hijska Antologija

sejjid Muhammed Husein Tabatabai

SADRZAJ Uvod: Husein Nasr Uvod Prevodioca Predgovor: Alame sejjid Muhammed Husein Tahatabai Dio I: O Bozijoj jedinstvenosti A. Poslanik s.a.v 1. Ispovjedanje vjere 2. Bozija svojstva B. Ali a.s. prvi imam 1. Uzvieni Bog 2. Via negativa 3. Duboka ukorjenjenost u spoznaji 4. Najljepi Stvoritelj 5. Jedinstvenost 6. Otroumnost 7. Spoznaja srcem C. El-Bakir a.s. peti imam 1. Neuporedivi Bog

D. Dzafer es-Sadik a.s. esti imam 1. Vidjenje Boga 2. Ime koje ne moze biti imenovano E. Musa Kazim a.s. sedmi imam 1. Bozija moc i uzvenost F. Ali er-Rida a.s. osmi imam 1. Tevhid 2. Zastor Dio II: Vladar i drutvo Alijeve a.s. upute Maliku al-Ataru Dio III: Duhovni zivot: namaz i dova A. Husein a.s. treci imam 1. Dova za Dan arefata B. Ali Zejnul Abidin a.s. cetvrti imam 1. U slavu Boga 2. Vecernja i jutarnja dova C. Muhammed el-Mehdi a.s. dvanaesti imam 1. Molitiva povodom mjeseca radzaba Bibliografija Uvod: Husein Nasr Nasuprot obimnim istrazivanjima koja su sproveli zapadni orijentalisti pocev od devetnaestog vijeka, i analizama i Prijevodima raznih islamskih izvora, veoma mala paznja je posvecena zbirkama religijskih izreka, besjeda, molitivi, poslovica i didaktickih tumacenja, koje cine sadrzinu hadisa prema shvatanju dvanaestoimamskih muslimana, iita. Naravno, istina je da je sadrzinski iitska zbirka hadisa slicna sunitskoj zbirci, [1] i ukoliko je ova druga proucavana, utoliko se to odnosilo i na prvu na jedan indirektan nacin. Ali, buduci da iitska zbirka posjeduje oblik, stil i sopstveni "miris", posredno tretiranje njene sutine i sadrzaja ne moze zamijeniti njeno direktno prijevodjenje i analizu. Zaista, zacudjujuce je da, uprkos velikom znacaju iitskih hadisa za razvoj iitskog prava i teologije, kao i za mnoge grane "intelektualnih nauka" (al-ulum al-aqliyyah), a da se i ne govori o njihovom uticaju na poboznost i duhovni zivot, izreke iitskih imama a.s. nisu do sada bile prevedene na engleski. One nisu bile proucavane ni u cijelosti, a ni kao zaseban dio religijskih spisa nadahnutog karaktera, u okviru opteg konteksta samog islama. Zato ovaj rad predstavlja pionirski pokuaj predstavljanja uzorka ovog obimnog pismenog sadrzaja na bosanskom govornom podrucju. Literatura iitskih hadisa obuhvata sve izreke Poslanika islama s.a.v., usvojene od strane iita, kao i predanja dvanaestorice imama a.s., od Ali ibn Abi Taliba a.s. do Mehdija a.s.. Zato se ova zbirka, poslije Casnog Kurana, smatra najvaznijim sadrzajem religijskih tekstova za iite. Kao i u sunitskom islamu, tako i ovdje, hadisi zajedno sa Casnom Knjigom, cine osnovu svih religijskih nauka, ukljucujuci naravno erijat, kao i religijski zivot, u njegovom intelektualnom i poboznom aspektu. Ni jedan 2

vid zivota, ni istorije iitske zajednice ne bi bili sveobuhvatni bez uzimanja u obzir sadrzaja nadahnutih spisa. Ono to je osobeno za ovu zbirku jeste da, iako je ona dio utemeljenja islama, vidjenog od strane iizma, njen "sadrzaj" se proteze na period duzi od dva vijeka. U sunitskom islamu, hadisi su ograniceni na izreke Poslanika s.a.v.. U sutini, koricenje izraza hadis u sunizmu je ograniceno na njegove izreke, i ni na cije vie. U slucaju iizma, iako je nacinjena jasna razlika izmedju poslanickih s.a.v. hadisa (alhadith al-nabawi) i izreka imama a.s.(al-hadith al-walawi), obije vrste su ukljucene u jednu zbirku. To znaci da sa odredjene tacke gledita apostolsko dijelo islama, po shvatanju iizma, prevazilazi relativno kratak period, koji je uobicajeno vezan za apostole u razlicitim religijama. Uzrok ovog miljenja lezi svakako u iitskom poimanju imama a.s. [2] Izraz imam, koji se u tehnickom smislu koristi u iizmu, razlikuje se od opte upotrebe ovog izraza u arapskom jeziku, gdje znaci vodja, ili u sunitskoj politickoj teoriji, gdje oznacava samog halifu. Upotrebljen tehnicki u iizmu, izraz se odnosi na osobu koja u sebi nosi "muhammedansko svjetlo" (al-nur al-Muhammadi), koje se preko Fatime a.s., kcericasnog Poslanika s.a.v., i Alija a.s., prvog imama, prenijelo na druge, zakljucno sa skrivenim imamom a.s., koji ce se jednog dana pojaviti kao Mehdi a.s. [3] . Kao rezultat postojanja te svjetlosti, za imama se smatra da je bezgrijean (masum) i da posjeduje savreno znanje o esoterickom i egzoterickom ustrojstvu. Imami a.s. su kao lanac svjetlosti, koja potice od "Sunca poslanstva", koje je njihov izvor, ali oni a.s. ipak nisu nikada odvojeni od tog "Sunca". to god da su oni rekli, potice od iste nepovredive riznice nadahnute mudrosti. Kako su oni produzetci unutranje stvarnosti casnog Poslanika s.a.v. njihove rijeci se zaista vracaju njemu s.a.v.. Zato se, po iitskom shvatanju, njihove izreke smatraju produzetkom poslanickih hadisa, ba kao to se svjetlo njihovog bica smatra produzetkom svjetlosti Poslanika s.a.v.. U ocima iita, privremeno odvajanje imama a.s. od blagoslovenog Poslanika s.a.v. ne utice uopte na njihovu sutinsku i unutranju vezanost za njega s.a.v., niti na produzenje "poslanicke svjetlosti", koja je izvor njegove s.a.v. kao i njihove a.s. nadahnute spoznaje. Ova metafizicka koncepcija je razlog to iiti spajaju predanja, koja se protezu na preko dva vijeka, u jednu cjelinu sa predanjima samog blagoslovljenog Poslanika s.a.v.. To, takodje, razdvaja hitsko poimanje hadisa od onog koje postoji u sunizmu. Inace, stvarni sadrzaji hadisa u sunitskim i iitskim zbirkama su vrlo bliski. Najzad, obije vrste se odnose na istu duhovnu stvarnost. Naravno, lanac prenoenja, koji prihvataju obije kole, nije isti. Ali, uprkos razlikovanju medju licnostima koje su prenijele poslanicke izreke, pravi hadisi, koje beleze i sunitski i hitski izvori, imaju neodoljive slicnosti. Glavna razlika je iitsko shvatanje o protezanju jednog aspekta bica blagoslovljenog Poslanika s.a.v. na imame a.s. i o zdruzivanju izreka imama a.s. strogo "poslanickim" hadisima. Izreke imama a.s. su na mnogo nacina ne samo nastavljanje, vec i vrsta tumacenja i rasvjetljavanja poslanickih hadisa, cesto sa ciljem iznoenja esoterickih ucenja islama. Mnogi od tih hadisa, poput onih od Poslanika s.a.v., odnose se na prakticne aspekte zivota i erijata. Drugi su cisto metafizicki, kao to su to i odredjeni poslanicki hadisi, pogotovo "svijeti hadisi" (hadith qudsi). Ipak, druge izreke imama a.s. se odnose na pobozne aspekte zivota i sadrze neke od najpoznatijih molitvi, koje se ponavljaju vijekovima od strane iita i sunita. Konacno, pojedine izreke se odnose na razna esotericka ucenja. Tako one pokrivaju irok spektar pocev od "svetovnih" problema svakodnevnog zivota do pitanja znacenja same istine. Zbog njihove unutranje prirode i, takodje, cinjenice da, poput sufizma, proisticu iz esotericke dimenzije islama, one su se vijekovima mijeale sa odredjenim vrstama sufijskih 3

spisa [4]. One su, takodje, smatrane izvorom islamskog esoterizma od strane sufija, jer su iitski imami a.s. od strane sufija smatrani duhovnim polovima svoga doba. Oni su se pojavljivali u duhovnim lancima (silsilah) razlicitih sufijskih redova, cak onih koji su se irili skoro iskjucivo medju sunitima. [5] Zbog prirode svog sadrzaja, ove izreke su uticale na skoro sve grane hitske nauke, kao i na dnevni zivot zajednice. Shitska jurisprudencija (figh) oslanja se, pored Casnog Kurana, direktno na ovu zbirku. hitska teologija (kalam) ne bi bila sveobuhvatna bez saznanja o ovim izrekama. hitski Kuranski komentari se cvrsto oslanjaju na njih. Cak su se prirodne nauke, poput prirodopisa, ili alhemije, razvijale oslanjajuci se na njih. Konacno, ove izreke su se pojavile kao izvori meditacije za najveci broj istancanih metafizickih tema u toku vijekova, a neka od najslozenijih metafizickih i filozofskih ucenja islama proistekla su u velikoj mjeri od njih. Kasnija islamska filozofija, vezana za ime Sadr al-Din Sirazija, bila bi u sutini neshvatljiva bez oslanjanja na zbirku iitskih hadisa [6]. Jedno od najznacajnijih metafizickih dijela Sadr al-Dina je njegov nezavreni komentar dijela najznacajnije od cetiri osnovne zbirke hadisa, "al -Kafi" od al-Kulejnija [7] U zbirci iitskih hadisa postoje izvjesni radovi koje je potrebno posebno pomenuti. Prvi je cuvena "Nehdzul belaga" (Staza rjecitosti) od Ali ibn Abi Taliba a.s., skupljena i sistematizovana od strane hitskog naucnika iz cetvrtog (desetog) vijeka sejjid erif er-Radija. Uzimajuci u obzir ogroman znacaj ovog dijela za iitski islam i sve ljubitelje arapskog jezika, uocljivo je koliko mu je malo paznje posvjeceno u evropskim jezicima. [8] Napokon, mnogi vodeci pisci na arapskom jeziku, poput Taha Huseina (Taha Husavn) i Kurd Alija (Kurd Ali), isticu u svojim biografijama da su usavrili svoj nacin izrazavanja na arapskom proucavanjem "Staze rjecitosti", dok su iz generacije u generaciju hitski mislioci komentarisali njena znacenja i razmiljali o njima. ctavie, krace molitve i izreke iz ovog dijela su se jako rairile medu stanovnitvom i ule u klasicnu i narodnu knjizevnost, ne samo arapsku, vec i persijsku, i preko uticaja persijskog, i u nekoliko drugih jezika islamskih naroda, kao to je urdu. Sem duhovnih savjeta, etickih izreka i politickih uputa, "Staza rjecitosti" sadrzi nekoliko znacajnih rasprava iz metafizike, i pogotovo onu koja se odnosi na Jednobotvo (al-tawhid). Sadrzi sopstveni metod izlaganja i istancan tehnicki rjecnik koji je razdvaja od razlicitih islamskih kola koje su se bavile metafizikom. Zapadni naucnici su dugo odbijali da prihvate autenticnost autorstva ovog rada i pripisivali su ga sejjidu arifu er-Radiju, iako se stil sopstvenih er-Radijevih dijela vrlo razlikuje od "Staze rjecitosti". U svakom slucaju, ukoliko je u pitanju tradicionalno iitsko stanovite, mjesto "Nehdzul belaga" i njeno autorstvo ce biti najbolje objanjeni ponavljanjem razgovora koji je obavljen prije nekih osamnaest ili devetnaest godina izmedju alima Taba-tabaia, slavnog savremenog iitskog naucnika, kome zahvaljujemo na izboru za ovu antologiju, i Henry Corbin, istaknutog zapadnog istrazivaca iizma. Corbin, koji se sam klonio istoricizma to je moguce vie, jednom je, prilikom redovnih rasprava koje su medjusobno odrzavali u Teheranu (prilikom kojih je sadanji pisac uglavnom bio Prijevodilac) rekao: "Zapadni naucnici tvrde da Ali nije autor "Nahdzul belaga". ta Vi mislite i koga Vi smatrate autorom ovog dela?" Alim Tabatabai je podigao svoju glavu i odgovorio na svoj uobicajeni blagi i tihi nacin: "Za nas, ko god da je napisao "Nehdzul balaga", jeste Ali a.s., cak i da je ziveo pre jednog vijeka." Drugo znacajno dijelo iz iitske zbirke hadisa je "al-Sahife al-sadzadija", (Sahifa, potpuna knjiga Sedzadova), od cetvrtog imama Zejnul Abidina a.s., koji je, takodje, nazivan al-Sedzad. Svjedok tragedije u Kerbeli - to je moralo ostaviti neizbrisiv trag na njegovoj dui - cetvrti imam a.s. je pretocio svoj unutranji zivot u simfoniju 4

predivnih molitvi, to je uzrokovalo da ovo dijelo bude nazvano "Psalmi Poslanikove porodice". Ove molitve cine dio religijskog zivota ne samo iita, vec i sunita, koji ih nalaze u mnogim najpoznatijim molitvenicima u sunitskom svetu. [9] U hitskoj kolekciji hadisa su, takodje, znacajne izreke petog, estog i sedmog imama a.s., ciji najveci broj predanja je zabelezen. Ovi imami a.s. su zivjeli krajem umajidske i pocetkom abasidske dinastije kada je, kao poslijedica promjena u halifatu, centralna vlast oslabila i imami a.s. bili u stanju da govore otvorenije i, takodje, poducavaju veci broj ucenika. Broj ucenika, sunita i iita, koje je poducavao esti imam, Dzafer es-Sadik a.s., procenjen je na cetiri hiljade. On a.s. je ostavio iza sebe obiman bro] izreka, od oblasti prava do esotenckih disciplina. Izreke Poslanika s.a.v. i imama a.s. su, naravno, stalni izvor promiljanja i rasprave od strane ucenih iita kroz vijekove, a pogotovo u novije vrijeme iitske istorije, koja je zapocela sa sejjidom Hajdarom Amulijem do velikih ucenjaka iz safavidskog perioda kao to su Mir Damad i Mula Sadra, i koja se nastavlja do dananjih dana, u kom periodu su ova predanja sluzila kao znacajan izvor metafizike i filozofije, kao i pravnih i Kuranskih nauka. Komentari Mula Sadra, Kadi Saida al-Komija i mnogih drugih, sacinjeni u vezi ovih kolekcija iitskih predanja, su remek dijela islamske misli [10]. Kasnija islamska filozofija i teozofija u stvari ne bi mogle biti shvacene bez njih. [11] Ova knjiga je treca i zadnja u seriji od tri koje su bila planirane mnogo godina unazad uz pomoc i podrku profesora Kennetha Morgana, sa Kolgejt univerziteta, sa ciljem predstavljanja iizma zapadnom svijetu sa tacke gledita samog iizma. Prva knjiga u seriji pojavila se na bosanskom, kao "hije u islamu", od alima Tabatabaia, u redakciji i prijevodu autora ovih redova. [12] Druga knjiga, pod nazivom "Kuran u Islamu" je, takodje, napisao alim Tabatabai, a njegova persijska verzija tampana je u Teheranu. Prologodinji dogadjaji u Iranu ucinili su da nam vec prevedeni tekst postane nepristupacan, tako da je trenutno nemoguce, kako je planirano, predstaviti engleski prijevod. Ova knjiga je treca i zadnja u seriji. Nakon dugog perioda proucavanja i razmatranja, alim Tabatabai je nacinio ovaj izbor iz velike kolekcije hadisa, zadatak koji bi pomeo svakog ko ne posjeduje njegovo znanje ove nadahnute literature. Kada je ovaj izbor nacinjen, Dr William Chittick, koji je boravio u Teheranu i sa nama radio na raznim naucnim projektima, preuzeo je tezak zadatak prijevodjenja vrlo sazetog i tekog arapskog teksta na engleski. Usljed pomanjkanja prethodjenja u Prijevodjenju ovih radova na evropske jezike i prirode ovih tekstova, Dr Chitttick je bio suocen sa obimnim zadatkom. Samo mu je njegovo veliko poznavanje arapskog i persijskog jezika i predmeta, udruzeno sa velikim strpljenjem i sveobuhvatnim znajem, omogucilo uspjeh u tako vrijednom i preciznom poduhvatu. Njemu bi se na svaki nacin moralo cestitati na uspjenom okoncanju obimnog zadatka. Na Muhammedanskom udruzenju je ostalo da okonca ovaj projekat i da omoguci njegovo tampanje. Udruzenje je u velikoj mjeri zasluzno za ovu knjigu i njen utjecaj na irenje znanja o iizmu. Zelim da zahvalim Udruzenju koje je zasluzno za ovu knjigu od zapocinjanja njenpg stvaranja, pogotovo komandantu vazduhoplovnog puka (u penziji) Q. Huseinu, njegovom vrlo sposobnom sekretaru, koji nam je, sa velikom ljubavlju i odanocu za istinsku dobrobit islama, omogucio da okoncamo ovaj projekat. Dr Chittick je, takodje, zasluzio zahvalnost svih studenata islama za izbor i posvjecenost ostvarenju ovog vrlo zahtjevnog projekta. Ova knjiga je posebno potrebna u ovom trenutku, kada su vulkanske erupcije i mocni talasi politicke prirode, pridruzeni imenu islama generalno, a hizma partikularno, ucinili autenticnu spoznaju stvari islamskim imperativom, kako neukost ne bi unitila osnove ljudskog drutva i odnose koji cine mogucim dijalog izmedju razlicitih nacija i 5

vjerskih zajednica. U zoru petnaestog vijeka zemaljskog postojanja islama, neka ova knjiga bude pomoc u stvaranju razumijevanja jednog od fundamentalnih izvora nadahnuca i znanja, ne samo iizma, vec i islama, kao takvog. waLlahu alam sejjid Husein Nasr, Kembridz, Masacusets, muharam 1400, novembar 1979. Uvod Prevodioca U radovima o islamu rijec hadis se uobicajeno odnosi na izreke ili "predanja" Poslanika s.a.v.. Muslimani ga smatraju najznacajnijim izvorom islamskih ucenja nakon Kurana. Brojna dijela napisana su na zapadnjackim jezicima o ulozi literature hadisa u islamu [13] i nacinjen je veliki broj znacajnih prijevoda. [14] Ali su skoro sva zapadna proucavanja bila ogranicena na tacku gledita sunitskog islama i zasnovana na sunitskim izvorima i zbirkama. Prakticno, niko nije obratio ozbiljnu paznju na razlicitu prirodu literature hadisa u iizmu i na razlicite izvore iz kojih su hadisi potekli. Osnovna razlika koja se mora praviti izmedju hitskih i sunitskih hadisa jeste da u hizmu predanja nisu ogranicena samo na Poslanikova s.a.v., vec ukljucuju i predanja imama a.s.. Jedna takva temeljna i vazna cinjenica nije shvacena cak ni u standardnim udzbenicima poput Enciklopedije Islama. Tu je autor clanka "O hadisu" svjestan da postoji izvjesna razlika izmedju iizma i sunizma u pitanju koje ukljucuje hadise, ali on misli da ona lezi u cinjenici da iitske zbirke prihvataju "iskljucivo predanja koja su prenijeta od strane Alijeve a.s. porodice." Ovo je netacno, obzirom da su brojna predanja prenijeta preko drugih izvora. Autor proputa da navede da literatura hadisa, po iitskom shvatanju, nije ogranicena na izreke Poslanika s.a.v., vec obuhvata i one koje poticu od imama a.s.. [15] Ukratko, zbirke hadisa u sunitskom islamu, kao one od al-Buhanja i Muslima, sadrze samo izreke prenijete od Poslanika s.a.v. i o Poslaniku s.a.v.. Ali, iitske zbirke, poput al-Kulejnijeve, takodje, sadrze izreke koje su prenijela dvanaestorica imama a.s. i o njima a.s.. Prirodno, iiti prave razliku medu hadisima, pa su tako oni prenijeti od Poslanika s.a.v. veceg znacaja, ali su ipak svi hadisi objedinjeni prema predmetu, ne prema autoru. Najpoznatije i najznacajnije zbirke iitskih hadisa su cetiri dijela koja po svom znacaju za iizam odgovaraju opusu od "Sesi ispravnih zbirki" u sunitskom islamu. A to su: - al-Kafi fiilm al-din "Dovoljnost u spoznaji vjere" od Tikat al-islam Muhammed ibn Ja kub al-Kulejnija (umro 329/940); - Man la yahduruhu al-faqih "Za njega ne u prisustvu faqiha" od ejha al-Saduka Muhammeda ibn Baba-vejha al-Komija (umro 381/991); - Tahdhib al-ahkam "Precicavanje ahkama" od ejha al-Taifaha Muhammeda alTusija (umro 460/1068) - al-Istibsar fi ma ukhtulif fihi min al-akhbar "Osvrt na raspravu o hadisima" takodje, od al-Tusija. PREDMETNI IZBOR Besjede, izreke, dove i spisi, ovdje prevedeni, predstavljaju presjek iitske religijske misli sa naglaskom na ono to je najznacajnije za samu religiju i najuniverzalnije, i otud razumljivo nemuslimanima. Kao to Tabatabai ukazuje u svom predgovoru, cineci ovaj izbor, njegov cilj je bio da 6

istakne tri osnovne dimenzije iitske tradcije: 1. ispovijedanje Jedinstvenosti (al-tawhid), ili metafi-zickih i teolokih principa vjere; 2. politicka, drutvena i moralna ucenja i 3. unutranji, duhovni i verski zivot zajednice. Otuda izbor naglaava principe i temelje (usul) islama, dok pokuava da zapostavi podele i sekundarne aspekte (furu ). Drugim rjecima, malo je receno o konkretnom razgranicenju principa u smislu detalja u primjeni Bozanskog zakona al-Shariah na svakodnevni zivot. Ipak, sekundarni aspekti su jasno ocrtani u Alijevim a.s. uputama Maliku al-Ataru i u manjem obimu u dovama. Mada je dobro poznato da je prvi "stub islama" propovjedanje vjere, koje zapocinje priznavanjem Bozijeg Jedinstva, zapadni naucnici su pokuavali da islamsko vjerovanje u Bozije Jedinstvo objasne kao relativno jednostavnu potvrdu o postojanju samo Jednog Boga. Mozda je jedan od razloga to su Nehdz ul Belaga "Staza rjecitosti" i iitska literatura zanemareni, ili objelezeni kao sumnjivog porijekla, u tome to se upravo njihovo postojanje odlucno suprotstavlja iroko prihvacenoj ideji o jednostavnoj religiji beduina, sa nekoliko filozofskih ili metafizickih prizvuka. U ovim radovima vidimo da je cak i u prvim vjekovima islama Bozanska Jedinstvenost potvrdjena izrazima koji podsjecaju na istancanost kasnijeg "teozofskog" sufizma, ali potpuno obojenim osobenom duhovnom aromom same objave. IZVORI Praveci izbor, Tabatabai je koristio 4 rada: "Nahdz ul-Belaga", "al-Sahifa alsajjadiyyah", "Bihar al-anwar" i "Mafatih al-jinan". Prva dva rada su pomenuta u uvodu Dr Nasra. Bihar al-anwar "Okeani svjetlosti" je monumentalna enciklopedija hadisa, koja pretenduje da sabere hitska predanja na jednom mjestu i koja ih klasifikuje prema predmetu. Kompilirana je u safavidskom periodu od strane cuvenog teologa Muhammeda Bakira Medzlisija (umro 1110/1698-9 ili 1111/1699-1700). Znacaj koji rad ima od svog nastanka, kao standardni udzbenik za sva iitska proucavanja, teko da moze biti prenaglaen. Jedan pokazatelj njegove popularnosti je da je, uprkos svojoj obimnosti, dvaput tampan litografski u devetnaestom vijeku. Savremeno izdanje ovog rada obuhvata 110 tomova, sa oko 400 stranica po tomu. Medzlisi je prikupio svoja predanja iz brojnih ranijih izvora. Kao primjere, mozemo navesti nekolicinu radova iz kojih je prikupio hadise za ovu zbirku, radove koji su u modernim vremenima samostalno tampani. ejh Saduk, autor jednog od cetiri osnovna rada o iitskim hadisima, pomenutog ranije, kompilirao je brojne izvorne kolekcije hadisa, od kojih je svaka uobicajeno sledila odredjenu temu. Njegov "al-Tawhid" prikuplja predanja koja se odnose na propovedanje Bozijeg Jedinstva. Njegovo dijelo "Uyun akhbar al-Rida" objedinjuje sve to je napisano o imamu Aliju er-Ridi a.s., osmom imamu, ciji grob u Mehedu je najsvetije mjesto hodocaca u Iranu. Rad sadrzi i takve dijelove kao to je opis imamove a.s. majke, objanjenja razloga iz koga je izabrano njegovo ime, sve njegove zabelezene izreke i hadise koji se odnose na njegovu smrt i cudesa koja su se pojavila na njegovom grobu. "al-Khisal", od ejha Saduka, ukazuje na znacaj brojeva u predanjima. U dvanaest dugih poglavlja on bjelezi sve hadise koji pominju brojeve od jedan do dvanaest. Autor "al-Ihtijaja", Abu Mansur Ahmad ibn Ali al-Tabarsi (umro 599/1202-3) odbacuje miljenja pojedinih od svojih suvremenika, koji su tvrdili da se Poslanik s.a.v. i imami a.s. nisu nikada bavili dokazivanjima. On je sakupio predanja u kojima su 7

zabjelezene njihove rasprave sa neistomiljenicima. Cetvrto dijelo iz koga je Tabatabai nacinio svoj izbor jeste Mafatih al-jinan "Kljucevi dzennetskih vrtova"", standardna zbirka iitskih dova, kompilirana iz "Bihar alanwara" i drugih izvora od strane Abasa Komija (umro 1359/ 1940-1). On ukljucuje dnevne molitve, namaze za odredjene prilike kao to su vjerski praznici i dani zalovanja, litanije i zikr za razlicite trenutke covjekovog zivota, uputstva za cinjenje hodocaca do Poslanikovog s.a.v. groba, ili do grobova imama a.s. i molitve za svaku drugu mogucu priliku. PRIJEVODI Potrebno je dati objanjenje o metodu prijevodenja. Zahvaljujuci prirodi tekstova i njihovom fundamentalnom znacaju kao izvora za iitsku granu islama, pokuali smo da ih prevedemo na strogo doslovan nacin, sa to manjom dozom licne interpretacije. Ovaj metod ima svojih mana, ali izgleda da nuznost tacnog prijevodjenja odnosi prevagu nad njima. Najzad, Kuran je prevjeden mnogo puta. Oni koji smatraju da predmetni prijevod teti literarnim odlikama teksta mogli bi pokuati da ga sami prevjedu na bosanski. Nuznost doslovnog prijevodjenja je veca obzirom da je veliki dio teksta prevjedenog ovdje - posebno oni dijelovi koji poticu od "Staze rjecitosti" - bio prevjeden na drugom mjestu i u cjelini pogreno predstavljen. Prije nego to se nacine takvi interpretativni prijevodi, za koje se smatra da odslikavaju misli imama a.s., doslovni prijevodi su od najveceg znacaja. Da bih nacinili vjerne prijevode, prilozili smo fusnote svuda gdje smo odstupali od strogo doslovnih prijevoda ili kada su u originalu postojala diskutabilna mjesta. Kako za mnoge tehnicke izraze ne postoje standardni prijevodi, smatrali smo nuznim da dodamo arapski original u zagradama radi pomoci naucnicima i onima koji govore arapski. Ovo se posebno odnosi na najtezi i metafizicki dio dijela, na prvi dio "O Bozijoj Jedinstvenosti". I ako ce arapski izrazi uneti pometnju kod vecine citalaca, oni predstavljaju jedini praktican nacin u pokuaju priblizavanja ovog teksta citaocevom znanju arapskog jezika. Konacno, zeleli bi da izrazimo svoju iskrenu zahvalnost sejjidu Huseinu Nasru, koji nam je predlozio da preduzmemo ovaj posao prije mnogo godina i koji nas je vodio u svim njegovim etapama, mada, naravno, preuzimamo svu odgovornost za svaku greku u prijevodu u fusnotama. Peter Lamborn Wilson i William Shpall su, takodje, procitali rukopis i dali vrijedne sugestije. A bez ljubaznosti i ohrabrenja penzionisanog komandanta vazduhoplovnog puka, Huseina, i Muhamedanskog udruzenja, ovaj rad ne bi nikada bio okoncan ni tampan. Predgovor: Alame sejjid Muhammed Husein Tahatabai Ukoliko se pazljivo proucava islamska literatura, odmah ce se uociti veliko i raznovrsno obilje materijala. Prvo, postoji mreza zakona i pravila koja cini islamsku jurisprudenciju (fiqh) i koja uzima u obzir i regulie svaki covjekov, individualni i drutveni "pokret i mirovanje", delanje i stanje, u svakom trenutku u vremenu, na svakom mjestu i pod svim uslovima, kao i svaki pojedinacni ili opti slucaj vezan za ljudski zivot. Drugo, postoji veliki niz moralnih i etickih postavki, koje procenjuju svaku vrstu moralnih aktivnosti, bilo one vrijedne hvale ili one za osudu, i ljudskom drutvu predstavljaju model koji dolikuje covjekovom savrenstvu. Konacno, na nivou sveukupnog islamskog pogleda na stvarnost, postoji opta filozofija islama, drugim 8

rijecima, njegove discipline koje se odnose na kosmologiju, duhovnu antropologiju i konacno, spoznaju Boga, predstavljene na najjasniji moguci i na najneposredniji nacin. Na produbljenijem nivou proucavanja i spoznaje postaje ocigledno da raznim elementima predanja, sa svom njihovom zapanjujucom slozenocu i raznovrsnocu, upravlja posebna vrsta medjusobnih odnosa; da su svi ti elementi u konacnoj analizi svodljivi na jednu istinu, "Propovedanje Bozijeg Jedinstva" (tawhid), koje je osnovni princip svih islamskih ucenja. "Lijepa rijec, kao lijepo drvo: korijen mu je cvrsto u zemlji, a grane prema nebu, ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi" (Kuran 14:24-5). Plemenite izreke i spisi predstavljeni u ovom radu su odabrani i prevjedeni iz predanja koja su ostala iza najistaknutijih predstavnika islama. Oni obuhvataju tumacenja koja osvetljavaju principe Tewhida i razjanjavaju osnovne temelje svih islamskih ucenja i teznji. Istovremeno, oni sadrze sjajna i istancana ukazivanja na nacin na koji su ostale vazne discipline organizovane i ustrojene u odnosu na Tewhid, kako se moralne vrline zasnivaju na njemu, i konacno, kako se prakticni aspekti islama zasnivaju i proisticu od tih vrlina. Konacno, Alijeve a.s. upute Maliku al-Ataru razjanjavaju opti stav islamskog drutva vezan za prakticnu primjenu islamskog upravljanja. Sva predanja prevjedena u ovom radu sazimaju se u sljedece dvije recenice: "Islam je religija koja stvari vidi onakvima kakve jesu" i "Islam znaci priklanjanje Istini (alhaqq) i njeno pracenje u covjekovim delanjima i vjeri". Alame sejjid Muhammed Husein Tabatabai Dio I: O Bozijoj jedinstvenosti Sljedbenik religije Islama mora prvo prihvatiti priznanje vjere: "Nema boga sem Boga" (La ilaha illa-llah). Ovo ispovjedanje Bozijeg Jedinstva jeste prvi stub islama (rukn). Sve ostalo zavisi i proistice iz toga. Ali, ta znaci reci da nema boga sem Boga? Za islam, nacin na koji vjernik odgovori na ovo pitanje iskazuje dubinu do koje razumije svoju veru. I parafrazirajuci Poslanikov s.a.v. hadis, koji se cesto navodi u sufijskim tekstovima, moze se reci da postoji toliko nacina da se razumije znacenje ovog ispovijedanja koliko ima vjernika. [16] Islamska intelektualna istorija se moze razumijeti kao postupno razotkrivanje nacina na koji su generacije i generacije razumijele znacaj i dublji smisao ispovijedanja Bozije Jedinstvenosti. Teologija, fiqh, filozofija, sufizam, cak u izvjesnoj mjeri i prirodne nauke, sve idu za tim da na nekom nivou objasne princip Tewhida, "ispovijedanje da je Bog Jedan". Neke od najplodnijih intelektualnih kola koje su pokuale da objasne znacaj Tewhida nastale su medju hitima. Mnogi istoricari su izvan islama trazili inspiraciju za islamska filozofska i metafizicka tumacenja prirode Bozije Jedinstvenosti. Ti naucnici su skloni da upute sve ono to bi moglo proizaci (po njihovom miljenju) iz "jednostavne vjere beduina" na spoljanji uticaj. Oni nastavljaju da se ne obaziru na bogate riznice mudrosti sadrzane u obimnim literarnim zbirkama iitskih hadisa koje se odnose na prve vjekove islama, drugim rijecima, na izreke imama a.s., koji su bili priznati autonteti u vjerskim naukama, ne samo od strane iita, vec i sunita. Cak su i odredjene izreke Poslanika s.a.v., koje su bile nadahnuca imamima a.s., bile zanemarene. Posebno je ogromni sliv islamskih metafizickih ucenja Ali ibn Abi Taliba a.s., Poslanikovog s.a.v. rodjaka i zeta i prvog iitskog imama, iroko zanemaren. U izboru koji sledi iz "Bihar al-anvara", u petnaest medju stotinama koji mogu biti 9

pronadjeni u iitskim izvorima, citalac ce pronaci zacetke mnogih kasnijih islamskih promiljanja. Primjetice da se stil hadisa samog Poslanika s.a.v. malo razlikuje od stila hadisa do osmog imama a.s., zadnjeg od koga je prenijet veliki broj tih izreka. Najvazniji izvori Poslanikovih s.a.v. hadisa i hadisa prvog, petog, estog, sedmog i osmog imama a.s. su predstavljeni. Osnovne teme zbirki ostaju uglavnom nepromijenjene. Poslanik s.a.v. i imami a.s. isticu Boziju uzvienost, ili Njegovu "neuporedivost" (tanzih) u odnosu na bica. Mozemo govonti o Bogu - mada samo na osnovu Njegovih sopstvenih rijeci, drugim rijecima Kurana - ali izrazi koje koristimo ne mogu biti shvaceni na nacin na koji su shvaceni kada ih koristimo za opisivanje bica. Istovremeno, ba cinjenica da rijeci mogu biti pravilno upotrebljene da bi se odnosile na Boga ukazuje da je On na neki nacin zaista "Uporediv" ili "Slican" (tabih) Svojoj tvorevini, jer ju je On stvorio. U suprotnom, rijeci koje se koriste za Njega bile bi liene znacenja, ili bi svaka od njih bila istovetna drugoj. Ali ova druga dimenzija Bozije realnosti - koja je vie isticana u sufizmu - jeste relativno zanemarena u korist Njegove neuporedivosti. Druga tema ovih zbirki jeste covjekova nesposobnost da shvati Boga takvim sredstvima kao to su njegova cula i moc razuma. Stalno ukazivanje na ovu cinjenicu podvlaci Boziju neuporedivost i ukazuje na karakteristicne zablude kojima su bili skloni politeisticko i antropomorfisticko miljenje i moc uobrazavanja iz "Doba neznanja" dzahilijet prije islama. Radi pojanjavanja znacenja zbirki, potrudio sam se da obezbijedim dovoljan broj objanjenja. Detaljno komentarisanje izreka bilo je predmet opseznog iitskog promiljanja kroz vijekove. Svaka rijec i svaka recenica snabdijele su brojne naucnike irokom mogucnocu prikazivanja sopstvene ucenosti. Ali, za zapadnjacku publiku, mozemo se nadati samo ukazivanju na najznacajnije preporuke iz Kurana i literature poslanickih s.a.v. hadisa - preporuke koje su vrlo ocigledne muslimanima koji govore arapski. Takodje, potrudio sam se da ukazem na nacin na koji su kasniji komentatori razmatrali hadise, uz navodjenje brojnih objanjenja, u prvom dijelu uglavnom od Medzlisija, kompilatora "Bihara al-anvara". Neki od tih komentara su neophodni radi razumijevanja poruke teksta, dok drugi kao da pojanjavaju ocigledno razumljivu recenicu. U drugom slucaju, ovo uglavnom potice otud to komentatori uobicajeno pokuavaju da objasne tekst pozivajuci se na teoloke i filozofske koncepte bliske njihovim citaocima, ali ne i prosecnom zapadnjaku. Kako god da je, takava objanjenja ukazuju na nacin na koji su se kasnije miljenje i jezgrovit nacin tumacenja proirili i razvili u slozen metafizicki sistem. A. Poslanik s.a.v 1. Ispovjedanje vjere Ebu Abdullah (esti imam) a.s. je prenio od svojih predaka da je Boziji Poslanik s.a.v. [17] rekao prilikom jedne od svojih molitvi: "Neka je slava Bogu, Koji je u svojstvu Prvoga (awwaliyyah) bio Usamljen, i kod Koga je odsustvo pocetka (azaliyyah) bilo savreno uzvieno bozanstvenocu, i najvelicanstvenije kroz Njegovu velicanstvenost i moc [18]. On je ozivotvorio ono to je proizveo i ozivotvorio je to to je stvorio bez uzora (mithal) koji bi postojao prije stvaranja koje je On zapoceo. Na Gospodar, Vecni (al-qadim) je neraskomadane (nebesa i Zemlju) [19] kroz otroumnost (lutf) Svoga Gospodarstva i kroz Svoje sveznanje stvorio, stvarajuci sve to je stvorio zakonima Svoje moci (qudrah), stvarajuci zvjezde da se po njima u mraku upravljate. [20] Zato niko ne moze promijeniti Njegov svijet stvorenog, niko ne moze izmijeniti Njegovo dijelo, niko ne odbija Njegove zakone (Kur'an 13:15), niko ne 10

odbacuje Njegovu zapovijed. Ne postoji mjesto pocinka mimo Njegovog poziva (da'wah) [21], ni prestanak Njegove nadmoci, ni prekid Njegovog vremena. On je zaista Postojeci (al-kaynun) od pocetka i istinski Trajan (al-daymum) zauvijek. On je Skriven Svojim bicima Svojom svjetlocu na visokom horizontu, u ogromnoj moci, i u uzvienoj nadmoci. On je iznad i izvan svih stvari. On se pokazuje (tajalla) Svome stvorenom svijetu bez da bude vidjen, i izvan je domaaja oka. On je zelio da bude uocen propovijedanjem Jedinstvenosti (tawhid) kada se povukao iza zastora Svoje svjetlosti, uzdigao se visoko u Svojoj uzvienosti i sakrio se od Svog svijeta stvorenog [22]. "On im je poslao Poslanike kako bi oni svjedocili protiv Njegovih stvorenja [23], tako da Njegovi poslanici mogu biti svjedoci protiv njih [24]. Medju njih je slao Poslanike koji su donosili radosne vijesti i opomene da se ispuni ono to je moralo da se dogodi, da nevjernik ostane nevjernik poslije ocigledna dokaza, i da vjernik ostane vjernik poslije ocigledna dokaza (Kur'an 8:42), i da robovi spoznaju svoga Gospodara u vezi koga su bili neuki, prepoznaju Ga u Njegovoj moci nakon to su je osporavali i priznaju Njegovu Jedinstvenost u Njegovom Bozanskom svojstvu, nakon to su joj se tvrdoglavo opirali." 2. Bozija svojstva IbnAbas je pricao da je Jevrejin, po imenu Natal, stao pred Bozijeg Poslanika s.a.v. i rekao: "O Muhammede, zaista cu te upitati o izvjesnim stvarima koje mi izvjesno vrijeme leze na srcu. Ako mi na njih odgovori, ja cu prihvatiti islam uz tvoju pomoc." Poslanik s.a.v. je rekao: "Pitaj, o EbuOmere!" Zatim je on rekao: "O Muhamede, opii mi tvog Gospodara." On s.a.v. je odgovorio: "Zaista, Tvorac ne moze biti opisan sem onako kako je On opisao Sebe - a kako covjek moze opisati Tvorca Koga njegova cula ne mogu opaziti, zamisao ne moze dostici, misli (khatarat) ne mogu ograniciti i vidik ne moze obuhvatiti? On je Velicanstveniji od onoga kako Ga oni, koji Ga opisuju, prikazuju. On je Udaljen u svojoj bliskosti i Blizak u svojoj udaljenosti. On stvara (kayyaf) kakvocu (kayfiyyah), da se o Njemu ne moze reci: "Kako"? (kayf); On odredjuje (ayyan) "gdje" (ayn), da se o Njemu ne moze pitati "gde"? (ayn). On rastavlja kakvocu (kayfufiyyah) i mjesto (aynuniyyah), "On je Jedan! Allah je Utocite svakom." (Kur'an 112:1-2) kako je On opisao Sebe. Ali, oni koji Ga opisuju, ne stizu do Njegovog opisa. "Nije rodio i rodjen nije, i niko Mu ravan nije" (Kur'an 112:3-4)." Natal je rekao: "Rekao si istinu. O Muhammede, reci mi u vezi rijeci: "Zaista, On je Jedan, niko Mu nije ravan (shabih)". Zar Bog nije Jedan, i covjek jedan? Tako Njegova Jedinstvenost (wahdaniyyah) podsjeca na jedinstvenost covjeka." On s.a.v. je odgovorio: "Bog je Jedan, ali Jedinstven (ahadi al mana) u znacenju, dok je covjek jedan, ali dvojan po znacenju (thanawi al-mana): tijelesna materija (jism) i svojstvo (arad), tijelo (badan) i duh (ruh). Slicnosti (tashbih) [25] se odnose samo na znacenja." Natal je rekao: "Govorio si istinu, o Muhammede". B. Ali a.s. prvi imam 1. Uzvieni Bog Ali ibn Musa er Rida a.s., osmi imam, je prenosio od ranijih imama a.s. u lancu da je Husein, ibn Ali a.s., treci imam, govorio ovako: "zapovjednik vjernih a.s. se obratio ljudima u dzamiji u Kufi, i rekao: "Neka je slava Bogu, Koji nije nastao od bilo cega, 11

niti je ono to je stvorio nastalo iz bilo cega [26]. Odsustvo pocetka kod Njega potvrdjuje se prolaznocu (huduth) stvari, Njegova moc, znacajem koji im je On dodijelio, a Njegova vjecnost (dawam) prolaznocu (fana) koju im je On nametnuo. Nema mjesta bez Njega da bi mogao biti opazen vezivanjem za mjesto (ayniyyah). Ni jedan predmet(shabah) nije poput Niega da bi On mogao biti opisan kvalitetom (kayfiyyah), niti je odsutan bilo gdje da bi mogao biu spoznat kroz situaciju (haythiyyah) [27]. On se u svojstvima razlikuje (mubain) od svega to je stvorio. Nedostupan je pogledu usljed promjenljivosti sutina koje je On stvorio (u stvarima) [28] izvan svake dominacije (tasarruf) kroz promjenu stanja (halat) usljed velicanstvenosti i golemosti. Zabranjeno je ogranicavati Njega (tahdid) prodornom bistrinom otroumnosti, spoznati Njegov opis (takyif) otroumnom dubokomislenocu, predstavljati Ga (taswir) tragalackim kunjama sposobnosti opazanja. Usljed Njegove golemosti, mjesto Ga ne obuhvata, usljed Njegovog velicanstva, mjere Ga ne procjenjuju, usljed Njegove velicine, mjerila Ga ne mogi izmjeriti. Zamiljanje (awham) Ga ne moze doseci, razumijevanje (afham) Ga ne moze poimati, niti Ga umovi (adhhan) mogu zamisliti. Moci razuma (uqul), uzvienih teznji, vape za otkrivanjem spoznaje Njega, okeani saznanja presuuju bez da u dubinama smeraju ka Njemu [29], a domiljatost opisivaca pada od uzvienosti do nemoci u opisivanju Njegove moci. On je Jedan (wahid), ali ne u smislu broja (adad); Vjecni (daim), bez ogranicavanja trajanja (amad); Uspravni (qaim), bez potpore (umud). On nije od vrste (jins) da bi druge vrste bile jednake sa Njim, niti je stvar da bi Mu stvari bile slicne, niti poput objekta da bi Mu se mogla pripisati svojstva. Moci razuma skrecu u talasima struje Njegove spoznaje, zamisli su smetene obuhvatanjem spomena na odsutnost Njegovog pocetka, razumijevanje je sprijeceno u svjesnosti opisa Njegove moci, a umovi se utapaju dubinama nebesa Njegovog carstva (malakut). [30] On je Gospodar (sputanja) blagodeti, Nepristupacan preko velicine, Vrhovni nad svim stvarima. Vrijeme (al-dahr) Ga ne cini starim, opisivanje Ga ne obuhvata. Pred Njim su ponizene najtvrdokornije upornosti u granicama svojih nepromjenljivosti, a upokorene su Mu nebeske staze, u krajnjim granicama svojih ogromnih predjela. [31] Dokaz Njegove vlasti (rububiyyah) je cjelovitost vrsta (al-ajnas, drugim rijecima, vrste bica), Njegove moci, njihova nemoc, Njegove vjecnosti (qidmah), njihovo nastajanje (futur), Njegove stalnosti (baqa), njihovo izumiranje (zawal). Oni nemaju mjesta na koje bi utekli dalje od Njegovog domaaja (idrak), niti izlaza mimo Njegovog obuhvatanja (ihatah), niti nacina da se sakriju pred Njegovim brojanjem (ihsa), ni mogucnosti da izbegnu Njegovu moc nad njima. Savrenstvo njihovog stvaranja od strane Njega [32] je dovoljno znamenje (ayah), ukrtanje njihovih (prirodnih) svojstava od strane Njega je dokaz, privremeno porijeklo (huduth) njihovih osobina je radi razumijevanja Njegove vjecnosti, a zakoni stvaranja, koji im upravljaju, kao pouka [33]. Ogranicenja se ne vezuju za Njega, slicnost se ne ravna prema Njemu i nema nicega to Mu je skriveno. On je izvan dosega slicnosti i iznad stvorenih svojstava. Svjedocim da nema boga sem Njega, vjerujuci u Njegovo Bozanstvo i protiveci se svakom ko Ga osporava; i svjedocim da je Muhammed Njegov sluga i Poslanik, koji boravi u najboljem boravitu, koji je proao kroz najplemenitije slabine i bezgrijenu utrobu, ponikao iz roda od naplememtijeg izvora, porijeklom od najboljih nasada, proistekao iz najnedokucivijih vrhova i najvelicanstvenijih korijena, sa drveta na kome je Bog stvarao svoje Poslanike i odabirao one kojima vjeruje [34] Drvo savrene gradje, skladnog rasta, plemenitih grana, cvijetnih grancica, zrelog ploda, plemenite 12

unutranjosti, usadjeno u velikodunost i gajeno na svetom zemljitu. Tu je irilo grane i plod, postalo jako i neoborivo, a zatim ga (Poslanika Muhammeda) ucinilo visokim i izuzetnim, dok ga Bog, Mocan i Velicanstven, nije pocastvovao poverljivim Dzibrailom [35], obasjavajucom svjetlocu [36] i Jasnom Knjigom [37]. Njemu je podredio Buraka [38], a meleci su ga pozdravljali [39]. Uz pomoc njega je zastraio ejtane, skrio idole i bogove kojima se klanjalo mimo Njega. Obicaj Njegovog Poslanika (sunnah) je besprijekornost (rushd), njegovo postupanje (sirah) je pravda, a njegova odluka, istina. On je objavio ono to mu je zapovjedeno od njegovog Gospodara [40], i dostavio je ono to je bio obavezan [41] dok svoju misiju nije ucinio ociglednom propovedajuci Jedinstvenost i za ljude ucinio ociglednim da nema boga sem Boga i da Mu nema ravna; dok Njegova Jednoca nije postala ocevidna i Njegovo Gospodarstvo Nepomijeano. Bog je Svoje postojanje ucinio ociglednim kroz propovedanje vjere o Svojoj Jednoci, uzvisujuci njegov polozaj kroz priklanjanje (al-islam). A Bog, Svemocan i Velicanstven, odabrao je za Svog Poslanika to je kod Njega pocivalo, polozaj i sredstva - neka nad njim i njegovom cistom porodicom bude Boziji mir". 2. Via negativa Ali a.s. je rekao: "Slava pripada Bogu, Cije hvaljenje ne pripada onima koji hvale [42], cije blagodeti ne mogu biti izracunate od strane onih koji racunaju [43], i ciji pravedni udio (haqq) nije namiren od strane onih koji teze. Velike teznje ne uzrokuju Njegovo opazanje, niti Ga dosezu duboka otroumlja. Njegova svojstva (sifah) ne posjeduju utvrdjena ogranicenja (hadd mah-dud) ni postojece opise (nat mawjud), ni omedjeno vrijeme (waqt madud), ni produzeni rok (ajal mamdud). On stvara bica Svojom moci [44], alje vjetrove Svojom milocu [45] i stenjem ucvrcuje potrese Svoje zemlje [46]. "Prvi korak u vjeri je Njegova spoznaja (marifah). Savrenstvo Njegove spoznaje Ga potvrdjuje (tasdiq). Savrenstvo Njegove potvrde je u propovedanju Njegove Jednoce (tawhid). Savrenstvo propovedanja Njegove Jedinstvenosti je odanost (ikhlas) prema Njemu [47]. A savrenstvo odanosti prema Njemu je u osporavanju odlika (nafy al-sifat) u odnosu na Njega, zbog zakona da svako svojstvo nije to to svojstvo posjeduje (al-maw-suf) i zakona da sve to posjeduje svojstva nije svojstvo. "Zato svaki onaj ko Boga - neka Mu je slava - opisuje - Bogu pripisuje druga (drugim rijecima, odredjuje mu opis). Ko god Bogu pripisuje druga, tvrdi da ih je dvojica (tathniyah). Ko tvrdi da ih je dvojica, on Ga je podijelio. Ko Ga dijeli, ne poznaje Ga ko Ga nepoznaje, ukazuje na Njega [48]. Ko ukazuje na Njega, ogranicava Ga. Ko Ga ogranicava, oznacava Ga po broju. Ko pita; "U cemu je On?", zatvara Ga. Ko pita: "Na cemu je On?", iskljucuje Ga (od odredjenih stvari). "On je Bice (kain), ali ne nastalo svjetovnim porijeklom (hadatah), Postojeci (mawjud), Koji nije potekao od nepostojanja (adam). On je svuda, bez zdruzivanja (muqaranah); Razlicit od svega, bez razdvajanja (muzayalah). On je Aktivan (fail) ali ne u smislu posjedovanja pokreta i sredstava. On je vidjeo prije nego to je postojalo bilo koje od Njegovih bica da bi od Njegove strane bilo opazeno. On je bio "Sam" (mutawahhid) kada nije bilo nikoga sa kim bi bio blizak i usljed cijeg gubitka bi se osjecao usamljen. "On je nacinio svijet stvorenog, dajuci mu pocetak bez promiljanja, bez koricenja iskustava, slucajnih otkrica (hara-kah) (u Sebi), Neometen zahtjevima due (hamamah nafs). On odlaze stvari do njihovog doba [49], uskladjuje njihove nesaglasnosti, ugradjuje (u njih) njihova prirodna svojstva i cini da ova (svojstva) prianjaju uz svoje objekte. On ima znanje o njima prije njihovog pocetka, obuhvata 13

njihova ogranicenja (hudud) i njihov kraj (intiha) i zna njihove veze (qarain) i vidove (ahna)." 3. Duboka ukorjenjenost u spoznaji Ebu Abdulah (Ebu Abdullah) a.s. je pricao da je, kada je zapovjednik vjernih a.s. govorio sa minbera u Kufi, covjek je ustao i rekao: "O zapovjednice vjernih! Opii nam tvog Boga - neka je Uzvien i Blagosloven - da bi se naa ljubav (hubb) za Njega i nae znanje (marifah) o Njemu mogli povecati." Zapovjednika vjernih a.s. je to naljutilo i nalozio je okupljanje na namaz. Sakupilo se takvo mnotvo da je dzamija postala pretijesna. Zatim je ustao a.s., promijenjene boje lica, i rekao: "Hvala Bogu, Koga odbijanje ne obogacuje, niti darovanje osiromauje, dok svaki drugi darodavac biva okrnjen. On ima u izobilju blagoslovene darove i obilje opskrbe. Svojom velikodunocu obezbjeduje opskrbu bicima. On utire put teznji (talab) onih koji Ga cine svojom zeljom. On ne biva velikoduniji usled onoga to je od Njega zatrazeno, niti usled onoga to nije. Vrijeme se u svom protoku ne menja za Njega da bi se On mijenjao suglasno. Kada bi Svojim bicima darovao svo srebro, ingote cistoga zlata i vrece bisera koje planinski rudnici izdaju [50] i morske koljke daruju, to ne bi izmijenilo Njegovu velikodunost, niti bi se okrnjila velicina onoga to ima. U Njega su riznice darova koje se ne umanjuju potrazivanjima, na koja On ne obraca paznju uprkos njihovoj obimnosti, jer je On Velikoduni, Koji ne osiromauje zbog darova, niti postaje tedljiv pred upornocu upornih. "I zaista On moze, kada neto hoce, samo za to rekne: "Budi!" - i ono bude". Kuran 36:82 "Meleci, uprkos svojoj blizini prestolu Njegove velikodunosti, svojoj zarkoj ljubavi (walah) za Njega, svom velicanju uzvienosti Njegove moci, i svojoj blizini skrivenom u Njegovom carstvu (ghayb malakutih), mogu znati samo o onom od Njegovih cinjenja kome ih je On poducio, iako ih je On uzvisio do Svetog Carstva. Oni imaju toliko znanja o Njemu koliko im je On dao, da kazu: "Hvaljen nek si! Mi znamo samo ono cemu si nas Ti poducio" Kuran 2:32 [51] "Onda, ti koji pita, kakvo je tvoje miljenje? Hvaljen neka je On, slava pripada Njemu! On nije postao da bi izmjena ili otklanjanje bili moguci u odnosu na Njega. Promjena stanja i dana i noci ne uticu na Njegovu bit. On je zapoceo stvaranje bez ikakvog uzora (mithal) koji bi sljedio, i bez bilo kakve mjere (miqdar), koju bi oponaao od ma kojeg znanog bozanstva (mabud), koje bi Mu prethodilo. Na Njega se ne odnose odlicja, da ne bi bio ogranicavan (hudud) time to ih je stekao. On -"Niko nije kao On" Kuran 13:11 - ne prestaje da prevazilazi svojstva bica. "Oci Ga ne mogu vidjeti, da ne bi bio opisan na osnovu jasnog vidjenja (bi-l-iyan), i da Njegova bica ne bi spoznala Sutinu Koju samo On zna. Svojim uzdizanjem (uluww) iznad stvorenog, On izmice nagadjanjima onih koji zamiljaju (mutawahhimin). Sutina (kunh) Njegove velicine izmice obuhvatanju jalovog promiljanja onih koji promiljaju. Nema slicnosti izmedju Njega i onoga to je On stvorio. Za one koji imaju znanje o Njemu, On je zauvijek iznad slicnosti i suprotnosti. "Oni koji Bogu druga pridruzuju (al-adilun billah), lazu kada Ga saobrazavaju svojim kategorijama, oblace Ga u svojoj mati u odjecu stvorova, dijele Ga mjerom svoje zamisli i mjere Ga nadarenostima svoga razuma [52] pomocu bica i njihovih sila razlicitih. Kako bi mata mogla da odredi Njega, cija mjera ne moze biti odredjena, kada predodzbe spoznaje zasigurno grijee u poimanju Njegove najdublje sutine? Jer, On je Veci od toga da bi Ga ljudski umovi mogli ograniciti milju (tafkir), ili da bi Ga meleci, uprkos njihovoj blizini carstvu Njegove moci, mogli obuhvatiti procenjivanjem. 14

"On je visoko iznad toga da bi mogao imati ravnoga (kufw) sa kim bi bio uporedjen, jer, On je Uzvien. Kada zamisli zele da prodru do Njega, do nevidljivih oblasti Njegovog carstva, kada misli (fikar), oslobodjene smerajucih nametanja, tragaju za otkrivanjem saznanja o Njegovoj bitnosti, kada su srca zapala u uznemiravajucu zabunu u vezi Njega, pokuavajuci da Ga obuhvate, ravnajuci se prema Njegovim odlikama, kada putevi umne spoznaje bivaju zatamnjeni, jer do Njega ne dosezu odlike uz pomoc kojih mogu steci spoznaju Njegove Bozanstvenosti, tada (zamisli, misli, srca, putevi umne spoznaje) ustuknu u nemilosti premocujuci ponor tamnih kutova nevidljivih svijetova, oslobodjem od svih pripisivanja Njemu - neka Mu je slava! Vracaju se odbaceni unazad, priznajuci da spoznaja o Njemu nije dosegnuta skretanjem (sa puta) [53], i da predodzba o mjeri Njegove velicanstvenosti ne nastanjuje misli onih koji promiljaju, usljed Njegove udaljenosti od obuhvatanja od strane talenata ogranicenih bica. On je Onaj Koji zbraja (khilaf) u Njegovoj tvorevini, i medju Njegovim bicima nema nikog poput Njega. Stvar se, sada, uporedjuje sa sebi slicnom (adil). A kako ono cemu nema slicnoga, moze biti uporedjeno sa necim to je razlicito od njemu slicnog (mithal)? On je Prvi (al-badi) prije Koga niceg nije bilo, i Zadnji (al-akhir), nakon Koga nece biti nicega. "Oci Ga ne mogu doseci u blistavosti Njegove moci (jabarut). Kada ih zasjeni zastorima, oci ne prodiru kroz gustinu zastora, niti probijaju gustinu Njegovih pokrova da bi dosegle do "Najuzvienijeg" [54], cijom voljom delanje nastaje i pred uzvienocu cije velicanstvenosti oholi puze. Glave su pred Njim pognute, a lica sledjena u strahu od Njega. Znaci (athar) Njegove stvaralacke moci (hikmah) nalaze se u cudesnostima (badai) koje On stvara, i sve stvoreno postaje dokaz (hujjah) u Njegovu korist i prikljuceno je Njemu. Kada bi tvorevina bila nema, Njegov dokaz bi, putem Njegovog usmjeravanja (tadbir), govorio kroz tvorevinu. [55] "On odredjuje ono to stvara i odredjivanje Svoje cini cvrstim (taqdir), postavlja sve na svoje mjesto istancanocu Svoga upravljanja, i usmjerava ga [56]. Nita od toga ne dospijeva u blizinu Njegovog prijestola [57]. Nema zaostajanja u izvravanju Njegove volje i uzdrzavanja pred naredbom da se ispuni Njegova zelja. Umor Ga ne dotice [58], niti Ga zalosti onaj ko kri Njegovu zapovjed [59] "Tako je tvorevina Njegova upotpunjena i pokorava mu se posluno. Ravna se prema vremenu u kome je stvorena, prijemljivocu koja ne biva sprijecena lijenjocu ljenjivaca, ni sporocu dangube. On ispravlja iskrivljenost stvari, oznacava putokaze njihovih granica. Svojom moci miri njihove suprotnosti, ujedinjuje ih (asbab qara iniha), stvara medju njima razlicite vrste, neuporedive po velicini, svrstava ih u raznolike sorte, prirodna stanita i oblike - cudesa stvoriteljstva, cije oblikovanje je On ucvrstio. On ih je oblikovao po Svojoj volji [60]. Njegovo znanje je stvorilo ustrojenost vrsta, a Njegovo upucivanje je ucinilo da dosegnu najprikladnije odredite. "O ti, koji pita! Znaj da onaj, ko poredi naeg Velicanstvenog Boga sa uzajamnom neslicnocu dijelova Njegove tvorevine i sa vezanocu njihovih spojeva, skrivenih Njegovim mudrim usmjeravanjem, nije upravio svoju najdublju podsvijest (ghayb damirih) u pravcu spoznaje Njega, i njegovo srce nije otkrilo (mushahadah) istinu da On nema ravnoga. Kao da nije cuo sljedbenike koji su se odricali onih koje su sljedili, govoreci: Allaha nam, bili smo, doista, u ocitoj zabludi kad smo vas sa Gospodarom svijetova izjednacavali Kuran 26:97-98 [61] "Ko god naeg Gospodara izjednacava sa necim, pripisuje Mu suparnika, a ko Mu pripisuje suparnika, taj ne vjeruje u ono to Njegovi jasni ajeti [62] otkrivaju i o cemu dokazi Njegovih jasnih znamenja govore. Jer, On je Bog, Koji ne biva odredjen mocima promiljanja, da bi bio kvalifikovan u okviru irine necijih misli, ili da bi bio ogranicavan voljom razuma dua koje teze [63]. On je Stvaralac vrsta i stvari, bez potrebe za uzorom, za postupanjem po unutranjim odredjenjima, za iskustvom 15

stecenim usled protoka dogadaja, ili za saradnikom koji bi Mu pomogao da stvori cuda stvaralatva. Kada Ga oni, koji Mu pripisuju suparnika, uporede sa svijetom stvorenoga, cija su svojstva podijeljena i ogranicena, i ciji nivoi imaju razlicite oblasti i regione - a On, Mocan i Velicanstven, postoji kroz Sebe, ne kroz Svoja sredstva (adah) - oni Ga ne mogu izmjeriti Njegovom istinskom mjerom. Zato je On rekao, objavljujuci Svoju neuporedivost sa zdruzivanjima onih koji uporedjuju, i uzdizuci se nad procenom onih Svojih slugu nevjernika koji Ga mjere u okviru ogranicenja: "Oni ne velicaju Allaha onako kako Ga treba velicati; a citava Zemlja ce na Sudnjem danu u vlasti Njegovoj biti, a nebesa ce u moci Njegovoj smotana ostati. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim"! Kuran 39:67 "Slijedi ono u cemu te Kuran upucuje vezano za Njegova svojstva, kao bi izmedju tebe i spoznaje Njega (marifah) bila uspostavljena veza. Uzmi to kao primjer, i obasjaj se svjetlocu upute Njegove; sigurno su to blagoslov i mudrost, dati tebi, zato uzmi to to ti je dato i budi medju zahvalnima [64]. A ono u vezi cega te ejtan upucuje, a cije trazenje nije u Kuranu odredjeno, niti o njemu ima traga (athar) u sunetu Poslanika s.a.v., ni upucivanju imama a.s., to prepusti Bogu, Uzvienom i Velicanstvenom. Zasigurno, to je granica Bozijeg zahtjeva (haqq) prema tebi. "Znaj da su "dobro u nauku upuceni" [65] oni koje je Bog oslobodio potrebe jurianja na zatvorena vrata, iza kojih je nepoznato (al-ghuyub), pa priznaju nepoznavanje (iqrar) svega nevidjenog iza zastora, kome ne znaju objanjenje, i kazu: "Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara naeg". Kuran 3:7. Allah hvali njihovo priznanje nemoci da dosegnu ono to znanjem ne obuhvataju. Njihovo uzdrzavanje od zelje da prodru u ono cije istrazivanje se od njih ne zahtjeva Bog naziva "dubokom ukorenjenocu". Zato se ogranici na takav isti stav i ne mjeri Boziju moc - neka Mu je slava - po mjeri tvoga uma, da ne bi bio medju onima koji su propali." 4. Najljepi Stvoritelj Pripovjeda se da je Ali a.s. odrzao dole navedenu besjedu u Kufi, stojeci na kamenu koji mu je postavio Dzada ibn Hubejre el-Mahzumi [66]. Nosio je odjecu od vune. Konce za njegovu sablju i obuca bili su nacinjeni od like. Njegovo celo je bilo poput devinog koljena [67]. Rekao je: "Neka je hvala Bogu Kome je povratak stvorenog i ishod delanja [68] Zahvaljujemo Mu na Njegovoj ogromnoj dobroti, Njegovom blistavom dokazu (burhan) i obilju Njegovih blagodeti i velikodunog davanja; hvalom koja Mu pravedno sljeduje, kojom ce se postici Njegova zahvalnost, koja ce nas pribliziti Njegovoj nagradi i uzrokovati najmilostivije od Njegovih uvjecanja [69] Molimo Ga za pomoc [70], molitvom onoga ko se uzda u Njegovu dobrotu, ocekujuci Njegovu blagodat, vjerujuci u otklanjanje zla, priznajuci Njegove blagoslove i pokoravajuci Mu se u dijelu i rijeci. Vjerujemo u Njega vjerom (iman) onoga koji Ga ocekuje sa izvjesnocu, okrece Mu se kao vjernik, pokorava Mu se ponizno, iskreno ispoveda Jedinstvenost Njegovu (akhlas muvahhidan), uzvisuje Ga velicanjem, trazeci utocite u Njemu, u ljubavi i teznji (raghiban mujtahidan). "Nije rodjen" Kuran 112:3 - Hvaljen bio - da bi podijelio uzvienost, i "Nije rodio" Kur an 112:3 da bi ostavljao u nasljedstvo i icezao. Vrijeme (waqt) i trajanje Mu nisu prethodili. Uvjecanja i umanjenja Ga ne doticu. "On se otkriva umovima preko znaka Svoga besprijekornog upravljanja i konacne zapovjedi. Medju dokazima Njegovog stvaranja je stvaranje nebesa bez stubova [71] , koja stoje bez oslonca. On ih je pozvao, a ona su se odazvala posluno, pokorno, bez oklevanja, ne kasneci [72]. Da Ga nisu priznali (iqrar) kao Gospodara i da Mu se dobrovoljno nisu pokorila, On ih ne bi ucinio mjesto prijestola Svoga, boravitem meleka Svojih, niti mjestom uspinjanja dobrih rijeci i pravednih dijela 16

Svoga stvoriteljstva [73]. Njihove zvjezde je ucinio putokazima po kojima se upravlja zalutali putnik na raznolikim putevima na zemlji. Tmina zastora mracne noci ne sprjecava blistanje njihove svjetlosti, niti ruho tmina crnih noci moze omjesti sjaj mjeseceve svjetlosti da se ne iri nebesima. "Neka je hvala Njemu, od Koga nije skrivena tmina sutona ni mrklih noci u skrovitima zemljinih nizina, ni u vrhovima zamagljenih planina [74]; niti ono to oluja iri obzorjem nebesa; niti mjesto gde ponire bleskanje munje u oblacima [75]; niti list koji opada s mjesta svog otpadanja usljed oluje potaknute zvjezdama (al-anwa) [76] i slivanja kie. On zna mjesto na koje kap pada i ponire, putanju po kojoj sicuni mrav traga i dubini zemlje, koliko je hrane muici dovoljno [77] i ta zena u materici nosi [78]. "Neka je slava Bogu Koji je postojao (alkain) prije pijedastala (kursi), prijestola (arsh), nebesa, Zemlje, dzinova i ljudi. Zamiljanje (wahm) ne doseze do Njega. On ne moze biti izmjeren razumijevanjem (fahm). Molitelji Ga ne zaokupljaju [79], a davanje ne umanjuje. Oci Ga ne mogu videti, niti mjesto "gdje" (ayn) ograniciti. Nije opisiv uz pomoc zdruzivanja [80]. On ne stvara delanjem [81], uz pomoc cula Ga je nemoguce opaziti, a sa covjekom uporediv nije. "On je Taj Koji je sa Musom govorio direktno [82] i pokazao Mu jedno od Svojih mocnih znamenja [83], ne koristeci organe (jawarih), sredstva (adawat), ni govor [84]. "O ti, koji se napreze da opie svog Boga, ukoliko govori iskreno, opii Dzibraila, Mikaila, vojske meleka, pognute u odajama svjetosti (hujarat al-quds), umova koji su smeteni zarkom ljubavlju da bi ogranicili "Najlepeg Stvoritelja" [85]. Preko svojstva se, zasigurno, mogu opaziti samo oni koji imaju oblik i dijelove i koji icezavaju nakon isticanja njihovog vremena. Nema boga sem Njega. On obasjava Svojom svjetlocu svaku tminu i Svojom tamom pomracuje svako svjetlo." 5. Jedinstvenost Pripovjeda se da je na dan Bitke kod deve [86] beduin stao ispred zapovjednika vjernih a.s. i rekao: "O zapovjednice vjernih! Ti kaze da je tvoj Bog Jedan?" Ljudi su ga napali govoreci: "O beduinel Ne vidi li da je srce zapovjednika vjernih ophrvano brigom?" Zapovjednik vjernih a.s. je rekao: "Pustite ga! Ono to beduin zeli (drugim rijecima, znanje o Bogu) je zasigurno ono to mi zelimo ljudima." Zatim je rekao: "O beduine! Reci da je Bog jedan(wahid) ima cetiri (moguca) znacenja, od kojih dva nisu doputena u vezi Boga, Uzvienog i Silnog, dok druga dva jesu ustanovljena vezano za Njega. "Od dva, koja nisu doputena u vezi Njega, prvo znacenje je ono koje kaze "jedan", podrazumijevajuci kategoriju brojeva. To nije doputeno, jer ono to nema drugo, ne ulazi u kategoriju brojeva. Nisi li vidio da je onaj, koji kaze "treci od trojice" nevjernik? [87] I drugo je poput iskaza onoga ko kaze (a odnosi se na covjeka): "On pripada ljudskom rodu", u smislu da je on jedna vrsta u rodu. [88] To nije doputeno, jer je to uporedjenje, a na Gospodar je visoko iznad toga. "Vezano za dva znacenja ustanovljena u vezi Njega, prvo glasi: "On je Jedan, nema slicnosti (shabah) izmedju Njega i bica". Takav je na Gospodar. A drugo tvrdjenje, koje kaze: "Sigurno, On je Uzvien i Silan" jeste jedinstveno u znacenju (ahadi al-ma na), smjerajuci ka tome da On nije razdeljen u postojanju, umnoj spoznaji, ni zamiljanju [89] Takav je na Gospodar, Silan i Uzvien." [90] 6. Otroumnost

17

U drugoj besjedi Ali a.s. je rekao: "Na Njega ukazuju (daliluh) Njegova znamenja (ayat) [91]. Opaziti Ga (wujuduh), znaci potvrditi Njegovo postojanje (ithbatuh) [92]. Znati Ga, znaci ispovijedati Njegovu Jedinstvenost; a ispovjedati Njegovu Jedinstvenost znaci razlikovati Ga (tamyiz) od Njegove tvorevine. Merilo (hukm) razlikovanja je odvajanje (baynunah) u odlikama, a ne odvajanje u smislu razdaljine (uzlah). On je, zasigurno, stvaralacki Bog (rabb khaliq), Koji nema drugog boga, i Koji nije stvoren. Sve to se moze zamisliti razlicito je od Njega." Nakon toga, on a.s. je rekao: "Ko god da je poznat kroz sebe (bi-nafsihi) nije bog; to je vodic ka onome to ukazuje na Njega (al-dalilalayh) i to je ono to vodi ka Njegovoj spoznaji." 7. Spoznaja srcem Ebu Abdullah a.s. je pripovjedao: "Zapovjednik vjernih a.s. je govorio sa minbera u Kufi, kada je covjek, po imenu Dileb (Dhilib), stao pred njega. On je bio otrog jezika, recit i hrabar. Rekao je: "O zapovjednice vjernih! Da li si ti vidio svog Boga?" On a.s. je odgovorio: "Teko tebi, Dilebe! Ne bih cinio ibadet bogu koga nisam vidio." On je rekao: "O zapovjednice vjernih! Kako si Ga vidio?" On a.s. je odgovorio: "O Dileb! Oci Ga ne vide gledanjem, vec Ga srca spoznaju kroz istinitosti vjerovanja (haqaiq al-iman). Teko tebi, Dilebe! Zaista, moj Gospodar je Istancan u otroumlju (latif al-latafah), ali Ga ne moze opisati otroumljem (lutf); Veliki u golemosti (azim al-azamah), ali Neopisiv kroz velicinu (izam); Uzvien u uzvienosti (kabir al-kibriya), ali Neopisiv kroz uzvienost (kibr); Velicanstven u velicanstvu (jalil al-jala-lah), ali Neopisiv kroz velicanstvenost (ghilaz). Prije svih stvari, On je bio; ne kaze se da je bilo bilo cega pre Njega. Nakon svih stvari, On ce biti; ne kaze se da On ima "poslije" [93]. On je odlucio o (svim) stvarima, ali ne putem odluke (himmah). On sve obuhvata (darrak), ali ne nekom vjetinom (khadiah). On je u svim stvarima, ali nije pomijean (mutamazij) sa njima, niti odvojen (bain) od njih. On je Vidljiv (zahir), ali ne saglasno objanjenju o neposrednocu (u odnosu na cula: mubasharah)); Ocevidan (mutajallin), ali ne kroz pojavu Njegove uocljivosti (istihlal ruyah); Udaljen, ali ne razmakom (masafah); Blizak (qarib), ali ne preko priblizavanja (mudanah); Otrouman, ali ne putem materijalnosti (tajassum); Postojeci (mawjud), ali ne nakon nepostojanja (adam); Djelujuci (fail), ali ne putem prinude (idtirar); Odlucan (muqaddir), ali ne kroz pokret (hara-kah); Voljan (murid), ali ne kroz odlucivanje (hamamah); On cuje (sami), ali ne putem sredstava (alah); On vidi (basir), ali ne putem organa (adah) [94]. "Prostor (amakin) Ga ne obuhvata, vremena (awqar) ne idu uz Njega, odlike (sifat) Ga ne ogranicavaju, san (sinat) Ga ne obuzima [95] "Kroz Njegovo davanje culnosti (tashir) organima cula (mashair) zna se da On nema organe cula [96] Kroz Njegovo davanje materijalnosti (tajhir) supstancama (jawahir) zna se da je On bez materijalnosti [97]. Kroz Njegovo uzrokovanje suprotnosti (mudaddah) medju stvarima, uocava se da On nema suprotnosti (didd) [98]. Kroz Njegovo uzrokovanje pripajanja (muqaranah) medju delanjima, zna se da One nema bliskoga (qarin). On je mrak suprotstavio svjetlosti, pomrcinu vidljivosti, vlaznost suvoci [99], a toplotu hladnoci. On spaja one stvari koje se odbijaju, a razdvaja one koje su bliske. One potvrdjuju (postojanje) svoga Rastavljaca (mufarriq) svojim rastavljanjem i Spojitelja (muallif) svojim vezivanjem. To je znacenje Njegovih rijeci - On je Mocan i Velicanstven: "I od svega po par stvaramo da biste vi razmislili". Kuran 51:49 "Tako je On kroz njih razdvojio "prije" i "poslije", da bi se znalo da On nema prije i poslije. Oni svojim cudima (gharaiz) svjedoce da On, Koji im je cudi dao, nema cud. 18

Svojim priklanjanjem vremenu (tawqit), oni svjedoce da Onaj Ko ih je vremenu priklonio, nije Sam njemu priklonjen. "On je jedne sakrio od drugih kako bi se znalo da nema zastora izmedju Njega i Njegovog svijeta stvorenog, razlicitog od Njegovog svijeta stvorenog. On je bio Gospodar kada nije bilo nikoga kome bi bio Gospodar (marbub), Bog kada nije bilo nikoga kome bi bio Bog (maluh); Sveznajuci (alim), kada nije bilo nicega da se sazna (malum), Slualac kada nije bilo nita to bi se culo (masmu)." Zatim je Ali a.s. spontano sastavio ove stihove: "Moj Gospodar je oduvijek Znan kroz velicanje, moj Bog je oduvijek opisivan kao Velikoduan. On je postojao kada nije bilo svjetlosti od koje bi se trazilo da osvijetli, kao ni mraka na horizontu. Zato je na Gospodar Brojilac bicima, svima od njih, i svima je Opisan u mati. Ko zeli da Ga opie kroz poredjenje, vraca se opsednut, okovan svojom nesposobnocu. A pri uspinjanju na nebo, treptaj Njegove moci alje bljesak koji oslepljuje oko due [100]. Zato, napusti onoga ko raspravlja o vjeri, izgubljenog u dubinama, jer je sumnja u njemu iskrivila njegovo vidjenje. I postani drug onom pouzdanom, koji je miljenik svoga Gospodara i okruzen okriljem svog Zatitnika: Smjeeci se, na Zemlji je postao putokaz upucivanja (dalil al-huda) a u dzennetu okicen i priznat." Nakon toga, Dileb je pao onesvijecen na zemlju. Kada se povratio, rekao je: "Nikada nisam cuo takve rijeci. Necu se vratiti nicemu cemu sam prije vjerovao." C. El-Bakir a.s. peti imam 1. Neuporedivi Bog Abu Basir je pripovedao da je kod Ebu Dzafera a.s., petog imama, doao covjek i rekao mu: "O Abu Dzafere, kazi mi o svom Gospodaru! Kada je On nastao?" On a.s. je odgovorio: "Teko tebi! Zaista se za stvar kaze da je nije bilo, a da je zatim postala. "Kada je postala?" Ali, moj Gospodar - Blagosloven je On i vrlo visoko - bio je Vjecni, bez "kako?", i Lien bilo kojeg "gdje?". Njegovo Bice (kawn) nije imalo "kako", niti je imalo ikakvo "gdje". On nije bio u bilo cemu, niti na bilo cemu. On nije stvorio mjesto (makan) Sebe radi (kan). On nije ojacao nakon to je nacinio stvoreno, niti je prije stvaranja stvorenog bio slab. I nije bio usamljen (mustawhish) prije nego to je stvorio stvari. On ne slici bilo cemu to je stvorio. On nije bio lien moci nad tvorevinom prije njenog stvaranja, da bi bio lien stvorenog nakon njegovog nestanka. [101] On biva ziv u odsustvu (stvorenog) zivota, Mocni Vladalac prije nego to stvori bilo ta (nad cim ce vladati) i Svemocni Vladar (malik jabbar) nakon stvaranja tvorevine (al-kawn). Njegova Bit nema "kako", niti "gdje", niti ima granica. On se ne spoznaje kroz bilo ta to bi licilo na Njega. On ne stari u Svom postojanju. Njega nita ne dotice. Nita kod Njega ne izaziva strah. A sve stvari su zahvacene strahom od Njega. [102] "On je ziv bez ogranicenog trajanja, bez bica (kawn) opisanog uz pomoc osobina, bez stanja koje moze biti odredjeno (kayf mahdud), bez traga kojim bi bio pracen, i bez mjesta bliskog necemu. Ne, On je Taj zivi, Koji zna, Vladalac Koji je vjecan. Njegovi su snaga i vlast. On stvara ono to zeli Svojom voljom (mashiyyah). On nije ni ogranicen, ni podijeljen na dijelove, i On ne icezava. On je bio Prvi, bez "kako" i 19

bice poslijednji, bez onog "gdje". "Sve ce, osim Njega, propasti" Kuran 28:88. "Uzvien neka je Allah, Gospodar Svetova!" Kuran 7:54. "Teko tebi, koji postavlja pitanja! Mog Boga ne obuhvata zamisao, neizvjesnosti Ga ne doticu, On nije ni u cijoj vlasti, niko Mu nije blizak, pojave Ga ne doticu, On ne biva ispitivan za bilo ta to cini [103], On se ne pojavljuje nad bilo cim" [104]. "Ne obuzima Ga ni drijemez, ni san" Kuran 2:255. "Njegovo je to je na nebesima i to je na Zemlji i to je izmedju njih i to je pod zemljom!" Kuran 20:6. D. Dzafer es-Sadik a.s. esti imam 1. Vidjenje Boga Abu Basir je ispricao da je on rekao Ebu Abdulahu - pocivao u miru - "Kazite mi o Bogu, Mocnom i Uzvienom. Hoce li Ga vjernici vidjeti na Sudnjem danu?" On a.s. je odgovorio: "Da, a videli su Ga i prije Sudnjeg dana." Abu Basir je upitao: "Kada?" Imam a.s. je odgovorio: "Kada im je rekao: "Zar ja nisam Gospodar va?" Oni su odgovorili: "Jesi, mi svjedocimo" Kuran 7:172 [105] Zatim je ucutao, a potom je rekao: "Zaista Ga vjernici vide na ovom svetu prije Sudnjeg dana. Zar ga ti ne vidi sada?" Tada mu je Abu Basir rekao: "Hocu li prenijeti ovo to ste rekli?" On a.s. je odgovorio: "Ne, jer ako to isprica, osporice ga poricatelj, neuk u pogledu znacenja onoga to kaze. Zatim ce iznijeti pretpostavku da je to poredjenje i sumnja (kufr). Ali spoznaja srcem (ar-ruyah b-il-qalb) nije poput vidjenja ocima (ar-ruyah bil-ayn). Neka je Bog visoko iznad onoga kako ga uporedjivaci (mushabbihun) i nevjernici (mulhidun) opisuju!" 2. Ime koje ne moze biti imenovano Pripovjeda se da je Ebu Abdullah a.s. rekao: "Bozije ime je razlicito od Boga, a sve to moze biti nazvano recju "stvar" (shay) [106] jeste stvoreno, sem Boga. Zato je sve to jezici izrazavaju ili ruke nacine [107], stvoreno. Bog je cilj onome ko Ga postavi za cilj, ali je odredjeni cilj (al-mughayya, drugim rijecima, u ljudskom umu) razlicit od (stvarnog) cilja [108]. Cilj posjeduje osobine (mawsuf), a sve to posjeduje osobine jeste stvoreno (masnu). Ali Stvoritelj (sani) stvari ne posjeduje osobine cije ogranicenje je utvrdjeno (had musamma). On nije stvoren da bi Njegova Sutina (kaynunah) bila spoznata kroz stvaranje (sun) ostvareno mimo Njega [109]. On se ne zavrava granicom, sem ako bi ona bila razlicita od Njega. Ko god razumije ovaj princip (hukm) nikada nece biti u zabludi. To je istinsko propovedanje Jedinstvenosti (al-tawhid al-khalis), zato vjerujte u njega, potvrdite ga i dobro razumite, sa doputenjem Boga, Milostivog i Velicanstvenog. "Ko god smatra da zna Boga pomocu vela (hijab), ili oblika (surah), ili slicnosti (mithal), jeste pridruzivalac, jer su veo, oblik i slicnost razliciti od Njega. On je definitivno i iskljucivo Jedan. Zato, kako bi onaj, koji smatra da Ga zna pomocu sredstava nekog drugog, razlicitog od Njega, propovedao Jedinstvenost? Zasigurno, samo onaj zna Boga, koji Ga zna uz pomoc Bozijih sredstava (billah). Zato Ga onaj, ko Ga ne poznaje uz pomoc Njegovih sredstava, ne zna. Suprotno, on samo zna za Njemu razlicito. Nema nicega izmedju Tvorca i stvorenog [110]. Bog je Tvorac stvari, ali ne iz necega. On je Nazvan Svojim imenima, i Razlicit je od Svojih imena, a 20

Njegova imena su razlicita od Njega [111]. Opisani (al-mawsuf) je razlicit od opisivaca (al-wasif). "Zato je onaj, koji smatra da vjeruje u ono to ne poznaje, odstupio od spoznaje (marifah) [112]. Stvorena stvar (makhluq) ne opaza nita sem Bozijim sredstvima: spoznaja o Bogu dolazi preko Bozijih sredstava. Bog je Nenastanjen svojim bicima, i ne boravi u Svojim bicima [113]. Kada On pozeli neto, biva kako je pozelio, Njegovom zapovjecu (amr) i bez govora (nutq). Njegovi robovi nemaju sklonita od Njegove zapovjedi (ma qada) i nemaju prigovora protiv onoga to je Njegovo zadovoljstvo. Oni nemaju snagu da mijenjaju ono to je u njihovim tijelima, stvoreno od Boga, sem uz pomoc sredstava njihovog Gospodara. Zato onaj, ko smatra da moze da ucini neto to Bog, Uzviem i Mocni, ne zeli, smatra da je njegova volja (iradah) jaca od Bozije volje: "Uzvien neka je Allah, Gospodar svijetova!" Kuran 7:54 E. Musa Kazim a.s. sedmi imam 1. Bozija moc i uzvenost Pripovjeda se da je Musa ibn Dzafer a.s. rekao: "Zasigurno je Bog - nema boga sem Njega - bio ziv bez "kako?" (kayf) ili "gdje?" (ayn). On nije bio u bilo cemu, niti na bilo cemu. On nije stvorio mjesto (makan) za Svoju uzvienost (makan) [114]. On nije ojacao u moci nakon to je stvorio tvorevinu. Nita stvoreno Mu ne slici. On nije bio lien moci nad prostranstvom prije nego to ga je stvorio, niti ce biti lien moci nad njim nakon njegovog nestanka [115]. "On - Uzvieni i Velicanstveni - jeste zivi Bog bez ogranicenog zivota, Car prije nego to je stvorio bilo ta, Gospodar nakon stvaranja (insha). Bog nema ogranicenja (hadd). On nije poznat po necem to Njemu slici. On ne stari trajanjem (baqa). Ne dotice Ga strah pred bilo cim, dok su sve stvari u strahu od Njega kao gromom pokoene [116]. Zato je Bog ziv bez privremenog zivota, bez opisa uz pomoc karakteristika, bez stanja koje moze biti definisano, bez oznacenog pravca ili utvrdjenog mjesta. Ne, On je Ziv u Sebi, Gospodar Cija moc ne prestaje. On stvara ono to On zeli, Svojom voljom i Svojom moci. On je bio Prvi, bez "kako" i bice poslijednji, bez "gdje?". "Sve ce, osim Njega, propasti." Kuran 28:88. "Samo On stvara i upravlja! Uzvien neka je Allah, Gospodar svijetova!" Kuran 7:54 F. Ali er-Rida a.s. osmi imam 1. Tevhid Prica se da je, kada je al-Mamun [117] pozelio da postavi er-Rida a.s. za svog nasljednika, okupio Benu Hiam [118] i rekao im: "Doista, zelim da postavim er-Ridu na ovo mjesto nakon mene." Benu Hisham su zavidjeli er-Ridi i rekli su: "Ti postavlja jednog neukog covjeka koji nema sposobnost da upravlja halifatom. Zato naredi da se pozove. On ce nam se pridruziti, i ti ce vidjeti kako ce njegova neukost uticati kod tebe protiv njega." Tako je on poslao po njega a.s. i imam a.s. je doao. Benu Hiam su mu a.s. rekli: "O Ebul-Hasane! Popni se na minber i ukazi nam kako bi mogli ciniti ibadet Bogu." Tada se on a.s. popeo na minber i dugo sjedeo, glave pognute u tiini. Zatim je kroz njega a.s. proao osjetan drhtaj, i on a.s. je ustao uspravivi se, uzdizuci i hvaleci Boga, trazeci Njegov blagoslov za svog Poslanika s.a.v. i njegovu porodicu a.s.. Zatim je rekao: "Prvi element u cinjenju ibadeta Bogu je Njegova spoznaja. Korijen (asl) Njegove spoznaje je u priznavanju Njegove Jedinstvenosti (tawhid), a ispravan 21

nacin ispovedanja Njegovog Jedinstva je u osporavanju osobina na strani Njega. Zato to razum potvrdjuje da su svaka osobina i sve to posjeduje osobine (mawsuf) stvoreni. Sve to posjeduje osobine potvrdjuje da ima Tvorca, Koji nije osobina, niti posjeduje osobine. Svaka osobina i sve to posjeduje osobine ukazuje na vezu (iqtiran -izmedju osobina i onoga na ta se osobina odnosi). Veza svjedoci o privremenosti (hadath). A privremenost svjedoci da ne prihvata lienost pocetkom, koja ne prihvata privremenost. "Zato Bog nije taj cija se sutina spoznaje uporedjivanjem. Njegova Jedinstvenost nije ta koju propovjeda neko ko pretenduje da Ga izmjeri. Nije Njegova stvarnost (haqiqah) ta koja koja doseze do nekoga ko Mu pripisuje slicnosti. Nije On taj koga priznaje (tasdiq) onaj koji Mu pripisuje kraj. On nije taj kome se obraca onaj koji ukazuje na Njega. Nije On taj koga zamilja onaj koji Ga uporedjuje (sa necim). Nije On taj kome se pokorava onaj koji Ga rastavlja na dijelove. I nije to On kome zudi onaj ko Ga zamilja u svojoj mati. "Sve to moze biti spoznato po sebi (bi-nafsihi) jeste stvoreno (masnu) [119]. Sve to postoji izvan Njega jeste poslijedica (malul). O Bogu se zakljucuje po onome to stvara (sun). Spoznaja Njega dolazi brzo kroz moc razuma, a dokaz (hujjah) o Njemu je ustanovljen (covecijom) primordijalnom sutinom (al-fitrah). "Bozije stvaranje stvorova je zastor izmedju Njega i Njih. Njegovo odvajanje (mubayanah) od njih je Njegova nevezanost za njihovo mjesto (ayniyyah) [120]. To to je On njihovo porijeklo (ibtida) njima je dokaz da On nema porijekla, jer niko ko ima porijeklo ne moze biti porijeklo drugom. To to ih je On stvorio tako da posjeduju sredstva (za obavljanje djelatnosti) jeste dokaz da On nema sredstva (adah), jer su sredstva dokaz siromatva onih koji ih koriste. "Zato su Njegova imena opis (tabir), Njegovo postupanje (afal) su putevi spoznaje Njega, a Njegova Sutina je Istina (haqiqah) [121]. Njegova Sutina (kunh) Ga odvaja (tafriq) od tvorevine, a Njegova razlicitost (ghuyur) ogranicava (tahdid) ono to je razlicito od Njega. Zato je neuk u pogledu Njega onaj ko trazi da On bude opisan. Prekrilac protiv Njega je onaj koji tezi da Ga obuhvati. U zabludi je onaj koji zamilja da Ga je opisao. "Ko god kaze "kako?", uporedio Ga je (sa necim). Ko god kaze "zato?" propisao Mu je uzrok (talil). Ko god kaze "kada?", odredio Ga je u vremenu (tawqit). Ko god kaze "u cemu?", ogradio Ga je (tadmin). Ko god upita "do cega?", odredio Mu je granicu (tanhiyah). Ko god kaze "dokle?" odredjuje Mu kraj (taghiyah). Ko god Mu odredjuje kraj, kraj Mu pripisuje. Ko Mu pripisuje kraj, on Ga je podijelio. Ko god Ga je podijelio, opisao Ga je. Ko god Ga opie, skrece sa pravog puta (ilhad) u odnosu na Njega [122]. "Bog se ne mijenja sa promjenama kroz koje tvorevina prolazi, kao to ni ne postaje ogranicen omedjivanjem (tahdid) onoga to je ograniceno (al-mahdud). On je Jedan (ahad), ne na osnovu objanjenja ponudjenog brojem (tawil adad); Spoljanji, ne saglasno objanjenju da je dostupan (culima) [123]; Jasan, ne kroz pojavljivanje Njegove vizije; Unutranji (batin), ne kroz razdvajanje(muzavalah); Udaljen (muba in), ne preko razmaka; Blizak, ne preko pnblizavanja; Prefinjen, ne putem tjelesnosti; Postojeci, ne nakon nepostojanja; Delatan, ne kroz prinudu; Odlucujuci, ne preko delanja mish (jawl fikrah); usmjeravajuci (mudabbir), ne kroz pokret, zahtjevan, ne kroz raclanjavanje; Voljan (sha), ne kroz usmjeravanje paznje (himmah) [124], Obuhvatan (mudrik), ne kroz dodir (majassah). On cuje, ne preko sredstava, i vidi, ne preko organa. "Vrijeme Ga ne slijedi, mjesto Ga ne obuhvata, dremez Ga ne obuzima, obelezja Ga ne ogranicavaju, pomagala (adawat) Mu nisu od koristi. Njegova sutina (kawn) prethodi vremenu (al-awqat), Njegovo postojanje (wujud) nepostojanju i odsutnost 22

Njegovog pocetka (azal) pocetku (al-ibtida). "Davanjem culnosti organima cula saznaje se da On nema organe cula. Njegovim davanjem sadrzaja supstancama, spoznaje se da On nema sadrzaja. Njegovim uzrokovanjem pridruzivanja medju delanjima, spoznajemo da Njemu niko nije pridruzen. On je suprotstavio mrak svjetlu, nejasnocu razgovetnocu, poroznost cvrstini i toplotu hladnoci. On spaja stvari koje su protivurecne jedna drugoj i razdvaja one koje su bliske. One dokazuju (postojanje) svoga Rastavljaca svojim odvajanjem i svoga Sastavljaca svojim spajanjem. To je znacenje Njegovih rijeci - On je Mocan i Uzvien - "I od svega po par stvaramo da biste vi razmislili" Kuran 51:49 "Zato je On preko njih razdvojio "prije" i "poslije", da bi se znalo da On nema prije i poslije. Oni svojim naravima svjedoce da On, Koji im je narav dao, nema narav. Oni svojom razlicitocu (tafawut) potvrdjuju da On, koji im je razlicitost dodijelio, nema razlicitost. Oni svojom privrzenocu vremenu dokazuju da On, Koji ih je podvrgao vremenu, Sam nije podvrgnut. "On je neke od njih sakrio pred drugima, kako bi se spoznalo da nema zastora izmedju Njega i njih, razlicitog od njih". Njemu je pripadalo znacenje Bozanskog (alrububiyyah) kada nije bilo nikoga kome bi bio Gospodar, Bozanska stvarnost (alilahiyyah) kada nije bilo nikoga kome bi bio Bog, znacenje Znalca, kada nije bilo nicega to bi se znalo, znacenje Tvorca (khaliq), kada nita nije bilo stvoreno (makhluq), i znacenje Onoga ko cuje, kada nije postojalo nita to bi se culo. On ne zasluzuje znacenje (izraza) Tvorca zato to je stvarao, niti iz Njegovog stvaranja bica potice znacenje "stvaranja". "Kako (ne bi moralo biti tako)? Jer, mudh ("oduvijek") Ga ne skriva, qad ("vec") [125] Ga ne priblizava, laalla ("mozda") Ga ne pokriva, mata ("kada?") Ga ne ogranicava u vremenu, hin ("u doba") Ga ne obuhvata, niti Ga ma ("sa") dovodi u vezu [126]. Orudja (adawat) ogranicavaju samo sebe, a sredstva (alah) smjeraju ka sebi istima [127] Njihovo delanje otkriva se samo u stvarima [128]. Mudh sprjecava da stvari budu vjecne (qidmah), qad ih titi od odsustva pocetnosti, a law la ("sem ukoliko") ih brani od savrenstva (al-takmilah) [129]. Stvari se razdvajaju dokazujuci (postojanje) svoga Rastavljaca. One postaju razlicite i dokazuju Onoga Koji ih je nacinio razlicitim (mubain). Kroz njih njihov Tvorac iskazuje Sebe mocima razuma. Kroz ove moci [130] On postaje Skriven pogledu, njima se zamiljanje javlja kao odluka [131], u njima je potkrepljen (samo) razlicit od Njega, od njih je zadrzan dokaz i putem njih im On cini priznanje (al-iqrar) poznatim [132]. "Potvrda (tasdiq) postojanja Boga biva ubrzana mocima razuma, a vjera (iman) u Njega dostize savrenstvo kroz zahvalnost. Nema religioznosti (diyanah) sem nakon znanja (mari-fah), nema spoznaje sem kroz odanost (ikhlas) i nema odanosti uz uporedjivanje [133]. Nema odricanja (nafy) od uporedjivanja ako postoji potvrda (ithbat) osobina [134] "Zato nita iz tvorevine nije pronadjeno u njenom Tvorcu. Sve to je u njoj moguce, nemoguce je kod njenog Tvorca. Kretanje (harakah) i mirovanje (sukun) ne uticu na Njega. Kako bi ono, na ta On deluje (u drugima), moglo dejstvovati u odnosu na Njega, ili ono to je On stvorio moglo da se vrati Njemu? Tada bi Njegova sutina bila razdvojena, Njegova bit podijeljena, Njegovo znacenje (mana) lieno vjecnosti. Kako bi Tvorac imao znacenje razlicito od stvorenog? "Ako bi Ga ogranicilo neto od pozadi, tada bi Ga ogranicilo neto ispred Njega. Ukoliko bi savrenstvo (tamam tragalo za Njim, nesavrenstvo bi bilo nad Njim. Kako bi ono, to ne prevazilazi (imtina) prolaznost, bilo vrijedno imena "Vjecan"? Kako bi ono, to ne prevazilazi svojstvo stvorenog (insha), stvaralo stvari (svijeta)? Tada bi se u Njemu pojavio znak stvorenog (al-masnu) i On bi postao dokaz (dalil), nakon to je dokazan (madlul alayh) [135] 23

"Nema dokaza u apsurdnim shvatanjima (kao gore navedenim), niti odgovora kada se o apsurdnosti pita, niti slavljenja Njega u njihovom znacenju [136] Niti ima neceg pogrenog u Njegovom razlikovanju od tvorevine, sem ako Vjecni ne prihvata da bude ucinjen dvojicom, ili da vjecnost ima pocetak [137] "Nema boga sem Boga, Uzvienog, Silnog. Lazu oni koji Bogu pripisuju jednake. "A daleko je zalutao onaj ko smatra da je Allahu neko ravan!" [138] Blagoslovi Boze Muhammeda i njegovu bezgrijenu porodicu." 2. Zastor Muhammed ibn Abdullah al-Horasani, sluga er-Ride, neka je mir Boziji nad njim, pricao je da je covjek iz redova nevjernika (zanadiqah) [139] uao kod imama a.s., kod koga je bila skupina ljudi. Ebul-Hasan (imam) a.s. mu je rekao: "Zar ne vidi da, ukoliko je tvoje gledite ispravno gledite - a tvoje gledite to nije - tada nismo jednaki? Sve to to smo cinili namaz, postili, davali milostinju i iznosili svoja ubjedenja, nece nam nakoditi." Nevjernik je cutao. Zatim je Ebul-Hasan a.s. rekao: "Ako je ispravno gledite nae gledite - a nae gledite to jeste - zar tebi onda nije propalo, a nama pripalo spasenje?" On je rekao: "Neka je nad Vama Boziji blagoslov. Onda mi kazite kakav je On i gdje je On?" Ebul-Hasan a.s. je odgovorio: "Teko tebi! Tvoje gledite je zasigurno pogreno. On je odredio "gde", i postojao je pre nego to je postojalo "gde"! On je stvorio "kako", i postojao je prije nego to je postojalo "kako". Zato On nije poznat kroz odredjenja "kako" i "gde", niti preko bilo kojeg vida culnog opazanja, niti moze biti procijenjen bilo cim." Covjek je rekao: "Tada je On sigurno nita (la shay) ako ne moze biti opazen ni jednim culom." Ebul-Hasan a.s. je rekao: "Teko tebi! Kada tvoja cula ne uspijevaju da Ga opaze, ti osporava Njegovo postojanje. Ali, kada naa cula ne uspevaju da Ga opaze, mi znamo zasigurno da je On na Gospodar i da je On neto razlicito od ostalih stvari (shay bi-khilaf al-ashya)." [140] Covjek je rekao: "Onda mi kazite kada je On bio?" Ebul-Hasan a.s. je odgovorio: "Kazi mi kada On nije bio, pa cu ti reci kada je bio [141]. Covjek je rekao: "Kakav je onda dokaz o Njemu?" Ebul-Hasan a.s. je rekao: "Kada posmatram svoje tijelo i kada mi je nemoguce da smanjim njegovu irinu ili visinu, ili da neprijatne stvari drzim dalje od njega, ili da mu pribavljam korist, tada znam da ova struktura ima svog Tvorca i priznajem (iqrar) Ga. Cak me je i to, to vidim kretanje nebeskog svoda zahvaljujuci Njegovoj moci, stvaranje oblaka [142], kretanje vjetrova [143], nisku sunca, mjeseca i zvjezda, i druga Njegova cudesa i savreno stvorena znamenja (ayat), vec ubijedilo da sve to ima Odlucioca (muqaddir) i Tvorca (munshi)." Covjek je rekao: "Zato se onda On skriva (od ljudi)?" Ebul-Hasan a.s. je odgovorio: "Zastor je pred bicima zbog obilja znamenja. Kada je On u pitanju, ni jedna tajna nije skrivena pred Njim danju ni nocu." [144] Covjek je upitao: "Zato Ga onda cula vida ne opazaju?" Ebul-Hasan a.s. je odgovorio: "Zbog razlike izmedju Njega i Njegovih bica, koja bivaju opazena ocnim vidom, njihovim ili vidom nekog drugog. Zato je on Veci od onoga to ocni vid moze da opazi, misao zamisli ili moc razuma utvrdi." 24

Covjek je rekao: "Onda odredite Njegove granice (hadd) za mene". On a.s. je odgovorio: "On nema granica." Covjek je upitao : "Zato?" On a.s. je odgovorio: "Svaka ogranicena stvar (mahdud) se zavrava na granici. Ako je ogranicenje (tahdid) moguce, tada je povjecanje moguce. Ukoliko je povjecanje moguce, tada je i umanjenje moguce. Zato je On Neogranicen. On se ne smanjuje, niti uvjecava, niti Ga je moguce podijeliti ili zamisliti." Covjek je rekao: "Onda mi kazite o svojim tvrdnjama da je On Suptilan, da vidi, cuje, da je Sveznajuci i Iskusan [145]. Moze li On da cuje bez uiju, da vidi bez ociju, da bude Vjet a da ne radi rukama, da bude Iskusan bez delanja (sanah)?" [146] Ebul-Hasan a.s. je rekao: "Zasigurno, osoba medju nama je spretna saglasno svojoj vjetini u delanju. Zar nisi vidio covjeka koji dobije posao i izvrava ga spretno, pa mu se kaze: "Kako je taj i taj spretan!" Kako se onda za Uzvienog Tvorca ne bi moglo reci da je Suptilan, kada On stvara suptilno i uzvieno [147], dajuci duu Svojim zivim bicima, stvarajuci svaku vrstu razlicitu po obliku od svog sopstvenog roda, da ni jedna ne slici drugoj? U gradji svake vrste postoji spretnost Spretnog i Savjesnog Tvorca. "Kada pogledamo drvece i one cudesne plodove koje nosi, jestive ili ne, tada kazemo: "Zaista, na Tvorac je Spretan, ali ne kao to su spretna Njegova bica u svom delanju." I kazemo: "On zasigurno cuje, jer Mu nisu skriveni glasovi Njegovih bica izmedju carstva nebeskog i Zemlje, od cestice do onog to je vece od nje, na zemlji i u moru. A njihove rijeci nisu pomijeane kod Njega." Tada kazemo: "Zasigurno, On cuje, ali ne uima." "Tada kazemo: "Zasigurno, On vidi, ali ne ocima, jer On vidi trag crne cestice po crnom kamenu u mrkloj noci [148]. On Vidi trag mrava u noci crnoj poput ugljena. On vidi ta je korisno, a ta tetno za njega, poslijedice njegovog bivstvovanja, kao i njegove mlade i pretke." Na to mi kazemo: "Zasigurno, On vidi, ali ne vidom Svojih bica"." Covjek nije otiao dok nije prihvatio islam. Imam a.s. je govorio i o drugim stvarima, takodje. Dio II: Vladar i drutvo Ispovijedanje Bozije Jednoce i prihvatanje Muhammeda s.a.v. kao Njegovog Poslanika donose sa sobom nebrojene poslijedice. Ukoliko je Kuran Bozija rijec, a Muhammed s.a.v. Njegov izabrani Poslanik, koji "ne govori po svome" (53:3), njihove upute u vezi svih stvari moraju biti potovane. Suoceni sa ovim cinjenicama svoje vjere, muslimani su brzo razvili slozenu nauku erijeta ili Bozanskog prava, nauku koja obuhvata svaku dimenziju ljudskog ponaanja, ukljucujuci politicku. Jedno od najranijih i najboljih tumacenja islamskih eksplicitnih i implicitnih pouka, vezanih za upravljanje i njegovu ulogu u drutvu, jesu Alijeve a.s. pouke Maliku ibn al-Haritu al-Nahaiu, po prezimenu el-Atar ("covjek sa prevrnutim trepavicama"), po rani koju je zadobio u borbi. On je bio jedan od najistaknutijih muslimanskih ratnika u prvih nekoliko godina irenja islama i jedan od Alijevih a.s. najpouzdanijih pristalica. On je savjetovao Alija a.s. da ne sklapa primirje sa Muavijom u bici kod Sifina, i bio je otrovan na putu radi preuzimanja polozaja guvernera Egipta 37/658 ili 38/659, kratko nakon to je Ali a.s. postao halifa, nakon Osmanovog svrgavanja [149] Kako ove pouke cine dio Alijeve a.s. "Staze rjecitosti", njih je tumacilo preko stotinu komentatora. Ja sam iroko koristio dva najpoznatija komentara. Prvi je nacinio Ibn Abi-l-Hadid (655/1257), istoricar koji je bio prikljucen sudu Abasida u Bagdadu. 25

Njegov komentar je jedan od najranijih i zbog svoje temeljitosti i tacnosti cini osnovu mnogih kasnijih komentara. Drugi je od Ibn Mejsama al-Bahranija, poznatog iitskog ucenjaka i teologa, koji je umro 679/1282-3. Dodatnu pomoc sam imao iz glosa reformatora iz devetnaestog vijeka, Muhammeda Abduha (koji je umro 1905) i jednog do dvojice drugih modernih komentatora, navedenih u fusnotama. Alijeve a.s. upute Maliku al-Ataru Ali a.s. je ove pouke uputio el-Ataru al-Nahaiu kada ga je imenovao za namjesnika u Egiptu i njegovim provincijama, u vrijeme kada je polozaj Muhammeda ibn Ebu Bekra postao nesiguran. To je najveci niz pouka u "Stazi rjecitosti". Medju svim njegovim a.s. pismima, one sadrze najreferentniji broj dobrih odlika. Prvi dio: Uvod [150] U Ime Allaha, Milostivog, Samilosnog Ovo je ono to je Ali a.s., rob Boziji i zapovjednik vjernih, naredio Maliku ibn el-Hansu el-Ataru, u svojojim uputama njemu, kad ga je postavio za namjesnika Egipta radi ubiranja prihoda [151], borbe protiv njegovih neprijatelja, poboljanja zivotnih uslova njegovih stanovnika i napredovanja njegovih krajeva! Naredio mu je da se plai Boga, da daje prednost pokornosti Njemu (iznad svega drugog) i da slijedi ono to je On zapovjedio u Svojoj Knjizi - podjednako ono to je On ucinio obaveznim i to je ucinio preporukom [152], jer niko ne biva sretan sem onoga ko slijedi Njegove zapovjedi i nikoga, sem onoga ko ih osporava i proputa, ne obuzima jad. Naredio mu je da Bogu - neka Mu je slava- pomaze svojim srcem, svojom rukom i svojim jezikom [153], buduci da je On - Uzvieno je ime Njegovo! - obecao pomoc onome ko Ga slavi [154]. I naredio mu je da otrgne duu svoju od strasti i u njoj obuzda neposlunost, jer dua naginje zlu, sem one kojoj se Allah smiluje [155]. Drugi dio: zapovjedi i upute za pravedno postupanje u drzavnickim poslovima Znaj, o Malik, da te aljem u zemlju gdje su prije tebe postojale uprave i pravedne i tlaciteljske. Ljudi ce motriti na tvoje postupke, kao to si ti uobicajavao da motri na postupke upravitelja prije tebe. I govorice o tebi ono to si ti govorio o ovim upraviteljima. A pravedni su poznati samo po onome to Bog cini da o njima kruzi preko jezika Njegovih robova. Neka ti zato najdraza zaliha bude - zaliha dobrih dijela. Obuzdavaj svoju zelju i uzdrzi duu od onoga to ti nije dozvoljeno, jer obuzdavanje due znaci upravo njeno zadrzavanje na srednjem putu, izmedju onoga to ona voli i onog to ona ne voli. Ispuni svoje srce samilocu, ljubavlju i dobrotom prema podanicima. Ne budi pred njima krvolocna zvijer, smatrajuci ih za laki plen, buduci da su oni dvovrsni, ili su tvoja braca u vjeri, ili tebi jednaki u stvaranju. Grijee nesvjesno, propusti ih nadvladavaju, loa dijela cine sa namjerom i slucajno. Dodijeli im zato svoj oprost i pomilovanje u istoj mjeri u kojoj se nada da ce ti Allah udijeliti Svoj oprost i smilovati se na tebe. Jer ti si nad njima, a onaj ko ti ovo povjerava jeste nad tobom, dok je Allah nad onim koji te je postavio. On trazi od tebe ispunjenje njihovih zahtjeva i iskuava te preko njih. Ne pripremaj se za rat protiv Boga [156] jer ti nema moci protiv Njegove osvjete i nisi u stanju da opstane bez Njegovog oprosta i milosti. Ne kaj se nikada zbog opratanja i ne raduj se nikad kaznjavanju. Nikada ne zuri naglom postupku ako ga moze izbjeci. Nikada ne reci: "Dodeljena mi je vlast, ja izdajem naredbe i moram biti 26

sluan", jer to unosi pometnju u srce, slabi vjeru i donosi promjene srece. Ako vlast koja ti je dodeljena stvara u tebi uznositost ili oholost, onda pogledaj na velicinu Bozije vlasti nad tobom i Njegove moci nad tobom, kakvu ti nema cak ni nad sobom. To ce ti oduzeti oholost, obuzdati tvoju nasilnost i uspostaviti kod tebe onaj dio moci rasudjivanja koji te je napustio. Cuvaj se nadmetanja s Bogom u Njegovoj velicini i Njegovog oponaanja u Njegovoj jedinstvenoj moci, jer Allah ponizava svakog silnika i sramoti sve koji se uznose. Pazi da se pravednost cini prema Bogu [157] i da ti bude pravican prema ljudima, svojoj porodici i onima od tvojih podanika kojima si sklon. Ako ne postupi tako, bice nepravedan, a Allah je protivnik, onome koji je nepravedan prema robovima Bozijim, a o Njegovim robovima i da ne govorimo. Takav ce biti Boziji neprijatelj dok ne odustane ili se ne pokaje. Nita ne utice vie na promjenu Bozije blagodeti i na ubrzavanje Njegovog svodjenja racuna nego istrajnost u zlom cinjenju, jer Allah cuje vapaj tlacenih i uvek ceka nasilnike u zasjedi [158]. Neka ti u tvojim poslovima bude najdraze ono to je najuravnotezenije u ispravnosti [159], najoptije u pravicnosti i najobuhvatnije pri cinjenja zadovoljstva podanicima, jer nezadovoljstvo obicnog svijeta umanjuje zadovoljstvo celnika, a nezadovoljstvo celnika moze biti zanemareno ako postoji zadovoljstvo obicnog svijeta. tavie, ni jedan od podanika nije vladaru tezi u blagostanju, ni nekorisniji u nevolji od njegovih celnika. Niko nije puniji mrznje kod pravicnog postupanja, odvratniji u trazenju, manje zahvalan za davanja, manje sklon da prata (vladaru) u vrijeme odbijanja i slabiji u trpljenju u vrijeme zivotnih neugodnosti od njegovih odlicnika. Kako se stub vjere, solidarnost muslimana i pripravnost protiv neprijatelja nalaze samo medju obicnim ljudima zajednice, neka tvoja naklonost i ljubav budu u odnosu na njih. Najdalji od tebe medju podanicima i najgori od njih u tvojim ocima neka bude onaj koji najvie istrazuje manjkavosti ljudi. Ljudi moraju imati nedostatke, a vladar je obavezniji da ih pokriva vie od drugih. Zato, ne otkrivaj ono to je od toga skriveno od tebe, jer je tvoja obaveza da popravi ono to se pred tobom javlja, dok ce Allah presuditi onom to je skriveno od tebe. Pokrivaj nedostatke koliko god moze, pa ce Allah pokriti one tvoje nedostatke za koje bi ti zeleo da ostanu skriveni od tvojih podanika. Razvezi svaki cvor mrznje u narodu i odsjeci od sebe uzrok svakog neprijateljstva. Izbjegavaj sve ono to ti nije jasno. Nikada ne zuri u podrzavanju klevetnika, jer je klevetnik varalica, makar se uporedjivao sa onima koji zele dobro. Ne ukljucuj tvrdicu medju one s kojima se savjetuje, jer te moze odvratiti od dobrocinstva i plaiti te siromatvom [160]; ni kukavicu, koja ce te uciniti slabim za obavljanje tvojih poslova, ni pohlenog, koji ce ti u svojoj pomami prikazati ugnjetavanje lijepim. krtost, kukavicluk i pohlepa su razliciti nagoni, a sve ih objedinjuje nevjerovanje u Boga [161]. Zaista najgori od tvojih pomagaca su oni koji su bili pomagaci nepravednih vladara prije tebe i grijeili zajedno sa njima. Ne dopusti da oni budu u tvojoj pratnji, jer su oni pomagaci grijenicima i braca zlocinaca. Najbolju zamjenu za njih ce naci medju onima koji slicno misle i postupaju, ali koji nisu optereceni njihovim grijehovima i zlodijelima; koji nisu pomagali zlocincu u njegovom zlu, niti grijeniku u njegovim grijesima. Oni ce ti biti laki teret, bolja pomoc, skloniji tebi sa osjecanjima, a manje bliski sa drugim ljudima. Zato te ljude odaberi za svoje licne pratioce u potaji, i na javnosti. Zatim, dopusti da medju njima bude najuticajniji onaj koji sa tobom govori gorcinom istine i koji te najmanje podrzava u djelanjima koje Bog ne voli kod Svojih prijatelja, bez obzira koliko to krnjilo tvoje zadovoljstvo. Drzi se onih koji su pobozni i iskreni. Nauci ih da te ne hvale uzvienim hvalama, niti da pokuavaju da te odobrovolje pripisujuci tvojoj tatini ono to nisi ucinio [162] jer obasipanje 27

preteranom hvalom radja oholost i uznositost. Nikada ne dopusti da pred tobom budu jednaki onaj koji cini zlo i dobrocinitelj, jer je u tome zaista odvracanje dobrocinitelja od dobrocinstva i navikavanje pocinitelja zla na zlo. Nametni svakom od njih ono to je on nametnuo sebi [163] Znaj da je najprikladnije za dobar dojam vladara o njegovim podanicima da on ojaca svoje dobrocinstvo prema njima, olakava njihove tegobe i izbjegava da ih izlaze onome to oni ne mogu. Onda u tome slijedi smjer kojim ce kod svojih podanika ostaviti dobar utisak, jer ce te takav dobar utisak osloboditi velikih briga [164]. I zaista, onaj koji najvie zasluzuje tvoje povjerenje je onaj koji je postupio dobro kada si ga iskuao, a onaj koji zasluzuje tvoje najvece nepovjerenje je taj koji je postupao loe kada si ga stavljao na kunju. Ne prekidaj put ispravan (sunnah) kojim su ili prvi narataji ove zajednice, na cijem temelju je ucvrceno jedinstvo i na osnovu koga je postignut napredak podanika. Nipoto ne uvodi obicaj koji na bilo koji nacin moze tetiti ranijim obicajima, jer ce nagrada pripasti onome a.s. ko ga je uveo, a na tebe ce pasti teret u mjeri u kojoj si ga unitio. Ustraj na ucenju sa ljudima od znanja (ulama) i razgovoru sa mudracima (hukama) u cilju ucvrcivanja onog to uzrokuje napredak tvoje zemlje i onog u cemu su ljudi pravilno postupali pijre tebe [165]. Treci dio: O razlicitim skupinama ljudi Znaj da podanici sacinjavaju skupine, koje se odrzavaju samo jedna uz drugu, i da one ne mogu biti medjusobno nezavisne. Tako su medju njima: 1. Bozija vojska, 2. sluzbenicko osoblje obicnih i odabranih ljudi [166], djelitelji pravde [167] i zaduzeni za zakon i poredak [168], 3. obveznici placanja glavarine (jizyah) [169] i zemljarine, naime, ticenici [170] i muslimani, 4. trgovci i zanatlije, i 5.najniza skupina, siromani i oni u nevolji. Za svaku od njih Allah je odredio udeo i ustanovio Svoj propis (faridah) u Svojoj Knjizi ili sunetu Poslanika - mir i blagoslov Boziji neka su sa njim i njegovom porodicom kao sporazum koga se mi pridrzavamo. [171] Vojska je zato, voljom Bozijom, utvrda podanika, ukras vladara, snaga vjere i put sigurnosti. Podanici ne mogu opstati bez nje, dok se vojska moze izdrzavati samo onim sredstvima koja je Allah za nju odredio, prihodima koji joj pnbavljaju snagu da se bori protiv neprijatelja, i od kojih ona zavisi, jer oni doprinose njihovom ustrojstvu i podmiruju njihove potrebe. Zatim te dve skupine (vojnici i poreski obveznici) nemaju podrke, sem od strane trece skupine, sudija, izvritelja i cinovnika, jer oni sacinjavaju ugovore [172], ubiraju prihode i povjereni su im opti i posebni poslovi. A ni jedna od tih skupina ne moze postojati bez trgovaca i zanatlija, preko roba koje oni prikupljaju i trzita koje uspostavljaju. Oni zadovoljavaju potrebe prve tri klase stvarajuci svojim sopstvenim rukama ona dobra koja izvori drugih ne pribavljaju. Potom dolazi najniza klasa, siromanih i onih u nevolji, koji imaju pravo na pomoc i potporu. Uz Boga, ima dovoljno za svaku skupinu. Svaka ima pravo da od vladara zahtjeva u mjeri u kojoj ce biti zadovoljena. Ali, vladar nece vjerno ispuniti ono to mu Allah nalaze u tom smislu, sem istrajnim nastojanjem, oslanjanjem na Boziju pomoc, primoravanjem sebe na stalno trazenje istine i trpljenjem onoga to mu je lako, ili tegobno. (1.) Postavi za zapovjednika iz redova tvojih trupa osobu koja je, po tvome miljenju, 28

najiskrenija na Bozijem putu i putu Njegovog Poslanika i tvog imama [173], najcistija u srcu i najumnija, koja je spora u ljutnji, sklona da oprosti, blaga prema slabima i odlucna prema jakima, koju na djelanje ne podstice nasilje, niti je u njemu sprjecava slabost. Uz to, prikloni se ljudima plementog porekla, i onima iz cestitih porodica i od vrlih predaka, zatim, hrabrima, odvaznima, velikodunim i sklonim dobrocinstvu, jer su oni prozeti plemenitocu i cacu. Zatim, brini se za potrebe vojnika [174] kao to se roditelji brinu za svoje dijete. Ne odzvoli da te ikada oneraspolozi nacin na koji si ih ojacao, i ne omalovazavaj ljubaznost koju im cini, cak i da je mala, jer ce ih to podstaci da te iskreno upitaju za savjet i da ti vjeruju. Ne zanemaruj vrenje njihovih manjih poslova koji zavise od izvravanja velikih, jer ce im male ljubaznosti biti od koristi, a prilika da nece uspijeti bez velikih. Neka medju tvojim vojskovodjama bude najpovlaceniji onaj koji svojom potporom pomaze vojnicima i pruza im to rnu je na raspolaganju u mjeri koja zadovoljava njih i clanove njihovih porodica, koje su ostavili iza sebe [175]. Tada ce njihova jedina briga biti borba protiv neprijatelja, jer ce tvoja prijateljska naklonost prema njima okrenuti njihova srca k tebi [176]. Zaista, ono to je najmilije ocima vladara jeste uspostavljanje pravde u zemlji i radjanje podanicke ljubavi prema njima [177]. Ali se podanicka ljubav zasigurno nece javiti bez lagodnosti u njihovim grudima, a njihova odanost (prema vladarima) nece biti liena optuzbi sem ako ne brinu za svoje vladare, ako njihovu upravu smatraju malim teretom i prestanu da se nadaju da ce njihovoj upravi doci brzi kraj. Zato dopusti da se njihove nade ire, istraj u iskrenim pohvalama prema njima, uzimajuci u obzir dobra dijela svih onih koji su ih nacinili, jer ce cesto pominjanje njihovih dobrih dijela ohrabnti odvazne i podici slabe, ako Allah bude tako zelio. Zatim, otkrij kod svakog pojedinca ono to je on ucnio, ne pripisujuci dostignuce jednoga drugome, i ne propusti da mu pripie njegovo dijelo u potpunosti. Ne dozvoli da te visoki polozaj nekog covjeka navede da smatra velikim dijelo koje je skromno, niti da te niskost necijeg polozaja navede da veliko dijelo smatra malim. Poveri Bogu i Njegovom Poslaniku a.s. sve brige koje te cine pometenim i svaki problem cije reenje ti nije jasno, jer Bog, Uzvieni, ljudima koje zeli da vodi, kaze: "O vi koji dostigoste vjeru, osvrnite se na Boga i osvrnite se na Poslanika i na one medju vama kojima je povjerena vlast, a ako ste u neslozi nad pitanjem bilo kojim, obratite se Bogu i Poslaniku, ako vjerujete u Boga i Dan poslijednji." Kuran 4:59. Obracanje Bogu znaci priklanjanje onome to je jasno napisano u Knjizi Njegovoj [178], a obracanje Poslaniku s.a.v. priklanjanje njegovom ujedinjavajucem (al-jamiah) sunetu, ne razdvajajucem (al-mufarriq) [179] (2.a.) Zatim, da sudi (al-hukm) medju ljudima izaberi onoga medju njima koji je po tvom miljenju najbolji od podanika, drugim rijecima, onoga koga slozeni problemi ne opsedaju, koga rasprave ne cine mrzovoljnim [180] koji ne istrajava u zabludama, koga ne zalosti otkrivanje istine, cija dua ne naginje pohlepi, koji se ne zadovoljava povrnim razumijevanjem stvari, koji okleva najvie pred nejasnocama, koji se najvie oslanja na dokaze, koji je zadnji koga ce naljutiti zahtjevi parnicara, koji je najstrpljiviji u rasvjetljavanju cinjenica i koji je neustraiv kada istina postane ocigledna; covjeka koga pohvala ne cini oholim i koji ne podlijeze iskuenjima. Ali, takvi ljudi su rijetki. Zato cesto provjeravaj njegovu primjenu prava (qada) i velikoduno mu dodijeljuj ono to ce mu otkloniti nestaice i zahvaljujuci cemu ce se umanjiti njegova potreba za ljudima. Dodijeli mu polozaj blizak tebi, za kojim nece teziti niko od tebi bliskih, i 29

kojim ce pred tobom biti zaticen od zla ljudi na polozajima [181]. Ukratko, na to (to ce reci, izbor sudija) obrati veliku paznju, jer je ova vjera bila zatocenik u rukama iskvarenih, koji su u njoj postupali iz strasti i tragali za zadovoljstvima ovog svijeta [182]. (2.b.) Potom, motri na poslove svojih izvrnih sluzbenika. Postavljaj ih tek nakon to si ih iskuao, i ne postavljaj ih iz naklonosti, ni proizvoljno, jer je to dvoje izvor raznih vrsta tlacenja i izdaje [183]. Medju njima biraj iskusne i skromne ljude [184], iz cestitih porodica koje su prve prihvatile islam [185], jer su njihovi moralni kvaliteti plemenitiji, a oni iskreniji u dostojanstvenosti, najmanje okupirani ambicioznim planovima, i najdublje sagledavaju poslijedice cinjenja. Zatim ih obaspi obilno opskrbom, jer ce ih to osnaziti u ispravnosti i odmeravanju pri troenju onoga to je pod njihovom upravom; i biti dokaz protiv njih ukoliko ne postupe po tvojoj zapovjedi ili iznevjere tvoje poverenje. Zatim, provjeravaj njihovo delanje. Pribavi vjerne i odane posmatrace da motre nad njima, jer ce ih tvoje nadgledanje njihovih postupaka u tajnosti podstaci da izvravaju amanet vjerno i postupaju susretljivo prema podanicima. Budi pazljiv u odnosu na pomagace. Ukoliko neki od njih pruzi ruku ka pronevjeri, a to potvrde izvjetaji tvojih posmatraca, i ti bude zadovoljan dokazom, kazni ga tjelesnom kaznom za ono to je ucinio. Zatim ga smjesti na mjesto ponizenja, zigoi ga pronevjerom i okruzi ga sramotom optuzbe. (2c.) Nadgledaj stanje vezano za zemljarinu na nacin koji ce poboljati stanje onih koji je placaju, jer je u tacnosti zemljarine i dobrobiti obveznika placanja zemljarine blagostanje ostalih. Blagostanje ostalih nece biti postignuto sem kroz njih, jer su ljudi, svi, zavisni od zemljarine i onih koji je placaju. Dopusti da tvoja briga za dobrobit zemlje bude dublja od sakupljanja zemljarine, jer ona nece biti sakupljena sem u blagostanju. Ko prikuplja zemljarinu bez blagostanja, pustoi zemlju i unitava Bozije podanike. Njegova uprava ce odrzati poredak, ali za kratko. Tako, ako se tvoji podanici zale na opterecenost [186] ili potitenost, ili prekid napajanja vodom, ili nedolazak kie, ili na promjene na zemlji usled poplave ili sue, olakaj njihov teret do mjere u kojoj zeli da njihovi poslovi krenu nabolje. I ne dozvoli da tebe teko pritisne bilo ta cime si olakao njihov teret, jer je to ulog koji ce ti oni vratiti donoseci boljitak tvojoj zemlji i plemenitost tvojoj upravi. Ti ce zadobiti najlepu pohvalu od njih i biti ponosan na irenje pravednosti medju njima. Bice u stanju da se osloni na jacanje njihove moci, nastale kada si otklonio njihove nedace pruzajuci im olakice; i na njihovo povjerenje, jer si ih svojom dobrotom privikao na tvoju pravednost prema njima. Potom, mozda ce se pojaviti slucajevi koje ce oni kasnije zadovoljno preduzeti ako ti zavisi od njih, jer ce blagostanje donijeti ono ta si ti na njega natovario. Zaista, propadanje zemlje uslovljeno je nematinom njenih stanovnika, a stanovnici osiromauju samo kada se vladari zaokupe gomilanjem blaga, kada strahuju za trajnost svoje vladavine [187] i kada iz upozoravajucih pouka ne izvlace korist. (3.) Zatim, ispitaj situaciju u vezi svojih sekretara i najbolje postavi kao nadlezne za tvoje poslove [188]. Ona tvoja pisma, koja sadrze tvoju strategiju i tajne, povjeri onom medju njima koji je bogato obdaren ispravnim moralnim kvalitetima, osobi koju visok polozaj ne cini oholom da bi se osmjelila da ti se suprotstavlja na skupu. On bi morao biti neko koga nemarnost ne bi sprijecila da ti dostavlja pisma tvojih upravitelja, niti njihovih pravih odgovora u pitanjima u kojima on postupa i pojavljuje se umjesto tebe; osoba koja ne bi tetila ugovoru koji je sklopila za tebe, niti bila nesposobna da 30

raskine ono sto je ugovoreno na tvoju tetu; covjek koji nije nesvjestan svoga domaaja u poslovima, jer covjek koji ne zna svoje sopstvene vrijednosti jo manje zna vrijednosti ostalih. Ne dozvoli da tvoj izbor u odnosu na njih bude u skladu sa tvojim sopstvenim opazanjem, povjerenjem i dobrim utiskom, buduci da ljudi pred vladarima stvaraju dobru sliku sluzeci im dobro i pretvarajuci se, cak kad iza toga ne stoji dobronamjernost ni privrzenost. Radije ih iskuaj na osnovu onoga to im je bilo povjereno od strane cestitih prije tebe. Osloni se na onoga koji je najbolji utisak ostavio na obicne ljude i cije drzanje je poznato kao vrijedno povjerenja. To ce biti dokaz tvoje odanosti Bogu i odanosti onome ciji poslovi su ti povjereni. Na celo svake grupe tvojih poslova postavi osobu koja ne posustaje kada su ovi poslovi obimni, niti biva pometena kada ih je mnogo. Bilo koji nedostatak tvojih potcinjenih, koji si prevideo, bice pripisan tebi. (4.) Zatim, ucini trgovce i zanatlije - one koji su stalno nastanjeni, one koji putuju sa svojom robom i one koji zaradjuju na osnovu sopstvenog tezackog rada [189] svojom sopstvenom brigom, i pnmoraj druge da rade isto [190], jer su oni izvor dobiti i sredstvo pribavljanja pogodnosti. Oni donose koristi i ponude iz udaljenih i nedostupnih mjesta na kopnu, moru, iz dolina i sa planina, iz mjesta gdje se ljudi niti okupljaju niti usudjuju da idu. Trgovci i zanatlije su trpeljivi i nema bojazni da ce ciniti nevolje, niti ima bojazni od nereda [191]. Motri na njihove poslove u tvom prisustvu i u svakom kutku tvoje zemlje. Ali, znaj da je, ipak, kod mnogih od njih sramna uskogrudost, neprikladna krtost, zgrtanje dobara i proizvoljnost kod prodaje. To je izvor gubitka za sve a bruka za upravu. Zato, zabrani stvaranje zaliha u robi do poskupljenja (ihtikar), jer ga je i Boziji Poslanik - neka Bog blagoslovi njega i njegovu porodicu i podari im mir - zabranjivao [192]. Dopusti da prodaja bude darezljiva prodaja, uz ispravno balansirane terazije i cijene, bez tete po bilo koju stranu, prodavca ili kupca [193]. Onoga ko sebi dopusti da gomila zalihe, nakon to si ti to zabranio, kazni primjereno, ali ne preotro. (5.) Potom, plai se Boga, plai se Boga u pogledu najnizeg sloja, bijednika, potrebitih, onih koji pate i koji su nesposobni, onih koji ne poseduju sredstva, jer u tom sloju ima onih koji mole, i onih kojima je potrebno, a ne mole. Radi Boga brini o ovim njihovim pravima o kojima je On brigu tebi povjerio. Po strani ostavljaj za njih dio iz javnih dobara (bayt al-mal), a u svakom gradu udio od usjeva sa islamskih zemalja, uzet kao ratni plen (sawafi al-islam) [194], jer najudaljenijima od njih pripada isti dio kao i najblizima [195]. Ti si obavezan da pazi na pravo svakog od njih, zato se ne odvajaj od njih oholocu, jer za tebe nece biti oprosta ako, rjeavajuci vrlo vazno pitanje, zanemari sitnice. Zato ne odvracaj svoju paznju i ne okreci svoje lice od njih s prezirom. Nadziri, zatim, poslove onih (iz najnize klase) koji nisu u stanju da ti se priblize, onih na koje oci oklevaju da se spuste i koje ljudi pozdravljaju sa prezirom. Imenuj da se iskljucivo o njima stara osoba kojoj vjeruje, medju onima koje se plae Boga, i koja je ponizna. Neka te izvjetava o njihovim potrebama. Potom, postupaj sa njima na nacin koji ce te odrijeiti grijeha pred Bogom na Dan susretanja [196], jer su medju podanicima ovi u vecoj potrebi za pravednim postupanjem od drugih. U slucaju svakog od njih, pripremi svoje pravdanje pred Bogom, dodijeljujuci mu ono to mu sjleduje (al-haqq). Medju onima koji nemaju sredstava na raspolaganju i ne prose, preuzmi na sebe brigu o sirocadi i ostarjelima. Sve to je velika obaveza za vladare. Pravo (al-haqq), sveukupno, jeste teki namet. Ali, Bog ga moze olakati ljudima koji

31

traze izvjestan kraj, koji opominju svoje due na strpljivost i vjeru u istinitost Bozijeg obecanja njima. Cetvrti dio: zapovjedi i zabrane u najboljem interesu Malika al-Atara Odvoji od svoga vremena dio u kome si slobodan da bi primio one sa zahtjevima (hajat). Uvedi slobodan prijem za njih i postupaj ponizno pred Bogom Koji te je stvorio. Vojnike i pomocnike, koji su tvoja licna garda, drzi podalje od njih, jer sam cuo da je Boziji Poslanik - neka Bog blagoslovi njega i njegovu porodicu i neka im podari mir - ne jednom rekao: "Ni jedna zajednica nece biti ocicena od grijeha ako u njoj bez straha (od strane slabih) ne bude pribavljeno od jakih ono to pripada slabima". Dalje, podnesi njihovu neugladjenost i zapinjanje u govoru i ne zesti se i ne uznemiravaj, jer ce ti Bog za to rairiti krila Svoje milosti i dodijeliti ti nagradu zbog pokornosti prema Njemu. Ono to dodjeljuje, dodjeljuj ljubazno, a odbijaj (kada mora) pristojno i uz trazenje oprosta. Takodje, izvjesne od svojih poslova mora licno obavljati. Medju njima je da saslua tvoje sluzbenike u slucaju da tvoji sekretari nisu bili u stanju da pronadju ispravno rjeenje, i da ispita zahtjeve ljudi, kada su tebi podneti jer su ih tvoji pomocnici zaobili [197] Svakodnevno obavljaj posao za taj dan, jer svakom danu sleduje njegovo. Odvoji za sebe ono to je izmedju tebe i Boga najdragocenije u ovim satima i najbogatije, cak ako sve pripada Bogu, ako je pri tom tvoja namera ispravna, a podanici ostaju zaticeni. Cineci tvoju vjeru iskrenom, Bog je posebno ispunio Svoje zavete (faraid) [198], koji se odnose samo na Njega. Zato Bogu predaj od svoje tjelesnosti u tvojoj noci i danu, cineci to savreno, ni manjkavo ni nepotpuno, jer ce te to odvesti u Boziju blizinu, bez obzira na napor, koji bi to moglo biti za tvoje tijelo [199]. Kada predvodi ljude u namazu, ne odbijaj ih cineci namaz odvie dugo, niti ometaj (namaz obavljajuci ga isuvie brzo ili manjkavo), jer medju ljudima ima onih koji su bolesni, i drugih koji su u nevolji. Upitao sam Bozijeg Poslanika - neka Bog blagoslovi njega i njegovu porodicu i dodeli im mir - kada me je slao u Jemen: "Kako cu ih voditi u namazu?" On je rekao: "Klanjaj sa njima kao to najslabiji medju njima klanja, i budi samilostan prema vjernicima." Dalje, ne odugovlaci svoje povlacenje (ihtijab) od podanika, jer je za vladare povlacenje od podanika vrsta uzdrzavanja i uzrokuje pomanjkanje uvida u poslove. Povlacenje od njih liava vladare znanja o onome od cega su se povukli. Zato im se veliko cini malim, a malo velikim. Lijepo im se javlja kao ruzno, a ruzno kao lijepo. A istina postaje okaljana lazima. Vladar je samo covjek. Nad istinom ne postoje znaci pomocu kojih bi se razlicite vrste istina mogle razlikovati od neistina. Osim toga, ti si jedan od samo dvojice mogucih; ili postupa velikoduno na putu istine - a onda, zato da se povlaci od obavljanja obaveze, na koju si ovlacen, ili od cinjenja plemenitog dela? Ili si pak, obeshrabren zbog pohlepe - pa ce ljudi ubrzo, cim izgube vjeru u tvoju velikodunost, odustati od zahtjeva upucenih tebi. Stavie, vecina zahtjeva koje ti ljude upute su od onih koji za tebe ne predstavljaju opterecenje, kao to je zalba protiv pogrenog lica ili trazenje pravicnosti u trgovini. Nadalje, vladar ima svoje miljenike i sebi bliske, medju kojima se javlja drsko prisvajanje, krenje zakona i pomanjkanje pravednosti u poslovima. Icupaj korijen ovakvog postupanja uklanjajuci sredstva koja ih stvaraju. Ne dodeljuj imanja svojim sledbenicima ni srodnicima, niti dozvoli da od tebe ocekuju ugovaranje nekretnina [200], koje bi tetilo ljudima koji se s njima granice, u pogledu vodosnabdevanja ili zajednickih poslova, namet koji bi njih teretio [201]. Time bi se okoristili oni koji su stekli imanje, a ne ti, a grijeh zbog toga bi pao na tebe i ovom i u buducem svijetu. 32

Priznaj pravo (al-haqq) svakome kome pripada, bez obzira da li jeste ili nije tvoj srodnik [202]. U tome budi strpljiv, imajuci u vidu svoj konacni racun (muhtasib) [203], bez obzira kakav ce biti uticaj toga na tvoje rodjake, ili tebi bliske. Priznaj pravo, kada te to teko opterecuje, u zelji za konacnim svretkom, jer ce ishod toga biti hvale vrijedan. Ukoliko te neki od tvojih podanika osumnjice za nepravdu, objasni im svoj stav. Svojim objanjenjem otkloni njihovu sumnju od sebe. Zato vjezbaj svoju duu (nafs), postupaj ljubazno sa tvojim podanicima i opravdaj sebe na nacin na koji ce zadovoljiti svoj cilj, drugim rijecima, na koji ce ih uputiti na put istine. Nikad ne odbacuj mir koji ti predlaze tvoj neprijatelj i u kome je Bozije zadovoljstvo, jer je u miru predah za tvoju vojsku, oslobodjenje od tvojih briga i bezbjednost za tvoju zemlju. Ali, budi oprezan, vrlo oprezan, sa svojim neprijateljem nakon to si sa njim sacinio mir, jer se neprijatelj moze pribliziti kako bi izvukao korist iz tvoje nepaznje. Zato budi smotren i zadrzi sumnje u povjerenje neprijatelju u ovim stvarima. Ukoliko zakljuci sporazum sa svojim neprijateljem ili ga otpremi uz pogodbu o zatiti (dhimmah), odrzi sporazum u dobroj vjeri i izvravaj pogodbu casno. Postavi se kao tit ispred onoga to si dodelio [204], jer se ljudi ne ujedinjuju snaznije, uprkos podijele medju njihovim skupinama i neslaganja u njihovim miljenjima, ni u jednoj od obaveza koje su im nametnute od strane Boga, kao kod pridavanja vaznosti cestitosti kod ugovaranja [205]. Idolopoklonici (al-mushrikun) su im se (casnim ugovorima) vec priklonili prije muslimana, usljed loih poslijedica krenja koje su vidjeli. Zato nikada ne varaj onoga kome si dao rijec, nikada ne raskidaj ugovor i nikada ne varaj svoga neprijatelja, jer pred Bogom niko nije odvazan, do bijedne neznalice. Bog je Svoj ugovor i Svoj zavjet ucinio stamenim, ireci ih medju Svojim robovima Svojom milocu, i svetilitem u cijoj sigurnosti mogu da borave i u cijoj blizini mogu da se ire [206]. U tim okvirima nema varanja, iskrivljenja ni lukavosti. Ne sacinjavaj ugovor u kome ce ostaviti manjkavosti i ne uzdaj se u nepreciznost jezika [207], nakon prihvatanja i okoncanja ugovora. Ne dozvoli da te strogost nekog posla, na koji te obavezuje ugovor pred Bogom, podstakne da nepravedno trazi njegovu izmjenu. Jer je tvoje strpljenje pri strogosti nekog posla, u nadi na njegovo razreenje i blagodat kod njegovog izvrenja, bolje od prevarnog postupanja. U suprotnom, strepio bi od poslijedica postupanja i Bozije kazne, od odgovornosti koja te nece mimoici ni na ovom ni na Drugom svijetu. Budi svjestan nepravednog prolivanja krvi, jer nita ne zasluzuje vie Boziju kaznu, nije ozbiljnijih poslijedica i nije prikladnije da uskrati blagoslov i skrati neciji odredjeni rok do nepravedno prosipanje krvi. Bog ce - Hvaljen neka je On - na Sudnjem danu zapoceti sudenje Svojim robovima povodom krvi koju su prosuli [208]. Zato nikada ne ucvrcuj svoju vlast nedozvoljenim prolivanjem krvi, jer ce je to smanjiti i oslabiti, cak zbaciti i promjeniti. Pred Bogom i preda mnom nema opravdanje za namerno ubijanje, jer je u njemu tjelesna odmazda [209]. Ukoliko si u zabludi, a tvoj bic, tvoja sablja ili ruka prekorace svoje granice u kaznjavanju - jer smrt donose i udaranje pesnicom i ono preko toga - ne dozvoli da te bahatost tvoje moci sprijeci u placanju pravedno pripadajuce odtete (al-haqq) porodici ubijenog [210]. Cuvaj se ushicivanja sobom [211], ili oslanjanja na ono cime si zadovoljan kod sebe i ljubavi prema preteranoj pohvali, jer su oni medju najpouzdanijim ejtanovim prilikama da poniti ono medju njima to bi moglo biti dobrociniteljovo dobro dijelo. Cuvaj se prebacivanja (mann) podanicima zbog svojih dobrocinstava (usljed njihovog nedovoljnog priznavanja svoga duga prema tebi), preuvelicavanja dijela koja si ucinio i od davanja praznih obecanja, jer prebacivanje ponitava dobrocinstvo [212], preuvelicavanje gasi svjetlo istine a neobazrivost rada mrznju Boga i ljudi. Uzvieni 33

Allah je rekao: "O, kako je Allahu mrsko kad govorite rijeci koje dijela ne prate!" Kur an 61:3 Pazi se zurbe u poslovima prije njihovog (pravog) casa, njihovog zanemarivanja u vrijeme kada su moguci, nepopustljivog insistiranja na njima kada su neprikladni za obavljanje i slabosti u njima kada su postali jasni. Zato, stavi sve na svoje mjesto i delaj na vrijeme. Cuvaj se od prisvajanja sebi onoga u cemu su ljudi jednaki; i od zanemarivanja onoga to je od znacaja, nakon to je to ljudima postalo ocigledno, jer ce se to koristiti protiv tebe, a u korist drugih [213]; i ne budi nesmotren u odnosu na cinjenicu da malo ostaje dok se pokrivaci dogadjaja ne uklone ispred tebe i da ce od tebe biti trazeno zadovoljenje za zlodijelo [214]. Vladaj vatrenocu svog ponosa, zestinom svoje snage, jacinom svoje ruke i otrinom svoga jezika. Cuvaj se od svega toga obuzdavanjem nagona i odlaganjem prinude dok se tvoja srdzba ne stia i ne ovlada (svojom sopstvenom) moci odlucivanja. Ali ti nece ovladati njima iz due dok ne umnogostruci napor u prisjecanju na povratak svome Gospodaru. Tvoja je obaveza sjecanje na pravedne uprave, savrene obicaje, Poslanikov sunet (sunnah) - neka Bog blagoslovi njega i njegovu porodicu i podari im mir - i zapovjedi propisane u Bozijoj Knjizi, to ti je prethodilo kod ljudi iz ranijih doba. Uzmi kao model za svoje ponaanje ono to si opazio da smo mi od njih usvojili, i nastoj, najbolje to moze, da slijedi kako sam te usmjerio u ovim svojim uputama. Uzdam se da ce one biti moj dokaz protiv tebe, tako da nece irnati opravdanja u hitanju tvoje due za povodjenjima [215]. Molim Boga obiljem milosti Njegove i velicinom Njegove moci u dodeli zelja, da meni i tebi, za ono to je po Njegovoj volji, dodijeli uspjeh pri iznoenju dokaza jasnih (za naa djela) pred Njega i Njegova bica. Neka dodijeli iskrenu hvalu Svojih robova, dobar uticaj u zemlji, upotpunjenje blagoslova i mnogostruko uzdizanje casti. I trazim od Njega da tvoj i moj zivot ukrasi srecom (al-saadah) i mucenitvom (al-shahadah): "I mi cemo se Njemu vratiti" Kuran 2:156 Neka je mir Poslaniku Bozijem - neka Bog blagoslovi njega i njegovu cestitu porodicu i dodijeli im obilje spokoja. Wa-l-salam. Dio III: Duhovni zivot: namaz i dova Za muslimana, neophodan licni pratilac u propovedanju Bozijeg Jedinstva jeste odanost Bogu. Spoljanja dimenzija ove odanosti je oblikovana erijatskim pravilima vezanim za ibadet: namaz, bilo obavezni ili preporucljiv, post, hodocace, milostinja, itd. Ali, unutranja dimenzija odanosti muslimana je mnogo teza za poimanje. Za razliku od spoljanje dimenzije, ne moze biti opisana tim brojem recenica. Ona se samo moze dokuciti kroz proucavanje zivota i duhovnog sjaja svetih ljudi. Jedno od najintimnijih zaticanja pobozne muslimanske due jeste pri dovi [216] Molitva se u islamu moze podijeliti na cetiri osnovna oblika: namaz (salat), dova (du a), litanija (wird) i zikr (dhikr). Moze se reci da prvi - pogotovo u svojoj obaveznoj formi - odgovara onome to se u hricanstvu podrazumijeva pod sluzbom ili svetom misom. Drugi je jednak "licnoj molitvi", ili jednostavno onom to hricani cesto razumiju pod izrazom "molitva". Obavezni namazi se moraju obavljati u odredjeno vrijeme svakog dana i prema strogo utvrdjenim pravilima, dok preporucljivi oblici takodje slijede isti strogi model (stajanje, klanjanje, padanje nicice, sjedenje, etc.). Ali, covjek moze ciniti dovu Bogu u svako doba i pod svim uslovima, bez odredjenog 34

utvrdjenog modela ili formule. Dove su strogo dobrovoljne i "slobodne". Litanije i zikir, to ce reci citanje Kuranskih ajeta, ili invokacija jednog ili vie Bozijih imena, dobrovoljni su kao i dove, mada nisu toliko "slobodni", jer slijede utvrdjeni model, i moraju biti na arapskom jeziku, kao i namazi. Litanije moze da cini svaki pobozni musliman, dok zikr skoro iskljucivo izvravaju sufije. lako dove, koje su ostavili veliki svetitelji ranog islama, jesu od vrste "slobodne molitve", uvijek imaju jedan zajednicki element: kako su izgovorene na arapskom jeziku (mada mogu biti cinjene na bilo kom jeziku), iroko su inspirisane Kuranskim motivima i sadrze Kuranske ajete i formule. Takodje, one su uobicajeno ritmicke i vrlo cesto - kao kod sve cetiri molitve ovdje prevedene - koriste rimovanu prozu (saj ). Autor prve dove je imam Husein, treci imam a.s., koji je mucenicki poginuo na Kerbeli i koji je mozda najvazniji imam a.s. u narodnom iitskom opredeljenju. Zaista, dani zalovanja za njim (posebno tasua i ashura, deveti i deseti dan mjeseca muharema) su jo uvek najsvjecaniji i brizljivo odrzavani praznici po iitskom kalendaru. Imam Husein a.s. je izucio svoju dovu -jednu od najpoznatijih u iitskom nasledju - za vrijeme jednog hadzdza u Meku, na dan Arefata (devetog dana mjeseca zulhidze) i pobozni muslimani je od tada izgovaraju. Toga dana, hodocasnici provode vrijeme na brdu Arefat posvjecujuci se namazima, citanju Kurana, litanijama, zikru i dovama. Duh toga dana je dobro prikazan u imamovoj a.s. dovi. Druga i treca dova su uzete iz "al-Sahifa al-sadzadije" ("Sahife potpune knjige Sedzadove") cetvrtoga imama a.s., o kojoj je bilo govora u uvodu. Cetvrta i zadnja dova je od strane dvanaestog imama a.s. data njegovom drugom "pomocniku" Abu Jafar Muhammad ibn Uthman ibn Said, koji je predstavljao imama a.s. dugi niz godina do svoje smrti 304/916-7, ili 305/917-8. Ovdje je za one, koji nisu upoznati sa iitskom doktrinom, vazno da razumijeju da je, nakon to je dvanaesti imam otiao u "skrovitost" u mladosti, godine 260/873-4, i tako nestao iz ljudskog vidokruga, zadrzao kontakt sa cetvoricom ljudi u sukcesiji, dok zadnji od njih nije umro 329/940-1. Tada je zapocela njegova "velika skrovitost" (al-ghaybat alkubra). On se nece pojaviti do Smaka svijeta [217] A. Husein a.s. treci imam 1. Dova za Dan arefata U Ime Allaha Ciju zapovjed niko ne moze izmeniti i Cije darivanje niko ne moze omjesti. Stvaralatvo ni jednog stvaraoca nije kao Njegovo stvaranje. On je Velikoduan, obuhvata sve. On je stvorio raznovrsnost novih bica i usavrio Svojom mudrocu sve to je stvorio. Glasnici nisu skriveni od Njega niti su kod Njega izgubljene zaloge [218] On placa svakom cinitelju, pokriva gnjezda svih zadovoljnih, a Njegova milost je nad svima koji su ponizni. On sputa blagodeti 35

i knjigu koja sve obuhvata u jarkoj svjetlosti. On slua dove, otklanja potitenost, podize u stepene i svrgava tirane. Poto nema drugog boga do Njega, nita Mu ravno nije. "Niko nije kao On, On sve cuje i sve vidi" [219] Istancan, Svjestan, "Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, i nad onim to je na njima" [220] O Boze, molim Ti se, svjedocim da si Ti Gospodar, priznajuci da si Ti moj Gospodar i da je moj povratak Tebi [221] Ti si me stvorio Svojim blagoslovom prije nego sam bio pomena vrijedan [222]. Ti si me stvorio od zemlje, zatim si mi dao mjesto u slabinama (mojih predaka), zatitio od neizvjesnosti sudbine i cudljivosti vijekova i godina. Postao sam putnik iz slabina do materice u vremenu nezapamcenom u prolim danima i prohujalim vijekovima. U Tvojoj neznosti, dobroti, i milosti prema meni, Ti me nisi poslao napolje, u carstvo nevjernickih vodja, koji su prekrili zavjet Tebi i Tvoje Poslanike utjerivali u laz [223]. Radije, Ti si me poslao napolje, ka upucivanju koje je bilo unaprijed odredjeno za mene, na nacin koji si mi ucinio lahkim i na koji si me podigao. Prije toga, bio si Milostiv prema meni, u Svom milostivom stvaranju i izobilnim blagodatima. Ti si me sacinio od kapi sjemena [224] i ostavio me da boravim u trostrukoj tmini, medju mesom, krvi i kozom [225]. Nisi dozvolio da prisustvujem svom stvaranju [226] niti si mi dodijelio bilo kakvo zaduzenje. Zatim si me poslao u svijet radi upucivanja, koje mi je bilo unaprijed odredjeno, potpuno i neumanjeno. Ti si brinuo o meni u kolevci, 36

kao o malom djetetu, opskrbljivao me hranom, blagotvornim mlijekom, i srca dadilja ispunio ljubavlju prema meni. Moje podizanje si povjerio milostivim majkama, cuvao me od nevolja koje donose dzinovi, titio me od neumjerenosti i oskudice. Visoko si Ti, o Milostivi! O Samilosni! A kada sam se oglasio, Ti si mi upotpunio Svoje raskone darove. Uzgajao si me vie i vie svake godine sve dok, kada je moj karakter usavren, a moja snaga uravnotezena, nisi Svoj dokaz ucinio obaveznim za mene, nadahnjujuci me spoznajom o Sebi, izazivajuci kod mene strahopotovanje prema divotama Tvoje mudrosti, budeci me cudima Tvoga stvoriteljstva, umnogostrucenim u Tvojim nebesima, i na Tvojoj Zemlji [227], upucujuci me u zahvalnosti i sjecanju na Tebe. Poslunost i ibadet Tebi ucinio si obaveznim za mene. Ucinio si da spoznam ta su donijeli Tvoji vjerovesnici i ucinio si mi lahkim prihvatanje Tvoga milosrdnog zadovoljstva. Bio si Velikoduan prema meni u svemu tome, pruzajuci mi pomoc i ljubaznost. Stvorivi me od najbolje zemlje [228], Ti, moj Boze, nisi bio zadovoljan da imam jednu blagodat bez druge. Snabdeo si me raznovrsnim dobrima i raznim vrstama odece i Tvojom ogromnom - najvecom milostivocu prema meni i Tvojom vjecnom dobrotom u odnosu na mene. I konacno, kada si upotpunio sve blagodeti za mene i odstranio od mene sve nevolje, nisi bio sprijecen mojom neukocu i drskocu, da me vodi prema onome to ce me dovesti u Tvoju blizinu. Jer, kada sam te molio, Ti si odgovarao, Kad sam trazio, Ti si davao, Kad sam te sluao, pokazivao si Svoju zahvalnost, 37

a kad sam Ti zahvaljivao, davao si mi vie [229]. Sve je to bilo da bi se usavrio Tvoj blagoslov meni i Tvoja dobrota prema meni. Neka je slava Tebi, neka je slava Tebi, Koji stvara i ponavlja stvaranje [230], hvale Vrijedan, Slavljen. Svijeta su imena Tvoja i velicanstveni Tvoji darovi. Zato, koji od Tvojih blagoslova, moj Boze, mogu navesti brojanjem i pominjanjem? Na kojima od Tvojih blagodeti sam sposoban da zahvalim? Jer oni su, o Gospodare, neizbrojivi [231] a ni oni, koji se uzdaju u pamcenje, ne mogu ih obuhvatiti znanjem. Ali, tuga i nevolje, koje si, o Boze, skrenuo i udaljio od mene, vie su od srece i zdravlja koji mi dolaze. I svjedocim, moj Boze, istinom moje vjere, slozenim objanjenjem moje izvjesnosti, mojim cistim i istinitim ispovijedanjem Jedinstvenosti, skrivenom unutranjocu moje podsvjesti, mjestima sa kojima su povezane struje svjetlosti mojih ociju, borama na kozi moga cela, otvorima mojih kanala za disanje, dijelovima vrha moga nosa, stazama mojih unih kanala, onim to zatvara i cini moje usne stisnutim, pokretima moga jezika pri govoru, zadnjim spojem mojih usta i vilica, upljinama moojh kutnjaka, mjestom kojim gutam hranu i pice, onim to nosi moj mozak, upljim prolazima mojih vratnih zila, onim to je u mojoj grudnoj duplji, drzacima moje aorte, mjestom koje dodiruje moje osrcje [232], malim komadicima mesa oko moje jetre, onim to obuhvataju moja rebra, caicama mojih zglobova, grcenjem mojih dijelova, vrhovima mojih prstiju, mojim mesom, 38

mojom kosom, mojom kozom, mojim nervima, mojim dunikom [233], mojim kostima, mojim mozgom, mojim venama i svim mojim djelovima, onim to je vezivano oko njih kada sam bi odojce, onim to je zemlja uzela od mene, mojim snom, mojim budjenjem, mojom mirnocom i pokretima moga klanjanja i padanja nicice, da sam ulozio napor i nastojao kroz epohe i vjekove - kada bi se moj zivot produzivao kroz njihda iskazem zahvalnost za jednu od Tvojih blagodeti, ne bih bio sposoban da to ucinim, sem Tvojom milocu, koja sama stvara mojom obavezom beskonacnu i uvijek obnavljanu zahvalnost Tebi, i novu i uvijek prisutnu hvalu. Zaista, ako bih ja, i oni medju Tvojim bicima, koji zbrajaju, postali toliko zeljni da izmjerimo domaaj obasipanja Tvojih blagodeti, bilo prolih, ili dolazecih, ne bismo uspjeli da ih obuhvatimo brojem, niti da izracunamo njihove granice. Nikad! Kako bi to ikada moglo da se uradi? Jer Ti si u Tvojoj recitoj Knjizi donio istinitu vijest: "I ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali" [234] Tvoja Knjiga, o Boze, Tvoja poruka, je govorila istinu! I Tvoji poslanici i vjerovjesnici su prenijeli Tvoju Objavu, koji si poslao njima, i vjeru koju si irio 39

za njih i kroz njih. I kunem se, moj Boze, mojim trudom, mojom marljivocu, i granicama moje pokornosti i mogucnosti, i kazem kao vjernik koji posjeduje izvjesnost: "Hvaljen je Allah, Koji Sebi nije uzeo djeteta" da bi imao potomka, "i Koji u vlasti nema ortaka", koji bi se mogao suprotstaviti Njegovom stvaranju "i Kome ne treba zatitinik zbog nemoci" [235] koji bi Mu pomogao u Njegovom stvaranju. Zato, neka je slava Njemu, neka je slava Njemu! "Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se" [236] i raspali. [237] Neka je slava Bogu, Jedinstvenom, Jednom. "Allah je utocite svakom", Koji "Nije rodio i rodjen nije, i niko Mu ravan nije" [238] Neka je slava Bogu, slava ravna slavljenju meleka Njemu bliskih, i vjerovjesnika koje je On poslao. I neka Bog blagoslovi Svog izabranika, Muhammeda, zadnjeg vjerovjesnika, i njegovu cestitu, cistu i odanu porodicu, i podari im mir. Zatim je poceo da moli. Utonuo je u molitvu i suze su tekle iz njegovih blagoslovljenih ociju. Potom je nastavio: O Boze, ucini da Te se plaim, kao da Te Vidim [239], dodeli mi radost u poboznosti prema Tebi, ne cini me tuznim neposlunocu prema Tebi, odaberi najbolje za mene Tvojom zapovjedi (qada), i blagoslovi me Tvojim odredjenjem (qadar), da mi ne omili pozurivanje onoga to si Ti odlozio. 40

O Boze, dodijeli dostatnost mojoj dui, izvjesnost mom srcu, iskrenost mom delanju, svjetlost mojim ocima i poznavanje u mojoj vjeri. Daj uzivanja mojim tjelesnim dijelovima, ucini da vidim i cujem moja dva nasljednika, pomogni mi protiv onoga ko mi cini zlo, neka kroz njega budu vidljive moja osvjeta i moje zelje, i tako utjei moje oci. O Boze, otkloni mi jad, sakri moje mane, oprosti moje uvrede odstrani mog ejtana [240], raspri moj dug, i dodijeli mi, moj Boze, najvii stepen na Drugom svijetu, i u ovom svijetu. O Boze, slava pripada Tebi, ba kao to si me stvorio i nacinio me neoslabljenim bicem, iz milosti prema meni, dok Tebi moje stvaranje nije bilo potrebno. Moj Gospodare, kako si me stvorio i uoblicio moju narav, moj Boze, kako si Ti ucinio da rastem i uoblicio me [241]; moj Boze, kako si mi ucinio dobro, dajuci dobra mojoj dui; moj Boze, kako si me sacuvao, i podario mi uspjeh; moj Boze, kako si me blagoslovio, i zatim me uputio; moj Boze, kako si me odabrao i dao mi svako dobro; moj Boze, kako si mi dao hranu i pice [242]; moj Boze, kako si me obogatio i zadovoljio [243]; moj Boze, 41

kako si mi pomogao i uzdigao me; moj Boze, kako si me obukao Svojom cistom odjecom, i izravnao mi put Svojim vjetim stvaranjem; blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu porodicu, pomogni mi protiv nevolja vremena i nedaca dana i noci, oslobodi me teskoba ovoga svijeta i mucenja Drugoga svijeta, i potedi me zla koje zlocinitelji cine na zemlji. O Boze, potedi me onoga cega se plaim, vodi me dalje od onoga to zelim da izbegnem, zatiti me na putu, odredi mog nasljednika u porodici i na imovini, blagoslovi ono cime si me opskrbio, u dui me unizi, u ocima ljudi me uzvisi, od zla ljudi i dzinova me zatiti, ne osramoti me zbog mojih grijehova, ne osramoti me zbog mojih skrivenih tajni, ne iskuavaj me u mojim djelima, ne liavaj me Tvojih blagoslova, i ne povjeravaj me drugome mimo Tebe. Moj Boze, kome bi me povjerio? Rodjaku? On bi me isjekao. Strancu? On bi na mene gledao sa nezadovoljstvom. Ili onima koji oholo postupaju prema meni? Ali, Ti si moj Gospodar i Vrhovnik nad mojim delanjem. Tebi bih se pozalio na svoje izgnanstvo i udaljenost mog utocita i da me prezire onaj koga si ucinio nadmocnim nada mnom. 42

Moj Boze, ne ucini da se Tvoj gnjev rasplamsa nada mnom. Ako bi se rasrdio na mene ne bih imao zastite [244] - neka je slava Tebi! Ali, Tvoja zatita sve obuhvata. Zato te molim, o Boze, svjetlocu Tvoga lica, kojom su osvjetljeni nebo i Zemlja, sjenke uklonjene, a delanja drevnih i kasnijih naroda pravedno postavljena, ne ucini da umrem kada si ljut na mene [245], niti da se Tvoj bijes spusti na mene. Tvoje je zadovoljstvo! Tvoje je zadovoljstvo da sa mnom bude zadovoljan prije toga. Nema boga sem Tebe, Gospodaru Svijete zemlje [246], Svijetih mjesta [247], Hrama drevnog [248], na koje si Ti spustio blagoslov i koja si Ti ucinio svjetilita ljudima [249]. O Ti, Koji Svojom blagocu prata najvece grijehe! O Ti, Koji obasipa blagodetima u Svojoj darezljivoti! O Ti, Koji Svojom velikodunocu daje izobilje! O Podrko u mojoj nedaci! O Drugu u mojoj samoci! O Pomoci u mojoi tuzi! O Dobrocinitelju u mojim blagoslovima! O moj Boze i Boze mojih oceva, Ibrahima, Ismaila, Ishaka i Jakuba [250]! Gospodare Dzibraila, Mihajla i Israfila [251]! Gospodare Muhammeda, pecata Poslanika, i njegove porodice, izabrane! Ti, Koji si objavio Toru, Jevandelje, Zebur i Putokaz [252], Ti, Koji si spustio Kaf Ha Ya Ayn Sad, Ta Ha, Ya Sin i Mudri Kuran [253]! Ti si pecina (moga utocita) kada me putevi ogranicavaju svom svojom irinom, i kada je zemlja u svom prostranstvu tijesna za mene. Da nije Tvoje milosti, bio bih medju nestalima a Ti bi ponitio moj dolazak. 43

Da me Ti ne zaklanja [254], bio bih medju osramocenima. Ti mi pruza pomoc protiv mojih neprijatelja [255]. I da nije Tvoje pomoci, bio bih medju pobjedjenima [256]. O Ti, Koji si se Uzvisio i Uzdigao, i ciji su prijatelji (ewliya) mocni kroz Tvoju moc! O Ti, pred Kim carevi stavljaju jaram poniznosti oko svojih vratova, jer se plae Tvoje neodoljive moci! "On zna poglede koji kriomice u ono to je zabranjeno gledaju, a i ono to grudi kriju" [257] i nevidjeno, to nose vrijeme i sudbina. O Ti, o Kome niko ne zna Kakav si, sem Tebe! O Ti, o Kome niko ne zna Sta je, sem Tebe! O Ti, Koga niko ne poznaje, sem Tebe! O Ti, Koji si zemlju rasporostreo preko vode i vazduhom nebesa podupreo! O Ti, Kome pripadaju najlepa imena [258]! O Ti, Koji ima dobrotu koja nikada nece presahnuti! O ti, Koji si Jusufu namijenio jahace na neplodnoj zemlji, izvadio ga iz bunara i ucinio ga kraljem nakon ropstva! O Ti, Koji si ga vratio Jakubu nakon "to su mu oci pobijelele od jeda i nakon to je bio vrlo potiten" [259] O Ti, Koji si od Ejjuba otklonio jad i patnju [260] i zadrzao Ibrahimove ruke od zrtvovanja svoga sina nakon sto je ostario a njegov zivot prosao [261]! O Ti, Koji si usliio Zekerijinu molitvu i poklonio mu Jahjaa, ne ostavljajuci ga samog i bez djece [262]! O Ti, Koji si Zun-Nuna izvadio iz utrobe ribe [263]! O Ti, Koji si razdvojio more za Israilove sinove, spasivi ih, a potopio faraona i njegovu vojsku [264]! O Ti, Koji alje vjetrove, nagovjetavajuci Svoju milost [265]! O Ti, Koji ne zuri da kazni ona od Tvojih bica, koja Ti nisu posluna [266]! O Ti, koji si izbavio carobnjake nakon njihovog dugog osporavanja. Oni su se odavno koristili Tvojim blagodetima, 44

hraneci se Tvojom opskrbom, a klanjajuci se razlicitom od Tebe, oni su se suprotstavljali, opovrgavali i utjerivali Tvoje vjerovesnike u laz [267]. O Boze! O Boze! O Zacetnice, o Stvoritelju bez Sebi ravnog! O Vecni, Koji nema kraja! O zivi, kada nije bilo niceg zivog! O Ti, Koji mrtve ozivljuje [268]! O Ti, Koji nad svakim bdi [269]! O Ti, prema kome je moja zahvalnost bila mala, a ipak me nisi liio! Moje greke su bile velike, a Ti me ipak nisi osramotio! Ti si vidio moju neposlunost, ali me nisi ucinio ozloglaenim! O Ti, Koji si brinuo o meni u detinjstvu, O Ti, Koji si me opskrbio u zrelom dobu! O Ti, cije blagodeti prema meni ne mogu biti izbrojane, i Ciji blagoslovi ne mogu biti uzvraceni! O Ti, Koji si mi pruzio dobrotu i ljubaznost, a ja Tebi zlo i neposlunost za uzvrat. O Ti, koji si me uputio u vjeru prije nego to sam saznao za zahvalnost za Njegov blagoslovljeni dar! O Ti, Koga sam dozivao kada sam bio u bolesti, i Koji si me izlijecio, Koji si me obnazenog odenuo, gladnog nahranio, zednog napojio, ponizenog uzdigao [270], neukog uputio, samom drutvo pribavio, odsutnog vratio, siromanog obogatio, u nuzdi pomogao, a u bogatstvu ne oduzeo od mene. Uzdrzavao sam se (od obracanja Tebi) u svemu tome, 45

a Ti si ucinio da zapocnem da Te dozivam. Neka Ti je slava i zahvalnost! O Ti, Koji si nadgledao moj san, oslobodio me briga, sasluao moju molitvu, sakrio moje mane, oprostio moje grijehe, ucinio da ispunim zelje i pomogao mi protiv neprijatelja. Ako bih brojao Tvoje blagodeti, milosti i velikoduna dijela milosrdja ne bih bio u stanju da ih nabrojim [271]. O moj Zatitnice! Ti si Onaj Koji je Milosrdan, Onaj Koji je Blagoslovljen, Onaj Koji je cinio dobro, Onaj Koji je bio Dobrostiv, Onaj Koji je bio Darezljiv, Ti si Onaj Koji je usavravao, Ti si Onaj Koji je opskrbio, Ti si Onaj Koji je doneo uspjeh, Ti si Onaj Koji je darivao, Ti si Onaj Koji je obogacivao, Ti si Onaj Koji je bio Dovoljan [272] Ti si Onaj Koji je zatitio [273] , Ti si Onaj Koji je upucivao, Ti si Onaj Koji je titio od grijeha, Ti si Onaj Koji je skrivao moje grijehe. Ti si Onaj Koji je oprostio, Ti si Onaj Koji se nije osvrtao, Ti si Onaj Koji je (na zemlju) smjestio [274] Ti si Onaj Koji je uzvisio, Ti si Onaj Koji je pomogao, Ti si Onaj Koji je podrzao, Ti si Onaj Koji je ucvrstio, Ti si Onaj Koji je doprineo, Ti si Onaj Koji je izlijecio, Ti si Onaj Koji je dao blagostanje, Ti si Onaj Koji je pocastvovao - neka si Blagoslovljen i Uzvien! Zato Tebi pripada vjecna hvala i Tebi pripada trajna i vjecna zahvalnost! Zato ja, moj Boze, priznajem svoje grijehe, oprosti mi zbog njih, ja sam cinio zlo, ja sam pravio greke, ja sam smjerao (ka grijehu), ja sam bio neuk, ja sam bio neobazriv, ja sam bio nemaran, 46

ja sam taj koji se oslanjao (na razlicite od Tebe), ja sam taj koji je namjeravao, ja sam taj koji je obecavao, ja sam taj koji je zadatu rijec prekrio, ja sam taj koji je priznao (svoje grijehe) ja sam taj koji je priznao Tvoje blagoslove nada mnom i sa mnom, i koji se zatim vratio svojim grijesima. Zato mi oprosti zbog njih, o Ti, Kome ne tete grijesi Njegovih robova i Kome nije potrebna njihova poslunost. On daje uspjeh uz Svoju pomoc i milost Svojim pravednim robovima. Zato slava Tebi, Moj Boze i Moj Gospodare. Moj Boze, zapovjedio si mi, a ja nisam posluao. Zabranio si mi, a ja sam radio zabranjeno. Postao sam takav da ne posjedujem ni jedan znak nevinosti, da bih mogao traziti oprotaj, niti snage da bih mogao pomoci sebi. Uz pomoc cega cu se, onda, okrenuti ka Tebi, o moj Zatitnice? Uz pomoc mojih uiju? Ili mojih ociju? Ili mog jezika? Ili moje ruke? Ili moje noge? Zar sve to nisu blagoslovi koje si mi Ti dao? A ja Te ne sluam ni sa jednim od njih, o moj Zatitnice! Tvoj dokazi i sredstva su protiv mene [275]. O Ti, Koji si sakrio (moje grijehe) od oceva i majki, kako me ne bi odbacili, od rodjaka, kako me ne bi korili, i od careva, kako me ne bi kaznili! Da su oni, o moj Zatitnice, vidjeli ono to si Ti vidio od mene, ne bi mi dali mira. Oni bi me napustili 47

i odrekli me se. Tako sam ovdje, moj Boze, ispred Tebe, o Gospodare, ponizan, ponizen, zbunjen, prezren, lien osjecanja krivice da bih mogao traziti oprotaj, bez posjedovanja snage da bi mi se moglo pomoci. Nema dokaza koji bih osporavao, niti mogu reci da nisam pocinio grijeh i cinio zlo. A osporavanje bi mi, ako bih osporavao - moj Zatitnice! teko moglo pomoci. Kako bi mi ikada moglo pomoci? Jer, svi moji organi su svjedoci protiv mene za ono to sam ucinio [276]. A ja sam postupao sa sigurnocu i bez sumnje da ce me Ti pitati za velika dijela i da si Ti Pravedni Sudija koji ne grijei. Tvoja pravednost je ubojita za mene i ja bjezim od svih Tvojih pravednih dijela. Ako me kazni, o moj Boze, to je zbog mojih grijeha nakon Tvojih dokaza protiv mene, a ako mi oprosti, to je iz Tvoje milosti, velikodunosti i dobrote. "Nema boga, osim Tebe, Hvaljen neka si! A ja sam se zaista ogrijeio prema sebi" [277] Nema boga, sem Tebe, neka si Hvaljen! Odista, ja sam jedan od onih koji su uplaeni. Nema boga, sem Tebe, neka si Hvaljen! Zaista, ja sam medju onima koji se nadaju. Nema boga, sem Tebe, neka si Hvaljen! Zaista, ja sam medju onima koji ceznu. 48

Nema boga, sem Tebe, neka si Hvaljen! Zaista, ja sam jedan od onih koji slave. Nema boga, sem Tebe, neka si Hvaljen! Zaista, ja sam jedan od onih koji vjelicaju. Nema boga, sem Tebe, neka si Hvaljen! Nema boga, sem Tebe, neka si Hvaljen, moj Boze i Boze mojih otaca, mojih predaka! Moj Boze, to je moja hvala Tvog Uzvienog Velicanstva, moja odanost u sjecanju na Tebe, kroz ispovijedanje Tvog Jedinstva, i moje priznavanje Tvojih blagodeti kroz nabrajanje, iako priznajem, da ih ne mogu nabrojati zbog njihove mnogobrojnosti, njihovog bogatstva, njihovih ispoljavanja, i njihovog postojanja od drevnih vremena do sadanjosti, u kojoj ne prestaje da o meni brine kroz njih, od vremena kada si me stvorio i ozivio, na pocetku (moga) zivota, obogacujuci me u siromatvu, oslobadjajuci jada, donoseci olakanje, otklanjajuci tekoce, rastjerujuci opasnost, dajuci tijelu lagodnost, i zdravlje u vjeri. Kada bi mi svi ljudi svijeta, drevni i kasniji narataji, pomagali u pokuaju da nabrojim Tvoje blagodeti, ja ne bih bio, niti bi oni bili u stanju da to ucine. Svijeti si Ti i Uzvien, Velikoduan, Mocan, Milostiv Bog. 49

Tvoje blagodeti ne mogu biti nabrojane, ni zavrena hvala Tebi, niti Tebi moze biti uzvraceno za Tvoje blagodeti. Blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu porodicu, upotpuni Svoje blagoslove nad nama i pomozi nam u poslunosti Tebi. Neka si Hvaljen! Nema Boga sem Tebe. O Boze, Ti zaista cuje siromahe, otklanja zlo [278], pomaze ozalocenima, lijeci bolesne, obogacuje siromane, uzdize slomljene, ima milosti za mlade i pomaze starima. Nema podrke, sem Tvoje, i nikog silnijeg od Tebe. A Ti si Uzvien, Velicanstven! O Oslobodioce zatocenika u lancima! O Hranioce malog djeteta! O Zatito uplaenog lutalice! O Ti, Koji nema druga, ni pomagaca! Blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu porodicu, i daj mi veceras najbolje od onoga to si dao i spustio na nekog od Svojih robova, bilo da si blagoslov uputio, blagodat obnovio, iskuenje otklonio, jad odstranio, molitvu usliio, dobro dijelo prihvatio, zlo dijelo oprostio. Zaista, Ti si Blagoslovljen, Svjestan Svoje volje, Nadmocan nad svim stvarima! O Boze, Ti si Najblizi od onih koji su pozvani, Najhitriji od onih koji odgovaraju, Najvelikoduniji od onih koji oprataju, najire ruke od onih koji daju, i Onaj koji najbolje cuje od onih od kojih se trazi. o Milostivi, Najmilosniji na ovom i na Drugom svijetu! 50

Kao Ti niko nije zamoljen, i ni u koga, sem u Tebe, se ne uzdamo. Molio sam Ti se i Ti si mi odgovorio, trazio sam od Tebe i Ti si mi dao, zahtjevao sam od Tebe, i Ti si imao milosti za mene, zavisio sam od Tebe, i Ti si me oslobodio, zatrazio sam utocite u Tebi, i Ti si me zadovoljio. O Boze, blagoslovi Muhammeda, Tvoga roba, vjerovesnika i Poslanika, i Njegovu dobru i cestitu porodicu, sve njih. I upotpuni Tvoje blagodeti nama, obraduj nas Svojim darom, i upii nas kao one koji zahvaljuju i sjecaju se Tvojih blagodeti. Amen, amen, o Gospodaru svih bica! O Boze, Koji si posjedovao i potom bio Svemocan, bio Svemocan i zatim obuzdao, nisi bio posluan, a potom si sakrio (grijeh neposlunosti) bio Zamoljen za oprost, a zatim oprostio. O Cilju zudecih tragaca i Najvia Zeljo onih koji imaju nadu! O Ti, Koji znanjem Svojim sve obuhvata [279] i prima u zagrljaj one koji traze oprotaj u neznosti, milosti i blagosti! O Boze, Tebi se iskreno okrecemo ove veceri, koju si proslavio i velicao preko Muhammeda, Tvog Poslanika i vjerovjesnika, izabranika Tvoga stvoriteljstva, vjecnog cuvara Tvoje Objave, koja nosi radosne vijesti i opomene i koja je zivotvorna svetiljka [280], koju si dao onima koji se preputaju (al-muslimin) i kao milost stanovnicima svijeta poslao [281]. O Boze, zato blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu porodicu, jer je Muhammed vrijedan toga od Tebe, o Uzvieni! Zato blagoslovi njega i njegove izabranike, dobru i cistu porodicu, sve njih, i obuhvati nas u Tvom oprostu, jer ka Tebi idu vapaji na raznim jezicima. Zato nam ove veceri dodijeli, o Boze, dio svakog dobra koje dijeli Svojim robovima, 51

svakog svjetla kojim vodi [282] svake milosti koju iri [283] svakog blagoslova koji alje svakog blagostanja koje donosi svake opskrbe koju udjeljuje [284]. O Najmilostiviji medju milostivima! O Boze, ucini od nas uspjene ljude, pobjedioce, pobozne i sretne. Ne uvrsti nas medju one koji ocajavaju, ne lii nas Tvoje milosti, ne uskrati nam Tvoj blagoslov kome se nadamo, i ne uvrsti nas medju one liene Tvoje milosti, niti medju one koji su izgubili nadu u dobrobit Tvojih darova, kojima se nadamo. Ne odbacuj nas sa razocaranima, niti onima odbacenim sa Tvog praga. O Najvelikoduniji medju najvelikodunijima! O Najplemenitiji medju najplemenitijima! Prema Tebi smo se okrenuli sa sigurnom vjerom krecuci se ka Tvom Svetom Hramu [285]. Zato nam pomozi u naim svijetim obredima, usavri na hadzdz, oprosti nam, udijeli nam dobro, jer smo prema Tebi pruzili nae ruke, zigosane poniznocu priznanja. O Boze, ove nam veceri udijeli ta trazimo od Tebe, zadovolji nas u onome to smo Te molili da nas zadovolji, jer nema nikoga, sem Tebe, ko bi nas zadovoljio, a mi nemamo drugog Gospodara, do Tebe. Osnazi nas Svojom odlukom, obuhvatajuci nas Svojom spoznajom [286] a Tvoja odluka je pravedna za nas. Presudi nam dobro i uvrsti nas medju ljude dobra! O boze, ucini nam Svojom velikodunocu najmocniju nagradu, najvelikoduniju riznicu i vjecni mir. Oprosti nam nae grijehe, sve njih, ne uniti nas sa onima koji su nestali [287] i ne uskrati nam Tvoju neznost i milost, O Najmilostiviji medju milostivima! 52

O Boze, u ovom casu nas uvedi medju one koji traze od Tebe i kojima daje, koji zahvaljuju i kojima daje vie [288], koji Ti se okrecu u kajanju i kojima prata [289] i koji se pred Tobom odricu svih svojih grijeha, a Ti im prata. O Gospodaru velicanstva i blistavosti! O Boze, ocisti nas, ukazi nam na pravi put, prihvati nau usrdnu molbu. O Najbolji od zamoljenih! I Najmilostiviji od onih koji su zamoljeni za milost! O Ti, od Koga nije skriveno treperenje ocnog kapka, treptanje oka, ono to pociva u skrovitu, i ono to je obavijeno tajnama skrivenim u srcu! Zar nije sve obuhvaceno Tvojim znanjem i prigrljeno Tvojom milocu? Neka si Hvaljen i visoko iznad onoga to pocinioci zla govore! Sedam nebesa i Zemlja, i oni na njima, Tebe slave, i ne postoji nita to Te ne velica [290]. Neka su Tebi hvala, slava i uzdizanje velicanstvenosti, o Gospodaru velicanstvenosti i blistavosti, dobrostivosti i blagoslova i velike ljubavi! A Ti si Velikoduan, Plemenit, Blag, Milostiv. O Boze, dodijeli mi obilno od Tvoje dozvoljene opskrbe, spusti blagostanje mome tijelu i vjeri, oslobodi me straha [291], potedi me ognja, o Boze, ne smjeraj protiv mene [292] korak po korak me u propast ne vodi [293], ne prevari me [294] i odstrani od mene zlo od bezboznih medju dzinovima i medju ljudima. Zatim je podigao glavu i oci ka nebu. Suze su tekle iz njegovih blagoslovljenih ociju kao da su bile mjeine sa vodom, i on a.s. je glasno rekao: O Ti, Koji najbolje cuje medju onima koji cuju! 53

O Ti, Koji najbolje vidi, medju onima koji vide! O Ti, Koji najbrze racun svodi [295]! O Najmilosrdniji medju milosrdnima! Blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu porodicu, najviu, najsretniju. I od Tebe, o Boze, trazim za sebe potrebno. Ako mi dodijeli, ono to uzme od mene, nece mi priciniti tetu. I ako me lii onoga to si mi dao, nece mi koristiti. Trazim od Tebe da me oslobodi ognja. Nema boga, sem Tebe. Ti nema druga, vlast je uz Tebe, neka je hvala Tebi, Ti ima vlast nad svim. O moj Boze! O moj Boze! Zatim je on a.s. govorio: "O moj Boze", stalno ponavljajuci. Glasovi onih, koji su bili okupljeni oko njega a.s. koji su sasluali njegovu cijelu molitvu, i koji su se ogranicili na to da kazu "amin", pojacali su se u jecaju. Ostali su sa njim a.s. dok sunce nije zalo, a zatim su svi natovarili svoje konje i krenuli ka Svetom hramu [296]. B. Ali Zejnul Abidin a.s. cetvrti imam 1. U slavu Boga Neka je slava Bogu, Prvom, prije prvoga prije Njega, Zadnjem, bez zadnjeg, koji bi bio poslije Njega. Oci posmatraca Ga ne mogu vidjeti, niti Ga zamiljanja opisivaca mogu opisati. On je bica stvorio Svojom moci, jednim stvaranjem, i oblikovao ih prema Svom nahodjenju. Zatim je ucinio da idu stazom kojom On zeli, usmjeravajuci ih [297] putem Svoje ljubavi. Oni nemaju snagu da uzmaknu pred onim to je On stavio ispred njih, niti mogu napredovati ka onome od cega ih On zadrzava. On je svakoj dui (ruh) medju njima 54

odredio znanu i odredjenu opskrbu iz Svoga obilja. Ni jedan umanjilac ne moze umanjiu (dio) onome Kome je On uvecao, niti onaj koji povecava moze povecati onome kome je On smanjio. Zatim je On svakoj dui odredio vrijeme zivota i utvrdio odredjeni kraj. Ona krece ka Njemu kroz dane svoga zivota i dostize ga kroz godine svoje sudbine dok je, kada ucini svoje poslijednje dijelo i zakljuci racun svoga zivota, On ne povede ka onome ka cemu ju je pozivao, bilo ka Svojoj obilnoj nagradi, ili ka Svom stranom kaznjavanju. "Da bi kaznio one koji rade zlo, a najlepom nagradom nagradio one koji cine dobro" [298] kao pravdi od Njega. Svijeta su Njegova Imena i ocigledne Njegove blagodeti! "On nece biti pitan za ono to radi, a oni ce biti pitani" [299] I neka je slava Bogu, jer, da je On Svoje robove sprecio od spoznaje hvaljenja Njega za ponavljane blagodeti kojima ih iskuava [300] i bogate blagoslove kojima ih obasipa, oni bi se slobodno koristili Njegovim darovima, ne slaveci Ga. A kada bi bilo tako, oni bi humanost zamijenili niskocu, oni bi bili kao to je On opisao u jasnoj rijeci Svoje Knjige [301]: "Kao stoka su oni cak su jo dalje s puta pravog skrenuli" [302] I neka je hvala Bogu za ono to je ucinio da znamo o Njemu, za zahvalnost prema Njemu, kojom nas je nadahnuo, za vrata spoznaje Njegovog Bozanstva, koja nam je otvorio, za odanost Njemu 55

i ispovijedan]e Njegovog Jedinstva, prema kom nas je uputio, i za otklanjanje od nas sumnji i otpadnitva od Njega [303] (303) hvala, kojom bi nam mogao biti dodijeljen dug zivot medju onima od Njegovih bica koja Ga hvale, i kojom bi nadmaili one koji prednjace ka Njegovom zadovoljstvu i oprotaju; hvala, kojom bi tama do casa ozivljenja [304] bila osvetljena za nas, a staza ozivljenja [305] utrta za nas, i naa mjesta na polozajima svjedoka [306] uzdignuta na dan "kada ce svaki covjek biti nagraden, ili kaznjen, prema onome to je zasluzio, nikome nece biti ucinjeno nazao" [307] "Dan kada bliznji nece nimalo od koristi bliznjem biti, i kada sami sebi nece moci pomoci [308] hvala, koja ce se od nas uspinjati ka najuzvienijima u Ilijunu [309], koji je "Knjiga ispisana! nad njom bdiju oni Allahu bliski" [310] hvala, koja moze dati spokoja ocima kada je pogled od straha ukocen [311] kada naa lica poblijede, a koze pocrne [312], hvala, kojom mozemo biti izbavljeni od Bozije bolne vatre i primljeni u Boziju plemenitu blizinu; hvala kojom mozemo da se nadmecemo sa melecima bliskim Bogu, i pridruzimo se vjerovesnicima koje je On slao u boravitu vjecnog zivota, koje ne nestaje, i u mjestu Njegove uzvienosti, koje se ne mijenja. I neka je hvala Bogu, Koji za nas odabira dobre osobine stvoriteljstva i Koji nam je dodijelio dobru opskrbu [313]. On nam je namijenio savrenstvo kroz ovladavanje cijelom tvorevinom. Svako od Njegovih bica nam se priklanja Njegovom voljom i postaje nam posluno kroz Njegovu moc [314]. I neka je hvala Bogu, Koji nam je zakljucao vrata zudnje, sem u odnosu na Sebe. Kako onda mozemo izraziti hvalu Njemu? I kada mu mozemo zahvaliti? Zaista, kada [315]? I neka je hvala Bogu, koji nam je podario organe koji se ire, 56

dao nam instrumente skupljanja [316], dao nam da uzivamo u radostima zivota [317], cvrsto nam ugradio organe delanja, podizao nas dobrim stvarima opskrbe, obogatio nas Svojom darezljivocu i zadovoljio nas Svojim darovima [318]. Zatim nam je nalozio, da bi iskuao nau poslunost, i zabranio nam, da bi ispitao nau zahvalnost [319]. A mi smo skrenuli sa staze Njegove zapovjedi i uputili se neprohodnim pustinjama Njegovih zabrana [320]. Ali, On nije pozurio da nas kazni [321] i da ubrza svoju osvjetu. Ne, On je sa nama bio Strpljiv u Svojoj milosti, dobroti, cekajuci na na povratak u Svojoj neznosti i blagosti. I neka je hvala Bogu, koji nas je uputio ka kajanju, ka kome nikad ne bismo bili upuceni da nije Njegove dobrote. Kada brojimo Njegove blagodeti, korist [322] koju nam On daje je ocigledna, a nagrada za nas velika. A Njegova volja, kod pokajanja onih prije nas, nije bila ista ([323]. On je zasigurnio otklonio od nas ono to nismo sposobni da podnesemo [324] i nije nas opteretio mimo naih mogucnosti [325]. On nam samo lagodnost namece [326] i ne ostavlja ni jednog od nas sa opravdanjem i izgovorom [327]. Zato je nestao onaj medju nama koji gine uprkos Njegovom neslaganju [328], a sretan je onaj medju nama koji omogucava da se Njegova volja vri. Neka je hvala Bogu do granica do kojih Ga hvale meleci Njemu najblizi, bica kod Njega najuzvienija, i hvalitelji cija Mu je hvala najmilija, hvala koja nadvisuje sve druge hvale, kao to na Gospodar nadvisuje cijelu Svoju tvorevinu. Njemu pripada hvala za svaki Njegov blagoslov nama i svim Njegovim robovima, prolim i sadanjim, do broja svih stvari 57

koje Njegovo znanje obuhvata, i umjesto svakog od ovih blagoslova, ciji ce broj biti udvostrucen i umnozen uvijek i vjecno do Sudnjeg dana; hvala, cije granice nemaju kraja, ciji broj se ne moze izracunati, cija krajnost se ne moze dostici i cije vrijeme se ne prekida [329] hvala, koja moze potvrditi put dostizanja poslunosti prema Njemu, i oprosta, sredstvo Njegovog zadovoljstva, uzrok Njegovog pratanja, stazu ka Njegovom dzennetu, tit protiv Njegove osvjete, zaklon od Njegove kletve, pomoc u poslunosti Njemu, prepreku protiv neposlunosti Njemu i pomoc u ispunjavanju naih duznosti i obaveza prema Njemu; hvala koja nam moze donijeti srecu da budemu medju Njemu bliskim srecnicima [330], i kojom mozemo dostici polozaj onih koji su mucenicki [331] poginuli od sablji Njegovih neprijatelja. Zasigurno, On je Prijatelj koji titi, hvale Dostojan [332]. 2. Vecernja i jutarnja dova Neka je hvala Bogu, Koji je Svojom moci stvorio dan i noc, cineci Svojom moci razliku medju njima, stvarajuci za svako od njih odredjeno ogranicenje i utvrdjeni rok [333]. On cini da se svako od njih uliva u svog saputnika, i da se njegov pratilac ulije u njega [334], kao Njegova naredba Njegovim robovima za ono cime ih On hrani i cime cini da rastu. Tako je za njih stvorio noc da se odmaraju od napornih kretnji i zamornih nastojanja [335]. On ju je ucinio pokrivacem da se ljudi pokriju u snu i odmoru, koji im je On dao [336], da im bude okrepljenje i osnazenje, i da u njoj mogu dosjeci zadovoljstvo i strast. 58

I za njih je stvorio dan da vide i da neto od Njegovih blagodeti mogu traziti tokom njega [337], pristupiti Njegovom obilju, slobodno se kretati Njegovom zemljom, trazeci pristupa dostupnim stvarima ovoga svijeta i sticuci odredjene stvari svijeta koji dolazi. Sa svim ovim On pravedno sa njima postupa, provjeravajuci vijesti o njima [338], i posmatrajuci kako Ga sluaju u periodima za poslunost Njemu i etapama kojima ih je obavezao i situacijama u kojima se Njegovi zakoni primjenjuju "da bi kaznio one koji rade zlo, a najlepom nagradom nagradio one koji cine dobro" [339] Zato, o Boze, neka je hvala Tebi, jer cinis da nam zora svice [340], hvala za svjetlo dana koje si nam dao da uzivamo, za mjesta trazenja opskrbe za zivot, koja si nam Ti ucinio vidljivim, i za borbu protiv bolesti, od kojih nas Ti titi. Mi i sve stvari, svi zajedno, docekujemo jutro pripadajuci Tebi - nebesa i zemlja, sve to si razasuo po njima [341], bilo u odmoru, ili pokretu, mirujuci, ili u putu, ono to se dize u vazduh i to je skriveno ispod zemlje. Docekujemo jutro pod Tvojim okriljem. Tvoja vlast i moc su nad nama i one ce nas obuhvatiti. Mi postupamo po Tvojoj zapovjedi [342] i delamo kako Ti upravlja. Nama ne pripada nita, sem ako Ti ne odluci, ni jedno dobro, sem ono koje si Ti dao. Ovo je svjez, novi dan, gotov dokaz nad nama. Ukoliko cinimo dobro, pozelece nam dobro uz pohvalu, ukoliko cinimo zlo, rastace se od nas s prijekorom [343]. O Boze, blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu, dodijeli nam srdacno pnjateljstvo ovog dana, i zatiti nas od ruznog rastavljanja sa njim, bilo cinjenjem prijestupa, bilo skrivivi mali ili veliki grijeh [344]. 59

U njemu nam dodijeli obilje dobrih dijela, a lii nas zlih dijela. Ucini da izmedju dva njegova kraja budemo puni hvale, zahvalnosti, nagrade, priprema (za Drugi svijet), blagodeti i cinjenja dobra. O Boze, olakaj na teret kod casnih zapisivaca [345], ispuni nae listove naim dobrim dijelima [346], i ne unizi nas pred njima naim loim dijelima. O Boze, dodijeli nam u svakom dnevnom casu sudbinu Tvojih robova [347], ucece u zahvalnosti prema Tebi i iskreno svjedocenje Tvojih meleka. O Boze, blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu, i zatiti nas od onog ispred nas i onog iza nas i sa nae lijeve strane i sa nae desne strane i sa svih strana [348], zatitom koja ce nas zatiti od neposlunosti prema Tebi, voditi ka poslunosti i roditi Tvoju ljubav. O Boze, blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu! Daj nam uspjeh danas i veceras i svih naih dana, da bi radili za dobro, napustili zlo, zahvaljivali za blagodeti, slijedili sunet (sunan), izbjegavali novotarije, propisivali dobro, od zla odvracali [349], branili islam, umanjivali i omalovazili lazi, pomagali istinu i uzdizali je, vodili one koji su zastranili, pomogli slabima i pruzili ruku nevoljnicima. O Boze, blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu, i ucini ovaj dan najblagoslovljenijim 60

od svih koje znamo, najblistavijim drugom kome smo se pridruzili i najboljim vremenom koje smo proveli. Uvrsti nas medju najzadovoljnije medju svim Tvojim bicima, pored kojih su dan i noc proli, najzahvalnijima za blagoslove koje si Ti milostivo odobrio, najcvrce u potovanju zapovjedi koje si Ti donio, najobzirnije u odnosu na ono na ta si Ti upozorio u Tvojim zabranama. O Boze, zasigurno Te pozivam za svjedoka - a Ti si dovoljan svjedok [350] i pozivam da svjedoce Tvoja zemlja i nebesa i sve cemu si nacinio utocite u njima, od Tvojih meleka i od drugih Tvojih bica, danas, u ovom casu, ove noci, i u ovom mom utocitu, da bih posvjedocio da si Ti Bog, da nema Boga sem Tebe, i da si u sudjenju Pravedan [351], Blag prema robovima, da Ti svu vlast ima [352] da si Milostiv prema bicima i da je Muhammed Tvoj sluga i Tvoj vjerovesnik, koga si Ti odabrao medju Svojim bicima. Ti si ga obavezao Objavom i on ju je prenio [353]. Ti si mu nalozio da se savjetuje sa svojom zajednicom, i on se savjetovao. O Boze, zato blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu najvecim blagoslovom kojim si blagoslovio Tvoja bica. U nae ime mu dodijeli najbolje od onoga to si dodijelio Tvojim slugama i nagradi ga umjesto nas najlepom i najvelikodunijom nagradom koju si dao nekom vjerovesniku u ime njegove skupine. Zaista, Ti si Najmilosrdniji sa golemim blagoslovima, Pratalac velikih grijehova, Milostiviji od svih milostivih. Zato blagoslovi Muhammeda 61

i njegovu porodicu, cestitu, bezgrijenu, plemenitu i najsavreniju. C. Muhammed el-Mehdi a.s. dvanaesti imam 1. Molitiva povodom mjeseca radzaba Seih al-Tusi je govorio da su ove plemenite rijeci potekle iz svijete ruke velikog ejha, Abu Dzafara Muhammeda ibn Osmana ibn Saida [354] - neka Bog bude s njim zadovoljan. Izgovarajte je svakog dana u toku mjeseca redzeba. U Ime Boga, Milostivog, Najmilosrdnijeg, O Boze, molim Te smislom svih imena, kojim Te nazivaju oni koji su vodjeni Tvojom vlacu; oni koji su podvrgnuti Tvojoj tajanstvenosti, koji pozdravljaju Tvoju zapovjed, velicaju Tvoju moc, proglaavaju Tvoje velicanstvo. Pitam Te kao Onog Koji medju njima govori, jer si ih Ti postavio za izvor Tvojih rijeci i stubove propovijedanja Tvog Jedinstva, Tvojih znakova i Tvog odredita, koji nikada ne bivaju ometeni. Preko njih zna onaj koji Tebe zna. Nema razlike izmedju Tebe i njih, osim to su oni robovi Tvoga stvoriteljstva, njihovo cinjenje i necinjenje je u Tvojoj ruci, oni poticu od Tebe i Tebi se vracaju. Oni su pomocnici, svjedoci, iskuenici, branioci, zatitnici i tragaci. Sa njima si ispunio Zemlju i nebesa dok nije postalo ocigledno da nema boga sem Tebe. U ime svega toga Te molim, i u ime postaja moci Tvoje milosti, i u ime polozaja i znamenja da blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu i poveca moju vjeru i nepokolebljivost. O Unutranji u Svojoj spoljanjosti i Spoljanji u Svojoj unutranjosti i skrovitosti! O Rastavljacu svjetla i tame! O Opisani drugim do Svoje Biti i poznat po drugoj, do Svojoj slicnosti. Ti Koji ogranicava svaku ogranicenu stvar! Ti Koji si Svjedok svega o cemu se svjedoci! Ti Koji ozivotvoruje sve zivo! Zbraja sve to se zbraja! Liava svega cega se liava! Nikome se ne klanja do Tebi, Imaoce velicanstva i velikodunosti! 62

O Ti, Koji nisi uslovljen sa "kako", niti odredjen uz "gdje"! O Skriveni od svakog oka! Vjecni! O dovijeka Samodovoljni i Znalcu svega znanog! Blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu i Tvoje odabrane robove, Tvoje robove iza zastora [355] meleke iz Tvoje blizine i bezbrojne skupine (meleka) u redove (oko prijestola) poredjane [356] I blagoslovi nas u ovom naem potovanom i casnom mjesecu, i svijetom mjesecu koji slijedi. U njemu nas bogato obdari blagoslovima, povecaj nae udijele, i za nas ispuni nae zakletve, Tvojim uzivienim, najuzvienijim, najvelicanstvenijim i najplemenitijim imenom, koje si Ti dao danu, i on je zablistao, i noci, i ona je zatamnjena. I oprosti nam ono to mi o sebi ne znamo, a Ti zna, sacuvaj nas grijeha najboljom zatitom, zadovolji nas dovoljnocu Tvoga nastojanja, olakaj nam Tvojim ljubaznim pozdravom, ne ostavljaj nas nikom sem Tebe, ne udalji nas od Tvoje dobrote, blagoslovi nas u vremenu koje si nam propisao, usadi pravednost u dubinu naih srca, daj nam Tvoju zatitu [357], ucini da delamo u najboljoj vjeri, i dovedi nas do mjeseca posta [358] i dana i godina koji slede nakon njega, O Boze velicanstvenosti i blistavosti. Bibliografija Izvori izbora Dio I: Muhammed Bakir Medzlisi, "Bihar al-anwar", 110 tomova, Teheran, 1380/19601-1390/1970-1. A. Poslanik s.a.v. 1. Ispovijedanje vjere, tom 4, str. 287-8. 2. Bozija svojstva, tom 3, str. 303-4. B. Ali a.s. 1. Uzvieni Bog, tom 4, str. 221-3. 2. Via negativa, tom 4, str. 247-8. 63

3. Duboka ukorijenjenost u spoznaji, tom 4, str. 274-8. 4. Najlepi Stvoritelj, tom 4, str. 313-5. 5. Tevhid, tom 3, str. 206-7. 6. Spoznaja, tom 4, str. 253. 7. Spoznaja srcem, tom 4, str. 304-6. C. el-Bakir a.s.:Neuporedivi Bog, tom 4, str. 299-300. D. Dzafer a.s. 1. vidjenje Boga, tom 4, str. 44-5. 2. Ime koje ne moze biti imenovano..., tom 4, str. 160-1. E. Musa a.s. 1. Bozija moc i uzvienost, tom 4, str. 298. F. Ali er-Rida a.s. 1. Tevhid, tom 4, str. 228-30. 2. Zastor, tom 3, str. 36-8. Dio II: "Nahj al-balaghah", urednik Mahji al-Din Mubammed Abd al-Hamid sa komentarom Muhammeda Abduha, 3 dela, Kairo, nedatirano, dio 3, str. 92-122. Dio III: Duhovni zivot A. el-Husein a.s., Dova za Dan Arefata, Abbas Qummi "Mafatih al-jinan", izdanje "Muhammed Hasan llmi", Teheran, 1381-1961, str. 531-53; takodje, izdanje "Islamiyyah", urednik Muhammed Bakir Kamarai, Teheran, 1379/1959-60, str. 35065. B. Ali Zejnul Abidin a.s., prva i esta dova iz "Sahife potpune knjige Sedzadove"; sa persijskim prijevodom M. A. Sharanija, izdanje "Islamije", Teheran, nedatirano, str. 15-20, 32-6; sa persijskim prijevodom Fayd al-Islama, Teheran, 1348/1969, str. 4750, 93-5. C. Dvanaesti imam a.s., Molitva povodom mjeseca redzeba, "Mafatih al-jinan", str. 279-81/184-6. Ostali izvori Muhammad Abduh, "Sharh nahj al-balaghah", tampan uz izdanje "Nahj albalaghah", pomenuto u gornjim izvorima izbora (Dio II). al-Fakiki T., "al-Rai-wa-l-raiyyah", Nadzaf, 1940. al-Haimi Mirza Habiballah, "Minhaj al-baraah fi sharh nahj al-balaghah", tom 20, Teheran, 1389/1969-70. Ibn Abi-l-Hadid, "Sharh nahj al-balaghah", Bejrut. Ibn Mejsam, "Sharh nahj al-balaghah", Teheran, litografsko izdanje, 1276/1859-60. al-Kulejni, "al-Usul min al-kafi", u redakciji Muhammeda Bakira Kamaraia, Teheran, 1388/1968-9. al-Saduk (al-Saduq) "al-Tevhid", u redakciji Haima al-Husajni al-Tahranija (Hashim al-Husayni al-Tahrani), Teheran, 1387/1967-8. al-Sirazi al-sajjid Alikan (al-Shirazi, al-Sayyid Alikhan) "Talkhis al-riyad", tom 1, Teheran, 1381/1961-2. 64

65