BADiOU,

AlAiN
Bitna lozofska teza: Ispravno je pobuniti se protiv reakcionara

oznata je Mao Ce-tungova formula: Marksizam sadri mnoge principe, no svi se u krajnjoj analizi mogu svesti na jednu jedinu izreku: ispravno je pobuniti se protiv reakcionara.01 Ova reenica, toliko jednostavna, istovremeno je prilino tajnovita: kako je mogue zamisliti da se Marxov golem teorijski pothvat, njegove neprestano preraivane i s krajnjom skrupulom prekaljivane analize, da se sve to moe sabrati u jednu jedinu maksimu: Ispravno je pobuniti se protiv reakcionara?02 I to je ta maksima? Da li je rije o konstataciji koja nastavlja marksistiku analizu objektivnih proturjeja, neizbjenog sraza revolucije i kontrarevolucije? Da li je rije o direktivi usmjerenoj prema subjektivnoj mobilizaciji revolucionarnih snaga? Marksistika istina, da li je ona: bunimo se, imamo razloga, u pravu smo? Ili pak: treba se buniti? Vjerojatno oboje, ili, tovie, spiralno kretanje od jednog do drugog, realna pobuna objektivna snaga obogauje se i vraa sebi u spoznaji vlastitog razloga, vlastitog uma subjektivna snaga.

P
A.

BADiOU, AlAiN
Bitna lozofska teza: Ispravno je pobuniti se protiv reakcionara*

Praksa, teorija, spoznaja

Ve nam je ovdje povjereno neto bitno: svaki je markistiki iskaz, u jednom jedinom kretanju koje se dijeli, konstatacija i direktiva. Koncentrat realne prakse, on se izjednaava s vlastitim kretanjem da bi se u njega vratio. Budui da ono to jest nema bitka osim u svom postajanju, ono to je teorija spoznaja onoga to jest isto tako nema bitka osim u svom kretanju prema tome ega je teorija. Svaka je spoznaja orijentacija, svaki je opis nalog. Izreka ispravno je pobuniti se protiv reakcionara tome svjedoi vie nego bilo koja druga. U njoj je izraeno da je marksizam, prije nego to bi bio razvijena znanost drutvenih formacija, saetak onoga to pobuna zahtijeva: da joj se prui razlog, da je se ob-razloi. Marksizam je zauzimanje stava i sistematizacija partizanskog iskustva. Postojanje znanosti drutvenih formacija ne pobuuje interes masa osim ako ne odraava njihovo realno revolucionarno kretanje. Marksizam treba pojmiti kao sakupljenu mudrost narodnih revolucija, kao razlog ili um koji one proizvode, kao utvrivanje i preciziranje njihovog cilja. Reenica Mao Ce-tunga jasno prepoznaje pobunu kao izvorite pravilnih ideja, a reakcionare kao one ije unitenje teorija legitimira. Reeni-

28

01 02

03

04

05

06

07

Ovo je prvo poglavlje Badiouove knjige Thorie de la contradiction (Teorija proturjeja), objavljene 1975. godine u sklopu zbirke Yenan: synthses pri izdavau Franois Maspero. Sveprisutan citat tijekom Kulturne revolucije. Franc. on a raison de se rvolter prijevod je slogana (Zofan yo ) doslovno Po ul buna je opravdana/umna koji e lansirati Crvena garda. Badiou u svojoj analizi iscrpno koristi vieznanost rijei raison, pogotovo francuskog izraza avoir raison, zazivajui najmanje etiri osnovna znaenja u kojima se on javlja: 1. imati motiv ili temelj za neto (imati razloga), 2. biti opravdan, odnosno initi ili misliti ispravno (biti u pravu), 3. biti u sporu ili alterkaciji (biti protiv), 4. nadjaati nekoga, suzbiti njegov otpor (urazumiti). Nadalje, on ovaj jeziki odjek i produbljuje koristei izraze donner raison, pruiti razlog, opravdati, faire raison, obrazloiti ili objasniti na racionalan nain, ali i pozivajui se na sam pojam uma (franc. raison), uzet u naslijeu Hegelove dijalektike, odnosno u njezinoj marksistikoj i maoistikoj preradi, nap. prev. Hegel, G.W.F. (2004). Znanost logike, Drugi svezak, Subjektivna logika ili Nauk o pojmu. Zagreb: Demetra. Lenjin, V. I. (1976). Filozofske sveske. Beograd: Beogradski izdavako-grafiki zavod, str. 199. [prijevod je prilagoen]. Ce-tung, M. (1976). Odakle dolaze pravilne ideje. Politika misao, XIII: 93-94. Marksizam-lenjinizam-maoizam nije formalizam. Rijei su ovdje uzete u kretanju razaranja/izgradnje koje je kretanje realne spoznaje. Ako je cilj postignut znakovi malo znae. Iz ega slijedi da se rijei mogu prerasporediti i mijenjati: jedino to je bitno jest njihova snaga. Snaga, ona i ovdje nosi prevagu nad uvaavanjem mjest. Ce-tung, M. (1981). O proturjeju, u: Kineska revolucija i socijalizam. Zagreb: Globus, str. 107.

ca Mao Ce-tunga smjeta marksistiku istinu unutar jedinstva teorije i prakse. Marksistika je istina ono ime pobuna samu sebe ob-razlae tako da bi razorila neprijatelja. Ona odbacuje svaku jednakost pred istinom. U jednom jedinom kretanju, koje je spoznaja u svojoj specifinoj diobi na opis i direktivu, ona sudi, iskazuje presudu i hvata se njezinog izvrenja. Pobunjeni, na osnovi svog ve datog bitnog kretanja, imaju spoznaju vlastite moi i vlastite zadae: unititi reakcionare. Marxov Kapital ne govori nita drugo: proleteri su u pravu u tome da nasilno svrgavaju kapitaliste. Marksistika istina nije pomirljiva istina. Ona je, sama po sebi, diktatura, i, ako je potrebno, teror. Reenica Mao Ce-tunga podsjea na to da je za marksista veza teorije i prakse (uma i pobune) unutranji uvjet same teorije, jer je istina realni proces, pobuna protiv reakcionara. Teko je nai dubokoumniji i istinitiji Hegelov iskaz od ovoga: Apsolutna ideja, kakva je proistekla, jest identitet teorijske i praktine [ideje], od kojih [je] svaka za sebe jo uvijek jednostran[a].03 Apsolutna je istina za Hegela proturjeno jedinstvo teorije i prakse. Ona je neprekidan i razdijeljen proces bitka i ina. to Lenjin entuzijastino pozdravlja: Jedinstvo teorijske ideje (spoznaje) i prakse to N.B. i ovo jedinstvo ba u teoriji spoznaje, jer se u proizlazeem zbiru dobija 'apsolutna ideja'.04 Proitajmo veoma paljivo ovu reenicu, jer ona, a to je osobito, dijeli rije spoznaja na dvoje. Rije je o kljunom momentu na koji emo se esto vratiti: spoznaja se kao teorija (dijalektiki) suprotstavlja praksi. Teorija i praksa ine jedinstvo, to e rei, za dijalektiku, jedinstvo suprotnosti. No ovo proturjeje: spoznaja (teorija)/praksa, po sebi je upravo sam predmet teorije spoznaje. Drugim rijeima: proces spoznaje za unutranju prirodu ima proturjeje teorija/praksa. Ili, tovie: praksa, koja se kao takva dijalektiki suprotstavlja spoznaji (teoriji), unato tome ini sastavan dio spoznaje kao procesa. U svim marksistikim tekstovima nalazimo ovaj rascjep, ovo dvostruko pojavljivanje rijei spoznaja, po tome da li oznaava teoriju u njezinoj dijalektikoj korelaciji s praksom, ili itav proces ove dijalektike, odnosno proturjeno kretanje dva lana, teorije i prakse. Uzmite u obzir Maoa Odakle dolaze pravilne ideje?: esto, pravilna ideja moe nastati samo nakon

mnogih ponavljanja procesa koji vodi od prakse k spoznaji i zatim natrag ka praksi. To je marksistika teorija spoznaje, dijalektiko-materijalistika teorija spoznaje.05 Kretanje spoznaje jest prijelaz praksa-spoznajapraksa. Spoznaja ovdje oznaava jedan od lanova procesa, a podjednako i taj proces uzet u svojoj cjelini, proces koji pak ukljuuje dva pojavljivanja prakse, poetno i konano. Da bi jeziku dali vri oblik06 (ali i bili u skladu s tradicijom) nazvat emo teorijom lan proturjeja teorija/praksa ije skupno kretanje, samo po sebi, sainjava proces spoznaje. Rei emo: spoznaja je dijalektiki proces praksa/teorija. Na temelju ega se objelodanjuje reakcionarna iluzija onih koji misle da mogu zaobii strateku tezu o primatu prakse. Jasno je da bilo tko tko nije unutar realnog revolucionarnog procesa, bilo tko tko nije praktino unutar pobune protiv reakcionara ne zna nita, ak i kada teoretizira. Mao Ce-tung je doista ustvrdio da u proturjeju teorija/praksa, odnosno u nekoj fazi realnog procesa, teorija moe privremeno igrati glavnu ulogu:
Stvaranje i obrana revolucionarne teorije imaju glavnu i odluujuu ulogu u vremenima za koje je Lenjin rekao: 'Bez revolucionarne teorije ne moe biti revolucionarnog pokreta'.07

Da li to znai da je u tom trenutku teorija zapravo jedna intrinzina revolucionarna mogunost, da se mogu i moraju javljati isti marksistiki teoretiari? Nipoto. To znai da je unutar proturjeja teorija/praksa, koje je sam proces spoznaje, teorija glavni aspekt proturjeja; da je sistematizacija revolucionarnih iskustava ono to omoguava da se napreduje; da nema smisla kvantitativno gomilati ova iskustva, ponavljati ih, jer je na dnevnom redu kvalitativan skok, umna sinteza neposredno praena vlastitom primjenom, odnosno, vlastitom verifikacijom. No bez tih iskustava, bez organizirane prakse (jer samo organizacija doputa centralizaciju iskustava) nema sistematizacije, nema spoznaje cjeline. Bez organizirane primjene nema prostora za iskuavanje, nema verifikacije, nema istine. U protivnom, teorija ne moe proizvesti nita drugo osim idealistikih besmislica.

29

BADiOU, AlAiN
Bitna filozofska teza: Ispravno je pobuniti se protiv reakcionara

UP&UNderGroUNd
Proljee 2012.

08 Marx, prema tome, neposredno se nadovezuje na Hegela uvodei kriterij prakse u teoriju saznanja (Lenjin, op. cit., str. 191). 09 Lenjin jasno naglaava nedostatnost kategorije uzronosti kada daje za pravo Hegelu to je, za razliku od Kanta, ne mari posebno prisvojiti: Kad ita Hegela o kauzalitetu, ini se na prvi pogled udno zato se on relativno tako malo zadrao na toj od kantovaca omiljenoj temi. Zato? Pa zato to je kauzalitet za njega samo jedna od odredbi univerzalne veze (Lenjin, op. cit, str. 143). 10 Franc. la rvolte aura raison. U ovom sluaju, avoir raison (de quelquun) znai svladavati nekoga, odnosno pobijediti u borbi, nap. prev.

Tako se vraamo na nau polaznu toku: praksa je unutranja umnom kretanju istine. Kroz svoje suprotstavljanje teoriji ona ini dio spoznaje. Upravo ova intuicija oduevljava Lenjina u Hegelovoj koncepciji apsolutne ideje, i to do te mjere da Marxa proglaava pukim Hegelovim sljedbenikom.08 Mao Ce-tungova reenica precizira Lenjinov entuzijazam. Ona je opi povijesni sadraj Hegelovog dijalektikog iskaza. Ne predstavlja bilo koja praksa unutranje uporite teorije, ve je to pobuna protiv reakcionara. Teorija, sama po sebi, ne postavlja izvana zakone prakse, ili pobune: ona joj se pripaja posredujuim oslobaanjem njezinog razloga. U tom smislu, istina je da ova reenica sve govori: sve, odnosno, cjelinu koja rezimira klasnu poziciju marksizma, njegov konkretan revolucionarni znaaj. Cjelinu izvan koje stoji bilo tko tko marksizam eli sagledati ne sa stanovita pobune ve sa stanovita preloma; ne sa stanovita povijesti, ve sa stanovita sistema; ne sa stanovita primata prakse ve sa stanovita primata teorije; ne kao zgusnutu formu mudrosti radnog naroda, ve kao njezin aprioran uvjet.

B.

Trostruki smisao rijei razlog

Ako ova reenica sve govori, ona to, meutim, ini na osnovi dijalektike, na osnovi jednostavnosti koja se zdvaja. Ono to sabire ovu diobu, ono to je podrava, a oigledno i zatakava, upravo je rije razlog: imamo razloga, pobuna je u pravu, protiv reakcionara se podie novi um (on a raison, la rvolte a raison, contre les ractionnaires se dresse une nouvelle raison). Reenica, u biti, izraava tri stvari putem rijei razlog, i tek je njihova artikulacija ono to ini cjelinu. 1. Ispravno je pobuniti se protiv reakcionara, to ne znai, u prvom redu: treba se pobuniti protiv reakcionara, ve: bunimo se protiv reakcionara, to je injenica, a ta je injenica razlog. Reenica govori: primat prakse. Pobuna ne eka svoj razlog, pobuna je ono to je ve tu, iz bilo kojeg mogueg razloga. Marksizam jedino govori: pobuna je razlog kao um, pobuna je subjekt. Marksizam je rekapitulacija mudrosti pobune. Zato napisati Kapital, stotine stranica minucioznih skrupula, marljivog razlaganja i poimanja, tomove dijalektike ponekad na rubu razumljivog? Zbog toga to je jedino to razmjerno dubokoj mudrosti pobune.

Povijesna dubina i upornost pobune prethode marksizmu, gomilaju uvjete i nunost njegovog pojavljivanja, jer utemeljuju uvjerenje da s onu stranu posebnih uzroka koji izazivaju proleterski ustanak, postoji temeljan i nesvodiv razlog. Kapital, Marxovo djelo, jest sistematizacija, u okvirima opeg uma, onoga to se pridaje u povijesnom sumiranju uzroka. Buroazija koja poznaje i prepoznaje klasnu borbu, rado e priznati i prouiti posebne uzroke neke pobune, u najmanju ruku zato da sprijei njezino ponovno javljanje. No ona ne zna i ne eli znati razlog kojeg se u krajnjoj liniji dre proleteri, i kojeg nikakvo upijanje uzroka i okolnosti nikada nee utaiti. Marxov se pothvat sastoji od toga da se odrazi ono to se pridaje, ne toliko u posebnostima borb, ve u ustrajnosti i razvoju klasne energije koja je u njih uloena. Miljenje uzroka ovdje nije dostatno.09 Potrebno je temeljno ob-razloiti ovu ustrajnost. Bit proleterske pozicije ne nalazi se u epizodama klasne borbe, ve u povijesnom projektu koji ih pod-upire, projektu ije praktino postojanje nalazimo u neumornoj trajnosti i sukcesivnim etapama proleterske nepopustljivosti. Tu lei razlog. Njegovo razjanjavanje, njegovo izlaganje, istovremeno putem odraz i direktiv, jedino je to primjereno kretanju klasnog bitka fenomena koga pobuna objelodanjuje. Samo maoistiki pothvat danas u potpunosti razvija to to proleteri ine i pruaju spoznaji bezuvjetnog i trajnog karaktera njihove pobune. Samo nam to govori: da, proturjeje je antagonistiko, da, radnika pobuna, plamen tog proturjeja, jeste um same povijesti. Ispravno je pobuniti se protiv reakcionara prije svega znai: nepopustljivi proleteri su u pravu, imaju sve razloge na svojoj strani, i jo mnogo vie. 2. Ispravno je pobuniti se protiv reakcionara takoer znai: pobuna e nadvladati.10 Reakcionari e pred sudom povijesti obrazlagati sva nedjela izrabljivanja i ugnjetavanja. Upornost proleterske pobune, to je svakako, u skladu s prvim smislom rijei razlog, objektivan, nesvodiv karakter proturjeja koje suprotstavlja radnike i buruje. No to je takoer praktina izvjesnost konane pobjede, odnosno, spontana, uvijek nanovo raajua kritika radnikog defetizma. Da je stanje stvari neprihvatljivo i podijeljeno, to je prvi razlog pobune protiv reakcio-

G. W. F. Hegel

30

31

BADiOU, AlAiN
Bitna filozofska teza: Ispravno je pobuniti se protiv reakcionara

UP&UNderGroUNd
Proljee 2012.

nara. Da je ono prolazno i osueno na propast, to je drugi. Ovo je razlog, vie ne sa stanovita motiva ili trenutka, ve sa stanovita budunosti. Ovo je razlog u smislu pobjede, s onu stranu razloga u smislu legitimnosti. Pobuna je mudrost zato to je pravedna, zbog toga to je utemeljena na razlogu, no i zato to je ona ta koja odreuje zakonitosti budunosti. Marksizam odbacuje svaku koncepciju razloga koja bi bila samo opravdavajua. Proletarijat ne samo da ima istinite, ve i pobjedonosne razloge za pobunu. Razlog ovdje predstavlja sjecite revolucionarnog legitimiteta i revolucionarnog optimizma. Pobuna je alergina na Kantovu moralnu maksimu: Moe, jer treba da. Kant izmeu ostalog zakljuuje da se tako reguliran in iste dunosti zasigurno nije nikada dogodio. Moral je poraeni propis. Meutim, radnika se pobuna itekako dogodila (a bien lieu), a u marksizmu nalazi svoje mjesto (son lieu) pobjedonosnog propisa ili naloga. Marksistiki razlog nije trebanje, on je afirmacija samog bitka, neograniena mo onoga to ustaje, suprotstavlja se, proturjei. On je objektivna pobjeda narodnog nepristajanja. Kao materijalistiki, radniki razlog govori: Mora, jer moe. 3. Meutim, razlog oznaava jo neto, neto to predstavlja razdijeljeno stapanje svoja dva prethodna smisla. Ispravno je pobuniti se protiv reakcionara ovaj put znai: pobuna se moe osnaiti svijeu svog vlastitog razloga. Sam iskaz ispravno je pobuniti se protiv reakcionara u isti je mah razvijanje jezgre spoznaje koja je unutranja pobuni kao takvoj, ali i vraanje tog razvoja pobuni. Pobuna, koja ima razloga, koja je u pravu, u marksizmu nalazi ime razviti taj razlog, ime osigurati svoj pobjedonosni razlog, svoj pobjedonosni um. To to omoguuje da se legitimnost pobune (prvi smisao rijei razlog) vee s pobjedom (drugi smisao rijei razlog) upravo je novi tip stapanja pobune kao prakse koja je uvijek tu i razvijene forme njezinog razloga, njezinog uma. Stapanje marksizma i realnog radnikog pokreta, eto trei smisao rijei razlog, odnosno dijalektiko povezivanje, objektivno i subjektivno, njezina dva prva smisla. Ovdje iznova nalazimo dijalektiki status marksistikih iskaza, od kojih se svaki dijeli prema odrazu i prema direktivi: poimajui, s onu stranu uzroka, razlog klasne energije, njezin um, teorija u isti mah formulira

pravilo prema kojem razlog moe prevagnuti nad uzrokom, cjelina nad lokalnim, strategija nad taktikom. Pobuna izraava svoj razlog kroz praktinu trajnost; meutim, razjanjen iskaz tog razloga prekida jo uvijek repetitivno pravilo ove trajnosti. Pobuna se naoruava svojim vlastitim razlogom, umjesto da ga tek razvija. Ona sabire i zgunjava svoj umni kvalitet: ona organizira vlastiti razlog, te odreuje i postavlja instrumente njegove pobjede. Znati da je ispravno pobuniti se protiv reakcionara, putem oslobaanja (teorijskog) uma (raison) ovog (praktinog) razloga (raison), doputa izjednaavanje subjektivnog (organizacije, projekta) i objektivnog (klasne borbe, pobune). Razlog koji je izraavao revolucionarnu legitimnost i optimizam, sada izraava svijest, gospodarenje povijeu.

C.

Razlog kao proturjeje

Immanuel Kant

Ispravno je pobuniti se protiv reakcionara doista je reenica koja govori sve o povijesnom kretanju, zato to izraava njegovu energiju, njegov smisao i njegov instrument. Energija, to je klasna borba, objektivna umnost unutranja pobuni. Smisao, to je neizbjena propast svijeta izrabljivanja i ugnjetavanja, to je komunistiki razlog, komunistiki um. Instrument, to je mogue upuivanje i voenje odnosa, unutar povijesti, izmeu energije i smisla, izmeu klasne borbe (koja je uvijek i posvuda motor povijesti) i projekta komunizma (koji je uvijek i posvuda vrijednost koju iznosi pobuna ugnjetavanih). Instrument, to je razlog koji je postao subjekt, to je partija. Ispravno je pobuniti se protiv reakcionara izraava cjelinu jer izraava klasnu borbu i primat prakse, komunizam i odumiranje drave, partiju i diktaturu proletarijata. Reenica izraava cjelovit um, odnosno podijeljeni um, prema subjektivnom i objektivnom, prema stvarnosti i projektu, prema lanu i etapama. Jasno je da je taj cjelovit um proturjeje: nemogue je imati razlog, biti u pravu sam, samo za sebe. U pravu smo protiv reakcionara. Uvijek smo u pravu protiv reakcionara: ovo protiv reakcionara unutranji je uvjet

32

11 Ce-tung, M. (1981). O proturjeju, op. cit. [prijevod je prilagoen].

istinitog. A to je takoer i zato Mao Ce-tungova reenica rezimira marksizam; ona govori: svaki razlog proturjei. Istinite se ideje javljaju u borbi protiv lanih ideja, razlog, um, kuje se u pobuni protiv neumnosti, protiv onoga to su Kinezi neprestano i nepokolebljivo nazivali reakcionarnim besmislicama. Svaka se istina afirmira kroz razaranje besmisla. Svaka je istina tako po svojoj biti razaranje. Sve ono to tek odrava ili uva jedinstveno je lano. Prostor marksistike spoznaje uvijek je prostor ruevina. Mao Ce-tungova reenica kazuje nam dijalektiku: klasna bit uma kao pobune lei u borbi na smrt suprotnosti. Istina postoji samo u procesu diobe. Teorija proturjeja itava je upletena u povijesnu mudrost pobunjenih. Odatle i to da dijalektika oduvijek postoji, isto kao i pobune. Dijalektika filozofski sabire i zgunjava koncepciju svijeta izrabljivanih koji ustaju protiv postojeeg svijeta elei radikalnu promjenu. Stoga je ona i vjena filozofska tendencija, tendencija koja se neumorno suprotstavlja konzervirajuem metafizikom ugnjetavanju: U itavoj povijesti ljudske spoznaje uvijek su postojale dvije koncepcije povodom zakona razvoja svemira, metafizika i dijalektika koncepcija, koje tvore dva suprotstavljena pogleda na svijet.11 Uvijek je rije o nastavljanju dijalektike, njezinom nastavljanju protiv metafizike, to znai: pruiti razlog, pruiti um pobunjenima. Danas: i istinitom marksizmu protiv lanog. Maoistima, protiv revizionista.
S francuskoga preveo Ozren Pupovac

Mao Ce-tung

33

BADiOU, AlAiN
Bitna filozofska teza: Ispravno je pobuniti se protiv reakcionara

UP&UNderGroUNd
Proljee 2012.