Portret, RAKU keramika Skupina Medo, djeca u 6. i 7.

godini ivota Djeji vrti Trenjevka, Zagreb

Svijet djejeg likovnog stvaralatva fascinantno je podruje, puno neoekivanog i nepredvidivog. Nain na koji djeca stvaraju od svoje najranije dobi svojom svjeinom i autentinou nadmauje sva oekivanja, naravno, pod uvjetom da smo ga sposobni prihvatiti u njegovoj izvornosti. U tekstu proitajte kako nam kompleksnost djejeg crtea moe ukazati na neke elemente djeje linosti, kakav je povijesni pogled na znaaj likovnog djejeg izraavanja te kako njegovati i razvijati likovnost predkolskog djeteta.

dijete vrti obitelj

broj 62/63 zima 2010/proljee 2011

Predkolsko dijete i likovna umjetnost

Antonija Bali imrak, Uiteljski fakultet, Zagreb Ve od najranije dobi (8 mjeseci) dijete modelira od pulpe kruha, opipava i istrauje mogunosti oblikovanja ru kama, gradi u prostoru elementima koji su mu pri ruci (kockicama, igraka ma, hranom), slae i preslaguje, kom binira i daje novu dimenziju objektima i stvarima koje ga privuku. Sasvim ne svjesno, ono zadovoljava svoju potre bu za stvaralatvom i to u dobi kad bi mnogi pomislili da je to nemogue. Radost zbog tog ina, i tada kao i go dinama kasnije, jednaka je i nezaobi lazna ivotna potreba. Ubrzo nakon prvih kiparskih zahvata, i u susretu s bilo kakvom plohom na kojoj moe ostaviti trag prstom (npr. pijesak), dije te ostvaruje svoje prve crtake uratke, a uz pristupanost slikarskog materi jala poinje slikati uz silno uzbuenje zbog raznolikih mogunosti koje mu prua boja. Likovnost dijete istrauje od trenutka kad pone istraivati svi jet oko sebe. Svako dijete je umjetnik, no problem je kako ostati umjetnikom nakon to dijete odraste. Kao dijete sam crtao kao Raphael, no kad sam odrastao trebao mi je cijeli ivot da ponovno ponem crtati kao dijete. Pablo Picasso obrazovanje u ranoj dobi temeljeno na razvoju crtakih vjetina i vjernom prenoenju zadanog motiva na papir, odnosno na usavravanju koordina cije oka i ruke, to odgovara dana njem poimanju konvencionalnog ili akademskog pristupa, ve krajem 19. stoljea takav pristup doivljava sna an zaokret. Talijanski pjesnik i filozof Corrado Ricci prvi je identificirao djeji crte kao zaseban fenomen kad je na ulinim grafitima uoio iskrenost i ori ginalnost djejeg likovnog stvarala tva. Na viim se dijelovima zida oita vao jasniji, detaljniji prikaz motiva koji je izradilo starije dijete, dok je na ni im dijelovima nespretnim potezima slino pokualo nacrtati mlae dijete. Godine 1887. Ricci objavljuje L`Arte dei Bambini (Djeja umjetnost), prvu knjigu u potpunosti posveenu dje joj umjetnosti (Anning i Ring, 2004.). U knjizi Dessin d`un Enfant (Djeje crtanje), objavljenoj 1913., autor G. H. Luquet pak prvi put u povijesti identi ficira faze djejeg likovnog razvoja, te se u njoj uglavnom bavi povezivanjem djejeg, primitivnog i prethistorijskog stvaralatva, to kao teorija kasnije biva stavljeno pod veliki upitnik. Sam metodiki pristup likovnoj um jetnosti te naputanje tvrdog i kon vencionalnog pristupa pripisujemo ocu kreativnog likovnog pouavanja, Franku Cizeku, koji krajem 19. i poet kom 20. stoljea u Beu prepoznaje vrijednost i autentinost djejeg li kovnog stvaralatva, te je metodom omoguavanja poticajne stvaralake okoline i atmosfere ohrabrivao djecu da rade prema vlastitoj mati. I sam umjetnikgrafiar i suvremenik umjet nika secesije, 1897. godine otvara vla stitu kolu u kojoj pouava po naelu: Pustimo djecu da rastu, razvijaju se i steknu zrelost..., prostor ateljea is punjava iskljuivo djejim radovima, stvara inspirativno ozraje, prua im bogatstvo likovnog materijala na izbor, ne sluei se reprodukcijama i uzorima umjetnika pri motivaciji. Njegove su metode nesumnjivo dale

Pogled na djeju likovnost

Pravilan pristup pouavanju i odgoju kroz likovnu umjetnost predmet je pri jepora strunjaka, pedagoga, umjetni ka, psihologa i filozofa vie od stotinu godina. I dok je u 19. stoljeu likovno

dijete vrti obitelj

broj 62/63 zima 2010/proljee 2011

najvei doprinos pristupu procesu stvaralatva sa stanovita osobnosti i slobode. Paralelno s njegovim revo lucionarnim pristupom, u Italiji Reggio Emilia i Loris Malaguzzi promiu slian program u predkolskoj pedagogiji i prezentiraju ga svijetu putujuom izlobom Hunderd languages of Children (Stotinu jezika djece) ija je okosnica spontana ekspresija i krea tivnost djeteta bez uplitanja odraslih, s time da se ta spontanost temeljila na snanom prethodnom iskustvu kroz istraivanje i motiva i tehnika. Oba pristupa promoviraju ideju sponta nog djejeg izraavanja koje ima svoju estetiku i umjetniku vrijednost koja zasluuje priznanje. Polovicom 20tih godina, Jean Piaget vjerojatno najutjecajniji razvojni psi holog predstavio je svoja razmilja nja o razvoju djeje spoznaje u knjiga ma The language and thought of the child (Jezik i misli djeteta) te The childs conception of the world (Djetetovo razumijevanje svijeta). Piaget je smatrao kako je za razvoj djeteta nuno da ono samostalno, slobodno i aktivno istra uje svijet oko sebe jer tako izgrauje sebe kao osobu (Berk, 2008.; Vasta, Haith, Miller, 1998.). Zato sve aktivno sti u kojima dijete manipulira predme tima, provjerava hipoteze, isprobava razliite ishode ili igra uloge pridonose cjelovitom razvoju djeteta. Paralelno s Piagetovim temeljima ra zvojne psihologije, javio se i interes za djeji crte. Za crtanje se poelo govoriti kako je to jedan od najiskreni jih naina kojima dijete izraava svoje osjeaje i razmiljanja te da kreativni likovni izraz moe predoiti unutra nji svijet ovjeka. Iako je Piaget na glasio kako je djeji crte odraz inte lektualnog razvoja ovjeka, Florence Goodenough prva je primijenila djeji crte kao mjeru inteligencije djeteta. Godine 1926. ona je predstavila test Nacrtaj ovjeka u knjizi Measurement of intelligence by drawings (Mjerenje inteligencije na temelju crtea) (Gabel, Oster, Butnik, 1986.). U tom je testu zadatak djeteta da nacrta ljudsku fi guru, a stupanj djejeg intelektualnog

Dijete i bez posebne intervencije odrasle osobe pronalazi put za likovno stvaranje

razvoja odreuje se prema vjernosti crtea i prema broju prikazanih deta lja. Dvadesetak godina kasnije, 1948., John Buck je u istoj tradiciji razvio test KuaDrvoovjek u kojem se o in telektualnom funkcioniranju djeteta sudi na temelju njegovih triju crte a. Iako je taj test nadogradnja testa Nacrtaj ovjeka, on je puno opseniji, jer osim likovnog zadatka dijete treba prikazano i opisati. Godine 1949. Karen Machover napra vila je nov korak u primjeni crtea: razvila je test Crte ljudske figure i primijenila ga kao mjeru emocija i osobina linosti. Zadatak ispitanika je nacrtati nekoga te potom nacrtati osobu suprotnog spola. Na temelju sa draja crtea i stila crtanja, autorica je prosuivala o unutarnjim i meuljud skim konfliktima, seksualnoj zrelosti, pojmu o sebi te identitetu osobe koja ispunjava test. Za razliku od testova u kojima se djeji crte primjenjivao kao mjera inteligencije i u kojima su po stavljeni objektivni kriteriji za vredno vanje individualnog rezultata, ovaj je test u potpunosti projektivna tehnika, utemeljena u psihoanalitikoj orijen taciji (Reynolds & Kamphaus, 1990.). Otprilike u isto vrijeme Joy Paul Guilford,

jedan od najveih istraivaa i teo retiara u podruju ljudskog inte lekta, na sastanku Amerikog udru enja psihologa (APA) govorio je o kreativnosti i istaknuo kako je ona drutveno vana i kako ju tre ba objektivno prouavati (Runco, 2007.). Kreativnost je jedan od po kretaa nae civilizacije, jer su za hvaljujui njoj ljudi razvili znanost, tehnologiju, medicinu i umjetnost. Takoer, Guilford je u svojem modelu intelekta (Guilford, 1957.) istaknuo razliku izmeu konvergentnog i divergentnog miljenja, prema kojem je konvergentno miljenje usmjereno rjeavanju problema i vodi k najbo ljem (jednom) tonom rjeenju, dok divergentno miljenje predstavlja fluentan tijek misli koji producira brojne mogue ishode i originalne ideje. Iako se divergentno miljenje esto poistovjeuje s kreativnou, za kreativnost je potrebno i divergentno i konvergentno miljenje, kako bi se od brojnih osmiljenih alternativa odabralo najbolje rjeenje. Jasno sadrajno razdvajanje pojmova inteligencije i kreativnosti zapoelo je pedesetih i ezdesetih godina, kad su istraivai spoznali da se ta dva kon strukta razlikuju. Dotad su istraivanja

dijete vrti obitelj

broj 62/63 zima 2010/proljee 2011

upuivala na to da su inteligencija i kreativnost toliko povezani da ih se moe smatrati jednim konstruktom, no Wallach i Kogan (1965.) su zakljuili da je problem bio u nainu mjerenja kreativnosti. Oni su, naime, ustanovili kako je za mjerenje kreativnosti u koli potrebno stvoriti slobodnu i oputenu atmosferu jer samo tako kreativnost djece moe doi do izraaja. Nakon toga su se brojni istraivai bavili ispi tivanjem kreativnosti, pa su izmeu ostalog spoznali da je kreativnost povezana s ukljuivanjem u raznolike vannastavne aktivnosti, te s vankol skim uspjehom, za razliku od inteli gencije koja je povezana s akadem skim uspjehom (Runco, 2007.). Sredinom dvadesetog stoljea Herbert Read, utjecajni pisac, pjesnik, povjesniar umjetnosti i borac za dje ja prava, izdaje kontroverzno djelo Education Through Art (Obrazovanje kroz umjetnost) u kojem zagovara pot puno drukiji pristup kompletnom od gojnoobrazovnom sustavu u kojem umjetnost moe pridonijeti sasvim drukijem pristupu ivotu openito. On tvrdi da se bez umjetnikog, od nosno stvaralakog iskustva ovjek ne moe otvoriti prema svijetu, niti se svi jet bez umjetnosti moe otkriti ovjeku

odabire, obrauje i na svoj nain i na temelju osobnog shvaanja i opaanja (percepcije) objedinjuje ono to vidi. Smatrao je da objekt crtanja izravno govori promatrau. Zanimljiva je njegova posveta na poetku tog djela: Mojoj eni Meri koja vidi, dok ja s mukom odgonetam, a koja ukazuje na samu bit umjetnosti (Arnheim, 1971.). Sedamdesetih godina strunjak u po druju likovne pedagogije Elliot W. Eisner zagovara ujednaen pristup u kojem upozorava na vanost uenja iz vlastitih iskustava i na temelju duhov nih, emocionalnih, psihikih i fizikih potreba osobe koja stvara. On smatra da likovni pedagog osnovnu funkci ju ima kod osiguravanja optimalnih i najpoticajnijih uvjeta potrebnih za ne smetano likovno stvaralatvo djeteta. Eisner poloaj umjetnosti u nacional nim kurikulumima definira kao rezul tat stava odraslih prema podrujima koja smatraju vanim (Eisner, 2002.). Ameriki filozof Nelson Goodman u djelu Jezici umjetnosti (1976.) daje novi pravac poimanju djeje umjetno sti kad identificira znaajne simbolike sustave koji su ugraeni u jezik, gestu, glazbu i vizualne umjetnosti. Psiholog Howard Gardner je 1983.

u odgoju i obrazovanju. Naime, tradi cionalni pristup obrazovanju sustavno naglaava vanost logike i verbalne inteligencije, u kojima se sva djeca ne snalaze jednako dobro. Prema Gardneru, postoje i drugaiji moda liteti kroz koje bi se djeca mogla izra avati, te stoga u odgojnoobrazov ne programe treba ukljuiti razliite pristupe, vjebe i aktivnosti koje od govaraju i djeci koja imaju razvijenije druge inteligencije, a ne samo logiku ili verbalnu. Devedesetih godina dvadesetog sto ljea Willatt i Cox predstavljaju pojam negotiated drawing (raspravljako crtanje) koji podrazumijeva pozor no promatranje i razgovor o objektu tj. motivu prije poetka crtanja. Cox danas prouava utjecaj kulturnih ra zliitosti pojedinih naroda na djeje stvaralatvo Paralelno Athey u Velikoj Britaniji do nosi tvz. teoriju sheme uzoraka koji, kako smatra, previe zaokupljaju djecu te to povezuje s njihovim govorom i ponaanjem u igri. Tvrdi da dijete koje preferira crtati krunice istovremeno preferira okrugle predmete i bira igre koje se odvijaju u krugu. Identificira tri stupnja povezana sa shemom: moto riki stupanj, simboliki prikaz i misa oni stupanj. Cathy Malchiodi, likovna terapeutkinja i umjetnica, 1998. godine u svojoj knjizi Understanding Childrens Drawings (Razumijevanje djejeg crtea) opisala je osnovne postavke kreativne terapije prema kojima se stvaralakim procesom moe pomoi pojedincu u izraavanju problema, osvjeiva nju emocija i rjeavanju konflikata (Malchiodi, 1998.). Kreativna terapija se temelji na ideji da se osobine po jedinaca odraavaju u njihovim rado vima, te da stvaralaki likovni proces moe biti sredstvo izraavanja i tera pijske komunikacije. U svojoj knjizi Malchiodi navodi kako je terapijski rad s djecom posebno sloen jer je djeji crte multidimenzionalan, s obzirom da se u njemu odraavaju djeje osobno iskustvo i osjeaji, njegov stupanj razvoja, sociokulturni utjecaji

Piaget je smatrao kako je za razvoj djeteta nuno da ono samostalno, slobodno i aktivno istrauje svijet oko sebe jer tako izgrauje sebe kao osobu.
(Read, 1943.). Iako djelo u svom nasto janju da umjetnost postane ivotna in spiracija zvui kao idealno, ono nailazi na velike zamjerke javnosti zbog ide alizacije, sentimentalnosti, nedostatka temeljnih vjetina, discipline i sl., te ni kada nije zaivjelo u iroj praksi. Kathy Kellog u skladu s drutvenim, socijalnim i pedagokim strujanjima kasnih ezdesetih zagovara slobodnu ekspresiju tvrdei da su djeca roeni umjetnici koje ne treba opsesivno uiti umjetnosti, dok istovremeno Rudolph Arnheim u svojoj knjizi Umjetnost i vizualno opaanje tvrdi da dijete uei kako da gleda aktivno godine izdao knjigu Teorija viestru kih inteligencija u kojoj je naglasio kako je tradicionalni koncept inteli gencije preuzak jer zanemaruje druge tipove i vrste inteligencija koje su za uspjeno funkcioniranje ovjeka jed nako vane kao i klasina inteligencija. Jedna od viestrukih inteligencija koju Gardner spominje jest vizualnopro storna, koju on stavlja uz bok logi komatematikoj, verbalnolingvisti koj, glazbenoj, tjelesnokinestetikoj, interpersonalnoj i intrapersonalnoj inteligenciji (Gardner, 2006.). Vanost Gardnerovog poimanja inteligencije prvenstveno lei u njegovoj primjeni

dijete vrti obitelj

broj 62/63 zima 2010/proljee 2011

ovjeka vie ne crtaju svi dijelovi njegova tijela, nego samo jedan, i to onaj najkarakteristiniji koji postaje znak-simbol njega cijeloga. aja, B., Pokrajac, S. (2008.). Moemo li onda ustvrditi da fenomeni karakteristini za djetinjstvo ovje anstva mogu biti prisutni i u ranoj djejoj dobi, pa kad dijete trai puteve komuniciranja ono posee za slikov nim simbolima da poalje poruku, da opie emociju pa iako je starije dijete

Maka, keramika Skupina Medo, djeca u 6. i 7. godini ivota Djeji vrti Trenjevka, Zagreb

i kontekst u kojem djeca stvaraju (Malchiodi, 1998.). Posljednjih godina umjetnik i likov ni pedagog John Matthews u svojim istraivanjima promatra, snima i fo tografira djecu dok likovno stvaraju te zapaa i identificira niz popratnih pojava u njihovom ponaanju tijekom rada, a osobito u pokretima. U novije vrijeme Whitbread i Leeder uoava ju vrlo senzibilan napredak u djejim figurativnim prikazima koji s odra stanjem postaju sve istananiji i finiji, ali jednako tako pokazuju jak utjecaj odraslih. Oni razmatraju sloeno peda goko pitanje o opravdanosti uenja djece kako crtati (Anning i Ring, 2004.).

U provoenju likovnih aktivnosti s djecom nema mjesta pravilima, zakonitostima i kritici jer su oni momentalni zaguivai kreativnosti, slobode, samopouzdanja i radoznalosti.
To je zakljuak koji iskusna osoba od mah moe usvojiti. Kad se udubimo malo vie i promo trimo tu pojavu kao fenomen koji se moe objasniti i na druge naine, te kad ustanovimo da se radi o zgusnu tim likovnim znakovima saetom ko munikacijom kojom nam dijete alje poruke: srce ljubav, kua toplina doma, cvijet ljepota, sunce ugoda i toplina... onda moramo to promotriti i s drugih stanovita. Povucimo paralelu s prvim pismima iz povijesti ovjean stva i razmotrimo njihove definicije: Piktografsko ili slikovno pismo jedan je od najstarijih oblika sustavnog zapisivanja misli i dogaaja. Sastoji se od, kao to mu sam naziv kae, niza pojednostavljenih sliica pri emu svaki pojedini znak ili sliica doziva u itateljevu svijest stanovite dogaaje i stvari to ih on asocijativno vee uz taj znak. Ideogramsko pismo nastalo je iz potrebe za predoavanjem rijei koje nije bilo mogue jednostavno naslikati i u tom smislu predstavlja vii razvojni stupanj piktografije. Ideogrami ne predstavljaju dogaaje shematskim crteima kompletnih figura ili predmeta, nego crteima reduciranim do osnovnih, karakteristinih elemenata predmeta koji se prikazuju. To znai da se npr. za pojam (46 godina) ve vrlo dobro upoznato s postojanjem pisane rijei, ono bira saeti znak kao sredstvo komunikacije. S druge pak strane postoji i fenomen dizajna koji je proizaao iz likovnih umjetnosti, a jedna od njegovih naj vanijih karakteristika jest saetost koncepta npr. logotip koji takoer moe biti poveznica s ve uroenom sposobnou i potrebom djeteta da u nekim prilikama proizvede simbol kao nadomjestak za misao. Izmeu ostalog tu se radi i o sociolo korazvojnom fenomenu koji se javlja tijekom djetinjstva, ali isto tako i pro lazi. Kopiranje tuih likovnih radova moemo povezati s potrebom djeteta da se uklopi, da bude u zajednici, da se identificira s prijateljima. Kopiranje je takoer i nain uenja, pa tako studen ti likovnih akademija sate i sate provo de kopirajui velike majstore uei pri tom o njihovom rukopisu i crtakom, slikarskom ili kiparskom postupku koji potom ne zadravaju kao svoj ve im takvo uenje daje irinu, izbor i vje tinu. Daje im vlastiti likovni alat koji zahvaljujui spoju sasvim osobnih prethodnih znanja, iskustava i vjeti na postaje osobit i autentian. Tako i dijete spojem raznih utjecaja okoline, obitelji, prijatelja stvara vlastite alate

Znakovi, simboli i piktogrami/ideogrami kao jedinstven aspekt djejeg likovnog izraza

Uestalo je miljenje da su simboli, po put sunca sa zrakama, srca i kue s tro kutastim krovom, cvijeta s pet latica i krunicom u sredini i sl., rezultat siro manog likovnog izraza, sklonosti ko piranju od vrnjaka i odraslih, i uope da je to neto to pod svaku cijenu tre ba izbjei, a po mogunosti i zabraniti jer je neprihvatljivo. Takve je stavove doista teko prihvatiti osobama koje rade s djecom i susreu se s njihovim likovnim radovima na svakodnevnoj bazi. Stigmatiziranje te redovite i jako rasprostranjene pojave u male djece moglo bi ostaviti teke posljedice na njihov emocionalni razvoj. Dijete za sluuje da se njegovi trenutani inte resi potuju i uvaavaju jer oni nipoto nisu toliko tetni da bi bili nedopustivi.

dijete vrti obitelj

broj 62/63 zima 2010/proljee 2011

 znanja i vjetine koji e ga u budu nosti initi sve posebnijim.

Razvoj kreativnosti putem likovnih aktivnosti

Znanstvena istraivanja stalno doka zuju da rano bavljenje likovnim ak tivnostima i umjetnika naobrazba openito poboljavaju i druge aspekte spoznaje, pa npr.: likovne aktivnosti potiu fokusiranje, odnosno, usmjeravanje panje, pa uestalo bavljenje likovnou djeluje na bolju koncentraciju i u drugim aktivnostima; likovne aktivnosti potiu oputanje cijelog organizma i luenje hormo na sree, to rezultira kvalitetnijim ivljenjem; upotreba razliitih materijala, rjea vanje problema koje donosi likovni proces, eksperimentiranje i traenje novih spoznaja pridonosi razvoju di vergentnog miljenja, a samim time i kreativnosti.

Upravo zbog toga u provoenju li kovnih aktivnosti s djecom nema mjesta pravilima, zakonitostima i kri tici jer su oni momentalni zaguivai kreativnosti, slobode, samopouzda nja i radoznalosti. Znajui da e naa predkolska djeca u svom formalnom obrazovanju biti uglavnom usmjerena na aktivnost lijeve hemisfere mozga koja je zaduena za logiku, analizu, rijei i brojke, miljenja sam da inten zivno bavljenje likovnim aktivnostima i umjetnikim djelatnostima u ranoj dobi, ne samo da daje prednost ra zvoju desne hemisfere mozga (mata, sinteza, slike), ve i prua ravnoteu u cjelokupnom odgojnoobrazov nom procesu. Kad su obje hemisfere u skladnoj funkciji, onda djelovanje mozga ne postaje samo duplo bolje ve viestruko bolje.

vie mogunosti da se likovno izraa va i da istrauje likovne materijale, ali s druge pak strane potrebno je nena metljivo mu ukazivati na mogunosti koje nam likovnost moe pruiti, uve avajui time djetetovu senzibilizi ranost za svijet umjetnosti i njegove specifinosti. Nekoliko je osnovnih as pekata rada kad je u pitanju likovnost u ranoj i predkolskoj dobi: uvaavanje i prihvaanje djejeg au tentinog likovnog izraza u skladu s razvojnim karakteristikama dobi djeteta; omoguavanje pristupa raznolikim likovnim materijalima i tehnikama likovnog stvaralatva; osiguravanje vremena i prostora za likovne aktivnosti; omoguavanje djetetu da usvoji posebne likovne vjetine kad su u pitanju likovni materijali i likovne tehnike; upoznavanje djeteta s likovnom umjetnou putem slikovnica, re produkcija, posjeta galerijama i mu zejima.

Ono to je uvijek poticajno kad se radi o grupi djece, jest omoguiti svakom djetetu priliku da se izrazi i to na nain da moe slobodno izrei vlastito mi ljenje, komentar... Najbolje rezultate postiemo kad s djecom sjednemo u krug i tijekom razgovora svakom djetetu dajemo priliku da izrazi svoje miljenje, pa ona ve od poetka uvi aju da e imati priliku rei to misle te strpljivo ekaju, oslukujui i tua miljenja i pripremajui se za svoj na stup. Uvoenje ovakvog postupka u svakodnevni ritam daje im osjeaj vanosti i zadovoljstva te neupitno utjee na samopouzdanje koje se po tom odraava i u likovnim uradcima. S obzirom na to da djeca postaju svje sna svoje osobnosti koju drugi potu ju i ne pokuavaju je mijenjati ona u potpunosti gube potrebu kopiranja radova svojih vrnjaka (to je u sutini rezultat nesigurnosti) i samouvjereno likovno stvaraju. Omoguujui djetetu predkolske dobi da stvara samo, neoptereeno i bez intervencije odraslih, dobivamo priliku zaviriti u djeji unutarnji svijet, kao i priliku da bolje upoznamo dijete i uimo od njega. Takvim pristupom usmjerenim na osobnost i samopouz danje svakog pojedinog djeteta mo emo postii raznovrsnost, iskrenost i autentinost djejih radova koji odra avaju istinsku stvaralaku atmos feru u grupi. Neprijeporan je utjecaj

Vano je da su odrasli ukljueni u likov ni proces: spremni odgovoriti na poruku koju im dijete alje; spremni pridati i naglasiti vanost pojedinog djejeg uratka; i sami imali iskustvo likovnog stva ranja kako bi se to kompetentnije nosili s ulogom likovnog pedagoga.

Kako njegovati i razvijati likovnost kod predkolskog djeteta

S obzirom na to da dijete i bez poseb ne intervencije odrasle osobe pronala zi put za likovno stvaranje, bilo da to ini na plohi ili u prostoru, ini se da je kljuno osigurati mu s jedne strane to

Likovne aktivnosti potiu fokusiranje i usmjeravanje panje djece

dijete vrti obitelj

broj 62/63 zima 2010/proljee 2011

Podjela likovnih tehnika prema podrujima (navedena su sredstva koja najee koristimo u radu s djecom): CRTAKE SLIKARSKE KIPARSKE olovka, ugljen, tu i pero, tu i drvce, kreda, flomaster, lavirani tu pastel, akvarel, gva, tempera, kola, vitraj, mozaik glina, glinamol, plastelin, ica, masa izraena od brana i vode, kairana papirplastika, papirna pulpa, kombini rane prostorne tehnike oblikovanja monotipija, peatni tisak, zrcalni tisak izrada prostornih maketa keramika, tkanje, slikanje na svili, oblikovanje lutaka oblikovanje plakata, estitki, pozivnica rad na raunalu, video, fotografija da se slobodnije i s veim interesom ukljue u likovne aktivnosti, pri emu je aktivna uloga odgajatelja kao mo deratora cijelog procesa nezamjenjiva te od njega zahtijeva izvrsno pozna vanje materije. Izbor likovne tehnike, materijala i motiva treba biti spontan i prilagoen potrebama djeteta, odno sno skupine. Svako postavljanje pravi la i zabrana moe nas liiti fantastinih otkria. Predkolsko dijete ima svoj likovni je zik na nama je da ga oslukujemo, pokuamo razumjeti u njegovoj su tini i iznad svega da ga potujemo. U kvalitetnom likovnom procesu dijete otkriva vlastite potencijale i nema potrebu za natjecanjem s vrnjacima, ono ui i stvara, odnosno, stvarajui ui, stjeui tako naviku koja e mu kroz ivot biti najbolji saveznik. Literatura:
1. Anning, A. & Ring, K. (2004.): Making sense of childrens drawing, UK, London, Open University Press. 2. Baliimrak, A., verko, I., upani Beni, M. (2010.): U prilog holistikom pristupu kurikulumu likovne kulture u ranom odgoju i obrazovanju, Konferencija ECNSI, Zagreb, Uiteljski fakultet zbornik radova likovnog simpozija. 3. Berk, L. (2008.): Psihologija cjeloivotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada slap. 4. Eisner, Elliot W. (2002.): What can eduction learn from the arts about the practice of education?, the encyclopedia of informal educati on, www.infed.org/biblio/eisner_arts_and_ the_practice_or_education.htm. 5. Gabel, S., Oster, G.D. & Butnik, S.M. (1986.): Understanding psychological testing in

6. 7. 8. 9.

10. 11. 12. 13.

GRAFIKE ARHITEKTONSKE PRIMIJENJENA UMJETNOST DIZAJN NOVI MEDIJI

children. New York: Plenum publishing corporation. Guilford, J.P. (1967.): The Nature of Human Intelligence. New York: McGrawHill. Malchiodi, C. (1998.): Understanding childrens drawings. New York: The Guilford Press. Read, H. (1943.): Education through art. London: Faber and Faber Reynolds, C.R. & Kamphaus, R.W. (1990.): Handbook of psychological and educational assessment of children: personality, behavior and context. New York: The Guilford Press. Runco, M. (2007.): Creativity: Theories and themes: research, development, and practice. SAD: Elsevier. Vasta, R., Haith, M.M. & Miller, S.A. (1998.): Djeja psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap. Wallach, M.A. & Kogan, N. (1965.): Modes in thinking of young children. New York: Holt, Rinehart, & Winston. aja, B., Pokrajac, S. (2008.): Pisma kroz civilizacije, Zagreb, Udruga Nova Akropola, asopis Nova Akropola br. 16

ovakvog naina rada na prihvaanje razliitosti meu ljudima, i to u svim aspektima ivljenja u zajednici.

Likovne aktivnosti u radu s djecom

Likovne aktivnosti u radu s djecom predkolske dobi moemo podijeliti na: aktivnosti u kojima dijete samoinici jativno i spontano zapoinje s likov nim izraavanjem birajui likovno sredstvo koje mu je nadohvat ruke te stvara neovisno o drugima, aktivnosti koje planira i provodi od gajatelj/ica, a koje imaju svoje cilje ve i zadatke u odnosu na cjelokupni plan i program skupine.

Antonija Bali imrak roena je 1969. godine u Patni, Indija. Maturirala je na koli primijenjene umjetnosti i dizajna, a diplomirala na Kiparskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagala je na petnaest samostalnih i brojnim skupnim izlobama u zemlji i inozemstvu, dobitnica je nekoliko nagrada i priznanja za svoj umjetniki rad, a djela joj se nalaze u vie umjetnikih zbirki u Hrvatskoj i Sloveniji. Od 2009. godine stalno je zaposlena kao docentica i nositeljica kolegija Metodika likovne kulture na Uiteljskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, gdje trenutno obnaa i dunost proelnice Odsjeka za odgojiteljski studij. antonija.balic-simrak@ufzg.hr

Prva grupa aktivnosti obino je odli an izvor informacija o djetetu, njego vim mogunostima, eljama, mislima i sl., dok druga djetetu daje priliku da slobodno izrazi svoju osobnost, ali da pritom usvoji (a ne naui) neto novo. To je ujedno prilika da djeci pokaemo neke nove likovne tehnike, da zajed no s njima istraujemo i dolazimo do zanimljivih spoznaja o likovnim tehni kama i materijalima. Pri tome je vano dobro isplanirati likovnu aktivnost, ali i ostaviti prostora za iznenaenja i promjenu tijeka aktivnosti ukoliko se stvori potreba za to. Kreiranje poseb ne stvaralake atmosfere nalik onoj u umjetnikom ateljeu omoguava djeci

dijete vrti obitelj

broj 62/63 zima 2010/proljee 2011