedite presvueno crvenom kadifom, i to Vasi na desnu, a Rihter na lijevu stranu, dok se Jako ispe na bok do koijaa. Sve se odvijalo tiho i bez rijei. Koija odmah krenu niz Bistrik, zaobi e oko Careve damije i ue u park Konaka, gdje im straa pred ulazom odade poast. U prostranom predvorju Konaka Vasi a doeka i pozdravi dr Ke et. Ko zna ta je dr Ke eta, koji je pohaao gimnaziju kod jezuita u Elzasu, a medicinu studirao u Bernu, Hajdelbergu, Beu i Parizu, dovelo u Sarajevo. Po eo je kao osobni lijenik i tajnik Omer-pae Latasa, kojeg je susreo i upoznao na Kavkazu i s njim kasnije doao u Sarajevo. Tu je nastavio kao gradski fizikus i policijski lijenik za vrijeme Topal-Osman-pae, obavljaju i u nekoliko mahova i dunost vilajetskog tajnika, dok je sada, kod Mazharpae, bio na dunosti njegova lije nika i povjerljiva osoba vilajetske uprave. Imao je suprugu i kerku, a bolovao je od ira na elucu, koji ga je svakog prolje a nesnosno muio. Pa i danas se loe osjeao, ali se trudio da prema Vasiu bude to ljubazniji. - Moje osobito potovanje, gospodine generalni konzule! U posljednje vrijeme imamo ast da vas neto ee vidimo! - poe Keet u susret Vasiu. - Naalost, uvijek samo slubeno! - osmjehnu se Vasi pruajui mu ruku.

- Uistinu! Nije vas bilo ni na posljednjoj predstavi kod gospodina Holmsa - dodade Ke et, mislei pri tome na kazaline predstave koje su povremeno prire ivane kod engleskog konzula Holmsa. - alim, ali se nisam dobro osjeao. No, nadajmo se, da e biti jo prilika. - Kako da ne! - potvrdi Ke et, proputajui Vasia na desnu stranu i pokazuju i prema irokom stepenitu koje je vodilo na kat. - Izvolite, njegova ekselencija vas oekuje! Pri ulazu u prostrani, poluevropski namjeteni kabinet iji su brojni prozori gledali u park Konaka. Mazhar-paa poe u susret Vasi u. Bio je to sredovjean ovjek, roeni Stambolija, obrazovan i otmjen, koji je nekoliko godina proveo na slubi u dvoru, to mu je davalo posebnu lahkou i sigurnost u ophoenju. U svom tamnom, tijesno skrojenom odijelu, s kaputom koji se zakop avao do pod samo grlo; u tamnocrvenom fesu s dugom ki ankom i s kratko podrezanom crnom bradom, djelovao je veoma elegantno. Kretao se ivo i elasti no, odmjereno gestikulirajui svojim lijepo odnjegovanim rukama. Svoj dolazak u Bosnu, kao i mnoge valije prije njega, smatrao je nekom vrstom kazne. To je Vasi u bilo poznato, zbog ega je i sumnjao u Herkalovi evu informaciju da bi Mazharpaa elio i dalje ostati valijom u Bosni. - Ekselencijo, - nakloni se Vasi - imam osobito zadovoljstvo da vas pozdravim i da vam i ovom prilikom izrazim svoje puno potovanje! - Milo mi je to vas vidim - odvrati Mazhar-paa pruajui ruku Vasiu, dok je dr Keet tiho i nenametljivo prevodio njihov razgovor. - Izvolite! - pokaza on Vasi u na iroke naslonjae. - Minder vam ne nudim, jer se plaim da se ne biste ugodno osje ali! - Ve sam tako dugo u Bosni pa sam se privikao! - O, pa da, vi ste ve napola Bosanac! Zato vam smijem ponuditi kafu? - Sa zadovoljstvom, ekselencijo!

18

19

Razgovor je nakon toga tekao lahko i neusiljeno, pogotovo kad Mazhar-paa po e pripovijedati o svom jueranjem izlasku u okolicu Sarajeva. - Poslije one surove bosanske zime za koju mi se inilo da nikada ne e proi, bio je to pravi uitak. Nisam vjerovao! Sve je bilo tako pitomo, zeleno, gotovo raspjevano. Pa taj divni zrak! Kao mehlem! I onda izvori! Koliko tih bistrih izvora! Ju er sam vidio i upoznao jedno sasvim drugo lice Bosne. Da nije svega onoga to se posljednjih godina ovdje zbivalo, povjerovao bih da je Bosna prekrasan ilim, satkan i prostrt za ljudsku radost i zadovoljstvo. Ali, na alost... - Mazhar-paa naglo zautje i pogleda ustranu. Vasi pomisli da je to najpogodniji trenutak da pre e na ono radi ega je i doao. - Ekselencijo, kad ste ve to spomenuli, dopustite da vas upoznam s razlogom moje posjete. - Samo izvolite, sluam vas! - Slobodan sam upozoriti da su podanici AustroUgarske u Sarajevu, a i u drugim gradovima Bosne i Hercegovine, i ne samo oni, u posljednje vrijeme veoma uznemireni. Naime, Adresa koja se ovih dana pojavila u Sarajevu, navodno je uperena protiv nemuslimanskog dijela stanovnitva i njihovih osnovnih prava, pa je ta uznemirenost posve razumljiva. Vi, ekselencijo, vjerojatno znadete mnogo vie o tome i bio bih vam veoma zahvalan ako biste me obavijestili ta se zapravo trai Adresom. - Da-a... - uini Mazhar-paa i zautje. utio je nekoliko trenutaka prije nego je odgovorio: - Adresa se pojavila pakon nedavnog mira u San Stefanu, kad se saznalo da bi, prema ugovoru izme u Turske i Rusije, Bosna i Hercegovina trebala dobiti autonomnu upravu. Ja sam imao priliku da Adresu vidim i pro itam i mogu vas uvjeriti da nema razloga za uznemirenost. Osnovno to se Adresom trai jest to da Bosna i Hercegovina ostane u sastavu Turske, s tim to bi dobila autonomnu upravu, uz obavezu svih njezinih stanovnika da je brane 20

od svakog napada, bilo s koje strane: Srbije, Crne Gore, ili, eventualno, i Austro-Ugarske. Konzervativni krugovi, a na prvom mjestu bosanski feudalci, vjerojatno se nadaju i ele da to i ubudu e bude stara, feudalna Bosna, kakva je nekad bila i u kojoj bi oni bili stvarni gospodari. No, to je besmislica! U tom pogledu nema i ne moe biti dvojbe, bez obzira na otpore na koje se visoka Porta ne e osvrtati. U to vas mogu uvjeriti! Prema tome razloga za uznemirenost nema, mada sadanje stanje, s obzirom na sve ono to se ovdje posljednjih gqdina zbivalo i zbiva, nije ruiasto. Trebae mnogo napora, a i vremena, da se stvari dovedu u red i da se unutranje opreke, koje su i dovele do svega ovoga, jednom zauvijek otklone. - Treba li to da shvatim kao vau podrku Adresi? upita Vasi. Mazhar-paa pokaza rukom na kafu koja je bila donesena: - Molim, posluite se! Dok je Vasi mijeao kafu, on nastavi: - Ono to je bitno, jest to da Adresa nije uperena protiv interesa visoke Porte. Jer, ako je Porta Sanstefanskim ugovorom stala na stanovite da se Bosni i Hercegovini treba dati autonomija, onda je Adresa u skladu s ugovorom. Druga je stvar ta ko podrazumijeva pod pojmom autonomije. I ta ko prieljkuje. Ja u to ne ulazim! - A ko su, u stvari, autori Adrese? Ko stoji iza nje? - Ni u to ne ulazim! Bitno je to da Adresa nije uperena protiv interesa Porte. - Prema informacijama kojima raspolaem, kr anski svijet se pasivno dri prema Adresi. Podrku joj pruaju uglavnom muslimani. I to, djelimi no. Ugledniji se ljudi dre po strani. - Pravo je i jednih, i drugih, i tre ih, da sami odlue hoe li je podrati ili ne. Vasi malo poutje prije nego pre e na glavno pitanje: - Ekselencijo, vama je nesumnjivo poznato kako pojedine velesile gledaju na Sanstefanski ugovor, koji na iz21

vjestan nain remeti evropsku ravnoteu. Moja vlada zbog toga insistira da se im prije sazove konferencija evropskih velesila, koje bi trebale da se sporazume o modifikaciji tog ugovora. Pitanje budu nosti Bosne i Hercegovine, za iju je sudbinu moja vlada posebno zainteresirana, bi e svakako jedno od izuzetno vanih pitanja konferencije. Budu i pak da je konferencija na pomolu, ne smatrate li da bi svako prejudiciranje sudbine Bosne i Hercegovine bilo ishitreno? Postavlja se, naime, pitanje da li bi autonomija ovih zemalja zna ila takoer i njihovu pacifikaciju, ili bi nastali novi nemiri usljed socijalnih i vjerskih opreka koje ovdje postoje. Zbog toga moja vlada... Dok je Keet paljivo prevodio Vasievo izlaganje, naglaavaju i znaaj svake pojedine re enice, Mazharpaa se bio leima odupro o naslon fotelje. Onda naglo prekide Vasi a: - Dopustite! Pitanje budu nosti Bosne i Hercegovine moe se rjeavati jedino i isklju ivo u okviru Turske, bez obzira na bilo kakve i bilo ije aspiracije! To je izgovorio vrstim glasom, netremice gledaju i Vasiu u oi, a onda uz osmijeh dodade: - Ovdje smo vie od etiri stotine godina, i to se ne smije zaboraviti, ekselencijo! Tradicija se ve odavno pretvorila u nae neotu ivo pravo! I zar bismo se mogli samo tako odre i naih najstarijih provincija? Zavlada asovit tajac. Vasi pogleda u dra Keeta, a kad ovaj vie nita ne re e, on se okrenu Mazhar-pai. Obratio mu se mirno, kao da je pre uo ono to je Mazharpaa maloas rekao: - Jo me jedno pitanje zanima, ekselencijo. Ovdanje stanje, kako ste i sami rekli, nije rui asto. U gradu se okupio veliki broj izbjeglica, a da i ne govorimo o onima koji su tokom ustanka i nedavnih tursko-srpskih i turskocrnogorskih ratova prebjegli na teritoriju Austo-Ugarske. Da bi se tim jadnim ljudima bar koliko-toliko pomoglo, na generalni konzulat je odlu io da pone s podjelom novane pomoi. Zanima me, kako vi gledate na taj hu22

rnani gest naeg generalnog konzulata. Naime, da li biste imali kakvu primjedbu ili... Vasi sklopi ruke i zautje. Mahzar-paa je nekoliko trenutaka tako er utio, zagledan u svoj fildan. - Pa, ako je to gest humanosti, u ta ne bih elio da sumnjam, onda, molim... - tu on rairi ruke i slee ramenima. Bilo mu je, kao i Vasiu, posve jasno kakva je prava svrha te pomo i, ali nije naao opravdanog razloga da je odbije. - Zahvaljujem! - nakloni se Vasi pa se okrenu Rihteru, na ta se ovaj die i prui mu malen, briljivo upakovan zamotak. - Ekselencijo, - die se i Vasi - budui da niste pua, dopustite da vam predam ovaj skromni dar, kao izraz moga izuzetnog potovanja i zahvalnosti na zau dosadanju uvijek korektnu saradnju, sa eljom za jo bolje i plodotvornije odnose izme u nas i naih vlada. Izvolite! Mazhar-paa s o itom radoznalo u primi zamotak i poe ga polahko otvarati. Iz male kutijice izvadi zlatnu, umjetniki ukraenu burmuticu. - O, pa to je divno! Ovo je pravi antikvitet! Ekselencijo, uistinu ste me obradovali! Zahvaljujem! Burmut je uistinu moja slabost. Ali, ne i jedina! Svi se nasmijee, a dr Ke et prie i razgleda burmuticu. - Izvrstan rad! Premda ne mr em burmut, rado bih pokuao! - Pokuajte, samo pokuajte, brzo ete se priviknuti! ohrabri ga Mazhar-paa. Ali, ne iz ove burmutice! Svi se ponovo nasmijee. Maloprijanje kruto raspoloenje bilo se posve raskravilo. U taj se as sa munare Careve damije javi mujezin. Bilo je podne. - Ekselencijo, ve je podne! - trgnu se Vasi . - I suvie smo vas zadrali.

23

- Naprotiv, mislim da je bilo i korisno i ugodno, zar ne? Oprostili su se veoma srda no. Mazhar-paa je ispratio Vasia sve do vrata kabineta. - Bie mi osobito milo ako vas uskoro ponovo vidim! elio bih da se ubudue susreemo pod sretnijim okolnostima! - Ekselencijo!... - nakloni se Vasi, prije nego to je izaao. Dok su silazili niz stepenite, dr Ke et, koji je pratio Vasia, tiho je govorio: - Mazhar-paa je istinski pobornik zakonitosti i reda. Svim silama se trudi da se sadanje stanje im prije normalizira i da stvari krenu nabolje, na zadovoljstvo svih. Mogu vas takoer uvjeriti da je njegova ekselencija istinski pobornik saradnje i prijateljskih odnosa izme u Turske i Austro-Ugarske! - Drago mi je da to ujem, gospodine doktore, mada sam i sam imao priliku da se u to uvjerim - odgovori Vasi. Dok je koija izlazila iz dvorita Konaka, Vasi je zamiljeno utio. Onda se okrenu Rihteru: - No, ta kaete na sve ovo?... - Moj je dojam da je Mazhar-paa htio dati do znanja da Turska i ne pomilja na bilo kakve ustupke u vezi s Bosnom i Hercegovinom. Kad ste spomenuli modificiranje Sanstefanskog ugovora i zainteresiranost AustroUgarske za ove pokrajine, odgovorio je vrlo energi no. - Da, imate pravo. No, bez obzira to on mislio i elio, pa ak ta mislila i eljela i sama Porta, mi emo zaposjesti Bosnu i Hercegovinu! To je u interesu i samih evropskih velesila, iju podrku uglavnom ve imamo. Ovo vjeno leglo buna, nemira, i anarhije, ije posljedice mogu postati nedogledne, treba ve jednom pacifizirati. A mi smo za to najzainteresiraniji. - Vjerujte li u eventualni otpor? - oprezno e Rihter.

- iji? - otro e Vasi. - Turska se, u sluaju saglasnosti velesila, ne e usuditi da odupre. A to se ti e ovih ovdje - tu Vasi s pogledom punim prezira pokaza o ima prema ulici - to nema nikakva zna aja. Ovdanji notabli e nas sigurno podrati, tim prije to emo im pruiti ansu... Mi ovdje dolazimo kao misionari reda. Reda, mira i kulture! Mislim da sam jasan? - Apsolutno! - potvrdi Rihter spremno, dok su se konji usporena koraka uspinjali uz Bistrik. Cijelo popodne Vasi je proveo nad izvjetajem. Nakon to je iscrpno prikazao stanje i raspoloenje meu stanovnitvom i anarhi ne prilike koje su zavladale, naglasio je nunost i apsolutnu potrebu okupacije, smatrajui da e ona prote i bez teko a i da e je stanovnitvo velikom veinom pozdraviti. A da bi sve to mirnije i bezbolnije prolo, nuno je osigurati naklonost vode ih linosti s kojima on ve otprije odrava bliske kontakte, a koje sad treba jo vie poja ati. U pogledu Adrese, naglasio je da muslimanski svijet od toga neto o ekuje, ali da su miljenja i tu podvojena, dok se svi ostali, uglavnom, dre pasivno. Govorei o svom dananjem susretu i razgovoru s Mazhar-paom, Vasi je iznio valijino miljenje i stav, pretpostavljajui da i drugi turski inovnici vjerojatno dijele slino miljenje. Mazhar-pau, ina e, smatra asnim i spos.obnim ovjekom, koji bi u drugim okolnostima mogao biti dobar turski guverner. Spominju i odnose izmeu Mazhar i Kostan-pae, Vasi je podvukao da su oni veoma zategnuti i loi i da Mahzar-paa preko Kostan-pae sprovodi sve nepopularne Portine naredbe, kako bi na njega svalio odijum ovdanjeg stanovnitva. Za Kostanpau je naveo da je panslavist koji oko sebe okuplja panslavistiki raspoloene elemente, na ta je ef ovdanje policije ve ranije bio upozoren iz Carigrada. Kostan-paa je, inae, ovjek iva duha, snalaljiv i okretan, a uz to vjet francuskom jeziku, ali je, uza sve to, sklon precjenjivanju svoga znaenja. Kasno poslije pono i Vasi je paljivo prepisao izvjetaj, jo jednom ga proitao, zape atio i adresirao 25

24

osobno na ministra grofa Andraija. Zatim je priao prozoru, irom ga otvorio i duboko udahnuo svjeinu sarajevske noi. Osim tihog ubora Bistri kog potoka i dalekog lavea pasa, nita se vie nije ulo. Sarajevo je spavalo gluhim snom. U toj mirnoj zvjezdanoj noi nita nije podsjealo na burne doga aje koji su se bliili. Sutra ujutro, budu i da je bio etvrtak kad je konzulska pota neovisno od vilajetske polazila prema Brodu, izvjetaj je bio otpremljen u Brod, a odatle dalje u Be .

2.
Posljednji dani mjeseca maja i prvi dani juna proli su u o ekivanju ta e biti od Adrese koju su Hadijamakovi i Kaukija predali Mazhar-pai. Nesnosna ega, neuobi ajena za to doba godine, posve je bila umrtvila ionako slabe poslove, pa su ljudi u ariji postali jo utljiviji i turobniji. I pod Talihanom, u uvene Savke ebedine, gdje se moglo lijepo i pojesti i popiti i na jo uvijek jedroj Savki o i napariti, kao i u one dvije-tri oblinje gostionice u kojima su jo za vrijeme Omer-pae Latasa zasvirale prve muzi ke kapele i stigle prve kelnerice dovedene iz prijeka", ivot je bio posve zamro. ak i dogaaji koji bi u drugim prilikama izazvali op e uzbuenje, sada su prolazili gotovo bez odjeka. Tako, u petak, ba kad su ljudi izlazili iz damija, u Oprkanju, na samoj Baariji, doe do pravog malog rata. Nekoliko vojnih bjegunaca, od one dvije-tri hiljade koliko ih se krilo u Sarajevu ili lutalo po njegovoj okolici, sukobi se s jednom vojnikom patrolom koja je obilazila arijom. Bjeguncima se ubrzo pridrui nekoliko njihovih drugova, a iz kasarne uskoro stie itava eta Anadolaca. Otra pucnjava potraja vie od pola sata, nakon ega u Oprkanju i po okolnim sokaiima ostade nekoliko ranjenih i bjegunaca i vojnika, dok u oblinjoj ajakjoliji, baarijskom javnom nuniku, na oe dvojicu ubijenih bjegunaca. To jo vie pojaa raniju mrnju i neraspoloenje Sarajlija prema vojnom zapovjedniku Veli-pai, koga su svi smatrali glavnim krivcem za nesre ene prilike i nezadovoljstvo u vojsci. Austrougarski generalni konzulat na Bistriku podsjeao je u te dane na tajanstveni rije ni liman u kojem niko nije znao ta se krije i zbiva. Jedino to se moglo 27

26

vidjeti bilo je da kavaz Jako ponekad i po vie puta dnevno odlazi na potu smjetenu nadomak Konaka, odnose i ili donosei ifrirane brzojave. Istovremeno je i konzularni tuma Herkalovi stalno obilazio arijom. as bi sjedio u kahvi Moria hana i toboe nezainteresirano sluao ta se govori, as bi zasjeo na efenak kakva zanatlije ili u duan poznatog mu trgovca, zapo injui razgovor o najobinijim stvarima, da onda pre e na ono radi ega je i doao. Govorio bi o nedaama i neizvjesnosti u koju je zemlja zapala, pitajui se ta e se iz svega toga na kraju izlei. Nije se ustruavao rei da tako dalje ne moe i da neko u Bosni mora zavesti red i mir, za to e se evropske velesile uskoro pobrinuti. Pri tome bi hvalio i u zvijezde okivao Austro-Ugarsku, naglaavaju i da je ona za to najpozvanija i da je Turska s njom u velikom dostluku, dok je s Rusijom, unato nedavno sklopljenom miru, jo uvijek u neprijateljstvu i zavadi. Dogaalo se da bi ga zbog toga ponekad i sikterisali, ali to mu nije smetalo da i dalje hoda, pita, slua i agitira. Za to vrijeme se pred austrougarskim konzulatom ve od ranog jutra iskupljala sirotinja, nestrpljivo o ekujui da pone podjela pomoi. Broj onih koji su se tamo okupljali bivao je iz dana u dan sve vei. Razgovor bi se uvijek svodio na jedno: na neizvjesnost i siromatvo. - Ih, jadna majko, ta doekasmo: da nas vabo hljebom hrani! - uti, dobro je i to! - Jadno ti ga je dobro! Ve , ta bi ti rek'o: poradi ega oni nama ovo daju?... Daba nije, nek' zna! - Bezbeli da nije. Govori se da bi vabo mog'o do'... - i, bolan? - Pa, vamo, u Bosnu! - Jah, kad bi mu dali! - Ko kad bi dao? - Sultan, eto ko! - Ih, ba e ga neko pitat' ! Zar ne vidi, bolan, da niko nikoga vie ne benda! Ve , jesi 1' uo da se Hadi Lojo

vratio? Okuplja svijet i zove na bunu. Hoda no u po sijelima. Prijeti prvama. - Neka, i treba! Aferim mu bilo! - A ulo se i ovo: da bi Bosna trebala sama sobom upravljat'! - Eh, to bi bilo neta! - Bi, al' da opet ne bude k'o i dosad: da gospoda zapov'jeda, a fukara tegli i slua! - Pa tako bi ti i bilo! Ve kako ti misli? - ekaj, haman zovu, uti! Dok je svijet u redu agorio i ekao, premjetajui se s noge na nogu, Vasi bi se ponekad pojavio iza zavjese na prozoru i utke posmatrao okupljenu gomilu, aroliko i sirotinjski odjevenu. Bjegunci iz Hercegovine, krakati i izgladnjeli ljudi, veinom iz Nikia i okolice, koji su se za vrijeme nedavnog ustanka i crnogorsko-turskog rata bili povukli, ostavi pri tome bez igdje i ega, djelovali su oja eno i izgubljeno. Sarajevska sirotinja, u ofucanim akirama, masnim fermenima, a poneki i u traljavim pantalonama, navikli na siromatvo, pronju i ekanje, uali su uza zidove, apati no kunjajui i na jedno oko preajui kada e se pomo poeti dijeliti. ene u dimijama, suknjama i izblijedjelim feredama, uz mnotvo cigan adi, koja su se ganjala i dovikivala kroz gomilu, strpljivo su ekale i jadale se: - Ih, Bog hi ne ubio, to ve jednom ne d'jele! Otpadoe mi noge! Vraajui se u svoju sobu, Vasi bi se za trenutak zaustavio kod vicekonzula Hojzingera, da sa zadovoljstvom prokomentarie: - No, jeste li se uvjerili kako je ovo bio mudar potez! Mali ovjek je osjetio u koga se moe pouzdati! Na konzulat je postao njegovo uto ite. Doite, pogledajte to! Za to vrijeme valija Mazhar-paa, svjestan neda a pod kojim je zemlja grcala, nastojao je da dobije na vremenu i da doga aje usmjeri u jednom pravcu: da se o uva kakavtakav red i mir, smatraju i da bi usvajanje Adrese stvorilo povoljnije raspoloenje i bar donekle stialo op u nape29

28

tost, on se po etkom juna saglasio da se osnuje Narodni odbor. U Odbor je uao izvjestan broj muslimanskih predstavnika, ve inom veleposjednika, trgovaca i uleme, a kao predstavnici pravoslavnih, Dimitrije Jeftanovi i Petraki-efendija Petrovi , poznati sarajevski veletrgovci i posjednici. Katoli ki svijet je zastupao sarajevski upnik fra Grga Marti , a Jevreje bogati nov ar Salamonefendija Isakovi . Za predsjednika je bio izabran Mustajbeg Fadilpai , jedan od najkrupnijih veleposjednika u Bosni, ovjek ambiciozan i utjecajan, koji je jo uvijek sanjario o sjaju i mo i feudalne Bosne. Sjednicama u Konaku, na kojim se sluio ulbeeer, kafa i ibuci, a uz to mnogo i vatreno govorilo, isprva je prisustvovao i Mazhar-paa, koji je kao zaliven utio i samo sluao, zagledan u neto to je bilo daleko izvan dvorane u kojoj se nalazio. Na jednoj od prvih sjednica zatraeno je da se, u duhu Adrese, osnuje i Narodna skuptina, u kojoj bi bile zastupljene sve etiri vjeroispovijesti iz svih est bosanskohercegova kih okruja. Dunost bi joj bila da pred turskim vlastima zastupa interese zemlje i naroda. Zahtjev je podnesen Mazhar-pai i Vilajetsko upravno vije e ga je usvojilo, a i Porta se saglasila. Za predsjednika je odmah izabran Sunulah-efendija Sokolovi , dravni odvjetnik. Osnivanje Narodnog odbora i Skuptine primljeno je u narodu mlako, gotovo s razo arenjem, jer se od Adrese, osobito me u muslimanskim svijetom, mnogo vie o ekivalo, a sve se eto zavrilo time da je osnovan nekakav odbor koji treba da ispituje pristigle pritube i da onda vlastima podnosi svoje prijedloge. - Ma nita, bognle, luk i vodal... - govorilo se po ariji. Tih dana su se po eli pronositi i glasovi da e se Berlinski kongres uskoro sastati i da e se na dnevnom redu na i i pitanje Bosne i Hercegovine. O tome su ve uveliko pisale sve evropske novine koje su sporo stizale u Sarajevo, ali su zato dolazili pojedini trgovci i putnici, a i 30

sirani konzuli su o tome bili dobro obavijeteni.To je bio jcdan od razloga to se novoosnovana Skuptina nije ni sastala, pa je i prostrana odaja u Konaku posve opustjela. Glasovi o skorom po etku Kongresa, a uz to i prve glasine o mogu nosti okupacije, ponovo su uzbunili i onako uznemirene duhove. Sve je, poslije o ekivane autonomije i onoga to se uz nju vezalo, bilo za mnoge kao udarac maljem u glavu. Ljudi su bili usplahireni i zbunjeni. - Ma, pa ta kau u Konaku? Valija, i drugi?... pitali su u ariji. - Ne daju progovorit'! Vele, da to dumani izmiljaju. - Koje? - Pa to, za vabu. Za tu okupaciju. - Daj Boe! Konak se bio pritajio, a Mazhar-paa se ponaao kao zato enik koji ni sam ne zna ta se u stvari zbiva. Na njegove brojne brzojavne upite o kongresu i glasinama o okupaciji. Porta je odgovarala sporo i neodre eno. Preporuivala je strpljenje i mir, ni jednom rije i ne spominjui mogunost okupacije, ali sve to na na in koji Mazharpai nije ulijevao nimalo povjerenja. Da nije slubovao na dvoru i poznavad jezik i na in na koji se neugodne stvari uljepavaju i kriju, bio bi moda mnogo spokojniji. Ni poluslubeni vilajetski list Bosna" ni jednom rijeju nije dao naslutiti da se bilo ta sli no sprema. Umjesto vijesti o Kongresu, i dalje su objavljivane odluke Vilajetske uprave o novim taksama ili o prilozima za potrebe vojske, poimenice navode i koliko je taj i taj dao ga a i koulja za vojsku, ili su doneene vijesti o slubenim obilascima vilajetskih inovnika po pojedinim okrujima. Isto su tako iz broja u broj objavljivana imena bivih ustanika koji su predali oruje i vratili se ku ama, nakon ega su im vlasti omogu ile da se ponovo oku e i otpo nu normalan ivot. Iz svega toga trebalo bi se zaklju iti da se u Bosni i u vezi s Bosnom nita osobito ne zbiva i da stvari i ivot teku normalno. Tek negdje kad je 31

Kongres ve otpoeo ili trebao otpo eti s radom, to se iz naina na koji je vijest objavljena nije moglo ta no zakljuiti, list je prvi put javio o Kongresu. U uvodniku od 13. juna, ba na dan kad se Kongres sastao, pisalo je: Iz novina i telegrama doznajemo da se Kongres u utorak 30. prolog mjeseca imao sastati. Pri svemu to je Kongres za sada otvoren ili e se uskoro otvoriti, ipak se vre i ratne pripreme.Zaudo je to se sve vlade, kojih se sadanje politiko stanje manje ili vie ti e, obraaju i peru i oruju. Osobito se to vidi u Austriji koja je do sada miroljubivu politiku pokazivala, a ovih je dana i ratne pripreme zapo ela, po onoj izreci: Ako ho e mir, pripremaj se za rat". Tako i Austrija, ne znaju i ta e se iz utrobe Kongresa roditi, dri da je ovaj pravac umjestan." Na vijest da e Kongres otpo eti sa zasjedanjem o emu je konzula Vasi a ve ranije obavijestio ministar Andrai, poslavi mu uz to i instrukcije da na svaki na in nastoji osigurati blagonaklonost i podrku muslimanskih notabla za stvar okupacije, u konzulatu je zavladala grozniava atmosfera. Brzojavne poruke izme u Bea i Sarajeva tek su sada uestale, a i izvjetaji konzularnih agenata iz Mostara, Trebinja, Banje Luke, Livna i Br kog, sve su ee stizali. Povjerljive osobe dolazile bi samo no u u konzulat, tek kad bi se grad posve smirio i mahale opustjele. Herkalovi je povazdan stenjao i brisao znoj, trkarajui na sve strane, ne stiu i da svrati ni na pae, bez ega bi mu itav taj dan bivao okrnjen i upalj. Konzulova koija s Vasiem, Rihterom i kavazom Jakom sve je ee izlazila iz avlije konzulata, odvoze i Vasia u posjet drugim konzulima ili uglednim pojedincima, s kojima je vodio tihe i povjerljive razgovore. Muslimanskim veleposjednicima je garantirao da se ne e dirati u njihove posjede i da se nikakvo rastere enje seljaka nee vriti na njihovu tetu, a za uzvrat nije traio da se prethodno izjasne za okupaciju nego, kad do nje do e, da je prihvate i pozdrave. Svima ostalima je obe avao punu imovinsku, vjersku i svaku drugu sigurnost, uz najire perspektive koje e im pruiti jedna civilizirana i napredna evropska drava kakva je Austro-Ugarska. 32

Ni Hadi Lojo tih dana nije sjedio skrtenih ruku. Dok sc isprva, po povratku u Sarajevo, tu i tamo pojavljivao na ponekom sijelu, pa se bunio i psovao, sad bi se gotovo svake ve eri pojavljivao na drugom kraju Sarajeva: vceras na Bjelavama, sutrave e na Hridu, prekosutra na Vratniku, i tako redom: Njegovi su se govori pretvarali u prave pozive na bunu i ustanak. Bezobzirno je psovao i napadao sve redom, i doma e prvake i tursku vlast, nazivaju i ih najpogrdnijim imenima i optuuju i ih kako ho e da izdaju i prodaju Bosnu. Uz njega je uvijek iao neko iz njegove stare druine koja se opet po ela okupljati, i to jo brojnija nego prije. Policijski starjeina Jordakiefendija bio je o tome dobro obavijeten, ali nita energi nije nije poduzimao.Istina, straama je bilo nare eno da ga preaju i love, ali niko nije htio da se u to uputa. Doga alo se da bi ga strae ponekad no u i susrele, ali bi se pravile da ga nisu prepoznale, pa bi utke proli jedni kraj drugih. Pri e o Hadi-Lojinim sijelima i njegovim vatrenim govorima sve su se vie irile i prepri avale po ariji. Glasovi o tome ubrzo su doprli i u Konak i u konzulat na Bistriku. Mazhar-paa, nemo an da u op oj pometnji bilo ta znaajnije poduzme i u ini, a uz to neprekidno podbadan stalnim sukobima s Kostan-paom, sada se svom estinom okomio na Hadi-Loju. Pozvao je policijskog starjeinu Jordaki-efendiju i, to ina e nije bio njegov obiaj, po eo povienim glasom: - Tog razbojnika ili uhvatite ili ubijte! Malo mi je drugih briga, pa sada i on! Zar se niko drugi nije naao da se brine o Bosni ve taj nevaljalac! Putate ga da vam pred nosom prkosi! - Paa hazretleri, uvjeravam vas da emo mu stati ukraj! - uvijao se Jordaki-efendija. - To mi ve drugi puta govorite, dok se taj razbojnik i dalje epuri i buni svijet. Naao je glupane gore nego on, koji ga podravaju i sluaju! - Uvjeravam vas, paa hazretleri... - Dobro, da vidimo! - okrenuo se Mazhar-paa prekinuvi razgovor. 33

Kako od Jordaki-efendijinih obe anja nita nije bilo, Mazhar-paa poru i po Abdulah-efendiju Kaukiju, imama Begove damije. Odnekle je bio saznao da je HadiLojo u djetinjstvu uio mekteb pred Kauk ijom, pa da ga jo i sad izuzetno potuje i cijeni. - Valija te zove da odmah do e! - kratko e zaptija koji je donio poruku Kauk iji. - Poradi ega? Zaptija slee ramenima. - Ne znam... Kad klanjam podne, eto me - odgovori Kauk ija, diui pogled prema sahat-kuli. Kasnije, kad je stigao u Konak i ekao da ga uvedu Mazhar-pai, bio je posve miran. U zelenkastoj dubi i u crvenim firalama, jo uvijek krepak i lahak u kretanju mada je bio maio ezdesetu, stajao je skrtenih ruku i gledao preda se. Ruke mu se ispod irokih rukava na dubi nisu ni vidjele. Bio je pun nijemog dostojanstva, a kad ga je autant ponudio da sjedne, klimnuo je glavom i tiho izustio: - Neka, priekau... Kad su ga pozvali da u e, spustio je ruke niza se, kratko se iskaljao i uao odmjerena koraka. Nakon primljenog selama i brza pogleda kojim ga je obuhvatio, Mazhar-paa po e bez ikakva uvoda: - Rekli su mi, da dobro poznaje Hadi Loju, da si mu bio mektepski hoda? - Jesam, bio sam, davno... - potvrdi Kauk ija. - Zna li da je opet u Sarajevu? - uo sam. - A nisi ga vidio? - Jok, nisam... - Hmm!... Taj razbojnik, kojeg vlasti ve godinama trae i gone, ide okolo i poziva svijet na bunu. Igra se nekakva tobonjeg vo e, na sramotu i tebe i drugih, koji ste i pozvani i duni da uvate zemlju od svih opasnosti, pa i od takvih nevaljalaca kao to je on!

Kaukija je utio i gledao preda se. Misao mu je tog asa bila odlutala na sino nje sijelo u Gazi Husrevbegovu hanikahu. Nije ih bilo mnogo: pet ili est. Glavnu je rije vodio ejh i muderris Muhamed-efendija Hadijamakovi . Govorilo se o glasinama koje su kolale Sarajevom i u kojima se sve ee spominjala dotad malo poznata rije okupacija". - Brao, ako je istina ono to se govori i ako do toga, ne daj Boe, doe, treba se di i i prifatit' za oruje. To je, brao, farz!... Ja tako, a sad bi da ujem ta vi velite - izgovorio je Hadijamakovi odluno. - Isto to i ti! - do eka neko. - Nejma druge, ve za oruje! Dok je Kauk ija o tome mislio, Mazhar-paa mu prie. Glas mu je bio prisniji i meki: - Imam-efendija, vremena su i suvie teka da bi se smjeli igrati s vatrom.Sada je najvanije o uvati red i mir, a Njegovo velianstvo sultan najbolje zna ta je Bosna dosad uinila za Carevinu, pa ne e dopustiti da je zadesi zla sudbina, kako bi to dumani eljeli. Treba se strpjeti i priekati da se stvari kona no rijee, a to e, inallah, uskoro biti, pa da Bosni vratimo mir i ugled koji joj od davnina pripada. Zato sam te i pozvao.Da porazgovaramo... Kauk ija je i dalje utio. Otra crta bila mu se usjekla izmeu obrva. Kad Mazhar-paa zautje, on die glavu. - Paa hazretleri, jedno ti moram re i: nismo, Bogu fala, oravi, svi vidimo ta se danas u Bosni zbiva, a ujemo ta se pronosi i govori, pa zar je udo ako se ljudi sastaju i dogovaraju? Ovo je na vatan i naa je dunost da ga branimo! - Od koga? - planu Mazhar-paa, ali se odmah stia. Pre e prstima preko dugog niza sjajne dugmadi na elegantnoj do grla zakop anoj dolami, kao da se elio uvjeriti jesu li sva na svom mjestu. Pa onda nastavi: - Lijepo je i pohvalno to se za to brinete, ali niko ne smije sijati malodunost i pozivati na bunu! Pogotovo jedan takav probisvijet kao to je taj Hadi Lojo! Neprijatelji Carevine jedva ekaju kako bi sutra mogli re i da je 35

34

Bosna osinjak koji ve jednom treba umiriti. Sad, kad se velike stvari treba da rjeavaju, to nam je najmanje potrebno. Onda napravi nekoliko koraka, pa se opet zaustavi ispred Kaukije. - Pozvao sam te da utje e na tog nesretnika i da ga upozori u ta srlja. Neka se pro e toga, ili e se zlo provesti! Voljan sam da mu oprostim. Neka slobodno do e ovamo, ni dlaka mu s glave pasti ne e. Ja mu to obeajem! Pusti u ga da slobodno ide, ali da ubudu e pazi ta govori i radi! Ako se plai da do e sam, do i i ti s njim. Slobodno! inilo se da Kauk ija vaga i razmilja o svakoj Mazhar-painoj rije i. Onda die pogled i sastavi ruke na prsima. - Sve sam uo i razumio, pao. Poru iu mu ta si rekao, pa, ako htjedne, neka do e... - A zar ti nee? - Nije on mlada, pao. Obikua mu ne treba! - Da moda ne sumnja u moje obe anje? - Neuzubillah! To tvojoj asnoj osobi ne bi priliilo! Gledali su jedan drugome pravo u o i. - Dobro, onda mu poru i ovo ta sam rekao. Dok je Kauk ija odlazio, Mazhar-paa je gledao za njim. - Svi su oni jednaki, svi! Tvrde i tupe bosanske glave! - apnu jetko, kad Kauk ija pritvori vrata. Kad je Herkalovi prilikom svog uobi ajenog jutarnjeg referata po drugi put te sedmice spomenuo HadiLoju, Vasi ga pogleda. - ta, opet taj? - Opet, gospodine generalni konzule! U ariji se o njemu ovih dana najvie govori. Stalno ide po sijelima. - I, ta radi? - Ujeda, molim lijepo, ujeda! 36

- Ujeda? Koga ujeda? Ne razumijem. - Ujeda sve redom! I valiju, i nas, mislim na konzulat, i carske murtate, i... - ekajte! Carske murt... ta...? - Izdajnike, carske izdajnike, gospodine generalni konrule. Optuuje ih kako hoe prodati Bosnu. Zivu je u grob rakopati! - Takoo?... -Batako! Vasi se zamisli. Ostade ute i neko vrijeme, ne obazirui se na Herkalovi a koji je ekao uzdignutih obrva, ba kao da i on razmilja o emu i konzul. Vasi je oito ostao zateen. I to odande odakle se nije nadao. Jer, dok je svu svoju panju bio posvetio prvacima, sad je, najednom, iskrsnuo tamo nekakav Hadi Lojo, i to ni manje ni vie ve u ulozi pukog tribuna! Nije li to bilo suprotno njegovu o ekivanju i ocjeni o op em raspoloenju stanovnitva? Zar u jednom od posljednjih izvjetaja grofu Andraiju nije ponovo naglasio da izuzev pojedinih fanatika, svi ostali s nestrpljenjem o ekuju ulazak carsko-kraljevskih eta...". I moe li se za Hadi Loju rei da je samo jedan od tih rijetkih fanatika? Zar on u odlunom asu ne bi mogao postati stvarni pu ki tribun? Ne, s tim se ne treba aliti! Nikako! - A ta je s ostalima? - Ne znam na koga mislite... - Na onu dvojicu muslimanskih sve enika. - A, na Hadijamakovi a i Kaukiju! Pa, zasad se o njima malo uje. Poslije Adrese nekako su se uutjeli. A ako neto i rade, oni to rade druk ije. To su sasvim drugi ljudi. Za razliku od Hadi-Loje. Vasi potuje pa e odsjeeno: - Pazite ta u vam rei! - Molim lijepo! - ukipi se Herkalovi. - Oekujem da mi podnesete hitan izvjetaj o tome Hadi-Loji! elim znati sve o njemu! Ko je, ta je,... ime se bavi,... koga ima,... kakvog je imovnog stanja. A po37

sebno, kakav je njegov utjecaj na okolinu i zato su ga turske vlasti progonile. I... i sve ostalo, razumijete! Izvjetaj mi pripremite do sutra ujutro. Molim, do sutra ujutro! Herkalovi se ueprtlji. - Ne znam ho u li moi tako brzo, gospodine generalni konzule... Znate, sve to treba propitati. A ja sam vam o njem ve prije referirao. Meutim, ovo to sada traite... - Molim, potrudite se! - prekide ga Vasi . Herkalovi je taj dan obio noge trkaraju i po ariji. Dospio je i do muhtara mahale Budakovi i, u kojoj se Hadi Lojo rodio i gdje mu je otac jo uvijek stanovao. Muhtar je bio postariji ovjek koji je poznavao Hadi Loju jo dok je ovaj bio dijete. - Jah, znam ga, znam, kako ga ne bi' znao - po e muhtar gledaju i u Herkalovia jednim okom, dok je na drugo napola mirio. - Pa, ta veli: kakav je to ovjek? - Ko? - Hadi-Lojo! - Insan, ko i svi insani! - Znam da je iksan, ali te pitam kakav je ovjek? - A to ti to mene pita, vabo? - Nisam je nikakav vabo! - ljutnu se Herkalovi , iznerviran muhtarevim odgovorima. - Pa kad nisi vabo, to e ti to na glavi? - pokaza muhtar pogledom na bijeli slamnati eir koji je Herkalovi preko ljeta nosio i po kojem ga je poznavala itava arija. - On skide eir Iia izvadi rubac i po e brisati znojem ovlaenu elu. - Vruina... - odhuknu, ne znaju i ta bi drugo. - Jah, prigrijalo... - Nisi mi odgovorio ta sam te pitao. - Koje? - Pa to, za Hadi-Loju! 38

- Zna ko bi ti to mog'o najbolje kazat'! kao da se prisjeti muhtar. - Ko? - On, Hadi-Lojo! Potrai ga, pa ako ga na e, pitaj ga! - mirnu muhtar pa progleda i na drugo oko. A o i mu ko sitni aavi orasi. Ni taj jalovi razgovor, a ni jo dva-tri sli na poluaja nisu obeshrabrila upornog Herkalovia. Obiao je desetak duana i potraio neke svoje znance, pa je do uve e, sabirui zrno po zrno, zaokruio sliku o Hadi-Loji. Kad se sutradan pojavio pred Vasiem, poeo je da referira: - Prvo, moram vam re i da njegovo pravo ime nije Hadi Lojo, ve Salih Vilajetovi. Roeni je Sarajlija, a oko etrdeset i pet mu je godina. Oenjen je i... - Momenat! - prekide ga Vasi . - Kaete, da HadiLojo nije njegovo pravo ime? - Nije. To mu je picname. Ono hadi", dobio je nakon obavljenog hodoaa u Meku, a nadimak Lojo" daju obino nezgrapnim i silovitim ljudima. Takvima kao on. - Tako? - Tako molim! - A kako ste rekli da se zove...? - Salih Vilajetovi. Vasi to zapisa i podvue. - Molim, nastavite. Kazali ste da je oenjen... - Jest, oenjen je i ima troje djece: dvoje muko i jedno ensko. Najstarijem je oko petnaest godina. Stanuje u mahali Bardakije. Ima mlaeg brata Mustafu, a i otac mu je jo iv. Inae, nekog odre enog zanimanja nema. Bavio se svakojakim poslovima. Jedno je vrijeme, zajedno s bratom, vadio kamen iz kamenoloma na Grdonju. To je odmah tu, nadomak Sarajeva. Onda je vadio i suio erpi... - erpi?... ta je to? - To je... kako da kaem, jedna vrsta cigle. Pravi se od ilovae koja se mijea pa stavlja u drvene kalupe i sui. I 39

to na suncu...To je teko, ali isplativo zanimanje, jer ovdje se sve gradi od erpia... Onda se jedno vrijeme bavio kiridijskim poslom. Prenosio je robu na konjima... Bio je zatim sveenik u jednoj mahalskoj damiji, pa onda vjerouitelj u mektebu. Poduavao je muslimansku djecu. - Znai da je vjerski obrazovan? - Pa, to se ba ne bi moglo re i. Zavrio je, kako sam saznao, samo mekteb, a to je osnovna vjerska kola. Onda je uio hifz. - ta je uio? - Uio je za hafiza. A hafiz postaje onaj koji nau i itav Kur'an napamet. - Govori arapski? - Ne,... sumnjam. - No, kako je onda mogao nau iti Kur'an? - itajui, molim, itajui! - Znai, da ipak poznaje arapski jezik? - Ne, ne poznaje, ali zna da ita arapsko pismo. itao je, onda sluao kako drugi itaju, pa je pamtio. Sve tako: malo-pomalo... - Vidite, to je interesantno! Za to je potrebna izvrsna memorija! - Kako da ne! To su stotine stranica arapskog teksta. I sve to treba napamet nau iti!... Ali, i ovo je vrlo interesantno, gospodine generalni konzule, mislim u pogledu njegove linosti. - Da? - Kad je bio vjerou itelj u mektebu, bio je, kau, neobino paljiv prema d^jeci. Za vlastiti novac kupovao bi im poklone, a siromasmjim ak i odjeu. Posebno onima koji su dobro uili. Ponekad bi donio itavu polovicu osuenog brava, pa im to rezao za doru ak. Za jednog grubijana kakav je on, malo neobino, zar ne?... - Da, svakako. - Turske su vlasti imale s njim stalnih okapanja. Jedno vrijeme se bio izgubio iz Sarajeva. Posljednje dvije godine se potucao po isto noj Bosni. Trgovao je duhanom i 40

konjima. Duhan je vercovao, jer je monopol, a za konje koje je kupovao i preprodavao, pri alo se da su kradeni. Iz to je napadao seljake i uznemiravao sela kroz koja jel prolazio. Bavio se, navodno, i plja kom. Seljaci su se na njega i traili zatitu. Vlasti su raspisale ucjenu i ial slale potjere za njim, ali on je uvijek vjeto izmicao. Ili, moda, nisu ni htjeli da se s njim sukobe. Ko to zna... -Biojesam? - Kako sam! I brat je bio s njim. I mnogi drugi. itava druina! Znalo ih je biti i po pedeset! - I sad je opet tu? - Opet. im je saznao da se komea, opet se pojavio. - elio bih da mi to detaljnije objasnite. - Pa, o tome sam vam nedavno referirao... Svake se no i pojavi na nekom sijelu koje je ranije zakazano i onda po ne da govori. Napada sve redom: vlasti, begove, gospodu. Naziva ih izdajnicima, koji ho e da prodaju Bosnu. Govori da narod treba ustati na oruje i uzeti vlast u svoje ruke. - Tako govori? - Tako. I gore! - Napada Austro-Ugarsku? - Kako da ne! Ne daje vabo daba pare! - tako govori o pomoi koju na konzulat dijeli. Ho e vabo da kupi fukaru, veli... - I ljudi ga sluaju? - Sluaju... - No, ipak, jedna mi stvar nije jasna. - A koja to, molim? - Kako jedan tako prost i neobrazovan ovjek, moe vriti neki utjecaj na ljude? I uivati izvjestan ugled, bar kako vi tvrdite... - Pa, kako da vam kaem, gospodine generalni konzule... - uara Herkalovi oima. - Vidite, prosta muslimanska svjetina dri do njega. Divi mu se, jer prkosi vlastima i jer se nikoga ne boji. Onda, i zbog njegova izgleda i snage. ta ete, molim vas, kad se na Romaniji hrvao s 41

medvjedom! Tako neto svjetina repektuje! A onda zna i da govori! Rekao sam vam ve : pravo udo!... I da ga samo vidite: herkules! - Inae je siromaan? - Kokuz, dibiduz kokuz! - Molim, kako ste rekli? - Kikuz, hou rei fukara, puki siromah. - A ta ostali misle o njemu: pravoslavni, katolici?... - Ah, ne trpe ga, eto ta! Svi ga se boje. - Vi ga osobno poznajete? - Samo tako, izvienja. Vasi se die iza stola. - Sluajte, gospodine Herkalovi u! - Molim! - Vi biste mu se na neki nain trebali pribliiti. Herkalovi ustuknu. - To e ii vrlo teko, gospodine generalni konzule! Pogotovo sad. Ko zna kako bi on to... - Molim, ali treba pokuati! Iz svega onoga to ste mi o njemu ispriali, on nije slian onoj dvojici: Hadi... jama... kovi... u i... - I Kaukiji. - Da, njima. - Ni govora! - No, pa onda?... Herkalovi je utke stajao i zbunjeno gledao preda se. - Dakle, tako: pokuajte mu se pribliiti, a dalje emo vidjeti. I zapamtite ve jednom: s ljudima je sve mogu e! Ili, zar moda mislite da smijemo dozvoliti da nam jedan takav rebel stvara neprilike! I to u ovakvoj situaciji! Dajte, zaboga, shvatite to! A ako vam neto bude trebalo, pa to mi onda recite! Jasno? - Jasno, molim... - apnu Herkalovi pokunjeno. Dok je Vasi nakon toga etao kancelarijom i razmiljao o Hadi-Loji, ni slutiti nije mogao da je i Mazhar 42

paa, dan ranije, bio zaokupljen istim mislima. I jedan i drugi, mada svaki na svoj nain, eljeli su da Hadi Loju uklone s javne scene i da ga, ako nita, bar pasiviziraju. Mazhar-paa je bio voljan da mu oprosti, a Vasi da mu plati. Taj dan je Hadi-Lojo, u koulji i dugim adorbeznim gaama i bosonog, leao u hladu pod jabukom u jednoj bai u Koevu, kod svog starog jarana i imenjaka Salihage Bibera, bostandije. U posljednje je vrijeme stalno mijenjao boravita, ne no ivajui nigdje po dvije no i uzastopce. Puka je leala kraj njega, a s njim u drutvu bila su jo trojica. Dan je bio teak i sparan, bez ijednog daka vjetra. - Ih, brate, da hoe kia, pa da ovo malo rashladi! A i zemlja edna, pogorje sve! - u ini goljavi Mea Pliska, jedan od Hadi Lojinih stalnih pratilaca, upkajui prstima osuenu i ve poutjelu travu. - Ama, okle evlike muhe! - trgnu Hadi-Lojo nogom. Muha za as odletje pa mu ponovo sletje na noni palac, velik i nabubren kao pogolem krompir. - Nu, vidi je, pas joj majku! - opsova on, pa se die, podvi noge i sjede. - Mea, dodaj mi tu testiju! - okrenu se Pliski. Pliska ustade i prinese mu testiju prislonjenu uz jabuku. - Taze je, maloprije sam je natoio! On uze testiju u obje ruke i pridra je me u dlanovima, osjeajui prijatnu svjeinu koja je iz nje strujala. Pa je nagnu i poe piti. ulo se kako mu voda kloko e niz grlo. Kad ugasi e , odhuknu i nadlanicom otra usta. - Daba je, brate, ni e saraj'ske vode! Beli to kau: Zub trne, elo pucal... Kad sam bio na abi, niega se nisam zaelio k'o saraj'ske vode! - Beli him voda ne valja? - upita Pliska. - Ama, okle e valjat', ahmae, kad sunce povazdan udara! 43

- Jah, tako i jest, ba sam i ja... - potvrdi Pliska i sam se sebi nasmija. Na susjednu ljivu sletje svraka pa se zanjiha i kreknu. - Ha-h, eno habera! - do eka Pliska. Svraka ponovo zakreketa. - Na dobro, ako Bog da! - opet e Pliska. - Dina mi ti je na dobro, eno ti habera! - u ini Hadi Lojo i pokaza glavom prema ku i odakle je iao doma in nosei mangalu s kafom. Svi se nasmijae i posjedae. Dok su pili kafu, Hadi Lojo po e da se ee ispod pazuha. Pa se okrenu doma inu: - Adeu, mi emo no aske na drugu stranu. Dosti smo te bihuzur inili. Fala ti! - Niste, hadi Salihaga, ne daj Boe! Bujrum, brate, u svako doba! Ako se sad ne emo pazit' i pomagat', ja kad emo? - I ja to kaem. A vi - okrenu se ostalima - skup'te stvari i sprem'te se. Dok omrkne, i emo. - A i emo? - upita Pliska. - Voa, ne leti prid rudu! I druga svraka doletje na ljivu pa obje zakreketae. Hadi Lojo se glasno nasmija: - Ono je, Mea, tvoj haber! uje li ta ti kau? - Jah, ta? - Da ustane i da nam nabere dudova, il' e one, pasje eri, sve pozobat' ! Pliska se die i poe. - ekaj, u ta e? - Pa,... u kapu... - Phi, ugursuze! - Stande, donije u ti sahan - die se i domain. - Al' proberi zrelih, uje li! - doviknu Hadi Lojo za njim, pa se ponovo izvali pod jabuku. 44

3.
Vejsil Mrav, positan ovjek, terzija, po prirodi tih i uvijek nekako uplaen, sjedio je tog jutra u svom du anu u Abadiluku i zagledan u jednu ta ku negdje na bijelo okreenu zidu, razmiljao o sino njem sijelu. Nije mogao da pohvata sve konce sino njeg razgovora, ali, jedno mu je bilo jasno: sprema se neto krupno! Najvie ga je uzbudio Hadi Lojo koji je u neko doba, negdje iza jacije, iznenada izbio i nazvao selam pa sjeo uvrh sobe gdje su mu ljudi nainili mjesto. S njim u drutvu bio je Avdija Sedlar, stari Hadi-Lojin sudrug, poznat po svemu onome po emu i Hadi Lojo. Hadi Lojo je bio sav u crnu: crne suknene akire i crn koparan na njemu, na prsima iroko otvoren, uz bijelu beznu koulju i nizak ulah od mrke valjane vune na glavi. Lice mu je bilo ko ato, bakarno tamne boje, s duboko usaenim oima, poput zabijenih klinaca s krupnim crnim glavama. Bjeloonice su mu bile zakrvavljene, a gornji oni kapci malo zavraeni, pa kad bi u nekoga pogledao, tome bi se uinilo da e u najmanju ruku svatriti ako ne i nasrnuti na njega. Brada mu je bila ekinjasta, kratko podsjeena, a vrat visok i ilav, sav kao od uadi ispleten. Glas hrapav i zapovjedni ki, praen estim i silovitim puhanjem kroz nos. Malo, malo, pa bi se udario akom po irokim rutavim prsima koja bi muklo odjeknula, kao udarac sjekire po tvrdu bukovu drvetu. Zajedno s Hadi-Lojom u sobu kao da je nahrupio nekakav snaan vjetar koji je odjednom uzbudio umrtvljene ljude, koji su dotad potiho i zabrinuto razgovarali o mranim slutnjama arije. Bili su to odreda zanatlije i sitni trgovci, pritisnuti neizvijesno u i brigom pred onim to se vie naslu ivalo, a manje znalo, a to se 45

poput nepoznate, ali opasne zvijeri iz daljina oprezno uljalo i realo. Hadi-Lojin dolazak je unio blijesak i nadu koju uvijek donosi prisustvo odlu nih i snanih, ispred kojih i iza kojih ide glas o njihovim neobi nim podvizima koji snae i ohrabruju i sve one koji se nau u njihovoj blizini. Nakon to je sjeo i utke razgledao po niskoj i prepunoj odaji, Hadi-Lojo se po e pojedinano pozdravljati i ispitivati s ljudima. Kad se sa svima pa i s Mravom pozdravi i za tren oka zagleda u njega, pa neto potiho priupita Sedlara, Mravu se uini da se raspituje za njega pa sav ustrepta i uvu e glavu meu ramena. Mrav je poznavao Hadi-Loju isto onako kao to ga je poznavalo itavo Sarajevo, ali mu nije bio blizak niti je ikad ita s njime imao. Sad, dok ga je ispod oka virkao, Hadi-Lojo mu se ini jo krupniji i snaniji nego prije. Kao da je bio zakrilio polovicu mindera na kojem je sjedio. - Pa, brao, evo me! - puhnu on na nos i ponovo zaokrui pogledom po sobi. - Neka te, hadi Salihaga, iv ti nama i zdrav bio puno godina! - doeka neko od prisutnih. - Jah, al' drugi tako ne misle! Kad bi mogli, voljeli bi mi pogledat' u tabane ve ne znam ta! Al', nit' je bilo nit' e biti po njihovu! Nadur'o sam ja mnogo toga pa u i njiha! Hou, ako Bog da! Sedlar mu neto priapnu, na ta se on jetko nasmija i iskalja: - Jah, da vam i ovo kaem! Zvao valija Abdulahefendiju Kauk iju. Nagovar'o ga da pronjuha i sam, ne bi 1' me se doep'o. Sazn'o, odnekle, da mi je Abdulahefendija bio mektebski hoda, pa veli, ne bi 1' me on kanderiso da se predam. Da zajedno s njim do em u Konak. Nee mi, kooja, ni dlaka s glave pasti, samo da do em... E, moj valija, moj valija, zelen si ti k'o zelena trava! - posprdno e Hadi Lojo, pa se udari dlanom po koljenu.

Ljudi se uutjeli, uvukli duu u se pa ekaju da on naslavi.

Neko se u to pod prozorom glasno iskalja i za u se kuko pseto skiknu, a baen kamen zaegrlja o kaldrmu. - Ono je moj Mustafa - tiho e domain. - Ost'o je na sokaku da pripazi... - A, ko ta bi hotio valija?... - priupita neko. - ta bi hotio, pita? - die Hadi-Lojo glavu. - Hajde, lui ga pitaj!... Hotio bi da mi dohaka, eto ta! Smetam him, smetam! Neki dan su, bezbeli ste i to uli, predali ittifaknamu u Konak. Sve je u njoj kazano: i ta smo dali i u inili za Carevinu; i i smo za nju ratovali i ginuli; i kakvi murtati upravljaju Bosnom; i u ijim je rukama carska vojska koja gladuje jer je hrsuzi kradu i raznose; i kako se Bosni o glavi radi... Sve je to kazano, sve!... Pa, ta?... Pa nita, eto ta! Izabrali, ko oja, nekakav odbor da ispita i razvidi ta bi trebalo u init'. A uli ste ko je u tom odboru. Mustajbeg i guzonje iste k'o i on. Pokitili se begovi, gazdurine i Jehudije sarafi, da oni usre e Bosnu. Isti oni koji su je s carskim murtatima u crno zavili! E, ne e, majku li him, beli nee! Dosti je bilo i njihova! Kad bude krvavit' gae, svi e se oni u miije rupe zavu i! A narod e ginut', narod, jakako! K'o i dosad! Hadi- Lojo prevrnu o ima i oinu pogledom po tijesno zbijenim glavama. - Eno hi, danima se sastaju i isje avaju, i toboe dogovaraju u Konaku. Spremaju Bosni efine! Sutradan, to god bude, oni e opet sjesti za prostrtu sofru i bit' ono to su i dosad bili: bezi, efendije, gazde i sarafi! Jakako! U gluhoj tiini u kojoj se uo svaki pokret i dah, progovori Nuraga kazandija: - Ako je vjerovat', hadija, uje se da su se carevi sastali, il' da e se sastat' i zdogovorit' ta e i kako e s Bosnom. Sazv'o hi, na priliku, n'emaki esar. I sultan bi, haman, treb'o tamo da i e. Culo se da u vapskim eridama tako pie... Svi su gledali u Hadi-Loju, o ekujui ta e on. A on ruknu i odmjeri od ake do lakta: 47

46

- Evo him! I esaru, i sultanu, i Moskovu, i svima! A i smo mi? Zar brez nas! Pa jesmo 1' mi bravi, ta li smo, da se o naoj glavi, a brez nas, tako radi! Ne dijeli vapski konzul dabe pare, hej, ne budite budale! Onda se die, stade nasred sobe i glavom dohvati onisko sobno ie. Stajao je na metar od Mrava, raskora en kao dvostruko izraslo deblo. Dok je govorio, Mrava zapahnu otar miris bibera koji je dopirao s Hadi-Lojinim dahom. - Vallahi, billahi, ko god poe na Bosnu, beli e upamtit'! Vidjee ta je je u ga ama! Doekaemo ga i zubima i noktima! Majku li him njihovu! Nismo mi baarijski golubovi, vidjee! Obnaena Hadi-Lojina prsa, iroka i rutava, koja su se ukazivala ispod crnog koparana opto ena crvenim gajtanom, snano su se nadimala. Lijeva noga, obuvena u tanak bijel priglavak, primjetno mu je podrhtavala. - Ako zatreba, bra o, hoete 1' sa mnom? - zaokrui on pogledom po prisutnim. - S tobom, hadija, s tobom! I u goru i u vodu! - Hoe li ti? - upre on prstom u iznena enog Mrava koji ga je odozdo uplaeno gledao, ne mogavi skinuti oiju s njega. Mrav prodre pljuvaku, a vratna mu jabu ica uspuza do pod samu bradu. - Tebe pitam, uje li? - grmnu Hadi Lojo, a Mravu se uini da mu kraj uiju pu e puka. Pa se uplaeno die i zatrepta o ima. Odjednom se sjeti ene i djece i do e mu da zaplae od nekakve tuge i samo e koja ga obuze. Koata Hadi-Lojina aka isprui se prema njegovu vratu, a prsti, poput klijeta, dohvatie ga ispod grla. - ta je, oduz'o ti se avaz, ha! Mrav se poput make sitno iskalja i zagrcnu, pa jedva prostenja: - I... i ja u... - ta re e, ne ujem?... - nagnu se Hadi-Lojo prema njemu, pustivi mu vrat. 48

Sa svijetom... Kud svi, tu, tu u i... ja... - procvili Mruv. - Aferim! - udari ga Hadi-Lojo po ramenu. Sjedi! Mrav sjede kao posje en. Jedva se suzdra da ne zaplae. Hadi Lojo popravi pojas i vrati se na svoje mjesto, pa sc ponovo okrenu Mravu: - Ne pitah te, koji si? - To je moj komija, Vejsilaga Mrav, terzija. Dobar cejk - uplete se doma in. Ima li djece? - Imam... Sina Salku i... i malu Fatu... - Ko1'ki ti je sin? Kol'ko rnu je godina? Sad mu je osma... - Nek' ti je iv i zdrav! Ve , bi 1' ti hi bilo ao ostavit'?... Mrava opet stee u grlu. Sve su o i bile u njega uprte. - ta je, da ujem, bi 1'?... - K'o i drugima... - jedva promuca. Hadi Lojo se ponovo pljesnu po koljenu. - Aferim! Tak'og te ho u! Sa mnom e ti, ako Bog da, sa mnom! Bajrakom u te zametnut' nek' zna! Neko, s hajata, kucnu na vrata. Tiho, kao da noktom zagreba. Domain odkrinu vrata i dohvati tepsiju punu varenih krompira koji su se puili, asu bestilja i smotanu beznu bou. - Brao, afedersum! Ljudi se razmakoe da mu naprave mjesta, a on razastre bou, spusti tepsiju i asu pa se okrenu sijeldijama: - Bujrum, brao, ta je Bog dao! Svi se pokitie oko tepsije. - Hadija, bujrum! Brao, bujrum! Jelo se utke, dok neko ne spomenu da su posljednjih dana ponovo poeli stizati vojni tovari s orujem i municijom. 49

- Tol'ko je toga, da se nejma i smjestit'. Sad slau u Konak! - Nek' slau i hoe, samo nek' dolazi! - osmjehnu se Hadi Lojo, provla ei prstima kroz bradu ulijepljenu krompirima i bestiljom. - A ulo se i to, da su vojnici napali ne iju kuu u Veleiima i orobili je. eljad nisu ticali, al' su pokupili sve to je bilo bolje. - Bilesi i mlivo! - I ti bi, bolan, da si gladan! Zar je to udo? Tri mjeseca ajluka nisu primali, a hrana im je - ne pitaj! - odsije e Hadi-Lojo. A onda se prezrivo nasmija: - Ma ta misle oni u Stambolu, jadna li him majka! Ko e sutra Bosnu branit'? Zar oni to povazdan sjede i kakou u Konaku? Dina mi i Boga, njima su najpre i njihovi ifluci, duani i magaze. I, dobro me ujte: ko god him prui slanu ruku, znajte da su njegovi! Volim ja svakog kalfu s Kovaa i svakog beara iz uriluka, ve sviju njiha zajedno! Zatim se okrenu i upre prstom u Mrava: - Ahbabu, kako 'no re e da ti je ime? - Vejsil..., Vejsil Mrav... - Hajde, Vejsilaga, kai ti nama ta bi ti sutra branio kad bi duman ud'rio na Bosnu? Mrava stisnu u grlu. Uz to osjeti i pritajeni gnjev koji liznu uz njega. Ma, ta me se vie ne pro e! Kud nae mene meu tolikim ljudima koji u me gledaju ko u udo. ta vie ho e s mene"...? - Hajde, Vejsilaga, da te ujemo! - ponovi Hadi Lojo s osmijehom, ba kao da se prda s njim. Njemu doe da zhplae. Brada mu zadrhta, a o i se zamaglie. Jedva suzdra suze pa, gutaju i ih, promuca: - Branio bi'..., branio bi'... svoga Salku,... i malu Fatu,... i mater him,... i din, i Bosnu, i sve,... sve! uo je kako mu srce pod grlom udara. Sav je bio u goloj vodi. Boe, ta li e sada biti?

Svi su utjeli i gledali u njega. inilo mu se da ga do gola skidaju. Onda se Hadi-Lojo opet javi. I to nekako sve ano, naglaavajui svaku rije: - Vejsilaga, iz srca si mi progovorio! Halal ti bilo po stotinu puta! A ono to sam rek'o, pore i neu: bajrakom c.0 te zametnut', nek' zna! Odajom proe glasan agor. Mrav je nepomi no sjedio i gledao preda se. Bio je satrven. Znoj mu je lazao niz ki mu. Iznenada nasta tajac. Hadi Lojo potegnu no iza pojasa. A no dug, opak, s caklovitom otricom koja je prijetila. Svi su netremice gledali i ekali. On pree otricom preko koporana i svu e zalogaj bestilja koji mu se bio zalijepio za koporan, pa ga prstom sma e s noa i obliznu se. Svi odahnue. Onda vrati no u korice i ustade: - Brao, vidje emo se opet. Uskoro, ako Bog da! I to, u ariji! Pa da onda vidimo ta e valija i oni njegovi! - Inallah! - A vi dotle, i god doete, kazujte svijetu ta je i kako je. Ovako kako sam rek'o i kako ste uli! Kazujte da je kazan proklju 'o i samo to nije prekipio. A kad prekipi, vidje e se ko je ko! Pa, kom opanci, kom obojci! Onda se okrenu Sedlaru. - Avdija, ho emo 1'? Dok je izlazio iz odaje, svi su bili poustajali. Kad nai e pokraj Mrava, dohvati ga za rame i osmjehnu mu se. Ukazae se krupni plosnati zubi. Mrava ponovo zapahnu miris bibera. Sedlar rukom zaturi kratko podrezanu puku koja mu je izvirivala ispod koparana i propusti Hadi-Loju da prvi izae.

50

51

Maloprijanja napetost naglo splasnu. Razgovor, iv i spontan, pote e sa svih strana. Svako je elio i imao neto rei. Mrav je utio i rukom potirao oznojeno elo. U glavi mu je udaralo stotinu ekia. Jedva je ekao da izae i da se razabere, jer mu se sve to inilo kao tegoban, grozni av san. Kad se die i krenu, i doma in skoi na noge. - Vejsilaga, kuda ranije? - Moram, pokasno je... Pa die ruku prema glavi, utke se pozdravi s ljudima i gledaju i preda se krenu vratima. - Akosun ti bilo! - doviknu neko za njim. - Eh, ne zna, Vejsilaga, kol'ko si mi od ve eras leg'o na srce! Nisam te tak'og znao, vjeruj se! Fala ti i s moje strane! Ve, doi mi opet, do i, dina ti, im mogne! govorio je domain prate i ga preko avlije. Tek na sokaku Mrav se malo,pribra. marci u malom trbuhu jednako su ga podilazili. Cu nu ukraj sokaka da se pomokri, ali ne moe, u inilo mu se. Boe, kakva su se krupne besjede ve eras izgovorile! Ni sultana, bilesi, nisu na miru ostavili. ala to nije! Sjeti se ta ga je Hadi-Lojo pitao i ta mu je on kao u snu odgovarao, ali nikako da se sjeti onoga ta mu je rekao. Zna da je spominjao enu i djecu, din i Bosnu, i da su mu suze jednako navirale i guile ga. Pa onda ono Hadi-Lojino: Nek' zna da u te bajrakom zametnut'! Zapamti!"... Kad se toga sjeti, uzdrhta. Kakvim bajrakom, pobogu! I na koga e on to udariti? Zar mu nije dosta njegovih briga? ena i dvoje djece za vratom! A nafaka sitna. Allahu moj! Pri pomisli na ent i djecu tek mu se stisnu. Ih, grdna rano, kud i odoh na to sijelo.Strah ga je bilo u Bezistan u i i hadi-Neziragu zamoliti da mu na veresiju dadne koji arin ohe za radnju, a sad da prvi ide i bajrak nosi. I to ni na koga drugoga, ve na cara!Dolo mu je da zavriti i da se vrati me u sijeldije pa da im kae da on o svemu tome ne e da zna. Neka ga ostave na miru! Zar on,

Vejsil Mrav, pa na esara, na sultana, na Moskova, na koga li sve udariti ne e! Odozdo, od damije, ukaza se vojni ka patrola. On se uzvrtje, htjede da svrne i bjei, ali mu se noge odsjekle pa ni da makne. - Stani, o'kle ti? - Sa sijela... - apnu Mrav, pogledaju i as u patrolu, as u pun mjesec isko io iznad Trebevi a. - A kamo ti fenjer?... Zar ne zna da se ne smije bez fenjera? - Pa, bio sam blizu, evo ovdi, u komiluku... - pokaza on rukom odakle je doao. - A, evo mi i ku e... Eno ona... Glas mu je bio utanjio i jedva se ulo ta govori. - Ama, zna li ako te!... Hajde, gubi se! - dreknu au, a Mrav se pokunji pa zabrza niz sokak. Kad do e do avlijskih vrata i potee klju iza pasa, oprezno se osvrnu za patrolom koja je zamicala. Neto se u njemu odjednom upoprije i. - Ma, kome oni: Gubi se! Nek' se oni gube! Domuzi!Ja sam ovdi u svom, na svom! Pas him mater!... zagrcnu se kroz suze. Prisjeti se onda maloprijanjega sijela, Hadi-Lojinih rije i i bajraka, pa sam pred sobom odjednom poraste. - Hou, hou, ho u! Bajrak mi dajte! Bajrak! Vidje ete vi ko je Mrav! Beli ete vidjet'! Neko dotad nepoznato samouzdanje bilo ga obuzelo. Ali, samo za trenutak. Jer, im u e u avliju i ugleda enu ustraenu i tihu kao i on, sav se skupi i opet postade stari, ustraeni Mrav. - Ti doe... - apnu ona. - Jah... - Kako bi? - Pa, 'nako, lijepo... Jesu 1' djeca pospala? - Davno. Ho li ta ve erat'?... - Tcc..., tamo sam jeo.

52

53

U prolazu pogleda u djecu. Leala su sklup ana poput mai a. Fata je spavala u dimijicama, a Salko je u snu vakao. On za tren zastade, pa mrknu i u e u drugu sobu. itavu no oka nije sklopio. as bi zamirao od straha, pitajui se ta e od svega toga biti, as ga uzbuivalo to to je i on no as bio neko i neto i to su ga toliki ljudi gledali i sluali. Pa ak i Hadi Lojo! ala to nije! Onda bi ga zazeblo oko srca. ena i djeca izlazili bi mu pred oi. ta bi oni bez njega? Pa onda onaj iznajmljeni duani u Abadiluku i terzijska igla me u prstima, koju je po itav dan provla io i io, i to samo danas za danas. I uvijek potanko, tek toliko da se kraj s krajem sastavi. Pa i ovaj vlani sobi ak u kojem je sa enom spavao, diu i se jutrom kostoloman i krmeljiv, sa osje ajem tuge i nesigurnosti u srcu. Hej, Allahu moj, dokle e ovako? Je li mi ba sueno da se do smrti patim?... - ta je, to ne spava?... - apnu ena koja se bila probudila i oslukivala ga kako uzdie i prevr e se u postelji. - Nita... 'nako, spavaj... Ujutro se digao slomljen i neispavan, s osje ajem tjeskobe i gor ine u srcu. I sad, dok je sjedio u radnji, zagledan u jednu ta ku na zidu, nemo an i bezvoljan da prihvati za iglu i otpo ne posao, odozgo, niz Abadiluk, naie hadi Neziraga, jedan od najuglednijih sarajevskih trgovaca. Njegova dva velika du ana u Bezistanu, puna ohe, pamuka, kumaa, svile i ostale brusanske robe, i njegovog areni hadijski saruk oko glave, davali su mu poseban ugled. Neziraga bi svako jutro, uvijek u isto vrijeme, nailazio kroz Abadiluk, a Mrav bi ga uvijek do ekivao i pozdraxljao na isti na in. Priekao bi da hadija prie na pet-est koraka njegovoj radnji, a onda bi se malo pridigao sa ilteta na kojem je sjedio i io, pa bi, drei iglu u ruci smjerno pozdravio: - Uranio, hadi-Neziraga! Jesi 1' se naspav'o? Hadija, krupan i potkrvljen ovjek, u ohali akirama koje kao da su gorjele na suncu, a opasan svilenim trabolozom preko kojeg se opruio debeo zlatan 54

Innnc, Inu:

vano bi se iskaljao i uvijek isto odgovorio: Allahrazolla... - Uz to bi pogledao Mrava i kao usput upi-

- ije li, ije... Ovaj put, zaudo, Mrav ostade nijem i nepomian, ak i ne pogleda u hadi-Neziragu. Bio se toliko zanio mislin u i o sinonjem sijelu s osjeajem nespokojstva koje ga hilo obuzelo, da nije ni primijetio kad je Neziraga naiao. 'I'ck kad se hadija iskaljao i odmjerio ga, Mrav se lecnu, nli, kasno: hadija ga ve bio maio. Njega obuze strah. Htjede potr ati za hadijom da mu sc ispria i kae da se bio zamislio pa ga nije vidio, a onda bespomono uzdahnu i ostade gdje je. Osje ao se kao izgubljen. ta e sad, ako mu to hadija za zlo uzme? Jer, kad god bi mu zapelo i za posla zatrebalo koji arin ohe ili sukna, hadija bi mu davao i na veresiju. Pa i bez toga, nije hadija maiji kaalj! Njegova se rije uje i potuje u ariji. A on, ko je on? Mrav, goljo, niko i nita, aka jada! - Ama, ta mi, pobogu, bi? pitao je sam sebe i arao pogledom po zidovima. U to nai e Fejzaga telal, koji je takoer bio na sijelu. Sjede na efenak, srdano ga pozdravi i ree: - Vejsilaga, nek' zna, od sino si mi jednako na pameti! Akosun ti bilo! Progovorio si mi iz srca! Mrav poraste. Nekakva ugodna toplina razli mu se oko srca. A kad se telal uskoro die, pa otegnu tur na akirama i krenu niz Abadiluk, on ostade gledaju i za njim. Telalove rije i ga osokolie, a onda se opet sjeti hadi-Nezirage, no ovaj put se u njemu neto prkosno prope. - Ama, ko je on da ga se bojim? Zar zato to ima duane? Zar samo zato?... A bajrak, ko e nositi bajrak? On, posigurno, nee. A Mrav - hoe, hoe! Dobro je rek'o Hadi Lojo: Guzonje! Njima je njihov imetak najpre i. A sve drugo nek' propadne, crkne, izgori! Jata!

55

Pa srdit i podboden vlastitim mislima nespretno zamahnu rukom i nabode se na iglu i ljutito opsova, pa metnu prst u usta i po e sisati krv. arija se ve bila otvorila i zaivjela svojim uobi ajenim ivotom, mada u posljednje vrijeme nekako prigueno i gluho, bez onog ranijeg veselog agora i ivosti. Tek kad u neko doba naide Musa travar i stade nasred Abadiluka pa se iz svega glasa po obi aju prodera: - Trave nane ko ne mere da se noha, ujutro e mu gae razdrijet'!... - smijeh se zaori s okolnih efenaka. - A je 1' tebi, Musa, bilo kakve hasne od toga? - doviknu neko za njim, nata Musa k'o drijebac zanjiska i zakrenu glavu, pa se po e propinjati i poskakivati. - Dr ga, dr, ne daj mu! - povikae s efenaka.

4.
Sudbina Bosne i Hercegovine bila je odlu ena davno irije 28. juna 1878. godine, kada je na dnevni red Berinskog kongresa bilo stavljeno pitanje njezine budu nosti i donesena odluka o okupaciji. U jednom dalekom i ludem gradu, meu tuim ljudima od kojih teko da je ijrdan ikada zakoraio u ovu zemlju ili znao ijednu njezinu i ije , rjeavalo se o njezinoj sudbini. ta su ti ljudi s kneevskim, lordovskim, grofovskim, painskim i drugim litulama, odjeveni u crne redengote i snijeno bijele kuulje s ukruenim prsima, s okovratnicima i manetama od kauuka i pozla enim sabljama o bedru, znali o Bosni. i njezinim ljudima, o njihovim mukama, eljama i nadama, osim hladnih ra unica evropskih velesila koje su se ju prije Kongresa naga ale i dogovarale oko pojedinih dijelova nekad mone, a ve poodavno oronule i onemoale Turske Carevine. Pa ipak, bilo je u tim danima neega to se istovremeno osje alo i u kongresnoj dvorani u Berlinu i po uskim sokacim.a sarajevske arije i utihlih hosanskih kasaba. Bila je to ona nesnosna ljetna ega i iscrpljuju i zamor koji je pritiskivao ljude. Zbog toga se knez Bizmark, doma in i predsjednik Kongresa, svojski zalagao da se zasjedanje im prije okona, jer su mcusobni kontakti vlada i delegata ve ranije bili doveli do jasnih stavova i saglasnosti o gotovo svim pitanjima koja je Kongres trebalo da rjeava. Jedino su turski delegati na elu s Karateodori-paom nastojali da se zasjedanje to vie otegne, kako bi napokon dobili kona ne instrukcije iz Carigrada, jer bez sultanova znanja i saglasnosti nisu smjeli preuzeti nikakvu obavezu, posebno o pitanju Bosne i Hercegovine.

56

57

Grof Andrai, ef austrougarske delegacije, bio je spokojan. Za svoj zahtjev o okupaciji Bosne i Hercegovine po Austro-Ugarskoj imao je punu podrku Njema ke, u osobi kneza Bizmarka, a tako er i Engleske. I delegati Francuske i Italije bili su se izjasnili da se ne e protiviti okupaciji, dok je ruski delegat uvalov izjavio da se ni njegova delegacija ne e protiviti takvom prijedlogu, ali da se ne e ni zalagati za njega. U prethodnim razgovorima Andrai je dao na znanje Karateodori-pai da je Austro-Ugarska odlu ila zaposjesti Bosnu i Hercegovinu i da je u tome nita ne e sprije iti, ali da bi i sama Turska, u interesu vlastitog opstanka, trebala to prihvatiti. Istovremeno je austrougarska delegacija predala ostalim delegacijama svoj memorandum o Bosni i Hercegovini. U njemu je naglaeno da je pitanje ovih zemalja od sudbinskog evropskog interesa, jer je i nedavni rat izme u Rusije i Turske imao svoj korijen ba tu, u Bosni i Hercegovini, gdje Turska nije bila u stanju smiriti nedavni ustanak i zaustaviti masovno iseljavanje kr anskog stanovnitva. Zbog toga je Austro-Ugarska bila izloena velikim materijalnim tetama, pa je samo na zbrinjavanje gotovo dvjesta hiljada izbjeglica utroila oko deset milijuna forinti, osim to su i pograni ni narodi Monarhije pretrpjeli velike tete. Radi toga se, kao jedino mogu e rjeenje, predlae okupacija Bosne i Hercegovine po Austro-Ugarskoj, isklju uju i iz toga Novopazarski sandak, u kojem bi i dalje ostala turska uprava, s tim to bi Austro-Ugarska zadrala pravo da i tamo, radi sigurnosti prometa i trgovine, dri vojne posade. Za autonomiju Bosne i Hercegovine, predvi enu Sanstefanskim ugovorom, u memorandumu je re eno da je to posve nerealan prije"dlog, jer se, s obzirom na vjerske i socijalne razlike stanovnitva, ove zemlje ne mogu umiriti, pa e i ubudu e ostati stalnim izvorom novih opasnosti po mir, i novih teta po Austro-Ugarsku. U mu nom i ekivanju uputstava iz Carigrada koja nisu stizala, usprkos opetovanom traenju turske delegacije i intervencijama engleskih i austrougarskih diplomatskih predstavnika kod Porte, pitanje Bosne i Hercego5g

vine napokon je, 28. juna, stavljeno na dnevni red Kongresa. U posljednji as, nekoliko minuta prije po etka popodnevne sjednice, turska je delegacija kona no primila ncstrpljivo oekivane instrukcije. Porta je odlu no odbijalii prijedlog o okupaciji, izjavljujui da je sposobna i spremna sprovesti potrebne reforme, kojima e se srediti i normalizirati stanje u ovim zemljama. Prijedlog turske dclegacije da se rasprava o Bosni i Hercegovini zbog toga odloi, nije naiao na podrku ostalih delegacija, i pitanje Bosne i Hercegovine je stavljeno na dnevni red. Lord Solzberi je u ime engleske delegacije odmah predloio da Austro-Ugarska okupira Bosnu i Hercegovinu, odbijajui svaku mogunost njezina pripajanja Srbiji i l i Crnoj Gori, i to kako s evropskog tako i s turskog stanovita. I predsjedavaju i knez Bizmark je prijedlog o okupaciji odluno podrao, smatraju i ga kao jedino ispravno rjeenje, s ime su se sloile francuska i italijanska delegacija, dok je ruska delegacija izjavila da i ona, u interesu zatite hri ana", prihvaa engleski prijedlog. 'fime je sudbina Bosne i Hercegovine bila zape aena. Ministar Andrai, smatraju i da je ta odluka Kongresa konana i da je nita vie ne moe izmijeniti, odmah je o lome brzojavno obavijestio austrougarskog generalnog konzula u Sarajevu, nalau i mu da o tome obavijesti i sve uglednije linosti u Sarajevu i drugim ve im gradovima, kako bi se znale ravnati i blagonaklono do ekati i pozdraviti ulazak okupacionih eta. Porta se me utim s odlukom Kongresa nije mirila. Nekoliko dana kasnije, turski delegati su saop ili baronu Ilajmerlu, jednom od lanova austrougarske delegacije, da e potpisati kongresne akte samo u slu aju ako se Austro-Ugarska pismeno obavee da e okupaciju smatrati privremenim inom i da se njome ne e dirati i sultanov suverenitet nad ovim zemljama. Pri tome su dali sveanu obavezu da e se traena izjava smatrati strogom tajnom, a da je trae isklju ivo radi umirenja Njegova Velianstva sultana, koji e biti bolno dirnut sudbinom Bosne i Hercegovine.

59

Dan uo i zavretka rada Kongresa, turska delegacija se najavila grofu Andraiju, trae i ispunjenje svojih zahtjeva. Karateodori-paa, pronicljiv i rje it Grk, nekoliko je puta prinosio ruku srcu uvjeravaju i Andraija da bez takve izjave ne bi smio sultanu na o i. Plaei se da svojim odbijanjem ne izazove tursku delegaciju da razvrgne Kongres, i to ba uo i dana kada su se donesene odluke trebale sve ano potpisati, Andrai je to prihvatio. Smatrao je da e potpisivanje jednog takvog protokola predstavljati puko teoretiziranje, nakon to austrougarske ete uu u Bosnu i Hercegovinu. Sutradan, 13. jula, Kongres je zavren sve anim potpisivanjem kongresnih akata. U lanu, koji se odnosio na ,Bosnu i Hercegovinu, stajalo je: Pokrajine Bosnu i Hercegovinu e zaposjesti i njima upravljati Austro-Ugarska. Poto austrougarska vlada ne eli da upravlja sandakom Novi Pazar, koji se protee izmeu Srbije i Crne Gore u jugoisto nom pravcu do preko Mitrovice, ovdje e i dalje funkcionirati osmanlijska administracija. Austro-Ugarska, u cilju da osigura opstanak novom politi kom stanju, kao i slobodu i sigurnost komunikacija, pridraje sebi pravo u itavoin opsegu ovoga dijela starog bosanskog vilajeta drati posade i posjedovati vojni ke i trgovake ceste. U tu svrhu pridravaju za se austrougarska i turska vlada da se o potankostima sporazurne." O ostalim pitanjima iznesenim pred Kongres, prisutne su se sile sporazumjele: Zemlja izmeu Dunava i Balkana zvae se Bugarska, s glavnim gradom Sofijom, a plaae Turskoj danak. Juni dio Bugarske ostaje i dalje turska pokrajina, a zva e se Istona Rumelija". Njome e upravljati kr anski guverner, koga e imenovati sultan. Rusija dobiva u Aziji dio Armenije s Batumom, Andaharom i Karsom, a u Evropi dio Besarabije. Rumunija se proglaava nezavisnom, a za odstupljenu Besarabiju dobiva Dobru u. Srbiji se priznaje nezavisnost i pripajaju Ni, Leskovac, Pirot i Vranje. 60

('rnoj Gori se tako er priznaje nezavisnost i pripajaju

Nlkai , Piva, Ulcinj, Bar i Podgorica.

Ur koj je obe an dio Epira i Tesalije, a Engleskoj je prixnat otok Kipar, to ga je dobila od Turske ranijim ugorvurom iz juna 1878. godine. Andrai je bio potpuno zadovoljan. im je Bizmark i,ukIju io zasjedanje, zahvalivi se delegatima na izuzetnum razumijevanju koje su pokazali u toku Kongresa, uju i time svoj doprinos miru i spokojstvu u Evropi, Andrai je pourio da mu se zahvali na svesrdnoj podrci koju je pruio stvari okupacije. I ne ekajui da Andrai xuvri, Bizmark je zatresao svojom snanom glavom i hrckinuo ga: - Ja bih vain savjetovao da odniah pristupite okupaciji. I)a ne ekate ni na kakvu saglasnost i protokolarne proceclure s Turskom! To sam varn ve i ranije govorio, ali, vi stc eljeli da sa uvate formu. emu to?... Gluposti! Lord Solzberi se interesirao kako e se sprovesti okupacija. - Raunate li na eventualni otpor? - Isklju eno! - nasmijeio se Andrai. - Uvjeravam vas da emo tamo ui s eskadronom husara i vojni kornglazIxom! Za takvo Andraijevo uvjerenje bio je dobrim dijelom zasluan konzul Vasi i austrougarski agenti u Bosni, koji su neprestano pothranjivali slubeni Be da Bosna jedva eka ulazak okupacionih eta. No ni na turskoj strani nije nedostajalo izvjesne, makar i lane samouvjerenosti. Jer, dan nakon to je donesena c)dluka o okupaciji, vilajetski list Bosna", u polemici s londonskim Tajmsom" koji je pisao da u Bosni i Hercegovini vlada potpuna nesigurnost i anarhija, jer se narod digao protiv turske vlasti, zavravao je svoj odgovor Tajmsu" ovim rije ima: U Bosni se ne opaa nita drugo izmeu vlade i naroda nego ljubav koja postoji izme u oca i sinova...". Dva dana kasnije ta je ljubav provalila u Sarajevu svom estinom: masa je krenula na Konak. 61

5.
Poelo je kao to po inje nevrijeme. Kad je konzul Vasi tog kasnog popodneva, a bila je srijeda 3. jula, vreo i mravan pazarni dan, primio Andraijev brzojav, u prvi se as uzbudio. Mada je to sa sigurnou o ekivao, sad mu se najedanput u inilo kao neto gotovo nestvarno. Zar ovaj komadi papira koji on dri u ruci i ita ko zna po koji put, uistinu znai po etak ostvarenja onoga to se godinama oprezno pripremalo i plelo i u to je uloeno toliko truda, novca, pregovora, intriga i obe anja, i zar e se ivot u ovoj zemlji, koji se stolje ima odvijao tvrdo utabanim stazama, napokon po eti mijenjati, lome i sve ono to se od vajkada smatralo kao jedino mogue, ustaljeno i nepromjenljivo. Razmiljajui o tome Vasi je odjednom osjetio zadovoljstvo i ponos da je i on, bar ne im, doprinio konano izvojevanoj pobjedi. Zar se mjesecima nije nalazio ba tu, na najisturenijoj ta ki te velike diplomatske igre, u koju je unosio itava sebe. Pa zar se i sada, kada je pobjeda pred vratima i kad ete Njegova carskog i kraljevskog veli anstva treba da umariraju u Bosnu, ne obra aju opet njemu, generalnom konzulu Konradu Vasi u, traei da pripremi zavrnu scenu velike igre! Jo jednom je pro itao brzojav pa sjeo za stol i po eo razmiljati i biljeiti ta je sada najvanije da se u ini. Prvo je sastavio tekst brzojava s detaljnim uputama svim konzularnim agentima u Bosni i Hercegovini, a zatim spisak linosti koje je ve sutradan trebalo obi i i obavijestiti o okupaciji i podsjetiti ih na ono to se od njih o ekuje.

Na kraju spiska krupno je ispisao i podvukao Mazharpaino ime, radoznao da uje ta on o tome zna i kakve je instrukcije dobio od Porte. Pri tom se sjetio njihova posljednjeg susreta i razgovora, kada je Mazhar-paa energi no odbio i samu pomisao da bi Porta mogla napraviti bilo kakve ustupke u pogledu Bosne i Hercegovine, tih najstarijih turskih pokrajina, kako je sam naglasio. Mislei o tome Vasi osjeti zluradu znatielju da vidi kakvo e lice Mazhar-paa sada napraviti. Nakon to je upisao imena mostarskih biskupa Kraljevia i Vuiia, Vasi pozva kavaza i naloi mu da odmah po e i potrai sve konzularne slubenike i obavijesti ih da se u osam sati nave e iskupe u konzulatu. Premda nisu znali radi ega ih konzul tako kasno poziva, slutili su da se moralo neto izuzetno dogoditi, pa su i prije zakazanog vremena pourili u konzulat. Okupili su se i potiho razgovarali; ispod velike careve slike u sveanoj odaji na katu, nekadanjem ardaku prostrane Kapetanovi a kue, gdje su se primala estitanja uz carev roendan i ostale blagdane. Tano u zakazano vrijeme Vasi se pojavio uparaen i sve an. Razgovor je naglo utihnuo, a onda je neto neugodno zacvililo. Tog je trenutka glomazni Jozef Radl, invalid s drvenom nogom, koji je obavljao dunost doma ina i ekonoma konzulata, bio iskora io i ukipio se. Radla je po toj njegovoj nozi, koja bi pri hodu tuno cvilila, poznavala itava arija, i niko ga nije ni znao pod drugim imenom nego drveni vabo". Nakon to se zna ajno iskaljao i kratko naklonio, Vasi otpoe sveanim glasom: - Gospodo, zamolio sam vas da do ete, kako bih vam mogao saop iti jednu veliku i radosnu vijest! Danas u pet sati poslije podne brzojavno sam obavijeten od njegove preuzvienosti ministra grofa Andraija, da je AustroUgarskoj povjeren mandat da okupira Bosnu i Hercegovinu. Smatram da ste svjesni zna aja i veli ine te povijesne odluke. Odsada e i u ovim pokrajinama, poznatim po bunama, zaostalosti i svim drugim neda ama, zavladati red, mir i sigurnost, uz ostale blagodati koje e im donijeti ve63

62

lika i mo na Austro-Ugarska Monarhija, pod mudrom i sretnom vladavinom Njegova prejasnog carskog i kraljevskog apostolskog veli anstva Franje Josipa Prvog. Gospodo, dozvolite da vam estitam ovaj veliki i sretni dogaaj! Nastade asovit tajac. Svi su bili uzbu eni. Onda tapski kapetan Klajn, koji je odnedavna bio dodijeljen na slubu u konzulat, uzviknu: - ivjelo Njegovo carsko i kraljevsko apostolsko veli anstvo Franjo Josip Prvi! - ivio! - prihvatie i ostali. Vasi se sa svima srda no rukova i dade znak da bi elio jo neto re i. - Gospodo, molim mir! S obzirom da od danas pa do ulaska carskih eta moramo odravati stalnu slubu u konzulatu, jer to prilike i potrebe zahtijevaju, molim da primite k znanju da se od no as uvodi stalna danono na deurna sluba od po dvojice slubenika. O tome ete dobiti ta an raspored i potrebno uputstvo. A sada molim gospodu Hojzingera i Rihtera da do u k meni u kancelariju. Ostala gospoda su slobodna i mogu i i. elim vam laku no ! Herkalovi je prvi pourio niz Bistrik. Bio je, kao i ostali, veoma uzbu en. Sav je podrhtavao. Gorio je od elje i jedva ekao kome e prvom saopiti vijest o okupaciji. Kako je arija ve bila zatvorena, okrenu prema Talihanu, uvjeren da e u nekoj od oblinjih gostionica nai nekoga s kime e sjesti i polahko, uivaju i u svakoj svojoj rije i, povjeriti mu ono to ostali jo nisu saznali. Dok je prelazio preko Latinske uprije, ispod koje je opli ala Miljacka lijeno uborila, bio je pun sebe. Osjeao je neku udesnu snagu koja se u njemu propinjala i nosila ga. Po eo je glasno pjevuiti, ne obaziru i se na rijetke prolaznike koji su promicali preko mosta, grabei prema Bistriku. U Savke pod Talihanom bilo je pusto. Osim dvojicetrojice provincijskih trgovaca i nekoliko kiridija koji su bili navalili na peenu teleiju glavuu i opali je, nikoga 64

vic nije bilo. Nije bilo ni Savke. Za ankom je sluio jean od momaka. Herkalovi zastade na vratima, razgleda po polupraznoj gostionici i vrati se. U susjednom Orijentu", kod Grka Safrijana, kod koe.g se moglo dobro pojesti, Herkalovi ugleda Peru arenca koji je sjedio sam za stolom, a vidje jo neke poznanike, ali se odlu i za arenca. - Dobar ve e, gosn' Tomo - pozdarvi ga arenac, kad ierkalovi , toboe ne vide i ga, naie kraj njegova stola. - Izvol'te, ho ete 1' malo sjesti? arenac se bavio posredni kim poslovima. Posredovao je pri kupoprodaji nekretnina i uivao glas solidna ovjeka kome su se ljudi s povjerenjem obra ali. Ako je trebalo kupiti ili prodati du an ili ku u, zemlju ili magazu, obi no bi traili arenca, znaju i da u njega nema petljanije. Mada je bio maio etrdeset i petu, jo je bio neenja. ivio je sa sestrom, starom djevojkom, koja se takoer nije udavala. Herkalovi skide eir i baci ga na stolicu, pa duboko othuknu i sjede. - Dobra vam ve e, gospodin Pero - odzdravi arencu. - ta je, umorili se? - osmjehnu se arenac. - Ama, kako neu, kad sam po itav dan na poslu. Evo sam sad iz konzulata! - Ma, vidim ja, i pitam se ta toliko radite? Gledam, po cio dan ste na nogama, uvijek negdje hitite!... - Mora se. Takva su vremena. - Jest, Boga mi, to kaete. ovjek ne moe, a da se ne zapita na ta e sve ovo izai. - Hm, na ta e iza i? - ponovi Herkalovi znaajno. - Pa jest, Boga mi! Svak' se o sebi zabavio, a poslovi stali. Nikome nije ni do ega. Ve , ta vi o svemu ovome mislite, gosn' Tomo? Vi ste na izvoru, mnogo toga ujete i znate, ima 1' ovome kraja?

65

Herkalovi je jedno vrijeme zna ajno utio kao da neto duboko razmilja, pa upre pogled u arenca i podiui obrve polahko izusti: - Imal... Ima kraja! - Ima? A ta ima? - nagnu se arenac preko stola. Herkalovi nije vie mogao da otrpi. Isprsi se, pa die glavu i zagleda se u arenca. utio je as-dva, a zatim, primiui mu se, itei izusti: - Bosna vie nije Turska! Dolazi nam Austro-Ugarska! arenac ga zgranuto pogleda. - Ma to vam rekoh! - odsije e Herkalovi. arenac kao da tek shvati svu teinu Herkalovi evih rije i pa zazinu da neto kae, ali nita ne re e ve osta napola otvorenih usta. - Jest, to to vam rekoh: dolazi nam Austro-Ugarska! Za susjednim stolom na ulie ui. - Ne mere bit' ! - A to, molim lijepo, ne bi moglo? - do eka Herkalovi gotovo izazovno. - Pa, tako... mislim... - Nema se tu vie ta misliti! Velesile su AustroUgarskoj dale mandat da okupira Bosnu i Hercegovinu i kvit! Ve eras je u konzulat stigao brzojav iz Be a. - Pa, ta e sad bit'? - uplaeno e Sarenac. - ta ima bit'? Carske ete e ui u Bosnu, uspostavie se nova vlast i svijet e duom dahnuti - izgovori Herkalovi tako glasno, da su ga mogli lijepo uti za susjednim stolom za kojim je razgovor jo malo as bio umuknuo. - A Turska, ta ona? - oprezno e arenac. - ta, Turska? - Mislim... ta e Turska...? - Ima da se pokori, eto ta! Velesile su tako odredile i tu vie nema ni pogovora ni razgovora! arenac je elio jo neto da pita, ali se bio posve smeo. Nije znao, ta bi prije. - Ho ete 1' neto popiti, gosn' Tomo? - upita napokon! - Pa, mogao bi' jednu rakijicu. Ali, malu! 66

- I malo sira? Ima dobra travni kog sira. Ko - kajmak! - Ne, samo rakijicu. arenac pozva momka i poru i rakijicu, pa se ponovo obrati Herkalovi u. - I ba tako: dolazi Austro-Ugarska? - Dolazi. - Daj Boe sa sre om! Samo, da ta ne bude... - Nita biti ne e! Sila je to, moj gospodine! Zemlja e zadrhtati kad se pomole. Jo vi ne znate ta je AustroUgarska! arenac ga je bez rije i gledao. Vojni ka se patrola u taj as pojavi na vratima. au, koji je iao naprijed, im vidje da nema vojnika, vrati se. - Hm! - u ini Herkalovi posprdno. - Jo neto .trae. Baibozuci! - More 1' jo jedna, gosn' Tomo? - pokaza arenac oima na okanj koji je Herkalovi bio istrusio. - Ne, hvala, moram ku i, pa opet u konzulat. - Zar i po noi? - Eh, ta ete, dunost je dunost, a ona ne pita koja su doba! A vi, gospodin Pero, budite mirni, nema ta da brinete, jer e odsad svima biti bolje - ustade Herkalovi i dohvati eir. - Fala i laku no ! - ustade i arenac, na silu se osmjehujui. im Herkalovi mai preko praga, arenac se okrenu susjednom drutvu: - Ljudi, uste 1' ta mi re e?... - Pa, povla ei stolicu za sobom kao da je i ona dio njega, sjede za susjedni stol. Ranim jutrom, im se arija otvorila, vijest je prostrujala Sarajevom. Svi su ve bili uli da je Austro-Ugarska dobila mandat da okupira Bosnu i Hercegovinu. Mnogi u to nisu vjerovali. - Ama, ko to pronese? - Dragoman Tomo, onaj iz austrijskog konzulata. 67

- Lae, pasji sin! - Kamo sree da lae. - Kome je kaziv'o? - arencu. - Kojem arencu? - Ih, zna se kojem, nejma hi hiljadu! Onome to ku e prodaje. - I, ta mu je rek'o? - Rek'o to da e Austrija uni ' u Bosnu. Da je to gotova stvar. I rek'o mu jo da nita ne brine, da e sve bit' kako more najbolje. - Ma kako vabo more do '? Okle, ko mu to dade! - Carevi se na priliku sastali pa se uzeli dijelit': Ovo meni,-ovo tebi; ovo Moskovu, ovo... ta ti ga ja znam! - Ma, stani, bolan! Nije Bosna miraz pa da se dijeli, hej! - Ih, i ti sad uz'o! Okle ja znam kako je bilo? Idi, pa pitaj careve! Sve je uzavrelo. arija je sli ila na uznemireni osinjak. U Kazandiluku i na Kova ima ekii su umukli. Ljudi su stajali pred otvorenim radnjama i du anima i zabrinuti prepri avali sino nju vijest koja je poput zlokobne pti urine kruila gradom, grak ui jednu jedinu rije: okupacija! U toj rije i bilo se zgusnulo sve: i briga i neizvjesnost, i mrnja i strah; i sve ono to se ne moe rijeima iskazati ve samo osjetiti i od ega se ljudima srce stee, a strah laza utrobom. Tog jutra, ranije nego obi no, iz dvorita konzulata izala je crna konzulova ko ija u koju posjedae Vasi , Rihter i drugi tuma konzulata Kulier, jer je Herkalovi ve ranije bio otiao da najavi posjete koje je Vasi kanio obaviti. Prvo su se odvezli do ku e Mehmedbega Kapetanovia, nadomak eher ehajine uprije. Kapetanovi je bio utjecajan ovjek, lan Vilajetskog vije a i bivi mudir u Stocu, Ljubukom i Trebinju, odakle je prije nekoliko godina preselio i nastanio se u Sarajevu. Lijepo je govorio 68

orijentalne jezike i bavio se prikupljanjem narodnih umotvorina. Bio je dobar govornik, ovjek iva duha i vatrena temperamenta, koga su ak i netrpeljive Sarajlije cijenile i uvaavale. Kapetanovi je bio izaao do na avliju da do eka Vasia. Za udo, mada je donedavno govorio: Nije vabo ve je babo" i da e ulazak austrougarskih eta biti jedini spas iz kaosa u koji je Bosna zapala, sada je bio nekako suzdran, ne pokazuju i neko osobito oduevljenje. - ta je, kao da se ne veselite, gospodine Kapetanoviu? - upita ga Vasi pomalo zau eno. - Ma, ta da vam kaem, gospodine generalni konzule. Svaka promjena, pogotovo jedna ovako krupna, donosi sobom i mnoge brige. A i dranje svjetine zabrinjava. Bojim se da to nee pro i samo tako... Jo vi ne poznajete na svijet... - Nema razloga da brinete, gospodine bee! Bi e bolje nego se i nadate! O ekujemo da ete ulazak carskih eta do ekati s pozdravima i dobrodolicom, kako se i prili i. Budite sretni da ete to uskoro doivjeti. Bilo je krajnje vrijeme. - Sve to bude dobro i korisno, ja u pozdraviti - odgovori Kapetanovi neodreeno. Ni kod ostalih prvaka koje je obiao, Vasi nije naiao na onakvo raspoloenje kakvu se nadao. Petraki-efendija Petrovi , bogat i ugledan trgovac, porijeklom Arnaut, tako er lan Vilajetskog vije a, ozbiljno je klimao svojom krupnom mesnatom glavom i neprestano ponavljao: - Sani dobro... sani sretno... Kako Kulier nije znao doslovno prevesti ono san i", Vasi se po eo nervirati i na brzinu se oprostio od Petraki-efendije, ne zaboravivi mu re i da i od njega o ekuje dobrodolicu okupaciji. Dimitrije Jeftanovi , veletrgovac i Talihanac, koji je trgovinu izuio u Beu, doekao je Vasi a utegnut u aket. Onako izrastao i nao it, u punoj muevnoj snazi i s lijepo odnjegovanim brkom, djelovao je vrlo otmjeno. 69

Paljivo je sluao dok je Vasi govorio, a onda e zamiljeno: - Nisam siguran da e sve pro i onako kako biste eljeli. Znate, Bosna je ovo... Vasi se uzbudi. Odjutros je bio ionako prenapet. - Zauujete me, gospodine Jeftanovi u! Pa vi bar znadete ta je Austro-Ugarska! Vi ste ivjeli u Be u i moete shvatiti ta e Bosna time dobiti! - Ja, gospodine generalni konzule, ne govorim u svoje ime, nego, openito...0 ariji kljua. Bundije neprestano podbadaju svijet. Zloglasni Hadi Lojo... - Molim, to ostavite nama, a vi sa svoje strane u inite to moete - prekida ga Vasi . - I nemojte dopustiti da dolme Petranovi i njemu slini zavode vae ljude. To bi vam se moglo gorko osvetiti! U svakom slu aju raunamo na vau dobrohotnost. Jeftanovi se nakloni: - Uiniu sve to mogu. Sunulah-efendija Sokolovi , dravni odvjetnik i nedavno izabrani predsjednik Narodne skuptine koja se nije nijedanput sastala, posebno je oneraspoloio Vasi a. Asketskog lica i u plitku tubastu fesu, s nadolje sputenim brkovima i u iljak svedenom bradom, odmah je upozorio Vasi a na greke koje je ovaj poinio. Govorio je kao da sri e teko itljivo pismo, ne diu i i ne sputajui glasa i ne gledaju i u Vasia nego negdje pokraj njega, u ilim. - Efendum, niste postupili nimalo razborito - po eo je bez uvijanja. - Ako je vo ka zrela, treba je ubrati, a ako nije, ne treba je ticati ve treba pri ekati da sazrije. Jer, ako se zelena uskine, eto groznice. Je 1' tako?... A vi ste ba tako uradili! - Nije mi jasno ta time elite re i? - Odmah u vam rijet! Prvo ste, biva, pustili glas o okupaciji i uznemirili svijet, a da niste ni znali ho e li i kad e do toga doi.

- Ali, o tome nema dvojbe! To je zaklju ak Berlinskog kongresa! - prekide ga Vasi nervozno. - Ako je to, efendisi benum, zaklju ak Kongresa k'o to vi velite, onda je trebalo sve pripremiti pa onda krenuti na Bosnu, a jok 'vako: zec u umi, a raanj se sije e!... I eto ta ste uradili: narod ste uzbihuzurili i dali mu vakta da se pripremi i da vas do eka malko drukije ve to biste eljeli! To je, je 1'de, vaa krivica i nikako ne znam to vam je to trebalo?... Vasi se ugrize za usnu. I samom mu je bilo jasno da je napravio krupnu greku, ali se tjeio da je postupio po Andraijevu nalogu. Kad se digao da ide, digao se i Sokolovi . U stopu ga je pratio i preko itave avlije apatom mu ponavljao jedno te isto. Taj -apat je inae sabranog Vasi a iz koe istjerivao. - Najgora je, efendum, hitnja. togod insan radi, treba da radi polahko i smiljeno. Jer, davno je kazano da je hitnja ejtanski pos'o. Ne mogu, efendum, samari biti bri od konja! A u vas je ba tako bilo. I eto ta ste uradili: svijet se uzbunio. Ko zna ta e bit'. A moglo je i brez toga! Vasi je jedva ekao da se do epa sokaka. Ali, i nakon to je izaao, jo uvijek mu se inilo da vidi isposniko Sokolovi evo lice, kako mu oborena pogleda apatom ponavlja: - Hitnja je, efendum, ejtanski pos'o... Fra Grga Marti , do kojeg je Vasi samo na as svratio, do ekao ga je usplahiren. - Moj gospodine, ve se proulo za okupaciju!... - No, pa ta onda?... I treba da se uje! - Ama, bojati se nesre e! Onaj hajduk Hadi Lojo i njemu slini spremni su na sve. - ujte, fra Grga: ako se plaite, sklonite se u na konzulat! On je pod zatitom. - Ma kakva zatita, gospodine konzule. Da Bog da da i konzulat ostane itav! Fanatici su to! Jo vi njih ne znate!

70

!.

71

- No, no, fra Grga, dajte se smirite, sve e biti dobro. im nae ete pre u u Bosnu, njih e proi volja za otporom. - Daj Boe!... - proapta fra Grga ire i ruke. Kako se ve bilo primaklo podne, a Mustajbega Fadilpaia ne naoe kod kue, jer je jo ju er bio otiao na selo, Vasi naredi da ko iju okrenu prema Konaku, gdje je u podne imao zakazan prijem kod Mazhar-pae. Dok su se vozili preko Careve uprije, ljudi su urili na molitvu u Carevu damiju prave i se da ih ne vide, da bi se tek na damijskim vratima toboe sluajno okrenuli. U Konaku ih je doekalo hladno i suzdrljivo raspoloenje. ak je i dr Ke et, mada se trudio da bude ljubazan i prisan, djelovao izvjeta eno. Osim Mazhar-pae, tu zatekoe jo i njegova zamjenika Kostan-pau i vojnog zapovjednika Veli-pau. Svi su ve bili uli za vijest o okupaciji. Nakon to su sjeli, Vasi odmah pre e na stvar i obavijesti ih o brzojavu koji je primio od ministra Andraija. - Vjerujem, ekselencijo, da ste i vi primili istu vijest. elio bih znati ta kanite poduzeti kako bi eventualni ispadi bili sprijeeni, jer prema obavjetenjima naeg generalnog konzulata nije isklju eno da pojedinci pokuaju unijeti nemir meu stanovnitvo, to bi moglo dovesti do neeljenih posljedica. Tek to je to tuma Kulier preveo, Mazhar-paa otro doeka: - Ovo to ste mi izjavili, smatram za privatnu informaciju i nita vie! U jednoj tako vanoj stvari za mene su vjerodostojne iskljuivo upute moje vlade, a ja ih nisam dobio. Molim, da to izvolite primiti znanje! Nadalje vas molim i savjetujem vam, da takve vijesti ne irite, jer ete za sve eventualne posljedice sami snositi punu odgovornost! Vasi htjede neto re i, ali ga Mazhar-paa prekide: - Dopustite, jo nisam dovrio! U protivnom, ako austrougarske ete ponu prelaziti granicu zemlje, izda u na-

log da im se prui najenergi niji otpor. Molim, da to primite na znanje! - Ekselencijo, - po e Vasi pomirljivo - ve sama injenica da sam ovdje, dovoljan je dokaz da su odnosi naih vlada posve normalni i da nema razloga za bilo kakve nesporazume, a jo manje sukobe. Odluka o okupaciji Bosne i Hercegovine donesena je sporazumno, uz saglasnost svih velesila pa, naravno, i Porte. Prema tome... - Ja o tome od svoje vlade nisam slubeno obavijeten i sve to ste ovdje izjavili, opetovano vam ponavljam, smatram za privatan razgovor! - ponovi Mazhar-paa odluno i die se, dajui na znanje da je razgovor zavren. Rastali su se uz kratke, otre naklone, tako da ni snalaljivi dr Keet, koji je ispratio Vasia, nije naao rije i kojim bi bar donekle ublaio op i dojam sastanka. - Svi smo i suvie iznena eni, da ne kaem zaprepateni, pa vas molim da to shvatite... - rekao je tiho, opratajui se s Vasiem. Odmah nakon Vasieva odlaska Mazhar-paa je uputio jo jedan brzojav u Carigrad, mada je jutros, im je saznao za vijest o okupaciji, ve jedan bio uputio. Sada je javljao o Vasievoj posjeti i razgovoru koji je s njim vodio, traei hitan odgovor da li je vijest tana i kako e postupiti ako austrougarske ete ponu prelaziti granice zemlje. Nadalje je za poslijepodne zakazao sjednicu Vilajetskog vijea, elei da se razmotri nastala situacija i mjere koje bi trebalo poduzeti dok ne stigne odgovor iz Carigrada. Jo dok je Vijee zasjedalo u Konaku, arijom se pronese glas: Svi, veeras, na jaciju u Begovu damiju! - ta je, ima 1' se ta nova? - Doi pa e uti! Mnogo prije jacije, prostrana Begova damija bila je puna. ak i sofe, kao i dvorite pred damijom, pa i okolni sokaci, bili su krcati. Nakon to se obavila molitva, svi posjedae okrenuvi se ursu.

72

73

Na urs se prvi ispeo Dervi-efendija Goradak, muderris Drvenije medrese. Goradak je bio postariji ovjek, derviki nastrojen, pa su i njegove propovijedi bile tako satkane. Nikada do kraja ne bi dorekao ono to je kanio kazati, ostavljaju i sluaocima da sami razmisle i doku e ono to je elio rei. Tako je bilo i ovaj put. Po eo je s tim da je proljetos, kao ni jedne godine ranije, na list rezdelije navalio crv, to je bio oit znak da je na pomolu neka velika nesre a. Jer, naglasio je, vrijeme se ravna prema ljudima: kakvi oni, takvo i vrijeme. to ljudi gori i grjeniji, to i vrijeme nestalnije i zlo udnije. Onda se na urs ispeo Muhamed-efendija Hadijamakovi, iji je govor uzbudio prisutne. Svi su ga poznavali kao rijetko pribrana i odmjerena ovjeka, koji je pazio na svaku svoju rije . Dok bi prolazio arijom, obino bi gledao preda se i smjerno odgovarao na pozdrave. No ovaj put kao da to nije bio onaj isti Hadijamakovi. Kao da ga je bio zahvatio neki nevidljivi oganj koji je buktio u njemu, da se onda prenese na itavu damiju koja ga kao op injena sluala. Govorio je o stvarima o kojima se u damiji obi no ne govori. Poeo je smireno, s citatom iz Kur'ana: Borite se na Boijem putu protiv onih koji se bore protiv vas. Ne prelazite granica! Zaista Allah ne voli one koji prekora uju granice". Onda je podigao glas koji je odjeknuo ispod damij skih kubeta: - Brao moja! Doao je vakat na koji nas Kur'an opominje. Na vrata naega vatana zakuc'o je duman koji nas je jednom u crno zavio, a nae lijepo eher Saraj'vo pretvorio u leglo imia i jejina. uli ste: prije gotovo dvije stotine godina u Bosnu je provalio po zlu uveni austrijanski princ Eugen, dok su Bonjaci bili daleko od Bosne: na bojnom polju kod Sente. Neometan ni od koga, duman je pro'o kroz Bosnu k'o kroz maslo i brez po muke dopro do Saraj'va, u kojem je dan i no dumanski 74

pirov'o. Sjek'o je staro i neja , sramotio majke, sestre i eri, robio i palio kue, a kad je po'o, tjer'o je prid sobom kitu najljepih sarajskih djevojaka. Opustjelo je nae lijepo eher Saraj'vo. Njegov su hal kroz suze opjevali tadanji pjesnici. Hadijamakovi za as zautje kao da oslukuje odjek svojih rijei, a oni koji su bili najblie ursu vidjee kako mu niz obraz kanu suza. Pa poe da recitira: Vi ene su i one ije lice sunce vidjelo nije, bose i gologlave su tjerane, mnoge su iz svoje sre e u prah oborene, doli su i popalili lijepo eher Saraj'vo! ene i djeca kao ovce jecahu, doao je duman i ugrabio im imetak i hranu, deset hiljada ljudi zarobljeni su i plau, doli su i popalili lijepo eher Saraj'vo! Stanje se ne e popraviti, a proi e hiljadu mjeseci! inilo se kao da niko u damiji i ne die kad Hadijamakovi nastavi: - Sad se, brao moja, isti duman, iz istog zmijskog gnijezda, opet ustremio na na vatan. A da naa alost bude vea i gora, uje se da mu je sultan iz Stambola dao izun za to. Da su Bosnu za dukate prodali! Damijom pro e drhtaj. - U Konaku o tome ute. Misle, morebit, da e time pokrit' sramotu svoju i alost nau. Samo, nek' i stambolski murtati i itav svijet zna da se Bosna ale pokorit' nee! Branie je svaki onaj kome je na srcu i ko je sinovski voli! Hadijamakovi ustade, die obje ruke, pa ozaren zanosom zavri: - Brao! Farz vam je prifatit' se oruja i branit' svoj prag i svoj vatan! Blago se onome ko padne na tom putu jer je ehit i njemu su dennetska vrata irom otvorena. A ja, skromni Muhamed Hadijamakovi , molim uzvienog Allaha, delleanuhu, koji dijeli zoru od no i i daje ivot i 75

smrt, neka me obraduje da padnem u obrani svoje vjere, svoga dragoga vatana i svoga lijepog eher Sazaj'va! Neko u donjem kraju damije vrisnu. Nasta pometnja. - ta je, ta bi? - Nita, nita, smir'te se! Pao ojk. Ufatila ga padavica... Padaviar se bijesno bacao po ilimu. Pjena mu je udarala i na nos i na usta. - Dr'te ga, ako Boga! Metnite mu klju u ruku. Hajde, iznesite ga, ta ekate! Pod dojmom Hadijamakovievih rijei ljudi su u nijemom uzbuenju izlazili iz damije. U prepunu dvoritu, u koje navalie i oni iz okolnih sokaka ele i da saznaju ta je Hadijamakovi govorio, provali do malo as sputavano raspoloenje. Ljudi su se i grlili i plakali. Ali, osim odlu nosti i oduevljenja za otpor, bilo je i pritajene nade da e se, moda, sve u miru i sretno zavriti. - Aj'a bogme, nita od toga, ve za mubare puku! Druge nejma! - A i li je ovo Hadi Lojo? Vie 1' ga ko? - Eno ga, okuplja druinu. Vi eni su danas na Vratniku. Svi su pod orujem. Poruio je i Viso anima da im prije dolaze. - Halal mu bilo? Da je, bogdo, jo nakih! Jordaki-efendijini policijski biri pourie u Konak da dojave ta se zbiva. U Konaku su se osim Mahzaz-pae bili okupili i ostali visoki turski funkcioneri. Stigao je i vojni zapovjednik Veli-paa i njegov zamjenik Ismetpaa Uzuni, roeni Sarajlija. O ito uzbu en, Mazhar-paa ih obavijesti o doga ajima u Begovoj damiji i o tome ta je govorio Hadijamakovi. - Naalost, nije bilo pote eno ni Njegovo velianstvo sultan - re e zabrinuto. - Neuveno! - A to je najgore, mi za itavo vrijeme nemamo nikakvih vijesti iz Stambola! Ja ne mogu shvatiti zbog ega 76

ne odgovaraju na moje upite i poruke. Stanje je vie nego zabrinjavaju e, pa bih elio da ujem kakvo je vae miljenje. Sta bi trebalo u ovom asu poduzeti... Prvi je govorio na Sarajlije odavno kivni Veli-paa: - Moramo biti odluni i ne dozvoliti da pobuna uzme maha, ak i u sluaju da su vijesti o okupaciji tane. Moj je prijedlog da se kolovo e odmah pohapse. Tokom no i treba izvesti vojsku i zatvoriti grad, kako bi se sprije ila svaka veza s unutranjo u. Ako bude trebalo pucati, molim, onda emo pucati! Te tvrde bosanske glave treba ve jednom nau iti pameti. ini se da su potpuno zaboravili Latasa! - Ja ipak ne bih naglio. Radije da pri ekamo do sutra... - neodluno e Mazhar-paa. - Moda e dotle stii traene instrukcije. A i pitanje je da li bi vojska pucala? - U anadolske vojnike imam puno povjerenje. Ako im se naredi da pucaju, oni e pucati! - Ali, malo ih je! - Dovoljno da uspostave red i da tu rulju naue pameti! - Ko zna kako bi se Bonjaci ponijeli. Zar mislite da bi mirno gledali kako im ubijaju bra u i roake? Ne smijemo zaboraviti da je me u vojnicima vrlo mnogo Sarajlija. - Naredi u da ih razoruaju. - Ne, ipak bih pri ekao. Bar do sutra. Ne treba sipati ulje na vatru. Jutro je pametnije od ve eri. A svaka no je steona... - Molim, ja sam svoje rekao. Zmiju treba tu i u glavu, meu o i! Ako ih noas pustimo, ve sutra moe biti kasno. Ti tvrdoglavi fanatici spremni su na sve. Zato, odluite! - Ja bih ipak priekao. - Molim, onda preuzmite i odgovornost za posljedice! - die se Veli-paa i zategnu dolamu. Sutra je osvanuo petak. Poslije no i koju su mnogi probdjeli, bilo u razgovoru po mahalskim sijelima ili u duecima gdje san nije dola77

zio na oi, osvanuo je vedar ljetni dan. Mada je do podnevne molitve ostalo jo nekoliko sati, ljudi su u grupama hrlili prema Begovoj damiji, ije se prostrano dvorite doskora dupke ispunilo. U zraku se osje alo da su na pomolu uzbudljivi dogaaji. Brojne hode u svojim crnim dubama stalno su promicale damijskim dvoritem i arijom, slini crnim mravima koji nekud utke ure, da se samo s asa na as zaustave i jedan drugome neto neujno priapnu, pa opet urno krenu svaki na svoju stranu. Mnogi od onih koji su stizali bili su sve ano odjeveni i pod orujem koje se presijavalo na suncu, pa se u prvi mah inilo kao da su krenuli na neku sveanost i sada se okupljaju i ekaju da zajedni ki krenu. Ispod stoljetne lipe koja je bila u punom cvatu i iji se opojno slatkasti miris irio itavim dvoritem, stajala je ovea grupa sarajevskih prvaka koji su potiho razgovarali, bacajui brze poglede na oruane grupe koje su neprestano stizale. - Ovo, Mehmedbee, ne sluti na dobro! - u ini jedan od aga, obraajui se Mehmedbegu Kapetanovi u, koji je utke pratio ta se zbiva. - Jah, vidim, ali ta more?... Treba pri ekati i vidjeti ta se hoe. - Hadijamakovi je sino poziv'o na bunu. Ma, ko bi se to od njega nad'o! - Znam, i za to sam uo. - Zalijeu se, Boga mi se zalije u! Da Bog da da ovo izdobri - do eka Mustajbeg Fadilpai , koji je sino doao sa sela i uo ta se zbilo u damiji, pa saao u ariju da uje ta od jutros ima. Svijet se iznenada ustalasa. I arije dopre zveket oruja, buka i povici: - Eto Hadi-Loje! - Ide i vodi druinu! Ima hi ko mrava! Sve ivnu, zagraja i ustalasa se. - Jekdur Allah! 78

- Maallah! Omae i jedna puka. Pa onda i druga, i tre a. - Ne pucaj, ahmae, hoe li koga zgodit' ! Nekoliko Hadi-Lojinih ljudi pojavi se na gornjim haremskim vratima. Bili su do zuba naoruani. - Mjesta, ljudi, mjesta! - vikali su i gurali svjetinu. Ljudska bujica se zanese, pa se odbi i stade. Neki popadae. Gord i raskop anih prsa, opasan sabljom i s martinkom u ruci, Hadi Lojo zakora i u harem. Visoko je drao glavu i strijeljao o ima oko sebe. - Vidi ga, vallahi, k'o car! - Eno i Visoana! Stigli i oni, dina mi! Kad prije? - Stigli, ja ta ti misli! I to jedan po jedan, probrani! - Akosun him bilo! Sve su oi uagreno gledale. Hadi Lojo krenu naprijed, a svijet se po e razmicati i praviti mu put. Uz njega je iao Sedlar i jo nekoliko najbliih mu drugova, koji su nosili spremno oruje u rukama. Ljudi su se propinjali da ih bolje vide, dovikujui im pozdrave i dobrodolicu. Kad doe do lipe i ugleda prvake, Hadi Lojo se posprdno osmjehnu i zakrenu glavu. - Ih, ja udna domuza! - dobaci Fadilpai poluglasno... - Mustajbee, pobogu! - opomenu ga Kapetanovi . - Ma zar ne vidi, bolan: sve sama fukara! Sast'o se i i goli! - Neka, tie!... Kad doe do damijskih sofa, Hadi Lojo se uspe i die ruku. - uti doli, uduni! - prodera se Sedlar. U haremu nasta tiina. Sve su o i bile uprte u HadiLoju. - Selamun alejkum, brao! - viknu on, a glas mu odjeknu dvoritem. 79

- Alejkumu-s-selam! - ote se iz hiljadu grla. Brojni golubovi, pokieni po damijskim kubetima, uplaeno prhnue. - Evo me, brao! Dooh da se zdogovorimo ta emo i kako emo! - 'Nako kako treba! - prodera se neko. - I ja velim! Ve, najprije emo klanjat' dumu, pa se onda zdogovazat'. Zato, ne rasipajte se! - Neemo! - A ako se je kogod prip'o, nek i e dok je za vakta! Smijeh se prosu haremom. On sae sa sfa pa s pratnjom krenu prema izlazu. Proe kroz Sarae i krenu pravo u Moria han. - E, br'te, to jes', jes' ! Malo je nakih! - A vie 1' begova i prvaka? K'o pokisle kokoi! - Jah, jazuk him bilo! - Dobro him Hadi Lojo potprai: Koga je strah, nek'omma ie!... 'Nako i jest! Naoruani Visoani unue i leima se oslonie o haremske zidove. I drugi se povedoe za njima. Do podne je bilo ostalo jo itav sat. azija je gudila, a sunce nemilosrdno peklo. Znoj je probijao. Mnogi poskidae koparane i otpasae oruje. Duani su bili zatvoreni, a svijet je neprestano navirao. - Buz gibi! - zau se glas buzadije. - Daj matrafu, to i! Na emama pred damijom svijet se tiskao. Tek to bi se neko pribio do lula i podmetnuo dlan da se napije, ve bi ga odgurnuli. - Ama, bolan, nisam se ni napio! - ta ti ja mogu, guraju i mene! I oko haremskog adrvana visjeli su itavi grozdovi ljudi. Jedni su uzimali abdest, drugi gasili e . Napokon se oglasi ezan: - Allahu ekber, Allahu ekber! - odjeknu iznad arije. 80

Pred damijom nasta guva. Oni koji ne mogoe ui, zauzee mjesto po damijskim sofama i u haremu, bacivi po kaldrmi neto od gornje odjee. - Allahu ekber!... Poput ivog klasja ljudi su ni ice padali zemlji, pa se opet dizali i ponovo padali. uo se samo um odjee i dodir dlanova i ela o damijsko tle... Kad se molitva zavri, harem opet oivje. Sve se uskomea i zaagori. Samo se prvaci udaljie. urno navukoe obuu i odoe iz harema. - ta je, ta him bi pa 'nako odhitjee? - Daj pa znaj! Ne mogu, morebit, kabulit da him Hadi Lojo govori. - Pa to i oni ne govore? - Ih, ba si i ti! Ma ne e oni nie i je gusto i i treba gae krvavit! - Boga mi je ba tako! agor se odjednom utia. Na damijskim vratima se pojavi Hadi Lojo sa smotanim bajrakom u ruci. Zastade na papuluku, a neko mu iz pratnje doturi firale. On stojei ugazi u njih i ispe se na arin-ta s kojeg je Gazi Husrevbeg nekada na konja uzjahivao. Postoja tako nekoliko trenutaka, krue i pogledom po tijesno zbijenim glavama. Onako na kamenu, a ko at u licu, s otrim, kao umurom podvuenim brazdama, sli io je na orluinu koja stoji i vreba. Mnogima se u ini veim nego i jest. Zatim se krupno iskalja i uzviknu: - Esselamu alejkum, brao! - Alejkumu-s-selam! - odjeknu haremom. On razmahnu bajrakom koji suknu i razvi se, pa poput ogromnog zelenog krila zalepra na suncu. - Sandak bajrak, maallah! - vrisnu neko u zanosu. - Hajr inallah! - odgovorie mu. Vejsil Mrav, koji se bio probio do u prve redove, k'o dijete zaplaka. Sino, nakon Hadijamakovieva govora, itavu no nije ni okom trenuo, pa je sad poput uhva ene

81

ptice sav podrhtavao i kao op injen piljio u bajrak. O iju s njega nije skidao. Je li to taj bajrak koji e on ponijeti? ta e rei kad ga Hadi Lojo pred tolikim svijetom zovne i prui mu bajrak? Hoe li mu bajrak biti teak? I kako e ga nositi: na ramenu ili, u rukama?... Kako god bude, on ga iz ruku ispustiti nee! Ako pogine, poginue s bajrakom. K'o pravi junak! Neka ga bajrak mrtva pokrije. Citavo e Sarajevo samo o tome govoriti. Svi e rei: Poginuo Vejsil bajraktar! Pao k'o gazija, k'o pravi junak! U pjesmi e ga opjevati! A ta ako ga Hadi-Lojo nije vidio? Zar bi bilo udo meu tolikim svijetom? Ama, zna mu ime, zovnu e ga! Zar ga nije one ve eri dvaput upitao kako mu je ime. I ime se bavi. Pa, bilesi, i koga ima! I koliko je Salki godina! Ona mu ena i djeca ponovo izaoe pred oi. Tako, haman, svaku no od one veeri. Sanja ih kako mu mau i plau. Ali, glasa ne putaju. utke pla u i mau. Mrav stisnu oi i uvue duu u se. - Brao! - viknu Hadi Lojo s kamena, a glas obletje haremom, odbi se o kamene zidove i visoka damijska kubeta, pa zazvoni i zamre. Mrav se strese i progleda. - Brao! - odjeknu i po drugi put. - Da me nije stid i da nisam muko i ovo to jesam, danas bi prid vama k'o d'jete zaplak'o! I to, krvavijem suzama! Ljudi nasrhnuli pa se ini da niko i ne die. - A kako i ne bi, ako draga Boga znate! ta ovo doekasmo! Zar da se s nama i s Bosnom trguje i pazari sviaju! I to ko, ve Stambol, alosna mu majka bila! Zar je malo nae krvi i naih glava i ivota za devlet i za carski taht dato? Zar smo im malo vezira, gazija i ehita dali! Pa sad, na kraju: Bujrum, vabo, ulazi u Bosnu, bujrum, tvoja je! Hej grdna rano, ta do ekasmo! - Murtati - vrisnu neko, a grmljavina glasova potrese harem.

- Ne damo Bosne! - Ne damo! - I ja kaem: ne damo! Eno him Stambola, pa nek' na njega Svabi za dukate takrir daju, al' na Bosnu ne e, jer Bosna je bosanska! Nije ona ni ija prija pa da se carevi za nju pogaaju i da je k'o maija crijeva razvlae. A' ja, ne mere to! - Tako je! - Na Konak, na Konak - grmjelo je. Sunce, zveket oruja, vonj znoja i konjske fukije iz oblinjih hanova; povici, stisnute ake i uagrene o i, sve se to splelo u mrko i ljuto ljudsko klupko koje se propinje, vie i prijeti, sapeto me u kamene zidove harema, dok s druge strane, iz arije, dopire ista, prijete a buka. Hadi-Lojo podigao bajrak iznad glave pa njime iroko razmahuje, kao da eli da svaka njegova rije to dalje ode i dopre. - Posluajte me, bra o! Ko god voli Bosnu, pa uzim'o abdest il' se krstom krstio, duan je da je brani! Bosna nam je i otac i mati, i dubak i beika, na njoj smo nikli i u nju emo lei! Je 1' tako, bra o! Svijet kao da se pomami. Nekoliko otrih pucnjeva odjeknu jedan za drugim, a uplaeni golubovi ponovo prhnue. - Stan'te, ne pucajte! Ne tro'te daba debhanu! uvajte je za vabu! - A i su prve, ta je s prvama? - proguli se neko iz petnih ila. - Eno hi doma. Otvorili ekmede pa broje dukate! doeka Hadi-Lojo posprdno. Svjetina udari u smijeh. -A ijevalija? - U Konaku, na iltetu! - Na vjeala murtate! - Na vjeala! - Na Konak! 83

82

- Na Konak! - Na vabin konzulat! - Na vjeala terdumana Tomu! - Na vjeala, pas'jeg sina! Gomila se zatalasa i krenu. - ekaj! Stani! - prodera se Hadi Lojo i isprui bajrak ispred sebe. Firala mu spade s noge. Gomila naletje na bajrak. Sedlar i drutvo priskoie. Isukae duge noeve i ispruie ih. Drugi razmahnue kundacima. - Stani! ekaj! Kud si navro! Svjetina ustuknu. Mrav hitro prie i podie Hadi-Lojinu firalu pa mu je namae na nogu. Hadi-Lojo die bajrak i razmahnu njime. - Brao, razvismo bajrak, a nejmamo bajraktara! Zar more tako? Dede, koga emo za bajraktara? Mrav uzdrhta. Stajao je na dva koraka od Hadi-Loje i prvi put mu gledao pravo u oi. Htio mu se javiti i doviknuti, ali glas mu se bio oduzeo, a usta posve osuila. - Ako ete mene sluat', nek' bajrak ponese Mehmed Zeli ! Svi ga znate! Hem junak, hem estit, hem..., ta god hoete pri njemu je! Osramotit' nas ne e. Hajde, da ujem: jeste 1' za njega? - Jesmo! Inallah, nek' je sa sre om! Mravu zadrhtae nosnice, a u nosu ga zakaklja. Prodre pljuvaku i zaplaka. Uini mu se da tone. Oko njega se sve zamagli. - Mehmed-bajraktare, hodi, ponesi bajrak! uvaj ga k'o oi u glavi! Mehmed Zeli, lijep i kran ovjek i uven pukar, prie i uze bajrak iz Hadi-Lojinih ruku. Podie ga na desno rame i zametnu se njime. Kita sa bajraka pade mu po pleima, a jabuka bljesnu na suncu. - Akosun! Ima ga, br'te, ta i vidjet' ! - Abdulah efendija, dovu! - viknu Hadi-Lojo. 84

Kaukija prie i poe uiti dovu. Sve utihnu. ulo se kako haremski adrvan tiho ubori. - Amin!... Amin!... svi su ponavljali za Kauk ijom. Mrav kao u snu iskora i. Suze su ga prile. Pri e Hadi-Loji i povue ga za nogavicu od akira. On ga pogleda, ali nita ne re e. - Odbi! Vidi gal... - prosikta Sedlar i odgurnu ga. - Amin!... Amin!... - ponavljala je svjetina. Golubovi su gukali na kubetima. Kad se dova zavri, Mrav ponovo pri e Hadi-Loji. vrsto ga stee za akire i zaplaka. - Ahbabu, ta ti je? - sae Hadi-Lojo s kamena. - Zna... rek' o si mi... - ta sam ti rek'o? - Rek'o si mi dat... bajrak... - promuca Mrav kroz suze. - Tebi!... Oklen tebi, bolan ne bio! - Kod Ejubage, na sijelu... zna... - Ma ta hoe taj od tebe, ta te se dovez'o! - umijea se Sedlar ljutito. - ekaj, pusti, da ujem ta ho e! - Pa se okrenu Mravu: - ta sam ti rek'o, kod kojeg Ejubage? - Gori, na Bjelavama... Rek'o si me zametnut' bajrakom... Svi su uli... - Ma, stani, koji si ti? - Vejsil Mrav, terzija... zna... - Mrav?... Ha, jah, jah! Znam, sad znam! - nasmija se Hadi-Lojo i udari ga po ramenu, dok su ih ljudi radoznalo gledati. - I ti bi bajrak, veli? - Rek'o si... -A itijepuka? - Nejmam... - apnu Mrav i pogleda niza se. Oni najblii udarie u smijeh. - Nejma! Al' ima e je! Imae je, na moju duu! im do prvijeh puaka do emo, jedna je tvoja! Ti si, br'te, za puke, a jok za bajrak! Maluan si za bajraka. Vidi kolikaki je! Je 1'de? 85

Mrav se pla no iskalja i dlanom otra suze. - A terzija si, veli? - Jah... - I, bezbeli, dobro ud'jeva konac u iglu? - Ud'jevam... - Evo, vidi! - Hadi-Lojo ga ponovo udari po ramenu. - im more udjeti konac u iglu, zna e i nian na puci sastavit'. Pa, pravo u vabu! U glavu, je 1' de? Samo, ne ali se da promai! - Tcc, neu... - Stani, a to pla e? - Ne znam ni ja... Nako, dolo mi... ao mi... - Baci, Vejsilaga, baci! Zar taki junak, pa da pla e! Ii e ti uza me, nek' zna! A puku u ti zbavit' ! I halali to sam ti slag'o za bajrak. Ho e li? - Hou... - Hodi onda da se zagrlimo! Hadi-Lojo ga zagrli i odie od zemlje pa ga nekoliko puta pljesnu po ple ima. - Hajde sad, za mnom! Ne odmi i se! - Na Konak! Na Konak! - orilo se sa svih strana. - Gon'te vapskog konzula, kurvina sina! - Za mnom, bra o, za mnom - povika Hadi-Lojo pa se okrenu Zeliu: - Mehmede, kre i s bajrakom! Neko prijete i vrisnu i okinu iz puke. Svi krenue na Konak. I u Konaku i u austrougarskom konzulatu vladala je pometnja. U Konaku su svi bili 1A. nogama. Jordakiefendija je svaki as ulazio i Mazhar-pai javljao ta se zbiva. Njegovi su ljudi odjutros bili izuzetno revni. Zaptije su bile zatvorile sve okolne sokake i prilaze i Konaku i kasarni. Usplahireni austrougarski podanici kojih je bilo stotinjak u Sarajevu, me u kojima podosta Dalmatinaca, bili su doli u konzulat da pitaju ta e i kako e. A kad izbi i 86

nekoliko asnih sestara koje su kao bez due ustr ale uz Bistrik jer im je neko bio javio da e ih svjetina poklati, svi se izbezumie. Vasi je bio najpribraniji. - Budite mirni jer opasnosti zasad nema! A ako zaprijeti, na konzulatu e biti istaknuta zastava. To je znak da odmah dolazite. A sad se smirite, konzulat je pod zatitom! Masa se dotle poput mrka oblaka prijete i valjala. Ponekad bi zavladala zlokobna tiina u kojoj se jedino uo topot nogu i zveket oruja, da se za as pretvori u grmljavinu: - Na vjeala, murtate! Kad izbie pred Latinsku upriju, Hadi-Lojo okrenu prema Konaku. Hadija, kuda? - viknu Zeli i dohvati se uprije htijui na konzulat. - Stani, jok tamo! Daj bajrak! - prisko i Hadi-Lojo i uze mu bajrak. Svi krenue za njim. Zaptije, porazmjetene iza Careve uprije, im se svjetina prima e, digoe puke. Oficir, s isukanom sabljom u ruci, poe prema Hadi Loji. Presrete ga nasred uprije. - Odbi! Dur! Hadi-Lojo zastade i prebaci bajrak s desnog ramena na lijevo pa desnom rukom uhvati za sablju, istre mu je i zafrljaci u Miljacku. Krv mu obli aku. Svijet zahalaka i ruknu. Nekoliko puaka okinu, a jedan se zaptija zaglavinja i pade. Ostali se pokolebae i poee povlaiti. U Konaku nasta pometnja. - Pucaju! - apnu Mazhar-paa. - Da izvedem vojsku? - nestrpljivo e Veli-paa. - To e ih tek razbjesniti. - Pa neemo ih, valjda, sjede i ekati! - Ne - apnu Mazhar-paa umorno. - Treba ih razumjeti: ele da se bore. Da brane...
, -

87

- Da se bore! - jetko e Veli-paa. - Zar s onim razbojnikom na elu? Da ste me sino posluali, do svega ovoga ne bi ni dolo! Svi su uznemireno o ekivali ta e se dogoditi. Velipaa prie prozoru. - Zaptije se povlae! - prosikta s gorinom. Mazhar-paa se uputi prema balkonu. - Paa hazretleri, ne izlazite, opasno je! - upozori ga autant. Svjetina, im ga ugleda, osu s pogrdama: - Murtate, zar se Bosna tako prodaje! - Di su ti vabini cekini? - Na vjeala! On zazinu da neto kae, ali se ni jedna rije od galame nije ula. Vidjelo se samo kako otvara i zatvara usta i kako mu se zubi bjelasaju. U to se i Veli-paa pojavi na balkonu. Svijet povileni. Prihvatie za kamenje. - Udri, dumana! Mazhar-paa se hitro sagnu, dok se Veli-paa i ne pomae. Stajao je i gledao ih odozgo s prezrivim osmijehom oko usana. Hadi Lojo podie bajrak. - ekaj!... Stani!... Ne bacaj! Sedlar i druina povikae: - Prikini!... ujete 1', prikin'te! Kamenje prestade frcati, a galama utihnu. - Brao, da ujemo ta hoe valija, - pokaza HadiLojo glavom na balkon. - Hotio namje neto rijet. - Nek' nam kae ko je teslimio Bosnu, to da ujemo! viknu Nurko kasap, sarajevski pustahija i jedan iz HadiLojine pratnje. - Uduni, uje li!... Vidi ga! - obrecnu se Hadi Lojo na njega. Pa se okrenu balkonu: - Hajde, govori ta ima!

Mazhar-paa se uznemireno osvrtao trae i Keeta. A kad se Ke et pojavi, on se nasloni na balkon i poe govoriti. Keet je prevodio: - Njegova preuzvienost valija vas moli da ga u miru sasluate!... - Hajde, sluamo, kazuj! - Vijesti koje ste uli da e Bosna biti okupirana, nisu niim potvrene. To je obi na izmiljotina. Njegova preuzvienost vas zato poziva da se u miru razi ete. Posluajte i raziite se! Otvorite du ane i nastavite svoj svakodnevni posao. Valija kae da bi mu bilo ao ako moradne upotrijebiti silu. Ne dajte da vas bilo ko zavodi i nagovara na nasilje, jer e se na nasilje morati odgovoriti silom. A to bi njegovoj preuzvienosti bilo ao. Zato vas poziva da se u miru razi ete i nastavite sa svojim poslovima. Posluajte i razi ete se! - Ne emo dok nam se ne kae ta je po srijedi. Krvina e danas pasti, kai mu to! - opet se prodera Nurko kasap. - Nurko, uduni, jer ako te ja...! - zaprijeti Hadi Lojo, pa se okrenu i doviknu Ke etu: - Hej, ti, uje li! Kai valiji da ho emo govoriti s njim. Nek nas pusti u Konak, reci mu! Ke et se nagnu prema Mazhar-pai i prevede ta je Hadi-Lojo rekao, nata se obojica povukoe. Svijet zahalaka. Ke et se ubrzo povrati. - Izaberite petoricu koji e ui i rei ta imaju. Njegova preuzvienost e ih primiti i sasluati. Ali, samo petorica! agor odobravanja pro e dvoritem. Hadi-Lojo se po e osvrtati i pogledom traiti s kime e u Konak. Pa odabra Sedlara i jo etvoricu. - Ne dajte da vas Turkue privare! - doviknu neko kad prooe. HadiLojo se okrenu. - Ma, ko to re e? Da vidim tog pametnjakovi a! Svi udarie u smijeh.

88

89

Hadi-Lojo je prvi grabio uz stepenice. Srce mu je plahovito udaralo, a silina ga nosila. Do ju er su ga poput kurjaka gonili, a sad ga ekaju i do ekuju! I to niko drugi, ve valija glavom! Hej, lijepa silo ko te ima! Pa se okrenu pratnji i priprijeti im: - Ni jedan da nije zucn'o, jeste 1' uli! Ja u govoriti'! Gore, u velikoj dvorani, ekala su ih sva trojica paa: Mazhar-paa, Kostan-paa i vojni zapovjednik Veli-paa. Bili su tu jo i dr Ke et i Mazhar-pain a utant. Hadi Lojo, onako razbaruen i s rukom koja mu je krvarila, ovla pozdravi. I ostali su bili sli ni njemu: nakostrijeeni, raspasani i oznojeni. Mazhar-paa im pokaza rukom na se iju, ali oni ne sjedoe. Veli-paa je stajao kraj prozora i le ima okrenut gledao u dvorite. - ta je ovo, pobogu, ta se ovo zbiva? po e Mazharpaa podiui obrve. - emu sve ovo? - To bi ti, k'o valija, treb'o bolje znati - do eka Hadi Lojo. - Doli smo da ujemo ko je Bosnu prod'o vabi? - Niko nikome nita nije prodao! Sve su to glasine koje neko zlonamjerno protura, kako bi unio pometnju i nemir meu vas! Njegovo Veli anstvo sultan vodi ra una i o vama i o Bosni, i to god u Berlinu bude zaklju eno, zna e se. Zar moda mislite da bi sultan Bosnu tako lahko prepustio? - ekaj, stani! Terduman austrijskog konzulata na sva usta o tome govori! Fali se da je Bosna od ju er njihova! a ja ti, paa, evo ovo kaem: ona nije ni vaa, ni njihova, ve naa, bosanska! Zato nam nemoj nita krit', ve kazuj kako 'no je! A ako se ovaj i 'vaki ko on - tu Hadi-Lojo pokaza glavom na Veli-pau - ne e borit', ho emo mi! Bili smo se i god je i kad god je trebalo, pa emo i sad kad nam je najpre e! A ovom i 'vakim ko on ovdi vie mjesta nejma! Nek i e dok je za vakta! Ke et tiho prevede ta je Hadi-Lojo rekao, nata se Veli-paa okrenu, pa i ne gledaju i u Hadi-Loju, otro odgovori:

- Ja sluam samo zapovijedi svoga gospodara sultana i onih koji su za to pozvani, a ne kojekakvih hajduka i probisvijeta! - E, nek' zna, dina mi i Boga, da e ii! - viknu Hadi-Lojo i zakora i prema njemu. - Ako ne e milom, hoe silom! itavo u Saraj'vo di i na tebe! Dosti je bilo i tvoga! Ti, i taki k'o ti, i doveli su do toga da vojska gladuje i bjei, jer je hrsuzi na sve strane razvla e, dok se Carevina k'o er ef ljulja. Murtati, da bi 1' murtati! Veli-paa sijevnu pogledom i uhvati se za bal ak sablje, ali mu Mazhar-paa hitro pri e, uhvati ga ispod ruke pa ga povu e u drugi kraj dvorane. ulo se kako mu neto potiho i brzo govori, ali se nije moglo razabrati ta, pri emu je Veli-paa nervozno trzao glavom. Onda se Mazhar-paa vrati. Uspravi se i pogleda u Veli-pau koji je dalje, nijem i blijed, stajao u dnu dvorane. - Sada me dobro ujte! Veli-paa je spreman da se povu e, ali pod uvjetom da zapovjednitvo preda Ismetpai Uzuniu. - Taman, munasib, ho emo! - do eka Hadi Lojo. I ostali se sloie. - Ho emo ga, na je! - Onda me posluajte i razi ite se - nastavi prijateljski. - Ponovo vas uvjeravam da su vijesti o okupaciji izmiljene! Jutros sam brzojavio u Carigrad i u toku dana o ekujem odgovor. im neto saznam, sazna ete i vi. Jedino to se sigurno zna jest to da Kongres jo traje. Prema tome sve to ste uli, neistina je. - to god bude, mi u Bosnu nikom ne damo! To, paa, nek' ti je znano! Javi to i u Stambol i tamo u taj njihov Berlin. Nikakve pogodbe mi ne priznajemo! Poru i him to, nek' znaju! - Smirite se i razi ite. Posluajte me! - govorio je Mazhar-paa gotovo mole ivo, dok ih je pratio do vrata. Jo prije nego to su i izali u dvorite, vijest o odstupanju Veli-pae ve se proula. 91

90

- Nek' se murtat odmah gubi!... ivio Ismet-paa Uzuni ! - zavikae u dvoritu. Gore, u dvorani, zavlada mu na utnja. - Pa to je bijedna kapitulacija! - apnu Veli-paa ogoreno, - i to pred kim, ve pred jednim obi nim lupeom i akom bosanske fukare! Vie nego alosno! - A ta smo drugo mogli u ovoj situaciji - zdvojno e Mazhar-paa. - Carigrad uti, vojska nesigurna, a onih u koje se moemo pouzdati, malo je. Da ste naredili da se puca, to bi bila revolucija, pokolj... I ko zna kako bi se na kraju svrilo. Ovako, ako nita, dobili smo na vremenu, a dotle e se, valjda, nai neko rjeenje. Mora se na i... - I s onoliko pouzdanih vojnika s koliko raspolaem, mogli smo ih nau iti pameti! Poja anja bi dotle stigla. Travnik nije daleko. Ali, za tako neto mora se biti odlu an! Sada, kada ste kapitulirali, budite spremni na sve! Svjetina je u taj as izlazila iz dvorita Konaka, neprestano izvikuju i protiv Veli-pae. Vojnici koji su stajali pred oblinjom kasarnom, straarili su pokraj topova ije su cijevi bile uperene prema irokom trgu izme u kasarne i Konaka. Vijest da je Veli-paa odstupio, uzdigla je bila itavo Sarajevo. Prsio se i onaj koji se do ju er nije ni uo, dok je Hadi-Lojin ugled silno porastao. - Junak, br'te, nejma ta! arija se itav dan nije otvarala. Uzdignuti i naoruani ljudi neprestano su tkali sokacima. Pred Begovom i Carevom damijom bilo je najivlje. Puilo se i nagaalo ta e Hadi-Lojo sada poduzeti. Kasno nave er Mazhar-pai je stigao odgovor iz Carigrada. Javljeno mu je da turski delegati u Berlinu jo pregovaraju, a da on na svaki na in treba o uvati red i mir. Nakon to je nekoliko puta pro itao brzojav umorno je odhuknuo. Poalio je, ko zna po koji put, to je ikad i zakora io u Bosnu. Ni do neko doba no i svijet se nije smirivao ni razilazio, niti su se svijee po ku ama gasile.

I sutranji dan bio je buran. Hadi-Lojo je znao da svijetu treba neprestano bacati poneki novi zalogaj, ako ga se eli drati u stalnoj napetosti i pokretu. Zato je, negdje oko podne, s nekoliko stotina pratilaca krenuo prema tvravi, ne bi li se do epao topova, to bi ustanku dalo jo ve i zamah, a u ljude ulilo novo samopouzdanje. No turski topni ki major koji je zapovijedao tvr avom, bio je izuzetno energi an oficir. Okrenuo je topove pravo u njih i sa isukanom sabljom zaprijetio: - Ako maknete jo i jedan korak, naredi u da se otvori vatra! Prvo na vas, pa onda na grad. Zapali u ga i sravniti sa zemljom! Pa sad, odlu ite! Maloprijanje raspoloenje naglo je splasnulo. ulo se kako svraka odnekle podsmjeljivo kreke e. Oni iz prvih redova se pokolebae, a onda i ostali. Okrenue se i po ee uzmicati. Isprva polahko, a onda sve bre. Samo bi se ponekad okrenuli prema tvr avi. Hadi-Lojo se osje ao i postien i ogoren. Bio je to njegov prvi poraz. Iao je i reao. Traio je na kome e iskaliti bijes. Dok je silazio niz Kova e, sjetio se prvaka. Njegova mrnja na njih, koja nije bila nita manje od njihova prezira prema njemu, buknula je svom estinom. Okrenuo se Sedlaru i svatrio: - Avdija, nek zna, da su prve gori od Turkua! Pogledaj, nie ni jednoga! I da nije gola a i esnafa, nikoga ne bi ni bilo. Domuzi, da bi 1' domuzi! Ma, ja bi njihal... Na dnu Kovaa ekao ih je Stevo Petranovi , bivi uitelj, a sada tuma u talijanskom konzulatu u Sarajevu. Petranovi se jo otprije isticao ne samo svojim kulturnoprosvjetnim ve i nacionalnim radom, irei meu svijetom razne spise, novine i knjige, koje je dobivao iz Srbije. Radio je na objedinjavanju cjelokupnog stanovnitva Bosne i Hercegovine, stvorivi itavu mreu ustalaca narodnih". Nekoliko godina ranije sarajevska crkvena optina morala ga je otpustiti iz u iteljske slube, jer se u jednoj prilici usprotivio tadanjem bosanskom valiji Asim Musta-pai. im su se vijesti o okupaciji po ele iriti, Pe93

92

trovi je odmah stupio u akciju. Vatreno je agitirao protiv Austro-Ugarske, pozivajui na zajedniki otpor. - Ako se vabo ugnijezdi u Bosni, sviju e nas zatrti i povabiti! On nam je zajedni ki duman i zato se zajedniki moramo boriti protiv njega! Slaveni nemaju goreg dumana od Germana, to da znate! - govorio je gdje god bi stigao. Koliko se Petranovi tih dana isticao i s koliko je ara agitirao, najbolje se vidjelo po reagiranju kapetana Milenkovia, iz austrougarskog generalnog konzulata. Milenkovi je susreo Petranovi evu suprugu Kristinu pa joj je, bijesan na Petranovia, priao i zaprijetio: - Gospoo, im naa vojska u e u Sarajevo, va mu e biti objeen! I to na Latinskoj upriji! Bilo bi dobro da mu to kaete! Ali, Petranovi se nije dao zaplaiti, pa je Vasi putem talijanskog konzula Usinjija traio da mu se i slubeno zabrani daljnje harangiranje i uplitanje u doga aje. Konzul je intervenirao, ali je Petranovi i dalje tjerao po svome. Sada je, okruen srpskim omladincima i nekim mlaim uiteljima iz Srpske kole, stajao na dnu Kova a i ekao da se Hadi Lojo vrati iz tvr ave. im ga je ugledao, rairenih ruku poao mu je u susret. - Pomoz' Bog, hadija! - priao je i poklonio se. - Izaao sam da ti se zahvalim. I da ti estitam! - A na emu to? - upita Hadi Lojo popravljaju i bensilah. - uo sam ta si govorio u Begovoj damiji. Kau, da nisi dijelio one koji klanjaju od onih koji se krste. Neka zna, hadija, da nita pravije ni bolje u dananji vakat nisi mogao rei! Jer, domovina nam je jedna, a sudbina ista, pa nam je zato i duman isti. Zato nam je sveta dunost da se zajedni ki borimo protiv vapskog uljeza. S vama smo, hadija, neka zna! Jemin ti je! Hadi-Lojo ga je netremice gledao. Onda udari kundakom o zemlju.

- Jest, ba tako sam rek'o ko to ti kae! Ve , ta vele vae gazde, misle 1' oni tako k' o ti? - Narod se pita, hadija, a gazde nisu narod! - do eka Petranovi. Hadi-Lojo poraste. Zaturi ulah i nasmija se. Ukazae se krupni uti zubi. - Ejvala ti! Pravo si rek'o! Ni nae prve, ba k'o ni vae gazde, nisu narod, pa zato hi ovdi i nejma. Evo, ovo je narod, pogledaj! - pokaza on rukom oko sebe. - A tebi i takim ko ti, fala i s moje strane. Di'te se i okupljajte! Jer, to nas je vie, jai smo. A oruja e bit', za oruje ne brinite! Onda die ruku i mahnu, a druina krenu za njim. Susret s Petranovi em bio ga razgalio. Okrenuvi se Sedlaru, upita: - Pa, Avdija, ta ti veli na ovo? - Po mome, dobro, da bolje ne mere bit' ! - Je 1' de! Gledaj, kad i prve po nu prilazit'! - Ba? - Hoe na moju duu! Mora e! Kad vide da svi prilaze, nee ni oni smjet' ustranu! Hadi-Lojo je dobro zaklju ivao. Na sastanku koji je sutradan odran, a na kojem se okupila grupa najuglednijih prvaka iz zamrlog Narodnog odbora, prvi je govorio Mustajbeg Fadilpai . Odmah je udario po Hadi-Loji. - Ne smijemo onom hrsuzu pustit' da radi ta ho e i kako on hoe! Ako mu se pusti, ko zna ta more poradit' ! Eno ga, jednako napucava svijet na nas! Niko mu ne valja! Zato, ako e se mene sluat', ja bi 'vako: nek' se stari Odbor namjesti ko to je bio, il' nek se proiri, pa nek' on to uzme u svoje ruke. Potlje emo vidjet' ta emo i kako emo. Samo, ne pu ajte hrsuza sama, ako draga Boga znate! Petranovi eva agitacija i Hadi-Lojin poziv kr anima, te bojazan prvaka da se ratoborna svjetina ne okrene protiv njih, dovedoe do obnavljanja Narodnog odbora koji je sada brojao pedeset lanova, od kojih je bilo 95

94

trideset muslimana, petnaest pravoslavnih, dvojica katolika i trojica Jevreja. Za predsjednika ponovo izabrae Fadilpaia. - Hajde, nejse, nek' to tako hoda, znamo mi ko je za koga! - namignu Hadi-Lojo i odmahnu rukom, ele i time omalovaiti Fadilpai ev izbor. Drugi dan Odbor se sastao na svoju prvu sjednicu. Dnevnog reda nije bilo, ve je ustajao i govorio kako je ko stizao. Hadi-Lojo je, kao i uvijek, bio najgrlatiji. Odmah je predloio da se uputi brzojavni proglas u sva okruna mjesta i da se svijet pozove na oruje. - Nek' ne ekaju, ve nek' se odmah diu i laaju oruja, tako him treba rijet' ! I ostali se sloie, a neko predloi da se i Berlinskom kongresu uputi protestna nota protiv odluke o okupaciji i da je potpiu svi lanovi Odbora. - To bi, efendum, bilo pametno i munasib, jer e onda i Kongres saznati ta narod u Bosni misli o okupaciji - saglasi se Sokolovi . Na kraju zaklju ie da to ne bude nota ve protestni brzojav predsjedniku Kongresa knezu Bizmarku. Sadraj brzojava bio je kratak: - Ponizna skuptina stanovnika Bosne i Hercegovine, kako muslimana tako i kr ana, ima ast da vas upozna da je zakljuila, najodlunije i kategorino, oruanom silom odbiti svaku okupaciju od strane Austro-Ugarske. - Tako, tako, to zadnje neto i valja! - povika HadiLojo. Delegacija od etvorice lanova Odbora, po jedan ispred svake vjeroispovijesti, uputi se odmah u njema ki konzulat da preda tekst brzojava, s tim da ga konzulat proslijedi knezu Bizmarku. Usvojie i prijedlog da se u okruna mjesta uputi brzojavni proglas o popisu svih za oruje spremnih ljudi. - ekaj, nisam tako rek'o! Rek'o sam da se odmah diu i laaju oruja! - zagalami Hadi-Lojo. - Ama, vidi ga! Ko da im mi odavle moremo nareivat' ! - ljutito e Fadilpai. - Pametnu insanu je dosti reeno: da se ponu popisivat' ! 96

- Neka, begefendija! Ako si ti nau io limunit', ja beli nisam! Rek'o sam da se diu i laaju oruja, a jok tako! - Izdrelji Hadi-Lojo oi. - Neka, brao, nekal... - poe ih smirivati Halilbai . Ne proe dugo, a delegacija koja je bila otila u konzulat vrati se neobavljena posla. Konzul Fromelt do ekao ih je osorno, odbivi da primi brzojav. Umjesto toga poeo ih je savjetovati da se okane bilo kakva otpora. - Neete valjda ratovati protiv itave Evrope, koja je zak-ljuila da se okupacija ima provesti! Pa to bi bila krajnja ludost! - rekao im je. Kad u Odboru ue ta je konzul odgovorio, HadiLojo planu: - Ama, da mu pas mater, zar e nas on uit' ta emo radit' ! Ma, nije mu trebalo to ni nosit' ! Od ageta i 'nako fajde nejma. Lijepa puka! Nakon kraeg savjetovanja zaklju ie da ista delegacija ode u engleski konzulat i tamo preda brzojav. Engleski vicekonzul Frimen bio je mnogo ljubaznji od njegova njemakog kolege. Paljivo je proitao brzojav i obeao da e ga odmah uputiti lordu Solzberiju, engleskom ministru vanjskih poslova i lanu engleske delegacije na Kongresu, da ga on preda knezu Bizmarku (No sadraj tog brzojava nije nikad ni spomenut na Kongresu). Dok su se u Odboru dogovorili ta e i kako e, u gradskoj hapsani izbi pobuna. Zatvorenici su neprestano lupali i vikali da ih se pusti, nadajui se da e ih pobunjeni grad osloboditi.No, kako od toga nita ne bi, predve e se uutjee i smirie. U Konaku je za to vrijeme vladala tiina. Strae su bile udvostruene, a Mazhar-paa, smoren i zdvojan, etao je kabinetom. Kad mu javie da su ustanici uli u potu i uputili proglas u unutranjost, nemo no je rairio ruke. Nakon kapitulacije s Veli-paom, nije imao ni snage ni odlunosti da bilo ta poduzme. Na Mazhar-painu vijest da je vojni zapovjednik morao odstupiti i da se zemlja nalazi na rubu ustanka i op e anarhije, iz Carigrada napokon stie nestrpljivo o ekivani 97

odgovor. Veliki vezir je javljao da je za novog vojnog zapovjednika postavljen Hafiz-paa koji e odmah, u pratnji etiri bataljona vojnika, krenuti iz Sjenice u Sarajevo. - No, hvala Bogu, napokon! - s olakanjem je odahnuo Mazhar-paa, vide i u tome ne samo mogu nost za uspostavljanje reda, nego i znak da je pitanje Bosne pred Kongresom na dobru putu. Za vijest o dolasku Hafiz-pae u ariji se odmah saznalo. Mnogi su se uzvrpoljili i bili spremni da se povuku, tim prije to su se po eli pronositi glasovi da do okupacije nee ni doi. Vijest o Hafiz-pai zatekla je Hadi Loju u kahvi Moria hana. Odmah se digao i povukao u odaju gdje je ponekad preko dana boravio. Sjeo je i po eo razmiljati. Nije mu lijegalo u glavu radi ega vojska dolazi ako je Bosna preputena Austro-Ugarskoj. - Ovako, ili vabo nee ni doi, ili Stambol ne da Bosne pa se sprema da doeka vabu. Ako Bosna ostane kako jest, po njega ne e valjati, jer se grdno zamjerio Konaku. Izgorje e do kraja! Gonie ga dok mu ne dohakaju. A ako kane zaratiti, e, onda je to posve drugo! Jer, radi ega je on uzdigao toliki svijet ve da vabi ne da u Bosnu! To znaju svi. I Konak, i Sarajlije, i itava Bosna. ala nije: hiljade puaka koje e se njegovom zaslugom okrenuti na Svabu. Ko mu to moe i smije porei, ko? Priavi vratima, pozva Sedlara: - Avdija, 'vamo se! Sedlar utke ue. - uje, izii i iskupi ljude. Posuredaj hi doli u avliji. I nai nekol'ko ihtijara. Al', da budu brez oruja! Jesi 1'me razumio? - Je 1' svi brez oruja, il' samo ihtijari? - Ama, samo ihtijari, kebleino! Ostali neka poprte sve to imaju! Proberi nae, uz Niki ane i Visoane, nek' se ima ta vidjet' ! - Razumim. - Pokiti hi doli i ekaj dok siem. Nita him ne govori, jesi 1' uo? 98

- Razumim. Pojavio se kad je prostrana hanska avlija bila dupke puna naoruanih ljudi. Nekoliko bjelobradih staraca stajalo je po strani i utke gledalo preda se. On se ispe na dibek i proguli se: - Dobro ujte ta u vam rijet'! Sad emo svi, 'vako zajedno, do Konaka. Vi ete ostat' doli, a ja u s ovim ihtijarima uni' valiji. Al', da vam jedno kaem: da mi niko ni putem, a ni prid Konakom, nije zucno il' zahalak'o! Ako ga ujem, dina mi i Boga, valjat mu ne e! Jeste 1' me uli? - Jesmo! - ekaete prid Konakom, pa ako to zapne, javi u vam. Al', opet vam kaem: ne al'te se s glavom da kogod vikne il' iz puke okine dok ja budem gori s valijom! A ti, Avdija - okrenu se Sedlaru - ti mi za to odgovara. - Brez brige! Gazili su utke, poput ma aka. Samo je oruje na njima zveckalo. Kad stigoe pred Konak, Hadi Lojo se izdvoji sa starcima. - Javi valiji da bi hotio s njim govorit'! Ja i ovi ihtijari - obrati se oficiru koji iza e pred njih. Uveli su ih bez ekanja. Mazhar-paa je stajao okruen s nekoliko najbliih saradnika. I Kostan-paa je bio prisutan. Iz svih pogleda izbijalo je jedno pitanje: radi ega je Hadi Lojo ovaj put doao? Pogled na oruanu pratnju koja je odozdo utke gledala u Konak, budio je nespokojstvo. im ue, Hadi Lojo nazva selam, a starci stadoe iza njega, prignue glave i sastavie ruke na prsima. On progovori svojim krupnim proderanim glasom: - Paa, do'o sam da te pitam i da te neto zamolim, pa ako more da mi to u ini. A ja mislim da more. - Da ujem... - trepnu Mazhar-paa. - Zna i kazivali su ti, da je sa mnom svata bivalo. Ja to i ne krijem, jer to jes', jes'. I ono sa kradenim konjima 99

kciie sam prodav'o, i ono s duhanom ekijom, i ono sa seljacima koje sam ezijet inio i napad'o, sve je to bivalo. Bilesi sam se i sa carskom vojskom i zaptijama sudar'o. A1', ako emo pravo, jesam li ja kriv to me mati nije na svilenu dueku rodila i u svilene pelene povila, ve me rodila na ponjavi, u memli halvati u i fukaraluku. A ivjeti se, vjere mi, moralo. Pa, hotio ne hotio, moralo se prorxetat' i svaega laat'. - Ja dobro znam, a zna bel im i ti, dragi moj paa, da ih ima koji su sto puta gori od mene, al' oni su prve;bezi, gazde i age, na prsima im carski niani i svak' him na noge skae i temenah ini. Al' zato je povika i klepet po meni. A1' nejse, bilo pa prolo. Danas je drugi vakat pa sam i ja drugi. Ja danaske vidim i znam samo za jedno: za ovu nau mubare Bosnu, za koju ni meni, a ni ovim mojim ahbabima to doli prid Konakom stoje, a ni tolikim drugim, nee bit' ao krv prolit' i poginut' . Pa sam eto do'o da ti to kaem i da te upitam more 1' mi se zaboravit'i halalit'ono to je bilo. A ja, paa, mislim da more... Da bi trebalo. Merhameta mora bit' ! Svi su pozorno sluali dok je Hadi Lojo govorio, a dr Keet prevodio. I Mazhar-paa je bio zate en i iznenaen. Pa kad Hadi Lojo uutje i prevrnu o ima oekujui odgovor, on popravi okovratnik na dolami i iskalja se kao da razmilja ta e rei. Govorio je tiho, ozbiljno klimajui glavom. - Svakome ko uvidi i spozna svoju greku pa se pokaje, treba oprostiti. Ja dobro znam da i ti, i svi vi, volite svoju domovinu i sultana, i da bi u svakom asu dali i ivot za njih. Svoje junatvo i vjernost dokazali ste bezbroj puta. Ono to sam vam rekao prije tri dana, ponavljam i sad: Njegovo Velianstvo sultan najbolje zna ta Bosna znai za Carevinu i ta su vai preci u inili za nju. On to nee zaboraviti niti se lahko odre i Bosne koja je vijekovima bila ulistan Carevine i davala joj svoje najbolje i najhrabrije mueve. Zato vas i ovaj put pozivam da se smirite i vratite svojim svakodnevnim poslovima i da u miru i s pouzdanjem priekate odluke koje e se uskoro donijeti. Mogu vam rei jo i to, da su vijesti koje 100

sam primio od njegove preuzvienosti velikog vezira pune nade i ohrabrenja da e se na Kongresu u Berlinu sve dobro svriti. Inallah... Onda prie Hadi-Loji i diui ruku kao da ga blagosivlja, zavri: - A tebi, hadija, s dananjim danom sve je oproteno! Za uzvrat traim i o ekujem da utjee na ljude da se smire i nastave svoje redovne poslove. S moje strane toliko! Hadi Lojo prignu glavu pa onako krupan i bradat apnu kao iz badnja: - Fala ti!... Onda se okrenu starcima i o ima im dade znak da ga slijede. - Hadijal... - tiho e Mazhar-paa. On stade, a Mazhar-paa mu pri e i diskretno stavi u ruku svilenu kesicu s dukatima. - Hedija, hadija... I gledaj da se arija im prije otvo-

ri...

Dok je Hadi Lojo silazio niz stepenice, u kabinetu je vladala muna utnja. Prvi progovori dr Ke et, koji prie Mazhar-pai. - Oprostite, ali ovo niste trebali u initi! To je ve po drugi put u ovoj sedmici kako tom nitkovu ispunjavate svaku elju... - Da, ali u ovoj situaciji nisam mogao drukije - odvrati Mazhar-paa umorno. - Kad bih raspolagao s onim s ime je raspolagao Omer-paa, budite uvjereni da bi se taj bosanski razbojnik druk ije proveo! - dodade jetko, mislei pri tome na vrijeme kad je Omer-paa Latas zajedno s Keetom i u pratnji dvanaest hiljada odli no naoruanih vojnika stigao u Sarajevo, da jednom zauvijek skri samovolju neposlune bosanske feudalne aristokracije. im je Hadi Lojo iskoraio iz Konaka, prie mu Sedlar. 101

- Eh, ta bi?... - Neka, dok doemo u han... A1' jedno, Avdija, zapamti: kad ne mere bit' vuk, a ti budi lisica! Vra ali su se utke, isto kao i kad su dolazili. Svijet je grnuo za njima. Kad u oe u hansku avliju, Hadi Lojo se ponovo ispe na dibek. agor utihnu. - A sad da vam kaem radi ega sam i'o u Konak! Htio sam uti ta ima od onoga to se jutros pro ulo: da vabo, kobajagi, ne e na Bosnu i da oko Bosne nejma nikakva pogaanja. Jalan, brao, jalan!Lau, pasji sinovi! Tamo, u tom njihovu Berlinu, jo se oko Bosne poga aju, ako se ve nisu i nagodili. Sve ono to ste jutros uli, la je! To pronose oni koji bi hotjeli da nas uspavaju, kako bi nam lake privrnuli sofru. Samo, zeleno su uskinuli! Ko'da mi u Bosni travu pasemo! Zato, ne pu ajte oruje iz ruku, s glavom se svojom ne al'te! Nemojte da vas guja ujede! - I neemo! - I nemojte! - ivio Hadi Lojo, bosanski car! Svjetina se do neko doba nije razilazila ni smirivala. Pojedinani pucnji stalno su se prolamali. Ismet-paa Uzuni , koji je prvremeno preuzeo vojno zapovjednitvo od Veli-pae, odmah je razo arao nakostrijeene Sarajlije. Svi su o ekivali da e on, kao Bosanac, a povrh toga i Sarajlija, podrati ustanak i poraditi na tome da se i vojska priklju i ustanicima, ali od toga ne bi nita. Naprotiv, odnosi izme u vojske i ustanika tek se zaotrie. Tome je znatno doprinijelo i raspoloenje me u viim turskim oficirima koji su se jo od po etka ustanka osjeali povrijeeni u svojoj vojnikoj asti, a i sam nain na koji je Veli-paa morao odstupiti, uvrijedio ih je. Svi su zato od novog zapovjednika traili da se prema ustanicima energi no postupi i da se buna poto-poto skri.

Tomu je doprinio i dolazak jednog bataljona Anadolaca koji su u meuvremenu stigli iz Travnika, a pogotovo vijest o dolasku Hafiz-pae i poja anjima koja vodi. Ismet-paa se nije dvoumio da udovolji zahtjevu svojih oficira i da vojsci povrati poljuljani ugled. Ve drugi dan po preuzimanju zapovjednitva sazvao je sastanak taba, kojemu su prisustvovali Mazhar i Kostan-paa, kao i svi turski funkcioneri. Sastanak je potrajao itavu no i zavrio se tek pred zoru. Zakljueno je da se u gradu proglasi opsadno stanje i da se raspusti Narodni odbor, a da se arija odmah otvori. Svi javni skupovi i kretanje pod orujem tako er su zabranjeni. Kad je uo za to, Hadi Lojo se nije iznenadio. - Ma, dina mi i Boga, znao sam da od toga tijesta nejma pogae! - uzviknuo je, mislei na Ismet-pau. - Ama, je 1' se on jednom okusio stambolske halve, daba ti ga. Isti je k'o i oni! A1' nejse, ako su se oni spetljali sa vabom, nismo mi! Oni svoje, mi svoje! Svijet, koji jo nije bio saznao ta je noas zakljueno, poeo se ve od rane zore okupljati u haremu Begove damije. Osim muslimana, u haremu se iskupio i ve i broj krana, pa i Jevreja, uz brojne Viso ane i Fojniane, koji su tokom protekle no i neprestano stizali. Bio je tu i arhimandrit Savo Kosanovi s kojim se Hadi Lojo, uz gromoglasno odobravanje prisutnih, srda no izgrlio. Dok je svijet hrlio prema damiji i vojska je izala na ulice i po ela zaposjedati dravne zgrade, osiguravati kue turskih odli nika i prilaze gradu. Konzulatima je dato vojno osiguranje, a naredba o opsadnom stanju koja je u meuvremenu odtampana u Vilajetskoj tampariji, po ela se afiirati po gradu. Uskoro su je i telali po eli izvikivati, a pred Begovu damiju su upu ene dvije ete vojnika s nalogom da se harem odmah isprazni i svijet rasturi. Zahvaljujui samo takti nom nastupu prisutnog oficira, nije dolo do sukoba i svijet se po eo razilaziti po okolnim sokacima i kahvama. Umalo iza toga i du ani su

102

103

se poeli otvarati, pa je arija oko podne poprimila svoj svakodnevni izgled. Hadi Lojo se za to vrijeme bio povukao u kahvu Mori a hana. Tu je, utljiv i smrknut, jedno vrijeme buljio preda se, okruen s nekoliko najbliih pristaa, dok su ostali ekali u hanskoj avliji. A kad s Begove damije zau i podne, on se die i pokretom glave dade znak da se ide. Izaao je na stranji izlaz prema Staroj crkvi, pa se brzim korakom uputio uz Sagrdije i Vrbanjuu prema Budakoviima. Tu, u spletu mahala i ba i, osjeao se mnogo sigurniji nego u zbijenoj i vojskom pritisnutoj aziji. Istog je dana i svrgnuti Veli-paa ostavio Sarajevo. Sve je ve unaprijed bilo pripremljeno za njegov odlazak. Ispred kue u emalui prvo je krenuo odred konjanika, pa onda Veli-paa u pratnji a utanta, pa opet konjanici, i, najzad, dvadesetak tovarnih konja s balama i drvenim sanducima privezanim za samare. Veli-paa je bio sve ano odjeven kao da je poao na paradu. Zlatne kite i iriti blistali su na suncu. Dok je povorka prolazila emaluom, ene su je radoznalo provirivale iza muebaka, a Sarajlije su se pravile kao da je ne vide. Veli-paa se drao gordo: jahao je dre i ruku na slabini, s pogledom uprtim u daljinu. utljivi konjanici, po etvorica u redu, lagano su kaskali, oprezno zvjeraju i as na jednu as na drugu stranu iroke i gosposne emalue. Kad povorka stie do Podkova a, u uobiajenu vrevu Ba arije, sve se uskomea. Nastade smijeh i dovikivanje, posprdno kukurijekanje, a desetine ekia mahnito zalupa. inilo se da e od nesnosne j uke sve poprskati. Konji se uznemirie pa izvalie o i i poee se propinjati, a jedan tovar spuza i spade zajedno sa samarom. Sanduk prsnu, a posue i iraci zazvonie o kaldrmu. - Dr', ne daj! - Ode pain evab! - zagraja svijet i udari u smijeh. Konjanici su bijesno psovali. Jednom su rukom pritezali uzde nastoje i da smire ivotinje, dok su drugom 104

pokuavali skinuti puku s ramena, mu ei se da remen na puci proture preko glave. Kaldrma je ispod konjskih kopita zvonila, a iskre frcale. Blijed, ali gord, Veli-paa oinu uznemirenu bedeviju. ivotinja se prope i frknu, pa kao krilata ustr a uz Kova e i naglo stade. Nemo no je trzala iskrivljenim vratom, dok joj je bijela pjena ispod pritegnutog ema neprestano navirala. Tu pri eka da se pratnja sredi i krene, pa kad se uspee uz Kova e, on se jo jednom okrenu prema Ba ariji, pljunu i podbode bedeviju. itav sutranji dan Hadi Lojo je s druinom proveo na Budakovi ima. Razmilili su se po ba ama, grobljima i ku ama, dobro paze i da ih niko ne iznenadi. Iznijeli su kazane, podloili vatre i varili pilav. Bio je to neobi an vojniki logor. Bez vojnikih uniformi, atora i oficira, ali pun vreve, oruja i dovikivanja. Hadi Lojo, Sedlar i jo nekoliko njih sjedili su obaka, puili i dogovarali se ta e i kako e. Hadi Lojo je uvijek imao prvu i posljednju rije. - Rek'o sam 'vako, i bi e 'vako! - ljutito bi prekidao sagovornike. Sjedio je le ima oslonjen o ljivu i noktima grebao gole tabane. A kad se Pliska, koji ih je posluivao, spota e o bardak koji se odvalja i razbi o ljivu, on planu. Dohvati skinutu firalu i baci je Pliski pravo u glavu. - e su ti oi, orav hodio! Predve e izbi jedan od njegovih ljudi i donese glas iz arije: - Hadija, prek'sutra dolazi Hafiz-paa! I dovodi vojsku! - po e zadihano. - Ko ti to kaza? - Izvikiv'o telal po ariji. Poziv'o svijet na do ek, na Koziju upriju! - Pa? - izdrelji on o i. - Pa, nita, kazujem ta sam uo... - Ima l'nizama po ariji? 105

- Jata radi! I nizama i zaptija. - ta rade? - Hodaju. - A svijet? - Nita... Otvorio du ane. - Imal' ko pod orujem? - Tcc... jok. On frknu: - Ih, kad se prije usrae, majku li him! Te noi slabo je spavao. Nekoliko se puta dizao i hodao po okolnim ba ama. Vatre su gorjele, a ljudi hrkali. No je bila zvjezdana i topla. Ve ina je ljudi spavala napolju. Jedan od straara bio se naslonio na ljivu i zakunjao. On mu prie, uhvati ga za prsa i strese. - Zar tako, jaramaze!... E, nek' zna, sutra u te iibat'! Povali u te k'o ovna i do krvi iibat'. Prid svima! Zapamti! Nije ga iibao. Sutradan mu je stigao crn glas: da mu je poginuo brat Mustafa. U Kasapovi ima kraj Travnika. I Mustafa je bio istog kova kao i on. ak i siroviji. - On ti je k'o mlad i bijesan drijebac, uvijek tegli ustranu! - znao bi re i za Mustafu. Kad je uo ta mu je bilo s bratom, zanijemio je. Dugo je sjedio i utio. Niko se nije usu ivao pri i mu i osloviti ga. Drao je glavu me u dlanovima i ulo se kako stenje. Razdirale su ga crne misli. Eto, ju er se morao povui iz arije gdje je posljednjih dana tako re i carevao, a sad novi belaj: dolazi Hafiz-paa i dovodi vojsku. Pa onda Mustafina smrt. A to mu je najtee, on ga je poslao u smrt. On i niko drugi! - Ih, jadu moj, a jest mu bilo drago to ide! Kao da ga sad sluam kako mi kae: - Ne brini, hadija, sve e bit' nako kako si rek'o. Vidje e! Otiao je u Travnik da die svijet. Jer, ni Hadi-Loji, a ni Hadijamakovi u kao ni ostalima nije lijegalo u pamet to se Travni ani ne diu, mada im je jo prije nekoliko dana bilo javljeno da se popisuju i ustaju na oruje. 106

- Pa da im nekoga poaljemo - predloio je Hadi Lojo. - Nek' hi mrven podbode. Ne znam ta vie ekaju! - A koga bi posl'o? - upitao je Hadijamakovi . - Eno mog Mustafe, nek' on i e! Zna i Travnik i Travni ane, a sela pogotovo. A i oni njega znaju. Fadilpai je samo odmahnuo rukom, ali nita nije rekao. I tako je Mustafa otiao u Travnik. On i jo petorica. Sve redom nabodice i kurjaci. Kad je krenuo, sav je cvao od zadovoljstva. inilo mu se da je postao drugi Hadi Lojo. Prije njih u Travnik je stigla Mazhar-paina poruka upuena travni kom mutesarifu. Javljeno mu je ko dolazi i neka ih poto-poto omete u njihovoj bundijskoj nakani. im su izbili u Travnik, Mustafa i pratnja krenue kroz ariju. Na konjima, naoruani i prkosni. Mustafa je jahao naprijed, jednako podbadaju i konja i okreu i ga u evrntiju. Bilo je u tome i asiluka i izazova. Ubrzo su se sastali s nekim iz ustani kog vijea koje je jo ranije bilo izabrano i zatraili da se svijet die i naoruava i da se uvede eriat, kao jedini zakon. I da se protjeraju svi turski inovnici, a kazne doma i prvaci, koji nastoje da svijet odvrate od ustanka. Travniki begovi, im su ugledali Mustafu i druinu, uzbunie se. Zar tamo nekakav Mustafa, brat zloglasnog Hadi-Loje, pa da im on zapovijeda i vodi ih! Ma, nije on ni za njihova obana, a kamoli da ih vodi! Tamo ga, sikter odakle je i doao! Fukara uljiva! Mutesarif se mudro drao. Bez Portina nare enja niti ta ho e niti smije poduzeti, odgovorio je kad su mu Mustafa i druina doli da trae oruje za ustanike. Silovit i nestrpljiv kakva ga je Bog dao, Mustafa je ponovo krenuo kroz travni ku ariju i umalo iza toga izazvao sukob sa zaptijama koje su ga u stopu pratile. Puke su zapucale, a arija se navrat nanos zatvorila. Mutesarif, koji je tako neto i o ekivao, poslao je pomo zaptijama. U ariji se otvorio pravi mali rat. Pucalo se na sve strane. Bilo je i ranjenih. 107

Videi da zaptijama ne e mo i odoljeti, a da mu niko od Travniana ne pritje e u pomo , Mustafa se sa druinom poeo povla iti. Trkom su odjahali u selo Kasapovie i zatvorili se u Lulji a kulu. Zaptije su krenule za njima. - Pobijte pse! - naredio je mutesarrif. Iz kule su ih do ekali olovom. Jedan se zaptija propeo na konju, rairio ruke i bez rije i elom poljubio zemlju. Pogodilo ga pravo meu oi. au je sa zaptijama opkolio kulu i zatraio pomo iz Travnika. Uskoro je stiglo stotinu nizama, na elu s hadi-Juzbaom. Za njima je, na konju, iao i mali top. A kako se oni iz kule nisu htjeli predati ve su i dalje psovali i pucali, top je okrenut pravo na kulu. Od prvog pucnja poginuo je jedan od Mustafinih ljudi. Top mu je odbio glavu, a on je i dalje sjedio kraj pendera i drao puku u rukama. Videi da nema ale, Mustafa je str ao niz basamake i kroz stranja vrata na kuli pobjegao u ba u i natisnuo kroz kukuruze. Vojnici su ga u stopu pratili i pucali. Kad je stigao do ograde od zailjenih parmaka pa pokuao da je presko i, zapeo mu je tur od akira. Ostao je tako presamien na ogradi i kurumi su ga prikovali uz parmake. Onda je doao hadi Juzbaa, zavratio mu glavu i odsjekao mu je. Neka Travni ani vide kako e se provesti svaki buntovnik! - I kako re e da se taj zove? - upita Hadi Lojo vjesnika. - Koji? - Pa taj to je mome Mustafi o'sjek'o glavu! - Hadi Juzbaa. - Hadi Juzbaa, veli... Hm, nejse, zapamti u ga! I da je na njemu sto i jedna glava, ni jedna mu ostat' ne e! Pas bio ko slae! - dodade mra no. Onda je izvadio kesu koju mu je Mazhar-paa neki dan poklonio. - Zna li i je Mustafina kua? 108

- Znam. - Hajde, poselami mu enu i podaj joj ovo. Kai, da sam ja posl'o. A1', nita drugo ne kazuj! Gledaju i za glasnikom i dre i ruku na ustima, brada mu je gr evito zadrhtala. Rukom je prekrio o i i gorko zaplakao. - ta je, hadija? - prenu ga Sedlar. On dlanom sma e suze i strese glavom. - Nita, zabolio me zub... - Ma, okle ba sad! On se die i utke krenu uz ba u. Sutradan su zapucali topovi sa ute tabije. Bile su to pozdravne salve u ast novog vojnog zapovjednika Hafizpae, posljednjeg turskog velikodostojnika koji je dolazio u Bosnu. Mjesec i neto kasnije, ti isti topovi ponovo e se oglasiti, ali ovaj put da vatrom do ekaju austrougarske okupacione ete koje su u ranu zoru krenule na Sarajevo. Hafiz-paa je bio jedan od elitnih eficira turske vojske. Nakon kolovanja u Carigradu, studije politehnike zavrio je u Belgiji. Sada je dolazio u Sarajevo da umiri ovaj buntovni grad, vje ito leglo buna i nemira. Tim prije, jer je prijetila neposredna opasnost da plane itava Bosna. Turski oficiri i inovnici, a uz njih sarajevski prvaci i lanovi Narodnog odbora, bili su ve izali na uobiajeni doek na Koziju upriju, dok je obi ni svijet urio prema Alifakovcu da tu do eka i pozdravi Hafiz-pau. Svi su se pitali ta li donosi novi vojni zapovjednik i je li ba istina da je Stambol odlu io da Bosnu preda Austro-Ugarskoj. Kad se Hafiz-paa nakon podueg i ekivanja pojavio na Alifakovcu, Sarajlije su u prvi mah bile iznena ene. No odmah zatim prolomili su se poklici: - Muft-efendi, ho geldun! Jer, uz Hafiz-pau, koji je jahao na visoku kao snijeg bijelu drijepcu, jahao je i stari poznanik Sarajlija, pljeva-

109

ljski muftija Vehbi-efendija emsekadi , koga je svijet urnebesno pozdravljao. Hafiz-paa i muftija bili su ve i svojom pojavom posve razliiti. Hafiz-paa je bio nao it ovjek u punoj muevnoj snazi, dostojanstvena, ali kruta vojni kog dranja, dok je muftija bio kratak i nabijen pedesetogodinjak, obrastao u crnu dobro progruanu bradu, ije su krupne oi plamtjele neobinim sjajem. Jahao je na omalenu konjiu koji je stalno poigravao i kome su kao bubreg nabijene bisage poskakivale po sapima. Na muftiji je bila zelenkasta od praine pobijeljela duba i iroka, malo nakrivljena ahmedija, a preko le a golema pu etina na iroku utu remenu. Dok je jahao izme u razdragana naroda, stalno je odzdravljao kratkim puna kim rukama. Muftijino prijateljevanje sa Sarajlijama i Sarajevom vuklo se jo od njegove najranije mladosti. U Sarajevu je nekad pohaao i zavrio umiia medresu, u kojoj se isticao kao izuzetno bistar, ali po naravi prijek softa, a onda se zaputio u Carigrad, na uvenu ehzade-medresu. No, zahvaljujui svojoj estokoj udi, dohvatio se s nekim uskogrudim nastavnicima pa se, i ne zavrivi nauke, vratio u svoj rodni kraj, da nekoliko godina kasnije postane pljevaljskim muftijom. Bavio se javnim i politi kim poslovima i njegova se rije cijenila i daleko ula. Bio je uz to i vrstan govornik i nikada se nije smirivao na jednom mjestu. Stalno je obilazio Novopazarski sandak, sputao se na Kosovo i Metohiju pa esto dolazio i u Sarajevo, gdje je bio rado vi en i uvijek srdano doekivan. im su se poeli pronositi glasovi o okupaciji, on je odmah skoio na noge i poeo pozivati na otpor. Palio je fanatinu mrnju protiv Austro-Ugarske, nailaze i na odziv ne samo u svom rodnom kraju Nce i na Kosovu i u Metohiji, meu tamonjim Arnautima. Sad je doao u Sarajevo da razabere ta se uje i ta ima, spreman da odmah krene u borbu. U putu je susreo Hafiz-pau i pridruio mu se. Sarajlije opet, vide i ih zajedno, u prvi su as povjerovali da je i Hafiz-pain dolazak u vezi s otporom, pa ih je to tek osokolilo. Poklici su se neprestano or-

- ok jaa, maallah! - Muft-efendi, ho geldun! Topovi su grmjeli, a duga povorka dobro naoruanih konjanika bila se otegla niz Alifakovac. Svijet jo nije znao da su muftija i Hafiz-paa vatra i voda: da je prvi doao da rasplamsava, a drugi da gasi ustanak. Na sastanku koji je te no i odran u Konaku, u prisustvu turskih vojnih i civilnih predstavnika, Mazhar-paa je opisao situaciju u zemlji. U Sarajevu je bilo najkriti nije, jer jo nigdje, osim ovdje, nije dolo do otvorene pobune stanovnitva, mada je bilo znakova da se to i u drugim mjestima moe uskoro oekivati. - Vjerovali smo - naglasi Mazhar-paa, okre ui se novom vojnom zapovjedniku - da e se vaim dolaskom situacija izmijeniti. No vi ste nam umjesto etiri bataljona, kako je bilo javljeno, doveli svega jedan oja ani eskadron konjice. ta s time da po nemo...? - alim, ali to nije moja krivica. Pred sam polazak dobio sam takvo nareenje od ministra vojske. - Eh! - izusti Mazhar-paa rezignirano i odmahnu rukom. - Na alost, ne mogu se oteti dojmu da je s Bosnom svreno. Zato se, htio ne htio, moram diviti ovim sirovim Bonjacima. Pa, molim vas, mi diemo ruke, a oni ustaju na oruje! Hoe da se bore! Pa to je neshvatljivo: sami protiv svih! Svi su utjeli. - A po emu zakljuujete da je s Bosnom svreno? - upita Hafiz-paa. - Po svemu! I jueranji brzojav velikog vezira to potvruje. Javlja, da se pregovori o Bosni privode kraju i da u uskoro dobiti detaljne upute kako da postupim. A ovdanji prvaci ve se dogovaraju o sastavu delegacije koja bi pola u susret okupacionim trupama. Austrougarski generalni konzulat ve je pripremio spisak linosti koje e Be odlikovati. O tome sam obavijeten s pouzdane strane...

1 10

111

- Pa ko se onda die na oruje ako su prvaci za okupaciju? To mi nije jasno... - opet e Hafiz-paa. - Svjetina, narod!... Nazovite ih kako god ho ete. Zatim je Ismet-paa Uzuni podnio izvjetaj o stanju trupa. Od ukupno dvadeset i tri bataljona stacionirana na podruju Bosanskog vilajeta, devetnaest bataljona sainjavala je iskljuivo domaa momad, dva su bila mjeovita, a dva bataljona su sa injavali vojnici iz Anadolije, Sirije i Elbasana. Ni brojno stanje turske andarmerije nije bilo utjeljivije: raspolagalo se sa svega dvije hiljade sedamsto momaka. Po Ismet-painu miljenju najve a je opasnost ipak prijetila od zauzimanja skladita oruja i municije. - Glavno je umiriti Sarajevo - naglasi on. - Sve ovisi od toga kako e se Sarajevo drati. Tako je bilo i u prolosti. Nakon to je sasluao izlaganje i ostalih funkcionera, Hafiz-paa izjavi da e o situaciji odmah obavijestiti ministra vojske i zatraiti da mu hitno stavi na raspolaganje osam bataljona vojnika koje je ostavio u Sjenici i Mitrovici. - Sve su to veoma disciplinirani i dobro naoruani vojnici, u koje imam neograni eno povjerenje. S njima se moemo oduprijeti svim neprilikama. Premda smatram da je izvo enje vojske i upotreba oruja posljednje to nam preostale... - dodade zabrinuto. Zaklju eno je da se za sutra sazove Vilajetsko upravno vijee i da se na sastanak pozovu i lanovi rasputenog Narodnog odbora kao i drugi ugledniji ljudi iz Sarajeva i unutranjosti, koji su se tih dana zatekli u Sarajevu. Na njih je trebalo pomirljivo djelovatt, kako bi se duhovi smirili i sukobi izbjegli, a ljudi vratili svojim svakodnevnim poslovima. Sastanak Vilajetskog vije a poeo je kasno poslije podne. Velika dvorana Konaka bila je dupke puna pozvanih Sarajlija, uz nekoliko uglednih prvaka iz unutranjosti. Uz bijele hodinske ahmedije i bosanske na112

rodne nonje s mnogo arenih saruka i fesova, bilo je tu i nekoliko evropski odjevenih Sarajlija, a me u svima se isticao fratarski habit upnika fra Grge Marti a i crna kamilavka arhimandrita Save Kosanovi a. Fra Grga je sjedio do Mehmedbega Kapetanovi a s kojim je neto potiho razgovarao, a momci iz Konaka sluili kafu, dok su plaviasti oblaci duhanskog dima plovili dvoranom. Razgovaralo se potiho i suzdrljivo, ali se krupni i prodorni Hadi-Lojin glas i ovdje najvie uo. Sjedio je u sredini dvorane, s pljevaljskim muftijom emsekadiem, i u razgovoru je stalno udarao akom po naslonu stolice na kojoj je, ispred njega, sjedio novar Salomon-efendija, koji bi se svaki put okrenuo, bojaljivo prate i teku HadiLojinu aku. Muftija je, kao i juer, bio u zelenoj dubi, samo ovaj put opasan sabljom, iji je uti balak izvirivao ispod dube. On i Hadi Lojo bili su jedini pod orujem, pa kad bi se muftija primakao da mu togod rekne, sablja bi svaki put strugnula o pod i muklo zveknula. - Ma, ta li mu, begefendija, onaj onoliko govori? - upita fra Grga Kapetanovi a, pokazujui oima na HadiLoju. - Pusti, fra Grga, pravi se da ga ne vidi, to ti je najbolje! Taj je sebi umislio da je u najmanju ruku bosanski Garibaldi. A mi dobro znamo ko je on! - Ma, pa zar niko nema da mu stane na put i da ga zauzda? - A ko e? Zar ne vidi kakva su vremena? I nama se je popeo na vrh glave, ali, ta moremo. Da nije svjetine, lahko bi mi. Ali, zapalio i uzdig'o svjetinu, pa radi ta hoe. Pukle sve ograde, moj fra Grga! Umjesto da se pametni ljudi u miru sastanu i dogovore ta e i kako e, on i onaki k'o on vode glavnu rije . Unose pometnju i siju bezvlae. Daj Boe da ovo izdobri... - A muftija, ta on? - Ne znam, vidje emo... Kad Mazhar-paa u e,,a za njim Hafiz-paa i ostali, agor u dvorani utihnu.

113

Prvi je govorio Mazhar-paa. Trudio se da bude blag i odmjeren. Pozvao je prisutne da kao ugledni i utjecajni ljudi pomirljivo djeluju na svijet, kako ne bi dolo do novih nereda. Upozorio je na smutljivce i demagoge koji hukaju na bunu i nerede, a da pri tom i ne misle kakve teke posljedice po zemlju i narod mogu time izazvati. Nikoga poimenice nije spominjao, mada su svi znali na koga se to odnosi. Hadi Lojo se na to samo provrtio na stolici i neto reei priapnuo muftiji. - Ja sam vam i prije govorio - nastavi Mazhar-paa - a i danas vam kaem, da je Njegovo Velianstvo sultan va najbolji i najvei prijatelj i da je vaa briga i bol ujedno i njegov bol i da on nee dopustiti da vas zadesi bilo kakvo zlo. Zato s mirom i pouzdanjem gledajte u budu nost. Sve to na Kongresu u Berlinu bude zaklju eno, nee imati obaveze ni snage bez sultanove privole i saglasnosti, a sve to Njegovo Velianstvo prihvati i odobri, bie za vae dobro. Budite zato mirni i s pouzdanjem saekajte konane odluke. - Zar i onda ako vabo dobije takrir na Bosnu? - sko i muftija. Svi se okrenue, a glasan agor pro e dvoranom. - Rekao sam da jo nita nije odlu eno - odgovori Maz har-paa nesigurno. - Daba je, ako i jest! - prodera se Hadi Lojo. - Narod se pita! Nismo mi kurvina kopilad da se s nama trguje i radi ko ta hoe! Java-aga, hendek var! Onda se muftija digao da govori. - Iziide naprid, nek' te svi vide! - upozori ga Hadi Lojo. Muftija pro e uvrh dvorane. Qnako nizak i nabijen, plamteih oiju i pokratka vrata, podsje ao je na bika koji hoe da se bode. Ali kad razgrnu dubu i nasloni se na balak sablje, dojimao se kao kakav vojskovo a. Govorio je brzo i plameno i glas mu je odzvanjao dvoranom. - Brao Bonjaci! Donosim vam hiljade selama iz svoga kraja, sa Kosova i Metohije! Upamtite, niste sami! Hiljade puaka eka s prstom na tetiku da vam pritekne u 114

pomo ! Otre se ljute arnautske posjeklice! Prska e ela i letjeti ejtanske vapske glave. Svi su uz vas, svi! - No, na sramotu, rekoe mi da me u vama ima i takih koji nisu za borbu ve bi htjeli vabi pod skut! Ja pogrde i sramote, brao moja! I da je ko, ve tobonji prvii, a po mome nevaljalci i posranci. ujte ta vam muftija zbori: tima i takima ku e palite! Njima nema mjesta me u potenim ljudima! Tjerajte gubu iz torine, sjeme im se zatrlo! agor odobravanja pro e dvoranom, dok su neki prvaci smrknuto gledali preda se. Hafiz-paa je arao pogledom od muftije do valije, kao da pita: Pa, ta je sad ovo?... A muftija nastavi: - Niko ne smije razmiljati ni pitati hoe li poginuti ili ostati. Ko pogine, ehit je i dennetlija, a ko ostane, ivjee k'o junak! Zato je sveta dunost svakog muslimana i svakog pravog rodoljuba da brani svoju domovinu, da ne ali ni glave ni imetka! Neka je proklet ko izda zataji! Zatim predahnu pa nastavi: - Srce mi je puno to me u vama vidim i krane, jer Bosna je i njihova domovina, isto k'o i naa. Fala im i s moje strane! A fala i Jehudijama koji se nisu ogluili, jer su u Bosni nali svoj novi vatan. Borbeno raspoloenje u dvorani sve je vie raslo, osobito kad muftija poe govoriti ta bi okupacija sa sobom donijela. - Ezani bi sa munara zamukli, a nae sestre, ene i keri ostale bi do smrti sramotne(Bosnom bi odjeknuo njihov jauk i ljuta piska siroadi, ije bi oeve duman otjerao u roblje. ivi bi izali iz kabura i povikala: - Ustajte mrtvi da lijeu ivi! A mrtvi bi im odgovorili: - Tako vam i treba kad niste htjeli da branite svoj vatan! Muftija u govoru spomenu i Maare, pa re e da njihovi vojnici nee na Bosnu, jer da su Ma ari bosanski prijatelji, na ta fra Grga poluglasno dobaci:

115

- Ama, kakvi prijatelji, efendija! Zar niste s njima ratovali niz Dunav tri stotine godina! Muftija, prekinut u rije i, za as zautje, a u dvorani nasta agor. - Ma, ko to?... sko i Hadi Lojo izdreljivi o i. - Haman fra Grga neto re e... - Ama, fratre, ako te ja! ... - odgurnu Hadi Lojo one najblie i prijete i poe prema fra Grgi. Sokolovi se umijea: - Neka, efendum, ekajte da i ja neto kaem! U Peter Lojdu" je pisalo da su Ma ari protiv okupacije. Morebit je ba tako. Bel im je muft-efendija pravo rek'o... Fra Grga neto uplaeno smrsi, a Hadi Lojo se primiri i ronajui sjede. - Ama, fra Grga, koji te avo tegli za jezik! - apnu mu Kapetanovi prijekorno. - Eto, oma e mi se... - Sjedi, bolan, i uti! Zar ne vidi... Muftija zavri govor novim pozivom na otpor i ponovo priprijeti kolebljivim prvacima. Onda je ustao Hafiz-paa. Govorio je vojni ki odsjeeno. - Za sve to na svoju ruku budete poduzeli i u inili, sami ete snositi posljedice. Ja sam vojnik i duan sam da izvravam dobivena nare enja. A moje nare enje glasi: o uvati red i mir u vilajetu. Svim sredstvima, ako to bude potrebno! Njegova preuzvienost valija lijepo vam je kazao: imajte puno povjerenje i mudrost i razboritost visoke Porte i sultanovu ljubav prema vama. Danas, kad niko ne eli da ratuje, ve trai dogovor i mirno rjeenje za otvorena pitanja me u dravama, vi biste htjeli rat. A nedavno, kad je trebalo ratovati protiv Srbije i Crne Gore, kako ste se odazvali?... O tome bolje da ne govorimo. Ja vam ovdje otvoreno kaem da u se boriti samo onda ako se

ne nae sporazumno rjeenje i ako Njegovo Veli anstvo sultan donese odluku da se ratuje. Toliko da znate! Zatim, kao da se ne ega prisjetio, nastavi: - Duan sam vam jo i ovo re i: - Muftija je govorio o divlja kom ponaanju austrougarskih vojnika. Moramo vam re i da nije tako. To je moderna i disciplinirana vojska, u ta sam se imao prilike i sam uvjeriti. Nedavno sam sa svojom suprugom i njezinim dvorkinjama putovao parobrodom kojim je putovala i jedna njihova vojna jedinica. Ponaanje tih vojnika bilo je za svaku pohvalu. Muftija je neta no informiran, i ono to je rekao ne odgovara istini. - Haman je i ovaj les'o na rudu! - dobaci Hadi Lojo glasno. - Paa hazretleri! - sko i Hadijamakovi . - Kakvi su da su, daleko him ku a, nama ne trebaju! Nama hi ne fali! A u Stambol slobodno poru i da vabo u Bosnu nee! Boriemo se dok nas ima! Hafiz-paa htjede jo neto re i, ali u dvorani nastade takva galama da se nije moglo razabrati ta ko govori. Hadijamakovi die obje ruke i jedva ih smiri, predloivi da se sultanu i velikom veziru uputi brzojav i kae da je Bosna spremna da se listom digne protiv vabe. Svi se sloie, pa i oni koji su druk ije mislili. Mazhar i Hafiz-paa se digoe i utke iza oe iz dvorane. Progovorie tek u Mazhar-painu kabinetu. - Taj je muftija upropastio itavu stvar! Da nije govorio, moda bi sve druk ije ispalo. Pa onda onaj razbarueni razbojnik, a zatim i onaj fanati ni hoda... - poe Hafiz-paa. - Muftiju ste vi doveli... - Ne, nego mi se usput priklju io! Da sam znao zbog ega dolazi, otjerao bih ga kamenjem. I kako su ga samo doekali!... Tog treba im prije protjerati iz Sarajeva! Onda sjede na minder i dlanovima pritisnu elo. - Daleko smo dotjerali!... - apnu razignirano.

116

117

Sjedio je tako nekoliko trenutaka, a onda die glavu: - Eh, da mi je nekoliko anadolskih bataljona, sve bi bilo drukije. Ovako... Nije dovrio. Ostao je sam u kabinetu. Mazhar-paa je bio neujno izaao.

6.
Druga polovica mjeseca jula tekla je poput mutne vode. Svaki je dan donosio neto novo. Vie nije bilo sumnje da je okupacija pitanje vremena, mada se Konak i dalje trudio da stvori dojam kako je sve po starom i da e tako i ostati. Dolazak novih poja anja, i to jednog anadolskog bataljona iz Hercegovine, kao i izvjesna odlunost koju je Mazhar-paa po eo ispoljavati, govorili su da Konak eli sprovesti ono to je i Hafiz-paa pri dolasku navijestio: uzeti stvari u svoje ruke. Narodni odbor, iako formalno rasputen, i dalje se sastajao u Moria hanu, koji je postao njegovo sjedite. Djelovao je mnogo organiziranije nego ranije, i to u dva pravca: na upisivanju dobrovoljaca i na prikupljanju novca. U jednoj hanskoj magazi -tfa kojoj su bila uglavljena teka gvozdena vrata, bila je smjetena blagajna Odbora, dok je gore, u kahvi, bilo njegovo sjedite. Sada je na pozornicu, umjesto Hadi-Loje, stupio muftija emsekadi , ijim vatrenim govorima i fanati noj protivaustrijskoj mrnji niko nije mogao odoljeti. Bilo je dovoljno da se muftija pojavi i nasloni na sablju koju vie nije ni otpasivao, pa da ljudi ustrepe. Taman k'o da je oben ij'o insann" - govorili su za njega. Hadi Lojo je tih dana u pratnji najvjernijih drugova obilazio sarajevsku okolicu i pozivao ljude na oruje. Gdje god bi doao, prijete i bi povikao: - ta je, to se ne diete, ta ekate! Tako je izbio i u jedno selo nedaleko od Kiseljaka, pa okupio seljake i poeo im govoriti. Ljudi su ga pozorno sluali i na kraju zatraili oruje, jer ih je ve ina bila goloruka. 119

118

- U bega ima oruja, al' ga ne da! - zavikae neki. - A i druge nagovara da se ne diu. Ne bud'te budale, veli. e dete vi s carevima na kraj! Hadi Lojo povileni. - Ma, stani, koji beg? - Pa zna se koji: Alibeg! Ne mere bit' da ga ne zna! Eto, ni sad ga nejma. Briga njegal... - Vama ga! Sedlar i jo trojica odoe po bega i uskoro ga dopratie. Jahao je na konju. Bio je to krepak pedesetogodinjak koji ne htjede sjahati, ve se iz sedla nabusito obrati Hadi-Loji: - ta je, ta ho e? - Sjahuj! - Ba-? - Sjahuj, kad ti kaem! - Govori, ako ta ima! Imam ja pre eg posla ve se s tobom naduravat' ! - Ama, sjahuj, kad ti kaem! - planu Hado Lojo, pa ga uhvati za nogavicu od akira i svue s konja. - Ma, koga ti! - nakostrijei se beg, ali ustuknu ugledavi zakrvavljene Hadi-Lojine o i: - to ti odvra a ljude da ne iu na vabu? - Ko kae? - Ja, tebi! - Nikog ja ne odvraam. Svak' za se... - A ti, hoe li ti ii? - Ama, ko si ti da me ispituje? - beg se ponovo nakostrijei. - uje li ta te pitam: hoe li? - Neu! - E kad ti nee, hou ja! I to 'vako! - pa ga dohvati za prsa i podvali poda se. - Avdija, u falake! - okrenu se Sedlaru.

Sedlar i jo dvojica prisko ie, uhvatie bega za noge i odigoe mu ih u zrak. Jedan mu ih proturi kroz remen od puke, pa onda zavrnue remen dre i za krajeve puke. - Skidaj mu obuu! Dok se beg nemono praakao puzei na pleima, seljaci izvalili o i pa kao skamenjeni gledaju ta se zbiva. - Udri! - ime? - Udri im' zna! - Ima li' ko ap?... Daj, ko ima ap! Neko doturi tap, a goljavi Pliska prisko i i poe udarati. - Jok ti, krepa ino! Avdija, udri ti, i to to more bolje! - odgurnu Hadi Lojo Plisku. Sedlar po e udarati i odbrojavati. Zamahivao je iz sve snage. Poslije petog udarca begu prsnu koa na tabanima i procuri krv, ali on ne pusti glasa. Stiskao je zube, udarao glavom o zemlju i stenjao. - Dvades't! - odbroja Sedlar zadihano. - Dosti! Oslobodie mu noge, a beg klonu u travu. Sav je podrhtavao. Onda s mukom pridie glavu i prostenja: - Majku li vam gola ku, plati ete vi ovo! Plati ete, nek' znate! - Gola i, jakako ve golai! - prosikta Hadi Lojo, hvataju i se rukama za koporan, kao da ga eli zguliti sa sebe. - I tebi bi bilo bolje da si gola . Bio bi barem sa svijetom! 'Vako, pare ti ne daju! - Ho emo 1' mu zapalit' ardak? - Pliska e zlurado. - Ama, ta se ti petlja, gubi se! - zamahpu Hadi Lojo da ga udari. Dvojica begovih momaka bojaljivo pri oe i utke digoe bega na konja. On prilee po konjskom vratu i obgrli ga objema rukama. Okrvavljene noge nemo no su mu visjele niz konjski trbuh. 121

120

- Tjeraj! - naredi Hadi Lojo. Dok je konj s begom polahko odmicao, Hadi Lojo je poluglasno razmiljao: - Ih, da mi je i one po Saraj'vu 'vako!... uste 1'ga kako ree? Golai!... Eto zbog ega oni nee s nama! Mi smo fukara, gola i, koji nejmamo ta izgubit'. A oni imaju, imaju... - Trebalo mu je, vala, zapalit' ardak! Ti ne dade, a ja bi' ! - ponovo se upetlja Pliska. - Ama, ne balegaj, kad ti kaem! - dohvati ga Hadi Lojo iza uiju. Pliska k'o tene skiknu, a kapa mu spade s glave. - Pa je 1' muftija reko da se more, da je to daiz... procvili Pliska kroz pla. - Hajde, uzjahuj i ne balegaj! - naredi Hadi Lojo. Pa se okrenu seljacima koji su otvorenih ustiju i istegnutih vratova utke gledali ta se zbiva: - A vi, vie ne ekajte ve se di'te! A oruja e bit', ne brin'te. Kad vam ja kaem! Hajde, allahemanet!... - E, jes', br'te, estok, nejma ta! - prvi je progovorio muhtar, kad Hadi Lojo i druina odmakoe. I ostali zakokotae, jednako spominju i bega i zabrinato vrte i glavom. - Samo, da ne bude po namal... - dometnu neko zabrinuto. Vijest o tome ta se zbilo kod Kiseljaka, odmah se pro ula po Sarajevu. Svijet je odobravao, samo se prvaci uzbunie. Oni su ve odavno bili siti i kivni na HadiLoju. Smatrali su da svojim ponaanjem i galamom unosi pometnju i sije nesigurnost me u ljude. - Ma, ta on misli, ko je on? Zar se tako smije i more radit' s prvim ljudima! Hajduk hajdu ki! Na ta e ovo iza ako i dalje 'vako nastavi. Njemu se more stat' ukraj! - Muftija ga je na to natento! Zar nije rek'o da je prvacima daiz palit' ku e? - Muftija isti k'o i on! Do'o vamo da prosipa pamet! Ma, ko ga je zvao? 122

- Nek ie, br'te, sretno mu bilo! - To mu treba rijet! Neraspoloenje prvaka prema muftiji, neto zbog povrije ene sujete, a vie iz bojazni da e im se svijet posve oteti, nije ostalo nepoznato ni emsekadi u. Osjetio je to uskoro po dolasku u Sarajevo. Osim Hadijamakovi a, Kauk ije i jo nekih, drugi su zazirali od njega. Zato, kad ga je Mazhar-paa pozvao i na lijep na in mu rekao da ostavi Sarajevo, nije se iznenadio. - Lijepo, efendum, oti i u. A1', im pone, eto me opet! Sad sam posij'o, a do i u i da poanjem - rekao je i pogladio bradu. Otiao je ve sutradan. Zorom. Zametnut pukom i opasan sabljom. Konj i je pod njim poigravao, a ptice su veselo cvrkutale. Kad se ispeo do navrh Alifakovca, okrenuo je konja i povikao punim glasom: - Ej, dovale, Sarajlije! Ne brinite, vrati u se! Al', da vas onda vidim! Momci koji su ga pratili u udu su se zgledali. Sad, kad se rijeio muftije, Mazhar-paa je poto-poto elio onemogu iti i rad Narodnog odbora iji je utjecaj sve vie rastao, pogotovo otkako je po elo upisivanje dobrovoljaca i prikupljanja novca. U dobrovoljce su se uglavnom upisivali mali ljudi:zanatlije, sitni trgovci i gradska sirotinja, a novac su davali oni bogatiji i ugledniji. - Taj njihov Odbor moramo im prije razjuriti, pa makar i silom! - po eo je Mazhar-paa uzrujano, prilikom uobi ajenog jutarnjeg sastanka s Hafiz-paom. - Kako to mislite - silom? - Ako zatreba, izve emo vojsku! Hafiz-paa ga je utke gledao. On se i ina e posljednjih dana udno ponaao. Nepomi no bi sjedio i bez rijei pratio ta se zbiva. Kao da se elio od svega ograditi. Kad bi ga neko oslovio ili za neto upitao, trgnuo bi se kao iza sna. Dr Ke et je bio stekao uvjerenje da je Hafiz-paa pristaa otpora, ali da to ne smije javno ispoljiti. 123

- Vojsku ne u izvesti - izusti napokon. Mazhar-paa die glavu. - Neete? - Ne. - Zato? - Jer bi to znailo krvoprolie. Po etak revolucije... A ja to ne elim. Koliko mi je poznato, i vi ste bili protiv toga. - A ta bi, po vaem, trebalo u initi? - To sam ve rekao: glavno je sa uvati skladita oruja i municije.Nenaoruana svjetina nije opasnost. Ali, ako se do epa oruja, onda... ak kad bih se na to i odlu io, kaite mi na koga mogu ra unati? Ve inu sarajevske posade slobodno otpiite. Budimo sretni ako se ne okrenu protiv nas. - I, ta predlaete? - ekati. - ekati, vjeno ekati! Dakle to beznadno ekanje? Ja to vie nisam u stanju izdrati! Osje am se kao u zvjernjaku! Mazhar-paa se bio digao i nervozno etao kabinetom. Ponovo, ve esti dan, nije imao nikakvih vijesti iz Carigrada. Na njegove brzojavne poruke i apele nisu uop e odgovarali. - ta moemo, ekanje je jedino to nam za sada preostaje - dodade Hafiz-paa smireno. Vasi je za to vrijeme tkao svoje tkanje. Vide i da Konak na svaki na in nastoji do posljednjeg dana zatakati okupaciju, premda su ve i carigradske novine o tome javljale, bio je odlu io da po ne s vtastitom propagandom. Preko Herkalovi a je unajmio izvjestan broj plaenika, ija je dunost bila da u svakoj prilici hvale Austro-Ugarsku i govore o blagodatima koje e donijeti okupacija. - O tome treba da govore po kafanama, na trgovima i po svratitima. Svuda i u svakoj prilici!

- Razumijem, gospodine generalni konzule, ali to je sad... kako da kaem, malo... - po eo se izmotavati Herkalovi. - No, no, recite, da ujem! Hoete da kaete da je to opasno, zar ne? Ali, ljudi e biti plaeni, razumijete! Vidite kako se podjela pomo i pokazala kao dobra i korisna stvar! Dajte budite ve jednom realni! ta biste vi htjeli: bijele rukavice! Istovremeno je bio zatraio da mu se iz Be a im prije poalje obe ana proklamacija na narod Bosne i Hercegovine. O tome je ve ranije javio Andraiju, koji se sloio da bi jedna takva proklamacija u kojoj bi bili izloeni ciljevi okupacije bila veoma korisna. Sada je, po Vasi evu miljenju, bilo za to krajnje vrijeme, jer su okupacione trupe ve uveliko stizale na granicu Bosne. Za sve to vrijeme u haremu Begove damije bio je poboden veliki zeleni bajrak, pod kojim je vren upis dobrovoljaca. Ljude je bio zahvatio val borbenog raspoloenja, pa su hrpimice dolazili na upis. Drali su se vatreni govori. Pojedini govornici, esto i posve bezna ajni ljudi, uspinjali bi se na kamen i po injali govoriti, ili bi, onako zaneseni, uzviknuli poneki borbeni poklik koji bi zapalio okupljeno mnotvo. Hadi Lojo bi prilazio ljudima, tapao ih po ple ima i hvalio na sav glas: - Hej, maallah, takog te ho u!... Tako, brao, samo tako!... Ih, blago materi koja te takog rodi! Kad je u neko doba izbio i Vejsil Mrav pa stao pod bajrak i zatreptao o ima. Hadi Lojo je skoio prema njemu: - Vejsilaga! Ma, jesi 1' ti to? - Jah... - apnu Mrav. - Hodi, hodi da se zagrlimo! A ja jednako pitam za te! Snano ga zagrlio, odignuo od zemlje i poput djeteta prigrlio na prsa. - Jesi 1'zbavio puku? - Tcc... nisam. 125

124

- Avdija, nai Vejsilagi puku! e zna i kako zna! - obrati se Sedlaru. Pa se onda okrenu ostalima: - Pogledajte, brao, ovoga junaka! Ovo vam je, ako niste znali, Vejsilaga Mrav, kazandija... - Jok, terzija... - apnu Mrav zbunjeno. - Jah, nejse, terzija. A1' on nije mrav, ve zmaj! Pravi zmaj! U njega je ena i dvoje djece, a ni on vie nije mlad, al' ga to nije prije ilo da se prvi javi! im se ulo za vabu! Ha, ta velite na to?... Nije on k'o neki i neki ispripadani prvaci to odvra aju svijet od puke. Malo him je to oni ne e, ve i druge odvraaju! Samo nek' nastave tako, pa e vidjet' ! a ti, Vejsilaga - okrenu se Mravu - hajde sad s Avdagom da ti na e puku. Pa mi se potlje javi, uje li! - Hou... Kad Mrav poe, on viknu: - Vejsilaga, ekaj! Mrav stade. - Hodi da te zakitim! Nek' se vidi ko je junak! Mrav zbunjeno prie, a Hadi Lojo uze kiticu rute koju je nosio zadjevenu za ulah pa je zatae Mravu za fermen. - Ha-h, tako! Hajde sad! Dok su ga ljudi radoznalo gledali, Mrav je gorio od nekakve vatre koja mu je udarala pravo u glavu. Umalo nakon toga proao je arijom nosei u ruci starinsku puku ostraguu. Nosio ju je s ponosom, ali nekako nespretno, kao da nosi sohu. Onako omalen i slabaan, s pukom gotovo veom od njega, sliio je na sve drugo samo ne na ratnika. - Priko ramena, Vejsilaga, metni je priko ramena! doviknu neko s efenka. - Nejma kaja, dok joj udarim kaji! ... - odgovori on zbunjeno i pogledom pomilova puku kao da vodi dijete za ruku.

Mada su nemiri trajali ve gotovo itav mjesec dana, nije bio zabiljeen ni jedan slu aj pljake, ubojstva, paljevine ili nekog drugog nasilja. Konzul Vasi , koji je preko svojih bira pozorno pratio sva zbivanja u gradu, naveo je to u jednom od svojih izvjetaja grofu Andraiju kao primjer moralne vrline domaih ljudi. Austrougarski konzulat, kao ni ostali konzulati, nisu za sve to vrijeme doivjeli nikakvu neugodnost i njihovo se osoblje slobodno kretalo po gradu. Meu onima koji su s mrakom sve ee zalazili u austrougarski konzulat, no u izmeu 25. i 26. augusta izbie i dvojica putnika na konjima. Jedan od njih je bio redovni konzularni kurir koji je stigao iz Broda, a drugi neki navodni vinarski trgovac, austrougarski podanik, koji je poslom doao u Bosnu. Mada je ve bilo pokasno, u konzulatu je jo uvijek gorjelo svjetlo, a i konzul Vasi , koji je u posljednje vrijeme kasno lijegao, jo je bio u svojoj kancelariji. Kad mu najavie kasne putnike od kojih je trgovac traio da ga Vasi odmah primi, on naredi da ga uvedu. Bio je to mla i ovjek otresita dranja, koji, im ue, stade mirno" i odsje eno raportira: - Gospodine generalni konzule, dopustite da se predstavim: rezervni konji ki natporunik Milan Muicki, na dunosti kurira Ministarstva vojske! Donosim carsku proklamaciju na stanovnitvo Bosne i Hercegovine! - No, hvala Bogu! - uskliknu Vasi , srdano se rukujui s natporu nikom. - Sjedite, gospodi e natporu nie, sjedite! Jeste li dobro putovali? - Bilo je dobro, mada sam usput trebao razgledati put od Broda do Sarajeva i ustanoviti da li je pogodan za kolski transport... No, sve je teklo normalno, bez ikakvih neprilika. - Vrlo dobro, vrlo dobro! A proklamaciju ste, kaete, donijeli?... - Da, tu je! - natporu nik otvori iroku konu torbu i izvadi smotak paljivo sloenih proklamacija. - I da znate, nosio sam ih ispod konjskog sedla! - No, pa to je zaista...! - nasmija se Vasi i odmahnu rukom. 127

126

Proklamacija je bila odtampana na tri jezika: srpskohrvatskom, turskom i francuskom. U proklamaciji, na nezgrapnom srpskohrvatskom, stajalo je izme u ostalog: Bonjaci i Hercegovci! ete Njegova Velianstva cesara austrijanskoga i kralja ugarskoga na putu su da prekora e granicu Vae domovine. Ne dolaze one kao neprijatelji, koji bi eljeli na silu osvojiti ovu zemlju. Nego dolaze Vam kao prijatelji, koji su radi dokinuti nebrojena ona zla koja od mnogo jurve godinah, bi re od pamtivieka, uznemiruju ne samo Bosnu i Hercegovinu, nego i susjedne austro-ugarske pokrajine. Svijetli cesar i kralj nemogae vie o ima svojima gledati kako zulumi i nemiri mah preotee tik pokrajina Njegovih, kako je sirotinja i nevolja sve ve ma primicala se granicam deravah Njegovih. Ponukovanjem Njegovim obratie europejske derave svoju pozornost na stanje Vae, ter u Kongresu u Berlinu bi jednoglasno odlueno, da Vam Austro-Ugarska povrati mir i dobrobit, bez kojih jadnici ve odavna ivite. Njegovo Velianstvo sultan, ele sreu Vau, sklonio se je i sam povjeriti Vas zatiti premonoga Svoga prijatelja, cesara i kralja austro-ugarskoga. Doi e dakle k Vama cesarske i kraljevske ete. Ne nose Vam one rata, nego donose Vam mir. Zapovieda svietli cesar i kralj, da svi sinovi ove zemlje imadu uivati jednako pravo po zakonu; da svikolici imadu titjeni biti glede svoga ivota, glede svoje viere, i glede dobra i imetka svoga. Vai zakoni i uredbe Vae ne e se samovoljno ukidati, a tedit e Vam se svetinje i obiaji Vai. Nita se na silu preinaiti nee; svakom e se zgodom zrelo razmotriti i prosuditi, ega Vam treba... Pod premonim Njegovim ezlom ivi zajedno mnogo narodah, i svaki narod govori svojim jezikom. Vlada on 128

nad sljedbenici od mnogo vierozakonah, i svaki od njih izpovieda javno i slobodno vieru svoju. Bonjaci i Hercegovci! Poherlite s pouzdanjem pod zatitu slavodobitnih zastavah austro-ugazskih..." - Zer gut! - sa zadovoljstvom e Vasi odlaui proklamaciju. - A to je posebno vano, donijeli ste je na vrijeme. Glavnina naih trupa ve je u Brodu, zar ne? - Da, sve je spremno. Samo se eka nalog za pokret. - No, neka je sa sre om! A vi, gospodine natporu nie, ostajete? - Samo do sutra. - Onda u dati nalog da vam se spremi soba. Morate se odmoriti. - Zahvaljujem! - nakloni se natporu nik. Sutradan ujutro, iz Be a je u konzulat stigao novi telegram. Andrai je javljao da je kao Zlan ulaska okupacionih trupa odreen 28. jula, pa neka Vasi odmah, ukoliko to ve nije u inio, podijeli dobivenu proklamaciju... Pomalo uzbu en, Vasi se urno spremio i u pratnji Rihtera i tuma a Kuliera poao u posjet nekolicini najuglednijih prvaka da im uru i proklamaciju. Prvo se uputio u Konak, ali Mazhar-pau nije zatekao, jer je bio otiao u kasarnu na razgovor s Hafiz-paom. Ni Kostanpae nije bilo, pa je Vasi proklamaciju predao dr Ke etu. im je pro itao proklamaciju, staloeni dr Ke et se zabrinuo. Nekoliko je trenutaka utke gledao u Vasi a. - Ve danas, a najkasnije sutra, moemo kojeta oekivati. im saznaju za ovo... - apnuo je i pogledom pokazao na proklamaciju. - Ne razumijem... ega se plaite? - Svega. Revolucije... - Doktore, za Boga milogal... - Uvjeri ete se i sami... 129

Petraki-efendija Petrovi , Kapetanovi , Jeftanovi i ostali koje je Vasi nakon toga posjetio, na vijest o ulasku okupacionih trupa uzbudili su se. Bilo je to kao da im je neko donio glas o smrti bolesnog vladara koga su jedni voljeli, a drugi mrzili, ali koga su se svi plaili, pa sad sa zebnjom oekuju ta e dalje biti. - Shvatite, gospodine generalni konzule, da ni nama nije lahko! uli ste kakvo je raspoloenje u gradu: svaki as more da prsne. A kad se voda jednom razlije, niko je vie ne zaustavi! - rekao je Kapetanovi , zabrinuto klimajui glavom. Vasi je nakon svega toga bio neugodno iznena en. Njegovo jutronje raspoloenje sve se vie pretvaralo u nelagodan osje aj koji ga je obuzimao. Dok su se vozili prema konzulatu, nakon podue utnje nervozno se obratio Rihteru: - Ne mislite li da dr Keet, a i ostali, apsolutno pretjeruju pred nekakvom tobonjom opasno u?... I suvie su pod utjecajem ovdanjih bukaa. No im nae trupe pre u granicu, takve e proi volja za otporom i revolucijom! - U to uope ne sumnjam. Mislim da je i dr Ke et pod op om psihozom koja je zahvatila Konak - potvrdi Rihter. - No, drago mi je da i vi dijelite moje miljenje. Fijaker je ve bio stigao pred konzulat i Vasi ilo iskoi, s osjeajem olakanja da je ponovo u svome carstvu. Odmah nakon Vasieve posjete, Petraki-efendija se uputio u Moria han da uje ta u Narodnom odboru znaju o proklamaciji. Tu je zatekao Fadilpai a, Hadijamakovia i jo neke lanove Odbora, koji su se dogovarali kako da se osigura ishraha ustanika, od kojih su mnogi bili izvan Sarajeva. Blagajnici Odbora: hadija ogolj i Salihaga Bi aki sjedili su i utke prebrojavali novac koji je tog jutra bio sakupljen, dok je prostrano dvorite hana vrvilo od naoruanih ljudi. - Bujrum, Petraki-efendija, otur! - okrenu mu se Fadilpai , ponudivi ga da sjedne. - Hajde, da ujemo ta ti 130

misli. Dogovaramo se ta emo ljudima za hranu. Treba nahranit' tol'ke insane! Petraki-efendija mu namignu, pa se Fadilpai die i pooe u drugi kraj odaje. - Ma, jes 1' ti ovo vidio, Mustajbee?... - apnu Petraki-efendija vade i proklamaciju. - Neta? - Carski proglas! Donio mi konzul Vasi . Austrijska vojska prekosjutra ulazi! Zar tebi nije dolazio? - Jok, ako me nije odjutros traio. Bio sam ovdi. - uj ta kae... Petrakija natae naoale i poe poluapatom itati. Fadilpai nauli ui. Bonjaci i Hercegovci! ete Njegova Veli anstva cesara austrijanskoga i kralja ugarskoga na putu su da prekora e granicu vae domovine. Ne dolaze kao neprija..." Hadijamakovi im prie. Sluao je as-dva ta Petrakija ita. - ekaj, ta je to? - otro ga prekide. Petrakija prestade itati pa poe da zamuckuje: - Carski proglas, Muhamed-efendija... Donio, san i, konzul!... - Kakav proglas, o emu? - O ulasku vojske... - ije vojske? - Sanim... austrijske... U Bosnu... - 'Vamo to! - dreknu Hadijamakovi pa mu istre proklamaciju iz ruku. I drugi se digoe i pri oe. ogolj i Biaki prestadoe brojati novac. Hadijamakovi poe derati proklamaciju pa je baci na pod i poe gaziti. - Ako ovo smee jo u nekoga vidim il' ujem da je po 'o aikovat' sa vabom, dina mi i Boga, u zemlju u ga stjerat' !

131

- Ama, Muhamed-efendijal... Ja, san im, donio da se vidi... - Nejma se tudikan ta vidjet' ! Sve je vi eno! Zar smo se zato isturili prid narod da ga ostavimo kad mu je najtee, ha? Ni jedne vie, uje li! Petrakija i Fadilpai ustuknue, vide i da se Hadijamakovi uzbudio. Mada ve u godinama, on je jo uvijek bio u snazi. Pripovijedalo se da je nekad, u mladosti, mogao u rukama konjsku potkovu saviti. - i god se 'vako neto na e, s tim u vatru! - pljunu on na proklamaciju. Svi su utjeli kad on ljutito i bez rije i izae iz odaje. - Eto, sad ja, san i, kriv!... apnu Petraki-efendija uvrijeeno. - Neka, pusti... - umiri ga Fadilpai . - Svak' ti je danas nahoroen, pa i on... Ke et je imao pravo. I suvie je dugo boravio u Sarajevu, pa je imao priliku dobro upoznati i grad i ljude. U zraku bi se uvijek unaprijed osjetilo kad se neto sprema. Taj dan je protekao naoko mirno. Nekava udna tiina bila je pritisnula ariju. Ljudi su se neobino ponaali. Prilazili bi jedni drugima, ulazili u du ane i svraali na efenke da potiho izmijene pokoju rije , pa bi se opet brzo rastajali. Kao na groblju. I sutranje jutro po elo je slino. Duani su se kao obino otvorili, efenci podigli, roba se poredala i izloila a onda, najednom, kao na neki nevidljivi znak sve se uskomealo. Zaula se kripa efenaka, klepet drvenih kapaka i vrata, roba se navrat-nanos po ela ubacivati, a neko grozni avo uzbuenje zahvatild je itavu ariju. Svi su postali razdraljivi i inilo se da e svakoga asa nasrnuti jedni na druge. Za udo, niko nije ni vikao ni glasno govorio, ve se sve zbivalo gotovo utke, brzo i zadihano. U to je odozgo, od Ba arije, zahualo, poput nadole proljetne bujice koja se prijete i valja. To se Hadi Lojo 132

sa svojim ljudima sputao niz Kova e i silazio u ariju. Umalo iza toga s raznih strana: s Bistrika, Hrida, Bjelava i Budakovia, poeli su se slijevati potoci naoruanih ljudi. Sve je prijete i bualo i urilo prema Begovoj damiji. Opet su se poele ponavljati scene unazad nepun mjesec dana kada se bila pronijela prva vijest o okupaciji, samo ovaj put ee i bunije. Hadi Lojo se poput jastreba zalijetao meu svijet, optravao oko harema i s golom sabljom u ruci grlato uzvikivao: - Turkue, napolje iz Bosne! U dershani Gazi Husrevbegove medrese je od ranog jutra zasjedao Narodni odbor, uno raspravljajui o proklamaciji i o tome ta treba poduzeti. Svi su bili uzbu eni, osim sarajevskog muftije Hilmi-efendije. Muftija je sjedio uvrh dershane i napola mirio, pa se inilo da kunja. Progledao bi samo kad bi se digao novi govornik. Hadi Lojo je za to vrijeme as utravao as istravao iz dershane, da se malo izvie meu okupljenim svijetom, pa da se ponovo vrati. Svaki put, im bi se pojavio na vratima, povikao bi u sav glas: - Turkuama surgun-teskeru! Napolje iz Bosne! Takvi zahtjevi uli su se i od drugih lanova Odbora, dok su neki kao zaliveni utjeli. U to se digao i Sunulahefendija Sokolovi. Govorio je, po obiaju, jedva ujno: - Sve je to, efendum, lijepo to govorite, al' nekakva vlast opet mora biti! Jerbo, ako se sokaku pusti da radi ta hoe, valjati nee! Zato, o svemu treba dobro promislit', a nije samo: nek' i u, nek' prtljaju! A onda i ovo treba imati na pameti: u proklamaciji lijepo stoji da su se sultan i beki esar sporazumili da se Bosna dade na upravu Austriji! Pa kad je tako, i o tome se treba povesti ra una pa onda odluit' ta e se i kako e se. A nije samo: Nek' iu, nek'...! Hadi Lojo, koji se u taj as pojavio na vratima, oinu ga pogledom i udari nogom o pod: - Dosti! Prikini! Ni jedne vie!... ta je nama briga ta pie u vabinim agetima! Kako je napisano, tako se 133

more i izderat'. A to, to kae da mora bit' nekakav huumet, da ja tebe, efendija, neto priupitam: pa ta smo i ko smo mi? Zar mi, po tvome, nismo nita, ha? Fadilpai se pomae na iltetu i prevrnu o ima. - Ja udna mahnitova, Allahu dragi! I on ho e da je nekakva vlast! - apnu vie za sebe. - Stan'te, ekajte! - umijea se Hadijamakovi . - Ovo su goleme stvari, pa i mi moramo bit' golemi! Od sada e, neka se zna, Bosna sama sobom upravljat'! Umjesto valije i turskog huumeta, treba izabrat' na, bosanski huumet. Vakta za prazan govor nejma! Saberite se! Sokolovi se poe pravdati: - Vi ste mene, efendum, krivo razumili! Sve ovo to Muhamed efendija re e, i ja sam za to. Ja, ne daj Boe, nisam protivan, ali bi hotio... Pucnji koji spolja doprijee prekidoe ga. - Svijet se uzbunio, ne mere vie da eka! Hajte, da vidimo ta emo i kako emo pa da se izlazi! - povika Hadi Lojo. - Polajnak! - otro e Hadijamakovi . - Treba se najprije zdogovorit', pa onda prid svijet. A ti, iza i i smiri hi! Nije ovo teferi pa da se puca i enlui! Bie vakta za pucanja, nek' ne brinu! Tako him kai! Hadi Lojo utke iza e. U dershani nasta tajac. - Hajde, Muhamed-efendija, ti si po 'o pa ti i nastavi javi se Risto Vasiljevi. - Po mome, treba izabrat' ljude koji e oti ' u Konak i kazat' valiji ta smo rijeili. Ne treba duljit' ve mu kratko rijet: Znamo da se sultan sa vabom nagodio da mu dade Bosnu, al'je zaboravio da je Bosna naa, bosanska! A mi emo se sa vabom porazgovarat' kako mi znamo! - Tako, tako! I jo mu treba i ovo rijet: Od danas emo mi upravljat' Bosnom, a ti, valija, i ovi tvoji, u Stambol! Ne ete 1'milom, hoete silom!... Pa kad se i to svri, treba izabrat' vladu i odredit' one koji e vojsku vodit'. A takije,

Bogu fala, imamo. Samo, opet vam kaem, vakta za ekanje nejma! vabo haman to nije zakora io u Bosnu. - Pa da se odmah zdogovorimo ko e u Konak! - Moramo. I to da ispred svakog vjerozakona bude poneko! Nek' vide da smo sloni! Hadi Lojo utra u dershanu. - Di'te se! U krli buna! Ustala bosanska redifa! Pucaju! Svi skoie. - Ko kae?... Kad?... - Eno, neki doli u harem! Isko ili kroz pendere. Izlaz'te! Svijet samo to nije kren'o na Konak! Svi pokuljae na vrata. Navrat nanos po ee navlaiti obuu. - Ustranu, ustranu! Mjesta! - vikao je Hadi Lojo koji je prvi iao. Razmahivao je rukama kao da pliva. U krli je jo odjutros vrilo. Pred vojni sud su, zbog otkazivanja poslunosti, bila izvedena dvojica vojnika bosanske redife. Ostali, ve otprije nezadovoljni, po eli su zbog toga otvoreno negodovati. - Ma, kome e oni da sude! - ekaj, nije samo to! Zar niste uli: hoe da nam uzmu oruje! Boje se da ne pri emo naima! - Pa ta onda ekamo, boni ne bili! Di'mo se dok je za vakta! Ako nam uzmu oruje, Anadolci e nae k'o zeeve pobit' ! Grupa najborbenijih krenula je prema sudnici i silom izvela optuene. Oficiri su bili smeteni. Anadolcima i ostalim lojalnim vojnicima nisu smjeli narediti da pucaju, jer su i bosanski vojnici bili pod orujem. Pokuali su ih lijepim umiriti, ali ih pobunjenici nisu sluali. Mnogi su, onako pod orujem, iskoili kroz prozore i rasuli se po gradu, a drugi su se zatvorili u sobe. Uskoro se iz kasarne za ula sjetna bosanska pjesma, poneki prkosni vrisak i pucanj. Trojica paa su za to vrijeme vije ali u Konaku. Situacija je bila teka da gora nije mogla biti. Na jednoj strani 135

134

naoruana svjetina za koju je Jordaki-efendija javljao da svaki as moe krenuti na Konak, a na drugoj pobunjeni vojnici, zreli da se priklju e ustanicima. - ta ekate? - povika Mazhar-paa okre ui se Hafizpai. - Naredite vojnicima da iza u iz kasarne! Hafiz-paa se rezignirano osmjehnu. - Jedino to mogu u initi to je da osiguram Konak i kasarnu. Sa toliko anadolskih i rumelijskih vojnika raspolaem. Sve ostalo... - Pa, naredite, bar to! - Smirite se, ve sam izdao nare enje. - Vojska je u taj as zatvarala prilaze Konaku i kasarni. Spolja su dopirale vojni ke komande i otegnut pisak trube. - Evo ih, tu su! Major, koji je zapovijedao jedinicom, pojavi se na vratima i raportira Hafiz-pai da su vojnici izvedeni i rasporeeni. - Kakvo je raspoloenje me u vojnicima? - Malo su uzbueni. - A oficiri? - Svjesni su situacije. - Budite spremni i ekajte! U najgorem sluaju povucite se u Konak. I ne pucajte dok ne dobijete nare enje! Prethodno upotrijebite hladno oruje i pucajte u zrak. Major pozdravi i udalji se. Mazhar-paa je stajao uz prozor i paljivo oslukivao potmulu buku koja je dopirala iz arije. - Kako bi bilo da im nekoga poaljemo?... Da ih pokua umiriti - apnu bezbojnim glasom. Svi su utjeli. U haremu Begove damije sve su o i bile uprte u lanove Narodnog odbora. Ljudi su poluapatom izgovarali njihova imena.

- Psst! Haman e Hadijamakovi govorit'. Eno, ispeo se na kamen! Hadijamakovi die ruku. Glas mu je podrhtavao od uzbuenja. - Brao, dobro ujte ta u vam rijet! Jo kol'ko sutra treba krenut' na vabu, jer vapski soldati udaraju na Bosnu. Do'o je vakat da se halalite sa svojim uku anima i da prifatite za mubare puku pa, s Boijom pomoi, u boj! To nas dui Allah, delleanuhu, pla nae djece i naa ljubav prema vatanu, ako ho emo da ivimo k'o insani, a jok k'o vabino roblje! U haremu je vladao mrtva ki tajac. Usne su se stezale, a srca jae udarala. - Sve ono to su Stambol i valija od nas sakrivali, sad je izalo na bejan. U vabinu proglasu koji je ozuhurio lijepo stoji da nas je sultan pred'o esaru austrijanskome. Jazuk mu bilo! Zato smo u Narodnom odboru rijeili da se i valija i sav turski hu umet proeraju iz Bosne, a da se mjesto njiha izabere naa, bosanska vlada. Jer, ako moremo ratovat', moremo i sami sobom upravljat' ! O tome vas nismo pitali, jer znamo da ste svi za to. - Jesmo, svi smo! - zaori sa svih strana. I oni koji su se tiskali po okolnim sokacirna jer nisu mogli u i u harem, uglas povikae, mada nisu mogli uti ta. je Hadijamakovi rekao. - Eto, to sam vam hotio kazat'. Od danas e, ako Bog da, u Bosni druge 'tice pjevat'. Pa, ako budemo sloni k'o to smo sad, u Bosnu pogana vabina noga ne e. A Bog, delleanuhu e pomo i one koji se bore za svoj vatan, za svoj obraz i za svoje svetinje! A nek' znate i ovo: butum se Bosna die na noge! Da nam je Allah na pomo i! - Amin! - A sad da se zdogovorimo koji e ii u Konak, da kau valiji ta smo zaklju ili. Od svakog vjerozakona treba po jedan. I sarajski muft-efendija prid njima. Kad u da ga spomenue, muftija die ruke. - Mene nemojte, jok!

136

137

- A poradi ega, muft-efendija?... - Ako je sultan dao izun da Austrija uni e u Bosnu, to ima svoje! Mi to, belim, ne meremo dokuit, al' sve ima svoje! U haremu nasta pometnja. - ta je, ta bi? - Muftija nee u Konak. Veli, da treba posluat' sultana. - Haaa! - Kol'ko se moglo razabrat', tako je na priliku rek'o. Sve se ustalasa. Dafer Hodi , tabaki majstor, s isukanom sabljom probi se kroz svijet i ustremi na muftiju. - Murtate murtatski, zar tako? E, ne e vie!... Sedlar i jo neki prisko ie i u posljednji as sprijeie Dafera da ne sasije e muftiju. Jedva mu otee sablju. - Puajte me da mu ja sudim! Dajte mi sablju! - orilo se haremom. Muftija se tresao kao prut. Nije mogao izustiti nijednu rije. Tespih mu je bio ispao iz ruku i rasuo se. - E, beli e ii, nek' zna! - pri e mu Hadi Lojo i prijetei die ruku. - Da izaberemo jo etvoricu - predloi Hadijamakovi. - Evo, nek ie Ahmed-efendija Svrzo, ako ste za to? - Jesmo! - I Hadi Lojo! Nek i e i on! - povikae mnogi. Hadi Lojo pritegnu pojas i izdvoji se. - E, ba nita bez hrsuza! - ljutito e Fadilpai , okreui se Ragib-efendiji uriu, jednom od sarajevskih prvaka. - Jah, ta mu more... - Ama, udim se Hadijamakoviu ta ga vie pua! Sloie se da u delegaciju u u jo i Jovo Vasiljevi, hadi Ivo Livaji i Salomon-efendija Isakovi . - Taman dosti! - re e Hadijamakovi. - I ti muderris-efendija, i ti! - viknu Hadi Lojo. 138

- Bezbeli! povikae i ostali. - Dobro, ako ba ho ete... U to, oko gornjih haremskih vrata, nastade guva. - ta je sad...? - Iu valijini ljudi. Hoe da uniu. - ta hoe? - Kau da imaju neto rijet. - Hajde, puajte ih! Defterdar Said efendija, Hafiz-pain a utant Muradbeg i policijski starjeina Jordaki-efendija, jedva se probie do lanova Odbora. Jordaki-efendija istupi i vojni ki pozdravi. - Njegova preuzvienost valija selami vas i lijepo poziva da se umirite. Poru uje vam da je dobio nove vijesti iz Carigrada. Veliki vezir javlja da e Bosna i dalje ostati pod sultanovom vlau, a da Austro-Ugarska... - Dosti, ne petljaj! - prekide ga Sedlar. - Reci ti valiji da je nama dosti stambolskih lai! To mu kai! Svijet zagraja i po e prijetiti: - Ud'rite hi! Izlaz'te iz harema, napolje! - Sad emo mi u Konak pa emo se tamo porazgovarati', tako porui valiji! Jordaki-efendija je u dva-tri maha pokuavao da nastavi, ali se od zaglune vike nije nita ulo. A kad ga oni najblii poee gurati i potezati za sablju, i on, i druga dvojica, poee se povlaiti, rukama zaklanjajui glavu. - Pomozi him da prou! - doviknu Hadijamakovi Hadi-Loji. Hadi Lojini ljudi ih opkolie i s mukom provedoe kroz harem. - Pa, ho emo 1' i mi s Bojom pomo i? - upita Hadijamakovi. - Jekdur Allah! Kre imo! Svijet pokulja. Prikljuie im se i oni koji su stajali i ekali po okolnim sokacima. Izvirali su sa svih strana. inilo se da je itavo Sarajevo ustalo i krenulo na Konak. 139

Prijetea buka, slina mukloj grmljavini, pratila ih je poput oblaka. Prostor izme u Careve i Latinske uprije uskoro se zacrni. Vojnici, postrojeni na lijevoj obali Miljacke, izme u Careve i Latinske uprije, uznemirie se. Nepregledna i naoruana masa koja se prijete i valjala, djelovala je zastraujue. Odjeknu vojnika komanda: - Haz dur! Vojnici digoe puke. Bodovi na pukama bljesnue na suncu. - Nian dur! Vojnici nanianie. Masa naglo ustuknu. Vikala je i prijetila. Hadijamakovi se izdvoji i na elu izaslanstva po e naprijed. Major, koji je zapovijedao odredom, po e mu u susret. Susretoe se na sredini Careve uprije. - Stojte, dalje ne moete! - Hoemo da govorimo s valijom! - O emu? - To emo njemu kazat'. A ti hajde pa reci da i e sarajski muftija i jo peterica. - Ostanite ovdje i ekajte! - Pohiti, jer mi nejmamo vakta! - doviknu Hadi Lojo za njim. Oficir, kojeg je major uputio u Konak, ubrzo se vrati i donese odgovor: Moe proi samo muftija! - Ama, ta misli taj tvoj valija, ko smo mi! - dreknu Hadi Lojo, ali ga Hadijamakovi stia. - Stani, ekaj! - Pa se onda okrenu muftiji: - Muftefendija, oti i i kai him ta hoemo. Reci valiji da nas pua dok nije bilo belaja! Muftija sastavi dubu na prsima i krenu u pratnji oficira. Iao je kao da ga vode na stratite. Tako se ponio i u Konaku. S rukom na srcu uvjeravao je valiju:

- Ja sam him, dina mi, govorio i savjetov'o da se pokore sultanu i posluaju. A1' daba, oni svoje pa svoje! Allah-selamet! Kad pro e neko vrijeme, a muftija se ne vrati, svijet se uzbuni. - Ama, kud njega poslasmo! - ljutito e Hadi Lojo. - Murtat!... - Hajdemo! - odluno e Hadijamakovi. Hadi Lojo se okrenu svjetini: - Hajde, krei za nama! Bajrak krenu, a svjetina za njim. Vojnici ponovo digoe puke, ali masa se ovaj put ne zaustavi. Odjeknu prvi plotun ispaljen u zrak. To kao da razdrai ljude. Mnogi polegoe i osue iz puaka. Major, koji je komandovao, prope se i pade. Pade i nekoliko vojnika. Ostali se pokolebae, kordon se zguva i raskinu, a vojnici trkom krenue prema Konaku. Ustanici, poput hrtova koji gone divlja, natisnue se za njima, vritei i pucajui. Zaustavi ih tek vatra s prozora i balkona Konaka. Desetak njih povaljae se po zemlji, a ostali se povukoe. Jedni polegoe uz obalu Miljacke zamakoe prema ariji, a drugi se zaklonie za Carevu damiju i iza susjednih kua. Zavlada tiina, prekidana ponekim pucnjem ili jaukom. Vejsil Mrav se bio zaklonio iza nadgrobnih niana u damijskom haremu, pa ni da se makne. Srce mu je mahnito udaralo, a grlo mu se bilo posve osuilo. Sa zebnjom je oslukivao jauke ranjenika, pitaju i se da li je on koga pogodio. Dvaput je nesumce opalio, i to zakre ui glavu i mirei, a onda mu se puka zako ila. Haremska zemlja na kojoj je leao vlano je vonjala. Ba k'o gnjili mrtvaki tabuti prislonjeni uza zid njegove mahalske damije. Onda se sjetio svojih. Dolazilo mu je da se digne i trkom krene kui. Ih, al' bi mu se obradovali! Kada je jutros polazio, ena je krajem amije kriomice trala suze A Salko je netremice gledao u babinu puku. Mala Fata se 141

140

jednako zaklanjala za materine dimije. A on je poao i ponosan i tuan. S pukom preko ramena i s velikim noem za pojasom. Mada se uvijek plaio noa i krvi. Nije volio gledati ni kad se kurbani kolju. - Pogin'o him juzbaa... - progovori neko iza njegovih lea. Mrav tek sad vidje da neko lei iza donjeg niana. - Majku li him, sad emo him zapalit' Konak! - opet e onaj. Iz Konaka izae au s bijelom krpom na vrhu sablje. - Vidi, bolan, hoe da se pridaju! - Prikini i ne pucaj vie! - proguli se Hadi Lojo i krenu prema auu. - Valija poruuje da i ona petorica u u u Konak! kratko e au. - Ahmak, dabili ahmak, zar mu je ovo trebalo! Pregovori u Konaku podugo su trajali. Mazhar-paa ih je nastojao uvjeriti da e okupacija, ako do nje i doe, biti kratkotrajna. Godinu-dvije najvie, ali e sultanova vrhovna vlast nad Bosnom i dalje ostati. - Ama, ta e nam ikako vabo! - ustremi se Hadi Lojo. - I koga je sultan za to pit'o, ha? - Paa hazretleri - smirenije e Hadijamakovi - dosti je bilo prazna govora! Mi smo jutroske zaklju ili da se turski huumet ima selit' iz Bosne, jerbo e Bosna odsad sama sobom upravljat'. Zato i ti, a i ovi drugi - pokaza glavom na Hafiz-pau i ostale - lijepo se spremite pa, s Boijom pomoi, put pod noge i u Stambol! A u Stambol iz ovijen stopa javi da je narod uz'o vlast u svoje ruke i da je Bosna odsad sama svoja. Eto tol'ko! Mazhar-paa se uzbudi: - Jeste li vi svjesni ta inite? Ako evropske velesile zakljue da se Bosna ima predati na privremenu upravu Austro-Ugarskoj, Turska nije u stanju da se sama bori protiv itave Evrope! Shvatite to! A vi, aka Bonjaka, zar mislite da vi to moete? Zgazi e vas, do posljednjeg!

Spolja dopre vika praena pucnjavom. Bosanski bataljon, koji se jo jutros pobunio, bio je provalio iz kasarne i prikljuio se ustanicima. Napolju je zavladalo neopisivo veselje. Grlio je ko je koga stigao. Hafiz-pain a utant urno u e i apatom mu saop i ta se zbiva, i ostali se poee saaptavati. Hadi Lojo prie prozoru i povika. - Brao, mutuluk! Eno i bosanska redifa izala iz krle! Grle se s naima! Svi pritrae prozorima. - Eh, paa, ta emo sad? - Hadijamakovi se okrenu Mazhar-pai. - Sve je to i suvie alosno... - apnu Mazhar-paa zdvojno. - Dobro, preda u vlast, jer ne elim prolijevanje krvi. A vama, neka se Bog smiluje. - Munasib! I da to odmah javi u Stambol! Nek' znaju! A za sebe i za ove svoje ne brini. Vi ste sad nai musafiri. Sve dok ne odete iz Bosne! Mazhar-paa prie minderu i sjede, pa se objema rukama uhvati za glavu kao da se budi iz runa, tegobna sna. Brzojav da su predstavnici turskih vlasti na elu s valijom pred voljom naroda morali odstupiti i predati vlast Narodnom odboru, bio je odmah sastavljen i upu en Porti. Izdiktirao ga je sam Mazhar-paa, a napisao mektubdija Tevfik-beg. lanovi izaslanstva nakon toga napustie Konak, ostavljajui u njemu utuene pae i ostale turske velikodostojnike, a svijet, im saznade ta je bilo, poe enluiti. Mnogima se inilo da je time sve svreno i da su sad sve uzde popucale. lanovi Narodnog odbora po oe u dershanu Gazi Husrevbegove medrese da nastave s jutronjim vijeanjem. Trebalo je sastaviti vladu, organizirati vlast, preuzeti policiju i potu, obavijestiti unutranjost o preuzimanju vlasti i nastaviti s hitnim pripremama otpora. Krajem dana, koji je bio izuzetno sparan, nebo se naglo zacrni i dopre mukli tutanj grmljavine, ali se arija nije smirivala. Pucalo se i pjevalo na sve strane. Tek kad

142

143

gromovi u estae, a kia kao iz kabla osu, svijet se po e razilaziti i arija opustje. U dershani se vijealo do neko doba no i. Kia i vjetar neprestano su udarali o prozore, a svije e u iracima polahko su dogorijevale. Tek negdje iza pono i bi zaklju eno da se Narodni odbor proglasi Narodnom vladom i da se o tome obavijeste svi gradovi u unutranjosti. Upravu policije povjerie Abidagi Ga aninu i Ahmedu Naki, a potu erifu Zildi u, potanskom slubeniku. - A u krlu emo smje at' nau vojsku i otale je slati na bojite. Al' o tome emo, ako Bog da, sutradan, jerbo treba uti ta narod kae. Za no as, dosti... - zakljui Hadijamakovi. Razili su se u neko doba no i, provlaei se ispod streha, jer je kia i dalje kao iz kabla lila. - I, ta sad? - okrenu se Mazhar-paa prisutnima. Lice mu je bilo poprimilo zemljastu boju, a sjaj u njegovim uvijek ivim oima bio se ugasio. Svi su utjeli i kao krivci gledali preda se. Tek sada, kad su lanovi izaslanstva bili ostavili Konak, a vika svjetine zamirala prema ariji, kao da su postali svjesni teine poraza koji su malo as doivjeli. Zar je to uistinu bio kraj ne ega to je trajalo stotinama godina, a to se maloprije tako jadno i neslavno zavrilo. Da su bar odstupili pred austrougarskim okupacionim etama ili bilo kojim dostojnijim protivnikom, a ne pred ovom fanatiziranom i divljom bosanskom go:nilom, bilo bi im stotinu puta lake. I kako e se sada pojaviti u Carigradu! I ta re i? Ili je Carevina uistinu spala na tako niske i tanke grane... - Jeste li ih samo uli: Za sebe se ne brinite, jer ste nai musafiri dok ne ostavite Bosnu! - s gor inom se osmjehnu Mazhar-paa. - Mislim da bi bilo najbolje da pre emo u kasarnu. Moji konjanici i ono neto rumelijskih i anadolskih vojnika ipak su kakva-takva zatita - predloi Hafiz-paa.

- Ili da pri ekamo dok se smrkne - javi se starjeina pravosua Omer-efendija, koji je za itavo vrijeme zabrinuto utio, svaki as skidajui fes i taru i znoj koji mu je izbijao po utom golom tjemenu. S mrakom poe grmjeti i sloi kia. - Eto, sad bi mogli... Izali su na stranji izlaz Konaka i trkom preli do kasame. U kasarni je vladala tiina. Vojnici su stajali zbunjeni i uplaeni. Strae su bile udvostru ene, a topovi ispred ulaza spremni. - Jesmo li za veeru? - upita Hafiz-paa koji je bio najpribraniji. Svi odbie. Jedva su ekali da legnu i smire se. Nevrijeme je obeavalo da e no protei bez novih uzbu enja. Hafiz-pain a utant ih rasporedi po oficirskim sobama i u odaji ostadoe samo Hafiz i Mazhar-paa. Kia je bez prestanka lila, a munje bi s vremena na vrijeme jarko osvijetlile tamne kronje drve a ispod prozora kasarne, dok bi tutanj gromova muklo odjeknuo i dugo treperio u prozorskim oknima. Mazhar-paa je uznemireno etao gore-dolje, dok ga je Hafiz-paa ispod oka pratio pogledom, lagano dobuju i prstima po stolu. U zraku je lebdjela pritajena napetost koja se posljednjih dana osje ala izmeu njih dvojice. Mazhar-paa naglo zastade i okrenu se. - Zar ne mislite da smo trebali druk ije postupiti?upita glasom iz kojeg je izbijao rezak ton prijekora. - Ne razumijem kako to mislite?... - Morali smo biti energiniji! - Zar nismo bili? - Hmm! Mislite plotunom u zrak! - Pucali smo i u meso. - Ah, ta smo pucali!... - Zar ste eljeli vie krvi?

144

145

- O ekivao sam od vas mnogo vie! Va prethodnik Veli-paa imao je hrabrosti da... - Oprostite, ali vi ste ga zbog toga natjerali da odstupi! Pa i danas ste sli no postupili. Vi ste obavijestil.i Portu da ste predali vlast, a ne ja! - izazovno e Hafiz-paa. - Uz tako neodluna vojnog komandanta nita drugo nisam ni mogao. Hafiz-paa ustade. Napetost izme u njih sve je vie rasla. - Sluajte, gospodine! Sa akom vojnika nisam elio da se uputam u avanturu i krvoproli e. Oni, koji su me poslali ovamo da sa eskadronom konjanika umirim jedan pobunjen i naoruani grad, neka sad oni o tome razmiljaju. Napokon, ovi ljudi mi imponiraju. Imali su hrabrosti da ustanu ne samo protiv nas, ve i protiv itave Evrope! Pokazali su kako se voli domovina. Zastidjeli su me! - Tako, dakle!... Zna i, vi im odobravate? - Ba tako! - Sad sam se bar uvjerio da su glasovi koji vas prate istiniti! - Glasovi?... Kakvi glasovi? Kaite, da ujem! - Da ste u dosluhu s ustanicima! - odsje e Mazharpaa izazovno. Hafiz-paa se uzbudi i po e prema njemu: - Gospodine, to ete morati dokazati! Ne zaboravite da sam ja oficir Njegova Veli anstva sultana, ali da znam cijeniti hrabrost i rodoljublje svojih protivnika. No, jo vie prezirem kukavi luk svojih zemljaka! Stajali su jedan prema drugome, qtro se gledaju i u oi. Hafiz-paa se okrenu, pri e vratima i pozva a utanta: - Molim vas, pokaite sobu njegovoj preuzvienosti! Mazhar-paa bez pozdrava iza e iz odaje. Hafiz-paa, dok su mu ruke od uzbu enja podrhtavale, pripali cigaretu.

Nevrijeme nije jenjavalo. Kasno poslije pono i Hafizpaa ponovo pozva a utanta: - Spremite se, kre emo! Autant ga je upitno gledao. - Rekao sam: kre emo! Imate pola sata vremena. Neka se eskadron hitno spremi i u najve oj tiini postroji ispred zapadnog izlaza. Iz grada emo izai kroz istonu gradsku kapiju. Vi ete nam biti vodi , jer dobro poznajete grad. Jasno? Autant pozdravi i udalji se. U neko doba no i eskadron se na elu s autantom Muradbegom, koji je kao roeni Sarajlija poznavao grad, spustio niz Tereziju do Koevskog potoka, a odatle se uspeo do na Bjelave i okrenuo prema Viegradskoj kapiji. Kia je i dalje lila i samo bi se u kratkom zatiju vjetra i grmljavine uo jednolian konjski topot i metalan zvuk vojni ke opreme. Niko, osim Hafiz-pae, nije znao kuda idu. A on je, mraan i zamiljen, umotan u svoju dugu kabanicu, utke jahao, u mislima ponovo proivljavaju i dananji dan i svoj noanji sukob s Mazhar-paom. Pred samo svanue eskadron izbi pred Viegradsku kapiju i okrenu put tvr ave. Kia je bila prestala pa su se i oblaci uskoro rastupili. Ubrzo je svanulo i ukazalo se sunce, raajui se u punoj raskoi svjee umivenog ljetnog jutra. Vojnici ivnue, a agor se prosu prostranim dvoritem tvrave. Dolje, duboko ispod njih, u prozirnoj sumaglici, leao je grad. inio se posve miroljubiv tih, bez glasa i zvuka, s plavi astim perjanicima dimova koje su se izvijale iznad ku nih krovova. Nakon kraeg zadravanja, im vojnici dorukovae, a Hafiz-paa izdade potrebna nare enja komandantu tvrave, pade komanda: - Jai! Vojnici pojahae i eskadron iza e iz tvrave. im krenue prema Hrei, vojnici se raspoloie. Bili su sretni da kona no ostavljaju grad u kojem su posljednjih dana doivjeli tolika uzbuenja. 147

146

Nisu mnogo odmakli, kad se s isto ne strane, iz pravca Mokrog, pojavi povelika grupa konjanika koji im zatvorie put. S uperenim pukama povikae im da stanu. Hafiz-paa naredi da se eskadron silom probije, ali ga vojnici ne posluae. Ni jedan ne skide puku niti posegnu za sabljom. U to se i s druge strane, iz pravca Sarajeva, pojavi grupa konjanika. Jahali su bijesno, usput vi ui i pucajui. Meu vojnicima tek tada nasta pometnja. Zbie se u gomilu i po ee dizati ruke u znak predaje. Ubrzo je itav eskadron bio opkoljen, zarobljen i razoruan, pa okruen ustanicima koji su i dalje vikali i pucali, krenu prema Sarajevu. Hafiz-pai oduzee revolver, a ostavie mu konja i sablju. I ostalim oficirima ostavie konje, samo autanta Muradbega svukoe sa sedla i svezae ga. Odnekle se bilo saznalo da je on ju er naredio vojnicima da pucaju iz Konaka. - E, platie to glavom, dobro znaj! prijetili su mu usput. - Sram te i stid bilo, i ti si mi 'nakav Sarajlija! Pa na svoju brau, ha! Malo je trebalo da ga usput ne linuju. Kad se povorka po e sputati niz Vratnik, nastade takva vriska i pucnjava, kao da idu svatovi. Odnekle se outjee i bubnjevi, koji tek uzbunie i privukoe svijet. Niz Kovae se povorka utrostur i i pritisnu itavu Baariju. Razoruane vojnike i oficire otjerae u kasarnu, a Hafiz-pau i njegova a utanta zatvorie u jednu sobu Gazi Husrevbegove medrese. Osvanuo je sunan ljetni dan. Harem Begove damije i svi okolni sokaci neprestano su se punili svjetinom. Svi su bili sveano raspoloeni i razdragani, o ekujui ta e biti nakon jueranjeg dana, kad je turska vlast morala odstupiti. Ljudi su prilazili jedni drugima, grlili se i meusobno estitali: - Da Bog da hairli! - Hoe, inallah! - Amin! 148

U to se, u pratnji srpske omladine koja je bila u bosanskim narodnim nonjama i zaki ena bosiokom, pojavie arhimandrit Savo Kosanovi , i pop Risto Novakovi Kanta. Obojica su bili odjeveni kao harambae, s malim pukama i handarima za silahom. Kako u oe u harem, po ee se grliti i ljubiti sa svijetom. Oduevljenju nije bilo kraja. Jo ga vie raspali Hadi Lojo, koji se pomoli okruen brojnom pratnjom, pa se i on izgrli i izljubi s arhimandritom i popom Kantom, nata omladina po e oduevljeno klicati: - Svi smo jedno! Svi smo bir! - Svi na vabu! - Ne damo Bosne! Uitelj Stevo Petranovi , ovaj put sa slubenom kapom talijanskog konzulata na glavi, odra zapaljiv govor, pozivajui na jedinstvo i zajedni ku borbu protiv okupacije. Il' ljudski ivjeti, il' juna ki mrijeti! - uzviknu na kraju. U to stigoe i lanovi Narodnog odbora, uz ostale prvake i ulemu. Jedino nije bilo Mehmedbega Kapetanovia. Izbi i Pero Jandri - saha ija, predstavnik katolika u Narodnom odboru, okruen svojim ljudima. Do e i Salomon-efendija Isakovi , u pratnji sarafa i trgovaca, pozdravljaju i usput s obje ruke, i lijevo i desno. Sve se izmijea i uzavri. Po svemu se vidjelo da e prvi dan narodne vlasti biti izuzetan. Na sva ijem se licu ogledalo raspoloenje i samopouzdanje. I sam dan, bez ijednog oblaka, punio je srca lahko om i radou. Kada svijet, koji je neprestano kuljao, zakr i sva tri haremska ulaza pa se vie nije moglo ni u i ni izai, Fadilpai se okrenu Hadijamakovi u: - Hajde, muderis efendija, vakat je! Kai him ta smo se sino zdogovorili. - Mogao bi i ti, Mustajbee. Il' kogod drugi. Ima nas jo... - Jok, ti e to najbolje! A i svijet te zna. Hajde, nek' ne ekaju, nek' uju...

149

Hadi Lojo po e mlatarati rukama i vikati: - Tie, brao, tie!... Da ujemo muderris-efendiju! agor utihnu. Ljudi se po ee propinjati na prste i istezati vratove. Hadijamakovi zakorai na binjekta pa otegnu dubu i osluhnu tiinu koja ga je okruivala. Glas mu u poetku malo zadrhta pa snano odjeknu: - Bra o, danaske nam je svan'o golem dan! Od danas e Bosna sama sobom upravljat' ! - Hajr, inallah! - Mi smo se no aske u Narodnom odboru, u kojem sjede svi vjerozakoni: i muslimani i hristjani, i Latini i Jehudije, o mlogo emu zdogovorili, pa bi htjeli da ujemo ta vi na to kaete. Od ju er, kako znate, nejma vie ni valije ni turskog hu umeta, pa smo rijeili da Narodni odbor bude odsad vlada koja e upravljat' Bosnom. Naa, bosanska vlada! Osim Sarajlija, u njojzi su i ugledni ljudi iz drugih gradova. - Ne mere bolje! Svi smo za to! Me u Hadi Lojinim ljudima nastade komeanje i zaue se povici: - Afedersum, muderris efendija, al' ima nekijeh kojima u vladi nejma mjesta! Svijet se uskomea. - A koji su to, kaite hi! - doviknu Hadijamakovi . Hadi-Lojo istupi: - Ma, pa zar ne vidite da ovdi nejma ni Kapetanovi a, a ni fra Grge! A1' nisu samo njih dvoj'ca, ima hi jo! Samo, ja ne bi' sad o tome, ve da to ostavimo za potlje, kad se vlada prvi put okupi. Pa emo onda oi u oi! - Tako, tako hadija, iv ti nama bio! - povikae njegovi. - Nejse, ako je tako i to emo razvidit', pa kome ne bude mjesta za vladinom sofrom, maknu emo ga, ne treba nam! - Bezbeli! Tjerajte murtate!

- Dobro je, uli smo! im se prvi put sastanemo, hadija e iznijet' ta za koga ima i zna, pa emo vidjet'. Jeste 1' za to? - Jesmo! - A sad da vidimo ko e nam vojsku vodit' i koga emo za vojskovo u. I o tome smo govorili. Po naemu, za to bi bio najprikladniji Smailbeg Selmanovi - Taslidak. Znate ga: u evan je, junak je i ima sve sifate da bude vojskovoa. Da ujemo, jeste 1' za njega? - Jesmo, jata smo! - Ma, nemojte samo: Jesmo, jata smo! O svemu treba dobro promislit', jerbo za ovo to se danas donese, sutra e trebat' ginut' ! - Bogme ba, tako i jest! - Da ujemo jo jedno: jeste 1' za Smailbega? - Jesmo, al' da i ti bude uz njega! Brez tebe ne emo! - Ama, braol... - I ti, i ti, muderris-efendija! - Ako ba mora bit', nek' bude, al' moglo bi i brez mene. A sad da vidimo koga emo za valiju. Treba nam neko ko e u ime vlade drati konce u rukama, jerbo e mlogi iz vlade sutra na bojite. Nejma vie isje avanja na iltetima, jok! Nastade tajac, a onda provali: - Hadi-Loju! Hadi-Loju! - povikae njegovi. Hadijamakovi die ruku: - Jok, on ne mere! Hadija nam treba za druge stvari. Nek 'ide i die svijet u vojsku, jerbo je ko stvoren za toga. A ima za njega i drugijeh poslova. - Elhamdulillah, da ujem i jednu pametnu! - apnu Fadilpai gradonaelniku uriu. - A to ne bi ti, muderris-efendija? - doviknu neko. - Tako je! Tako je! Hoemo tebe muderis-efendija! - povikae mnogi. - Stan'te! Nit' sam ja za toga, a nit' mogu i tamo i 'vamo! 151

150

- Pa jeste 1' vi izme u se koga usjekli? - I jesmo i nismo. Ima jedan koji bi bio pomunasib za taj pos'o. Pametan je, sabran i u evan, a to je najglavnije - dost nam je! Mogo' nam je mlogo zla nanijet', al' nije, jerbo potuje nau borbu. - Koji je, kai ga! - Hafiz-paa! Haremom pro e talas negodovanja. - Okle njega, pobogu! Zar opet Turkue! - Stan'te, nemojte tako! Vi, bel im, mlogo toga ne znate, pa zbog toga tako i govorite. A ja vam opet kaem da nam je dost! I zar bi vam ga naturivali da nije tako? Mogo' nas je topovima satrt', a nije dao ni da puka pukne! Da nije bilo onog sarajskog murtata, ne bi bilo ni onoga to je juer bilo. Urazum'te se! Ljudi se pokolebae. - Ma, pa zna muderris-efendija ta radi! Zar bi nam pridlago dumana za valiju? - Pa kad ti, muderris-efendija, kae, nek' tako i bude! - viknu neko s klupe ispred damijskog adrvana. - Ne kae samo ja, ve i drugi tako misle. A s Hafizpaom sam jutroske govorio. Isprva se ne k'o, veli da mu je to ko turskom pai neprili no, al' da nau borbu potiva. - Kad je tako, nek' i bude! Da Bog da hairli! - povikae mnogi. - Nemoj zaboravit' da kae ono o poslunosti i o haljinama! - upozori Fadilpai Hadijamakovia. - Bra o, da vam jo i ovo kaem! - nastavi Hadijamakovi . - Sve to Narodna vlada bude donosila, ima se potivat' i sluat' ! Nek' niko ne misli da sad more radit' ta ho e i kako hoe! Dosad se moralo sluat', a odsad svak' sam od sebe treba da slua, jerbo, sad je nae! - Tako je! - Zdogovoriii smo se jo i to, da se od danaske imaju obla it' i nosat nae, bosanske haljine. Ko god se zatekne 152

u tuinskim haljinama, bilo tijesnim il' drugim, odgovarae za to. I telali e to danaske izvikivat'. - Taman, tako i treba! - Ima jo neta: sino smo se zdogovorili da se za starjeine merkeza postave Ahmed-efendija Nako, juzbaa, i Abidaga Gaanin, a za mudira brzojava i pote erifefendija Zildi , koji je i dosad bio u poti. Znate hi svu trojicu. estiti ljudi. - Muhasib! - Sad emo dovest' Hafiz-pau. Do ekajte ga kako se i prilii. Umalo iza toga u Hadi-Lojinoj pratnji do e Hafizpaa. Bio je blijed, ali dostojanstven. Kad ga Hadijamakovi predstavi, on die ruku i pozdravi po vojni ki. Svijet se po e propinjati da ga bolje vidi. uo se tih agor. - A to li e mu rukavice po 'vakoj vru ini? Pa jo b'jele? - aptali su neki izmeu se. - Ama, taki ti je abet kod paa! I kod velika kih oficira. - A je 1' mu ono zlatna sablja? Vidi to se sja! - Ne reci nita, morebit i jest... U to se, negdje oko medrese, za ue pucnji. Nastade trka. - ta je sad, ta'no puca? - Utek'o haman pain javer! - Je 1' onaj to je naredio da se puca iz Konaka? - Taj, taj ! - Ma ko ga pua, da rnu...! Ne proe dugo, a pucnji se ponovie. Ali ovaj put podalje, negdje oko Miljacke. - ta je sad? - Ubilo ga, pas'jeg sina! Stig'o ga hamal Memi i dohak'o mu u Miljacki. Eno ga, lei u vodi! - Hej, Memie, aferim ti bilo!

153

Svijet se ve bio okupio oko Latinske uprije, gledajui u oplialoj Miljacki ubijenog autanta koji je leao potrbuke u vodi. Brzac mu se poigravao s velikim zlatnim gajtanom prikop anim preko grudi. Tu su se sluajno zatekli talijanski konzul Usinji i njegov francuski kolega Peten, usplahireni da se svjetina ne ustremi protiv njih. No nita se ne dogodi. Ljudi ih poznadoe po zlatnim iritima na kapama pa se razmakoe i napravie im mjesta da prou. - Pa ovi su paljiviji nego to bi ovjek i oekivao ... - apnu Usinji, dok su urno odmicali niz Miljacku. Na prvoj sjednici Narodne vlade koja je odrana odmah nakon sastanka u haremu, Hadi Lojo se die i predloi da se iz Vlade odstrane i pohapse svi oni koji su nesigurni. Dok je govorio, neprestano je gledao u Fadilpai a i neke druge prvake. Pogled iza njegovih zavra enih i zakrvavljenih o nih kapaka nije obeavao nita dobra. Prijedlog odmah podrae Kauk ija i jo neki, poznati po svojoj netrpeljivosti prema prvacima. - Ama, kaite hi koji su, da ih i mi znamo! - presije e ih Hadijamakovi . - Ne mere samo tako! - Ih, muke hi je znati, moj muderis-efendija! Prvi ti je Mustajbeg, pa ondar Sokolovi , pa, dragi si moj, uri, pa ondar muftija, pa..., zna se: fra Grga! - A i je ovo fra Grga? Od neki dan se ne vi a... - Eno ti ga u franceskom konzulatu, tamo se je zavuk'o! - Ama, je 1'ba? - K'o to mene vidi! U austrijanski nije smio jer, bezbeli, zna da e i on morat' prtljat' - odmahnu Hadi-Lojo rukom. - A i Kapetanovi je na prilik mak'o. - i? - Prima moru. Svi se poee zgledati. - Nita se ne udite! Austrijanski konzul ga je jednako obilazio i neta s njim uk'o. Isto k'o i s Mustajbegom. Eto, pitajte gal... A uli ste kako govori Sokolovi . U nje154

ga je i 'vako i 'nako: ni za glavu ni za rep! K'o i u uria. Sve je to ista japija! A nama taki ne trebaju! Mjesta him u vladi nejma! Kad bi se ja pit'o, znao bi kako bi s njima! Zavlada tajac. - Hajte, da ujemo ta kaete na ovo ta re e hadija prekide Hadijamakovi tiinu. - Ama, ta se ima rijet, u havst s njima! Pa nek' him svijet sudi! - uzviknu Hadi Lojo. - Neka, hadija, tie! Da ujemo i druge. Kaukija i istomiljenici vatreno podrae Hadi-Loju. - Sve je 'nako ko to hadija re e! Sve! - Ama, ta vi mislite ko smo mi pa da tako morete s nama! - sko i Fadilpai, dok mu se podvoljak tresao a lice podlilo krvlju. Skoi i uri, dok se muftija i Sokolovi poklopie. Sokolovi samo apnu: Ovo je, efendisi benum, mimo svih zakona... - Nek' Hafiz-paa kae more 1' to tako! - okrenu se Fadilpai prema Hafiz-pai koji je utke sjedio i netremice gledao u pozlaenu levhu nad vratima dershane. - Mi smo ti kazali to ti je trebalo kazat' i niko ti vie nejma ta da kazuje! - die se Hadi Lojo i pri e vratima pa dozva ljude koji su straarili u predvorju. - Hej, vi! Vamo se!... Gon'te ovu etvericu gori u krlu! I dobro hi uvajte! Nemojte da vas guja ujede pa da vam krinu! - Brez brige, hadija! Kad ih povedoe, muftija zalomi rukama: - Aman, brao, ta se ovo s nas radi! Ne dajte, pobogu! Svi su utjeli. - ta je sad? Da hi, morebit, nekome nije ao? - upita Hadi Lojo izazovno. - Kako su radili, tako su i zaradili! S Begove damije zau i podne. Hadijamakovi se die: - Kad klanjamo, ponovo emo se sastat'. 155

Hadi Loje nije bilo na popodnevnom sastanku. U pratnji nekoliko stotina ustanika, me u kojima je bilo i mnogo krana, krenuo je na vojni ko skladite na Jekovcu, puno oruja i municije. Uplaeni straari nisu ni pokuali da im se odupru. - Daj klju eve! - dreknu Hadi Lojo na njih. - U juzbae su... - A i vam je juzbaa? - Ne znamo. Nejma ga od jutros... - Obijaj! Naoe uskiju i poduprijee teka hrastova vrata. Ljudi ruknue i navalie, a vrata zacvilie i popustie. - Prilazi jedan po jedan! Avdija, otvaraj sanduke i vadi puke! A vi, ostali, debhanu. Hajde, ta ste stali! U tekim drvenim sanducima, nove i podmazane, leale su puke martinke",,. - Ko nejma puke il' ko ima ostraguu, nek' prilazi i uzima. Pa kad se podmirite, sanduke na le a i u krlu! Ko ne zna kako se iz ovijeh puaka puca, kaza e mu se. A ko zna, nek' kae onome ko ne zna. Izbi i Vejsil Mrav. Bojaljivo pri e Hadi Loji i tiho mu se javi. On ga mrko pogleda, pa se u asu raskravi: - Vejsilaga, okle ti? - Do'o po puku... - Pa zar ti je Sedlar nije neki dan dao? - Jest, al' uruk! Ne valja. Ju er je dvaput pukla, pa... pa prisuila... - Ama, zar ba prisuila! - nasmija se Hadi Lojo od srca, a i drugi, koji to ue, udarie u smijeh. Mrav stidljivo obori pogled. -Azarsiitipuc'o? - Jesam, kraj Konaka... - Haj, aferim ti bilo? Ma znao sam ja da e mi ti osvjetlat' obraz! Avdaga, na i Vejsilagi puku! Proberi mu po ustu. Al' pripazi da ne presuuje! I podaj mu dosta debhane. Nek' ima! 156

Kad ljudi primie puku i zaprtie se sanducima, Hadi Lojo povika: - A sad, na havst! Za mnom! U gradskoj hapsani na Varoi, bilo je vie od dvije stotine zatvorenika, pohapenih ili osu enih za razna djela: od kraa i ubojstava, do hajduije i bune. Nakon nekiianjeg neuspjelog pokuaja da se oslobode, straari su mnoge zatvorenike namrtvo pretukli, pa su ljudi uvukli duu u se i ivi se nisu uli. Ali im se Hadi-Lojo pojavi pred hapsom pa odgurnuvi straare upade u avliju gdje se raskora i i prodera: - Hej, ljudi, izlaz'te! - kao da sami grom pue u hapsanu. Sve se odjednom pokrenu i oivje. Zaue se povici, pla, tutanj nogu, zveket lanaca i dozivanje. - Otvaraj vrata i pu aj ljude! - viknu Hadi-Lojo na ustraene straare. Nastade lupa i obijanje vrata. Sve pokulja na avliju, na sunce. Oslobo eni zatvorenici opkolie Hadi-Loju, ljubei ga u ruke, u noge, u bradu. Mnogi su samo jecali i kao izgubljeni gledali oko sebe. - Bog ti dao, sirotinjska majko! - kroz pla su vikali jedni. - ivio Hadi-Lojo, bosanski car! - izvikivali su drugi. - Daj ekie! i su kovai, otkivajte ljude! - viknu on, pa sam poe ljudima skidati okove. Svi se prihvatie posla. Prisko ie i straari. - A sad im podajte puke! I sami zatvorenici se zgranue. - ta je, ta se udite! I vi ete na vabu! Pa da vas onda vidim! - Hadija, sunce nae, kud ti, tu i mi! I u vatru i u vodu! - Nejse, vidje emo! A ko skrene, zna mu se! - Neemo, hadija, jemin ti dajemo! Dok je Hadi Lojo obijao vojna skladita i osloba ao zatvorenike, Narodna vlada je rjeavala o sudbini Mazhar-pae i ostalih velikodostojnika. 157

- Njih treba im prije otpremit' iz Bosne. Dat' him pratnju, pa nek' i u - predloi Hadijamakovi. - A ta emo s naim? - upita Asimbeg Muteveli . - Kojima? - Pa s Mustajbegom i drugim koji su danaske otjerani. Eno hi u krli, ba k' o da su haj duci ! Nek' znate, mlogima to nije pravo. Zar sad, kad nam je sloga najpre a, pa da se izmeu se taremo? Ako je poradi toga to su eraf, ima ovdi meu nama jo erafa. I to kakva! Pa ta him se more prigovorit'? Nemojte, bra o, tako! Puajte ljude, trebae nam! - A to danaske nisi tako govorio? - otro e Kaukija. - Zna se to nisam! Nisam mog'o od onoga! Vallahi, k'o da je car, tako zapov'jeda! agor odobravanja zabruja dershanom. - Dina mi, ko da su svi drugi murtati osim njega! - I gore od toga! - Nejse, vidje emo pa uradit' nako kako je najbolje pomirljivo e Hadijamakovi . - Ama, brao, ne treba ekat', jer mraku nije vjerovat'! - opet e Muteveli . - Ovdi je samo mrnja po srijedi i nita vie! - Pa dajte, ta onda ekamo, nek' se i to rijei - javi se Jeftanovi . - Ko je za to da se puste nek' digne ruku! Hafiz-paa koji je dotle utio, klimnu glavom u znak odobravanja. Gotovo svi digoe ruke osim Kauk ije i jo nekoliko najzagrienijih. I Hadijamakovi die ruku. - Treba javiti Naki da hi pusti i doprati do ku e. - A ta emo s austrijanskim konzulem? - I on treba da i e! Kako bi to bilo da mi s njegovim ratujemo, a da on sjedi u Saraj'vu? Sutra - prekosutra treba ga otpremit'. A dotle mu treba dat' strau da ga uva. i njega i konzulat. Jerbo, ta mu ga zna... - I Naki bi trebalo dati stotinjak pouzdanih momaka. Ono strae to ima, malo je. Zar kakvoj budali ne mere

past' na pamet da zapali ariju? - predloi Jovo Vasiljevi. - Nek' karakol po svu no hoda arijom. - Vjere mi, i ta ima mjesta! Evo valije, pa nek on to vidi s Nakom. A i ljude bi trebalo po et' smjetat' u krlu a sastavljat' buljuke i odre ivat' ko e him zapovjedat'. ekanja vie nejma, jerbo ni vabo ne eka! - A i anamo onome treba ve jednom stati na put! - ponovo se javi Muteveli . Ako e on radit' ta ho e i kako hoe, ta emo ondar mi? Eto ga, nek' die i prikuplja vojsku, al' nek' se ne petlja u ono to mu ne spada! Zar kod toliko pametnih i razboritih ljudi koji ovdi sjede, da se on pita? I1' ga urazumite i pritegnite, il' da se rasipamo! Ni ja, a ni drugi, neemo to vie trpjet! Zar za to to je neko eref, mora bit' i murtat', ha? Glasno odobravanje poprati Muteveli eve rijei. Ti ga, muderis efendija, zovni i ti mu to kai, jerbo tebe kol'ko tol'ko potiva. Ako nee ti, hoemo mi, al' malo drukije! - priprijeti Muteveli . - Dobro je, ostav'te to meni! - presije e Hadijamakovi.

Podijelivi oruje i oslobodivi zatvorenike HadiLojo je, ponesen opim oduevljenjem, krenuo kroz grad. Ispred njega i iza njega valjala se nesre ena povorka. Sedlar mu je odnekle bio zbavio konja kojeg je Pliska dostojanstveno vodio, dok je ostala pratnja potiskivala svijet ustranu. Bubnjevi i talambasi su zagluno odjekivali, prekidani grlatim povicima Hadi-Loji. Konj ispod n 4jega nije se ni vidio od mase to ga je okruivala. Carija, koja se poslije podne po ela otvarati, sad se opet zatvorila. Ljudi su prilazili povorci koja je sve vie rasla. Kad su obili ariju i proli du itave emalue, uz svirku, pjesmu i poklike, Hadi-Lojo naredi da se krene prema Gazi Husrevbegovu hamamu, u pravcu Petrakiefendijine kue. elio je da poslije obiiaska gospodske emalue i Petraki-efendija vidi koliko svijet dri do njega.

158

It

159

Bogati i ugledni Petraki-efendija bio se tek vratio sa popodnevne sjednice Vlade pa ru ao i taman prilegao, kad ga bubnjevi i vika digoe iz dueka. im je kroz prozor ugledao Had-Loju, navrat-nanos se obukao i izaao pred kuu. - U sto dobrih asa, hadija! Bujrum! - pokaza mu na irom otvorena avlijska vrata, pozivaju i ga da ue. - Jok, fala ti, Petraki-efendija, nejmam vakta, drugi put! - ekaj, hadija, iv bio! Ako mi ne e u kuu, da te makar neim darujem. Nek' se zna i pamti kad si mi pred vrata dolazio. Stani, iv bio! Hadi-Lojo se podboi na konju, a kad se Petrakija ubrzo vrati nose i crven, lisiinom postavljen, a zlatom izvezen urak, njemu zasjae o i. - Evo, dragi moj hadija! Nosio ga je, san im, dobar junak, pa neka ga nosi i drugi, al' jo bolji! Bujrum, zagrni se! Hadi-Lojo dohvati urak i zagrnu se. inio je to polahko i dostojanstveno, kao da se carskim platom zagr e. Sedlar mu je pomogao. A kad se zagrnu, pa zlato na urku bljesnu na suncu, on, onako vran u licu, a zagrnut u zlatno i crveno, pa jo na konju, doe ko car. Jedino ga je kvario ulah od mrke valjane vune na glavi. - Eh, kako ti se ini? - upita i namignu Sedlaru. - Plaho, dina mi! - Ujie ti, sanim, da ne mere bolje! Eto te, ne budi primijenjeno, ko sultan! - rairi Petrakija i usta i ruke. - A kako no ti ree: koji ga je junak nosio? - Husejn kapetan Grada evi, Zma od Bosne! rj - Ma, ba on? - On i niko drugi, hadija! Hadi-Lojo se rascva od milja. Svijet kao da povileni. - Eh, Petraki-efendija, ovo ti ne u zaboravit' ! Nek' dobro zna, pamti u! - Bog dao, hadija, pa ga se ti u zdravlju i junatvu dugo nanosio! 160

Bubnjevi i talambasi ponovo udarie, a povorka krenu, ostavljaju i Petrakiju da sa avlijskih vrata gleda za njima. Ne poma e se sve dok Hadi-Lojo, ponosno jau i na konju i jednako gledajui uza se i niza se, ne zamae prema Gazijinu hamamu.

161

7.
Dok je Sarajevo ivjelo u grozni avu i borbenu raspoloenju kojeg nije nedostajalo ni po drugim gradovima zemlje, mada na manje bu an nain, dotle su stvarne pripreme za otpor bile daleko od onoga to je zahtijevao sudar s jednom moderno organiziranom i odli no naoruanom vojskom.Ustanicima je, izuzev puaka kojih je bilo dovoljno u Sarajevu i u jo nekim gradovima u kojima su bila smjetena vojni ka skladita, nedostajalo gotovo sve ostalo: oficirski kadar, teko naoruanje, sanitet, komora, finansijska sredstva, savremena vojna organizacija i drugo. Ono neto topova u Sarajevu i po drugim gradovima bilo je dobrim dijelom onesposobljeno ili nije bilo dovoljno obuene momadi koja bi znala rukovati s njima. Jedino ega nije nedostajalo bila je odlunost ustanikom groznicom zahvaenog naroda, spremnog da uljezu prui ogoren otpor. Nasuprot tome, na drugoj se strani s najve om panjom i uro enom germanskom pedanterijom bilo pristupilo temeljitim pripremama za sprovo enje okupacije. Mada su jo prije desetak godina bile izra ene prve geografske karte Bosne i Hercegovine, koje su na traenje tadanjeg bosanskog valije Topal Osman-pae snimili austrougarski vojni strunjaci, u meuvremenu je austrougarsko ministarstvo vojske dalo ppnovo i detaljno poruiti postoje e komunikacije i politi ke prilike u zemlji, vjerski ivot i me usobne odnose stanovnitva, pa ak i nain uprave crkvenim dobrima pojedinih konfesija. Austrougarski oficiri, koji su dobro poznavali doma i jezik, slati su u Bosnu kao tobonji trgovci ili po drugim naoko bezazlenim poslovima, a u stvari sa zadatkom da bi prikupili potrebne podatke, jer su austrougarske aspira162

cije na Bosnu i Hercegovinu sezale davno unazad. Jedina, i to veoma krupna greka ministra Andraija bila je u tome to je konzula Vasi a obavijestio o okupaciji znatno ranije nego to je kona ni protokol o tome bio potpisan, i ta vie dao mu nalog da o tome obavijesti i sve uglednije ljude u Sarajevu i po drugim ve im gradovima zemlje. Andrai je time elio prekinuti svaku daljnju dilemu o sudbini Bosne i Hercegovine i unaprijed pripremiti narod na okupaciju. No, postigao je suprotno: vo ama otpora dao je gotovo itav mjesec dana vremena da dignu narod na noge i da stvore iroko raspoloenje za borbu protiv okupacije. Shvaajui nastalu situaciju, Be je sada bio primoran da sprovede veoma krupne vojne pripreme. Poetkom jula bilo je mobilizirano vie od osamdeset hiljada vojnika, to se kasnije, u toku borbi, utrostru ilo, a i jedan dio austrougarske jadranske flote bio je stavljen u pripravnost. Za vrhovnog vojnog komandanta okupacione vojske car Franjo Josip je naimenovao ezdesetogodinjeg generala Josipa baruna Filipovi a, dotadanjeg komandanta Praga, ina e Lianina iz Gospia, a za njegova zamjenika generala Stevana baruna Jovanovi a, takoer Lianina iz Oto ca. Jovanoviev je zadatak bio da okupira Hercegovinu. Mobilizacija i ostale pripreme bile su brzo obavljene, tako da su ve sredinom jula sve mobilizirane jedinice bile preba ene u susjednu Hrvatsku i Sloveniju, dok je sam Filipovi 21. jula stigao u svoj glavni tab, u Brod na Savi. S obzirom na borbeno raspoloenje naroda Bosne i Hercegovine, koje se sve vie rasplamsavalo, bilo je predvieno da se zemlja to prije okupira i to prije zauzmu glavni gradovi Sarajevo i Mostar. Dok se u Filipovievu glavnom tabu o ekivao nalog za prelazak granica i po etak okupacije, to je ovisilo od potpisivanja protokola izmeu Bea i Porte, dotle je oko Broda na Savi, oko Nove i Stare Gradike, Oku ana, Kostajnice i akova, kao i dalje kod Vrgorca i Imotskog, sve vrvilo od pristigle vojske. Vojni ealoni, atori, komora, konji, topovi, sanitet, glazba, poljske kuhinje i ostalo, bili su pritisli svaki pedalj zemlje. Ljetna je ega bila nesnos163

na, pa su se raspasani vojnici zavla ili u svaki kutak hlada, podmazuju i oruje i sa zebnjom razmiljaju i ta ih eka u toj njima malo poznatoj zemlji Bosni, o kojoj su mnogi tek neto nauli. Meu vojnicima je bilo i mnogo momaka iz Hrvatske i Slavonije, ali su i oni o Bosni malo znali. Maari su priali stravine prie: kako se u Bosni svakom zarobljeniku i ranjeniku odmah odsijeca glava; da je Bosancima glavno oruje ogroman no zvani handar, a da u borbu ulaze uz stranu vrisku od koje se ovjeku die kosa na glavi. Ni pri e o lijepim i zabuljenim bulama nisu takoer izostale. etiri dana prije po etka operacija, iz Dervente je stigla u Brod delegacija derventskih begova i ostalih uglednih graana da pozdrave Filipovi a i izraze dobrodolicu okupacionim etama. Filipovi ih je blagonaklono primio, ali bez iluzija da e dogaaji i dalje tako tei. Na sastanku koji je nakon toga odrao sa svojim generalima i viim komandantima, upozorio ih je na krajnju opreznost. - Gospodo, nemojmo se zavaravati! Pred nama je fanatian protivnik i bez obzira to mu nedostaje mnogo ega za voenje borbe, budite spremni na ogor en otpor. ak i kad ga vojniki pobijedimo, on ne e mirovati. Ako nita, nastavie s pasivnim otporom. Budunost je pokazala da je Filipovi bio u pravu, mada mu je Be u grijeh upisao gornju izjavu. Napokon, 28. jula, iz Bea je stigla oekivana zapovijed: da se sutradan po ne s prelaskom granice. Granica se istovremeno po ela prelaziti na etiri mjesta: kod Broda, Gradike, Kostajnice i amca, a 31. jula i 1. augusta kod Vrgorca i Imotskog. Izmeu est i devet sati ujutro, kod Broda je preko podignutog pontonskog mosta na bosansku stranu preba eno 18.000 vojnika, 900 konja i 48 topova. Bez borbe je zauzeta pota u Bos. Brodu i razoruano pedesetak turskih vojnika, koji nisu ni pokuavali pruiti otpor. U gradu je odmah istaknuta austrougarska crnouta zastava, a divizijska je glazba odsvirala Carevku" Istovremeno je u Slavonski Brod doplovio amac s turskim oficirom u pratnji etvorice vojnika. Oficir je za164

traio da ga odvedu u glavni stan, gdje je generalu Filipoviu predao zape a eno protestno pismo radi nasilnog prelaska granice i zaposjedanja grada. Filipovi je odbio da primi protest, i odmahnuvi rukom kratko je odgovorio: - Ja postupam prema zaklju cima Berlinskog kongresa, s kojim se i Porta saglasila. Prema tome, svaki je protest apsolutno bespredmetan. Tako recite vaem komandantu! Zatim se okrenuo i naredio a utantu da otprati turskog oficira. im su austrougarske ete poele prelaziti Savu, Narodnoj vladi su istoga dana stigla dva brzojava: jedan iz Bosanskog Broda, a drugi iz Bosanske Gradike. Oba su javljala istu vijest: da austrougarske ete prelaze Savu i Unu i ulaze u Bosnu. Vijest se munjevitom brzinom proirila Sarajevom i jo vie uzbunila ionako uzbuene ljude koji se od ju er, nakon proglaenja Narodne vlade, nisu ni smirivali. Gomile seljaka, osobito iz okolice Visokog i Kiseljaka, koje je Hadi Lojo bio uzdigao, stalno su stizale da stanu pod bajrak i da se naoruaju. U beznim ga ama i kouljama, s opancima na nogama i branenicom u torbi, oni su itavu no tutnjali gradom koji se orio od njihovih ratobornih poklika i prijetnji. Vlada je neprekidno zasijedala i slala brzojavne poruke u unutranjost; bubnjevi i talambasi su odjekivali; bajraci se vili, a svijet navirao, zbijao se i razilazio kao iz uznemirenih i rasruenih mravinjaka. U kasarni, punoj ustanika, guve i vike, Hadi Lojo je grmio, sastavljao ustani ke odrede, dijelio oruje i odre ivao zapovjednike. Mnogi turski vojnici, pa i oficiri, osobito oni nii koji se nisu kanili povla iti, pristupali su ustanicima. Sve se zbivalo u gr u prvog ratnog dana, koji je prekinuo i posljednju nadu da e se stvari u miru rijeiti. Mazhar-paa i ono nekoliko visokih turskih funkcionera koji su se nakon minule no i provedene u kasarni bili ponovo vratili u Konak, jedva su ekali da ostave zemlju. Bili su se zdogovorili da to u ine prekosutra, pa je Kostan-paa ranim jutrom u pratnji vojnika bio otiao u svoj 165

stan nedaleko od Nove pravoslavne crkve da se spremi i da u Dedaginim konacima, u Sarajevskom polju, pri eka Mazhar-pau i ostale, pa da odatle zajedno krenu put Metkovi a. U meuvremenu je Mazhar-paa pismeno obavijestio strane konzule da se pod pritiskom ustanika morao povu i i vlast predati ustani koj vladi, mole i ih za intervenciju ako bi im ustanici pri odlasku iz zemlje pravili kakve poteko e. Kad je Kostan-paa sutradan zorom, u pratnji andarmerijskog majora Stoj ana Grabovca, zvanog Jaaraga, i nekoliko njegovih ljudi i dvoje kola stvari krenuo put Dedaginih konaka, iz Mori a hana je uskoro izjurila grupa konjanika, sa silovitim Mehmedom Tabakom na elu. Pau i pratnju stigli su u Dedaginim konacima. Prijek i naopak, Tabak je golim handarom u jednoj i revolverom u drugoj ruci upao u ardak u kojem su sjedili paa i Grabovac, pa s vrata povikao: - Izlaz'te, il' u vas obojicu sasjei! Nakon to su Grabovca razoruali, a pratnju natjerali da se vrati, njih dvojicu posadie na konje i krenue prema Sarajevu. Tabak je usput neprestano razmahivao kandijom, prijete i utihlom i preplaenom Kostan-pai. Kad stigoe pred Talihan, pred kojim je kao i uvijek bilo okupljenog svijeta, me u kojim i raznog oloa koji se tih dana bio doklatio u Sarajevo, do e do guve. Sarajlije, koje jo otprije nisu trpjele Kostan-pau, po ee ga vrije ati, a olo, ugledavi kola s painim stvarima, udari u plja ku. Dok su se jedni otimali o skupocjene ilime, a drugi obijali sanduke razvla ei painu odjeu i posue, iz jednog jastuka prosue se dukati. Ostrvljeni plja kai upali su se i klali oko plijena kao glddni kurjaci. Nekima i to bi malo, pa ne samo to ispregoe i potjerae konje ispod kola, ve navalie na pau i Grabovca, trgaju i i odjeu s njih. Hadija Ibrahimaga Arnaut i hanski momci, nau eni da uljudno i lijepo do ekuju trgovce i putnike koji su padali u Talihan, zgranue se i prihvatie za oruje, ele i

da obrane i zatite pau i Grabovca. U to odnekle izbi Hadi Lojo, pa vidjevi ta se zbiva razmahnu kundakom po plja kaima i povika svojima: - Udrite kurvine sinove! Pobijte pse! Napadai se dadoe u bijeg, bacaju i usput otete stvari, a Hadi Lojo sjaha s konja i pri e okrvavljenom Kostan-pai koji se, sav izderan i izubijan, tresao kao prut. Uhvati ga pod ruku i povede u han. - Paa, afedersum, al' ta him more, hrsuzi ko hrsuzi! Toga je uvijek bivalo i bi e... Ve , hajde, smiri se i odmori. Niko ti vie ne smije ni crne ni bijele! Kad ti ja kaem! A onda se okrenu handiji: - Ibrahimaga, podaj pai sve to mu treba! Na i mu lijepu odaju i smjesti ga kako more bolje. Nemoj da mu ita usfali! , Dr Ke et, koji je stanovao malo nie od Talihana i s prozora gledao ta se zbiva, otr ao je u engleski konzulat i sve ispri ao vicekonzulu Frimanu. Ovaj se odmah uputio u njema ki konzulat, gdje su pozvali francuskog i talijanskog konzula. Tu su zajedni ki sastavili protestnu notu koju su uputili novom valiji Hafiz-pai, otro protestuju i protiv neljudskog postupka prema Kostan-pai. Ujedno su upozorili valiju da e za sve sli ne postupke prema nemuslimanskom stanovnitvu, isklju ivim krivcima smatrati predstavnike nove vlasti. Hafiz-paa, i sam ogor en zbog postupka prema Kostan-pai, pozvao je vo e otpora i lanove Narodne vlade, energino zahtijevaju i da se ubudu e svakom bezakonju i anarhiji stane u kraj. Pri tom je naglasio da protestnu notu stranih konzula treba shvatiti krajnje ozbiljno, jer e se u ponovljenim slu ajevima dogoditi da se osuda i odium itave Evrope okrene protiv njih. Ujedno je zatraio da se Mazhar- i Kostan-pai, kao i svim turskim funkcionerima koji to ele, omogu i nesmetan odlazak iz zemlje, a da se od anadolskih vojnika koji su izba eni iz kasarne pa sad izgubljeni lutaju gradom, formira posebna straa koja bi osiguravala konzulate.

166

167

Kako je Vlada ve ranije bila zakljuila da se Mazharpaa i ostali upute iz Bosne, rijeeno je da se to ve sutra uini. Sutradan prije podne Hadi Lojo je doao u Talihan i pozvao Kostan-pau da po e s njim u Konak, odakle e, zajedno s ostalima, krenuti put Carigrada. Iako jo uvijek pod dojmom jueranjih dogaaja, Kostan-paa se odmah raspoloio i Hadi-Loji srdano zahvalio kako na vijesti koju mu je donio, tako i na zatiti koju mu je ju er pruio. - Ama, paa, bolan ne bio, pa nisam ni ja 'nako crn ko to ste me vi napravili, a niste vala ni vi tako zorli k'o to sam ja nekad mislio! Al' nejse, dobro je! - nasmijao se Hadi Lojo i potapao pau po ramenu. U Konaku je bilo sve spremno za polazak. Na ispraaju su bili svi konzuli osim Vasi a, koji nije ostavljao konzulat. Bili su prisutni i svi lanovi Narodne vlade, kao i vei broj uglednih Sarajlija, i muslimana i kr ana. U sveanoj dvorani, u kojoj su se bili okupili, vladalo je suzdrljivo raspoloenje. Govorilo se malo i tiho, kao na pogrebnom ispraaju. Mazhar-paa se ponaao odmjereno i dostojanstveno. Prvo je priao konzulima, zahvalio im se na dosadanjoj saradnji i intervenciji i sa svakim izmijenio po nekoliko ljubaznih rijei. Onda je pristupio lanovima Vlade. Gledao ih je as-dva hladnim i tvrdim pogledom, a onda je digao glavu i naglaavajui svaku rije izustio: - Odlazim iz ove zlosre ne zemlje s ponosnim uvjerenjem da sam svoju dunost prema sultanu uvijek vjerno izvravao. Tu je za tren pogledao u Hafiz-pau, pa nastavio: - Ono to ste u inili meni, nije palo me nego na visoku Portu. Meni ste osobno u inili uslugu veu nego to moete i zamisliti, ali ja samo alim ovaj jadni narod koji e snositi teke posljedice vaeg bezumlja. Dok je dr Ke et prevodio njegove posljednje rije i, Mazhar-paa se jo jednom okrenuo konzulima pa im se naklonio i uspravan izaao iz dvorane. Hadijamakovi koji je bio zaustio da mu odgovori, nije dospio izre i ni jednu rije. 168

Dolje, u dvoritu Konaka, ekalo je stotinjak spremnih konjanika koji e pratiti putnike. Povorka je utke izjahala i preko Careve uprije okrenula prema Ba ariji. Mazhar-paa i ostali velikodostojnici jahali su u sredini povorke, sa svih strana okrueni naoruanom pratnjom, a pozadi njih su ila kola sa enskinjem i djecom. Sve je do Ba arije prolo mirno, ali im povorka stie na Baariju, nastade komeanje me u okupljenim svijetom, koje se ubrzo pretvori u zaglunu i podrugljivu viku. Smijeh, halakanje, posprdni povici i prijetnje, padali su sa svih strana. Pratnja, sa isukanim sabljama, bila se zbila oko putnika, jedva se probijaju i kroz ustalasanu gomilu. Mazhar-paa, blijed, ali uspravan u sedlu, stezao je uzde uznemirenu konju, ne okre ui se ni desno ni lijevo. Tek kad se povorka ispe iznad Kova a i krenu prema Prvoj kapiji, povici jenjae a svijet ostade iza njih. Svi odahnue. Konjanici se sredie i nastavie put prema Viegradskoj kapiji. Sarajevo ostade dolje ispod njih, sve u suncu, no ono im se ovaj put inilo kao ogroman, nakostrijeen je, zavu en meu namrgoena brda. Bio je to alostan kraj etiristogodinje turske vladavine nad ovom zemljom, odjenut u nijemi muk kroz koji je povorka odmicala. Jutrom istoga dana Vasi u se pruila prilika da se sastane s Hadi-Lojom. Sastanak je ugovorio jadan od povjerljivih konzulovih ljudi, bjegunac iz Niki a. Sastanku je prisustvovao i tuma Herkalovi, jer se Vasi plaio da radi turcizama ne e moi u potpunosti pratiti razgovor. U izvjetaju koji je kasnije uputio ministru Andraiju, Vasi opisuje Hadi-Loju i kae da je po svom vanjskom izgledu pravi orijentalni fanatik. Visok je, veli, vie od est stopa, mrav, s prevra enim oima, velikim ustima i iskeenim zubima. Mada je bila velika vru ina, HadiLojo ni ovaj put nije mogao bez svog lisi inom postavljenog i zlatom opto enog urka, premda, kako kae Vasi , i bez toga moe imponirati demoraliziranim kr anima". Prvo to je Hadi-Lojo rekao Vasi u bilo je da se nema radi ega brinuti, jer da je stanovnitvo uglavnom 169

dobro i da nenaoruanim ljudima ne e nauditi, ali da mu je ipak, zbog hr avih pojedinaca, dao strau od deset potenih graana koji e uvati konzulat. Vasi je na to pohvalio dotadanje dranje stanovnitva u pogledu potivanja tu e imovine i ivota, bez obzira na nemire koji su nastali, istakavi da su Bosanci poteni i estiti ljudi, pa vjeruje da e takvi i ostati. Onda se prelo na razgovor o okupaciji. Vasi je izloio razloge i ciljeve radi kojih je u Berlinu donesena takva odluka. - Nae carsko-kraljevske ete dolaze ovamo da nae prijatelje, Bosance, tite od svake nepravde, pa se zato pitam kako ete ih doekati i kako ete postupati s naim dravljanima koji se ovdje nalaze? Hadi Lojo je na to kao s nokta odgovorio: - Doeka emo ih na sablju, eto kako! I, s Bojom pomoi, natjeraemo hi da se vrate okle su i doli. A u vae podanike ne emo dirat', jer nam nikakvo zlo nisu poradili. - Ali ja ne vidim nikakva razloga za borbu sa carskokraljevskim etama koje e Bosnu obasuti dobroinstvima! - uskliknu Vasi irei ruke. - Pa vi ste ovdje, oko Sarajeva, a i drugdje, bez novaca, bez inteligentna vo stva i moderna naoruanja, i to onda moete u initi protiv dobro naoruane carske vojske? Tvoji e se razbjei na prvi pucanj topa! Hadi Lojo isturi dlan prema Vasi u kao da ga zaustavlja: - ekaj ! Dobro kae da nismo s kakvim parama, al' nama pare i ne trebaju! Imamo zato srca, sabalja i puaka s kojim emo udarit' na tvoje, ne misle i hoemo 1' ostat' emo izginut'. Ma, bolan ne bio, kod Moha a je dvan'est hiljada Bonjaka nadbilo trista hiljada oklopnika, vojsku itave Jevrope! ta veli na to?... Bog je inio i vea uda, pa ni nas ne e ostavit', jer zna da branimo svoj vatan. A ono to re e za pare, da ti neto kaem: Vidi, ja sam ojk sjeromah, nejmam ni dobra konja pod sobom, al' za mnom ide pedeset hiljada puaka! A 170

pogledaj Mustajbega: on i ne zna ta ima, ali niko ga ne benda ni evliko! - pokaza Hadi Lojo pola kaiprsta. - Ni njega ni ostali eraf. Oni su ti danas nita. Hava! Svejedno to imaju i pare, i to god ho e! Vasi htjede neto re i, ali ga Hadi Lojo prekide pa nastavi: - Insan mora bit' merhametli. Eto, valija mi je bio raspis'o na glavu pet hiljada jaspri, pa mi je, bilesi, i brata u Travniku ubio, a ja ga danas titim i uvam. Pa kako onda ne bi titio i uv'o konzule i njihove podanike, ako nam nikakvo zlo nisu poradili! Je 1' tako? Vasi u znak odobravanja klimnu glavom: - Da, da, tako i treba! - Ma znam i ja da treba, samo te tvoje vabe mlogo lau! - Lau! Kako lau? - Piu po tim vaim eridama kako mi u Bosni poklasmo kr ane. A i je to, bolan, bilo? Hajde, da ujem! to ne kau kako jest: da se mi zajedno spremamo da vas na sablju do ekamo! I da se k'o bra a pazimo! Vide i da Hadi-Loju ne e mo i razuvjeriti da je svaki otpor protiv okupacije uzaludan, Vasi dokraj i razgovor, daruju i Hadi-Loji dvadeset napoleondora i to, kako je naveo u izvjetaju Andraiju, da sebi moe kupiti konja. elio je, ako nita drugo, da time podgrije Hadi-Lojinu blagonaklonost prema konzulatu i austrougarskim podanicima. Zatim se oprostio s njim i rekao Herkalovi u da ga isprati. Kad se Herkalovi vratio rekavi da je Hadi-Lojo otiao iz konzulata, Vasi je stajao kraj prozora i gledao niz Bistrik. Trgnuo se iz misli i nervozno odmahnuo rukom, jetko procijedivi: Fanatik! Jedan ludi fanatik!... Isti je dan Narodna vlada donijela odluku da Vasi i osoblje konzulata sutra napuste Sarajevo. U konzulat su oko podne doli Hafiz-paa, Hadijamakovi , Kaukija i Petraki-efendija, da to Vasi u i slubeno saop e. No kako je to Vasi ve ranije o ekivao, u konzulatu je sve bilo spremno za odlazak. Namjetaj i manje vana arhiva bili 171

su preneseni na tavan i u magazu konzulata. Vasi je delegaciju primio u svojoj polupraznoj kancelariji, u koju su bile unesene samo stolice. Nakon to je Hafiz-paa na protokolaran na in saopio Vasiu vladinu odluku o njegovu odlasku iz Sarajeva i Bosne, naglasivi da e do Metkovi a imati oruanu pratnju, ostatak razgovora, koji su uglavnom vodili Vasi i Hadijamakovi, protekao je u prili no naelektrisanoj atmosferi. Vasi je poeo dokazivati da austrougarske ete dolaze u Bosnu po odluci evropskih velesila i u punoj saglasnosti s Portom, da zemlji i stanovnitvu donesu smirenje i blagostanje. Otpor protiv okupacije, naglasio je, nije samo otpor sultanovoj volji ve i itavoj Evropi, to najbolje potvruje opravdanost odluke Berlinskog kongresa da se stanje i prilike u ovoj zemlji, zbog njezina stalna opiranja svakom redu i reformama, moraju ve jednom srediti. - U proklamaciji Njegova carsko-kraljevskog velianstva upuenoj stanovnitvu Bosne i Hercegovine to je jasno i na najbolji na in reeno, pa molim g. Petrakiju Petrovi a da proita proklamaciju - okrenu se Vasi Petraki-efendiji, pruaju i mu proklamaciju. Petrakiefendija namjesti naoale s namjerom da ita, ali mu Hadijamakovi istre proklamaciju iz ruku: - Petraki-efendija! Ti dobro zna ta sam ti rek'o o tim vapskim agetima! A ti, opet! Petrakija zbunjeno skide nao ale, a Hadijamakovi se okrenu Vasiu: - Mi u Bosni nit' znamo nit' ho emo da znamo za taj va Korrgres, a nit' priznajemo tu e vladare! Bosna je odsad svoja i na sablju e doekat' svakoga lto po e na nju! Vasi mu uzrujano priprijeti da e krivce za sve ove doga aje uskoro sti i zasluena kazna, na ta Hadijamakovi odmahnu rukom i prezrivo se nasmija. - Naa sudbina nije u vaim rukama, to dobro upamti! Oprostili su se hladno, pa je Vasi oko tri sata poslije podne otiao iz Sarajeva. S njime su u ko iji bili njegova 172

supruga i konzul Hojzinger, a u ostala etvora kola osoblje konzulata, posluga, arhiv i najnunija prtljaga. U tim kolima vozile su se i obitelji pojedinih austrougarskih podanika, u svemu devedeset i est osoba, od kojih je dvadesetak mlaih ilo pjeice. Ispred i iza kolone jahala je pratnja od osam konjanika pod zapovjednitvom hadiDervia Bilala-Hamamdije, ovjeka iz susjedstva konzulata, s kojim se Vasi dobro poznavao. Hafiz-paa ih je ispratio do izlaza iz grada, a Hadi Lojo sve do Ilide, gdje se rukovao s Vasi em i zaelio mu sretan put. - Hajde, hairli! I ne boj se, hadi Derviaga je s vama! A on je ojk na svom mjestu! Stajao je jedno vrijeme i gledao za kolima, pa se onda okrenuo i proaptao: - Voda prolazi, a pijesak ostaje... Ode valija i njegovi, pa ode i ovaj. A mi, ostasmo...

173

8.
Peti dan nakon to su austrougarske okupacione ete prele Savu, iz Sarajeva su krenuli prvi ustani ki odredi. Pod Bistrikom se tog jutra sjatilo itavo Sarajevo. Sve to je moglo na noge, diglo se. Od naroda koji je doao na ispraaj, nije se moglo pri i ni Konaku ni kasarni. arija je bila zatvorena, a bubnjevi i talambasi su neprestano odjekivali. Jutarnja svjeina i marci od uzbuenja lazali su uz ljude. Konji, otimareni i opremljeni za put, ulili su ui, a ustanici, gra ani i seljaci, prvi u ohali akirama, je ermama i sa silahima oko pojasa i punim bisagama o sedlima, a drugi u beznim ga ama i kouljama, s prtenim torbama na le ima, zbijali su se u buljuke i tabore, na ijem su elu stajale bimbae i juzbae, s isturenim konjanicima, bajraktarima i bubnjarima. Izdvojen od ostalih, stajao je i jedan tabor turskih vojnika, s nekoliko oficira koji se nisu htjeli povlaiti. Iza njih su, pod konjskom zapregom, stajala i etiri topa. Oruje i odjea ustanika bili su aroliki. Osim modernih puaka martinki" koje je Hadi-Lojo podijelio iz vojni kih skladita, mogla se vidjeti i poneka dugaka iana ili srmom i sedefom bogato ukraen deferdar. Pa onda handari, krive sablje dimiskije, ko zna gdje i u kojem boju okrvavljene i steene, uz otre noeve bjelosapce. Bajraci, s jabukom ili polumjesecom na vrhu kopjja, leprali su se u rukama mladih i naoitih bajraktara. Na mnogim momakim prsima ili ispod kapa, bijelile su se zlatom izvezene evrme i jagluci, darovani no as kraj aikpendera, dok su djevoja ka srca ubrzano kucala, a rije i rastanka zapinjale u grlu. Vejsil Mrav, koji se pri polasku od ku e halalio s uplakanom enom i izgrlio djecu koja su se pribijala uz nje174

ga, stajao je u posljednjem redu, s pukom preko ramena i dugim noem za silahom. I puka i no bili su pregolemi za positnog Mrava, koji je tek na svom du anskom iltetu i s terzijskom iglom u ruci bio onaj pravi Mrav. Dok je stajao i prstima ispod koulje pipao u krpu uivenu hamajliju, u torbi na leima jo je uvijek osje ao toplinu poga e koju mu je ena pred sam polazak bila za puta ispekla. Ta mehka i prijatna toplina koja ga je milovala po leima, budila je u njemu alovit osje aj da se nikad vie nee vratiti ni kui ni svojima. - uvaj se, dragi Vejsilaga, uvaj se! ta bi ja brez tebe s ovo dvoje maadi!... - plano mu je aptala ena na rastanku, dok ga je Mushafom obnosila oko glave. A ruke su joj bile hladne kao led. - Ama, ne brini, vidi je!... - on se toboe ko operio i hrabrio je, jednako zakre ui glavu da mu se ne vide suze. Dok je stajao i mislio o tome, s le a mu prie kazandija olpa, arijski veseljak i nejgov mahalski komija, pa ga snano povu e za puku. - Vejsilaga, jesi 1' mi hazur? On umalo ne pade, pa se brzo uspravi i nasilu nasmija, udarivi se akom po uskim, kokoijim prsima: - Hazur, jakako! Ve ta ti misli? - Maallah, zajedno emo! Pa kome bude su eno da se vrati, nek' poselami uku ane. Il' ja tvoje, il' ti moje! Mrava zazebe oko srca. - Neka, vjere ti, ne valja se s time ni alit'! - Valjalo ne valjalo, tako ti je! Ja sam se sa svojima halalio, a i ti si, bezbeli. Pa sad, kako nam bude.... U to naie Hadi-Lojo. Na konju je obilazio odrede da vidi je li sve kako treba. Jesu li zapovjednici i bajraktari na svojim mjestima; jesu li odredi dobili popudbinu i imaju li dovoljno municije. Usput je grmio i proturao konjanike na elo i zaelje odreda. - Pola i pola! Jedni sprijeda, drugi otraga. Ako kogod zastane ili pa'ne, dr'te ga! 175

Kad projaha pokraj Mrava, on htjede da mu se javi, ali ne smjede. Uini mu se da je Hadi Lojo kao zoj ljut, jer niti je u koga,,gledao niti se kome javljao. A jest bio nakostrijeen. Cim je me u lanovima Vlade i ostalim prvacima koji su bili doli na ispra aj i stajali pred kasarnom ugledao Fadilpai a i ostale koji su bili osloboeni, bilo mu je dosta. Nije mu ostalo nita drugo osim da praska i stenje, jer se nije usu ivao ustremiti protiv Hadijamakovia Mimo obiaja, na ispraaj je bio pohrlio i enski svijet, koji je pritisnuo sav prostor oko Latinske uprije, strpljivo oekujui da odredi krenu, pa da ih makar pogledima isprate. A odozgo, ispred kasarne, neprestano je dopirao buan agor i lupa bubnjeva, pa se inilo da nee ni prestati. Iznenada odjeknu pisak vojni kih truba. Zasvirae trubai nizamskog tabora. Otro i otegnuto. Sve utihnu. Neto hladno i alovito uvu e se u srca. Onda se zau kao konac slabaan i isprekidan glas koji je leptirasto treperio iznad mnotva. - Psst! Ui se dova! Digoe se hiljade ruku, a glasovi se stopie u jedno zajedniko: - Amin!... - Amin!... Trube ponovo pisnue, a bimbae i juzbae zavikae da se kree. Bajraci se digoe i zaleprae na suncu, a bubnjevi i talambasi zgromie. Mnotvo se zatalasa i natisnu prema Tereziji, kojom su odredi trebali pro i. Pojurie i ene. Isprva tek poneka, mla a, a onda potr ae i ostale. U feredama i pod alovima. Sve se izmijea i stopi u ogromno areno klupko koje se tiskalo, vikalo i kljualo, u jednoj jedinoj elji da izmijene poglede i doviknu posljednji pozdrav najdraima. Bubnjevi su nemilice udarali, dok su se istureni bajraktari i konjanici s mukom probijali kroz uzavrelo mnotvo. Sunce i praina, suze i povici, uz poneku rascvalu ruu dobaenu najdraem, pratili su odrede. - Brao, halalite! Nek' vam je s hajrom! - Salko, sine, uvaj se! 176

- Vratite nam se ivi i zdravi! - Fato, ekaj me! - Duo, ne veremi! Na kraju duge povorke koja se otegla sve do izlaza iz grada, ila je komora. Osamareni konji i brojna kola vukli su municiju, kuharske kazane, vre e s namirnicama i sepete pune vojnikog dvopeka, zate ena u vojnikim skladitima. Iza komore je stupao tabor turskih nizama sa svojim oficirima. Gazali su vojni kim korakom, svi u fesovima i uniformama i s rancem na le ima, oko kojeg je, poput potkove, bilo omotano vojni ko ebe. etiri topa, pod koja su bila upregnuta po dva para konja, budila su poseban respekt me u okupljenim svijetom, daju i itavoj povorci pravu ratni ku sliku. Svijet je jedno vrijeme tr ao za povorkom dovikuju i i pozdravljajui roake i poznanike, ali to je povorka dalje odmicala i pratnja se sve vie rijedila, da se na Hisetima posve utanji, osim djece koja su i dalje za njom tr ala i dovikivala. A kad se odredi dohvatie Sarajevskog polja, pratilo ih je samo sunce, zatomljena tuga i vru e elje da im prije otjeraju dumane i da se ivi vrate svojim kuama. - Pa da obraduju i nas i matere svoje, amin! Popodne su zabrujala crkvena zvona, najavljuju i odlazak dvaju kr anskih odreda: pravoslavnog i katoli kog, koji su spremni stajali pred kasarnom, ekajui da ih blagoslove pa da krenu. Naprijed su, kraj osedlanih konja, stajali njihovi zapovjednici: bimbaa Risto Bujak, sarajevski opanar, i juzbaa Aleksandar Kezi , pukar, Bujakov konj, kojeg mu je kupio imu ni sarajevski trgovac Jovo Savi, daruju i mu uz to i stotinu dukata samo da ga zamijeni u boju, bio je utio i bogato opremljen, dok je Keziev bio nabavljen iz sanduka Sv. Ante. Do Bujaka je stajao bajraktar, zametnut bijelim bajrakom sa crvenom trakom kroz sredinu i bijelim polumjesecom na traci. Jevrejskog odreda nije bilo, jer Jevreji po eriatu nisu morali sluti vojsku, pa im je bilo odre eno da u ratnu blagajnu uplate milijun groa. 177

Svijet se kao i jutros tiskao, a kr anske ene i djevojke, s ponudama i cvije em u rukama, bile su se listom okupile. Na ispraaj su bili doli i lanovi Narodne vlade zajedno s valijom Hafiz-paom, uz brojne gradske prvake svih etiriju vjeroispovijesti. Mitropolit Antim, odjeven u vladi anski ornat i uz pratnju trojice svetenika, blagoslovio je ratnu zastavu, na ta je Stevo Petranovi odrao oprotajni govor, zaklinju i ustanike da se hrabro bore protiv najlju eg dumana Slavena i da krvlju zape ate svoju ljubav prema domovini u zajednikoj borbi s ostalom bra om. Odredi su krenuli uz zvonjavu zvona i sve do izlaska iz grada pratio ih je mitropolit Antim, zajedno s okupljenim svijetom. Tu su odredi na as zastali da se momci jo jednom izgrle i oproste od svojih najmilijih, pa su pra eni enskim suzama i brinim savjetima starijih urno krenuli prema Novom hanu, da se uskoro dohvate irine Sarajevskog polja, gdje su udarci bubnja, uz koji je udarao or e Rakita, posve utihli. Pred blaujskom crkvom doekao ih je pop erko, a okupljeni seljaci po astili su ih pe enim mesom i rakijom. Odatle su se odredi izgubili u oblaku praine, dok im je vrelo popodnevno sunce udaralo pravo u o i. Ne samo kod Broda, ve i na ostalim mjestima gdje su austrougarske divizije prele granicu, napredovale su bez borbe. Jedina i nepredvi ena teko a koja ih je od po etka pratila, bila je paklena ega i iscrpljuju i zamor vojnika koji su marirali i po dvanaest sati dnevno, jer je glavnokomandujui general Filipovi nastojao da im prije okupira zemlju i ne dopusti ustanicima da se bilo gdje brojnije okupe i prue neki ozbiljniji otpor. Zbog nesnosne ege i zamora vojnika, a i Bomanjkanja pitke vode, Filipovi eva glavna kolona izgubila je prvoga dana jedanaest momaka, koji su pali kao rtva sun anice. A da nevolja bude ve a, i vrijeme je uskoro po elo pokazivati svoju promjenljivu ud. Zaredale su iznenadne provale oblaka, pa bi se i onako loi putevi za as pretvarali u pravu kaljuu, u kojoj bi se sve zaglibljavalo. Bujice su odnosile mostove i dijelove i inae uskih puteva, pa su pi178

onirski odredi imali pune ruke posla. No ni to nije moglo da zaustavi ve jedino da uspori napredovanje, jer je Filipovi na svaki nain elio da 18. augusta, na carev roendan, bude u Sarajevu, i da odatle poalje ro endansku estitku caru. Isti dan kad su dijelovi Filipovieve kolone uli u Bosanski Brod, i VII divizija, kojom je komandovao vojvoda od Virtemberga, zauzela je Bosansku Gradiku, iz koje su se turski vojnici ve ranije bili povukli. Stanovnitvo ih je miroljubivo do ekalo i divizija je nakon kra eg nonog odmora nastavila napedovanje u pravcu Banje Luke. Oko podne su se iznenada po eli gomilati crni oblaci, munje su poput plamenih zmija zaparale nebom, a tutanj daleke grmljavine muklo je odjeknuo. Oluja, pra ena snanim vjetrom, uskoro se svom estinom sru ila na diviziju. ibani kiom i vjetrom, a onda i poput oraha krupnim gradom, uplaeni vojnici, koji su se nali u vodi dubokoj ponegdje i do pasa, za as su se razbjeali, trae i bilo kakvo uzvienje gdje bi se mogli skloniti. Usplahireni konji su trgali hamove i prevrtali terete i kola, pa se do maloas sreena i disciplinirana divizija pretvorila u razbijene grupe upani enih vojnika, prevrnutih kola i razbacane opreme. A kad se nevrijeme napokon stialo i sunce zasjalo, ljutiti i do koe promo eni podoficiri psovali su i jurili na sve strane, nastoje i da okupe i srede ratrkanu diviziju. Vojnike trube su bez prestanka trubile zbor" dozivajui razbjegle vojnike, koji su odmah pristupili izvlaenju u blato zaglibljenih topova i kola, ienju opreme i suenju mokre odje e. Sve je podsjealo na ogroman poljski lazaret u kojem je vrvilo od polunagih vojnika. Vojvoda od Virtemberga, gnjevan i nervozan zbog izgubljenog vremena i iznenadnog napada groznice koja ga je poela tresti, dao je nare enje da se tokom no i uputi izvidnica u pravcu Klanice, s tim da ispita mogunost daljnjeg napredovanja prema Banjoj Luci. Sutradan u zoru divizija je stavljena u pokret. Izvidnica upuena prema Klanici javila je da je put slobodan i da nigdje nije naila na ustanike. I druga izvidnica, u 179

jaini jednog eskadrona konjanika, upu ena dalje prema Banjoj Luci, javila je isto: put je slobodan i u gradu vlada mir. Vijesti su bile tane. Onih nekoliko stotina ustanika koji su se nalazili u okolici grada, im su ugledali dugu vojniku kolonu povukli su se na okolna brda, tako da je prethodnica divizije oko podne, bez ijednog pucnja, ula u Banja Luku. Doekao ju je banjaluki kajmekam s grupom gradskih prvaka i begova, u bogatim nonjama i na kitnjasto opremljenim konjima, zaelivi im dobrodolicu. Uskoro je u grad ujahao i general-major nadvojvoda Ivan Salvator s glavninom divizije, a ubrzo zatim i komandant divizije, vojvoda od Virtemberga sa svojim tabom. I dok su okupljeni Banjalu ani istezali vratove utke posmatrajui ta se zbiva, prire en je defile trupa, Uz zvuke divizijske glazbe, ispred Virtemberga su u paradnom maru prole pjea ke jedinice, konjiki ealoni su projahali u laganom kasu, dok su poljske haubice prijetei tutnjale. Vojvodin bijelac, naviknut na zvuke glazbe, mahao je kratko podsje enim repom, dok je Virtemberg, ukipljen i sve an, odzdravljao komandantima jedinica, povremeno se obra ajui nadvojvodi Salvatoru. Za to vrijem na zidinama stare gradske tvr ave leprala je visoko uzdignuta crno-uta zastava, koja se ve iz daljine vidjela. U asu kad je defile bio zavren, s okolnih brda odjeknula je jaka ustani ka puana paljba. Odgovorili su joj Virtembergovi topovi. Bila je to najava skorih doga aja, kada e se po banjolu kim sokacima rasplamsati ogorene borbe izme u gradske posade i ustanika, koji su bili uspjeli prodrijeti u samo srce grada. Isti dan kada je zauzeta Banja Luka, jedan pjea ki puk iz sastava Virtembergove divizije, koji je kod Kostajnice preao Unu, zaposjeo je Kostajnicu, razoruavi tursku posadu, a sutradan su, opet bez borbe, zaposjednuti Bosanski Novi i Prijedor.

I XX divizija, koja je pod zapovjednitvom generala grofa Sapari'a kod Bosanskog amca prela Savu, ula je bez borbe u Samac. Zadovoljan tokom dotadanjih operacija, general Filipovi, koji je ve prvoga dana brzojavno obavijestio Ratno ministarstvo u Be u da su okupacione ete uspjeno forsirale Savu i Unu i da prema planu dalje prodiru, javio je sada i o zaposijedanju Banje Luke, glavnog grada Bosanske Krajine, kao i niza drugih, manjih gradova. Na to je iz Bea stigla careva osobna estitka, koja je u Filipovievu glavnom stanu primljena s izuzetnim zadovoljstvom. Tim povodom bila je upriliena i mala sveanost. Izreeno je nekoliko zdravica za carevo zdravlje i njegovu dugotrajnu i sretnu vladavinu, i za uspjean tok daljnjih operacija. Oprezni Filipovi ni ovaj put nije propustio priliku, a da ne upozori na mogua iznenaenja, naglasivi da se jo uvijek radi o po etnim operacijama, pri emu se nije ni dolo u kontakt s ustanicima, ve s turskim jedinicama koje se ne opiru. - No im zagazimo u bosanske klance i u usku dolinu rijeke Bosne, moramo biti na sve spremni. Istina, to ne e biti rat u pravom smislu rijei, ve sukobi s veim i manjim ustanikim grupama koje e nastojati da nas zasko e i to osjetnije rane. Zato ne smijemo dopustiti da nas iznenade. Oprez, na svakom koraku oprez, gospodo moja! - naglasio je. Dva dana nakon to su okupacione trupe prele Savu i Unu i ule u Bosnu, XIII pjea ka divizija pod komandom generala Jovanovi a prela je kod Vrgorca i Imotskog junu granicu zemlje i po ela nadirati u pravcu Ljubukog. Njezin je zadatak bio da okupira Hercegovinu. Prema informacijama s kojim je raspolagao Jovanoviev tab, jake ustani ke snage bile su raspore ene od Metkovia preko Gabele prema Mostaru, i na putu od Imotskog prema Mostaru. Tamo su, kao i kod Po itelja, po okolnim brdima bile postavljene i topovske baterije. Usmjerivi se u pravcu Ljubukog, Jovanovi je vjetim manevrom zaobiao spomenute ustani ke snage, pa je ve drugi dan, bez borbe, uao u Ljubuki. Time je bilo zauzeto jedno vano uporite za daljnje operacije prema 181

180

Mostaru, glavnom starategijskom cilju Jovanovieva prodora. Isti dan kad je XIII divizija ula u Ljubuki, u Mostaru je dolo do opeg ustanka i krvavog obra una u tamonjem konaku, sjeditu mutesarifa i ostalih organa turske uprave. Ve prvoga dana, im su se pronijele vijesti da e Austro-Ugarska okupirati Bosnu i Hercegovinu, Mostar se uskomeao. Mostarsko ratno vije e koje je uskoro nakon toga bilo uspostavljeno, a u kojem su glavnu rije vodili muftija Karabeg, vladika Ignjatije, biskup Kraljevi, Stojan Kablar, Ibrahimbeg Baagi , ukri-efendija Dumhur i drugi mostarski i hercegova ki uglednici, dralo se od po etka odmjereno i oprezno, nasuprot puku koji je bio za otpor i borbu, pri emu su najglasniji bili iseljenici iz Nikia, Bilee i Gacka, koji su se nakon ustanka i crnogorsko-turskog rata bili sklonili u Mostar. Turski vojni zapovjednik Ali-paa, koji je raspolagao sa oko pet hiljada vojnika, odmah je, iz opreza, raspustio rezervni bataljon sastavljen od Travni ana, a zadrao samo nizame, tj. redovnu tursku vojsku, a onda se povukao na Bunu da tamo eka daljnje naredbe iz Carigrada. Na upit Ratnog vije a kako da postupe ako austrougarske okupacione ete stupe na hercegova ko tle, budui da je ve ina u Vijeu bila spremna da prihvati okupaciju i pomiri se sa sudbinom, smatraju i da je svaki otpor uza-ludan i da ne vodi ni emu, iz Carigrada je stigao odgovor da Austrija dolazi u Bosnu kao prijatelj i da ne treba pruati nikakav otpor".Poruku je potpisao niko drugi ve sam prijestolonasljednik princ Jusuf Izzedin, nakon ega u Vijeu nije vie bilo nikakve dvojbe. Pojedini njegovi lanovi odmah su se'uputili u mostarsku ariju, nagovaraju i uglednije trgovce i zanatlije da svaki u svojoj sredini zagovara mir i prihvatanje okupacije. Takoer su u Sarajevo odmah uputili dvojicu svojih uglednih lanova: Ibrahimbega Baagi a i Stojana Kablara da valiji izraze njihovu lojalnost i spremnost da prihvate poruku i savjet iz Carigrada. Kako su u to vrijeme brzojavne linije izme u Sarajeva i Mostara bile prekin1 82

ute, to mostarsko Vije e nije ni znalo da je u Sarajevu proklamirana Narodna vlada i da je turska vlast morala odstupiti. Baagi i Kablar, koji su kolima stigli u Sarajevo, umalo da pred samim Konakom nisu platili glavom, jer je Baagi bio u crnom evropskom odijelu, kakvo su u to vrijeme nosili carigradski uglednici, a i Kablar je bio evropski odjeven. To je gnjevnim Sarajlijama bilo dovoljno da na njih nasrnu, budu i da je prije toga bilo objavljeno da e svaki onaj koji se zatekne u tu inskoj nonji, a ne u bosanskoj, biti javno iban pred bogomoljom one vjeroispovijesti kojoj pripada. Tek na zapomaganje Baagia i Kablara koji su ve bili dopola svueni, iz Konaka su istrali neki lanovi Vlade koji su ih poznavali i spasili od najgoreg. to je vrijeme dalje odmicalo, napetost u Mostaru sve je vie rasla, a pukotina izme u puka i prvaka u Vije u sve se vie irila. Na strani onih koji su zagovarali otpor, najvie se isticao Alija Haljevac, koji je smatran vo om ustanika, dok je na drugoj strani bio muftija Karabeg, bez sumnje najuglednija i najutjecajnija li nost Mostara, posebno meu muslimanima. Veoma obrazovan, a uz to objektivan i pravedan, Mustafa-Sidki-efendija Karabeg postao je mostarskim muftijom ve u svojoj dvadeset i petoj godini, odmah nakon povratka sa naukovanja u Carigradu, i na toj je dunosti ostao punih dvadeset godina, sve do pokolja u mostarskom konaku, kada mu nije bilo vie od etrdeset i est godina. Na sve pokuaje ustanika da se i Karabeg prikloni otporu i da kao muftija izda fetvu prema kojoj je stroga oba veza svakog muslimana stupiti u borbu protiv austrougarskih okupacionih trupa,on nije poputao, tvrde i da je otpor beskoristan i uzaludan, kada se zna da su sve evropske velesile, pa i sama Turska, odobrile okupaciju. Plaei se da muftijin utjecaj posve ne otupi otricu otpora, Haljevac i ostale ustani ke voe Mostara po eli su se baviti milju da Karabega tajno smaknu, ali nisu mogli nai pogodnog ovjeka koji bi se toga prihvatio. Onda su poeli iriti glasove da je Karebeg izdajnik i austrijski 183

plaenik, to nije ostalo bez odjeka u ustani kim redovima, pogotovo me u muslimanskim izbjeglicama iz istone Hercegovine. U opem uzbuenju i borbenom gru koji je bio zahvatio Mostar, tih dana je i rezervni bataljon Travni ana pristupio ustanicima, koji su od vojnog zapovjednika Alipae zatraili da im preda oruje i municiju. Ali-paa se jedno vrijeme branio da za to jo nije dobio traeno odobrenje iz Carigrada, ali kada je u Mostar stigla vijest da je austrougarska vojska ula u Ljubuki i da kre e prema Mostaru, uzbu enje je prevrilo svaku mjeru. Ali-paa je morao otvoriti vojni ka skladita i ustanicima podijeliti oruje, a Haljevac je jo jednom pokuao da privoli Karabega da izda fetvu, nude i mu da sam preuzrne zapovjednitvo nad ustanikom vojskom. U konaku, gdje se razgovor vodio, Karabeg je zaplakao, izjavivi da fetvu ne moe dati, jer na svoju savjest ne moe uzeti unitenje rodnoga Mostara i ivote njegovih stanovnika. - Njih na Mostar ide trideset hiljada, a vas je svega tri hiljade, i to nespremnih, a pomo i ni s koje strane! Jedino to Konjic nudi ezdeset momaka. A ta je to, bra o moja, protiv itave Evrope koja se digla na nas! - uzviknuo je. U munoj utnji koja je zavladala, pri emu su se ustanike voe poele zgledati pogledima koji nisu slutili na dobro, Karabeg se digao i potresnim glasom po eo recitirati odlomke iz Kur'ana, a onda je rastvorio dubu i pokazujui prsa uzviknuo: - Ako ste doli da mi kidiete, evo, ud'rite, ako vas nije strah od Bogal... Haljevac i druina su se bez rije i digli i napustili konak, u kojem su ostali Karabeg, mutesarif, kadija, kajmekam i jo neki. Uskoro je pisnula vojnika truba, dozivajui travniki bataljon koji se str ao i opkolio konak. Spolja se ula galama, pucnji i povici: - Koljite nevjernike! Pobijte murtate! Grupa gnjevom izbezumljenih ljudi, me u kojima je bilo najvie Nikiana, provalila je u konak pucaju i u 184

zakljuana vrata, nakon ega je po prostranim odajama poeo lov i nemilosrdan obraun. Sijevala su sjeiva sabalja i noeva, uo se i poneki pucanj presijecan prestravljenim vriskom, a krv je liptila iz desetina rana koje su zijevale po isje enim tijelima. Karabega i kadiju Mehmed Said-efendiju, koji su se bili sklonili u usku banjicu konaka, izvukli su i po eli nemilice bosti i sje i. Mrtvog su kadiju otisli niz basamake, a izbodenog Karabega, koji je krkljaju i neprestano ponavljao ehadet, na koncu su preklali. O i su mu ostale iroko otvorene, kao zgranute nad ivotom koji se tako stravi no ugasio. Osim njih dvojice, na krvlju natopljenim ilimima leali su mrtvi i sklupani jo i mutesarif Mustafa Hulusi-paa, njegov zet Rifatbeg i kajmekan potpukovnik Muradbeg. U gradu je zavladalo slavlje, a uskoro su se pojavili i prvi znaci anarhije. Planuli su poari i po elo obijanje vojnikih skladita. Svi oni koji su bili poznati kao protivnici otpora, sklanjali su se gdje su stigli. Vojni zapovjednik Ali-paa, koji se u vrijeme obra una nije zatekao u konaku, iste se no i sa preostalom vojskom po eo povlaiti put Metkovia, dok se jedan broj njegovih vojnika prikljuio ustanicima. im je u I jubuki stigla vijest o dogaajima u Mostaru, general Jovanovi je naredio pokret, a Mostarcima je uputio kratku poruku: - Sutra s vojskom ulazim u grad. Traim da se bezuvjetno pokorite, ina e u saei i unititi grad! Svima se zajam uje sloboda vjere i imetka. Svijet se poeo sklanjati i zatvarati u ku e, a pokolebani ustanici, nakon to su njihovi odredi bili razbijeni i potisnuti kod itluka, poeli su se povlaiti prema Nevesinju. Glavnina se preko Gubavice povukla na Bivolje Brdo, u Domanovi e i Dubrave. Nakon povlaenja ustanika, u susret Jovanovi u iz Mostara je krenula delegacija od dvadesetak uglednih graana sve tri vjeroispovijesti, s biskupom na elu, da izrazi svoju lojalnost i privrenost Monarhiji i zamoli Jovanovia da potedi grad koji ne e pruati otpor. Jovanovi je zadrao nekoliko lanova delegacije kao taoce i naze185

dio da se na Hum izvuku topovi i okrenu na Mostar. Odbio je poziv lanova delegacije da sa svojim tabom bude njihov gost na ve eri. Kada su topovi izvu eni na Hum, Jovanovi nije mogao odoljeti, a da se i sam, mada ugojen i glomazan, ne ispne na Hum i razgleda Mostar. Grad je pod njim leao okupan suncem koje je bljetalo. - Koliko svjetlosti! Koliko sunca! - aptao je uzbu en, jedva vjeruju i da se tako brzo i lahko do epao glavnog grada Hercegovine. Isti su dan, uz zvuke Carevke", austrougarske okupacione ete ule u Mostar.

9.
Nakon to su prvi ustaniki odredi ostavili Sarajevo i krenuli na bojite, kroz itavu slijede u sedmicu sastavljani su i otpremani novi odredi. Mla i ljudi sve su rjee viani po sokacima. Odlazak novih odreda nije vie bio onako s9e an i buan kao prvoga dana, pa je i broj onih koji su dolazili na ispraaj bio mnogo manji. arija je veinom bila zatvorena, a cijene ivotnim namirnicama sve su vie skakale, jer su seljaci prestali silaziti u grad, pa je i prva srijeda, uobiajeni pazarni dan, bila mimo obiaja pusta. Vijesti koje su stizale u Sarajevo nisu bile nimalo ohrabrujue. Nakon predaje Banje Luke, stigla je vijest da je i Mostar pao. Vlada je nastojala da vijest o Mostaru nekako prikrije, ali se o tome ve sutradan na sva usta govorilo. - Ma, pa ta je ovo bra o, ako Boga znate! Dokle e vabo serbez ulazit' i uzimat' jedan po jedan grad! Zar mu se ne mere stat' na put? - pitali su se mnogi. Crv sumnje i malodunosti poeo se uvlaiti meu ljude. U to su poeli stizati i prvi ranjenici koje su dovla ili u kolima ili na ljesama razapetim izme u dva konja. Smjetali su ih u vojni ku bolnicu, koja se pomalo punila. Ni sluajevi bijega iz ustani kih redova nisu bili rijetkost. Dogaalo se da bi pojedinci, pa i manje grupe, pri odlasku na bojite zamakli u oblinja kukuruzita ili gajeve kraj kojih su prolazili. - Svakog takog, ako se ufati, odma' muketat' ! - grmio je Hadi Lojo, koji je ve inom boravio izvan Sarajeva, diui nove borce koje je odmah otpremao na bojite.

186

187

U nastojanju da ponovo rasplamsa vatru otpora i podigne moral koji je nakon zauzimanja Banje Luke i Mostara bio ozbiljno naet, Narodna vlada je odlu ila da uputi proglas narodu. Proglas je ve sutradan odtampan u Vilajetskoj tampariji, a nosio je potpis Komandant Bosne Ismail Haki". U njemu je, izme u ostalog, stajalo: ' Brao sugraani, probudite se, vrijeme prolazi, neprijatelj nas sa sviju strana okruuje! Muevi domovine! Pohitimo protiv neprijatelja koji je upro o i u nau domovinu i koji namjerava i grobove naih matera i otaca i velikijeh djedova gaziti. Hvala Bogu, naa bra a Krajinici preli su na nekoliko mjesta u unutranjost Austrije, povratili Prijedor i pohitjeli da i Banju Luku izbave. Na strani Vranduka branitelji domovine tako er su neprijatelja do Maglaja progonili i o ekujemo, s Boijom pomo i, na toj strani velike pobjede. No kao to ste sa savrenim nezadovoljstvom uli, klanci jajaki i konjiki, koji su klju nae zemlje i nae pouzdanje, nemaju snage kojom bi se mogli neprijatelju oduprijeti i tamonji nai jednovjernici, nai hri anski i latinski zemljaci ostaju bez pomo i, a njihova djeca i ene u opasnosti. Pri svemu tome to se stvari pred o ima sviju dogaaju, ipak se uje da neki neznaju i i prostosrdani jo se od svojih ku a ne odvajaju, a neki da se poniavaju na bjeanje i vra aju se s ratnijeh mjesta. Koliko je ova stvar pred erijatom i ovje nosti runa i koliko ukora zasluuje, ne treba opisivati. Mi, koji u Bosni ivimo, Islami, Hristjani i Latini, sloni smo u misli odupirati se neprijateljima. Nai neprijatelji, to su Austrijanci, koji su svojom straljivo u poznati i svakome je kao i itaocima itorije poznato u kom su ih stepenu nekada nai djedovi razbijali... Mi, ako postojani budemo u ovoj slozi i oduevljenju, i ako s portvovanjem protiv neprijatelja postupali budemo, neprijatelj e se s pomou Boga upropastiti i mi emo se u najsjajnijim listovima istorije gazilukom i patriotstvom vje no spominjati. Da bi se pak slavno ime gaziluka do188

bilo, treba svi nai jednovjerci, Hristjani i Latini, koji oruje nositi mogu, da oruje s oduevljenjem uzmu i da neprijatelja na svakom mjestu hrabro predusretnu i s portvovanjem se odupru, i to svaku raspru na stranu ostavljaju i i mnogo stvari ne trae i. uvanje domovine dunost je danas svijeh naroda koji u njoj ive. Dakle, potrudimo se, pohitimo naim jednovjercima i zemljacima u pomo i prognajmo neprijatelja preko granice, jer za nas jedna minuta stajanja i odlaganja izaziva velike opasnosti" - stajalo je u proglasu. Vijesti koje su u me uvremenu stigle u Sarajevo, doprinijele su da je proglas naiao na dobar odjek, to se najbolje vidjelo po brojnom javljanju u narodnu ustani ku vojsku, a i po vedrijem raspoloenju koje je zavladalo. Prva ohrabruju a vijest bila je dolazak pljevljaskog muftije emsekadi a, kome je Narodna vlada poru ila da odmah dolazi, a druga je govorila o izvojevanoj pobjedi kod Maglaja, u kojoj je bio unieten jedan husarski eskadron koga su ustanici gotovo sasjekli. Uz to su stizale i druge vijesti: da se Posavina i Krajina listom diu; da je ponovo vraen Prijedor i da je itavom Bosnom liznuo plamen otpora. Kao potvrda o pobjedi kod Maglaja, u Sarajevo je bilo dotjerano nekoliko katana, husarskih konja, pohvatanih ispod pobijenih husara. Bile su to visoke i snane ivotinje, podianih griva i kratko podrezanih repova, s utisnutim vatrenim igom na bedru. Sarajlije su se oko njih kao na udo kupile, jer su se po mnogo emu razlikovali od oniskih bosanskih konja, dugih griva i jo duih repova, uvijek spremnih i da se iftnu i ujedu. Katane su, unato njihovoj snazi i visini, bile blage i pitome ivotinje, koje nisu istezale vratove i kesile zube da ujedu, niti su se okretale u evrntiju kad bi ih konjanici pokuali zajahati. - Ah, majku li him vapsku, ni konji him nisu ni benzer na nae! Griva him k'o fr a, a repovi podrezani k'o metla. Pa, ime e se hudi hajvan branit' od muha? 1 189

- Ama, ta mu ga zna, morebit u njiha i nejma muha...? - Ih, jesi mi ga pametnjakovi ! uj, nejma muha! E, beli, to ahmak more izvalit', to denjiz ne mere ponijet'! - Samo, jesu 1' hi utalumili, jesu! Vidi hi, ko pitomi zecovi! Nit' ujedaju, nit' se iftekaju. - I tebe bi, bolan, utalumili, samo da him pane aka! Utjerali bi te u iu da ne bi znao... - Mene, nek' zna, ne bi! A ti pripazi ta frtlja! Zar to valja i u ali govorit' ! Osim konja, bilo je tu i okrvavljenih husarskih koparana i apki ba enih na gomilu, te nekoliko sabalja i kratkih konjikih puaka. - Ih, uste him puke, nejma ta! A dobre i sablje! U dobroj ruci, nek' zna, mogla bi insanu objene glavu o'sje ! Dok se svijet okupljao oko husarske opreme i konja, podiu i im prednje noge da vide kako su potkovani, telali u neko doba zavikae da sutra stie pljevaljski muftija emsekadi i da mu treba izai na doek na Alifakovac. Muftiji je bio prireen do ek kakav se malo pamti. Sve je izalo na Alifakovac. Stigao je prije podne, opet u zelenoj dubi i na svom razigranom konji u, a opasan sabljom i zametnut pukom, samo ovaj put u izmama. Iza njega se otegla pratnja od dvije-tri stotine dobro naoruani Sandaklija i Arnauta, to konjanika to pjeaka. Bio je to samo jedan dio muftijine vojske, dok su drugi ostali da ekaju na Glasincu. Meu njima je bilo i bjelobradih staraca, tankih vratova i otrih vratnih jabuica, s fanati nim sjajem u o imh. Otisli su se od ku a da svjesno i u zanosu izginu. Svijet urnebesno zagraja kad se muftija pojavi, pa il i nasmijan usto sjaha s konja, pozdravljaju i se i grlei s okupljenim vo ama otpora. Ugledavi Petraki-efendiju, rairio je obje ruke i poao mu u susret. - Petraki-efendi, maallah! 190 I

- Ho geldun, muft-efendi - do eka Petrakija sipljivo, jer nakon uspinjanja uz strmi alifakova ki put jo nije mogao da uhvati daha. Izgrlili su se i izljubili na o igled razdragana mnotva, kojem ne uma e kad Petrakija potegnu rubac da obrie suze. - ta li mu je, to plae? - Darnulo ga, morebit... Hadijamakovi apnu muftiji: - Hajde, progovori him koju! Muftija kao da je samo na to ekao. Is e se na breuljak oblinjeg groblja i osvrnu oko sebe. Cinilo se, ni igla ne bi imala gdje pasti. I put, i okolna groblja, i baa, sve je bilo pritisnuto mnotvom. On utke postaja as-dva pa tre sablju, pokaza prema sjeveru i vrisnu: - Eno hi, idu, pasji sinovi! Idu i liu prve kapi krvi koju smo im pustili! A ne znaju, jadna li im majka, na ta e udariti! U crnu zemlju emo ih stjerati da im Bosna nikad vie ni na um pasti nee! Svijet zanijemio. Drhtaj uzbu enja zahvatio ljude, pa se inilo da i sami vide kako vabe silaze s okolnih brda. A muftija nastavi: - Kad su me onomadne otpremili iz Sarajeva, lijepo sam zborio valiji: Idem pao, idem, al' eto me ubrzo! Sad sam posijao, al' vrati u se da poanjem. I evo me, bra o, doao sam. Ama nisam doao da na iltetu sjedim i da se halvom sladim, no da ratujem! Zajedno s vama. Samo, ni jedan prvak ne smije vie sjediti kod ku e! Svi s narodom i pred narodom! Ko ne poe, s glavom e se svojom poigrati! A pobjeda je naa! Naa! Talas oduevljenja bio je sve ponio. Najblii pritr ae muftiji i digoe ga na ruke. Ahmedija mu spade s glave. Ukaza se golo tjeme. - ivio nam muft-efendija! - ivi000! Na rukama su ga snijeli do eher ehajine uprije. 191

Istoga dana u Konaku je odrano ratno vije e, da se vidi ko e krenuti na koju stranu. Zakljueno je da muftija sa svojom vojskom poe preko Kladnja da brani Tuzlu, prema kojoj je nastupala XX divizija pod komandom generala grofa Saparija, koja se nakon zauzea Graanice bila opasno pribliila i ugrozila Tuzlu. S muftijom je, kao vojni povjerenik, trebao po i Naum Jovanovi. Asimbegu Muteveliu i Ismet-pai Uzuni u povjerie zapovjednitvo nad ustani kom vojskom okupljenom u Konjicu, s tim to je Uzuni , kome je bio oduzet painski in, bio potinjen Muteveliu. Njihov je zadatak bio da brane prolaze kroz konji ke klance. Hadijamakovi i Mustajbeg Fadilpai trebali su poi prema epu i s tamo okupljenim ustani kim snagama suzbiti glavnu austrougarsku kolonu koja je, iz pravca Doboja, nadirala prema Sarajevu. U njezinu sastavu kretao se i glavni zapovjedni ki stan, na elu s Filipoviem. Kad u da i Fadilpai treba po i s Hadijamakoviem, Hadi-Lojo skide ulah i baci ga pod noge. - Ama, okle on! - Neka, hadija, ne nagli! - prekide ga Hadijamakovi. - Ama, krinue ti, bolan, iza prve okuke! - Nejse, vidjeemo... Fadilpai se s mukom suzdra da ne plane, pa ljutito prosikta: - Hojrate hojratski!... - A ti, hadija - okrenu se Hadijamakovi Hadi Loji - ti e ostat' u Saraj'vu i brinut' se da se momci i dalje alju na bojite. Ostalo je jo mlog9 toga. A niko to ne zna bolje od tebe. Polaskan time. Hadi Lojo se smiri. Die ulah pa ga otrese o koljeno i nabi na glavu. Kako se vije anje bilo oteglo, to u Konaku poru ie zajedniku veeru. Osim orbe, punjenih paprika i krzatme, iznese se i halva. Kad se svi digoe iza ve ere, poguzija kakav je bio, Hadi Lojo se po ea iza vrata i upita: 192

- Ima 1' jo te halve? Donesoe mu veliku iniju koju on do dna slisti, pa dlanom otra usta i promrmlja: - Eh, valjade ovo!... Sutradan su novi zapovjednici krenuli na tri strane. Muftija, ija je vojska bila najopremljenija, jer je imala i komoru, poe prema Glasnicu gdje se trebao sastati s drugim dijelom svoje vojske, pa preko Kladnja krenuti prema Tuzli. Sarajlije su muftiju sve ano ispratile. Jahao je odmah iza bajraka, a Arnauti iz pratnje, koji su ili s golim sabljama u rukama, udarali su uz zilove i svirali uz zurne ija je piska odjekivala kanjonom Miljacke, dok nisu zamakli prema Kozijoj upriji. Hadijamakovi , koji je poao nakon muftije, bio je u svojoj hodinskoj dubi, s ahmedijom oko glave i izmama na nogama, dok je na Fadilpaiu bila zlatom izvezena begovska nonja, a pod njim bogato opremljena arapska bedevija. I Muteveli je bio u begovskoj nonji, dok je Ismet-paa Uzunovi bio skromno odjeven, bez ikakvih znakova painskog dostojanstva. Pratila su ih dva nova tabora ustani ke vojske, najveim dijelom popunjena juer, nakon muftijina govora na Alifakovcu. Tek kad odredi odoe, neko se sjeti Hadi-Loje koji se od sino nije pojavljivao. - Ba tuhaf! Treba vidjet' ta je s njim. Ne mere bit' da ne bi do'o! - u udu e Kaukija. Jovo Vasiljevi, trgovac i lan Narodne vlade koji se dobro poznavao s Hadi-Lojom, po e, na Kaukijin nagovor, da ga potrai. Pa kako ga ne na e ni u ariji ni u Moria hanu gdje se Hadi-Lojo obi no zadravao, uputi mu se kui. U oniskoj sobi naherene prizemnice pokrivene indrom, u koju ga uvede Hadi Lojin sin, dje ak od petnaestak godina, Vasiljevi ugleda Hadi Loju. Leao je na dueku prostrtu nasred sobe, s navu enim jorganom preko glave. Sve je u sobi, od arenih ponjava umjesto

193

 ilima i neto uboga i ohrdala namjetaja, pa do otan ala jorgana pod kojim je leao, odisalo siromatvom. inilo se da spava. No im vrata kripnue, on se trgnu i promoli glavu ispod jorgana. elo mu je bilo podvezano arenom amijom, ispod koje su virili kolutovi izrezanih krompira. Onako mrk i bradat, a podvezan eninom amijom, djelovao je komi no. Pa kako ugleda Vasiljevi a, rukom otra usta oko kojih se bila uhvatila skrama i zastenja, jedva prevr ui zadebljalim jezikom. - Ha-hhh, to si ti, moj Jovo... - ta je, hadija, pabogu? - iznena eno e Vasiljevi. Da nisi hasta?... On se s mukom nasloni na jastuk i odahnu. - Otrovali me, moj Jovo... Otrovali, majku him dumansku!... Vasiljevi ustuknu. - Hadija, pobogu, ta govori? Ko te je otrov'o? - Zna se ko!... Uzunija, Fadilpai i... i druina... Sino, iza veere,... kad sam do'o ku i, vidim, runo mi... Pa uzmem bljuvat'... Uh-hhh!... Svu sam avliju ubljuv'o... I haljine na sebi... I sve... Digerica mi je, haman, na usta izila... Pun le en!... Metli mi otrov u halvu, majku him!... A1', plati e mi to, platie, il'ja ne bio iv!... - Ma, ne mere bit' ! - Moglo ne moglo, tako ti je... Odavno ja njima smetam. A1', porazgovori emo se, Boe zdravlja! - Pa jesi 1' ta uzim'o, kakva ilada? - Jesam, jata sam... Sijeda mi je svu no pekla kahvu. Kol'ko sam ibrika ispio, ni sam ti ne znam rijet... Uhhhh! Sad je dobro, kako je bilo. SamA me glava boli... ini mi se, pui e... Eh, samo dok ustanem!... - Ne ustaj, pobogu, ve lezi! A ja u ti, im siem u ariju, opremit' he ima. - Jok! Nikog mi ne alji! I nikom ne kazuj ta je bilo. Nek' dumani misle da su mi dohakali. Nek' se nadaju! Pa kad me ugledaju, nek' him srce u ga e sleti. A sletjee, nek' zna! 194

- Ma ne znam, hadija, to bi to radili, to?... I to ba sad!... - Ih, ba si i ti!... Ma nisam ja horoz iz njihova kokonjaka i ne kukurije em kako bi oni hotjeli!... A1', nejse, dobro je. Di i e se hadija... Ve , ko ti kaza da sam kod kue? - Niko. Vidim, ne bi te jutros na ispra aju, pa mi Kaukija re e da vidim ta je s tobom. Ja onda u ariju, pa u Mori a han, kad, ni tamo te nejma. A ne na oh ni Sedlara. Pitam za te, a niko mi nita ne zna da kae. pa onda krenuh do ku e. Da vidim, velim... - Dobro si. I fala ti, moj Jovo. A Kauk iju mi poselami. Ono ti je pravi ojk! Brez hile! Reci mu da u ja danaske si i. II' najdalje ve eras. A ako te ko drugi za me upita, kai da sam oti'o prima Kiseljaku. Da diem momke. A ja u Kauk iji kazat' ta je bilo. Ti mu nita ne kazuj ! .. - Ma, da ti poaljem he ima, posluaj me! - Jok, kad ti kaem! Nemoj mi jo i ti huju vadit'! Da je na pasiju, niko osim pasa ne bi mesa jeo! Nit' bi mene danaske bilo!... A1', Bogu fala, nije tako... Ve , odoe 1' oni jutros? - Jesu, otili su. - Je l' i muftija? - I muftija. - Da Bog da hairli... Junak je, br'te, nejma ta! A i Hadijamakovi . Samo ne znam ta e onaj uz njega... Pa onda i Uzunija! Ma njima je, dina mi i Boga, svejedno: Stambol il' Be , samo nek' se u njihovo ne dira! Al, nejse, Boe zdravlje... Ve , ima 1' kakvih habera sa bojita? ta se uje? - I oko Gra anice planulo. Nai udaraju na vabu. A i oko Jajca je velika krvina. Pa onda se digla i Krajina. I u Br kom se sve diglo na noge. Kajmekan Mehmedbeg emerlija uzdig'o svijet, ima hi na hiljade... - Ih, ih, maallah! Tako mi, br'te, kazuj! Omma mi odlahnu!... 195

Prije nego to je poao. Vasiljevi se osvrnu po sobi. - Hadija, da ti ta ne treba? - Neta? - Nako, velim... - Jok, oj e, ostavi! Tebi fala to si doo. Ve poalji mi Sedlara. udim se to ga nejma. Sino je oti'o u Mokro i treb'o se je dosad vratit'. Ako ga ne najde u Mori a hanu, ostavi mu poruku. Eto tol'ko... Sedlar je izbio kasno poslije podne. Iznenadio se kad je Hadi Loju zatekao u dueku. Uz njega je, kao i uvijek, ilo nekoliko najvjernijih drugova. - ta je, hadija, pobogu?... - zazinuo je s vrata. - Nije nita, ve ti kazuj ta ima! - Ima to, da sam dotjer'o konje. Ima hi stotinjak. Dobro ko dobri, nejma ta! - A ta ima jo, osim konja? - Ima to, da je Hafiz-paa sazv'o ljude u Konak. Poradi ega, to ti ne znam rijet. Mlogi su, kako ujem, pozvani. - A za mene nisu pitali? - Kol'ko ja znam, nisu. Nisam uo... - Nu, majku him! - puhnu on na nos. - A ne zna radi ega hi poziva? - Velim ti da ne znam. - A danaske, kae. - Il' iza i indije, il' prije i indije, ni to ti ne znam rijet. Ja miljah da ti zna. Da su te zvali... - Dede, daj mi te akire. - Ma, kud e kad si hasta! - Nita te nisam pit'o! Dodaj mi akire! Dok se oblaio, svi su utke stajali i ekali. - Jeste 1' svi pod orujem? - Ama nismo se ni raspasivali! im smo se vratili iz Mokrog i uli ta si poru io, odma' smo krenuli. - Dodaj mi sablju. I urak. Jeste 1' na konjima? 196 E

- Jesmo. - Taman. Jedan od vas more i pjehe. Kad je izaao na avliju, tek tada se vidjelo koliko ga je od no as procijepilo. Lice mu je bilo zemljasto, a duboko usaene oi bile su mu jo vie upale. I ulah mu je bio spao do iza uiju. - Ih, majku mu, to mi noge klecaju... - apnuo je i stresao se. A na avlijskim vratima se okrenuo i doviknuo eni: - Hadinice, ja ti odo'! Dovale! S mukom se ispeo na konja i okruen pratnjom krenuo prema ariji. U Konaku se bilo okupilo gotovo tri stotine Sarajlija, svi lanovi Narodne vlade i vo e otpora, koji jo nisu bili otili na bojite. Tu je bio i glavni zapovjednik ustani ke vojske Smailbeg Selmanovi . Sazvao ih je Hafiz-paa da im saop i posljednje poruke koje je primio od Porte. Prva je bila zakanjeli brzojav velikog vezira, u kojem je savjetovano Narodnoj vladi da se kani otpora, jer da austrougarske trupe dolaze u sporazumu s Portom i da je njihov boravak u Bosni privremen, pa e svaki daljnji otpor baciti zemlju u jo ve a stradanja i nevolju. Zatim je pro itao i najnoviji brzojav turskog ministra vanjskih poslova Safvet-pae, da je Njegovo Veli anstvo sultan bolno dirnut doga ajima u Bosni i da se obratio engleskoj kraljici za posredovanje, kako bi se sprije ila nova krvoprolia i obustavio pohod okupacionih eta. U brzojavu je Hafiz-pai bilo nare eno da se s jednom delegacijom, u kojoj e biti zastupljeni predstavnici svih vjeroispovijesti, odmah uputi u glavni stan generala Filipovi a i da zatrai obustavu daljnjih operacija. Navedeno je i to, da je turski ambasador u Be u dobio nalog da o tome obavijesti beku vladu. Kad je Hafiz-paa pro itao ta se iz Carigrada poru uje i trai, bilo je gore nego da je stotinu gromova udarilo u Konak. Bijesni od mrnje na vabu, a istom sada kivni na Portu koja im u najteim asovima savjetuje kapitulaciju, ljudi kao da su se izbezumili. Nije se znalo ni ko vie, ni ta vie. 197

Kaukija je plamtio. Bio se ispeo na stolicu i digao obje ruke, pa su mu zadignuti krajevi dube i iroki rukavi na njoj bili doli poput krila velike crne ptice, s bijelim krugom od ahmedije oko glave. Vikao je i proklinjao to ga grlo nosi: - U dehennem i jedni i drugi! Munafici stambolski, alju nas vabi na hogeldiju! Sram hi i stid bilo, zar him je vabo pre i od nas! U dombu propali! Kad je Hafiz-paa pokuao da ih smiri, Kauk ija ga presijee: - Ni jedne vie! Eno ti Stambola pa njima kazuj! A mi znamo ta emo! vabu emo istjerat, il' nas nejma! Povici oduevljenja prolomie se dvoranom. Hafiz-paa se povukao i sjeo. Ve od prvog dana postalo mu je jasno da njegov poloaj valije ne zna i gotovo nita. Svaki od prisutnih znaio je vie nego on, pa se kroz itavo ovo vrijeme osje ao kao izgubljen i zalutao meu njih. Sada je u udu gledao kako se njihovo maloprijanje ogorenje i bijes najednom pretvaraju u neopisiv borbeni zanos, pri emu su se meusobno grlili i zaklinjali na borbu do posljednje kapi krvi. Kad su se povici i zanos malo stiali, on se obrati Selmanoviu: - Molim vas, neka me sasluaju, pa onda radite kako mislite da je najbolje... Na Selmanovievu intervenciju dopustie mu da govori. Hafiz-paa se die, pogleda po prepunoj dvorani i saop i najnoviju vijest koja je bila stigla iz Travnika: da je nakon krvavih borbi u sedlu Rogolja, oko Varcara i Jezera, palo i Jajce. A onda nastavi: - Borbe oko Jajca bile su izuzetno teke. Neprijateljska sedma divizija koja je ula u Banja Luku, nastavila je napredovanje, pa je uz jake pjea ke i konjike snage, potpomognuta snanom artiljerijom, prisilila nau tamonju vojsku na povla enje. Gubici su obostrano veliki. Nai mrtvi i ranjeni u sepetima su izvla eni sa bojita. Javljeno je da su poginule i poznate vo e otpora iz tog kraja: hadi-Dervibeg Kulenovi i Mehmedbeg Dabi , a zarobljeno je i nekoliko stotina naih boraca. Nae su snage brojale oko pet hiljada puaka, a raspolagale su i s 198

nekoliko Krupovih topova. Me u naim je bilo i mnogo tamonjih kr ana, pa i turskih vojnika, a priklju io se i velik broj ustanika iz Travnika, koje su vodili Dafer-beg Miralem i Hamidbeg Teskeredi . No sve je bilo uzalud, jer je neprijatelj bio viestruko brojniji i mnogo bolje opremljen, pa je sino predvee uao u Jajce gdje je situacija vrlo teka. Ali, to je najgore, i Travnik je sada ozbiljno ugroen. Ako neprijatelj zauzme Travnik, onda e se njegove tamonje snage spojiti s glavnom kolonom koja nadire dolinom Bosne, pa bi u tom slu aju i Sarajevo bilo ozbiljno ugroeno... Hafiz-paino izlaganje sasluano je u najve oj tiini. Ton i na in kako je govorio, ostavili su snaan dojam. Govorio je jezikom iskusna vojnika, pa ni Kauk ija, a ni ostali, poznati po svojoj nepopustljivosti, nisu u prvi as ni pokuali da mu protivrjee. - uli ste ta nam savjetuje Porta, a sad znate i kakva je situacija na bojitu. Okupacione ete ule su u Banju Luku i Mostar, Travnik je ugroen, a i Sarajevo bi se uskoro moglo nai u sli nu poloaju. Pa sad odlu ite. Dunost mi je bila da vas o tome obavijestim. Miljenja sam, da bi se neto moralo hitno poduzeti. Vremena za odugovla enje vie nema - zavri Hafiz-paa i sjede. Osje aj malodunosti bio je zahvatio neke od prisutnih. Bili su spremni da prihvate savjet Porte, pa su se osvrtali i ekali ko e prvi da prokine. - Plaho si to skitio, al' ko ti sve to kaza? - obrati mu se Kaukija reei. - Tako je javljeno iz Travnika. Beg Miralem je... - Ma, ne pitam te za njega, ve ko ti ree da e vabo serbez uni ' u Saraj'vo? I gdje god mu se prohtije. Je 1' tako ree? - Ja to nisam rekao, nego sam iznio kakvo je stanje na bojitu. I ta se moe o ekivati. - Pa bi sad trebalo oti ' vabi na hogeldiju, ha?... Poljubit' ga u ruku i podvu i mu se pod skut, jelde?

199

- Ne, nisam to rekao, nego sam pro itao ta su javili veliki vezir i Safvet-paa. I da se sultan, koji je bolno potresen doga ajima, obratio engleskoj kraljici da... - ekaj ! Sultana poselami, i s nae mu strane haber u ini da se mlogo ne alosti, jer bi mu moglo naudit' posprdno e Kaukija. - Poru i mu da mi i brez njega znamo ta emo! Hafiz-paa se naglo die i htjede iza i iz dvorane. - Sjenni, jo ti nisam sve kaz'o! Dobro me uj: nit' e ti, a nit' e iko drugi ii prid vabu! To dobro upamti! Ugazili smo u krv, pa, il' emo s Bojom pomoi hairli izgazit', il' nas nejma. Tol'ko! Hafiz-paa vrsta koraka demonstrativno ostavi dvoranu. Niko i ne pokua da ga sprije i. Neki uglas povikae: - Abdulah-efendija, aferim! Dobro si mu skres'o! Hadi Lojo je u taj as ujahao u dvorite Konaka i umalo iza toga isprije io se na vratima. Iza njega su stajali naoruani pratioci, mrki i ozloje eni kao i on. Zastao je na irom otvorenim vratima, iznena en tiinom koja ga doekala. - ta je, ta ste se uutjeli? - Dobro je, taman si u vakat! - sko i Kaukija i po e mu kazivati ta se malo as zbilo. - Ih, ja udna jazuka to prije ne do o'! Al, kako u, kad nisam znao! Nit' su me zvali, nit' su mi javili! Al aci, sve ispod ital... Ve , ta vele oni drugi koji misle k'o i paa? Hajde, da hi ujemo! Odgovori mu tajac. - Jah, da je insane trovat' i u halvu otrov metat', znali bi! A sad podvukli repove poda se pa bi se reklo da ne znaju ni hljeba jesti! Dvoranom zabruja agor. - Ama, o emu ti to, hadija? - u udu e Kaukija. - O tome da su me hotjeli sino ke otrovat' eto o emu! Zovnuli me, ko oja, na ve eru, a turili mi otrov u halvu. Samo, zeleno su uskinuli! Nije hadija ma iji kaalj: tri put sam kihn'o i evo me, iv i zdrav! 200

- Ama, govori ko je to uradio? - Kai him da skinu gae, pa e se omma vidjet' ko je! Bezbeli su him pune. Al nejse, ima vakta, porazgovori emo se. Oni glavni su jutroske krinuli. Ve ostavimo to, da vidimo ta emo sad. - Zna se ta! - die se Selmanovi . - Svako ko moe hodit' i puku nosit', sutra e sa mnom! Idemo u pomo Hadijamakoviu, koji e se sudarit s glavnom vabinom ordijom. Zato, hadija, dii sve koji su za puke, jerbo hi jo ima koji sjede i i ekuju ta e bit'. Ako ne budu htjeli, zna im se... - Ti se za to ne brini, to je moje! Premda je Sarajevo s okolicom ve bilo dalo vie od est hiljada puaka, Hadi Lojo je itavu no obilazio mahale i dizao ljude iz dueka. - Hajde, ustaj! Nije vakat spavanju, ve puci i ratovanju! Sutradan je Selmanovi s tri nova tabora vojske krenuo iz Sarajeva za Hadijamakovi em. S njim je poao jo jedan kr anski odred, s bajraktarom Ristom Jasikom. Ilo je i nekoliko topova, koje je popravio vjetoruki sarajevski pukar Avdo Jabu ica, jer su im turski topnici po nalogu oficira bili polomili igle. Kad su nakon toga ispaljeni prvi hici i kad je topovska rika odjeknula nad Sarajevom, Hadi Lojo je bacio ulah u zrak i posko io: vabo, i si sad, majku li ti! Nakon odlaska tolikih Sarajlija, tek se vidjelo koliko se grad prorijedio. I sa ivotnim namirnicama bila je prava muka, pa su i strani konzuli razbijali glavu kako da se opskrbe, jer je broj onih koji su se sklanjali u konzulate iz dana u dan bivao ve i, a i brojni straari koji su uvali konzulate bili su im na teret. Ne manju poteko u predstavljale su i prekinute veze izme u konzula i njihovih vlada, jer ni pota nije vie saobra ala. I kra e su u meuvremenu bile u estale, a pojavili su se i pojedini sluajevi plja ke i razbojnitva, to je bio o it znak da avovi javne sigurnosti pucaju. Zato nije bilo malo onih, pogotovo imu nijih, koji su glasno prieljkivali da se sve to im prije svri, pa makar i Svabo doao. 201

1 0.
Drugi dan poslije podne, nakon nesnosne ege po kojoj je nastupala glavna kolona sa tabom generala Filipovia, napreduju i od Broda prema Sarajevu, vrijeme se naglo pogoralo i pretvorilo u pravu oluju. Ogromne koliine vode sru ile su se na zemlju, potoci su naglo nadoli, a rijeka Ukrina toliko je nabujala da se izlila iz korita i po ela plaviti. Dijelovi kolone koji su se zatekli u dolini rijeke umalo da nisu nastradali. Spasili su se zahvaljujui okolnim uzvisinama, tako da je nastradalo samo nekoliko konja i neto opreme. No vrijeme se ni nakon toga nije popravilo, ve je po ela sipiti sitna i gusta kia, koja je padala itav dan i slijede u no . Smoreni i iscrpljeni vojnici po eli su gladovati, jer im komora usljed vode i blata nije mogla doturiti hranu, a u naprtnja ama su od po etka mara imali samo po jedan vojniki kruh i konzervu. Tek slijede i dan poslije podne, nadomak Dervente, kia je prestala i grantiio je sunce. Filipovi je naredio da se vojska ulogori na isto noj strani grada, koji mu je ve ranije bio izrazio svoju lojalnost. Miris topla jela iz vojni kih kuhinja koje su napokon dopremljene, povratio je dobro raspoloenje vojnicima, koji prionue na ienje oruja i sreivanje opreme. I divizija grofa Saparija, koja je na'stupala iz pravca Bosanskog amca, doivjela je sli no iskuenje. Duga kolona pjeadije, artiljerije i konjice, s nekoliko stotina zaprenih kola, uredno je napredovala prema Grada cu, sve dok ih nevrijeme nije zateklo, nakon ega se u razblaenoj i masnoj posavskoj zemlji sve zaglibilo. Vojnici su morali odloiti oruje i ostalu opremu, pa uz nadljudske napore izvla iti topove i kola. Tekom su mukom 202

uspjeli stii do Grada ca, gdje im je turska posada predala grad i tvr avu. Vojnici su od umora popadali po sokacima, proklinjui as kad su preli Savu. Sapari je u me uvremenu dobio obavjetenje da se oko Gra anice, njegove slijede e etape na putu prema Tuzli, okupljaju jake ustani ke snage, pa je zbog toga prekinuo daljnje napredovanje dok se situacija ne izvidi. Filipovi , koji je u to vrijeme logorovao pred Derventom, odlu io je da dolinom Bosne nastupa samo s manjim odjeljenjima, jer konfiguracija tla i uske komunikacije nisu mu doputali da se razvije u irinu, a u me uvremenu je saznao da je i austrougarski generalni konzul protjeran iz Sarajeva, i da se ustanici pripremaju na ogor en otpor. Sve je to nalagalo najve i oprez, pa je zato u pravcu Doboja upu en jedan konjiki eskadron pod zapovjednitvom generaltabnog kapetana Milinkovi a, sa zadatkom da ispita teren i narodu podijeli carsku proklamaciju. Milinkovi je uz to trebao da u usputnim mjestima osigura opskrbu vojske, pa je s eskadronom poao i jedan intendantski oficir, s ratnom blagajnom u kojoj je bilo dvadesetak hiljada forinti. Eskadron, u ijem je sastavu bilo oko 150 konjanika s trojicom oficira i dvoja vojni ka kola, bez ikakvih je poteko a uao i proao kroz Kotorsko i stigao u Doboj, a zatim u Maglaj. U oba mjesta stanovnitvo ih je mirno do ekalo, a kajmekam i ostali stavili su im se na raspolaganje. Nakon no i provedene u Maglaju, eskadron je sutradan produio prema ep u. Zbog vijesti da se oko epa okupljaju ve e grupe ustanika, eskadron je oprezno napredovao. Naprijed je jahala izvidnica, na nekoliko stotina metara iza nje glavnina eskadrona, a na za elju zatitnica. Sve se naoko inilo spokojno i mirno u tom ljetnom prijepodnevu, u kojem su bijeli obla ii plandovali na vedrom nebu, dok su se raspjevani zrikavci s pokoenih livada natjecali svojom pjesmom. Na okolnim poljima nije se vidjelo ni ive due, i poneki vojnik nije mogao odoljeti, a da usput, iz sedla, ne dohvati od roda savijene grane ljiva i napola dozrelim plodom pokua ugasiti e . 203

Neo ekivano je zapucalo. Pucalo se s obje strane puta i s padina okolnih brda. Iznena eni vojnici, od kojih su dvojica-trojica odmah spuzali s konja, odgovorili su vatrom, nesumice pucaju i na nevidljiva protivnika. Kapetan Milinkovi, im je uo pucnjavu, pojurio je s glavninom eskadrona naprijed, ali kako je ustani ka vatra bivala sve ea i ubita nija, naredio je povlaenje. Truba je zasvirao povla enje, i eskadron je u galopu, i dalje pucaju i, okrenuQ u pravcu Maglaja. Vojnici su putem padali zajedno konjima, sapli u i se o potrgane brzojavne ice razapete preko ceste, ali se ve ina ipak uspjeno probijala. Nadomak prvih maglajskih ku a, kada se ve inilo da e se eskadron dobrim dijelom izvu i, ekala je nova zasjeda. Ovaj put je zapucalo na stotine puaka, i to ne samo du puta i s okolnih uzvisina, ve i s prozora najbliih maglajskih kua. U krvavom klupku koje se zamrsilo, dok su se ranjeni konji vritei propinjali i padali, povla e i za sobom izbezumljene jaha e, odjekivali su ustani ki povici: - Sijeci dumane! Sa svih strana, niu i kao iz zemlje, ustanici su s golim noevima i isukanim sabljama nasrnuli na desetkovani eskadron. Strane rane zijevale su po ljudima i konjima. Ustanici su se zalijetali i skakali na vojnike, sijeku i ih u sedlima, dok bi tu i tamo odjeknuo poneki revolverski pucanj ili sijevnula teka konjani ka sablja, poslije ega bi sasje eni i smrtno ranjeni Bonjo posljednji put mirnuo, pa se zauvijek raskre io i smirio na ljetnom suncu. Kapetanu Milinkovi u napokon je uspjelo da se s desetak vojnika probije iz krvavog klupka, a onda su i ostali jurnuli za njima, dok ih je du puta ostalo na desetine mrtvih i isje enih. Ostala je i ratna blagajna zajedno s kolima, kraj kojih je leao intendantski poru nik fon Hejdig, s raskoljenom lubanjom i odsje enom desnom rukom. Ostatak eskadrona je uspio sti i do Usore, gdje ga je prihvatila jedna pjea ka eta.

Za masakr kod Maglaja Filipovi je doznao u Doboju, gdje je toga dana bio stigao iz Dervente. Bijesan i ogor en, odmah je sazvao sastanak taba: - Gospodo, ipak se pokazalo da su moja predvi anja bila ta na! Imamo pred sobom ne samo fanati na, ve i rijetko podla protivnika. Napad na na eskadron o tome najbolje svjedo i. prvo su nas toboe prijateljski do ekali i pozdravili, a zatim su nas mu ki i s le a napali. Zato se od danas, u svim mjestima u koja nae ete uu, imaju odmah uvesti prijeki ratni sudovi! Svaki napadaj na nae jedinice i vojnike ima se bez milosr a kanjavati, krivci strijeljati, a ku e iz kojih je napadaj izvren odmah spaliti. Oruje od podru nog stanovnitva ima se tako er odmah oduzeti, pod prijetnjom smrtne kazne. O tome e svi tabovi dobiti potrebna nare enja kojih se imaju strogo pridravati. Iskaljavaju i se, Filipovi nastavi: - I ostale vijesti koje su stigle, govore o pokretima i okupljanju ve ih ustani kih grupa, pa je vrlo vjerojatno da se ubudu e ne emo sukobljavati samo s manjim ili ve im ustani kim snagama, ve da emo na pojedinim sektorima morati voditi pravi rat. Takav je slu aj s Tuzlom, oko koje se grupiu izuzetno jake ustani ke snage, zatim u dolini rijeke Bosne, u pravcu Sarajeva, a isto tako oko Jajca i Banje Luke, usprkos injenici da je sedma divizija vojvode od Virtemberga ula i zaposjela taj grad. Sli nu situaciju imali smo i u Gra anici, u koju su ju er ule jedinice dvadesete divizije, ali je ve danas dolo do ustanka koji je na sre u brzo i energi no skren. Javno je izvren izvjestan broj smrtnih kazni i spaljeno vie ku a. Nali su gubici bili neznatni. No treba imati na umu da je ustanak proklamiran pod geslom svetog rata",to naeg protivnika fanatizira do krajnjih granica i ini ga izuzetno borbenim. Zbog svega toga, gospodo, budimo spremni na sva mogua iznena enja, za razliku od lakonskih izjava gospode civila koji su na po etku tvrdili da e pohod u Bosnu predstavljati veselu promenadu jednog etnog husarskog eskadrona, uz pratnju vojne glazbe. Kakva iluzija! 205

204

Dapae, ja sam uvjeren da snage kojima sada raspolaemo nee biti dovoljne za sprovo enje okupacije i da emo morati traiti upu ivanje novih divizija. Zatim, kao da se ne ega naknadno sjetio, Filipovi die ruku: - A propo, gospodo! Osamnaestog augusta je previnji roendan Njegova carskog i kraljevskog veli anstva. Kao najljepu estitku za taj dan, eljeli bismo Njegovu velianstvu podastrijeti radosnu vijest o zaposjedanju Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine. Molim gospodu oficire da to imaju na umu, jer e naa esta divizija imati ast da prva umarira u Sarajevo. Toliko, gospodo, i hvala vam! Otar zveket mamuza i odsje eni nakloni popratili su posljednje Filipovieve rijei. Spolja, kroz no, uli su se povici strae, dok je u dobojskim ku ama vladala tiina i mrak, puni pritajenog i ekivanja. Svjetlaci su prolijetali kroz mrak, ali ih djeca te no i nisu hvatala.

11.
Muftija emsekadi stigao je u Tuzlu u posljednji as, kada je ve divizija grofa Saparija bila nadomak gradu. Tuzlu je, po predvianjima glavnog okupacionog taba, trebalo zauzeti jo ranije, izme u prvog i desetog augusta, a ve je bio osmi. Zbog toga je Sapari nastojao im prije ui u grad i nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Da je kojim slu ajem doao koji dan ranije, to bi mu, vjerojatno, i polo za rukom. Muftija ga u tome ne bi mogao sprije iti i, zamalo, unititi, od ega su ga spasila samo velika pojaanja koja su stigla, jer je na Filipovi evo traenje Ratno ministarstvo u Be u uputilo u Bosnu nove divizije, a uz to su i neke jedinice, stacionirane u Dalmaciji, bile takoer stavljene pod zapovjednitvo okupacionih snaga. Situacija u Tuzli, prije muftijina dolaska, bila je gotovo ista kao i u ostalim ve im gradovima Bosne i Hercegovine. Postojale su dvije struje: jedna za otpor, druga za mirenje s okupacijom. Ovu drugu, uglavnom su sainjavali pojedini begovi i bolje stojei graani. Tako su se u konaku emsibega Tuzli a, jednog od najuplivnijih Tuzlaka, sakupljali potpisi za dolazak Austro-Ugarske. Ako ve ne moe ostati Turska, neka do e Austrija - glasila je njihova parola. Ali, im je emsekadi sa svojom vojskom uao u grad, puhnuli su drugi vjetrovi. emsibeg Tuzli i tuzlanski muftija Ganibegovi, koji je takoer bio protiv otpora, navukli su ferede i isti dan pobjegli iz grada. Tuzli se sklonio u franjevaki samostan u Moranane, a muftija u selo Dolove. emsekadi ev dolazak u Tuzlu pokrenuo je itav tuzlanski kraj, koji je ve otprije bio za otpor, a s kolebljivcima se poelo nemilosrdno obraunavati. I u Be kom, gdje

206

207

je ve uveliko vrlo, sve se diglo na oruje. U zvorni kom kraju, jedan ogor eni dervi ubio je dvojicu muslimana jer nisu htjeli da se bore, govore i da je to ludost i da se treba pokoriti sultanu i prijateljski do ekati vabu. Val borbenog raspoloenja sve se vie irio i palio nove vatre po Posavini. Ne gubei ni asa, muftija se odmah bacio na organiziranje obrane. Vikao je, prijetio i kandijao u isto vrijeme, pa su mu se mnogi, do ju er spremni na kapitulaciju, u strahu sklanjali s puta, utke izvravaju i njegove naloge. Mnoge je uplailo i to, to se bilo pro ulo kako je muftija kaznio nekog Alihodu Kladnjaka, koji je govorio protiv otpora. Prikovao ga je nasred uprije, i to tako to mu je kroz unu koljku protjerao ekser i prikucao ga za direk na upriji. Roeni strateg, muftija je procijenio situaciju i napravio plan obrane. Otvorio je vojne magazine pa podijelio oruje i municiju, a nekoliko hiljada branitelja, me u kojima je bilo mnogo Kladnjaka. Zvorni ana i Rogati ana koji su s njim ili prije njega bili stigli u Tuzlu, rasporedio je na najisturenije ta ke po gradu i okolici. Zatim je izvukao topove i postavio ih na Ilin icu, Papinac i Bukov icu, a ene i neja otpremio i smjestio po oblinjim selima. itav je grad bio u pokretu. Po sokacima je neprestano gudilo i vrilo. Od uplakane djece, koja su se derala u narujima matera, pa do tutnjave tekih Krupovih topova koje su branitelji izvla ili na poloaje. Sve je sli ilo na veliku seobu, na razriven ljudski mravinjak u kojem su svi urili, zaokupljeni zajedni kom brigom. Meu braniteljima je bilo mnogo pravoslavnih seljaka i neto graana iz zvorni kog kraja, koje su predvodili bimbaa Risto Popara i juzbaa oko Nikoli! I gradske vlasti muftija je izmijenio. Umjesto ustraenog i kolebljivog vojnog zapovjednika Muhjudinpae, s koga su Kladnjaci ve ranije bili svukli painsku odje u i navukli mu bosansku, za mutesarifa je muftija postavio Zvorni anina Aliju Daferagi a, a za tuzlanskog kadiju, umjesto odbjeglog muftije Ganibegovi a, Nurudin-efendija Hafizovi a, iz Rogatice. Obojica su bili gor208

ljive pristae otpora, i zajedno s muftijom i pratnjom koju su vodili, stigli su u Tuzlu. I jedan bataljon turskih vojnika, zajedno s oficirima, bio se tako er prikljuio ustanicima. Meu njima je bilo i topnika, to je muftiju posebno radovalo. - Aferim, vama i jest mjesto uz topove! - pohvalio ih je. Kad je bilo sve obavljeno, muftija je, jednako kaskajui na svom razigranom konji u, obiao raspore ene branitelje i odrao im kratak govor. - Bujrum, nek ad udare, lijepi dehennem im ne gine! A vi, gledajte kako ete! Nemojte da vas se ro ena djeca sutra zastide! Zapamtite: vi branite svoj obraz i svoj toprak, a oni nasr u. A to dvoje, nije isto! Ni pred Bogom, ni pred ljudima! Ako izginete, nejmate ta aliti: ehiti ste. Dennet vas eka. Neka vam je Allah na pomo i! Dok ih je obilazio i hrabrio, oko Moluha i HanPirkovca rasplamsale su se prve borbe. Zapucali su vabini topovi. Muftija je osluhnuo i naredio da im se odgovori. Topovima su odgovarali topovi. Lajali su krupno i ljutito jedni na druge. Muftijini sa Ili ice i drugih visova, a Saparijevi od Moluha i Rasovca. Pratile su ih puke. Sitno, poput ljutih osica. Saparijeve ete, koje su uspjele ui u Moluhe, palei prve kue i ne tedei ni jednu muku glavu, zauzimale su nove poloaje. Vojnici u plavim i smeim uniformama, gledani s visova, inili su se sitni poput mrava. as bi se pojavili pa nestajali, pa se opet pojavljivali iza ivica, pojata, ljivika i ita. Branitelji su pokuali da ih zaobi u i odsijeku od glavnine divizije, ali ih je do ekala i suzbila estoka topovska vatra. Za to vrijeme, na junoj strani, na potezu Ravna Trenja - Iliica, bjesnila je borba. Saparijevim etama nije uspijevalo da potisnu branioce, uan ene u rovove i razmjetene po okolnim visovima. Napokon, kasno poslije podne, zbog osjetnih gubitaka i potpune iscrpljenosti vojnika, napad je obustavljen. Umjesto pucnjave, kroz prvi sumrak su se oglasili ezani s tuzlanskih damija. 209

Umalo iza toga oko grada su planule vatre, a na nebu se ukazale i zatreptale prve zvijezde. - Allahu dragi, ta li e nam donijeti sutranji dan...? - apnuo bi poneko zabrinuto. - Dobro, ako Bog da, dobro! Zar nisi uo ta ree muftija?... No, puna nespokojstva i iekivanja, praena dalekim laveom pasa i nerazumljivim povicima vapskih vojnika, sporo je odmicala. A kad se prozirna sumaglica praskozorja poput bjeli aste pau ine poela povlaiti dolinom Spree, sve je odjednom oivjelo. vapski su topovi snano zagrmjeli, a kad su oni utihli, oglasile su se vojnike trube. Pisnule su uzbudljivo, kao da bodu pravo u srce. Divizija se pokrenula i pola u napad. Sapari je nastojao da napadom iz pravca Moluha prodre u grad. S uzvisina oko grada odmah je osula jaka pu ana vatra. Oglasili su se i topovi. Ovaj put muftijini. Dobro se vidjelo kako topovske granate ruju zemlju, preko koje su vojnici u trku nastupali. Plamtjele su seoske ku e i pojate. Oivjelo je bilo i drvlje i kamenje, iza kojeg su branioci preali i ekali. Grupa pukovnika Marakutija prva se razvila i krenula u napad, ali se pozadi nje odmah zabio klin od nekoliko stotina ustanika iz pravca Lipnice. Ostavljaju i jedan dio snaga da se bore s njima, Marakuti je krenuo dalje, da se uskoro zaustavi pred dobro branjenim poloajima sa kojih je sipala vatra. Ni na ostalim ta kama Saparijeve jedinice nisu bile bolje sree. Branioci su ih do ekivali i zasipali vatrom iz iskopanih rovova i sa zaposjednutih uzvienja. - Forverc! Forverc! - ule su se otre oficirske komande. Vojnici su trali i lijegali, pa se opet dizali i padali. Mnogi je zauvijek ostao tamo gdje je malo as legao. Ni konjica, koja je krenula u napad, nije uspjela prodrijeti. I njezin je napad bio skren.

Onda je muftija poao u protunapad. Bez dube, a pod ahmedijom, u bijeloj beznoj koulji i sa sabljom u ruci, prvi je jurnuo niza stranu. Pratile su ga Sandaklije, lahke i brze u svojim bijelim gaama, a uz njih naoiti Kladnjaci, Zvorniani i Rogatiani, pa ljuti Arnauti, s dugim posjeklicama u rukama. - Jekdur Allah! Za mnom, bra o, za mnom! - vikao je muftija, skaui usto i hitro kao da je u najboljim godinama. Sve se diglo i vrite i krenulo za njim. Vojnici su ih doekali ubitanom puanom vatrom. Prvi su redovi kao ljesa padali, ali se ostali nisu zaustavljali. Muftija se, vrtei se kao zvrk, jednako osvrtao i mahao sabljom: - Za mnom, brao, za mnom! - Sijeci, ne ali! - vriskali su Kladnjaci. Napola odmotana muftijina ahmedija leprala je iza njega poput bijele perjanice, dok je on ne stre i ne baci u travu. - Za mnom, brao, za mnom! Kad su strane arnautske posjeklice, male dvostruke sjekire nataknute na dugu zaobljenu drku, po ele dohvaati i sje i glave ili se zarivati u prsa i utrobe, i kad su dugi noevi i krive sablje opako bljesnule nad glavama ustravljenih vojnika, nastalo je pani no povlaenje. Samo jaka rapnelska vatra zaustavila je ustanike i prisilila ih da potrae zaklona i predahnu. U to se neko iz muftijine pratnje probi do njega i prui mu malo as zbaenu ahmediju. - Muft-efendija, tvoja ahmedija... - Aferim, Bog ti dao! Znao sam, vallahi, da e doi za mnom. Nauila, pa ne mere bez mene! Uskoro je poeo novi Saparijev napad kojem je prethodila jaka topovska vatra, na koju su ponovo odgovorili muftijini topovi. Ustanici su se u me uvremenu u grupama povlaili, jer su bili kao na dlanu izloeni. Sa sobom su odvlaili mrtve i ranjene. Vukli su i jednog neprijateIjskog oficira, koji je bio ranjen u obje noge. Mlad i uplaen, tiho je jaukao, jer su ga vie vukli nego nosili. 211

210

- Ama, ta ga patite! Ostav'te ga! - doviknu muftija u prolazu. - Rekoe da e nam trebat'... - Ako ustreba, fatajte zdrava! Ostavljajte toga! Kad se ve inilo da e se vojnici, koji su silovito juriali, doepati prvih ustanikih poloaja, muftija opet krenu u protunapad. Osim onih koji su branili pristupe gradu i drali okolne visove, u protunapad krenue i svi oni koji su se nalazili u gradu, uz nekoliko stotina konjanika koje muftija tek sada uvede u borbu. Uz uenje tekbira, to je sli ilo na muklo zujanje ogromna roja, i uz gromoglasne povike, bujica od nekoliko hiljada ustanika, predvo ena konjicom, razli se poput rijeke. Doe do borbe prsa o prsa. Sjeklo se i bolo nemilice, uz ljudske jauke i smrtne hropce, uz njisku ranjenih konja i metalan zvuk ukrtenih sje iva. - Allah, Allah! - vikali su i ginuli ustanici. - Jezus! Marija! - uli su se smrtni jauci Saparijevih vojnika. Na as bi zavladala zlokobna tiina, pa se inilo da se sve zamorilo i ustuknulo patnjama i smr u koja je njela. Odjednom se zau ezan: - Allahu ekber! Allahu ekber!... Svuda, dokle je glas dopirao, zavlada tajac. To se grupa muftijinih gaonja bila doepala najblieg vapskog topa, a jedan bjelobrad starac, mravan i povijen poput oglodanog rebra, bio se ispeo na top i ezanio. Glas mu je bio drhtav, ali jo uvijek snaan i zvonak. To kao da ponese ustanike. Vrisnue i jurnue, a za njima i svi ostali. itava Saparijeva divizija pokoleba se i poe odstupati. im se divizija poe povlaiti, i ustanici klonue. Ni jedna strana, zasi ena ranama, krvlju i umorom, nije imala snage da nastavi borbu. Rasuti po sjenokosima, ljivicima i penicama, i jedni i drugi jedva do ekae dati makar na as povrate duu i predahnu. Sunce je ve bilo prevalilo polovicu neba i peklo je poput uarena sa a. Pucnjavu zamijenie jauci ranjenika. 212

Dozivali su na raznim jezicima, poput ranjenih ptica koje nisu imale snage da se dignu i polete. Kroz podnevnu jaru koja je palila, iz daljine dopre mukla grmljavina. Dah svjeine pomilova ljude i zemlju. Nabujale penice zatreperie. - Ih, nee 1' ako Bog da! Kia uskoro osu. Isprava krupna i rijetka, a onda sve jaa. - Ma ko e, bolan, ko dragi Bog! Ljudi ivnue. Radovali su se kao djeca. Hvatali su kinicu u obje ruke i skidali kape, putaju i da ih kia nemilice kvasi. - Hajde, skupljaj mrtve i ranjene! - pro e glas kroz ustaniku vojsku. - ta je, kuda? - Na stara mjesta. Naredio muftija. Kae da smo na istini. im se ustanici po ee povlaiti, prtei sa sobom mrtve i ranjene, bojitem se razmilje i neprijateljski sanitet. I oni su sakupljali i odvla ili svoje. Kia je nemilice lila. Smra ilo se ranije nego obino. Bojitem zavlada tiina. Slabano mirnue prve vatre. U muftijinu tabu koji se nalazio u tuzlanskom konaku, isto kao i u Saparijevu koji se bio smjestio u veliku hansku zgradu Han-Pirkovca, te se no i nije spavalo. Muftija je ustro koraao prostranom odajom, stalno govorei i premjetajui ahmediju. as bi je nabio na elo, as zaturio na zatiljak. Ostali su ga utke pratili pogledom. - Dobro smo ih doekali, pasije sinove! Beli e nas upamtit' ! Bude li i sutra k' o danas, podvu i e kuja rep. Ovome se, beli, nisu nadali. - I nisu. Izginulo je naijeh, al' izginulo je i njihovih. Do neko doba su hodali i kupili hi. - A jesu 1' svi nai pokupljeni? - Kol'ko se moglo. 213

- Ja zna 1'se koliko ih je izginulo? - Oko est stotin' ranjenih i vie od dvjesta ehita. Za tol'ko se zna. - Ih, mnogo, brate, mnogo! Al', blago li se njimal... Treba hi im prije ukopat'. Klanjat' im denazu, pa u rake. Dok se ne uuju. - im svane. - A ta je s ranjenima? - Jedni su u vojni koj hastahani, a drugi po ku ama. Turski he im i tuzlanski berberi su uz njiha. Povijaju him rane. Kol'ko mogu. Ko kad je silesija toga! - Neka mi dovedu konja. Hou da obiem vojsku. - Pada, muft-efendija, ko iz kabla! - A zar po njima ne pada?... To da vie nisam uo! Kakva gadna no i kakav straan dan! - razmiljao je Sapari bulje i u mrak koji se, gust i vlaan,irio s onu stranu prozora oronule hanske ku erine, ije su podnice sablasno cvilile pri svakom njegovu koraku. akom je stiskao elo ne bi li utiao tupi bol koji ga nesnosno muio, svrdlaju i u samom mozgu. Pa sad i ova prokleta kia koja kao da ne misli prestati. Da nije toga, smjestio bi se negdje napolju, pod ator, ali sve je tako mokro i vlano, uz itave potoke koji se sa svih strana slijevaju. S nostalgijom se sjetio Pete, obitelji, raskono osvijetljenih salona oficirskog kluba, biljara, partija preferansa i uzbudljivih konjskih trka. I sada ovo! emu nam je, dovraga, sve ovo trebalo! Nisu li ma arski opozicionari imali pravo kada su se izjanjavali protiv okupacije? Da, ali su gospoda iz Be a imala svoje interese. Dabome! Odozdo, iz hanske kafane, u koju se bio smjestio tab divizije, s kojim je do malo as imao dug i mu an sastanak na kojem se za itavo vrijeme osje ala tjeskobna atmosfera dananjeg neuspjeha, dopirali su glasovi. Neko se ak glasno smijao. Idioti! To je sigurno onaj husarski vjetropir kapetan Hunjadi, za koga nita nije dovoljno 214

sveto. Kao da tu, u njihovu susjedstvu, naslagani poput cjepanica, ne lee itavi redovi mrtvih vojnika koji kisnu, dok ih pioniri pokapaju u vodom ispunjene rake i dok toliki ranjenici lee u improviziranoj poljskoj bolnici, gdje im umorni lije nici amputiraju udove i previjaju one uasne rane kakve on do sada nije vidio. ime su ih, dovraga, sjekli? Sjekirama, valjda! Kao bukve! - Gospodine generale, vaa ve era! elite li da vam se donese ovamo, ili... - pojavi se autant. - Ne, hvala, neu veerati. - Pa vi danas niste ni ru ali! - Znam!... Radije kaite gospodi da budu bar malo tii. Neko se tako glupo cereka, kao da smo u cirkusu. Ako je to kapetan Hunjadi, pitajte ga, da li za njega ima i ega svetoga? Pa, zaboga, tu, kraj nas, pokapaju tolike nae vojnike, a gospodin kapetan... Pa to je uasno, vie nego uasno! Okrenuo se prozoru i nastavio buljiti u mrak. Izvjetaji o dananjim gubicima bili su porazni. No, to je jo gore, moral divizije bio je ozbiljno uzdrman. Uz kakve su nadljudske napore doli dovde i sada - fijasko! Pri e o ovim bosanskim divljacima koji vrite i juriaju s golim noevima u zubima, danas su se potvrdile i unijele pravu stravu meu mom ad. Pukovnik Marakuti je bio svjedok nevjerovatnog prizora: jedan od tih smrtno ranjenih avola, kojemu je krv navirala na usta, a iz grudi mu virio drak zarivenog bajuneta, jo uvijek je tr ao i razmahivao noem, dok napokon nije pao izreetan kurumima. Situacija u kojoj se nala divizija bila je krajnje ozbiljna. Ustanici nisu bili broj ano jai, ali je njihov borbeni moral, bez obzira na loe naoruanje i pomanjkanje iskusnog komandnog kadra, bio znatno bolji. Ra unati na pomo ostalih divizija bilo je iluzorno, jer ni njihov poloaj nije bio mnogo povoljniji. esta je divizija tek ulazila u borbu koja se je o ekivala u dolini rijeke Bosne, dok je sedma, vojvode od Virtemberga, bila ne samo suvie udaljena, ve je i itavo podruje na kojem je djelovala pokazivalo znakove skore eksplozije. Oko Banje 215

Luke su se ve danima okupljale jake ustani ke snage, a u Livnu su ustanici pogubili turskog vojnog zapovjednika, jer im se nije htio priklju iti. Citava zapadna Bosna mirisala je na barut i krv. Sli na je situacija bila i u Hercegovini, gdje su se snage generala Jovanovi a, nakon zaposjedanja Mostara, bile zaplele u krvave okraje i trpjele teke gubitke u borbama oko Stoca. U takvoj situaciji Sapariju je bilo jasno da ne moe raunati na bilo kakvu pomo iz sadanjeg sastava okupacionih snaga i da se njegovo daljnje zadravanje i pokuaji da zauzme Tuzlu, mogu pretvoriti u pravu katastrofu. Kao jedino rjeenje bilo je povla enje i ukopavanje, i to to blie pravcu kojim je nastupala glavna kolona, s glavnokomanduju im generalom Filipoviem. Oko pola no i, kad je njegova odluka o povla enju bila ve sazrela, pokuao je na as sklopiti oi i odmoriti se, nakon ega e sazvati tab i razraditi plan odstupanja. Tek to je ugasio lampu i neraspremljen se opruio preko svog poljskog kreveta, osjetio je kako mu preko lica i ruku neto neugodno mili i ari ga. Na stotine stjenica, im je nastao mrak, bilo je izmililo iz napuklih zidova i drvenog ieta, kidiu i na njega. Kad je prvu napipao i prignje io, pa osjetio onaj odvratni smrad, uasnut je skoio, gledaju i kako one hitro nestaju pred upaljenom svjetlou. No mu se tek sada u inila strana i beznadna, a maloprijanja odluka o povla enju kao neto nedopustivo sramno. Zar on, austrougarski general i ma arski grof, pa da sa cijelom divizijom tako kukavno bjei pred ovom divljom ruljom, koju predvodi nekakav fanatizirani turski dervi! Ne, po stotinu puta ne! To bi bio sraman debakl. Naprotiv, zorom treba krenuti u odlu an napad i potopoto ui u grad. Pukovnik Marakuti, koji je danas bio najuspjeniji, na lijevom krilu e izvriti prodor. To e povui i sve ostale. A prije toga izvriti temeljitu artiljerijsku pripremu. Ne dopustiti im da otvore o i.

Ponesen tom poletnom nadom koja ga je obuzela, pozvao je autanta i naredio da sazove tab divizije. Kia je u meuvremenu bila prestala, pa ga je i to ispunilo novim nadama. Pred zoru su se oglasili topovi. Njihova se jeka viestruko prolamala me u brdima, iznova sustizana novom grmljavinom. Odgovorili su joj muftijini topovi. Rikali su rje e i slabije od Saparijevih. A kad su topovi umukli, divizija je krenula u napad. Pod razvijenim zastavama i uz otru pisku vojni kih truba. Ma arski husari, u crvenim koparanima ukraenim utim gajtanima, silovito su jurnuli na oba krila. U raskonoj svjetlosti jutra, u svojim ivopisnim uniformama i sa isukanim sabljama koje su se presijavale na suncu, dok su snani konji frk ui jurili, inilo se da e potrati sve pred sobom. Pjea ke jedinice, koje su u talasima nastupale sredinom bojita, u trku su se razvijale u strijelce. Oficirske komande i zvuci vojni kih truba koje su svirale ,,juri", pokrenuli su i ponijeli itavu diviziju. Bataljon turskih vojnika koji je bio najistureniji, prvi je do ekao napad. U to je na potezu Ravne Trenje, gdje je pukovnik Marakuti bio prodro u ustani ke redove, nastalo krvavo klanje. Razvila se borba prsa o prsa. Opet su se ponavljali ju eranji prizori. Smjenjivali su se i lomili napadi i protunapadi. Nemilice se krvarilo i ginulo. Muftija, ovaj put na konju, zalijetao se tamo gdje je bilo najgue. - Ne dajte mu, ako Boga, poginu e! - vikali su za njim. - Hajde pa mu reci! - Za mnom, djeco, za mnom! - uo se muftijin poklik. Borba je bez prestanka potrajala itavo prije podne. Sapari je u nekoliko mahova o ajniki pokuavao slomiti ustani ki otpor, bacaju i u borbu i posljednje rezerve, ali, uzalud. A kad je podne ve bilo poodmaklo, postalo je o ito da udarna snaga divizije sve vie jenjava. Uzalud su oficiri nastojali pokrenuti vojnike u novi napad. Nesnosna ljetna ega, umor i e , bili su do kraja smorili obje 217

216

strane. Klonuli protivnici, razvu eni i popadali du itavog bojita, umorno su dahtali, sretni ako su se doepali bar malo hlada. Zavladala je bila neka udna tiina, kroz koju su se oglaavali samo zrikavci i ranjenici. Sapariju je napokon postalo jasno da je njegov plan o zauzimanju Tuzle kona no propao. Kasno poslije podne, s gorinom je izdao naredbu o povlaenju divizije u pravcu Graanice i Doboja, s namjerom da tu pri eka pojaanja, pa da ponovo krene na Tuzlu. Dva pjeaka bataljona i jaka topovska vatra koja je tukla cestu, titili su povla enje, koje je potrajalo ostatak dana i cijelu slijede u no . Duga kolona vojske, konja i kola, sliila je izmrcvarenoj zmiji koja se jedva vukla. Umorni i gladni vojnici, koji su se itav dan borili, a da nisu nita okusili, s mukom su glavinjali dolinom Spre e. Niko se nije usuivao da zaostane, jer su ih ustani ki odredi poput kurjaka slijedili. Njihovi zeleni bajraci iznenada bi iskrsnuli na nekoj uzvisini odakle bi otvorili vatru, da se opet povuku i nestanu na obzorju. Klonuli vojnici bacili su usput sve to im je smetalo pri povla enju. Nadola Sprea nosila je rance, sanduke i drugu vojni ku spremu, pa ak i poneki vojniki bubanj. Mnoga kola, im bi im spao to ak ili pukla osovina, otiskivana su u Spreu zajedno s teretom. Pred samo svanue slijedeeg dana, divizija je s mukom stigla do Graanice gdje je bila do ekana i estoko napadnuta, pa se kroz borbu nastavila povla iti prema Doboju. Stigavi u Doboj, Sapari je odmah dao nalog za ukopavanje. elio je na svaki na in spriieiti ustanike da se prebace preko Bosne i izbiju na cestu, koja je dolinom rijeke vodila od Broda prema Sarajevu. Jer, ako bi im to polo za rukom, veza izme u glavne kolone i taba generala Filipovi a s Monarhijom bila bi prekinuta, to bi moglo imati teke posljedice po itavu okupacionu operaciju.

Dok se Sapari oko Doboja ukopavao, Narodnoj vladi u Sarajevo stigla je neobi na muftijina poruka. estoki emsekadi, prijetei je poru ivao Sarajlijama: - ujete li age Sarajlije i svi ostali! Ja sam vam vabu dobro do ekao i vratio ,ga od Tuzle. Jedna mi je vojska pod Maglajem, gdje u Svabu ponovo doekati. No, ujte age Sarajlije: kunem vam se vjerom i Kur'anom, ako mi nevjeru uinite, ive u vas oderati! Muftija, kao da je bio siguran da se u pojedine sarajevske prvake ne moe mnogo pouzdati. Sapari je pune tri sedmice o ajniki odoljevao muftijinim napadima, ije su ete bile zaposjele obje obale rijeke Spre e i sve okolne visove, gospodare i i cestom prema Maglaju. Borbe su se gotovo svakodnevno vodile, uz riku Saparijevih i nekoliko muftijinih topova. Doga alo se da se ustanici u samo praskozorje, kad bi smoreni vojnici na tren zakunjali, prikradu i usko e u njihove rovove, pa uz halakanje i vrisku ponu sje i i klati, dok i sami ne budu isjeeni ili pobijeni. Napokon, poslije tri sedmice grozni ava iekivanja i krvarenja, Sapariju je stigao spas. Jutrom 2. septembra, pod komandom generala Valdtetena, nova je divizija kod Broda prela Savu i krenula put Doboja. Njezin ulazak u Bosnu bio je pompezan kao i ulazak prvih okupacionih eta: protekao je uz zvuke glazbe i iroko razvijene crnoute zastave. Vijest o dolasku nove i svjee divizije, unijela je me u iznurene vojnike nadu i olakenje, pri emu je general Sapari bio najradosniji. Kiptio je od nestrpljenja da muftiji Semsekadi u vrati milo za drago i sapere sramotu svog nedavnog bijega ispred Tuzle. Uz to ga je posljednjih dana jo neto posebno zabrinjavalo: brojne konjske leine i mnogi nepokopani mrtvaci koji su leali po bojitu, ne samo da su irili nesnosan smrad, ve su prijetili da izazovu op u epidemiju. Mnogi su vojnici ve patili od tekog proljeva i drugih crijevnih oboljenja, pa je i to bio razlog to je Sapari s olakanjem odahnuo. 219

218

Nova divizija, koja je bila opremljena snanom artiljerijom, ve drugi dan nakon dolaska u Doboj ula je u borbu, koju su ustanici spremno prihvatili. No taj dan se po nju zavrio prili no nesretno. Osim velikih gubitaka na obje strane, artiljerija nove divizije, radi loih veza, otvorila je vatru na jedan svoj puk sastavljen isklju ivo od Bana ana. Kad je greka otkrivena, nekoliko desetina nesretnih Bana ana bilo je pobijeno ili teko izranjavano. Nakon te fatalne greke, na austrougarskoj je strani zavladalo zatije, a uskoro je pao i mrak. Tokom no i divizija je zauzela nove poloaje, dok su muftijine ete ve ranije, po okolnim uzvisinama, bile iskopale duboke rovove i izgradile prave utvrde, pune ljudi, oruja i municije. Jutrom, im se jutarnja sumaglica bila digla, otvorila se estoka borba, koja je potrajala itav dan. Muftija je u nekoliko mahova pokuavao potisnuti neprijatelja, ali mu to nije polazilo za rukom. Svaki put je do ekivan ubitanom vatrom i vra an na polazne poloaje, nakon ega bi uslijedili protivni ki protunapadi, koji su se zavravali na isti na in. U meuvremenu su brdski topovi stalno tukli po muftijinim rovovima u utvrdama, koje bi pri svakom pogotku letjele u zrak. Tek kad je pao mrak, borba je jenjala i pucnjava prestala. Sutradan prije nego to je svanulo, pioniri su na brzinu pokupili i sahranili stotinjak mrtvili vojnika i nekoliko oficira koji su leali po bojitu, dok je broj ranjenika bio tri puta vei. Muftijini gubici bili su gotovo dvaput brojniji. S izlaskom sunca, Saparijeva je artiljerija ponovo otvorila vatru, Bombardiranje je trajalo p - itav sat, ali s druge strane nije bilo glasa. Vladala je grobna tiina. Paljba je na to prekinuta, a izvidnica koja je upu ena da vidi ta se zbiva, donijela je neo ekivanu vijest: muftijini poloaji bili su naputeni. Tokom no i, on se sa svojom vojskom ne ujno povukao i zauzeo nove poloaje na Trebavci i po obroncima susjedne Ozren planine. Sapari je bio vie nego zadovoljan, ocjenjuju i da je to po etak muftijina kraja. U pratnji taba odmah je obiao 220

naputene poloaje, poslije ega je postrojenim vojnicima odrao prigodan govor, pohvalivi ih za pokazanu hrabrost. Zavrio je s poklicima caru i pobjedi. Tih dana su na traenje generala Filipovi a u Bosnu upu ene nove divizije, jer je bilo o ito da se sa raspoloivim snagama ne e mo i skriti narodni otpor, a jo manje odrati zaposjednuti gradovi, u kojim je trebalo stacionirati stalne posade radi njihova osiguranja. Slu aj Banje Luke o tome je najbolje govorio. Jer, mada je grad prije petnaest dana bio zaposjednut i u njemu stacionirana prili no jaka posada pod komandom generala Sameca, poznatog kao nesalomljivi general", zaprijetila je ozbiljna opasnost da grad ponovo padne u ustani ke ruke. Ve danima je general Samec primao izvjetaje da se u okolici grada i po okolnim brdima vi aju i okupljaju ustani ke grupe, pa je bio poduzeo sve potrebne mjere opreza. Gradsku posadu je rasporedio u staru tursku tvr avu i tzv. Vrbas-kasarnu, dok je izvjestan broj vojnika osiguravao vojni ku bolnicu, u kojoj je lealo oko dvije stotine ranjenika. Stalne danono ne patrole bile su razmjetene po svim vanijim ta kama u grdu, a zatraeno je i hitno poja anje, koje je trebalo sti i iz Gradike. Pred zoru 14. augusta, oko grada se za ula jaka pucnjava koja je kratko trajala, poslije ega je vie od dvije i po hiljade ustanika, pod vodstvom Hasanbega ekia i Alijage Pozderca prodrlo u grad, zauzevi mnoge ku e i ba e. Zametnule su se ogor ene uli ne borbe. Ustanicima se priklju io i vei broj Banjalu ana, a i nove ustani ke grupe stalno su pristizale. Borba je postajala sve e a i ve se inilo da e desetkovana posada biti natjerana u Vrbas, kad se ispred grada iznenada za ula topovska paljba. To su se dijelovi jednog pjea kog puka, s jednom topovskom baterijom, koji su iz Gradike bili upu eni u pomo Banjoj Luci, oglaavali da stiu. Situacija se ubrzo izmijenila i ustanici su bili prisiljeni na povla enje. Oko dvije stotine mrtvih i ranjenih vojnika, uz neto manji broj izginulih ustanika koje njihovi drugovi pri povla enju nisu uspjeli izvu i, 221

ostalo je po banjalu kim sokacima. Tijela dvojice austrougarskih oficira nadena su bez glave. Svjestan nastalih teko a, a pogotovo injenice da se plamen ustanka sve vie razbuktavao i irio, zahvativi sve krajeve zemlje, Filipovi je od Ratnog ministarstva u Be u zatraio hitno slanje novih divizija. Carevim ukazom bilo je odobreno da se osim etiri divizije XIII korpusa, koji je ve operirao u Bosni, odmah formiraju jo tri nova korpusa, ime su okupacione snage vie nego utrostru ene. Jer, dok je na po etku operacija u okupaciji u estvovalo ukupno 82.000 vojnika, 112 topova i 13.000 konja, uz nekoliko hiljada vozila, sada se taj broj popeo na 14 divizija sa oko 300.000 vojnika, 300 topova, 110.000 konja i vie hiljada vozila. S tolikom vojnom silom Filipovi je bio vrsto uvjeren da e moi skriti ne samo otpor u Posavini i Krajini, u kojoj je situacija iz dana u dan postajala sve tea, nego da e dovriti kona nu okupaciju i pacifikaciju itave zemlje. Prema operacionom planu glavnog taba, Saparijeve divizije, koje su sada sa injavale III korpus, trebale su krenuti iz Doboja prema Gra anici i Tuzli tek kada novoformirani IV korpus, pod komandom generala Binerta, pree Savu i po ne nadirati u pravcu Br kog. Njihov je zajedni ki zadatak bio da zauzme Tuzlu i ostale posavske gradove i da pogase sve ustani ke vatre u Posavini. Po etak operacija odvijao se prema planu. Sapari je uspio da nakon dvodnevnih ilavih borbi potisne muftiju s njegovih novih poloaja, pri emu je artiljerija imala glavnu ulogu. U to je i IV korpus bio preao Savu i iz pravca amca lepezasto nadirao u unutranjost. Poslije nekoliko usputnih okraja s manjim i ve im ustanikim grupama, jedna od Saparijevih divizija, iji je hod pratio plamen popaljenih sela, izbila je 17. septembra ujutro pred Br ko, gdje se bio uan io br anski kajmekam Mehmedbeg emerlija, sa oko tri hiljade branitelja. U estokom boju koji je potrajao itav dan, austrougarska pjeadija, usprkos viestruke nadmo i, nije uspjela potisnuti ili pokolebati branitelje, koji su hrabro do ekivali i lomili sve protivni ke jurie. Tek kasno pos222

lije podne, kada je pristigla artiljerija zauzela odgovaraju e poloaje pa iz svih baterija osula po ustani kim rovovima i gradu, potpomognuta jo i vatrom sa dva ratna rije na broda na Savi, nastupio je preokret. U prvi sumrak u gradu su buknuli brojni poari, obasjavaju i jarkim crvenilom itavu okolicu. Preostali stanovnici, mahom ene i djeca, udarili su u vrisku i dali se u bijeg, a umalo iz toga i branioci su po eli bjeati iz razruenih rovova ostavljaju i u njima brojne mrtvace. Pri povla enju su nakrke prtili teke ranjenike, ure i da se pod okriljem mraka im prije do epaju obronka Majevice. Oko osam sati nave e u grad su ule prve okupacione ete. Nakon pada Br kog, dvije su se vojske: Binertova od Brkog i Saparijeva od Gra anice, uz grmljavinu topova valjale prema Tuzli. Sapari je poto-poto nastojao da bude bri, uvjeren da je muftija kona no razbijen. Ali, mada je ve dobar dio Posavine bio pritisnut vapskim soldatima, muftija se jo uvijek borio. Stalno je do ekivao i ranjavao neprijatelja. Njegovi su glasnici jurili nepokorenim dijelom Posavine, diu i u boj sela i seljake. Mrnja i gnjev na kolebljivce, nisu ga naputali. Na glavu bega Pai a iz amca, radi njegova dosluha sa vabom, raspisao je ucjenu od pet stotina dukata. - Samo da mi padne aka! Odsjek'o bi mu glavu k'o pijevcu! - siktao je od bijesa. Tri dana nakon Br kog, pala je i Bijeljina. Predala se bez borbe. Zaposjele su je ete generala Binerta. Trka izmeu dvojice generala i dalje se nastavljala. Napokon, poslije mnogih neda a s nevremenom, mu nog probijanja kroz Majevicu i sudara s muftijinim borcima, Sapari je 20. septembra stigao u Han-Pirkovac, iz kojeg se prije etrdeset dana neslavno povukao. Razaslane izvidnice su javile da se ustanici, zajedno s preostalim turskim vojnicima, opet okupljaju u dolini Spre e i na Ravnoj Trenji, gdje su se uan ili i spremaju za otpor. Brigadi generala Valdtetena dat je zadatak da rano ujutro stupi u akciju i razbije ustanike, ali tek to je brigada bila stavljena u pokret, u Saparijev tab su stigla dvojica Tuzlaka i donijeli neo ekivanu vijest: da su se ustanici tokom 223

noi povukli iz Tuzle i s okolnih poloaja i da Tuzlaci s nestrpljenjem o ekuju ulazak okupacione vojske. Sapari je odmah naredio pokret, a generala Valdetena obavijestio da oprezno krene prema gradu. I dok se se Saparijeve divizije bliile Tuzli, jedan rezervni puk Valdetenove brigade ve je uao u grad, iz kojeg ovaj put nije odjeknuo ni jedan pucanj. Uskoro je i Binertova vojska stigla nadomak Tuzle, spojivi se kod sela Doknja sa Saparijevim divizijama, da sutradan ujutro, uz zvuke Carevke", zajedno u u u grad i to s dvije strane: Sapari sa zapadne, a Binert s isto ne. Tuzla je taj dan sli ila na nepregledno i buno vaarite. Nekoliko desetina hiljada vojnika raznih narodnosti i rodova vojske: pjeaka, konjanika, pionira, topnika, bolniara i drugih, uz nepreglednu kolonu trena i artiljerije, bilo je pritislo svaku stopu zemlje u gradu i okolici. Vojne glazbe su na raznim stranama svirale mareve slavei pobjedu, a umorni vojnici, povaljani po sokacima, traili su vodu i voe, sladei se zrelim i so nim tuzlanskim ljivama. General Sapari bio je sretan to je konano doekao da ue u osinje gnijezdo juna kog muftije koji mu je zadao toliko jada, pa je taj dan bio izuzetno velikoduan: delegaciji uglednih Tuzlaka, koji su doli da ga pozdrave i zaele mu dobrodolicu, brane i se da su ve od poetka bili protiv pruanja otpora, sve ano je obeao da e potedjeti grad i da ne e vriti represalije. Ipak je sutradan pod Bukov icom strijeljan Salihaga Sahai, okrivljen da je on pozvao muftiju emsekadi a. Dok je Sapari slavio pobjedu, muftija se s pratnjom od oko tri hiljade ustanika povla io prema Zvorniku, jedinom pravcu koji mu je ostao slobodan, s namjerom da tamo predahne i organizira novi otpr. Usput, kraj sela i uma pored kojih su prolazili, njegova se pratnja osjetno topila: seljaci su se vraali svojim domovima, iz kojih su prije poldrug mjeseca krenuli s muftijom. inili su to kriomice, kao da su se stidjeli pogledati muftiji u oi. Pokraj jednog hladovitog ljivika prije Zvornika, muftija zaustavi konja, die ruku i sjaha. Njegova najua

pratnja: Selimbeg ahinpai iz Sapne, Esad Alikadi iz Zenice, Alijaga Tahirovi i ostali, ostadoe u sedlima. - Ama, bra o, ja nikako ne znam ta je muft-efendiji: nit' romori, nit' govori!... - u ini ahinpai. - A bezbeli mu teko - odgovori Alikadi . - I sav se nekako istopio, pola ga nejma! - Ma, pa zar je udo? Muftija se bio podalje izmakao, sjeo na koljena pa digao ruke i sklopljenih o iju utke se molio. Kad je preao dlanovima preko lica i ustao, o i su mu bile pune suza. - Eh, muft-efendija, ta je? - upita ga Alikadi . - Nita, sjetih se ehita... - Ma, pa ne znam to pla e? - ao mi to i ja nisam s njima... - uzdahnu on, pa nadlanicom sma e suze i ponovo uzjaha.

224

225

12.
Nakon masakra husarskog eskadrona kod Maglaja, general Filipovi je odluio otro kazniti grad i njegove stanovnike, a zatim nastaviti silovit prodor prema Sarajevu, ije bi zauzimanje bilo od izuzetnog zna aja za itavu okupacionu operaciju. Sutradan je uslijedio pokret trupa. Podijeljena u tri kolone, vojska je iz Doboja krenula put Maglaja. Desna kolona kretala se umovitim obroncima Treba kog brda; lijeva, koja je bila znatno jaa, prebacila se na desnu obalu rijeke Bosne, dok je srednja kolona nastupala cestom prema Sarajevu. Sve tri kolone su imale zajedni ki zadatak da obuhvate, stegnu i zauzmu Maglaj, nad kojim je, poput orlovskog gnijezda, dominirala stara tvr ava. Pokret je zapo eo u zoru, po najve oj kii, nakon to su vojnici snabdjeveni rezervnom hranom i municijom, jer je bilo neizvjesno da li e im se ona, po takvom nevremenu i teko prohodnom putu, a pogotovo po brdskom terenu, mo i dopremiti. Sa srednjom kolonom, uz jaku zatitnicu, kretao se i Filipovi ev glavni tab. Osim povremenog pukaranja s manjim ustani kim grupama koje su se povremeno pojavljivale po obroncima Trebakog brda, vojska je predve e stigla na liniju sela Kosova, u dolini Bosne. Zano ila je napolju, izloena jakoj kii koja je itav dan lila. Isturena,prethodnica nala se u najteoj situaciji jer nije smjela paliti vatru, pa su uznemireni i do koe prokisli vojnici proveli itavu no pod tjeskobnim osjeajem da se ba tu, u njihovoj blizini, prije dva dana odigrala pogibija husarskog eskadrona. im se razdanilo, prethodnica je oprezno krenula prema Maglaju, ne nailaze i usput na ustanike. Nedaleko od 226 _

grada, u susret joj je izbila omanja grupa mjetana, mau i bijelom zastavom. Maglajski kajmekam koji je prvi iao, upozorio je komandanta prethodnice da ne idu dalje, jer da je grad pun ustanika. - Koliko ih ima? - Najmanje tri hiljade! Prethodnica se odmah rasporedila i zauzela poloaje, oekuju i dolazak srednje kolone, prema kojoj je odjurio glasnik s vije u koja je stigla iz Maglaja. Dok su vojnici u zasjedi ekali, stigla je i druga vijest: da ustanici naputaju Maglaj i povlae se prema epu. Prethodnica je jo jedno vrijeme mirovala, a onda se digla i oprezno uputila prema gradu. Do pred sami ulaz u Maglaj sve se inilo mirno i tiho kao da nigdje nema ni ive due, a onda je iz ku e s lijeve obale Bosne otro zapucalo, dok su se odozgo, s tvr ave, oglasili topovi. U to je i srednja kolona ve bila stigla pod Maglaj, i iz poljskih topova osula po ku ama i tvravi. I dvije bone kolone su uskoro opasale grad, poslije ega je uslijedio zajedni ki napad. Udar je bio tako estok da mu branitelji nisu mogli odoljeti, ve su se poeli naglo povlaiti, izloeni kii kuruma koji su ih stizali. Mnogi su izginuli, drugi su bili zarobljeni, a jedna je grupa natjerana u Bosnu u kojoj su se podavili, izreetani kurumima vojnika koji su ih gaali s obale. No glavnina se ve ranije bila povukla prema epu. Ni nepun sat nakon napada, na najvioj kuli stare tvrave, u kojoj su zate ena dva topa i nekoliko ustani kih bajraka, zaleprala je austrougarska zastava. Grad je bio sablasno pust. Osim mrtvaca i nekoliko stanovnika iz kranskih kua koji se nisu povlaili, nikoga vie nije bilo. Odmah je formiran prijeki vojni sud i dvadesetak zarobljenika, kod kojih su pronaene stvari pobijenih husara, osueno je na smrt i strijeljano. Uz to je izvrena rekvizicija hrane i stoke, a uplaenim stanovnicima, koji su se poeli vraati kuama, nametnuta je kontribucija od pedeset hiljada forinti. Vojnicima je, poslije napornog 227

mara, neprospavane kine no i i dananje borbe, u kojoj su gubici eta bili prilino mali, dat jednodnevni odmor. Vojska se ulogorila u gradu i okolici, u o ekivanju sutranjeg dana, kada je trebalo krenuti put epa. Sudei po vijestima koje su stizale u Filipoviev tab, moglo se zakljuiti da su se ustanici oko ep a spremili na estok otpor,er su se bili uan ili po svim uzvisinama Velje planine i Zepakog brda, odakle su imali odli an regled nad itavom dolinom Bosne. I put od Novog ehera prema epu, bio je takoer zaposjednut ustanicima, iji se broj cijenio na oko est hiljada, a bilo ih je iz itave okolice: Maglaja, ep a, Zenice i sela juno od Doboja. Prikljuio im se i jedan bataljon turske pjeadije, a raspolagali su i s nekoliko brzometnih topova koje je Austrija bila nedavno isporu ila Turskoj. Pokreti Filipovievih eta koje su i dalje nastupale u tri kolone, odvijali su se u tiini. Bataljon turske pjeadi'e, koji je ranim jutrom uz lupu bubnjeva izmarirao iz Zepa i zauzeo poloaje du ceste prema Maglaju, naao se uskoro na prvom udaru Filipovi eve srednje kolone. Kia je u toku noi bila prestala, pa je jutro blistalo svjetlou i vedrinom, uz prozirnu sumaglicu iznad najviih planinskih visova. Sudaru srednje kolone s turskim bataljonom bio je estok, pri emu je jedan lovaki puk nastojao da zaobie i opkoli bataljon, dok su dvije bo ne kolone ve na poetku napada bile zastale, jer im je napredovanje, zbog snane obrane i strmih obronaka obraslih gustom ikarom, bilo oteano. Tek pod djelovanjem dobro usmjerene topovske vatre, koja je razarala sve pred sobom, napokon su se i one odlijepile i krenule. Dok se borba na svim stranama sve vie rasplamsavala, dolje, na cesti, gdje je turski bataljon jo uvijek odolijevao snanom pritisku lovakog puka koji ga je bio opkolio, iznenada je zavladalo zatije. Pucnjava je na strani branitelja odjednom prestala, a onda se itav bataljon, s oko etiri stotine anadolskih vojnika i desetak oficira, uzdignutih ruku pojavio na cesti, s bijelom zastavom kojom su mahali. Turski kapetan koji je prvi iao, pristupio je

austrougarskom pukovniku, propisno ga pozdravio i pruio mu svoj remen sa sabljom i revolverom. Pukovnik se okrenuo vojnicima koji su ga pratili i otro komandovao: - K nozi! - pa je nakon izvrnog pozdrava povratio kapetanu njegovo oruje. Predajom turskog bataljona borba je na cesti prestala. Ustanici oko ceste po eli su se naglo povlaiti, jedni prema epakom brdu, a drugi gazom preko Bosne prema okolnim planinama. Poneki bi se u urbi okrenuo, pljunuo i bijesno opsovao: - Phi, da him pas mater, ta uradie! Ma nije, bolan, daba re eno: nit' u tikvi suda, nit' u Turkui druga! Nakon predaje turskog bataljona, sve tri austrougarske kolone krenule su prema epa kom brdu, dok je jedan lovaki puk, s dvije brdske baterije, drao ustanike na visovima Velje planine. Gotovo u posljednji as, pred sam po etak borbe za epa ko brdo, stigao je i Hadijamakovi s veim brojem Sarajlija, od kojih je dobru polovicu bio ostavio na putu izme u Zenice i Vranduka, zajedno s Fadilpai em s kojim je poao iz Sarajeva. Meu pristiglim Sarajlijama koji su se odmah uputili spram Zepa kog brda, bili su Vejsil Mrav i njegov mahalski komija Ejub olpa, horan, kao i uvijek, za ejtanluke i zadirkivanje. Gdje god bi zano ili on bi odmah, im bi se probudio, a budio bi se prije zore, poput pijevca zakukurijekao i na sav glas povikao: - Ustajte, Svabe!... Pa i sad, dok su se dahui od umora i e i uspinjali uz epako brdo, olpa zastade i okrenu se Mravu: - Vejsilaga, more li? - Pomalo... Ih, to bi bilo plaho da je ovo Trebevi , a Saraj'vo doli pod nama! A mi se ispeli pa sejrimo i poga amo di su nam kue! Ha, ta veli? im mu spomenu kuu, Mrava presije e. Za sve vrijeme otkako je krenuo od ku e, stalno je mislio na enu i djecu. Jer nikad dosad, osim dva-tri puta dajdi u Semizovac, od kue nije odlazio niti njih same ostavljao. ta li ona hudnica sada radi i kako li devera s ono dvoje piladi 229

228

to mu se i sad motalo po glavi. Bezbeli im razvija tikvenjau. A i ta bi drugo? Ono malo parica to joj je ostavio, zar joj moe dote i za neto drugo... A ako njemu, ne daj Boe, togod bude, ta bi oni?... - Dobro je! Lijei, spremi puke i ekaj! - zaustavi ih juzbaa Smaji i rasporedi du jedne ravni ome ene umom. Svi se povaljae, jedva ekajui da povrate duu i predahnu. Dolje, duboko ispod njih, bjelasala se cesta, dok se Bosna poput zelenkaste zmije provla ila i nestajala izmeu vrbaka, livada i kukuruzita. A sela se, mala i ratrkana, uurila po stranama, nadomak gajeva i uma, kao da preaju ko im s koje strane dolazi u pohode. Zrak i zemlja mirisali su mokrim travama i li em, a poneki preplaeni kos iznenada bi prhnuo i u lijetu otro zazvidao. Odnekle, iz daljine, dopirala je nekakva potmula jeka, kao da se neto teko i kabasto valja. Ba kao da zemlja stenje. - Teferili, Vejsilaga, jelde? - opet e olpa. Mrav proguta pljuva ku. - Kad zagrmi, ti se samo pokri' po glavi! Nek' te umle ne vidi. - De, dina ti i Boga, prikini! olpa se podrugljivo nasmija. - Nejse, kad nee muhabeta, evo ti gurabija pa se mrven zabavi - dobaci mu napola na etu gurabiju. Uskoro su topovske granate, poput mamenih pasa, poela urlati iznad epakog brda, kre i stabla i razdirui zemlju. - Vejsilaga, jesi 1' iv? - die olpb glavu, kad pucnjava malo utihnu. Mrav uvukao duu u se pa gotovo i ne die. - Vejsilaga, jesi 1' iv, bolan? - Jesam... - promuca Mrav. - Ja, Boga mi, miljah da si oho-oo! Vidim, ne odaziva se, pa...

Topovi ponovo zagrmjee. Na nekoliko metara ispred njih topovska granata silovito tresnu, pa die zemlju i odjeknu u samoj utrobi. Mrav osjeti kako ga neto dohvati po vratu i leima, pa pomisli da je s njim svreno. Po e izgovarati ehadet. Jedno vrijeme nije smio ni da se makne, ni da progleda. - Dr'te se, brao, dr'te! Sad e nas! - povika juzbaa Smaji. Topovi su bili umukli, samo su puke pratale. Mrav bojaljivo die glavu i progleda. Colpa je leao potrbuke, a puka podalje od njega. Nije se micao niti davao glasa od sebe. Mrav se sledi. - Ejubagal... - zovnu ga tiho. olpa se ne odazva. - Ejubaga! - ponovi glasnije, ali se olpa ni ovaj put ne odazva. Puana je paljba bivala sve ja a. Vojnici su bili krenuli u napad. Iz daljine je dopiralo njihovo gromoglasno Hur-aaa!" Mrav prie olpi pa ga dohvati i okrenu. Umjesto lica s krupnom bradavicom kraj nosa, ugleda zderanu ranu, na kojoj se nita vie nije raspoznavalo. I na grudima mu je zijevala rana, iz koje su se bjelasali krvavi vrhovi ogoljelih rebara. Okolo, iz konog arpelja, bile su poispadale gurabije. Mrava uhvati stuga. Do e mu da povrati od muke. Ejubaga! - procvili kroz pla i poe se izmicati. - Ne dajte him, bra o, ne dajte! Na njiha! - vikao je Smaji mau i sabljom. Pratio ga je itav alaj. Jedni s pukama, a jedni s dugim noevima u rukama. Zrak je mirisao na spaljen barut i dim. Mrav pogleda u mrtvog, olpu i rasute gurabije i u ini mu se da uje kako mu Colpa govori: - Pa kome bude su eno da se iv vrati, nek' poselami uku ane. Il' ja tvoje, il' ti moje... - Ne dajte him, brao, ne dajte! Udrite din-dumane!

230

231

U Mravu prepue. Dohvati puku pa se i on oti e. Trao je to je mogao bre. Spuza mu pas sa akira, pa zastade da ga namjesti. Jedva je disao. S druge strane brda iznikoe vapski vojnici. U plavim i smeim uniformama, sa apkom na glavi i tele akom na leima. Vikali su hura" i trali pognuti. U trku su zastajali i pucali. Bajonete na pukama presijevale su se na suncu. Kad se u trku sudarie s ustanicima, kidisae jedni na druge. Pucnji urijedie, a sablje, noevi i bajonete sijevnue. Zarivale su se u grudi, u trbuhe i vratove; uz samrtne jauke i hropce, uz bjesomu no hrvanje za goli ivot. Na nekoliko metara ispred zaostalog Mrava iskrsnu vapski vojnik. Mlad, znojav i zadihan. Pogledi im se susretoe i obojica za tren ostadoe gdje su se zatekli. Samrtni strah pred onim to e se zbiti, kao da ih prikova. Vojnik se prvi pribra i jurnu na Mrava. Silovitim trzajem isturi puku s bajonetom prema njegovu trbuhu, ta no onako kako su ih uili pri vjebama na bod!" Mrav zamre. Strah i nekakva udna tuga svega ga obuze. U jednom jedinom trenu sagleda itav svoj mravlji ivot. Pomisao na enu i djecu sjeknu ga do bola. Ni tada, a ni kasnije, nije se mogao sjetiti kako je i kada opalio. Ni pucanj nije uo. Vidio je samo kako vojnik u pokretu zastade, posrnu unazad, pa ispusti puku i klonu. Pade nauznak, zgranuto zagledan u Mrava. Ispod brade, po plavom koparanu, pote e krv. Mravu se inilo da sanja. Stajao je nepomi an nad mrtvim tuincem u tekim vojnikim cokulama, pokovanim krupnim avlima, dok su ga njegove mrtve o i jo uvijek zgranuto gledale. Samo je jednom u ivotu vidio mrtvaca. Kad je umro stari Uzeir. Te no i, s ostalim komijama, sjedio je i uvao mejita. Mada nije bio sam i mada je mejit bio prekriven arafom, bilo mu je turobno pri dui. Jezik mu se bio zavezao, a pogled mu je jednako padao na araf, ispod kojeg se jasno naziralo mrtvo Uzeirovo tijelo. A sad, sad pred njim lei neko koga niti zna niti pozna, a kome je on svojom rukom dohakao... 232

Onda se ponovo sjeti olpe, njegovih ejtanluka i gurabija. A eto, ubili su ga. I njega, i tolike druge. I to - na bigajri-hak! Samo zato to su ustali da brane svoj vatan! Svoj prag! Pri pomisli na to, uzdrhta od uzbu enja. Poraste pred samim sobom. Maloprijanje bojazni nestade. Razape ga odlu nost i mrnja. - Neka, nek' sam ga ubio! Bilo je farz! Mahal mu je, ko ga je zvao 'vamo! - Ih, brate, koji su! Ima hi ko mrava! ta eka, sklanjaj se! - doviknu mu neko u trku. Mrav se okrenu. vapski su vojnici nadirali sa svih strana. Nicali su kao iz zemlje. Jedini u plavim, drugi u zelenim, tre i u crvenim koparanima. Trube su trubile na juri. Ustanici se po ee povla iti. Ostavljali su mrtve i ranjene. Uzalud se Hadijamakovi , s golom sabljom u ruci, zalijetao i pokuavao da ih zadri i vrati. Uzalud je proklinjao. - Daba je, muderis-efendija! Ima hi k'o pijeska! Njiha deset na jednog naeg. Izgibosmo! Mrav pouri da ne bude posljednji. iroko je zaobiao Hadijamakovi a. Bilo ga je stid. Rano popodne austrougarska prethodnica ula je u utihlo ep e, u kojem je Filipovi primijenio isti arin kao i u Maglaju: rekviziciju i strijeljanje. - To nije odmazda, ve mjera zastraivanja. Nadajmo se da e ih to opametiti! Dva slijede a dana protekla su u pripremama za napad na Vranduk, koji je po svom prirodnom poloaju, a posebno po uvenom vrandu kom klancu, predstavljao opasnu prepreku za daljnje napredovanje prema Sarajevu, zbog ega je Filipovi i oekivao da e tu nai i na odluan otpor. Nakon to su tri pjea ka bataljona i jedna brdska baterija preba eni preko Bosne sa zadatkom da se domognu vrha brda Vepar iznad Vranduka, a dva bataljona i dvije baterije upu ene prema Bistrici zbog ugroavanja vran233

dukog klanca. Filipovi je ujutro, 10. augusta, krenuo s glavnom kolonom prema Vranduku, ija ga stara tvr ava mrko gledala. Kolonu je na putu presrelo nekoliko usplahirenih seljaka iz okolnih sela, izjavivi da su ustanici nakon pada Zep a proli kroz Vranduk i produili cestom prema Sarajevu, a da poloaje oko Vranduka dre turski vojnici. Filipovi je naredio da se oprezno krene naprijed i oko podne se zaustavio kod hana Golubinje, gdje je umornim vojnicima dat krai odmor. Dok su se Filipovi i komandant divizije general Tegethof u sofi pred hanom osvjeavali hladnom izvorskom vodom i na vojnim sekcijama prou avali poloaje oko Vranduka, autant im najavi dolazak dvojice turskih oficira, koji su traili da ih glavnokomanduju i odmah primi. Stariji od njih, generaltabni major Halil Vehibi, izjavi Filipovi u da ga je Narodna vlada u Sarajevu prisilila da preuzme obranu Vranduka i da vrandu ki klanac brani do posljednjeg ovjeka, ali da je on jutros ostavio poloaje, jer smatra da je daljnji otpor uzaludan. - ta je s vaim vojnicima? - Neki su se ve razili, ali ve ina oekuje va dolazak. ele da se predaju. - A ustanici? - Oni su se ju er povukli preko Vranduka i krenuli u pravcu Busova e, gdje oekuju poja anje iz Sarajeva. Prili no su demoralizirani. Kod Busova e bi trebali pruiti otpor. Bar tako govore... Kako se izjava turskog majora podudarala s informacijom koju su donijeli i seljaci, Filipovi naredi pokret, a bo nim kolonama uputi zapovijed da se najkra im putem nastoje spojiti s glavnom kolonom, ili da je sutra ekaju pred Zenicom. Kao prethodnica, prema Vranduku je upuen jedan pjea ki bataljon, koji je prije sumraka uao u grad i zaposjeo staru vrandu ku tvravu. uveni vrandu ki klanac,koji je Filipovi u zadavao toliko brige, stajao je sada pust i gluh, a put prema Sarajevu bio je otvoren. 234

Taj dan se predao i vezirski Travnik. Nakon pada Jajca, dijelovi divizije generala Virtemberga koje je predvodio nadvojvoda Salvator, krenuli su iz Jajca prema Travniku, ne nailaze i usput na ustanike. Vojska se predve e zaustavila i ulogorila kod sela Seli i, gdje je stigao i general Virtemberg, s glavninom divizije.Sutradan, dok se vojska spremala za pokret, strae su zaustavile i privele u tab petoricu uglednih Travni ana, sve ano odjevenih i na konjima, s velikom bijelom zastavom koju su nosili. Bili su to: hadi Pao Telalbai , Derviaga Hadizahirovi , Risto i Gavro Tufi i Jozo DebeiMarui . Virtembergu su izjavili da dolaze u ime Travni ana koji mole da carska vojska im prije u e u grad, jer se plae da im ustanici, a posebno Sarajlije, koji su jo otprije kivni na njih zbog njihova dranja, ne popale kue. - Garantirate li da ne e biti otpora? - I glavom i bradom, gospodine! Svijet vas jedva eka! Virtemberg je naredio da jedan eskadron husara odmah po e prema Travniku i izvidi situaciju, dok je delegate zadrao kao taoce. Eskadron je no u stigao pred Travnik, u kojem je vladala grobna tiina. Sokaci su bili pusti, a ku e u mraku. Samo je mjesec sijao iznad Vilenice. Husari su nakon dueg oklijevanja oprezno ujahali u grad, poslije ega su se avlijska vrata po ela otvarati. Prvi Travni ani su bojaljivo izali na sokake koji su uskoro oivjeli, a oprezni vojnici brzo su se raskravili, jer su ih mnogi ne samo pozdravljali ve i aavali. Pred podne, uz zvuke mara Radecki, divizija je umarirala u Travnik, u kojem je Virtemberga do ekalo i pozdravilo izaslanstvo uglednih Travni ana, u kojem su bili predstavnici svih vjeroispovijesti. Mada su se mnogi Travni ani, osobito muslimani, bili ve ranije sklonili u oblinja sela, na sokacima se jo uvijek zateklo mnogo svijeta. A kako je bila i nedjelja, a uz to lijep i sun an dan, mnogi su, osobito seljaci iz okolnih sela, bili prazni ki odjeveni u svoje bijele narodne nonje, to je djelo235

valo veoma sve ano. Pa i sam Travnik, s njegovim bijelim munarama i grobljima, ivopisnom arijom, bujnim baama i bistrim vodama, sve se to Virtemberga izuzetno dojmilo. - Prekrasno! arobno! - ponavljao je neprestano, obraajui se nadvojvodi Salvatoru. Pred nekadanjim vezirskim konakom na kojem je, kao i na tvravi, ve bila izvjeena crnouta zastava, stajala je postrojena eta turskih vojnika, koji su izvrili pozdrav i odali po ast Virtembergu. Zauzeem Travnika, dogodilo se ono na ta je Hafizpaa nedavno upozorio Sarajlije: da e spajanjem glavne kolone generala Filipovi a i Virtembergove VII divizije, i Sarajevo biti neposredno ugroeno. Sada je bilo pitanje dana, ako ne i sati, da se dvije vojske uskoro spoje i krenu na Sarajevo. Dok su se travni ki prvaci vra ali s doeka i pozdrava generalu Virtembergu, potiho i brino raspredaju i ta li e im donijeti nova carevina i ho e li biti sve onako kao to im je maloas obeano, lojalne jedinice redovne turske vojske koje su se danima okupljale u Gabeli, toga dana su zauvijek naputale tle Bosne i Hercegovine. Nekoliko hiljada turskih vojnika, zajedno s oficirima i njihovim porodicama, bilo je stiglo iz Gabele u Neum, gdje su se ukrcali u putni ke brodove da zaplove put Turske. Predvodio ih je Ali-paa, bivi turski vojni zapovjednik u Hercegovini, koji se nakon pokolja u mostarskom konaku bio povukao u Gabelu i tamo prikupio najve i broj Porti odanih vojnika i oficira. Po osobnom nalogu cara Franje Josipa, vojsci je bilo ostavljeno cjelokupno naoruanje i ostala vojnika oprema, a austrougarske vojni ke vlasti, u mjestima kroz koja je turska vojska prolazila, ukazivale su joj punu panju. Pa i sada, nakon dolaska u Neum, komandant austrougarske ratne eskadre kontraadmiral vitez Pokorni priredio je sve ani dine u ast Ali-pae, na svom komandnom brodu, oklopnjai Habsburg". Nakon to se vojska ukrcala, s austrougarskih ratnih brodova, na kojim je posada bila postrojena na pozdrav,

odjeknuli su zvuci fanfara. Na drugoj strani, s putni kih brodova, ispod zelenih turskih zastava s polumjesecom, bili su postrojeni turski vojnici i oficiri, ija je glazba odgovorila na zvuke fanfara. Na komandnom mostu oklopnja e Habsburg" stajao je i pozdravljao kontraadmiral Pokorni, a na brodu Venus", s rukom na fesu, odzdravljao je Ali-paa. I dok su se brodovi s turskim vojnicima lagano udaljavali, a gospodari smjenjivali, Bosna se u otporu gr evito propinjala i nemilice krvarila.

237 236

13.
Vijest da je palo ep e i da su Vranduk i Travnik bez borbe zauzeti, zgranula je Sarajlije. Ne samo oni koji su ve od prvog dana stenjali na otpor ve i mnogi drugi, bili su sada ozbiljno pokolebani. - Ama, pa eto vabe u avliji! - govorili su na sav glas. - Ma kakvoj avliji, na pragu, bolan, na pragu! - vikali su drugi. Bila je zavladala opa pometnja. Hafiz-paa, koji je nastalu situaciju ocjenjivao iskljuivo s vojni kog stanovita, smatrao je da bi se nedavni savjet Porte morao posluati i generalu Filipovi u uputiti delegaciju koja bi zatraila obustavu daljnjeg pohoda okupacionih eta. Prilika za to bila je povoljna ve i zbog toga to u Sarajevu nije bilo ni Hadijamakovi a, a ni Hadi Loje, koji je dan ranije bio otiao prema Kiseljaku, jer bi oni sigurno bili protiv toga. A i Kauk ija se bio zabavio agitiranjem oko prikupljanja novih ustanika, pa je poesto izbivao izvan Sarajeva. Vlada ovaj put nije oklijevala. Saglasila se da Hafizpaa s jo estoricom krene u susret Filipovi u. Bili su to: hadi Avdaga Halaevi , Fehim ef Alikadi, Dimitrije Jeftanovi, Risto Besarovi , hadi Ivo Livaji i Salamon ef. Isakovi . Oni su ve sutradan poli na put, mada se nije tano znalo gdje je Filipovi , osim da je negdje oko Zenice. Uz njih je jahalo i desetak naoruanih pratilaca. U Busovai su uli da je Filipovi od juer u Zenici. Hafiz-paa mu je odmah napisao pismo mole i ga da ih primi, jer da u ime Narodne vlade dolaze na pregovore. Pismo je odnio jedan od pratilaca koji se uskoro vratio, s odgovorom da ih Filipovi oekuje u Zenici. Pred njih je, na nekoliko kilometara ispred Zenice, izjahao odred husara koji su ih dopratili do Filipovi eva taba, koji se bio 238

smjestio u zgradi meh eme. Bilo je dogovoreno da ispred delagacije govore samo Hafiz-paa i Jeftanovi . Susret s Filipoviem bio je vojniki hladan i krut, podsjeaju i na eljeznu pesnicu u plianoj rukavici. Doekao ih je na nogama, obu en u tamnomodru dolamu, s Leopoldovim kriem ispod vrata. Duga prosijeda brada bila mu je na sredini raeljana, a izme besprijekorno ulatene. Usprkos njegovih ezdeset godina, djelovao je snano i uspravno, otro posmatraju i ulazak delegacije koju je predveo tabski a utant. S Hafiz-paom se rukovao, a ostalim se samo kratko naklonio. - Molim, sjedite! - pokazao je na nekoliko poredanih stolica. Delegati posjedae, a Filipovi ostade stoje i, s palcem zadjevenim za dolamu. - Dakle, da ujem! Hafiz-paa je prvi govorio. Obavijestio ga je o brzojavu koji je primio od ministra vanjskih poslova Safvetpae i o sultanovoj intervenciji kod engleske kraljice, da skloni Be na obustavu okupacionog pohoda i daljnjih krvoprolia. - Narod u Bosni - nastavi Hafiz-paa - nije bio obavijeten o zaklju cima donesenim u Berlinu, niti o misiji austrougarskih okupacionih eta, pa se nije uditi to se digao na otpor. Zato, u ime Narodne vlade molimo da se vojna okupacija prekine i pri eka ishod intervencije Njegova Veli anstva sultana, koji je bolno dirnut doga ajima u ovom dijelu Carstva... Izvolite, ovdje je brzojav koji mi je upuen. Filipovi baci letimi an pogled na brzojav, pa digavi glavu i nabiru i obrve upita: - Da li je to sve to ste mi imali rei? Javi se Jeftanovi : - Mi, kao lanovi Narodne vlade, molimo da se stradanje i nevolje naroda prekinu, jer nam sa svih strana stiu vijesti o novim krvoproli ima koja se nastavljaju. Zato...

239

- ekajte! - prekide ga Filipovi . - Prvo mi kaite ko izaziva krvoprolia: vi ili ete Njegova carskog i kraljevskog velianstva? To mi odgovorite! Ulazak naih eta u Bosnu i Hercegovinu uslijedio je na osnovu zakljuaka Berlinskog kongresa, koje su prihvatile sve evropske velesile. I Turska, tako er. Znai, mi smo ovdje da izvrimo te zakljuke i da obavimo zadatke koje nam je postavilo Njegovo carstvo i kraljevsko veli anstvo. I ta onda vi uope imate da traite?... alite se na stradanja i krvoprolia. Da li pri tom mislite na nae vojnike koji vam donose red i mir, a vi ih do ekujete na no! Da li na to mislite? No, da ujem! Kako niko nita ne re e, Filipovi nastavi: - A to, to tvrdite da narod u Bosni i Hercegovini nije bio obavijeten o zaklju cima donesenim na Kongresu, dopustite, ali to nije ta no! Mi smo jo iz Broda, prije nego to su nae ete prele granicu, uputili carsku proklamaciju na narod, u kojoj je jasno reeno radi ega dolazimo i ta vam donosimo. A ta ste vi na to u inili? Vi ste naeg generalnog konzula g. Vasi a protjerali iz Sarajeva, nakon to vam je podijelio proklamaciju. Da, protjerali ste ga! I sada tvrdite da niste nita znali. Ne uveno! Doista neuveno! Halaevi se provrtje na stolici i iskaljavaju i se poe da protestira: - Nit' smo mi koga zvali da nam dolazi, nit' nas je ko za to pit'o. A nit' nam ko treba! Ako je Stambol na svoju ruku togoderce ugovar'o, to je baka. Mimo nas, i brez nas. Jer, baka mi, a baka Stambol! Filipovi se trgnu kao oparen. - A ko ste vi, molim lijepo? Narodni prvaci, lanovi takozvane Narodne vlade, je li?... Pat zato se onda niste pobrinuli da se u zemlji zavede red i mir umjesto stalnih buna i anarhije, zbog ega Austro-Ugarska Monarhija nosi na svojim pleima teret od dvije stotine hiljada vaih izbjeglica, na koje je dosad utroila vie od deset milijuna forinti. No, da ujem!

Autantu, koji se na njegovu viku pojavio na vratima, Filipovi dade znak da se udalji, pa nastavi: - Ipak je dobro da ste doli. Dapa e, vrlo dobro! Budu i da ste tu u ime takozvane Narodne vlade, prvo pozovite narod da odloi oruje i da miroljubivo do eka nae ete, pa e prestati krvoproli a na koja se alite. Inae u protivnom, bi e zlo! A kako za dan-dva nae ete ulaze u Sarajevo, upozoravam vas, da ako pukne i jedna puka, grad emo spaliti. Samo jedna puka! To zapamtite! A zatim ete, ako preivite, za sve odgovarati. Toliko. A sad moete i i! Dok su lanovi delegacije zbunjeno i utke izlazili, Filipovi zatistavi Hafiz-pau: - Molim, vi ostanite! Kada ostadoe sami, on mu se sa uenjem obrati: - Ne razumijem kako vi, kao turski general, moete sudjelovati u svemu ovome? Pa zar vam nije jasno da je to propala stvar. Pucanj u nebo! A o vaoj odgovornosti da i ne govorim! Hafiz-paa se rezignirano osmjehnu: - Okolnosti su bile takove da druk ije nisam mogao. - Molim, onda se povucite! Ostanite ovdje! - To je nemogu e. U Sarajevu je moj urjak i moete misliti ta bi bilo s njim... - Pokuajte ih onda skloniti da prestanu s otporom koji je i onako besmislen. Vi ste vojnik, stvari su vam jasne! - Ako mislite da bi me posluali, varate se. - Ja to sve skupa ne razumijem... - zatrese Filipovi glavom. - Znate kako mi je to neko objasnio? - Da? - Rekao mi je po prilici ovako: Kad lav stigne ma ku i ho e da je rastrgne i podere, ona ga jo uvijek grize i grebe, mada zna da je sve svreno... - No, onda gore po njih. Moete li mi bar re i s kakvim naoruanjem raspolau. Vi bi to kao vojni zapovjednik morali znati.

240

241

- ta su sve nae jedinice pri povla enju odnijele ili unitile, nije mi poznato. Iz sandaka Novi Pazar ovamo su prolog mjeseca bile dopremljene velike koli ine oruja i municije. U vojnim skladitima u Sarajevu bilo je oko pet hiljada novih puaka i mnogo razne municije. Sve su to ustanici zaplijenili. Topovi su djelomi no onesposobljeni, jer su im igle po nare enju moga prethodnika polomljene. ta je bilo s vojnim skladitima u drugim gradovima, nije mi poznato. Ina e, u Bosni je bilo stacionirano ukupno 27 bataljona, a u Hercegovini 14, od ega su 30 bataljona sa injavali doma i muslimani, a ostalih 11 bataljona vojnici iz Anadolije i Albanije. Ukupno je bilo oko 40 hiljada vojnika. - Da, to mi je poznato. - I u Mostaru su se tako er nalazile velike koli ine oruja i municije. I to su zaplijenili i podijelili. I u Livnu, takoer. Turski vojnici stacionirani u Hercegovini, uglavnom su se povukli prema Gabeli. Zajedno s vojnim zapovjednikom Ali-paom. - Da, oni su ve na putu za Tursku. No, ostavimo to. uli ste da sam ih malo as upozorio na ono ta e se dogoditi ako nastave s otporom. Obzira ne e biti! Bilo bi dobro da ih i vi upozorite. Moda vas ipak posluaju. Mi sada kre emo na Sarajevo i bilo bi mi ao ako moradnemo topovima ruiti i paliti grad. Bilo bi teta. Kaite im to! Pri rastanku Filipovi mu nije pruio ruku ve se samo naklonio i rekao: - Nadam se da me ne ete razoarati. im je Hafiz-paa izaao, ostali, koji su napolju ekali, opkolie ga. - ta bi, ta ti re e? - upita Halaevj. - Ono to ste i sami uli: da e u sluaju otpora spaliti Sarajevo, I da ne e biti milosti. - Ih, pas mu mater dumansku! Ma mi smo gori to smo i dolazili psu na noge! Najpravije je rek'o Kauk ija: Il' ehit, il' gazija, tre ega nejma! utke i zamiljeni vraali su se u Sarajevo. No , koja se uskoro spustila, bila je tamna da se prst pred okom nije 242

vidio, pa momci iz pratnje upalie fenjere. Stigli su u neko doba i razili se ku ama, s tim da se sutra ponovo sastanu i obavijeste lanove Narodne vlade ta im je rekao Filipovi. Mada se ve ranim jutrom bilo pro ulo kako je Filipovi doekao delegaciju i ime joj je priprijetio, velika dvorana Konaka u kojoj su se okupili lanovi Vlade, bila je dupke puna Sarajlija. Svi su eljeli da uju i saznaju je li ba sve onako kako se pripovijeda. Zabrinutost i ogor enje ogledalo se na svim licima, uz sve glasnije povike da se ide i bori do kraja. Prvi je govorio Hafiz-paa. Odmah je upozorio na beznadnu situaciju u kojoj se zemlja nalazi i na viestruku premo okupacione vojske, savjetuju i da se otpor prekine i zemlja, a posebno Sarajevo koje je sada na udaru, ouva od unitenja. - teta bi bila da ovaj lijepi grad bude spaljen, a njegovi stanovnici preputeni na milost i nemilost vojsci, koja u tom sluaju ne e imati obzira. Oni koji su bili sa mnom, uli su ta je rekao njihov glavnokomanduju i general. Moja je dunost da vas na to upozorim, kao i na sve ono to ve slijede ih dana moe zadesiti Sarajevo. Znam da mnogima ne e biti pravo to ovako govorim, ali savjest mi ne doputa da druk ije postupim. Molim vas, shvatite: situacija je beznadna! Tiho mrmljanje poprati njegove posljednje rije i, dok se neko na sav glas proguli: - Uduni, Turkuo! U Stambol, pa tamo prosipaj pamet! Nastad komeanje, a onda se die Hala evi . Govorio je temperametno i nepovezano, ali su ga svi i te kako razumijeli. - Da ste ga samo uli i vidjeli, dumana dumanskog! Razap'o se nasred odaje, pa uz'o da prijeti. Te on e ovo, te on e ono. A brada mu k'o u jarca, evo mi ti! Ma, mislim se neta: kazuj ti to Halilu u panjevima, a jok nama, hizme aru vapski! Jer, haman on i nije pravi Svabo, ve ne ozgor, priieldija vapska. Ama, da nam re e makar 243

jednu insansku, ni po jada. Ako ne ete pod skut, ho ete pod sablju, i sve tako! Ma ako je naa nafaka i na ivot u tvojim rukama, ne bilo ni jednog ni drugog, mislim se ja... - zavri Halaevi i sjede. Kauk ija je bio kratak. Oinu pogledom po lanovima delegacije pa ferknu: - Ko vas je ero da iete dumanu na noge? Ne zna se ko je gori: il' vi, il' oni! Jazuk to me nije bilo kad se poli. Beli bi se porazgovarali!... Diglo se i govorilo i nekoliko uglednih Sarajlija, me u kojima: bra a Muzaferije, ogolj, Merhemi i, Nako, Svrzo i jo neki. Svi odreda prvaci. I svi su, manje ili vie, bili za otpor. To ponese i ostale. Pogotovo kad se die Svrzo pa re e da je jutros stigla poruka muftije emsekadi a, da je kod Tuzle estoko potukao vabu i itavu vapsku diviziju natjerao u bijeg. - A nama, agama Sarajlijama, poru uje i prijeti da e nam kou zderat' samo ako ga iznevjerimo! - zavri Svrzo, to u dvorani izazva bu no raspoloenje i smijeh. - A kosum mu bilo! Nek' nam je iv i zdrav! Da hi je, bogdo, jo nakih! Hafiz-paa je po drugi put ustao. Sluali su ga uz pojedina ne upadice i proteste, mada ovaj put nije izravno govorio protiv otpora. - Odluka koju sada donesete, bi e sudbonosna. Radi toga predlaem da se sastanak prekine i nastavi na Musalli ili u haremu Begove damije, i to u prisustvu naroda, onako kako ste i dosad radili kada su se donosile vane odluke. To je moj dobronamjerni prijedlog. Jer, ovaj put se... S munare susjedne Careve damije oglasi se mujezin. Ljudi se po ee zgledati, a Svrzo predloi: - Nejse, nek' i to bude. Javi emo svijetu da se iza iindije okupi na Musali. Tamo je ire ve u haremu. Pa emo sve iznijet, nek' uju. Je 1' tako?... Popodnevni sastanak na Musalli, nadomak Alipaine damije, pretvorio se u pravu narodnu skuptinu. Odluka da se nastavi s otporom gromko je prihva ena, pogotovo 244

kad se ulo da se ustanici ne samo u Posavini ve i Bosanskoj Krajini i u nekim dijelovima Hercegovine uspjeno nose sa vabom. Odmah se javilo nekoliko stotina dobrovoljaca koji su upu eni prema Visokom i Busova i, gdje su se nalazili Hadijamakovi , Selmanovi i Risto Bujak, a otpremljeno je i vie tovara municije i dva topa. Hafiz-paa nije ovaj put prozborio ni rije i. Pria o maki i lavu, i jueranji susret s Filipoviem, neprestano su mu se motali po glavi. Te veeri se, posve neo ekivano, s bojita povratio Mustajbeg Fadilpai , ostavivi Hadijamakovi a da se i dalje krvi sa vabom. Svoj povratak pravdao je bole u i odmah je po dolasku legao u duek. Momak koji ga je dopratio, samo je slijegao ramenima. - Beg veli da je hasta... Vio sam ga kako zalazi u kukuruze i drijei se. Nekol'ko put'... - bilo je sve to je znao re i. Sutradan je izbio i Hadi-Lojo. On i najua mu pratnja. utljivi i do zuba naoruani, projahali su itavom irinom emalue. Njegov je povratak izazvao op e uenje, jer su svi vjerovali da je bio otiao na bojite. - Do'o sam da pokupim i otjeram i one to su ostali kod kua, kraj enskih dimija. A i one koji su se od straha uberbatili i toboe razboljeli - siktao je i kesio zube. Domalo iza toga pronijela se druga vijest: - Ama, lae, hajduk hajduki! Oti'o do Kiseljaka i tamo orobio nekol'ko kua i na bigajri-hak ubio oj'ka. I to, kol'ko se zna, nako muslimansko mom e. Pria je potekla iz Konaka i oko Konaka, da odmah bude dopunjena novim pojedinostima: - Jok, nije ubio muslimana, ve dvoj'cu krana. A prije toga hi orobio... Pria je ubrzo obigrala itavo Sarajevo i izazvala silno ogorenje i me u muslimanima, a pogotovo me u kranima. - Pa, ako e se tako radit', onda je bolje da i vabo doe! Zar sad, kad nam je sloga najpre a, zar sad da se zatiremo! - glasno se protestovalo.

245

Pliska, im je uo ta se govori, dojurio je Hadi-Loji kao bez due. Zatekao ga u avliji Mori a hana kako okupljenom svijetu govori da svi, koji mogu nositi puku, moraju u boj. - Samo oni u kaburima i oni koji ba ne mogu na noge, ti ne moraju. A svi drugi, za mnom! Pliska mu je priao i pozvao ga u stranu, pa deru i pljuvaku i mirkajui, ispriao ta je uo. - Ha, ta kae! - ruknuo on kao mamen pa izvalio o i i puui na nos po eo se vrtjeti oko sebe, kao da trai nekog na koga e nasrnuti. - Od koga si uo, govori! - prihvatio je sirotog Plisku za prsa i digao ga od zemlje, spreman da ga kao tikvu razbije o avlijsku kaldrmu. Ljudi u avliji u udu zastali, ne shvatajui ta se zbiva. - Govori od koga si uo, il' u te zgromit' ! - Ma..., ma pa svi govore,... svi,... pitaj pa e... - mucao Pliska landaraju i nogama. - To su oni izmislili, kurvini sinovi, oni i niko drugi! Majku li him njihovu! - jeknuo je i ispustio Plisku iz ruku. A onda se okrenuo okupljenim ljudima. Govorio je kripei zubima: - Brao, uste 1' ta su dumani pronijeli! Da sam bio na Kiseljaku, da sam orobio i ubio dvoj'cu kr ana i da sam se vratio da sad po Saraj'vu robim. Hej, dumani, zemlja vam kosti izme ala! Da sam hotio robit, zar bi robijo i ubijo fukaru kiselja ku, mjesto sarajskih guzonja i dumana koji mi tol'ko vakta o glavi rade. Nisu me mogli otrovat', pa sad ud'rili u drugu kajdu. E, ne emo tako, neemo nek' znate! Porefenat emb se il' danas, il' nikad!... Pliska, zovi ljude! 'Vamo hi! Dok je Pliska okupljao ljude, izbi glasnik iz Konaka i donese poruku: - Hadija, zovu te u Konak. - Ko? - To ti ne znam rijet'. I kadija je tamo. 246 -

- Kai him da u do ' ! U Konaku je sve bilo spremno za kona an obraun s Hadi-Lojom. Kadija je ve bio donio smrtnu presudu, a dvojica snanih momaka su iza vrata ekali da ga zaskoe im ue. Kao opravdanje za smaknu e uzet mu je bijeg sa bojita i tobonja plja ka i ubojstvo na Kiseljaku, ali je pravi razlog trebalo traiti u njegovim stalnim sukobima s nekim sarajevskim prvacima, koji su na stvar okupacije gledali pomirljivo i blagonaklono. Oni su jo od prvoga dana bili protiv otpora, ali se nisu usudili da javno istupe, plae i se gnjeva irokih narodnih slojeva koji su bili listom za otpor, a na koje je Hadi-Lojo imao jak utjecaj. Ti njegovi protivnici odavno su ekali zgodnu priliku da ga se rijee, vrte i glavama i prezrivo sikui: - Ama, ta ho e taj fukarski uljo i hajduk, ko je on i ta je on? - Ta im se prilika sada kona no bila pruila. Da li je Hadi-Lojo slutio ta ga o ekuje u Konaku, ili je onako podboden i bijesan bio poao da se obra una sa svojim starim protivnicima, teko je re i. Dolazio je s naoruanom pratnjom, s pukom oborenom zemlji, dok su mu za silahom bili zadjeveni veliki i mali no i teki revolver koluta. im ga oni iz Konaka ugledae, lecnue se. Nisu oekivali da e izbiti s tolikom pratnjorn. - Neka, stan'te! Pusti emo samo njega... - apnu neko. Kad pratnja ujaha u dvorite, Hadi Lojo die ruku da stanu, pa opkora i sedlo da sjae. U taj as odjeknu pucanj. - Uh, bra o, ranih se! - uzviknu on, pa spuza s konja i sjede na zemlju. Nastade uzbuna. Svi se str ae. - Pobogu, hadija, ta bi? - Odape mi puka. Rani me... - i te rani? Je 1' mlogo? Dok su se oni iz Konaka bili sjatili oko prozora ne shvaaju i ta se zbilo, Hadi-Lojo pokua da ustane, ali 247

nemo no jeknu i sjede. Zrno iz puke bilo mu je prostrijelilo lanak lijeve noge. - ta ste se ufatili ko da ste parmaci! Hajte, pomoz'te mi da uzjaem! - obrecnu se on na pratnju, koja ga uze na ruke i poe dizati na konja. - Ponajlak, samo ponajlak... - stenjao je. - Haman se neto trefilo. k'o da je hajduka ranilo? nagaali su iz Konaka. - Ih, nee 1' bogdo! Pratnja, zbijena oko Hadi-Loje, izjaha iz dvorita i krenu prema Ba ariji. Kod sebilja Hadi Lojo zaustavi konja. - Hajte, pogledajte je 1' Mulaga berber u Oprkanju. Zovite ga... A ti, Pliska, skini mi firalu i pokvasi frcule pa mi metni na ranu. Dok mu je Pliska stavljao mokar rubac na ranu, jednako puckaju i usnama tcc... tcc", izbi Mulaga berber, vjet i uven ranarnik. - Hadija, pobogu, ta to bi? - Evo, vidi ta je... im mu vidje ranu, Mulaga re e da ga skinu s konja i prenesu u berbernicu. Tu mu ispra ranu, metnu mehlem i poveza nogu. - A sad, hadija, pravo ku i! Ja u iza akama do ' da vidim kako je. Ne ali se da ustaje? - Ja ta ti se ini, kako je? - Bie dobro, ako Bog da. Sabur! - Ih, kud e sad i ovaj belaj! - opsova on dok su ga dizali na konja.
,

14.
Dan nakon povratka Hafiz-pae i lanova delegacije iz Zenice, Filipovi je naredio pokret eta i krenuo prema Sarajevu. Vojska je nastupala u dva kraka: glavna kolona s Filipoviem kretala je pravcem Zenica-Vitez-Busova aKiseljak-Blauj-Sarajevo, dok je VI divizija, s generalom Tegethofom, krenula pravcem Zenica-Kakanj-VisokoVogoa-Sarajevo. Putevi prema Vitezu i Kaknju crnili su se od vojske pred kojom su ile jake prethodnice, jer su se prema pristiglim izvjetajima brojne ustani ke grupacije bile okupile na potezu Kakanj-Visoko i Busova aKiseljak. Ustanicima oko Kaknja zapovijedao je Hadijamakovi , a onima oko Busovae glavni komandant Selmanovi . Bila je nesnosna vru ina, pa su vojnici pod tekom ratnom spremom sporo i s naporom napredovali. Kod Viteza se glavnoj koloni priklju ila i jedna brigada Virtembergove divizije, koja je stigla iz Travnika. Pred Kaknjem je dolo do prvih okraja. Nekoliko stotina ustanika zapucalo je s okolnih uzvisina, a pucnji su odjeknuli i iz kakanjskih kua, s kunih bada pa ak i s drvea. Konjiki eskadron koji je jahao kao prethodnica ostavio je iza sebe nekoliko mrtvih i ranjenih, da uskoro stignu dva bataljona pjeadije i jedna topovska baterija koja je otvorila vatru na ustani ke poloaje, rue i i palei kue iz kojih se pucalo. Potisnuti ustanici po eli su se povlaiti u pravcu Visokog, gdje ih se okupilo oko etiri hiljade. Njihovi novi poloaji protezali su se du planinskih obronaka Vratnice, dolinom potoka Podrinjska i po uzvisinama oko Donjih Motra. Kad su se razmjestili i mestimi no ukopali, izbio je Hadijamakovi da ih obie. Jahao je na konju, u pratnji dvojice juzbaa. Bio je u bijeloj beznoj koulji bez ante249

248

rije i u bijelom kauku na glavi. O pasu mu je bila kriva sablja, a za silahom zadjeven veliki vapski revolver. - Djeco, il' sad il' nikad! Ako hi pustite, ne e stati sve do Saraj'va! Bog vas pomog'o, ne dajte him! - zastajao je i ponavljao kraj svake grupe. Kada ga je Vejsil Mrav ugledao, sav je zadrhtao. Bio se zakleo da ga vie nee naputati pa makar to glavnom platio, toliko ga zaboljelo kad ga je vidio kako na Zepakom brdu, pun o aja, pokuava zaustaviti povlaenje. im se neprijatelj sutra zorom pojavio i zagazio me u obronke Vratnice, Hadijamakovi je krenuo na juri. Uz poklike Udri! Sijeci!", koji su se zaorili sa svih strana, ustanici su se otisnuli i sjurili na neprijatelja, koji se na as pokolebao i poeo povlaiti. Nekoliko novih bataljona koji su bili odmah uba eni u borbu zaustavilo je njihovo povlaenje i ustalilo poloaje, a onda su oni preli u napad.Dok su vapski topovi bez prestanka tukli po ustanikim poloajima na obroncima Vratnice i po visovima oko Donje Motre, u dolini potoka Podrinjska zametnuo se krvav boj. Protivnici su se izmijeali i bez milosti kidisali jedni na druge, a nove su ete neprestano ubacivane u borbu. Hadijamakovi , pod kojim je konj posrnuo, jo uvijek je juriao, ne mare i da li e poginuti. Kad je bajraktar Bajri , pogoen vapskim zrnom pao, Hadijamakovi je povikao to ga grlo nosi: - Djeco, ne dajte dumanu bajraka! Ne dajte, djeco! Mrav, koji je bio najblii, pocr ao je prema mrtvom bajraktaru, istrgnuo mu bajrak iz ruku i ponio ga, doekavi ono za im je toliko udio: da bude bajraktar. - Sinko, aferim ti bilo po stotinu puta! - do ekao ga je Hadijamakovi, kada je Mrav, zad'ihan i zametnut bajrakom, dotrao i stao kraj njega. - Odsad si ti bajraktar, nek' zna! Kasno poslije podne, dok je sunce nemilosrdno arilo, ustanici su se pod pritiskom itave divizije koja je bila ula u borbu, po eli povlaiti. Odstupali su prema Visokom, prtei sa sobom velik broj mrtvih i ranjenih. Te250

gethof ih je u stopu pratio, ne doputaju i im da stanu i srede se. Tek kad je uao u Visoko, dao je nalog da se divizija zaustavi. Vojska se te ve eri ulogorila oko Visokog, na obje obale Bosne. Podigla je atore i zapalila vatre, a kako je sutra, 18. augusta, bio carev ro endan, na koji Filipoviu ne bi sueno da ue u Sarajevo, otpo e veselica. Umorni vojnici, uz obilnu veeru dobie i vino, pa uskoro odjeknu svirka i pjesma, a onda, umjesto vatrometa, planue ita i stogovi sijena po okolnim njivama. U oficirskim atorima pred kojim je svirala divizijska glazba, po e meusobno nazdravljanje i klicanje caru i pobjedi. Utihli gradi , zavijen u utnju i mrak, bojaljivo je oslukivao ta se zbiva. Pred samu zoru u Tegethofov tab izbi kurir i donese poruku generala Filipovi a datiranu sa fojni ke uprije, pred pono'uoi 17. augusta. Filipovi je javljao o svojoj pobjedi nad Selmanovi em: - Potpuna pobjeda kod hana Bilalovac. Ustanici razbijeni i veim dijelom baeni prema Visokom, dok ostali bjee prema Kiseljaku. Mariramo sutra u Blauj, a prekosutra u Sarajevo. Moe li nas slijediti VI divizija? O ekujem bezodvlaan odgovor - FZM Filipovi . Vijest da je i glavna kolona izvojevala pobjedu i razbila ustanike na potezu Busova a-Kiseljak, izazva novo oduevljenje. Tegethof odmah odgovori Filipovi da e njegova divizija sigurno sti i pred Sarajevo prije glavne kolone. Poraz Hadijamakovi a kod Visokog i Selmanovia kod Bilalovca, bio je za Sarajlije kao udarac maljem u glavu. Brojni ranjenici, koji su neprestano dopremani u vojniku bolnicu i jo brojniji povratnici koji su nakon poraza stizali sa bojita i pronosili glasove o vapskoj sili i ordiji kojoj kraja nema, stvorili su opu pometnju i beznae koje je zahvatilo itav grad. Vlada je neprestano zasjedala, a Hafiz-paa se iz petnih ila upinjao da kona no dokae kako je daljnji otpor besmislen i da je kapitulacija 251

jedini izlaz. Pri tome mu je svesrdno pomagao i stari Fadil-paa, otac Mustajbega Fadilpaia, nekadanji nekibu1-eraf, voa sarajevskog plemstva i ovjek koji je godinama, sve do dolaska Omer-pae Latasa u Bosnu, imao prvorazrednu ulogu u javnom i politi kom ivotu ne samo Sarajeva nego i itave Bosne. - Nejma ta, bolje se i pokorit' ve uludo izginut' i narod u jo goru nevolju uvalit' - savjetovao je Fadil-paa, pri emu su mu mnogi glasno povlaivali. Bilo je ve oito da su prilike za kapitulaciju sazrele, to se najbolje vidjelo po tupoj apatiji i nekom udnom olakanju koje je bilo zahvatilo ljude, ve unaprijed pomirene s onim to e doi, a to su mnogi na svoju ruku ublaivali, pa ak i uljepavali, za utjehu i sebi i drugima. A kada se jo pronijela vijest da je i Hadi Lojo ostavio Sarajevo i s najuom duinom krenuo put Romanije, gotovo da niko vie nije ni sumnjao da je Sarajevu doao kraj. - Ma zar bi on bje'o da nije vidio koja su doba! Kad je bilo halakat', nije ga bilo grlatijeg, a sad, kad treba ginut', nie ga! Hajduk hajduki! - napadali su ga jedni. - Neka, oj' e, nemoj tako! Da nije ranjen, pit'o bi ja tebe! - branili su ga drugi. Hadi-Lojo je krenuo iz Sarajeva iste no i kad se ulo da je Hadijamakovi poraen. Posljednja tri dana leao je kod kue ne ustajui iz postelje. Rana mu je bila teka, kost na lanku lijeve noge smrskana, pa je Mulaga Berber dolazio svake ve eri da mu o isti i previje ranu. im je uo ta se zbilo na bojitu, odmah je sazvao najuu druinu. - Brao, uli ste i znate ta je i kako je. Da me ovaj dever nije sna'o, lahko bi ja. Al' 'vaki nisam ni za ta! Nit' mogu hodit' nit' puku nosit'. A vabi iv u ruke ne u! Pa sam dugo smilj'o i jedno smislio: Saraj'vo treba ostavljat' a planine se prifa at' ! Strpit' se dok mi ovo rane ne zamladi, pa onda opet udrit' na dumana. U Saraj'vu se vie nejma ta trait', jer murtati jedva ekaju da ga vabi teslime. Al' zato je, u ur dragom Allahu, ostala Krajina i Posavina, u kojoj muftija kolo vodi. Pa onda

gorikan, sve do Drine! Pa emo se, ako Bog da, sa Svabom naduravat' ! Je 1' tako? Kako mu niko nita ne odgovori, on se lee i nalakti pa ih prostrijeli pogledom. - ta je, ta ste se uutjeli, pas vam se mesa naj'o! Hajde, da vas ujem! - ta se ima govorit', sve si nam kaz'o! - Biva, i vi ste zato da se i e? - Druge, kol'ko se vidi, nejma. - I nejma, ako se mislite glave nanohat' ! Ve , lijepo se sprem'te pa emo, ako Bog da, prid zoru ,put Romanije. Tamokan i svud oko Rogatice, Gorada i Cajni a, svi me znaju i poznaju. Imamo i i kome. A sad hajte, pa oruje na se i konja poda se i prid zoru da ste ovdi! Nikom nita ne kazujte, jeste 1' uli! Kad se druina razi e, on pozva enu. - Domaice moja - poe glasom u kojem se osje ao prizvuk uzbu enja - do e vakat da se opet rastajemo. Znam da ti nije lahko, al' tako nam je, bel im, sueno. Uzdaj se u Boga i uvaj djecu pa emo se, inallah, opet sastat'. I ovo e bit' i pro ', ko to je prolo tol'ko toga. Ja u no aske sa druinom u planinu, pa ko god uspita i sam, ti kazuj da ne zna. ena, koja je stajala i sluala ga oborenih o iju, duboko uzdahnu i utke otra suze. - Neka, ne pla i! Vratiu se ja s Bojom pomoi, k'o to sam se i dosad vra 'o! Nauila si ekat; nije ti prvina! - E, moj hadija... - apnu ena. - Dojadilo... On se napravi kao da je nije uo, pa nastavi: - Ve, evo ti ovo, nek' ima za har a - prui joj nekoliko zlatnika koje mu je konzul Vasi nedavno darivao. Razgodi, tedaru i... A ako ti dogori do nokata, poalji Mustafu gazdi Jovi Vasiljevi u. Dobar je ojk' i pravi dost. Pomoi e, posigurno. Da ga alje drugima, ko zna ta e s kime bit'... A sad mi zovi djecu. Kad djeca, dignuta iz postelje, u oe, on se krupno iskalja da zatomi uzbuenje koje ga obuze. 253

252

- Djeco, zov'no sam vas da vam kaem da babo noaske ie. Dobro sluajte i pazite mater dok se ja ne vratim! A ti, Mustafa - obrati se starijem dje aku - ti si sad najstarija muka glava u ku i. Pa gledaj kako e! Nemoj da mati uzdahne il', ne daj Boe, zapla e na te! Pazi brata i sestru i uvaj kuu i kuni prag ko to bi' ga i ja uv'o. Ako ustreba, eno ti i puka. U aharu je, na samaluku... Djeaku bljesnue o i. - Eto, to sam hotio da vam kaem. A sad, poljubite babu u ruku pa pod jorgan! Djeca ga izljubie u ruku, a on ih isprati pogledom. Pa se okrenu eni: - Hajde i ti, sijeda. Lezi i smiri se dok ne do u po me. - Eh, kad bi mogla... - A ti, sjedi! Ispeci nam kahvu pa emo sijelit' i ekat'. Spremi mi iste amaire da ponesem. Kasno poslije ponoi pred kuom se outie glasovi i topot konja. - Eto hi... Hodi, sijeda, da se halalimo. ena prie, poljubi ga u ruku i ojaeno uzdahnu. - De, de, ne plai! ula si ta sam ti kaz'o: uvaj djecu i kuu, i ekaj! Ako poruim da doete, kren'te. A sad, halali! - I ti meni, hadija. - Po stotinu puta! Nek' vas Allah sviju uva. Njemu u amanet!... Vakat je, skloni se, eto hi. Izveli su ga iz kue i paljivo podigli na konja. Onako u grupi, pod orujem i u sedlima, pratnja je u mraku prijetei djelovala. On je jedno vrijeme utke sjedio u sedlu i gledao prema kui. - Hadija, ho emo 1'? On se prenu. - Hajde, krei s Boijom pomoi!

No je bila mlaka i bez mjese ine, a Sarajevo posve utihlo. Samo ponegdje, iza visokih avlijskih zidova, u halvatu ili ardaku, gorjela je lojanica. Konjanici su bez rije i jahali, svi s istom, neizre enom milju koja je kljucala u svakome od njih: ho e li, ikada vie, vidjeti Sarajevo... Nakon pobjede kod Bilalovca, Filipovi je sutradan, 17. augusta, krenuo s glavnom kolonom preko Kiseljaka i Rakovice prema Blauju. Mariraju i po paklenoj ezi, vojnicima je trebalo punih etrnaest sati da prevale put od Kiseljaka do Blauja, napreduju i tek po dva kilometra na sat. Stigavi u Blauj, Filipovi je generalu Tegethofu uputio slijedeu poruku: - Glavna kolona danas kasno nave e prispjela u Blauj. Velika zamorenost trupa, tren izostao, vojska ne moe na vrijeme dobiti hranu. Zborno zapovjednitvo prisiljeno sutra, 18. augusta, dati dnevni odmor u Blauju. Napredovanje prema Sarajevu zbog toga ima uslijediti na alost istom 19. augusta. O ekujte daljnje zapovijedi. Tegethof je primio poruku u Vogo i, nadomak Sarajeva, gdje je prema operativnom planu glavnog taba trebao sti i i zaustaviti se. U Visokom, odakle je divizija jutrom krenula, bilo je ostalo pola pjea kog bataljona radi osiguranja. Prethodnica divizije, koja bi usput naila na ponekog osamljenog ustanika ili seljaka, streljala bi ga na licu mjesta. Po dolasku u Vogo u, odmah je zaposjednuta Kobilja Glava, a jedno istureno odjeljenje stiglo je sve do Koeva, na sa*n prag Sarajeva. Kad su vojnici u blagom ljetnom predve erju ugledali grad, zanijemili su pred prizorom koji im se ukazao. Sarajevo, naizgled mirno i tiho, lealo je pred njima poput janjeta, okrueno modrim brdima, a protkano zelenim ba ama i bujnim vonjacima, s desetinama bijelih munara koje su poput otrih kopalja stremile k nebu. - Hur-rraaa! - za as se prolomio oduevljen vojni ki poklik. 255

254

Sutradan, dok su isturene strae paljivo osmatrale kako se po uzvisinama oko Sarajeva pojavljuju osamljeni konjanici i pojedine ustanike grupe, iz Blauja je stigla nova Filipovieva zapovijed o napadu na grad. Napad je bio predvien za sutra, u ponedjeljak 19. augusta u zoru, uz taan raspored i vrijeme pokreta pojedinih kolona. Predvieno je da u napadu u estvuje pet i po pjeakih pukova, tri lovaka bataljona, tri i po eskadrona husara, dvije i po ete pionira, devet brdskih i poljskih baterija, u svemu oko 14.000 vojnika i 52 topa, ne raunajui sanitet i komoru. Zapovjednitvo nad itavom operacijom preuzeo je osobno general Filipovi . - No, hvala Bogu, napokon! - uskliknuo je general Tegethof, sazivaju i svoj tab radi razrade operativnog zadatka povjerena njegovoj diviziji.

15.
Nesretan i ogoren, Hadijamakovi je grabio od Visokog prema Sarajevu. Nesretan zbog pretrpljenog poraza, a ogoren zbog vijesti da je Hafiz-paa posjetio generala Filipovia i vodio pregovore o obustavljanju borbi. - Ih, da mi ga je, samo da mi ga je...! kiptio je od bijesa, svaki as se osvrui na pratnju koja ga je utke slijedila. Poldrug hiljade Sarajlija, to pjeaka to konjanika, bilo je ostalo od itave njegove vojske. Ostali su ili izginuli ili su se najve im dijelom usput rasturili po selima, iz kojih su krenuli u boj. - Bre, djeco, bre! - Kako ih brojni ranjenici nisu mogli slijediti, Hadijamakovi naredi da se jedna grupa konjanika izdvoji i prati ranjenike, a on s ostalima urno nastavi prema Sarajevu. U Sarajevo su stigli u posljednji as, ba kad je u haremu Begove damije okupljenim Sarajlijama itana Adresa o predaji grada koju je Hafiz-paa, uz saglasnost veine lanova Narodne vlade, bio sastavio za generala Filipovia. im svijet ugleda Hadijamakovi a, ustalasa se. Nestade glasan umor pa muk, kada on, onako gnjevan i u okrvavljenoj koulji, ue u harem i krenu prema sofama. Ljudi su se nijemo razmicali da mu naprave put, uznemireno zagledajui pratnju koja ga je slijedila. Na mnogima je bila krvava odjea, a svi su ili s golim handarima u rukama. Vejsil Mrav je koraao odmah iza Hadijamakovia, zametnut velikim zelenim bajrakom, ija mu je svilena kita padala po le ima. Svi su ga zaueno gledali, utke se pitajui ko njemu dade bajrak. 257

256

- ta je, ta ste se okupili...? ta im to kazuje? - grmnu Hadijamakovi, upirui prstom u Adresu koju je kadija bio prestao itati. - Takrir, efendum, takrir... Hafiz-paa dao da se proita i kae narodu... - zamuca kadija tresu i se kao prut. - 'Vamo to! - dreknu on, pa mu istre Adresu iz ruku. I samo to je proitao prve rijei, dohvati kadiju za bradu i snano ga prodrma. - Zar tako, murtate! Ma zna li, da u te u crnu zemlju stjerat' ! A onda se okrenu nekolicini lanova Narodne vlade koji su okolo stajali, usplahireno preaju i gdje bi umakli. - Murtati, to ste smislili, je 1'? - Muderris-efendija... - po e uri, ali ga on presijee: - ut', nijedne vie! Sarajlije, navikle da gledaju i susre u uvijek smirenog i krotkog Hadijamakovi a, bile su zanijemile od iznenaenja, pa nit' romore nit' govore. Mnogi, do malo as sretni da e se sve kona no svriti i grad u miru predati, ponovo se uznemirie i ustreptae. A kada Hadijamakovi poe govoriti, inilo se da niko i ne die. Rijei su poput eravice padale i prile. - Brao, ako me je ikad bilo stid to sam Sarajlija, danaske me je stid! Zar sad, kad butum Bosna eka i ogleda kako e eher doekat'i suzbit' kletog dumana, zar sad da se pridajete, jazuk vam bilo! Da su vam djedovi tako radili, nit' bi bilo ovog lijepog ehera, a nit' vas, sram vas i stid bilo! Neko u haremu u sav glas zaplaka, a svijet se uznemiri i zatalasa. Hadijamakovi za as uutje pa ponovo die glas: - Plaite, jer imate poradi ega! Dok se itava Bosna u krvi umiva i s dumanom hrve, vi se spremate da mu na peke pridate nae lijepo eher Saraj'vo. Jazuk vam i 258

haram bilo! Zar su vam straivice i murtati pamet zanijeli pa ho ete da vas se vlastiti evladi sutradan stidi, a da na ovom lijepom eheru, ponosu Bosne, zanavijek sramota ostane. Zar to ho ete, jazuk vam bilo! U masi kao da neto prepu e. Oi su plamtjele, a pesnice se stezale. Ljudi, do malo as pomireni s odlukom o predaji grada, najednom se nakostrijeie i propee, spremni da jurnu i u vatru i u vodu. - Neemo-000! Ne damo ehera! - prolomi se haremom, a onda odjeknu tekbir koji svi prihvatie. Trenutak je bio uznosit. Mnoge se o i orosie suzama. - Ko je murtat i straivica, nek' izlazi iz harema! - uzviknu Hadijamakovi, pokazujui prema vratima. - A ja, skromni Muhamed Hadijamakovi , ponavljam i danaske ono to sam prvoga dana rek'o: ako mi je su eno da padnem u boju, molim uzvienog Allaha, delleanuhu, koji alje ivot i smrt i dijeli zoru od no i, nek' me obraduje da padnem u obrani svoga vatana i svoga dragog eher Saraj'va. Amin! - I mi s tobom, muderris-efendija! - I mi! I mi! - prolomi se haremom. - Ako je tako k'o to govorite, ondar nejmate ta ekat' ! Evo, ovdikan su juzbae i bimbae, pa svi pod bajrak! Stegnite halku oko ehera, izvucite i namjestite topove, iskopajte meterize, utvrdite ku e i mahale, nek' duman vidi kako se brani eher! A nek' znate i ovo: muftija iz Taslide pritisk'o je vabu kod Doboja pa mu ne da dahnut'. Prisjek'o mu je cestu i prina Brodu i prina Saraj'vu. A i Krajina plamti. Padaju vapske glave k'o tikve! I da nije bilo turskijen murtata kod Vranduka, vabo se ne bi ale probijo do Saraj'va. Kleti murtati, svugdi hin ima, pa i ovdi, me u nama. Al' daba him je ako mi budemo sloni! - ivio muderris-efendija!
- ivi0000!

- Dosti govora! Pod bajrak, pa prid krlu! Da se razmjestimo. Da vidimo kud e ko, na koju e stranu.

259

Mrav krenu s bajrakom, a svi za njim. Gazio je kao u snu. Ostatak dana, itavu no i slijedei dan, Sarajevo je ivjelo u borbenoj groznici. Prvo su se izvukli i namjestili topovi. Na Goricu i Vraca; na Ravne Bakije, Debelo brdo i na obje tabije. Pukar Avdo Jabu ica nije imao kad da. predahne, dok nije skovao nove igle na svim topovima na kojima su bile polomljene. Pet hiljada branitelja razmjestilo se po uzvisinama oko grada; po svim gradskim prilazima; po ba ama i mahalama; po damijskim haremima i tvrdim ku nim magazama, iji su uski kameni mazgali gledali na ulina raskra. Djeca, ene, bolesnici i nemo ni starci, smjeteni su u kamene damije i magaze. Mnoge ene i djevojke nisu se htjele sklanjati. eljele su da ostanu uz o eve, brau i komije i da se bore zajedno s njima. Ako ni im, a ono, makar, klju alom vodom. itav je grad bio ponesen borbenom odluno u. Paralizirani jorgandija Idriz sa Budakovi a, dok su ga prenosili u tvrdu magazu velike ogoljeve ku e, kroz suze je preklinjao: - Bra o, dajte mi makar malu puku, mogu ja desnom rukom! Dajte mi puku, radi Boijeg raziluka, ivi bili! Rodbina, komije i prijatelji, me usobno su se grlili i potresno opratali: - Halali, brate, ako sam ti togoderce... Hodi, da se zagrlimo! Hadijamakovi je stizao na sve strane. elio se uvjeriti je li grad spreman da do eka neprijatelja. Hrabrio je i blagosivljao gdje god bi se pojavio: - Djeco, tako, samo tako! Nek' duman vidi kako se brani eher! Bog vas pomog'o! Pet hiljada branitelja ekalo je tri puta jaeg neprijate lja koji je stajao na gradskim prilazima, o ekujui znak za napad. Cijevi njegovih topova prijete i su se dizale. Na svaku dvojicu Sarajlija, od djeteta u beici do stare nene o iju punih briga i dobrote, dolazio je po jedan vapski soldat. Samo su neke bogatije porodice bile otile iz grada i povukle se prema Palama i Mokrom, a pojedini kolebljivi prvaci, meu kojima Fadilpai , Sokolovi , Ali-paa engi i jo neki, bili su otili prema Konjicu i 260

Jablanici, pod izlikom da toboe brane prodor vapskoj vojsci iz Hercegovine. I Hafiz-paa je iskoristio no pa je s dvojicom pratilaca i jednim turskim oficirom uspio iza i iz grada i stii do Blauja, pravo u logor generala Filipovi a, gdje se predao. U zoru je poeo pokret trupa. General Tegethof prvi je dao nalog za pokret. Zagrnut kabanicom zbog no ne svjeine, stajao je pred tabskim atorom okruen grupom oficira i ekao. Zora se tek nazirala u prvom rumenilu koje se probijalo s istoka, kada je general digao ruku i pukovniku Lemaji u pokazao u pravcu Sarajeva. Pukovnik je utke pozdravio i uputio se prema postrojenoj koloni, koja je jo od pono i ekala na pokret. Tiinu su prekinule reske bataljonske i etne komande, metalan zvuk vojnike spreme, topot konja i kripa tekih to kova topovskih baterija. Kolona je krenula u pravcu Paina brda, da s lea napadne i zauzme sarajevsku tvr avu i presijee put prema Mokrom, kako bi onemogu ila uzmak braniocima. Dok se kretala kroz pau astu sumaglicu, sli ila je ogromnoj crnoj zmiji koja se javljala siktavim zvukovima. Sat kasnije, iz Vogo e je krenula i kolona generala Milera, i to u pravcu Pofali a, da odatle nastavi prodor u grad, a odmah poslije nje i jedan pjea ki bataljon, sa zadatkom da zaposjedne brdo Hum i osigura put glavnoj koloni, koja e iz pravca Ilide nadirati dolinom Miljacke. U me uvremenu su iz Blauja krenule i ostale kolone. General Kajfel je poao prema Ilidi, a odatle na Lukavicu, da preko Debelog brda napadne grad. Odmah iza njega krenuo je i pukovnik Vilenc, u ijoj su se koloni nalazile teke baterije koje e bombardirati grad. Posljednja je krenula rezervna kolona, sastavljena od pjeadije, husara, pionira, saniteta, lahkih baterija i signalne stanice. Glavnokomandujui general Filipovi, koji se sa svojim tabom bio ispeo na obronke Igmana da odatle prati tok operacija, primijenio je i ovaj put ve ranije okuanu 261

taktiku: bo nim kolonama, preko okolnih visova, obuhvatiti i uklijetiti cilj napada, a onda, glavnom kolonom, udariti i ugroziti sam cilj, u ovom slu aju Sarajevo, i to iz pravca Ilide i Lukavice. Sunce je ve bilo granulo, kada su na Ravnim Bakijama i Paimi brdu planule prve puke i grmnuli prvi topovi. Njihova se jeka odbila od okolna brda i srdito zabrujala nad suncem obasjanim gradom. Hiljade srca uzbu eno je zatreptalo, a preplaeni su golubovi u jatima prhnuli sa streha i damijskih kubeta. Majke su gr evito prigrlile rasplakanu djecu, guraju i im glavu u krilo. - Eto hi, dumana dumanskih!... Grad je, s tri strane, stezao obru vabinih soldata, ma arskih husara i Krupovih topova, koji su sipali vatru i rigali elik na ustani ke poloaje na Painu brdu, Ravnim Bakijama, Humu, Gorici, Debelom brdu i Vracama. Odgovarali su malobrojni ustani ki topovi. Na Ravnim Bakijama i po padinama Paina brda uskoro je dolo do prvog sudara i ljute borbe prsa o prsa izmeu jednog lova kog bataljona iz kolone Lemaji a i nekoliko stotina ustanika, koji su poput strljena jurnuli na neprijateljski bataljon. Jurialo se na no, na sablju i bajonetu; na mrnju i smrt. Pali su prvi ehiti i otvorili se prvi grobovi. Neustraivi Sarajlija hadija esrija, koji je na konju uletio u najgu e neprijateljsko klupko, sijekui i lijevo i desno, pao je i sam do nogu sasje en. Pala su i teko ranjena bra a bezi Muzaferije, koji su juriali pred svojim buljucima; pale su i desetine onih koji su ih slijedili. Padalo se i ginulo na obje strane. Komandant jegerbataljona major Dilman klonuo je teko ranjen, a poru nik Balis pao je bez glasa, okruen izginulim vojnicima iji su grobovi ostali na mrtvbj strai na Ravnim Bakijama, da odatle ugaenim o ima gledaju bjelogrudi eher, u koji im ne bi sueno da uu. Jedinice kolone generala Milera koje su nadirale iz pravca Pofali a, zahvaljujui snanoj topovskoj vatri uspjele su da zagospodare brdom Hum i da nakon ogor ene borbe potisnu Sarajlije sa Koevskog brda, pa da se onda okome na Goricu. 262

Oko devet sati ujutro, pod pritiskom kolone Lemaji a, koja se ve bila ispela na Ravne Bakije i Paino brdo, desetkovani branitelji po eli su se naglo povlaiti, ostavljajui iza sebe brojne mrtvace. Izginule Sarajlije, u krvavim beznim kouljama, bez ulaha na glavi, a mnogi samo u jednoj firali na nozi, mrtvim su rukama dodirivali izginule Johane, Itvane i Pite; mrtve jegere, ulanere i infanteriste dovedene iz raznih krajeva Monarhije, da tu, na vratima Sarajeva, potrae i na u svoj grob. Meu posljednjim koji je tu pao, bio je bimbaa Smaji, kojeg je vapsko zrno pogodilo pravo me u oi, dok se Vejsil Mrav, s oprljenim bajrakom u rukama, zajedno s ostalima, uspio povui iza gradskih zidina na Vratniku. Umalo iza toga umuknuo je i posljednji ustani ki top na Debelom brdu, na junoj strani Sarajeva. Uutkali su ga topovi kolone Kajfela, iji su vojnici sa svih strana jurnuli na ustani ki anac na Vracama, da bajonetima i kundacima dokraj e njegove posljednje branioce. Time je, nakon etvorosatne ljute borbe, vanjska obrana Sarajeva bila skrena. Preivjeli branioci povukli su se u grad, da tu, po njegovim sokacima, ba ama, grobljima, avlijama i ku ama, podijele sa vabom svoj posljednji mejdan. - No, also, a sada iz svih topova na grad! - naredio je general Filipovi , kada je dobio izvjetaj da je vanjska obrana Sarajeva savladana. Bacio je pogled na razastrtu sekciju i prstom pokazao na brdo Mojmilo iznad vrakina sela. - A sada se, gospodo, premjetamo vamo. Da, tu, na Mojmilo!... Vie od pedeset topova po elo je s tri strane nemilosrdno ranjavati Sarajevo. Granate su ruile i ubijale po svim dijelovima grada. Topovske baterije, izvu ene na Debelo brdo, s osobitom su se estinom okomile na gradsku tvr avu, u koju se bio povukao velik broj branitelja. Ku e su, poput ljudi, stenjale i ruile se, stabla su se krila i lomila, a plameni jezici prvih poara zlokobno su liznuli spram neba. Ali salve ognja i gvo a, koje su kuljale iz topovskih drijela, nisu prestajale. A kada su napokon urijedile, jer je general Filipovi bio uvjeren da je 263

odlunost Sarajlija da i dalje brane svoj grad napokon slomljena, uslijedio je juri. Kolona pukovnika Lemajia prva je jurnula niz Budakovi e, a vojnici iz kolone Milera niz Koevo i Goricu, dok su se ete generala Kajfela sputale prema gradu niz Vraca i padine Debelog brda. Oekivanje generala Filipovi a da e teko izranjavani grad konano prestati da se opire i bori, bilo je iznevjereno. Branitelji Sarajeva, uz mnoge ene i djevojke koje su im priskoile u pomo , pokazivali su primjere nevi ena junatva. Svaka mahala i ku a, sa svojim prozorima i kamarijama, bila se pretvorila u zasjedu, iza koje je ekala i preala smrt. Uz puke martinke, vriskale su duge eane i stare sindirlije, ija je krupna sama razdirala utrobe vapskih soldata. A klju ala voda, kojom su ih razjarene Sarajke do ekivale i furile s prozora i kamarija, u krpama je snosila kou s njihovih lica. Izbezumljeni od boli i bijesa, vojnici su provaljivali u ku e i ubijali sve redom, podmeui nove poare koji su se dalje irili. Prskali su eremiti na krovovima, buktila je zapaljena indra i tamnili savatli ugumi i ibrici, nanizani uz papu luke po sarajevskim katmerli avlijama. to se sunce vie penjalo, uli ne su borbe bivale sve ee i krvavije. Jedna od najlju ih borbi vodila se na Gorici, oko kamenog Zinirli Ibrahim-dedetova turbeta i po grobljanskim padinama oko turbeta. - Naprijed! Pravac groblje! Naprijed! - neprestano su odjekivale oficirske komande, nakon kojih su vojnici ponovo juriali, svaki put doekivani kurumima iza grobljanskih niana. Svaki grob, svaki kameni nian iza kojeg je provirivala usijana pu ana cijev, kopao je novi grob. Ustaniki topovi na Gorici bili su ve ranije uutkani ognjem iz vabinih topova, ali su grobl5e i staro turbe jo uvijek odolijevali, zobljui vapske soldate koji su ko zna po koji put bezuspjeno juriali i ginuli. I itav prostor oko Koevskog potoka, nedaleko od Alipaine damije, crnio se od izginulih Sarajlija, koji su pruali lavovski otpor vojnicima kolone Milera. A kada su se ovi napokon probili, tridesetak branitelja zatvorilo se u oblinji mlin, rijeeni da se bore do posljednjeg. Pre264

stali su pucati tek kad su se plameni jezici nad zapaljenim mlinom zauvijek sklopili, a zadah izgorjelog ljudskog mesa zapahnuo itavu okolicu. I Gorica se ve bila pretvorila u buktinju: gorilo je na desetine ku a. S prozora Ajni-dedetova i emsi-dedetova turbeta, iz susjednih kua i oblinje vojnike bolnice, kurumi su neprestano zvidali, kose i i ranjavajui neprijateljske vojnike. ak i teki ranjenici, samo ako su se mogli di i iz postelje, bili su prihvatili za oruje. I susjedna Alipaina damija zadala je vabama dosta jada. U tvrdu, kamenom zidanu damiju, bile su se zatvorile brojne ene i djeca iz okolnih mahala, dok je nekoliko hrabrih djevojaka odozgo, s munare, kiom kuruma branilo pristup damiji. Svaki pokuaj da se probiju do damije, vojnici su skupo pla ali. Tek kad je itav jedan vod brzom paljbom osuo po munari, mogli su se popeti na erefe, gdje su bajonetama i kundacima dotukli juna ke djevojke. Umjesto mujezinova poziva na molitvu, ovaj put bi sa munare dopro samo poneki zatomljeni djevojaki vrisak. Izbodena i okrvavljena tjelesa, ostrvljeni su vojnici pobacali s munare. Mrtve djevojke su pale meu bijele kamene niane, da se zauvijek smire u visokoj travi damijskog harema. Nisu samo one izginule. Pala je i djevojka Behka, ija se kua nalazila pri dnu Koeva. Pucaju i s kamerije, Behka je ranila nekoliko vojnika. Strijeljali su je pred avlijskim vratima. Dok su je strijeljali, rukama je pokrivala razgoli ane grudi, jer su je vojnici, dok su je savladali, bili napola svukli. I mnoge druge Sarajke, me u kojima Habiba Arnautovi i Sevdija Hodi, junaki su se borile. Habiba je iz male puke ubila vapskog soldata, a Sevdija je ranila njihova oficira, da bi osvetila brata koji je toga jutra poginuo. Vojnici su obje povalili i preklali. Ali ih nisu doklali. Sevdija je ak nadivjela vabu. I tako redom. Oko Magribije damije, pozadi vojni ke bolnice, gdje su krive sjekire samardijskih majstora unosile pravi uas 265

meu vapske vojnike, iz jedne zapaljene ku e neprestano se pucalo. A kad je pucnjava umukla, na husarskog oficira koji je bio projahao, neko je iz ku e izruio leen klju ale vode. Oficir je vrisnuo i pao s konja, a razbjenjeli husari su utrali u kuu. Doekala ih je ena s trbuhom do zuba i s golim handarom u ruci, pa se poput vu ice ustremila na njih. Sasjekli su je tekim husarskim sabljama. Zajedno s nero enim djetetom. I druge Sarajke, od kojih neke i u mukoj odje i, borile su se i ginule zajedno uz brau i oeve. Prenosile su municiju, previjale i napajale edne ranjenike ili ih sa sokaka unosile u najblie kue, da bi ih sklonile s oiju razjarenih vojnika ili ispod kopita husarskih konja koji su tutnjali mahalama. Pred podne je Sarajevo gorjelo. Zlokobno su se dizale i povijale velike plamene,perjanice. Gorjelo je na Gorici i Bjelavama, na Bistriku i Siroka i, u agriima i na Hisetima. - Brao, pogledajte, gor i Budakovi i! - povika neko sa ute tabije, odakle je grupa branitelja pruala gr evit otpor vojnicima koji su nadirali s dvije strane. I odozgo, sputaju i se niz Vratnik, i odozdo, uspinju i se uz strme padine Jekovca. Vejsil Mrav, potamnio od ai i dima, ali jo uvijek s bajrakom u rukama, kad to u sav se strese. Pri e kamenom korkaluku tabije i pogleda prema Budakovi ima. Visoki plameni jezici, ukasti od sjaja sunca, dizali su se nad Budakoviima. Njega stegnu. I u grlu i u srcu. Jer, tamo su njegovi! ena i djeca. U zapaljenoj ku i. Plamte i dozivaju ga. Mole ga da do e. Da ih izbavi. Eno } male Fatime! U crvenim dimijicama. Vriti i uvija se oko matere. Mravu se ini da je i vidi i uje.Vidi kako joj dvije tanke ple- tenice, kao dva mija repi a, vire ispod amijice. - Safija, djeco, eto me! - povika Mrav to ga grlo nosi i zakorai na visoki korkaluk. - Safija, eto me, ne bojte
se!

- Vidi onoga! Ne dajte mu, haman je svrn'o! - povika neko za njim. 266

Topovska granata, ispaljena s Debelog brda, poput groma tresnu u tabiju. Mrav, zajedno s izvaljenom zemljom i kamenjem poletje preko korkaluka i pade na strminu ispod tabije. Pa se i ne poma e. Leao je potrbuke, preko komada raznesenog bajraka koji je jo uvijek drao u stisnutoj aci. Kao da se plaio da mu ga ko ne otme... Sve se ve bilo izmijealo i zamrsilo. I sunce i poari, i pucnji i jauci, i praina i krv, i molitve i kletve. Po sokacima su leale na stotine mrtvih i ranjenih. Vojnici kolone Lemajia, koji su se sputali niz zapaljene Budakovi e, osvajali su kuu po kuu, sokak po sokak, nadiru i prema srcu grada, prema ariji. Ubijali su eljad i palili kue iz kojih se pucalo. - Eto hi, ne dajte him! - povika Hadijamakovi , koji se s grupom branitelja bio zatekao u groblju povrh Sinanove tekije na Vrbanjui. Iz groblja osu. Vojnici zastadoe, pa u talasima jurnue put groblja. Prskali su i zvonili kameni niani na grobovima, doekujui udarce vapskih kuruma. Mrtvi su branili ive. inilo se kao da oni jauu iz grobova. aka branitelja ne izdra. Izginue na samim grobovima. Hadijamakovi u ne bi sueno da padne. S jo dvojicom preivjelih povu e se i zatvori u tvrdu Sinanovu tekiju, spreman da tu doeka svoj smrtni as. Tiina i hlad tekije ispunie ga smirenjem. U ini mu se da uje kucanje kudret-sahata i mukle udarce kuduma, a onda zanosnu jeku dervikog zikra od kojeg je podrhtavala itava tekija. Dervika halka kao da se zanjiha pred njegovim o ima, a on se zagrcnu od zanosa i u sav glas po e skandirati: - Allah! Al-lah! Hu-hu!... Varao se ejh i muderris Gazi Husrevbegove hanikaha. Nije to bio zov dervikog zikra niti jeka kuduma, ve bijesni trk vapskih soldata, piska njihovih borija i topot uhranjenih husarskih konja koji su tutnjali pokraj tekije, sputajui se prema ariji. Potpukovnik Rudolf egerc, s dvije pjea ke ete i dijelovima jednog lovakog bataljona, prvi se probio do 267

arije i preko Careve uprije dospio do Konaka, nekadanje valijine rezidencije i doju eranjeg sjedita bosanske Narodne vlade. U irom otvorenim odajama vladala je hladovina i muk. Nigdje ive due. Kadifom zastrti minderi u prostranoj valijinoj odaji bili su izguvani i zapraeni, a na zidovima je jo uvijek stajalo nekoliko zlatom ispisanih levhi. S ve]ike zidne slike, baene u ugao, smrknuto je gledao sultan Abdulhamid, s dubokim crnim fesom na glavi. Razbijeno staklo i oteena slika stvarali su dojam kao da je sultanova glava sastavljena iz dva dijela, krivo nasa ena jedan na drugi. Neija prazna duhankesa leala je nasred pisa eg stola, a jedno krilo vrata koja su vodila u susjednu odaju bilo je izvaljeno. Gluha tiina i pusto pritiskivali su itav Konak. Dolje, u gradu, jo uvijek su se uli pojedinani pucnji, a onda ponovo odjeknue topovi. To su vojnici 38. pjeakog puka, koji su se bili ispeli na tabiju na Stroiima, slavili pobjedu. Na vrhu tabije ve je leprala crno-uta zastava, dok su premoreni, ali razdragani vojnici pjevali Carevku". Umalo iza toga pade i Zu tabija ta na Jekovcu, poslije ega teko izranjeno Sarajevo konano klonu. Grupe branitelja koji su se uspjeli probiti iz grada, urno su odmicale prema Mokrom i Romaniji. Bio je tu i Stevo Petranovi koji je, sklonivi se u Srbiju, uspio umai obeanim vjealima. Glavnokomanduju i general Filipovi , koji se oko podneva spustio s Mojmila u Sarajevsko polje, vijest o prestanku borbi i zauze u Sarajeva primio je u sjenovitom hladu stoljetne lipe pred opustjelom Sal inovom kafanom na pragu Sarajeva. Nakon to je sasluao raport, izdao je zapovijed da se odmah izvre sve potrebne pripreme, jer je jo za dana elio u i u grad. Ulice kojim je povorka trebala pro i, urno su raiavane. Sanitet je odnosio mrtve i ranjene, pioniri su bili prionuli na gaenje poara, a sve ulice na putu do Konaka, budue Filipovieve rezidencije, zaposjela je vojska. Za to vrijeme po opustjelim sokacima, iza zaman268

daljenih avlijskih vrata, vladala je grobna tiina. Ponegdje, u nekoj ba i, ispod starog oraha ili duda, uku ani su utke kopali osamljeni grob, da u njega spuste poginulog doma ina ili sina, ili sa sokaka unesenog mrtvaca, kako ni mrtav ne bi pao u vabine ruke. Oko etiri sata poslije podne, dok je sunce i dalje estoko peklo, zapucali su topovi, a iz daljine je doprla mukla jeka truba, inela i bubnjeva, sve ano najavljujui Filipovi ev ulazak u grad. Odozdo, od vojni ke bolnice, prvo se pojavila vojni ka glazba, a iza nje, u laganom kasu, odred husara u crvenim koparanima opto enim utim gajtanima i s crnim kalpacima na glavi, svi na bijelim, razigranim konjima. Iza njih, okruen svitom, jahao je general Filipovi , u zagasito modroj dolami, iski enoj brojnim odlikovanjima koja su se presijavala na suncu. U raskonom bljesku zlatnih naramenica i lampasa, kita i irita, kolajni i modrih perjanica na kalpacima, me u brojnom Filipovi evom svitom posebno se isticala krupna Hafiz-paina figura s crvenim fesom na glavi i pozla enom sabljom o bedru. I on se, nakon sino nje predaje, naao u Filipovi evoj pratnji, utke razgledaju i teko osakaeni grad. Pred Alipainom damijom povorka uspori. General Miler, iji su vojnici jutros vodili najogor eniju borbu ba na tom mjestu, upozori Filipovi a na izgorjeli mlin i vitku munaru Alipaine damije, okre ui se prema Gorici koja se jo uvijek dimila. - Ekselencijo, ovdje, i tamo gore, bio je pravi pakao! Neprijatelj je bio lu aki uporan. Radije je ginuo nego se povla io. Nai su vojnici bili na tekoj kunji. Pokazali su izuzetnu hrabrost. - I ene su, kaete, pucale? - Da, odozgo, s moeje. I iz ku e, takoer. Sipale su klju alu vodu na nae vojnike. I jedan od mojih oficira je tom prilikom teko ozlije en. Postoji opasnost da od opekotina oslijepi. - Fanatici, ludi fanatici i nita drugo - progun a Filipovi ljutito. - Bolnicu ste dali isprazniti? 269

- Da. Svi su njihovi ranjenici evakuirani. Tamo se sad nalaze isklju ivo nai vojnici. - Nego ta! - otro e Filipovi i podbode konja. Povorka ubrzano krenu. Po dolasku u Konak, Filipovi je odmah uputio brzojav Carevoj kancelariji u Be , javljajui o svom ulasku u Sarajevo i o tekim uli nim borbama koje su vo ene. U brzojavu je izme u ostalog stajalo: - Tu, u gradu, otvorila se borba, i to jedna od najgroznijih kakva se zamisliti moe. Iz svake ku e, sa svakog prozora, iz svake pukotine na vratima, pucano je na nae ete. ta vie, i same ene su u estvovale u tome. Vojni ka bolnica, puna bolesnih i ranjenih ustanika, tako er je u estvovala u borbi. Bile su to nevjerojatne pojave divljeg fanatizma... Nai gubici, na alost, nisu neznatni... Dok je Filipovi sastavljao brzojav, a utant mu najavi zajedniki dolazak njema kog, engleskog, francuskog i italijanskog konzula, kao i jedne delegacije uglednih Sarajlija, koju je predvodio fra Grga Marti . Filipovi prvo primi konzule, koji mu izrazie dobrodolicu i iskreno zadovoljstvo da je Sarajevo nakon teke neizvjesnosti i njihova viednevnog strahovanja napokon zauzeto. Ujedno iznesoe i svoje vrsto uvjerenje da e ulazak austrougarskih eta donijeti zemlji sve ono to je Berlinski kongres rukovodilo da Austro-Ugarskoj povjeri mandat za okupaciju Bosne i Hercegovine. - Gospodo, u to ne trebate ni asa sumnjati - odgovori Filipovi . - Ovom prilikom vas molim da vaim vladama javite da e od danas u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, a uskoro i u itavoj ovoj dosad zlosrenoj zemlji, po eti jedan novi i ljepi ivot, pod moZnom i pravednom upravom Njegova prejasnog carskog i kraljevskog velianstva Franje Josipa Prvog. Nakon to se oprostio s konzulima. Filipovi naredi da mu uvedu fra Grginu delegaciju. Za razliku od ljubaznog prijema konzula, ovaj put je bio vojni ki opor. Prvo je sasluao fra Grgin pozdravni govor, motre i ispod oka 270

lanove delegacije me u kojima je bio i Mustajbeg Fadilpai , odjeven u bogatu begovsku nonju, kao i predstavnici ostalih vjeroispovijesti. Kad fra Grga zavri svoju pozdravnu besjedu, Filipovi , koji je jo uvijek stajao, odra delegaciji kratak govor. Prvo priprijeti onima koji su uzbunili narod i nahukali ga na carske i kraljevske ete koje zemlji donose mir i blagostanje i naglasi da e se prema takvima najstroije postupiti, kao i prema svima onima koji se ubudu e drznu da siju smutnju i pokuaju bilo ta poduzeti protiv nove vlasti. - A svi drugi, koji novu vlast budu istinski prigrlili - naglasi na kraju govora - osjeti e sve one blagodati koje ih oekuju pod monim okriljem Austro-Ugarske Monarhije i uz oinsku brigu Prejasnog carskog i kraljevskog velianstva. Dok je Filipovi lanovima delegacije drao lekciju, s vremena na vrijeme zna ajno klimajui svojom krupnom mesnatom glavom, prvi sumrak se lagano sputao nad Sarajevo. Hiljade austrougarskih vojnika, iscrpljenih nakon dananje borbe, lealo je i odmaralo se po okolnim sokacima, oekujui da ih razmjeste i ukona e. Promuurni ulini trgovii neprestano su ih obigravali, nudei ih piem, voem i slatkiima. Kako kasarna na Bistriku nije mogla ni priblino primiti toliku vojsku, to vojnike poee smjetati po ku ama i u pojedine mahalske damije, s kojih te veeri ne odjeknu uobi ajeni poziv na molitvu. Tek u sami akam, hafiz Maak se ispe na munaru damije na Mlinima i po e okujisati. Glas mu sjetno zaplovi iznad utihle mahale, nata se vapske patrole uznemirie, mislei da se to pritajeni ustanici me usobno dozivlju. U posljednji as, kad su vojnici ve htjeli da pripucaju na munaru, neko im objasni o emu se radi i sve se u miru zavri. Nekoliko mahaljana nakon toga urno promae na molitvu. Mrak uskoro poklopi Sarajevo. Sve utihnu. Odnekle, kroz no , dopro bi samo dalek pasji lave. Sokacima bi s vremena na vrijeme naile vojni ke patrole iji bi koraci otro odjeknuli, da se ubrzo izgube u no noj tiini. Iza visokih avlijskih zidova nije dopirao ni pla ni jecaj. Za 271

mrtvima se alilo utke, bez glasa. Lojanice se po halvatima te noi nisu palile. inilo se da u kuama nema ni ive due. Samo su prozori na Konaku bili osvijetljeni. U Filipovievu tabu vrene su pripreme za nove operacije, jer se ve sutradan trebalo krenuti prema Romaniji i istonoj Bosni Hadi-Lojinim tragom. Nakon te prve no i, pune iekivanja i neizvjesnosti, u kojoj je malo Sarajlija leglo i zaspalo, dan je donio nove brige i strepnje. Jake vojni ke patrole, praene potkazivaima koji su ih poput pasa slijedili, preplavile su mahale i zaredale po mnogim ku ama, trae i one koji su se tih dana bilo ime istakli. Zbunjeno enskinje odgovaralo je da ne zna gdje su im muki uku ani, na ta su vojnici upadali u kue, prevrui i zavirujui u svaki kutak. One, koje su nali, odmah su vezali i vodili. Hadijamakovi a su meu prvima potraili. itavu su kuu pretraili, ali ga nisu nali. - Nejma, babe, daba ga traite! Od prekju e nije dolazio - pravdala se Hadijamakovi eva kerka Fatima, zbunjeno slijeu i ramenima. - Mora bit' ! Kazuj gdje je! - siktao je potkaziva u crnu fesu bez ki anke. - Ah, pa rekla sam da ga nejma... Meu onima koje su vojnici nali i odveli, bili su Abdulah-efendija Kauk ija, Avdo Jabu ica, Halaevi i jo neki istaknutiji ustanici. Patrole su poslije toga po ele nasumce, po ariji i sokacima, hvatati i odvoditi ljude. Vodili su ih u Vasiljevu bau kraj starog pravoslavnog groblja, stotinjak metara ispod vojnike bolnice. Tu se ubrzo spbralo vie stotina ljudi, i muslimana i krana, kao i nekoliko muslimanskih ena, osumnjienih da su sudjelovale u borbama. - Bezbeli e ih pobit'? - lazao je apat. - Vjeruj se... A morebit i ne e. uje se da e hi vodit' u roblje. Ko jesire... - Hadijamakovi a, haman, nisu nali? - Jok, nisu. A i nee, ako Bog da! 272

I Hadajarnakovi im je trei dan pao u ruke. Hotimice. Sarn je tako odlu io. 'Trd dana je proveo u komiluku i vodio svoju posljedtiju bitku. Ovaj put sa samim sobom. Nije mu bilo sueno da padne u obrani rodnoga grada, a ni povla iti se vie nije snagao jer je bilo kasno, poto su svi putevi bili zatvoreni. S prezirom je odbio prijedlog prijatelja da preobuen u ensku odje u pokua maknuti iz Sarajeva. Zar on, Muhamed Hadijamakovi , jedan od vo a ustanka i narodnog otpora, pa da kao ena, u feredi, bjei iz Sarajeva! Do smrti bi se sam sebe stidio. Tree, besane no i, provedene u molitvi i razmiljanju, sravnio je sve svoje raune i donio konanu odluku: podijelie sudbinu onih koji su ga slijedili i pali. Pred zoru se vratio ku i i poeo se pripremati za svoj veliki, posljednji. put. Onako, kako se mrtvi opremaju. Okupao se i obukao svoje najljepe, bajramsko ruho, i stao na jutarnju molitvu. Molio je dugo i skrueno. Digao se ozaren, sa suzom u oku. Dnevne boje su se tek ra ale, a ptice Pijevci iz komiluka su se natjecali koji e glasnije kukurijeknuti. Onda je pozvao uku ane i poruio po najbliu rodbinu i prijatelje. Okupili su se utke, kao da su slutili zbog ega ih poziva. Obratio im se potresno: Boijin:r emerom, a mojim sevepom, izginuli su mnogi. Pravo je onda da i ja podijelim njihovu sudbinu. Zato, neka me niko ne razbija u onome to sam odlu io. Neka nri Najmilostiviji bude milostiv! - Babo, dragi, kuda e? - vrisnula je Fatima. - Da pogledam dumanu u o i. Nek' ne misli da me je strah! Zauo se pla, nata on die ruku: - Stan'te, ne pla ite! Ako ja ne plaem, ne plaite ni vi! Kazano je: El mukadderu, la jugajjeru - su eno se ne tnijenjal... Zato, pri ite da se halalimo! enskinje i mlai ljubili su ga u ruku, a stariji su se opratali zagrljajem. Rije i, priguene suzama, zapinjale su u grlu. 273

Na avlijskim vratima, dokle su ga ispratili, posljednji put se okrenuo i pomilovao ih pogledom. - Jo jednom: halalite! Sabur! Neka vam je Allah na pomoi i neka vas On uva. Gr evit jecaj ostao je iza njega. Kao kad mrtvaca iznesu iz kue. Dok je prolazio mahalom, komije koje su ga vidjele, zgranuto su gledale za njim. Neki su pritr avali. - Muhamed efendija, kuda, pobogu! - Iem, brao, iem! Halalite! - odgovarao je ne zastajui. Nije daleko stigao. U blizini eher ehajine uprije, gdje ga je susreo i prepoznao jedan od potkaziva a, vojnika patrola ga je opkolila i uperila puke u njega. - Halt! Vijest da je Hadijamakovi uhvaen, odmah se proirila Sarajevom. U ariji, koja se po nare enju komandanta grada bila ponovo otvorila, mada su brojni efenci izginulih ostali i dalje zatvoreni, ljudi su se okupljali i saaptavali, mnogi sa suzama u o ima. Meutim, u Konaku, vijest je do ekana s izuzetnim zadovoljstvom. Jer, radilo se o ovjeku koji je bio ne samo jedan od glavnih vo a otpora ve je smatran i glavnim krivcem za krvoproli e na sarajevskim ulicama. Sam general Filipovi , im su ga obavijestili da je Hadijamakovi uhva en, pourio je da ga vidi. Zastao je na irom otvorenim vratima elije u prizemlju kasarne, u koju su ga pod jakom straom bili smjestili. Jedno vrijeme ga je utke posmatrao, okruen grupom oficira koji su ga pratili. Hadijamakovi , slute i valjda o kome se radi, gledao je u Filipovi a smireno i tvoreno, pogledom ovjeka koji je sve stvari do dna sagledao i za kojega nije vie bilo nikakva dvoumljenja. Onda se iskaljao i gledajui Filipoviu pravo u oi, upitao: - Jesi 1' ti taj njihov glavni? Zavladao je tajac. Oficiri iz pratnje, koji nisu razumjeli ta je Hadijamakovi rekao, propinjali su se da ga bo274

lje vide. U nastalom muku ulo se kako je Filipovi kroz nos frknuo i izbacio jedno gnjevno hmm", pa se otro okrenuo i poao. Dok je prolazio polumra nim zatvorskim hodnikom za as je zastao, pa pokazuju i glavom prema eliji rekao: - Jo danas ga treba izvesti pred prijeki sud. im prije! Prijeki sud se sastao istoga dana. Sudnica u kasarni bila je puna oficira. Kada su Hadijamakovi a uveli, agor se naglo stiao. U crnoj dubi, u crvenim firalama na nogama i sa bijelom ahmedijom oko glave, preplanuo u licu, guste, podobro progruane brade i krupnih smionih oiju, a jo uvijek snaan i krepak, Hadijamakovi je ve na prvi pogled djelovao muevno i dostojanstveno. Za tren je zastao i pogledom preao po prepunoj sudnici, pa se okrenuo straarima koji su ga povukli za iroke rukave dube. Tek tada se vidjelo da je vezan. Nakon to su mu skinuli lance, major, koji je predsjedavao sudskom vije u, naredio je da Hadijamakovi pri e blie. Putem prevodioca postavio mu je nekoliko uobiajenih pitanja o generalijama, pa naredio da optueni sjedne i saslua optunicu. Vojni tuilac optuio ga je za vie djela: da je bio glavni duhovni za etnik i organizator ustanka i otpora; da je uz pomo svojih istomiljenika od turskih predstavnika silom preuzeo vojnu i civilnu vlast; da je bio zamjenik glavnog komandanta tzv. narodne vojske i da je kao takav predvodio ustanike i sudjelovao u borbama kod ep a i Kaknja i da je isklju ivi krivac to nije dolo do mirne predaje Sarajeva, kako je to bilo prethodno zaklju eno, ve je silom i prijetnjom organizirao oruani otpor, pri emu je, kao i u prethodnim borbama u kojim je sudjelovao kao komandant, izginuo velik broj pripadnika carskih i kraljevskih eta, uz velike materijalne tete koje je zemlja pretrpjela. - Za sva ta nedjela traim za optuenog najstoroiju kaznu - zavrio je tuilac. Na pitanje da li je razumio optunicu i osje a li se krivim, Hadijamakovi je smireno odgovarao. U tiini sudnice u kojoj je odzvanjala svaka njegova rije , izjavio je:

275

- Za sve to sam radio i uradio, i radi ega me okrivljujete, nit' jesam nit' mogu bit' kriv. Po Boijim i ljudskim zakonima bio sam duan da branim svoj vatan, i branio sam ga kako sam najbolje mogao i znao. To bi i sutra, i uvijek, opet uradio. a to, to pitate jesam li kriv, ne daj Boe! Ni kol'ko je crno ispod nokta! Okle vam obraz da me tako ta i pitate? K'o uljezi i kurjaci upali ste u Bosnu, da ovdi harate i vladate, a mene pitate jesam li kriv to sam ust'o da branim ono to je svakom insanu najve a svetinja. Munafici, dabi 1' munafici vapski! Kad je Hadijamakovi plamte i od srdbe izrekao posljednje rije i koje je prevodilac preveo, u sudnici nastade komeanje i agor. Nekoliko oficira bilo se diglo sa svojih sjedita. Predsjedavaju i ih pozva na mir, postavljaju i Hadijamakovi u novo pitanje: - Zna i li to da se optueni ne kaje za po injena nedjela? - Neuzubillah! Nimalo! I nikad! Nastavak ispitivanja protekao je u sli nim odgovorima, nakon ega je tuilac uzeo rije i izjavio da je krivnja optuenog u cijelosti dokazana njegovim vlastitim priznanjem, pri emu Ne optueni ispoljio najvii stepen neprijateljstva prema novoj vlasti, izjavljuju i da bi tako i ubudu e postupio, samo ako bi mu se pruila takva prilika. - Zbog toga ostajem u cijelosti pri optunici i traim za optuenog najstroiju kaznu - zavrio je tuilac. Hadijamakovi ev branilac, jedan golobrad sudski natporu nik kojega mu je sud po dunosti bio postavio, nije ni pokuavao da ga brani. Jedino to je rekao, bilo je da se radi o zagrienom fanatiku, mole i sud da to prije odmjeravanju kazne uzme u obzir. Vije anje o presudi kratko je trajalo. Ispod velike careve slike na zidu, predsjedavaju i je U ime Njegova carskog i kraljevskog veli anstva" pro itao presudu kojom se Hadijamakovi osuuje na najteu kaznu: na smrt vjeanjem. Dok je predsjedavaju i u gluhoj tiini sudnice itao presudu, Hadijamakovi je meu prstima 276

desne ruke polahko premetao uta zrna ehrubarskog tespiha. A kada je prevodilac naglasio na kaznu smrti vjeanjem", tespih se u Hadijamakovi evoj ruci za as umirio. Ali se sjaj u njegovim o ima nije zamaglio. - Osu eni ima pravo molbe za pomilovanje. Molim, da ga na to upozorite! - dodao je predsjedavaju i, obraajui se prevodiocu. - Jok, ne daj Boe! - ispruio je Hadijamakovi obje ruke, kao da se brani od sli ne pomisli. - Ja od svojih dumana i dumana svoga vatana, ne traim nikakvu milost! Allah je najpravedniji sudac i On e o svemu najpravednije presuditi. A to vaeje k'o vjetar: do e i proe!... Kasno poslije podne poveli su ga na gubilite, na omarinu njivu na Gorici. Okovanih ruku i nogu, a zagrnut sve anim zelenim binjiem po koji je poru io da mu ga donesu, stajao je uspravan u velikim vojni kim kolima, sa svih strana okruen naoruanim vojnicima. Ulice kojima je povorka prolazila bila je zaposjela vojska, dok su okupljeni ljudi utke pratili njegov posljednji put. Tu i tamo zauo bi se poneki prijete i povik ili psovka kakva austrofila ili ulizice, da se izgubi u kripi kola i ravnomjernom bahatu vojni kih izama. Za sve to vrijeme inilo se da je Hadijamakovi , onako uspravan i smiren, a raskriljenih ruku lancima vezanih za obje strane kola, samo tjelesno prisutan u stvarnosti. Njegov je duh, to je izbijalo iz njegova pogleda, visoko krilio iznad svega to ga je okruivalo. Na vrhu emalue, iz ahara Sari a kue pokraj koje je povorka naila, za uo se otar enski vrisak. Pratnja se uznemirila, a Hadijamakovi kao da se za tren vratio u stvarnost. U o ima i oko usana pojavio mu se tuan osmijeh, jer je bio prepoznao k erkin vrisak. Na omarinoj njivi, sve je bilo spremno za pogubljenje. Na najnioj grani starog hrasta visjelo je ue s omom, a jedan ma arski husar, koji se dobrovoljno javio da obavi dunost delata, kako bi osvetio svoje izginule drugove iz masakriranog husarskog eskadrona kod Maglaja, ekao je ispod vjeala. Prostrana istina oko mjesta 277

za pogubljenje bila je osigurana jakim vojni kim kordonom iza kojeg se tiskao svijet, koji je ranije bio saznao da e se vjeanje tu obaviti. Sunce se ve bilo priklonilo Igmanu, kada je pratnja s Hadijamakovi em stigla do pod omarinu njivu. Kako kola nisu mogla dalje, Hadijamakovida povedoe pjeice do gubilita. Onako okovan, teko se i nespretno kretao, kao da gazi kroz duboku, plahovitu vodu. agor okupljena svijeta bio je utihnuo, samo su avke aku i slijetale na grane osamljenog hrasta, spremaju i se da zanoe. Nakon to mu je pod vjealima ponovo pro itana presuda, auditor se obratio prevodiocu: - Osuclenik je ve ranije traio da prije izvrenja presude moe obaviti molitvu po svom vjerozakonu. To mu je doputeno, kaite mu! Kad ga vojnici oslobodie okova, Hadijamakovi skide binji i razastre ga po travi gdje e klanjati. Jedan od prisutnih hoda koje su bile dole s muftijom, dodade vojnicima ibrik s vodom, nata Hadijamakovi poe uzimati abdest. inio je to smireno i bez urbe, kao da je pred adrvanom Begove damije. Za to vrijeme je oficir, u svoj crta i blok, skicirao tu scenu. A kada Hadijamakovi unu na lijevu nogu da opere desnu, prisutni oficiri se zgledae. Bilo im je neshvatljivo da je starac i sada tako smiren i krepak. U niim nenaruenoj tiini Hadijamakovi obavi kratku molitvu, pa se die i okrenu auditoru kao da eli re i: Eto, ja sam svoje obavio, sad je red na vas... Na auditorov znak vojnici pri oe Hadijamakoviu i povedoe ga do hrasta. Sunce tek to nije bilo zalo za Igman i svojim je posljednim zracima zlatilo vrhove Trebevia, ije su padine bile poprimile modrikastu boju. Sumrak se ve prikrada iza okolnih brda. Auditor se okrenu delatu i die ruku, a istog asa odjeknue bubnjevi. Njihova se ubrzana i mukla lupa usplahireno uvlaila u srca. Uplaene avke prhnue i akui poee kruiti iznad hrasta. 278 -

Kada ga vojnici podigoe na drveno postolje i dok mu je delat skidao ahmediju i namicao om u, Hadijamakovi se okrenu prema Sarajevu, pa ire i obje ruke, kao da ga grli, jauknu iz svega glasa: - Vaj haluna eher Sarajevo!... Jauk mu zamre u tupim udarcima bubnjeva, a mnogi meu prisutnima suznih o iju okrenue glavu, da ne gledaju kako delat dovrava svoje turobno djelo... Sunce je bilo zalo kad vojni ki lijenik pricle Hadijamakoviu da ustanovi smrt. No kako se sumrak ve bio spustio, lijenik zatrai da mu posvijetle. Vojnici na brzinu sakupie neto suhog iblja pa ga zapalie i prinesoe glavi mrtvog Hadijarnakovi a. Crvenkasta svjetlost nemirno zaigra po mrtva evu licu. Izraz mu je bio tako smiren, da se inilo kao da Hadijamakovi sniva...

279

16.
Prolo je vie od mjesec dana otkako je Sar alevo palo, a borbe po Bosni jo uvijek su se vodile. U dkom mjestu koje je trebalo osvajati, zasjedao bi prij h ucl. Puke su pratale, a glave padale. Za razliku od Travnika, oko mnogih hosz Iskohercegova kih gradova i kasaba danima su se, prije i poslije toga, vodili ljuti bojevi. Gotovo puna tri ncjecca je devedeset hiljada ustanika, naoruanih pripacin ka. narodnog otpora okupaciji, lienih svega onoga n , ojsku vojskom, izuzev oajni ke rijeenosti da se f)rane .i ginu, srano odolijevalo tri puta ja oj okupacionc l odlicno naoruanoj i organiziranoj. Mala zemlja l osna, preko koje su evropske velesile, prebijale svoje ra ,u ne i ostvarivale svoje dalekosene planove, mada osarriljena i unaprijed rtvovana, smogla je snage da se di;:nne ne samo protiv Austro-Ugarske ve i protiv itave rope, koja ju je iz mlohavih ruku onemo ale Turske, bacila u eljezni zagrljaj mo ne Austro-Ugarske Monarhije. Austrougarski generali: Samec, luderer, Miler, iko, Zah, Valdteten, Na i, Rajnlender i drugi, u svojim izvjetajixna o borbama oko Kljua, Bihaa, Stoca, Trebinja, Livcia, Klobuka, Zvornika, Bandina Odaka i drugih mjesta, javljali su o estokom otporu i izuzetnoj hrabrosti ustanika, koja se ponegdje pretvorila u pravi izazov smrti! inilo se kao da nemaju jedan, nego stotinu i jedan ivot, tako su se borili - izvjetavao je general Rajnlender o borbi za Kladuu. Opisuju i borbe oko egara, nadomak Biha a, kao i u samom Biha u, koji je s nekoliko hiljada ustanika branio bihaki mutesarif Huseinbeg Karabegovi , general Zah je javljao generalu Filipovi u o velikim gubicima koje su

njegove ete pretrpjele, i o pojedinim detaljima borbe za koju kae da je bila strana. Kada su nae ete napokon prodrle u Biha - veli Zah na bedemima gradske tvr ave, ije je drvene krovove ve bio zahvatio poar prouzrokovan vatrom naih topova, razvila se borba puna nevi enih i groznih prizora. Mnogi ustanici, i sami zahvaeni plamenom, bili su se pretvorili u ive buktinje, ali ni tada nisu odustajali od borbe. Skakali su na nae vojnike, hvatali ih, pa se onda zajedno s njima bacali sa zidina tvr ave dolje u provaliju, gdje ih je ekala sigurna smrt. ta na to re i: hrabrost i.li lu aki fanatizam!... Sluaj Velike Kladue bio je jo upe atljiviji. Nakon pada Peigrada, kada se ve inilo da je i posljednje krajiko uporite konano skreno, general Rajnlender je bio obavijeten da se Kladua jo uvijek opire. Odmah je naredio da jedan lovaki bataljon krene na Kladuu i upokori i taj posljednji krajiki osinjak. a ica ustanika, koji su se bili zatvorili u tvr avu, danima se nosila i prkosila viestruko brojnijem protivniku, sve dok nisu ispucali i posljednji kurum, a onda su se pod okriljem no i povukli.Kad su austrougarski vojnici sutradan provalili u tvravu nali su je praznu, s ustani kim bajrakom navrh kule i nekoliko svjeih grobova u dvoritu tvr ave, u kojim su poivali mrtvi kladuki branitelji. Padom Kladue, palo je ujedno i posljednje ustani ko uporite. Zemlja je bila vojniki okupirana, ali ne i pokorena. U Sarajevu, nakon vjeanja Hadijamakovi a, prvi je strijeljan Abdulah-efendija Kauk ija zatim Avdo Jabuica, pa Halaevi, Kahvi i drugi. Na Hadi-Lojinu glavu, za kojeg se znalo da je krenuo prema Romaniji, bila je raspisana ucjena od petsto forinti, jer ga je okupaciona komanda smatrala jednim od glavnih vo a ustanka, koji ni ubudue nee mirovati. Potjerna odjeljenja traila su ga na sve strane dokle su okupacione ete bile doprle, a najvie po Romaniji, oko Rogatice i ajnia, jer se ulo da je tamo nedavno vi an. Treba ga prona i. iva ili mrtva! - stajalo je u zapovijedi okupacione komande.

280

281

Za sve to vrijeme, smoren i ranjen, u pratnji samo dvojice od itave druine s kojom je krenuo iz Sarajeva, Hadi Lojo se poput ranjena kurjaka povla io i krio po umama i selima oko Vuje Luke, Prae i Rogatice. - Ih, da nisam ranjen, samo da nisam ranjen! - znao bi ljuto jauknuti i do krvi se ugristi za usnu, s mrnjom gledajui svoju ranjenu nogu. Posljednjih nekoliko dana proveo je u selu Mioi ima, nedaleko Prae, u ku i svog starog znanca Save vore, koji ga je uvao i krio. - Ne ljuti se, Savane, ako zna ta je ljuta muka i nevolja! Samo da se mrven odmorim i predahnem pa u dalje. Znam da ti nije lahko, al', razumi se!... - Ama, 'adija, to go mogu rad sam da pomognem! - Znam, Savane, i fala ti ko ro enom bratu! etvrtog dana, tek to je po elo svitati, kad Savo odkrinu kuna vrata i tiho u e. Vatra na ognjitu bila se odavno ugasila, ali je ognjite jo uvijek odisalo toplotom. Hadi-Lojo, mrak i zabradatio, leao je budan na pokrovcu kraj ognjita i, onako ispruen i u mraku, sli io je na medvjeda. Puka mu je bila na dohvat ruke pa, kako se Savo pomoli, on je hitro dohvati i podie. - Neka, Saliaga, ja sam... - apnu Savo, na ta se on iskalja i spusti puku. Spolja je dopiralo kukurijekanje prvih pijevaca, a oba Hadi-Lojina pratioca, i Mehmed Be ar i Avdija Rakar, zavaljeni u slamu, slatko su hrkali. Tek najavljena svjetlost prvog svanu a mutno se uvlaila u kuu, mijeajui se s mrakom koji se otimao. - Koje dobro, Savo? - odupre se Hadi Lojo na lakat. - Nije dobro, Saliaga... - zabrinuto e Savo, jednako stojei kraj vrata. - Govori, da ujem! - muklo e on, pa se s mukom pridie i sjede. - Pa, eto, kako u ti kazat'..., uli neki da ti je vabo ud'rio na glavu pet stotin' forinti, pa se polakomili i...

- Pa him zinula, ha! - ruknu on i puhnu na nos, silovito poput vola. - Svu no sam se nadurav'o s njima... Preali te. Neete, velim, dok je u mojoj ku i i dok mi je glava na ramenu, pa nek bude ta e bit' ! Polje, ujem, da se jedan od Maara peo na badu i proviriv'o te... Bear i Rakar se probudie pa i oni zasjedoe, ne dajui glasa od sebe. - I, tako, kae... - Tako... - apnu Savo. - A kako ree da se taj zove? - Koji? - Pa taj to me je proviriv'o. - Maar. - Ih, jada ikad doekam, beli u ga potrait' ! Proviri u ja njega, al' malo drukije! - Ma pusti to sad, Saliaga! Ve , da vidimo ta emo. - Ti bi, kol'ko ja vidim, da me se im prije kutarie! jetko se osmjehnu Hadi Lojo. - Ne grijei due. Saliaga! Primio sam te u ku u k'o roenog brata. A da sam mor'o nisam! I ovo to ti sad kazujem, kazujem za tvoje dobro. Ne znamo se od ju e, Saliaga! I nisi prvi put u Mioi ima i u mojoj kui! Prim'o sam te i skriv'o i kad su te tvoji gonili. I to me sad za srce ujeda i na obraz mi pljuje? Bear se iskalja pa neto nerazumljivo smrsi u njedra. - ta to re e, ne uh? - okrenu mu se Hadi Lojo. - Nita. I sam zna da ti nije duman! - Bezbeli da znam! - Pa, kad zna, ta mu onda tako govori! - Neka, ljudi, da vidimo dok nije svanulo! Ako neko od nji' sae do Rogatice i dojavi soldatima, gotovo je! Il' e vas pofatat', il ete izginut'. - Pravo govori - potvrdi Rakar. - Hajde, Savo, da ujem ta ti veli? - meke e Hadi Lojo. 283

282

- Ako e mene sluat', adija, bilo bi ti najbolje da pree u ivojevie. Je 1' podalje, jest, al' sti i e se. Ima i tamo prijatelja, a i selo je vae. Ni ajnie nije daleko, pa, kad bi ti mogli dobavit' kakva dobra berbera, a u ajniu jedan taki ima, to bi ti bilo ponajbolje. Ja tako, a ti... Hai Lojo je jedno vrijeme mra no utio. Onda se pomae. - Dobro si! Tamo je Muharembeg urkovi ! Doek'o bi me k'o brata! A i to to kae za berbera, nije ti mahnito. Samo, kako emo?... - Ja sam i to smislio. Treba odma', dok jo nije svanulo, da krenete do ume. Tamo se skloni i ekaj, a nek' jedan od nji' dvojice potrai tog tvog prijatelja, pa mu kae ta je i kako je. Pa kad omrkne, nek' do u po te. Po danu ne mi i ni za ivu glavu! Nek' te niko ne vidi i ne zna ni kud si ni ta si! Al', trebalo bi odma' krenut'. - ta vi velite? - okrenu se Hadi Lojo Be aru i Rakaru. - Ja bi', Boga mi, iz ovijen stopa! - do eka Rakar. - Ati? - I ja bi' - sloi se i Be ar. - Pa onda da se i e, s Boijom pomo i! Savo, i su konji? - Iza ku e. Opremljeni su. U torbi je i utura i zaira. More vam bit' i za danas i za jutra. Ako po em... - Hajte, pomoz'te mi! - jeknu Hadi Lojo, nespretno povrijedivi ranjenu nogu. Pomogoe mu da ustane i da se osloni na desnu nogu. Lijevu je drao skvr enu ispod koljena, stoje i poput rode. Rana ga je estoko boljela i neprestano je grizao usnu. - Dajte mi urak. Zagrni me, Avdija... Rakar mu prebaci urak preko ple a. Bio je to onaj isti urak kojim ga je u Sarajevu, u prvim danima ustanka, ogrnuo bogati i ugledni Petraki-efendija Petrovi . A kad je jo uo da je taj urak nekada pripadao uvenom Huse284

in-kapetanu Grada eviu, Hadi Lojo ga nije vie ni skidao, mada je tih dana u Sarajevu vladala prava ega. Onako na konju, a u crvenu urku bogato izvezenu zlatom, rastao bi pred samim sobom. Pa kad bi jo svjetina iza njega zahalakala: ivio Hadi Lojo, bosanski car!", njemu bi se inilo da je ba pravi car. - Hej, grdna rano! - uzdahnu on sje ajui se toga, pa se osvrnu oko sebe. - Pogledajte, da nismo ta zaboravili? - Nismo, sve je uz nas. Oslanjajui se na puku, dok su ga Rakar i Be ar sa strane pridravali, Hadi Lojo pre e preko praga i iza e pred kuu. Zora je pucala, a otra svjeina rane jeseni s prozirnim planinskim maglama uvlaila se ispod odje e. Probuene avke nadlijetale su iznad sela, as pojedinano, as zajedniki akui i nestajui u daljini. - Bie vedrine... - apnu Savo. Hadi Lojo se od studeni najei i po e podrhtavati. - Ma ne znam ni ja ta mi je... - Bezbeli si se razgrij'o kraj ognjita. ' - Morebit. Savo privede konja, pa mu pomogoe da se uspne i uzjae. Bear i Rakar nisu uzjahivali, ve povedoe konje. Savo se zaprti pokrovcem i ponjavom. - Nek se nae... - apnu i pogleda u Hadi-Loju. utke izaoe iz sela, uspee se uz brdo i zamakoe u umu. Poneki preplaeni kos iznenada bi prhnuo iz bunja i u lijetu otro zazvidao. I sunce se uskoro javi i razli po vrhovima kronji. uma se ispuni svjetlo u, a konji ivnue i zahrzae. Podugo su gazili umom. - Jo malo, pa smo stigli - zakalja se Savo, pa svrnu ustranu i povu e konja za sobom. - ' Vamo je iblje i malo ko zalazi. A ako i zae, ne mere bit' a da ga ne ugledate prije no on vas. Ti, Saliaga, dobro zna ovu umu, nije ti prvine da ovud' prolazi.

285

Hadi Lojo ne odgovori. Dobro je poznavao i umu i itav taj kraj. Koliko je puta tuda prolazio, i s konjima i s duhanom, koje je kupovao i preprodavao. Ovuda je i potjerama izmicao, a tada je i Savu upoznao. Ali, sada o tome nije elio ni da razmilja ni da razgovara. Morile su ga druge brige. - Ih, da mi nije ove noge i ove rane, ni 'tica me ne bi stigla - pomisli, pa se presamiti preko konja i jedva zatomi jauk. Rana ga pekla poput eravice. - Sad emo, sad emo, samo to nismo! - ponavljao je Savo, kre i put kroz iblje i usput se osvr ui prema Hadi-Loji. Najzad se probie i izbie na istinu, golu i ravnu kao dlan. Svuda okolo raslo je iblje, pa onda opet uma. - Od ovoga vam boljeg mjesta nema! Ako neko i naie, uete ga. A ne e, ne bojte se. Ve , dede, Saliaga, polako. Pomoz'te mu! Savo razastre i ponjavu i pokrovac, a Rakar i Be ar pomogoe Hadi-Loji da sjae. Jo uvijek je podrhtavao. - Ma ta ti je, pobogu, to tol'ko drh e. Zar ti je ba tol'ko zima? - opet e Rakar. On odhuknu. - Ma, ko kad ne hodam, pa mi i krv stala. - Sad e se ti na suncu ogrijat', a ja u gledat' da ti bacim vru e varenike. A zaira vam je vo e. Ima pogae, sira, jaja i luka. Ne znam ta bi vam drugo? Izvor je povie vas. Eno, vidi se. - Fala ti, Savane. - A sad vid'te koji e od vas dvojice u ivojevie. Ko bude i'o, nek' zapamti e vas je ostavio! A nek' jae pravo, samo pravo! Koga go uspita, e su ivojevici, kazae mu. - Nita ti ne brini, Savo. - Ja sad odo', pa im mognem, eto me. Ajde, ostajte mi u zdravlju! Saliaga, u zdravlju! - iv bio, Savane! I, fala ti! - Bogu fala! 286

Zdogovorie se da Be ar poe u ivojevi e i potrai Muharembega. - Poselami ga i reci mu da sam u nevolji. Kai mu, da sam ranjen i da me seljaci preaju i ganjaju. Ho e krvarinu, pasji sinovi! Ako mi je dost, nek' ne eka ve nek' kre e. Tako mu kai! I gledaj da izbijete oko akama, kako je i Savo i rek'o. Kad se smrkne. Dobro razvidi kud ie! Zamapti i si nas ostavio! - Ma znam, brate, nisam maksum! - Onda, s Boijom pomo i, kreni! Jai pravo, samo pravo! Kad Be ar ode, Hadi Lojo se isprui. Sunce ga je blago milovalo. Osjeti kako mu se u dui razgaljuje. I groznica ga malo popusti. - Ih, da je hairli u Zivojevi e, pa dobavit' berbera i zalije it' nogu, a onda - u Novopazarski Sandak! Tamo bi bio rahat, jer vabo nije tamo. A onda bi vidio kud bi i ta bi... Razmiljaju i o tome, odlu i da odmota zavoj i vidi kako mu je noga. Jo od Sarajeva, kada se bio ranio i otkako mu je berber ranu previo, nije odmotavao zavoj. Sav je bio pocrnio. Gnoj i krv bili su probili i skorili se. Kada vidje ta Hadi Lojo radi, Rakar ga po e odvraati. - Ja to brez berbera ne bi' dir'o! Ota ti je da to sad odmotava? - Dede, ne govori! Ve , hodi, pomozi mi, teko mi je da se prigibam. Rakar mu prie i pokua da odmota zavoj. Hadi Lojo zastenja. - Ama, vidi da ne mere! Sve se skorilo! - Daj vrue vode! - Okle? - Ugri' ! - U emu? - U uturi. Dok je Rakar sabirao granje i loio vatru, Hadi Lojo se izvali na le a i metnu ruke pod glavu. Sitni, bijeli 287

oblai i, rojili su se nebom. Ko zna po koji put sjeti se ku e, ene i djece. ta li je s njima? Jesu li u ivotu? ta je sa Sarajevom? Je li ga vabo popalio? Je li istina da sve redom muketa, i vjea?... Niko mu nita pouzdano nije znao rei. Ono to je uo od Save, a on opet od drugih, moglo je i biti i ne biti. eher je, kako su pri ali seljaci, tri dana i tri no i neprestano gorio. Mnogi su svijet pokupili i otjerali. Niko ne zna kuda. A jednako vjeaju. U Krajini se i sada puca. Krajinici se ale ne predaju. Uzdahnu i dlanom prekri o i. Stisnu mu se. - Ustani, evo voda! - Poljevaj i skidaj! Rakar zasjede, uze mu nogu u krilo pa pokvasi zavoj i po e ga skidati. Ilo je teko. Vie ga derao nego odmotavao. Malo, malo, pa bi zastao, oslukuju i kako Hadi Lojo zubima kripi i stenje. A stenjao je poput ovna kada ga kope. - Hajde, ta eka, skidaj! - jeknu Hadi Lojo, kada Rakar ponovo zaista i osluhnu. - Do'o sam do rane. Ne mere... - Deri! - Ih, brate!... Hem je krv, hem gnoj... - Deri, uje li! Rakar zamiri i stre zavoj. Krv bljuznu, a Hadi Lojo ruknu pa se prope i desnom nogom silovito udari Rakara u prsa. Rakar pade nauznak i osta lee i, a Hadi Lojo poe udarati glavom o zemlju i bu ati poput baka. upao je travu oko sebe i noktima grebao zemlju. Onako krupan, zabradatio i raskre en, u crnu koparanu i crnim akirama i s krvavom nogom kojom je lamatao po zraku, sliio je na ranjena medvjeda. , Jedva se smiri i pridie, pa pogleda ranjenu nogu. Sav se strese. Poput oraha kada se po ne puiti i pomaljati iz kore, tako mu se i peta pomaljala iz mesa. Gore, prema koljenu, modrina mu je puzila uz nogu. Smrad ga zapahnu. - Zapoganilo s ;... - apnu uasnuto. 288

Rakar je leao na le ima i inilo se da i ne die. Svuda okolo vladala je tiina. Njega obuze tjeskoba. - Avdijal... O, Avdijal... - zovnu ga. Htjede se ne im baciti na njega, ali nita ne na e kraj sebe. - Avdija! O, Avdijal... Avdija, bolan, ustani, ta ti je? Rakar se pridie i kao u neznani sjede. Gledao je neko vrijeme zbunjeno oko sebe, a onda zadra pogled na Hadi-Loji. U o ima mu bljesnu mrnja pa dograbi uturu i baci je na njega. utura, u kojoj je bilo jo vode, pade na urak i skvasi ga. - Ne na urak! - ruknu Hadi Lojo i dohvati puku. Rakar ipi na noge i zama e u umu, pa po e provirivati iza stabala. Hadi Lojo s mukom dohvati urak, strese vodu s njega i paljivo ga spusti na travu. Pa se okrenu Rakaru. - Avdija, hajde 'vamo! Rakar ne odgovori. - Avdija, ne budalesaj, ve hodi 'vamo! Daj torbu da se jede. Rakar se pojavi i oprezno pri e. - Vala, i ti zna da pre era! Kako more 'nako, bolan ne bio? Miljah, pade bukva na me! - Halali, Avdija, ne znam ni ja ta mi bi. U muci je. Ve, vidi mi noge! Rakar se nadnese. - U-uh! - Da mi je berber, pa da ovo o isti. Kad li e Bear s Muharembegom?... Da mi je samo krenut' odavle... - Izbie, belim, do akama. - Uh, brate, da ho e im prije!... Daj, donesi nam vode da se ruke operu pa da se jede. Kad oprae ruke, Rakar zasjede i po e jesti. Hadi Lojo nije gotovo nita ni okusio. - Pa to sad ne jede? Malo as ie, a sad... - pogleda ga Rakar. 289

- Ne mogu, brine me noga... - Ama, bie dobro, vidje e. Da smo bogdo u Saraj'vu, lahko bi. adordija bi to tebi o istio i privio, da se ne bi ni znalo da je ita bilo. - Eh, ama da smo! A1' ko zna, moj Avdija, ta je sad i u Saraj'vu! Ima 1' ga ikako? Iz temelja! Duman je to, ala nije! uo si ta je birvaktile poradio njihov Evgen. A to ti je jedno! Ma ka je ona to maie koti! Oko podne izbi Savo s bakra em punim varenike. - Nisam mog'o prije. I mlijeko se, evo, oladilo. Sad u ja naloit' vatru pa ovo podgrijat'. - Neka, Savo, ostavi sad to... Ve , vidi mi noge. Kosti se ukazale... Savo se nadnese. - Na moju duu, dalo se na zlo! Trebalo bi berbera im prije. - Ugri' vode, iv bio, pa da makar operem zavoje. Sve je u krvi i gnoju. - Lezi ti, Saliaga, samo lezi, ja u to s Avdagom. A nek' ti noga tako stoji, nek' uvati malo sunca. Potparila se, na moju duu, ko kad je tol'ko vakta nisi odvij'o. Polje u ti potrait' ajdu ke trave, pa privi. Povu i e, vjeruj se. - Daj mi neto pod glavu. I dodaj mi mahramu. Eto je, u bisagama. Nakon to ga smjestie, Hadi Lojo prebaci mahramu preko oiju i uskoro se smiri. - ini se da je zasp'o... - apnu Savo. - Neka, pusti ga, nek' spava... Hadi Lojo nije spavao. Pao je u grozni av polusan, u kojem je ponovo proivljavao sve orfo to se posljednjih dana zbivalo u Sarajevu. Evo ga u haremu Begove damije, sa zelenim bajrakom u rukama. Mnotvo pritislo, ni igla ne bi imala gdje pasti. A svijet jednako navire, kulja, bu i i prijeti. Poput grmljavine koja se valja i blii. ini se, sve e poprskati.

On mae bajrakom koji ga dohva a as po elu, as po ramenima. Glas mu nadja ava buku, dok ga svijet kao obenijan gleda i slua uagrenih o iju. - Jekdur Allah! Ne damo Bosne! - U-uuuh! Ne damo! - grmi haremom, dok preplaeni golubovi uzlije u sa damijskih kubeta. - Na Konak, bra o, na Konak! Tamo su murtati! - Murta-ti! - grmi mnotvo. Masa se valja prema Konaku. ini se, sve e sravniti. Vojska, postavljena oko Konaka, koleba se. Obru se uvija i puca. On gazi prvi. Mae ogromnim bajrakom koji se povija. Samo to ga ne zanosi. Straa ih propu ta u Konak. Njega, Sedlara i jo neke. Osje a kako mu srce silovito udara. Do ekuje ih Mezhar-paa. Umiruje ih i moli da se smire, jer da vijesti o ulasku austrougarskih eta u Bosnu jo nisu potvr ene. Moda je sve la. Sada su na ariji. Pred Begovom damijom. Arhimandrit Savo Kosanovi i pop Risto, oba pod orujem, vode srpsku omladinu i idu im u susret. - Mi smo jedno! - vi u momci pa prilaze jedni drugima i grle se. - Avdaga, ja bi' mor'o ku i. 'O emo 1' ga budit?... - obrati se Savo Rakaru, i to ba u asu kada je Hadi Lojo u snu ulazio u austrijski konzulat gdje ga je ekao konzul Vasi. - Budi ga. Dosad se je, bezbeli, naspav'o!... Hadi Lojo se prenu i strese. Sve je bio pusti san. Opet je u umi kod Miloi a, daleko od Sarajeva i doga aja koji su protutnjali. Od svega je ostala samo ova pogana rana zbog koje ni na noge ne moe, a od itave brojne druine samo njih dvojica: Rakar i Be ar. A ko zna dokle e i oni? I hoe li se Be ar ikako i vratiti... Pri pomisli na to, sav uzdrhta. Strgnu mahramu s lica i progleda.

290

291

- Dobro si o'spav'o - nagnu se Savo nad njega. - Vakat je da ustane jer je zaladilo. Sunce samo to nije zalo. A i ja bi mor'o kui... On umorno odhuknu pa se pridie i podnimi glavu rukama. - Eno, suvi su ti zavoji. A na'o sam ti i ajdu ke trave. Pa metni i privi. Da ti pomognem, a? - Daj, Savo, Bog ti pomog'o. Dok mu je Savo previjao ranu paze i da ga ne povrijedi, Rakar po e sakupljati stvari. - A i su nam konji? - upita ga Hadi Lojo. - U umi, privez'o sam hi. Da hi po mraku ne traim. - Kad li e Bear? - A izbi e, bezbeli. Ne mere prije zore svanut'. Rek'o je po akamu... - Je 1' se, Boe, na'o Muharembega?... - apnu on vie za sebe. - Ama nai e ga, jata e. e bi sad mog'o bit' - ve kod svoje ku e! Na ovom vaktu, iksanu je najsigurnije kod ku e - dometnu Savo pa se die. - Eto, Saliaga, nek ti 'vako stoji dok berber ne izbije. Travu sam privio i dobro zavez'o. Nije te boljelo? - Jok, nije. - Ti meni oprosti, al' ja moram i i! Nek' ponjava i pokrovac stoje, turite i' ne e u ipraje, pa u, kad mognem, doi po nji'... Ve, evo ti ruke. Saliaga, i ostaj mi zdravo! Oprosti ako je ta bilo! Nek' ti je sa sre om! Hadi Lojo ga zagrli. Bio je tronut. - Savane, fala ti e uo i ne uo! Bog ti platio! Halali ti meni, a ja tebi nejmam ta. Ako 4lragi Bog dadne pa ikad mognem na noge, zna u ko mi je dost! - Neka, Saliaga, iv ti meni bio! Dao Bog pa ti im prije prizdravio, pa se mi u dobru i veselju opet sastajali! A sad, ostaj mi zdravo! I, sretan ti put! Savo se pozdravi i zagrli i s Rakarom, pa se jo jednom na polasku okrenu: 292

- U zdravlju, i nek' vam je sa sre om! Hadi Lojo osta gledaju i za njim. - Ako e bit' i druga vjera, oj'k je! Ni roeni brat ne bi 'nako... Ha, ta veli, Avdija? - Jest, nejma ta... to se no vie bliila, Hadi Lojo je bivao sve nemirniji. Njegovo maloprijanje strahovanje da bi se moglo dogoditi pa da se Be ar i ne vrati, sve ga vie nagrizalo. to ako se predomisli pa okrene u Novopazarski Sandak, a njih ostavi da ga ekaju? Nije to daleko od pameti! Kada su krenuli iz Sarajeva, bilo ih je dvanaest, a sad su ih samo dvojica. Drugi su putem zaostajali i nestajali. Sve jedan po jedan. ta e biti ako ga jo i Rakar ostavi? Kada vidi da se Be ar ne vraa, i on se moe predomisliti i okreiiuti mu lea. Ne bi to bilo nikakvo udo. Nekad je na njegov mig k'o zec skakao, a sad... Pri pomisli da bi mogao ostati ranjen i naputen usred ume, sledi se. Seljaci bi se tek tada ostrvili. Digli bi se k'o na hajku i dotukli ga k'o ranjena vuka... Da se barem ranije sjetio pa zamolio Savu da no as ostane, sve bi bilo druga ije. Imao bi koga poslati u ivojevi e, pa taman da Rakar i krine. A ne re e li Savo da e se vratiti po pokrovac i ponjavu? - sjeti se i laknu mu. - Ali, ko zna kada? Moda sutra, moda za koji dan, a dotle... - Avdija! - strese se i viknu. - E? - Daj, podloi vatru, zahladilo je. A i lake e nas nai kraj vatre. Rakar se utke die, raspuha eravicu i nabaca granja. Plemeni jezici zaigrae i liznue. - ' Vako je, kraj vatre, obi nije. Rakar ne odgovori. - ta ti je, ta uti? - Nije mi nita. - Pa to onda uti? - Ne znam ta bi govorio... - Rakar e mrzovoljno. 293

uma uskoro utonu u tamu. Sve se utia. ulo se samo pucketanje suhog granja, dok su se rojevi iskara poput plamenih leptira dizali, pa as-dva poigravali iznad plamena, a onda opet padali i gasili se. Odnekle bi dopro krik probu ene ptice ili zov nevidljive zvjerke, da i on zamre u mraku. Hadi Lojo je napregnuto oslukivao svaki glas i um, uvijek se iznova nadaju i da bi to mogli biti oni koje je s tolikim nestrpljenjem o ekivao. - Ama, to hi jo nejma? - okrenu se Rakaru, koji se bio digao da podstakne vatru. - Akam je davno pro'o, ako ve nije i jacija... Rakar nita ne re e ve utke sjede, prekrsti noge i spusti glavu pa poe kunjati. Hadi Lojo ga je ispod oka gledao. Onako presami en i crvenkasto osvijetljen, uiljene brade i goljav kakva ga je Bog dao, u ini mu se da Rakar Bog zna ta kuje i smjera. Pravi se, pasji sin, da kunja, a samo eka da ja zaspim pa da... E, ne e, Rakaru, ne e! - krinu zubima i dohvati puku. - Avdija! Rakar die glavu i zatrepta o ima. - Jo hi nejma! ta emo ako ne dou? Rakar slegnu ramenima, poutje pa pljunu u vatru. - Dok svane, na konje, pa emo u ivojevie! Jesi 1' uo? Da nije no, ne bi ni asa asio! - odluno de Hadi Lojo. - Ama, kud e taki? - posprdno e Rakar. - Kakav taki"? - Pa zar ne vidi kakav si! Ni poradi sebe sam ne mere... On se jedva suzdra, jer ga je Rakar time za srce ujeo. - Ve, ta bi ti? - upita ga tie. - Ti ostani, a ja u oti ' pa javit' u ivojevi e. Pa emo onda do ' po tebe. On, kao da je samo na to ekao: - Tako, biva! - ciknu i die puku. To bi ti, je 1'? 294

E, nee, dina mi i Boga, ne e! Ii e ko ker ispred mene do u ivojevie, a onda mi se gubi s o iju! Pred pukom, jakako! - Amal... - ut' ! Svi ste vi isti! Hrsuzi, domuzi i ankolizi! Do juer, dok sam bio neta, ili ste za mnom i halakali: ivio Hadi Lojo, bosanski caz!" A sad, kad sam pao u nevolju, nie nikog! I onaj usrani Be ar pobjeg'o je i ostavio me. A sad bi i ti. E, nee, Rakaru, nee, ve e ii i ko ker njuit' dok ne doemo u ivojevie! - Ama, hadi-Salihaga, kako more... - procvili Rakar. - ut', i skidaj bensilah! Bacaj oruje! Oturi puku! Rakar je drhtei otkopavao bensilah, plano pogledajui u Hadi-Loju. U to, odnekle iz ume, neko zavika: - Avdija, o Avdijaaal... Obojica naulie ui. - O Avdija-aaa! - odjeknu ponovo. Rakar poskoi: - Eto hi, uje li, eto hi! - povika kroz pla. - Avdaga-aaa! - Vamo, vamo-oo! - odazva se Rakar i potr a niza stranu. Hadi Lojo uspravi puku i okinu, a Rakar stade kao ukopan. - Ne pucam u te, ahmae! Pucam u havu, da nas uju! Nastavie se dozivati, dok se kroz drve e ne ukaza svjetlost. Bear je iao prvi, s fenjerom u ruci, a za njim jo trojica. Svi su vodili konje. - Je 1' Muharembeg s vama? - viknu Hadi Lojo. - Jesam, evo me, hadi-Salihaga! - Eh, neka te, Bog ti dao! Muharembeg mu pride i kleknu. Pozdravie se i zagrlie. - Sjedi, ovdi kraj mene! Ko ti je drutvo? - Ne brini, moji su? Ve , kako si mi jo, dragi moj hadija? ujem da si ranjen. Sprva se bilo ulo da si 295

pre'o u Novopazarski Sandak, a onda da si ranjen i da te gone. - Ranjen sam, moj Muharembeg, dobro sam ti ranjen... Okinula mi puka... Taksirat, pa eto... - Bie dobro, ako Bog da. Da sam znao da si u Mioiima, do'o bi po te, vjeruj se! Kad ovaj tvoj izbi pa mi ree ta je i kako je, nisam ni asa asio... Ve, jesi 1' horan da sad krenemo il' emo... - Kai mi, ima 1' putem vabinih soldata? - U Rogatici i ajniu hi ima. I to, Boga mi, podosta. U nas hi, fala Bogu, nejma. Jesu prolazili, al' urijetko. 1 to najvie katane. - Pa, ta ti kae?... Dogovorie se da odmah krenu, da ugrabe dok je no i. Njega smjestie na konja, pa Muharembegovi momci pooe s fenjerom prvi, Rakar i Be ar pozadi, a on i Muharembeg u sredini. Njih dvojica su jahali, dok su ostali vodili konje. - Ako ti dotui jahat' ti samo kai! Sjaha emo i odmorit' se. No je pred nama, vakta ima, hitjet ne moramo. Dok iziemo iz ume, bie lake. A brzo emo. Tako i bi. Uskoro ostavie umu pa i ostali pojahae, a umalo iza toga pomoli se i mjesec pa im fenjer nije ni trebao. Hadi Lojo se po e raspitivati ta ima i ta se uje. Sarajevo ga najvie zanimalo. - Ne znam ti drugo kazat' ve ono to sam uo u ajnu. Kau, da je mlogi svijet izgin'o. Lealo je, vele, ko ljesa po sokacima. Sve ehit do ehita i ranjenik do ranjenika. Po no i su hi uvlaili u kue i zakopavali po baama. Bilo je meu njima i ena djece... Mloge su kue pogorjele. itave su mahale saeene. Tako se, na priliku, uje... A i mlogi su svijet digli i otjerali u ropstvo. Od prvaka je, to se posigurno zna, objeen muderis Hadijamakovi. - Ih-h! Alahrametejle... - jeknu Hadi Lojo. - Da ga Allah magfiret uini...

- Povjeali su i muketali i druge al' koje, to ti ne znam kazat'. Za pljevaljskog muftiju em sekadia zna se da je pri'o u Novopazarski Sandak. - Hrvo se dok je mog'o. A tebe, hadija, trae na sve strane. O tebi se jednako govori. Sprva se bilo ulo da si i ti pri'o u Sandak. Pa onda da si ranjen i da si sa druinom ne e na Romaniji. - Kamo sre e da sam tamokan. Al', s Boijom pomoi... - A damije su pune vapskih soldata, jer hi ima ko pljeve. Nisu se mogli smjestit' po ku ama i u krlu, tol'ko hi je... - A s jedne damije, ne znam ti kazat' koje, s munare su pobacali djevojke koje su odozgo pucale na vabu. U mlogim je ku ama eljad iva pogorjela... Zlo i naopako, moj hadija! Hadi Lojo je jedno vrijeme kao zaliven utio, pustivi konja da ga nosi. Onda se s mukom iskalja i mra no progovori: - Jest, to kae, do'o je vakat da gori ne mere bit'. Zato, Muharembee, ne bi hotio da ti ku a poradi mene strada. Nai mi berbera da mi prigleda i privije ranu, pa u dalje. Pute znam, a do Novopazarskog Sandaka nije daleko. Probiu se s Boijom pomo i. A i oni e, bezbeli, sa mnom - pokaza glavom na Be ara i Rakara. - Ama, hadija, nemoj tako! Ti meni, ne daj Boe, nisi teak. Ni ti moga rahmetli babu nisi ostavlj'o, pa ne u ni ja tebe! To upamti! Prije desetak godina, kada je Hadi Lojo iao na abu, me u bosanskim hadijama bio je i Smailbeg urkovi , otac ovoga istoga Muharembega. Na povratku, starac se razbolio. Put dug i tegoban, i ko zna ta bi s njim bilo, da nije bilo Hadi-Loje. Pazio je starca kao malo vode na dlanu, ba kao da mu je roditelj. Tako, sve do Stambola. I tu je ostao uz njega, dok se starac nije malo okrijepio. Onda je Hadi Lojo krenuo put Bosne, a Smailbeg ostao u jednom carigradskom hanu ekajui da dou po njega, jer su hadije odnijele haber ta je s njim i gdje je ostao. Hadi Lojo je tada pjeice pregazio put od Stambola do Sarajeva, nose i na sebi teret koji ni konju ne bi bio la297

296

hak. Devedeset oka, govorilo se. A iao je gotovo dva i po mjeseca dok nije stigao u Sarajevo. Kad god bi se otada, trguju i konjima, obreo u blizini ajni a, svratio bi na dan-dva u ivojevi e. Uvijek bi ga do ekivali kao najdraeg musafira. Tako je bilo dok je Smailbeg bio iv, a tako je ostalo i poslije njegove smrti, jer je to prenio u amanet sinu. - Pripazi hadi-Salihagu, k'o to je i on mene pazio! I bolje od toga! Jer, ne zna, kol'ko mi je valj'o i kol'ko mi je hizmeta uinio! - govorio je. Dok su jedno vrijeme utke jahali, gledaju i kako se konjske sjene prepli u i lome, Muharembeg e: - Hadija, je 1' ti, morebit, dotuilo na konju?... Da sjaemo i predahnemo?... Hadi Lojo je stiskao zube. Rana mu je gorjela i nesnosno ga pekla a, kako mu se inilo, bila je i prokrvarila. - Neka, mogu jo... - s mukom je prostenjao. Stigli su u ivojevi e u neko doba noi. Jedva je ekao da se spusti i legne. Groznica ga estoko tresla: - Muharembeg, nita mi ne treba i nita ti ne u, ve samo da se spustim!... Uskoro je spavao kao zaklan. Sutradan se pokasno digao i u ardaku, na se iji, popio kahvu. Visoka urkovi a kula dizala se u strani, na osami, i odozgo, s ardaka, pucao je pogled na sve strane. Osje ao se bolje, ali ga je rana stalno brinula. - Muharembeg, iv bio, da mi je im prije berbera! - Hadija, ja u sobom u ajnie po Mulagu! Boljeg ti berbera od njega nejma, nek' zna! Rek'o sam momcima da mi opreme konja. Muharembeg je odjahao u ajnie, a Hadi Lojo ostao da eka. Osje ao se kao na mravinjaku. I Be ar i Rakar sklanjali su mu se s o iju, jer bi svaki as nalazio povoda da za bilo ta plane. Muharembeg se predve e vratio sam. Berbera nije mogao dovesti, jer je bio otiao na neki sunetluk na selo i rekao da se ne e do veeri vratiti. 298

- A da ga ekam, nisam smio. Bojao sam se sam po noi. Ve, ostavio sam mu poruku, pa u sutra, ako Bog da, opet u ajnie. I brez njega se ne vra am! Ne zna kol'ko mi je teko to ga nisam doveo, jer vidim da se pati i brine. - Brinem se, dina mi, brinem... Muharembeg je sutradan ponovo odjahao u ajnie, a Bear i Rakar su snijeli Hadi-Loju pod kulu. Iznijeli su mu i ilte i prostrli po travi. Dan je bio ist, vedar, a sunce mehko, miholjsko. Pele su tiho gudile oko nanizanih konica ispod kule. U to vrijeme jedna vojni ka patrola sastavljena od dvadesetak konjanika, bliila se selu ivojeviima. Jedan od seljaka iz Mioia, gdje je Hadi Lojo danima boravio, kada je vidio da ga vie nema u vorinoj kui, spustio se u Rogaticu i obavijestio vapsku komandu o HadiLojinu boravku i odlasku iz sela. Savu voru su odmah sproveli u komandu i uzeli na sasluanje. Savo je vrdao i branio se kako je znao, pravdaju i se da je bio prisiljen primiti Hadi-Loju. Na pitanje kuda je Hadi Lojo otiao, tvrdio je da tano ne zna, osim da je krenuo negdje prema Goradu. U tom je pravcu odmah upu eno nekoliko jakih konjikih patrola pred kojim je, kao vodi , iao po jedan seljak iz Mioia. Jedna od patrola zaustavila se nadomak ivojevia, odakle je vodi upuen da izvidi ta ima u selu. Vratio se uskoro, izvijestivi da u kuli bega urkovi a ve drugi dan borave trojica neznanaca, i to po svoj prilici Hadi Lojo s pratiocima. Patrola se odmah rasporedila i s raznih strana nahrupila u selo. HadiLojini pratioci, Rakar i Be ar, im su opazili vojnike pripucali su i dali se u bijeg, ostavljaju i Hadi-Loju njegovoj sudbini. Neto zbog slabosti, a neto zbog tiine i jednoli nog zujanja pela, Hadi Lojo se bio zanio u san. Sanjao je. as bi, kao mladi , iao Sarajevom pa aikovao i teferiio, as bi opet, sve ano odjeven, sanjao kako ide na bajram-namaz pa se po izlasku iz damije grli s prijateljima i komijama, estitaju i im bajram. Sanjao je i djecu kako ih poduava u mektebu, a ona, poput p ela, ue sa299

lavate. Onda se iznenada obreo na teferi u na Nianu, povrh Sarajeva, gdje se natjecalo ko e bolje pogoditi u biljeg. I on je dohvatio puku, sastavio nian i odapeo. Pogodio je posred biljega, i svi su okolo uglas zagrajali. Vikali su nekako udno, na nekom tu em jeziku, njemu nerazumljivom. U taj se as prenuo i otvorio o i. Grlo mu se odjednom steglo i osuilo. Nekoliko vojnika u plavim uniformama i s uperenim pukama tr alo je spram njega i vikalo. Pruio je ruku da dohvati puku, ali puke nije bilo. Ostala mu je u kuli. Vojnici su ga za as skolili i pribili uz zemlju. Mlad, stasit oficir, probio se do njega i sav zadihan povikao: - Hadi-Lojo?... Jesi li ti Hadi Lojo? On ga mrko pogleda, pa zaokrui pogledom kao da trai gdje bi udario i kuda bi se probio. - Jesi li ti Hadi Lojo, govori! - viknu oficir nestrpljivo i unese mu se u lice. Hadi Lojo pogleda u sunce i strese se. Pa podie aku i udari se po golim, rutavim grudima. - Jesam, vabo, ja sam taj! Ja sam Hadi Lojo! - urliknu kao vuk. Lice oficira zasja. Napokon! uveni ustaniki voa o kojem se toliko govorilo i o kojem su pisale sve novine u Monarhiji, a kojeg gone i trae jo od pada Sarajeva, napokon je uhvaen! Uhvatio ga je on, natporu nik Mihajlo Stipeti, s jednim odjeljenjem carske strae. Bravo! Natporunik se okrenu vojnicima i objasni ko im je pao u ruke. Svi su s uzbu enjem gledali u Hadi-Loju, kao to se gleda gonjena i nastrijeljena zvijer koja bespomono lei pred nogama svojih gonilaca. - Ranjen si? - upita ga oficir i pokaza na njegov krvavi zavoj. On ne odgovori ve okrenu glavu ustranu. - Moe li da ide? Da jae?... Hadi Lojo ga mrko pogleda:

- Da mogu, zar bi vam se iv pustio, pas vam se vapskog mesa naj'o! Oficir naredi da dovedu konja, pa Hadi-Loju digoe i posadie u sedlo. On jedva zatomi jauk, jer su mu bili povrijedili ranu. Onda se isprui po konju i rukama obgrli konjski vrat. - Priveite ga da ne padne! - naredi oficir. Vojnici se podijelie, pa jedni ostadoe kraj kule, da gone Rakara i Be ara, a drugi, s natporu nikom, polahko krenue. Natporu nik je jahao naprijed, dok je desetak vojnika ilo ispred i pozadi Hadi-Loje. Jedan mu je vodio konja. to su dalje odmicali, Hadi Lojo se sve slabije osjeao. I prije, kad god bi se uspravio pa mu se krv salila u nogu, bolovi bi ga razdirali. I groznica ga je po ela ponovo tresti. Uskoro je posve odrvenio. Napola onesvijeten, leao je svezan i presami en preko konja. Na sve je ve bio otupio. Zaustavili su se u Rogatici. Nije vie ni otvarao o iju. Unijeli su ga u ku u u kojoj je bila vojnika komanda i poloili na pod. Radoznali oficiri su se za as okupili oko njega. - Pa taj je, zbilja, straan! - vrtjeli su glavom i nadnosili se nad njega. Njegova divovska pojava, iroke grudi, snane ruke s velikim lopatastim akama i ogromno stopalo zdrave, kao od bukve odvaljene noge, sve ih je to uzbuivalo. Lijenik koji je uskoro doao i odmotao ranu, zabrinuto je zavrtio glavom: - Trebalo bi ga hitno prebaciti u bolnicu... U vojnikim kolima, poloen na slamu i do grla umotan u vojniko ebe, Hadi Lojo je kasno poslije podne krenuo prema Sarajevu. Opet ga je pratio natporu nik Stipeti s desetak husara koji su jahali oko kola. Bolovi su mu jenjali, ali je bio posve iznemogao i neprestano mu se drijemalo. S vremena na vrijeme otvorio bi o i i zatraio vode. Natporunik je stalno jahao uz kola paze i na svaki njegov pokret, kao da se plaio da mu Hadi Lojo usput ne umre. 301

300

Uz krae odmore, putovali su itavu no. On bi ponekad otvorio o i, ugledao zvjezdano nebo nad sobom i osluhnuo jednolian topot jahaa, pa ojaen pomislio: Zar je ovo kraj?... Sutra pred podne, proli su kroz Viegradsku kapiju i uli u Sarajevo. Digao je glavu i uzbudio se. Na sve je drugo u taj as bio zaboravio. I na ranu, i na svoju hudu sudbinu, i na ono to ga je ekalo. Pogledom je milovao svaku ku u, svako drvo, svaka avlijska vrata, s nestrpljenjem oekuju i da ugleda prvog Sarajliju i poznanika. A mahala je bila pusta, avlijska vrata vrsto zamandaljena, a ku e nekako tune i tihe. Nekoliko mahalske djece utke se bilo pribilo uza zidove i bojaljivo gledalo za kolima. Prvi kojega je ugledao, bio je vratni ki ekmeija Memiaga Tabak, koji je u taj as na dugoj pekarskoj 10pati vadio vru e somune. Njega zagolica i uzbudi miris urekota i u jednom trenu uhvati Memiagin pogled kad se ovaj bio okrenuo. Memiaga ispusti lopatu, uhvati se rukom za usta pa iza e pred ekmeinicu, zgranuto gledajui za kolima i pratnjom koja je odmicala niz Vratnik. Eno i vratni kog bakala Terzimehe, i kazandije Munde, i topalastog kazaza ijeg se imena u taj as nije mogao sjetiti. Gledao je i prepoznavao jednog po jednog, dok mu se srce stezalo, a u grlu ga guilo. Glas je proao Vratnikom: - Gone Hadi-Loju! Ufatili ga, eno ga u kolima! - Ma, ta kae! Ne mere bit' ! - Jest, dina mi! Eno ga svezana u kolima. Vijest da su vabe uhvatile Hadi-Loju, ila je bre od kola. Kada pratnja krenu niz Kova e, elai odjednom zamukoe. Ljudi su izlazili pred vrata i utke gledali u kola i pratnju, bez rije i i pokreta. Kao kad denaza prolazi... On, ko golema, uhvaena vuina, bio je digao glavu i gledao pogledom punim tuge. Sjetio se pjesme koju su mu prije dva mjeseca bili ispjevali: 302

Hadi Lojo niz Kova e sie, i za njime tri stotin' delija, svaki nosi ruku na saruku, Hadi Lojo ruku na silahu... - Hej, grdna rano, a vidi sad! - on bolno uzdahnu i rukom prekri oi. U emalui, gdje se svijet bio natisnuo za kolima, neko se u sav glas prodera: - Na vjeala, hajduka! Natporunik izvue sablju i komandova husarima, pa i oni izvukoe sablje. Svjetina ustuknu. Hadi Lojo s mukom pridie glavu i ogor eno prostenja: - Ih, narode,.majku ti!... Zar tako? Ju e car, a sad hajduk! Pa hraknu i navu e ebe preko glave i ostade tako sve dok ne stigoe pred Dedagine konake. Tu ga iznesoe iz kola i prenesoe u vojni ku bolnicu, koja se bila tamo smjestila.

ffi

303

17
Od prvog mraka pa sve do svanu a, tamnikim krugom u Terezinu odjekivalo je dozivanje no nih straa. - Straa, po-z000r! - odnekle iz mraka dopro bi otegnut povik budnog straara. - Straa, po-z000r! - odazivali bi se ostali straari. Neki kratko i pospano, drugi otegnuto, gotovo pjevaju i, praeni pasjim laveom s druge strane zidina. Zatim bi zavladao tajac, sve dok s tornja tamni ke kapele ne bi otkucalo novo etvrt sata. Sunji su spavali. Poneki je bdio. Hadi Lojo je budan proveo itavu no. Samo bi ponekad, izme u dozivanja straa, za tren dremnuo, da se ponovo trgne i s nevjericom sam sebe zapita: ma, je 1' ba istina da i em?... Bila je to njegova posljednja tamni ka no. Nakon pet godina tamnovanja, ju er su ga po ve ustaljenom redu izdvojili u samicu" da tu provede svoj posljednji dan i no i da se jo jednom prisjeti svega onoga to je proivio pa da mu to bude iva opomena za budu nost. No je bila gluha i mra na, s otegnutim straarskim dozivanjem, s kojim su po injale i zavravale sve tamnike noi. Zadah kible, pomijean s otrim vonjem karbola, inilo mu se da laza iz svakog ugla, uvla ei se u samo drijelo. I slamarica, i jastuk, i suro tamni ko ebe, odisali su jadom i emerom mnogih fiesretnika koji su tu ranije tamnovali. A tamo negdje, daleko odavde, postoji njegova Bosna i bijelo eher Sarajevo, oki eno bujnim baama punim dozrelih ljiva i so nih kao led hladnih kruaka jeribasmi; s bistrim izvorima; niz Miljacku i Moanicu nanizanim mlinovima; s vitkim munarama i

jablanovima, i visokim Alifakovcem, bijelim i umivenim poslije svake ljetne kie. - Straa, poo-z000r! Noas je probiskao itav svoj ivot. av po av. Mnoge su uspomene bile izblijedile, ali su druge ostale svjee i ive jer ih je godinama, ponekad i ne htiju i, dozivao u sjeanje. Noas, pogotovo. Najvie se prisjeao burnih ustani kih dana kada je u Sarajevu kao u kazanu vrilo, a on bio ve i i moniji od samog vezira. Pa onda svog bijega iz Sarajeva i nemila potucanja po Romaniji i okolnim selima. Koliko se puta prisjetio onoga dana kada su ga, onako ranjena i smorena na snu uhvatili i doveli u Dedagine konake na lije enje. Dobro je zapamtio debelog dra Kramera koji mu je svakodnevno previjao ranu i stalno ga nagovarao da dopusti amputaciju. - No, Hadi Lojo, bude pametan! Bolje tvoja glava nego tvoja noga! - ponavljao je dobro udni eh, prijateljski mu se osmjehujui iza debelih stakala na nao alama. Ili se moda, boji? Strah te?... - Mene?! Nikog osim Allaha! - No, pa onda? Uspio je nagovoriti ga. Nogu su mu do ispod koljena odrezali. A kad mu je rana posve zamladila, a vojni tuilac sastavio optunicu. Izveli su ga pred garnizonski sud i osudili na smrt. Bio je optuen kao glavni agitator i voa ustanka, zatim kao za etnik dvaju umorstava, kao i radi vrenja javnog nasilja. Za prvo je djelo bio osu en na smrt strijeljanjem, a za druga je dva oslobo en, jer mu se ubojstva nisu mogla dokazati, a djela javnog nasilja poinio je za vrijeme turske uprave, pa mu zato nije moglo biti sueno. Prije presude stalno je strahovao da ga ne objese. Toga se najvie plaio. - Nek' me muketaju, ne branim, al' samo nek' me ne vjeaju! - ponavljao je i u snu i na javi. U vrijeme kada je osu en, od okupacije se bila navrila gotovo puna godina, a bila je donesena i op a amnestija, pa je i njegova smrtna kazna po izri itom nalo305

304

gu Careve kancelarije bila preina ena u vremensku kaznu, u trajanju od pet godina zatvora. Be oito nije elio da od njega stvara narodnog mu enika. Odahnuo je kada je saznao da je pomilovan i zahvalio je Bogu to mu je glava ostala. A kad mu je dr Kramer rekao da za to treba zahvaliti carevoj milosti, odmahnuo je rukom. - Ja jedno znam: bez edela umiranja nejma! Da je na pasiju, odavno me ne bi bilo... Uskoro su ga otpremili u tamnicu u Terezin. Prva tri mjeseca proveo je u samici. Bilo mu je teko. Navikao na slobodu i pustahijstvo, osje ao se kao uhvaena vuina. Ponekad mu je dolazilo da pomahnita od samo e. Tada bi zaurlikao poput vuka, uzbunivi i zatvorenike i straare u zgradi u kojoj je tamnovao. Onda bi pomiljao da nasrne na straare i pokua uma i, ili da sam sebi kidie. Poslije bi se kajao pa glasno uio Kur'an i smirivao se. Pomisao na kuu i ukuane, na Sarajevo i Bosnu, koji su mu se u tamnikoj samoi i tiini inili gotovo nestvarni, prila ga je poput ive rane. Znao bi se di i u neko doba noi pa poeti nabadati elijom, dok bi mu drvena tula muklo odjekivala kroz no nu tiinu. Tek na viku straara smirio bi se i ponovo legao. Najgore mu je bilo kada bi se na malom otvoru na vratima ukazalo straarevo oko, pa ga dugo i utke posmatralo. Tada bi se uistinu osje ao kao uhvaena zvijer. A to oko ga je stalno posmatralo. I danju i nou. Nakon tri mjeseca provedena u samici, premjestili su ga u zajedniku sobu velike skupne zgrade i uputili na izuavanje zanata. Odabrao je kroja ki zanat. Tamnovanje mu je otada bilo lake. Ako nita, bio je s ljudima. Bili su to uglavnom esi, Austrijanci, Slovaci i Maari. Isprva mu je bilo teko zbog jezika, ali je uskoro poeo natucati i njemaki i eki, koje je brzo nau io. Postao je uz to i neka vrsta tamni ke znamenitosti, jer nije bilo znaajnije posjete tamnici, a da ga posjetioci ne bi eljeli vidjeti. Mada na tuli, nastojao bi da djeluje gordo i samouvjereno. Posjetioci bi ga obi no poneim darivali, to mu je posebno godilo, jer ga je ispunjavalo tatim uvjerenjem da je jo uvijek neko i neto. Isprva, 306

kada je tek bio osu en pa pomilovan, vjerovao je da e pri prolasku kroz Be susresti cara, pa je i dr Krameru bio obeao da e ga pohvaliti pred carem. A kada cara nije vidio, ostao je razoaran. U tamnici su mu dopustili da se s vremena na vrijeme javlja kui. Pisma je slao i primao preko vojne komande, a pisao ih je arapskim pismom. Pisma su mu bila kratka i puna savjeta. enu je savjetovao da bude strpljiva, jer da je i dennet strpljenjem prekriven; da djecu vjerski odgaja i poduava u Kur'anu, a djecu da sluaju i paze mater, a da e se on uskoro vratiti. Zatim bi pozdravljao sve redom: rodbinu, komije i prijatelje. I svo butum Saraj'vo..." esto je za vrijeme tamnovanja sanjao da je puten na slobodu i da se vratio u Sarajevo. Ti njegovi snovi, ma koliko upeatljivi, bili su gotovo uvijek zasjenjeni oblakom sumnje, jer nikako nije mogao na i kuu i vidjeti ukuane. Sve se nekako udno splitalo i rasplinjavalo. Obino bi se nakon toga budio sav u znoju, slomljen i razoaran. Ponekad je opet sanjao tako uvjerljivo, da nije bilo nikakve sumnje da je to stvarnost. Sanja on tako jednom kako s prijateljima teferii na Kiseljaku kraj Sarajeva, pa jede lubenicu i hladi noge u Lepenici, a lubenica zrela, sona i slatka, puna crnih sitnih kopica koje same ispadaju i lijepe mu se po bradi. Najednom se sjetio da mu je noga odrezana i probudio se. Udario je golim batrljkom po ivici eljeznog kreveta i zaplakao. No najgore mu je bilo kada su mu na mjesec dana pred izlazak saopili da se nee moi vratiti ni u Sarajevo ni u Bosnu, nego neka odabere kraj u kojem bi s porodicom elio ivjeti. Okupacione vlasti su smatrale da je sje anje na njega u irokim narodnim slojevima jo uvijek ivo, pa da zato nije poeljno da se vra a u Bosnu. Kada su mu to saopili, pomislio je da e svisnuti od tuge. Zar nikad vie u Bosnu, o kojoj je toliko matao i za kojom je toliko eznuo! Tri dana nije ni jeo, ni govorio. No u je budan leao i otvorenih o iju buljio u tavanicu. Kada su ga tre i dan pozvali i pitali ta je odluio, odgovorio je da eli u Meku. 307

- U Meku? - Jah, u Meku! Tjeio se da e, makar od godine do godine, vi ati bosanske hadije koji e mu, ako nita, donijeti dah drage i daleke Bosne. Svanulo je. Prestalo je dozivanje no nih straa. S hodnika je dopirao zveket klju eva, otvaranje elija, vika straara i uurbani, gotovo tr ei koraci zatvorenika. Novi je dan poinjao na uobi ajeni nain: kiblovanje, donoenje vode u elije i umivanje, pa onda doruak. Zatim e uslijediti kratka jutarnja etnja i beskrajno dug dan, uz ihanje perja ili ubitano koraanje sedam koraka dugom elijom. Odjeven u crne iroke akire, plav jelek i kaftan, s velikim crveno-bijelim turbanom na glavi, s nestrpljenjem je oekivao da mu otklju aju eliju. Jo prije poldrug mjeseca uprava tamnice mu je odobrila da sebi skroji odjeu. Sam ju je odabrao i saio, ele i da djeluje to sveanije. Napokon su mu otklju ali i pozvali ga da po e. Dok je prolazio tamni kim krugom, nije se osvrtao ni desno ni lijevo. Iao je kao u snu. Jutro je bilo obla no i mlako, a tamni ki krug pust. Zatvorenici su se tek spremali na posao. Iz velikih surih zgrada dopirao je potmuli agor. Glavni tamniar mu je saopio da je slobodan, ali da e do Trsta putovati s pratnjom, jer je takvo nare enje. Zatim mu je pruio ruku i zaelio sretan put. Od Terezina do Trsta putovao je vlakom; u pratnji vojnike strae. Hiljade misli rojilo mu se po glavi. Sve ga je uzbuivalo: i usputne eljezni ke stanice, i krajolici, i vika, i ljudi. Njegova nonja i oruana pratnja budili su opu pozornost. Na eljezni koj stanici u Trstu oekivalo ga je iznenaenje: doekao ga je njegov stari poznanik, sarajevski bamuhtar Mulaga Musakadi , u pratnji jednog oficira iz mjesne komande u Trstu. Musakadi je jo prije dva 308

dana, po nalogu Bosanske vlade, bio doputovao u Trst, gdje je dopratio Hadi-Lojinu porodicu. Ugledavi Musakadia, uzbuen mu je poao u susret, pa odbacivi tulu pao mu u zagrljaj. Bio je to prvi Sarajlija kojeg je susreo poslije toliko godina. - Lijepi moj Mulaga, lijepi moj...! I ponavljao je grcajui, vrsto ga steui u zagrljaj. U ku i sarajevskog trgovca Bahora Levija, koji je kao trgovaki komisionar boravio u Trstu, ekala ga je porodica: ena, mla i sin i k erka. Stariji sin Mustafa, kojeg je pri odlasku iz Sarajeva ostavio da uva kuu, bio je u meuvremenu umro. To je tek sada saznao. Okruen uplakanom enom i djecom koja su ga drala za ruke, okrenuo se eni: - Pa to mi to, pobogu, prije ne javi? - Eh, moj hadija, zar ti nije bilo dosti drugog jada... - uzdahnu ena plano. Dva dana kasnije, kada je brod za Didu uplovio u tr ansku luku, uz ostale putnike ukrcao se i Hadi Lojo s porodicom. Suznih o iju izgrlio se i oprostio od Musakadia, zaklinju i ga: - Dina ti i Boga, Mulaga, poselami mi u Saraj'vu sve redom, i ahbabe i dumane. I zamoli hi isprid mene da mi halale! Jer, vakat je taki bio, da svima nisam mogo ugodit' i prav bit'. A i ja, sa svoje strane, svima halalim! I Mustajbegu, i Uzuniji, i muftiji i drugima, makar su mi o glavi radili. Allah mi je svjedok, da mi je Bosna leala i ostala na srcu. I da sam radio kako sam najbolje umio. A1' to bi, bi... Samo, sva ija sila za vremena! Niija nije do sabaha gorjela, pa ne e ni vabina! I Bosni e, inallah, jedno svanut' i razgalit' se. Kad li tad li... Sve dok se brod nije izgubio na pu ini, stajao je na palubi i s obje ruke mahao Musakadi u. Nakon nekoliko dana duge i zamorne plovidbe, brod je uplovio u Didu, gdje su se Hadi Lojo i njegovi odmorili i preno ili, pa nastavili s karavanom put Meke. Mekelije su ga srdano doekale, jer se ak i ovdje bilo ulo za njega. Na molbu koju je uputio sultanu, bilo mu je 309

doputeno da obavlja imamsku dunost u jednoj damiji u gradu Taifu, jer ga je taj grad, makar malo, podsje ao na Sarajevo. Imao je dosta zelenila i vode. A on je svake godine, u doba hada, odlazio u Meku da vidi i do eka bosanske hadije, posebno one iz Sarajeva. Tih dana bi cvao od sree. Nije se odvajao od njih. Bio im je u svemu pri ruci. A raspitivao se za sve. ak i za to, jesu li ljive iz Semizovca i sad onako krupne i mavi kao i prije; da li prvi somuni koji se sabahile vade iz pei onako toplo miriu i ima li jo uvijek pastrmki u brzacima ispod mevlevijske tekije na Bembai. A kada bi ga koji od hadija upitao kako mu je, rastuio bi se. Nejma ta, dobro mi je, paze me... Al', Bosne i Saraj'va nejma na itavu dunjaluku!... Tree se godine teko razbolio i nakon nekoliko dana umro. Dok je izgarao u vatrutini koja ga satirala, ponekad bi apnuo osuenim ustima: - Ih, da mi je pihnut vode sa eama ispred Begove damije, il' ozgo, s Mo anice, ini mi se omma bi se dig'o i ozdravio... U toj elji je i umro. Bile su mu pedeset i tri godine. Grob mu je pao u zaborav. Kao i Hadijamakovi ev. Kao i tolikih drugih, nesebino izginulih u ljubavi i vjernosti prema rodnoj grudi. Jedino je grob muftije emsekadi a ostao poznat i o uvan. Umro je u tuini, u Carigradu, a pokopan je u haremu Sultan Fatihove damije. Jo i sada ga potrai i posjeti poneki zemljak, da ga se u sjeni gustih povijua i u dubokoj grobljanskoj tiini sjeti s molitvom i zahvalnou...

TUMA

310

TUMA Tuma turcizama i manje poznatih rije i

A abdest - obavezno ritualno pranje prije molitve akosun! - bravo! ivio! ade - imenjak adet - obiaj afedersum! - oprosti! izvini! aferim! - bravo! odlino! ahar - tala, konjunica ahbab - prijatelj ahmak - glupan ahmedi1ja - alma, turban ajakjohja - javni nunik ajluk - mjesena plaa alaj - puk, masa Allahu ekber - Bog je najvei alak - vragoljan Allah delleanuhu - Svemogui Bog Allahrazola - nek je Allah zadovoljan Allahselamet - da mu je Bog na pomoi alamet pred kijamet - predznak pred nesre u alejkumu-s-selam - otpozdrav na pozdrav selamun alejkum anterija - gornja muka haljina arin-ta - u kamenu uklesana mjera za duinu (68 cm) asiluk - obijest, silina ainica - javna kuhinja aikovati - voditi ljubavni razgovor auditor - sudac avaz - glas B bada - otvor za dim na da anom krovu Baaram - muslimanski vjerski blagdan ba ram-namaz - sveana bajramska molitva bik bak313

T1
bakal - trgovac ivotnim namirnicama bakra - bakreni kotao baleeati - brbljati banjica - kuno kupatilo basamaci - stepenice beibozuk - pogrdan naziv za neregularnu vojsku bamuhtar - glavni muhtar (knez) begefendija - gospodin beg be an - javnost, vidjelo belaj - nesrea, zlo belim - moda, valjda beli - si$urno, zaista bendati - priznavati, uvaavati bensillah - irok koni opasa benzer - slian, nalik bestilj - gusti pekmez od ljiva bez - platno bezbeli - dabome, zaista bezistan - pokriveno trite, arija bigajri hak - na pravdi Boga bihuzur initi - uznemiravati bimbaa - major binji - iroki ogrta od ohe sa dugakim rukavima bir - jedan, jedno birvaktile - nekad, svojevremeno boni ne bili - jadni ne bili borija - truba bostandija - vrtlar, zelenar boa - stolnjak, pokriva za glavu Boiji raziluk - Boije zadovoljstvo budalasati - ludovati bujrum! - Izvoli! buljuk - eta butum - itav, sav buz gibi! - kao led! C carski taht - prijestolje cekin - dukat

adorez - vrsta debelog platna amair - rublje, presvlaka ardak - velika soba na katu au - narednik ekmeda - mali drveni sanduk evrntija - okretanje uokrug evrma - zlatom izvezen rubac ifluk - feudalni posjed iftati se - ritati se inija - tanjur irak - svijenjak ojk - ovjek ok jaa! - ivio mnogo godina! urekot - crno mirisno sjeme uruk - neispravan, nezdrav ust - okretan, hitar aba - sveto mjesto, hram, u Meki - Kibla muslimana age - papir asa - duboka polukruna posuda efenak - duansko krilo efini - mrtvake haljine od platna ehrubar - jantar eremit -ljebasti crijep erpi - na suncu suena opeka evap - vrsta mesnog jela urak - muki kaput postavljen krznom uprija - most urdija - ogrta postavljen krznom urs - propovjedaonica uskija - eljezna poluga D dajda - materin brat, ujak defterdar - ef financija dershana - predavaonica 315

314

dervi - pripadnik dervikog reda dever - tegoba deverati - boriti se kroz ivot devlet - carstvo, drava dibek - stupa za tuenje prene kahve dimije - donji dio enske odjee din - vjerozakon dohakati - dokraj iti dolme - tuma domuz - krmak, svinja dost - prijatelj dostluk - prijateljstvo dova - molitva, blagoslov dovale - zbogom dur! - stani! ekaj! odbi!

efendisi benum - gospodine moj ejvala! - do vienja! ekmeija - pekar elhamdulillah! - hvala Bogu! emer - zapovijed es-selamu alejkum - pozdravljam vas, mir s vama esnaf - zanatski ceh ekija - odmetnik, krijumarenje evlad - potomak, potomci ezan - poziv na molitvu ezijet initi - uznemirivati F fajda - korist falake - primitivna naprava za ibanje farz - stroga islamska vjerska zapovijed fereda - enski ogrta od ohe za izlazak iz ku e fermen - vrsta prsluka fetva - eriatsko-pravna decizija fildan - oljica za crnu kavu firale - lahka obua frcule - maramica, rubac fra - etka frtijati - brbljati fukara - siromah fukaraluk - siromatvo fukija - konjska balega
G Gazi Husrevbeg - veliki dobrotvor starog Sarajeva gazija - junak, heroj gaziluk - junatvo gurbaija - kola H haber - novost, vijest hafiz - onaj koji zna cijeli Kur'an napamet hairli - sretno hair inallah! - sretno akobogda!

D
daiz - doputeno debhana - municija deferdar - starinska bogato ukraena puka dehennem - pakao denaza - musl. sprovod dennet - raj dennetlija - onaj koji je zasluio raj domba - ponor, prodrljivac duba - mantija duma - sveana molitva petkom
em - vale eref - okvir na koji se razapinje platno za vez erida - novine ugum - veliki bakreni sud za vodu ulbeeer - slatko od rue ulistan - ruinjak umle - topovska granata

E edel - sudnji as, smrt efendum - gospodine moj 316

317

hal - stanje, nevolja halal - ono to je vjerom doputeno halka - krug, zvekir, zveketalo na dvorinim vratima halaliti (se) - oprostiti (se) Halil u panjevima - pria u vjetar halva - slatko jelo halvat - velika soba u prizemlju halvati - mala soba u prizemlju hamal - nosa hamajlija - amulet, talisman haman - moda, vjerojatno han - svratite handar - dug no hanikah - derviko uilite har - troak, izdatak harem - damijsko dvorite, ensko odjeljenje u musl. kui hasna - korist hasta - bolesnik hastahana - bolnica hava - zrak havst - zatvor haz-dur! - pozor! spremno! hazretleri - njegova preuzvienost hazur - spreman heim - lijenik hedija - dar hem - em, i uz to hifz - uenje Kur'ana napamet hinla - prijevara, podvala hizmet - dvorba, sluenje hojrat - nikogovi ho geldun! - dobro doao! hogeldija - dobrodolica hrsuz - lopov, kradljivac huumet - uprava hudnica - jadnica huja - ljutina, srdba

I ibrik - bakreni sud za vodu iindija - popodnevna molitva ihtijar - starac ilad - lijek imam - musl. sveenik koji prevodi u zajednikoj molitvi insan - ovjek inallah! - ako Bog da! iibati - istui izun - doputenje

jabandija - stranac jacija - posljednja veernja molitva jagluk - zlatom izvezen rubac jalan - laan jaran - drug, prijatelj japija - drvna graa jaramaz - nevaljalac, siledija (j)aspra - novac jamak - rubac za glavu java aga, hendek var! - polako, aga, ima jarak! javer - autant jazuk - teta jeerma - vrsta prsluka Jehudija - idov jejina - sova jekdur Allah! - Bog je jedan jemin - zakletva (j)esir - suanj, zarobljenik jok - ne, nije jorgandija - zanatlija koji pravi jorgane juzbaa - kapetan
K kabast - krupan, glomazan kabuliti - prihvatiti, usvojiti 319

318

kabur - grob, raka kadifa - samt kahva - kafa, kafana kajima - turski papirni novac kajda - melodija kajmekam - kotarski predstojnik kamerija - vrsta balkona kanderisati - privoljeti kandilj - uljana svjetiljka kandija - bi kandijati - bievati karakol - nona straa kasap - mesar katmer - karanfil kauk - kapa od valjane vune ili tkanine kavaz - straar kazandija - zanatlija koji pravi kazane i drugo bakarno sue kazaz - svilar, pozamanter kebleina - magarina kidisati - nasrnuti klanjati - obavljati molitvu kooja - kobajagi, toboe kolikaki - koliki konak - sjedite uprave, bogatija musl. ku a korkaluk - ograda na mostu, kamena ograda krepaina - slabotinja krmezli - zagasito crven krla - kasarna krzatma - mesno jelo kube - kupola kudret-sahat - nevidljivi sat koji najavljuje neki dogaaj kudum - vrsta bubnja kuma - svileno platno kurban - rtveno brav e ili govee kutarisati se - spasiti se kuvet - snaga, sila

L landarati - mlatarati leen - lavor levha - uokvireni citat iz Kur' ana lula - crijev na emi M magaza - podrum, magazin magfiret - oprost od grijeha mahala - gradska etvrt mahal mu je - zasluio je mahnit - lud mahrama - ubrus maksum - nejako dijete mangala - sud u kojem se dri eravica maallah! - izraz radosti matrafa - aa mavi - tamnoplav mazgal - pukarnica, uski otvor u zidu mehema - sudska zgrada mejt - mrtvac mekteb - musl. osnovna vjerska kola mektubdija - sekretar, pisar memli - vlaan merhametli - milostiv merkez - policija meteriz - opkop minder - seija miraz - nasljedstvo mlivo - brano mrven - malo mubare - sretan, blagoslovljen muderris - nastavnik, profesor mudir - upravitelj muftija - po rangu najstariji sve enik u jednom okrugu ili pokrajini muft-efendija - gospodin muftija muhtar - starjeina gradske mahale ili sela 321

320

mujezin / muezzin - damijski slubenik koji s munare poziva na molitvu munafik - licemjer murtat - izdajica Musaf / Mushaf - Kur' an musafir - gost musalla - otvoreni skupni prostor za obavljanje molitve u gradu muebak - drvena reetka na prozoru muketati - streljati mutuluk - baki za dobru vijest mutesarif - okruni naelnik
N nadurati - izdrati nahoruen - naroguen nakrke - na leima nasrhnuti - najeiti se natentati - nagovoriti nauditi - nakoditi nejse - makar, kako mu drago nekibu-l-eraf - predstavnik plemstva neuzubillah! - Boe sauvaj! nian-dur! - niani! nizam - regularna turska vojska nohati se - spolno opiti

P pae - jelo spravljeno od bra- vljih noica, hladetina papuluk - mjesto za obuu parmak - zailjena daska na ogradi paa - visoki turski dostojanstvenik, general paa hazretleri - preuzvieni paa paziti se - slagati se, prijateljovati pender - prozor peke - dar pihnuti - uzeti gutljaj-dva vode pjehe - pjeice plaho - lijepo, dopadljivo poust - hitar poguzija - sladokusac polajnak - polahko pomunasib - umjesno porefenati se zajedniki izmiriti raun poselamiti - pozdraviti prija - vlasnitvo, miraz posuredati - poredati, postrojiti priglavak - debela od vune ispletena kratka arapa priieldija - priipetlja pronjuhati - ispitati, istraiti prva - prvak prii - prvaci R rebel - razbojnik redifa - rezervna vojska rondati - mrmljati, brundati ruta - ljekovita biljka koja se nosi u kosi da djevojku uva od uroka rutav - dlakav razgaliti se - otjerati brigu
S

O obaka - posebno obendijati - opiniti obikua - ena koja prati mladu dok se obikne s muem od tala - od zemlje ohrdan - dotrajao, istroen ordija - vojska ostragua - puka koja se puni odozgo otimariti - oistiti konja okujisati - pozivati sa munare na molitvu otur - sjedi
322

sabahile - zorom sabur - strpljenje

323

sahan - bakreni tanjur sahat-kula - kula sa satom salavat - prizivanje Bojeg blagoslova na Muhammeda, a.s. sani - toboe, ko bajagi samaluk - pojata samardija - zanatlija koji pravi samare saruk - alma savatli - alma savatli - graviran sebilj - javna ema sejriti - razgledati, uivati u gledanju selam - muslimanski pozdrav sepet - kronja, koara serbez - slobodan, slobodno sevap - dobro djelo koje zasluuje Boju nagradu sevep - uzrok, povod sifat - moralni kvalitet sindirlija - vrsta puke sikter! - gubi se! mar! sikterisati - otjerati, marnuti silesija - mnotvo sofa - trijem pred damijom sofra - trpeza softa - uenik medrese soha - kolac sokak - ulica soldat - vojnik somun - vrsta peciva srma - srebro, srebrna ica streha - dio krova koji se protee na ulicu ili dvorite stuga - munina sunetluk - obrezivanje mukog djetet surgun teskera - rjeenje o progonstvu

arpelj - kona torba ehadet - musl. kredo ehit - muenik koji je pao za vjeru ejh - poglavica dervia ejtan - avo, vrag ejtanluk - vragolija enluiti - slaviti, veseliti se erefe - ograeni prostor pri vrhu munare eriat - musl. vjerozakon eana - vrsta duge puke ilte - vuneni duei za sjedenje indra - tanka daska za pokrivanje ku e i i goli - niko i nita, golai ia - boca ie - tavanica T tabak - koar tabija - bastilon tabor - bataljon tabut - mrtvaki sanduk takrir - kupoprodajni ugovor taksirat - nesrea talambas - vrsta bubnja tamokan - tamo Taslidak - Pljevljak Talihanac - imuni sarajevski srpski trgovac taze - svje tedaruiti - tedjeti, uvati teferili - zabavno tekbir - ponavljanje rije i Allah telal - javni obavlja, vika temenna - simbolian pozdrav rukom tepsija - okrugli bakreni sud za pe enje pite ili kruha terduman - tuma teslimiti - predati terezija - kroja tespih - brojanice testija - zemljani sud za vodu 325

adrvan - fontana alvare - vrsta irokih hlaa amija - povezaa za glavu 324

tetik odapinja u puki topalast hrom toprak domovina, kuno ognjite trobolos svileni areni pojas turbe mauzolej tuhaf - udan Turkua - Turin
-

U uberabatiti se - ulitati se ugursuz neuredan ovjek ujie pristaje, dolikuje ulema mus. vjerski uenjak usfaliti nedostajati utalumiti uvjebati utio - uhranjen, ugojen
-

V vaj haluna! o nesretno! Teko nama! vakat vrijeme valija guverner vallahi billahi! dvostruka zakletva Allahom vatan domovina veremiti tugovati za neim, eznuti (i dobiti suicu) vilajet pokrajina
-

Z zahalakati zavikati, derati se zahira - hrana zaptija policajac zabaviti nabaviti, dobaviti zembilj torba zikr zajedniko derviko uenje u slavu Boga zil - kastanjete zoj - osa zucnuti progovoriti, pisnuti zurna vrsta svirale
-

326