Milena Karapetrovi} ONA IMA IME (o filozofiji i feminizmu)

Urednica: Vladimira Ilisi} Stijak Recenzenti: Miodrag @ivanovi} Jelena Stefanovi} Lektorka: Biljana Pani}-Babi} Izdava~i: Organizacija `ena Lara, Bijeljina www.zenskiforum.com ART print, Banja Luka Za izdava~e: Radmila @igi} Milan Stijak Tehni~ka urednica: Stanislava Ta{a Gavrilovi} [tampa: ART print, Banja Luka Tira`: 300 primjeraka

Milena Karapetrovi}

ONA IMA IME

(o filozofiji i feminizmu)

Banja Luka - Bijeljina, 2007. 3

Sadr`aj

Predgovor

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7

I - U potrazi za izgubljenim vremenom (Filozofkinje) 1) Anti~ki period i srednji vijek . . . . . . . . . . . . . . . . . .15 2) Novovjekovna filozofija i doba prosvjetiteljstva . .24 3) Filozofija 20. vijeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35 II - Utopija - revolucija - emancipacija (Razvoj `enskog pokreta) 1) Nastanak feministi~kih pokreta . . . . . . . . . . . . . . . .57 2) Ujedinjenje na me|unarodnom nivou . . . . . . . . . . .66 3) Deklaracije, zakoni, strategije . . . . . . . . . . . . . . . . .79 III - Ru{enje zida (Feministi~ka teorija) 1) Feministi~ki diskurs u humanisti~kim naukama . .97 2) Feministi~ki pravci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .110 IV - U sobi ogledala (Filozofija vs. feminizam) 1) @enski glas u filozofiji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .139 2) Uvod u feministi~ku filozofiju . . . . . . . . . . . . . . . .151 3) Tijelo, rod, granice: Irigaraj - Batler . . . . . . . . . . .162 V - Izvan lavirinta 1) Biografije filozofkinja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .181 2) Izvodi iz tekstova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .197 3) Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .231 5

Predgovor

Za ostvarivanje ravnopravnosti `ena u dru{tvu podjednako su bitni i prakti~no djelovanje i teorija. Danas u Bosni i Hercegovini imamo dobre rezultate rada `enskih organizacija u pogledu: sve bolje edukacije o pravima `ena, direktne pomo}i `enama koje trpe nasilje, anga`ovanja na izmjeni postoje}ih i usvajanju novih zakona i pravnih akata. To je zapravo tek po~etak puta ka izjedna~avanju pozicija `ena i mu{karaca u privatnoj i javnoj sferi. Istovremeno, samo nekoliko teoreti~arki i univerzitetskih profesorica u BiH se decenijama istrajno bavi ovim temama, a tek od pro{le godine su pokrenute i prve rodne studije na postdiplomskom nivou. U {kolama i na univerzitetima u najve}em broju slu~ajeva slijede se stari ud`benici i literatura koja zanemaruje doprinos `ena nauci, posebno humanisti~kim naukama. Naj~e{}i na~in je potpuno ignorisanje `enskih imena i njihovog rada, a uobi~ajeno je nekriti~ko kori{}enje tekstova u kojima su vidni mizogini i seksisti~ki stavovi. Zbog toga, bavljenje feministi~kom teorijom na ovim na{im prostorima i danas predstavlja istinski izazov. Kako se bavim filozofijom, za mene je sasvim prirodan izbor bio sagledati odnos izme|u filozofije i feminizma. U prvom poglavlju predstavljene su `ene kroz istoriju filozofije, od anti~kog perioda do danas. To je kratki
7

pregled njihovih osnovnih teorija kojima su doprinijele rasvjetljavanju bitnih filozofskih problema, a o ~emu skoro i da nema govora u ve}ini tradicionalno koncipiranih istorija filozofije. Kako feminizam nije samo teorija, ve} i konkretno zasnivanje i razvoj pokreta za osloba|anje `ena, svakako je bilo neophodno predo~iti hronologiju tih doga|anja. U drugom poglavlju osnovu ~ine i klju~ni dokumenti i deklaracije koji su uticali i uti~u na ostvarenje ravnopravnosti `ena u dru{tvu. Teorije, koje se obilje`avaju kao feministi~ke, mogle su se u pravoj mjeri razvijati tek od po~etka 20. vijeka kada su i `ene dobile priliku da se redovno obrazuju i upisuju na univerzitete. Glavni tekst od koga se polazi je Drugi pol Simon de Bovoar iz 1949. godine. Poslije toga bilje`i se nagli rast broja teoreti~ara i teoreti~arki koji se bave ovim temama, tako da se govori i o razli~itim pravcima. Feministi~ke/`enske/rodne studije se posljednjih decenija uklju~uju u zvani~ne akademske programe {irom svijeta, {to omogu}ava dalji razvoj feministi~kih i rodnih teorija, o ~emu je rije~ u tre}em poglavlju. U zavr{nom dijelu knjige prikazuju se osnove feministi~ke filozofije i sporovi na liniji filozofija feminizam, kao i rasprave me|u samim feminstkinjama. Tako, na jednoj strani, imamo filozofe i filozofkinje koji razmatraju glavne probleme feminizma i unutar toga iznose suprotstavljene stavove, a na drugoj strani su oni koji i danas u potpunosti odbijaju da prihvate feminizam kao dio savremene filozofije. Ovdje }e biti predo~ene neke od najzna~ajnih debata vo|enih u posljednje dvije-tri decenije. Na kraju slijedi dodatni materijal koji omogu}ava {iri uvid u ovu problematiku i to na prakti~an i
8

pregledan na~in. Ovdje su prvo predo~ene kratke crtice o `ivotu filozofkinja, o kojima je bilo rije~i u prvom poglavlju. Potom slijede izvodi iz nekih od najpoznatijih tekstova filozofkinja i feministi~kih teoreti~ara/ki, uz obavezno navo|enje literature kori{}ene tokom istra`ivanja. Posebnu zahvalnost dugujem Radmili @igi} i Organizaciji `ena Lara na nesebi~noj pod{ci i dopu{tenju da koristim dio materijala koji se u ne{to druga~ijem obliku ve} pojavio na prvom `enskom portalu u BiH. Zahvaljujem se onima koji su ~itali moj rukopis i svojim kriti~kim opaskama doprinijeli pobolj{anju prve verzije teksta. Za filozofski dio bio je zadu`en prof. dr Miodrag @ivanovi}, a za rodne teorije mr Jelena Stefanovi}. S posebnom pa`njom tekst je ~itala lektorka mr Biljana Pani}-Babi}. Rad na ovoj knjizi inspirisan je i odli~nim predavanjima na kursu Filozofija i feminizam profesorice Merd`ori D`oli (Marjorie Jolles), koji sam slu{ala ljetnog semestra 2005/2006. godine na Univerzitetu u Ajovi (University of Iowa, Iowa City) u okviru JFD programa stipendiranog od ameri~kog ministarstva za obrazovanje i kulturu.

Autorka Banja Luka, jun 2007.

10

U zvani~nim li~nim dokumentima uobi~ajeno je da se skoro uvijek upisuje ime oca. Tek ponegdje se navodi i ime majke. Ova knjiga je posve}ena jednoj od njih - Branki

11

12

I U POTRAZI ZA IZGUBLJENIM VREMENOM F (Filozofkinje)

Ne samo da za filozofiju postoje drugi putevi ve} je i filozofija sama, ukoliko postoji, taj drugi put. (...) Filozofija nema samo jedno se}anje. - @ak Derida-

13

14

Anti~ki period i srednji vijek

U drugoj polovini dvadesetog vijeka nastaju i razviju se feminizam i teorije o rodu, te se uspostavljaju `enske i rodne studije na mnogim univerzitetima u svijetu, time raste i potreba da se u razli~itim oblastima i naukama ponovo sagleda istorija i prona|u `enska imena koja su rijetko spominjana. Tako je i u filozofiji. Zahvaljuju}i predanom radu savremenih teoreti~ara i teoreti~arki u prilici smo da osvijetlimo mnoga mjesta koja su do sada bila zatamnjena. Uobi~ajeno je da se na uvodnim predavanjima o po~ecima gr~ke filozofije govori o Talesu, Anaksimenu, Heraklitu, Pitagori, Empedoklu. Te{ko da }ete u knjigama istorije filozofije koje se mogu ~itati na na{em jeziku prona}i imena kao {to su Temistokleja, Aglaonike, Arignote, Damo, Melisa, Bitale, Nikarete. One su uglavnom sve{tenice, retori~arke ili predstavnice razli~itih filozofskih {kola. Ni ovo nije, niti mo`e biti detaljan1 pregled `enske strane istorije filozofije, ovdje }e biti vi{e govora tek o nekim od najzanimljivijih i(li) najzna~ajnijih filozofkinja. U predsokratovskom periodu najvi{e ih ima u pitagorejskoj {koli, a jedna od njih je Teano (oko 550. g.p.n.e.). Kao i kod ostalih predsokratovaca, svjedo~anstvo o njenom radu imamo tek u rijetkim sa~uvanim fragmentima poput ovog:
15

^ula sam, da mnogi Grci vjeruju Pitagorinoj tvrdnji, da sve stvari nastaju iz brojeva. Ova tvrdnja izra`ava i te{ko}u: Kako mo`emo stvari, koje ne egzistiraju, shvatiti kao bi}e? Ali Pitagora ne misli da su sve stvari nastale iz brojeva, ve} da su u saglasnosti s brojem uz obrazlo`enje, da je broj ispred svega, a stvari koje }e biti nabrojane, mogu biti poredane kroz dijeljenje na prvo, drugo i ostalo u nizu.2 Iz biografskih podataka se zna da je pisala i o matematici i medicini. Iako se i sama bavila filozofijom i bila okru`ena mnogobrojnim u~enicama, smatrala je da `ene ne treba da te`e pojavljivanju u javnosti, ve} da se vi{e brinu o ku}i i djeci. Prema Teano, kao i u svemu u prirodi, i me|u polovima postoji ustaljen poredak, koji treba slijediti.3 Prva dva `enska imena, kojima se vi{e posve}ujemo, neizostavno su vezana za mu{ke filozofe, jer one same ne progovaraju. To su Aspasija (oko 470. do 400. g. p.n.e.) i Diotima (oko 400 p.n.e.), i oba ova imena se pojavljuju u Platonovim dijalozima, a o njima govori glavna li~nost ve}ine dijaloga Sokrat. To nam ovdje na samom po~etku svjedo~i u kakvoj }e ulozi `ena biti vijekovima, kada je u pitanju sticanje znanja i bavljenje nau~nim radom. Ne bez razloga, upravo tra`enje prava na obrazovanje bi}e jedan od klju~nih zahtjeva feministi~kih pokreta kada se po~nu boriti za prava `ena uop{te, ali to je daleko od vremena o kome je sada rije~. Demokratija stare Gr~ke osta}e uzor za demokratsko upravljanje dr`avom sve do danas. No, treba ista}i da u demokratskim odlukama u polisu (gr~kom gradu-dr`avi) u~estvuju samo slobodni gra|ani, a to po Aristotelu nisu robovi, stranci i `ene. @ene, i ako su u prilici da steknu znanje, rijetko su u
16

mogu}nosti da ravnopravno u~estvuju u diskusijama. Uticaj u dru{tvu `ena ostvaruje samo putem braka ili kao hetera (milosnica, nalo`nica). Ovaj drugi polo`aj dopu{ta daleko ve}u slobodu pona{anja `enama u takvom strogo odre|enom mu{kom dru{tvu i veoma ~esto one su doma}ice u ~ijim ku}ama se organizuju filozofske rasprave. Jedna od njih je bila i Aspasija, koju Platon spominje u spisu Meneksen. Govore}i o tome kako se treba sje}ati ratnih junaka Sokrat navodi Aspasijinu besjedu koja predstavlja zave{tanje poginulih ratnika. Po Aspasiji, najva`nije je, da dr`ava ne zaboravi da se brine o roditeljima i djeci onih koji su poginuli u ratu, jer upravo tako }e im odati najve}i dio po~asti. A i sami znate kakva je briga dr`ave, znate da postoje zakoni o deci i roditeljima onih koji poginu u ratu, po kojima se dr`ava stara o njima, a to je vi{e od drugih gra|ana, zadatak najvi{e vlasti da spre~ava svaku nepravdu koja bi se mogla naneti njihovim o~evima i majkama. Dr`ava poma`e i da se odbrane njihova deca, nastoje}i da ona {to manje osete da su siro~i}i...4 U kontekstu teme, kojom se ovdje bavimo, va`no je spomenuti i nastavak rasprave koju vode Sokrat i Meneksen, a u kojoj se na ironi~an na~in govori o Aspasiji. Naime, Meneksen za~u|eno pita: Tako mi Zevsa, Sokrate, tvrdi{ da je Aspasija bla`ena? Kad je kadra da, iako `ensko, sastavi takvu besedu?5 I pored ovakvih i sli~nih opaski koji dalje slijede, svakako treba ponovo ista}i, da je od toga zna~ajnije, {to je Platon spomenuo ovu mudru `enu. Osim toga {to je u svojoj zamisli idealne dr`ave Platon vidio `ene ravnopravne sa mu{karcima, on nam je ostavio i svjedo~anstvo o jo{ jednoj obrazovanoj `eni
17

 Diotimi, koja se spominje u njegovom vjerovatno najpoznatijem i najpopularnijem dijalogu Gozba (Simpozion ili O ljubavi). Diotima ostaje obavijena velom misti~nosti, jer i do danas se vode sporovi o tome ko je ona zapravo bila. U ranijim istra`ivanjima tvrdi se da je bila samo lik u Platonovom spisu. Ipak, danas se, tragom istorijskih dokumenata i novih poticaja sa feministi~kim istra`ivanjima sa ve}om sigurno{}u govori o njenom `ivotu i u~enju. U prilog tome, kada je u pitanju sam tekst Gozbe gdje zapravo i imamo prvi i jedini zapis o Diotimi, tuma~i starogr~ke filozofije isti~u da se Diotimin koncept ljubavi i ljepote bitno razlikuje od Sokratovog i Platonovog u~enja. 6 U dijalogu Gozba, od Sokrata saznajemo da je Diotima jednom spasila Atinu od kuge i da je umjela mudro da govori o ljubavi. U jednom drugom tekstu iz tog perioda pod istim nazivom, ~iji je autor Ksenofont, Sokrat }e ustvrditi da `enska priroda ne zaostaje za mu{kom, samo joj nedostaje telesne snage i sr~anosti duha7. Raspravljaju}i sa Agatonom o ljubavi, Sokrat napominje da se o toj temi mo`e govoriti tek kad znamo {ta je i ko je Eros, i zbog toga on izla`e Diotiminu besjedu koju je ne{to ranije ~uo. Suprotno od ve}ine govornika koji govore o Erosu kao bo`anstvu, Diotima tvrdi da on nije savr{en, lijep i dobar i da nije bog, ve} ne{to izme|u smrtnog i besmrtnog bi}a. Zapravo, on je demon. Sokrat onda Diotimu pita, kakve uop{te mo}i mo`e imati taj demon. Njen odgovor glasi, da je Eros posrednik izme|u bogova i ljudi, jer mo`e razumjeti i jedne i druge.8 U daljem toku dijaloga Diotima obja{njava kako je Eros za~et na isti dan kad je ro|ena i Afrodita, boginja ljubavi i ljepote, te je tako on
18

postao njen pratilac. Sam Eros je siroma{an, uvijek u lutanju, ni nje`an ni lijep, a istovremeno hrabar, drzak, razborit i prijatelj je mudrosti. Kako je mudrost ono {to je najljep{e, tako je i stalna Erosova potraga za ljepotom i ljubavlju u stvari potraga za mudro{}u. Ljubavi pripada ono {to je dobro i ona nas kao smrtna bi}a vodi ka besmrtnosti.9 Tako je o sje}anju, smrti, uspomeni na hrabre i po{tovanju njihovih potomaka, ljubavi i ljepoti govorio Platon. Zapravo Sokrat. A sve to su ~uli od dvije `ene Aspasije i Diotime. U svom pregledu anti~ke filozofije Diogen Laertije me|u filozofkinjama isti~e jedino Hiparhiju iz Maroneje. Hiparhiju je zainteresovalo u~enje kinika i `eli se posvetiti svom obrazovanju, bez obzira {to je odvra}aju od toga, jer je `ena. U spomenutom tekstu navodi se i pitanje Teodora bezbo`nika: Ko je ta {to je ostavila tka~ki ~unak na razboju?10 Hiparhija svoj duhovni razvoj uvijek stavlja na prvo mjesto i u svojim odgovorima pokazuje da njeno odre|enje po rodu ne mo`e da bude prepreka u tome. Kad se govori o Periktione (oko 4./3. v.p.n.e.), nepotpuni istorijski podaci upu}uju na to, da se najvjerovatnije radi o dvije osobe istog imena. Prva je poznata po spisu O harmoniji `ene, a druga po tekstu O mudrosti (filozofiji). U nekoliko fragmenata Periktione I prepoznaje se klasi~no pitagorejsko u~enje o du{i koja te`i harmoniji putem razumijevanja i samosavladavanja. U `ivotu se to pokazuje kroz nastojanje da se odr`i mjera u svemu i ispune du`nosti. @ene taj osje}aj za mjeru treba da poka`u i u odjevanju i no{enju nakita i da se odreknu luksuza.11 Periktione II se vi{e posve}uje istra`ivanju bi}a i u sa~uvanom fragmentu mo`emo pro~itati sljede}e: ^ovjek je tako sagra|en i
19

na~injen, da sam tra`i su{tinu stvari u prirodi i mudrost; njegova je zada}a da postigne razumijevanje postojanja i razmotri ga.12 U helenisti~ko-rimskom periodu djeluju: sokratovske {kole, akademi~ari, peripateti~ari, epikurejci, stoici, skeptici, novoplatoni~ari. U ve}ini filozofskih ud`benika i enciklopedija, naravno, nabrojani su mnogi predstavnici, ali predstavnice samo ponegdje. Da spomenemo neke od njih: Katarina, Amfilija, Makrina, Eudokija. Ovdje }e biti govora tek o jednoj `eni, koja obilje`ava zavr{etak tog skoro hiljadugodi{njeg puta i razvoja anti~ke filozofije prije nego {to vjera pobijedi racionalno. Ta filozofkinja je Hipatija Aleksandrijska (oko 370 - 415). U pregledima istorije filozofije i dalje je ~esto neopravdano zaobilaze, ali neosporno je njeno mjesto u istoriji matematike, kao prve `ene koja je imala zna~ajnu ulogu u razvoju ove nauke. Bavila se i astronomijom i mehanikom. Filozofsko obrazovanje je stekla kod Plutarha mla|eg u Atini, a izu~avala je izme|u ostalog i djela Plotina, osniva~a novoplatonizma, i njegovog nasljednika Jambliha. U to vrijeme postojale su brojne novoplatoni~arske {kole i Hipatija vodi jednu od njih. Me|u njenim u~enicima bilo je mnogo hri{}ana, a najpoznatiji je bio Sinesija iz Kirene koji }e kasnije postati biskup. Upravo pisma koja je on pisao Hipatiji sa~uvana su i do danas i predstavljaju va`an izvor podataka o njenom radu i `ivotu. Nema dokaza da je Hipatija ostavila originalnu matemati~ku teoriju, ali je zajedno sa ocem napisala komentare na Ptolomejev rad, Euklidovu teoriju, kao i za radove matemati~ara Diofonta i Apolonija.13 Ovim su se u velikoj mjeri poslije slu`ili Dekart,
20

Lajbnic i Njutn. Hipatija je bila ne samo jedna od posljednjih novopolatoni~arki, nego i novoplatoni~ara i filozofa uop{te. Mjereno istorijskim hodom, ne ba{ dugo poslije toga, ta~nije 529. godine car Justinijan }e narediti zatvaranje svih filozofskih {kola u Atini i time }e i zvani~no otpo~eti vrijeme srednjeg vijeka kada }e crkva u potpunosti odlu~ivati i o dr`avi i o dru{tvu, a religija i vjera uticati na `ivot pojedinca. Neki }e u Hipatijinom pogubljenu vidjeti i po~etak lova na vje{tice, koje }e inkvizicija mnogo kasnije tako revnosno provoditi osu|uju}i na smrt neke od najboljih evropskih umova, samo zato {to su se usudili da poka`u `elje za novim znanjima. U doba srednjeg vijeka jedno od najprepoznatljivijih `enskih imena je Eloiza (1101 - 1164), ali se ona uglavnom spominje u biografiji Pjera Abelara. Prepiska Eloize i Abelara je i glavni izvor podataka o njoj, a pisma su datirana poslije objavljivanja Abelarove Istorije nevolja. U ovim pismima se pokazuje Eloizino obrazovanje, stavovi o moralu, ljubav prema Bogu, ali i strast prema Abelaru. U tekstu pronalazimo citate iz starogr~ke filozofije, tako ona spominje Aspasiju iz Platonovih dijaloga, Aristototelovo u~enje, citira rimskog dr`avnika i filozofa Seneku. Ipak, iznad svega dominiraju navodi iz svetih knjiga i njeno nastojanje da na {to bolji na~in uredi svoje sestrinstvo.14 Razlog za to nije samo Eloizina briga o Paraklitskoj ku}i, ve} op{te stanje u crkvi na Zapadu tog vremena. Kako raste zna~aj crkve kao institucije, tako ona polako odmi~e od izvornih hri{}anskih vrijednosti - sve{tenici se predaju raspusnom `ivotu, skloni su da uzimaju novac. Zbog toga, ve} u 11. vijeku po~inju reforme, upravo u
21

okviru mona{kih redova, koji se smatraju najboljim ~uvarima Hristovog u~enja. I Abelar i Eloiza su me|u onima koji se usu|uju da kritikuju to licemjerstvo unutar crkvenih zidina. Danas u feministi~koj teoriji poznat je tzv. Eloizin kompleks. Naime, ve}ina autora istorija filozofije, ako su i pisali ili danas pi{u o filozofkinjama, spomenu}e `enska imena samo tako da ih povezuju sa zna~ajnim mu{karcima. Na taj na~in njihov rad i djelovanje bi}e diskreditovano. Po patrijarhalnom obrascu pisanja, kad se iznose biografski podaci o mu{karcima, svako spominjanje `ene u tom kontekstu slu`i tek kao jo{ jedan dokaz njegovih sposobnosti i usputnih uspjeha. A kad je rije~ o njoj, to }e, naprotiv, biti `ig i sramota ako se radi o nekim ranijim vremenima. U savremeno doba, to }e biti pokazano u jednoj bla`oj varijanti zna}e se za naslove njenih radova i ono ~ime se bavila, ali }e ona uvijek biti u njegovoj sjeni. Vrijeme u kome `ivi Kristina de Pizan (1365 - 1430) jeste srednji vijek, ali na~in na koji ona pi{e i pitanja koja postavlja skoro da je mogu svrstati u doba renesanse. Napisala je mnoga djela, a kada je rije~ o filozofiji i feministi~koj teoriji, spominje se Knjiga o gradu `ena iz 1405. godine, te Blago grada `ena i Knjiga o tri vrline. Grad `ena je utopijski spis, ali za razliku od drugih u istoriji filozofije ovom tekstu se ne}e pridavati mnogo zna~aja. Iako se pojavila tek stotinjak godina kasnije, ta~nije 1516. godine, knjiga Utopija engleskog filozofa Tomasa Mora, nezaobilazna je u skoro svim ud`benicima i pregledima filozofije. Isto tako i spis italijanskog filozofa Tomaza Kampanele Grad sunca, a koji je napisan i objavljen 1623. godine. Stvaranje
22

nekog idealnog nepostoje}eg mjesta gdje je `ivot savr{en, bila je tema filozofa jo{ od Platona i Jambliha, a posebno ponovo izra`ena upravo u vremenima velikih preokreta u Evropi. Predo~avanje tog idealnog zapravo je autorima/autorkama otvaralo prostor da na posredan na~in kritikuju tada{nje dru{tvo i sve njegove slabosti, te da progovore o nepravdi i nejednakosti. U utopijskom gradu `ena najva`nije su tri alegorijske figure - Razumnost, Ispravnost i Pravednost - i one ~ine kamen temeljac idealne `enske dr`ave. Kroz dijalog s njima, Pizanova prvo nastoji da odbaci optu`be i izmijeni iskrivljenu sliku o `enama, koje su uvijek predstavljene bez dovoljno hrabrosti, snage, inteligencije, jer je to rezervisano jedino za mu{karce. I ne samo to, `ene su vrlo ~esto vi|ene (posebno od teologa) kao uzrok zla i nevolja na ovom svijetu. Zato u ovom tekstu i jesu predstavljene samo `enske figure i samo one progovaraju, brane}i svoje dostojanstvo tako {to navode primjere poznatih `ena u pro{losti koje su dale doprinos dru{tvu i zajednici u kojoj su `ivjele. Poslije razobli~avanja, onog {to danas nazivamo mizogino pisanje, autorka `eli dati odgovor kako je mogu}e stvoriti da `ene dostignu ravnopravnost. Glasom figure Razuma, ona upu}uje poruku `enama da same moraju biti aktivnije i bez straha da ulaze upravo u intelektualne diskusije i da se bave naukom. Da bi to mogle, `ene moraju biti obrazovane isto kao i mu{karci. Samo tako je mogu}e da istina o `enama postane ja~a od predrasuda i da dalje vodi ka jednakosti polova.15 Iza Kristine de Pizan ostalo je mno{tvo naslova (neki podaci ka`u da je u pitanju 41 djelo) i njen stvarala~ki opus je razvnovrstan. Pisala je poeziju i prozu, ali i
23

bavila se temama iz istorije, morala, religije, vojne strategije. Bila je poznata i kao vrsna retori~arka. Neki od naslova su: Pisma bogu ljubavi, Knjiga mira, Knjiga promjene i sre}e, 100 balada.

Novovjekovna filozofija i doba prosvjetiteljstva

[ta su izvori i koji su krajnji dometi ljudskog saznanja, pitanja su koja mislioce dijele u dvije suprotstavljene grupe empiriste i racionaliste. Predstavnici engleskog empirizma, od kojih su najzna~ajniji Frensis Bekon, Tomas Hobs, D`on Lok, D`ord` Berkli i Dejvid Hjum, smatraju da je sve saznanje zasnovano na iskustvu. Na drugoj strani su racionalisti (Rene Dekart, Baruh de Spinoza, Gotfrid Lajbnic) koji tvrde da u ljudskom umu ve} postoje uro|ene ideje. Osim toga, posebno }e se raspravljati o nastanku i razvoju dr`ave na temelju dru{tvenog ugovora, o ~emu }e najvi{e biti rije~i u djelima Hobsa i Loka. Ovim razmatranjima svoj prilog daju i filozofkinje, ali }e njihov rad u to vrijeme i dalje biti marginalizovan. Mari le @ar de Gurne (1565 1645) je svoj filozofski put razvijala pod uticajem Mi{ela Montenja sa kojim je i sara|ivala. Poslije njegove smrti ona }e prikupiti i prirediti posthumno izdanje njegovih Eseja. To je izazvalo mnoge rasprave, jer su neki njeni savremenici smatrali, da je dijelom izmijenila originalni tekst u korist vlastitih mi{ljena i stavova. Danas preovladava mi{ljenja da se te tvrdnje mogu odbaciti. Jedna od njenih glavnih tema bilo je i pitanje polo`aja `ena. Neki od naslova su: Ravnopravnost mu{karaca i `ena
24

(1622) i @enski prigovor (1626). Svoju kritiku dru{tva najvi{e usmjerava na uskra}ivanje prava `enama na obrazovanje i imovinu, jer smatra da je upravo tu uzrok nejednakosti, a ne prirodna inferiornosti `ena. Odbija tvrdnje da se mu{karci smatraju mo}nijim od `ena samo zato {to su ubije|eni da se ta mo} zasniva na fizi~koj snazi. Razlika u fizi~koj snazi i organima za reprodukciju je ono {to ih ~ini razli~itim, ali kao bi}a mu{karac i `ena su jednaki. U svojim tekstovima ismijava i optu`uje mu{karce koji odbijaju ravnopravno u~e{}e `ena u intelektualnim raspravama i smatra da je to njihovo odbijanje tek prikrivanje straha od spoznaje da `ene jesu njima intelektualno jednake. Ona ide i dalje od toga, tvrdi da `ene mogu i treba da imaju dr`avnu slu`bu i u~estvuju u dr`avnim odlukama. U vrijeme kada `ivi Mari le @ar de Gurne ve} se pojavljuje krug `ena koje po~inju da se bore za ravnopravnost, koje se me|usobno poznaju i podr`avaju. Sve svoje do tada napisane pjesme, satiri~ne tekstove, eseje i rasprave Gurneova je objedinila i objavila 1626. godine. Ova knjiga pokazuje sva njena razli~ita interesovanja: o vaspitanju djece, francuskom jeziku, moralu, religiji. Napisala je i nekoliko autobiografskih tekstova. Francuski pamfletisti smatraju njen rad trivijalnim, te joj se izruguju i poni`avaju je. Ne{to kasnije, francuski prosvjetitelji oda}e joj po~ast uvrstiv{i jedan njen tekst u Enciklopediju.16 Margaret Kavendi{ (1623 - 1674) je tokom boravka u Francuskoj i Holandiji bila u prilici da do|e do djela Tomasa Hobsa, Pjera Gasendija i Rene Dekarta, {to }e se dalje odraziti na njen rad po povratku u Englesku. Poznato je njenih 14 radova koji predstavljaju filozofske
25

rasprave, pisma, eseje, autobiografske spise. Objavljivala je knjige pod puni imenom i prezimenom, {to je tada predstavljalo hrabar ~in za jednu `enu. U svojim tekstovima je nagla{avala da pi{e iz `enske perspektive i otvoreno govorila o potrebi da se druga~ije sagleda status `ena u tada{njem dru{tvu. U Filozofskim pismima M. Kavendi{ diskutuje o Hobsovom vi|enju dr`ave u djelu Levijatan, a tako|e razmatra i Dekartov dualizam. Raspravlja i o stavovima svog savremenika platoni~ara Henrija Mora. Poznata su i njena djela Zapa`anja o eksperimentalnoj filozofiji, te Osnove filozofije prirode. U Opisu novog svijeta Kavendi{ova pi{e o utopiji, poput nekih svojih prethodnika/prethodnica, ali za razliku od njih u centar razmatranja postavlja pitanje odnosa fantazije i znanja. Ona upore|uje literarna i nau~na djela, govore}i o dva svijeta koja stoje jedan nasuprot drugome, ali koja jesu tek dvije strane istog dva na~ina predstavljanja i vi|enja realnog svijeta. Tek oba dijela grade jedan kompleksan obrazac saznanja.17 Pod prirodom, kao i stari Grci, podrazumijeva cjelokupnost ~ovjeka i svijeta. Materija nije ne{to stati~no i potpuno odvojeno, ve} tako|e u sebi ima inteligenciju i nju ne odre|uje ne{to spolja, ve} se kretanje odvija iz nje same i nije mehani~ko.18 Kavendi{ova se mo`e smatrati i prvom teoreti~arkom koja na odre|eni na~in otvara pitanja ekolo{ke etike s obzirom da tvrdi da ~ovjek nema pravo da u potpunosti gospodari prirodom.19 En Fin~ Konvej (1631 1679) je druga istaknuta Engleskinja, koja spada u red rijetkih `ena koje se tokom 17. vijeka bave filozofijom. Iako i dalje nije bilo mogu}e uklju~ivanje `ena u redovno obrazovanje i upisivanje na univerzitet, one se obrazuju samostalno
26

ili zahvaljuju}i privatnim u~iteljima. En Fin~ je tako nau~ila latinski, gr~ki i hebrejski, filozofiju. Tokom `ivota objavila je jedan tekst pod nazivom Nemoralnost du{e. Njeni spisi objavljeni su tek posthumno i to prvo na latinskom u Amsterdamu 1690., a dvije godine kasnije i na engleskom. Oba puta to je bilo anonimno. To djelo nosi naslov: Principi anti~ke i moderne filozofije, koji se ti~u Boga, Hrista i stvaranja, to jest duha i materije uop{te. Njen filozofski rad je odgovor na dominantna filozofska pitanja vremena u kome `ivi. Margaret Kavendi{ svrstavamo u grupu empirista, a En Fin~ Konvej je predstavnica racionalizma. Ona, kao i mnogi njeni savremenici, kritikuje Dekartov dualizam. Naime, po Dekartu supstancija se sastoji iz dva odvojena dijela misle}e (res cogitans) i prote`ne (res extensa) stvari. Konvejeva je me|u onim filozofima/filozofkinjama koji se jasno suprotstavljaju ovom stavu i tvrde da ne mo`emo potpuno odijeliti duh i materiju, i da se supstancija sastoji i od jednog i od drugog. Za nju je supstancija jedna, i najmanji dio koji ~ini osnovu supstancije mo`emo nazvati monada. Ovo u~enje o monadama poznato nam je iz djela racionaliste Gotfrida Lajbnica, koji u svojoj prepisci potvr|uje da je upoznat sa radom E. F. Konvej i velika je vjerovatno}a da je upravo ona osmislila ovaj termin. Iako su na njen rad posebno uticali platonisti iz Kembrid`a (posebno Henri Mor), E. F. Konvej je prou~avala i kabalu, tako da se njeni stavovi u kasnijem periodu `ivota bli`e misticizmu. U tom periodu na nju najve}i uticaj ima holandski misti~ar, teozof i ljekar van Helmont i to se najvi{e ogleda u holisti~kom u~enju. Cjelokupna stvarnost je jedna, i bilo da je rije~ o `ivim
27

bi}ima ili stvarima koje je ~ini, sve je pro`eto duhom. Po teoriji koju izla`e E. F. Konvej, postoje tri nivoa supstancije: bog, Hrist i bi}a. Samo je bog ono nepromjenljivo i vje~no, koje upravlja svim {to je stvoreno. Bi}a su ono promjenljivo i kona~no, a veza izme|u boga i bi}a mo`e biti jedino Hrist.20 Meri Astel (1666/8-1731) najvi{e je ~itala radove Frensisa Bekona, Rene Dekarta i D`ona Loka, a opredijelila se za empirizam. Kao i za Loka, i za Astelovu iskustvo je u osnovi sticanja znanja i to iskustvo nas u~i da su mu{karci i `ene podjednako obdareni razumom. Ovo je dar koji svi dobijamo i koji mo`emo zadr`ati, samo ako se redovno posve}ujemo u~enju. Posebno je va`no za `ene, jer ja~anje razuma vodi ka samostalnosti i gradi osje}aj vlastite vrijednosti. Tragom Dekarta, Astelova tvrdi da se moramo odre}i predrasuda da bismo do{li do oblasti pravog znanja, gdje vlada jasnost i razumljivost. One istine za koje znamo da su istine, ali nam ostaju nerazumljivo, pripadaju bogu.21 Njeno glavno djelo je Ozbiljan prijedlog damama objavljeno 1694. godine u kome, izme|u ostalog, ka`e: Predmeti nauke su stvari unutar na{eg duhovnog dosega i od njih mi mo`emo imati jasne i razumljive predstave, a bez jasnosti i dokaza ne bismo trebali ne{to tvrditi.22 Astelova u ovoj knjizi daje prijedloge kako formirati {kole za `ene, a te {kole je opisala kao ustanove izme|u manastira i `enskog koled`a. Smatrala je da je to mogu}e provesti u stvarnosti, te je jedno vrijeme i sama poku{avala da realizuje ovu ideju. Napisala je i Ozbiljan prijedlog damama II (Gdje se nudi metod za unpre|enje njihovih umova), a od njenih feministi~kih tekstova poznato je jo{ i Razmi{ljanja o braku. Od ostalih
28

naslova treba spomenuti: politi~ku raspravu Imperijalna istraga u slu~ajevima ustanka i gra|anskog rata u Kraljevstvu (1704) , kao i Hri{}ansku religiju (1705) gdje kritikuje Lokove stavove protiv hri{}anstva.23 Vrijeme o kome sada govorimo je doba kada se vi{e ne ~uju samo pojedina~ni `enski glasovi, ve} su stvoreni uslovi da se formira feministi~ki pokret, koji }e svoju snagu pokazati i u praksi a ne samo u teoriji. Za omogu}avanje uslova da se `ene po~nu jasno i glasno zajedno boriti za svoje pravo glasa, svakako su zaslu`ne i Olimp de Gu` (1748-1793) i Meri Vulstonkraft koje su obilje`ile 18. vijek. Na Deklaraciju o pravu ~ovjeka iz 1789. godine O. de Gu` je dvije godine kasnije odogovorila Deklaracijom o pravima `ena. Danas se navodi kao osniva~ica feministi~kog pokreta i prva osoba koja je u potpunosti formulisala osnove ljudskih i gra|anskih prava, te se svrstava u klasi~ne predstavnice feministi~ke filozofije prava. Za de Gu`ovu, mu{karci i `ene su po prirodi jednaki, a ono {to dovodi do neravnopravnosti jeste dru{tveni i politi~ki okvir. Kad govori o jednakosti, ona napominje da to zna~i da `ene moraju imati ista prava po zakonu, ali i odgovornosti. Pripadnici oba pola mogu biti slobodni, tek kad dru{tvo dozvoli da se individue slobodno razvijaju. Meri Vulstonkraft (1759-1797) je najpoznatija po knjizi Odbrana prava `ena objavljenoj 1792. godine. U uvodu Meri Vulstonkraft nagla{ava da se `eli suprotstaviti predstavama o `enama kao roju kratkotrajnih leptirica, stvorenjima o~aravaju}ih dra`i, sklonim tek u`ivanju, nedovoljno sposobnim i nezainteresovanim za ve}e intelektualne poduhvate. Kako kritikuje mu{karce koji stvaraju ovakve predstave i time obezbje|uju
29

sebi mo}no oru`je za dalje vladanje nad drugim polom, tako kritikuje i `ene koje se nedovoljno zala`u za promjene. Iako ne mo`e i ne `eli da pobjegne od jakih osje}anja koja je obuzimaju svaki put kad razmi{lja o polo`aju `ena, jer je to i njeno li~no pitanje, Vulstonkraftova isti~e da jedino razumski, snagom argumenta treba da poka`e za{to i u kojoj mjeri se i dalje {ire neistine o `enama. Djelovanje francuskih prosvjetitelja uti~e i na stavove `ena o njima samima i one nastoje svaki put naglasiti da borba za ljudska prava jeste za sve, a ne samo neke, slijede}i ono poznato odre|enje kojim je njema~ki filozof Imanuel Kant oslikao prosvjetiteljski pokret: Imaj hrabrosti da se slu`i{ vlastitim razumom!. Vulstonkraftova knjigu posve}uje sve{teniku i diplomati [arlu Morisu de Taljeranu-Periogoru, kome se obra}a kao zakonodavcu koji mo`e uticati na promjenu polo`aja `ena, a osim o pravu na obrazovanje govori i o pravu glasa. Mno{tvo je knjiga u kojima ona mo`e na}i primjere prikazivanja `ene kao inferiornije u odnosu na mu{karca, ali ovdje prvenstveno svoje stavove formira nasuprot onome {to je o obrazovanju pisao njen savremenik filozof @an-@ak Ruso u djelu Emil ili o vaspitanju. Za Rusoa sasvim je normalno da Emil (dje~aci) i Sofija (djevoj~ice) imaju razli~it na~in obrazovanja i vaspitanja. M. Vulstonkraft prvo navodi svoje osnovne stavove o ljudskim pravima uop{te, potom slijedi raspravljanje o tome za{to se karakter povezuje s polom i {ta su sve razlozi za poni`enost `ena. Dalje kritikuje pisce koji `enu vide tek kao bi}e koje treba sa`aljevati i odbija govor o ~ednosti koji se povezuje samo za `enski pol. Za nju je razlika me|u polovima u
30

dru{tvu ne{to {to je neprirodno i te posljedice su pogubne ne samo za `ene, ve} i za dru{tvo u cjelinu. Posebnu pa`nju posve}uje porodici i odnosu djecaroditelji, a knjigu zavr{ava svojevrsnim upozorenjem `enama govore}i im o slabostima njihovog karaktera. Vulstonkraftova stalno isti~e kako se jedna od najve}ih zabluda stvara time {to se jedan pol odre|uje kao ja~i, a drugi kao slabiji. U fizi~kom smislu ta razlika svakako postoji, ali ona nagla{ava da razvoj znanja i mudrost vrlo ~esto mogu biti va`niji od fizi~ke snage. Ipak, to je jedna od predrasuda koja ~ak i vi{e `ene nego mu{karce dr`i u uvjerenju da i ravnopravnost onda nije mogu}a. Odr`avaju}i kao bespogovornu ~injenicu da je `ena slabija, osporava joj se da se oku{a u razli~itim oblastima i poslovima i time ona i ne dobija mogu}nost da vidi za {ta je uistinu slobodna, a {to zapravo uop{te ne zavisi od primjene fizi~ke snage. Za Vulstonkraftovu, `ena nije slaba, ve} sputana i poni`ena, a njoj samoj se ~ini da je na tronu, jer je obasuta divljenjem i licemjernim iskazivanjem pa`nje. Zato, u takvom neravnopravnom odnosu nije mogu}a ni istinska ljubav i po{tovanje dvoje ljudi. @eni se pripisuje vi{ak osje}anja, a manjak razuma, {to i ne iznena|uje, jer patrijarhalno dru{tvo istrajava upravo na stalnom poticanju osje}anja kod `ene kao glavnim obilje`jem njenog pola. Vrednovanje `ena po kojem je u prvom planu `enina ~ednost, posebno je sporno za M. Vulstonkraft, jer to je ono {to ih primorava da budu zatvorene u `enskom krugu, da ostaju u svojoj pasivnosti, da svoju energiju ula`u samo u o~uvanje te ~ednosti kako ih dru{tvo ne bi osu|ivalo. Tako se i nadogra|uje pri~a o karakteru `ene kojim prevladava
31

lukavstvo, a koje joj navodno daje mo}i da zapravo iz sjene vlada nad mu{karcem. One koje povjeruju ostaju tamo gdje i jesu, a mu{ka vladavina se dalje nastavlja. Da bi se do{lo do ravnopravnosti, u tome svakako moraju u~estvovati mu{karci odri~u}i se oholosti dok u`ivaju u svojoj mo}i i dok u podre|enom polo`aju dr`e `enu. Istovremeno, `ene moraju da uprkos svim preprekama vlastitog roda jasno i razumno sagledaju svoj polo`aj, a onda da se upuste u odlu~nu borbu. 24 Poznato je tek nekoliko eseja Herijete Tejlor Mil (1807-1858), ali s obzirom da je zajedno radila sa drugim mu`em filozofom i ekonomistom D`onom Stjuartom Milom, i da su imali veliki uticaj jedno na drugo, te{ko je jasno odrediti koliko je zaista napisala. U @enskom pravu glasa H. T. Mil po~inje sa izvje{tajem o stvaranju novog politi~kog pokreta nastalog u Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama. Na Skup{tini `ena 1850. godine `ene, uz podr{ku mu{karaca koji dijele njihovo mi{ljenje, po prvi put jasno formuli{u svoje zahtjeve o ravnopravnosti. Njihovi zaklju~ci jesu proglas koji po~inje sa Odlu~ujem.... One tra`e neposredno u~e{}e u vlasti i za `ene od prava glasa do mogu}nosti kandidovanja na izborne funkcije. Tra`e da se rije~ mu{karac izbaci iz ameri~kog Ustava, jer Ustav se odnosi na sva ljudska bi}a i politi~ka prava ne poznaju pol. One zahtijevaju da se `enama omogu}i obrazovanje i da se uradi revizija imovinskih zakona temeljena na braku, pri ~emu se mu{karcima daje prednost. H. T. Mil smatra da je do{lo vrijeme da se potpuno razbiju predrasude i da nema vi{e razloga da `ene i u drugim zemljama trpe taj podani~ki polo`aj, jer ne postoje razlozi da jedan pol (mu{ki) u potpunosti kontroli{e
32

`ivot i ograni~ava djelovanje drugog pola (`enskog). Prevazi}i zastarjeli na~in vi|enja dru{tva i `enske uloge u njemu mogu}e je, izme|u ostalog, ako ponudimo i argumente koji dokazuju suprotno. Prije svega, to se odnosi na oblast politike. Glavna teza mu{karaca je, da `ene jednostavno nisu podobne za bavljenje politi~kim `ivotom, a navode se naj~e{}e sljede}i razlozi: one mogu da ogrube od politi~kog djelovanja; one ne mogu da istovremeno imaju obaveze u javnosti i budu majke i doma}ice; one }e stvoriti potpunu pometnju ako se pojave na tr`i{tu rada kao ravnopravna radna snaga. Za prvu tvrdnju H. T. Mil i ne}e previ{e da tro{i rije~i, jer smatra da je to ve} u njeno vrijeme prevazi|eno. Pitanje materinstva je najja~i argument za one koji se protive tome da `ene imaju pravo na rad i obrazovanje. Istovremeno, od samih po~etaka feministi~kog pokreta, `ene upravo na ovome najvi{e nastoje dokazati da imaju prava da budu ravnopravne. O tre}oj tvrdnji, da }e ulazak `ene na tr`i{te rada samo negativno uticati na cjeolokupno stanje u dru{tvu, H. T. Mil odgovara da je to stvar gra|anskih prava, ali da svakako moramo imati u vidu ekonomski efekat te promjene. Ona, ipak, ne misli da to donosi negativne posljedice, posebno zato {to je ubije|ena da }e se u budu}nosti dogoditi dru{tvene promjene koje }e generalno voditi ka boljim uslovima rada, a ako }e biti tako onda je dobro da prihod u jedno doma}instvo sti`e sa obe strane. Sredinom 19. vijeka jo{ uvijek je ~esto kori{}en argument protivnika, i me|u mu{karcima i me|u `enama, koji tvrde da zapravo same `ene ne `ele emancipaciju. O tome je tako|e posebno rije~ u tekstu H. T. Mil, ali ona smatra
33

da upravo aktivnosti Skup{tine `ena u SAD pokazuju da je to sve manje na snazi. @ene, koje su se odlu~ile i po~ele borbu za jednakost, upozorava da se ~uvaju gre{aka, a jedna od njih mo`e biti ako razum zamijeni sentimentalnost. To mo`e zamagliti prave ciljeve feministi~kog pokreta koji treba da se vezuju za ostvarenje potpune razvnopravnosti mu{karaca i `ena, a `ene ne treba da odustanu dok ne do|u do potpune pobjede.25 Romantizam koji obilje`eva filozofiju i umjetnost krajem 18. i po~etkom 19. vijeka otvara nove mogu}nosti za govor o `eni. Na mjesto racionalnog sada dolaze osje}anja, ponovno vra}anje religiji, isti~e se ma{ta i mo} stvarala~kog. Najpoznatije predstavnice ovog pravca su: Ana Lujza @ermen Neker - Madam de Stal (17661817) i Rahel Farnhagen (1771-1833). Glavno filozofsko-politi~ko djelo Razmatranja o francuskoj revoluciji Madam de Stal objavljeno je tek poslije njene smrti. Naj~e{}e se danas spominje knjiga O Njema~koj, koja je prvo bila zabranjena, a poslije objavljena u cenzurisanom izdanju. Stalova oslikava tada{nju njema~ku filozofsku, intelektualnu i kulturnu scenu, a svoju kritiku usmjerava na predstavnike klasi~nog njema~kog idealizma smatraju}i njihovu filozofiju te{ko razumljivom i nepristupa~nom.26 Napisala je i O uticaju strasti na sre}u pojedinca i naroda (1796). Za Rahel Farnhagen u filozofiji u prvom planu nije bio sam predmet, ve} na~in promi{ljanja i nastojanje da u tome budemo nezavisni i slobodni. Uvijek je pitanje najva`nije i Farnhagenova ka`e: {ta je na kraju ~ovjek drugo ve} samo pitanje.27 Umjesto sistematskih rasprava, pisala je dnevnike, pisma, aforizme, {to su ina~e bile forme koje su romanti~ari rado koristili. U dru{tveno-istorijskim
34

okolnostima u kojima se na{la, cijeli `ivot je vodila sa sobom rasprave o jevrejskom porijeklu.

Filozofija 20. vijeka

Krajem 19. vijeka feministkinje su se izborile za jedan od svojih glavnih ciljeva `enama je omogu}en pristup obrazovnim ustanovama na svim nivoima. Tako su napokon za one najupornije otvorena i vrata najja~e utvrde univerziteta. Otpora je svakako bilo, posebno na po~etku kada su se pojavile prve studentkinje, ali povratak na staro vi{e nije bio mogu}. U filozofiji na prelomu vijekova neosporno najva`nije ime je Edmund Huserl i pravac koji je osnovao fenomenologija, a me|u mnogim studentima su i studentkinje koje }e poslije postati poznate filozofkinje. Osim fenomenologije, drugi pravac u okviru kojeg se isti~u i `ene jeste filozofija egzistencije. Edit [tajn, kasnije crkveno ime Tereza Benedikt (1891 1942), posebno se bavila analizom ontolo{ke strukture li~nosti smatraju}i da je tu klju~ za interpersonalno razumijevanje i obja{njenje intersubjektivnog iskustva. U zaklju~nom dijelu svog prvog rada nastoji formulisati osnove na kojima }e po~ivati jedinstvo nauka, a dalje o ovom raspravlja u Prilozima za filozofske osnove psihologije i duhovnih nauka (1922). U tekstu Individuum i zajednica intersubjektivne odnose stavlja u kontekst politi~kog i socijalnog stanja. Po [tajnovoj, individualni do`ivljaj je temelj zajednice, a dru{tvo bez zajednice ne mo`e postojati.28 Razliku izme|u dru{tva i zajednice obja{njava na sljede}i na~in: Tamo gdje se jedna osoba prema
35

drugoj postavlja kao subjekt prema objektu, ona istra`uje i postupa promi{ljeno na temelju uobi~ajenog saznanja, i njihovo namjeravano djelovanje je iznu|eno, tako `ive oni zajedno u dru{tvu. Tamo gdje subjekt drugog prihvata kao subjekta i ne stoji njemu nasuprot, ve} s njim `ivi, tu oni grade zajednicu.29 Poznat je i njen filozofski rad pod nazivom Potencija i akt. Ostali njeni filozofski i teolo{ki radovi su: Eseji o `eni, Vjera i znanje, Kona~no i beskona~no bi}e, Studija o Jovanu Krstitelju. Hedvig Konrad-Marcius (1888-1966) je, kao i [tajnova, prve tekstove objavila u filozofskom ~asopisu Godi{njak za filozofiju i fenomenolo{ka istra`ivanja. Pod uticajem Huserla bavi se fenomenologijom i posebno djelom njema~kog filozofa Martina Hajdegera, te razvija svoju teoriju koju je nazvala ontolo{ka fenomenologija. H. Konrad-Marcius se zanimala i za problem odnosa prostora i vremena. Poznata su njena djela: Epistemolo{ke osnove pozitivizma, Ontologija realnog, Metafizi~ki razgovori, Bi}e, Vrijeme, Prostor. Glavni problem koji razmatra u ve}ini radova jeste problem realiteta, koji joj je polazi{te za istra`ivanje filozofije prirode, kosmologije, antropologije, vremena i prostora.30 U Francuskoj }e na po~etku 20. vijeka posebno biti zabilje`eno ime Simon Vejl (1909 1943), koja je po zavr{etku studija filozofije najvi{e zanimanja pokazivala za Marksov rad. Smatrala je, da nije dovoljno poznavanje teorije da bi razumjela polo`aj radni~ke klase, pa je umjesto profesorskog poziva izabrala da radi u fabrici. Najva`nije teme njenih tekstova bile su socijalna i politi~ka nepravda. U tekstu Porobljavanje i sloboda pi{u}i o individualnoj slobodi, u zaklju~ku pokazuje da se ipak radije opredjeljuje za
36

liberalizam nego za socijalizam. Sloboda je neophodna hrana ljudskoj du{i. Sloboda se, u stvarnom smislu te re~i, sastoji u mogu}nosti izbora. Re~ je, naravno, o stvarnoj mogu}nosti. Svagde gde ima zajedni~kog `ivota, neizbe`no je da pravila, koja name}e zajedni~ka potreba, ograni~ava izbor.31 Vejlova nije puno objavila tokom `ivota, njeni radovi i li~ni anga`man osta}e u to doba neshva}enim. Prvi put posthumno sabrani su njeni tekstovi 1956. godine, a tek 1988. godine su objavljena sabrana djela u 16 tomova.32 Neki od naslova su: Sloboda i tla~enje, I{~ekivanje Boga, Ukorenjivanje (Uvod u deklaraciju o du`nostima prema ljudskom bi}u). Tek sredinom 20. vijeka, ta~nije 1949. godine, objavljeno je djelo koje danas smatraju biblijom feminizma, klasi~nom literaturom feministi~ke teorije, najva`nijim tekstom o polo`aju `ena kroz vijekove, prekretnicom u razvoju feminizma... Rije~ je o knjizi Drugi pol filozofkinje, knji`evnice, anga`ovane intelektualke Simon de Bovoar (1908 1986). ^ak i u liberalnim intelektualnim sredinama, u kojima se razbijaju mnogi tabui u razli~itim sferama `ivota i nau~nog djelovanja, ovaj dugi esej izazva}e tada `estoke reakcije i negativne kritike i me|u mu{karcima i `enama. Sve ono {to se o `enskom polu znalo, ali se nije govorilo, sve ono o~igledno i tajno, sve ono {to se smatralo sramotnim, sve ono {to ni `ene same sebi nisu htjele priznati bilo je nakon svih tih vijekova napokon sabrano na jedno mjesto i naprosto se nije moglo ignorisati. U prvom dijelu knjige, autorka govori o ~injenicama koje se zaobilaze, o mitovima kojima se iznova uvijek vjeruje, o polo`aju `ene kroz istoriju. Drugi dio
37

knjige posve}en je `ivotu svake pojedina~ne `ene, njenom odrastanju, iskustvima, suo~avanju sa razli~itim dru{tvenim ulogama, opravdavanjima kojima ponekad pribjegava i putu koji vodi ka nezavisnosti u odnosu na mu{ki pol. Ona govori o `eni koja uvijek mora da se odre|uje u odnosu na svoj pol za razliku od mu{karca, o `enskosti od koje ponekad `ene bje`e, o shvatanju da su one uvijek Druge, o vi{evjekovnim klevetama i uvredama na ra~un `ena koja se provla~e i kroz mnoga djela poznatih autora, a {to jednostavno pre{u}ujemo zbog njihovog zna~aja i va`nosti njihovog cjelokupnog djela. Ovdje se podvla~e izjave, koje se stalno ponavljaju, kako `ena u pro{losti nema, a normalno je da ih nema, kada su tu pro{lost i istoriju stvarali mu{karci smatraju}i `enu nevidljivim dijelom dru{tva. Ona se ne pla{i da na papir stavi istinu koju mu{karci ~esto koriste kao apsurdan argument da `enu u~ine intelektualno inferiornom, a to je da je `ena daleko bli`a prirodnom elementu i da je pasivna, da je bli`a onom animalnom za razliku od mu{karca, jer njena sudbina je odre|ena samim njenim tijelom predodre|enim za ra|anje. Tu bi se, po mnogima, `enska uloga trebala i zaokru`iti. Osnovni stav koji Simon de Bovoar stalno isti~e jeste, da je `ena druga~ija od mu{karca, ali da je sve njena uloga u dru{tvu u pro{losti uglavnom temeljena na dru{tvenom i kulturnom okviru koji joj ne dozvoljava da se `ena ostvari kao slobodno bi}e. Nije priroda ta koja `enu ~ini podre|enom, ve} dru{tvo koji su sami ljudi (mu{karci) stvorili. I to je ono {to daljim razvojem dru{tva mo`e biti prevazi|eno, a {to se danas dobrim dijelom pokazalo. Na teorijskom polju S. de Bovoar
38

isti~e zna~aj rada psihoanaliti~ara, ali ih odmah kritikuje, jer se i dalje dr`e patrijarhalnog obrasca. Tako|e, ne propu{ta da nazna~i doprinos istorijskog materijalizma za nastojanje da se u praksi pobolj{a polo`aj `ena, ali i nagla{ava da se tu ne radi o potpunom ostvarenju ravnopravnosti polova. Uzimaju}i za osnovni okvir egzistencijalisti~ku filozofiju, autorka prikazuje postupno kako je do{lo do stvaranje hijerarije polova kroz istoriju i trijumfa patrijarhata. Tako je bilo od samih po~etaka ljudskog roda, a svaka promjena u istoriji je prenosila tu podre|enost, kao ne{to neoborivo. Samo u razli~itim formama uvijek se iznova uspje{no reprodukuje glavna slika od biblijskih tekstova preko vite{kih romana do moderne literature i filozofije. Zato }e i Simon de Bovoar napokon u 20. vijeku sasvim jasno i kratko napisati: @ena se ne ra|a kao `ena, ve} to postaje. Od drame ro|enja, po pla~u i odrastanju, kroz brigu roditelja, zapravo smo isti, svako od nas pojedina~no jeste bi}e. Razlike jesu u polu, ali te biolo{ke razliku nisu dovoljne da bi jedan pol morao biti podre|en drugom. Kroz niz primjera, detaljno i postupno, vi{e esejisti~ki nego formalno nau~no, `enskim na~inom pisanja (rekli bismo danas), autorka prikazuje kako se jasno vidi taj po~etak puta od djeteta preko djevoj~ice do podre|ene (djevojke, `ene): Ranjena, posramljena, uznemirena, kriva eto kakva kre}e prema budu}nosti. Bi}e to ono bi}e koje je pasivno, koje ~eka, kome je jedini smisao upravo u tom pukom ~ekanju. Da bi uspjela da ostvari taj svoj jedini cilj ona mora biti `enstvena na na~in na koji je to odredila njena sudbina i mu{ki rod, a to zna~i prikazivati se nemo}nom, bezna~ajnom, pasivnom, krotkom.
39

Ono {to ~eka je obezbje|enje egzistencije kroz brak, a brak je vijekovima bio ugovor ne izme|u mu{karca i `ene, ve} izme|u porodica, budu}eg tasta i zeta. Imovina nije bila njena, ve} njegova. Zahvalju}i braku ostvarivali su se krupni politi~ki i ekonomski interesi, pri ~emu ona vi{e nije igrala nikakvu ulogu, osim pukog sredstva za ostvarenje tih ciljeva. I dalje kao neko (neka) ko(ja) }e omogu}iti produ`etak loze. Simon de Bovoar ne pla{i se re}i i kakve su to `ene postale, jer su kroz generacije prihvatale osobine koje su im omogu}avale da olak{aju svakodnevni `ivot u potla~enosti. To bi mogla biti i prepreka na putu ka emancipaciji i nezavisnosti. Do sada je onim hrabrim pojedinkama trebalo energije i volje da samo glasno ka`u da je `ena ravnopravna sa mu{karcem. Sada je vrijeme kada `ena treba da se izbori i sama sa sobom i svojim novim polo`ajem i da se suo~i sa novim prefinjenim oblicima ugnjetavanja i su`avanja njene uloge.33 Istovremeno, u toku te borbe treba shvatiti, da nije rije~ o borbi za mo}, ve} o mogu}nosti iskazivanja pojedinaca koji polaze sa ravnopravnih pozicija bez obzira na pol. Sa mnogim drugim filozofima, prvenstveno @an Pol Sartrom, uglavnom egzistencijalistima i po politi~kom opredjeljenju ljevi~arima {to su i sami, bila je osniva~ica ~asopisa Moderna vremena. Simon de Bovoar pokrenula je i godinama ure|ivala ~asopis Feministi~ka pitanja. Njena ostala najpoznatija filozofska i literarna djela su: Za moral dvosmislenosti, Mo} stvari, Dugi mar{, Uspomene dobro odgojene djevojke, Veoma blaga smrt, Zrelo doba, Slomljena `ena. Hana Arent (1906 1975) se nikad nije izja{njavala kao feministkinja, niti se posebno bavila ovim pitanjima,
40

jer nije htjela da bude svrstana u odre|enu grupu. [ta god da je pisala ili o ~emu god je predavala bila je prepoznatljiva po svom sna`nom beskompromisnom stavu i njen na~in sagledavanja bitnih politi~kih i filozofskih tema bi}e ozna~en kao mi{ljenje bez oslonca. Odbijala je da je vide i kao predstavnicu politi~ke filozofije smatraju}i da je ovo disciplina suvi{e optere}ena tradicijom. Uprkos tome, njena razja{njavanja politi~kih fenomena bi}e inspirativna za razvoj feministi~ke teorije34, a o doprinosu u okvirima politi~ke filozofije nije potrebno posebno govoriti. Prvi poznat rad Arentove je Pojam ljubavi kod Avgustina, a djela po kojima }e ostati upam}ena daleko su od ove tematike. U me|uvremenu pi{e rad koji }e znatno kasnije biti objavljen pod naslovom Rahel Farnhagen - `ivot Jevrejke. Godine 1951. objavljuje i djelo Izvori totalitarizma. To je sveobuhvatno i detaljno istra`ivanje o antisemitizmu, imperijalizmu i totalitarizmu njihovim uzrocima, posljedicama i me|usobnoj vezi. Veoma je zna~ajno samo vrijeme pisanja ove knjige neposredno po zavr{etku Drugog svjetskog rata i jasno razra~unavanje sa zlom s kojim se svijet suo~io, bez la`nog optimizma, patetike ili pretjeranog lamentiranja. Autorka se bavi periodom od kraja 19. vijeka (posljednje tri decenije) do sredine 40-tih 20. vijeka kada se jasno mo`e vidjeti kako u Evropi nastaju i ja~aju struje u dru{tvu, koje }e zajedno sa izra`enom potrebom za osvajanjem prostora na drugim kontinentima i prisvajanjem njihovog bogatstva, dovesti Evropu od zlatnog doba do momenta skoro potpunog razaranja i samouni{tenja u fizi~kom i duhovnom smislu. Antisemitizam nastaje u vrijeme raspada nacionalnih dr`ava, u doba kad jo{ uvijek nije
41

izgra|ena dr`avna aparatura i nikada potpuno razrije{en odnos prema Jevrejima kao narodu bez dr`ave (u to vrijeme), te se stalna te`nja ka isklju~ivosti ovog naroda temelji na pravima i povlasticama koje im dr`ave daju ili oduzimaju. H. Arent odbija teoriju `rtvenog jagnjeta, kao i pretjerano veli~anje finansijske mo}i svih evropskih Jevreja (tek je rije~ o grupi bogatih, a i unutar ove zajednice raslojavanje je izrazito), ali isti~e koliko je to imalo zna~aj na formiranje iskrivljene slike o Jevrejima i kod Jevreja samih i u cjelokupnom dru{tvu. Imperijalizam vidi kao ekspanziju bez politi~ke vlasti, gdje u prvi plan izbija te`nja da se brzo i lako zaradi, a kolonijalna vlast je tek sredstvo, osim toga uglavnom je birokratska i ni{ta ne rje{ava, tako da doprinosi ja~anju rasizma. Poslije Prvog svjetskog rata i novih mirovnih sporazuma, u Evropi je razbijena zajednica nacija, stvorene su nove dr`ave, velike su migracije i pojavljuje se problem ljudi bez dr`avljanstva. Sve ovo skupa elementi su koji kad se zajedno sklope vode ka stvaranju totalitarnog dru{tva i dr`ave.35 U knjizi iz 1958. godine Vita activa daje iscrpnu istorijsku i pojmovnu analizu tri osnovne ljudske djelatnosti: rada, proizvo|enja i djelovanja. Posebno je zanima odre|enje rada i konzumerstva kao feti{a modernog dru{tva koji su povezani sa propa{}u kulture politi~ke javnosti, a {to }e dalje biti okosnica njene politi~ke teorije. Potom slijedi esej Izme|u pro{lost i budu}nosti, a tokom te iste 1961. godine kao izvje{ta~ za The New Yorker prati}e su|enje nacisti~kom zlo~incu Adolfu Ajhmanu, {to }e poslije uobli~iti u knjigu pod nazivom Ajhman u Jerusalimu (Izvje{taj o banalnosti zla). Ovaj izvje{taj vodi nas daleko od faktografije potrebne za
42

novinske ~lanke i postaje knjiga, ne samo kao obavezna lektira za politi~ku filozofiju, ve} i etiku, jer nas suo~ava sa onim {to nas pla{i a to je da zlo koje se manifestuje i dovodi do uni{tenja drugog ~ovjeka mo`e biti tek banalno, tu svagda prisutno, u malim ljudima koji }e se braniti tvrde}i da su tek izvr{avali ne~ije namjere i bili dio sistema, a da nisu mogli da vide kuda taj put vodi. Istovremeno, nije se pla{ila da kritikuje na~in su|enja, {to je dovelo i do `estoke reakcije jevrejske zajednice. Na sve polemike odgovori}e ogledom Istina i la` u politici. Posebno je poznato i njeno djelo O revoluciji (Odbrana javne slobode) u kome nas vodi, na temelju analize francuske i ameri~ke revolucije, ka kritici tada{njeg stanja u demokratskim dru{tvima i jednom pomalo utopijskom odre|enju pojma slobode. Slijede i Ljudi u mra~nim vremenima (1968), O nasilju (1970). Nije zavr{ila redigovanje svog posljednjeg djela O `ivotu duha u kome se vra}a ponovo filozofskim temama (mi{ljenje, volja, su|enje). Ajn Rend (1905 1982) filozofske radove pi{e uglavnom {ezdesetih i sedamdesetih godina. Ona govori i pi{e oporo, bez ustezanja, bez straha od zamjeranja, bez `elje da udovolji drugima. Njena filozofija je njen `ivot i njen `ivot je njena filozofija. Njeni biografi (a brojne su knjige na tu temu) re}i }e da je njen na~in `ivota mo`da i zanimljiviji od njenih romana koji su i sada veoma ~itani. Njene knjige (romani, eseji i filozofski tekstovi) su davno pre{li vi{e od desetina miliona kopija, a i do danas se svake godine proda nekoliko hiljada primjeraka {irom svijeta. Najpoznatiji naslovi su: Za novog intelektualca (1961), Vrlina sebi~nosti (1964), Uvod u objektivisti~ku epistemologiju (1979).
43

Filozofiju nazvanu objektivizam, sama Ajn Rend je nekoliko puta nastojala da izlo`i u kratkim crtama, a posebno nagla{ava da se bavi objektivnom realno{}u, racionalno{}u, interesom individue i kapitalizmom. Za Rendovu realnost postoji kao objektivni apsolut: ~injenice su ~injenice, nezavisne od osje}anja, `elja, nada i strahova. Razum je ljudima jedini izvor saznanja, njihov jedini vodi~ ka aktivnostima i osnova njihovog cjelokupnog opstanka. U svom pona{anju, nasuprot najve}em dijelu tradicionalnih eti~kih teorija, pojedinac treba da se vodi vlastitim interesima, on/ona ne treba da se `rtvuje za druge niti drugi da se `rtvuju za njega/nju. Najbolji okvir u kome je mogu}e ostvariti najvi{e individualne slobode jeste kapitalisti~ki, ta~nije lese fer (laissez faire) kapitalizam. Ajn Rend isti~e sebi~nost kao glavnu vrlinu individue, pa prema tome nedostatak sebi~nosti, nasuprot uvrije`enim eti~kim stavovima, vidi kao najdublju nemoralnost. Ako se osoba ne slu`i vlastitim interesima, on/ona je samo sluga/slu{kinja i rob/ropkinja drugih, a to nije stvarni `ivot. Staviti u prvi plan vlastiti interes zna~i i preuzeti odgovornost: svaka osoba je stvaralac vlastitog `ivota i pri tome uvijek ~vrsto stoji iza onog {to govori i {ta radi. Samo je pojedinac taj koji mo`e da odabere koje }e vrijednosti izabrati da slijedi, kako }e dosti}i te vrijednosti i na koji na~in }e ih prikazati. Osnova cjelokupne filozofske teorije Ajn Rend je zasnovana na individualizmu. Glavne vrijednosti vezane za to su: racionalnost, nezavisnost i integritet, osje}aj za pravdu i ponos. Racionalnost je ono {to uvijek mora da vodi svakog pojedinca, {to zna~i da je na njemu da se slu`i svojim razumom i ne bude imitator, ve} da
44

tragom svoje kreativnosti bude stvaralac. Ako ne te`i da bude nezavisan i da o~uva svoj integritet pojedinac mo`e da zavr{i u hipokriziji i time postaje samodestruktivan. Po A. Rend pravi~nost je sposobnost svakog da sudi o postupcima drugih, ali i o svom pona{anju. Ponos je moralna ambicija; glavni zadatak ljudskog `ivota je realizacija mogu}nosti, djelovanje u skladu sa najvi{im vlastitim ciljevima. To je put da se dosegne li~na sre}a i da se omogu}i napredak dru{tva. Filozofska teorija A. Rend je, zajedno sa teorijama Fridriha fon Hajeka i Miltona Fridmana, osnova libertarijanizma liberalne teorije 20. vijeka koja iznad demokratije postavlja individualnu slobodu, a ulogu vlasti svodi samo na za{titu individualnih prava.36 Ajris Merdok (1919 1999) i @ana Her{ (1910 2000) ne pripadaju istom filozofskom pravcu, niti njihov rad mo`emo direktno porediti, jer su se bavile razli~itim filozofskim temama. Zajedni~ko im je to, da je njihovo zanimanje i bavljenje filozofijom ostalo u sjeni drugih aktivnosti i anga`mana. Merdokova je vi{e zapam}ena kao vrsna knji`evnica, dok je Her{ova dugo godina bila posve}ena borbi za ljudska prava i aktuelnim politi~kim doga|anjima. Obe su na razli~ite na~ine bile anga`ovane za Ujedinjene nacije Merdokova je kratko vrijeme radila za UNNR-u, a Her{ova za UNESCO. Ipak, tokom cijele svoje karijere bile su univerzitetske profesorice - jedna u Oksfordu, a druga u @enevi i predano se, tokom cijelog `ivota posve}ivale filozofiji i radu sa studentima/studentkinjama, te su njihova predavanja bila izuzetno posje}ena. Prva objavljena knjiga Merdokove bila je Sartr: romanti~ni racionalista (1957) i to je bila prva studija o Sartrovoj filozofiji na
45

engleskom jeziku. Neka od ostalih filozofskih djela su: Suverenitet boga (1970), Metafizika kao uvod u moral (1992), Egzistencijalizam i misticizam. O filozofiji i literaturi (1997), Vatra i sunce: Za{to je Platon protjerao umjetnike (1997).37 @ana Her{ je studirala knji`evnost, a potom filozofiju kod Karla Jaspersa u Hajdelbergu i Martina Hajdegera u Frajburgu i.B. Iako su mnogi bili u Jaspersovoj grupi, uz biografiju Her{ove naj~e{}e }e biti odrednica Jaspersova u~enica. Ona sama se nije bunila zbog toga, naprotiv smatrala je to nekom vrstom komplimenta. Kao i Hana Arent i ona isti~e, ne samo zna~aj Jaspersove filozofije, nego na~in njegovog rada i uticaj koji je imao na studente/studentkinje. U ta mra~na vremena (nadolaze}eg nacional-socijalizma), on }e biti li~nost koja uprkos svemu na svoje mlade slu{atelje/slu{ateljke {iri nevjerovatnu intelektualnu energiju i optimizam ne odustaju}i od svojih stavova, ma koliko to bilo opasno po njega. Za Her{ovu, Jaspersova filozofija izgleda kao carstvo slobode, a njena stalna tema i tokom rada na univerzitetu i njenog cjelokupnog anga`mana upravo }e biti mogu}nosti ostvarenja individualne slobode. Na njen filozofski rad posebno su imali uticaja i filozofski tekstovi Baruha de Spinoze, Serena Kjerkegora, Imanuela Kanta. Neke od njenih knjiga su: Ideologija i stvarnost, Filozofske iluzije, ^ovjeksvijet-protivrje~nosti, Karl Jaspers, Filozofsko ~u|enje (Istorija filozofije). Her{ova nije razdvajala svoj filozofski rad i anga`man, izra`avala je jasne stavove o svim bitnim aktuelnim politi~kim i dru{tvenim pitanjima. Na 20. godi{njicu obilje`avanja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima 1968. godine objavila je knjigu Pravo da se bude ~ovjek. Ovo je zapravo zbirka filozofskih,
46

pravnih i literarnih tekstova iz razli~itih kultura u razli~itim vremenima koji pokazuju da su ljudska prava i ljudsko dostojanstvo ono {to pripada duhu ljudskog bi}a. Ili kako zaklju~uje @. Her{: Koncept ljudskih prava susre}emo kao potrebu izra`enu u svim kulturama.38 Bila je ~vrsto uvjerena da je neophodno internacionalnim institucijama ponovo pribli`iti filozofiju. Po njenim rje~ima: Filozofske vrijednosti proklamovane kroz mnoge vijekove ... treba da budu o`ivljene kroz politi~ke i dru{tvene strukture, ili }e nestati.39 Izrazito je protiv postmodernih struja u filozofiji, jer smatra da se filozofiranjem na ovaj na~in zanemaruju ona istinska pitanja.40 Suzan Zontag (1933 2004) umrla je prije tri godine, a sa najzlo}udnijom bole{}u dana{njice uspjevala je da se bori skoro tri decenije. O svom suo~avanju sa bole{}u, patnjom i smr}u ne}e }utati, kao {to su }utali i stidjeli se mnogi prije nje. Njena posljednja knjiga nosi naslov O bolu drugih (2003), a mnogo prije toga napisala je Bolest kao metafora (1978) i SIDA i njene metafore (1988). Uglavom }e njeno ime biti na popisu najpoznatijih knji`evnica, onda }e obi~no u biografijama pisati da je krititi~arka kulture ili malo druga~ije teoreti~arka kulture. Govori}e o njoj kao anga`ovanoj intelektualki. Te{ko da }e njen rad zvani~no svrstavati u okvire filozofije. Svojim esejima o fotografiji i umjetnosti uop{te, o pojedinim filozofima, o bolesti i smrti, o politi~kim i drugim temama pokaza}e da je zapravo filozofkinja. Prvu zbirku eseja Protiv tuma~enje objavila je 1966. godine. Iako je i sama stvarala, od samog po~etka }e se pokazati kao o{tra kriti~arka umjetnosti, posebno one umjetnosti koja je na granici povr{nosti. Premda je bila u krugu ljudi koji su stvarali novi
47

umjetni~ki izraz u 20. vijeku, kao {to je Endi Vorhol, Zontagova nije bila pretjerano odu{evljena svim onim {to nosi doba postmodernizma. Razmatraju}i sli~nosti i razlike pozori{ta i filma u jednom eseju pi{e: Potrebna nam je nova ideja. Vjerovatno }e biti vrlo jednostavna. Ho}emo li biti kadri da je prepoznamo?41. Ne ~udi zato da je napisala, tragom djela Ludviga Vitgen{tajna, i esej pod nazivom Estetika }utnje. Drugi dio njenog `ivota i rada odnosi se na anga`ovano istupanje u vezi sa najva`nijim pitanjima ameri~ke unutra{nje i spoljne politike. [ezdesetih godina bila je me|u onima koji su stalno i uporno protestvovali protiv rata u Vijetnamu, a i sama se morala uvjeriti u pogubnost ameri~ke politike, te je otputovala u Hanoj. Re}i }e, da je tada upoznala onu istinsku patnju. Zbog toga je bilo mnogo onih u SAD koji su je optu`ivali za izdaju nacionalnih interesa. Iako to nije bilo popularno re}i u SAD, ~ak je jedno vrijeme, prije odlaska u Vijetnam, smatrala da je mo`da i mogu}e da se socijalisti~ke dr`ave usmjere ka jednom humanom konceptu. Brzo je odustala od tog ubje|enja i kritikovala komunizam u potpunosti, ali ni{ta manje o{tra nije bila ni prema usponu kapitalizma. Za Zontagovu, jedino je ljevica mogla biti mjesto iskazivanja istinske gra|anske hrabrosti. Kako su je mnogi ozna~avali kao kontroverznu, ni{ta nije bilo bolje ni kada se pojavila na prostorima Balkana tokom 90-tih kada je trajao rat. Oti{la je da posjeti Sarajevo i ostala skoro dvije godine. Premda se u ve}ini slu~ajeva izra`avala kao pacifista, ovaj put bez ustezanja je osudila srpsku stranu i u slu~aju Srbije tra`ila bombardovanje, zapravo je rekla da je to trebalo znatno ranije u~initi. Zbog toga, na
48

ovim prostorima jedni su je slavili, a drugi ne `ele ni da ~uju njeno ime. Kada su po~ele najave anga`ovanja ameri~kih vojnih snaga u Iraku, ponovo je bila na prvim protestnim skupovima koji su odr`ani. Nije oklijevala ni poslije 11. septembra, umjesto da ostane u sjeni naglo oja~anog patriotizma u SAD nakon teroristi~kih napada, ostala je dosljedna svojim radikalnim izjavama. Zontagova je ~esto razmatrala ne samo odnose SAD i zapadne Evrope u politi~kom i kulturnom kontekstu, ve} se vra}ala i svojim korijenima. Ukoliko bih morala objasniti {ta mi kao Amerikanki zna~i Evropa, po~ela bih s oslobo|enjem. Oslobo|enjem koje se smatra kulturom u Americi. Raznolikost, ozbiljnost, profinjenost, zbijenost evropske kulture ~ini arhimedansku ta~ku iz koje mogu, mislima, pomjeriti svijet. Ne mogu to u~initi iz Amerike onim {to mi daje ameri~ka kultura, kao kolekciju standarda, kao zavje{tanje. Otuda je Evropa za mene su{tinska, mnogo vi{e su{tinska od Amerike, iako me svi moji boravci u Evropi ne ~ine iseljenicom.42 Po~etkom 20. vijeka na tada{njem jugoslavenskom prostoru pojavljuju se prve filozofkinje. Iako im okru`enje nije naklonjeno i uz velike te{ko}e obezbje|uju pristup univerzitetu, njihov intelektualni rad i pohvale iz inostranih akademskih krugova pokazuju njihovu stvarnu vrijednost. Anica Savi}- Rebac (1893 1953) veliki doprinos daje svojim prou~avanjem anti~ke filozofije, a posebno su zna~ajna njena djela Pretplatonska erotologija i Anti~ka estetika i nauka o knji`evnosti. Ona ka`e: Nije ni kasno, a jo{ manje nepotrebno po~injati danas izgra|ivanje starohelenskog uticaja u na{em narodu. U nas jo{ vri u mnogome
49

jedan prvobitni srednji vek, dok u isti mah Evropi po~inje da preti jedan novi, ali besplodniji. No staro plemenito oru`je helenizma ve~iti je pobednik,...43 Istra`ivanje o umjetnosti stare Gr~ke gradi na filozofskom i istorijsko-filolo{kom pristupu ne zanemaruju}i i dru{tveno-istorijske okolnosti u kojima nastaju umjetni~ka djela. Jedna od tema kojom se naro~ito bavila jeste ideja ljubavi koju razmatra od orfi~ke teogonije i tekstova anti~kih filozofa sve do filozofije prve polovine 20. vijeka. U posljednjih nekoliko godina ja~a interes za prou~avanje rada Ksenije Atanasijevi} (1894-1981), te se pojavljuju obnovljena izdanja, kriti~ki osvrti na njene filozofske tekstove, kao i biografije. Ve} 1924. godine uspjela je dobiti izbor na beogradskom Filozofskom fakultetu, tako je postala prva `ena docent u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Prevela je klasi~na filozofska djela: Etika (Baruh de Spinoza), Parmenid (Platon), Organon (Aristotel). Autorka je knjiga: Filozofski fragmenti I-II, Smisao i vrednost egzistencije, Srpski mislioci. Bila je pacifista i pisala je o ravnopravnosti `ena, te aktivno u~estovala i u radu `enskih organizacija. U jednom od tekstova o feminizmu iz 1932. K. Atanasijevi} je napisala da je feminizam rezultat nepokolebljivog i nezaustavnog toka kulture koji je doneo sa sobom svest da `ena, po svojim sposbnostima, obdarenostima, vrlinama i gresima, nije druk~ija od mu{karca44. Zagorka Mi}i} (19031982) studirala je filozofiju u Beogradu, a potom psihologiju u Berlinu. Kada je do{la na Univerzitet u Frajburgu tamo su je, kao i mnoge studente/studentkinje, privukla predavanja Edmunda Huserla, te je fenomenologija dalje obilje`ila njen filozofski rad. U Frajburgu je
50

zapo~ela i izradu doktorske disertacije o fenomenolo{koj teoriji nauke, a za mentora joj je bio dodijeljen tada{nji Huserlov asistent Eugen Fink. Doktorat je, ipak, morala odbraniti u Beogradu 1934. godine, a nakon tri godine taj rad je i objavljen. U predgovoru koji je napisao Fink stoji i ovo: Prikazivanje Zagorke Mi}i} odlikuje se odlu~nim poku{ajem da se prika`e karakter fenomenologije iz njene centralne problematike. Drugim intenzivnim studiranjem pod li~nim uputstvom profesora Huserla stekla je ona neobi~no poznavanje fenomenolo{ke misli i uz to sposobnost samostalnog fenomenolo{kog razmi{ljanja. @elimo ovoj studiji, ~iji je predmet filozofija radikalnog samopribiranja, da u duhovnom prostoru jugoslovenske nacije nai|e na interesovanje koje dovodi do raspravljanja i duhovnog susreta.45 U svom stanu odr`avala je diskusije, te u~estvovala na mnogim me|unarodnim susretima. Bila je i inicijatorka osnivanja Srpskog filozofskog dru{tva 1938., a i ~lanica Internacionalnog dru{tva za fenomenolo{ka istra`ivanja. Poznati su njeni radovi: Uvod u logiku (1951), Njema~ka klasi~na filozofija (1958). Bla`enka Despot (1930-2001) bavila se filozofijom, sociologijim, antropologijom. U feministi~kim okvirima zapa`ena je njena knjiga @ensko pitanje i socijalisti~ko samoupravljanje (1987), te Emancipacija i novi socijalni pokreti (1989). Govore}i o zna~aju na~ina na koji Despotova pristupa temama feminizma, Gordana Bosanac ka`e: izuzetnost njezina pristupa nije samo u hrabrosti nego i izuzetnoj jasno}i suo~avanja tzv. tipi~nog ne-filozofskog predmeta kao {to je problem `ena i `ensko pitanje (kakvo je to uop}e pitanje) s filozofijskim diskursom i to u liku
51

i djelu jednog od najve}ih imena filozofije zapadne misli: Georga Friedricha Hegela. Dakle, nitko manji od Hegela i njegova filozofijskog sustava, na jednoj strani, i novo misaono podru~je koje propituje misaono-povijesnu sudbinu bi}a, na drugoj strani, za koje, me|utim, upravo filozofija ne pita. Posebno ne G. F. Hegel. Filozofiju, osim, anegdotski, ne zanima `ena. O njoj ne postoji filozofijski govor (osim sasvim privatno). Ona je bi}e na rubu svijeta, rubu pojma i rubu mi{ljenja.46 Predmet njenog interesovanja bile su i teme: humanitet, tehni~ki napredak dru{tva, dokolica i slobodno vrijeme, novi religijski pokret. Ostala djela: Pledoaje za dokolicu (1976), Ideologija proizvodnih snaga i proizvodna snaga ideologije (1987), New age i moderna (1995). Ovdje se zavr{ava jedan od mogu}ih druga~ijih uvida u istoriju filozofije, koji nam pokazuje da je filozofkinja bilo i u pro{losti, ali da su njihov glas i njihova pisana rije~ bili sklonjeni na margine. Du`i popis imena i detaljnije predstavljanje rada filozofkinja bi svakako zahtijevalo znatno vi{e prostora. Kako je cilj ove knjige da predo~i osnove feminizma i feministi~ke filozofije na narednim stranama neophodno je osvrnuti se na glavne probleme s kojima se suo~avaju `ene tokom borbe za oslobo|enje, a potom predo~iti i glavna pitanja savremene feministi~ke teorije.

Napomene:
Jedan od potpunijih hronolo{kih popisa `ena u filozofiji u knjizi Ursula I. Meyer/ Heidemarie Bennent-Vahle (Hg.): Philosophinnen-Lexikon, Leipzig: Reclam, 1997, str. 615-625 ili na www.philosophinnen.de i www. philosophenlexikon.de (link Frauen in der Philosophie)
1

52

2 Iz: Ingeborg Gleichauf: Ich will verstehen (Geschichte der Philosophinnen), Mnchen: dtv, 2005, str. 12, (prevela M. K.) 3 Ibidem, str. 11 4 Platon: Meneksen, Beograd: Rad, 2001, 248c, str. 27-8 5 Ibidem, 249d, str. 28 6 Pregledno izlo`eno na http://www.philosophenlexikon.de/ diotima.htm 7 Platon: Gozba, Beograd: Bigz, 1994, (u napomenama), str. 170 8 Ibidem, 202a 204b, str. 102-4 9 Ibidem, 211a 212b, str. 116-8 10 Diogen Laertije: @ivoti i mi{ljenja istaknutih filozofa, Beograd: Bigz, 1973, str. 199 11 U. I. Meyer/ H. Bennent-Vahle (Hg.): PhilosophinnenLexikon, navedeno izdanje, str. 430 12 Ibidem, str. 432, (prevela M. K.) 13 Ibidem, str. 282-285 14 Pogledati: Petar Abelard: Povijest nevolja/Etika/Pisma Abelarda i Heloize, Zagreb: Naprijed, 1992 15 Kristina de Pizan: Grad `ena, Beograd: Feministi~ka 94, 2003 16 O Mari le @ar de Gurne iz razli~itih izvora: I. Meyer/ Heidemarie Bennent-Vahle (Hg.): Philosophinnen-Lexikon, navedeno izdanje, str. 291-296; Ingeborg Gleichauf: Ich will verstehen (Geschichte der Philosophinnen), navedeno izdanje, str. 60-65; Ruth Hagengruber (Hg.): Klassische philosophische Texte von Frauen, Mnchen: dtv, 1999, str. 24-26 17 Ruth Hagengruber (Hg.): Klassische philosophische Texte von Frauen, navedeno izdanje, str. 24-26 18 Ingeborg Gleichauf: Ich will verstehen (Geschichte der Philosophinnen), navedeno izdanje, str. 69 19 Ibidem, str. 70 20 Ibidem, str. 71-73 21 Ibidem, str. 75 22 Ibidem, str. 76, (prevod M. K.) 23 Ursula I. Meyer/ Heidemarie Bennent-Vahle (Hg.): Philosophinnen-Lexikon, navedeno izdanje, str. 53-57 24 Meri Vulstonkraft: Odbrana prava `ena, Beograd: Filip Vi{nji}, 1994 25 Prema D`on Stjuart Mil i Herijeta Tejlor Mil: Rasprave o jednakosti polova, Beograd: Filip Vi{nji}, 1995

53

26 Ingeborg Gleichauf: Ich will verstehen (Geschichte der Philosophinnen), navedeno izdanje, str. 113-4 27 Ibidem, str. 110 28 Ruth Hagengruber (Hg.): Klassische philosophische Texte von Frauen), navedeno izdanje, str. 41-3 29 Ingeborg Gleichauf: Ich will verstehen (Geschichte der Philosophinnen), (prevela M. K.), navedeno izdanje, str. 147 30 U. I. Meyer/ H. Bennent-Vahle (Hg.): PhilosophinnenLexikon, navedeno izdanje, str. 155-9 31 Simona Vej: Ukorenjivanja, Beograd: Bigz, 1995, str. 27 32 Ruth Hagengruber (Hg.): Klassische philosophische Texte von Frauen, navedeno izdanje, str. 40-44 33 Simon de Bovoar: Drugi pol, I-II, Beograd: Bigz, 1982 34 Up. Elizabet Jang Bril: Hana Arent me|u feministkinjama, u: Da{a Duha~ek i Obrad Savi} (ur.): Zato~enici zla: zave{tanje Hane Arent, Beograd: Beogradski krug/@enske studije, 2002, (489-505) 35 Hana Arent: Izvori totalitarizma, Beograd: Feministi~ka 94, 1998 36 Ovdje uglavnom kori{}eno: Ayn Rand: Capitalism: The Unknown Ideal, New York: Penguin, 1970 37 Osnovni podaci sa http://fass.kingston.ac.uk/research/centres /Iris_Murdoch 38 @ana Her{ o ljudskim pravima http://www.droitshumains.org/ Hersch/00Hersch.htm 39 Ibidem 40 @ana Her{: Istorija filozofije - filozofsko ~u|enje, Novi Sad: Svetovi,1998 i intervju objavljen na Sic et Non, 1996, www.cogito.de/ sicetnon/artikel/dialog/interv.htm 41 Suzan Zontag (Susan Sontag): Stilovi radikalne volje, Zagreb: Mladost, 1971, str. 112 42 Susan Sontag: Ideja Evrope, Odjek, br. 1-2, 2005 , www.odjek.ba 43 Anica Savi}-Rebac: Helenski vidici, Pan~evo: Mali Nemo, 2004, str. 7 44 Ru`ica Petrovi}: Filozofija utehe Ksenije Atanasijevi}, Beograd: Pe{i} i sinovi, 2004, str. 203 45 Zagorka Mi}i}: Fenomenologija Edmunda Huserla, Novi Sad: Knji`evna zajednica, 1988, str. 7 46 Gordana Bosanac: "Bla`enka Despot - prva `ena koja se bavila filozofijskim promi{ljanjem feminizma u nas", Kruh i ru`e, br. 16, 2003, http://www.zinfo.hr/hrvatski/stranice/izdavastvo/ kruhiruze/kir16/16despot.htm

54

II UTOPIJA - REVOLUCIJA - EMANCIPACIJA (Razvoj `enskog pokreta)

Filozofi su svijet samo razli~ito interpretirali, radi se o tome da ga se izmijeni. -Karl Marks-

55

56

Nastanak feministi~kih pokreta

Jedan od prvih i glavnih zahtjeva `ena bilo je pravo na obrazovanje, o ~emu su pisale i govorile vjesnice feminizma mnogo prije nego {to su `ene stekle snagu da se ujedine i da to formuli{u u svojim zajedni~kim apelima, proglasima, deklaracijama. Obrazovanje i pravo glasa bili su i ostaju temelj ostvarenja prava `ena i drugih grupa koje su i mogu biti marginalizovane. Tek kad su imale ove dvije glavne poluge promjene, `ene su mogle da se izbore da se njihov glas ~uje. Kao {to najbolje ilustruje slika po~etka istorije filozofije, `ene su prisutne, ali i ako im je dopu{teno da govore, njihov glas nije njihov ve} koriste}i njihove rje~i uvijek progovora mu{karac. Samim tim pokazuje se da one postoje kao manje vrijedne, kao one ~iji izri~aj mo`e biti preto~en tek u mu{ki govor ili ~iji napis biva potpisan mu{kim imenom. Nemogu}nost da ih neko ~uje dok govore, nije ih otu|ivala samo od dru{tva, u kome vijekovima slu`e tek za omogu}avanje reprodukcije, ve} ih udaljava i od njih samih prvenstveno od njihovog tijela. One nisu imale pravo da odlu~uju da njihovo tijelo bude dio njih. Prvo su morale da se izbore za obrazovanje, zatim da se obrazuju da bi stekle pravo glasa, kako bi mogle da biraju vlast i budu i same birane. Tek zahvaljuju}i tim izborenim bitkama do{le su
57

do klju~ne borbe za vlast nad svojim tijelom. Uz napredak nauke i mogu}nost da budu glasne na mjestima gdje se odlu~uje, `ene su tek u 20. vijeku dobile i bitku za kontrolu ra|anja. Put je bio dug, ali i danas u nekim zemljama (i u Evropi)1 rezultati emancipacije mogu biti san nekih `ena, jer i dalje im je ugro`en `ivot, zdravlje i druga prava samo {to pripadaju odre|enom rodu. Za razliku od ranijih vijekova `enski glas je postao mo}an i jak u duhu solidarnosti i `enske ravnopravnosti on ukazuje, opominje i podsje}a da cilj nije postignut u potpunosti. Istorija `ena pre svega zna~i javno otkriti da je ona ugnjetavna i da je istina o njoj prikrivana. Jer, prikrivanje je deo ugnjetavanja: ni{ta nije slu~ajno, a neutralna nauka ne postoji. Zbog toga se istinska istorija `ena pojavljuje tek kada su feministkinje Severne Amerike i Evrope, kojima su se pridru`ile feministkinje Tre}eg sveta, poku{ale da razbiju zid ti{ine kojim je obavijena istina o njima i da istra`e pro{lost koja ne prestaje da nas iznena|uje.2 Kako je izgledala ta duga borba i koji su to bili prvi usamljeni glasovi `ena? Koje su to `ene bile najhrabrije osnivaju}i prve `enske pokrete? Na koji na~in su se borile? I kako je ono {to je bilo na papiru pretvoreno u `ivot za dobrobit ne samo ugro`ene (polovine) ~ovje~anstva one `enske ve} za dobrobit svih? [ta ih, ipak, jo{ i danas ugro`ava i od mu{ke strane i od njih samih? Da li se mo`e govoriti o jedinstvenosti `enskog pokreta? Pitanja su ta na koja }emo se kratko osvrnuti u ovom poglavlju koje pokazuje na koji na~in su se teorija i praksa preplitale tokom nastojanja da se ostvari ravnopravnost polova. Ne mo`e se ta~no odrediti sam po~etak organizovane borbe za `enska prava, ali naj~e}e se spominje 18. vijek,
58

te intenzivnije ujedinjavanje, artikulisanje zahtjeva u 19. vijeku, dok }e rezultati tih udru`enih napora do}i tek po~etkom 20. vijeka. Prije toga, u kratkim crtama neophodno je sagledati polo`aj `ena kroz istoriju, a {to }emo prikazati na dva suprotstavljena stava i dokazima koji ih prate. Jasno je da su postojali periodi od po~etaka ljudske istorije koji su bili povoljni ili manje povoljni za `ene. To je argument koji rado koriste oni koji smatraju da `ena zapravo i nije bila uvijek podre|ena. Od navo|enja postojanja matrijarhata, preko legendarnog plemena Amazonki, polo`aja Spartanki do poznatih vladarki, umjetnica, hetera koje su preko mu{karaca uticale na doga|aje u dru{tvu. U mnogim dana{njim feministi~kim teorijama upravo se nastojalo na nov na~in sagledati ono {to je ostavila istorija temeljena na patrijarhalnim obrascima. Tako postoje mnoga opre~na vi|enja Amazonki. Dok dio radikalnije feministi~ke populacije (kao {to su lezbejske feministkinje) uzima Amazonke za primjer `ele}i se izraziti kroz potpuno samostalno i odvojeno `ensko dru{tvo, dio feministi~kih teoreti~arki tvrdi da je ovo mit izmi{ljen u patrijarhalnoj kulturi, kako bi se pro{irio strah od `enske vladavine i time nastavilo vladati nad `enama. Neki to povezuju sa matrijarhatom, ali prema ve}ini istorijskih uvida to se zapravo mora odvojiti, jer matrijarhat nije podrazumijevao isklju~ivu zajednicu `ena, kao {to je to bio slu~aj kod Amazonki. U savremenim feministi~kim tekstovima razobli~ava se i mit o matrijarhatu za koji nema ta~nih istorijskih potvrda. Izvori koji su se uglavnom koristili su: Materinsko pravo: istra`ivanje religiozne i pravne prirode matrijarhata u drevnom svetu, knjiga Johana Jakoba
59

Bahovena iz 1861., kao i teorije Luisa Henri Morgana iz 1877. godine. Ovu tematiku je onda tragom tih izvora najvi{e popularisao Fridrih Engels u Porijeklu porodice, privatne svojine i dr`ave. Danas se mnogi njihovi podaci osporavaju, jer se ukazuje na siroma{ne izvore koji su uop{te dostupni.3 Mnogo je vi{e vjerodostojnijih ~injenica o tome kako su `ene bile ugro`ene. To su, na primjer, drasti~ni i surovi obra~uni sa `enama tokom srednjeg vijeka i djelovanja inkvizicije. U Evropi od 15. do 18. vijeka hiljade `ena je bilo spaljeno na loma~i samo zato {to im je pripisivano da su vje{tice i da se bave vrad`binama. Osim razli~itih besmislenih optu`bi, koje su poslije dugotrajnih mu~enja, na kraju morale priznavati, dobrim dijelom lov na vje{tice temeljio se na `enskoj reproduktivnoj ulozi. Prema D`in Donison (Jean Donnison), po{to su teolozi `enu ograni~ili samo na njenu ulogu u razmno`avanju, oni su od abortusa na~inili zlo~in. Me|utim, mnoge babice su, u slu~aju nu`de, radije `rtvovale `ivot deteta nego `ivot majke....4 Ako bi bile prijavljene i uhva}ene, to je bila i sigurna presuda na smrt. Ono {to je bila konstanta sve do 20. vijeka jeste to, da direktni uticaj `ena kao roda nije bio zna~ajan, ve} su izuzeci potvr|ivali pravilo. Svaki napredak u dru{tvu zna~io je korak dalje u mogu}nosti za postizanje oslobo|enja `ena, ali vrlo brzo slijedili su otpori onih koji su smatrali da i u novonastalim okolnostima `ena treba da bude zadr`ana u ku}nim okvirima da bi obezbijedila reprodukciju. Tako revolucija u Francuskoj 1789. godine, premda predstavlja veliki preokret i daje ohrabrenje potla~enim, ne}e odmah znatnije uticati na polo`aj `ena iako su i neke od njih u~estvovale u revolucionarnim doga|anjima.
60

Postojao je veliki nesklad izme|u ideala koje su mu{karci zamislili i principa podre|ivanja i poslu{nosti koje su nametali `enama, a ~iji je najdoslednijji zagovornik bio @.@. Ruso.5 Me|u prosvjetiteljima su i oni rijetki filozofi koji se zala`u za pobolj{anje polo`aja `ena kao {to su Kondors, koji se tokom revolucionarnih doga|anja na Skup{tini izja{njavao protiv ugnjetavanja `ena. Iz tog perioda ostaje nam Deklaracija o pravima `ena i gra|anki (1791) Olimp de Gu`. Sedamnaest ~lanova ove i Deklaracije o pravima ~ovjeka (1789) skoro da se ne razlikuje u samom sadr`aju, osim {to je Olimp de Gu` uz rije~i mu{karac i gra|anin napisala i `ene i gra|anke. U uvodu ka`e: ^ovje~e, jesi li sposoban da bude{ pravedan? Ovo pitanje postavlja ti jedna `ena. Bar joj to pravo ne mo`e{ oduzeti. Ka`i mi, ko ti je dodjelio tu vlast i mo}, da potiskuje{ i tla~i{ moj spol? Tvoja snaga? Tvoji talenti? Posmatraj Stvoritelja u njegovoj mudrosti, pro|i kroz prirodu u svoj njenoj veli~anstvenosti, kroz prirodu kojoj se toliko divi{ i kojoj se `eli{ pribli`iti i prona|i tamo, ako mo`e{, bar jedan primjer tiranijske vladavine.6 Uskoro u Engleskoj Meri Vulstonkraft objavljuje Odbranu prava `ena i to se smatra prvim feminsti~kim djelom koje je potaknuto idejom liberalizma, a time po~inje i ono {to se naziva prvi talas feminizma i koji traje sve do 60-tih godina 20. vijeka. Vulstonkraftova smatra da se `ene moraju sna`nije boriti za svoja prava, jer su pogubni u~inci koji izviru iz neprirodnih razlika ustanovljenih u dru{tvu, kako naslovljava jedno poglavlje svoje knjige. Osim {to treba da se izbore za pravo na obrazovanje pod istim uslovima kao {to je omogu}eno mu{karcima, `ene moraju da se izbore za vi|enje vlastitog polo`aja
61

koje ve} vijekovima zamagljuje sliku pravog stanja i da se oslobode toga da su manje vrijedan dio dru{tva. @ene moraju da budu slobodne u fizi~kom, moralnom i gra|anskom smislu7. Revolucionarna doga|anja, razvoj liberalizma na jednoj i socijalisti~kih pokreta na drugoj strani, doprinije}e da u 19. vijeku problem oslobo|enja `ena bude tema za raspravu u {irim krugovima i da ima vi{e odjeka. Za one koji se budu borili za bolja prava svih u novom dru{tvu, ta borba podrazumijevala je i bolji polo`aj `ena, kao do tada pot~injenog dijela populacije. Tako je francuski socijalista-utopista [arla Furije, od nekih smatran autorom termina feminizam (1837), u dijelu onog kruga teoreti~ara koji su me|u prvima istupili u odbranu `ena bez obzira {to je to moglo zna~iti negodovanja, otpor i ismijavanje u mu{kom dru{tvu. Furije jasno ka`e: Op}enito se mo`e re}i, da se dru{tveni napredak i promjena razdoblja ostvaruju u skladu s osloba|anjem `ena, a pad socijalnog poretka nastaje zbog toga, {to `ene gube slobodu8. Istovremeno, kritikuje `ene {to radikalnije ne ulaze u borbu protiv potla~enosti. Furije smatra da nije dovoljno da se pojavi nekoliko knji`evnica, pa da se mo`e re}i da `ene imaju prava. Na `enama po~iva Civilizacija, one su je prve moralne napasti.9 I drugi socijalisti-utopisti Sen-Simon i Robert Oven isti~u da istinske promjene dru{tva ne mo`e biti, ako u njima aktivno ne u~estvuju i `ene. Na drugoj strani, i oni koji slijede liberalni koncept smatraju da se svakako moraju uklju~iti u razmatranje `enskog pitanja. Engleski filozof i ekonomista D`on Stjuart Mil objavljuje tekst pod nazivom Pot~injenost `ena. Za njega je razdvajanje na
62

slabiji i ja~i pol tek posljedica predrasuda i obi~aja i smatra da su mnogi protiv tih prava, jer nisu poku{ali ni da sagledaju {ta bi njihova primjena zna~ila. Mil, izme|u ostalog, ka`e: Meni se ~ini da se `enama pristup ograni~ava samo zato da bi se o~uvala njihova pot~injenost u doma}em `ivotu, jer ve}ina mu{karaca jo{ uvek ne podnosi pomisao da `ivi sa nekim sebi ravnim10. To je za Mila put koji otvara vrata uklju~ivanju u vlast nesposobnih, a na ra~un `ena, kojima je onemogu}eno da poka`u svoje sposobnosti. Najvi{e raspravlja o polo`aju `ena u braku, kao i o uvrije`enom shvatanju da su `ene ne samo fizi~ki slabije, ve} i umno manje sposobne od mu{karaca, te daje argumente koji govore suprotno. Mil se nije zaustavio samo na objavljivanju radova, ve} je pokazao da se istinski zala`e za prava `ena. U engleskom Parlamentu je 1866. podr`ao peticiju za `ensko pravo glasa, a godinu dana kasnije uputio i zahtjev da `ene budu dio bira~kog tijela. U Francuskoj je Leon Ri{je 1869. osnovao organizaciju @enska prava, a prvi kongres odr`an je dvije godine kasnije. Ipak, ovdje nisu isticani zahtjevi za sticanje gra|anskih prava.11 U me|uvremenu stvaraju se uslovi da se `ene udru`uju i da po~inju samostalno stvarati pokrete i organizacije koji }e imati jasne stavove i ciljeve borbe. @ene shvataju da nije vi{e dovoljno da se u svojim malim `enskim grupama jadaju jedna drugoj i da se `ale na svoj polo`aj, a ne ~ine ni{ta. Postaju svjesne da samo organizovana akcija, stalno istupanje u javnosti i uporno tra`enje ostvarenja njihovih zahtjeva mo`e jedino voditi ka njihovom oslobo|enju. Prvi rezultati postaju vidni u drugoj polovini 19. vijeka, a od po~etka
63

20. vijeka `ene po prvi put u istoriji po~inju istinski put ka ravnopravnosti i slika o njima se u potpunosti mijenja. Na Novom Zelandu `ene su dobile pravo glasa jo{ 1893., a vrlo brzo i u Australiji. U ovom periodu u evropskim zemljama organizovanije i radikalnije istupanje `enskih organizacija posebno je vidno u Engleskoj. Milisent Geret Fosit je 1897. godine osnovala Udru`enje sifra`etkinja (National Union of Womens Suffrage Societies, NUWSS). ^lanice organizacije saglasne su oko glavnih ciljeva, ali ne i oko na~ina borbe, tako da uskoro nastaju i nova `enska udru`enja. Emelin Penkherst koja je u po~etku bila aktivan ~lan Laburisti~ke partije, uz veliku podr{ku i svojih k}erki, inicirala je 1903. stvaranje Socijalno-politi~ke unije `ena (Womens Social and Political Union, WSPU). One su oti{le korak dalje od peticija, proglasa i zahtjeva ne `ele}i da vi{e svoje ciljeve odla`u narednim generacijama. Njihovo djelovanje uklju~ivalo je ne samo ~este proteste, nego i direktne napade na policajce, spaljivanje napu{tenih ku}a, izazivanje nereda, {trajkove gla|u, te su bile i zatvarane. Ovakvo dugogodi{nje uporno djelovanje urodilo je plodom: privuklo je u pokret jo{ vi{e `ena i mu{karaca, a probu|eno je i javno mnijenje. Cijelo to vrijeme kontinuirano su ostvarivani i stalni pritisci na Parlament. Emelin Penkherst se odlu~ila i na direktno politi~ko djelovanje, pa je 1917. osnovana @enska stranka. Ograni~eno pravo glasa `ene u Engleskoj dobile su poslije Prvog svjetskog rata 1918., a sve `ene mogle su uzeti u~e{}e u glasanju tek 1928. godine. U Njema~koj se 1848. formira Op{tenjema~ki `enski savez pod vo|stvom Lujze Oto, ali kako nagla{ava Simon de Bovoar njen feminizam je u
64

su{tini bio nacionalisti~ki12. Na drugoj strani ja~aju socijalisti~ki pokreti od kojih se dio otcjepljuje i prerasta u komunisti~ke partije. Klara Cetkin, jedna od najpoznatijih socijalisti~kih predstavnica, na kongresu 1889. godine u Parizu imala je izlaganje Pitanja prava `ena i radnica dana{njice. Radikalizovanje politi~ke situacije u Njema~koj poslije poraza u Prvom svjetskom ratu uskoro otvara prostor za ja~anje i dolazak na vlast nacional-socijalizma, te sve do 1945. godine nema vi{e ni govora o emancipaciji `ena. @ene su dobile pravo glasa poslije rata. U Francuskoj sve do pred kraj 19. vijeka `ene uspijevaju tek da se izbore za mogu}nost organizovanja, a ta udru`enja uglavnom tra`e bolji polo`aj za `ene, bez preduzimanja ve}ih akcija. Ibertin Okin 1881. godine osniva prvi list sifra`etkinja, a 1897. Margaret Diran pokre}e prve feministi~ke novine. Da ne}e biti jo{ uvijek dovoljno mu{karaca i `ena koji }e bar htjeti ~itati o ovoj problematici svjedo~i i ocjena lista koje je pokrenula Diranova: suvi{e bur`oaski za socijaliste, suvi{e revolucionaran za bur`oaziju, preterano ozbiljan za Pari`anke i preterano pariski za provinciju13 Francuskinje }e dostizanje svojih prava nastojati zadobiti uglavnom preko ~lanstva i djelovanja u socijalisti~kim i sindikalnim organizacijama. Prvi put u Skup{tini ovo pitanje je uop{te spomenuto 1901. godine, a osam godina kasnije osniva se Unija za pravo glasa `ena. Ipak, cilj }e ostvariti mnogo kasnije. I dok je poslije Prvog svjetskog rata bila 21 zemlja koja je obezbijedila pravo glasa, Francuska nije me|u njima. Pravo da glasaju `ene i u Francuskoj sti~u tek 1945. godine. Borba za ravnopravnost `ena u ovim velikim razvijenijim zemljama
65

reflektuje se i na ostale tada{nje dr`ave u ve}oj ili manjoj mjeri, tako da se skoro svugdje formiraju udru`enja `ena. U zemljama koje }e poslije Drugog svjetskom ratu pripadati tzv. Isto~nom bloku pravo glasa i druga prava `ene su dobile, jer su se ravnopravno borile sa mu{karcima u radni~kim pobunama i ratu.

Ujedinjenje na me|unarodnom nivou

Istovremeno sa razvojem `enskih pokreta i promjena na~ina borbe za `enska prava u Evropi, isti proces mo`emo pratiti u Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama i sagledati na koji na~in su uticali jedan na drugi. Naseljavanje novih zemalja zna~ilo je nove mogu}nosti, vlastiti posjed, ali i borbu za egzistenciju u te{kim uslovima u ~emu su `ene ravnopravno u~estvovale sa mu{karcima. Sa razvojem dr`ave, to se mijenja na {tetu `ena, {to }e usloviti da one podignu svoj glas. O neobi~nom polo`aju ameri~kih `ena sredinom 19. vijeka svjedo~i i francuski filozof prava i politike Aleksis de Tokvil: U Americi se `enina nezavisnost nepovratno gubi stupanjem u brak. Dok je devojka onde pod manjom stegom nego igde, supruga preuzima mnogo stro`e obaveze. Prvoj je roditeljski dom mesto slobode i u`ivanja, druga `ivi u mu`evljevoj ku}i kao u manastiru.14 U Evropi borba za `enska prava je u okviru borbe za pobolj{anje polo`aja radnika, bilo da to po~iva na liberalnom konceptu ili na u~e{}u u socijalisti~kim pokretima, u SAD `ene se posebno zala`u za ukidanje ropstva. U tom periodu i Bi~er Stou je napisala ^i~a Tominu kolibu, koja }e tada mnogo zna~iti za prava crna~ke zajednice,
66

a do danas ostaje neprolazni klasik knji`evnosti koji nadahnjuje generacije {irom svijeta. Organizovani pokret `ena na ovom kontinentu za`ivljava 1840. u ~emu predvode Elizabet Kadi Stanton, a posebno zna~ajan je kongres odr`an u Seneka Folsu (dr`ava Njujork) 1848. godine. Bi}e to poznato kao Konvencija Seneka Folsa, ~ime zapo~inje borba za pravo na obrazovanje i u~e{}e u politi~kom `ivotu. Kao i Olimp de Gu` nekoliko decenija ranije, tako su sada i ameri~ke `ene na Deklaraciju o nezavisnosti odgovorile Deklaracijom o osje}anjima.15 One vi{e nisu `eljele ~ekati, jer su u potpunosti sagledale svoj polo`aj: Istorija ~ove~anstva je istorija ponovljenih o{te}enja jednog pola (o{te}enja nanesenih `eni od strane mu{karca), koja za neposrednu svrhu imaju potvrdu tiranije [...] Mu{karac `eni nikada nije dopustio da ostvari svoje neotu|ivo pravo glasa. [...] On je prisilio `enu da se podvrgne zakonima u ~ijem stvaranju nije u~estvovala. Oduzeo joj je prava koja se garantuju najizopa~enijim mu{karcima, strancima i doma}im gra|anima. Tim oduzimanjem prava glasa `eni i ostavljanjem `ene bez predstavnika u svim telima dr`ave podvrgnuo ju je najve}oj tiraniji. Udatu `enu sa stanovi{ta zakona on je u~inio mrtvom gra|ankom. Oduzeo joj je svako pravo na imovinu, ~ak i na platu koju bi sama mogla zaraditi. Moralno ju je u~inio neodgovornim bi}em, s obzirom da je bez kazne mogla po~initi mnoge zlo~ine, ukoliko ih po~ini u prisutnosti svoga mu`a. U bra~nom ugovoru morala je obe}ati da }e svom mu`u biti poslu{na, da }e on u svakoj oblasti postati njen gospodar, dok je zakon njemu garantovao da joj mo`e oduzeti slobodu i fizi~ki je ka`njavati. [...].16 Nacionalno udru`enje je osnovano 1869. godine i
67

dr`ava Vajoming je iste godine `enama priznala pravo glasa, a to ~ine predstavnici vlasti jo{ nekoliko ameri~kih dr`ava. Bez ozbira na te djelimi~ne uspjehe, potpuni cilj bi}e, kao i u Engleskoj, ostvaren tek znatno kasnije. Naime, upravo po uzoru na Engleskinje i dio ~lanstva ameri~kih `enskih organizacija odlu~i}e se na o{trije istupanje i organizovanje partije, jer shvataju da su to jedini instrumenti kojima mogu efikasno djelovati na vlast. Otpor i protivljenja prema ovom na~inu borbe sti`e sa mu{ke strane, `ena koje se ne smatraju feministkinjama, ali i od drugih `enskih organizacija koje smatraju da ih takvo djelovanje mo`e ugroziti. Kako je tokom ~etrdesetak godina jedino devet ameri~kih dr`ava priznalo `enama pravo glasa, one organizuju sifra`etski pokret 1913. godine i ne zaustavljaju protest i pored uklju~enja zemlje u rat, opsjedaju Bijelu ku}u, bivaju zatvorene, {trajkuju gla|u. Alis Pol i Lusi Barns izdvojile su se iz Udru`enja i osnovale Nacionalnu partiju `ena, te su 1918. godine Kongresu podnijele zahtjev za usvajanje amandmana za pravo glasa `ena, koji }e biti i usvojen godinu kasnije. Kada je rije~ o Rusiji, feministi~ko djelovanje na po~etku 20. vijeka zaustavlja se naj~e{}e pri podsje}anju na Aleksandru Kolontaj i revolucionarne aktivnosti tog perioda, a ostaje manje poznata ~injenica da su se `ene na tim prostorima organizovale u borbi za svoja prava i ranije u drugoj polovini 19. vijeka. Dok je u SAD istorija `enskog pokreta povezana za ukidanje ropstva, u Rusiji je to ukidanje kmetstva i tra`enje prava za seljake. Do socijalisti~ke revolucije i stvaranja SSSR-a `enski pokreti su ve} pokazali svoju snagu. O masovnosti ruskog `enskog pokreta tih godina
68

svedo~i, na primer, odr`avanje Prvog Sveruskog `enskog kongresa 1908. godine u Sankt Peterburgu. Ovom Kongresu prisustvovalo je 1000 predstavnica iz cele Rusije (a zainteresovanih je bilo jo{ vi{e). One su predstavljale razne tipove `enskih organizacija: od `enskih frakcija u politi~kim partijama do dobrotvornih i proleterskih organizacija. Iz tekstova njihovih govora se vidi da su osnovna pitanja i problemi razmatrani na Kongresu bili: socijalni i politi~ki status `ena, ekonomski polo`aj i pitanja pla}anja rada, u~e{}e `ena u mesnoj samoupravi, sudbina demokratije i `ena u Rusiji i tome sli~no. O~igledno, dnevni red Kongresa `ena koji je odr`an pre 100 godina aktuelan je i danas!17 Tvrdnja da su `ene ostvarile svoje ciljeve u SSSR-u vodi od 30-ih godina ka zaustavljanju aktivnosti `enskih organizacija. Formalno su djelovale `enske radni~ke i partijske ogranizacije i `ene su bile ravnopravne, a da je to zapravo istovremeno zna~ilo stavljanje ta~ke na mnoge nerije{ene probleme `enske populacije. Drugi svjetski rat, uprkos zalaganju `ena za mir, tra`io je drugu vrstu aktivizma. Po~etkom 1941. godine u Sovjetskom Savezu osnovana je Antifa{isti~ka komisija sovjetskih `ena, a podr{ku su im pru`ile `ene iz mnogih dijelova svijeta. U skoro svim evropskim dr`avama `ene su bile i direktno u~esnice antifa{isti~ke borbe ili su je pomagale na druge na~ine (rad u bolnicima, fabrikama, obezbje|enje hrane). Na razli~ite na~ine `ene su iskazale hrabrost tokom ovog mra~nog perioda. Pokazalo se to i na primjeru biv{e socijalisti~ke Jugoslavije, a tokom Drugog svjetskog rata 1942. godine na Prvoj zemaljskoj konferenciji `ena formiran je Antifa{isti~ki front `ena. Po zavr{etku rata sve ostaje samo na formalnim
69

priznanjima koje `enama upu}uju iz jednopartijske vlasti. Odr`ana su ~etiri kongresa do 1953. godine, kada je udru`enje u ovom obliku prestalo s radom. Glavna zamjerka je bila da `ene, kroz ovakav na~in organizovanja, postaju previ{e politi~ki aktivne i formiran je Savez `enskih dru{tava, a glavni cilj je uglavnom sveden na prosve}ivanje seoskih `ena.18 To je i ilustracija na koji na~in su `ene u socijalisti~kim zemljama uprkos li~nom zalaganju i nastojanju da obezbijede sebi bolji polo`aj do{le ponovo u poziciju da imaju samo formalna, ali ne i stvarna prava. I na drugim kontinentima `ene ne ~ekaju druge da se izbore za njihova prava, ali razli~ite istorijske okolnosti i prilike u kojima `ive i mu{karci i `ene, uti~u da se ovi procesi zapo~inju kasnije ili razvijaju sporije. U zemljama Ju`ne Amerike i Afrike bu|enje `enskog pokreta bilje`i se od dvadesetih godina 20. vijeka, ali u svakoj dr`ava razvija se posebno i ima svoje specifi~nosti. Stalne revolucije i prevrati, posljedice kolonijalnih osvajanja, ukorijenjena patrijarhalna kultura, siroma{tvo samo su dio razloga {to svi pripadnici dru{tva i dr`ave moraju prvo da se izbore za egzistenciju i prava uop{te, da bi do{li do tog nivoa razvoja da i `ene budu dovoljno osvije{tene kako bi shvatile da i one imaju prava. U tome im je pomoglo {to su `ene iz razvijenih zemalja shvatile i imale mogu}nosti da se ujedine i po~nu sa aktivnostima na me|unarodnom nivou. Prvo me|unarodno djelovanje potaknuto je jo{ konvencijom iz Seneka Folsa, te je 1888. godine u Va{ingtonu odr`an prvi internacionalni susret ~lanica `enskih organizacija. U~estvovalo je 49 delegata/delegatkinja iz 53 organizacije (Engleska, Francuska, Danska,
70

Norve{ka, Finska, Indija, Kanada, SAD). Tako je stvorena organizacija Me|unarodni savjet `ena (International Council of Women Conseil International des Femmes, ICW-CIF) koja i danas nakon vi{e od sto godina istrajava u borbi za pobolj{anje polo`aja `ena.19 Obnova zemalja nakon gubitka miliona ljudskih `ivota i velikih razaranja, posebno u Evropi, obilje`ila je naredne decenije i `ivote nekoliko generacija. Iako je 1949. Simon de Bovoar objavila Drugi pol ova knjiga bi}e prepoznata kao klju~na za feminizam tek ne{to kasnije. Tokom oru`anih sukoba u zemljama koje su se borile protiv fa{izma i nacizma, veliki broj `ena je radio u fabrikama, jer su uglavnom mu{karaci bili na rati{tima. Poslije rata, `enama je odavano priznanje kao dobrim radnicama, ali se od njih tra`ilo da se ponovo vrate ku}ama, jer biv{i vojnici ponovo su trebali radna mjesta. Ne{to druga~ija situacija je bila u SSSR-u, gdje su zbog velikih ljudskih `rtava, `ene sada naprosto morale preuzeti i veliki teret obnove, tako da je iz tih razloga zaposlenost `ena bila najvi{a u svijetu 47 posto.20 Generalno gledano od `ena se, ma koliko morale biti dobre radnice u tvornicama ili kod ku}e, sada najvi{e tra`ilo da budu majke. Ove generacije `ena su se izborile za dio svojih prava i `enski pokreti kao da su utihnuli sve do 60-tih godina. Pobune i protesti koji su obilje`ili burne {ezdesete godine uglavnom u SAD i zemljama Zapadne Evrope imali su kao glavne ciljeve dizanje glasa protiv rata, rasne nejednakosti, za dostizanje potpune slobode individue. Taj {iroki raznoliki pokret u sebi je sadr`avao pacifisti~ke organizacije, studentske pokrete, organizacije za ljudska prava, `enske pokrete. Tek kada se kroz nekoliko
71

generacija po~eo pove}avati broj `ena na univerzitetima i kad su `ene osna`ene znanjima postale svjesne u kojoj mjeri su jo{ uvijek ozna~ene kao marginalne grupe, po~ele su s ve}im intenzitetom i na {irokom polju da se bore za svoju ravnopravnost u dru{tvu. Pridru`ili su im se i podr`ali ih i mnogi mu{karci za razliku od ranijih vremena, a dobrim dijelom su se mogle osloniti na napredak tehnike i tehnologije. Upravo za ovaj period se najvi{e vezuju feministkinje koje }e biti ozna~ene kao radikalne. Tu svoju radikalnost }e kasnije izraziti i u teoriji, a na po~etku su aktivne ~lanice razli~itih organizacija. One osnovni problem vide u patrijarhatu, koji dok god postoji predstavlja sistem mo}i u kome }e `ena i dalje biti potla~ena. Zato je neophodno da se u svim aspektima uka`e na dominaciju jednog pola nad drugim. Po revolucionarnosti i radikalnosti poredi}e ih i sa `enama koje su obilje`ile socijalisti~ku borbu (kao {to su Roza Luksemburg i Aleksandra Kolontaj), ali }e biti druga~ije od njih, jer }e insistirati prvenstveno na `enskim pravima. Jedan od glavnih zahtjeva `ena na po~etku druge polovine 20. vijeka bi}e pravo na kontrolu ra|anja i legalizovanje abortusa, te ravnopravnost sa mu{karcima u pogledu seksualnih prava i prava unutar bra~ne zajednice. U SAD `ene }e ponovo mar{irati, kao njihove prethodnice nekad, da bi se izborile za zakone koji }e im omogu}iti kvalitetniji i zdraviji `ivot. U Francuskoj Simon de Bovoar ne}e ostati samo na teoriji, poslije osnivanja ~asopisa Feministi~ka pitanja sa Kristin Delfi upusti}e se i sama u radikalnu fazu feminizma. Ime|u ostalog zajedno sa drugim feminstkinjama 1971. godine pokrenu}e akciju pod nazivom Kampanja 343. Bio je to popis imena
72

`ena iz javnog `ivota koji svojim potpisom priznaju da su imale (tada ilegalni) abortus i zala`u se za legalizaciju abortusa.21 Naredne godine to }e uraditi i `ene u Njema~koj pod vodstvom novinarke Alise [varcer.22 Ipak, u Evropi nikad najve}i dio pokreta ne}e dosti}i tu radikalnost i masovnost kako se dogodilo u SAD. [ta su danas ciljevi `ena koje su aktivne u razli~itim `enskim organizacijama i svrstavaju se pod jedan {areni krov nazvan feminizam? Da li zaista vi{e ne postoje razlozi za njihovo djelovanje, kao {to tvrde neki? Daleko od toga. Preobra`aji dru{tva na koji dobrim dijelom uti~e i ostvarena mogu}nost `ena da u~estvuju zna~ajnije u javnoj sferi tek je u obrisima. Oslobo|enje nije cilj sam po sebi, nije ne{to {to mo`e biti dostignuto i ostavljeno po strani, i nije samo slavljenje uspjeha, ve} i prepoznavanje vlastite odgovornosti `ene u novoj ulozi, kao i mu{ki odgovor na to. Prvo {to treba ista}i je, da jo{ uvijek ima dijelova svijeta u kojima biti `ena i dalje zna~i biti potla~eni dio dru{tva kojim mu{karac mo`e upravljati kao da je njegovo vlasni{tvo. S druge strane, u razvijenim demokratskim zemljama `ene se uglavnom suo~avaju sa nizom prepreka koje im onemogu}avaju da svoja prava ostvare u potpunosti. Osnovni problem s kojim se `ene danas mogu susresti bez obzira gdje `ive jeste da budu podvrgnute nekom obliku nasilja samo zato {to su `ene. Mo`e se razlikovati strukturalno i personalno nasilje: Pod personalnim nasiljem podrazumijeva se direktni atak na tijelo `ene, npr. silovanje `ena ili djevoj~ica, tjelesno zlostavljanje ili ubistva `ena. Personalno nasilje je u ve}ini slu~ajeva u vezi sa tijelom `ene, sa njegovom reproduktivnom funkcijom i seksualitetom `ene. Strukturalno nasilje izra`eno je u
73

ideologiji manje vrijednosti, nepo{tivanju `ene i statusu `ene kao objekta, i u mnogim dru{tvenim oblastima povezano je sa pretendiranjem mu{karaca ka superiornosti.23 U manje razvijenim dr`avama obi~aji i uticaj patrijarhalnog su toliko jaki, tako da je ponegdje borba za `enska prava i u 21. vijeku pionirski rad. Jedan od najdrasti~nijih primjera je svakako genitalno saka}enje (Female Genital Mutilation, FGM) ili obrezivanje `ena (kako to nazivaju u samim zajednicama gdje se obavlja) kojem je bilo podvrgnuto izme|u 100 i 150 miliona `ena u Africi i zemljama Srednjeg Istoka.24 Svaki dan tako se i dalje osakati oko 6000 djevoj~ica. Saka}enje se obavlja nad djevoj~icama izme|u ~etiri i osam godina, o{trim predmetima (staklo, `ileti, no`evi, makaze) bez anestezije i dezinfekcionih sredstava. Poslije toga `ene trpe posljedice cijeli `ivot stalni bolovi, razvijanje razli~itih bolesti, sterilitet, a nije rijetkost i smrtni ishod. Ovo je obi~aj koji ima dugu tradiciju i te{ko ga je iskorijeniti, a razlozi za{to se to uop{te ~ini: da bi se obilje`io prelazak od djevoj~ice do `ene, da se `ena mo`e udati, da joj se uskrati da do`ivljava seksualno zadovoljstvo. Problem je {to se i dalje nastavlja, jer se dijelom brani kao ~in pripadni{tva odre|enoj zajednici i `ena ako to ne u~ini mo`e biti izop{tena.25 Patrijarhalne stege kojima se i danas opravdavaju odre|eni zlo~ini i dalje su prisutni. Tako se, bez obzira na zabrane i uvo|enje zakona, i dalje vr{i nasilje nad `enama zbog miraza u Banglade{u, Pakistanu, Indiji, Nepalu, a nerijetko `ene bivaju ubijene ili izvr{e samoubistvo. Svjedo~anstva o tome mo`emo prona}i redovno u dnevnoj {tampi: Indijska policija je spasla 40-godi{nju `enu koju je porodica njenog mu`a dr`ala zatvorenu u mra~noj,
74

vla`noj sobi 15 godina zbog toga {to nije donela dovoljno veliki miraz. Policija je saop{tila da je sirota `ena Madavi Das bila naga i zaklju~ana u toj prostoriji kad je policija provalila uz pomo} kom{ija. Morali smo da je smestimo u du{evnu bolnicu po{to su godine izolacije uticale na njeno mentalno zdravlje, izjavio je Sidi Nat Gupta, policijski slu`benik. Istovremeno, uhap{ena su tri ~lana porodice, uklju~uju}i mu`a.26 Tako|e, danas su jo{ uvijek prisutna i tradicionalna ubistva zbog ~asti, ako se posumnja da je `ena osramotila porodicu, a kazna za to je naj~e{}e posipanje kiseline po licu. Nasilje u ovom obliku vezuje se uglavnom za manje razvijene zemlje, trgovina ljudima u okviru koje je najizra`enija trgovina `enama i djecom doga|a se u mnogim zemljama. Prema posljednjim podacima Ujedinjenih nacija svake godine 700.000 `ena su `rtve trgovine. Podru~je Centralne i Isto~ne Evrope, a posebno zemlje biv{e Jugoslavije tokom i nakon rata, bile su obilje`ene kao mjesta na kojima se ta trgovina odvijala. Zbog toga, `enske nevladine organizacije iz ovih zemalja dobar dio aktivnosti upravo posve}uju stalnom upozoravanju na veli~inu ovog problema i direktnu pomo} `rtvama. @rtve se prodaju u svrhe seksualnog iskori{tavanja bivaju zatvarane, zlostavljane, oduzimaju im se dokumenti. Same te{ko mogu da se spasu, a problem je tim ve}i {to cijela trgovina ljudima predstavlja organizovan kriminal i neophodno je zajedni~ko djelovanje `enskih organizacija, predstavnika dr`avnih vlasti i me|unarodnih organizacija. Nasilje nad `enama, koje se mo`e prepoznati u skoro svim zemljama i kulturama, jeste silovanje. U ve}ini
75

zakona silovanje je obilje`eno kao kriminalni ~in, ali nerijetko izvr{ioci ne budu ka`njeni. Jedan od razloga {to se u nekim dr`avama, iako postoji zakonski okvir, nalazi na~in da se izbjegne njegova primjena jeste jak uticaj patrijarhalne kulture. Drugi razlog je, {to i `ene same ne prijavljuju silovanje ponekad zato {to ne poznaju dovoljno zakone, ali u ve}ini slu~ajeva u strahu od reakcije okoline, pa ~ak i one najbli`e. Osim toga, poseban oblik seksualnog nasilja, silovanje koje se doga|a u bra~noj zajednice najte`e je razotkriti i osuditi. U ve}ini slu~ajeva i kad se vodi sudski proces `ena - `rtva nasilja postaje jo{ jednom `rtva, jer bez obzira na presudu reakcija javnosti mo`e biti potpuno druga~ija. Pored seksualnog nasilja `ena je obilje`ena ~esto i nasiljem u porodici, koje predstavlja stalno psihi~ko i fizi~ko zlostavljanje `rtve, a spas od nasilnika `enama te{ko uspjeva, jer zbog osje}aja sramote, za{tite djece, ekonomskih razloga, nedostatka podr{ke, te{ko se odlu~uje na bijeg od nasilnika. Sve ovo prethodno pokazuje da su `ene i dalje na razli~ite na~ine potla~ene i ugro`ene. Iako se generalno smatra da su se `ene u savremenom dru{tvu izborile za pravo glasa, to jo{ uvijek ne vrijedi za neke zemlje, posebno azijske ~ije je dru{tvo i dalje izrazito tradicionalno. Tako, na primjer, `ene u Kuvajtu su dobile pravo glasa tek 2005. godine i napokon su mogle biti dio glasa~kog tijela 2006. godine, ali u Saudijskoj Arabiji jo{ uvijek nemaju to pravo. Predstavnice iz Al`ira, Maroka, Sudana, Irana, Mauricijusa, Tanzanije, Banglade{a i Pakistana formirale su 1984. godine organizaciju @ene pod muslimanskim zakonima (Women living under muslim laws, WLUML), a danas ta organizacija djeluje u vi{e od 70 zemalja.
76

To je me|unarodna mre`a koja pru`a informacije, daje podr{ku i solidari{e se sa `enama ~iji `ivoti su odre|eni i uslovljeni obi~ajima i zakonima koji proisti~u iz islama. Zato je i glavni dio njihovog djelovanja u protekle dvije decenije upravo bio vezan za borbu protiv obi~aja i za ukidanje zakona koje doprinose potla~ivanju `ena. Glavne tri teme na koje se fokusira ova mre`a jesu: fundamentalizam, militarizacija i seksualnost. ^lanice WLUML-a isti~u da se ne mo`e govoriti o homogenom muslimanskom svijetu, {to zna~i da se i razli~iti zakoni, obi~aji i tradicije druga~ije odra`avaju na polo`aj `ene, te se tome treba pristupati na osnovu njihovih specifi~nosti. Me|u njihovim publikacijama izdvaja se ona iz 1997. godine pod nazivom @ensko ~itanje Kurana.27 Da represija nad `enama, koje ne prihvataju stroge tradicionalne zakone koji je tretiraju kao vlasni{tvo mu`a i manje vrijedan dio dru{tva, ne ostane skrivena brinu se i organizacije poput Human Rigths Watch (HRW) i Amnesty International (AI). Rije~ je o vode}im internacionalnim organizacijama koje se hrabro zala`u za po{tovanje ljudskih prava svugdje u svijetu, te apeluju i u slu~aju kr{enja ljudskih `enskih prava i nasilja nad `enama. Aktivisti i aktivistkinje ovih organizacija svakodnevno upozoravaju na slu~ajeve nasilja u zemljama {irom svijeta, ali i ukazuju na na~ine borbe protiv nasilja. AI, u svom programu, zahtijeva ukidanje imuniteta na nasilje nad `enama, ukidanje diskriminatorskih zakona, br`u implementaciju me|unarodnih zakona, te ja~i uticaj na promjenu socijalnih stavova koji toleri{u nasilje nad `enama.28 Kako se `enske organizacije zala`u i za ljudska prava uop{te, bliska su im pitanja i problemi vezani za LGBT
77

ili GLBT ili LGBTIQ ili kvir (queer) zajednicu. To je skra}enica koja ozna~ava zajednicu lezbejki, gej, biseksualnih i transrodnih osoba. Jo{ od 1971. godine Nacionalna organizacija `ena (National Organization of Women, NOW) u SAD zvani~no se po~ela zalagati i za prava lezbejki. Pojava nove zarazne bolesti na po~etku 80-tih vodi}e ka poja~anim aktivnostima kvir (queer) zajednice. Naime, prva istra`ivanja i odnos prema epidemiji koju izaziva HIV virus nisu predstavljali koordinisanu i sistematsku akciju bilo zdravstvenih organizacija i radnika, bilo vlada, te je najugro`eniji dio populacije upravo homoseksualne osobe svojim organizovanim djelovanjem upu}ivao zahtjeve da se vi{e radi na borbi protiv AIDS-a. To je tako|e uslovilo da homoseksualne osobe otvoreno istupe u javnosti i da glasno iska`u svoje zahtjeve protiv diskriminacije. Danas u svijetu je uobi~ajeno da LGBTIQ ~lanovi/~lanice i svi koji ih podr`avaju redovno organizuju parade, skupove, proteste, uz prepoznatljivu zastavu duginih boja i simbol lambade. Nerijetko njihove manifestacije su popra}ene homofobi~nim napadima. Nastojanje da se poja~a svijest o ljudskim pravima i da se zaustavi nasilje nad manjinskim grupama, koje su naj~e{}a meta, dovela su i do usvajanja razli~itih deklaracija i dokumenata u svijetu. Tako je Evropski parlament po~etkom 2006. godine usvojio Rezoluciju o homofobiji u Evropi kojom se defini{e homofobija, ukazuje na njene manifestacije, te o{tro osu|uje diskriminacija na osnovu seksualne orijentacije.29

78

Deklaracije, zakoni, strategije...

Jedan od najva`nijih dokumenata na kome se zasniva borba za ostvarenje `enskih prava jeste Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination against Women (CEDAW) ili Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije `ena iz 1979. godine.30 Ovaj me|unarodni ugovor jeste pravni okvir za zakon o ravnopravnosti polova u svakoj zemlji koja ga je potpisala. Po Konvenciji, diskriminacija `ena predstavlja bilo koju razliku, isklju~ivanja ili ograni~enja na osnovu spola koja imaju kao posljedicu ili svrhu pogor{avanje ili poni{tenje priznanja, u`ivanja ili djelovanja `ena, bez obzira na njihov bra~ni status, a na osnovu jednakosti `ena i mu{karaca, ljudskih prava i fundamentalnih sloboda u politi~koj, ekonomskoj, dru{tvenoj, kulturnoj, gra|anskoj ili bilo kojoj drugoj oblasti. U preambuli i 30 ~lanova Konvencije navode se i obaveze za eliminisanje diskriminacije, te ja~anje aktivnosti na ubrzavanju ostvarenja jednakosti me|u polovima. Obi~no kad se govori o pravima `ena, kod najve}eg dijela populacije mu{ke, ali i `enske ukazuje se na primjer nasilja, zlostavljanja, seksualnog nasilja ili kad je rije~ o poslu i karijeri o nemogu}nosti napredovanja ve}eg broja `ena. Naravno, da se odmah mora reagovati na ovakve slu~ajeve i time ukazivati na diskrimaciju, ali istovremeno se mora sistematski djelovati na promjenu na{eg na~ina razmi{ljanja i stava prema problemu nejednakosti polova. U Konvenciji jedan od ~lanova govori o ulozi polova i stereotipima sa kojima `ivimo, a ponekad jednostavno ne `elimo ni da ih uo~imo. Zbog toga, dr`ave potpisnice su du`ne da preduzmu sljede}e mjere:
79

"a) Da modifikuju dru{tvene i kulturne uzorke pona{anja `ena i mu{karaca, nastoje}i eliminisati predrasude i obi~ajne i sve ostale prakse koje su zasnovane na ideji inferiornosti ili superiornosti bilo kog spola ili na stereotipnim ulogama `ena i mu{karaca; b) Da osiguraju da porodi~no obrazovanje uklju~uje jasno razumijevanje materinstva kao dru{tvene funkcije i priznavanje zajedni~ke odgovornosti `ena i mu{karaca u podizanju i razvoju njihove djece, uzimaju}i u obzir da se prvobitno razmatra interes djece u svim slu~ajevima." (^lan 5) U Konvenciji je navedeno da je neophodno boriti se protiv diskriminatorskih postupaka i u proceduri dobijanja dr`avljanstva, ta~nije tra`i se da "ni brak sa strancem niti promjena dr`avljanstva mu`a u braku ne mijenja automatski dr`avljanstvo `ene, u~ini je osobom bez dr`avljanstva ili prisili na mu`evo dr`avljanstvo" (~lan 9). U dokumentu se pa`nja obra}a i na `ene iz ruralnih oblasti, zbog specifi~nosti njihovog polo`aja i posebne probleme s kojima se suo~avaju. U ~lanu 14. se naro~ito nagla{ava da se ne smije zaboraviti da upravo `ene svojim radom u doma}instvu u najve}oj mjeri uti~u na ekonomski opstanak svoje porodice. Da bi se njihov rad unaprijedio i postao vidan neophodno je provesti razli~ite mjere upravo za ovu populaciju, kako bi i `ene ravnopravno u~estvovale u razvoju sela i, naravno, "da od toga imaju koristi". Prvo, bitno je da se obezbijedi odgovaraju}a zdravstvena za{tita i direktni programi socijalne za{tite. Mora se tako|e raditi na opismenjavanju `ena (jer nepismenost je ~est problem), a onda da se dalje organizuju razli~iti vidovi obrazovanja i obuke sa naglaskom na razvoju op{tih
80

tehni~kih znanja. Ekonomska pomo} bi se mogla pru`iti kroz dostupnost poljoprivrednih kredita i zajmova, raznih olak{ica. Mnogo toga u ruralnim sredinama treba promijenti uop{te kako bi se `ivot svih u~inio boljim, jer evidentno je da su seoska podru~ja ugro`enija nego urbana, s obzirom da su uslovi `ivota uglavnom jako lo{i. Sve to uslovljava, da su `ene u selima u gorem polo`aju u odnosu na `ene u gradovima, i da imaju}i to u vidu i aktivnosti organizacija moraju biti adekvatne, kako bi bile i uspje{ne. Va`no pitanje za `ene jeste da budu ravnopravne sa mu{karcima u pogledu imovine, te da i gra|anskim parni~nim predmetima imaju"jednaka prava na zaklju~ivanje ugovora i upravljanje imovinom i ravnopravan tretman u svim fazama postupka pred sudom". Samo dono{enje i stupanje na snagu Zakona o ravnopravnosti nije dovoljno, ve} se i mnogi drugi zakoni moraju uskladiti sa ovim, a to se naro~ito odnosti na Porodi~ni zakon. Dr`ave potpisnice Konvencije se tako obavezuju da otklanjaju diskriminaciju `ena u braku i u porodici, a to zna~i jednaka prava: na sklapanje braka, izbor bra~nog partnera, razvod, u odnosu na obaveze prema djeci bez obzira na bra~ni status, slobodno i odgovorno odlu~ivanje o planiranju porodice, u pogledu vlasni{tva nad imovinom. (^lan 16) Na ^etvrtoj svjetskoj konferenciji o `enama odr`anoj 1995. u Kini, kojoj je prisustvovalo 47.000 predstavnika/predstavnica, usvojena je Pekin{ka deklaracija zajedno sa Platformom za akciju. U nastavku teksta slijedi pregled osnovnih smjernica iz Deklaracije i Platforme, koji nam predo~avaju u kojoj mjeri su `ene i dalje neravnopravni ~lanovi dru{tva. Odre|ivanje problema na globalnom nivou vodi ka strate{kim ciljevima,
81

koji se nadovezuju na CEDAW, a kao kriti~ne oblasti prepoznate su: stalni i sve ve}i teret siroma{tva nad `enama nejednakost i nedostaci, kao i neravnopravan pristup obrazovanju i obu~avanju nejednakost i nedostaci kao i neravnopravan pristup zdravstvenoj za{titi i srodnim uslugama nasilje nad `enama posljedice oru`anih i drugih sukoba koje poga|aju `ene, uklju~uju}i i one `ene koje `ive pod stranom okupacijom neravnopravnost u ekonomskim strukturama i politikama, u svim formama proizvodnih aktivnosti i u pristupu sredstvima nejednakost izme|u mu{karaca i `ena u raspodjeli vlasti i odlu~ivanju na svim nivoima nedovoljni mehanizmi podr{ke unapre|enju polo`aja na svim nivoima nedostatak po{tovanja i neadekvatna promocija i za{tita ljudskih prava `ena stereotipno prihvatanje `ene i neravnopravnost u pristupu i u~e{}u u svim sistemima komunikacije, posebno u medijima neravnopravnost polova u upravljanju prirodnim resursima i u ~uvanju okoline stalna diskriminacija i kr{enje prava `enske djece.31 Siroma{tvo je danas veliki problem i procjene govore da je siroma{na {estina od ukupne populacije na planeti. Me|u njima, veliki je broj `ena, a u zemljama u razvoju taj broj se pove}ava obrnuto proporcionalno u odnosu na broj mu{araca. To se na vi{e na~ina odra`ava na `enu. Kako je ona ta koja obavlja najve}i dio posla
82

u doma}instvu, s jedne strane svojim nepla}enim radom u ku}i ona to ubla`ava, a s druge strane onda podnosi i glavni teret. Siroma{tvo svakako ugro`ava ne samo njeno zdravlje, ve} i direktno zdravlje djece, a nedostatak sredstava za egzistenciju ~esto vodi u seksualnu eksploataciju. U razvijenim zemljama usljed raznih dru{tvenih reformi dolazi do promjena na tr`i{tu i pove}ava se broj nezaposlenih, a ~e{}e su to `ene. U okvirima ciljeva za koje se zala`u `enske organizacije na Zapadu je i dalje ostvarenje prava na pla}anje rada u istoj visini kao i mu{karcima. Ekonomski rast ne mora uvijek i da zna~i bolji kvalitet `ivota pojedinca. U tranzicionim zemljama osiroma{enje i stalne promjene u dru{tvu uslovljavaju da mnogi `ive na granici siroma{tva. Me|u rje{enjima koja se predla`u osnovni princip je da u ekonomskim analizama i dono{enju bud`eta vi{e u~estvuju `ene i da se vi{e u vidu ima specifi~nost `enske populacije. Danas se govori i o tzv. rodnom bud`etiranju, koje ne predstavlja samo postavljanje `ene u prvi plan, ve} se razmatra mogu}i uticaj rodnosti na same bud`ete. Inicijativa je potekla iz Australije 1984. godine, zatim }e to uraditi nakon deset godina Ju`noafri~ka Republika, a njihov primjer slijedili su Kanada, Tanzanija, Zimbabve. U Evropi, ova istra`ivanja me|u prvima su ura|ena u Velikoj Britaniji i [vajcarskoj. Utvr|en je jedan broj mogu}ih sredstava za kori{}enje u analizi rodno osetljivog bud`eta, uklju~uju}i: procenu rodno svesne politike; procene korisnika koji se raspore|uju po rodu; analiza u~estalosti rodno raspore|enih javnih rashoda (); analiza rasprostranjenosti rodno raspore|enog poreza; rodno podeljena analiza uticaja
83

bud`eta na vremensko kori{}enje (); okvir rodno svesne srednjoro~ne privredne politike i rodno svesni izve{taji o bud`etu (). Do danas je procena rodno svesne politike glavna tehnika koja je usvojena. Ona uklju~uje utvr|ivanje eksplicitnih i implicitnih rodnih pitanja u posebnim sektorima ili programima, utvr|uju}i raspodele srodnih resursa i procenjuju}i da li }e se postoje}e politike /raspodele resursa nastaviti ili }e promeniti nejednakosti izme|u mu{karaca i `ena.32 U najve}em dijelu zemalja svijeta danas je omogu}eno ravnopravno u~e{}e dje~aka i djevoj~ica u obrazovanju, ali ovo se ne odnosi na neke dijelove Afrike i centralne Azije. Ta mogu}nost ne zna~i i da je u stvarnosti u potpunosti realizovana ravnopravnost. U siroma{nim zemljama djevoj~ice ve} rano po~inju da se bave poslovima u doma}instvu, tako da ih uglavnom roditelji povla~e iz {kole, dok njihova bra}a nastavljaju {kolovanje. Kako se ide prema vi{im nivoima obrazovanja manji je broj `ena. Unutar samih {kolskih programa diskriminacija se nastavlja, jer se i dalje djeca u~e stereotipnim rodnim ulogama. Ono {to nedostaje u mnogim zemljama jesu dobri programi o seksualnom obrazovanju i reproduktivnom zdravlju, {to je podjednako va`no i za mu{karce i `ene. Posmatraju}i ovaj problem na globalnom planu, veoma je va`no pove}ati procenat elementarne pismenosti `enske djece u zemljama u razvoju. U razvijenim zemljama treba raditi na stvaranju uslova u {kolama i visoko{kolskim ustanovama da se i djevoj~icama potpuno obezbijedi pristup svim razli~itim oblastima obrazovanja i da se podsti~e njihovo stalno usavr{avanje. Obrazovanjem `ene se osposobljavaju i da vode ve}u brigu o sebi i svom zdravlju, a
84

posebno o reproduktivnom zdravlju. Komplikacije vezane za trudno}u i poro|aj jesu jedan od vode}ih razloga mortaliteta i morbiditeta kod `ena reproduktivnog doba u mnogim dijelovima nerazvijenog svijeta. Sli~ni problemi do odre|enog stepena stoje i u nekim zemljama sa ekonomijom u tranziciji. Rizi~ni poba~aji su prijetnja `ivotima velikog broja `ena, {to predstavlja ozbiljan problem za javno zdravlje, jer su upravo one najsiroma{nije i najmla|e i trpe najve}i rizik. Ve}ina tih smrtnih slu~ajeva, zdravstvenih problema i povreda mogu se prevenirati putem boljeg pristupa adekvatnim zdravstvenim slu`bama, uklju~uju}i bezbjedne i efikasne metode planiranje porodice i hitne opstetri~ke [babi~ke] slu`be, ~ime se priznaje pravo `ena i mu{karaca da budu obavije{teni i da imaju pristupa bezbjednim, efikasnim, jeftinim i prihvatljivim metodama planiranja porodice po svom izboru, kao i drugim metodama po svom izboru za regulaciju plodnosti a koje nisu protivzakonite,...33 Edukacija `ena o njihovom zdravlju, obezbije|ena osnovna zdravstvena za{tita, {iroka podr{ka vlada i dr`avnih institucija koje }e promovisati preventivno pona{anje za zdrav `ivot na~ini su da se `enama stvore bolji uslovi `ivota. Tokom Pekin{ke konferencije zaklju~eno je, da na kraju 20. vijeka jo{ uvijek nije dovoljno u~injeno na za{titi `enskih prava koja }e ih odbraniti od nasilja. Nasilje i strah od nasilja zatvoreni su krug iz kojeg `rtva te{ko izlazi, a ako je vezano za nasilje u porodici, veoma ~esto to zna~i i dodatni strah od nasilja nad djecom. Odre|ene grupe `ena mogu biti posebno ugro`ene: `ene koje pripadaju manjinama, domoroda~ke `ene, `ene izbjeglice, migrantkinje, uklju~uju}i i zaposlene
85

`ene migrantkinje, `ene koje `ive u siroma{tvu u seoskim i udaljenim sredinama, `ene bez sredstava za egzistenciju, `ene u institucijama ili u pritvoru, `enska djeca, invalidne `ene, starije `ene, izmje{tene `ene, `ene povratnice, `ene koje `ive u siroma{tvu i `ene u situacijama oru`anih sukoba, strane okupacije, rata i agresije, gra|anskog rata, terorizma, uklju~uju}i i uzimanje talaca.34 Da bi ovaj problem bio rije{en, moraju u svakoj zemlji biti usvojeni odgovaraju}i zakoni, mora postojati inicijativa i na dr`avnom i na lokalnom nivou, treba da budu obu~eni dr`avni slu`benici/slu`benice kako da prepoznaju tu vrstu nasilja i odupru mu se, da se obezbijede sigurne ku}e za `rtve nasilja i odgovaraju}a druga pomo}. Kako bi se moglo djelovati na {irem planu i izvan granica pojedinih dr`ava Ujedinjene nacije su 2000. godine usvojile Protokol o prevenciji, eliminisanju i ka`njavanju trgovanja ljudskim bi}ima, posebno `enama i djecom, a dopuna je Konvencije UN-a protiv transnacionalnog organizovanog kriminala. Tako|e, trebalo bi da bude sankcionisano podsticanje na nasilje nad `enama. Tokom oru`anog sukoba, iako postoje brojne konvencije i dokumenti razli~itih me|unarodnih organizacija, uvijek dolazi do te{kog kr{enja ljudskih prava. U okviru toga i organizovana silovanja nisu rijetkost. Te{ko je spre~avati ugro`avanje `ivota i kr{enje ljudskih prava tokom rata, pa se zato `ene pozivaju da vi{e i organizovanije rade na obrazovanju za mir i izgra|ivanju kulture mira, jer samo na taj na~in mogu da doprinesu spre~avanju velikog broja ljudskih `rtava. Posljednjih nekoliko decenija znatno se promijenila polna struktura zasposlenih, ali i dalje `ene nisu u mogu}nosti da ostvare sva svoja prava i da poka`u
86

svoje potencijale i sposobnosti. Na to ve} unaprijed uti~e nemogu}nost obrazovanja, formiranje porodice i nemogu}nost adekvatnog zbrinjavanja djece tokom radnog vremena za koje se i dalje vi{e brine ona nego on, te{ko probijanje do rukovode}ih pozicija u preduze}ima. Za `ene se ne o~ekuje da dobiju povlastice u odnosu na mu{karca, ve} da imaju mogu}nosti da poka`u da su u stanju ostvariti iste rezultate rada. To je mogu}e ako su im dostupni kreditni fondovi, stru~na usavr{avanja, upoznavanja sa novom tehnologijom pod istim uslovima kao i mu{karcima. Jo{ uvijek je izrazita diskriminatorska praksa poslodovaca kada se bez izno{enja jasnih argumenata radije opredjeljuju za mu{karca nego `enu bez obzira {to imaju iste kvalitete. Osim uskra}ivanja posla zbog mogu}e trudno}e, nerijetko (a {to je veoma izra`eno u tranzicionim zemljama Centralne i Isto~ne Evrope) `ene dobijaju otkaz poslije poro|aja ili im se uskra}uje porodiljsko odsustvo. Ve}ini od ovih problema bi se vjerovatno druga~ije pristupalo da su `ene u prilici da vi{e u~estvuju u vlasti i da ih vi{e ima u rukovode}im strukturama. Za sada bilje`imo nekoliko predsjednica dr`ava u svijetu izra`eno u procentima ~etiri posto, a prema navodima Me|uparlamentarnog saveza (Inter-Parliamentary Union, IPU) tek u 17 zemalja u parlamentima je vi{e od 30 posto `ena. Na prvom mjestu je Ruanda, a slijede [vedska, Norve{ka, Finska, Danska, Nizozemska, Kuba, [panjolska, Kostarika, Mozambik, Belgija, Austrija, Argentina, Njema~ka, Ju`noafri~ka Republika, Gvajana i Irska. Prema ovom izvje{taju iz marta 2007. godine Bosna i Hercegovina je na 78. mjestu, sa 14 posto.35 @enama je formalno omogu}en pristup politi~kom svijetu, ali se uglavnom direktno ili
87

indirektno obeshrabruju time {to se navodi da je rije~ o zahtjevnom poslu koji ne mo`e biti u skladu sa njihovom porodi~nim obavezama. Rje{enje se vidi u ostvarivanju kvota, odnosno tra`i se od partija da u odre|enom procentu na svoje izborne liste stave `ene, ali postoje sporovi oko efikasnosti ovog mehanizma. Neophodno je obezbijediti mnoge druge uslove koji }e `enama prethodno omogu}iti stvarno, a ne samo formalno u~e{}e u politici. U~e{}e u javnom `ivotu danas u potpunosti, ne samo predstavljaju, ve} i oblikuju mediji, a medijska slika o `enama je u ve}ini slu~ajeva steoreotipna i ~ak poni`avaju}a. Zato u mnogim programskim aktivnostima `enskih organizacija naj~e{}e se navodi da je neophodno vi{e raditi na izmjeni pristupa kreiranju ure|iva~kih politika i primjeni neseksisti~kog jezika. U savremenom svijetu jedna od glavnih tema je ekologija i na{ odnos prema prirodi. @ene, osobito domoroda~ke `ene, posjeduju posebno znanje o upravljanju ekolo{kim vezama i krhkim ekosustavima. @ene u mnogim zajednicama osiguravaju glavnu radnu snagu za egzistencijalnu potporu, uklju~uju}i proizvodnju morske hrane; stoga je njihova uloga od presudne va`nosti za osiguranje hrane i prehranu, unapre|enje egzistencije i neformalnih sektora te o~uvanje prirodnoga okoli{a.36 Ovo su krizne oblasti unutar globalnih promjena u savremenom svijetu, koje uti~u i na polo`aj `ena i odr`avaju neravnopravnost me|u polovima u manjoj ili ve}oj mjeri zavisno od stepena razvijenosti dr`ave. Sve se ipak svodi na nekoliko osnovnih glavnih pravaca djelovanja, a jedan od prvih polazi od toga da su svaki dje~ak i djevoj~ica budu}i mu{karac i `ena i od toga kako budu vaspitavani, obrazovani
88

i u kakvim uslovima budu rasli i razvijali se, zavisi}e kako }e se sutra i pokazati u svojim `ivotnim ulogama koje su odre|ene rodom. Nakon ~etvrte svjetske konferencije UN o `enama u Pekingu danas se sve vi{e, posebno u dokumentima, spominje odrednica gender mainstreaming, {to bi predstavljalo prihvatanje rodne razlike u razli~itim aspektima `ivota, a ne izdvojeno analiziranje i rje{avanje problema `ena. Ili preciznije odre|eno: Ugra|ivanje rodnog aspekta u politiku postavlja rodnu ravnopravnost u centar dono{enja odluka, srednjoro~nih planova, programa bud`eta, institucionalnih struktura i postupaka. Ono obuhvata ugra|ivanje percepcija, iskustava, znanja i interesa, kako `ena, tako i mu{karaca u procesu uobli~avanja politika, planiranja i odlu~ivanja. Rodni aspekat mo`e ukazati na potrebu promene ciljeva, strategija i akcija kako bi se obezbedilo da i `ene i mu{karci mogu uticati, u~estvovati i imati koristi od procesa razvoja.37 Ranije su `enske organizacije prvenstveno akcenat stavljale samo na to, {ta `enama danas jo{ nedostaje da bi bile ravnopravne i u kojoj mjeri su isklju~ene iz dru{tva, da bi se sada vi{e insistiralo na ravnopravnosti mu{karaca i `ena i stvaranju uslova da svi imaju jednake mogu}nosti da pristupe razli~itim resursima i mjestima upravljanja. Tako|e, do{lo se do momenta preokreta kada nije sva inicijativa samo kod `ena, ve} dru{tvo s obzirom na nivo razvoja je sposobno da uti~e na op{tu sliku o polovima na temelju ravnopravnosti. Konferencija u Pekingu zna~ila je veliki korak dalje u nastojanju da se pobolj{a polo`aj `ena u svijetu, a Platforma za akciju bila je dobar osnov da se naprave konkretne aktivnosti u dr`avama. Ipak, pet
89

godina poslije posebno formirana komisija za ova pitanja na 23. specijalnom zasjedanju Generalne skup{tine Ujedinjenih nacija je zaklju~ila da nije do{lo do otklanjanja glavnih prepreka koje uti~u na lo{ polo`aj `ena. Neki od razloga mogu se tra`iti i u tome {to Ujedinjene nacije, kao organizacija na globalnom nivou, mo`e dati generalne preporuke, ali specifi~nost problema `ena u razli~itim regionima zahtijeva i druga~ija djelovanja. Osim toga, UN je organizacija koja preporu~uje, zemlje koje u~estvuju u ovim aktivnostima obavezuju se tek deklarativno, a nema efikasnih mehanizama za stvarno rje{avanje problema.38 Da bi podsjetili da `enska prava nisu u potpunosti dostignuta, a da se u mnogim zemljama i dalje kr{e, brojne su manifestacije i dani kada se podsje}a da je neophodna i dalja intenzivna aktivnost. U najve}em dijelu svijeta ostaje prepoznatljiv Me|unarodni dan `ena koji se obilje`ava 8. marta. Na po~etku 20. vijeka uslovi rada su bili izrazito lo{i cjelodnevni rad, izrazito mala dnevnica, povre|ivanje i smrt u fabrikama bili su dio svakodnevice, {to nije moglo beskrajno trajati, tako da po~inju ja~i i organizovaniji protesti radnika i radnica. @enske organizacije, koje su se sve vi{e omasovljavale, sve ~e{}e su tra`ile da se na me|unarodnom planu djeluje za prava `ena-radnica, a jedan od doprinosa je obilje`avanje jednog `enskog dana u godini i upozoravanje na njihov lo{ polo`aj. Na prijedlog Klare Cetkin tokom Druge me|unarodne konferencije `ena socijalisti~kog pokreta odr`ane 1910. godine u Kopehagenu, to je i usvojeno. Na po~etku se obilje`avao 19. marta. U SSSR-u 8. mart je usvojen kao Dan `ena i postao je i dr`avni praznik, kao i u ve}ini
90

socijalisti~kih zemalja, ali se pretvorio u svoju suprotnost tako {to je uglavnom predstavljao samo jedan dan posve}en `enama, a manje je imao obilje`ja ukazivanja na probleme `ena. Istovremeno na Zapadu `enska udru`enja nisu ni obilje`avale ovaj datum. Od 1975. godine prema kalendaru UN-a, to postaje zvani~no Dan `ena. Osim toga, 25. decembar je progla{en Me|unarodnim danom borbe protiv nasilja nad `enama. Kao {to su isticale brojne feministkinje i feministi ranije, a isti~u i danas, zakoni i dokumenti usvojeni na me|unarodnom nivou su neophodni, ali ne zato da bi poslu`ili kao potvrda formalnom ostvarenju `enskih prava. Mu{karci i `ene mogu uistinu biti ravnopravni tek kad su i jedni i drugi svjesni da su jednako vrijedna ljudska bi}a koja imaju ista prava i odnose se jedno prema drugome sa uva`avanjem, po{tovanjem, te imaju iste mogu}nosti da sebe ostvare kao li~nosti bilo u porodi~noj i bra~noj zajednici, bilo u javnoj sferi. Osim toga, i jedni i drugi suo~avaju se danas sa procesom globalizacije i mijenjanja svakodnevnog `ivota u skladu sa brzim razvojem tehnike i tehnologije koji donose brojne prednosti, ali i rizike i negativne posljedice. Obi~ne ljude ne pla{e velike pri~e o promjenama i istoriji, koliko u svakodnevnom `ivotu. Borba `ena za ravnopravnost nije mogla ostati bez posljedica i svakako se odrazila na tradicionalno poimanje veza i braka. O tome }e pone{to re}i i poznati sociolog Entoni Gidens: Ako ponekad i pomislim da bi tradicionalna porodica mo`da ipak mogla biti najbolja, setim se ne~ega {to mi je jednom prilikom kazala moja babatetka. Ona je verovatno imala jedan od najdu`ih brakova uop{te, po{to je sa svojim mu`em provela vi{e
91

od {ezdeset godina. Jednom prilikom priznala mi je da je ~itavo to vreme s njim bila duboko nesre}na. U njeno vreme izlaz nije postojao.39

Napomene:
U jednoj od zemalja Evropske unije, Portugalu, referendum za uvo|enje abortusa odr`an je 10. februara 2007. godine (!) i od 40 posto gra|ana, koliko je glasalo, skoro 60 posto se izjasnilo za abortus. U EU i dalje Irska, Poljska i Malta imaju veoma stroge zakone o abortusu (dozvoljen samo u slu~aju silovanja, opasnosti po zdravlje majke ili o{te}enja fetusa). Isti dan objavljena je i vijest, da je najstariji ameri~ki univerzitet iz tzv. Br{ljanove lige - Harvard, prvi put u svojoj istoriji od 371 godinu, izabrao rektorku. [Iako su ove dvije vijesti objavljene u skoro svim {tampanim i elektronskim medijima, ovdje izvor: Blic, Beograd, 13.2.2007, str. 7] 2 Andre Mi{el: Feminizam, Beograd: Plato/ XX vek, 1997, str. 116 3 Kratko predstavljenje osnovnih slabosti tuma~enja mitova o matrijarhatu: D`oun Bembred`er: Mit o matrijarhatu: za{to u primitivnom dru{tvu vladaju mu{karci?, u: @arana Papi}/Lydia Sklevicky (ur.): Antropologija `ene, Beograd: Biblioteka XX vek/ Knji`ara Krug / Centar za `enske studije, 2003, str. 243-268 4 Andre Mi{el: Feminizam, navedeno izdanje, str. 37 5 Ibidem, str. 57 6 Deklaracija o pravima `ena i gra|anki prilo`ena je u petom dijelu knjige 7 Meri Vulstonkraft: Odbrana prava `ena, navedeno izdanje, 1994, str. 239 8 Izbor iz djela Saint-Simona i Fouriera, Beograd: Kultura, 1952, str. 284 9 Ibidem, str. 287 10 D`on Stjuart Mil i Herijeta Tejlor Mil: Rasprave o jednakosti polova, navedno izdanje, str. 102 11 Prema navodima S. de Bovoar: Drugi pol, I, navedeno izdanje, str. 170-1 12 Ibidem, I, str. 177 13 Prema A. Mi{el: Feminizam, navedeno izdanje, str. 75
1

92

14 Aleksis de Tokvil: O demokratiji u Americi, Sremski Karlovci/Novi Sad: I. K. Zorana Stojanovi}, 2002, str. 540 15 Herijeta Tejlor Mil koja prati doga|anja u SAD i nadahnuta je istinskom odlu~no{}u `ena da steknu ravnopravnost, ipak upozorava da se ne predaju previ{e osje}anjima: Ono {to se tra`i za `ene to su jednaka prava i podjednak pristup svim dru{tvenim povlasticama, a ne izdvojena pozicija, neka vrsta sentimentalnog sve{tenstva. (...) Snaga ovog cilja le`i u podr{ci onih na koje uti~u razum i principijelnost. Poku{aj da se on preporu~i sentimentalno{}u, besmislenom i neprimerenom na~elu na kom se pokret zasniva, zna~i isto {to i dobar cilj izjedna~iti s r|avim., citirano prema D`. S. Mil i H. S. Mil: Rasprave o jednakosti polova, navedeno izdanje, str. 59. Ovo }e prepoznati nove generacije `ena i krenu}e u odlu~ne akcije. 16 Deklaracija o osje}anjima http://www.dadalos.org/srbija/ frauenrechte/woher/dokumente/dokument_3.htm 17 Zoja Kotkina (Zoya Khotkina): @enski pokret u Rusiji: ju~e, danas i sutra, Globalizacija, http://www.globalizacija.com 18 Neda Bo`inovi}: Nekoliko osnovnih podataka o `enskom pokretu u Jugoslaviji, http://www.womenngo.org.yu/content/ blogcategory/28/61/ 19 Podaci preuzeti sa sajta Me|unarodnog savjeta `ena, www.icw-cif.org 20 A. Mi{el: Feminizam, navedeno izdanje, str. 97 21 Iz teksta Lepe Mla|enovi}: 50 godina Drugog pola Simon de Bovoar, http://www.womenngo.org.yu/component/option, com_wrapper/Itemid,118/ 22 Alisa [varcer (Alisa Schwarzer) je poznata i po knjizi Mala razlika i velike poljedice (1975), a 1977. je pokrenula i politi~ki magazin za `ene Ema koji izlazi i danas (www.emma.de) 23 Dorete Veseman (Dorette Wesemann): @enska prava, Dadalos http://www.dadalos.org/bih/frauenrechte/warum/ warum.htm 24 Ibidem, http://www.dadalos.org/bih/ frauenrechte/warum/ beschneidung.htm 25 Detaljniji podaci o genitalnom saka}enju `ena se mogu na}i na sajtu organizacije The Female Cutting Education and Networking Project (www.fgmnetwork.org); kratki dokumentarni film Razor's Edge (O{trica brija~a) o sudbinama `ena u Sijera Leonu i Etiopiji na http://newsite.irrinnews.org

93

26 Vijest agencije Rojters preuzeta iz dnevnog lista Blic, online izdanje, www.blic.co.yu (30/04/2007) 27 Informacije o organizaciji na zvani~nom sajtu WLUML, http://www.wluml.org 28 O kampanji AI Stop nasilju nad `enama na http://web.amnesty.org i djelovanju HRW na http://www.hrw.org/ women/ 29 Cijeli tekst Rezolucije moze se na}i na sajtu Evropskog parlamenta http://www.europarl.europa.eu; kao i u prevodu na sajtovima www. labris.org.yu i www. zamirzine.net 30 Tekst Konvencije: http://www.gc.vladars.net/tekstovi/ CEDAW-sajt.pdf 31 Pekin{ka deklaracija i Platforma za akciju, str. 27, cijeli tekst u elektronskom formatu na http://www.fgenderc.com.ba/bh/ pravni_okvir.html 32 Citirano prema Patri{a Aleksander (Patricia Alexander) i Seli Bejdan (Sally Baden): Re~nik makroekonomije iz rodne perspektive; pogledati i Elizabet Klacer (Elizabeth Klatzer): Pregled pojedinih inicijativa za rodno osetljive bud`ete u Evropi, Globalizacija, http://www.globalizacija.com 33 Pekin{ka deklaracija i Platforma za akciju, str. 48 34 Ibidem, str. 61 35 Podaci sa zvani~nog sajta Inter-Parliamentari Union (IPU), me|unarodne organizacije osnovane 1889. koja sara|uje sa 140 parlamenata, "Women in Parliaments" (izvje{taj od 31.03.2007), http://www.ipu.org/wmn-e/world.htm 36 Pekin{ka..., navedeno izdanje, str. 114 37 Mirjana Dokmanovi}: Rodna ravnopravnost i javna politika, Subotica: @enski centar za demokratiju i ljudska prava, 2002, str. 5, http://www.globalizacija.com/srpski/s_knj.htm 38 Mirjana Dokmanovi}: New World Order: uticaj globalizacije na ekonomska i socijalna prava `ena, Subotica: @enski centar za demokratiju i ljudska prava , 2002, str. 135 i 137, prethodno navedena internet stranica 39 Entoni Gidens: Odbegli svet, Beograd: Stubovi kulture, 2005, str. 90

94

III RU[ENJE ZIDA F (Feministi~ka teorija)

"Sanjali smo o prela`enju na drugu stranu ogledala, ali }e zapravo `itelji ogledala nahrupiti u na{ svet. I 'ovog puta ne}e biti pobe|eni'." -@an Bodrijar-

95

96

Feministi~ki diskurs u humanisti~kim naukama

Danas se ve} ustalilo da u istorijskom pogledu govorimo o tri faze feminizma. Prva faza ili prvi talas feminizma predstavlja teoriju i djelovanje u borbi za ravnopravnost `ena sve do 60-tih godina 20. vijeka. Kako je glavni cilj ovog perioda stvaranje uslova za obrazovanje `ena i borba za pravo glasa, uglavnom je predstavljen radom sifra`etskog pokreta. U teoretskom dijelu obuhvata sva djela (i prije 19. vijeka) koja govore o polo`aju `ena. Ovaj period nazivaju i feminizam jednakosti ili humanisti~ki feminizam. Drugi talas feminizma, ozna~en i kao feminizam razlike ili ginocentrizam u prvi plan stavlja `enu samo i njena svojstva, a ne shvatanje `enskosti na osnovu odnosa mu{karac-`ena. Direktan poticaj svakako slijedi od knjige Drugi pol. U ovih dvadesetak godina (od 60-tih do 80-tih) se zapravo tek razvijaju feministi~ke teorije u pravom smislu, jer ove teme skoro da nisu bile prisutne u nau~noj javnosti, sve dok prve generacije obrazovanih `ena nisu shvatile da nije dovoljno da se samo obrazuju, ve} i da intenzivnije razmotre i `ensko pitanje u razli~itim nau~nim oblastima. Tre}i talas feminizma se razvija u posljednje dvije i po decenije i u skladu sa postmodernisti~kim dobom karakteri{e ga potpuna raznorodnost: brojne su teorije, a feministkinje u svojim diskusijama ponekad stoje na
97

potpuno krajnjim gledi{tima, te se ~ini da su razlike me|u njima nepremostive. Kao i u vezi aktivnog djelovanja i za teoriju feminizma mo`emo re}i da postoje osnovni ciljevi koji ih okupljaju pod tim jednim nazivom. Pristupi temi `ena i njeno osloba|anje su veoma razli~iti i kako je rije~ o relativno novoj oblasti i diskursu koji se ti~e razli~itih nauka jo{ uvijek je mnogo aspekata koji mogu voditi ka originalnom vi|enju `ene, njenih osobina, uloge u dru{tvu i promjena koje `ene unose u dru{tvo sa svojom novom ulogom. Unutar feministi~ke teorije mogu}e je govoriti o podjeli na niz pravaca: liberalni, socijalisti~ki, radikalni, anarhofeminizam, kulturalni feminizma, eko-feminizam, feminizam nebjelkinja, religiozni feminizam, psihoanaliti~ki, postmoderni feminizam.1 S jedne strane, unutar razli~itih nauka inkorporira se feministi~ki diskurs, pa je onda rije~ o feministi~kim temama unutar antropologije, sociologije, filozofije, istorije, politi~ke teorije, lingvistike. S druge strane, dana{nja usmjeravanje na interdisciplinarna istra`ivanja uslovljava da se feministi~ke teorije vezuju za postkolonijalne teorije, teorije seksualnosti, teorije roda. Prate li se pregledi nau~nih publikacija lako je uo~iti da se ve}e interesovanje i vi{e nau~noistra`iva~kih radova pojavljuje tek od kasnih {ezdesetih godina 20. vijeka, a ve} u posljednje dvije decenije istra`iva~i/istra`iva~ice koji se bave ovim temama te{ko da se mogu prebrojati. @ene nisu izdvojene grupa koja `ivi samostalno, ve} dio dru{tva. One svakako dijele glavne zajedni~ke probleme, ali ne mogu u potpunosti imati zajedni~ke interese, pa se prema tome razlikuju i na~ini na koji ostvaraju svoja prava. Vezane za razli~ita uslove u kojima `ive i razli~ite oblasti djelovanja neminovno slijedi
98

i raznorodnost njihovih teorija i na~ina na koji `enska pitanja promovi{u i zastupaju u razli~itim oblastima. Sa razvojem feministi~kih i srodnih teorija obrazuje se i nova terminologija koja je danas ve} u {irokoj upotrebi. Ovdje }emo spomenuti obja{njenja tek onih najva`nijih termina: Androcentrizam predstavlja pogre{nu univerzalizaciju maskulinog, gdje se iza pojma ljudskog bi}a uvijek krije mu{karac i sve teorije se zasnivaju upravo na obrascu duboko prikrivenog isklju~enja femininog. On je taj koji je subjekat, on je taj prema kome se uspostavljaju norme, a neposredno ili posredno izostavljava se `ensko iskustvo ili biva obezvrije|eno. Rasprave o androcentrizmu zadiru u osnove nauka i izazivaju `estoke polemike, posebno u epistemologiji. Androcentrizam se ne mo`e poistovjetiti sa seksizmom.2 Esencijalizam je doktrina po kojoj je ispravno praviti razliku izme|u onih svojstava neke stvari, ili vrste stvari, koja su esencijalna, i onih koja su samo akcidentalna. Esencijalna svojstva su ona koje ta stvar ne mo`e izgubiti a da pri tom ne prestane da postoji. (...) Esencijalizam se koristi u feministi~kim delima ~ije je gledi{te da `ene (odnosno mu{karci) poseduju esencijalnu prirodu (tj. po`rtvovanost i bri`nost nasuprot agresivnosti i sebi~nosti), nasuprot razlikovanju usled mno{tva akcidentalnih ili kontigentnih osobina uzrokovanih dru{tvenim uslovima.3 Ginokritika je poseban pristup knji`evnosti koju su pisale `ene. Cilj tog pristupa jeste da utvrdi zajedni~ke odlike ove knji`evnosti i rekonstrui{e njenu tradiciju. Termin je uvela Ilejn [ouvolter da ozna~i posebnu vrstu feministi~ke kritike ~ija je osnovna odlika
99

ginocentri~nost - na `enu usmerena analiza. Osnovna kategorija ovog pristupa jeste rod (gender) kao skup dru{tvenih, psihi~kih i kulturnih uslova u kojima su `ene stvarale i koji su uticali na njihovo stvarala{tvo4 Homofobija je mr`nja ili izra`en strah od homoseksualnih osoba. U krajnjim slu~ajevima manifestuju se kao verbalno ili fizi~ko nasilje prema ovim osobama. Na individualnom planu mo`e biti rezultat nerije{enenog konflikta sa vlastitom seksualno{}u. Nije rijetkost da se iskazuje na nivou grupe ili institucionalno, pri ~emu se pokazuje otvorena ili prikrivena diskriminacija osoba iz kvir (queer) zajednice, {to se obi~no ozna~ava i kao heteroseksizam. Kvir (queer) teorija - termin u upotrebi od osamdesetih godina 20. vijeka, na po~etku uklju~uje teorije koje se bave temama bitnim za gej i lezbejsku populaciju, a danas ve} dobrim dijelom stoji izdvojeno. Zasniva se na djelima feministi~kih i postmodernih teoreti~ara/ teoreti~arki, me|u kojima su najzna~ajniji: Mi{el Fuko sa pregledom istorije seksualnosti i teorijom o diskursu, te D`udit Batler sa teorijom o performativnosti roda. Mizoginija je u najkra}em mr`nja prema `enama, a u okviru feministi~ke teorije dobija mnogo {ire i preciznije odre|enje. Okosnicu sistema mizoginije ~ine dominacija nad `enama, eksploatacija `enskih resursa kroz nejednaku razmenu i poni`avanje `ene, gotovo ritualno, kao jedne vrste Drugosti. Mizoginijom se posti`e pacifikacija `ena kao marginalne grupe, elimininacija ili smanjivanje kompeticije `ena, kontrola `ena, naro~ito njihove seksualnosti ({to je, na primer, naro~ito vidljivo u asimetriji `argonskih izraza). Ne radi se, dakle, o apstraktnoj, neprofitnoj, neutilitarnoj mr`nji.
100

Naprotiv, radi se o tradicionalno utemeljenoj, a zatim novim dru{tvenim silama obnovljenoj, svevladaju}oj, svepro`imaju}oj mr`nji, nagra|uju}oj mr`nji, kao sistemu koji jasno proizvodi dobitke i gubitke za mu{karce i za `ene, kao kolektivitete, ali i na individualnom nivou upravo kroz pripadnost tim kolektivitetima.5 Mizandrija je mr`nja prema mu{kom polu, koja svoje korijene dijelom nalazi u izrazito ginocentri~nim teorijama, a i izra`ena je, na primjer, u djelima Andree Dvorkin. Oni koji su podlo`ni mizandriji zapravo ispoljavaju nepo{tavanje drugog pola. Mizandriji mogu biti podlo`ni i mu{karci. U savremenoj feministi~koj teoriji i programima najve}eg dijela feministi~kih organizacija mizandrija se odbacuje kao i mizoginija. Patrijarhat je tip dru{tvenog ure|enja u kome dominira pater familias koji je vlasnik sve imovine, pri ~emu u tu imovinu ulaze i `ene i djeca. Ustanovljenjem takvog okvira u dru{tvu ostvaruje se potpuna dominacija mu{karca nad `enom i time njegova mo} ima svoje upori{te za nastojanje da i u savremenom dru{tvu ima kontrolu i mo}. Veoma ~esto feminsti~ki teoreti~ari/ teoreti~arke koriste izraz patrijarhalni obrazac da istaknu razliku izme|u patrijarhalnog kao istorijske kategorije i patrijarhalnog na~ina pona{anja o~uvanog i u dana{njoj kulturi. Seksizam je diskriminacija na osnovu roda, ta~nije nemogu}nost ili odbijanje da se prepoznaju prava, potrebe, dignitet ili vrednosti ljudi jednog pola ili roda. U {irem smislu, devalvacije raznih crta karaktera ili inteligencije koji su tipi~ni za jedan ili drugi pol.6 Jedna od glavnih tema za raspravu u okviru feminizma dolazi iz socijalne antropologije, a klju~no djelo je bilo
101

Pol i temperament u tri primitivna dru{tva (1935) Margaret Mid. Njen rad na terenu trebao je da ponudi materijal koji }e ukazati na razlike me|u polovima, ali }e osnovna teza biti promjenjena, jer je Mid uvidjela da temperament nema previ{e veze sa polnom razlikom. Usvajala sam op}e mi{ljenje na{ega dru{tva o postojanju prirodnog spola-temperamenta koji u najgorem slu~aju mo`e biti samo iskvaren ili mo`e odstupiti od svog normalnog izraza. Nisam ni u snu pomi{ljala da bi temperamenti koje mi smatramo priro|enim jednom spolu, mogli, naprotiv, biti tek puke varijacije ljudskog temperamenta....7 Prou~avanja tri plemena pokazalo je koliko su velike razlike me|u njima, jer svako pleme `ivi po svojim pravilima. Osobina vi|ena izrazito kao `enska (prema zapadnom istra`iva~u/istra`iva~ici) pokazuje se ovdje kao karakteristika mu{karaca, {to ukazuje da crte li~nosti nisu ~vrsto vezane za pol. To je dovelo, ne samo u antropologiji ve} uop{te u dru{tvenim naukama, da se ide ka razlikovanju pola (sex) i roda (gender), pri ~emu je pol odre|en kao ono biolo{ko, antropolo{ka konstanta dok je rod kulturno proizvedeno razlikovanje roda.8 Antropolo{ka istra`ivanja na terenu i interpretacije dobijenih rezultata pokazala su u jednom momentu da je zapravo velika odgovornost do onog koji tuma~i dobijene podatke, te je ta nova nauka svoj dalji razvoj temeljila na vlastitoj kritici. Bilo je neophodno da se poka`e da se istra`ivanjima kultura i zajednica razli~itih od Zapadnog modela dru{tva pristupalo sa pozicije onog koji sebe vidi i predstavlja dominantnim. Zato se u ranijim terminima uvijek govorilo o onim naprednim, civilizovanim nasuprot divljim, primitivnim i na toj osnovni gra|ena
102

je predstava o onim drugima. Jednostavnije re~eno, morala se skrenuti pa`nja na to da je posmatra~ bijelac, Zapadnjak, mu{karac, pripadnik vladaju}e manjine. Ako je bilo tako, okvir tuma~enje drugih je ve} unaprijed bio odre|en stavovima samog tuma~a. Svest o tome da se jedan ograni~eni aspekt ne mo`e vi{e izdavati za totalitet unela je u antropologiju koristan momenat skepse o vlastitim granicama tuma~enja takozvanih primitivnih zajednica i omogu}ila joj nova i plodnija saznanja.9 Nije vi{e bilo rije~ samo o istra`ivanjima izvan Zapada, nego se sada i za antropologiju otvorilo novo polje unutar samih Zapadnih dru{tava gdje se pokazalo da dru{tvene nauke i dalje ~vsto stoje na poziciji odnosa gdje dominantniji utvr|uje pozicije nau~nika. Mijenjanje paradigmi u antropologiji dogodilo se upravo u periodu {ezdesetih godina, kada na svoj polo`aj protestima pa`nju skre}u obojeni, `ene, mladi, razli~ite manjine. Ova promjena u antropologiji mogla je dalje bitno promjeniti smjer istra`ivanja o `enama i `enskosti tek kad su jasno istaknute dvije bitne stvari. Prvo, predrasuda da je `ena Drugi, da je priroda, da je sudbinski odre|ena, jer je u potpunosti njena uloga u dru{tvu povezana sa ulogom majke. Drugo, da su se antropologijim bavili mu{karci, uz izuzetke Margaret Mid i Rut Benedikt. Te`nja za otkrivanje dugo zanemarnog `enskog svijeta vodila je i ka formiranju nove discipline antropologije `ene.10 U okviru sociologije, feministi~ke teme vezuju se za istra`ivanje polo`aja `ene u dru{tvu i za `ensko iskustvo, te zna~aj `enskog aktivizma za izgradnju humanijeg dru{tva. Suvremena znanstvena zajednica dramati~no je otkrila da je ono {to je trebalo biti jedinstveno iskustvo,
103

bio zapravo poseban izvje{taj mu{kih aktera i iskustava. Prepoznavanje tolikog broja novih aktera zahtijevalo je preispitivanje na{eg razumijevanja i oblikovanja svake socijalne situacije.11 Mo`e se govoriti o dva osnovna pitanja: Kako i za{to o `enama? i Za{to je sve tako kako jeste?. Nastojanje da se odgovori na prvo pitanje ve} je na samom po~etku pokazalo da prije nastanka i ja~anja feministi~ke teorije sve zapravo biva predo~eno samo kao iskustvo mu{kih aktera u dru{tvu; dalja istra`ivanja pokazala su da su `ene prisutne u dru{tvu u ve}ini situacija, te da imaju mnogo raznovrsnije uloge nego {to se pretpostavljalo u skladu sa ranijim stereotipima. Odgovorom na drugo pitanje te`ilo se obja{njenju svijeta u kome `ive i u~estvuju i mu{karci i `ene, ali se samo prvima daje prednost s obzirom na njihovu dominaciju.12 Na osnovu pitanja "[ta i za{to o `enama?" mo`e se govoriti o tri grupe teorija: a) teorija razlike - zasniva se na tome da su polo`aj i iskustvo `ena u ve}ini situaciji razli~iti od mu{kog u istim situacijama; b) teorija nejednakosti - polo`aj `ena je manje povoljan ili nejednak polo`aju mu{karaca; c) teorija ugnjetavanja - `ene su iskori{tene i zloupotrebljene od mu{karaca. U okviru ove tri teorije mogu}e su razlike, a na osnovu drugog bitnog pitanja: "Za{to je situacija `ena takva kakva jeste?". Odgovori mogu biti sadr`ani u: a) bio-socijalnim, institucionalnim i sociopsiholo{kim obja{njenjima razlike; b) liberalno-feministi~kom i marksisti~kom obja{njenju nejednakosti i c) psihoanaliti~kom, radikalno-feministi~kom i socijalisti~ko - feministi~kom obja{njenju ugnjetavanja.13 Naj~e{}e spominjane i citirane sociolo{kinje su: D`esi Bernard, Doroti Smit, Sandra Hardin, Elison D`eger,
104

Nensi Hartsok. Izdvajamo D. Smit koja se bavila `ivotnim iskustvom i njegovim oblikovanjem prema makrostrukturama, a u osnovi njene teorije je savremeni marksisti~ki pristup. Zna~aj njenog istra`ivanja je {to se u okviru sociologije svakodnevnog `ivota posve}uje razotkrivanju privatne sfere, koja dugo ostaje izvan dominantnih sociolo{kih tema. Kako se utvr|uje granice izme|u javne sfere kao mjesta iskazivanja mu{kog principa i privatne sfere kao prostora `ene, ovo drugo u fokus postavljaju tek feministkinje.14 Unutar evropske feministi~ke filozofije mo`emo govoriti i o podjeli u dvije velike grupe teorija: kriti~ki feminizam i teorija razlikovanja roda. U prvoj grupi su teorije koje za osnovu uzimaju uspostavljanje jednakosti me|u polovima, a da bi se to dostiglo, neophodno je izlo`iti kritici patrijarhalni obrazac koji je vodio i vodi ka potla~ivanju `ena. U istorijskom smislu uglavnom se poklapa sa prvim talasom feminizma, mada su i danas brojne teoreti~arke/teoreti~ari koji insistiraju na ovakvom pogledu. Osnovno pitanje bi bilo kako sredstvima tradicionalne filozofije pokazati u kojoj mjeri i za{to je `ena marginalizovana. U drugoj grupi su oni koji tvrde da `enu treba posmatrati kao odvojenu, nezavisnu od mu{karaca, i onda na taj na~in sagledavati sve njene karakteristike, te bi glavno pitanje bilo: {ta `enska vrijednost sadr`ajno zna~i?.15 Filozofija je posebno obilje`ena eksplicitnim mizoginim pisanjem i ono je velikim dijelom uticalo na stav prema `enama kao nedovoljno sposobnim za istinsko promi{ljanje. Primjera je toliko da bi mogli biti svrstani u posebnu knjigu, a ovdje se ilustracije radi mogu spomenuti samo neki. Aristotel je govorio: @enski karakter treba
105

da smatramo kao ne{to {to je po prirodi nepotpuno. Za @an-@ak Rusoa: @ena je stvorena da popu{ta mu{karcu i da podnosi njegove nepravde. Ogist Kont smatra da: @eni ne odgovara ni upravljanje ni obrazovanje. Artur [openhauer tvrdi da ve} pogled na `enski stas u~i nas da `ena nije odre|ena ni za veliki duhovni, ni za veliki fizi~ki rad. Fridrih Ni~e pi{e: Povr{ina je `enina narav, burno uzlelujana skrama na plitkoj vodi. Sjeren Kjerkegor ka`e: Kakva nesre}a biti `ena! Me|utim, najve}e zlo je ba{ u tome {to ona to ne shvata. Po @anu Bodrijaru: @enskost se, tako, nalazi tamo gde i ludilo. Otvoreno izra`avanje mr`nje prema `enama ipak je u drugom planu za feministi~ku filozofiju, s obzirom da je daleko va`nije razotkriti na koji na~in su univerzalne kategorije i teorije rodno odre|ene. Feministi~ke teme u psihologiji svakako su dobrim dijelom vezane za tuma~enja psihoanaliti~ke teorije i mnoga djela iz ove oblasti se odnose na kritiku Frojdovog shvatanja `ene i njenog identiteta, koji je, po psihoanaliti~arima biolo{ki utemeljen i nepromjenljiv. Kao i u ostalim naukama, a ovdje i ne{to direktnije, veliki uticaj je imala knjiga Margaret Mid, te je znatan dio empirijskih istra`ivanja usmjeren na prou~avanje psihologije djece i adolescenata s fokusom na formiranje stavova o polu i rodnim ulogama. Posebno se pridaje va`nost istra`ivanju razvoja seksualnosti u kome zna~ajan udio i danas ima odgoj po patrijarhalnim principima {to stvara unutra{nje konflikte. Osim toga, veoma je bilo zna~ajno da se izmijeni metodologija istra`ivanja koja je ranije bila u nekim elementima seksisti~ka, a kako bi se do{lo do pravih rezultata.16 Pedagogija, po feministkinjama, bi svakako vi{e trebala
106

da se bavi na~inom usvajanja znanja i pristupu znanju ne samo po{tuju}i superiornost racionalnog ve} imaju}i u vidu i emocionalno, te se u tom smislu mo`e i}i tragom teorije Dejvida Golemana o emocionalnoj inteligenciji. Ne mislim da pedagogija emocija zahtijeva ispovijedi, da svi moramo "otvarati du{e". Samo smatram da bismo mogli promisliti o razlozima zbog kojih su se emocije sustavno obezvrje|ivale, i o kreativnim alternativama za oblikovanje emocija u obrazovnim praksama.17 Analizom sadr`aja ud`benika koji su upotrebi u {kolama i na univerzitetima se vrlo brzo pokazuje u kojoj mjeri obrazovanje u nekoj dr`avi jeste ili nije sklono da institucionalno uti~e na formiranje predrasuda o polovima i njihovim odnosima. Za feministi~ku teoriju veoma va`no je bilo pojavljivanje ve}eg broja `ena u knji`evnosti, kao i razvoj feministi~ke knji`evne kritike. Mogu}e je, naravno, vratiti se unazad sve do Kristine de Pizan, ali ovdje }emo spomenuti knjigu iz 1929. godine. Rije~ je o Vlastitoj sobi Vird`inije Vulf u kojoj ona poku{ava odgovoriti na pitanja: Gdje su `ene u knji`evnosti? Kako je mogu}e da ne mo`emo nabrojati mnogo imena knji`evnica, a jedna od glavnih tema knji`evnika jeste `ena? Vulfova nam pri~a pri~u o [ekspirovoj sestri:Ona pro`ima poeziju od korica do korica; nimalo nije odsutna iz istorije. Dominira `ivotima kraljeva i osvaja~a, u knji`evnosti; a zapravo je bila rob svakog mom~i}a ~iji bi joj prsten natakli roditelji. Neke od najnadahnutijih re~i, neke od najdubljih misli u knji`evnosti si{le su sa njenih usana, u stvarnom `ivotu ona je jedva umela da ~ita, da pi{e i bila je vlasni{tvo svoga mu`a.18 Umjesto da nabraja djela knji`evnica koje je prona{la na policama
107

knjiga, uvi|aju}i da je taj spisak kratak, Vulfova upravo na primjeru knji`evnog stvarala{tva pokazuje u kojoj mjeri je `ena uskra}ena da poka`e svoje potencijale, jer je nikad nisu u~ili da to ~ini. Zapravo cijelo vrijeme su joj nametali sliku o njoj samoj i ona je bila prinu|ena da takvu sliku prihvati i da joj se prilago|ava, a nije joj bilo dozvoljeno da govori o vlastitom iskustvu. Ona je bila ne~ujna, jer je njen polo`aj bio odre|en ekonomskim razlozima i prvo je morala da se izbori za vlastitu nezavisnost kako bi imala i svoj prostor za stvaranje, vlastitu sobu. Nekoliko decenija poslije feministi~ka kritika ve} u velikoj mjeri ima predstavu o `enskoj tradiciji pisanja, a tako|e do{lo se do toga da se tuma~i simbolizam `enskog pisanja, a da se pri tome ne odvoji potpuno od mu{ke tradicije. Danas se analizira pisanje autorki bez obzira da li su iskazivale feministi~ke stavove, a svakako nastoji se razotkriti seksizam u literaturi. Knji`evnice su sada dobile vlastiti prostor, one govore, izlaze izvan ograda u koje su vijekovima smje{tane, ne uste`u se da javno govore o svom tijelu, materinstvu, seksualnosti, daju napokon glas [ekspirovoj sestri. Na posebnoj formi `enskog pisanja - `enskom pismu insistira Elen Siksu, francuska knji`evnica i univerzitetska profesorica, koja se u svojim brojnim literarnim i kriti~kim tekstovima isti~e po psihoanaliti~kim temama, primjeni dekonstrukcije i stalnim pozivanjem na razli~itost. Razvoj feministi~ke teorije uslovilo je da se u nauci o jeziku ve}a pa`nja posveti analizi jezika kako bi se razotkrili na koji na~in se rodna diskriminacija manifestuje u pismu i govoru, te kakva nova pravila upotrebe jezika treba uspostaviti da bi bio rodno neutralan.
108

U univerzitetskim ud`benicima i razli~itim priru~nicima za akademsko pisanje u zapadnim zemljama, posebno u SAD, postaje uobi~ajeno da se navode upustva u skladu sa ovim pravilima. Tako, na primjer, u jednom od vodi~a za pisanje u dru{tvenim naukama imamo poglavlje Izbjegavanje sintagmi koje se odnose na rod. Autori navode da slijede kodove pona{anja koje su ve} odavno u primjeni prema zahtjevima mnogih profesionalnih udru`enja, a za primjer se koristi Britansko psiholo{ko dru{tvo. Ovdje se navodi i obja{njenje za{to je upravo u dru{tvenim naukama va`no da se obrati pa`nja na upotrebu rodno neutralnog jezika: Postoje dvije kategorije problema kori{}enja sintagmi: ona koja se odnosi na ozna~avanje i ona koja se odnosi na ocjenjivanje. Problemi u ovim oblastima mogu se sagledati u smislu ambivalentnosti i referentnosti, tj. nije jasno da li se zapa`anja odnose na mu{karce, `ene ili na oba pola, i u izrazu stereotipa, gdje se dodjeljuju neta~na zapa`anja pod uticajem predrasuda, na bazi nedovoljnih ili bez ikakavih dokaza.19 Lingvisti~arka Svenka Savi} ukazuje na verbalni seksizam i daje mogu}a rje{enja ovog problema u srpskom jeziku, posebno smatra da je va`no da mediji u~estvuju u ovoj promjeni. U svom radu slijedi teoriju jezi~ke djelatnosti, po kojoj jezik odra`ava stanje u dru{tvu, tako da iniciranje promjene unutar jezika mogu da stvore nove na~ine razmi{ljanja i da uti~u na razbijanje stereotipa i predrasuda. Savi}eva nagla{ava da su otpori veliki i naj~e{}i argumenti protivnika se vezuju na prvi pogled za samu struku, iako i povr{ni uvid u to pokazuje druga~ije. Uzgred, {ta je u tome lo{e ako se neko jezi~ko pravilo u normi jezi~ke upotrebe sla`e sa
109

onim {to je ideja `enskog pokreta? @ensko pitanje je politi~ko pitanje. Poznato je, naime, da standardizacija nekog jezika nikada nije samo (nekada nije uop{te) jezi~ko pitanje, ve} je (vi{e) politi~ko i dru{tveno. Pitanje pisanja velikog slova u nekim segmentima je tako|e politi~ko i dru{tveno. Isto va`i i za pravila koja se odnose na pisanje zanimanja i titule `ena: ukoliko je propisano da se koristi mu{ka forma da ozna~i zanimanje `enske osobe, ona }e jezi~ki ostati nevidljiva u dru{tvenoj i politi~koj sferi, {to samo potkrepljuje patrijarhalno shvatanje `ene u dru{tvu.20

Feministi~ki pravci
Liberalni feminizam naj~e{}e se vezuje za po~etke feministi~kog pokreta i teorije, a obi~no se kao predstavnici/e navode: Meri Vulstonkraft, D`on Stjuart Mil i Herijeta Tejlor Mil. Zbog toga je uobi~ajeno da se danas te teorije ozna~avaju kao zna~ajne za razvoj feminizma, ali isto tako su na njihovu adresu upu}ene mnogobrojne kritike. Osnova liberalnog feminizma je tra`enje ravnopravnosti za `ene promjenom zakona i transformacijom dru{tva, pri ~emu se ne razmatra mogu}nost promjene uloge mu{karaca. Zasnovan na konceptu liberalizma, liberalni feminizam polazi od individualnih prava i u tom okviru se govori i o `enskim pravima. Tako, na primjer, predstavnici/e ovog pravca sna`no se zala`u za pravo na abortus, jer smatraju da svako ima pravo da raspola`e i odlu~uje o svom tijelu, te je i to individualna odluka. Za teoreti~arke liberalnog feminizma razlozi nejednakosti su prvenstveno u rodnim sterotipima koji se odr`avaju kroz podjelu poslova na
110

mu{ke i `enske i kroz manje zarade za `ene u odnosu na mu{karce koji obavljaju isti posao. U drugom talasu glavna predstavnica liberalnog feminizma je Beti Friden21 koja je autorka knjige Misterija `ena iz 1963. godine. Bila je to prva zna~ajna feministi~ka knjiga nakon Drugog pola. Svoje istra`ivanje Fridenova je bazirala na prou~avanje kakvu sliku o sebi imaju `ene ameri~ke srednje klase koje `ive u gradu. Po zavr{etku Drugog svjetskog rata mu{karci se vra}aju na svoja radna mjesta, a `ene ostaju da obavljaju ku}ne poslove. Napredak tehnologije i upotreba razli~itih aparata u doma}instvu sada u odre|enoj mjeri obesmi{ljava rad `ena, a one se osje}aju pomalo izgubljeno u toj ulozi. Problem je u tome {to `ene cijeli svoj identitet grade upravo preko braka - mu`a i djece, a da zapravo nemaju vlastiti identitet. Kritike koje su uslijedile na ra~un ove knjige su dobrim dijelom usmjerene na to, da su uzeti u obzir samo problemi bijelih `ena koji pripadaju srednjoj ili vi{oj klasi, a ne doti~e se siroma{nih i obojenih `ena. Osim toga, knjiga daje sliku koja je tipi~na za ameri~ko dru{tvo i to samo za jedan njegov dio. U liberalne feminstkinje ubraja se i D`esi Bernard, ~ije su glavne teme vi{edecenijskog istra`ivanja, jo{ od 40-tih godina 20. vijeka, bile: brak, materinstvo, univerzitetsko obrazovanje `ena. Nasuprot do tada uobi~ajenim pristupima u sociologiji u kojima se pitanju roda nije pridavao zna~aj, njene analize pru`aju druga~iju sliku o braku kao institucionalnom okviru koji na prvom mjestu slu`i da se odr`i mo} mu{arca i sputa `ena. Po Bernardovoj, postoje uvijek dvije potpuno suprotne slike istog braka: mu{ki brak u kojem on misli da je ograni~en, stije{njen, dok zapravo u`iva sve ono {to norme
111

odre|uju - autoritet, neovisnost i pravo na ku}ni, emocionalni i seksualni servis njegove `ene; kao i `enski brak, u kojem ona afirmira kulturno vjerovanje o ispunjenju, dok zapravo iskustveno do`ivljava normativno ustanovljenu bespomo}nost i ovisnost, obavezu osiguravanja ku}ne, emocionalne, seksualne usluge, kao i postupno umanjivanje nezavisnosti mlade osobe, kakva je bila prije udaje.22 Svoje bavljenje feministi~kom teorijom Bernardova je nazvala prosvjetiteljski liberalizam. Treba naglasiti da se liberalni feminizam u SAD vi{e nego u teoriji, ogleda u aktivnostima `enskih pokreta. Zastupnici/e radikalnog feminizma smatraju da se ugnjetavanje `ena prije svega zasniva na sistemu mo}i, oli~enom u patrijarhatu, koji odre|uje sve odnose u dru{tvu. Osnova ovog sistema je kori{}enje otvorenih i prikrivenih na~ina da se dominantan polo`aj mu{ke populacije odr`i, pa je glavni cilj radikalnih feministkinja ukidanje patrijarhata. One nastoje tekstovima i anga`manom u `enskim grupama da uka`u i bore se protiv: silovanja, seksualnog nasilja, prisiljavanja na prostituciju i svih fizi~kih oblika nasilja nad `enama. Smatraju da treba razobli~iti manje uo~ljive sisteme kontrole nad `enama, jer dominaciju je mogu}e jedino potpuno ukinuti ako se prika`u mehanizmi djelovanja unutar cijelog sistema. Neke od najpoznatijih predstavnica su: Kejt Milet, [ulamit Fajerston, Andre Dvorkin, Ketrin Mekinon, Robin Morgan. Kejt Milet je 1969. doktorirala na temi Seksualna politika, a godinu poslije rad je objavljen i predstavlja jedan od klju~nih tekstova drugog talasa feminizma. Ona je ovdje dala pregled razvoja feministi~kog pokreta do {ezdesetih godina, a kako se najvi{e zanimala za knji`evnost
112

pokazala je kako izgleda seksisti~ko pisanje i u kojoj mjeri su prisutne predrasude o `enama u djelima Dejvida Herberta Lorensa, Henrija Milera i Normana Majlera. To je uticalo da se poslije pojave brojni tekstovi koji na nov na~in interpretiraju knjige autora i idu dalje ka razobli~avanju kanona. Iste godine kad i Miletova, [ulamit Fajerston je objavila knjigu Dijalektika pola: slu~aj feministi~ke revolucije u kojoj prikazuje kako se u patrijarhalnom dru{tvu na razli~ite na~ine ispoljava seksizam, a kao glavna teoretska polazi{ta uzima djela Frojda, Rajha, Marksa, Bovoar. Slabost `ene, na ~emu patrijarhat gradi mo}, po~iva prvenstveno u biolo{koj razlici i Fajerstonova se zala`e za kontrolu ra|anja pri ~emu }e `ene same mo}i da odlu~uju, a ne samo da budu one ~ija su tijela iskori{tena za reprodukciju. Njena knjiga je bila izuzetno uticajna u ameri~kom feminizmu. Andrea Dvorkin je napisala deset knjiga i brojne tekstove, te je bila ana`ovana u razli~itim feministi~kim grupama. Najvi{e je govorila i borila se protiv silovanja i svakog oblika nasilja nad `enama. Teme njenih stalnih kritika bile su: pornografija kao industrija seksualnog zlostavljanja `ena i prostitucija kao najo~igledniji primjer iskazivanja mo}i patrijarhata. Najpoznatiji naslovi: @enska mr`nja: radikalni pogled na seksualnost (1974), Na{a krv: proro~anstvo i diskursi o seksualnoj politici (1976), Pisma iz ratne zone (1988). Zajedno sa Ketrin Mekinon autorka je i knjige Pornografija i civilna prava: novi dan za `ensku jednakost (1988). Mekinonova je tako|e ameri~ka feministkinja koja se bavi pravnom i politi~kom teorijom, tako da je veoma anga`ovana na izmjeni zakona kako bi se omogu}ila potpuna jednakost `ena. To su i glavne
113

teme njenih knjiga kao na primjer: Seksualno uznemiravanje zaposlenih `ena: slu~aj seksualne diskriminacije (1979), @enski `ivoti, mu{ki zakoni (2005). Kao i Dvornikova posljednje dvije decenije pisala je najvi{e o silovanjima `ena u ratu i to na prostoru biv{e Jugoslavije. Robin Morgan je feministi~ka aktivistkinja, knji`evnica i novinarka koja je najvi{e zaslu`na za prikazivanje aktivnosti tokom drugog talasa feminizma. Priredila je tri antologije: Sestrinstvo je mo}no: antologija Pokreta za oslobo|enje `ena (1970), Sestrinstvo je globalno: antologija tekstova internacionalnog `enskog pokreta (1984) i Sestrinstvo zauvijek: `enska antologija za novi milenij (2003). Kako je radikalnost glavno obilje`je ovog dijela pokreta, to je i ono {to najvi{e kritikuju druga~ije opredjeljene feministkinje, kao i antifeministi. Rodne feministkinje su redefinisale suprotni pol u posebnu politi~ku klasu ~iji interesi su inherentno suprotstavljeni `eninim. U teoriji koja je usledila, Dvorkin je proglasila sve mu{karce silovateljima. Kejt Milet (Kate Millett) je pozivala na kraj porodice. Ketrin Mekinon (Catharine MacKinnon) je proglasila brak, silovanje i prostituciju nerazdvojivim. Posmatrano kroz politi~ke nao~ari rodnog feminizma, mu{kost nije vi{e bila biolo{ka ve} kulturna i ideolo{ka osobina.23 Socijalisti~ki i marksisti~ki feminizam razvijaju se od 19. vijeka i u jednom dijelu literature se navode kao dva odvojena pravca, dok u drugim izvorima spominju socijalisti~ko-marksisti~ki feminizam. Po~inje jo{ sa Florom Tristan i ne{to kasnije se vezuje za imena Roze Luksemburg, Klare Cetkin, Aleksandre Kolontaj. Osnova ovog pravca je zasnovana na radovima Marksa i Engelsa i njihovoj temeljnoj tezi da je napredak dru{tva mogu} tek kad prestane ugnjetavanje ljudi na
114

klasnoj osnovi. Prema tome, i `ene su zajedno sa mu{karcima ugnjetavane zato {to pripadaju odre|enoj klasi. Ugnjetavanje je vi{e izra`eno me|u `enskom populacijom, jer su one dodatno pot~injene mu`evima. Zbog toga izrazito marksisti~ki opredjeljenje feministkinje dijele `ene na one potla~ne i siroma{ne i `ene koje pripadaju vi{im slojevima. Flora Tristan nagla{ava da `ene ipak moraju biti svjesne da kroz borbu za bolji polo`aj potla~enih, moraju se boriti i za svoja prava koja su im ugro`ena u okviru institucije braka, a to zna~i da se mora mijenjati i odnos mu{karca prema `eni.24 One se bore za prava radnica i uglavnom smatraju, kao i mu{karci koji pripadaju razli~itim komunisti~kim i radikalnim socijalisti~kim partijama, da je jedini na~in promjene stanja - revolucija. Tako `ene i mu{karci zajedno u~estvuju u stvaranju socijalisti~kih dr`ava, a teme savremenih marksisti~kih feministkinja }e biti aktivnosti u udru`enjima `ena i polo`aj `ena u socijalisti~kom dru{tvu. Prve socijalisti~ke feministkinje svjesne su da u borbi za prava potla~enih, glavni teoreti~ari marksizma ne govore u dovoljnoj mjeri o pravima `ena, ali je marksisti~ka teorija temelj ravnopravnosti `ena i mu{karaca. Tako Klara Cetkin ka`e: Nema sumnje, Marks se nikada nije bavio `enskim pitanjem samim po sebi ili kao takvim. Ali bez obzira na to, on je borbi `ene za ravnopravnost pridonio ono {to je nezamjenljivo, {to je najva`nije. Materijalisti~kim shvatanjem istorije on nam, dodu{e, nije dao gotove formule o `enskom pitanju, ali je dao ne{to bolje: pravilnu, sigurnu metodu da ga ispitujemo i shvatimo.25 Kao neomarksisti~ki feminizam mo`emo ozna~iti sociolo{ki rad Doroti Smit koja se najvi{e bavi
115

makrostrukturama ugnjetavanja izra`enim u savremenom zapadnom svijetu. Nephodno je te strukture intenzivnije prou~iti na svakodnovenom `ivotnom iskustvu pojedinca, jer u protivnom ostaju zamagljene u socijalnim teorijama.26 Socijalisti~ke feministkinje, za razliku od onih izrazito marksisti~kog usmjerenja, manje su sklone da ravnopravnost `ena tra`e putem revolucije, ve} istrajavaju na stalnoj transformaciji dru{tva. One pro{iruju ciljeve borbe ne samo protiv klasnog ugnjetavanja, ve} i rasizma i seksizma, i znatno vi{e se posve}uju samom feminizmu. Danas dio feministkinja, koje pripadaju organizacijama zasnivanim na naslije|u marksizma i anarhizma, veoma ~esto se pridru`uju alterglobalisti~kim pokretima i u prvi plan stavljaju borbu za socijalnu pravdu koja se ne mo`e ostvariti dok monopol imaju multinacionalne kompanije. Upravo je jedna sociologinja zaslu`na za iniciranje brojnih rasprava na ovu temu. Rije~ je o Naomi Klajn, koja je je sa svojom knjigom Ne logo (2000), izazvala veliku svjetsku pa`nju i neformalno nazvana ikonom antiglobalisti~kog pokreta. Kada se ka`e anarhofeminizam to prvo asocira na ime Eme Goldman. Kad je emigrirala iz Rusije u Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave vrlo brzo, potaknuta istupima anarhista tokom radni~kih {trajkova u ^ikagu 1886. godine, do{la je u dodir sa anarhisti~kim tekstovima i to je ono {to }e je usmjeravati cijeli `ivot. ^esto je i sama u~estvovala u razli~itim {trajkovima, a nekoliko puta je bila i uhap{ena. Na kraju }e, zajedno sa jo{ vi{e od 200 radikalnih predstavnika radni~ke klase, biti protjerana iz SAD. U izgnanstvu je provela 21 godinu `ive}i u razli~itim evropskim zemljama. Vi{e od
116

radikalnih i nasilnih istupa, za Goldmanovu je glavno oru`je borbe bilo obrazovanje i neprestano je dr`ala predavanja {irom SAD i kasnije u razli~itim dr`avama. Smatrala je da postoje}i obrazovni sistem ne dozvoljava pravi razvoj ljudskih potencijala i dobar temelj za razvoj kriti~kog mi{ljenja. U okviru feminizma naro~ito je va`no njeno zalaganje za kontrolu za~e}a, jer samo ako `ena ima mogu}nost da gospodari svojim tjelom i odlu~uje slobodno o njemu, mo`e da po~ne da ostvaruje slobodu i u ekonomskom i svakom drugom smislu. Sna`no se zala`u}i za prava `ena u javnoj sferi, stalno je nagla{avala ulogu i mjesto `ene u privatnoj sferi, te je jedinom pravom vezom izme|u dvoje ljudi smatrala onu koja po~iva na slobodnoj ljubavi. Njeni stavovi, ipak, nisu u potpunosti bili u saglasnosti sa stavovima predstavnica ameri~kog feministi~kog pokreta. One su izabrale ta~no odre|ene ciljeve i za njih se borile. Jedan od tih ciljeva je bila i kontrola ra|anja, a drugi `ensko pravo glasa. Goldmanova im se suprotstavljala, tvrde}i da to predstavlja tek dio onog {to ~ini potla~ivanje `ena, a da, na primjer, pristup izborima ne}e biti dovoljni da oslobode i `enu iz radni~e klase. Smatrala je da emancipacija prvo mora da se odigra u `eninoj du{i i svesti. @ene prvo moraju da postanu svesne svog polo`aja i uzroka tog polo`aja, a onda da same preuzmu odgovornost za menjanje svog `ivota. @ena mora da postane odgovorna i da snagom svoje volje prvo promeni svoju svest i onda podrije sistem iznutra. Ona jednostavno treba da prestane da podr`ava sistem koji joj ne odgovara, da prestane da vaspitava decu u patrijarhalnom duhu koji omogu}ava reprodukciju sistema. Kada umesto onog ~uvenog
117

`enskog DA, `ena ka`e NE: bogu, dr`avi, porodici, mu{karcu koga ne voli uskrati svoje telo, prestane da ra|a ne`eljenu decu - kada postane li~nost, presta}e da bude seksualni objekt i tada }e postati istinski slobodna, a i mu{karac pored nje. Stvori}e se uslovi za slobodne zajednice ravnopravnih slobodnih pojedinaca.27 Naglo ja~anje zanimanja za istra`ivanje u oblasti feminizma i razvoj postmodernog mi{ljenja u kojima posebno mjesto dobija i novi pristup prou~avanju religije, vodi ka tome da se teoreti~arke sada zanimaju i za religiozne tekstova i one tome pristupaju po prvi put sa aspekta roda. Tako se razvija feminsti~ka teologija. Me|u prvim predstavnicama je Mari Dali, koja je 1969. godine objavila knjigu Crkva i drugi pol. U prvom planu je kritika katoli~ke crkve kao institucije i prijedlog za reformu kako bi i `ene mogle da obavljaju sve{teni~ku slu`bu. Njeni stavovi izlo`eni u ovom djelu izazva}e `estoke reakcije na jezuitskom Bostonskom koled`u (Boston College), gdje je bila zaposlena. Na profesorskoj poziciji ostala je zahvaljuju}i protestima i peticijama studenata/studentkinja koji su se zalagali za akademske slobode. Ovdje je i ostala 33 godine, ali je penzionisana ne{to ranije zbog svog izrazitog zahtjeva da u grupama na predavanjima ima samo studentkinje, te je bila optu`ena za diskriminaciju mu{karaca. Bio je to poznati slu~aj iz 1998-2001. koji je izazvao brojne debate u akademskim i pravnim krugovima u SAD. U kasnijem periodu Dalijeva se usmjerava vi{e ka radikalnom femizmu.28 Jedna od zapa`enijih autorki iz ove oblasti posljednju deceniju i po je i En Smit sa knjigom Odbrana `ene-feminizam i Biblija (1991). Ovdje nas autorka vra}a na pitanje prvog grijeha i preispitivanje
118

predstava o `enskom obli~ju Sotone i zla. Ona postavlja pitanja poput ovih: da li je Bog mu{kog roda?, koliko je Isus bio revolucionaran?, za{to je Marija dvostruki ideal?. Predstavnice feministi~ke teologije ~itaju glavne svete spise i interpretacije koje su dominantne vijekovima i ukazuju na koji na~in se ovdje marginalizuju likovi `ena, te razotkrivaju stvarnu uloga `ena u crkvenim institucijama. Feministi~ka se teologija, za razliku od tradicionalne, ne bazira na apstrakcijama i pretjeranom racionaliziranju ve} na iskustvu, `ivljenju vjere, `enskim iskustvima i feministi~kim akcijama za oslobo|enje. Ta se teologija ne razvija u izolaciji ve} ima nagla{enu dimenziju `enske zajednice koju karakterizira odsustvo hijerarhije i sve}enstva te impulsi koji donose promjene i u Crkvu kao instituciju i u dru{tvo.29 Feministi~ka tendencija prisutna je i u islamu, pa se danas govori i o islamskom femizmu {to se prvi put spominje devedesetih godina 20. vijeka kod teoreti~arki iz Irana, Saudijske Arabije, Turske. Za razliku od ustaljenih shvatanja prema kojima je islamsko pravo patrijarhalno i nesuglasno sa osnovnim zapadnim vrijednostima poput demokracije i ljudskih prava, islamske feministice ukazuju da pretpostavke koje se skrivaju unutar zakona u muslimanskim zemljama nisu bo`anske, ve} patrijarhalne naravi. One, dakle isti~u da je pogre{no u islamskom pravu pripisati probleme koji su nastali kao prozvod patrijarhalnih lokalnih obi~aja i patrijarhalnih pravosudnih perspektiva. Ove feministice uzimaju ozbiljno islam i rje{avaju probleme unutar njegovog okvira.30 Psihoanaliti~ki feminizam zasnovan je na Frojdovoj teoriji, iako je sam Sigmund Frojd bio izrazito
119

patrijarhalan i u njegovim djelima sasvim jasno je izra`eno da je `ena Drugo. Zato feministkinje pristupaju psihoanalizi na dva na~ina - s jedne strane koriste}i osnovna polazi{ta psihoanaliti~ke teorije o strukturi li~nosti i libidu da bi progovorile o `eni, a s druge strane kritikuju}i Frojda i njegove nastavlja~e u vezi sa njihovim rigidnim stavovima o mu{ko-`enskoj seksualnosti u kojima je mu{karac taj koji po prirodi dominira. Psihoanaliti~kom gledi{tu posebnu pa`nju je posvetila i Simon de Bovoar u Drugom polu. Ona ka`e: Frojd nije mnogo mario za sudbinu `ene. Jasno je da je njenu sudbinu preslikao sa sudbine mu{karca, ograni~avaju}i se na to {to je izmenio neke karakteristi~ne crte.31 To se najbolje vidi u prikazivanju Edipovog kompleksa i kompleksa Elektre, gdje je ovaj prvi Frojd analizirao daleko vi{e i detaljnije u odnosu na drugi. Bovoarova smatra da treba prihvatiti dio psihoanalize, ali ne i njen metod. @ena ne mo`e biti protuma~ena tek kroz mu{ki model, ve} se uz pomo} psihoanalize treba sagledati sudbina `ene u novom svjetlu. Feministi/feministkinje koji se bave psihoanalizom upravo ovdje pronalaze osnovne elemente za suprotstavljanje patrijarhalnom, nastoje}i da u onim skrivenim strukturama li~nosti i razmatranju seksualnosti otkriju {ta daje mo} patrijarhalnom. Prema nekim autorima/autorkama mogu}e je govoriti o dva glavna elementa na kojima po~iva dominacija mu{karaca nad `enama: strah od smrti i psihoseksualni razvoj u doba djetinjstva koji dalje uslovljava odnose me|u polovima. Za razliku od mu{karaca, `ene biolo{ki predodre|ene da ra|aju direktno u~estvuju u stvaranju novog `ivota, bli`e su prirodi, nastanku, bli`e su i suo~avanju sa kona~no{}u i smr}u.
120

Mu{karci su prisiljeni da se na druga~ije na~ine suo~e sa ovim egzistencijalnim strahom, u~e{}e u stvaranju potomstva koje im je odre|eno, ne mo`e biti dovoljno da taj strah savladaju i zato stvaraju ono {to }e du`e `ivjeti od njih, kao i na~ine koji }e im omogu}iti da vladaju. Time ostvaraju svoju dominaciju i nad `enama. S jedne strane, `ele putem zakona i sile ja~eg pokazati da njima pripada potomstvo, a s druge strane istovremeno ih pla{i ~injenica da su `ene te koje na svijet donose potomstvo. Sve te strahove potiskuju i negiraju, a na povr{ini se grade strukture koje }e omogu}iti mo} i dominaciju. Uvijek i iznova se nastoji reprodukovati taj davno uspostavljeni odnos mu{karca i `ene, a koji u svakoj generaciji po~inje od najranije dobi. Biolo{ke razlike su okvir na kome se grade dru{tveno uokvirene rodne razlike.32 Najpoznatije predstavnice danas su: D`ulijet Mi~el, Nensi ^odorov, Doroti Dinerstin. Mi~elova je 1974. objavila knjigu pod naslovom Psihoanaliza i feminizam. Frojd, Rajh, Leng i `ene. U nekim pregledima se svrstava u socijalisti~ke feministkinje s obzirom na svoje iskustvo i djelovanje u feministi~kim pokretima 60-tih u SAD. Nensi ^odorov povezuje psihoanaliti~ku teoriju i sociologiju, a jedna od njenih najuticajnih knjiga u SAD je Psihoanaliza i sociologija roda (1978) u kojoj se najvi{e bavi pitanjem materinstva. Doroti Dinerstin je feministi~ku teoriju zadu`ila knjigom Sirena i minotaur. Odnosi me|u polovima i ljudska nelagodnost (1976). Iako ve} klasi~na literatura i danas je inspiracija novim generacijama feministkinja. Navode}i osnovni cilj pisanja knjige Dinerstinova ka`e: Besmisleno je, po mom shvatanju, da se preovla|uju}i mu{ko-`enski odnosi opisuju kao prirodni.
121

Oni su, svakako, deo prirode ali ako bi oni uticali na iskorenjivanje na{e vrste i ta ~injenica bi bila deo prirode. Na{ poriv da te odnose promenimo podjednako je prirodan kao i sami ti odnosi i u ve}oj je saglasnosti sa na{im opstankom na zemlji. Da bismo te odnose promenili neophodno je, me|utim, shvatiti ne samo socijalne mehanizme koji ih podr`avaju ve} isto tako centralno psiholo{ko prilago|avanje ~iji su oni izraz.33 Postmodernizam kao teorijski okvir koji nema ~vrste granice, koji nije obilje`en univerzalno{}u, koji je protiv metanaracije, koji traga za fragmentarnim i vodi nas u dekonstrukciju postoje}eg dao je feministi~koj teoriji nov poticaj za razvoj. Prema Kregu Ovensu rije~ je vi{e o susretu teorija koje imaju sli~nosti. Zajedni~ka obilje`ja su: da je metanaracija koja narasta od doba prosvjetiteljstva izgubila svoju mo}, da Zapad nije prostor koji utvr|uje istinu ve} je svojim napretkom potvr|ivao svoju dominaciju u svijetu, da mi{ljenje u binarnom sistemu u kome se ono drugo uvijek odbacuje vi{e nije preovla|uju}e.34 Unutar tre}eg talasa i postmodernog feminizma sada nastaju i brojne kritike, ne samo tekstova autora koji su protiv feminizma ili ga zanemaruju, ve} i kritike ranijih feministi~kih radova. Mnogi teoriti~ari i teoreti~arke feminizma svoje promi{ljanje zasnivaju i na psihoanaliti~koj teoriji, pa se u dijelu literature predstavnice psihoanaliti~kog feminizma svrstavaju u grupu postmodernih feminista/feministkinja. Osim psihoanalize, feminizam nova upori{ta pronalazi u poststrukturalnoj teoriji i radovima @aka Deride i Mi{ela Fukoa. Francuska filozofkinja Lis Irigaraj podvla~i da postojanje polne razlike nije jo{ prepoznato u naukama i filozofiji.
122

U svojoj dekonstrukciji ona ide do kraja i u sumnju dovodi autoritet nauke i nau~nika ako nije zasnovan i na prepoznavanju zna~aja razlike. Irigarajeva prvo razliku utvr|uje u jeziku prou~avaju}i govor mu{karaca i `ena, ~ime razotkriva da nema razlikovanja u biolo{kom smislu kad je rije~ o upotrebi jezika, ve} se razli~ita upotreba zasniva na ranije utvr|enoj razlici izme|u mu{kog i `enskog identiteta. Njena doktorska disertacija i prva objavljena knjiga Speculum - ogledalo druge `ene (1974) za njene kolege zna~ila je prelazak granice i ona je isklju~ena iz Pariske frojdovske {kole koju je vodio @ak Lakan. Irigarajeva je upravo slu`e}i se psihoanaliti~kom teorijom kritikovala djela Platona, Dekarta i Hegela, ali i Frojda i Lakana. Naredno djelo nosi naziv Rod koji nije jedan (1977) u kome pro{iruju svoje istra`ivanje razlike i razotkriva dominaciju nad `enama koje se o~itava u diskursu, psihoanaliti~kom pristupu i dalje u cijelom dru{tvu, te nastoji ponuditi diskurs koji ide izvan utvr|enog patrijarhalnog obrasca. Veoma zna~ajne su i knjige Elementarne strasti (1982), Etika polne razlike (1984), Govoriti nikada nije neutralno (1985). Za Lis Irigaraj, kao i za druge postmoderne mislioce, ideal zapadnog humaniteta je antropocentri~an i androcentri~an, te je vrijeme za kona~ni raskid sa ovom tradicijom u svim poljima `ivota.35 Druga zna~ajna psihoanaliti~arka i lingvistkinja posmodernizma je Julija Kristeva. Istra`uje najvi{e u polju semiotike, pri ~emu se distancira od Sosirovog shvatanja semiotike kao discipline. Posebno kritikuje Simon de Bovoar zbog njenog o{trog stava o materinstvu i smatra da `ena materinstvo ne treba da odbija ve} da ga prihvati na nov na~in. Najpoznatija njena djela su:
123

Revolucija poetskog jezika (1974), Ljubavne pri~e (1983). Sasvim druga~ije o rodu pi{e i govori D`udit Batler koja se suprotstavlja teoriji razlikovanja roda. U knjizi Nevolje s rodom (1989), koja je izazvala brojne polemike, Batlerova tvrdi da razlika roda ne postoji po sebi, ve} je izvedena i naknadno uspostavljena. Za nju je najva`nije da razmotri na jedan druga~iji na~in odnos pola-roda upu}uju}i nas u jednoj od svojih narednih knjiga na "tijela koja ne{to zna~e". Ustaljeni jezi~ki konstrukti samo doprinose utvr|ivanju razlike koja dalje dolazi u prvi plan i zamagljuje sve ostalo. Tijelo nije samo materijalnost ve} i obris i pokret, ono je mjesto na kome se odigrava i iskazuje "drama polne razlike", ako reformuli{emo materijalnost tijela onda dolazimo do toga da postoji "isklju~na matrica" putem koje je mogu}e da bivaju stvorena "odba~ena bi}a" koja `ive u "podru~ju nenastanjivosti". Ovdje Batlerova prije svega govori o onima koji se ne deklari{u samo kao mu{karci ili `ene. Zato kao osnovno pitanje se pojavljuje: "u kojoj meri je "pol" prisilna proizvodnja, rezultat prisile koji, propisuju}i odre|ene uslove, postavlja granice onog {to }e biti smatrano telom?".36 D`udit Batler je tako po~etkom devedesetih otpo~ela debatu unutar i izvan feministi~kih krugova koja traje i danas. Ve} u prvim organizacijama `ena za ostvarenje ravnopravnosti u ameri~kom dru{tvu pokazala se sva kompleksnost feministi~ke teorije i prakse. Pokreti koji su svoju snagu pokazali {ezdesetih godina rezultat su dugotrajnog zalaganja razli~itih grupa za ostvarenje jednakosti za sve ljude. Najsna`niji glasovi stizali su od onih koji su bili nasljednici borbe za ukidanje ropstva, a sada boraca za prava diskriminisane crna~ke zajednice.
124

To je uslovilo da se poka`e sa kakvim razli~itim problemima se suo~avaju `ene afro-ameri~kog porijekla, koje govore o dvostrukom potla~ivanju. S jedne strane zato {to pripadaju onom dijelu dru{tva koji nemaju ista prava kao i njihovi sugra|ani/sugra|anke - bijelci/bjelkinje, a s druge strane {to se ne ukazuje dovoljno pa`nje na specifi~ne probleme koje imaju `ene koje na osnovu te diskriminacije bivaju zanemarene i od sestrinstva kojima pripadaju uglavnom bijele `ene. Najprepoznatljiviji glas crnog feminizma danas je bel huks: Crnkinje su, kao grupa, u neuobi~ajenoj poziciji u ovom dru{tvu, jer ne samo da smo na dnu profesionalne lestvice, ve} je i na{ status ni`i od bilo koje druge grupacije. U takvoj poziciji, prve smo na udaru svake vrste seksisti~ke, rasne i klasne opresije.37 Jo{ kao studentkinja napisala je knjigu Zar nisam `ena: crne `ene i feminizam, a objavila je 1981. godine. U ovoj knjizi kroz istoriju Sjedinjenih Ameri~kih Dr`ava oslikava polo`aj crne `ene kao ropkinje i njenu borbu za osloba|anje, te djelovanje crnog feministi~kog pokreta. Kad pi{e i govori o neravnopravnosti, ona govori o potla~ivanju uop{te ne vezuju}i to samo za `enu ve} i za rasu i klasnu pripadnost, umjesto da ka`e samo patrijarhat, ona stalno govori o bijelom nadmo}nom kapitalisti~kom patrijarhatu38. U djelu Feministi~ka teorija: od margine ka centru (1984) glavna tema je feminizam i politika, a u prvom planu je politi~ka solidarnost me|u `enama, kao i uva`avanje mu{karaca kao partnera u borbi za ravnopravnost. O feministi~kom pokretu danas pi{e u knjizi Feminizam je za svakog: strastvena politika (2000) i ovdje ne govori samo o crnom feminizmu, ve} o pokretu u savremenom svijetu, njegovim rezultatima i pitanjima kojima
125

su i dalje aktuelna. Raspravlja o politici feminizma, o tome kako je porasla svijest o `enskim pravima, kako se ja~anje feministi~kog pokreta odrazilo na `enska tijela i kako je to uticalo na odbranu reproduktivnih prava, kako danas izgledaju brak i partnerstvo, kako je seksualna politika vodila ka etici uzajamne slobode. Vra}aju}i se na jednu od klasi~nih knjiga ameri~kog feminizma, bel huks ka`e: Sestrinstvo je jo{ mo}no.39 Crni feminizam ili feminizam nebjelkinja se posljednih godina vezuje i za teme unutar postkolonijalnih teorija i studija. Lezbejski feminizam u prvi plan isti~e kritiku heteroseksualnosti kao dominantnog odnosa. Ovaj pravac najuticajniji je sedamdesetih i osamdesetih godina i to u Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama, Kanadi, Velikoj Britaniji, Francuskoj. Najve}e kritike su stizale od feministkinja afro-ameri~kog porijekla i iz radni~kih krugova, jer su smatrale da se isti~e jedan problem kao glavni, a zanemaruje sve ostalo za {to feminizam treba da se izbori. Jedna od najpoznatijih lezbejskih feministi~kih teoreti~arki je Monika Vitig, ~iji je osnovni stav da rod nije strogo utvr|en. O tome govori u poznatom eseju @enom se ne ra|a iz 1981. godine: Upravo po tom pitanju mo`emo re}i da se nova li~na i subjektivna definicija za celokupno ~ove~anstvo da na}i samo izvan kategorija pola (mu{karac i `ena) i da pojava novih subjekata prvo zahteva uni{tavanje kategorije pola, kraj njihove upotrebe i odbacivanje svih nauka koje jo{ uvek te kategorije koriste kao svoje fundamentalne (prakti~no sve dru{tvene nauke).40 Lezbejske feministkinje uglavnom te`e ka separatizmu i nastoje postaviti jasne ograde u odnosu na ostali dio feministi~ke teorije. Tako|e, mnoge predstavnice smatraju
126

da je pomak ka kvir (queer) teoriji svojevrsna izdaja i da se pa`nja vi{e usmjerava ka mu{karcima. I lezbejska i queer teorija svoje utemeljenje imaju u radovima Mi{ela Fukoa kao {to su Istorija seksualnosti, Nadzirati i ka`njavati, a razlikuju se po tuma~enjima. Rasprave o homoseksualnoj kulturi, ogranizacijama i pravima homoseksualno opredijeljenih osoba vodile su ka stvaranju kvir (queer) teorije. Ova teoriju te{ko je definisati, jer istovremeno obuhvata i lezbejsku i gej teoriju i uklju~uje kriti~ki odmak od nje. Samo ime poti~e od engleske rije~i queer koja zna~i: ~udan/na, naro~it/ta, neobi~an/na. Ova teorija se bavi svim formama seksualnosti41, ali ne zaustavlja se samo na tome. Cilj queera nije postati identitet, nego kritika identiteta. I premda queer nije identitet, jo{ su nam potrebni imena i koncepti kako bismo govorili i konceptualizirali subjektivitet, s obzirom na to da imena i koncepti stvaraju pozicije za lokalnu politiku. Vi{e naziva: zna~i vi{e pozicija: zna~i vi{e ranolikosti: zna~i manje isklju~ivosti.42 Danas se velikim dijelom iskazuje i kroz kulturne pokrete, a ~esto je vezan i za pojam kemp (camp) koji se defini{e na razli~ite na~ine, na primjer, kao la` koja govori istinu i rod bez genitalija, ali ga vide kao mogu}nost da iska`u svoje skriveno svi oni koji se osje}aju odvojeni od glavnih tokova dru{tva. Mada se kemp danas ~esto smatra samo po{alicom ili pozom me|u gej osobama, on poseduje ozbiljnu vrednost, () Pored toga {to predstavlja signal, kemp je bio i ostao na~in na koji homoseksualci, i ostale grupe ljudi koji vode dvostruke `ivote, mogu da prona|u svoj lingua franca. () Svi ovi koncepti bili su doslednije homoseksualni pre takvih istorijskih prelomnih
127

ta~aka kao {to je 1969. godine bio sukob izme|u njujor{ke policije i gejova izlo`enih stalnom uznemiravanju.43 Kao noviji feministi~ki pravci izdvajaju se i eko-feminizam i sajber-feminizam. Povezivanje ekologije i feminizma jeste dio savremenih pristupa istra`ivanju, a istovremeno je rije~ o ponovnom vra}anje na izvorne teze o vezi `ene i prirode. Indijska fizi~arka i filozofkinja Vandana [iva napisala je brojne radove na ovu temu, kao {to su: Nasilje zelene revolucije, Ostati `iv, Ekofeminizam. Ona o{tro kritikuje nove poljoprivredne i reproduktivne tehnologije i veoma je aktivna u borbi protiv uni{tavanja prirodne okoline. U tekstu Nauka, priroda i rod modernu nauku vidi kao patrijarhalni projekat, razotkriva sticanje profita kao redukcionizam i nasilje, upu}uje na razmatranje prirode kao `enskog principa ilustruju}i to indijskim ozna~avanjem mo}i prirode koja se ispoljava kao Prakriti.44 Od samog nastanka filozofije stalno se isti~e da je `ena tek priroda, a mu{karac onaj koji oblikuje i stvara kulturu, sada u izazovima modernog svijeta ta veza `ene i prirode postaje aktuelna na jedan sasvim nov na~in, a {to nam upravo pokazuje V. [iva. Ekofeministkinje su pru`ile temeljitu kritiku zapadne militantne znanosti koja je, zapravo neracionalno, devalvirala sve ono na ~emu opstaje, a to su, ponajprije regeneracija `ivota koja se ostvaruje kako primarno pomo}u `ena, tako i zahvaljuju}i njihovom izvornom o~uvanju `ivotnih praksi i izvornih znanja, te iskustava s prirodom utjelovljenih kroz `enske (i prirodne) cikli~ke procese, pa su i tako pridonijele o~uvanju, ili barem ubla`avanju, eksploatacije, ekosustava i biolo{ke raznolikosti, osobito u zemljama Tre}eg svijeta.45 Na drugoj strani Dona Haravej u eseju
128

Kibor{ki manifest: nauka, tehnologija i socijalni feminizam u kasnom 20. vijeka (1985) u odnos stavlja razvoj tehnologije, politiku i pitanje oslobo|enja `ena. Globalna tehnologija daje nam se kao mogu}nost novog preispitivanja izvan i iznad roda, te je prikladnije formulisanje na tragu sajber-prostora i SF ma{tarija u vidu kiborga (spoja `ivog bi}a i ma{ine). Dru{tvena realnost su `ivi dru{tveni odnosi, na{a najva`nija politi~ka konstrukcija, fikcija koja menja svet. Internacionalni `enski pokreti obrazovali su `ensko iskustvo koje treba da razotkrije ili da otkrije ovaj krucijalni kolektivni objekt. Ovo iskustvo je fikcija i ~injenica najva`nije politi~ke vrste. Osloba|anje po~iva na obrazovanju svesnosti, imaginativnom zahvatanju, na opresiji, i dakle, na mogu}nosti. Kiborg je stvar fikcije i `ivog iskustva koje menja ono {to se krajem dvadesetog veka, shvata kao `ensko iskustvo. To je borba na `ivot i smrt, ali granica izme|u nau~ne fantastike i dru{tvene stvarnosti je opti~ka varka.46 Veoma aktuelno preispitivanje identiteta, njegovih granica i sporova koje izaziva Haravejeva je okrenula u novom pravcu nude}i fluidnost umjesto stroge odre|enosti, kao mogu}nost putovanja ka oslobo|enju. Kolonijalne tradicije, ozna~avanje onog druga~ijeg kao negativnog - primitivnog i divljeg, evropocentri~nost i dominacija Zapada nad ostalim dijelom svijeta i manifestacija mo}i dio su tema kojima se bavi postkolonijalna teorija. Rasprave zapo~ele poslije Orijentalizma Edvarda Saida (1978), a imenovane i uokvirene kao postkolonijalno nakon objavljivanja zbornika radova Imperija otpisuje udarac (1989)47 danas zauzimaju zna~ajan dio istra`ivanja u knji`evnosti i kulturolo{kim studijama.
129

Sa Kritikom postkolonijalnog uma (1999) kao jedna od zna~ajnijih predstavnica isti~e se i Gajatri ^akravorti Spivak. Prilozi debatama sti`u: sa Zapada na tragu dekonstrukcije, okretanja ka zanemarenom marginalnom i odmaku od logocentri~nog i od autora/autorki koji obilje`eni li~nim iskustvom i marginalnim od objekta prerastaju u subjekte koje sad Zapad `eli da ~uje. Mjesta na kojima se presijecaju linije postkolonijalne, postmoderne i feministi~ke teorije donosi slike `ivih boja u akademski svijet binarnog, crno-bijelog. En Mek Klintok govori o ~e`njama evropskih osvaja~a koje se prikazuju kao fantazije u `enskom obli~ju i `ena biva me|a{ imperije. Ponovo je u igri `ena kao prirodno, iz mu{kog ugla kao ono pasivno, ono {to treba osvojiti. Iz `enskog ugla mit o devi~anskoj zemlji bitno je vezan za nju samu i njeno li~no iskustvo. Ona je visoko postavljena u idealizovanim mu{kim predstavama i potpuno potla~ena u stvarnosti. Kre}u}i na put mu{karci su imali jasne vizije, ali sa sobom su uvijek imali putokaz: @ene su na bezbroj na~ina slu`ile kao posredne i grani~ne figure pomo}u koji su se mu{karci orijentisali u prostoru kao nosioci mo}i i znanja.48 Dolaze}i na tlo `eljenog predstava se mijenjala: @ene su zemlja koju valja otkriti, stupiti na njeno tlo, imenovati je, osemeniti i koju, iznad svega, treba posedovati.49 ^andra Mohanti upozorava na spornost termina tre}i svijet i sklonost feministkinja sa Zapada da se zatvore u krug etnocentri~nosti i univerzalizovanih predstava zasnovanih na stereotipnom uspostavljanju slike prosje~ne iz tog druga~ijeg svijeta. Mohantijeva to ne vidi kao radikalnu kritiku postoje}e feministi~ke teorije, ve} na~in da se ona pro{iri i na vrijeme
130

napravi odmak od onog {to naziva hegemonija zapadnog obrazovnog establi{menta. U eseju, koji pi{e {esnaest godina poslije na istu temu, Mohantijeva u prvi plan isti~e socijalnu pravdu i potrebu `enske solidarnosti na globalnom planu.50 Aiva Ong, iako prvenstveno govori iz svog ugla kolonijalizovane, napominje da `ene treba da u~ine korak vi{e, svaka iz svoje kulture, jer samo to mo`e voditi kao istinskoj feministi~koj teoriji pod ~ije okrilje mogu stati `ene ma koliko razli~ite bile. Dijalog po~inje kada priznamo druge oblike subjektivnosti zasnovane na rodu i kulturi, i prihvatimo da drugi ~esto biraju da vode svoj `ivot nezavisno od na{e sopstvene vizije budu}nosti.51 Uticaj feministkinja i feminista i sve ve}i broj onih koji unutar humanisti~kih nauka u prvi plan stavljaju ova pitanja doveo je i do osnivanja programa `enskih i rodnih studija prvo na ameri~kim univerzitetima, a potom i u evropskim i drugim zemljama. Na po~etku je to svakako izazivalo velike otpore - od otvorenog protivljenja do podsmijeha i pre}utkivanja, ali jak uticaj `enskih organizacija koje su paralelo kontinuirano isticale razli~ite vidove marginalizovanja `ena bile su dodatni podsticaj i u~vr{}ivali su i poziciju feministi~ke teorije.

Napomene:
Teoreti~ari/teoreti~arke predla`u razli~ite vrste klasifikacija feminizma. Tako K.K. Rutven govori o sedam, a V. Lei~ jo{ o sedam tipova, o tome vi{e u: Nirman Moranjak-Bambura}: Tematizacija feministi~ke kritike u bosanskim uslovima, http://www.ifbosna.org.ba/ bosanski/dokumenti/rodna/94novi/index.html 2 Hilge Landver (Hilge Landweer): Androzetrismus, u: Petar Prechtl i Franz-Peter Burkhard (Hg.): Metzler Philosophie
1

131

Leksikon (Begriffe und Definitionen), Stuttgart/Weimar: J.B. Metzler, 1999, str. 25 3 Esencijalizam, u: Sajmon Blekburn: Oksfordski filozofski re~nik, Novi Sad: Svetovi, 1999, str. 110 4 Biljana Doj~inovi}-Ne{i} o pojmu ginokritike, na http://www.awin.org.yu/srp/text/text17.htm 5 Marina Blagojevi}: Mapiranje mizoginije u Srbiji: diskursi i prakse, Beograd: A@IN, 2000, http://www.awin.org.yu/images/ pdf/uvod.pdf 6 Seksizam, Sajmon Blekburn: Oksfordski filozofski re~nik, navedeno izdanje, str. 384 7 Margaret Mid (Margaret Mead): Spol i temperament u tri primitivna dru{tva, Zagreb: Naprijed, 1968, str. 30 8 Ova podjela uglavnom se obilje`ava kao ona na kojoj se vi{e insistira u akademskim krugovima SAD. Hilge Landweer: Sex/Gender, u: Petar Prechtl i Franz-Peter Burkhard (Hg.): Metzler Philosophie Leksikon (Begriffe und Definitionen), navedeno izdanje, str. 540 9 @arana Papi} / Lydia Sklevicky (ur.): Antropologija `ene, navedeno izdanje, str. 9 10 Ibidem, str. 11 11 O feministi~koj sociolo{koj teoriji Patricia Mado Lengerman (Patricia Madoo Lengermann) i D`il Nibri`-Brentli (Jill Niebrugge-Brantley): Suvremena feministi~ka teorija, u: D`ord` Ricer (George Ritzer): Suvremena sociologijska teorija, Zagreb: Nakladni zavod Globus, 1997, str. 298-299 12 Ibidem, str. 299 13 Ibidem, str. 308 14 O ovoj temi vi{e: Ivana Spasi}: Feminizam i sociologija svakodnevnog `ivota, Filozofija i dru{tvo, br. 22-23I, 2003, (151-169) 15 Iako je na po~etku poglavlja rije~ o op{tepoznatim podjelama unutar feminizma i njegovim glavnim teorijama, ovdje napomene prema: Bettina Schnitz i Herta Nagl-Docekal: Philosophie, feministische, u: Petar Prechtl i Franz-Peter Burkhard (Hg.): Metzler Philosophie Leksikon (Begriffe und Definitionen), navedeno izdanje, str. 441-2 16 Objavljeni radovi o feminizmu i psihologiji na ovim prostorima u: Vera Smiljani}, Jovanka Masnikosa i dr.: Bibliografija feministi~ki

132

orijentisane psiholo{ke literature sa anatocijama od 1960. do 1998. godine, http://www.awin.org.yu/srp/arhiva/bibliograf1.htm 17 Megan Boler: Emocije i obrazovanje: feministi~ka pedagogija, Kolo, br. 2, 2003, http://www.matica.hr/Kolo/kolo0203.nsf/ AllWebDocs/Boler 18 Vird`inija Vulf: Sopstvena soba, Beograd: Plavi jaha~, 2003, www.rwfund.org 19 Li Kuba i D`on Koking: Metodologija izrade nau~nog teksta (Kako se pi{e u dru{tvenim naukama), Podgorica/Banja Luka: CID/Romanov, 2004, str. 172-3 20 Svenka Savi}: @ena sakrivena jezikom medija: kodeks neseksisti~ke upotrebe jezika, http://www.e-jednakost.org.yu/download/Kodeks_Svenka.pdf 21 Beti Friden (Betty Frieden), 1921-2006, u~estvovala u osnivanju Nacionalne organizacije `ena u SAD (National Organization for Women, NOW) 22 P. M. Lengermann i J. Niebrugge-Brantley: Suvremena feministi~ka teorija, u: G. Ritzer: Suvremena sociologijska teorija, navedno izdanje, str. 313 23 Vendi Mekelroj: Mizesova zaostav{tina feminizma: Katalaksija, http://www.katalaksija.com 24 Slobodanka Nedovi}: Savremeni feminizam (Polo`aj i uloga `ene u porodici i dru{tvu), Beograd: Centar za unapre|enje pravnih studija/CESID, 2005, str. 27, http://www.cesid.org/pdf/savremeni_feminizam.pdf 25 Citat preuzet iz teksta Zlate Grebo: Ravnopravnost `ene dio borbe za socijalisti~ko dru{tvo, Patchwork, br. 1-2, 2003, (135145) str. 135 26 P. M. Lengermann i J. Niebrugge-Brantley: Suvremena feministi~ka teorija, u: G. Ritzer: Suvremena sociologijska teorija, navedeno izdanje, str. 326-7 27 Iz teksta Vande Perovi}: Ema Goldman kao inspiracija u 2000. godini, u: Ema Goldman: Anarhizam i feminizam, Beograd: Feministi~ka 94, 2000, http://www.womenngo.org.yu/sajt/sajt/ izdanja/autonomni_zenski_centar/emagoldman/sadrzaj.htm 28 O Mari Dali vi{e u: U. I. Meyer/ H. Bennent-Vahle (Hg.): Philosophinnen-Lexikon, navedeno izdanje, str. 169-172 i na http://www.cat.nyu.edu/wickedary i http://womenshistory.about.com/ library/misc/bldalybc.htm

133

29 Marija Geiger: Ekolo{ke i rodne kontroverze geneze, Socijalna ekologija, br. 4, 2006, (235-252 ), str. 238 30 Jasminka Babi}-Avdispahi}: Etika, demokracija i gra|anstvo, Sarajevo: Svjetlost, 2005, str. 157 31 S. de Bovoar: Drugi pol, I, navedeno izdanje, str. 63 32 Odjeljak o psihoanaliti~koj feministi~koj teoriji kod P. M. Lengermann i J. Niebrugge-Brantley: Suvremena feministi~ka teorija, u: G. Ritzer: Suvremena sociologijska teorija, navedeno izdanje, str. 320-2 33 Doroti Dinerstin: Sirena i minotaur. Odnosi me|u polovima i ljudska nelagodnost, Beograd: Feministi~ka 94, 2000, http:// www.womenngo.org.yu/sajt/sajt/feministicka94/sirena/sadrzaj.htm 34 Pogledati Sue Thornham: Postmodernism and Feminism, u Stjuart Sim (ed.): The Routledge Companion to Postmodernism, New York: Routledge, 2005, (3-13) 35 O Lis Irigaraj prema U. I. Meyer/ H. Bennent-Vahle (Hg.): Philosophinnen-Lexikon, navedeno izdanje, str. 285-90 36 D`udit Batler: Tela koja ne{to zna~e (O diskurzivnim granicama pola), Beograd: Samizdat B92, str. 41 37 Bel huks: Feministi~ka teorija: od margine ka centru, Beograd: Feministi~ka 94, 2006, str. 27 38 Intervju sa bel huks pod naslovom ^vor nadmo}i belaca, http://www.womenngo.org.yu/publikacije-azc/femsveske/ FS_S11/BELHUKS.htm 39 Osnovni podaci o bel huks (biografija, bibliografija), http://www.allaboutbell.com/ 40 Monitka Vitig: Ona se ne ra|a kao `ena, http://www.gayserbia.com/teorija/2003/03-05-27-in-memoriam-monique-wittig 41 Meri Klages: Queer teorija, www.labris.org.yu 42 Antu Sorin (Antu Soraine): Lezbijska i queer etika, Zarez, br. 106, 2003, http://www.zarez.hr/106/temabroja3.htm 43 Citat iz predgovora D`ord`a Melija u: Filip Kor: Kemp - la` koja govori istinu, Beograd: Rende, 2003 http://www.rende.co.yu/ kontrabunt/004_01.html 44 Vandana [iva (Vandana Shiva): Science, Nature, and Gender, u: Ann Garry and Marilyn Pearsall (ed.): Women, Knowledge, and Reality (Explorations in Feminst Philosophy), New York & London: Routledge, 1996, str. 265-285 45 Branka Gali} i Marija Geiger: Valorizacija `enskog: rodni aspekti odnosa spram okoli{a, Sociologijska ekologija, br. 4, 2006, (339-353), str. 353

134

46 Dona Haravej: Manifest kiborga, @enske studije, br. 2-3, 1995, http://www.womenngo.org.yu/sajt/sajt/izdanja/zenske_studije/zs_s2/ kibor.html 47 Naziv originala: Bill Ashhroft, Gareth Griffith and Helen Tiffin (ed.): The Empire Writes Back: Theory and practice in postcolonial literatures, London & New York: Routledge, 1989 48 En Mek Klintok: Genealogija imperijalizma, Tre}i program, br. 125-126, 2005, (130-161), str. 134 49 Ibidem, str. 143 50 ^andra Mohanti: "Pod pogledom Zapada: feministi~ko u~enje i kolonijalni diskursi" i "Ponovno promi{ljanje "Pod pogledom Zapada": feministi~ka solidarnost i antikapitalisti~ke borbe", Tre}i program, navedeno izdanje, (161-192), (205-243) 51 Aiva Ong: "Kolonijalizam i modernost: feministi~ke reprezentacije `ena u nezapadnim dru{tvim", Tre}i program, navedeno izdanje, (192-205), str. 202

135

136

IV U SOBI OGLEDALA F (Filozofija vs. feminizam)

Kao da smo se bojali da mislimo Drugo u vremenu na{e vlastite misli. -Mi{el Fuko-

137

138

@enski glas u filozofiji

Na koji na~in je danas mogu}e govoriti o odnosu filozofije i feministi~ke teorije, kad se ima u vidu pove}an broj nau~nih radova ~iji je glavni predmet feminizam? Kompleksnost samog feministi~kog diskursa nam otvara razli~ite mogu}nosti. Prije svega mo`e se govoriti o `enama u filozofiji. Jednostavno spomenuti njihova imena, biografije i djela, {to se i dalje zaobilazi u mnogim ud`benicima i priru~nicima koji daju op{te preglede filozofije. Slijedom toga, tragati za izvorima koji }e nam bolje osvijetliti ulogu i zna~aj rada filozofkinja i uz kriti~ki osvrt obezbijediti im mjesto koje im pripada u istoriji filozofije. To su bile i glavne teme filozofkinja/filozofa od {ezdesetih kada se pojavljuju zna~ajniji broj tekstova iz feminizma, a u ovoj knjizi to je pokazano u prvom dijelu. Druga mogu}nost jeste govoriti o feministi~koj filozofiji kao pravcu u savremenoj filozofiji, {to se dobrim dijelom poklapa sa savremenim feministi~kim teorijama i {to je dijelom predstavljeno u prethodnom dijelu knjige. Tre}a mogu}nost je sagledati na~in na koji se savremeni filozofi i filozofkinje bave ovim temama i koja su pitanja feminizma jo{ uvijek sporna za filozofiju. Tu se otvara niz debata koji se mogu vezati za odre|ene filozofske discipline, ali i na liniji anglosaksonska kontinentalna filozofija.
139

Do prije tri decenije u akademskim krugovima su se mogli i osporavati feministi~ke teme unutar filozofije, ali sa razvojem `enskih/rodnih studija to postaje dio savremenog filozofskog mi{ljenja. Ilustracije radi mo`emo spomenuti podatke za broj ~lanaka uvedenih u Filozofski indeks u SAD pod klju~nom rje~ju feminizam do 1973. godine mogla su se na}i samo tri teksta, 1973. bilo je deset tekstova, u narednih {est godina 109, u periodu od 1981. do 1990. godine 718 tekstova, a od tada do 2002. godine bilje`i se 2.058 tekstova.1 Da bi se suprotstavili seksisti~kom pristupu u filozofiji i u okviru filozofskih programa na univerzitetima u SAD, 1972. je osnovano Dru{tvo `ena u filozofiji (Society for Women in Philosophy, SWIP). U prvom planu je bilo organizovano okupljanje filozofkinja i omogu}avanje direktne podr{ke u {kolovanju. Kako bi se razvijala me|unarodna saradnja dvije godine kasnije osnovano je i Me|unarodno udru`enje feministi~kih filozofa/filozofkinja (International Association of Feminist Philosophers, IAPh), a sjedi{te organizacije je u Njema~koj. Ciljevi ove organizacije su: promovisanje komunikacije i saradnje me|u filozofkinjama, novi pristup filozofskim temama u svjetlu feministi~ke kritike, pobolj{anje polo`aja `ena koje se na i izvan univerziteta bave filozofijom, te ja~anje svijesti o diskriminacija filozofkinja u pro{losti i poticanje njihovog rada danas.2 ^asopis za feministi~ku filozofiju Hipatija (Hypathia) osnovan je 1986. godine.3 Iako je jedna `ena @ana Her{ 1968. godine osnovala i vodila Odsjek za filozofiju pri UNESCO-u, tek ove godine na Me|unarodni dan `ena pokrenuta je inicijativa za formiranje Me|unarodne mre`e filozofkinja (International Network of Women Philosophers).
140

U op{tim pregledima istorije filozofije autori i urednici te{ko se odlu~uju da uklju~e filozofkinje, zbog toga feministi~ke teoreti~arke naj~e{}e daju izdvojene prikaze `enske istorije filozofije, ~ime se zapravo na bolji na~i pokazuje ono isklju~eno i pre}utano. Pristupi i broj filozofkinja koje se uvr{tavaju u ovakve preglede razlikuju se uglavnom u zavisnosti od usmjerenja samih autorki. Tako, na primjer, njema~ka teoreti~arka Rut Hagengruber izdvaja 15 filozofkinja od Hipatije do Hane Arent. Ameri~ka teoreti~arka Meri Elen Vajt spominje 16 filozofkinja iz klasi~nog doba, 17 iz perioda 500. do 1600. godine i 30 u periodu od 1600. do 1900. godine. Ingeborg Glajhauf }e prikazati `ivot i djelo 44 filozofkinje od antike do savremenog doba. Ursula Mejer i Hajdemari Benet-Fale sredinom 90-tih napisale su Leksikon filozofkinja u kome su podaci za vi{e od 200 filozofkinja od antike do kraja 20. vijeka. @enske istorije filozofije pi{u se tek u posljednje dvije i po decenije, a kako u predgovoru ka`u prire|iva~ice navedenog Leksikona i danas studenti i studentkinje na fakultetima humanisti~kih nauka u Njema~koj ~esto postavljaju pitanje: Ima li uop{te filozofkinja?4 Dok u ranijim vremenima govorimo o `enama koje su se bavile razli~itim temama iz filozofije a manje feminizmom, u pro{lom vijeku prevladavaju one koje se mogu prije svrstati u feministi~ke filozofkinje ili ~ak vi{e feministi~ke teoreti~arke koje dobro poznaju filozofiju. Govoriti o `enama unutar filozofije i dalje izaziva otpore, a {to je o~ekivano, jer feministi~ko preispitivanje istorije filozofije samo po sebi je radikalno i ru{i mit da jedino mu{karci mogu da se bave filozofijom, nagla{ava [arlota Vit.5 Tuma~enje klasi~nih filozofskih
141

djela sa stanovi{ta feminizma zna~ilo je razbijanje kanona, a {to uslovljava da dobar dio filozofa danas odbija bilo kakav pristup feministi~kim tekstovima smatraju}i to neprimjerenim za filozofiju. Radikalne feministi~ke filozofkinje izazivaju jo{ ve}e reakcije tradicionalista tvrde}i da je neophodno ponovo interpretirati cjelokupnu filozofiju, jer su svi osnovni filozofski pojmovi samo prividno univerzalni. Ovakvi krajnji stavovi izazivaju sporove i me|u samih feministkinjama, ali njihov rad pokazuju se va`nim za savremenu filozofiju iz dva razloga: one su ustanovile da rod jeste vezan za centralne norme filozofije i time doprinijeli boljem razumijevanju filozofske tradicije i otvorili su nove puteve za raspravu o razumu/umu i objektivitetu.6 Dio teoreti~arki osje}a previ{e ograni~enja u stalnim sporovima sa akademskim filozofima, te smatraju da im filozofija ograni~ava polje djelovanja i odmi~u se od tih zadatih okvira. Tako, na primjer, u jednom od svojih skora{njih tekstova D`udit Batler ka`e: Pi{em ovaj esej kao osoba koja je nekad bila {kolovana u historiji filozofije, mada sada pi{em ~e{}e u interdisciplinarnim kontekstima u kojima se to {kolovanje, onakvo kakvo je bilo, pojavljuje jedino u prelomljenom obli~ju.7 Kritiku tradicionalne akademske filozofije iz feministi~kog ugla mo`emo sagledati kroz pristupe feministkinja osnovnim temama u filozofskim disciplinama. Raznolikost metodolo{kog pristupa koju nudi sama filozofija vi|ena je kao prednost, tako da nema jedinstvene metodologije u feministi~koj teoriji. D`enis Molton kritikuje metodu protivnika dominantnu u analiti~koj filozofiji u kojoj je jedino bitno da su teorije potpuno suprostavljene jedna drugoj, tako da odbrana vlastitih
142

stavova ili kritikovanje tu|ih podrazumijeva i agresivnost. Umjesto da iz obostrane kritike dobija i jedna i druga strana, kori{}enje ove metode ~esto ima suprotan rezultat: u~esnici/e u debati se zadr`avaju samo na analizi pojedinosti izvan konteksta, beskopromisno zadr`avaju svoju poziciju i gube osje}aj za objektivnost. Alternativa paradigmi protivnika, po Moltonovoj, mo`e biti ponovno vra}anje na preispitivanja snage samih argumenata i uva`avanje razli~itosti iskustva.8 Naomi [eman kao temu uzima sam subjekat u filozofskoj raspravi postavljaju}i pitanje: ko je on/ona koji/koja filozofira? Time se ponovo pokazuje neizbje`nost roda, ~ime se otvara pitanje o potrebi druga~ije definisanja subjekta, normi i na~ina zasnivanja nauka.9 Prema Merilin Fraj, uva`avaju}i raznolikost `enskog iskustva mo`e se govoriti o stvaranju novih mre`a zna~enja i formiranju obrazaca koji ne bi bili jednom utvr|ena forma ve} proces u kome otkrivamo, prepoznajemo i kreiramo nove na~ine promi{ljanja svijeta i nas samih. Te`nja ka prihvatanju razli~itosti donosi i nova pitanja, kao na primjer: Ako se svjetski projekat pisanja feministi~ke teorije nije sru{io pod enormnom raznoliko{}u `enskih iskustava i percepcija, ve} je u stvari zahtjevao razlike i mnogostrukost, za{to nam onda razlike zadaju tolike probleme?10 Zapravo va`nije od tra`enja uzroka jeste nastojanje da ovu situaciju prevazi|emo, a to feministi~ke teoreti~arke mogu u~initi tako {to se }e nau~iti da ~uju i raspoznaju razli~ite glasove i odrede se prema njima. Jedan druga~iji glas je bel huks koja se odlu~uje da promi{lja radikalno, sa margina, oslu{kuju}i i sama druge glasove, daleko od sigurnosti centra. Smjestila sam se na marginu. Pravim razliku izme|u
143

marginalnost koja je nametnuta od opresivnih struktura i marginalnosti koju neko bira kao stranu otpora kao mjesto radikalne otvorenosti i mogu}nosti.(...) Mi dolazimo do ovog prostora kroz patnju i bol, kroz borbu.11 Kontroverze unutar metodolo{kih pitanja u ve}oj mjeri se isti~u u anglo-saksonskoj filozofiji, a feminstkinje dalje insistiraju na vezi izme|u teorijskog polazi{ta i stvaranja promjene u dru{tvu. U epistemologiji i filozofiji nauka polazi se od klju~nog pitanja: mo`emo li govoriti o objektivnosti nauka? Jo{ je Tomas Kun svojim djelom Struktura nau~nih revolucija (1962) razbio mit po kome je nauka stalna progresivna akumulacija nauka, te je ustvrdio suprotno da je rije~ o prekidima, poku{ajima i naglasio da je promjena paradigmi jedna od glavnih karakteristika nauke. Paralelno s njim sumnju u objektivno znanje isti~e i austrijski filozof Paul Fejerabend, posebno u djelu Protiv metode (1975). Feminsti~kim filozofkinjama ovo je bilo osnovno polazi{te, a naro~it doprinos temi daje Sandra Harding. Ova teoreti~arka navodi tri glavna procesa koja izgra|uju i proizvode vladaju}i nau~ni i dru{tveni sistem. To je dihotomija, zasnovana na patrijarhalnom dualizmu koje zanemaruje spefi~nosti `enske spoznaje. Iz ove dihotomije proizlazi nau~no djelovanje u kome se ogleda potla~ivanje `ena, a to dalje vodi ka stvaranju identiteta potla~enih. Po Hardingovoj pet je oblasti istra`ivanja koje zahtjevaju posebnu pa`nju, a na prvom mjestu je analiza polo`aja nau~nica i njihovog rada, gdje se pokazuje preslikana situacija iz dru{tva koje vu~e korijene iz patrijahalizma. Veoma je bitno ustanoviti zloupotrebe biologije i dru{tvenih nauka za ra~un seksizma i rasizma, a izbor predmeta i na~ina istra`ivanja
144

pokazuje tako|e u kojoj mjeri prevladava mu{ka dominacija. ^etvrto bi bilo kori{}enje feministi~ke kritike knji`evnosti i psihoanalize kako bi se u potpunosti razotkrio seksizam i u na~nom polju. Istra`ivanje odnosa izme|u teorije saznanja i metafizike, kao i analiza dru{tvenog iskustva jesu peta oblast va`na za feministi~ku epistemologiju i filozofiju nauke.12 Ontologija, kao jedna od glavnih i najstarijih filozofskih disciplina, ne ostaje izvan zanimanja feministi~kih filozofkinja. Julia Kristeva polaze}i od lingvistike i psihoanalize defini{e pojam intertekstualnosti na utvr|ivanju veze izme|u jezi~kih znakova i njihove dinamike, te nas vodi ka polju umjetnosti i feminizma.13 U eseju @ensko vrijeme (1979) pi{e o `eni sagledavaju}i vezu vremena i simbola, istovremeno se suprotstavlja vladaju}em feministi~kom zahtjevu da se istakne specifi~no `ensko obilje`je, te tvrdi da nema jasno odre|enog identiteta `ene. Ocrtavaju}i sliku loma unutar nekada{njih socijalisti~kih zemalja (iz jedne od njih i sama dolazi) na primjeru `ena i `enskih pokreta, iskazuje stav o odre|enju identiteta. Kristeva nije za isklju~ivost, ve} radije govori o demistifikaciji problematike difference i potrebi da se iza|e izvan okvira puke suprotstavljenosti polova.14 S obzirom na va`nost odr`avanja veze pokreta i teorije, te konkretnog djelovanja u dru{tvu zna~ajne priloge feministi~koj teorije sti`u iz filozofije politike i filozofije prava. Najve}i dio filozofkinja isticanje `enskog vide kao politi~ko, tako da je te{ko praviti stroga razgrani~enja po disciplinama, ali ovdje se mogu navesti teoreti~arke koje su po svom glavnom usmjerenju filozofkinje politike i prava. Ovdje }e biti spomenute dvije predstavnice, jedna analizom pro{log, a druga
145

utopijskim govorom u budu}nosti prikazuju razli~ite na~ina promi{ljanja ove teme. Kerol Pejtmen najvi{e se bavi teorijom demokratije, a osnova njenog rada je kritika tradicionalne liberalne teorije. U knjizi Polni ugovor (1988) analizira klasi~no i moderno odre|enje patrijarhata. Polazi od teorija dru{tvenog ugovora i nagla{ava da ako je rije~ o pri~i o slobodi, onda bi ove teorije morale biti na sasvim suprotnoj strani od patrijarhata. Stvar je u tome, da se u dru{tvenom ugovoru zadr`ava polni ugovor, jer i svi glavni predstavnici ove teorije, uz izuzetak Tomasa Hobsa, ne ulaze u analizu bra~nog prava. Tako `ena nastavlja `ivjeti u pot~injenosti, ~ime se pokazuje da gra|anska sloboda nema stvarnu ve} samo formalnu univerzalnost, jer se ne odnosi na sve gra|ane/gra|anke u dru{tvu. Mogu se izdvojiti bar dva razloga, koji omogu}avaju da patrijarhat i danas opstaje. Jedan od njih je, {to se vidi u klasi~nom smislu kao vladavina o~eva, pa se smatra prevazi|enim u modernoj dr`avi. Drugi razlog je, {to se o slobodi raspravlja u vezi sa javnom sferom, a privatna sfera ostaje i dalje sakrivena. Pejtmenova nagla{ava da se patrijarhalno ne zasniva samo na mo}noj figuri oca, ve} svoju dugovje~nost mo`e zahvaliti bratstvu (sinovi, bra}a), koje se ~esto kroz istoriju prikazivalo u razli~itim savezima, grupama, javnim i tajnim udru`enjima. Da patrijahalna struktura opstaje i danas lako se mo`e vidjeti na primjeru prostitucije i zalaganja za slobodni ugovor. Zagovornici patrijarhalnog ulaze na polje feministi~kog tra`e}i legalizovanje prostitucije kao ugovornog (radnog) odnosa, pri ~emu se to opravdava pove}anim seksualnim potrebama mu{karaca (koje ne mogu zadovoljiti u potpunosti u braku) i potrebi dijela
146

`enske populacije da na taj na~in zaradi novac. Govori se i o slobodnoj ljubavi, a da se istovremeno tra`i zadr`avanje polnog ugovora i klasi~nog braka {to je u suprotnosti. Bez obzira {to se ~ini da se zagovornici ugovornih odnosa ove vrste zala`u za prava prostitutki, i dalje je mu{karac taj koji se veli~a kao korisnik, a `ena ona koja biva poni`ena, iako u tom ugovorenom odnosu u~estvuju oboje. K. Pejtmen zaklju~uje da se feministi~ke teoreti~arke na bave dovoljno paradoksima i protivre~nostima koje postoje u vezi sa uklju~ivanjem `ene u gra|ansko dru{tvo. Ona je protiv negiranja polne razlike, jer `ene jo{ nisu dovoljno razmotrile u kojoj su mjeri bile i jo{ su isklju~ene iz dru{tva i od samih sebe, te se moraju i dalje zalagati za uklju~ivanje u dru{tvo, kako bi se poni{tili patrijarhalni obrasci koji opstaju u transformisanim oblicima.15 U zbirci eseja @enski nered: demokratija, feminizam i politi~ka teorija (1989) Pejtmenova nastavlja da ukazuje na najva`nije probleme s kojima se suo~avaju `ene u savremenim demokratskim dr`avama. U prvom planu je vra}anje na patrijarhalno (ne)tuma~enje prirode i kulture, privatne i javne sfere, na ~emu se i dalje temelji neravnopravnost `ena. Pejtmenova nas podsje}a ponovo na neke od klasi~nih filozofskih tekstova daju}i novu analizu iz feministi~kog ugla, te razmatra pitanje pravde, politi~ke obaveze, dr`avu blagostanja. @ene su te koje ru{e ve} utvr|ene koncepte demokratskog, jer ono izvorno ne pita za njih. Njihov svijet je nered, jer ga tako i dalje vide mu{karci. One dolaze iz nekog drugog svijeta, one su dio nepredvidljive prirode, one mogu da prave red jedino u ku}i (privatnoj sferi). Red u dru{tvu odr`ava se dok postoji pre}utni `enski pristanak na
147

postoje}e stanje. Pejtmenova nagla{ava da se teoreti~ari politike, a ne samo feministi~ke teoreti~arke, moraju baviti i pitanjima koja su do sada zanemarivali kao {to su brak i privatna sfera. Ta kritika postavlja neka neugodna i ~esto zbunjuju}a pitanja, no pitanja s kojima se moramo su~eliti `elimo li da demokracija bude vi{e od obi~nog mu{kog kluba i da se pred patrijarhalnu strukturu liberalno-demokratske dr`ave postavi izazov.16 Drusila Kornel polazi od toga, da jo{ uvijek kao dru{tvo nismo u mogu}nosti govoriti o ostvarivosti "su{tinskog prava li~nosti" i zato treba da te`imo imaginarnom domenu koji ozna~ava slobodu koja nas upu}uje ka ostvarenju ovog prava. Imaginarni domen je prostor kao da u kojem zami{ljamo ko bismo mogli biti kad bismo sebe postavili kao sopstveni cilj i sebe potvrdili kao sopstvenu li~nost.17 Ona stalno podvla~i da je svjesna da sa imaginarnim domenom ostaje pri utopijskom, ali upravo to je ono {to odr`ava "kriti~ku o{trinu" i navodi nas nova potpuna druga~ija rje{enja iznad rigidnog utvr|ivanja rodnog identiteta. Uvijek treba te`iti ka svome prostoru, onako kako nas je upu}ivala Vird`inija Vulf. Na koji na~in je `ena ostvarivala prava tek formalno i da ona uvijek mogu biti i uskra}ena pokazuje na primjeru socijalisti~kih dr`ava, ali i zapadnih demokratija koje na razli~ite na~in usporavaju oslobo|enje `ene. U feministi~kom politi~kom programu prvenstveno je bitno da se naglasi da polna sloboda predstavlja sposobnost da se oslobodimo pritiska rodne forme i time, kako sama autorka ka`e, suprotstavlja se shvatanjima mejnstrim feministi~kih pravnih analiti~arki18. Njena teorija ide slijedom Kantove politi~ke filozofije i Rolsove teorije pravde, a polazi od
148

dva tradicionalna principa liberalizma jednakosti i li~ne odgovornosti. Bez obzira na ostvareni napredak jasno je da i u zapadnim demokratskim dru{tvima potpuno ostvarenje ovih principa tek ideal. Zato Kornelova svoj rad usmjerava na razmatranje konkretnih primjera iz pravne prakse {to je vodi ka novom promi{ljanju porodi~nog prava, roda i polne razlike, sve to dalje vezuje za neophodnu izmjenu u postoje}im zakonima i potrebu pokretanja reformi. Za Kornelovu odre|ivanje sadr`aja pola do kojeg dolazimo nametnutim pravnim definicijama nije put ka potpunom ukidanju dominacije jednog pola i dostizanje slobode li~nosti. Tako ona, osim o polu i rodu govori i o seksualizovanom bi}u. Unutar samog feminizma velika su razmimoila`enja i debate, a ve}inom prema razli~itim pravcima i prema opredjeljenju za teorije odre|enih filozofa/filozofkinja. Tako se jasna razlika o~itava na liniji analiti~ka - kontinentalna filozofija. Na ra~un promi{ljanja unutar kontinentalnog feminizma uglavnom ameri~ke feministkinje upu}uju sljede}e kritike: da je apoliti~ne prirode, da postoje rizici isticanja razlike i da su teorije izuzetno kompleksne. Zanemarivanje prakse na ra~un teorije i odmak od aktivnog uklju~ivanja u politi~ku sferu jeste za pojedine feminstkinje zaobila`enje onog su{tinskog u `enskom pokretu, a to je osmi{ljavanje prave strategije i politi~kih ciljeva va`nih za `ivot `ena. Pretjerano insistiranje na razlici mo`e vodi u krajnost fragmentiranja bez kraja u ~emu se gubi i jedinstveno odre|enje kategorije `ene, te se i na taj na~in odvajaju od pokreta. Tre}a zamjerka, na liniji prethodnih, odnosi se na ezoteri~ni karakter ovakvog na~ina bavljenja feminizmom koji bitno su`ava krug onih koji mogu da prate ove teorije.
149

S druge strane, one koje pripadaju kontinentalnoj {koli mi{ljenja na kritiku odgovaraju da nije neophodno uvijek jasno se odrediti za politi~ku akciju, ve} da njihove teorije na razli~ite na~ine uti~u na otvaranje novih puteva u feminizmu, na ~emu se poslije bazira i samo djelovanje.19 Suprotstavljanje nije uvijek potpuno, i analiti~ka i kontinentalna feministi~ka filozofija dodirne ta~ke pronalaze oko samih tema kojima se podjednako bave, a to su rod i pol, socijalna pravda i psihoanaliti~ka teorija. ^este debate me|u feministkinjama jesu i prema tome, da li se zala`u ili su protiv teorija odre|enih filozofa, a primjere uglavnom pronalazimo u vezi sa postmodernom filozofijom za i protiv Fuokoa, Deride, Deleza,... Tako, na primjer, Elizabet Gros ukazuje na izja{njavanja onih koji su protiv postmodernih teorija i Deridih stavova kao {to je Rozi Brajdoti i onih koji su za kao {to su Drusila Kornel, Pegi Kaufman, Gajatri Spivak. Razvijanje ovih debata mo`e usloviti postavljanje pitanja kao {to su: Da li je raspra izme|u feministica i njihovih (mu{kih) teoreti~ara na ~ijem putu grade svoju teoriju samo rasprava unutar porodice, za razliku od temeljnih, javnih sporova u kojima glavnu rije~ vode mu{karci (primjerice Habermas vs Foucault, Taylor vs Rawls)?20 Grosova se umjesto za raspravu o tim suprotstavljenostima radije zala`e za pa`ljivije ~itanje i vra}anje na sam sadr`aj umjesto na formu debate.21

150

Uvod u feministi~ku filozofiju

Kako bi mogao izgledati uvod u feministi~ku filozofiju? Njema~ka filozofkinja Ursula Mejer predla`e podjelu na tri glavne okvirne teme: kritika uma, patrijarhata i nauka; rodna razlika i feministi~ka etika. Vladaju}i klasi~ni pojam uma u zapadnoevropskoj filozofiji pokazuje se isklju~ivim, ima li se u vidu rod, jer zakrivaju}i se svojom univerzalno{}u prihvata tek mu{ko odre|enje umskog u kome `enska obilje`ja ne postoje. U kojoj mjeri je u filozofskom mi{ljenju vladaju}i patrijarhalni obrazac ne otkriva se toliko kroz nedvosmislene stavove filozofa o `enskim (ne)sposobnostima da dosegnu umsku spoznaju, koliko potpunim pre}utkivanjem specifi~no `enske spoznaje svijeta koja tako|e jeste i mora biti dio tog umskog. Tri su osnovne predstave o `enskosti i `enskom umu koje opstaju u filozofiji od anti~kog perioda. Prvo, `ena je vi|ena kao nedov{eno i manje vrijedno ljudsko bi}e, kao nesavr{ena kopija mu{karca. Drugo, `ena se mo`e opisati kao nadopuna i suprotnost mu{karcu. Tre}e, isti~e se racionalno i subjekat koji vrijedi kao rodno neutralan.22 @ena i `enskost su oduvijek prikazivan kao ne{to iracionalno, pasivno, nestvarala~ko, ono nad kojom se vlada i samim tim kao manje vrijedno bi}e. Priroda i kultura23 u naop{tijem odre|enju vide se veoma dugo u filozofskim promi{ljanjima kao dva suprotstavljena pola, pri ~emu je priroda-`ena objekat, a kultura-mu{karac subjekat. @ena mo`e biti predstavljena jedino kao tijelo kao plodnost, dok je mu{karac taj koji gradi umsko, koji vlada umom. U kritici uma u feministi~koj filozofiji isti~e se pozitivni karakter odnosa `ene i prirode kao i
151

zna~aj tijela za govor o subjektu, a {to je suprotno tradicionalnim filozofskim teorijama. Univerzalizam uma pokazuje se kao la`no univerzalan, jer se izgra|uje na temelju maskulino konstituisanog uma. Tako dolazimo i do neutralnosti subjekta koji podrazumijeva odre|enje ~ovjeka bitno su`eno i poistovje}eno samo sa mu{kim rodom. Feministi~ke teoreti~arke ne zaustavljaju se samo na kritici patrijarhalno utemeljenog uma ve} nastoje ponuditi odre|enja koja }e uklju~iti i do sada isklju~eno. Dio autorki mogu}e altenative pronalaze u predpojmovnom, arhai~nom, druge govore o otvorenom umu koji sjedinjuje mi{ljenje i osje}anja, tre}e o specifi~no `enskom na~inu promi{ljanja.24 Feministi~ka kritika uma pro{iruje se na kritku temelja nauka, koja upori{ta za svoje tvrdnje pronalazi u marksisti~koj, psihoanaliti~koj i poststrukturalnoj teoriji. To je glavna tema feministi~ke epistemologije koja kritikuje binarnost, promi{ljanje u dihotomijama, u kome od dvije ponu|ene mogu}nosti uvijek je jedna dominira i time ima mo}. Osnovno pitanje glasi: da li onda saznanja i tuma~enja koje nam daju nauke mogu vrijediti kao objektivna? Odgovor je negativan i postavlja se zahtjev za promjenom na~ina saznavanja, a te promjene je mogu}e ostvariti uz izmjenu politike zapo{ljavanja u nau~nim oblastima, izbor tema nau~nog istra`ivanja i kritiku androcentri~ne metodologije25. Druga klju~na tema feministi~ke filozofije je debata o rodnoj razlici. Na jednoj strani su teoreti~arke koje o razlici govore kao ~vsto uspostavljenom realitetu i da upravo iz razlikovanja treba graditi kritiku tradicionalne filozofije. Ono {to je va`no u ovom odnosu jeste to da se feministi~ka ideja rodne razlike ne poistovje}uje sa patrijarhalnim pojmom razlike. Dok se patrijarhat
152

identifikuje sa nejednako{}u, suprotno{}u i dualizmom, razlika u feministi~kom smislu nije hijerarhijski strukturisana. Ona je neidolo{ka, ona ne procjenjuje i ne ugro`ava autonomiju oba dijela iz kojih se sastoji.26 Najpoznatije filozofkinje koje zastupaju rodno razlikovanje su Lis Irigaraj, Rozi Brajdoti, Elizabet Gros. Jedna od teorija o razlici, ne samo me|u rodovima, koja je imala uticaja u evropskom feminizmu, jeste i ona koju donose italijanske feminstkinje okupljene u grupu Diotima, osnovanu 1984. godine. Jedna od osniva~ica Luiza Murano dala je pojam affidamento (povjerenje, povjeravanje), kojim se `eli prikazati obrazovanje `enskog subjektiviteta27, a kako ozna~ava rodnu razliku, tako se odnosi i na razliku me|u `enama. Potpuno suprotno gledi{te je da rodna, ali i polna, razlika postoji tek kao uspostavljena, izvedena i da nije unaprijed odre|ena, ve} je u potpunosti konstruisana. Gledi{te koje se ~ini sli~nim razlici pol/rod ide dalje od toga i dovodi u pitanje samu materijalnost i tjelesnost kao strogo definisanu. Tre}a glavna tema bi bila feministi~ka etika koja treba, prije svega, da u~ini vidljivom opresiju nad `enama. Ova etika ne mo`e biti utopisti~ka, ve} povezana sa politi~kim, a unutar `enske populacije ne smije se svesti na obja{njavanje i analizu potla~ivanja i iskustva samo bijelih `ena srednje klase.28 Baviti se etikom, prema Mejerovoj, za feminiskinje zna~i uklju~iti se u raspravu o konkretnom Drugom, razmatrati filozofiju prijateljstva i solidarnosti, kao i pitanje materinstva. D`enis Rejmond u svojim radovima upravo isti~e temu prijateljstva me|u `enama koje im poma`e da, kroz izgradnju mre`e podr{ke unutar svog specifi~no
153

`enskog svijeta, na pravi na~in promi{ljaju o svojoj ezgistenciji. Naro~ito je to bilo va`no u istorijskim periodima otvorenog patrijarhalnog potla~ivanja `ena, ali i danas kada se `ene suo~avaju sa promjena koje im donosi emancipacija. Rejmondova navodi tri glavna aspekta `enskog prijateljstva: pa`ljivost, strast, svjetovnost i sre}u. Prijateljstvo je to koje omogu}ava integritet mi{ljenja i djelovanja, teorije i prakse kako za svaku pojedinu `enu, tako i za `enski pokret.29 Nensi ^odorov, Nel Nodings i Sara Rudik u okviru feministi~ke etike u prvi plan stavljaju materinstvo i brigu za drugog.30 Osnovno pitanje je na koji na~in `ena mo`e biti i majka, a da ta druga uloga ne bude ono {to }e je u potpunosti odre|ivati. Dok su u ranijim feministi~kim analizama majka i materinska funkcija sagledavane kao potencijalno suprotstavljanje interesima `ene, utoliko {to je prinudna heteroseksualnost od toga stvorila dru{tvenu sudbinu svih `ena, u skorijim feministi~kim ~itanjima materinske funkcije naglasak je stavljen na dvostruku vezu pitanja materinstva. Materinstvo se sagledava i kao jedan od stubova patrijarhalne dominacije nad `enama i kao jedno od upori{ta `enskog identiteta.31 Ne{to druga~iji pristup uvodu u feministi~ku filozofiju bi mogao biti onaj koji nudi Nensi Tuana, rije~ je o analizi `ene i `enskosti u glavnim zapadnoevropskim filozofskim konceptima. Polazi od razobli~avanja univerzalnih kategorija kao isklju~uju}ih i nagla{ava da `ensko ~itanje filozofskih tekstova uvijek za sobom povla~i i pitanje: da li `ene mogu da se vide kao dio tih kategorija? Govoriti racionalno, podrazumijeva govornika, njega, ~ovjeka. Feminino se ne isklju~uje, samo maskulino prevladava i pokriva i sve praznine o kojima
154

se }uti. Dovoljno je da ona ipak postavi pitanje i mnogo {ta se ~ini druga~ije. Progovoriti i postaviti pitanje, to je najte`e za `enu u filozofiji, a filozofija po prirodi je takva da zahtijeva govor i pitanja. Problem je samo {to se pretpostavljalo da su filozofi uvijek i obi~no mu{karci. Suo~avanje sa pre}utanim pitanjima na isti na~in poga|a filozofkinje. Tako N. Tuana pi{e: Problemi `enskog ~itanje filozofije poja~avaju se kada se razgovor usmjeri prema `eni. Ona ne sumnja da je subjekt diskursa, ali ne mo`e prepoznati sebe u onome {to ~ita.32 Ne{to sli~no mo`emo pro~itati i na drugom jeziku i od autorke sa drugog kontinenta: pre{utno [se] pretpostavljalo da spol i rod nisu bitni ljudski atributi, te da su stoga irelevanti za filozofiju koja postavlja i tra`i odgovor na temeljna pitanja bitka, istine, ljepote i dobrote. Otvorena mizoginijska mjesta kanonskih teoreti~ara su pre{utkivana, jer se pretpostavljalo da su ona puki dodaci koji se mogu ispustiti u istra`ivanju glavnine smisla i karaktera teorije.33 @ena tako uvijek i iznova u susretu i sa filozofskim i nau~nim i umjetni~kim i svakodnevnim osje}a i vidi sebe kao Drugo, jer joj je tako nametano i ona je prihvatala. Uputiti li se u detaljno ~itanje kanonske filozofije bez ograda koje su postavljali i postavljaju akademski filozofski tekstovi, to za nju zna~i htjenje da se vidi ono {to se nije htjelo vidjeti. U filozofiji su rodne predrasude inkorporirane duboko u teorije i njihove centralne kategorije i daleko va`nije je to istaknuti, nego se baviti otvorenim ispoljavanjem mizoginije. Tako N. Tuana bira najuticajnije filozofe i njihova djela da prika`e neosjetljivost za rodno i nastoji objasniti te skrivene mehanizme isklju~ivanja. Istovremeno, nagla{ava i va`nost
155

pojedinih teorija koje su vodile ka novim promi{ljanjima, a koje ne treba odbacitivati u potpunosti. Cilj autorke nije jednostavno odbacivanje teorija, niti njihovo ispravljanje, ve} te`nja da se po prvi put i iz feministi~kog ugla pristupi filozofiji. O `enama, kao slabijem, drugom polu govori analiziraju}i klasi~ne tekstove Platona i Aristotela kao {to su Timaj, Dr`ava, O du{i, Nikomahova etika. Ve} je ustaljeno da se govori o Platonu kao prvom feministi~kom filozofu s obzirom na njegovo prikazivanje `ena u Dr`avi, gdje `enska uloga nije ograni~ena samo na reprodukciju. S druge strane, Aristotel sasvim jasno nagla{ava da su `ene inferiorne i da su tek dio doma}instva i pripadaju gospodaru kao i robovi. Dalja analiza pokazuje da su Platon i Aristotel ipak saglasni da `ena nije sposobna za mi{ljenje, jer i Platon u drugim svojim djelima pravi razliku izme|u `enske i mu{ke du{e. Aristotel po~inje od slabosti zasnovane na biolo{koj osnovi. Platonove predrasude o rodu nisu dodatak teoriji, koji se mo`e jednostavno isje}i. To je integralni dio njegove metafizike.34 Ljudsko bi}e u djelima anti~kih filozofa, uprkos razlikama, ispostavlja se ipak je isklju~ivo mu{karac. O tome kako je razum odlika mu{araca i osje}anja glavna karakteristika `ena, te kako osje}anja nisu dostojna filozofskog razmatranja, N. Tuana pokazuje na primjeru Pravila za upravljanje umom Rene Dekarta i teksta Emil ili o obrazovanju @an-@ak Rusoa. Ako je razum karakteristi~no mu{ki, a emocije `enske, nije potrebno govoriti o Drugoj da bi je isklju~ili, dovoljno je zanemariti govor o emocijama. S druge strane, i ako se osje}anja prika`u u filozofskim djelima to }e se opet pokazati kao rodno isklju~ivo {to
156

se vidi na primjeru Rusoa. Kako je mogu}e druga~ije ~itati kanonske tekstove o moralu, u knjizi se prikazuje na Metafizici morala Imanuela Kanta i Istra`ivanjima o principima morala Dejvida Hjuma. Dok Hjum vidi `enske uro|ene osobine kao prepreku njenom moralnom djelovanju, Kant isklju~uje `enu iz oblasti morala ne zbog njene prirode, ve} zbog ubje|enja da je razvoj `enskih racionalnih sposobnosti mo`e biti smetnja razvoju morala mu{karca.35 Da je `ena svedena na egzistenciju u privatnoj sferi i samim tim zaobi|ena i u filozofiji i nauci i u dr`avi autorka pokazuje na tekstovima D`ona Loka i Georga V. F. Hegela. Iako bitno razli~iti po na~inu filozofiranja i stavovima koje iznose, oba filozofa u ve}oj ili manjoj mjeri zadr`avaju se na pozicijama svojih prethodnika. Kod Hegela je jasno nagla{ena uloga `ene u porodici i time njena manja vrijednost u odnosu na mu{karca: Po{to je pojedinac stvaran i supstancijalan samo kao gra|anin, to on, ~im nije gra|anin, te pripada samo porodici, predstavlja samo nestvarnu, besr`nu senku.36 Lok kao predstavnik liberalne teorije isti~e individualnu slobodu i jednakost svih, ali i dalje podrazumijeva da je zadatak `ene da brine o mu`u i djeci i da ona ostaje izvan u~e{}a u vlasti, jer je same biolo{ke karakteristike odre|uju kao takvu. N. Tuana ukazuje na jedan od na~ina `enskog ~itanja klasi~nih filozofskih tekstova nagla{avaju}i da je to tek po~etak novog tuma~enja filozofije koje predstavlja izazov i za filozofe/filozofkinje i feministi~ke teoreti~are/teoreti~arke. Jo{ jedan od mogu}ih pristupa feministi~koj filozofiji je i promi{ljanje o fenomenima dominacije i opresije s obzirom na rod. Sandra Li Bartki, prikazuju razli~ite
157

teme kojima se bavila tokom petnaestogodi{njeg perioda, ~ime oslikava i glavna pitanja feminizma u SAD od sredine 70-tih godina. Bartkijeva pi{e o feministi~koj svijesti, psiholo{koj opresiji, otu|enju, pahtrijarhalnoj mo}i, sramu. U prvom redu govori o promjeni svijesti `ena u pogledu vlastitog polo`aja u privatnom `ivotu i dru{tvu, {to dio feministkinja smatra kao osnovu od koje treba i po~eti. Svaka `ena, da bi na pravi na~in sagledala poziciju `ena uop{te, mora sama pro}i transformaciju i na osnovnu svog `ivotnog iskustva usmjeravati svoje djelovanje i tek onda pristupati teoriji. Mijenja se prvo pona{anje, a paralelno s tim odvija se i promjena u svijesti, S. L. Bartki ka`e: postati feministkinja zna~i razvijati radikalno promijenjenu svijest o sebi, o drugima o onome, {to u nedostatku boljeg termina, nazivam socijalna realnost.37 Polaze}i od glavnih termina marksizma o dru{tvenoj promjeni, kao dijalekti~ki sagledava odnos svijesti i konkretnih uslova na primjeru `ena. Ono {to udru`uje `ene, ono {to im daje snagu i usmjerava aktivnosti u razli~itim `enskim organizacijama je to, da je `ena `rtva sistema ili mu{karca. To mo`e biti poticaj na djelovanje, ali `ene moraju da odu korak dalje, jer dok god sebe vide samo kao `rtve, one tako i `ive. Svijest o viktimizaciji je ono {to `ene mo`e navesti da prepoznaju {ta ih ugro`ava i da osmisle na~ine borbe protiv toga. Biti svjesna sebe kao `ene zna~i ne trpjeti i ne pre}utkivati bilo kakav oblik diskriminacije. Isto tako, ne pre}utati ono {to je vi|eno i {to je o~igledno, a ne `eli se jasno i glasno re}i. Na drugoj strani je sama `enska reakcija na sve to, koja treba iza}i izvan zadatih mu{kih obrazaca, a pri tom sa~uvati ono `ensko. Sve ovo vodi konfuziji iz koje se
158

te{ko izlazi. Biti nesigurna u vlastita odre|enja donosi te{ko}u oko odluke kako i protiv koga se boriti, ali vrlo je vjerovatno da u pitanje dovodi i razumijevanje vlastitih motiva, karakternih osobina i pobuda38. Vrijeme (1976) kada nastaje esej pod nazivom Ka fenomenologiji feministi~ke svijesti ukazuje nam koja su to prva pitanja koje teoreti~arke raspravljaju u vezi samog djelovanja, ali i onome {ta djelovanje zna~i svakoj od njih pojedina~no, koje promjene opa`aju na vlastitoj li~nosti i na koji na~in se s tim mogu izboriti u dru{tvu koje je jo{ uvijek dobrim dijelom seksisti~ki obilje`eno. Kad se govori o potla~ivanju dijela populacije u prvi plan se stavlja ekonomsko i politi~ko potla~ivanje, koje i jeste najizra`enije i djeluje najja~e. U drugom planu ostaje psiholo{ka opresija koja je tako|e sistematska i institucionalizovana, kao i prethodna dva oblika. Osoba koja neprekidno ubje|ivana da je inferiorna, na kraju se tako i osje}a, gubi samopouzdanje, sumnja u samu sebe i povla~i se, ~ime zapravo jo{ jednom postaje `rtva, i to od same sebe. Situacije se ~ini nerje{ivom, ako i jesu usvojeni zakoni kojima se zvani~no borimo protiv diskriminacije, ostaju predrasude i stereotipi koji daleko vi{e djeluju u svakodnevnom `ivotu. Onaj/ona koji je optere}en predrasudama sigurno ne}e htjeti saslu{ati osobu (AfroAmerikanca, `enu, pripadnika/pripadnicu druge nacije) za koju je ubje|en da je ni`a od njega/nje, a onaj/ona ko se suo~ava sa mi{ljenjem koje preovladava u njegovoj/njenoj zajednici, mo`e po~eti na kraju i sam vjerovati da su oni drugi u pravu. (Psiholo{ko) otu|enje potla~enog/potla~ene time je potpuno. Jedini na~in prevazila`enje otu|enja jednog dijela dru{tva, jeste
159

promjena svijesti i kod mu{karaca i `ena koja vodi ka humanijem dru{tvu. Ako se to ranije pokazalo na primjeru marksisti~ke i socijalisti~ke teorije i prakse, {to autorka ~esto napominje, svakako se mo`e na isti na~in slijediti dalje od klasnog primjera. @ena mo`e tra`iti ravnopravnost ako je u potpunosti svjesna sebe i sigurna u vlastiti identitet, te ima snage da se odvoji od onog {to joj se prema patrijarhalnom obrascu nudilo kao njen identitet. Kako je rije~ o onome s ~im su `ene kroz generacije `ivjele, pitanje je koliko je i njima samim problem da se suo~e sa sobom. U eseju Narcizam, `enskost i otu|enje Bartkijeva govori o otu|enju `ene od vlastitog tijela, a sada umjesto da ide ka kona~nom osloba|anju to ~ini i `ena sama nastavljaju}i da bude u ulozi seksualnog objekta. Ideal ljepote koji se svakodnevno nudi sa reklamnih panoa i oglasa u `enskim novinama sada ponovo pravi zarobljenicu od `ene. @ena gubi kontrolu nad stvaranjem vlastitog imid`a, a gubljenje kontrole nad onima koji proizvode ovaj [njoj daleki] imid` nije ni nevino ni dobro}udno, ve} pokornost kapitalisti~kim i falocentri~kim imperativima.39 Vratiti se promi{ljanju o vlastitom tijelu izvan kozmeti~kih opsjena podrazumijeva i promi{ljanje o vlastitoj seksualnosti koja je prethodno sputavana patrijarhalnim. Prije}i tu granicu zna~i iza}i iz privatnog u javnog, li~no pretvoriti u politi~ko. Bartkijeva ovdje u prvi plan ne isti~e seksualno pona{anje ve} ide dalje, govori o podre|ivanju u sferi seksualnu ~e`nje i fantazije tragom psihoanaliti~ara/ki40, te se pita o tome kako je uop{te mogu}e dekolonizovati imaginaciju41. U govoru o `enskosti, o potla~ivanju koje je duboko ukorijenjeno u li~nom, o tijelu kojim drugi
160

vladaju ne mo`e se izbje}i teorija Mi{ela Fukoa (posebno u ameri~kim akademskim raspravama). Esej Fuko, `enskost i modernizacija patrijarhalne mo}i (1988) zasniva se razmatranju osnovnih Fukoovih stavova o disciplinovanu tijela izlo`enih u Nadzirati i ka`njavati i Istorija seksualnosti. Kad je o `enama rije~ ponovo smo na terenu eksperata za preoblikovanje tijela u skladu sa zatjevima modernih vremena, ali magovima imid`a koji od poze stvaraju `ivotni imid` koji povratno djeluje na samu li~nost. Manipulatorska industrija pozerstva ponovo zatvara put `eni do vlastitog tijela. Jezik `enskog tijela govori elokventno, }utnjom, o njenom podre|enom statusu u hijerarhiji roda.42 Njene, samo njene su i emocije, te se o njima ne govori u mu{kom svijetu, ili se govori kao o ne~emu {to nije dostojno razmatranja. Otuda i osje}aj srama, izrazito `enski osje}aj srama, u svakom trenutku kada se kr{e nepisana pravila dru{tva koje odre|uju i kojim upravljaju najve}im dijelom mu{karci. To je jo{ jedna od tema kojoj se posve}uju feminstkinje. @ene su oduvijek podr{ka mu{karcima, ali njihove emocije ostaju zatomljene. One su te kojima je namijenjeno da se neprestano brinu o drugima i da ih podr`avaju. Svijest o sebi, vlastitoj li~nosti, vlastitom tijelu, vlastitom razumu i osje}anjima daje `eni mogu}nost da vi{e ne glumi uloge, ve} da bude ono {to jesu. Time se mijenja odnos mu{karaca i `ena u privatnoj sferi, {to uzdrmava dosada{nji na~in uspostavljanja veza. Bartkijeva nagla{ava da zna da mo`e o~ekivati kritike, jer }e joj zamjeriti {to pi{e o svakodnevnom, ali njena je namjera bila da vi{e od bavljenja teorijom ovo bude intervencija, direktni poticaj `enama da promisle o sebi.
161

Tijelo, rod, granice: Irigaraj - Batler

Na samom po~etku Drugog pola Simon de Bovoar }e naglasiti da jedini na~in na koji mo`e govoriti o `eni jeste govoriti o njoj kao o Drugome/Drugoj. Sredinom 20. vijeka nasuprot feministi~kom zalaganju da se istakne `ena i sagleda njeno istinsko mjesto i udio u istoriji i nauci, mnogo je onih koji tvrde da nema potrebe izdvajati i nagla{avati `ensku osobenost, jer ona je naprosto ljudsko bi}e i time su joj ve} zagarantovana odre|ena prava. Zbog toga, Bovoarova nas upozorava na su{tinsko pitanje: za{to onda postoji i dalje potreba da se govori o `enama kao posebno polu? Ili njenim rije~ima: Ako `elim da sebe defini{em, primorana sam da najpre izjavim: Ja sam `ena.. Ta istina je osnova za svaku drugu afirmaciju. Mu{karac nikada ne po~inje ne{to postavljaju}i se kao osoba odre|enog pola. Da je mu{karac, to se samo po sebi razume. Treba imati u vidu da feministi~ka teorija do tada nije razvijena i da zapravo kompleksno predstavljanje feministi~ke problematike imamo tek sa ovom knjigom.To samo pokazuje da se i dalje suo~avamo s tim da `ena sama sebe ne odre|uje, ve} je unaprijed odre|ena od njega, onog koji se predstavlja kao Prvi. Pojam Drugog Bovoarova odre|uje kritikuju}i stavove u eseju Vrijeme i Drugo filozofa Emanuela Levinasa.43 Pojam Drugog je osnova Levinasove filozofije i on ga odre|uje daleko {ire nego {to to isti~e de Bovoarova, ali svako treba podvu}i da jedno od njegovih vi|enja Drugog jeste i `enskost kao Drugo.44 Ta~nije, u njegovoj filozofiji samo najjasnije dolazi do izraza ono {to se provla~i kroz cijelu istoriju filozofije, a to je odre|ivanje `ene kao ne~eg pasivnog,
162

kao zemlje, kao prirode, kao onog nebitnog, kao mra~nog, kao tajnog. Pojam Drugog nalazimo jo{ ranije kod Hegela u Fenomenologiji duha u okviru ~esto interpretiranog poglavlja Gospodar i rob: jedan oblik je samostalna svest za koju je su{tina bi}a za sebe, drugi oblik je nesamostalna svest za koju su{tina jeste `ivot ili bi}e za neku drugu svest; ona samostalna svest je gospodar, ova nesamostalna jeste rob.45 U ne{to izmjenjenom zna~enju pojam Drugog se primjenjuje psihoanalizi, a posebno je u upotrebi kod Lakana, koji tako|e pojam preuzima od Hegela, prvenstveno imaju}i u vidu interpretaciju Aleksandra Ko`eva.46 Upravo polaze}i od psihoanalize francuske feministi~ke teoreti~arke/filozofkinje dalje raspravljaju o Drugom. Poslije strukturalizma Klod Levi-Strosa u antropologiji i uop{te u dru{tvenim naukama Drugo nastupa kao ono tu|e, strano, te je danas posebno izra`eno u postkolonijalnoj teoriji. Pitanje tijela, identiteta, sopstva, suo~avanja i poku{aja prevazila`enja ograda Drugog/Druge/Druga~ijeg tako va`na za feminizam najbolje se oslikavaju u ocrtavanju suprotnosti feministi~kih filozofkinja koje ~vrsto brane pitanje polne razlike i onih koje uspostavljaju teorije, ne samo o rodu, ve} i o polu kao dru{tvenom konstruktu. Predstavnice obe strane svoje stavove temelje na daljem razra|ivanju ili potpuno suprotstavljenju najistaknutijim psihoanaliti~kim i postmodernisti~kim odre|enjima kao {to su Lakanova razmatranja seksualiteta i ~e`nje, Deridin pojam razlike (diffrence), Fukoove teorije diskursa i mo}i. Lakan se odmi~e od klasi~ne psihoanalize koriste}i istra`ivanja o jeziku Ferdinanda Sosira i isti~e da je nesvjesno strukturisano kao jezik, jezik je taj koji osiroma{uje subjekt, ogoljava
163

njegovo postojanje i zna~enje. Za Lakana subjekat je prostor `elje, ali tu nije rije~ o `elji za odre|im predmetom ili osobom, ve} se ta `elja mo`e prije predstaviti metafori~no. Ona jeste te`nja za ne~im idealnim, ali istovremeno ne~im {to jeste i u stvarnosti, time je `elja sama iznad toga {to se `eli, to je zapravo ~e`nja.47 @elja nema veze sa potrebom i zahtjevom i ona ne mo`e biti zadovoljena. Potreba je uvijek vezana za ono osnovno, biolo{ko, ali je ne vidimo uvijek u ~istom obliku. Kad se izrazi rje~ima, potreba prerasta u zahtjev i to je uvijek zahtjev nekom Drugom, ~ime se otvara put prema samom tom Drugom, sad se ide korak dalje, tra`i se od Drugog pa`nja i ljubav, a to je ve} `elja. Lakanovo tuma~enje o~inskog i maj~inskog, mu{kog i `enskog, subjekta koji nije potpun, gdje se granice gube, a istovremeno se ~ini da se i zala`e za `ensko i da podlije`e patrijarhalnom i falogocentri~nom obrascu, ~ini njegovu teoriju pogodnom za razli~ite interpretacije u feministi~koj teoriji. Lakan ka`e: @ena ne postoji. To, naravno, izaziva direktan otpor, ali mogu}a su i tuma~enja kao ovo: @ena, ka`e Lakan, s obzirom na simboli~ki poredak nije cela, ona nije potpuno vezana za fali~ku funkciju, niti je njome u potpunosti odre|ena. Ali Lakan tvrdi da iako cela `ena nije odre|ena fali~kom funkcijom, ona je ipak situirana u simboli~ki poredak. Kada Lakan ka`e da `ena ne postoji on misli da `ene ne mogu biti adekvatno odre|ene kroz jezik: `ene imaju ne{to (pretpostavljeni `enski u`itak) koji izmi~e simboli~kom poretku.48 Treba imati u vidu da ~ovjek, po Lakanu, ne predstavlja ~vrsto konstituisan subjekt ve} sebe pronalazi prolaze}i kroz stadij ogledala. Po Lakanu tri su poretka subjektivnosti: simboli~ko, imaginarno i realno.
164

Na drugoj strani, govor razlike prepoznatljiv je za Deridu, koji uvodi pojam diffrence, te{ko obja{njiv, jer uklju~uje i razliku i odgodu, a njegova primjena ukazuje kako na sosirovski naglasak na zna~enju kao funkciji razlika ili kontrasta unutar mre`e termina, tako i na beskona~no odlaganje bilo kakve kona~no utvr|ene ta~ke ili privilegovanog zna~enjski determini{u}eg odnosa za izvanjezi~kim svetom49. Jo{ od prvih djela O gramatologiji i Pisanje i razlika (1967) Derida nas upu}uje na kritiku logocentrizma (na primjeru pisma koje je prikriveno i zanemareno na ra~un govora), a za feministi~ku teoriju zna~ajno, i pojma koji ga slijedi falogocentrizma koji se ispoljava i u metafizi~kom i u socijalnim strukturama. Derida ne pi{e samo o razlici uop{te, ve} i o polnoj razlici istra`uju}i tekstove Kanta, Hegela, Ni~ea, Hajdegera. I dok kod svih drugih pronalazi spominjanje pola na bilo koji na~in, dekonstrukcije posebno vrijednim smatra propitivanje Hajdegerovih tekstova u kojima se potpuno zaobilazi obilje`ja polnosti u razmatranju bi}a. Na primjeru Hajdegerove neutralnosti ukazuje na tradicionalno odre|enje filozofije univerzalnih kategorija koje podlije`u antropocentri~nosti. O tome Derida ka`e: Kada smo jedanput neutralizovali antropologiju (fundamentalnu ili ne) i pokazali da ona nije mogla da podstakne pitanje bivstvovanja, ili da bude podsticajna kao takva, kada smo jedanput ukazali na to da se Dasein ne svodi ni na ljudsko bi}e, ni na ja, ni na svest odnosno nesvest, niti na subjekt odnosno individuu, ~ak ne ni na animal rationale, moglo bi se pomisliti da pitanje polne razlike nije imalo nikakve {anse da bude istog ranga kao pitanje smisla bivstvovanja, odnosno ontolo{ke razlike, i da njegovo
165

odsustvo, ~ak, ne zaslu`uje nikakav povla{}en tretman. No, neosporno je da se doga|a upravo suprotno.50 Kada isti~e zna~aj pitanja polne razlike Derida upozorava i na rizi~nost pretjeranog isticanja `enskog koje vodi i ograni~avanju promi{ljanja roda, koji se svodi na monolo{ki diskurs, ta~nije mono-polni diskurs, a jedina alternativa je oslu{kivanje izmje{anih glasova.51 Fukoovo promi{ljanje diskursa i mo}i, dominantne su teme u ve}ini savremenih feministi~kih tekstova. Kako se koristi mo} i za{to smo podlo`ni neprestanom disciplinovanju, mogu}e je podjednako dobro pokazati na razli~itim primjerima podru~ja sa ruba (zatvor, ludilo, seksualnost), do tada nezanimljivim previ{e za intelektualne, a posebno filozofske rasprave. Za Fukoa, mo} je svagdje, ona nije koncentrisana na jednu osobu ili ograni~ena socijalnom klasom, mo} je unutar struktura i sistema, i ~ovjek mo`e da bude otporan na mo}, ali ne mo`e biti izvan njenog dometa i uticaja. Zato umjesto o razlici izme|u subjekta i objekta, govori o razlici izme|u subjekta i poni`enog. Nadzirati i ka`njavati: nastanak zatvora (1975) za predmet rasprave ima samu faktografiju (na primjer, dokumenti koji opisuju javna mu~enja, hronologija nastanka zatvorskih ustanova, arhitektonska rje{enja zatvora, opis obaveza zatvorenika), ali ono {to dolazi u prvi plan jeste odnos promjene stava dru{tvene svijesti prema tijelu pojedinca i {irenje discipline kao vrlo efikasne forme ovladavanja cjelokupnim dru{tvom. Fuko govori o mehanizmima disciplinovanja, o politi~koj tehnologiji tijela52 kojom du{a postaje tamnica tijela53. U krajnjem slu~aju, primjenom novih mehanizama ka`njavanja, koji se odmi~u od klasi~ne upotrebe sile i idu ka nadzoru kroz prostorno
166

razmje{tanje (panoptikon) pot~injeni postaje na~elo vlastitog pot~injavanja54, a disciplina postaje anatomija vlasti. Kao glavni cilj knjige Fuko navodi da `eli ponuditi osnovno istra`ivanje za normiranje funkcija vlasti i formiranja znanja u savremenom dru{tvu55. U Istoriji seksualnosti56 pokazuje kako je druga~iji na~in disciplinovanja tijela uslovio uspostavu eti~kih obrazaca mo}i i vladanja nad drugim, kada je u`ivanje pretvoreno u uzdr`avanje i ka`njavanje i time vodilo u novo tamni~enje tijela. Nekoliko godina prije u tekstovima Rije~i i stvari (1966) i Arheologija znanja (1969) Fuko traga za raskidom, prelomom, diskontinuitetom, diskursom i odmi~u}i se od istorije ideja, izvan tradicionalnog obrasca istra`ivanja uvodi arheolo{ki pristup. Govore}i o diskurzivnim pravilnostima i obrazovanju strategija Fuko ka`e: jedna data diskurzivna tvorevina, kada je preuzeta, sme{tena i interpretirana u okviru nove konstelacije, mo`e da dovede do novih mogu}nosti (...); ali u tom slu~aju se ne radi o nekom skrivenom sadr`aju koji je bio implicitan, koji bi bio ispod manifestnih iskaza neka vrsta temeljnijeg pod-diskursa koji se najzad pomalja na svetlosti dana; radi se o preinaci u na~elu isklju~ivanja i mogu}nosti izbora, preinaci izazvanoj uklju~ivanjem u novu diskurzivnu konstelaciju.57 Fuko razmi~e velove pune pra{ine i prelazi do tada utvr|ene granica epistemologije ~ime, zajedno s drugim postmodernistima, otvara nove puteve interpretacije.58 Najzna~ajnija predstavnica feministi~ke teorije koja isticanje razlike stavlja u prvi plan je Lis Irigaraj. Njeno kritikovanje bez odstupanje vodi je beskompromisnom razmimoila`enju sa kolegama, ali druga~ije nije ni o~ekivano, jer me|u prvima direktno i jasno ka`e da je
167

i `enama mjesto u filozofiji. Ona se ne vra}a prethodnicama, ona ih ne izvla~i iz anonimnosti u koje su zapale tokom vijekova, ona se dirketno sukobljava i debatuje sa savremenicima i odmah se izja{nava da ne}e govoriti i pisati sa pozicije neutralnosti. Sam naslov njene knjige Speculum - ogledalo druge `ene (1974) pomalo sabla`njava filozofe, jer spekulum je ogledalo koje se koristi i u ginekolo{koj ordinaciji. Ono mra~no, tajno, misti~no, tjelesno, Drugo, pojavljuje se ovaj put bez stida. Irigarajeva podr`avaju}i to `ensko, Drugo otima se i klasi~nom pisanju i klasi~nim filozofskim metodama, ona pi{e iz zasjede i smatra da je potrebno rasturiti i sam filozofski neupitni diskurs.59 Kada Drugo sa svog zvezdanog neba padne u ponore psihe, ono obavezuje subjekat da se ponovo bori za nove granice svog polja utemeljenja/sa|enja, da bi - na drugom mestu, na drugi na~in - osigurao svoju dominaciju. Sa visina na kojima je bio, sada je naterano da se vrati dubinama. Bilo kako bilo, ta pomeranja su ve} ure|ena pravilima vertikalnosti. Dakle, fali~kim pravilima. Ali kako urediti te tamne prostore, te crne kontinente, te zemlje s one strane ogledala?60 Pitanja su postavljene i vi{e nema opravdanja za netra`enje odgovora. Ako za `enu ustvr|ujemo da nije vi{e ono pasivno, da nije objekat ve} subjekat, moramo zabilje`iti samu promjenu, ona se nije odigrala bez loma i neprimje}eno. @ena iskora~uje iz svijeta u kome je do ju~e bila i stupa na novo tlo, a istovremeno ona se ne odvaja od svoje prirode. Za Irigarajevu to je prolazak kroz ogledalo, pri ~emu je `ena istovremeno s obe strane zrcala61, time `ena i `ensko vi|enje svijeta ne mo`e biti izvan promi{ljanja. Samo odre|enje `ene iz njene `enskosti nije jednostavno
168

prikazati, ali kad govori o razlici Irigarajeva ne `eli uspostaviti to razlikovanje nasuprot mu{kom. Osloba|anje od patrijarhalnog i gra|enje `enskog identiteta mora biti iskazano u jeziku, ali prethodno treba analizirati jezik ukazuju}i na njegovu prividnu neutralnost. Sve to je povezano sa formiranjem jedne nove etike Etike polne razlike, kako Irigarajeva naslovljava jednu od svojih knjiga. To {to joj se otvara prostor zna~i za `enu tek po~etak puta: ona mora uspostaviti vezu sa svojim tijelom i na}i na~ina da se izrazi, jer ona nema ni jezika i ne mo`e tek tako progovoriti.62 L. Irigaraj ipak se ne zala`e za borbu i sukobljavanja `ena i mu{karaca u novoj mogu}oj preraspodjeli mo}i, za nju je najva`nije ostvarenje dijaloga polova. Ukratko, mo`e se re}i da je doprinos ove teoreti~arke za feministi~ku teoriju na temelju razlike sljede}i: `ensko imaginarno nije vi{e samo ne{to {to prethodi patrijarhalno odre|enom simboli~kom. Dalje, analiziraju}i psihoanaliti~ku i kulturnu situaciju ona podvla~i da ni u dru{tvu ni u jeziku `ena nije ravnopravna sa mu{karcem. Kao analiti~arka u terapiji primijenjuje strategiju mimesisa, kako bi se moglo dosegnuti i mu{ko imaginarno. Nude}i nove forme interpretacije u psihoanalizi zala`e se za dinamiku kulturne razmjene. Kada je rije~ o jeziku, po Irigarajevoj, zna~ajna je veza izme|u psihi~kih simptoma i lingvisti~kih fenomena.63 Italijanske feministi~ke teoreti~arke okupljene u grupu Diotima pojmom affidamento iskazuju ponajvi{e odnos me|u `enama i na~in `enskog politi~kog izra`avanja. Za njih je glavna figura simboli~ke majke64 koja najbolje oslikava savezni{tvo, solidarnost me|u `enama, njihovo me|usobno potpomaganje i ukazuje
169

na one `ene koje se izdvajaju, koje vode, na koje se druge ugledaju. Simboli~ka majka je ona koja svojom li~no{}u najizrazitije prikazuje karakteristike `enskog roda, a primjeri se najvi{e pronalaze u literaturi. To bi bile: D`ejn Ostin, Emili i [arlote Bronte, Elza Morante, Gertruda [tajn, Silvia Plat. ^lanice Diotome isti~u da se `ensko svojstvo treba posebno vidjeti u jeziku, a na prakti~nom planu najvi{e rade na pravnoj terminologiji. Prave}i osvrt na stanje u savremenoj feministi~koj teoriji Rozi Brajdoti, iz mla|e generacije feministkinja, nagla{ava da je neophodno vratiti se ponovo esencijalizmu, jer jedino ako je jasan, vidljiv, zaokru`en i prepoznatljiv `enski identitet mo`e biti osnova za politi~ko djelovanje. Ona ka`e: Nema izlaza, niti pre~ica iz dru{tvenog i simboli~kog sitema za koji je mu{ki pol stvorio osnovne referentne parametre: ne postoji nikakvo ideolo{ko ~istunstvo kao takvo. Kao `ene, ~vrsto smo povezane sa kulturom i logikom diskursa koji je istorijski definisao `enu, i `ensko, u pejorativnom smislu. Me|utim, svesna politi~ka realizacija toga da smo ve} prisutne u sistemu koji zatvara o~i (igra re~i na engleskom: eye/I- prim. prev.) pred ~injenicom {ta smo i da jesmo, umesto da postane potvrda poraza, mogla bi da poplo~a put za novi eti~ki i politi~ki projekat ~iji je cilj afirmacija pozitivnosti razlike koju otelovljujemo. S one strane fantazije o `enskoj mo}i i iluzije o ~istoj `enskoj vrsti, projekat polne razlike i eti~ka strast koja ga podr`ava, mo`da su doista poslednja utopija na{eg umiru}eg veka.65 Kako Brajdotijeva govori o ontologiji politi~ke razlike, tako nas i Elizabet Gros dalje upu}uje na mogu}nosti i{~itavanja razlike iz ~vrsto uspostavljene neutralnosti ontologije u
170

tradicionalnoj filozofiji, a taj put se otvara sa dekonstrukcijom.66 Tragom dekonstrukcije, ali sasvim druga~ije, o rodu i polu pi{e D`udit Batler. Knjiga Nevolje s rodom (1990) donijela je pravu pometnju ne samo u krugovima feministi~kih teoreti~ara/teoreti~arki, ve} i brojne debate o problemu identiteta uop{te o ~emu se najvi{e raspravlja na postkolonijalnim i kulturolo{kim studijima. Evropske feminstkinje tek su se poku{avale izboriti sa terminologijom rod/pol, a sada je sve bilo ponovo preokrenuto. Kada se 1991. pojavio prijevod, njema~ki se feminizam jo{ borio za svoje mjesto na sveu~ili{tima, a pitanje identiteta nakon Ujedinjenja bilo je emocionalno obojeno. Nisu bili poznati detalji ameri~kih rodnih rasprava o razlici spola i roda, a sada je ve} bila dekonstruirana i sama razlika, tj. i spol i rod izgubili su bilo kakav ontolo{ki status i postali dru{tvene konvencije, oblici diskursa, dakle ne vi{e prirodni, nego kulturni proizvodi. Njema~ka teoreti~arka tijela Barbara Duden `estoko se usprotivila "obestjelesnjenju", tj. "`eni bez utrobe".67 Za Batlerovu rod nije ~vrsto postavljen, uokviren, ispunjen predvidljivim sadr`ajem ve} nastaje izvedbom odre|enog ~ina koji se ponavlja. U velikom dijelu tekstova koje pi{e nakon toga, kako sama nagla{ava, mora}e obja{njavati i dijelom revidirati svoje shvatanje perfomativnosti.68, ali onaj glavni dio da je rod, a i pol dru{tveni konstrukt ostaje nepromijenjen. Re~enica koja ju je vodila od po~etka upoznavanja sa feministi~kom literaturom, jeste ona koju je napisala Simon de Bovoar: @enom se ne ra|a, `enom se postaje., ali }e ona to shvatiti ne kao konstruisanje dru{tvene uloge na temelju pola, ve} kao stalni proces
171

koji je otvoren za promjene.69 Tako se rod pojavljuje kao ne{to neodre|eno i ranjivo, on je uhva}en u mre`u mo}i koja ga kontroli{e i disciplinuje, jer sama konstrukcija je prisila. U Nevoljama istra`ivanje sabira u tri dijela: subjekti pola, roda, `elje; zabrana, psihoanaliza i proizvodnja polne matrice; subverzija tjelesnih ~inova. Batlerova se stalno pita: Jesu li feministkinje same sebi postavile uske granice insistiraju}i na jasno `enskom identitetu? Jesu li i same postale zarobljenice tog dru{tvenog konstrukta protiv koga najvi{e ustaju? Batlerova je prvenstveno u raspravi sa savremenicama Juliom Kristevom, Monikom Vitig, Lis Irigaraj, a kao prostor za raspravu koristi i tradicionalnu filozofiju (Ni~e, Hegel), psihoanalizu (Lakan) i teoriju seksualnosti i mo}i (Fuko). U Tjelima koja ne{to zna~e Batlerova }e granice potpuno razoriti govre}i o reformulaciji materijalnosti: Ako se rod sastoji od dru{tvenih zna~enja koja poprima pol, onda pol ne izo{trava dru{tvena zna~enja kao dodatna svojstva ve} je zamenjen onim dru{tvenim zna~enjima koja preuzima; u toku tog uzdizanja pol je otkazan, a rod se pojavljuje ne kao ~lan u trajnom odnosu suprotnosti prema polu, ve} kao ~lan koji apsorbuje i izme{ta pol, iz ~ega se vidi da se pol potpuno susptancijalizovao u rodu ili, s materijalisti~kog stanovi{ta, da se potpuno desupstancijalizovao.70 Teorija Batlerove sa ovakvim shvatanje roda i pola biva posebno razmatrana u kvir (queer) teorijama, jer ona upozorava upravo na problemati~nost odre|enja s kojima se suo~avaju marginalizovani dijelovi populacije. Daleko od binarnog odre|enja i podjele me|u polovima, ona se potpuno odmi~e od vi|enja tijela kao pasivnog, nepromjenljivog entiteta koje tek slu`i kao
172

mjesto odigravanja ideolo{ke i politi~ke igre, i ide ka prikazivanju materijalnog koje se sada izdi`e iz tamnog prostora na koje je dugo bilo svedeno. Performativnost nije vi{e tako samo izvo|enje, samo doga|anje, ono je preobra`aj onih koji u performativnosti u~estvuju, ali rezultati onog {to je izvedeno tako|e izmi~u. U eseju Tjelesne ispovijesti (1999) nas vra}a na osnove filozofije i `ivota koje zamiru ako su se prepustimo monologu i `ivotu na ostrvu: Ako je kazivanje oblik ~injenja, i ako je sopstvo dio onoga {to se ~ini, onda je konverzacija na~in zajedni~kog ~injenja i postajanja ne~im drugim; ne{to }e se posti}i tokom ove razmjene, ali niko ne zna {ta ili ko se tu pravi dok se to i ne u~ini.71 Pri~a o feminizmu i filozofiji nije zaokru`ena, ona se tek otvara. Bilo da postoji saglasnost ili stalno sukobljavanje, bilo da je to poput igre i parodije, ili istinske rasprave i retori~kih nadigravanja, ono {to je najva`nije da se iskazuje `elja, volja i htijenje za izlaskom izvan granica tradicionalnog.

Napomene:
Nensi Tuana (Nancy Tuana): Approaches to Feminsm, Stanford Encycopledia of Philosophy, 2004, http://plato.stanford.edu/ entries/feminism-approaches/ 2 Internacionalno udru`enje filozofkinja http://www.iaph-philo.org 3 Ovi osnovni podaci mogu se na}i na prethodnom sajtu, te na http://www.uh.edu/~cfreelan/SWIP/ 4 U. I. Meyer/H. Bennet-Vahle: Philosophinnen-Lexikon, navedeno izdanje, 1997, str. 7 5 [arlote Vit (Charlotte Witt): Feminist History of Philosophy, 2000, Stanford Encyclopedia of Philosophy, http://plato.stanford.edu/entries/feminism-femhist/ 6 Ibidem 7 Judith Butler: Ra{~injavanje roda, Sarajevo: [ahinpa{i}, 2006, str. 117
1

173

8 D`enis Molton (Janice Moulton): A Paradigm of Philosophy: The Adversary Method, u: Ann Garry and Marilyn Pearsall (ed.): Women, Knowledge, and Reality (Explorations in Feminist Philosophy), New York & London: Routledge, 1996, (11-26) 9 (Naomi [eman) Naomi Scheman: The Unavoidability of Gender, u A. Garry and M. Pearsall (ed.): Women, Knowledge, and Reality (Explorations in Feminist Philosophy), navedeno izdanje 10 (Merlin Fraj) Marlyn Frye: The Possibility of Feminist Theory, u: A. Garry and M. Pearsall (ed.): Women, Knowledge, and Reality (Explorations in Feminist Philosophy), navedeno izdanje, str. 39 i 43, (prevela M.K.) 11 bell hooks: Choosing the Margin as a Space of Radical Openness, prethodno navedeno izdanje, str. 55, (prevela M.K.) 12 U. I. Meyer: Einfhrung in die feministische Philosophie, navedeno izdanje, pogledati str. 106-110 13 U. I. Meyer/H. Bennet-Vahle: Philosophinnen-Lexikon, navedeno izdanje, 1997, str. 328 14 Julia Kristeva: Womens Time, u A. Garry and M. Pearsall (ed.): Women, Knowledge, and Reality (Explorations in Feminist Philosophy), navedeno izdanje, str. 79 15 Svi navodi preuzeti iz: Kerol Pejtmen: Polni ugovor, Beograd: Feministi~ka 94, 2001 16 Carole Pateman: @enski nered: demokracija, feminizam i politi~ka teorija, Zagreb: @enska infoteka, 1998, str. 202 17 Drusila Kornel: U srcu slobode, Beograd: Centar za `enske studije, 2002, str. 23 18 Ibidem, str. 17 19 (En Kahil) Ann J. Cahill: Continental Feminism, 2005, Stanford Enciclopedia of Philosophy, http://plato.stanford.edu/ entries/femapproach-continental/ 20 Jasminka Babi}-Avdispahi}: Feministi~ka etika, transformacija i odgovornost, u Patchwork, br. 1-2 , 2003, (11- 23), str. 11 21 Elizabet Gros: Ontologija i dvosmislenost (Deridina politika polne razlike), @enske studije, br. 11-12, 2000, http:// www.zenskestudie.edu.yu/pages/zenskestudije/zs_11/4006Gros.html 22 U. I. Meyer: Einfhrung in die feministische Philosophie, navedeno izdanje, str. 33 23 Up. @arana Papi}: Polnost i kultura (Telo i znanje u socijalnoj antropologiji), Beograd: Biblioteka XX vek, 1997

174

24 U. I. Meyer: Einfhrung in die feministische Philosophie, navedno izdanje, str. 40-42 25 Ibidem, str. 46 26 Ibidem, str. 133 27 Ibidem, str. 154 28 Ibidem, str. 208 29 Ibidem, str. 220-3 30 Ibidem, str. 223-4 31 Rozi Brajdoti: Politika ontolo{ke razlike, @enske studije, br. 1,1985, http://www.zenskestudie.edu.yu/pages/zenskestudije/ zs_s1/brajdoti.html 32 Nancy Tuana: Woman and the History of Philosophy, St. Paul: Paragon House, 1992, str. 3, (prevod M. K.) 33 Jasminka Babi}-Avdispahi}: Feministi~ka etika, transformacija i odgovornost, navedeno izdanje, str. 12 34 Nancy Tuana: Woman and the History of Philosophy, navedeno izdanje, str. 23, (prevod M. K.) 35 Ibidem, str. 81, (prevod M. K.) 36 G.V.F. Hegel: Fenomenologija duha, Beograd: Bigz, 1974, str. 263 37 Sandra Li Bartki (Sandra Lee Bartky): Feminity and Domination (Studies in the Phenomenology of Oppression), New York & London: Routledge, 1990, str. 12, (prevod M. K.) 38 Ibidem, str. 18 39 Ibidem, str. 42, (prevod M. K.) 40 Ibidem, str. 45 41 Ibidem, str. 61 42 Ibidem, str. 74 43 Napomena u: S. de Bovoar: Drugi pol, I, navedeno izdanje, str. 12-13 44 O brojnim tuma~enjima odnosa Levinasove filozofije i feministi~ke teorije mo`e se vidjeti prema novijim tekstovima; bibliografski pregled pogledati u Drago Perovi} (prir.): Odgovornost za Drugog (Aspekti Levinasove filozofije), tematski broj ~asopisa za filosofiju i sociologiju Lu~a, br. 18-19, (2001-2002), Nik{i}, 2003, (283-284), str. 283-4 45 G.V.F. Hegel: Fenomenologija duha, navedeno izdanje, str. 116; tuma~enje ovog odjeljka de Bovoarova nam pru`a kasnije u svojoj studiji kada govori o mitskoj predstavi `ene; Drugi pol, I, navedeno izdanje, str. 193

175

46 Up. Aleksandar Ko`ev (Alexandre Kojve): Kako ~itati Hegela, Sarajevo: Svjetlost/Veselin Masle{a, 1990 47 Kevin Hart: Postmodernism (A Beginners Guide), Oxford: One world, 2004, str. 3 48 Renata Salecl: @ene kao simptom prava, @enske studije, br. 4, 1996, http://www.womenngo.org.yu/sajt/sajt/izdanja/zenske_studije/ zs_s4/salecl.html 49 Difference u Sajmon Blekburn: Oksfordski filozofski re~nik, navedeno izdanje, str. 82 50 @ak Derida: Polna razlika, ontolo{ka razlika (Geschlecht I), @enske studije, br. 11-12, 2000, http://www.zenskestudie.edu.yu/pages/ zenskestudije/zs_11/4003DeridaG1.html 51 @ak Derida: Koreografija, @enske studije, prethodno navedeno izdanje, http://www.zenskestudie.edu.yu/pages/zenskestudije/ zs_11/4001DeridaKOK.html 52 Mi{el Fuko: Nadzirati i ka`njavati: nastanak zatvora, Sremski Karlovci/Novi Sad: IK Zorana Stojanovi}a, str. 28 53 Ibidem, str. 31 54 Ibidem, str. 197 55 Ibidem, str. 302 56 Fuko je Istoriju seksualnosti napisao kao tri odvojena dijela u periodu od 1976. do 1984. godine, a naslovi su: @elja za znanjem, Kori{}enje ljubavnih u`ivanja, Staranje o sebi 57 Mi{el Fuko: Arheologija znanja, Beograd/Novi Sad: Plato/IK Zorana Stojanovi}a, 1998, str. 73-4 58 Up. Nirman Moranjak-Bambura}: Retori~ke strategije feministi~kog diskursa, Fluminensia, br. 1-2, 2004, (137-155) 59 Rada Ivekovi}: Luce Irigaray: govoriti nikad nije neutralno (Ili: psihoanaliza filozofije i psihoanalize), u Filozofski godi{njak, br. 3, 1990, (188-236), str. 192 60 Lis Irigaraj: Spekulum - svaka teorija subjekta je uvijek prilago|avana mu{kom, @enske studije, br. 1, 1985, http:// www.zenskestudie.edu.yu/pages/zenskestudije/zs_s1/lis.html 61 Rada Ivekovi}: Luce Irigaray: govoriti nikad nije neutralno (Ili: psihoanaliza filozofije i psihoanalize), navedno izdanje, str. 199 62 Ibidem, str. 207 63 Pregled pet najva`nijih odrednica filozofije Lis Irigaraj u: U. I. Meyer: Einfhrung in die feministische Philosophie, navedeno izdanje, str. 164-5

176

Ibidem, str. 157 Rozi Brajdoti: Politika ontolo{ke razlike, @enske studije, navedeno elektronsko izdanje 66 Up. Elizabet Gros: Ontologija i dvosmislenost (Deridina politika polne razlike), @enske studije, navedeno elektronsko izdanje 67 Dubravka Orai} Toli}: Mu{ka moderna i `enska postmoderna, Kolo, br. 2, 2001, http://www.matica.hr/Kolo/kolo0201.nsf/ AllWebDocs/postm 68 Svoju teoriju o performativnosti (postavljanju, izvo|enju) Batlerova zasniva na teoriji o ~inovima (speech act theory) britanskog filozofa D`ona L. Ostina, glavnog predstavnike filozofije "obi~nog jezika". 69 D`udit Batler (Judith Butler): Gender Trouble - Feminism and the Subversion of Identity, New York&London: Routledge, 1999, str. 43 70 D`udit Batler: Tela koja ne{to zna~e - O diskurzivnim granicama "pola", navedno izdanje, str. 18 71 Judith Butler: Ra{~injavanje roda, navedeno izdanje, str. 153
64 65

177

178

V IZVAN LAVIRINTA B (Biografije, izvorni tekstovi, literatura)

179

180

1 - Biografije

Teano (1g"<f), oko 550. g. p.n.e.: Ro|ena je u gr~koj koloniji Krotonu u ju`noj Italiji. Bila u~enica u pitagorejskoj {koli i ubrzo se udala za Pitagoru s kojim je imala petero djece. Poslije njegove smrti vodila je pitagorejsku {kolu, a njihove k}eri su tako|e nastavile sa {irenjem filozofskih ideja. Aspasija (r!FB"F\"), 470. do 400. g. p.n.e.: Ro|ena je u gr~koj koloniji Milet u Maloj Aziji, a najve}i dio `ivota je provela u Atini. Istori~ari smatraju da poti~e iz bogate porodice, jer samo tako je mogla da stekne obrazovanje. U istorijskim spisima iz tog vremena osta}e poznata kao milosnica dr`avnika Perikla, s kojim je imala i sina. Platon spominje Aspasiju u spisu Meneksen. Diotima ()4@J\:"), oko 400 g.p.n.e.: Postoji bareljef koji prikazuje `enu pod imenom Diotima koja je `ivjela u periodu o kome govori Platon, a glavno svjedo~anstvo o njoj imamo u Platonovoj Gozbi. Tako|e, spominje se da je bila sve{tenica u tada poznatom proro~i{tu Delfima. Diotima je iz Mantineje. Ostalih biografskih podataka o njoj nemamo. Periktione I i Periktione II (AgD46J4`<0), oko 4./3. v.p.n.e.: Iako su o~igledne sli~nosti u preostalim fragmentima,
181

ve}ina istorijskih izvora upu}uje na to da se radi o dvije filozofkinje. Prva slijedi pitagorejsko u~enje, dok je kod druge o~igledan i Aristotelov uticaj. Hiparhija (r3BB"DP\"), oko 300 g. p. n. e.: Poti~e iz Maroneje, sestra je Metrokla i `ena Kratesa, koji su tako|e kini~ari. Ona je jedina `ena koja se navodi u odvojenom poglavlju u poznatom popisu filozofa Diogena Laertija. Hipatija (rKB"J\"), oko 370 - 415.: Nema previ{e detalja o njenom `ivotu, ali njena smrt, poput Sokratove, ostaje ono {to se kao upozorenje pronosi kroz vijekove.Veliki uticaj na njeno obrazovanje imao je otac Teon koji je bio matemati~ar i astronom i radio u Muzeju velike biblioteke. U Aleksandriji 412. godine patrijarh postaje ]iril, koji }e kasnije biti progla{en i svecem, premda istori~ari i biografi nemaju nimalo povoljno mi{ljenje o njemu kao li~nosti i njegovim postupcima. U ovom gradu rimski perfekt je Orest, koji je poznavao Hipatijin rad i bio njen prijatelj. Bilo je ovo vrijeme kada se vodila o{tra politi~ka borba izme|u crkve i rimske vlasti za uticaj u dr`avi. Ovo su va`ni podaci kada je u pitanju Hipatija, jer dijelom govore i o razlozima za njeno pogubljenje koje }e po brutalnosti ostati zapam}eno u istoriji. Te 415. godine, mjeseca marta, u doba Velikog posta kao i obi~no Hipatija je dr`ala predavanja. Taj dan je ipak bio druga~iji, jer je ispred ulaza ~ekala fanati~na grupa hri{}ana. Brzo su je okru`ili, pokidali svu odje}u i vukli je ulicama grada do crkve. Tu, unutar svetih zidina, rastrgrli su je {koljkama, a onda dijelove njenog tijela iznijeli i zapalili na loma~i. Po istorijskim dokumentima, ]iril nije bio prisutan
182

tokom ~injenja ovog zlo~ina, ali mnogi }e u to doba vjerovati da je on svakako uticao na ovaj doga|aj ili ga ~ak naredio. Kao osoba od znanja i filozofkinja sa velikim krugom u~enika Hipatija je predstavljala prijetnju tada{njim vjernicima, zelotima. Drugi }e tvrditi da se ona zapravo na{la u sredi{tu poli~ke borbe za vlast izme|u ]irila i Oresta, te da je to bilo presudno za njeno pogubljenje. [ta god da je bio razlog za ovakvo ubistvo ugledne obrazovane aleksandrijske gra|anke, nad tim su bili zgro`eni mnogi njeni savremenici. Eloiza (Hlose), 1101 - 1164: Odrasla je bez roditelja i o njenom vaspitanju se brinuo ujak Fulber, koji ju je prvo poslao da se obrazuje u benediktanskom manastiru Ar`entilu. Kada je imala 16 godina, ponovo je bila u Parizu, a za privatnog u~itelja izabran je Pjer Abelar, jedan od tada najpoznatijih francuskih predava~a, skolasti~kih filozofa i teologa. On je bio 22 godine stariji od nje. Privatni ~asovi uskoro }e postati tek pokri}e za tajnu ljubavnu vezu koja }e i jednom i drugom potpuno promijeniti `ivote. O tome }emo saznati iz Abelarovog autobiografskog spisa Istorija nevolja. Nakon ro|enja djeteta i sklapanju braka, po zajedni~koj odluci, ona }e oti}i u samostan u Ar`entilu gdje se i {kolovala, ne da postane opatica, ve} da se privremeno sakrije. Abelar je o~ekivao da se o tom braku ne}e javno govoriti, ali Eloizina rodbina bijesna zbog njenog odlaska u samostan odlu~uje se za osvetu. Jedne no}i Abelar je kastriran. Poslije toga, Eloiza zaista i postaje opatica, a Abelar se povla~i u opatiju Sv. Denija. Ne}e se vidjeti narednih deset godina. Eloiza ne}e mo}i dugo ostati u samostanu Ar`entil, jer }e biti protjerana. Zato osniva sestrinstvo, na zemlji koju joj je poklonio
183

Abelar, te{kim i strpljivim radom gradi i samostan. Paraklitskom ku}om upravlja}e sve do smrti. Kristina de Pizan (Christine de Pizan ), 1365 - 1430: Ro|ena je u Veneciji, gdje je njen otac Tomazo di Benvenuto de Pizan bio doktor i astrolog. Na poziv francuskog kralja [arla V cijela porodica se seli na dvor u Pariz, kada je Kristina imala pet godina. Kako je imala jo{ dva brata, otac ih je obu~avao zajedno, a sa dolaskom na dvor imali su mogu}nost da se slu`e bibliotekom, koja je bila tada jedna od najbogatijih u Evropi. Tako je ona u~ila latinski, filozofiju, ~itala raznovrsnu literaturu. Po njenom radu o~igledno je da odli~no poznaje djela kako iz anti~kog perioda, tako i djela svojih savremenika. Udala se ve} u 15. godini, a njen mu` Etjen Kastel, tako|e je bio u slu`bi kralja. Iako se ~inilo da je miljenica sre}e, to }e se brzo promijeniti. Prvo umire [arl V 1380. i time }e se zna~ajno promijeniti polo`aj ove porodice, koja }e izgubiti dotada{nje privilegije i ne}e imati naklonost novog vladara. Godine 1387. umire otac, a tri godine kasnije i mu`, tako da }e ve} u 25. godini Kristina postati udovica sa troje djece. Mora}e da se brine i o majci i siroma{noj ne}akinji. Spas nije tra`ila u braku, ve} se posvetila pisanju i jedna je od prvih osoba koje se uzdr`avala od pisanja. Tada je bilo uobi~ajeno da plemi}ke porodice podr`avaju umjetnike (manje umjetnice) i budu im pokrovitelji. To je doba, koje jo{ ne poznaje {tamparsku ma{inu, pa je jedini na~in pravljenja kopija prepisivanje, ~ime se tako|e bavila, a njen talent se pokazuje i kroz ilustracije u knjigama.

184

Mari le @ar de Gurne (Marie le Jars de Gournay), 1565 - 1645: Odrasla je u siroma{noj porodici, a obrazovala se sama zahvaljuju}i tek vlastitoj `elji, volji i upornosti. Nau~ila je latinski, te je prevodila djela Tacita, Ovidija, Cicerona i Vergilija na francuski jezik. Preokret u njenom obrazovanju je uslijedio oko 1585. kada je pro~itala Eseja Mi{ela Ekena de Montenja. On }e govoriti da je to njegova usvojena k}erka. Poslije njegove smrti ona }e prikupiti i prirediti posthumno izdanje Eseja. Njena glavna djela su filozofske rasprave o moralu, religiji i polo`aju `ena. Margaret Kavendi{ (Margaret Cavendish), 1623 - 1674: Bila je pripadnica engleske aristokratije i kao dru`benica kraljice Henrijete Marije, tokom rata u Engleskoj 1644., na{la se u egzilu. Tu je upoznala i kasnije se vjen~ala sa trideset godina starijim Vilijamom Kavendi{om, vo|om rojalista i time dobila i titulu vojvotkinje od Njukastla. Sama titula nije puno zna~ila u materijalnom smislu, jer je njena porodica veoma te{ko `ivjela po povratku u London. En Fin~ Konvej ( Anne Finch Conway) 1631 - 1679: Znanja iz filozofije stekla zahvaljuju}i starijem bratu. Naime, on je bio student na Hristovom koled`u u Kembrid`u, gdje mu je tutor bio poznati platoni~ar Henri Mor. Po upoznavanju Konvejeve i Mora, po~ela je prepiska koja }e trajati cijelog njihovog `ivota. Mor je Konvejevoj slao prevode Dekartovih djela, tako da je to bila glavna tema njihovih diskusija. Cijeli `ivot je provela u mukotropnoj borbi sa te{kom bole{}u i pretrpjela niz medicinskih zahvata, koji su se tada svodili na eksperimentisanje bez sigurnog ishoda.
185

Njeno jedino dijete umrlo je od velikih boginja u ranoj dobi. Dvije godine prije smrti postala je kvekerka, pripadnica tzv. dru{tva prijatelja, koji su tada bili proganjani i zatvarani zbog svog vjerskog u~enja. Meri Astel (Mary Astell), 1666/8-1731: Odrasla je u konzervativnoj porodici, ali je bila obrazovana zahvaljuju}i ro|aku anglikanskom sve{teniku, te je poznavala matematiku, filozofiju i strane jezike. Ve} sa 18 godina izgubila je roditelje i preselila se u London, gdje je oformila intelektualni krug u kome se `ivo raspravljalo o religiji, filozofiji i `enskim pravima. Olimp de Gu` (Olympe de Gouges), 1748-1793: Djetinjstvo i mladost je provela u siroma{tvu i vrlo brzo je napustila svoj rodni grad u provinciji. Nakon nekoliko godina na{la se u Parizu. Na po~etku je pisala romane i drame, a manje se bavila kritikom dru{tva. Kretala se u krugovima novinara, filozofa i umjetnika, te posje}ivala tada{nje salone, tako se na{la i u sredi{tu doga|anja tokom Francuske revolucije. Zbog svog djelovanja uhap{ena je i pogubljena na giljotini. Meri Vulstonkraft (Mary Wolstonecraft), 1759-1797: Premda u ranoj mladosti nije u okviru porodice imala mogu}nosti da se obrazuje, `elja za znanjem je usmjeravala da pronalazi poslove kao dru`benica i guvernanta. Tako je sama u~ila i ostvarivala ekonomsku nezavisnost, te }e kasnije postati i u~iteljica, novinarka i knji`evnica. Rano je u{la u krug radikalnih engleskih liberala Disentera - koji su dalje usmjeravali njena intelektualnu znati`elju. Pod njihovim uticajem po~ela se baviti i politi~kom teorijom. Umrla je usljed komplikacija tokom poro|aja. Njena }erka Meri Vulstonkraft
186

Godvin poznatija po pseudonimu Meri [eli autorka je romana Franken{tajn. Herijeta Tejlor Mil (Harriet Taylor Mill), 1808 - 1858: Veza sa D`onom Stjuartom Milom predstavljala je veliki skandal u tada{njoj viktorijanskoj Engleskoj s obzirom da su se javno po~eli vi|ati dok je ona jo{ bila u braku sa D`onom Tejlorom s kojim je imala troje djece. Poslije smrti prvog mu`a vjen~ala se sa Milom s kojim je u braku provela svega sedam godina. Umrla je u Avinjonu u Francuskoj. Jedno od njeno troje djece iz prvog braka - k}erka Helen Tejlor (1831-1907) postala je aktivna ~lanica sifra`etskog pokreta formiranog 60-tih godina 19. vijeka. Ana Lujza @ermen Neker de Stal (Anne Louise Germaine de Stael), 1766-1817: Jedino je dijete {vajcarskog bankara, odgajana u protestanskoj porodici i stekla izuzetno obrazovanje. Bila je prognana iz Francuske poslije finansijske propasti oca, a kasnije i zbog politi~kih uvjerenja svog mu`a tokom Napoleonove vladavine. Vodila je jedan od najposje}enijih salona tog vremena. Rahel Farnhagen, 1771-1833: Najve}i dio `ivota provela u Berlinu. Stalno optere}ena ograni~enjima koja joj stvara jevrejsko porijeklo, udajom za Farnhagena pre{la na katoli~anstvo. Kao i Madam de Stal organizovala je tada popularna salonska okupljanja intelektualaca i umjetnika. Njene tekstove je tek poslije njene smrti prikupio i priredio za objavljivanje njen mu`. Edit [tajn (Edith Stein), 1891 - 1942: Odrasla je u ortodoksnoj jevrejskoj porodici. U ranoj mladosti izja{njava se kao ateistkinja i po~inje sa studijem filozofije,
187

istorije i germanistike. U krugu je prvih studentkinja filozofije u Njema~koj, i zajedno sa Hedvig Konrad Marcius i Gerdom Valter, posje}uje predavanja kod Edmunda Huserla. Od 1918. godine, kada je promovisana sa temom O problemu empatije, posta}e Huserlova asistentkinja prvo na Univerzitetu u Getingenu, a potom na Univerzitetu u Frajburgu. Ipak, ono {to }e njen `ivot i rad usmjeriti u sasvim drugom pravcu bila su djela svete Tereze Avilske. Ne nalaze}i odgovore za kojima traga unutar filozofije, ona se okre}e vjeri i 1922. godine prelazi na katoli~anstvo. Svjetovno ime zamjenjuje sa Tereza Benedikt i postaje pripadnica reda karmeli}ana. U vrijeme kad nacional-socijalisti~ka partija postaje vladaju}a u Njema~koj, seli se u Holandiju, ali to je ne mo`e spasiti, jer ne}e biti zaboravljeno njeno porijeklo. Uto~i{te joj ne pru`aju ni samostanske zidine. Umire u gasnoj komori nacisti~kog logora Au{vic-Birkenau. Njen `ivot je slika puna protivrje~nosti, na kojoj se mije{aju filozofija i religija, jevrejstvo i hri{}anstvo, te`nja ka misticizmu i poku{aj da objasni realnost. Godine 1998. u Katoli~koj crkvi progla{ena je sveticom, a godinu dana poslije i suza{titnicom Evrope. Ona je bila prva katoli~ka sve{tenica jevrejskog porijekla koja je kanonizovana. Hedvig Konrad-Marcius (Hedwig Conrad-Martius), 1888-1966: Bila je ~lanica neformalne filozofske grupe Huserlovih u~enika/u~enica, koja }e poslije prerasti u Fenomenolo{ku {kolu. Kao i na mnoge druge studente/studentkinje filozofije i na njen rad znatno je uticalo Huserlovo djelo Logi~ka istra`ivanja. Docentkinja na fakultetu postala je tek poslije Drugog svjetskog rata - 1949. godine i predavala je Filozofiju prirode na Univerzitetu u Minhenu. Godine 1960. objavila je i dio
188

svoje dugogodi{nje prepiske sa Edit [tajn, s kojom je vezuje dugo prijateljstvo jo{ od studentskih dana. Simon Vejl (Simone Weil), 1909 - 1943: Poticala je iz jevrejske porodice u kojoj se nije previ{e pa`nje posve}ivalo vjeri, ali je 1938. odlu~ila da postane katolkinja. Iako je na po~etku Drugog svjetskog rata uspjela sa porodicom da emigrira u SAD, vratila se ve} nakon {est mjeseci u Evropu. Ubrzo je umrla od tuberkuloze u jednom sanatorijumu u Velikoj Britaniji, a njenu smrt u 34. godini ubrzalo je to {to je odbila hranu i lijekove ~ime je htjela da poka`e simboli~no sau~estvovanje sa protjerivanjem i patnjama Jevreja. Simon de Bovoar (Simone de Beauvoir), 1908 - 1986: Ro|ena je u Parizu, gdje je i studirala i zavr{ila filozofiju me|u prvim `enama na univerzitetu u Francuskoj. @an Pol Sartra je upoznala 1929. godine. Od tada ovo dvoje ljudi kroz mnoge biografske zapise, anga`man, protestno djelovanje, apele, peticije vidimo kao par koji }e decenijama davati pe~at intelektualnom `ivotu ne samo Pariza, nego i Evrope i svijeta. Njihova ljubavna veza bi}e sve samo ne uobi~ajena, to }e uklju~ivati i odr`avanje veza sa drugima `enama i mu{karcima o ~emu }e otvoreno govoriti jedno drugome, ali nikad se ne}e razdvojiti. Osim filozofskih tekstova, poznati su njeni romani, studije, autobiografski spisi. Hana Arent (Hannah Arendt), 1906 - 1975: Ro|ena je u gradi}u Lindenu pored Hanovera u jevrejskoj porodici u kojoj religiozno nije dolazilo do izra`aja. Njena majka socijaldemokratski orijentisana, tokom svog politi~kog anga`mana je upoznala Rozu Luksemburg. Ova `ena fascinira}e mladu Hanu Arent svojim {irokom
189

obrazovanjem i literarnim talentom. Arentova je studije filozofije, teologije i gr~kog jezika po~ela u Marburgu, gdje je jedan od profesora bio poznati njema~ki filozof Martin Hajdeger. Biografija Arentove dobrim dijelom }e biti obilje`ena ovom vezom, a mnogi umjesto da prou~avaju njena djela, uvijek }e se vra}ati na to da je ona bila tek talentovana studentkinja zaljubljena u tada 35-godi{njeg ve} poznatog filozofa. Me|u studentima u tzv. Hajdegerovoj grupi bi}e kasnije jo{ jedan poznati filozof - Hans Jonas, koji }e ostati do`ivotni prijatelj H. Arent. Iz Marburga, ~iji je univerzitet poznat po dugoj tradiciji, ali koji je kao mala konzervativna sredina ve} pod nacionalisti~kim uticajem, Arentova odlazi prvo u Frajburg gdje }e joj profesor biti fenomenlog Edmund Huserl. Potom slijedi studiranje u Hajdelbergu, gdje najve}i uticaj u filozofskim krugovima ima osniva~ filozofije egzistencije Karl Jaspers. Nije daleko 1933. kada }e, kao i mnogi biti prisiljena da ode iz Njema~ke. Odlazi zajedno sa prvim mu`em Ginterom [ternom s kojim je bila u braku osam godina. Sve do 1941. godine boravila je u Parizu, gdje je upoznala svog drugog mu`a Hajnriha Blihera. Potom odlazi u SAD, gdje ostaje do kraja `ivota i uglavnom radi na univerzitetima u ^ikagu i Njujorku, a gostuju}a predavanja dr`i na mnogim ameri~kim i svjetskim univerzitetima. Ameri~ko dr`avljanstvo je dobila tek 1951. godine. Ajn Rend (Ayn Rand), 1905 - 1982: Pravo ime joj je Alisa Rosenbaum i ro|ena je u Sankt Petersburgu (Petrogradu). Iako je usljed revolucionarnih doga|anja u Rusiji (1917) jedno vrijeme zajedno sa porodicom izbjegla iz grada, ponovo se vratila na univerzitet i ovdje diplomirala istoriju i filozofiju. S obzirom da je poticala iz
190

porodice, ~iju je imovinu oduzela nova vlast, ve} tada pokazuje otpor prema komunizmu. Svoju `elju da emigrira ostvaruje vrlo brzo zahvaljuju}i rodbini u SAD. Prvo se zaustavila u Njujorku, zatim nastavila do ^ikaga, a potom se opredijelila za Los An|elos i Holivud. Drugi dio `ivota, sve do smrti 1982., provela je ponovo u Njujorku. Poznata je postala sa prvim djelom Mi `ivi, koje je objavila 1936. godine poslije trogodi{nje potrage i obilaska mnogobrojnih izdava~a. Bi}e to skoro njen autobiografski tekst posve}en mladosti u Rusiji i uglavnom odre|en politi~kim doga|anjima. Ono {to }e ipak daleko vi{e privu}i ~itaoce bi}e roman Veli~anstveni izvor iz 1943., koji }e 1949. godine biti preto~en i u film za koji }e scenarij pisati sama Ajn Rend. Najve}u podr{ku i uva`avanje imala je od supruga Franka OKonora, holivudskog glumca, s kojim je bila u braku punih pedeset godina. Ipak, kad se govori o njenom `ivotu ~esto se spominje njena dugogodi{nja veza sa 25 godina mla|im Natanijelom Brandenom. Ono {to je najvi{e izazvalo sablazan bila je njihova odluka da svojim supru`nicima saop{te da ne mogu i ne `ele da sakrivaju od njih tu vezu, i da oni to treba da prihvate. O tom dijelu njenog `ivota tada{nja Natanijelova `ena Barbara Branden napisa}e biografiju pod nazivom Strast Ajn Rend a istoimeni film bi}e snimljen 1998. godine. Ajris Merdok (Iris Murdoch), 1919 - 1999: Ro|ena je u Dablinu, a odrasla u Londonu. Studirala je istoriju, knji`evnost i filozofiju u Oksfordu, a potom je postdiplomski studiji zavr{ila u Kembrid`u kod poznatog filozofa Ludviga Vitgen{tajna. Tokom Drugog svjetskog rata bila je i ~lan Komunisti~ke partije, ali razo~arana ovom ideologijom, brzo je istupila. Od 1944. do 1946.
191

radila je za UNNR-u (program pomo}i UN administracijama koje su se prvenstveno bavile raseljenim licima) u Austriji i Belgiji. Od 1948. godine po~inje sa predavanjima na Oksfordu. Jo{ ~etrdesetih godina upoznala je @an Pol Sartra i zainteresovala se za filozofiju egzistencije. Merdokova je, prije svega, poznata kao jedna od najzna~ajnijih britanskih romansijerki 20. vijeka. Tokom 40 godina napisala je 26 romana. Me|u njima su i: Zamak u pijesku (1959), Jednorog (1963), Crni princ (1973), More, more (1978), Sveta i profana ljubavna ma{ina (1974), Zeleni vitez (1993). Njeni romani su uglavnom o vi{oj engleskoj klasi, puni su crnog humora, a rado se u svom pripovijedanju koristi misti~nim elementima i simbolikom. Posljednje godine `ivota ozna~ene su Alchajmerovom bole{}u. D`on Bejli, profesor engleskog jezika u Oksfordu i suprug Ajris Merdok, napisao je dvije knjige o njenom `ivotu, a jedna od njih je poslu`ila za scenarij filma Ajris iz 2002. godine. @ana Her{ (Jeanne Hersch), 1910 - 2000: Najve}i dio `ivota provela je u rodnom gradu - @enevi. Rad na univerzitetu po~inje 1956. godine i jedna je od prvih `ena na visoko{kolskim institucijama u [vajcarskoj. Podr`avala je pokret `ena, organizacije mladih tokom studentskih demonstracija 1968., posebno se borila protiv narkomanije. Decenijama je bila ~lanica Socijaldemokratske partije. Od 1966. do 1968. godine radila je za UNESCO (Organizacija UN za obrazovanje, umjetnost i kulturu), kada je utemeljila i vodila Odsjek za filozofiju pri UN-u. Suzan Zontag (Susan Zontag), 1933 - 2004: Ro|ena je u Njujorku, u koji se vratila poslije mnogobrojnih
192

selidbi u mladosti. Govorila je da se svuda osje}a strankinjom, osim mo`da na Menhetnu. Sa bole{}u je `ivjela i o njoj je veoma ~esto pisala. Prvo je to bio kancer dojke i poslije mnogobrojnih hemoterapija, vjerovala je da je izlije~ena. Potom kad je pomislila da nema razloga za strahovanje uslijedila je dijagnoza: leukemija. Ipak, uspje}e da pro`ivi 71 godinu i da skoro ~etiri decenije bude vrlo uticajna figura na ameri~koj i svjetskoj intelektualnoj sceni. Prvi roman Dobro~initelj objavila je 1963., slijedi Pribor za smrt (1967), Ljubitelj vulkana (1992), U Americi (1999). Putovala je u sjevernu Afriku, Meksiko, Vijetnam, BiH - za vrijeme i poslije ratova. [ezdesetih godina bila je me|u onima koji su stalno i uporno protestvovali protiv rata u Vijetnamu. Dru{tvo njema~kih izdava~a na Sajmu knjiga u Frankfurtu dodijelio joj je 2003. godine Nagradu za mir. Anica Savi} - Rebac (1893 - 1953): Ro|ena je u Novom Sadu i kako je njen otac Milan Savi}, bio knji`evnik, sekretar Matice Srpske i urednik Letopisa, ve} od djetinjstva bila je okru`ena najpoznatijim knji`evnicima. U njihovoj porodi~noj ku}i gosti su bili Laza Kosti}, Sima Matavulj, Stevan Sremac, Jovan Jovanovi} Zmaj. [kolovala se u Be~u i bavila filologijom, knji`evno{}u, filozofijom, prevodila i pisala poeziju. Dopisivala se sa T. Manom, R. Vest, M. Crnjanskim, J. Du~i}em. Ipak, daleko vi{e nego nau~nim i akademskim radom, okru`enje se bavilo njenim privatnim `ivotom. Bila je u braku sa Hasanom Rebcom i poslije njegove smrti kao da nije imala dovoljno snage da nastavi bez ljubavi, te je odlu~ila da ode smrt po vlastitoj odluci. Izvr{ila je samoubistvo.
193

Ksenija Atanasijevi} (1894-1981): Njen `ivotni put i nastojanje da postane profesorica na univerzitetu najbolje pokazuje kako je u prvoj polovini 20. vijeka akademski svijet i dalje bio zatvoren za `ene. Istorijske okolnosti su uslovile da zapo~eti studij filozofije nastavi tek po zavr{etku Prvog svjetskog rata. Doktorirala je 1922. na temu Brunovo u~enje o najmanjem. Mentor joj je bio Branislav Petronijevi}, a njegove pohvale na ra~un talentovane studentkinje, bi}e predmet pri~e vi{e nego 450 naslova (tekstova, knjiga, javnih predavanja) koje }e ona potpisati. Ve} 1924. godine uspjela je dobiti izbor na beogradskom Filozofskom fakultetu, ali dalje od te pozicije ne}e mo}i. Vrlo brzo po~e}e optu`be, a jedna od naj~e{}e spominjanih bila je ona za plagiranje. Iako to nikada nisu mogli dokazati, jer plagiranja nije ni bilo, to je bio povod da joj se onemogu}i izbor u zvanje vanrednog profesora. Bio je to i po~etak nevi|ene hajke, pravljenja mre`a spletki i intriga koje }e na kraju uroditi plodom i ona }e poslije 12 godina rada oti}i sa fakulteta. Malo je kolega koji su imali `elje, volje i hrabrosti da se suprotstave ve}ini i stanu na njenu stranu. Istina, mnogi drugi su javno govorili o pogubnosti odluke da se Ksenija Atanasijevi} udalji sa univerziteta, ali to nije pomoglo. Tokom rata bila je privo|ena u Gestapo, a i pored jasnog iskazanog antifa{isti~kog stava poslije rata }e biti optu`ena i od nove komunisti~ke vlasti. ^ak }e presuda biti smrtna kazna, ali bilo je onih koji su se tome suprotstavili, tako da je provela u zatvoru nekoliko mjeseci, a njene knjige su bile zabranjene i povu~ene iz biblioteka sve do 1952. godine. Zagorka Mi}i} (1903-1982): Radila je dugo kao gimnazijska profesorica, a poslije rata na beogradskom
194

Filozofskom fakultetu nije bilo mjesta za nju. To je nije pokolebalo i bila je izuzetno aktivna u intelektualnim krugovima. Kao univerzitetska profesorica po~ela je da radi tek 1954. godine na Filozofskom fakultetu u Skoplju. Bla`enka Despot (1930-2001): Diplomirala je filozofiju 1954. godine u Zagrebu, gdje je i ro|ena i provela cijeli svoj `ivot. Poslije deset godina rada u srednjim {kolama, gdje se iskazala po svom pedago{ko-didakti~kom umije}u, po~inje karijeru na univerzitetu. Bavila se razli~itim aktuelnim pitanjima svog vremena i bila veoma aktivna u `enskim organizacijama SFRJ ve} od sredine sedamdesetih godina.

195

196

2 - Izvorni tekstovi - Iz klasi~nih feministi~kih djela Eloiza [O strasti i slu`bi Bogu], oko 1128. Dok sam s tobom u`ivala u putenim slastima, moglo se o meni dvojiti: da li sam slijedila zov srca ili sam zadovoljavala svoju pohotu. Danas, kraj razja{njava po~etak. Sama sam svojim ~ulima zabranila svaki u`itak samo da se pokorim tvojoj volji. Ni{ta nisam ostavila za sebe osim da postanem tvoja svojina. Gdje je dakle tvoja pravi~nost, ako moje `rtve rastu, a tvoja se zahvalnost gasi ili ~ak potpuno presahnjuje? Ne}e{ ni da mi udijeli{ tako malu stvar. Ali, jao, zar ja toliko mnogo tra`im?! U ime onog Boga kojemu si posve}en, preklinjem te da mi vrati{ svoju prisutnost na na~in koji ti je mogu} to jest snagom utjehe tvog pisma. U~ini barem da se tako okrijepljena s vi{e `ara predam slu`bi bo`joj. Kad bi mnogi od tih lakomislenih prihvatilaca redovni~kog `ivota s vi{e pa`nje mislili o `ivotu koji }e prigrliti i kad bi bri`ljivije razmotrili pravilo kojem }e se podlo`iti, manje bi ga kr{ili iz neznanja i manje bi grije{ili iz nehata. Ali dandanas, kad gomile ljudi gotovo slijepo hitaju da se bace u samostan, `ive u njima kao {to su u njih u{li, to jest bez reda i pravila. Olako su preuzeli nepoznato pravilo, olako mu se i suprotstavljaju, a za zakon priznaju samo navike koje im se dopadaju. @ene, dakle, moraju pa`ljivo promisliti prije nego {to }e prihvatiti na svoja le|a teret pod kojim vidimo da se i mu{karci svijaju pa ~ak i padaju. Ve} sami opa`amo da je svijet ostario, ljudi i ostala stvorenja izgubi{e
197

nekada{nju prirodnu snagu. A, prema rije~ima Isusa Krista, manje se ohladila samilost velikog broja nego samilost svih vjernika. Kad su se ljudi izrodili, treba svakako promijeniti ili ubla`iti pravila donesena za njih.
(Citirano iz: Petar Abelard: Povijest nevolja/Etika/Pisma Abelarda i Heloize, preveli: Veljko Gortan i Vojmir Vinja, Zagreb: Naprijed, 1992, str.122 i 167)

Kristina de Pizan [Za{to su `ene bila prikazivane u lo{em svjetlu?], 1405. I- ^ije prvo poglavlje govori o tome za{to i kojim povodom je napisana ova knjiga Pitala sam se koji su mogli biti uzroci i razlozi koji su tolike mu{karce nagnali, u~ene i druge, da tako lo{e govore o `enama i da kore njihovo pona{anje bilo govore}i o njemu, bilo pi{u}i o njemu u raspravama ili spisima. To nije slu~aj samo sa jednim ili dvojicom mu{karaca, i nije re~ samo o Mateolu, koji ~ak ne bi ni mogao da se svrsta me|u u~ene, jer je njegova knjiga samo ruganje; naprotiv, ne postoji tekst koji nije takav u celosti. Filozofi, pesnici i moralisti, spisak bi bio jako dug, izgleda kao da svi u glas govore s ciljem da doka`u da je `ena u potpunosti lo{a i naklonjena poroku. Preispituju}i detaljno sve to, stadoh razmi{ljati o svom pona{anju, budu}i da sam ro|ena kao `ena; razmi{ljala sam i o brojnim drugim `enama koje sam imala priliku da sretnem, tolikim princezama i uglednim gospama kao i `enama srednjeg i niskog stale`a, koje su mi poverile svoje tajne i intimne misli; nastojala sam da u svojoj du{i i savesti razlu~im da li jedinstveno svedo~enje tolikih obrazovanih mu{karaca nije pogre{no.
198

Me|utim, o svemu sam razmislila, sve sam preispitala, pa`ljivo i{~itala tekst, nisam mogla da shvatim niti prihvatim osnovanost njihovog rasu|ivanja o prirodi i pona{anju `ena. Stoga sam se suzdr`avala da ne osudim `ene, govore}i sebi da je posve neverovatno da su toliki obrazovani mu{karci, tako slavni doktori tako velikog i {irokog duha, tako pronicljivi u svim domenima, barem mi se ~inilo da su svi to bili, mogli govoriti na jedan tako uvredljiv na~in i to u tako velikom broju dela da mi je prosto bilo nemogu}e da prona|em pou~ni tekst ma kog autora, u kome do kraja ne bih nai{la makar jedno poglavlje ili odeljak u kome se ne govori ru`no o `enama. To je jedini razlog zbog kog sam zaklju~ila da je sve to zaista ta~no, iako moje duh, u svoj svojoj naivnosti i neznanju, nije uspevao da prepozna sve te velike nedostatek koje sam po svemu sude}i delila sa ostalim `enama. Stoga sam se vi{e oslanjala na sud drugih nego na ono {to sam ose}ala i znala unutar sopstvenog `enskog bi}a... II - Kako su se tri gospe pojavile pred Kristinom i {ta joj je jedna od njih govorila kako bi ubla`ila njen jad. Jer izgleda da ti misli{ da treba verovati u sve {to ka`u filozofi i da se oni ne mogu prevariti. Kada je re~ o pesnicima o kojima ti govori{, zar ne zna{ da je njihov jezik ponekad figurativan, i da ponekad treba razumeti sasvim suprotno od doslovnog smisla? Njima bi se zapravo mogla pripisati retori~ka stilska figura koja se naziva antifraza, kada ka`u na primer - kao {to ve} dobro zna{ - da je taj i taj lo{, u nameri da ka`u da je on u stvari dobar, ili obrnuto. Savetujem ti onda da njihove spise okrene{ u svoju korist tamo gde kritikuje
199

`ene, i da ih shvati{ tako, ma kakve bile njihove namere. A mogu}e je da taj koji se zove Mateolo isto to `eleo da postigne u svojoj knjizi, jer u njoj ima mno{tvo stvari koje bi, doslovno shva}ene, bile ~ista jeres. (...) Ne radi se samo o Mateolu ve} i mnogim drugima, posebno autoru Romana o Ru`i, romanu koji u`iva velik ugled zahvaljuju}i uticaju njihovog autora. (...) I na kraju, draga moja Kristina, ka`em ti: tvoja naivnost te je dovela do tvog sada{njeg mi{ljenja. Vrati se sebi, povrati duh i ne brini se vi{e zbog tih praznih re~i; znaj da otvoreno klevetanje `ena, same `ene ne mo`e da dotakne, ve} se uvek okre}e protiv njihovog autora.
(Citirano iz: Kristina de Pizan: Grad `ena, prevela: Suzana Pavlov, Beograd: Feministi~ka 94, 2003, str. 9-10 i 12-13)

Meri Vulstonkraft [Da `ena ne bude samo prelijepa gre{ka prirode], 1792. Ti snovi bi mogli da se nazovu utopijskim. Hvala Bi}u koje ih je udahnulo u moju du{u, i dalo mi dovoljno duhovne mo}i da se usudim da napregnem svoj razum, dok moja krepost nije postala zavisna samo od Njegove potpore, kada sam s ogor~enjem sagledala naopaka shvatanja koja u ropstvu dr`e moj pol. Volim mu{karca kao svog bli`njeg; ali njegovo `ezlo, stvarno ili uzurpirano, ne se`e do mene, osim ako razum nekog pojedinca ne zahteva moje po{tovanje; pa ~ak i tada, pokoravam se razumu, a ne mu{karcu. U stvari, pona{anje jednog odgovornog bi}a mora biti ure|eno delovanjem njegovog razma; ina~e, na kakvim temeljima stoji Bo`ji presto? ^ini mi se nu`nim da se zadr`im na ovim o~iglednim istinama zato {to su `ene bile, takore}i, izolovane; i
200

po{to su im oduzete vrline koje bi trebalo da krase ljudski rod, oki}ene su povr{nim ~arima koje im omogu}avaju da zavedu kratkotrajnu tiraniju. Po{to je ljubav u njihovim srcima zauzela mesto svih plemenitijih srasti, streme samo tome da budu lepe, da podsti~u ose}anja, umesto da izazivaju po{tovanje; i ta sramotna `elja, poput servilnosti u apsolutnim monarhijama, do kraja uni{tava ~vrstinu karaktera. Sloboda je majka kreposti, i ako su `ene po svojoj prirodi robinje, ako im ne bude dozvoljeno da udi{u reski okrepljuju}i vazduh slobode, ve}ina }e venuti kao egzoti~ne biljke, i biti smatrane prelepom gre{kom prirode. Neka se tako|e ne zaboravi da su one jedina gre{ka. [to se ti~e argumenta o pot~injenosti, u kojoj je ovaj pol oduvek dr`an, on va`i i za mu{karce. Manjina je uvek podjarmljivala ve}inu; i ~udovi{ta, koja su jedva pokazivala ikakve znake ljudske izvrsnosti, tiranisala su hiljade svojih bli`njih. Za{to su mu{karci nadmo}nih talenata pristali na takvo poni`enje? Zar nije op{tepriznato da su kraljevi, posmatrani u celini, po svojim sposobnostima i kreposti oduvek bili manje vredni od jednakog broja mu{karaca uzetih iz obi~nog ljudskog mno{tva - pa ipak, prema njima su se pona{ali, a to traje i danas, sa strahopo{tovanjem koje vre|a razum? Kina nije jedina zemlja u kojoj su `ivog ~oveka proglasili za Boga. Mu{karci su se pokorili nadmo}noj sili da bi se neka`njeno predali trenutnom zadovoljstvu; `ene su u~inile samo to isto, i stoga, dok se ne doka`e da dvoranin, koji se ropski odri~e priro|enog prava ~oveka, nije moralni ~inilac, ne}e se mo}i dokazati da je `ena su{tinski inferiorna u odnosu na mu{karca, zato {to je oduvek bila podjarmljena.
201

Svetom je dosad vladala gruba sila, a da je nauka politike tek u povoju, pokazuje nam kolebanje filosofa, da znanju, koje je od najve}e koristi za ~oveka, daju one crte koje znanje odlikuju. Ovim argumentom }u se baviti jo{ toliko da izvedem o~igledan zaklju~ak, da }e, kada zdrava politika pro{iri slobodu, ~ove~anstvo, uklju~uju}i `ene, postati mudrije i kreposnije.
(Citirano iz: Meri Vulstonkraft: Odbrana prava `ena (Sa kriti~kim opaskama na politi~ka i moralna pitanja), preveo: Ranko Mastilovi}, Beograd: Filip Vi{nji}, 1994, str. 63-64)

Olimp de Gu` [O pravima `ena], 1791. ^lan I @ena je ro|ena slobodna i ostaje jednaka mu{karcu u svim pravima. Socijalne razlike mogu se opravdati samo blagostanjem zajednice. ^lan II Cilj i svrha svakog politi~kog zaklju~ka je za{tita prirodnih i neotu|ivih prava `ene i mu{karca. Ova prava su: sloboda, sigurnost, pravo na imovinu, a posebno pravo na otpor tla~enju. ^lan III Princip svake vladavine po~iva u biti u naciji, a naciju ~ine zajedno mu{karci i `ene. Niti jedno tijelo, niti jedna osoba koja ne proizilazi iz naroda i nacije ne mo`e biti na vlasti. ^lan IV Sloboda i pravednost sastoje se od toga da se drugima uzvrati ono {to im pripada. Tako `ena u ostvarivanju svojih prirodnih prava biva sprije~ena trajnom tiranijom
202

koju provodi mu{karac. Ova ograni~enja moraju se ukinuti samim prirodnim zakonima i zdravim razumom. ^lan V Zakoni prirode i razuma zabranjuju svako djelovanje dru{tva, koje ih mo`e ugroziti. Sve {to nije zabranjeno ovim mudrim i Bo`ijim zakonima ne smije biti sprije~eno ni ljudskim zakonima i niti jedan ~ovjek ne smije biti prisiljen da u~ini ne{to {to prirodni zakoni ne propisuju. ^lan VI Zakon treba da bude odraz op}e volje. Svi gra|ani i sve gra|anke treba osobno ili putem njihovih zastupnika da sudjeluju u obrazovanju zakona. Zakon mora biti isti za sve. Svi gra|ani i gra|anke, koji su pred zakonom jednaki, moraju imati jednake mogu}nosti da razvijaju svoje talente, sposobnosti, vrline, te im mora biti omogu}en jednak pristup svim slu`bama i mjestima javnog `ivota. ^lan VII Za `ene ne postoje nikakva posebna prava, one bivaju optu`ene, uhap{ene i osu|ene pred sudom u slu~ajevima koje zakon nala`e. @ene kao i mu{karci podlije`u istim kaznenim zakonima. ^lan VIII Zakonom treba propisati samo kazne, koje su nezaobilazne i javne, a niko ne smije biti ka`njen, ako to nije po pravnoj snazi va`e}eg zakona, koji je prije po~injenog djela bio na snazi i koji se legalno provodi i nad `enama. ^lan IX Protiv svake `ene koju se proglasi krivom, zakon se mora upotrijebiti, i to ona zakonska kazna koja je propisana za po~injeno djelo.
203

^lan X Nikoga se ne smije proganjati zbog njegovog mi{ljenja i stavova, ~ak iako se oni principijelno razlikuju od op}eprihva}enih. @ena ima pravo obna{ati vladaju}e funkcije. Ona mora imati jednako pravo kao i mu{karac da dr`i javni govor, pod pretpostavkom da su njene izjave i radnje u skladu sa zakonom i da ne ometaju javni red i mir. ^lan XI Slobodno izra`avanje mi{ljenja je jedno od dragocjenih prava `ene, jer ovo pravo garantira o~instvo ocu njene djece. Svaka gra|anka prate}i svoje slobode mo`e sasvim slobodno re}i: Ja sam majka tvog djeteta., a da time ne priziva barbarsku osudu i ne skriva istinu. Me|utim zakonom bi joj trebalo zabraniti iskori{tavanje ove slobode, u slu~ajevima neistine i nano{enja klevete. ^lan XII Vi{a korist zahtijeva garantiranje prava `ene i gra|anke. Ova garancija treba da slu`i kao prednost svima, a ne kao osobna prednost onima koji su upoznati sa ovim pravima. ^lan XIII Porezi za odr`anje policije i upravni tro{kovi jednaki su za mu{karca i `enu. Ukoliko `ena sudjeluje u izmirivanju svih obaveza i tro{kova, onda mora sudjelovati i u podjeli polo`aja u upravnim organima, u podjeli rada i u podjeli obrta. ^lan XIV Gra|ani i gra|anke imaju pravo da samostalno ili putem njihovih zastupnika odlu~uju o potrebnosti uvo|enja javnih dad`bina. Gra|anke se mogu obavezati
204

principu pla}anja poreza iz sopstvenog imetka samo onda kada imaju u~e{}a u javnoj upravi, te kad i na njih otpada dio tro{enja poreza, odnosno kada su i one sudjelovale u odlu~ivanju o visni poreza, njegovoj upotrebi i trajanju. ^lan XV @ensko stanovni{tvo koje pla}a dad`bine dr`avi jednako kao i mu{ki dio stanovni{tva, ima pravo da u svako vrijeme od bilo koje dr`avne javne institucije zatra`i izvje{}e o poslovanju. ^lan XVI Dru{tvo u kojem nije zagarantirano ostvarivanje prava i u kojem ne postoji raspodjela vlasti, nema ni va`e}i Ustav. Ustav nije punova`an ako ve}ina individua koje predstavljaju naciju nisu sudjelovale u njegovom stvaranju. ^lan XVII Imovina pripada i mu{kom i `enskom spolu, zajedni~ki ili pojedina~no. Svaka osoba ima sveto i nepovredivo pravo na imovinu. Imovina ne smije biti nikome oduzeta u smislu nacionalizacije, ukoliko to nije javna prijeka potreba, koja mora biti predvi|ena zakonom, ili naprasno progla{ena (stanje elementarnih nepogoda) ali i onda pod uslovom pravedno done{ene odluke.
(dio Povelje preuzet sa obrazovnog servera Dadalos http:// www.dadalos.org/bih/frauenrechte/woher/dokumente/dokument_1.htm)

Herijeta Tejlor Mil [^ija je javna sfera?], oko 1852. U slu~aju koji razmatramo, pristrasnost obi~aja nesumnjivo je na strani nepravde. Doista, veliki mislioci raznih perioda, od Platona do Kondorsea (Condorcet),
205

uz neka od najistaknutijih imena dana{njeg vemena, izri~ito su se izja{njavali u korist jednakosti `ena. Bilo je i dobrovoljnih udru`enja, verskih i svetovnih, od kojih je najpoznatije Dru{tvo prijatelja, koja su prihvatala to na~elo. Ali, nije postojala ni jedna politi~ka zajednica ili nacija u kojoj, na osnovu zakona i obi~ajno prava, `ene nisu bile u stanju politi~ke i gra|anske podre|enosti. U anti~kom svetu ta ista ~injenica je sa podjednakom istinito{}u navo|ena kao izgovor za ropstvo. Mogla je biti navo|ena i kao izgovor za bla`u formu ropstva, kmetstvo, tokom celog srednjeg veka. Isticana je protiv slobode preduzetni{tva, slobode savesti, slobode {tampe. Ni za jednu od ovih sloboda nije se smatralo da je saglasna sa dobro ure|enom dr`avom, sve dok mogu}nost svog postojanja nisu dokazale stvarnim postojanjem. To {to je neka institucija ili praksa postala obi~aj nije pretpostavka njene valjanosti, kada za postojanje mo`e biti predo~en bilo koji drugi dovoljan razlog. Lako je razumeti za{to je podre|enost `ena postala uobi~ajena. Nije potrebno nijedno drugo obja{njenje do fizi~ka sila. To {to su one koje su bile fizi~ki slabije pretvorene i u pravno podre|ene, sasvim je u skladu s na~inom dosada{nje vladavine svetom. Sve do skora, pravilo fizi~ke snage bilo je op{ti zakon regulisanja ljudskih odnosa. Tokom istorije, narodi, rase, klase, koje su se pokazale najja~e, bilo telesnom snagom, ili bogatstvom, ili vojni~kom disciplinom, osvajale su i dr`ale u pokornosti ostale. Ako je, ~ak i u najnaprednijim nacijama zakon ma~a najzad odba~en kao r|av, to se dogodilo tek u oklevetanom XVIII veku. Osvaja~ki ratovi nestali su tek otkad su se pojavile demokratske revolucije.
206

Svet je vrlo mlad i tek je po~eo da se osloba|a nepravde. Tek je po~eo da raskida s crna~kim ropstvom. Tek je po~eo da se osloba|a kraljevskog despotizma. Tek je po~eo da se osloba|a naslednog feudalnog plemstva. Tek je po~eo da se osloba|a religioznih ograni~enja. Tek je po~eo da tretira sve mu{karce kao gra|ane, a ne samo bogatiji i povla{}eniji dio srednje klase. Treba li da se ~udimo {to isto toliko nije u~injeno i za `ene? Dru{tvo je do pre nekoliko nara{taja bilo tako ure|eno da je nejednakost bila samo njegov temelj. Udru`ivanje zasnovano na jednakim pravima jedva da je postojalo. Jednakost je zna~ila neprijateljstvo. Dve osobe jedva su u i~emu mogle da sara|uju, ili da se sretnu u prijateljskom odnosu, a da zakon odmah ne odredi da jedna treba da bude nadre|ena drugoj. ^ove~anstvo je preraslo ovo stanje, i danas se svugde te`i da se, kao o{ti princip ljudskih odnosa, dominacija najja~ih zameni pravi~nom jednako{}u. Ali od svih odnosa, odnos izme|u mu{karca i `ene, najbliskiji i najintimniji, povezan sa najve}im brojem sna`nih ose}anja, zasigurno }e poslednji odbaciti staro pravilo i prihvatiti novo. Jer, srazmerna snazi nekog ose}anja je upornost s kojom s ono dr`i oblika i okolnosti s kojima je, makar i slu~ajno, postalo povezano. Kad neka predrasuda koja uti~e na ose}anja postane svedena na neprijatnu nu`nost da samu sebe obrazla`e, smatra da je dovoljno da jo{ jednom ponovo upravo ono {to je predmet rasprave, frazama koje se pozivanju na prethodno postoje}e ose}anje. Sledstveno, mnoge osobe misle da su dovoljno pravdale ograni~enost `enskog pola delovanja time {to su rekle da su poslovi iz kojih su `ene isklju~ene ne`enstveni, i da za `ene prikladna sfera nije politi~ki ili javni, ve} privatni i ku}ni `ivot.
207

Mi pori~emo pravo bilo kom delu ~ove~anstva da odlu~uje u ime drugog dela, ili jedinki u ime druge jedinke, {ta jeste a {ta nije prikladna sfera. Za sva ljudska bi}a prikladna sfera je ono najve}e i najvi{e {to su sposobna da dosegnu. Koja je to sfera ne mo`e se utvrditi bez potpune slobode izbora...
(Citirano iz: D`on Stjuart Mil/Herijeta Tejlor Mil: Rasprave o jednakosti polova, preveo: Ranko Mastilovi}, Beograd: Filip Vi{nji}, 1995, str. 43-44)

Ema Goldman [Emancipacija od emancipacije], 1910. Po~e}u sa jednim priznanjem: bez obzira na sve politi~ke i ekonomske teorije koje se bave fundamentalnim razlikama koje postoje me|u raznim grupama unutar ljudske rase, bez obzira na sve klasne i rasne razlike, bez obzira na sve ve{ta~ke granice koje razdvajaju `enska prava i mu{ka prava, tvrdim da postoji ta~ka gde se ove razlike mogu ukrstiti i postati jedna savr{ena celina. Ne mislim da ovom tezom predla`em primirje. Op{ti dru{tveni antagonizam koji je sada ovladao na{im celokupnim javnim `ivotom, izazvan snagom suprostavljenih i kontradiktornih interesa, do`ive}e potpun slom kada reorganizacija na{eg dru{tvenog `ivota zasnovana na principima ekonomske pravde postane realnost. Mir ili harmonija me|u polovima i individuama ne mora biti zasnovan na plitkom izjedna~avanju svih ljudskih bi}a; niti se ovde poziva na eliminaciju individualnih karakteristika i osobina. Problem sa kojim se mi danas suo~avamo i kojeg treba u najbli`oj budu}nosti re{iti je kako ostati svoj, a ipak biti u harmoniji sa drugima,
208

kako saose}ati duboko sa svim ljudskim bi}ima, a ipak zadr`ati svoje vlastite karakteristi~ne kvalitete. ^ini mi se da ovo mo`e biti polazna ta~ka oko koje mogu da se slo`e, bez antagonizma i suprostavljanja mase i pojedinac, mu{karac i `ena. Moto ne treba da bude - oprostite jedno drugom, ve} - razumite jedno drugo. ^esto citirana re~enica gospo|e de Stal: Razumeti sve zna~i oprostiti sve, mi se nikada nije naro~ito svidela, miri{e na ispovest, oprostiti drugom ljudskom bi}u odaje stav farisejske superiornosti. Dovoljno je razumeti drugo ljudsko bi}e. Priznanje delimi~no predstavlja fundamentalni aspekt mojih pogleda na emancipaciju `ena i uticaja te emancipacije na ceo pol. Emancipacija treba da omogu}i `eni da ispolji svoju ljudskost u najboljem smislu. Da sve ono {to u njoj `udi da se potvrdi i da bude aktivno, dosegne svoje potpune mogu}nosti; sve ve{ta~ke ograde treba sru{iti i put ka ve}oj slobodi o~istiti od vekovnih tragova pot~injenosti i ropstva. Ovo je bio prvobitan cilj `enske emancipacije. Ali dosada{nji rezultati su izolovali `enu i ukrali joj izvor sre}e koja je njoj tako bitna. Samo spoljna emancipacija u~inila je savremenu `enu ve{ta~kim bi}em, koja podse}a na proizvode francuske hortikulture gde su drve}e i `bunovi obrezani u obliku arabeski, piramida, to~kova i venaca; ona uzima bilo koji oblik samo ne onaj koji bi imala da njeni vlastiti unutra{nji kvaliteti mogu da do|u do izra`aja. Tako ve{ta~ki uzgajane biljke `enskog pola mogu se na}i u velikom broju, naro~ito u takozvanim intelektualnim sferama na{eg `ivota. Sloboda i jednakost za `ene! Koliko su nade i o~ekivanja probudile ove re~i kada su ih prvi put izgovorili najumniji i najhrabriji ljudi dana{njice. Sunce }e svim
209

svojim sjajem i slavom obasjati novi svet; u tom svetu `ena }e biti slobodna da upravlja svojom sudbinom taj cilj je svakako vredan velikog entuzijazma, hrabrosti, upornosti i beskrajnog napora ogromnog broja pionira, mu{karaca i `ena koji su `rtvovali sve u borbi protiv sveta punog predrasuda i neznanja. I moje nade tako|e idu ka tom cilju, ali ja smatram da emancipacija `ene, onako kako se danas shvata i prakti~no primenjuje, nije uspela da ostvari taj cilj. Sada je `ena suo~ena sa neophodno{}u da treba da se emancipuje od emancipacije, ako zaista `eli da bude slobodna. Ovo mo`da zvu~i paradoksalno, ali je ipak sasvim istinito.
(Citirano iz: Ema Goldman: Anarhizam i feminizam, preveli: Vanda Perovi} i Aleksandar Ajzinberg, http://www.womenngo.org.yu/sajt/ sajt/izdanja/autonomni_zenski_centar/emagoldman/sadrzaj.htm)

Simon de Bovoar [Ona jeste Drugo], 1949. Sada{njost obavija pro{lost, a u pro{losti istoriju su stvarali mu{karci. /// Znaju {ta gube odri~u}i se `ene ovakve kakvu je zami{ljaju, ali ne znaju {ta }e im doneti `ena onakva kakva }e biti sutra. Potrebno je veliko odricanje da se ~ovek ne postavi kao jedini i apsolutni Subjekt. /// Vrsta poseduje `enu od samog njenog ro|enja i kroz nju poku{ava da se potvrdi. /// @ena je vi{e prilago|ena zahtevima ovuluma nego samoj sebi. Ona je od puberteta do menopauze
210

sredi{te jedne istorije koja se u njoj odvija a koja se li~no nje ne ti~e. /// Kao i mu{karac, `ena jeste svoje telo - ali njeno telo je ne{to drugo nego {to je ona sama. /// Telo `ene je jedan od glavnih elemenata za status koji ona ima u ovom svetu. Ali telo nikako nije dovoljno da odredi taj status; `ivljena stvarnost postoji samo utoliko ukoliko je sve{}u primljenja kroz aktivnosti u dru{tvu. Biologija nije dovoljna da nam odgovori na pitanje koje nas preokupira: za{to je `ena Drugo? Re~ je o tome da se vidi kako je tokom istorije u `eni priroda obnovljena. Re~ je o tome da se zna {ta je ~ove~anstvo u~inilo od `enke ljudskog roda. /// @enu ne osloba|aju ideologije, religija ili poezija. /// Uskla|eno{}u tih dvaju faktora - u~e{}a u produkciji i oslobo|enja od robovanja reprodukciji - obja{njava se evolucija statusa `ene. /// Ona je idol, slu{kinja, izvor `ivota, sila mraka. Ona je elementarna ti{ina istine, prevara, brbljivost i la`. Ona je isceliteljka i ve{tica. Ona je `rtva mu{karca i njegova propast. Ona je sve {to on nije i {to `eli da ima, njegova negacija i razlog njegovog postojanja. /// Krajem pro{log veka, policija je u nekoj javnoj ku}i otkrila dve devoj~ice od dvanaest do trinaest godina; pokrenut je proces na kome su one dale iskaz; pri~ale su o svojim mu{terijama - zna~ajnoj gospodi; jedna je
211

bila zaustila da ka`e neko ime, ali ju je zastupnik naglo zaustavio: Ne prljajte ime jednog po{tenog ~oveka! Gospodin, odlikovan Legijom ~asti, ostaje ~estit ~ovek i posle oduzimanja nevinosti jednoj devoj~ici; on ima svoje slabosti, ali ko ih nema? Me|utim, devoj~ica koja ne mo`e da u|e u eti~ku oblast univerzalnog - koja nije ni sudija, ni general, ni neki francuski velikan, ve} samo devoj~ica - proigrava svoju moralnu vrednost u kontigentnoj oblasti seksualnosti; to je jedna izopa~ena, poro~na devoj~ica koja je skrenula s pravog puta i treba je poslati u popravni dom. Mu{karac mo`e u mnogim slu~ajevima, ne prljaju}i svoj uzvi{eni lik, da zajedno sa `enom vr{i radnje koje su za nj sramne. /// U tim borbama, u kojima oni smatraju da se sukobljavaju jedno sa drugim, u stvari se svako bori protiv sebe, projiciraju}i na partnera onaj deo samog sebe koga se odri~e; umesto da pro`ivljava ambigvitet svoje sudbine, svako poku{ava da natera drugog da podnosi ono {to je u njoj poni`avaju}e, a da za sebe zadr`i ono {to je ~asno. Da je, me|utim, oboje primaju na sebe sa dalekovidom skromno{~u, koja je korelativna autenti~nom ponosu, priznali bi da su sli~ni i do`ivljavali bi prijateljsku erotsku dramu. ^injenica da smo ljudska bi}a beskrajno je zna~ajnija od svih osobenosti koje nas razlikuju; dati svet nikada ne daje prednosti: vrlina, kako su je nazivali stari, odre|uje se stepenom onoga {to zavisi od nas. U oba pola odvija si ista drama i tela i duha, kona~nosti i transcendentnosti; i mu{karce i `ene nagriza vreme, vreba smrt, oboje imaju su{tinsku potrebu za drugim, a iz svoje slobode mogu da izvuku istu slavu; da znaju da u`ivaju u njoj ne bi vi{e bili
212

dovedeni u isku{enje da raspravljaju o varljivim povlasticama, i tada bi moglo da se rodi bratstvo me|u njima.
(Citirano iz: Simon de Bovoar: Drugi pol, prevela: Zorica Milosavljevi}, Beograd: Bigz, 1982, (I tom) str. 17, 22, 51, 52, 54, 61, 135, 169, 197; (II tom) str. 467, 603)

- Filozofkinje o Anica Savi}-Rebac [Eros i libido], 1933. On [Spinoza] svakako predstavlja najisklju~iviji intelektualni pravac doktrine o ljubavi; i mo`da se ba{ stoga i pojavila najzad najpotpunija suprotica njegovoj doktrini: teorija Zigmunda Frojda. Niko nije dalji od Jevrejina Spinoze nego Jevrejin Frojd; i ni{ta nije dalje od intelektualne ljubavi nego libido. Spinoza je bio duboko erotska priroda; za njega je i saznanje bilo ljubav, a najvi{a funkcija intelekta bila je funkcija ljubavi. Ali u njegovom erosu nije uop{te govorila seksualnost; i Georg Zimel, govore}i o mogu}nosti erotskih priroda koje uop{te nisu seksualne, navodi kao najverovatnije primere Isusa i Spinozu. Ali ba{ zato {to je razvio najintelektualniji pravac ljubavne mistike, Spinoza je omogu}io svoju suproticu u Frojdu. () Najbogatiji oblici ljubavne mistike su svakako oni gde je veza sa ~ove~anskim osnovama, sa ~ove~anskom ljubavlju najte{nja; dakle, prvo, Platonov, u kome je vi{e svega istaknuta ~ove~ansko-vaspita~ka uloga Erosa, kao osnova pribli`enja du{e apsolutnome. Neoplatoni~ari su manje nagla{avali vezu bo`anske ljubavi sa ~ove~anskom, ali su je ipak priznavali - sam
213

Plotin, pa i Dionisije Aeropagita, ~iji je uticaj na srednjovekovnu mistiku upravo nepromeriv. I tako se iz neoplatonizma razvio najbogatiji oblik doktrine o ljubavi, onaj u kome je jedna li~na ljubav neposredna osnova ujedinjenja sa apsolutnim: Danteov. Mo`e biti da je Dante zbilja za sve vreme vrhunac ljubavne mistike; jer posle njega, kod Petrarke, kod koga ve} po~inje razjedinjavanje du{evnih sila, pa do Novalisa, koji zna~i morbidno-svesno pre`ivljavanje sna Danteovog, nema pojave koja bi mu bila ravna. Ai ono najvi{e {to je na liniji \ordana Bruna i Spinoze dato u vezi sa ~ove~anskom ljubavlju - ljubavna poezija Geteova - ne mo`e se, u pogledu apsolutne novine, meriti sa Danteom, ~ak ni u pesmi [to duboke dade nam poglede, ni u Marijenbadskoj elegiji. Pa ipak su veli~anstvene perspektive koje otvaraju Spinoza i Gete; i mi se mo`emo nadati da }e se iz ovog na{eg doba krajnje diferencijacije razviti nova koncetracija du{evnih i duhovnih sila u Erosu.
(Citirano iz: Anica Savi}-Rebac: Helenski vidici, Pan~evo: Mali Nemo, 2004, str. 50)

Simon Vejl [Najva`nija potreba ljudske du{e], 1943. Ukorenjivanje je mo`da najva`nija i najnepriznatija potreba ljudske du{e. To je jedna od onih potreba koje je najte`e odrediti. Ljudsko bi}e sti~e koren svojim stvarnim, delotvornim i prirodnim u~estvovanjem u postojanju neke zajednice koja odr`ava u `ivotu izvesna blaga pro{losti i neka predose}anja budu}nosti. Prirodnim u~estvovanjem, to jest, na koje je nesvesno navedeno mestom, ro|enjem, profesijom, okru`enjem.
214

Svako ljudsko bi}e treba da ima mnogobrojne korene. Treba da skoro ceo svoj moralni, intelektualni, duhovni `ivot prima posredstvom sredina kojima prirodno pripada. Razmene uticaja izme|u veoma razli~itih sredina nisu manje neophodne od ukorenjivanja u prirodnu okolinu. Ali neka odre|ena sredina mora da prima spolja{nji uticaj ne kao doprinos, ve} kao podsticaj koji osna`uje njen vlastiti `ivot. Ona treba da prihvati spolja{nje doprinose tek po{to ih je svarila, a osobe koje tu sredinu sa~injavaju treba da ih primaju samo preko nje. Kad neki stvarno vredan slikar odlazi u muzej, njegova originalnost je time potvr|ena. Treba da bude tako isto i za raznovrsna stanovni{tva zemaljske kugle i razli~ite dru{tvene sredine. Svaki put kad dolazi do vojnog osvajanja dolazi i do iskorenjivanja, i u tom smislu osvajanje je skoro uvijek zlo. Iskorenjivanje je najmanje kada su osvaja~i selitelji koji se nastanjuju u osvojenoj zemlji, me{aju se sa stanovni{tvom i sami pu{taju koren. Takav je bio slu~aj Helena u Gr~koj, Kelta u Galiji, Mavara u [paniji. Ali kad osvaja~ ostaje stranac na teritoriji ~iji je postao vlasnik, iskorenjivanje je skoro smrtna bolest za pokorena stanovni{tva. Ono dose`e najvi{i stepen kad se vr{e masovna progonstva, kao u Evropi koju je okupirala Nema~ka ili u okuci Nigera, ili kada se grubo zabranjuju svi lokalni obi~aji, kao u delovima Okeanije koje su zaposeli Francuzi, (ako je verovati Gogenu i Alenu @erbou). ^ak i bez vojnog osvajanja snaga novca i ekonomske nadmo}i mogu u tolikoj meri nametnuti strani uticaj da bude izazvana bolest iskorenjivanja.
(Citirano iz: Simona Vej: Ukorenjivanje, prevela: Mirjana Vukmirovi}, Beograd: Bigz, 1995, str. 53-54)

215

Hana Arent [Kako po~inju revolucije], 1963. Zna~ajna osobina uspje{nih revolucija u na{em vijeku je da one govore jezikom nu`nosti i da zavr{avaju u strahovladi. Veli~anje nasilja po~iva na nu`nosti, ~iju stvar revolucionari navodno zastupaju i razvijaju, a samu nu`nost danas tako vjerni~ki po{tuju kao nekada slobodu, pri ~emu jo{ nijednom otad nisu vi{e imali potrebu da u novom bo`anstvu uva`e veliku, sveprinudnu mo}, koja prema Rusoovim rije~ima prisiljava ljude na slobodu. Tako smo na na{u `alost do`ivjeli da stvar slobode mo`e biti bolje ure|ena u zemljama u kojima uprkos jo{ tako gnusnim politi~kim prilikama revolucija nikada nije izvr{ena, i da su sama gra|anska prava katkad bolje re{ena u zemljama u kojima je revolucija krvavo pora`ena nego tamo gdje je revolucija prividno pobijedila, tj. gdje nije zavr{ila u kontrarevoluciji ili restauraciji, ma koliko da nije postigla svoj prvobitni cilj. Na ovo pitanje iz bli`e pro{losti koja se prote`u do danas, jo{ }emo se vratiti. Me|utim, sada se moramo okrenuti ljudima koje sam, za razliku od kasnijih profesionalnih revolucionara, nazvala ljudima revolucije, da bi smo stigli bar do nekog privremenog razumijevanja principa kojima su se rukovodili u svom djelovanju i koji su utisnuti u njihov jezik. Pri tome unaprijed moramo biti na~isto s tim da su ovi principi predrevolucionarne prirode i da u njima nikakvu ulogu ne igra socijalno pitanje koje je izbilo iz revolucije. U istoriji vjerovatno uop{te nema revolucije koju nisu spontano vodile mase siroma{nih, kao {to isto tako ni jedna revolucija nije nastala iz puke provale nezadovoljstva ili
216

komplota zavjerenika. Uop{te bi se moglo re}i da revolucije nisu mogu}e tamo gdje je autoritet postoje}e dr`ave bar u nekoj mjeri neokrnjen, {to u modernim odnosima zna~i da su policija i armija pouzdani. Znak pravih revolucija je da one u svojim po~etnim stadijima proti~u lako i relativno bez krvi, da im vlast skoro pada u krilo, a razlog za to je {to su one uop{te mogu}e jedino tamo gdje se vlast valja po ulici i gdje je autoritet postoje}eg re`ima beznade`no diskreditovan. Revolucije su rezultat politi~kog propadanja jedne dr`ave, one nikada nisu njegov uzrok.
(Citirano iz: Hana Arent: O revoluciji: Odbrana javne slobode, preveo: Bo`idar Sekuli}, Beograd: Filip Vi{nji}, 1991, str. 98)

Suzan Zontag [O }utnji i Hegelovoj filozofiji], 1971. [utnja predstavlja umjetnikov krajnji nagovje{taj koji se ti~e drugog svijeta: s pomo}u {utnje umjetnik se izbavlja od robovanja svijetu koji se javlja kao patron, stranka, potro{a~, suparnik, arbiter i nagradilac njegovih djela. /// Me|utim, {utnja ne postoji u doslovnom smislu, kao do`ivljaj publike. Jer to bi zna~ilo da promatra~ nije bio svjestan nikakve pobude ili da nije bio kadar reagirati. A to se ne mo`e dogoditi; niti je programatski izvodljivo. /// Iza zahtjeva za {utnju le`i `elja za opa`ajnim i kulturnim odricanjem obaveza. U svojoj najhrabrijoj i najambacioznijoj verziji, zagovor {utnje izra`ava mitski nacrt totalnog osloba|anja. ///
217

[utnja se ~esto primjenjuje kao magijski ili mimeti~ki postupak u represivnim dru{tvenim odnosima, /// Mi moramo uni{titi kontinuitet (koji je zajam~en psiholo{kim pam}enjem) na taj na~in {to }emo i}i do kraja svake emocije ili misli. A za kraj, ono {to slijedi (bar za neko vrijeme) jeste {utnja. /// Ljudska bi}a, koja nisu ni lutka ni an|eo, ostaju smje{tena unutar carstva jezika. /// Ljudska bi}a su toliko pala da moraju po~eti od najjednostavnijeg jezi~nog ~ina: od imenovanja stvari. /// Doista, mo`e se tvrditi da }e {utnja vjerovatno ostati odr`ljiva predo`ba za modernu umjetnost i svijest jedino ako se organizira sa znatnom gotovo sistematskom ironijom. /// Hegel je mo`da u~inio najzna~ajniji poku{aj da iz filozofije stvori postreligijski vokabular koji bi imao vlast nad bogatstvima strasti, nad vjerodostojno{}u i emotivnom prikladno{}u skupljenim u religijskim vokabular. Me|utim, najzanimljiviji njegovi sljedbenici neprekidno su potkopavali apstraktni metareligijski jezik u kome je on ostavio svoju misao i umjesto toga usredoto~ili na specifi~ne i dru{tvene i prakti~ne primjene njegove revolucionarne forme procesualnog mi{ljenja i historicizma. Hegelov neuspjeh le`i kao golemi uznemiruju}i, rashodovani brod preko intelektualnog pejsa`a. I niko nije bio dovoljno velik, dovoljno pompezan, energi~an da poslije Hegela ponovo preuzima taj isti zadatak.
218

/// Ukoliko je Hegelov sustav bio tada istinit, on je dovr{io filozofijuMe|utim, historija se nije zaustavila. Samo vrijeme je pokazalo da je hegelijanizam kao sustav propao, mada ne i kao metod (kao metod, pro{iren u sve znanosti ~ovjeka, on je potvrdio i pru`io naj{iri pojedina~ni, intelektualni impuls u cilju u~vr{}ivanja povijesne svijesti). Poslije Hegelova napora ovo traganje za vje~nim jedno tako zamamni i neminovni manir svijesti - stajalo je sada, kao osnova filozofijskog mi{ljenja, razotkriveno u svom svojem patosu i djetinjastosti. Filozofija se izmetnula u staromodnu fantaziju uma, kao dijela provincijalizma duha i djetinjstva ~ovjeka.
(Citirano iz: Susan Sontag: Stilovi radikalne volje, preveo: Mario Su{ak, Zagreb: Mladost, 1971, str. 10, 12-3, 20, 22, 25, 26, 34, 66, 72)

Ajn Rend [Filozofija nam je svima potrebna], 1974. Vi mo`ete - poput ve}ine ljudi - da tvrdite da na vas filozofija nikada nije imala nikakav uticaj. Zamolila bih vas da proverite tu va{u tvrdnju. Da li ste ikad pomislili ili izrekli neku od slede}ih re~enica? Nemoj da si toliko siguran - niko ne mo`e da bude siguran u bilo kojoj stvari. To shvatanje ste preuzeli od Dejvida Hjuma (i mnogih, mnogih drugih), ~ak iako mo`da nikad niste ni ~uli za njega. Ili: To je mo`da tako teorijski, ali ne va`i u praksi. To ste preuzeli od Platona. Ili: To je naopaka, ali ljudska rabota, u ovom svetu niko nije savr{en. To ste preuzeli od Avgustina. Ili: To je mo`da istinito za tebe, ali ne i za mene. To ste preuzeli od Vilijama D`ejmsa. Ili: Ne mogu mu pomo}i.
219

Niko mu ne mo`e pomo}i. To ste preuzeli od Hegela. Ili: Ne mogu to da doka`em, ali ose}am da je istinito. To ste preuzeli od Kanta. Ili: To je logi~no, ali logika nema veze sa stvarno{}u. To ste preuzeli od Kanta. Ili: To je zlo, zato {to je sebi~no. To ste preuzeli od Kanta. Da li ste ~uli kada moderni aktivisti ka`u: Prvo delaj, posle razmi{ljaj? To su preuzeli od D`ona Djuija. Neki }e mo`da da odgovore: Naravno da sam sve to rekao u razli~itim prilikama, ali ne moram da u sve te stvari verujem sve vreme. To je mo`da bilo istinito ju~e, ali nije istinito danas. To su preuzeli od Hegela. Mo`da }e re}i: Konzistentnost je bauk malih umova. To su preuzeli od jednog stvarno malog uma, Emersona. Mo`da }e re}i: Ali, zar ne mo`emo da pravimo kompromise i da pozajmljujemo razli~ite ideje iz razli~itih filozofija u zavisnosti od trenutnih potreba? To su preuzeli od Ri~arda Niksona - koji je to preuzeo od Vilijama D`ejmsa. Sada se upitajte: ako vas ne interesuju apstraktne ideje, zbog ~ega se (kao i svi ostali) ose}ate prinu|enim da ih koristite? Stvar je u tome da su apstraktne ideje pojmovna objedinjavanja koja supsumiraju nebrojivo mno{tvo konkretnih stvari - i da bez apstraktnih ideja ne biste bili sposobni da se bavite konkretnim, posebnim, stvarnim `ivotnim problemima. Bili biste u poziciji novoro|en~eta, za koga je svaki predmet jedinstvena, neuporediva pojava. Razlika izme|u njegovog i va{eg mentalnog stanja le`i u broju pojmovnih objedinjavanja koje je izvr{io va{ um. Nemate izbora u vezi nu`nosti objedinjavanja va{ih posmatranja, va{eg iskustva, va{eg znanja u apstraktne ideje, tj. u principe. Va{ jedini izbor je u tome da li }e ovi principi biti istiniti ili la`ni, da li }e predstavljati
220

va{a svesna, racionalna uverenja - ili zbir nasumi~no izvu~enih pojmova o ~ijem poreklu, ispravnosti, kontekstu i posledicama ne znate ni{ta, pojmova koje biste vrlo ~esto odbacili kao vru} krompir kada biste to znali. Me|utim, principi koje (svesno ili nesvesno) prihvatate mogu me|usobno biti u sukobu ili kontradikciji; i oni moraju da se objedine. Ko ih objedinjava? Filozofija. Filozofski sistem je jedinstveno gledi{te o egzistenciji. Kao ljudsko bi}e, vi nemate izbora u vezi toga da li vam je potrebna filozofija. Va{ jedini izbor je u tome da li }ete va{u filozofiju definisati putem svesnog, racionalnog, disciplinovanog misaonog procesa i skrupuloznim logi~kim promi{ljanjem - ili }ete pustiti da va{e nesvesno akumulira gomilu produkata neispravnog zaklju~ivanja, pogre{nih generalizacija, neodre|enih kontradikcija, nesvarljivih slogana, neartikulisanih `elja, sumnji i strahova, nabacanih slu~ajno na jedno mesto, ali objedinjenih od strane va{eg nesvesnog u neku vrstu polovne filozofije i spojenih u jedno, postojano breme: samo-sumnju, poput kugle i lanaca koji stoje na mestu gde treba da izrastu krila va{eg uma.
(Citirano iz: Ejn Rend: ^emu jo{ filozofija, preveo: Borislav Risti}, Katalaksija, www.katalaksija.com)

@ana Her{ [Zadatak filozofije], 1992. Danas je, dakle, osnovni zadatak filozofije da za predmet svoje refleksije uzme metode i pojmove nauka koje imaju za objekt prou~avanje prirode ili ljudskih bi}a, dru{tva ili istorije. Potrebno je da filozofija dostigne razumevanje dovoljno da bi izvr{ila osvetljuju}i uticaj na na~in njihovog samorazumevanja
221

i tako|e na predstavu koju o tome imaju ljudi koji se ne bave naukom. Problemi philosophiae perennis moraju se ponovo postavljati u drugom obliku. Istina mora da obnovi svoj kontakt sa bi}em i da opet postane presudna za slobodu. Obavezuju}i rezultati i jasan govor nauka ne smeju da pomra~e smisao poslednjih pitanja koja postavlja ~ovek-filozof, niti da iz zastru re{enja koja to nisu. Tako|e, i do`ivljeno vreme kolektivne ili pojedina~ne istorije mora ponovo da zadobije smisao i te`inu za ~oveka koji otkriva u tom do`ivljenom vremenu sada{njost, izme|u pro{losti i budu}nosti, {to mu omogu}uje egzistencijalno tuma~enje istine i slobode, jer sve prolazi ali istovremeno i ostaje. Ljudsko vreme se odnosi na ne{to {to kora~a ukoso kroz vreme (Jaspers: Quer zur Zeit) - ina~e, ono vi{e nije vreme. Mnogo se govori o istoriji. Ko ka`e istorija, ka`e tako|e i smisao istorije - smisao koji mi poku{avamo da i{~itamo iz nje ili da joj ga damo. Ina~e ona nije nikakva istorija, nego samo jedno nizanje epoh i vremen. Ali brojni su danas oni koji tra`e apsolut u istoriji pretenduju}i da poznaju cilj istorije u vremenu. Takvo apsolutizovanje relativnog ukazuje uvek da je odnos sa transcendentnim apsolutom raskinut. ^ovekova sudbina je danas ugro`ena na razne na~ine. Mnogi savremenici naslu}uju tu ugro`enost i bez poznavanja filozofske tradicje kioja bi im mogla pomo}i da se odupru tim pretnjama. Ova knjiga bi `elela da bude uvod u velike mislioce iz pro{losti koji su se, svaki na svoj na~in, trudili - sa mnogo umnosti i slobode - da rasvetle neiscrpne probleme na{eg ljudskog bivstvovanja, da ih razumeju, da ih preuzmu na sebe i da ih vole. Jer bez tih problema, koje bismo ~esto hteli da
222

zaboravimo ili potisnemo, ni ne bismo bili ljudska bi}a: ne bismo imali ni mogu}nost ni obavezu da postanemo slobodna i odgovorna bi}a. Tu ~injenicu da imamo takvu mogu}nost i obavezu najbolje otkrivamo kroz mnogobrojne na~ine filozofskih ~u|enja.
(Citirano iz: @ana Her{: Istorija filozofije - filozofsko ~u|enje, preveli: Frida Filipovi} i Miodrag Radovi}, Novi Sad: Svetovi, 1998, str. 385-6)

- Savremena feministi~ka teorija Doroti Dinerstin [Druga strana roditeljstva], 1976. Ta~no je, dakle, da smo ro|eni smrtni i od `ene. Ali, ta~no je i to da smo ro|eni bez znanja o obe ove ~injenice. Na{ stav prema svakoj od njih, kao i o vezi me|u njima, zavisi od onog {to se desi pre nego {to ih otkrijemo. @ena je sada sredi{te na{e ambivalentnosti prema telu ne zato {to ga ona ra|a ve} zato {to se o njemu stara po{to je ro|eno. Ta promenljiva ~injenica daleko je va`nija, jer uti~e na na{u svest u ranijoj, manje racionalnoj, fazi razvoja u kojoj utisci ostavljaju dubljeg traga i u kojoj sa tom ~injenicom poku{avamo da iza|emo na kraj mnogo pre no {to mo`emo da nau~imo, ili ~ak da se zapitamo, odakle dolaze bebe. Kada isklju~iva dominacija `ene nad tek ro|enim telom bude ukinuta, `ena vi{e ne}e biti specijalno pogodna za ulogu prljave boginje, `rtvenog jagnjeta i idola istovremeno, kvazi ljudskog bi}a prema kome nemamo obavezu da ulo`imo bolni napor da bismo je kontinuirano sagledavali i videli u celosti. Kada se jednom odreknemo tog lakog re{enja, mora}emo da poku{amo
223

da pomirimo, i neposrednije i`ivimo, suprotstavljena ose}anja prema telesnom sa kojima se sada suo~avamo sporadi~no, negiraju}i `ivot. To }e nas sa svoje strane naterati da svesnije prihvatimo smrt i promeniti ne samo zna~enje smrti, ve} odnos smrti prema `ivotu kao i zna~enje samog ro|enja. Zbog ~injenice da }e na{ rani kontakt sa mu{karcem biti ve}i, uloga mu{karca u stvaranju tog novog `ivota ranije }e nam postati stvarna i u skladu s tim dublje usa|ena u na{e bi}e nego {to je sada slu~aj. Ta zaokru`ena komplementarnost mu{karca i `ene u ra|anju dece ka kojoj svi sve vreme te`imo komplementarnost koja po~iva na obostranoj svesti o ose}anju koje bi samo vrsta koja je ma{tovita, misaona i okrenuta svrsishodnom ra|anju mogla da po`eli - po~e}e za nas da ulazi u stabilan fokus. @ena i mu{karac }e kona~no po~eti uravnote`eno da dele i zasluge i krivicu zbog ra|anja smrtnog tela. [to se ti~e na{ih odnosa me|u polovima, su{tina je u tome da }emo postati podjednako svesni smrtnosti i ro|enja naspram prethodne emotivne pozadine ~ija je priroda odlu~uju}a u uticaju koji oni vr{e; ali i da je uloga `ene u toj pozadini, a samim tim i zna~enjska veza izme|u smrtnosti i materinskog tela, sada otvorena za radikalnu promenu.
(Citirano iz: Doroti Dinerstin: Sirena i minotaur- odnos me|u polovima i ljudska nelagodnost, prevela: Dragana Star~evi}, Beograd: Feministi~ka 94, 2000, http://www.womenngo.org.yu/sajt/sajt/feministicka94/sirena/sadrzaj.htm)

224

Kerol Pejtmen [Jednakost pred zakonom], 1988. Da bi tvrdnja o gra|anskom dru{tvu kao poretku univerzalne slobode bila uverljiva, `ene su u njega morale biti uklju~ene kroz ugovor, kroz ~in koji istovremeno ozna~ava slobodu i konstitui{e patrijarhalno pravo. Percipiranje `ene (pot~injavanja, pola) i jedinke (slobode, roda) kao alternativa a ne kao dve nerazdvojive sfere gra|anskog dru{tva, nalazi se u pozadini zna~ajnog istorijskog zaokreta u feministi~koj argumentaciji. Pravosudna jednakost i zakonska reforma, toliko bitne za doktrinu ugovora (i koje, suprotno utisku koji se neguje na raznim stranama, jo{ nisu potpuno ostvareni), danas se bez razlike vide kao stvar `ena koje se pona{aju kao mu{karci. Pravo glasa i novije reforme, kao {to su u~e{}e `ena u porotama, jednake plate i antidiskriminacioni zakoni, reforme zakona o braku i zakona o silovanju, dekriminalizacija prostitucije, sve se to vidi kao ne{to {to omogu}ava `enama da postanu gra|ani poput mu{karaca i poput njih vlasnice svojine nad sopstvenom li~no{}u. Istorijski gledano, ta forma argumentacije je neuobi~ajena. Ve}ina feministkinja je doskora tra`ila gra|ansku jednakost, o~ekuju}i da }e toj jednakosti dati specifi~an izraz kao `ene. Tu pretpostavku savremene feministkinje ~esto posmatraju kao jo{ jednu ilustraciju nesposobnosti svojih prethodnica da prevazi|u sopstvenu uronjenost u privatnu sferu, i kao znak da su feministkinje u pro{losti jednostavno usvajale patrijarhalno pozivanje na prirodnost polne razlike. Svakako, time {to zahtevaju reevaluaciju (privatnih) zadataka koje obavljaju `ene, kada se u modernom patrijarhatu ono {to se smatra
225

gra|anskim statusom i radom odvija u gra|anskom mu{kom svetu, feministkinje tra`e ne{to {to ne mo`e biti dato. Pa ipak, kad su feministkinje u pro{losti tra`ile pravosudnu jednakost i priznanje kao `ene, i izjavljivale da je ono {to rade kao `ene u privatnoj sferi deo njihovog gra|anskog statusa, one su se hvatale uko{tac s politi~kim problemom izra`avanja polne razlike, a one nisu poku{avale da poreknu politi~ki zna~aj `enskosti. Njihovo shvatanje odnosa izme|u privatnog i javnog mo`da se razlikovalo od shvatanja dana{njih feministkinja, ali percepcija podele izmedu privatnog i javnog (gra|anskog) kao politi~kog problema jeste skora{nji fenomen, omogu}en, mo`da, tek po{to je zna~ajna mera gra|anske jednakosti ve} bila izvojevana. Posle vi{e od jednog veka zakonskih reformi `ene se nalaze blizu pravosudne jednakosti s mu{karcima, a skoro svi ostaci coverture su otklonjeni, ali mu{karci, kao pol, i dalje raspola`u velikom mo}i, a stekli su i neke nove prednosti, na primer, kao o~evi. Taj problem nagla{ava ~itav niz rodno neutralnih reformi sprovedenih tokom poslednjih desetak godina. Te reforme omogu}avaju `enama da u`ivaju jednake mogu}nosti, da se zapo{ljavaju na svim pla}enim poslovima, da slobodno sklapaju ugovore, ugovaraju}i bilo {ta od svojine nad sopstvenom li~no{}u, i da naporedo s mu{karcima biju Venerine bitke. Ali, istovremeno je na radnim mestima otkriveno seksualno uznemiravanje, a polna podela rada je ostala skoro netaknuta, osim tamo gde mu{karci koriste antidiskriminacione zakone da bi se zaposlili na malobrojnim visokostatusnim poslovima koji su svojevremeno bili rezervisani za `ene. Ekonomska situacija `ena njih i dalje stavlja u podre|en polo`aj u
226

slu~aju okon~anja bra~nog ugovora, a seksualnost i seksualna sloboda su podvedene pod polni ~in, postaju}i tako deo kapitalisti~ke industrije seksa, koja mu{karcima obezbe|uje nove forme pristupa `enskom telu.
(Citirano iz: Kerol Pejtmen: Polni ugovor, preveo: Ranko Mastilovi}, Beograd: Feministi~ka 94, 2001, http://www.womenngo.org.yu /sajt/sajt/feministicka94/pejtman/sadrzaj%20pejtman.htm)

Drusila Kornel [Protiv formalne jednakosti], 1998. Pravo na imaginarni domen izvodi nas iz hijerarhijskih definicija sopstva, bez obzira da li su te definicije ustanovljene klasom, kastom, rasom ili rodom. Sloboda da sebe kreiramo kao polna bi}a, kao ose}ajne i umne li~nosti, le`i u srcu ideala koji nazivam imaginarnim domenom. Bez njega ne}emo mo}i da delimo svu uzvi{enost `ivota. Re}i da imaginarni domen predstavlja jedno pravo zna~i re}i da sloboda da budemo ono {to jesmo i u~estvovanje u sveukupnosti `ivota nisu proizvoljna `elja, ve} su{tinsko pravo svake li~nosti. Imaginarni domen nam tako|e mo`e pomo}i da odgovorimo na goru}e politi~ke i eti~ke probleme prostitucije, gej i lezbejskog braka, usvajanja, reproduktivnih prava, novih tehnologija i pokreta za prava o~eva. Pored toga, on nam pru`a i jedan nov na~in uklju~ivanja problema `ena u me|unarodni program ljudskih prava. Feministi~ki zahtev za formalnu jednakost nesumnjivo nam je otvorio vrata mnogih profesija koje su nam ranije bile nedostupne, i taj impresivni rezultat treba da bude priznat. Ali, mnoge `ene su i dalje nezadovoljne {to moraju da pokazuju da su iste kao mu{karci,
227

iako su li{ene sistema podr{ke koji stoji na raspolaganju mnogim mu{karcima. Profesionalna jednakost za mnoge `ene zna~i `rtvovanje ljubavi i porodi~nog `ivota. Neke feministkinje koje se zala`u za formalnu jednakost ignori{u realnost da srca i dalje pate, bez obzira na nove mogu}nosti koje se otvaraju `enama. ^ini se da je jednostavan odgovor na to pitanje {irenje socijalnih slu`bi za `ene, slu`bi koje bi omogu}ile jednake radne mogu}nosti bez `rtvovanja bilo emotivnog `ivota, bilo zdravlja. Ali, kao {to su nam pokazala socijalisti~ka dru{tva, prosto pru`anje socijalnih usluga `enama ne pru`a {ansu da u~estvuju u bogatstvu `ivota. Briga za decu mo`e osloboditi `ene iznuruju}eg optere}enja na radnom mestu i istovremenog preuzimanja pune odgovornosti za mu`eve i decu, i ve}ina socijalisti~kih dr`ava je `enama obezbedila osnovne socijalne usluge. Za one me|u nama kojima je nega dece svakodnevni problem, takvo dr`avno organizovana dnevna briga, uz razumnu cenu, predstavljala bi zna~ajan dobitak. Te pogodnosti su, ipak, bile pru`ane zato {to su `ene bile potrebne i kao majke i kao radnice. Te pogodnosti i socijalne usluge menjale su se u skladu s potrebama dr`avne birokratije zato {to nisu pru`ane radi pove}anja slobode `ena, ve} kao podr{ka dr`avi. Tako su, na primer, u socijalisti~kim zemljama, kad god bi dr`avi trebalo vi{e dece, `ene gubile pravo na poba~aj, ali kad bi dr`ava htela da smanji rast populacije, `ene su to pravo ponovo dobijale.
(Citirano iz: Drusila Kornel: U srcu slobode: Feminizam, pol i jednakost, preveo: Ranko Mastilovi}, Beograd: Centar za `enske studije, 2002, str. 9-10)

228

D`udit Batler [Pitanja feminizma na po~etku 21. vijeka], 2004. Nisam sigurna da je milenij bitan na~in obilje`avanja vremena, niti zaista i povod za obilje`avanja vremena feminizma. Me|utim, uvijek je va`no napraviti inventuru stanja feminizma, ~ak i kada je takav poku{aj refleksije neizostavno osuje}en. Niko ne stoji na stajali{tu koje bi mu/joj pru`ilo globalni pregled feminizma. Niko ne stoji unutar definicije feminizma koja }e ostati neosporena. Mislim da je pravi~no re}i da feministice svuda potra`uju supstancijalniju jednakost za `ene i pravednije ure|enje dru{tvenih i politi~kih institucija. Ali, kako ulazimo u svaki od prostora gdje se razmatra {ta to mislimo pod ovim i kako mo`emo djelovati, vrlo se brzo suo~avamo sa te{ko}ama oko termina koje moramo upotrebljavati. Razlike se javljaju oko toga da li jednakost zna~i da mu{karci i `ene treba da budu tretirani kao me|usobno zamjenjivi. Pokret Paritet u Francuskoj tvrdio da ova nije odgovaraju}a ideja jednakosti, s obzirom na dru{tvene nepovoljnosti koje `ene trpe u trenutnim politi~kim okolnostima. Sigurno }emo se isto tako raspravljati i oko pravde i sredstava kojima se ona mo`e posti}i. Je li ona isto {to i pravi~an tretman? Ili je ne{to zasebno u odnosu na koncepciju jednakosti? [ta je njen odnos prema slobodi? Koje se slobode `ele, kako se vrednuju, {ta da radimo sa ozbiljnim neslaganjima izme|u `ena po pitanju na~ina definiranja seksualne i spolne slobode, i da li ta sloboda mo`e dobiti smislenu me|unarodnu formulaciju? Dodajte ovim zonama sporenja i stalna pitanja o tome {ta je `ena, kako treba da izgovaramo ono mi, ko ga treba izgovarati i u ime koga? Izgleda da je feminizam u
229

neredu, nesposoban da stabilizira termine koji omogu}uju zna~ajnost njegovog programa djelovanja. Kritike feminizma koje navode njegovu nepa`nju spram pitanja rase i okolnosti globalnih nejednakosti koji uvjetuju njegovu euro-ameri~ku artikulaciju i dalje stavljaju u sumnju {iroku koalicijsku mo} pokreta. U Sjedinjenim Dr`avama, zloupotreba doktrine seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu od strane konzervativne desnice u njenim opu`iva~kim istragama seksa na random mjestu predstavlja ozbiljan problem javnih odnosa za feministice na ljevici. Zapravo, onos izme|u feminizma i ljevice trnovita je stvar, po{to sada postoje oblici feminizma pro-biznis orijentacije koji se fokusiraju na aktualizaciju poduzetni~kog potencijala `ena i otimaju modele samoizra`avanja od ranijeg progresivnog perioda pokreta. Sve bi nas ovo moglo dovoditi do o~ajavanja, ali ja vjerujem kako su ovo neka od najinteresantnijih i najproduktivnijih nerije{enih pitanja s po~etka ovog stolje}a.
(Citirano iz: Judith Butler: Ra{~injavanje roda, prevela: Jasmina Husanovi}, Sarajevo: [ahinpa{i}, 2005, str. 155-6) [Napomena: naslovi u uglastim zagradama odre|uju bli`e sadr`aj preuzetog citatata i nisu dio orginalnog teksta]

230

3 - Literatura
- Knjige Arent Hana (Arendt, Hannah): Izvori totalitarizma, Beograd: Feministi~ka 94, 1998 O revoluciji (Odbrana javne slobode), Beograd: Filip Vi{nji}, 1991 Babi}-Avdispahi}, Jasminka: Etika, demokracija i gra|anstvo, Sarajevo: Svjetlost, 2005 Baret, Mi{el (Barrett, Michle): Pot~injena `ena (Problemi marksisti~ke analize feminizma), Beograd: Radni~ka {tampa, 1983 Batler, D`udit (Butler, Judith): Gender Trouble (Feminism and the Subversion of Identity), New York&London: Routledge, 1999 Tela koja ne{to zna~e (O diskurzivnim granicama "pola"), Beograd: Samizdat B92, 2001 Ra{~injavanje roda, Sarajevo: [ahinpa{i}, 2005 Bartki, Sanra Li (Bartky, Sandra Lee): Feminity and Domination (Studies in the Phenomenology of Oppression), New York&London: Routledge, 1990 Blagojevi}, Marina: Mapiranje mizoginije u Srbiji: diskursi i prakse, Beograd: A@IN, 2000 Blekburn, Sajmon (Blackburn, Simon): Oksfordski filozofski re~nik, Novi Sad: Svetovi, 1999 Bodrijar, @an (Baudrillard, Jean): O zavo|enju, Podgorica/Pri{tina: Oktoih/Grigorije Bo`ovi}, 1994 Simboli~ka razmena i smrt, Gornji Milanovac: De~je novine, 1991 Savr{en zlo~in, Beograd: Beogradski krug, 1998 Bovoar, Simon de (Beauvoir, Simone de): Drugi pol, Beograd: Bigz, 1982 ^a~inovi}, Nade`da: U `enskom klju~u (Ogledi iz kulturne teorije), Zagreb: Centar za `enske studije, 2000 Dinerstin, Doroti (Dinerstein, Dorothy): Sirena i minotaur. Odnosi me|u polovima i ljudska nelagodnost, Beograd: Feministi~ka 94, 2000
231

Dokmanovi}, Mirjana: Rodna ravnopravnost i javna politika, Subotica: @enski centar za demokratiju i ljudska prava, 2002 New World Order: uticaj globalizacije na ekonomska i socijalna prava `ena, Subotica: @enski centar za demokratiju i ljudska prava, 2002 Duha~ek, Da{a i Savi}, Obrad (ur.): Zato~enici zla: zave{tanje Hane Arent, Beograd: Beogradski krug/@enske studije, 2002 Fuko, Mi{el (Foucault, Michel): Arheologija znanja, Beograd/Novi Sad: Plato/IK Zorana Stojanovi}a, 1998 Istorija seksualnosti, Beograd: Prosveta, 1988 Nadzirati i ka`njavati: nastanak zatvora, Sremski Karlovci/Novi Sad: IK Zorana Stojanovi}a Geri, En i Persal, Merilin (Garry, Ann/ Pearsall, Marilyn) (ed.): Women, Knowledge, and Reality (Explorations in Feminist Philosophy), New York & London: Routledge, 1996 Gidens, Entoni (Giddens, Anthony): Odbegli svet, Beograd: Stubovi kulture, 2005 Glajhauf, Ingeborg (Gleichauf, Ingeborg): Ich will verstehen (Geschichte der Philosophinnen), Mnchen: dtv, 2005 Hannah Arendt, Mnchen: dtv, 2000 Goldman, Ema (Goldman, Emma): Anarhizam i feminizam, Beograd: Feministi~ka 94, 2000 Hagengruber, Rut (Hagengruber Ruth): Klassische philosophische Texte von Frauen, Mnchen: dtv, 1999 Hart, Kevin: Postmodernism (A Beginners Guide), Oxford: One world, 2004 Hegel, G.V.F.: Fenomenologija duha, Bigz, Beograd, 1974 huks, bel (hooks, bell): Feministi~ka teorija: od margine ka centru, Beograd: Feministi~ka 94, 2006 Her{ @ana (Hersch, Jeanne): Istorija filozofije (Problem ~u|enja), Novi Sad: Svetovi, 1998 Kor, Filip (Core, Philip): Kemp - la` koja govori istinu, Beograd: Rende, 2003 232

Kornel, Drusila (Cornell, Drucilla): U srcu slobode (Feminizam, pol i jednakost), Beograd: Centar za `enske studije, 2002 Ko`ev, Aleksandar (Kojve, Alexandre): Kako ~itati Hegela, Sarajevo: Svjetlost/Veselin Masle{a, 1990 Kuba, Li i Koking, D`on (Cuba, Lee&Cocking, John): Metodologija izrade nau~nog teksta (Kako se pi{e u dru{tvenim naukama), Podgorica/Banja Luka: CID/Romanov, 2004 Laertije, Diogen: @ivoti i mi{ljenja istaknutih filozofa, Beograd: Bigz, 1973 Mejer, Ursula (Meyer, Ursula I.): Einfhrung in die feministische Philosophie, Mnchen: dtv, 1997 Mejer, Ursula i Benet-Fale, Hajdmari (Meyer, Ursula I. und Bennent-Vahle, Heidmarie): Philosophinen-Lexikon, Leipzig: Reclam, 1997 Mi}i}, Zagorka: Fenomenologija Edmunda Huserla, Novi Sad: Knji`evna zajednica, 1988 Mid, Margaret (Mead, Margaret): Spol i temperament u tri primitivna dru{tva, Zagreb: Naprijed, 1968 Mil, D`on Stjuart i Tejlor Herijeta (Mill, John Stuart & Taylor Mill, Harriet): Rasprave o jednakosti polova, Beograd: Filip Vi{nji}, 1995 Mi{el, Andre (Michel, Andre): Feminizam, Beograd: Plato/@enske studije, 1997 Merlo - Ponti, Moris (Merleau - Ponty Maurice): Fenomenologija percepcije, Sarajevo: Veselin Masle{a, Svjetlost, 1990 Nedovi}, Slobodanka: Savremeni feminizam (Polo`aj i uloga `ene u porodici i dru{tvu), Centar za unapre|enje pravnih studija/CESID, Beograd, 2005 Papi}, @arana i Sklevicky, Lydia (ur.): Antropologija `ene, Beograd: Biblioteka XX vek, Knji`ara Krug, Centar za `enske studije, 2003 Papi}, @arana: Feministi~ka teorija: Polnost i kultura (Telo i znanje u socijalnog antropologiji), Beograd: Biblioteka XX vek/^igoja {tampa, 1997 233

Pejtmen, Kerol (Pateman, Carol): Polni ugovor, Beograd: Feministi~ka 94, 2001 @enski nered: demokracija, feminizam i politi~ka teorija, Zagreb: @enska infoteka, 1998 Petrovi}, Ru`ica: Filozofija utehe Ksenije Atanasijevi}, Beograd: Pe{i} i sinovi, 2004 Pizan, Kristina de (Pizan, Christine de): Grad `ena, Beograd: Feministi~ka 94, 2003 Platon: Gozba, Beograd: Bigz, 1994 Meneksen, Beograd: Rad, 2001 Prehtel, Peter i Bukhard, Franc-Peter (Prechtl, Petar und Burkhard, Franz-Peter) (Hg.): Metzler Philosophie Leksikon (Begriffe und Definitionen), Stuttgart/Weimar: J.B. Metzler, 1999 Rend, Ajn (Rand, Ayn): Capitalism: The Unknown Ideal, New York: Penguin, 1970 Ricer, D`ord` (Ritzer, George): Suvremena sociologijska teorija, Zagreb, Nakladni zavod Globus, 1997 Savi}-Rebac, Anica: Helenski vidici, Pan~evo: Mali Nemo, 2004 Sen-Simon i Furije, [arl: Izbor iz djela (Saint-Simona i Fouriera), Beograd: Kultura, 1952 Tokvil, Aleksis (Tocqueville, Alexis): O demokratiji u Americi, Sremski Karlovci/Novi Sad: Izdava~ka knji`arnica Zorana Stojanovi}, 2002 Tuana, Nensi (Tuana, Nancy): Woman and the History of Philosophy, St. Paul: Paragon House, 1992 Vej, Simona (Weil, Simone): Ukorenjivanja, Beograd: Bigz, 1995 Vulf, Vird`inija (Woolf, Virginia): Sopstvena soba, Beograd: Plavi jaha~, 2003 Vulstonkraft, Meri (Wollstonecraft, Mary): Odbrana prava `ena, Beograd: Filip Vi{nji}, 1994 Zontag, Suzan (Sontag, Susan): Stilovi radikalne volje, Zagreb: Mladost, 1971

234

- ^asopisi i elektronski izvori Aleksander, Patri{a (Alexander, Patricia) i Bejdan, Seli (Baden, Sally): Re~nik makroekonomije iz rodne perspektive; Globalizacija, http://www.globalizacija.com Babi}-Avdispahi}, Jasminka: Feministi~ka etika, transformacija i odgovornost, Patchwork, br. 1-2, 2003, (11- 23) Boler, Megan: Emocije i obrazovanje: feministi~ka pedagogija, Kolo, br. 2, 2003, http://www.matica.hr/Kolo/ kolo0203.nsf/AllWebDocs/Boler Bosanac, Gordana: Bla`enka Despot - prva `ena koja se bavila filozofijskim promi{ljanjem feminizma u nas, Kruh i ru`e, br. 16, 2003, http://www.zinfo.hr/hrvatski/stranice/ izdavastvo/kruhiruze/kir16/16despot.htm Bo`inovi}, Neda: Nekoliko osnovnih podataka o `enskom pokretu u Jugoslaviji, http://www.womenngo.org.yu/content/ blogcategory/28/61/ Brajdoti, Rozi (Braidotti, Rosi): Politika ontolo{ke razlike, @enske studije, br. 1,1985, http://www.zenskestudie.edu.yu/ pages/zenskestudije/zs_s1/brajdoti.html Derida, @ak (Derrida, Jacques): Polna razlika, ontolo{ka razlika (Geschlecht I), @enske studije, br. 11/12, 2000, http://www.zenskestudie.edu.yu/pages/zenskestudije/zs_11/ 4003DeridaG1.html Koreografija, @enske studije, br. 11/12, 2000 http://www.zenskestudie.edu.yu/pages/zenskestudije/zs_11/ 4001DeridaKOK.html Doj~inovi}-Ne{i}, Biljana: Ginokritika: istra`ivanja `enske knji`evne tradicije, @enske studije, 5-6, 1996, http:// www.zenskestudie.edu.yu/pages/zenskestudije/zs_s5/ginokrit.html The Female Cutting Education and Networking Project, www.fgmnetwork.org Frauen in der Philosophie, www.philosophinnen.de i www.philosophenlexikon.de Gali}, Branka i Geiger, Marija: Valorizacija `enskog: rodni aspekti odnosa spram okoli{a, Sociologijska ekologija, br. 4, 2006, (339-353) 235

Geiger, Marija: Ekolo{ke i rodne kontroverze geneze, Socijalna ekologija, br. 4, 2006, (235-252) Grebo, Zlata: Ravnopravnost `ene - dio borbe za socijalisti~ko dru{tvo, Patchwork, br. 1-2, 2003, (135-145) Gros, Elizabet (Grosz, Elizabeth): Ontologija i dvosmislenost (Deridina politika polne razlike), @enske studije, br. 11 i 12, 2000, http://www.zenskestudie.edu.yu/pages/ zenskestudije/zs_11/4006Gros.html Haravej, Dona (Haraway, Donna): Manifest kiborga, @enske studije, br. 2-3, 1995, http://www.womenngo.org.yu/ sajt/sajt/izdanja/zenske_studije/zs_s2/kibor.html Her{, @ana (Hersch, Jeanne) - intervju, Sic at Non, 1996, www.cogito.de/sicetnon/artikel/dialog/interv.htm Her{, @ana o ljudskim pravima http://www.droitshumains.org/Hersch/00Hersch.htm Hipatija (Hypathia), http://www.msu.edu/~hypatia/ huks, bel (hooks, bell) - biografija i bibliografija: http://www.allaboutbell.com/ Inter-Parliamentari Union (IPU), Women in Parliaments, 2007, http://www.ipu.org/wmn-e/world.htm International Association of Feminist Philosophers (IAPh) http://www.iaph-philo.org/start.html International Council of Women, www.icw-cif.org Irigaraj, Lis (Irigaray, Luce): Spekulum - svaka teorija subjekta je uvijek prilago|avana mu{kom, @enske studije, br. 1, 1985, http://www.zenskestudie.edu.yu/pages/ zenskestudije/zs_s1/lis.html Ivekovi}, Rada: Luce Irigaray: govoriti nikad nije neutralno (Ili: psihoanaliza filozofije i psihoanalize), Filozofski godi{njak, br. 3, 1990, (188-236) Klacer, Elizabet (Klatzer, Elizabeth): Pregled pojedinih inicijativa za rodno osetljive bud`ete u Evropi, Globalizacija, http://www.globalizacija.com Klages, Meri (Klages, Mary): Queer teorija, www.labris.org.yu 236

Klintok, En Mek (Clintock, Anne McClintock): Geneaologija imperijalizma, Tre}i program, br. 125-126, 2005, (130-161) Kotkina, Zoja (Khotkina, Zoya): @enski pokret u Rusiji: ju~e, danas i sutra, Globalizacija, http://www.globalizacija.com Mardok, Ajris (Murdoch, Iris) - biografija i bibliografija http://fass.kingston.ac.uk/research/centres/Iris_Murdoch Mekelroj,Vendi (McElroy, Wendy): Mizesova zaostav{tina feminizma, Katalaksija, http://www.katalaksija.com Mla|enovi}, Lepa: 50 godina Drugog pola Simon de Bovoar, 1999, http://www.womenngo.org.yu/component/ option,com_wrapper/Itemid,118/ Mohanti, ^andra Talpade (Mohanty, Chandra Talpade): Pod pogledom Zapada: feministi~ko u~enje i kolonijalni diskursi i Ponovno promi{ljanje Pod pogledom Zapada: feministi~ka solidarnost i antikapitalisti~ke borbe, Tre}i program, br. 125-126, 2005, (161-192), (205-243) Moranjak-Bambura}, Nirman: Tematizacija feministi~ke kritike u bosanskim uslovima, http://www.ifbosna.org.ba/bosanski/dokumenti/rodna/ 94novi/index.html Retori~ke strategije feministi~kog diskursa, Fluminensia, br. 1-2, 2004, (137-155) Nadoti, Marija (Nadoti, Maria): ^vor nadmo}i belaca, intervju sa bel huks, http://www.womenngo.org.yu/publikacije-azc/femsveske/FS_S11/BELHUKS.htm Ong, Aiva (Ong, Aihwa): Kolonijalizam i modernost: feministi~ke re-prezentacije `ena u nezapadnim dru{tvima, Tre}i program, br. 125-126, 2005, (192-205) Orai} Toli}, Dubravka: Mu{ka moderna i `enska postmoderna, Kolo, br. 2, 2001, http://www.matica.hr/Kolo/ kolo0201.nsf/AllWebDocs/postm Pekin{ka deklaracija i Platforma za akciju, http://www.fgenderc.com.ba/bh/pravni_okvir.html Perovi}, Drago (prir.):Bibliografija djela Emanuela Levinas, Odgovornost za Drugog (Aspekti Levinasove filozofije), Lu~a, br. 18-19, 2003, (222-296) 237

Salecl, Renata: "@ene kao simptom prava", @enske studije, br. 4, 1996, http://www.womenngo.org.yu/sajt/ sajt/izdanja/zenske_studije/zs_s4/salecl.html Savi}, Svenka: "@ena sakrivena jezikom medija: kodeks neseksisti~ke upotrebe jezika", http://www.e-jednakost.org.yu/ download/Kodeks_Svenka.pdf Smiljani}, Vera/ Masnikosa, Jovanka i dr.: "Bibliografija feministi~ki orijentisane psiholo{ke literature sa anatocijama od 1960 do 1998. godine", http://www.awin.org.yu/srp/ arhiva/bibliograf1.htm Sorin, Ant (Soraine, Antu): "Lezbijska i queer etika", Zarez, br. 106, 2003, http://www.zarez.hr/106/temabroja3.htm Society for Women in Philosophy, SWIP, SAD, http://www.uh.edu/~cfreelan/SWIP/ Spasi}, Ivana: "Feminizam i sociologija svakodnevnog `ivota", Filozofija i dru{tvo, br. 22-23, , 2003, (151-169) Stanford Encycopledia of Philosophy, http://plato.stanford.edu Tornham, Sju: (Thornham, Sue): "Postmodernism and Feminism", u: Stjuart Sim (ed.): The Routledge Companion to Postmodernism, New York: Routledge, 2005, (3-13) Veseman, Dorete (Wesemann, Dorette): "@enska prava", Dadalos, http://www.dadalos.org/bih/frauenrechte/warum/ warum.htm Vitig, Monika (Wittig, Monique): "Ona se ne ra|a kao `ena", http://www.gay-serbia.com/teorija/2003/03-05-27-in-memoriammonique-wittig Zontag, Suzan (Sontag, Susan): "Ideja Evrope", Odjek, br. 1-2, 2005, www.odjek.ba

238

239

CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna i univerzitetska biblioteka Republike Srpske, Bawa Luka 141.72 KARAPETROVI], Milena Ona ima ime : (o filozofiji i feminizmu) / Milena Karapetrovi}. - Bijeljina : Organizacija `ena "Lara" ; Banja Luka : Art print, 2007 (Banja Luka : Art print). - 238 str. ; 21 cm Tira` 300. - Napomene i bibliografske reference uz svako poglavlje. - Bibliografija : str. 231-238. ISBN 978-99938-40-83-1 (Art print) COBISS.BH-ID 433944

240

241