Dobyns Stephan - Crkva mrtvih djevojaka https://sites.google.

com/site/enigmatop100

PROLOG Evo kako su izgledale: tri mrtve djevojke postavljene na tri obina stolca s naslonom. etrnaestogodinjakinja je sjedila u sredini. Bila je za pola glave via od drugih dviju djevojaka. Trinaestogodinjakinje su joj se nalazile svaka s jedne strane. Svaka od djevojaka preko prsa je imala konopac povezan u obliku slova X: prelazio im je preko ramena, sputao se do struka i bio uvren straga. Sve tri djevojke bile su bosonoge, a glenjevi su im bili svezani za noge stolca. Konopci, medutim, nisu bili zategnuti, tako da se inilo da vie slue kako bi ih odravali u uspravnome poloaju nego kako bi ive djevojke zadrali u zatoenitvu: to je znailo da su svezane nakon to su ve bile mrtve. Sve to nisam vidio svojim oima. Samo sam vidio fotografije koje mi je pokazao brati. A tih je fotografija bilo puno. Rekao mi je i kako je policija videokamerom snimila itavo potkrovlje, no ja tu snimku nisam vidio. Stolci su bili raTmaknuti neto vie od pola metra. Kako je zrak u potkrovlju bio posve suh, djevojke su izgledale staro. Vie uope ni su podsjeale na tinejderice. Bile su ispijene i koate i nalikovale na kakve sedamdesetogodinjakinje. Veliki klima-uredaj i aparat za isuivanje zraka bili su ukljueni be2 prestanka, dan za danom, tako da su iz njih izvukli i posljednje kapi tekuine. Bile su posve isuene i koa im je izgledala poput tamnog izguvanog papira. No nisu bile jednako isuene jer nisu ni ubijene u isto vrijeme. Tako je posljednja ubijena djevojka izgledala najmlade. Glave su im bile nagnute una trag ili u stranu. Djevojka u sredini imala je plavu kosu. Dugaki pramenovi padali su joj preko lica. Ostale dvije imale su smedu kosu. Sve tri imale su kosu dugu do pola lea i to je moda neto znailo. Zbog kose su imale poneto djevianski izgled. Premda su sada, kada su izgledale tako staro, vie sliile kakvim redovnicama, usidjelicama. A u vrijeme kada su fotografije snimljene, kosa im je ve bila pranjava. I bile su ispijene, barem njih dvije, kao da uope nisu dobivale hranu. Moda je to bila posljedica isuivanja. Iz

koe im je bila ispijena i posljednja kap ivota. Na obrazima su imale nevjerojatne udubine. Desni su im se povukle iza ravnine zuba. to su imale na sebi? Ne svoju odjeu. Ona im je bila oduzeta. Na sebi su imale runo izradene duge haljine skrojene od debelog baruna. Haljina djevojke u sredini bila je tarnnozelena, s dugakim rukavima. Dosezala joj je gotovo do glenjeva. Djevojka s desne strane nosila je tamnocrvenu haljinu, a djevojka s lijeve plavu. No govoriti o bojama znai ne rei nita. Zaiveni za haljine, uvreni pribadaama, ak i zalijepljeni za njih, bili su mjeseci, zvijezde i sunca, izrezani iz iskriave bijele ili ute tkanine. Ali bile su tu i ivotinje, odnosno njihovi obrisi: psi i medvjedi, konji i ribe, jastrebovi i golubovi. Kao i brojke, odabrane, izgledalo je, nasumino - petice, sedmice, etvorke -blistave brojke koje ovjek kupuje da bi ih postavio na potanski sandui. inilo se da su rasporeene bez ikakva reda. I nakit, mnotvo jeftinog lanog nakita bilo je uvreno za barun i postav~eno preko brojki, zvijezda i ivotinja: narukvice, ogrlice i naunice. Covjeku je trebalo nekoliko trenutaka da bi odredio boju haljine, budui da je sukno bilo toliko pokriveno brojkama, nakitom i komadima drugih tkanina. Jesam li ve spomenuo rijei? Na nekima od tih komada tkanine bile su ispisane rijei, no ne i rijei koje bi imale smisla. "AC", "KA", "KA" i "PRLJ". Dijelovi rijei, poetna i zavrna slova odreenih rijei. to su ta slova nekome uope mogla znaiti? Za sukno su bila uvrena i mjedena zvona i malena zrcala, komadii metala i viebojne staklene kuglice. Mogue je da je to mnotvo raznovrsnih tkanina i ukrasa, rijei i brojki na haljine postavljeno kada su djevojke ve bile u njima i kada su ve bile svezane za stolce, jer takvih pojedinosti nije bilo ni na njihovim leima ni na koatim stranjicama. Bilo je jasno da su djevojke postavljene na stolce i ukraene nakon to su ve bile ubijene. A rad na tome zacijelo je potrajao vie dana, jer nita nije bilo nainjeno navrat-nanos. A sami stolci? Imali su uspravan naslon, no nisu bili kupljeni. Amaterska ruka sklepala ih je od drvenih gredica profila pet puta deset centimetara, tako da su bili asimetrino nakrivljeni. No materijal od kojeg su bili izraeni nije se uoavao na prvi pogled jer je gotovo svaki kvadratni centimetar njihove povrine bio prekriven sjajnim poklopcima limenih konzervi ili okruglim crvenim odraznim stakalcima ili donjim plohama staklenih boca, zelenih i utih, prozirnih i smedih. Veina ih je za drvo bila pribijena, no stakleni krugovi bili su uvreni povijenim avlima postavljenima oko njih.

Stolci su se sjajili i blistali i - kako bih to opisao? - izgledalo je da nekako uzvraaju intenzivan promatraev pogled. Nisu bili statini. Zbog te boje i blistanja izgledali su ivo, ak i agresivno. Noge stolaca bile su obavijene aluminijskom folijom. No i ovdje je bilo jasno da je to uinjeno nakon to su djevojke ve bile postavljene na stolce, jer je na mjestima na koja su se naslanjale ili gdje su dodirivale sjedalo, drvo bilo golo. A potkrovlje? Bila je to jedna velika prostorija sa zakoenim stropom. Na najviem dijelu strop su od poda dijelila moda i kakva etiri metra, no s jedne i druge strane visina potkrovlja bila je tek neto iznad pola metra. Dimenzije sobe bile su oko dvanaest puta petnaest metara, a na oba kraja nalazio se po jedan prozor sa zavjesom. Klima-uredaj bio je postavljen na krovnome prozoru u sredini, u blizini sljemena. No zapravo nisam vidio kako izgleda itav taj prostor; vidio sam ga samo iz razliitih kutova, u cjeline udruujui ono to sam vidio na fotografijama. Izmeu greda su se nalazile izolacijske ploe koje su s donje strane imale sloj sjajne folije, tako da je itava prostorija upravo blistala te je u svjetlu svijea zasigurno morala izgledati posve ivo. Stotine srebrnih komadia aluminijske folije takoer je visjelo sa stropa. Mogue je da su se blago ljuljale u struji zraka koju je stvarao klima-ureaj. A kako su se samo morale cakliti. Jer bila je tu jo jedna stvar: te svijee. Mnoge od njih bile su tek kratki komadl votanlca, no vidjelo se ~a su redovito zamjenjivane, tako da je onaj tko ih je pripalio, tko god to bio, u potkrovlje svakako dolazio i palio ih puno puta. Na fotografijama svijee nisu gorjele. ovjek ih je stoga morao zamisliti, zamisliti njihov odbljesak na srebrnoj foliji izolacijskih ploa, njihovo podrhtavanje na staklu i cr venim reflektorima i metalnim krugovima koji su ukraavali stolce, njihovo treperenje na jeftinoj biuteriji postavljenoj na haljine djevojaka. Kako li je to potkrovlje samo moralo biti ispunjeno ivou u svjetlu tih svijea, od kojih se svaka odraavala stotinama puta. Zidovi, stolci, odjea: pravi ivi razgovor svjetla, crkveno ljeskanje. I kako su samo lica tih djevojaka morala blistati. Spoj svjetla i sjene zasigurno irn je probudio lica, lica koja su izgledala kao da nisu mrtve, kao da nikada nisu bile mrtve. No sve je to potrebno zamisliti. Pouzdano znam da predstavnici policije nisu palili svijee. Jednostavno su sve snimili, uklonili tijela i rastavili itav spektakl. Ne znam je li sve to nekamo spremljeno ili je jednostavno uniteno. ovjek bi mogao zamisliti kako netko tko nema skrupula sve to krade, kanei izloiti te blistave stolce da bi ih drugi mogli razgledavati za novae. Moda bi

u tom sluaju na stolce stavio i lutke i odjenuo ih poput onih djevojaka. Sve to mogao bi nazvati Crkvom mrtvih djevojaka ili Monstrumovom jazbinom. Jer je osoba koja je ubila te djevojke nedvojbeno bila monstrum. No nije li taj netko, to udovite, ivio medu nama? Na je gradi nevelik. Taj je netko dolazio i odlazio, obavljao poslove, imao poznanike, ak i bliske prijatelje. Nitko tog ovjeka nije gledao i u sebi mislio: evo udovita. Moda je to i bilo ono to je u itavoj prii najvie uznemiravalo: to to se ta osoba, barem na povrini, niim nije isticala, ili, u najmanju ruku, nitko medu nama nije bio dovoljno pronicav da uoi te znakove. A kakvi su ti znakovi mogli biti? Ne bi li zao i udovian um na sebe nekako svratio pozornost? Pa ipak, taj je netko imao svoje mjesto u naem drutvu. to mislite, kako smo se osjeali i to smo misIili jedni o drugima, ak i nakon toga, kada su otkrivene sve stvari? Ako je jedan od nas, koji je u sebi nosio takve tajne, izgledao neduno, kakvi su onda ostali? Kakve su njihove tajne`? A jesu Ii na taj nain poeli gledati i mene? Dakako da jesu. Tri mrtve djevojke na tri obina stolca, mlohavo oslonjene na uad, nakrivljenih glava, koe nalik na papir, bosonoge na drvenome podu, stopala, onako smeih i koatih, vie nalik apama nego stopalima. Usta su im bila blago rastvorena, a usne uvuene. Vidjeli su im se maleni zubi i bilo je lako zamisliti mranu suhou njihovih jezika, tamu njihovih nijemih grla. Kako su im se zubi samo morali sjajiti, onako obasjani svijeama. A oi, napola otvorene, kao da drijemaju, i one su tada svakako blistale. No ni to nije sve. Nijedna djevojka nije imala lijevu aku. Bile su im odrezane u visini runoga zgloba. Ondje im je iz mesa provirivala kost. A i ti odrezani komadi kosti zacijelo su se Ijeskali na svjetlu. Na fotografijama su kosti imale nevjerojatno mlijenu bijelu boju. Koa i meso bili su se isuili, stisnuli se, tako da su kosti provirile iz batrljaka. Ta njihova bjelina i zaobljenost podsjetili su me na oi, slijepe oi, jer, dakako, kako su te bijele kosti ikada ita mogle vidjeti? A odrezane ruke? Nije ih bilo ni u potkrovlju ni u kui. PR~I DIO 1 asnije su svi govorili kako je sve poelo s nestankom prve djeKvojke, no itava je pria zapoela jo prije toga. Uvijek postoje dogaaji koji prethode nekom nasilnom inu i za koje izgleda da sa zloinom nemaju veze ili se inae doimaju posve nedunima. Postoji itava mrea dogadaja, meusobno povezanih posve nevidljivim nitima. Za primjer uzmimo ovjeka koji si je prerezao vrat. Nije li tono da e mrtvozornik otkriti nekoliko pokusnih

zareza, kao da je preminuli pokuavao utvrditi koliko bi to moglo boljeti? A u sluaju naeg gradia, jo prije nestanka prve djevojke nesumnjivo je bilo nekoliko dogaaja koji se mogu usporediti s dva-tri zareza na koi iznad vratne arterije. Primjerice, jednog utorka ujutro, bilo je to poetkom rujna, neposredno nakon poetka kole, na vanjskom prozorskom pragu uionice sedmog razreda udruenel kole Albert Knox pronaena je bomba. inilo se da je rije o trima tapovima dinamita povezanima srebrnom ljepljivom vrpcom. Dvije zelene ice od dinamita su se sputale do papirnate vreice koja je leala na travi. Jedan uenik to je pokazao nastavnici engleskoga, gospodi Hicks, i ona je oglasila uzbunu. Katkada nam se dogadaju prijetnje bombama, to se dogada svim kolama. Rije je samo o zlobuim psinama u kojima zapravo nikada nema prave bombe. Kada se kola zatvara zbog prijetnje ~ Rije je o izrazu "consolidated school" koji u SAD-u oznaava driavnu kolu nastalu spa janjem vie manjih kolskih ustanova koje su prestale s radom. bombom, najee vlada praznina atmosfera. Nitko ne vjeruje u istinitost prijetnje, a uenici se pri urnome izlasku iz zgrade smiju i veselo razgovaraju. No tog dana, poetkom rujna, glas o pravoj bombi irio se brzo. Uenici su bili prestraeni. Sarah Phelps, uenica osmog razreda, sruena je na stubama dok je trala iz zgrade. Bilo je i drugih uenika s modricama. U naem izlasku nije bilo nikakva reda. Nametljivo savjesni nastavnici poput Loua Hendricksa i Sandre Petoski predvodili su svoje uenike i u svakom trenutku odravali red. No ostali nisu bili toliko sposobni, tako da je u nekim razredima - primjerice kod gospode Hicks, bilo i panike. Gospoa Hicks je nervozna, razdraljiva ena koja je tada vjerojatno uvidjela kako pred sobom konano ima neto zbog ega moe biti istinski uzrujana. Zgrada je zatvorena i svi su istrali na parkiralite. Ja sam onamo doveo nekolicinu svojih uenika sa sata biologije, bili su to polaznici desetog razreda, no veina mojih tienika ve se bila izgubila. Na ravnatelj, Harry Martini, otiao je pogledati bombu i vratio se trei. Na sebi je imao bijelu koulju kratkih rukava, a veliki polumjeseci znoja zatamnjeli su mu bijelu tkaninu ispod pazuha. Harry je poprilino krupan, tako da tranje od njega iziskuje napor. Natjerao nas je da se odmaknemo na udaljeniji kraj parkiralita, te na igralite, gdje je teren bio blatnjav. Imamo est stotina uenika, tako da smo stvorili poprilinu guvu. Na sreu, nije kiilo.

Ryan Tavich, koji je nedavno promaknut u porunika, stigao je prvi od pripadnika gradske policije. Ubrzo nakon njega stigla su troja patrolna kola. Ryan je preuzeo stvar u svoje ruke. Bio je u civilu u sivom odijelu, koliko se sjeam - s kapom od tvida zabaenom na zatiljak. Policajci su postavili prepreke. Potom smo se pripremili za ekanje posebne jedinice dravne policije koja je trebala stii iz baze u Pottervilleu. Uenici su se razmiljeli uokolo. Kada je postalo oito da tog dana vie nee biti nastave, neki uenici koji su imali automobile odvezli su se, povevi sa sobom jo nekolicinu uenika. No veina je ipak ostala, elei vidjeti hoe li uistinu doi do eksplozije. Tog sam prijepodneva dogadaje promatrao kroza svoje blagonaklono neznanje. Nije nestala nijedna djevojka. Grad je bio odredena cjelina, a gradonaelnik je mogao govoriti o duhu zajednitva. Sada isti taj prizor gledam kroz prizmu drugih dogadaja i ondje gdje sam tada zamiljao otpornost sada vidim krhkost, aok ono to sam t~~~ $matrao trajnou sada gledam kao prolazr~qst. Bilo je to toplo prijepodne i utjeti je poelo tek nekoliko javora. Vrane su se glasale s hrastova iza igralita za baseball. Nebo je bilo intenzivno plavo, onako kako to ve biva u ranu jesen, uz dva-tri oblaka koji se prevlae noeni vjetrom. kola se nalazila na sjevernome rubu grada, a iznad drvea vidio sam zvonik crkve Sv. Marije i dio crvenog krova etveroetane zgrade Weber, najvieg zdanja u gradu. Neki zlatni retriver pojavio se iz jedne od oblinjih kua, te je stao juriti od jedne uenike skupine do druge, zastajui samo naas kako bi ga netko poeao po uima ili pogladio po leima. Vidim ih kako stoje zajedno. Meg Shiller, duge smede kose, razgovara sa stidljivim Bobbyjem Lucasom, kojeg sam naveo na pristupanje ahovskome klubu. Bonnie MeBride s uobiajenom hrpom knjiga, Hillary Debois s kovegom za violinu. Sharon Malloy neprestano prstima prolazi kroz plavu kosu. Zacijelo je bilo i uenika kojima nisam znao ime, no imao sam osjeaj da ih sve poznajem. U pojedinim sluajevima bio sam kolski kolega njihovih roditelja. Nekolicina djeaka poela je izmedu sebe dobacivati loptu za football. Dvojica su imala frisbee. Nastavnici su ih nestrpljivo pogledavali, kao da im ele rei da se tu nisu nali radi zabave. Uenici su u rujnu bolje odjeveni: nova odjea, nove cipele, nove frizure. U rujnu ak i nastavnici osjeaju odredenu koliinu nade. Harry Martini koraao je amo-tamo od uenika do policajaca, gradei tako vlastitu prepreku. Naalost, moram priznati da mi nikada nije bio simpatian; koraao je iroko, sa stopalima iskrenutima prema van, poput kakve stare guske, dok mu se

pozamaan trbuh Ijuljao u skladu s pokretima nogu. Sami nastavnici podsjeali su me na kvoke. Takve usporedbe nisu mi na pamet pale prvi put. Specijalisti za eksploziv dravne policije stigli su nakon trideset minuta, a dotada su ve bili pristigli i kolski autobusi, kako bi kui odvezli veinu uenika. Mnogi su eljeli ostati, no Harry Martini to nije doputao. Ona naprava na prozoru izgledala je poprilino opasno i nikako se nije moglo odrediti koliko bi tete mogla izazvati. kola se nalazila u dvoetariotri zdatlju od ut~ Opeke. Bila je i2gra~ena sredinom pedesetih godina i ovjek je lako mogao zamisliti opeke kako lete zrakom poput rapnela, A Harty se, dakakQ, uiasavao svega to bi mu moglo donijeti nevolje u odnosima s lanovima kolskoga odbora. Ja sam odluio ostati i vidjeti to e se dogoditi, premda me Harry zbog toga pogledao poprijeko. S mjesta na kojem sam stajao, na ru bu podruja koje je policija zatvorila razv~ukavi ute vrpce, bomba je bila nekakva srebrna masa koja se isticala na staklenoj pozadini. U blizini se zadralo jo dvadesetak nastavnika, kao i neki ljudi koji su automobilima pristigli iz grada. Doao je i Franklin Moore iz Independenta, koji je otpoeo razgovor s Ryanom Tavichem. Njih su dvojica bili dobri prijatelji, etvrtkom uveer zajedno bi igrali koarku u kolskoj dvorani, a esto su se druili i vikendom. Obojica su izgledali vrlo ozbiljno. Ryan je neprestano skidao kapu i gladio kratku crnu kosu, dlanovima je potiskujui unatrag. Franklin je bio visok, mrav mukarac, negdje na pola puta izmeu tridesete i etrdesete godine. Razgovarao je i s gospodom Hicks, koja je neprestano ponavljala: "Sretni smo to nismo poginuli". To je rekla barem desetak puta, svaki put posebno naglaavajui neku drugu rije, kao da vjeba ne bi li na koncu tu reenicu izgovorila besprijekorno. Franklinova ki, Sadie, bila je moja uenica u sedmome razredu. Bila je to zgodna smedokosa djevojka dugih nogu koja se drala poput kakve plesaice. U vrijeme kada joj je otac stigao do kole, ona je ve bila autobusom otila kui. Majka joj je prije dvije godine umrla od raka dojke, stoga pretpostavljam da se Sadie vratila u praznu kuu, kao i velik broj uenika iji su roditelji radili. Za manje od mjesec dana, djeca vie nee smjeti biti sama kod kue. Po dranju kapetana iz dravne policije, oekivao sam da bi bomba mogla eksplodirati svakoga trena. Policija je proirila krug zatvoren utim plastinim vrpcama i s parkiralita nas premjestila jo dalje, na igralita. Premda je po svim pravilima glavnu rije trebao voditi Ryan Tavich, kapetan iz dravne

policije odmah je preuzeo sve u svoje ruke. Nisam uo to su govorili, no izraz kapetanova lica bio je strog, kao da je Ryan u neemu pogrijeio, to, dakako, nije odgovaralo istini. Automobili su premjeteni iza kole, kako se ne bi otetili u moguoj eksploziji. Dvojica pripadnika specijalne jedinice na sebi su imali pancirne kombinezone i srebrne kacige, zbog ega su izgledali poput kakvih svemiraca. S pomou dalekozora podue su pomno promatrali bombu i papirnatu vreicu, a potom im se stali pribliavati uz neizmjeran oprez, sa sobom nosei neto to je izgledalo poput velike bijele kante za smee. Gledali smo ih suspregnuta daha. Veina nas zapravo je oekivala kako emo njih dvojicu vidjeti raznijete na komadie. Jedan od njih tada je iskoraio pred onoga drugoga i polako iskrivio vrat kako bi zavirio u vreicu. Zastao je, pogledao dolje, potom nestrpljivo domahnuo partneru, koji mu je urno priao i takoer pogledao u vreicu. ak i uz tu njihovu odjeu i opremu, jasno sam vidio koliko im je laknulo. Unutra se nalazila opeka oko koje su bile omotane ice. Takvo to nikako ne bi moglo eksplodirati. Ipak, njih dvojica vrlo su pomno poloili dinamit, ili ono to mu je nalikovalo, u bijelu kantu za smee. Potom su kantu stavili u mali bijeli kamion i odvezli je. Policajci su potom poeli uklanjati plastine vrpce. Franklin Moore za novine je razgovarao s kapetanom iz dravne policije. Kasnije smo doznali da je napravi, premda dinamit nije bio laan, nedostajao detonator. Na prozoru je ostavljena samo radi zastraivanja. Tog istog poslijepodneva Phil Schmidt, ef nae policije, priznao je da je to druga otkrivena bomba. Jedna je nekoliko dana ranije postavljena u osnovnu kolu Pickering. Ta je novost uznemirila sve i na na grad privukla odreenu pozornost. Televizijske ekipe pristigle su iz Syracusea i Utice. Svi su se pitali gdje e se otkriti sljedea eksplozivna naprava. Dravna je policija gradu dodijelila jo po jednog ovjeka za svaku smjenu dvadesetetverosatnog patroliranja, a gradska policija primila jo jednog policajca za patrole. Svi su uveliko nagaali o tome tko je postavio te dvije naprave. Je li bila rije samo o jednoj osobi ili o nekakvoj skupini? Je li to bila tek zlurada ala ili je u pozadini stajalo neto sloenije? Primjerice, pripadnici baptistike crkve Ebenezer poprilino su glasno zahtijevali ponovno uvoenje obvezatne molitve u crkve. Cuo sam ljude kako se naglas pitaju jesu li vjernici te crkve konano posve skrenuli i tako izdali svojevrsno upozorenje. ovjek se tih dana mogao nasluati mnotva takvih teorija. Moda kakav razbjesnjeli roditelj? Neki nastavnik ili netko od kolskog osoblja, netko tko je otputen iz

kole? Takve su teorije bile tetnije od samih eksplozivnih naprava. Prst sumnje tako je sada mogao biti usmjeren prema svakome, ovisno o situaciji. A to nikako nije bila zanemariva sitnica, s obzirom na sve ono to e se ubrzo poeti dogaati. Na gradi, Aurelius, ima sedam tisua stanovnika, a to je za dvi ~e tisue manje od devet tisua, koliko ih je imao poetkom stoljea. Nekadanjem su selu 1798. pridodani posjedi dodijeljeni vojnicima nakon rata za neovisnost. Sjedite okruga, Potterville, nalazi se pet naestak kilometara u smjeru juga. Utica, ezdeset pet kilometara sjeverozapadno, najblii je veliki grad. Prije izgradnje kanala Erie, Aurelius se nalazio neposredno juno od glavne prometnice prema zapadu, a do razdoblja grkog preporoda bio je poznat pod nazivom Loomis Corners. Potom je 1843. prihvaeno novo ime. I danas imamo brojne lijepe primjere gradnje iz razdoblja grkoga preporoda, velike bijele kue s bijelim stupomma. No im je kanal otvoren za promet, Aurelius se prestao iriti, dok su gradovi uz kanal samo rasli i razvijali se. Neki su time bili zadovoljni, neki nezadovoljni. Nakon toga, promjene su bile malene. Pred Gradskom je vijenicom podignut spomenik u znak sjeanja na Gradanski rat: visoki stup s vojnikom od bronce koji u ruci dri muketu. eljeznika postaja izgraena prije stotinu godina poela je propadati, a nov ivot u to zdanje unijela je novoureena pizzerija. Brijestovi su posjeeni, tako da je Glavna ulica ostala poprilino ogoljela. Aurelius College, koji je nastao kao djevojaka srednja kola, dvadesetih je godina dvadesetog stoljea postao viom djevojakom kolom, pedesetih etverogodinjim djevojakim fakultetom, a potom je sedamdesetih otvorio vrata i mladiima. Danas ga pohada pet stotina studenata. Aurelius ima dobar program sportskog jahanja, a dio diplomanata izravno se upisuje na studij veterine na Cornellu. Na samom rubu grada, uz glavnu je prometnicu izgraen poslovni centar s Amesovom prodavaonicom, samoposluivanjem Wegmans, prodavaonicom automobilskih dijelova Napa i drogerijom Fays. U Utici radi i onamo svakodnevno putuje stotinjak ljudi. Ostali rade u Pottervilleu ili za farmaceutsku tvrtku u Norwichu. Na samom kraju grada nalazi se tvornica uadi, te mali elektriarski pogon u vlasnitvu General Electrica. Brojni farmeri uzgajaju kupus za kiseljenje koji se preraduje i pakira u Pottervilleu. Svake jeseni bira se Kraljica kiselog kupusa. Imamo malenu bolnicu i kino koje se zove Strand. Sada imamo i tri videoteke.

Knjinica ima dovoljno knjiga, a moe ih pribaviti i iz vee knjinice u Pottervilleu ili ak odnekuda dalje. Imamo dva salona automobila: Jack Morris Ford i Central halley Chevy. U Fordovu salonu prodaju se i holkswagenova vozila. U Chevyjevu salonu i Toyote. A u oba se prodaju i kamioneti, dakako. Godinama je vrijedilo pravilo da se iz Aureliusa vie Ijudi iseljava nego to ih u njega dolazi. Neprestano primjeujem kue koje se prodaju. Citalaki klub i dalje se sastaje jednom mjeseno u klljin~ci~ jednako kao i u vri~eme kada sam bio mladi. Tet"jeri, srednjakolskafootballskd mom~~d, prole su jeseni bili mjesni prvaci, no u finalu natjecanja za saveznu dravu I New York izgubili su od Baldwinsvillea. Svi su neko vrijeme bili prepuni nade. Sveuilina momad IZimljani zauzela je tree mjesto u ; svojoj ligi, dok je Hamilton bi.~ prvi. eljeznike veze izmedu Utice i i Binghamtona prekinute su prije etrdeset godina. Autobusni pro; met prije osam. Posljednja predstava u gradskoj operi bila je Li'I Ab, ner, 1958. esto se govori o planovima za obnovu te kue, no od njih nikada ne bude nita. Imamo dva motela - Gillian's i Aurelius. Veliki hotel u sreditu izgorio je za mog boravka na studiju u Buffalu, ezdesetih godina. Sada se na tom mjestu nalazi mala Key Bank. Imamo dva talijanska restorana, pa McDonald's, Dunkin' Donuts i ; Pizza Hut. Knjiara Dunratty's malo-pomalo pretvorila se u proda' vaonicu darova, suvenira i uredske opreme, no kod njih jo uvijek j moete naruiti i knjige. Prodavaonica alata i eljeznarija Trustwor thy Hardware i dalje posluje dobro, kao i pekarnica Weaver's. Imamo dva pansiona, koji u jesen esto ugouju sve one koji su eljni promatranja jesenskih boja kronji, kao i roditelje koji posjeuju djecu na sveuilitu. Imamo est crkava. Episkopalna crkva Sv. Luke neko je bila najvea, nakon nje crkva Sv. Marije, no obje je sada ' nadmaila evangelika crkva Velikog prijateljstva, iji se pripadnici ! nalaze u nekadanjem A&P-u. Osim Phila Schmidta, efa policije, imamo desetoricu profesionalnih policajaca i etvoricu do estoricu honorarnih, ovisno o godinjem dobu. Imamo etiri policijska patrolna automobila. Vatrogasnu jedinicu uglavnom popunjavaju dobrovoljci, premda njezin zapovjednik, Henry Mosley, za tu dunost prima stalnu plau. Sredite grada ine dvoetana i troetana zdanja od crvene opeke. Njihovi gornji dijelovi - tukature, stupovi i jednostavni frizovi koji prikazuju Napredak i Slobodu - imaju odreeni arm. Zgrada Weber, na uglu glavne ulice Main Street i ulice State, ima zabatne prozore sa zaobljenim zabatima

na najviem katu. S vremena na vrijeme javljaju se inicijative da se to zdanje proglasi dijelom nacionalne batine. Nii su katovi, medutim, osuvremenjeni plastinim masama i aluminijskim elementima, izlozima i metalnim vratima. To je uinjeno pedesetih godina. Sada najboljih prodavaonica zaslunih za preureenje - Western Auto, Monty Ward, Rexall - vie nema i ~grade izgledaju trono, Gradska vijenica nalazi se na drugoj strani ulice nasuprot zgradi Weber i, s obzirom na tornjie i crvenu opeku, vie je gotikog nego klasinog izgleda. Dvadeset stuba od bijeloga mramora vodi do velikih dvokrilnih vrata. Drvo je tamno, a prozori pranjavi. Mjea vina dostojanstva i zaputene jeftinoe sreditu naeg grada daje ambivalentan izgIed, a prazne zgrade u svako se doba nude na prodaju. Na istoku zemlje zasigurno postoje stotine gradia poput naega. Nazivaju ih uspavanima. U nekorn od njih s vremena na vrijeme pojavi se kakva velika nogometna ili koarkaka momad. Krajobraz oko Aureliusa obiljeen je breuljcima, dugakim grebenima koji se proteu u smjeru sjever-jug, a izmeu njih su uske doline s rjeicama ili malim jezerima. Uspjene farme nalaze se u dolinama, a siromane na breju. Jabunjaci se prostiru na zapadnoj strani, prema skupini izduenih jezera pod nazivom Fingers. Rijeka Loomis protjee kroz Aurelius i u njoj se u proljee lovi pastrva. Velik broj ljudi ima brvnare na jezerima, kamo odlaze Ijeti ili zimi, u ribolov pod ledom. Prije one jeseni kada je sve polo po zlu, moji kolege iz srednje kole govorili su o lagodnom ivotu. Katkada bi se kakav par ili itava obitelj spustili do New Yorka, otili u posjet ili pogledali kakvu kazalinu predstavu, no veina je ostajala u Aureliusu. Ne elim rei da su bili samozadovoljni, no nisu posve jasno uvidali to znae i nude druga mjesta. Na fakultetu su redovito gostovali predavai, a tu i tamo u grad bi doao i gudaki kvartet iz Syracusea, premda za to meu graanstvom nije bilo osobitog zanimanja. S vremena na vrijeme netko bi organizirao odlazak autobusom na kakvu utakmicu u Syracuse. Puno mukaraca u jesen je odlazilo u lov i tada su se iz okolnog gorja uli puani hici. Ljudi su najee glasali za republikance, no mogue je bilo i priklanjanje demokratima, u sluaju kakvih privlanih mogunosti. Najvea uzbuenja, kakva grad nije doivljavao ve godinama, poticao je Independent, a za to je bio zasluan njegov urednik, Franklin Moore. Neki su drali da se Franklin poslije smrti supruge trebao zaposliti u kakvim novinama u Utici ili Syracuseu, tako bi mnogi u gradu mogli mirno spavati, premda se teko moglo rei da je on samo stoga to su njegove novine pisale o

odreenim dogadajima nekako bio odgovoran i za posljedice tih dogadaja. Drugi su drali da se trebao ponovno oeniti, a to je znailo da je trebao uiniti neto ime bi bolje ispunio slobodno vrijeme, a nas ostavio na miru. Franklin Moore rodom nije bio iz Aureliusa. To uope ne znai da je samom tom injenicom nekako vie skrivio ono to se do godilo, premda je bilo onih koji su tvrdili kako bi Franklin, da je bio iz Aureliusa, u svemu bio poneto oprezniji. Mogue je da u doljacima postoji neto to ovjeka navodi na postupke bez osjeaja za uloeno kakav bi bio uobiajeniji u onih koji su tjenje povezani s odredenom zajednicom. Ljudi su govorili kako Franklin nema to izgubiti; kako nije vezan za Aurelius; kako se moe odseliti prohtije li mu se; nema vrstih veza. No to nije bilo tono. Imao je ker. Franklin se prije pet godina doselio iz Rochestera sa suprugom Michelle i Sadie, kojoj je u to vrijeme bilo osam godina. U Rochesteru je dotada radio kao novinar u Chronicleu. Prije toga magistrirao je novinarstvo na Cornellu, a jo ranije, kao student, pisao za Sun i postao jednim od urednika u tom listu. Inae se rodio i odrastao na irem podruju grada New Yorka. Franklin je imenovan pomonikom urednika Independenta, uz dogovor o tome kako e u roku od dvije godine postati urednikom. No za manje od godinu dana boravka u Aureliusu, kod njegove se supruge pojavio rak dojke. Jo joj nije bilo ni ~trideset godina. ini mi se da je radila kao fotografkinja u Rochesteru, a honorarno je suradivala u Independentu. Bolest je sve to prekinula. Njezino je napredovanje bilo tuno i tako dobro poznato: mastektomija, kemoteT~pij~ i xadijaGija, metastaze, nove operacije i terapije i na kraju smrt. U to vrijeme u Aureliusu su bili ve tri godine. Kako to obino biva u malim sredinama, svi smo se uivjeli u njezinu priu i promatrali kako joj se stanje pogorava. MichelIe je pokopana na groblju Homeland. Njezina obitelj na pogreb je stigla iz Bron~cvillea. Tijekom tih dviju godina enine bolesti Franklin je uistinu postao urednikom novina i puno radio iako je pozornost i velik dio vremena posveivao supruzi. Bila je to iznimno lijepa tamnokosa ena koja je morala podnositi ne samo bolest, nego i sva ponienja koja bolest sa sobom nosi - rnastektomiju, blijedoutu kou, otpadanje kose. S time se nosila snagom koja se silno dojmila svih njezinih poznanika. Upoznao sam je kada se njezina ki Sadie nala u sedmome razredu u kojem sam predavao prirodne znanosti i kada su majka i ki dole na sastanak roditelja i uenika. Je li Sadie u koli dobra? Prati li pozorno nastavu? Majka

me uvjeravala da se ne moram bojati pretjeranog optereivanja Sadie, da je djevojica vrlo vrijedna. Michelle Moore bila je u to vrijeme vrlo mrava i nosila je periku, premda je i ta perika na njoj izgledala privlano. Ipak, zbog simulacije zdravlja koju je isijavala perika i debelih slojeva minke, ta je ena ve izgledala kao smrt, premda je bila lijepo odjevena, preruena u ivu enu punu ivota. . Sjedila je uz moj stol u uionici i molila me da ne poputam njezinoj keri, ne iz zlobe, nego da bi Sadie bila to bolja uenica. Bilo je oito da pred tom enom vie nema puno vremena, pa ipak, ni jednom rijeju nije spomenula svoju bolest i gotovo me izazivala, elei mi pokazati kako ne mogu uoiti znakove bolesti. Odlikovala se izraenim ponosom, to je bilo uoljivo i na Sadie, za koju je govorila da e jednoga dana studirati medicinu ili veterinu. U gradu u kojem mnogi mladi ne zavre srednju kolu i u kojem samo polovica maturanata zapone i studij, njezine ambicije u vezi sa Sadie bile su hvalevrijedne. Michelle Moore sjedila je uspravno, govorila tiho. dugakim prstom katkada dotiui bradu, katkada popravljajui maramu i netremice me promatrajui tamnim oima. Ako je osjeala bol, to posve pouzdano niim nije pokazivala. Tri tjedna kasnije, krajem listopada, uo sam da je umrla. Sadie tjedan dana nije dolazila na nastavu i potom se vratila. Na njezinu licu pomno sam traio tragove boli i uoio bljedilo, duboku ozbiljnost, no ni jednom rijeju nije spomenula majku, kao ni ono to je vidjela, Majka joj je umrla kod kue, sruivi se ~I kuhlnjl. Franklin j~ poZVao lijenika, no ve je bilo prekasno. Ljudi su govorili kako mogu biti sretni to se sve dogodilo tako brzo, no to ljudi znaju? U takvim primjedbama, ne govore li uvijek o vlastitoj smrti? Tko zna je li ovaj nain bolji od drugoga? est mjeseci nakon smrti Franklinove supruge, ljudi su poeli primjeivati promjene u Independentu. Postao je agresivniji, drutveno svjesniji u uvodnicima. U njemu je izlazilo vie razgovora s gradanima. Ljudi su govorili o tome da Franklin nakon enine smrti proivljava veliku promjenu, no ja drim da je uglavnom imao vie vremena i da je neim elio odvratiti vlastitu pozornost od te velike tuge. Jednostavno je u novinama svakoga tjedna imao nekoliko lanaka vie, uza svoje uvodnike i stalne rubrike. Osim Franklina, u listu su stalno bili zaposleni jo jedan novinar, sportski izvjestitelj, fotograf te ena koja je radila kao tajnica i redaktorica. I bez proirivanja, list je nekako postao puniji, zgusnutiji; u njemu je bilo manje materijala ija je jedina funkcija bila popuniti prostor.

No stvar moda ipak nije bila samo u energiji i potrebi za zaboravljanjem boli. "Ljude treba probuditi", govorio bi mi Franklin. inilo se ak i da bre vozi. Imao je plavi Ford Taurus koji se redovito viao kako velikom brzinom zamie za neki ugao. Franklinu su tada bile trideset etiri godine. Bio je visok neto preko stotinu osamdeset pet centimetara, vrlo mrav i imao svijetlosmedu, gotovo crvenkastu kosu, koja je bila podua i zaeljana unatrag. Hodao je nagnut prema naprijed, tako da bi mu gornji dio tijela, torzo i glava koji bi vrvjeli od namjera, na odredite stigao prije donjeg dijela. Govorio je brzo i poneto glasno, a ako biste mu presporo odgovarali na pitanja, ponudio bi vam nekoliko mogunosti i prepustio vam izbor. Na mravom licu imao je nekoliko blijedih pjega zbog ega je izgledao gotovo djeaki. A zraio je i nekakvom nedunou, ako je rije o ispravnom nazivu za to kada mislite da i ostali dijele vau strast prema svijetu. Mnogi su ga smatrali nametljivim, no Aurelius je poprilino skuen i izoliran $radi, iji prirodni ritam niim ne nadilazi tempo bes posliarenja, Cinilo se da se Franklin kree bre, no to je moda i bila uobiajena brzina kretanja svijeta. Bio je energian i brian. Dolazio je na svaki roditeljski sastanak i strastveno govorio o svojoj keri. Jedino to je bilo neobino - a mogue je i da grijeim kada to smat ram neobinim - bilo je to to nikada ni rijeju nije spomenuo sup rugu. Ja sam to pripisivao njegovoj velikoj borbi kojom je nastojao nadii tu veliku bol. No u prianju o svojoj keri i njezinu djetinjstvu, Franklin bi stvarao dojam - nehotice, u to sam posve uvjeren - da je oduvijek sam sa keri, da Michelle uope nije postojala. Druga se promjena oitovala u tome to je Franklin prodao prizemnicu s niskim krovom na samom rubu Aureliusa i preselio se u sredite, u ulicu Van Buren. tovie, kupio je kuu koju je od moje dijelila samo jedna kua, bijelo viktorijansko zdanje koje je izgledalo preveliko samo za njega i Sadie. Sve kue u Van Burenu potjeu iz razdoblja neposredno nakon Gradanskoga rata, osim kue Sutterovih, koja je na ovome podruju bila prvo zdanje s farmom. U kui u kojoj ja ivim rodila se moja majka i ona se u nju vratila poslije pogibije svoga supruga, moga oca, u ratu - Korejskome ratu. Ljudi su govorili da Franklin eli biti blie novinama, no inilo se da eli pobjei i od svega to ga podsjea na suprugu. ak je prodao i Taurus i kupio bijeli Subancov karavan. esto bih ga vidio vani kako neto boji, kosi travnjak ili skuplja lie. Sve je radio brzo, gotovo nestrpljivo. Sadie je imala brdski bicikl, grimizni sa utim prugama nalik na munje, i ja bih je gledao kako se vozi pokraj moje kue.

Ako bi me opazila, mahnula bi mi. Bila je vrlo mrava, a smeda kosa vijorila se iza nje. uo sam prie o tome da je Franklin nakon enine smrti izgubio svaki graanski osjeaj za nain na koji je odravao vezu novina i grada. tovie, Ijudi su tvrdili da se te novine prema Aureliusu odnose sa sve vie neprijateljstva. Primjerice, u svojim uvodnicima Franklin je poeo tvrditi da Gradsko vijee treba prihvatiti petogodinji plan poboljavanja financijskog stanja, da se asfaltiranje i obnavljanje ulica provodi nesustavno i da je gradski kanalizacijski sustav u loem stanju. Pisao je kako bi glasai, u sluaju da Gradsko vijee prihvati posve konkretan plan, tono znali to je potrebno uiniti i kako bi grad u tom sluaju uspostavio posve jasnu metodu usmjeravanja sredstava, umjesto da ih stihijski dodjeljuje od jedne omanje katastrofe do druge. Franklin se suprotstavio i kolskome odboru kada je to tijelo odbilo prijedlog o dodjeljivanju sedampostotne poviice plae i zdravstvenog osiguranja za zubarsku zatitu nastavnom i administrativnom osoblju. Glavni je problem bilo pokrivanje trokOVa lijeenja kod zubara. S obzirom na injenicu da gotovo polovica stanovnika okru ga nije imala zdravstveno osiguranje, lanovi odbora nisu vidjeli raz loge za to da nastavnici i administrativno kolsko osoblje imaju osiguranje i za lijenika i za zubara. Franklin je tvrdio da kola treba sluiti kao istaknuti primjer, kako u uionici tako i kada je rije o osoblju, kako se Aurelius moe samo nadati da e ponudom o pristojnoj plai i pogodnostima privui najbolje nastavnike. U tim uvodnicima Franklin je uspio natuknuti ne samo da su Gradsko vijee i kolski odbor nekako zaostali, nego i da kolski nastavnici i administrativno osoblje ne pripadaju najvioj razini u svojoj struci. to je moda bilo i razumljivo, mnogi su bili zadovoljni svojim nainom ivota. Poznavali smo lanove Gradskoga vijea i kolskoga odbora. To nisu bili loi Ijudi. Odradili bi svoje mandate, a potom bi ih ponovno izabrali ili bi ih zamijenili neki drugi. Franklinovi lanci, uvodnici i stalne rubrike nikada nisu izazvali skandal ili bijesne reakcije, no sve to bilo je otprilike kao da vam netko pijeskom posipa postelju. Kada bi ljudi primijetili da se pribliava, brzo bi se izmaknuli. Cini mi se da bi, da nije bio zgodan, da nedavno nije ostao udovac s mladom keri, bio jo nepopularniji. Bio je ljubazan i prema drugima se odnosio s potovanjem. No za one koji su se pojavljivali u njegovim napisima postao je kriem koji su bili prisiljeni nositi. Nisu mu eljeli zlo, no svakako su eljeli da ode. Jer su Ijudi na to poeli obraati pozornost.

Primjeivali su stvari koje su dotada prolazile neopaeno. ak i ako se nisu slagali s Franklinom, mogue je da su poeli misliti kako Aurelius i nije onoliko savren koliko su to dotada pretpostavljali. Franklinovi tjedni razgovori bili su jo neugodniji od uvodnika. Nekako je uspijevao sugovornike navesti na to da o sebi kau i stvari koje drugi nisu eljeli uti. Jedan od prvih objavljenih razgovora vodio je s Herbom Wilcoxom, mjesnim posrednikom nekretnina i prodavateljem osiguranja, koji je u Gradskome vijeu bio ve dvadeset godina. Svi su poznavali Herba. Znali su i njegovu suprugu, Betty. Svi su gledali odrastanje njegovo troje djece. Dvoje je otilo na studij, a mladi se Bobby zaposlio u oevu uredu. U tom razgovoru Herb je nedvosmisleno ustvrdio kako je u Aureliusu sve upravo onako kako treba biti. "Bio sam i u drugim gradovima, i volim druge gradove, no nita se ne moe usporediti s onim to imamo ovdje. Imamo prvorazredne kole, dobru bolnicu. Uope mi nije jasno zato se ljudi iseljavaju. Za primjer uzmite moju djecu, Brucea i Mary Lou. Oboje su do bili stipendije za sveuilite u Aureliusu, ali Bruce je otiao u Albany, a Mary Lou na Cortland State. Bruce je sada gore, u Cohoesu. A kakvo je to, molim vas, mjesto?" Razgovor se nastavljao u istome tonu i itateljima je postalo jasno da Herb ne govori o onome to je u Aureliusu savreno ili nesavreno, nego o odlasku svoje dvoje djece, o tome koliko ih voli i koliko je razoaran. Franklin je uspio otkriti podruje na kojem je Herb ranjiv. To je Herba nekako umanjilo, ako je to ono to se ovjeku dogada kada odjednom poprimi vie ljudskih obiljeja. Sljedeeg tjedna Franklin je objavio razgovor s Willom Fowlerom, gradskim upraviteljem. Imamo i gradonaelnika i upravitelja grada. Gradonaelnik se bira, ali ne prima plau, premda ima tajnicu, otvoreni raun za trokove i malen fond koji moe upotrijebiti prema nahodenju. Obino je rije o eovjeku iz zajednice koji se vali rukovati. S upraviteljem je drukije. Njega zapoljava Gradsko vijee i obino je rije o ovjeku koji ne potjee iz grada. Na sadanji gradanaelnik, Bernie Kowalski, Fowlera naziva svojim biem. "Imam bi i taj bi obavlja sve to je potrebno", este su Berniejeve rijei. Franklin je Willa Fowlera ispitivao o Aureliusu. "Rije je o ugodnom gradu prepunom ugodnih ljudi." Dri li da je savren? "Ne bih rekao da je savren", odgovorio je. A Gradsko vijee? "Ni oni nisu savreni." Ima li Fowler kakvih konkretnih pritubi na raun vijea? "Moda su neki u njemu ve predugo." to Fowler misli o potrebi donoenja petogodinjeg plana poboljanja financijskog stanja? "Potterville ima takav plan. Svaki grad nae veliine

obino ima takav plan. Problem je u tome to zbog takvoga plana Gradsko vijee postaje odgovorno pred javnou. Moda lanovi to ele izbjei." I jo samo jedno pitanje. Ovama ste se prije est godina doselili iz Albanyja. Nedostaje li vam Albany? "Svakako. Albany je vei grad." Oni koji su tjedan dana ranije proitali razgovor s Herbom Wilcoxom imali su osjeaj da je Herb zbog toga ispao glup. Takvim je razmetanjem tetio Aureliusu, dok su njegove tvrdnje o besprijekornom stanju u gradu bile izgovor zbog kojeg ne treba ulagati vie tru da. A Will Fowler, inilo se, uope ne voli r ne cijeni Aurelius. Vie 6i volio iivjetl u Albanyju. "Misli da smo mi seljaine", rekao je jedan od mojih kolega nastavnika. A moda smo i bili seljaine, no o tome nismo eljeli razmiljati. Kao i u sluaju Herba Wilcoxa, imali smo osjeaj da o Wilu Fowleru znamo vie nego to bismo eljeli. "to si on umilja, tko je on?" uo sam jednu nastavniku pritubu. Fowler je bio angairan da bi se brinuo o svakodnevnom funkcioniranju grada. Ljudi su eljeli da bude sretan to ivi u tako lijepom gradu. Danas su drukijeg miljenja. Dakako, veina Franklinovih tjednih razgovora nije imala takav odjek. Ipak, doznavali smo odreene stvari jedni o drugima. Pokazalo se da Tom Henderson, koji je vodio prodavaonicu Trustworthy Hardware, izraduje brodove u bocama. Margaret Debois, medicinska sestra u bolnici, svirala je jazz na glasoviru u baru Tiny's u Utici. Lou Fletcher iz prodavaonice Fletcher's Feed bio je lan drutva ljubitelja Arthura Conana Doylea i tedio je svaki novi da bi mogao obii London tragom Sherlocka Holmesa. Neki su odbijali razgovor za novine, poput zapovjednika vatrogasne jedinice, Henryja Mosleyja, i ljekarnika, Donalda Malloya. Razgovor sam odbio i ja. "Ali zato?" upitao me Franklin. Bilo je to prije vie od godinu dana. Grabljama sam istio travnjak pred kuom. Ugledavi me, polako mi je priao. "Ne smatram se zanimljivim." "Radili ste u New Yorku kao znanstvenik i potom se vratili u Aurelius. To je zanimljivo." "Bio sam tehniar. I bilo to zanimljivo ili ne, ne elim o tome razgovarati za novine." Namjera mi nije bila biti neljubazan, no poto sam mu rekao da ne elim razgovarati za novine, to je trebao i prihvatiti. Nije bila stvar u tome da me smatra zanimljivim. O meni nije znao nita osim onoga to je mogao uti od keri. Najprije e biti da je razmiljao o razgovoru za sljedei broj i tada me

ugledao pred kuom. Puno njih s kojima je razgovarao za novine nisu bili zanimljivi - automehaniari, pomono osoblje u samoposluivanju Wegmans, vodoinstalater. No moram priznati da je u veini tih osoba uspio otkriti neto ivopisno, a to je moda i bio razlog zbog kojeg sam odbio razgovor. Nisam elio da me ljudi gledaju i misle: "Aha, znam neto o tebi." Pokazalo se, medutim, tako mi se barem inilo, da me Franklin cijenio zbog toga to sam odbio razgovor. Poeli smo se ee vidati. Ne kao prijatelji, vie kao prijateljski naklonjeni poznanici. On bi s vre mena na vrijeme svratio do mene i ja bih mu ponudio alicu aja ili bih ja svratio do njega a on bi meni ponudio pivo. Kao to rekoh, izmedu nas je stajala samo jedna kua. to je bilo najneobinije, najvie praine nije podignuo razgovor s nekim od obinih gradana, nego razgovor s profesorom povijesti kojeg je sveuilite Aurelius u posljednji as angairalo za drugi semestar. Zaposlili su ga doista na brzinu. To govorim zbog toga to taj tip, da je traenje profesora ilo uobiajenim putem, ne bi dobio posao. A nije bila rije o tome da je bio nesposoban ili glup. Naprotiv. No bio je marksist i Alirac. I nije imao dlake na jeziku. Prije razgovora u novinama, o njemu nismo znali nita osim da vozi mali crveni Citroen koji je dovezao odozgo, iz Kingstona, u Ontariju, gdje je dotada ivio. Prvo smo uoili njegov automobil, taj crveni Citron. A onda smo doznali kako se zove: Houari Chihani. 3 ranklin je s Chihanijem razgovarao u njegovu uredu na SveuiFlitu Aurelius. Glavni dio kompleksa, nastao sedamdesetih godina 19. stoljea, ine zdanja od crvene opeke rasporedena oko etverokutnog dvorita s javorima i hrastovima. Zgrade imaju bijele ukrase i brljan, bijele stupove i iroke granitne stube. Naalost, zbog ogranienih novanih sredstava, itav je kompleks postao poprilino otrcan; boja se ljuti, a u spojeve opeka trebalo bi dodati novu buku. Travnjaci su poneto nedotjerani, ukrasno grmlje nejednako podiano. Kada je rije o studentima, oni su najee mjeavina svega i svaega. I dok neki smjerovi, poput konjikoga programa, privlae dobre studente, rezultati ostalih na standardiziranim testovima znanja zanemarivi su. U sredinjem dijelu drave New York puno je obrazovnih ustanova i Aurelius je rijetko ono za to se student odluuje ve u prvome krugu. Stoga je ova ustanova imala specijalne programe za studente s problemima u uenju, za disleksiare, programe na engleskome kao nematerinjem jeziku. Neki su

studenti bili pametni mladii i djevojke iz ne osobito primjernih obitelji, no mnogi su se na Aureliusu nali jer nisu primljeni nigdje drugdje, bez obzira na razloge. A ako bi ostvarili umjeren uspjeh, nakon druge godine studija, najee bi se prebacivali nekamo drugamo. Moglo bi se rei da je najvei dio onoga emu su studenti bili izloeni potjecalo s MTV-ja i iz asopisa People. Nisu razmiljali o prolosti ni nagaali o budunosti. Veini to nije bilo vano. Nikada nee postati misliocima, a itava ta strka u vezi s potekoama u uenju i zastoju u razvoju mentalnih sposobnosti trebala je samo prikriti injenicu da nisu osobito pametni. No ne.ki su studenti bili i inteligentni i samo su ekali pojavu prave osobe: poput suhe spuve koja eka kaplju vode. Taj netko mogao je biti bilo tko. Na nesreu, bio je to Houari Chihani. Bio je to ovjek pedesetih godina, tono pedeset pet, koji je odrastao u Aliru, ali je kao tinejder, tijekom alirskoga rata za oslobaanje od francuske vlasti otiao u Pariz. Otac mu je bio lijenik, majka nastavnica. Mogue je da su osjeali veu bliskost s francuskim osvajaima nego sa svojim muslimanirna. A tijekom tog rata pobunjenici su umjerene muslimane napadali jednako estoko kao i Francuze. Nekoliko godina Houari Chihani studirao je na Sorboni, a potom se iz Francuske preselio u Montreal, gdje se upisao na sveuilite. Marksistom je postao na Sorboni, negdje oko 1960. injenica da je toliko marksistikih intelektualaca poteklo iz povlatenih klasa doima se ironinom. Odrasli u udobnosti lagodna ivota, oni su nastojali taj komfor porei drugima, istodobno zadravajui sve prednosti svoga ivotnog stila. Premda to moda nije bilo posve tono i u Chihanijevu sluaju, jer je on po prirodi, inilo se, bio asketski usmjeren. Chihani je u Montrealu ostao tri godine, a potom je primljen na postdiplomski studij na sveuilitu Chicago, gdje je doktorirao na podruju povijesti. Nitko nikada nije sumnjao u njegove iznimne sposobnosti. Unato stranom naglasku, bio je izniman i uvjerljiv nastavnik. Potekoa je bila u tome to nije bio samo nastavnik, nego i preobratitelj gotovo fanatinoga ara. Stoga je, gdje god bi se zaposlio, pridonosio ili pokretanju ili preuzimanju sveuilinog marksistikog kluba ili italakog drutva. Mogue je da bi bilo mudrije da je najprije doao do stalnog mjesta, a tek se potom toliko eksponirao; s druge strane, takva njegova nerazboritost samo je svjedoila o beskompromisnom potenju. Nedvosmisleno je pokazivao to misli. I potrebno je naglasiti kako su mnogi drali da su kontroverze koje bi izazvao na pojedinom odsjeku bile zdrave. No posljedica je bila to da bi, nakon dvije

godine provedene na odreenom sveuilitu, redovito odlazio dalje. Michigan State, Carnegie-Mel ]~n, Universit~ of ~indsor, Cleveland State, Lafayett~ Conege, onvet College - sve dol~ na kraju nije zavrio kao profesor povij~sti na malenom sveuilitu u Kingstonu, u kanadsko~j provinciji Ontario. Ostao je i bez tog posla, odnosno, idue ga jeseni vie nisu angairali. Preostao mu je jo samo jedan semestar. U prosincu je, meutim, Max Schnell, omiljeni profesor povijesti na Aurelius Collegeu, poginuo u prometnoj nesrei. Sveuilite je trebalo hitno pronai zamjenu i Roger Fielding, proelnik odsjeka za povijest, dobio je odobrenje za poetak potrage. Fielding je u oglasu zatraio nekoga ija je specijalnost suvremena europska povijest i tako dobio prijavu Houarija Chihanija. U molbi je sve izgledalo vie nego dobro: doktorat na ikakome Sveuilitu, brojni objavljeni radovi, pohvale od studenata. ak i preporuke s fakulteta na kojima je predavao bile su dobre. Takve preporuke najee nisu posve istinite, osobito ako se piu za nekoga koga ustanova eli nekamo premjestiti. Dekan fakulteta X elio se rijeiti Chihanija i stoga mu je napisao preporuku prepunu pohvala. A treba priznati i da su Roger Fielding i Priscilla Guerthen, dekan za nastavu, imali odreenih ambicija vezanih uz Aurelius. Oi su im, mogue je, bile vee od trbuha, tako da su u Chihaniju vidjeli nekoga tko bi njihovoj maloj zajednici mogao donijeti ugledan status. Naposljetku, ne bi li se u njegovim knjigama i brojnim drugim publikacijama spominjalo da je predavao i na Aurelius Collegeu? I tako je Chihaniju ponuden posao. Chihani nije nimalo alio zbog odlaska s Kingston Collegea prije svretka godine. Rekli su mu da ga ne ele ponovno primiti, a ako je on zauzvrat mogao uiniti neto to im nee odgovarati, na to je svakako bio pripravan. Spakirao je knjige, poslao ih u Aurelius, dovezao se svojim crvenim Citroenom i ve poetkom sijenja poeo ivjeti i raditi u Aureliusu. Drao je tri kolegija: Zapadna civilizacija, Europski politiki pokreti devetnaestoga stoljea i Kapitalizam i rad. Poetkom veljae ve je bio pokrenuo malenu italaku skupinu, s tek etvero-petero studenata, koju je nazvao Ispitivaima desnoga (ili ID), to je bio posve nejasan naziv. Nekako u to vt'ijeme za novine je razgovarao s Franklinom Mooreom. Chihanijev se ured nalazio u Douglas Hallu, zgradi u kojoj su bili smjeteni odsjeci humanistikih znanosti, neposredno uz glavnu upravnu zgradu. Bila je to soba na drugome katu, s krovnim prozorom i Franklin je rekao kako za

Chihanijeve knjige u njoj nije bilo dovoljno polica, tako da su uza zid bile posloene kartonske kutije s knjigama. Franklin je Chihanija opisao kao visokog, zgodnog mukarca ije je lice podsjealo na neku pticu grabljivicu. I doista, sjeam se da mu je nos bio poprilino dugaak i tanak, u sredini izrazito svijen prema dolje. Visoke jagodine kosti, izboena brada i gusta crna kovrava kosa. Boja njegove koe podsjeala me na sjajnu hrastovu povrinu kakvog stola. Imao je duge i mrave dlanove, primjerene kakvome koarkau, premda ga sport uope nije zanimao. Uvijek je bio u tamnom odijelu, s bijelom kouljom i kravatom, te, katkada, beretkom. Pojedinost koju Franklin nije spomenuo bila je da je Chihani imao lijevu nogu duu od desne, tako da je na desnoj cipeli imao deblji potplat, najmanje sedam-osam centimetara, te da je Chihani u hodu epao, vitlajui desnom nogom, koja bi potom buno udarala o tlo. Cesto se sluio tapom. Ja bih ga katkada uo u knjinici Carnegie, u gradu, kako se provlai izmedu polica, a znao bih da je rije o njemu po zvuku te teke cipele koja je udarala po drvenom podu. Tijekom razgovora, Chihani je sjedio za svojim radnim stolom, na kojem nije bilo niega osim bloka za pisanje, skupog zlatnog nalivpera i telefona. Franklin mu je sjedio nasuprot. Upitao je Chihanija bi li mu smetalo da snima njihov razgovor, no Chihani je rekao da bi vie volio da se nita ne snima. Franklin je stoga poeo biljeiti. Prije razgovora pretpostavljao je da je Chihaniju drago to je doao na Aurelius College. Ve nekoliko sekundi kasnije, medutim, postalo mu je jasno kako Chihani dri da se Aurelius moe smatrati sretnim to ga je dobio. Chihani nije bio od onih ljudi koji znaju iskazivati humor u vezi s vlastitom linou. Divio se samome sebi kao velikom umu i ovjeku koji donosi odredenu poruku. I mogue je da je na petnaestominutni susret s Franklinom pristao samo da bi prenio dio te poruke. Franklin ga je na poetku upitao kako mu se svida Aurelius, to je bilo trivijalno pitanje na koje je oekivao i trivijalan odgovor. Bio je to poetak koji mu je trebao pomoi u stjecanju prvog dojma i usmjeravanju daljnjeg razgovora. Chihani mu je odgovorio: "Rije je o malenom gradu poput tolikih drugih: osebujnom, slikovitom i ispu njenom Ileznanjem." Franklin ga je upitao to je uzrok tom neznanju. "Potpuno nepoznavanje svijeta, potpun izostanak svijesti o prolosti, potpun izostanak svijesti o budunosti."

Chihani je sjedio u koulji, laktova poloenih na stol i spojenih vrhova prstiju, tako da su mu ruke stajale poput kakva atora. Je li ovjeku potrebno poznavanje svijeta, upitao ga je nadalje Franklin, da bi ivio sretno? "Ne nuno, no ako se ovjek eli izdii iznad krava i ovaca, to mu je znanje potrebno. Rei ete da krave i ovce ive zadovoljno. A ja bih rekao da njihovo neznanje dovodi do njihova ubijanja. Svaki postupak ima odredene posljedice. Nepoznavanje prirode tih postupaka ovjeka ne oslobaa odgovornosti za posljedice." Franklin je uvidio da se naao na nesigurnu terenu. Razgovarati s Chihanijem nee biti isto to i razgovarati s mjesnim zubarom ili pekarom. Stoga ga je Franklin poeo ispitivati o njegovoj prolosti: o mladosti u Aliru, o kolovanju u Parizu, o sveuilitima u Montrealu i Chicagu. Chihani je bio razveden i nije imao djece. Nije imao ni brae ni sestara. Roditelji mu vie nisu bili ivi. Rekao je kako nema pojma koliko e ostati u Aureliusu, no sve dok su s njim i njegove knjige, nije mu vano gdje ivi. U gradu je unajmio kuu. Ne kani kupovati kuu jer ne vjeruje u vlasnitvo nad zemljom. Franklin je rekao da je Chihani govorio polagano, no bez stanki i oklijevanja. To nije bio ovjek kojem bi ponestalo ideja. Jednako tako, svoju poruku nije uvijao u diplomatske fraze. Franklin je rekao da je teta to se mjesto na sveuilitu otvorilo zbog takve tragedije. "To nije bila tragedija", odgovorio je Chihani. "teta, mogue ak i vrlo velika teta. No, sluajna smrt ljudskog bia koje obavlja svoje dnevne zadae nikako ne moe biti tragina." Iza njega su ostali supruga i dvoje male djece, rekao je Franklin. "Tada je teta jo vea, ali ne i tra~inija." Franklin ga je potom upitao to misli o svojim studentima na Aureliusu. "Od mladosti se oekuje da nita ne zna. To i jest definicija mladosti: neznanje. Pretpostavlja se da je mlade mogue neemu nauiti. Ovdje studenti ne ive samo u neznanju, nego su i bezvoljni. Ipak, u svakoj situaciji ovjek e naii na nekoliko studenata koji pokazuju volju, a upravo ta volja stvara inteligenciju ili pripravnost koja se percipira kao inteligencija. A tih nekoliko studenata moe povui ostale. Gdje god ima kukolja, ovjek e naii i na pokoje zrno. Ovdje ima puno kukolja." A kolege na Aureliusu?

"Oni su u neznanju poput studenata, no njihovi su umovi ve ovapnenili. U najboljem sluaju mogu davati informacije koje se obino smatraju korisnima. Stupanj do kojeg e studenti provariti tu mudrost ovisi o mjeri u kojoj e im se ona predoiti na ugodan nain. No istinsko znanje ne ovisi o armu. Sposobnosti sluateljeva zakljuivanja jedino su to je potrebno da bi se on uvjerio u istinitost onoga to mu se govori." A zato Houari Chihani predaje? "Predajem da bih mladima pomogao preuzeti odgovornost za svijet i odgovornost jednih za druge. Obrazovanje mora imati posljedicu. Ta se posljedica najee smatra poveanom sposobnou zaraivanja. A to je jedna himera pridodana drugoj: rast i razvoj bez ogranienja. Ja drim da posljedice obrazovanja moraju biti odgovornost i promjena." Govorei o promjeni, misli li Chihani na revoluciju? "Ta je rije melodramatina. Mislim na odgovornost za svijet. Povijesno gledano, svjedoci smo pojave stanja u kojem mali dio stanovnitva iskoritava veinu i od njih stvara potroae koji ive u neznanju. Naporno rade na besmislenim poslovima kako bi mogli kupovati odjeu, automobile i igrake za koje dre da e ih usreiti. Tonu u dugove, postaju robovima plae, a zaborav trae u nasilju i sportskim natjecanjima. Obrazovanje je minimalizirano, a umjetnost obezvrijeena. Alternativa je drutvo koje sve pripadnike cijeni ravnopravno, drutvo koje preuzima odgovornost za svoje ljude i koje djeluje na temelju osjeaja odgovornosti, drutvo koje nastoji umanjiti pohlepu, neznanje i nie nagone svojih pripadnika, umjesto da ih potie." Nazivate li to marksizmom, upitao ga je Franklin. "Mnoge od tih ideja pronai ete kod Marxa, no jednako kao to su teorije evolucije nadrasle Darwina, tako su i gospodarske teorije nadile Marxa." Ali ne predajete li Marxa? "Njegove Su ideje bile poetak. Moglo bi se ustvrditi da te zamis li postoje i u Novome zavjetu. Naa je zadaa pripremati mlade za dvadeset prvo stoljee - a to je sloeniji posao c>d pukog predavanja marksizma." A to gospodin Chihani misli o stanovnicima Aureliusa? "Spavaju. To je stanje koje im najvie odgovara. Boje se svijeta i san je nain na koji se suoavaju s tim strahom. Jednog e se dana probuditi. Moda e se dogoditi neto strano. I doista, uasi najvie vole dolaziti onamo gdje vlada neznanje - odnosno, gdje ljudi snivaju." 4

ranklinov razgovor s Chihanijem nije nikoga usreio. Roger FFielding i Priscilla Guerthen pogrijeili su u procjeni, dralo se meu itateljstvom, primivi na posao Chihanija, zbog ega su se ljudi poeli prisjeati njihovih ranijih pogreaka. Kada su novine izile, bilo je to treeg etvrtka u veljai, predsjednik Aurelius Collegea, Harvey Shavers, pozvao je Rogera i Priscillu u svoj ured i na glas im proitao intervju. Ljudi koji su prolazili hodnikom govorili su da se iz ureda uo Shaversov glas. Bio je to velik i krupan ovjek, glasa primjereno snana i dobro uvjebana u javnim obraanjima. Shavers je prije svega bio osoba koja je prikupljala novana sredstva, te je dobro znao kako e biti teko prikupljati novac u zajednici nazove li netko od profesora javno, i crno na bijelome, pripadnike te zajednice glupima. Shaversu je vaan bio dojam o kvaliteti, a ne sama kvaliteta. Kako je to ve vie puta utvrdio, genijalci rijetko skrivaju svoj dar, to znai da previe priaju i stvaraju lo publicitet. Neusporedivo je lake imati utljive mediokritete koji e hiniti kvalitetu, nego se odluiti za pravu stvar. A u sveuilinome se senatu govorilo o zahtijevanju objanjenja. Nije li u pitanje doveden ugled nastavnoga osoblja? Robinson Smart, proelnik odsjeka za engleski jezik i knjievnost, rekao je da e imati potekoa u suoavanju sa studentima ne ispria li se Chihani jav no cijeloj ustanovi. U prilog takvim zamislima i pt'otiv njih raspravljalo se unedogled sve dok r~ije zakljueno da bi bilo pogreno Chi. haniju pruiti jo jednu priliku za javno iznoenje stavova. Umjesto toga, senat nastavnog osoblja sloio se da e provesti glasanje o povjerenju dogodi li se da Chihani ponovi uvredu u vezi s njihovom strunosti. Studentski je senat otiao i korak dalje, te odaslao troje studenata kako bi od Chihanija zatraili objanjenje. "Poriete li da ivite u neznanju?" upitao ih je Chihani. Tada je uslijedila odredena rasprava o pojmu neznanja: kako ono ne govori nita loe o neijim sposobnostima, potencijalu ili inteligenciji. Primjerice, Chihani je priznao svoje neznanje na podruju japanskog jezika. "Trebate prigrliti vlastito neznanje", rekao im je Chihani, "jer vam ono omoguuje uenje." Sjedili su u njegovu uredu. Te je veljae bilo puno snijega, a samo dva dana u mjesecu vrijeme je bilo razmjerno dobro. Na tlu je bilo vie od metra snijega. inilo mi se da pri svakom pogledu kroz prozor vidim snijeg kako, noen vjetrom, promie pokraj stakla.

"Ono emu se protivim", rekla je Sharon MeGregor, potpredsjednica studentskoga tijela, "jest to to vi mislite da bih ja trebala znati rusku povijest da bih bila veterinarka." "Absolumentpas," ree Chihani, "samo da biste bili dobra veterinarka." Reakcije izvan sveuilita nisu bile toliko snane, no ipak su bile ogorene. U ovom je kraju oduvijek postojala podjela izmeu farmerske zajednice uzgajivaa kupusa i proizvodaa mlijenih proizvoda i samoga grada. Farmeri su u pravilu poneto prezirni prema gradu i jo prezirniji prema sveuilitu. To to je Chihani izrekao tako grube ocjene samo je potvrdilo njihove stavove. Profesori su odreda idioti, a sada se pojavio i posve konkretan idiot koji samo dokazuje tonost takve tvrdnje. injenica da je bila rije o strancu, nekraninu i marksistu, samo je pogorala stanje. U oima one nekolicine farmera ko jima je do toga bilo stalo, Chihani nije bio posve ljudski lik. Taj njegov mali crveni automobil, beretka i koa nalik na orahovinu bili su odve ekscentrini. O njemu se nakratko razgovaralo u onih nekoliko barova u kojima su se okupljali farmeri, da bi se odmah potom prelo na druge teme. Gnoj smrdi, a Chihani je samo dokazao svoj smrad. Stanovnici grada reagirali su ee. Mnogi meu njima Aurelius su smatrali dobrim i lijepim gradom, a taj marksist sada je tvrdio da je Aurelius manje kulturan od Sjevernoga pola. U gostionicama su se prosvjedi protiv Chihanija pribliavali rubu nasilja: netko bi ga trebao dobro premlatiti. U pristojnijim krugovima govorilo se o Chihanijevu nepoznavanju sustava vrijednosti takve zajednice. Lijenici, odvjetnici i poslovni ljudi govorili su o finom tkanju prijateljstava i odnosa zbog kojeg sve u gradu funkcionira bez potekoa. ak se i meu nastavnikim osobljem u udruenoj koli Albert Knox govorilo o tome da bi Chihaniju trebalo uputiti pismo osude, premda na koncu nitko nije poduzeo nita. Ako je Houari Chihani i uviao koliko je nepopularan, to niim nije pokazivao. Predavao je kao i uvijek, svoje stavove objanjavajui jednolinim glasom, bez imalo strasti. Vialo ga se u gradu i u trgovakome centru. Chihani je bio jedan od onih ljudi koji, ini se, nikada ne odvraaju pogled od cilja i ne doputaju oima da znatieljno krue po okolnim ljudima ili stvarima. Nepopustljivo je gledao tono pred sebe, kao da je oko njega samo prazan prostor. esto su viali Citroen kako se kroza snijeg probija do njegove kue, potom se vraa do sveuilita, a zatim odlazi na razna mjesta u gradu radi obavljanja raznovrsnih poslova: pred samoposluivanjem Wegmans, pred prodavaonicu Trustworthy Hardware. Bilo bi bolje da je vozio neki

uobiajeniji automobil, jer je taj njegov mali Citroen bio neto poput soli pridodane na rane ovoga grada. I tako je doista, pet dana nakon to se u Iredeperedentu pojavio razgovor s njim, Chihani negdje poslije podne iziao iz Wegmansa i ugledao razbijeni vjetrobran i ovei kamen koji je ostao na vozaevu sjedalu. Spremivi vreice s kupljenom robom u prtljanik, vratio se u prodavaonicu i nazvao policiju. Na njegov poziv javio se Chuck Hawley, moj brati. Nije bilo ni najmanjeg traga koji bi ukazivao na poinitelja i bilo je jasno da je Chihani policiju pozvao samo zbog dobivanja odtete od osiguranja. "Nije bio ak ni ljutit", rekao je Chuck. "~ljetar je nanos~o snijeg u automobil, no tip to uope nije primjeivao, Dao je izjavu, potpisao se na obrazac i to je bilo sve. Upitao sam ga je li koga vidio i ima li kakvih neprijatelja. Dakako da sam tada ve bio proitao onaj razgovor. Rekao mi je da nema razloga zbog kojih bi trebao imati nep rijatelje. Potom je uao u auto i odvezao se d`ok mu je vjetar bacao snijeg u lice. Zacijelo se uasno smrznuo." Dan nakon tog dogadaja, Franklin je uveer svratio do mene sa Sadie, a ja sam im iz kuhinje donio svakom po alicu aja. Na policama u salonu drim knjige koje je moja majka itala kao mlada djevojka i Sadie se tada odluila za itanje romana Understood Betsy'. Smjestila se tako da je sjedila na prekrienim nogama, u starome podstavljenom naslonjau s visokim krilnim naslonorn za leda. Smea kosa sputala joj se s obiju strana lica. Bila je isti otac, dugaka i mrava. Donio sam im i tanjur s keksima sa eernim preljevom. Sadie bi uzela keks i razlomila ga na male komadie koje bi potom stavljala u usta. Ne bih rekao da je tom prilikom rekla bilo to osim dobra veer, hvala i laku no. Franklin je bio uznemiren i nije mogao sjediti. Premda je osjeao krivnju zbog objavljivanja onog razgovora, ljutio ga je upravo taj njegov osjeaj krivnje, kao da ta krivnja pokazuje da nije onoliko dobar novinar koliko bi to trebao biti. "Nisam ni promijenio njegove rijei niti ih pojaavao i pretjerivao", objanjavao mi je. "Ako je i bilo nekih intervencija, onda sam samo ublaio sve ono to mi je rekao. Nisam elio da se u javnosti stekne dojam da je rije o nekakvom fanatiku." Franklin je na sebi imao stari kaput od ovje koe koji mu je sezao do koljena. Oko vrata je imao jedan od onih alova kakvi se nose na britanskim sveuilitima, plavi s dvjema crvenim prugama. U ruci je drao irski ribarski eir i njime neprestano udarao o nogu, s njega tako odbacujui kapljice

vode. Zasigurno mu je bilo vrue, no to niim nije pokazivao. Nosio je izme s potplatima Yibram i dok je tako koraao amo-tamo, na turskome sagu moje bake Francine ostavljao je komadie snijega u obliku malenih klinova. Bio sam uvjeren da mu nedostaje cigareta, no ja u svojoj kui nikome nisam doputao puenje. S vremena na vrijeme Sadie bi mu se s ljubavlju nasmijeila i potom se vraala itanju. "U jednom gradu ive svakakvi ljudi", govorio je Franklin. "Kada bi se svi ponaali jednako, kakvog bi sve to imalo smisla? Ve sa Z Djeji roman knjievnice Dorothy Canficld Fisher, ohjavljen 1917. ma injenica da takve rasprave postoje pokazuje da grad nije uspavan." No inilo se da u gradu nema nikakvih rasprava. Postojali su samo ljutnja i povrijedenost. Najvei dio kivnosti bio je usmjeren na Chihanija, no Ijudi su znali i tko je posluio kao sredstvo prenoenja Chihanijevih stavova. Da Franklin nije obavio i objavio taj razgovor, nitko ne bi znao nita vie o tom marksistu u naoj sredini. Franklin je sada odbacio al na kau. inilo se da je to uinio svjesno, ne posve promiljeno, ne posve spontano - bio je to pokret ovjeka koji tono ne zna tko je, te je stoga posudio gestu za koju dri da odgovara situaciji. "Moj je posao navesti ljude na razmiljanje. Kao novinar, mogu pisati ugodne stvari na koje nee obraati pozornost, no to znai da neu obavljati svoju dunost." Upitao sam ga to e poduzeti u vezi s razbijenim vjetrobranom. "O tome u napisati uvodnik." Tako je i bilo. Kada su novine izile prvog etvrtka u oujku, u njima je objavljen i uvodnik u kojem je Franklin napao onoga tko je Chihaniju razbio vjetrobran na automobilu, tko god to bio, kao i one koji dre da je takav vandalski in zasluen. "Posjedujemo li, kao grad, nekakvo bogatstvo", pisao je, "tada ono lei u naoj raznolikosti. Meusobno se razlikujemo - to je ne samo nae bogatstvo, time bismo se trebali i ponositi... Osoba koja je razbila vjetrobran na automobilu Houarija Chihanija napala je upravo to bogatstvo... Chihanijevu nazonost trebamo smatrati prednou. On nam pomae u tome da pogledamo sami sebe, a promatrati sebe znai i napredovati." Ne bih rekao da je tim uvodnikom bilo to izgladio. Prema rijeima jednog od mukaraca koje sam uo u zbornici: "Franklin nam ponovno prijeti." Bilo bi bolje da je odustao od te teme i dopustio ljudima da zaborave Chihanija, no Franklin je krenuo suprotnim smjerom. Kako se bojao da bi ga netko mogao poeti smatrati kuka

vicom ili, kako bi on rekao, ne~rofesiot~al~im u~ed~il~am, F~~nkliri je od Chihanija poeo traiti miljenje o razliitim pitanjima i doga~ajima i u gradu i, openito, u svijetu. To nije inio redovito, no svako toliko u novinama bi se pojavio neki lanak u kojem bi bio objavljen i Chihanijev stav. Bile su to uglavnom nedune stvari. Primjerice, za trajanja rasprava o reformi sustava zdravstvene zatite, Chihani je, stajalo je u novinama, rekao kako se svaka zemlja koja se pretvara da je civilizirana mora brinuti za svoje stanovnike. No u pojedinim sluajevima, Chihanijeve su primjedbe uznemiravale itatelje, te su s vremenom poele uznemiravati vie od svega to je rekao u onom prvom razgovoru. Bilo bi netono rei da su Chihanijeve primjedbe svi doekivali s potpunim prijezirom. Jedna im je malena skupina pljeskala. To je bila Chihanijeva italaka skupina. ID je tada imao petero lanova. Mogue je da se svi sa studija sjeamo takvih marginalnih grupa. Kada bi vidio na okupu lanove takvih skupina, ovjek bi bio svjesniji psihologije nego intelektualnih vjerovanja. Stidljivi, bubuljiavi i kivni - stjecao se dojam da su se udruili vie kako bi bili protiv neega nego za neto. Primjerice, tu su bila braa Jesse i Shannon Levine, jedan student druge, a drugi tree godine. Bili su to nihilisti sa skateboarda s ijih je prijenosnih kasetofona tretala glazba u kojoj je kranje bilo vaan sastavni dio. Imali su plave kozje bradice i bili mravi poput hrtova, zbog ega su im koljena i laktovi izgledali silno veliki. Na nadlanicama i rukama imali su istetovirane znakove i natpise vlastite proizvodnje: malene poruke ljubavi i mrnje, anarhinosti i nezadovoljstva. U svakoj prilici nosili su traperice, majice s kratkim rukavima i velike tenisice rasputenih vezica. Otac im je predavao psihologiju na dravnome sveuilitu u Cortlandu. Prije nego to su poeli sluati jedno Chihanijevo predavanje, bili su na akademskom pokusnom St~iu, Chihani ih je uspio zainteresirati i usmjeriti dovoljno za trojku. Uspio je nekako usmjeriti i tu njihovu kivnost. Umjesto da samo osjeaju ljutnju i bijes, sada su raspolagali i intelektualnom argumentacijom kojom su mogli dokazivati utemeljenost svojih osjeaja. Zbog toga je njihova pobuna postala razumnim inom, pametno odabranim putem, Jesse~~ i Shannona viao bih u gradu. TI njihovi novi stavovi po. darili su im plat koji ih je oslobodio pretjerane osjetljivosti na napade i omoguio im stjecanje odreene superiornosti. Kod njih se razvila ona

Chihanijeva navika gledanja tono ispred sebe; drali su se iCao da su u svakom trenutku posve sami. Na mjesto skateboarda u njihovu su se ivotu sada nale knjige koje im je Chihani objanjavao. Na nas ostale gledali su kao na zavedenu i pohlepnu masu obiljeenu krivnjom. U njihovu izraavanju pojavio se argon koji je postavio veliku prepreku izmedu njih i neprosvijetljenih masa. Za onaj novinski razgovor s Chihanijem drali su da je napad na samodopadnost i radovali se buduim bitkama. Sebe su smatrali vojnicima, te su poeli nositi tamne traperice i majice koje su poneto podsjeale na vojniku odjeu. Poeli su ak i vezivati tenisice. Medu lanovima ID-a bio je i Leon Stahl, mladi velike tjelesne teine koji je danju spavao, a po itave noi itao i vodio rasprave. inilo se da se nigdje ne pojavljuje bez velike boce Coca-Cole. Imao je zaobljeno bubuljiavo lice i rijetke crne brkove. Nosio je bijele koulje, sive u podruju oko vrata, s potamnjelim mrljama na ledima, na mjestima na kojima su se bubuljice rasprsnule. Svoju runou slavio je kao udarac konvencijama, premd<~ uz pedesetak kilograma manje uope ne bi bio ruan. Leon je teko disao i imao je klju za dizala namijenjena nastavnikom osoblju i hendikepiranima. Prije upoznavanja s Chihanijem, omiljena knjiga bila mu je Zlatna grana~. Sada je itao Chihanijeve knjige i lanke, iz kojih je znao citirati itave odlomke. Strastveno je volio rasprave i bio poznat po krajnjoj nepopustljivosti. Jednom je dvojicu studenata uvukao u debatu o zlima privatnoga vlasnitva koja je potrajala dvadeset est sati. Na prvoj godini pristupio je debatnome klubu, na drugoj godini izabran je za njegova predsjednika, a na treoj iz njega izbaen. Nosio je debela stakla na okvirima boje koe, a na leama su se uvijek vidjeli veliki, masni tragovi palaca. Na studij je doao iz Dunkirka, juno od Buffala, gdje su mu roditelji radili kao srednjokolski nastavnici. etvrti je lan bio Jason Irving, visoki, mravi mladi za kojeg sam pretpostavljao da je homoseksualac, no koji je kasnije tvrdio da uope nema spolnih sklonosti. Puio je cigaretu za cigaretom i ispijao bezbrojne kave. Igrao je ah na sat. Jason je bio tat u vezi sa svojom dugom kosom koju je neprestano eljao. Volio je sjediti u McDonald'su i itati Das Kapital. Bio je iznimno uljudan, no inilo se da zapravo nikada i ne govori nita drugo osim molim i hvala. Na svim prstima, ak i palcima, nosio je jeftino prstenje. Jason je bio dobar student i elio je upisati se na postdiplomski studij povijesti. Prije 3 The Golden Bough, djclo britanskog antropologa Sir Jamesa Gcorgca Frazcra ( 1859. 1941.) koje se bavi starodrevnim kultovima i mitovima, te prouava njihove veze s ranim kranstvom.

nego to je pristupio ID-u, reenicu "Mali crni kuni ukrao je uti bicikl debelog grbavca" nauio je na dvadeset est jezika, medu njima i perzijskome. To je bio doseg intelektualnih ambicija koje je kasnije zamijenio marksizmom. Peti lan bila je mlada ena Harriet Malcomb. Bila je to studentica tree godine iz Binghamtona. Imala je dugu tamnu, rasputenu kosu i svi su je smatrali lijepom. Bila je toliko mrava da je izgledala anoreksino i ni u jednoj se prilici ne bi smijeila. Lice joj je bilo blijedo, a minka boje krede to je samo naglaavala, tako da je izgledala poput lika iz ObiteljiAddams. Prialo se da ju je u djetinjstvu seksualno zlostavljao neki brati. Kada bih ljude pitao kako znaju za takvo to, govorili bi mi da je tu priu ispriala osobno Harriet. Premda je bila radikalna feministica, odijevala se tako da su joj se uvijek vidjeli poprilini dijelovi nogu i grudi. Cesto bi oijukala s mladiima, a potom im, kada bi reagirali pozitivno, pronalazila brojne mane. Oijukanje je moda i prejaka rije. Pokazivala bi da je dostupna, a kada bi joj mladi pokuao pristupiti, drala bi se nedostupno. I potom bi ga iskritizirala zbog takvog prilaenja, kao da je time pokazao svoja ovinistika uvjerenja, ak i ivotinjske karakterne osobine. Stjecao se dojam kako ne samo da o mukarcima ima loe miljenje, nego i manipulira dogadajima, ne bi li ih prikazala u jo nepovoljnijem svjetlu. Imala je blizak prijateljski odnos s Jasonom Irvingom i njih dvoje esto su nosili jednaku odjeu, crvene svilene koulje i iroke hlae od kepera. Leon Stahl bio je uvjeren da je voli i slijedio bi je uokolo, teko diui. Ona bi prema njemu, najee, bila ljubazna i u beskraj mu davala malene zadae, poput kupnje cigareta i vakaih guma, to je jadniku vjerojatno bila jedina tjelesna aktivnost. inilo se da su braa, Jesse i Shannon, imuni na njezine ari. Tih petero studenata inilo je skupinu Ispitivaa desnoga, Sva kog tjedna nalazili bi se u malenoj kui Houarija Chihanija u ulici Maple i razgovarali o onome to im je profesor na prethodnome sastanku zadao: uglavnom o temeljnim marksistikim tekstovima. U vrijeme objavljivanja novinskog razgovora, Chihani je na sveuilitu bio ve oko sedam tjedana i bilo je vrlo dojmljivo to je ve imao sljedbenike, premda malobrojne. ID je objavljivanje razgovora doekao s velikim oduevljenjem. Bili su to mladi ljudi iji su izrazi lica poznavali samo raspon od kri tino~a do podru~laivo~a. Sada su iz~ledali sretno. Javnost e shvati ti da predstavljaju snagu s kojam treba raunati, A nakon divljakog napada na Chihanijev Citroen svi su se spremali za prosvjed pred Gradskom vijenicom, sve dok ih Chihani nije od toga odgovorio.

U tjednu nakon objavljivanja razgovora u novinama, ID-u je pristupilo i petero novih lanova. etvero ih je bilo sa sveuilita: Barry Sanders, student biologije, koji je odrastao u Aureliusu; Bob Jenkins i Joany Rustoff, studenti kazaline umjetnosti koji su hodali jo od srednjokolskih dana u Utici; te Oscar Herbst, student povijesti iz Troya. Bio je na drugoj godini i tvrdio da je marksizam uasno podcijenjen. Njih su etvero bili mlad:i, nesigurni i prosjeni, ispunjeni nejasnim nezadovoljstvom zbog kojeg su se eljno prikljuili Chihanijevoj skupini. Peti je lan bio neto posve drugo. Kao prvo, uope nije pripadao sveuilitu. Premda se rodio i odrastao u Aureliusu, na studij je otiao u Buffalo. Kao drugo, bio je stariji, bile su mu priblino dvadeset tri godine, i u Aurelius se vratio nakon izbivanja koje je potrajalo vie od godinu dana. Zvao se Aaron McNeal, a njegov otac, Patrick, bio je moj kolega, nastavnik u srednjoj koli. 5 Kada se Aaron McNeal vratio u Aurelius, jasno sam osjetio kako je itav grad razoarano uzdahnuo. Njegovu zamrenu priu pratili smo vei dio njegova ivota. Znali smo za neveselu sudbinu njegovih roditelja i uasan nain na koji se zavrila pria o njegovoj majci. Pogled na Aarona u nama je budio sjeanje na te dogadaje. Aaronova majka, Janice, napustila je supruga kada je Aaronu bilo est godina. Umjesto da ode iz Aureliusa, kupila je kuu samo dvije ulice dalje, u ulici Hamilton, kako bi ostala u blizini sina, ili je tako barem govorila. Patrick je zadrao skrbnitvo nad Aaronom zbog spolnih veza svoje supruge, koje ona uope nije skrivala i u kojima su sudjelovali neki od najuglednijih graana Aureliusa, meu njima i sudac Marshall, koji je samog sebe iskljuio iz sasluanja o skrbnitvu nad djetetom odranom u Pottervilleu. Pojavilo se i pitanje oinstva, budui da se esto prepriavala ala o tome kako je Patrick McNeal vjerojatno jedini mukarac u Aureliusu s kojim Janice ne spava. Janice je Patricku bila druga supruga. Bio je stariji od nje, a ranije je bio u braku s nekom enom u Utici, koja se zvala Rachel ili Roberta, vie se ne sjeam. Bilo kako bilo, iz tog prvog braka imao je ker, Paulu, koja se, koliko sam uo, esto brinula za Aarona. Neki su tvrdili da je upravo to to je Janice bila ljubomorna na Patrickovu prvu suprugu i to joj se Paula nije nikako dopadala, bio uzrok takva njezina ponaanja, no ja ne bih rekao da je Janice bio potreban izgovor. Bila je puna energije, a supruga je smatrala beivotnim i dosadnim, premda joj je moda mogao biti drag na nekakav sestrinski nain.

Poto je poela ivjeti sama, Janice se nastavila viati s brojnim mukim prijateljima. Radila je kao tehniarka u tvornici farmaceutskih proizvoda u Norwichu, a, na sreu, velik broj njezinih ljubavnika bio je upravo odande, to je znailo da su se nalazili i izvan dosega naih ogovaranja. Aaron je odreeno vrijeme boravio i u jednoj i u drugoj kui, premda je pravno skrbnitvo nad njim pripadalo Patricku. Paula, meutim, uope nije boravila s pomajkom, to je, inilo se, potkrepljivalo tvrdnje onih koji su govorili kako je Janice nikako ne voli. Patricka sam esto viao u koli i alio ga. Uenici su znali za indiskrecije njegove supruge i uasno su mu zagoravali ivot. Tvrdilo se ak da su i trojica uenika zavrnog razreda jedne noi posjetili Janice i da im je ona pruila uitak. Tako su se barem hvalili. U malenome gradu poput naega, neto to se dogodilo i to se nije dogodilo, kad se prepriava ima jednaku vrijednost. Mogue je da ti mladii nikada nisu bili s Janice, no uz prie to uope nije bilo vano. S obzirom na takvu pozornost, ovjek bi lako pomislio da je Janice bila velika ljepotica; mec~utim, nije bilo tako. Bila je niska, punana i imala je velika usta. Kada bi se smijala, vidjeli bi joj se svi zubi. Imala je znatieljne oi, pomalo uzdignute u vanjskim kutovima i nekako zelenkaste. Nos joj je bio kratak, irok i pomalo pridignuta vrka, brada poneto etvrtasta. Imala je kratku tamnu kosu koja joj se kovrala ispod donje vilice. Mogue je da ne znam dobro procijeniti ensku ljepotu, no bilo mi je neobino to to je privlaila mukarce. Lijepo se odijevala, dobro se drala i bilo je posve jasno da ima izraen osjeaj za dostojanstvo. No i uza sve to, meni je svejedno izgledala nekako jeftino. Da je Patrick bio u stanju zaboraviti bivu suprugu, ivot bi mu bio punojednostavniji, no bilo je oito da je oboava i svako spominjanje Janice zadavalo mu je silne muke. Moj brati, policajac Chuck Hawley, jednom je zatekao Patricka pred njezinom kuom u dva izjutra. Ponudio mu se da ga automobilom prebaci kui, no Patrick je to odbio. Chuck je rekao da je Patrick tada plakao. alio se u vezi s time. Pitao sam ga je li Patrick tada to pio, no rekao je da nije. "Bio je ist ko suza", odgovorio mi je. Ljudi su oekivali da e ili jedno ili drugo otii iz Aureliusa, no to se nije do~odilo. inilo se da im ~e, unato razvodu, vana me~usobna veza: ona uiva muei ga, a on ima potrebu za takvim muenjem, premda sam uvjeren da bi oboje zanijekali takvu tvrdnju. Ako je takav odnos medu roditeljima nekako nakodio Aaronu, on to niim nije pokazivao. Barem u poetku. Moda je za to bila zasluna njegova polusestra Paula koja je, izgledalo je, bila vrlo njena i puna ljubavi. Aaron je

bio srdaan djearac koji bi pozdravio i imenom oslovio svakoga koga bi susreo na ulici. I bio je dobro odjeven i doimao se vrlo urednim, onako pomno ietkane plave kose i blistava i nasmijeena pjegava lica. Dok je jo iao u osnovnu kolu, poeo je dostavljati novine iz Utice i Syracusea, vozei se na biciklu u pratnji svog springer panijela, Jeffersona. inilo se da su mu prijatelji malobrojni, no isto je tako izgledalo da mu nisu ni potrebni. To, dakako, nije bilo tono, jer svi trebaju prijatelje, no on je izgledao zadovoljno i onako sam ili tek u drutvu svoga psa, tako da se nitko nije brinuo ili ako se netko zbog toga i brinuo, ubrzo bi na to zaboravio. Tek kasnije, kada su je se prisjeali, ljudi su njegovoj samoi pokuavali pridati odredeno znaenje, navodei je kao svojevrstan dokaz. Aaron je oito znao kakva mu je majka, jer ona nije tajila svoje veze s mukarcima, a ostala su ga djeca i zadirkivala zbog toga to mu je majka upitna morala. Aaronu sam predavao dva puta, u osmome razredu prirodne znanosti i u desetome biologiju. Bio je vrlo bistar, od onih djeaka koji uvijek diu ruku i javljaju se za dodatne zadae. Imao sam osjeaj da u ga dobro upoznati, no nikada nisam dospio dalje od onoga to sam o njemu znao prvoga dana nastave. Sa esnaest godina Aaron je dosegao punu visinu od stotinu sedamdeset osam centimetara. Nekada plava kosa postala je svijetlosmedom. Bio je mrav, ali nije izgledao krhko; prije bi se moglo rei da je imao tijelo kakvog gimnastiara, premda ga nita od sporta, osim vonje biciklom, nije zanimalo. Bio bi zgodan da mu se oi nisu nalazile na tako malome razmaku, zbog ega je ovjeka poneto podsjeao na ribu. Usto je na lijevome obrazu imao i malen oiljak u obliku slova L, na mjestu na kojem ga je ugrizao njegov pas. Aaron je raznosio novine kada se malamut Loua Hendricksa nekako oslobodio i napao Aaron~ova psa. Aaron se bacio medu njih, a njegov se pas toliko prestraio da je ugrizao Aarona, kojem je u to vrijeme bilo trinaest godina. Premda mu je rana zaivena, oiljak je ostao vidljiv, osobito kada bi se razljutio. U takvim situacijama, kada bi mu itavo lice problijedjelo, oiljak u obliku slova L posve bi pocrvenio. Jednom, kada je Aaron iao u osmi razred, njegova je majka dola na roditeljski sastanak. Ne elim rei da je oijukala sa mnom, no svakako sam osjeao intenzivnu nelagodu. Prodorno me promatrala svojim zakoenim oima i nikako nije eljela odvratiti pogled, sve dok na to nije prisilila mene. Dakako, znao sam kakav je bije glas. Bio je to jedan od onih sastanaka na kojima roditelji idu od jednog djetetova nastavnika do drugog, upoznaju se i sa svakim od njih provode po nekoliko minuta. Izgledalo je da je Janice neto

malo zainteresirana za Aaronovo zalaganje u koli, no im sam ustvrdio kako je dobar, ona me poela ispitivati o ivotu u New Yorku. Netko joj je bio rekao da sam neko ondje ivio. "Ali zato ste se vratili u Aurelius?" neprestano je ponavljala. Osjetio sam veliko olakanje kada je vrijeme isteklo i kada je stigao sljedei roditelj. Za vrijeme sastanaka izmedu nastavnika i roditelja u desetome razredu, Janice se nije pojavila nijednom. Dakako, esto sam se viao s Patrickom, tako da je on znao da mu je sin u koli dobar. Mladenatvo je uasno razdoblje. Najee opaamo samo one koji se neprimjereno ponaaju ili nekako na sebe privlae pozornost, no postoje i oni drugi, jednako jadni, koji ne primaju nikakvu pomo jednostavno zbog toga to ute. Rekao bih da je Aaron bio jednako jadan i nesretan kao i svi ostali, no tek u zavrnoj godini kolovanja kod nas pokazao je prve znakove onoga to su neki smatrali mranom stranom njegove linosti. Moda to ne bismo uoili ni tada da nije bilo jednog drugog djeaka, Harka Powersa, koji je dugo godina bio jedan od Aaronovih muitelja. Hark Powers bio je jedan od onih mladia koji se isticao u sportskim aktivnostima i praktiki ni u emu vie, osim u zastraivanju i maltretiranju. Mogue je da je Hark Aaronu zavidio na uspjehu u koli. Moda je ponaanje Aaronove majke istinski vrijedalo njegov senzibilitet. Bilo kako bilo, u desetome razredu, Hark je poeo ozbiljno maltretirati Aarona. Obojicu sam imao na biologiji i redovito sam ih morao smjetati tako da budu to dalje jedan od drugoga. Aaron je imao peticu, Hark dvojku. Bio bi pao razred da me trener Pendergast nije uvjerio u to da ga pustim, kako bi mogao igrati football. Hark Powers bio je od Aarona tei vie od dvadeset kilograma. Potekao je iz farmerske obitelji i bio najmladi od petorice brae koji su se bez imalo isticanja nekako provukli kroz obrazovni sustav. Hark je nosio traperice i traper-jakne, prljava smea kosa uvijek mu je bila duga, a uokolo je hodao u bunim crnim motociklistikim izmama koje su preko svoda stopala imale uvren lanac. inilo se da mu je ponaanje Aaronove majke neto najsmjenije to se uope moe zamisliti. injenica da je Aaronov otac nastavnik samo mu je davala nove poticaje. ak i na svojim satovima iz biologije u desetom razredu morao sam ga koriti zbog pjevanja "Pitam se tko je sada bocka", rijei koje je pjevao na melodiju "Back in the Saddle Again". Izmeu Harka i Aarona dogac~ali su se bezbrojni mali incidenti. Hark mu je jednom ubacio neugaen opuak u porub nogavica na hlaama od kepera i tako ih zapalio. Nekoliko je puta u kolskoj blagovaonici na Aarona istresao

hranu. Uvjeren sam da je svakog tjedna dolazilo barem do jednog takvog incidenta: zadirkivanja ili namigivanja, upuivanja poruka, od uenika do uenika, o tome kako je netko kurva. Mogao bih navesti niz primjera podlih i tipinih za takav oblik zlostavljanja. Aaron je morao prestati ak i biciklom dolaziti u kolu, jer bi mu ga Hark unitio. Aaron na sve to uope nije reagirao. Obrisao bi hranu s koulje, vodom je zalio zapaljenu nogavicu, nijednom se ne osvrui na zadirkivanja, kao da ga uope ne diraju. A injenica da Aaron nije reagirao navela je jo nekoliko djeaka na to da ga ponu zlostavljati, premda ga je veina ostavljala na miru, ne iz dobrote, nego zato to je Aaronova utnja bila odvie neobina. Takvo maltretiranje potrajalo je nekoliko godina, ni u jednom trenutku ne doseui razinu nasilnosti koja bi privukla pozornost zaduenih za red i mir, ni u jednom trenutku dovoljno zanemarivo da bi se zaboravilo. U Aureliusu postoji jedan mali restoran-Junior's-u koji uenici dolaze nakon kole i igraju videoigrice, a u kojem mogu naruiti lake obroke, obino slance i Coca-Colu s okusom trenje. U lokalu postoji i dra s asopisima, te glazbeni automat. Katkada se u Junior'su nade i po tridesetak klinaca. Hark je ondje boravio gotovo svakog poslijepodneva, no Aaron onamo nije zalazio nikada, ak ni da bi kupio kakav asopis. Jednog poslijepodneva u svibnju, kada je pohadao zavrni razred, Aaron je oko etiri sata uao u Junior's. Tog dana u kolskoj se blagovaonici odigrao jo jedan incident: Hark je svoje pie, neku mjeavinu sa sokom od narane, izlio u Aaronov tanjur tjestenine sa sirom. Takvo to doima se trivijalnim, a Hark je svakako poinio i gorih stvari, no takvo njegovo ponaanje trajalo je ve dugo. Kasnije sam uo da ljudi govore kako su drali da se Aaron na to ve bio naviknuo, kao da se ovjek moe naviknuti na ulogu rtve. im je ugledao Aarona, Hark ga je zazvao: "Hej, kurvin sine". Sjedio je za stolom sa svojom curom, Cindy Loomis, i jo dvojicom mladia. Svi oni s radou su oekivali novu zabavu. Aaron je na sebi imao bijelu koulju i hlae od kepera, to je bilo vano, s obzirom na ono to se dogodilo. Cindy mi je kasnije rekla kako se Aaron smijeio. To nije bio osobito srdaan osmijeh, no svakako je izgledao bezopasno. "Ispriaj nam kako to tvoja majka radi s mornarima." Hark se nasmijao. Puio je i bacao pepeo na pod. Aaron mu je priao drei se oputeno, a Cindy je rekla kako su oekivali da e neto rei, moda se nekako naaliti. Kada je doao do stola, Aaron je

namignuo Harku i potom se nagnuo prema njemu kako bi mu rekao neto u povjerenju. Hark se iznenadio, no ipak se nagnuo naprijed kako bi mu Aaron mogao neto rei na uho. Aaron mu se jo nikada dotada nije obratio ni rijeju. U protivnom mu se Hark, najvjerojatnije, i ne bi tako pribliio. Umjesto da mu neto kae, Aaron je zubima epao Harkovo uho i snano zagrizao. Hark je kriknuo. Nogom je snano udario stol, ruei ae na pod. Hark je zgrabio Aarona za koulju, no bol je zasigurno bila nepodnoljiva. Aaron se pridignuo i povukao unatrag, povlaei Harka sa stolca. U ustima je drao vei dio Harkova uha. Hark ga je i dalje bezuspjeno pokuavao udariti, no samo je posrtao i dalje vritao. Junior je brzo obiao ank i priao im. Aaron je povlaio Harka unatrag i dalje mu zubima vrsto drei uho. Potom je posve stisnuo zube i odgurnuo Harka. Hark je zateturao prema suprotnoj strani restorana, rukama se drei za krvavo uho. Aaron je stajao do vrata, a potom je rukom posegnuo prema ustima i iz njih neto izvadio. Bilo je to Harkovo uho, najmanje njegove tri etvrtine. Junior se tada proderao na Aarona: "Vrati mu ga!" Valjda je mislio kako bi se uho moglo zaiti tamo gdje pripada. Dakako, i svi ostali vikali su uglas. Aaron je tada ponovno stavio uho u usta i stao ga vakati. Bijela koulja bila mu je natopljena Harkovom krvlju. Hark je leao na podu, privuenih koljena, i vritao. Cindy je bila uz njega, no veina je klinaca samo promatrala Aarona kako grize Harkovo uho. Aaron ga je potom ispljunuo i komadii uha pljusnuli su na bijeli mramorni pod. Jedan od djeaka rekao je kako su izgledali poput onih jestivih votanih usana koje se kupuju za No vjetica: bezlina ruiasta kaa koja lei na bijelome mramoru, napola preko zelene plastine slamke koja je nekome ispala. Aaron je tada jezikom preao usnom upljinom, savreno smireno pogledavajui oko sebe. Junior je pozvao policiju. Aaron je proveo nekoliko sati u zatvoru, dok ga otac nije uspio izvui uz jamevinu. Tijekom posljednjih srednjokolskih godina inilo se da prezire oca. Nikada nisu bili zajedno, a Aaron bi u koli kraj njega prolazio i ne kimnuvi mu. Chuck Hawley ispriao mi je kako ga Aaron, kada je Patrick doao po njega u policijsku postaju, nije htio ni pogledati. Premda je Aaron optuen za tjelesni napad, stvar nije dospjela do suda. Mnogi su posvjedoili da je Hark zlostavljao Aarona. Zacijelo je postalo posve jasno da porota ne bi osudila Aarona. Umjesto toga, odlueno je da Aaron mora potraiti strunu pomo psihologa. Nije se vratio u kolu, nego je uio kod kue i pristupao posebnim ispitima. Bio je odlika i ve primljen na

sveuilite u Buffalu. Cilj takve odluke bio je udaljiti Aarona iz kole, jer je bilo posve izvjesno da bi ondje izazvao nemire. Ni Hark se nije pojavljivao u koli. Vraanje uha na mjesto ivanjem nije dolazilo u obzir. Aaron ga je izgrizao u hrpu malih komadia. Uho je stavljeno u formaldehid i ouvano kao dokazni materijal. Chuck Hawley rekao mi je da je u policijskoj postaji uho postalo pravom atrakcijom. Policajci iz drugih gradova, ak i pripadnici dravne policije dolazili su ga razgledati. Aaron je otiao na studij u Buffalo. Patrick je nastavio raditi u srednjoj koli. Janice je radila u Norwichu i viala se sa svojim dekima. Jednom, bilo je ljeto, vidio sam Harka na ulici. Na mjestu na kojem mu je neko bilo uho sada je imao povoj. Rana mu je kasnije zarasla, tako da je na njezinu mjestu ostao ruiasti oiljak. Hark je potom pustio kosu koja ga je prekrila. Ne znam je li plastinom ope racijom mogao doi do novoga uha ili se namjerno nije odluio za takvo to. Patrick bi to svakako bio voljan platiti. Aarona nije bilo tri godine. Pretpostavljam da se vjerojatno i ne bi vratio da mu je majka ostala na ivotu. Neu rei nita novo ustvr dim li da je malenl grad poput jedne obitelji, Cak i doljaci sudjeluju u zajednikim iskustvima. Vozite se istim ulicama, kupujete u istim prodavaonicama. U ovome gradu zasigurno nije bilo osobe koja bi u zbivanja bila ukljuena manje od mene, no smrt Janice McNeal na grub je nain povrijedila i moj ivot. Utjecala je na moj pogled na svijet, na moj odnos prema susjedima. Ako je tako djelovala na mene, drugi su zasigurno osjetili i neusporedivo drastinije posljedice. Dakako da nije bila rije o obinoj smrti. Bilo je to ubojstvo. 6 Tijelo Janice McNeal otkrila je Megan Kelly, koja je svake srijede u deset prije podne dolazila u njezinu kuu radi posprema nja i ienja. Bila je sredina listopada, tako da je centralno grijanje bilo ukljueno. U kui je bilo vrue. Janiceine tri make, dvije crne i jedna arene dlake, bile su izvan sebe. Pojele su svu svoju hranu i bile su izbezumljene od gladi. Ljudi su se iznenadili doznavi da susjedi nisu zakljuili kako neto nije kako valja ve i po zavijanju i cviljenju maaka. No susjedi su rekli kako su glasni zvukovi u toj kui bili uobiajena stvar. Gospoda Kelly bila je zbijena ena ezdesetih godina. Tvrdila je kako je znala da neto nije u redu im je otvorila ulazna vrata. U redu, make su i dalje zavijale, no gospoda Kelly rekla je da se u kui osjetio i miris, jedva primjetan slatkasti miris poetka truljenja. Jedna od maaka istoga je trena pobjegla iz

kue, a preostale dvije toliko su joj se stale vrtjeti oko nogu da su je zamalo sruile. Gospoa Kelly objesila je kaput u zidni ormar u predvorju i izvadila usisava. Najprije je usisala prainu u predvorju. Make su se drale uz nju, to ju je iznenadilo, budui da nikako nisu podnosile zvuk tog aparata. Janice je bila jedna od onih ena koje su drale da prostorije moraju biti "ive", tako da su zidovi bili obloeni ruiastim i utim tapetama, a na Iljlma je b~lo i puno reprodukeija djela franeuskih slikara prepunih cvijea i svjetla: bile su to slike Matissea i Bonnarda, osobito Bonnarda. Imala je masivan namjetaj s blijedim cvjetnim uzorcima i sag s grimiznim i utim trokutiima. Kada je gospoa Kelly s usisavaem ula u dnevnu sobu, ugledala je tijelo. Janice je leala na leima, izmeu sofe i kamina. Na sebi je imala plavi frotirni ogrta koji je zacijelo pripadao nekome od njezinih krupnijih prijatelja. Ogrta je bio rastvoren, tako da je gospoa Kelly pod njim vidjela golu kou. Lice joj je bilo plaviasto. Blago zakoene oi bile su otvorene i izbuljene, jabuice podignute, kao da nastoji pogledati iza sebe, prema polici iznad otvora kamina. Ubojica ju je udavio, no to nije bilo ono najgore. Najgore od svega, prema iskazu gospoe Kelly, bilo je to to joj je lijeva aka bila odrezana, a kost je iz podlaktice provirivala poput "bijelog tapa u lokvi krvi". Gospoa Kelly najprije je pomislila da su joj make pojele ruku, no pokazalo se da nije bilo tako. Gospoa Kelly otrala je do prvih susjeda, Washburnovih, i od njih nazvala policiju. Za manje od deset minuta stigla su troja patrolna kola, stvarajui u ulici Hamilton uzbuenje kakvog nije bilo godinama. Uviaj je vodio Ryan Tavich. Bio je to mukarac od etrdeset i neto godina koji je uglavnom uivao simpatije graana. Potekoa je bila u tome to je i on, i to ne tako davno, bio jedan od Janiceinih ljubavnika. A to je preraslo u pravi problem: Janiceini ljubavnici. Jer se pozornost, poto je istraga u tom sluaju otvorena a u roku od dvadeset etiri sata nije pronaen ubojica, usmjerila na te mukarce. Neki od njih imali su obitelj i s Janice su se viali potajno. Sada su njihovi ivoti odjednom izokrenuti naglavake. Proglaeni su osumnjienima ili potencijalno osumnjienima. A svi oni i nisu bili poznati, tako da je postojala mogunost da su s Janice imali veze i oni za koje to nitko nije pretpostavljao. O tome su kruile razne pretpostavke, a u svima njima bilo je velikog pretjerivanja. ef policije Schmidt pozvao je erifa u Pottervilleu. Potom su obavijeteni i pripadnici policijskih snaga savezne drave New York. Prema Ryanu su se svi, barem po njegovu miljenju, odnosili loe. Bio je to podebeo, etvrtast

mukarac, diza utega, jednako irok, inilo se, i u ramenima i u prsima i u kukovima i u bokovima. A imao je i iroko liee s etvrtastom vilicom, kratku crnu kosu i tamne, gotovo mrke oi. Pogled koji je nekako ukazivao na razoaranje. On je za'' poeo istragu i proveo prve razgovore s moguim svjedocima, uglav nom susjedima i bivim Janiceinim suprugom, Patrickom. Potom je Phil Schmidt razgovarao s gradonaelnikom, koji je nakon toga razgovarao s gradskim upraviteijem. Pokazalo se da e biti najbolje os ' loboditi Ryana dunosti na tom sluaju. Novinari su pristizali iz Utice i Syracusea, ak i Albanyja. A novinske agencije upuivale su novosti na sve strane. injenica da nigdje nije bilo Janieeine lijeve ake itavoj je prii pridala osobito zlokobnu notu. Jo nekoliko dana viale su se televizijske ekipe kako urno ulaze u Gradsku vijenicu. I tako su Ryanovu vezu s Janice, premda ju je ona prekinula prethodnoga ljeta, problematinom ' smatrali svi osim samog Ryana. On nikada nije tajio svoje susrete s Janice. Nije bio oenjen, zapravo je bio razveden, i ljudi su ih vidali zajedno, bilo u restoranima, bilo u kinu. Zbog te svoje veze s Janice, Ryan je pod svaku cijenu elio uhvatiti njezina ubojicu, o kome god bila rije. Ostalima je ta veza znaila da je i on sumnjiv. A na nesreu, dunosnici i policajci iz erifova ureda i policije savezne drave prema policajcima iz malenih sredina nerijetko su se odnosili bez imalo potovanja, ako ve ni zbog ega drugog, onda stoga to su seoski policajci imali manja primanja. Poznavali su Ryana i moda im je bio i simpatian, no u njihovim oima nije bio pravi profesionalac. Ryan je o tome razgovarao s Franklinom. Bilo je to tek neto pred Michelleinu smrt, premda su svi tada mislili da e izdrati due. Sadie je u to vrijeme bilo jedatlaest gOdiria. Ryan je posjetio Franklina kod kue, ne u mom susjedstvu, nego u onoj prizemnici u ulici Jackson. Michelle je imala postelju u dnevnoj sobi. Kua je mirisala po lijekovima i u njoj je bilo toplo, oko dvadeset osam stupnjeva. Potkraj ivota Michelle je uvijek bilo hladno i neprestano je traila ker da pojaa grijanje. Dvojica mukaraca popili su po dva piva u kuhinji. Dok je jo bila Z~rava, Miehelle je bila energina domaica, unato fotografskome zvanju, no sada, za njezine bolesti, kua je bila poneto zaputena. A ni~e bila rije o tome da je Franklin bio lijen ili da nije znao usisavati - Michelleina bolest jednostavno ga je toliko osupnula da je imao pote5l~oa 5a SY~m~ 5to ~ij~ imalo Y~z~ ~ radom ~~ n~Yine.

Ryan k Franklinu nije doao zbog Janiceina ubojstva nego zbog toga to su bili prijatelji i zbog suosjeanja u vezi s Michelleinom boleu. Takvom razumijevanju potrebno je malo rijei. Tako su uglavnom razgovarali o trivijalnim stvarima: kako trenutano stoji srednjokolska footballska momad i kakvi su izgledi Buffalo Billsaa u sljedeoj utakmici. No Franklin je jasno osjeao i Ryanovu bol. Janice je bila ubijena prije manje od tjedan dana. "Jesi li je volio?" upitao ga je u jednom trenutku Franklin. Ryan premjesti poloaj na stolcu. "Znala je ovjeku zaokupiti misli." "Tko je prekinuo?" "Njoj se inilo da sam se previe vezao za nju." Franklin je priekao kako bi Ryan nastavio, no ovaj je samo noktom palca skidao naljepnicu s boce Budweisera. "Jesi li se naljutio kada je prekinula s tobom?" "Svakako, no znao sam da ima pravo. Sa mnom sada razgovara kao novinar?" Ryan se pokua nasmijeiti. "Samo me zanima kako si se osjeao." "Mislio sam na nju po itav dan. A kada bih uveer doao k njoj jedva sam je i pozdravio. Samo sam je poeo dodirivati i Ijubiti. Ona bi me ugrizla za usnu. Boljelo je. Jo tjedan dana nakon to smo prekinuli, osjeao sam tu bol. I elio sam taj osjeaj zadrati zauvijek." "Koliko ste se dugo viali?" "Tri mjeseca. A za to vrijeme viala se i s nekim drugim. To me nije muilo. Koliko znam, mogla se viati i jo s dvojicom. To je za nju znailo jo veu mo." "Pretpostavljaju li uope tko ju je mogao ubiti?" "Obdukcijom su utvrdili da je nedugo prije smrti s nekim spavala. Tako bi doli do DNA, osim u sluaju koritenja kondoma. No nisu pronali nita, nikakvih tragova. Tako je mogue da ju je ubila i neka ena. Moda kakva ljubomorna supruga ili tako neto." "A to je s rukom?" upita ga Franklin. ProfeSionalnafoor6allska momad iz Buffala. "Za to jednostavno nema objanjenja. Totalno suluda stvar, nita vie." "I tebe su posve udaljili sa sluaja?" "Istragu sada vodi dravna policija. Dre kako moja povezanost s tim sluajem ne bi dobro odjeknula u javnosti. Morali su dobro traiti da bi doli do tipova koji s njom nisu imali veze. Imala je veze ak i sa erifovim uredom. Dakako, dravni policajci ne ele nita priznati." "Imala je dobar apetit."

Ryan nije podizao pogled s poda. "Moglo bi se rei." "Jesi li se s njom nastavio viati samo zbog... zna, seksa?" "Da je stvar bila samo u tome, ve bih je odavno zaboravio. Bila je to udesna ena: duhovita, puna energije. Do vraga, bio bih sretan u njezinu drutvu i bez seksa." "Ali nee se mijeati u to?" "Ne mogu prestati misliti na nju. Imala je crveni made tono ispod pupka. Cijelo mi je vrijeme pred oima. Ne elim izazivati Schmidtov bijes, no i dalje u misliti na to. Ako ju je ubio netko iz Aureliusa, otkrit u ga." "to e poduzeti?" "Najprije se moram smiriti, osjeaji mi se moraju slegnuti. Tog prijepodneva u njezinu sam kuu uao prvi put nakon vie mjeseci. Prepoznao sam mirise, ali uz njih osjetio se i jedan drugi, miris njezine smrti. Leala je na podu, poplavjela lica i visoko uzdignutih are nica` Neko~ sam ljubio to lice. Ne znam moe li zamisliti kako je to ugledati takvo lice ene koju voli. Taj uas rije2iri~ be~ivOtnOg IICa." Ryan se tada prisjetio Miehelle koja je leala u susjednoj sobi, te se smeo, postidio i odmah zautio. w Aaron se iz Buffala vratio zbo~ po~reba. Bio je na zavrnoj godi ni stlldija mat~~natik~, Nij~ doao ocl~, llego je odsj~o u Gillianovu motelu. Ljude je to pogodilo. Da je elio, mogao je ostati kod puno njih, no on je odabrao motel. I to je uinio na tako oit nain. Nije bi la ri~e o tome da je to trebao skrivati, no on je to ljudima sam spominjao, kao da tim boravkom kod Gilliana eli neto pokazati, Vratila se i Paula, koja je odsjela kod svog oca. Nisam je bio vidio nekoliko godina. U meuvremenu je postala izrazito lijepa. Posve je sigurno da ni prije nije bila neugledna, no zgodan djevojaki izgled u meuvremenu je bila zamijenila enstvenost. Bila je visoka i vitka, s valovitom crnom kosom koja joj se sputala ispod ramena. I nosila je naoale s velikim okruglim okvirima. Ve je bila magistrirala na Binghamtonu i sada je radila za IBM. Pogrebna misa odrana je u episkopalnoj crkvi Sv. Luke. Patrick je sjedio u prvome redu s Paulom. Aaron je sjedio na suprotnoj strani prolaza meu klupama i nekoliko redova iza njih, s bratiem koji je stigao iz Scarsdalea. Crkva je bila prepuna. Dakako, ondje su se nali i Janiceini kolege s posla iz Norwicha, kao i neto rodbine, ak i nekolicina susjeda. No mnogi su pristigli iz znatielje. Uz Ryana Tavicha, koji je sjedio s Franklinom, u crkvi se naao

vei broj mukaraca, neki meu njima bili su i sami, te je bilo nemogue ne nagaati o tome kako su ti mukarci imali veze s Janice. Janice je kremirana, tako da je na postolju u prednjem dijelu crkve stajala bijela kartonska kutija dovoljno velika za kakav buket. Bilo je udesno i pomisliti kako je ono to se nalazi u toj maloj kutiji bilo toliko snano da je zaludjelo srca tolikih mukaraca. Oko postolja su bili postavljeni zvjezdani, ljiljani i rue. Stotine rua. McHughova cvjearnica u ulici Jefferson rasprodala je sve zalihe, tako da je cvijee pristizalo i iz Utice. ak je i to bilo nevjerojatno: koliina cvijea nadmaila je sadraj one bijele kutije u odnosu od priblino tisuu prema jedan. I bilo je teko ne zamiljati kako u kutiji nije njezin pepeo, nego njezino srce. Slubu je vodio otac John, a orgulje je svirala Eunice Duncan. Bacha, ini mi se. Otac John govorio je o Janiceinoj znanstvenikoj karijeri, o tome kako je to bila ena koja je radila na pionirskim medicinskim projektima, premda je, kao to rekoh, bila tek tehniarka. Govorio je o tragediji u kojoj je Janice iz nae zajednice istrgnuta tako nasilno. Govorio je o njezinoj energiji i vedroj naravi. Govorio je o njezinoj srdanosti i ljubavi. To je zapravo bila jedina opaska koja se, uz velike napore i koritenje mate, mogla povezati s njezinim mukim prijateljima. Odreenu napetost izazivala je sumnja u mogunost da se u tom trenutku u crkvi nalazi i Janicein ubojica. Ryan je neprestano pogledavao uokolo, a medu nazonima je bilo i detektiva u civilnoj odjei; jedan od njih bio je i na koru uz Eunice Duncan. Jesu li oekivali da bi se ubojica iznenada mogao nekako odati, suoen s tom jadnom malom kartonskom kutijom i bolnim rijeima oca Johna? Pretpostavljam da je velik broj ljudi oekivao da bi se rnoglo dogoditi neto dramatino, to je i bio dio razloga njihova dolaska. No zapravo se nije dogodilo nita. Sluba je zavrila i ljudi su polako krenuli prema groblju Homeland. Bila je to povorka vozila s ukljuenim svjetlima, na ijem su elu bila mrtvaka kola marke Cadillac iz pogrebnoga drutva Belmont's. Kiilo je. Lie je ve bilo poutjelo i najljepe kombinacije boja ve su bile nestale. Moda je oko polovice okupljenih u crkvi otilo i na groblje, meu njima i Ryan Tavich i Franklin, kao i nekoliko detektiva u civilu. Otac John obratio se okupljenima oko groba, nad ijim je glavama bilo puno kiobrana. Groblje Homeland lijepo je mjesto, s velikim hrastovima i poprilinim brojem spomenika iz viktorijanskoga razdoblja, uplakanih drijada i andela. Nazoni su se rasporedili u polukrug, a Aaron je u odnosu na oca i polusestru stajao na suprotnoj strani groba. Bio je to malen grob za malenu kutiju, a jo manjim

doimao se zbog cvijea, osobito rua, prenijetih iz crkve. Na tom grobu ubrzo e biti postavljen veliki nadgrobni kamen koji je naruio i platio Patrick. Netko je rekao kako je taj kamen bio toliko velik da se u njega mogla postaviti i polica na koju bi se odloila kutija s pepelom. Drugi su drali da je postavljanje takvog spomenika, visokog najmanje dva metra, bilo izraz Patrickova prkosa. Trei su drali kako je sve to neukusno, kao da Janice ne bi trebala imati spomenik, kao da joj je pepeo trebalo prosuti negdje u rijeku Loomis. Nije se dogodilo nita neuobiajeno. Pogreb je zavrio i ljudi su se razili, ostavljajui blatnjav trag u mokroj travi. Potkraj istog tog mjeseca neki od istih tih ljudi ponovno su se okupili na pogrebu Michelle Moore. Tom prilikom oaloene su predvodili Franklin i mala Sadie. Bio je to znatno manji pogreb, s neusporedivo manje cvijea, no s lijesom uobiajene veliine. Na njemu nije bilo nijednog policajca, osim Ryana Tavicha. napredovanju istrage u vezi s ubojstvom doznavao sam iz neO koliko izvora, meu njima i od bratia. Uobiajenome tijeku istrage smetao je prevelik broj tragova - odreda je bila rije o Janiceinim ljubavnicima - i potpun nedostatak pravih tragova: nitko nije nita vidio. Identificiran je velik broj Janiceinih ljubavnika. Ispitivali su se njihovi alibiji. Taj postupak pratila je i odreena mjera skandala, budui da su neki od njih bili i oenjeni, odravali vezu s nekim drugim enama ili bili poznati u svojim sredinama, poput suca Marshalla u Pottervilleu. A vjerojatno je bilo i drugih, jo neutvrdenih ljubavnika. Postojala je i mogunost da je Janice ubila neka ena. A, dakako, bilo je mogue i da ubojstvo nije imalo veze s Janiceinim ljubavnim ivotom. Bilo je teko ne zamisliti se nad lijevom akom koje nije bilo nigdje. Pretpostavljalo se da negdje jo postoji. Po obujmu je zacijelo odgovarala sadraju one bijele kartonske kutije. Zato ju je ubojica uope uzeo? Ubiti Janice u napadu ljubomornoga bijesa jo je moda i moglo biti razumljivo; odsjei joj aku bio je posve sulud in. Od bratia sam nekoliko puta uo da se policija sprema nekoga uhititi, no to se nijednom nije dogodilo. Neki od mukaraca za koje se znalo da su imali vezu s Janice nisu imali alibi ili im je alibi bio vrlo klimav, no sama ta injenica nije automatski znaila i krivnju. Na ispitivanju je bio i Patrick McNeal, a od policije u Buffalu zatraeno je da utvrdi gdje se u vrijeme ubojstva nalazao Aaron. Pomno je preispitano i kretanje Patrickove keri Paule. Kako su dani prolazili, sve smo jasnije uviali da e se odgovori pojavljivati polagano. Sve ee moglo se uti da je ubojica netko izvan grada, netko

nama nepoznat. Ubojica je zasigurno doao iz Utice ili Syracusea, ak i Norwicha. Dravna je policija posve preuzela sluaj u svoje ruke, premda je u istrazi jo uvijek sudjelovao i jedan djelatnik erifova ureda. No dravna je policija imala mogunosti koje okrunim snagama nisu bile na raspolaganju. Kada je bila rije o naim policajcima, raditi je nastavio samo Ryan Tavich, no samo nakon isteka radnog vremena i uglavnom vrlo diskretno. Naposljetku, i on je bio u krugu osumnjienih. Utvreno je da je Janice ubijena kasno u nedjelju naveer ili rano u ponedjeljak ujutro. Susjedi su potvrdili da je cijelu veer provela vani i da se kui zacijelo vratila poto su oni ve otili na spavanje. Nije bilo naznaka o tome gdje je bila, premda je oko jedanaest kupila benzin u Cumberland Farmsu, u sjevernome dijelu grada. No nitko se nije javio i rekao da je te veeri bio s Janice. U nedjelju poslije podne uklanjala je lie s travnjaka pred kuom. Pitanja su glasila: Gdje je provela veer, kada se vratila kui i je li se kui vratila sama? Poto su dva tjedna protekla bez odgovora, zanimanje je poelo blijedjeti. U svakom sluaju, ubrzo nakon pokopa, zanimanje za ubojstvo djelomino je zasjenilo ponaanje Janiceina sina, Aarona. Pretpostavljalo se da se on kani vratiti na fakultet, no umjesto da otputuje nakon pogreba, ostao je u gradu. Bila mu je tek dvadeset jedna godina i tih je dana primijeen u nekoliko gradskih barova. U gostionici Bud's Tavern radila je neka konobarica, Sheila Murphy, crvenokosa ena godinu-dvije starija od Aarona. Sjeam je se sa svojih satova prirodnih znanosti - bila je to dobroduna, ali u svemu posve prosjena uenica. Sheila je kao konobarica radila u Bud'su jo od mature. Otac joj je radio na odravanju gradskih prometnica. Majka je, ini mi se, uglavnom igrala tombolu. Nitko nije primjeivao da se Aaron via sa Sheilom i mogue je da se nisu viali u uobiajenome smislu rijei, osim u tom lokalu, sve do jedne veeri, oko dva tjedna nakon pogreba njegove majke. inilo se da kod njih ranije nije bilo niega, odnosno da je njihova pria otpoela in medias res. Zbilo se to ovako. Negdje oko pola tri izjutra desetak gostiju Gillianova motela probudili su bolni i bijesni krikovi. Tako su barem svjedoci izjavili Franklinu. Bili su to ljudi na proputovanju - trgovaki putnici, poslovni ljudi - a mogue je da je ondje bio i poneko iz grada, netko od mukaraca i ena na tajnome sastanku, premda takvi parovi obino odlaze u Potterville ili jo dalje.

Nekolicina mukaraca istrala je na hodnik, navlaei hlae ili popravljajui pidamu. Upravo u tom trenutku naglo su se otvorila vrata Aaronove sobe i kroz njih je na hodnik izletjela Sheila Murphy. Na sebi je imala samo traperice. Na grudima je imala veliku koliinu krvi. O "velikoj koliini" govorim stoga to se svjedoci oko te koliine nikako nisu slagali, no ak bi i mala koliina bila uasna, a ona je, dakako, vritala. Imala je velike dojke i ubrzo je postalo jasno da joj lijeva krvari. Krv je kapala na sag, dospijevajui nekako i do zidova. Jedan od mukaraca poveo ju je u svoju kupaonicu. Drugi je pozvao policiju. Aaron se pojavio na vratima. Svjedoci su rekli da se smijeio. To nije bio radostan osmijeh, nego vie nekako razmetljiv. Bio je gol iznad pojasa, a duga kosa nije mu bila svezana u uobiajeni rep. Nekolicina mukaraca spominjala je oiljak u obliku slova L na Aaronovu lijevom obrazu, kako je bio crven dok je preostali dio lica bio blijed. Pokazalo se da je Aaron Sheilu ugrizao, zamalo joj zubima otrgnuo komad lijeve dojke. Ugrizao ju je toliko jako da su joj bili potrebni avovi. Na poziv je u motel stigao moj brati. Aaron je odbio bilo to rei. Chuck ga je zapravo morao zatititi od nekolicine mukih gostiju hotela, koji su drali da Aarona treba kazniti na licu mjesta. Sheila je tada ve bila prestala vritati te je stajala na hodniku, pritiui grudi bijelim, krvlju umrljanim runikom, nazivajui Aarona ivotinjom i perverznjakom. Dakako, svi su u tom dijelu motela bili na nogama, a njegovi vlasnici, Jimmy i Kate GiIlian, bili su uasno uzrujani. Pretpostavljalo se da je Aaron pijan. Chuck ga je potom odveo, s lisicama na rukama, u policijsku postaju. Stigla su i kola hitne pomoi da bi Sheilu prebacila u bolnicu, premda je ona tvrdila da joj prijevoz ne treba, da moe voziti i sama, no na koncu je ipak otila s bolniarima. Netko je pokupio odjeu koja joj je jo ostala u sobi. Gillianovi su nastojali primiriti goste i nakon nekog vremena, svi su se vratili u sobe. injenica da je tri godine ranije Aaron odgrizao uho Harku Powersu nije promakla nikome. Ljudi su Aarona poeli nazivati vampirom. Postupci su mu bili uasni, no imali su i tu neku kominu notu, premda ne i za njegove rtve. Aaron i Sheila te su veeri pili, te su se u Gillianov motel vratili nakon zatvaranja lokala Bud's. Sheila je kasnije izjavila kako ju je Aaron traio da svue traperice, a ona je to odbila. Stali su se prepirati, a potom i hrvati. Sheila je bila velika i snana djevojka, a s godinama rada u gostionici stekla je iskustvo i s najgoriin oblicima mukog ponaanja. U svakom sluaju, svojski mu se oduprla. Aaron ju je tada ugrizao, ne poputajui stisak zubima

sve dok ga Sheila nije koljenom udarila u podruje prepona. Aaron je do tada ve uspio uiniti svoje. Aaron je tvrdio da je bio pijan, no taj izgovor nije bio dovoljan. Podignuta je optuba i odreen datum suenja. Patrick je ponovno poloio jamevinu i oslobodio sina iz pritvora. Jamevina je prihvaena uz uvjet da se Aaron preseli u oevu kuu. Ryan Tavich razgovarao je sa Sheilom i sa sucem. injenica da je Aaronova majka pokopana prije samo dva tjedna sada je poprimila veliku ulogu. Premda je bila bijesna, Sheila je bila dobra srca. Na kraju je Aaron platio trokove lijenike intervencije. Kanjen je uvjetno, na razdoblje od jedne godine. Prema sudskoj odluci, morao je potraiti i strunu pomo. Tu pomo odluio je potraiti u Buffalu, tako da se poetkom drugog semestra vratio na studij. Ljude je iznenadilo to to se Aaron izvukao tako lako, a neki, poput Harka Powersa, ak su govorili i o zavjeri koja je radila u Aaronovu korist, za to je, medutim, bilo vrlo malo dokaza. Svi smo uvidjeli da je Aaron imao sree. I bilo nam je drago kada je otiao iz grada. inilo se da je to i posljednja stranica jedne neugodne prie. Kako su prolazili mjeseci, ljudi su prestali razmiljati o Aaronu. Hark Powers zaposlio se kao automehaniar u Fordovu salonu Jacka Morrisa. Kad god bih ga vidio, a to se nije dogaalo osobito esto, prisjetio bih se onoga to mu je uinio Aaron, jer smo, premda je Hark imao dugu kosu, svi znali da nema uho. Usto se uope nije promijenio. I dalje je bio buan. I dalje je volio zlostavljati i maltretirati. Ako ga je Aaronov napad neemu trebao nauiti, u tome posve sigurno nije uspio, premda je sada moda neto vie pazio na to koga e zlostavljati. Neko kratko vrijeme hodao je sa Sheilom Murphy, to se doimalo primjerenim, budui da su i jedno i drugo na sebi nosili tragove Aaronovih zuba. Veza, meutim, nije potrajala. Sheila je rekla da ju je Hark pljusnuo, a ljudi su govorili da je ona jedna od onih ena kojima je sudbina dodijelila ulogu rtava mukog zlostavljanja. No jednom sam otiao u Bud's samo da bih je pogledao i tada mi se uinila ljubaznom i ugodnom, premda je bila glasna i previe je puila. Aarona nitko nije vidio vie od godinu dana. Diplomirao je i odsluao semestar postdiplomskoga studija informatike. Pretpostavljalo se da komunicira s ocem i polusestrom, no nama je to ostalo nepoznato. Kako smo zajedno radili, esto sam viao Patricka, ali on je postao jo povueniji i nije imao volje za druenjem. Govorilo se da trai posao u nekom drugom gradu. Sljedee jeseni odselio se u Uticu. Nekako se dogodilo da se upravo u to vrijeme u grad vratila njegova ki, koja je prihvatila posao osobe zaduene za

profesionalnu orijentaciju pri sveuilinoj studentskoj slubi. ak i oni koji su drali da je Aurelius najbolji grad na svijetu nisu mogli shvatiti zato se vratila. Usto se uselila i u oew kuu. ini mi se da nitko nije primjetio da se i Aaron vratio u grad, no njegova je sestra to morala znati, kao i neki drugi, premda je Aaron izbjegavao barove i inilo se da puno ne izlazi. Vratio se u prosincu, unajmio stan u stambenoj zgradi od opeke u blizini Gradske vijenice, te se zaposlio kao analitiar u jednoj newyorkoj tvrtki za obradu podataka, to je znailo da radi kod kue na raunalu. Ta mi je injenica bila najneobinija od svega. Aaron je imao posao koji mu je ornoguavao da ivi bilo gdje, a on je odabrao Aurelius. No nije li se u grad vratila i njegova sestra, kao da su oboje trebali blizinu Janiceina pepela? Premda je, s druge strane, to moda i odvie melodramatina pretpostavka. U sluaju ubojst~a Janice McNeal, policija se nije pomakla ni za korak od onoga to je doznala na dan kada je otkriveno njezino tijelo. U takvim sluajevima neke se stvari esto znaju i kada nema konkretnih dokaza koji bi se mogli iznijeti pred preliminarnu porotu i tako omoguiti podizanje optunice. Policija ima odreene sumnje, poneto ak i pouzdano zna, i o tome se pria. No u ovome sluaju nije bilo niega. Pretpostavljalo se da je Janice upoznala nekoga tko je bio u prolazu ili da ju je moda posjetio netko iz nekog drugoga grada. Dakako, obavljeni su razgovori sa svim ljudima koji su odsjeli u motelima, ak i u motelima udaljenima i do osamdeset kilometara. Prevladavale su teorije u koje je bilo najlake povjerovati: ubojica je netko tko je doao izdaleka. Ako bi netko i spomenuo mogunost da je ubojica netko koga viamo svakodnevno - nastavnik u nekoj od naih kola ili netko tko radi u nekoj prodavaonici - takva pretpostavka doekivana je s prijezirom i podsmijehom. Za nas je sluaj bio zavren. U vezi s Janiceinom smru bilo je ak i licemjerja: govorilo se kako je takav njezin svretak izazvala upravo priroda njezina ivota, tako neuredan spolni ivot. No isto tako dotada smo drali da je zavren i sluaj Aarona McNeala, a on se sada ponovno pojavio. 8 sim Aarona, sluajno sam poznavao jo jednog lana Ispitivaa O desnoga, Barryja Sandersa. Predavao sam mu tri predmeta prirodne znanosti, biologiju i biologiju za napredne. On sada na Aureliusu studira biologiju. Pokuao sam ga navesti na to da se upie na neko od boljih dravnih sveuilita, no on je ipak odluio ostati ovdje, kako bi bio blizu majci koja je tvrdila da je bolesna,

premda sam uvjeren da je u vezi s tim svojim stanjem uvelike pretjerivala. Barry je bio jedan od mojih najboljih uenika i posrei li mu se da karijeru nastavi na podruju biologije, velike zasluge za to imat u upravo ja. No na putu takvoj karijeri nije se isprijeila njegova inteligencija, nego upravo njegova nepostojana narav. ak i za pohadanje naprednih predavanja iz biologije, koja su bila rezervirana samo za nekoliko odabranih uenika, i koja sam drao izvan nastave, u svoje slobodno vrijeme, trebao sam ga dugo nagovarati i uvjeravati. ovjek pone razmiljati o putu kojim ljudi prolaze kroz ivot. Nekima je sve, izgleda, lako. Nimalo ne oklijevaju. Zgodni su i pametni, a ivot im se otvara onako kako se Crveno more rastvorilo pred Mojsijem, No ak i u ztjihovim ivotima mogu se pojaviti odreene sjene. Primjerice, Franklin je bio jedan od onih ije je napredovanje iz~ledalo kao oarano, no tko je mogao oekivati Michellei nu smrt? ~esto sam sluao kako ljudi govore ~a to nije prave~no, no lcal~ve uope veze pravednost irri~ bilo s ~tne~ I~~~t, i~i se ~~ ne~i ljudi u svemu uspijevaju doi do kraja bez i najmanje nezgode. ive sretno i za sobom ostavljaju sretnu djecu. Drugi se neprestano s neim bore. Stidljivi su ili neobino izgledaju. Mucaju. Posve su nenadareni za bilo kalcvu sportsku aktivnost. Ni u jednom trenutku ne osjeaju samopouzdanje. Posru i glupo se smijulje. Govore kada bi trebali utjeti, a ute kada bi trebali govoriti. Kada zauju smijeh, zakljuuju da je upuen njima. Premda su pametni, osjeaju se glupo. Premda su kreativni, osjeaju se dosadnima. Njihov ivotni put nalikuje kretanju ovjeka koji gazi kroz duboko blato. A za mnoge izgleda da su se takvima rodili. Zbog toga gotovo poinjem vjerovati u reinkarnaciju, u to da ivoti nekih ljudi uistinu nalikuju odradivanju kazne. A na to bi se ta kazna mogla odnositi ako ne na neki grijeh iz prologa ivota? Barry Sanders bio je albino: bijela kosa, bijela koa, ruiaste zeje oi kojima je stalno mirkao i treptao iza zatamnjenih stakala naoala. Usto ga je muila i prekomjerna teina; nije bio debeo, nego rtva prekobrojnih slastica - kolaa, biskvita s okoladom, pudinga - koje mu je spravljala majka, na taj mu se nain ispriavajui zbog toga to je drukiji od ostale djece. Barry je usto bio i nizak. Bio je nizak tijekom cijelog kolovanja, a kada je izrastao do pune visine, imao je stotinu ezdeset sedam centimetara. I bio je stidljiv, to je bilo osobito teko prokletstvo za nekoga tko je tako uoljiv. U osnovnoj koli Barryja su zvali ovjeja Ribica. Premda je bio prosjean uenik, bio je vrlo bistar. Tjeskoba i nesigurnost bili su jedini razlog zbog

kojeg nije nita poduzimao i zbog kojeg je imao loije ocjene, budui da Barry nikada nije zaboravljao tko je i kakav je. Izgledalo je da je u svakom trenutku negdje izvan svoga tijela, da promatra samog sebe u uionici ili pokraj kolskoga igralita, i prouava svoj neobian izgled u odnosu na druge. ivio je sam s majkom, Mabel Sanders, u ulici Birch. Otac je jednostavno ieznuo kada su Barryju bile dvije godine. Mabel je bila efica poslovnice osiguravajueg drutva State Farm Insurance. Drala je da je Barry boleljiv premda drim da to nije tono - i prema njemu se odnosila kao da bi se svakog trena mogao slomiti. Za proljetnih dana, kada su sva ostala djeca svlaila jakne, Barry je i dalje bio umotan do grla. U Noi vjetica nije mu bilo doputeno u maski obilaziti susjedstvo. Nije smio sudjelovati u sportskim aktivnostima. Barry je bio moj najbolji uenik na predavanjima iz prirodnih znanosti u osmome razredu, premda itave godine nije rekao ni rijei. Sjedio je po strani, negdje oko polovice uionice i stalno imao pognutu glavu. Bio je toliko stidljiv da sam i ja osjeao stid zbog mogunosti da bih na njega trebao svratiti pozornost. Povremeno bih s njim razgovarao nakon nastave, no njemu je ak i to padalo teko, osobito kada bih ga zbog neega hvalio. Djeake koji su ga zvali ovjejom Ribicom, natjerao sam da s time prestanu. Na biologiji u desetome razredu bio je bolji, no i dalje nije elio govoriti na nastavi. Nekoliko smo puta, medutim, razgovarali nakon sata, a potkraj godine katkada bi i on sam zapoeo razgovor. Dakako da su se nai razgovori bavili znanstvenim temama. Nisam znao nita o njegovu ivotu izvan kole, premda sam znao tko mu je majka i gdje ive. Poeo sam mu posuivati primjerke asopisa ScientificAmerican kada bih ih proitao i on je to s vremenom poeo i oekivati i u tome uivati. U proljee Barryjeve zavrne godine u koli uvidio sam da ima homoseksualne sklonosti. Dolazio je na moje satove iz napredne biologije i uspjeno napredovao. Sastajali smo se na kraju radnoga dana, a on bi ostajao i due, barem jednom tjedno. Trebalo je proi nekoliko mjeseci da bismo doli do pitanja Barryjeve homoseksualnosti, no tada je priznao da je imao kratkotrajnu vezu s nekim mukarcem u gradu, premda nije elio rei s kime. Kada sam pokuao doznati vie, gotovo se odmah posve povukao. inilo se da je taj njegov strah usmjeren ne prema meni nego prema tom mukarcu s kojim je imao vezu. Jedina dodatna informacija bilo je to to je Barry tog mukarca nazivao "strunjakom i profesionalcem", kao da eli rei kako on ne bi poao bilo s kime. Potom se pokazalo da je to bio izraz kojim je

taj mukarac nazivao samog sebe. Premda sam znao nekolicinu mukaraca koji nisu krili homoseksualnost, inilo mi se da nije rije ni o jednom od njih. To je za mene postalo jo jednom od malih zagonetki Aureliusa. I zbog te teme bilo mi je blago nelagodno. Ne zbog same homoseksualnosti, nego zbog mogueg Barryjeva zanimanja za mene kao samca. Nikada nismo dosegli toku u kojoj bih mu trebao rei da nisam dostupan, no pretpostavljam da je Barry to nekako nasluivao. Kada se Barry upisao na fakultet, osje tio sam poprilino olakanje. Ako nita drugo, neu se svakodnevno viati s njim, Prve je godine ivio kod kue. Odnosi izmeu Barryja i majke, meutim, postajali su sve napetijima. Nije bila rije o tome da je Barry bio buntovan ili neposluan, no bio je mrzovoljan i, rekao bih, kivan, kao da je majka nekako skrivila takvo njegovo stanje. Okruivala ga je poput kakva staroga pokrivaa, dajui mu tablete i kada ne bi bio bolestan i neprestalno se pribojavajui propuha. Nije mu doputala ak ni da kosi travnjak, govorei kako mu boravak na otvorenom kodi. Za odravanje travnjaka stoga je angairala nekog djeaka iz susjedstva. Barry mi je nekoliko puta opisivao kako bi sjedio do prozora i promatrao Sammyja McClatchyja kako pred kuom kosi travnjak, tako silno alei to on to ne moe initi. Bila je to uistinu tuna i jadna pria. No na sveuilitu Aurelius Barry je poeo stjecati prijatelje. Nije ih bilo puno, tek dvoje-troje, no oni su mu posluili kao slika svijeta koju moe usporediti s majinim svijetom. I dalje bi me posjeivao u koli, pod izlikom da posuuje moje asopise, i tako bi mi priao o mladiima koji se doimaju posve praznima i dosadnima, osim to se zanimaju za ah, znanstvenu fantastiku ili igre stvorene na temelju srednjovjekovnih predloaka. No na poetku drugog semestra prve godine studija, Barry je ve ostvario vezu s jednim od njih, studentom glasovira iz Wilkes-Barrea. Veza nije potrajala osobito dugo, a Barry je nakon toga postao samo jo bjesniji, ne zbog svoje homoseksualnosti, ni zbog majke, ni zbog svojih pigmenata, nego zbog itavog tog napornog ivotnog puta, zbog injenice da se ovjek raa, naporno se probija prema naprijed i onda ga protiv njegove volje izvlae, obino uz vritanje. No u tome nije bilo nieg neobinog. Barry je bio umoran od svoje uloge udovita i traio je ljude i sustave koje bi za to mogao okriviti. Zato se na drugoj godini preselio na sveuilite, premda je to znailo da petnaest sati tjedno mora raditi u fakultetskoj kantini. Sve je to neobino kod stidljivih

osoba: takvi ljudi nikada posve ne naue govoriti, osjeati se ugodno s rijeima u ustima. Barry je svaku rije izgovarao to je bilo mogue krae i govor mu je zbog toga izgledao nekako isprekidano. Uglavnom je govorio o studiju, majci i tome kako mu ide, uglavnom o tako openitim stvarima. Na svretku prvog semestra druge godine jo je traio neto to bi ga oslobodilo te uasne stidljivosti i smetenosti. Tada je na Aurelius stigao Houari Chihani, Barryju Chihani tog proljea nije predavao, premda je znao za njega. Kako i ne bi? No znao je i za italaku skupinu, jer je bio prijatelj, ili barem poznanik, s Jasonom Irvingom, budui da su i jedan i drugi bili lanovi ahovskoga kluba. A, kao i ostali, i Barry je vjerojatno pretpostavljao da je Jason homoseksualac, premda je Jason, kako se inilo i kako sam ve ustvrdio, odbacivao oba spola. Barry u poetku nije elio pristupiti ID-u. Mrzio je na sebe svraati pozornost. No poto je Franklin objavio svoj razgovor s Chihanijem, Barry je osjetio znatielju. Potom, kada su skupini pristupili kazalitarci Bob Jenks i Joany Rustoff, Jason je poeo sve odlunije nagovarati Barryja na taj korak. Ne znam bi li Jason uspio nagovoriti Barryja da se skupini upravo tada nije pridruio i Aaron McNeaI. Barry je bio tri godine mIadi i nije poznavao Aarona. No dobro je znao njegovu priu koja je s vremenom poprimila pretjerane razmjere. To to je Aaron odgrizao uho Harku Powersu svakako je bilo dramatino, no u vrijeme kada je ta pria doprla do Barryja, ve se bila uzdignula na visoku opernu razinu. ak se i Aaronov napad na Sheilu Murphy pretvorio u priu kojom je Aaron stjecao ugled, premda uglavnom meu nesretnim mladiima kojima je Sheila bila izvan domaaja. Barry je Ispitivaima desnoga pristupio krajem oujka. Ponosio se tom svojom odlukom. Poeo je raditi na neemu vanom, premda nikada nije bio u stanju artikulirati tonu narav te vane stvari. No, priao mi je o tome. Svaka dva tjedna navratio bi do kole, a jednom ili dvaput posjetio me kod kue, premda esto pokuavam izbjei takve posjete uenika ili bivih uenika. Naposljetku, ljudi ogovaraju. Isprva se ID okupljao ponedjeljkom uveer, u jednoj prostoriji za seminare u Webster HaIlu. Chihani je govorio o usponu srednje klase nakon Francuske revolucije, o prirodi imperijalizma i eksploataciji radnika. Skupina je itala i raspravljala o Marxu, ali i o Veblenu~ i romanima poput Plodova gnjevab, jer Chihanijev cilj nije bio samo pouiti svoje tienike, nego u njima pobuditi i ogorenost. Pritom je, dakako, nadzirao raspravu svojim odmjerenim, monotonim glasom SThorstein Vehlen (1857.-1929.?, ameriki ekonomist i sociolog.

6 John Steinbeck: The Grapes of Wrath, glasom razuma, kako bi on to rekao. Ta mlade nije imala pojma o povijesti, tako da su ih uzrujavale ak i prie o vladinu mijeanju u prilike u Junoj Americi. U srednjoj koli, amerika je povijest bila jedna vesela pria; Chihani im je sada ispriao njezinu tunu stranu. Da je rad ID-a ostao ogranien samo na te susrete ponedjelj' kom, sve to bila bi ostala poprilino neduna rabota. No Chihani je skupinu ubrzo poeo petkom pozivati kui. Bili su to drutveni susreti, premda za Chihanija nita nikada nije imalo posve drutvenu , narav. Primjerice, ako bi putao glazbu, bio bi to, recimo, Paul Ro beson i studentima bi tada priao priu o tom frustriranom ovjeku. Ili bi katkada gledali neki video-film, poput filma Predodrec~en za slavu, ekranizaciju prie o Woodyju Guthrieju7. Chihani je uvijek pouavao, ak i kada se inilo da organizira drutveni dogadaj. A ve ' lik dio onoga to je govorio bio je toan. Nije bilo potrebe za izmiljanjem pria o opainama kapitalizma. Na raspolaganju je imao mnotvo istinitih pria. Kako su se i drugi studenti poeli pridruivati ID-u, sastanci su poeli vie nalikovati raspravama nego predavanjima. lanovi su raspravljali o proitanom, o Marxu i tome to sve nedostaje Aureliusu. Bili smo zajednica koja je ID-u sluila kao uzorak za prouavanje. Bili smo primjer, ilustracija svega onoga to moe poi pogrenim tokom. lanovi s najduim staem Jesse i Shannon Levine, Leon Stahl, Jason Irving i Harriet Malcomb - postali su svojevrsnim doasnicima. Na odredeni su nain svojatali Chihanija i prepirali se s , novim lanovima. Potekoa je bila u tome to je Aaron bio stariji od njih i to je od njih vie proitao. On je postao predvodnikom novih lanova. Premda se nije prepirao s Chihanijem, oko interpretacija se prepirao s Harriet i debelim Leonom Stahlom. I stari i novi lanovi nadmetali su se ne bi li stekli Chihanijevu naklonost. Chihani je to ' uoavao i poticao. Naposljetku, prieljkivao je obraenike, a ne prijatelje. Vidali bismo ih i u drugim prilikama. Kad god bi snijeilo, dvoje-troje lanova ID-a lopatama bi raiavalo prilaze Chihanijevoj kui. Kada bi se vrijeme poboljalo, svi bi petkom uveer sjedili u vrtu iza Chihanijeve kue i raspravljali uz bezbrojne vreve ledenoga aja. Susjedi to nisu mogli ne primjeivati, a ak i najtolerantniji me ~ Woodrow Wilson Guthric (1912.-1967.), ameriki pjeva folk glazbe.

u njima bili su sumnjiavi. Katkada bi se: uli povieni glasovi, a katkada smijeh. Ve u travnju petero novih lanova poelo se svakog etvrtka nalaziti u Aaronovu stanu u sreditu grada. Ne bih rekao da su sebe smatrali oporbom, no Aaron bi na tim sastancima prelazio ono o emu e raspravljati idueg tjedna, pouavajui ih poput kakva trenera, kako bi se mogli ravnopravno nositi s Leonom i Harriet. Barry je s uzbudenjem ekao te sastanke i ubrzo se blago zaljubio u Aarona, kojem je poeo obavljati sitne poslove i pratiti ga uokolo. Barry Aarona nije zanimao u spolnom smislu, no takva mu je panja laskala. Odnosno, ak i ako nije bio polaskan, Aaron je volio koristiti svoju mo, ono malo utjecaja koliko je imao. Llivao je u dodjeljivanju sitnih zadaa Barryju. Poeo ga je ak nazivati i Covjejom Ribicom, premda, rekao bih, nekako od milja. Ako ve nita drugo, Aaron barem nikome drugome nije doputao ga da tako zove. Na sastancima ponedjeljkom najvie su se sueljavali Aaron i Harriet. Premda je i Leon Stahl bio naitan, on je, onako debeo, izgledao poprilino komino. Sjedio bi na podu, a za podizanje mu je bila potrebna pomo. Jesse i Shannon tada bi ga povukli na noge, dok bi se ostali smijali. I Chihani je u takvoj debljini vidio svojevrsnu izopaenost. Takva debljina ukazivala je na nedostatak discipliniranosti i premda ga nije zadirkivao, Chihani je s Leonom razgovarao o mravljenju. Drim da je Leon smanjio potronju Coca-Cole ili se barem privremeno prebacio na isti napitak bez eera. Leon je bio najinteligentniji meu studentima, no zbog te svoje prekomjerne teine i raznih s njom povezanih kominih elemenata, poput strasti prema Harriet Malcomb, nije mogao postati intelektualnim vodom. Tako su preostali samo Harriet i Aaron. Prema Barryjevu prianju, njih su se dvoje medusobno prezirali, no cijela stvar nije bila tako jednostavna, a moda ni tona. Na svoj nain, Harriet je bila poprilino pokvarena i zla. Ta njezina ljepota, sjajna crna kosa, blijeda put, uski struk i velike grudi - sve to bilo je njezino oruje. Na predavanjima je nosila kratke suknje i pulovere, izvan fakulteta traperice i majice s kratkim rukavima, sve to vrlo usko. inilo se da njezin izgled Aarona uope ne dira. Na sastancima joj se obraao uljudno, ali i svisoka, te uvijek kratko, kao da eli to prije obratiti pozornost na nekoga drugog. Ona se njemu obraala sarkastinim tonom, a on ju je sluao ne pokazujui nikakve emocije, osim moda jedva primjetnog osmijeha. Nekako sredinom svibnja, Aaron je Barryju spomenuo kako se sprema "srediti" Harriet Malcomb. Barry je pretpostavio kako e je pred svima

ismijati, no prevario se. Objedovali su kod Junior'sa, Aaron je jeo hamburger. Barry je, s obzirom na to da je zakljuio kako e biti vegetarijanac, naruio salatu. Sjedili su za ankom. Aaron je ve polako ostajao bez kose, zbog ega mu se 'blago isticao dio kose na sredini tjemena i zbog ega je izgledao poprilino otmjeno. Kosa mu je i dalje bila svezana u rep na zatiljku. Barry ga je upitao to tono podrazumijeva pod tim kada kae da e "srediti" Harriet Malcomb. "elim da mi postane robinjom." Aaron uzdigne obrvu, kao da eli rei da Barry zasigurno zna to pritom misli. "Kako e to postii?" "Postat e mojom kurvom." Barry nikako nije volio razgovarati o seksu i takve je razgovore poeo smatrati posve pogrenima. Dakako da je znao da je Harriet prelijepa, no ponosio se time to je imun na njezine ari. Sada je poeo mucati. "... to namjerava uiniti?" "elio bih da joj urui pismo." I Aaron tada iz svoje platnene torbe za knjige izvadi pismo. Tek tada Barry je uvidio kako je sve, i dan i objed i vrijeme, odabrano samo radi upuivanja tog pisma. Naposljetku, pismo je ve bilo napisano. Bio je etvrtak, a Harriet etvrtkom nije imala predavanja. tovie, svima je jasno dala do znanja da je etvrtke rezervirala samo za itanje za ID. "to pie u tom pismu?" Aaron mu ga je predao, a potom ga gotovo s nekakvom naklonou sa stranje strane uhvatio za vrat. Barry nije bio siguran je li ga Aaron tako htio pogladiti ili ga podignuti poput kakva maia. "Pozivam je na razgovor. Podilazim njezinu intelektu." 9 B arry je predao pismo. Bilo je dva poslije podne. Bio je etvrtak i bio je svibanj, vjetrovit proljetni dan tijekom kojeg je nebo as bilo posve isto, a as zastrto mranim oblacima. Vjetar je podizao prainu s pijeska kojim su zimi posipavane ulice. Neki umirovljenici grabljama su uklanjali uvelo lie ispod rododendrona. Barry je vozio nekadanji majin hravi Ford Fairlane, automobil napuklog ovjesa i neispravnih amortizera koji se ljuljao poput broda nasred puine. Na retrovizoru je bio objeen osvjeiva zraka u obliku borova stabla. Harriet Malcomb ivjela je u stanu u potkrovlju jedne kue u ulici Adams, dvije ulice od sveuilita. Barry se parkirao pred kuom i stubama se uputio do potkrovlja. Unato ubojstvu Janice McNeal, kue u naem gradu nikada

nisu zakljuane, premda je Harriet na vratima svoga stana imala bravu. Kad ga je ugledala, nije pokazala da joj je drago zbog takva posjeta, doimala se razdraeno i prijezirno, no uvjeren sam da je djelomian uzrok takvom dojmu bila i njegova tjeskoba. Harriet je na sebi imala kratke hlae i sportsku majicu sa znakom Colgatea. Barry joj je uruio pismo i ona je odmah poela zatvarati vrata. "Meni pred nosom", rekao je Barry. Barry je tada poloio ruku na vrata. "Reeno mi je da priekam odgovor." "U tom sluaju ekaj", rekla je ona i zatvorila vrata. Barry je ostao stajati na hodniku. Bilo mu je ao to nije ponio nita za itanje, ne zbog itanja, nego da bi izgledao zauzeto kada se Harriet ponovno pojavi, kako bi joj pokazao da samo ne eka, nego da pritom i ita, da je, tovie, i zaboravio na ekanje. Prozor u hodniku gledao je na sveuilini kompleks i on je sada vidio bijelu kupolu i zvono na vrhu upravne zgrade. Negdje dolje zalajao je nekakav pas. U daljini je uo neki motocikl, zavijanje rnotora i hitru izmjenu brzina. Deset minuta kasnije Harriet je otvorila vrata. Na sebi je i dalje imala one kratke hlae, no umjesto trenirke, gore je sada imala bijelu bluzu. Barryju se ta bijela bluza nije dopala, jer je u njoj izgledala edno, a u takw ednost nije mogao imati povjerenja. Crna kosa bila joj je skupljena na zatiljku, u nezategnutoj pletenici uvrenoj debelom crvenom gumicom. Nosila je i ogrlicu od plavih perlica. "Spremna sam", ree mu. Kako Barry nije znao to stoji u pismu, nije tono znao to mu time eli rei, no mrzio je ostavljati dojam o zbunjenosti. "Auto mi je pred kuom", ree joj. Spustili su se niza stube. Barry joj nije pridrao ni jedna ni druga vrata, ni ulazna ni vrata na automobilu. Cijelim putem do stambene ' zgrade u blizini Gradske vijenice nastojao je smisliti neto to bi mogao rei. Harriet je nepomino gledala pred sebe, a Barry je pomislio kako time vjerojatno oponaa Houarija Chihanija. Kompleks zgrada u kojima je ivio Aaron zvao se Belvedere Apartments. U njegovoj su se zgradi nalazila etiri stana, s hodnikom u sredini koji se protezao do stropa prvoga kata, a s kojeg je visio bogato ukraen luster jeftina izgleda. Aaronov stan nalazio se na prvome katu. Harriet je za Barryjem pola na kat i Barry je potom zakucao, dvaput, pa potom jednom, to je bio njegov osobni znak, premda ga Aaron nije traio. , Kada je otvorio vrata Aaron uope nije izgledao iznenadeno zbog toga to je ugledao Harriet. "Uite", ree im. Stan je imao veliku dnevnu sobu koja je gledala na ulicu State, spavau sobu, te malenu kuhinju. Aaronov radni

prostor i raunalo nalazili su se u spavaoj sobi. Na zidovima dnevne sobe nalazili su se posteri s likovima Zapate i Pancha Ville, postavljeni iznad rijei "Huelga!" U toj je prostoriji bio i ormar pretrpan knjigama, glazbena linija, nekoliko naslonjaa, modernistiki svijetli kau, dugaak i nizak. Na podu se ' nalazio i sag s resama. Aaron se obrati Barryju i ree: "Poi, molim te, u spavau sobu i priekaj malo." Barryju je bilo jasno da poinje svojevrsna igra za odrasle. "Svakako", ree. Potom je otiao u sobu i za sobom zatvorio vrata. Vrata nisu imala otvor za klju, tako a je ostao razoaran. Iznad obinoga kreveta nalazio se Vermeerov portret ene sa utom maramom. Zivot u njezinim oima, ta udnja za ivljenjem, u opreci s asketskim izgledom sobe. Bijeli zidovi, bijeli pod, radni stol nainjen od bijelih vrata, Compacovo raunalo, telefon i telefaks, pisa tvrtke Hewlett Packard. Jedini ukras na stolu bila je uokvirena fotografija mlade ene sa zakoenim oima i velikim ustima, lice koje je Barryja poneto podsjetilo na abu. Uzeo ju je u ruku i nakon nekoliko trenutaka uvidio da je na fotografiji Janice McNeal, Aaronova majka. Moda bi to zakljuio i ranije da ta ena na snimci nije bila toliko mlada, ne puno starija od samog Aarona. Barry sada prie vratima. uo je Aarona kako govori, no nije razabirao rijei. Ton je bio ustrajan. Barry zakljui da razgovaraju o Chihanijevim raspravama, a onda je zauo Harriet kako glasno kae "Ne!" Potom se zauo Aaronov smijeh. Netko je sruio neki stolac. Barry je stajao drei ruku na ruici na vratima. Prisjetio se da je Harriet svojevoljno pola s njim i poeo se pitati to bi to moglo znaiti. Barry je iz trenutka u trenutak postajao sve nesretniji. Priao je telefonu i poelio nekoga nazvati, no nije znao koga. Osjeao je tjeskobnu nelagodu i nije znao to se dogaa. Aaron je sada govorio glasnije i jo je ustrajnije neto zahtijevao. Barry ponovno prie vratima i tada zauje pljusku, potom jo jednu, a onda i Harrietin krik. Barry ponovno poloi ruku na ruicu. Nekoliko trenutaka kasnije uo je Aarona kako izgovara rije "upak", gotovo s ljubavlju. Barry urno prie prozoru. Bilo mu je devetnaest godina i plailo ga je puno toga, osobito ono to nije razumio, a toga je bilo puno. Stao je mirkati, okrenut prema suncu. Vidio je crveni Citroen Houarija Chihanija kako skree u ulicu Monroe. Prepoznao je mnoge meu onima koje je vidio na ulici, premda im nije znao imena.

Nakon nekog vremena zauo je Aarona kako ga doziva. "ovjeja Ribice! ovjeja Ribice!" Barry ponovno urno prie vratima. "ovjeja Ribice, doi ovamo!" Barry otvori vrata. Harriet je leala na sagu. Na sebi vie nije imala kratke hlae, a koa na bedrima bila joj je jako bijela. Aaron je leao na njoj, s hlaama od kepera sputenim do glenjeva. Harriet je zurila u strop, a onda je, polako, pogledala Barryja. Pomislio je kako joj~neto nije u redu s oima. Pogledala je Barryja i vrlo tiho rekla: "Covjeja Ribice". Aaron se rukama oslanjao o pod do Harrietinih ramena. Nije se smijeio; prije je izgledalo da prodorno promatra Barryja, koji je istoga trena poskoio unatrag i zatvorio vrata spavae sobe. Okrenuvi im se ledima, Barry je dlanovima vrsto pokrio ui i spustio se tako da je sada sjedio na podu spavae sobe. Ondje je i ostao. Pogledao je vorove na tenisicama. Spustio je ruke i zauo povik. Odmah je brzo ponovno pokrio ui. Osjeao se usamIjeno. Promatrao je sjene kako se pomiu podom i prelaze na Aaronov krevet. Pogledao je prema prozoru i zamiljao kako iskae, no znao je da bi time nakodio samo sebi. Ubrzo je, medutim, osjetio potrebu za nunikom, a on se nalazio u drugoj prostoriji. I dalje je dlanovima pokrivao ui. Sjene su ubrzo posve pokrile Aaronov krevet za jednu osobu. U tom trenutku netko je naglo odgurnuo vrata i njima mu pritisnuo ramena, a onda po njima tri puta udario akom. Barry brzo ustane. Na vratima je stajao Aaron. Harriet se nalazila nekoliko koraka iza njega. Oboje su bili odjeveni. "Idemo na pizzu", ree Aaron. "Ide s nama?" Barry se ve spremao rei da nije gladan, no na koncu nije rekao nita. Samo je kimnuo. No svejedno je morao otii na zahod. Uao je u kupaonicu i zakljuao vrata. Dok je prao ruke, na podu je ugledao nekakav papir. Bila je to poruka koju je dostavio Harriet. Barry je spremi u dep. Poto se te veeri vratio kui, Barry je izvadio poruku i proitao je. "Moemo toliko toga pruiti jedno drugome. Trebam tvoju pomo. Podi s ovjejom Ribicom." Nije mu bilo jasno zbog ega je to pismo uvjerilo Harriet u to da treba doi Aaronu, kao ni to to je Aaron podrazumijevao pod "pomoi". Osjeao se prevarenim zbog toga to ga je Aaron u poruci nazvao ovjejom Ribicom. Barry sljedeeg tjedna nije doao na sastanak ID-a, lcao ni na raspravu u Aaronov stan u etvrtak. Na sastanak nije otiao ni sljedeeg ponedjeljka, posljednjeg ponedjeljka u svibnju. U utorak ga je nazvao Aaron. "Doi k meni u etvrtak naveer", rekao mu je. Potom je spustio slualicu.

Barry je i dalje seksualno matao o Aaronu. Zamiljao je sebe na podu, umjesto Harriet, dok Aaron lei na njemu i snano ulazi u njega. Barry je isprva nastojao potiskivati te fantazije, a onda im se prepustio i uz njih masturbirao. Kada je bila rije o Harriet, nju je mrzio. I zamiljao je, poprilino priglupo, kako bi Aaron, da nema nje, njemu pridavao vie pozornosti, tonije - seksualne pozornosti. U beskraj je iznova itao onu Aaronovu poruku: "Moemo toliko toga pruiti jedno drugome". Kada je u etvrtak doao u Aaronov stan, Barry je ondje zatekao sve lanove ID-a. Aaron je sjedio na kauu, a Harriet je sjedila s njim. Premda su se dodirivali, nisu se mazili i nisu jedno prema drugome iskazivali njenost. Od tog dana Aaron je bio neslubeni voa Ispitivaa desnoga. Chihani je, pak, bio njihov mentor. Nije upravljao ID-om; umjesto toga, lanovi su od njega traili smjernice..A upravo ih je Aaron dovodio Chihaniju, ili se barem stjecao takav dojam. Za rasprava u Aaronovu stanu, etvrtkom uveer, prelazili su zadanu lektiru i Aaron se brinuo za to da svi sve shvate. Petkom uveer mnogi meu njima odlazili su Chihaniju na razgovore i kavu, no Aaron se ondje nije esto pojavljivao. Prema Chihaniju se odnosio prijateljski, ali i hladno. Nije se ulagivao poput nekih lanova, osobito Jasona Irvinga, koji je Chihanija pratio poput kakva psa. Aaron se drao rezervirano, I premda je intelektualno uvijek poputao Chihaniju. A kada bi Chihani zatraio kakvu uslugu, kada mu je neto trebalo pribaviti ili popraviti, Aaron je to obavljao vrlo djelotvorno. No nikada se nije , zadravao u Chihanijevoj kui. ', Aaron i Harriet esto su bili zajedno. Ona bi prenoila kod Aa- ~ rona i bilo je teko ne zamiljati ih na Aaronovu uskom krevetu. ''~ Barryja je to uasno muilo. U javnosti su se Aaron i Harriet rijetko ', otvoreno pokazivali kao par. Katkada su se drali za ruke, no i u tak- ', vim situacijama osjeala se odreena hladnoa, kao da im je neto sluajno ispreplelo prste: kakav vjetar ili igra sluaja. No nasamo su ', bili strastveni, ak i glasni, jer je jedan od srednjokolskih nastavni- ' ka, Martin Tyson, imao stan u Aaronovoj zgradi i katkada je spominjao kako je uo razbijanje stakla i ruenje namjetaja. Jednom je zakucao na Aaronova vrata da bi utvrdio je li sve u redu. Ljudi su se prisjeali Sheile Murphy i stoga su pomno promatrali Harriet, traei kakvu modricu ili neto to bi im pokazalo da je nesretna. No koa joj je bila i ista i blijeda kao i uvijek dotada. Ako je Aaron i ostavljao tragove, svakako ih je ostavljao tako da se ne vide. Vjerojatno i nije bilo nikakvih tragova. No s obzirom na Aaronovu prolost, Ijudi su se gotovo nadali da e neto ugledati, primijetiti nekakve vanjske znakove o tome da se ta neobina

pria nastavlja, kao to su i pretpostavljali da e se nastaviti. Sheila Murphy i dalje je radila u Bud'su i bila je vrlo sumnjiava. "Priekajte jo samo malo", ponavljala je bez prestanka. 10 Mogue je da samo u malim gradovima dolazi do tog jedinstvenog i stalnog isprepletanja pojedinih ivotnih pria. Netko je neko vrijeme dio vaeg svakodnevnog postojanja, potom se udalji od vas, a onda se ponovno vraa. Na ulici i u prodavaonicama vidate iste ljude. U prolazu razgovarate i doznajete novosti o susjedima. ak i ja, koji vodim povuen ivot, subotom poslije podne ne mogu otii u nabavku u Wegmans a da ne popriam s etvero-petero ljudi. Tako doznajem da je gospoda Dunratty imala gripu, da je ki Toma Hendersona, Midge, upravo pred diplomom na sveuilitu Cortland State, ili da je stara gospoa Howster svojim Dodge Caravanom udarila jelena. Radosno iekujem takve razgovore. I svoj primjerak Independenta i Syracuse Post Standarda namjerno kupujem u ljekarni Malloy's, umjesto da se na njih pretplatim, upravo zbog tih usputnih razgovora. ivot mi je tako, posredno, poprilino pun i irok. I zbog toga, dakako, imam osjeaj da u svemu sudjelujem vie nego to to odgovara stvarnom stanju. Brinem se zbog gospoe Howster i radujem se s Tomom Hendersonom, premda bi netko mogao ustvrditi da mi takvi kontakti omo~uuju da steknem osjeaj o suivotu, ali i da istodobno slavodobitno uivam u svojoj odvojenosti. Jo kojih godinu dana nakon smrti supruge, Franklin Moore ivio je vrlo povueno, Brinuo se za Sadie, Odravao je prijateljstvo s RYanom Tavichem. Ula~ao ~e velik trud u novine. No bio je tek na pola puta izmedu tridesete i etrdesete. Bilo je logino oekivati da e se kod njega pojaviti zanimanje za druge ene. A s obzirom na veliinu naega grada i malobrojne slobodne ene, vjerojatno se i nije moglo izbjei njegovo zanimanje za Aaronovu polusestru, Paulu. Paula je imala trideset godina i bila je neudana. Ljudi su za nju govorili da je etiri godine ivjela s nekim mukarcem u Binghamtonu koji je, meutim, pio, tako da je sve zavrilo vrlo runo. Stovie, prialo se da je zbog njega od suda morala traiti nalog o zabrani pribliavanja, a tvrdilo se da to i jest jedan od razloga njezina povratka u Aurelius. Drugi je razlog moda bilo i to to joj se na raspolaganju nala oeva kua, tako posve prazna. Pretpostavljam da je Patrick imao namjeru prodati je jer je odluio kao nastavnik raditi u Utici i jer je bilo jasno da je na grad zauvijek izbacio iz

svojih planova. No kada se Paula vratila u Aurelius, Patrick je keri iznajmio kuu za malen iznos. To je bilo tako tipino za Patricka. Nije joj mogao dopustiti da u kui ivi besplatno. Morao je postaviti nekakvo ogranienje koje e odravati odredenu udaljenost izmeu njega i njegova vlastita djeteta, premda ni od koga nisam uo da se Paula zbog takva stanja tuila. No Patrick je u svakoj situaciji bio mirniji uz papire i odvjetnike, zbog ega ga je pokojna supruga esto zadirkivala, govorei mu kako odvjetnike troi onako kako drugi mukarci troe kondome. Henry Swazey, Patrickov odvjetnik, inae je bio jedan od Janiceinih ljubavnika. Kada sam doznao za njezin povratak u grad, Paula je ve nekoliko tjedana ivjela u Aureliusu. Drala se povueno i rijetko izlazila. Premda se ovjek mogao upitati kamo se u Aureliusu uope moglo izlaziti, osim na kuglanje, tombolu, misu ili sastanak kakvoga bratstva. Nekoliko puta dola je na kulturne priredbe na sveuilitu posluati kakvo predavanje ili koncert komornoga sastava. Uvjeren sam da veina ljudi nije imala pojma o tome da se Paula vratila, premda su je, da su na to vie obraali pozornost, mogli vidjeti kako uveer ee s psom, Fletcherom, visokim ukastosmede-crnim mjeancem izmeu labradora i ovara. Poloaj urednika Independenta Franklinu je omoguavao pristup svim informacijama. Stoga je njegov posjet uredu studentske slube bio neizbjean, jednako kao i susret s Paulom. Valovitu crnu kosu u meduvremenu je bila podiala tako da joj vie nije sezala ispod brade, a postala je i izraziti~e koYra~om~ Patrickova prva supruga, Rachel i1i Roberta, bila je Zidovka i ta mjea vina idovske i kotske krvi Pauli je podarila neku egzotinu privlanost. Oi su joj, primjerice, bile svijetloplave. S druge strane, odijevala se i drala poneto konzervativno, to je uobiajenije za stanovnike malih sredina. A naoale su joj pridavale ozbiljnost koja je, inilo se, bila u skladu s njezinom ulogom na sveuilitu. Paula i Franklin bili su zgodan par. Franklin u svojim hlaama od kepera i sakoima od tvida, Paula u svojim suknjama sa kotskim uzorkom i bijelim bluzama. Ljudi su im eljeli sreu. Zbog toga to su iza sebe imali tragine prie - Franklinova prva supruga umrla od raka, Paulina pomajka ubijena vjerojatno su ostali poteeni onog zlobnog elementa koji se pronalazi u svim ogovaranjima. A Franklin i Paula tu vezu nisu oglaavali na sva zvona. Bili su odve diskretni da bi u javnosti od toga stvarali veliku predstavu. No, ljudi bi ih viali zajedno u kinu ili u kakvom restoranu, a Franklinov bijeli karavan katkada bi kasno u noi bio parkiran pred kuom Patricka McNeala.

I Ryan Tavich moda je mogao izlaziti s Paulom da nije bilo njegove veze s njezinom pomajkom. Ryan je pretjerano pazio na moralnost takvih veza. No kako su Ryan i Franklin bili prijatelji, njih dvojica i Paula esto su zajedno pili u Bud's Tavernu ili ili na skijako tranje u umski rezervat na rubu Lincoln Parka. I Ryan je redovito izlazio s pripadnicama ljepega spola, no on se nikada ne bi stalno vezao za neku od tih ena. Ljudi su govorili kako jo nije prebolio Janice. Katkada bi iziao s Patty MeClosky, tajnicom efa policije Schmidta, a katkada s Ronnie Glivens, medicinskom sestrom na bolnikome odjelu kirurgije. Paula se nije sviala samo Sadie, premda ni to moda nije bilo posve tono. Paula bi joj bila draga da nije odravala vezu s njezinim ocem. Trinaestogodinjaci imaju sloen, ali u pojedinim elementima i rudimentaran um. Poslije majine smrti, Sadie se silno zbliila s Franklinom. Posvuda bi ili zajedno. Poetak Franklinove veze s Paulom znaio je da vie nee moi toliko vremena provoditi s keri. Franklin i Paula esto bi vodili Sadie u kino ili na etnje dravnim parkom prirode, no premda nije bila nepristojna, Sadie je bila utljiva i nesretna. Franklin bi mi za svojih posjeta katkada priao o tome. "lV~isli da sam nekako iznevjerio uspomenu na njezinu majku", govorio bi. "Samo je ljubomorna jer manje vremena provodi s njom, a vie s Paulom", odvraao bih. A Sadie je osjeala da je Franklin iznevjerio nju, a ne uspomenu na njezinu majku. Imala je osjeaj da ju je on zamijenio nekim drugim, to je bilo apsurdno, no, s druge strane, bilo joj je tek trinaest godina. A Sadie je ula i prie, uasno pretjerane, o Janice i tome kako je ubijena, te je zamiljala kako ista ta pokvarenost - to se odnosilo na promiskuitet - zasigurno postoji i u Pauli, premda te dvije ene nisu bile ni u kakvom srodstvu. Najironinije je bilo to to je Paula u vrijeme kada je njezin otac, Patrick, poeo hodati s Janice, prije dvadeset pet godina, osjeala jednaku Ijubomoru prema Janice, premda je u tom sluaju Patrick moda i trebao posluati upozorenje. Sadie je poela kanjavati oca, premda ona na to nije tako gledala. U koli je poela postizati sve loije rezultate i odlazila bi od kue ne govorei Franklinu kamo ide. On se zbog toga jako uzrujavao. Sadie je oduvijek bila odgovorna i kako je s njom ostao sam, Franklin se oslanjao na tu njezinu odgovornost kada bi katkada ostajala sama. Franklin je imao spremaicu, Megan Kelly, istu onu enu koja je pronala tijelo Janice McNeal. Ponedjeljkom, utorkom i srijedom uveer gospoa Kelly pripremala bi veeru za Franklina, tonije za

Sadie, jer je Franklin tih dana zbog posla morao due ostajati u Independentu. Kada bi tako otila od kue ne govorei kamo ide, Sadie bi esto dola do mene i Franklin bi za to, dakako, znao, jer bih mu ja rekao, premda nikada nisam rekao Sadie da je tako odajem. Jo od njezine jedanaeste godine uveseljavam Sadie pokazujui joj uzorke u formaldehidu. Nazivam ih ukiseljenim gubama. Tako u staklenkama imam nekoliko aba, jednog takora, egrtuu, ljudski fetus zatvorenih oiju koji sam naslijedio od svog prethodnika na mjestu nastavnika biologije, deset kravljih onih jabuica, te svinjski fetus. Skupio sam ih tijekom godina da bih ih mogao koristiti u nastavi. Zbog formaldehida, svi su uzorci poprimili identinu tamnu boju, a takorova dlaka gotovo je posve poispadala. Kravlje oi pokazuju zamuenu inteligenciju, a svinjski fetus izgleda tuno. Sadie je svaki put opinjao ljudski fetus. Pitala se tko su mu mogli biti roditelji, kako bi izgledao da se razvio do kraja i rodio. Zbog toga bi se poela duboko zamiljati nad mnogim stvarima. No kad ne bi dolazila k meni, Sadie bi sama odlazila na duge etnje ili vonje biCiklom, a to je Franklinu znalo donijeti velike brige, osobito ako bi je elio tiekamo ~ovesti ili jednostavno znati gdje je. Sadie je imala nekoliko prijatelja svoje dobi, a meu njima je bila i sirota Sharon Malloy, tako da je Sadie esto bila kod nje. No njezini roditelji nisu bili toliko brini, te nisu redovito obavjetavali Franklina o posjetima njegove keri. S vremena na vrijeme Paula bi pokuala sama nekamo izvesti Sadie, no u takvim sluajevima Sadie bi ili odbila ponudu ili bi, ako bi ve nekamo i pola s Paulom, samo utjela. To je trajalo ve kakvih est mjeseci i ja sam se poeo diviti Paulinoj upornosti. No Sadie se nikako nije svidalo Paulino drutvo, ili je moda bila rije tek o tvrdoglavosti. Zbog toga je Franklin poeo provoditi vie vremena s Paulom, bez Sadie, to je samo dodatno pogoralo stanje. Franklin se nadao da e problem nekako nestati sam od sebe. Naposljetku, Paula je bila dobra, priala je duhovite prie i Sadie kupovala lijepe stvari Franklin nije mogao ni zamisliti da je Sadie s vremenom nee zavoljeti. No zbog tih Paulinih odlika u Sadie se poela buditi sumnja. "Zato mi donosi darove?" pitala je Sadie. "U nedjelju mi je donijela pulover, plavi s okruglim izrezom." "eljela bi da je zavoli", rekoh. "Ne elim je voljeti." "to si uinila s puloverom?" "Dala sam ga Sharon. Ne ini li se i tebi da se Paula previe smijei?"

U odraslih osoba takvo bi ponaanje bilo neurotino, no kod tako mladih osoba i neurotinost i normalno ponaanje mogu postojati zajedno, jedno uz drugo. Pomagao sam Sadie s domaim zadaama i ocjene su joj se poele popravljati, no i dalje bi neoekivano nestajala i potkraj proljea Franklin je poeo govoriti o tome kako e je odvesti u savjetovalite u Hamilton. To je zacijelo bila Paulina zamisao, budui da se ona bavila pruanjem strune psiholoke pomoi. Dakako, Ryan Tavich upozorio je i ostale policajce na to da Sadie esto luta, tako da ju je nekoliko puta kui dovezao netko od policajaca, svaki put uzbunjujui susjede koji bi odmah poeli iriti prie. Sadieno ponaanje puno bi me vie zabrinjavalo da od njega nisam imao koristi. Premda mi obitelj ne nedostaje, u Sadienoj nazonosti bilo je neeg ugodnog. Nakon njezina odlaska osjeao bih se glupo i nezrelo i zbog toga bih se korio, premda su svi ti susreti bili savreno neduni. Ipak, nikako ne bih bio volio da se u koli nekako doznalo kako sam u drutvu Sadie Moore cijelu prethodnu veer proveo pripravljajui biskvitne kolaie s komadiima okolade. Kolae nismo pekli svakodnevno, moda jednom mjeseno, no radovao sam se tim prigodama. Premda sam znao da bih Sadie trebao pokuati uvjeriti u to kako je Paula dobronamjerna, nisam je elio gnjaviti ili u njoj izazvati nekakvo nepovjerenje. I u tome sam grijeio: ti njezini dolasci bili su mi vaniji od njezina slaganja s Paulom. Ryan Tavich takoder se poeo zanimati za Sadie i, pretpostavljam, pokuavao je navesti na to da prihvati Paulu. On i Sadie zajedno su zimi odlazili na skijanje, a u proljee na pecanje pastrva. Ryan nije bio osobito vian razgovorima, no priao bi joj o raznom drveu i livadnom cvijeu, o tome kako ive pastrve i to ine u koje doba dana. Bio je to ovjek praktinih nazora, bez osobite mate, koji je Sadie pruao informacije o svijetu. I tako smo Sadie i ja pripremali okoladne kolaie i promatrali mrtva bia i organe u staklenkama, a Ryan Tavich odvodio ju je na pecanje - dotada se jo nije dogodilo nita zbog ega bi prizor sa starijim mukarcem i mladom djevojkom po neemu izgledao neuobiajeno. No u Sadienu ivotu postojao je jedan drugi mukarac koji je izazivao vie zabrinutosti: Aaron McNeal. S obzirom na njegovu prolost, ak je i Franklin bio zabrinut za Sadieno prijateljstvo s njim. Sadie je, rekao bih, znala za oevu podvojenost i stoga je njome - posve neduno, dakako - i manipulirala. Franklin je vrijeme provodio s Paulom, pa je tako Sadie vrijeme.provodila s Paulinim polubratom. Sadie se to zacijelo inilo pravednim. Paulin, pak, odnos s bratom bio je sloen. Ona je pomogla pri njegovu odgoju i esto ga je uvala u djetinjstvu. No, Paula nikako nije voljela

pomajku, a Aaron joj je bio slian. Imali su jednake, na krajevima blago uzdignute oi. Imao je ak i neke od njezinih pokreta-poput Janice, slijegao bi jednim ramenom ili pokrivao usta kada bi se smijao. A to je Aaron osjeao prema svojoj sestri? Nakon to su se Patrick i Janice razveli, Paula je ne samo zauzela mjesto Aaronove majke, nego joj je i onemoguavala pristup. Paula ga je podizala i izolirala. Upravo je Paula Aaronu davala knjige i odvodila ga u gradsku knjinicu. ak ga je nastojala i zatititi od Harka Powersa kada bi Hark dolazio zadirkivati Aarona. I moda je ona poticala Aarona na to da mu se suprotstavi, premda ga, dakako, zasigurno ne bi nagova rala na to da Harku odgrize uho. Obiteljske je veze gotovo nemogue posve jasno razluiti: poput lai koje prikrivaju nenaklonost, poput ljubavi koja prikriva sebinost. A zavist, kivnost i Ijutnja - itava ta mjeavina moe postati problematinom. Osobno se smatram sretnim zbog toga to nisam imao ni brae ni sestara, te sam odrastao samo uz jednog roditelja, no posve sigurno ne mogu jednoznano odrediti narav svoje veze s majkom, osobito tijekom posljednjih godina njezina ivota. Kada je Franklin poeo izlaziti s Paulom, Aaron se jo nije bio vratio u grad. A onda, kakva tri mjeseca kasnije, u prosincu, stigao je u grad, te su zajedno proveli Boi, to je zacijelo bila prava nona mora. Sadie je imala zamjerke na Pauline darove: ovaj je pulover pogrene boje, ova je koulja premala. A Aaron se prema Franklinu drao hladno, premda je Franklin prema njemu bio besprijekorno uljudan, ak i ljubazan. Covjek bi pomislio da je Aaron mogao suosjeati s Franklinom zbog Michelleine smrti, no on je bio toliko obuzet vlastitom priom da mu tuda bol nije bila vjerodostojna. A moda je bio ljubomoran na lakou Franklinova odnosa prema svijetu. Franklin je imao stabilan ivot. Nije se vrtio u krug i traio pravi smjer. A, dakako, Paula ga je voljela, to je u Aaronu takoder moglo izazvati kivnost, ako ni zbog ega drugog, a onda zbog toga to je i sam elio Paulinu panju. Po tome su Aaron i Sadie bili slini i tog su Boia igrali monopol i grudali se, uglavnom gadajui Franklina. No Aaron i Sadie poeli su se ee druiti nakon objavljivanja Franklinova razgovora s Houarijem Chihanijem i nakon to je Aaron pristupio ID-u, zbog ega se Franklin poeo pribojavati da bi tu moglo biti i neega drugog. Aaron bi Sadie davao malene darove - jeftin nakit, katkada kakvu knjigu. Franklin u Aarona nije imao povjerenja, premda ga je elio imati. No, ni Paula, Aaronova sestra, nije mu vjerovala. "Kod Aarona nikada ne zna koji e mu biti sljedei korak", rekao mi je jednom Franklin. "Najee je kao i svi mi, a onda e uiniti neto gotovo

perverzno, kao kada je Paulinu psu dao pun s rumom ili iz zabave meni sakrio kljueve. Zna ono kako s veinom ljudi zapravo vodi dva razgovora? Jedan je ono to govorite, a drugi ono to se krije iza tih rijei... U razgovoru primjeuje neiji ponos ili tatinu, a to je zapravo tema tog drugog razgovora. Kod Aarona nikada ne primjeujem taj drugi razgovor." Franklin se tada nasmijao. "Ta je druga razina odvie skrivena. A bez nje nikako ne uspije vam stei osjeaj o tome koji e mu biti sljedei korak ili zato ini to to ini. Nikako ne mogu otkriti kako kod njega funkcionira naelo uzroka i posljedice. Kao da gledam povrinu jezera: pod njom se neto komea, ali ne znam to." Sadie zapravo nije provodila puno vremena s Aaronom, no katkada bi je netko vidio u njegovu automobilu ili bi ona nazvala oca iz Aaronova stana i zamolila ga da doe po nju, premda je Aaron ivio samo osam ulica dalje. Katkada bi ih vidjeli kod Juniora, kako jedu sladoled. inilo se da su jedno drugome skloni, no Aaronu su bile dvadeset tri, a Sadie trinaest godina, a svi smo dobro znali priu o Aaronu. I Sadie je znala tu priu, no ona je u njemu poela gledati nekakvog romantinog junaka. rtvu. I znala je da prijateljstvom s Aaronom uzrujava oca i donosi mu brige. Negdje u njezinoj mladenakoj dui to joj je prualo uitak. Jednom je crvenom olovkom na obrazu nacrtala slovo L koje je veliinom i oblikom odgovaralo Aaronovu oiljku. Kada ga je ugledao, Franklin ju je elio natjerati da ga opere, no ipak joj nije nita rekao. 11 nakovito je da nijedan od desetero lanova Ispitivaa desnoga Ztog proljea, nakon svretka predavanja, nije napustio Aurelius. Veina ih je pronala sezonske poslove u gradu. Harriet Malcomb tako je preko ljeta radila kao domaica u svratitu Pine Cone Inn. Leon Stahl radio je kao prodava u Amesu. Jesse i Shannon Levine zaposlili su se na odravanju okolia sveuilita. Oscar Herbst radio je na pilani. Za druge ne znam ime su se tono bavili. No skupina se nastavila sastajati dva-tri puta na tjedan. itali su knjige koje im je zadavao Chihani i nalazili se u Aaronovu stanu kako bi o njima raspravljali i utvrdili terminologiju, premda to nikada nisu tako i nazivali. Sveta nomenklatura vjerojatno je bila prikladnija. Petkom uveer nekolicinu lanova moglo se zatei u Chihanijevoj kui, u daljnjim raspravama na vie drutvenoj razini. Jesse i Shannon odravali su Chihanijev travnjak zajedno s travnjacima sveuilinog kompleksa. Joany Rustoff odravala mu je kuu, usisavajui i perui rublje, premda joj je Chihani to plaao.

lanovi ID-a postali su vjernicima, neki od njih u veoj mjeri od ostalih. U Barryjevu sluaju postojala je velika elja za time da pone vjerovati u neto. A onda je naiao Chihani. I to je, inilo se, vrijedilo za sve osim Aarona: elja za vjerom prethodila je predmetu vjerovanja. Svatko od desetero lanova IDa osjeao je odreeni nedostatak, koji je nakon nekog vremena ispunio sam ID, ali tko to moe rei da tu prazninu nije mogao ispuniti klasian salonski ples ili pristupanje podrunici Greenpeacea ili kupnja psa? Da sam mu spomenuo tu mogunost, Barry bi se zasigurno bio uvrijedio. Svaki " je lan drao da je ta njegova praznina imala posve odreenu veliiI nu i oblik i da ju je mogao ispuniti samo ID. ', Iznimka je bio Aaron. Sumnjam da je i on postao vjernikom; umjesto toga, on je bio nevoljki nihilist koji je tragao za alternativama nihilizmu. No imao je i neobian smisao za humor - ovjeku je to zapravo teko i nazvati humorom - koji se iskazivao u duhu ' suprostavljanja. Zbog toga je bio problematiniji od ostalih jer, kada su ~ostojale podjele meu lanovima ID-a, Aarona je i to zabavlja' lo. Stovie, katkada je moda i poticao takve podjele. No ja sam gri' jeio mislei da se Aaron u tome povodi za trenutanim hirovima. Kod njega je postojala samo jedna istinska strast koja je svakako upravljala njegovim postupcima - no ja sada ve nepotrebno istra' vam. Bila je prava teta to Aaron tako esto nije dolazio na sastanke petkom uveer u Chihanijevoj kui, jer su to s vremenom postale seanse samokritinosti. Dirnulo me kako je Barry skupini poeo govoriti o tome kako se osjea zbog toga to je albino i nizak. Priznao je ak i da mrzi kada ga netko zove Covjejom Ribicom. Bili su to poprilino tipini i ne osobito bistri mladi ljudi koji su uz Chihanijeve poticaje uspjeli uvidjeti pokoju od svojih mana: zavist, lijenost. Leona Stahla prisilili su na to da se suoi sa svojom prodrljivou. Jason Irving govorio je o svome strahu od spolnosti. Bob Jenkins i Joany Rustoff priznali su da su svoju vezu upotrijebili da bi od sebe odgurnuli preostali dio svijeta. Ne mogu vjerovati da su Jesse i Shannon Levine u sebi uope mogli vidjeti neto drugo osim iste superiornosti, no pod Chihanijevim vodstvom uspjeli su uvidjeti kako svoja stajalita cijene vie od tudih stavova. I premda Chihani vjerojatno nije grijeio kada je u svoje sljedbenike usadio takvu svijest, moda je pogrijeio kada je njihove slabosti zamijenio svojim osobitim oblikom marksizma. Poput Aarona, Harriet Malcomb nije pokazivala zanimanje za samokritiku. Tvrdila je da u vrijeme sastanaka kod Chihanija mora raditi u Pine Cone Innu, no moda ni Aaron nije elio da ona odlazi na takva druenja. Moda se

pribojavao da bi oni mogli oslabiti njegov utjecaj na nju. Bilo je teko odrediti koliko on zapravo uspijeva njome vladati, osobito poto je poela izlaziti s Ryanom Tavichem. Ryan ju je vidio u Pine Cone Innu, kamo je na veeru bio izveo Ron nie Glivens. Potom je Harriet nazvala njega. "Dakako da izlazim s njom", rekao je Ryan kada mu je Franklin jednog etvrtka uveer, nakon koarke, postavio to pitanje. "Kada se tako lijepa ena eli sa mnom vidjeti, bio bih lud kada s njom ne bih iziao." "Stariji si vie od dvadeset godina", rekao mu je Franklin. "I ja znam toliko brojiti", odgovorio je Ryan. "Ako njoj ne smeta, zato bih ja time trebao razbijati glavu?" Harriet je bila via od Ryana, no on je bio miiav od redovitog vjebanja s utezima i nije izgledao loe. Njihovi zajedniki izlasci doimali su se neobinima, no jo nisu bili dosegli toku u kojoj bi ta neobina narav odmah poela izazivati i sumnju. "O emu razgovarate?" upitao ga je :Franklin. "O policijskim stvarima. Sviaju joj se moje prie." Sastanci u Chihanijevoj kui odvijali su se pod strogim nadzorom. A kada bi se ondje i pojavio, Aaron je bio posve drukija osoba, promiljen i popustljiv. Do sastanka koji se jednog ponedjeljka u srpnju odrao u Chihanijevoj kui, lanovi ID-a trebali su proitati Elitu na vlasti C. Wrighta Millsa. Chihanijeva je dnevna soba bila ureena poprilino spartanski: dva podesta sa spuvastim podmetaima umjesto kaua, nekoliko stolaca s uspravnim naslonima. Jedini je ukras bio crveno-plavi alirski sag na zidu; na podu se nalazio jo jedan sag, obojen razliitim nijansama smee i utosmee. U prostoriji nije bilo ni knjiga, ni glazbe ni fotografija. Premda je Chihani imao puno knjiga, sve one nalazile su se na katu. Chihani je posluivao aj od metvice bez eera, te penine kekse bez eera iz Kanade. On je sjedio na jednom od stolaca; ostali su se rasporedili po cijeloj sobi. "A to nazivate pravednou?" upitao ih je Chihani. "Moe odgovoriti tko god eli." "Ono to je dobro za najvie ljudi?" upitao je Leon. Sjedio je na podu, prekrienih nogu, koje su, meutim, bile predebele da bi ih samo tako prekriio, tako da se morao pridravati za potkoljenice da se noge ne bi same razdvojile. "to je onda dobro?" upita dalje Chihani. (llas mu je bio monoton, a rijei je izgovarao odsjeeno, tako da se inilo da je svaki slog tono jednake duljine.

"Dobro je ono to je nepristrano", odgovori Harriet. Ona je s Aaronom sjedila na podmetaima. Aaron je prelistavao neki francuski asopis. "`Od svakoga prema njegovim sposobnostima, svakome prema koliini uinjenoga"`, ree Leon, citirajui Marxa. "A zato je to pravedno?" upita Chihani. "Temelji li se takvo postavljanje pravednosti na moralnim zahtjevirna pojedinca?" "Temelji se na teoriji povijesti", ree Leon. "Objasni tu tvrdnju", ree Chihani. "Povijest je progresivna", ree Leon. "Kree se prema postizanju boljeg drutvenog poretka." "Ponovno te pitam, to je bolje?" upita Chihani. "Emancipacija ovjeanstva", ree Shannon. "Zato je bolja?" upita Chihani. "Kada pojedinac eksploatira drugog pojedinca, u drutvu dolazi do sukoba", ree Harriet. "Svi ne rade na unapreenju ovjeanstva. Svaka izostavljena skupina ujedno je i eksploatirana skupina, skupina koja e se prije ili kasnije okrenuti protiv onih na vlasti." Leon uzdigne ruku i stane itati iz nekog Marxova rada. "'Tek poto velika drutvena revolucija nadvlada posljedice buroaskoga razdoblja, svjetsko trite i suvremene proizvodne snage, te ih podvrgne zajednikome nadzoru najnaprednijih naroda, ljudski e napredak prestati nalikovati na onaj uasni poganski idol, koji je pio nektar iskljuivo iz lubanja ubijenih."` "Svia mi se ovaj dio o lubanjama ubijenih", ree Oscar. U donjoj je usnici imao zlatnu iglu, sasvim u lijevome kutu. Dok je sluao, volio ju je dodirivati jezikom i tako se poigravati, kao da iskuava okus neega slatkoga. "Lenjin je rekao da je moralno sve to pripomae razaranju starog izrabljujueg drutvenog sustava i ujedinjenju radnika u stvaranju novoga komunistikog drutva", ree Harriet. "Ne znai li to da cilj opravdava sredstva?" upita Barry. Ponosio se tim svojim pitanjem jer se rijetko javljao za rije. "Pa to onda?" upita Oscar. "Zlo koje slui dobru vie nije zlo", ree Aaron. "To je vrlo upitna filozofija", ree Leon. "Ponekad jest," ree Aaron, "a ponekad i nije." "A to je s policijom?" upita Leon. "Leon se boji policije", ree Oscar. On je pripadao onoj vrsti heretika koji trae dokaze i vrlo se malo zanimaju za teoriju. Bio je poput kakvog automehaniara koji nije vidio ni najmanje smisla u filozofskim raspravama o potekoama u funkcioniranju automobila. No, to nije bilo posve tono. Oscar se nije zanimao popravljanjem. Uzbuivalo ga je unitavanje. elio je neto rastavljati.

Premda su zime u Aureliusu hladne, duge i s puno snijega, ljeta su poput kakva dara, sunana i ne prevrua. To je Ijeto bilo osobito ugodno. Sjeam se jednog tjedna u srpnju kada je svake noi nakratko padala kia, ali su dani bili vedri i sunani. Tako se neko kratko vrijeme inilo da je priroda konano pogodila prvi omjer. Premda imam velik travnjak, svjesnom ga odlukom odravam sam. Volim kada me susjedi vide kako radim oko kue, imam dojam kao da na taj nain iskazujem svoju pripadnost njima. Katkada mi je pomagala Sadie, a ja bih joj plaao malu naknadu za brigu o cvijeu, tako da sam oko kue imao geranije, vodenike i graniice. Pomogla mi je obojiti i garau, u bijelu boju sa zelenim ukrasnim obrubom. Nosila je kratke hlae i majice s kratkim rukavima. Na svoje razoaranje, jasno sam uvidio da ubrzo vie nee biti dijete. Kao to sam rekao, ID se sastajao cijelog ljeta, no u njegove lanove uvukao se odreden nemir, medu njima su se pojavile odreene napetosti. Ne mogu vjerovati da bi Chihani poticao takvo to, premda je mogue da on to i nije primjeivao. No prema Barryjevu prianju, Aaron je poticao takvu atmosferu. Prezirao je svaku mirnu i glatku povrinu. Nekoliko dana u srpnju cijelo je vrijeme provodio s Joany Rustoff, vodei je u kino i na kupanje. Moda je i od nje nastojao stvoriti svoju robinju, to god to znailo. To je muilo Harriet i Boba Jenkinsa. A onda se Aaron prestao viati s njom, zbog ega se uzrujala sama Joany. Mislim da njih dvoje nisu spavali, no u poetku se drao kao da mu se ona svia, a onda je postao posve nezainteresiran. Ona je bila plava i zgodna i nosila je uske traperice i pripijene kratke majice. Imala je mali blago prast nos, poput filmskih glumica iz pedesetih godina, a njime se ponosila onako kako se neki pono se svojom pameu. Rijetko se minkala, no to je inila onih dana kada joj se Aaron udvarao. Tada je itava epizoda zavrila i Joany se vratila Bobu. Napetost se pojavila i izmeu Barryja i Oscara Herbsta. Oscar je Barryja prezirao. Nije mu se svialo to to je Barry albino i nije mu se svialo to to je homoseksualac, jer je Barry to priznao na jednoj od onih samokritikih seansi kod Chihanija. Oscaru se nije svialo ni to to se Aaron prema Barryju odnosi kao prema kakvom psiu koji pripada samo njemu. Moda je Oscar elio biti u tom poloaju, no takav stav naveo ga je na to da pokua nekako odvojiti Barryja od Aarona. A Jesse i Shannon iskazivali su potpunu nepromiljenost, opijajui se i buei u barovima. A kako drukije opisati Harrietinu vezu s Ryanom nego kao jednako tako lakoumnu? Kada bi ih ljudi vidjeli na ulici ili kako prolaze u Ryanovu Escortu, ona je doslovce visjela na njemu. I doista, kako je ljeto

odmicalo, svi oni na sve su oitije naine iskazivali ekstravagantnost u ponaanju. Primjerice, poetkom kolovoza Aaron je organizirao tulum. Trebao se odrati u pono, na groblju Homeland, na samom rubu gradskoga podruja. Nisam ba uvjeren da su i ostali, osim Oscara Herbsta, uistinu eljeli ii onamo. Leon Stahl, koji nije volio pjeaiti, a osobito ne grobljem, nekoliko je puta izjavio kako nije "lud za tulumima". Barry nije elio ii, no nije elio ni ostati sam kod kue. Joany i Bob Jenks vjerojatno su poli na tulum kako bi pokazali da na njih uope ne utjee Aaronovo oijukanje s Joany od prije nekoliko tjedana. Harriet je dola i zbog toga otkazala dogovoreni sastanak s Ryanom. Na kraju se predomiljati stao ak i Leon, govorei da e sve moda biti u redu omota li koljena povezom. Kako se pokazalo, ipak mu je bilo bolje kod kue. Skupina je ponijela i mali prijenosni kasetofon. Uzeli su i papirnate ae, etiri litre soka od narane i gotovo dvije litre votke. Imali su nekoliko nosaa s po est limenki piva i ini mi se da su imali i perece. "Nije bilo balona?" upitao sam kasnije Barryja. "Prestanite", rekao je on. Barry mi je rekao da je neprestano zamiljao ruku nekog kostura kako se die iz grobnice da bi ga epala za nogu ili kako proviruje iz zemlje da bi ga uhvatila za porub nogavica. Zbog toga je nasto jao stalno biti nekako u sredini skupin.e, te je neprestano gurkao i udarao u druge, zbog ega su se oni poeli ozbiljno Ijutiti. Mogue je da su svi bili nervozni. Naposljetku, uli su na podruje na koje pristup nije bio doputen, a bila je pono. Na nebu je bio samo polumjesec, no Aaron je imao baterijsku svjetiljku, kao i Shannon i Bob Jenks. Barry se nije sjetio ponijeti je. U blizini sredita groblja nalazila se granitna ploa postavljena ispred obeliska visokog kojih pet metara. Bila je to obiteljska grobnica Hyrama Peabodyja, mjesnog bankara iz devetnaestoga stoljea. Ploa je imala dimenzije 2,5 x 2 metra, a na njoj je bilo zapisano: "Duh napretka stalno ga je vodio dalje"'. S obiju strana obeliska nalazile su se manje nadgrobne ploe, s imenima Hyrama Peabodyja, njegove supruge, te sinova i keri, od kojih su neki preminuli jo u ranom djetinjstvu. Hrastovi su u tom dijelu groblja bili vrlo stari, a u blizini obeliska nalazilo se pet ili est dostojanstvenih mramornih grobnica s grkim stupovima. Jedna od njih, koja je pripadala C~rusu Tuckeru, bila je velika poput omanje brvnare za odmor. Dok sam krajem pedesetih i poetkom ezdesetih polazio srednju kolu, prialo se da odvani parovi nou dolaze ovamo i vode ljubav na granitnoj ploi Hyrama Peabodyja i kolski kolege nekoliko su puta tvrdili da su u travi

ili na samoj ploi vidjeli kondome, premda nitko ne moe znati jesu li govorili istinu. Upravo ta granitna ploa bila je Aaronov cilj. Na njoj e plesati. Pit e sok s votkom, ponaati se opsceno i raspravljati o Marxu. Dok su prolazili izmedu grobova, Aaron je ostatak drutva zadirkivao pitajui: "to je ono?" ili "Jeste li uli...?" Oni bi se potom jo vie zbili. Shannon je kasetofon postavio u podnoje obeliska. Aaron je ukljuio Doorse. Oscar je priredivao pia. Bob i Joanny plesali su uz pjesmu o mjesecu nad Alabamom. "Oh, pokai mi put do prvog bara i boce whiskeyja." Plesali su uz puno trzanja, ironino. Jason je okrenuo lea ostalima, potom prekriio ruke, polaui dlanove na ramena i lelujajui tijelom tako da je izgledao kao da u zagrljaju dri nekog jo tanjeg od sebe. "Daj, stavi joj ga", ree Shannon. "Jaa-huuu", podvikne Jesse. Barry je stajao koliko je mogao blie Aaronu, pritom pazei da ga ne dodiruje. Bojao se sjesti; zamiljao je tlo kako se otvara i kako ga neto uvlai u tu pukotinu. Nije mu bilo jasno zato je pristao po i s njima, I~amo god bi pogledao, vidio bi neto to bi ga uasnulo. "Koja je razlika," upita Oscar, "izmedu epistemoloke dijalektike, ontoloke dijalektike i relacijske dijalektike`.? Tko da toan odgovor, Joany mu za nagradu pui." "Zavei", ree Joany ogoreno. "Onda Harriet", ree Oscar. "Na to bi znao odgovoriti Leon", ree Barry, osjeajui kako treba rei neto u prilog jedinoj osobi koja je bila dovoljno pametna i nije pola s njima. "Zato i nismo eljeli da dode ovamo", ree Oscar. "Nikako ne bih eljela puiti Leonu", ree Harriet. Nasmijala se, a Aaron se nasmijao zajedno s njom. Barry osjeti val uasa pri pomisli da bi mu Joany ili Harriet mogle ustima dodirivati penis. Popio je sok s votkom. Nije osjetio okus votke, no znao je da je pomijeana sa sokom. Baterijske svjetiljke bljeskale su tlom amo-tamo. "Umiru li Ijudi zato to to zasluuju?" upita Jason. "Umiru zato to su stari i bolesni", odvrati Harriet. "Umiru jer se dosauju", ree Aaron. Mjesec je prosijavao kroz grane hrastova. Harriet je s obiju strana kasetofona postavila est svijea. Premda se inilo da nema vjetra, plamenovi su treperili kao da prate ritam glazbe. Aaron i Bob Jenks stali su raspravljati o pauperizaciji i razlici izmedu relativne i apsolutne pauperizacije. Obojica su ve bili popili po nekoliko pia. Bob je ustvrdio da je pauperizacija danas uglavnom ograniena na marginalne zemlje Treega svijeta.

Oscar Herbst tada ree: "Pojebimo nekog paupera!" "Hej," ree Shannon, "pauperi su nai ljudi. Pojebimo kapitalista." "Mrtvog kapitalista", primetne Jesse. "Uvjeren sam da moemo odmaknuti neke od ovih ploa", ree Oscar. Tada je pogurnuo obelisk koji se, meutim, nije pomaknuo ni za milimetar. "Nemoj!" ree Barry. "Hej," ree Oscar, "ovjeja Ribica ne eli uznemiravati usnule kapitaliste." "Jau~ au~ auuuuu!" stane zaviaati Jesse. "Tiho", ree Harriet. "elite da netko pozove policiju?" "Ovaj kamen ne dri se vrsto", zazove ih Shannon s udaljenosti od kojih pet metara. "Taj je malen", ree Aaron s prijezirom. "Jasno je da je pod njim neki siromah, netko od obespravljenih." Oscar tada stane gurati jednu veu plou koja je pripadala Wilhelmu Bockmanu, koji je neko bio vlasnik pletionice u Aureliusu. "Hajde..." ree Oscar. Jesse i Shannon odmah su mu se pridruili. Ljuljali su kamen naprijednatrag. Barry je dlanovima pokrio ui. Bio je uvjeren da e se dogoditi neto uasno. Spomenik je bio visok oko dva metra. Bob i Jason tada su im prili u pomo; Joany je takoder stala gurati kamen. Nadgrobni kamen tada se zaljuljao i trenutak kasnije uz mukli udarac pao na zemlju. "Sjebali smo ga", ree Oscar. "Koga jo?" upita Shannon. "Sruimo obelisk", ree njegov brat. Stali su gurati kamen, no on se uope nije micao. Pomogao im je i Aaron. Obelisk je i dalje stajao posve nepomino. "Doi, ovjeja Ribice", ree Aaron. "Neu." "Uini to sam ti rekao." "Ne elim", ree Barry. Potom im okrene leda, no tako se poeo osjeati odvie usamljenim, pa se ponovno okrenuo prema njima. "Jebeni kapitalisti", ree Oscar. "Idemo srediti jo tog kamenja." U sljedeih pola sata sruili su deset nadgrobnih ploa. Barry je stajao pokraj obeliska, uglavnom sam. Odreenu utjehu pronaao je u glasu Jima Morrisona, no pjesma mu je ulijevala strah: Kada glazba zavri, ugasi svjetlo. U jednom trenutku pridruila mu se Harriet. "Ti si mali mekuac", ree mu. U njezinu glasu uo se i traak ljubaznosti. "Znam. ao mi je." "Nemoj rei policiji." Lice joj je bilo samo blijedi krug usred tame. "To nikako ne bih uinio." "Bit e smijean revolucionarr ov~e~a Ribice."

"Ne elim biti revolucionar", ree on, Nakon nekog vremena i ostali su se vratili c~o Peabodyjeva obeliska. Oscar se bacio na zemlju i drao se kao da e zaspati. Shannon i Jesse pili su pivo. Aaron je u nekoliko aa pomijeao sok i votku i dodao ih Harriet, Jasonu i Bobu. Barry takoer posegne za aom. "Za tebe nema pia", ree mu Aaron. "Nisi bio dobar." Oscar je leao na trbuhu, lica zarivena u travu. "Bio si zloest, zloest, zloest." "Otkazujem pretplatu na uskrsnue", pjevao je Jim Morrison. Aaron pogleda oko sebe, lijevo pa desno. "Ovdje je pokopana moja majka", ree. "Ona gospoda koju su ubili", ree Bob Jenks. "Mislim da je ondje", ree Aaron i krene ulijevo. Harriet pode za njim. Ostali su ih promatrali. Oscar poskoi na noge i poe za njima. Potom i Shannon i Jesse. Barry je ostao sam. Pogledavi oko sebe, potri za Jesseom. "ekajte", zazove ih. Grob Janice McNeal nalazio se u novijem dijelu Homelanda; visoki pravokutni nadgrobni kamen jo je izgledao nov. Na grobu je bilo cvijea i Barry se upita tko ga je onamo donio. Aaron, Bob i Shannon usmjere svjetiljke prema ploi. "Da ga sruimo?" upita Oscar. "Da se nisi usudio", ree Aaron. "Kakva ti je bila majka?" upita Harriet. Aaron najprije ne odgovori. Nekoliko trenutaka kasnije ree: "Voljela se eviti." Nitko nije rekao ni rijei. "Voljela je drkati mukarcima i gledati kako trcaju u zrak." "To ti je rekla?" upita Harriet. "To su mi rekli drugi mukarci", ree Aaron. "Drali su da bih trebao znati kakva mi je bila majka. Tako mogu sjediti kod Buda, a neki e mi pijanac prii i rei: `Tvoja mi ga je majka voljela drkati'." Ulicom je u tom trenutku proao neki automobil. "upci"? ree Shannon. Snop sv~etla iz n~e~ove sv~etil~ke Plesao je na nadgrobnome kamenu. inilo se da se Aaron razljutio. "Dri da nije u redu nekome tako drkati? Moda joj se to svic~alo. Svidalo joj se puno toga." "to misli o njezinu ubojstvu?" upita Barry. Nije mu bila namjera tako postaviti pitanje. Zapravo ga je zanimalo sumnja li Aaron u nekoga.

"A to, do vraga, misli da se o tome moe misliti?" upita Jason. "Meni se ini", ree Oscar, "da se ovjeja Ribica veeras izvukla s puno toga." "Stid ga bilo", ree Shannon. "Nije nam pomogao s kapitalistikim spomenicima", ree Jesse. "Ja mislim", ree Oscar, "da bismo iskazali poast uspomeni na Janice McNeal kada bismo joj dali njegove hlae. Shannon se nasmije. "Super", ree. "I gae", ree Oscar. Barry zakorai unatrag, no netko ga je istoga trena epao i odbacio na pod. Shannon mu klekne na ramena, a Oscar i Jesse stanu mu otkopavati pojas. Ostali su stajali oko njih, a onda im se pridruio i Bob Jenks. Barry im se odupirao. "Ne!" vikao je dok mu Shannon nije dlanom prekrio usta. Potom su mu izuli tenisice i poeli mu prema dolje povlaiti hlae. Dok se tako koprcao, vidio je Aarona i Harriet kako stoje nad njim i tako ga odozgo promatraju. Harriet se jedva primjetno smijeila. Na Aaronovu licu nije se vidjelo apsolutno nita. I poto su mu svukli hlae i gae, Shannon i Jesse nastavili su drati Barryja. Oscar je ustao i baterijsku svjetiljku usmjerio prema Barryjevim genitalijama. "Nije ni udo to te zovu ovjeja Ribica", ree mu. "Hej, Barry," ree Shannon, "to misli, kada e ti poeti rasti?" Nastavili su se aliti na raun njegova penisa. "Moda mu treba vitamina", ree Joany. "Ili umjetnog gnojiva", ree Bob. Aaron nije rekao nita. Pogledao je Barryja, a potom odvratio pogled. Barry je samo vrsto stisnuo oi, elei nestati. Oscar tada prebaci Barryjeve hlae preko Janiceina nadgrobnog kamena. "O, draga preminula sestro," ree, "ostavljamo ti ovaj nadgrobni zalog kako bi znala da tovanju koje ti posveujemo nee biti kraja." Sva svjetla usmjerila su se prema spomeniku. Objene preko njega, Barryjeve su traperice inile naglavce okrenuto slovo V izmeu ijih se krakova pojavljivalo Janiceino ime. "Poimo odavde", ree Aaron. "Postalo mi je dosadno." Oscar tada epa hlae i potri prema ulici. Jesse i Shannon potrali su za njim. Ostali su urno poli za njima. Barry je ostao leati na zemlji, dlanovima pokrivajui oi. Uvidio je da lei iznad ostataka Janiceina tijela. Nije se micao. Tama je postala jo gua. Oglasila se neka nona ptica. Ve trenutak kasnije vie se nije ulo apsolutno nita. Barry je i dalje rukama pokrivao oi. "ovjeja Ribica", ree naglas. "ovjeja Ribica." U toj se tiini inilo da vie. Vie nije uo ostale, no nekoliko trenutaka kasnije zauo je neki automobil kako juri kripei gumama. I dalje

je oekivao da e ga netko ili neto povui dolje, meu mrtve, samo to je sada elio da do toga doe. No nije se dogaalo nita. Barry je tako leao jo gotovo sat vremena, a potom mu je postalo odvie hladno. Krenuo je prema ulici. Odnijeli su mu i tenisice. Na runome je satu vidio da je pola etiri. Zakoraio je na ljunak i osjetio bol u golim tabanima. "ovjeja Ribica", ree naglas. Doavi do ulice, ostao je stajati iza nekog stabla. Nije bilo automobila, a kue su bile u mraku. Do njegova stana trebalo je prijei oko kilometar i pol. Majina je kua bila blie, no onamo nije mogao otii. Barry je zamiljao prolazak gradom bez hlaa. Netko bi ga svakako primijetio. elio je ostati na groblju i nikada ne otii odande. inilo mu se da su mrtvaci pravi sretnici. Negdje oko pola pet zauo je neki automobil. Zaklonio se iza stabla. Automobil se zaustavio ispred ograde i vrata su se otvorila. "Barry!" Bio je to Aaron. Barry se pojavi iza stabla. Aaron je stajao pokraj ograde. U ruci je drao Barryjeve hlae. Pogledavi ga, tada mu ih dobaci. "Ulazi u auto", ree mu. 1~ aron je bio deset godina stariji od Sadie, to je svakako bila preAvelika razlika da bi bili vrnjaci, premda ja imam prijatelje koji su od mene i mlai i stariji po deset godina, a ipak ih smatram vrnjacima. No Sadie je bilo trinaest godina. Nitko nije odobravao njihovo prijateljstvo i Sadie je na to upozorena. Ve i sama injenica da se Aaron zanima za Sadie prihvaana je kao dokaz o tome da neto nije u redu. A to je otvaralo i nova pitanja: zato se Aaron zanima za Sadie, zato se eli s njom druiti? Zivot je obiljeen sloenim vezama zbog kojih se nita ne ini samo iz jednoga razloga. Mogue je da postoje brojni razlozi, i svjesni i nesvjesni. Najvie volim itati u naslonjau u kojem je neko sjedila moja majka i itala mi. Pa ipak, kada sam se vratio u ovu kuu, nisam bio svjestan toga da je rije o istome naslonjau, premda sam u njemu svake veeri vjerojatno provodio i po nekoliko sati. Bio je popravljen i obnovljen, tako da je tkanina na njemu sada bila svijetloplava, sa utim cvjetovima, a ne vie ona tamnosmea. To ak i nije bio najudobniji naslonja u dnevnoj sobi; nasloni za ruke bili su prepuni izboina, a sjedalo udubljeno. Neto me ipak nagnalo na to da za itanje odaberem upravo to mjesto. Psiholoki gledano, meni je to bio najudobniji naslonja. To je jedan od pritnjera povo~enja za nesvjesnim razlnzima.

Mogue je da se Sadie Aaronu sviala jer je bila neiskvarena i jer je svijet promatrala s uenjem. To je svakako bio jedan od razloga ~bo~ koj~h je b~la draga meni~ pogled na sve kod nje jo nije bio zasi. en. Osim toga, bila je puna energije i oduevljenja, uljudna i zgod na. Imala je smisla za humor, uivala u blago neobinim pojavama, to je meni izgledalo draesno: npr. u priama koje je izmiljala o mome svinjskom fetusu ili gotovo bezdlakom takoru u staklenci s formaldehidom, kojeg je nazvala Prespori i za kojeg je izmiljala pustolovine u kojima na kraju nita nikada ne'bi zavrilo kako valja. I Aaron je zacijelo imao drugih razloga. S obzirom na njegovu prolost, dobro je poznavao mranu stranu ljudskoga postojanja. Kod Sadie nije bilo te tamne strane, ili je moda bila u ivotnome razdoblju koje tek prethodi tamnoj strani. ak i idealizam ID-a, koliko god se doimao praznoglavim, temeljio se na nadi u to da je mranu stranu mogue izbrisati iz ljudskoga iskustva promjenom ovjekovih institucija, premda sam uvjeren da bi takvo postavljanje stvari iznenadilo neke od njegovih lanova. Taj je idealizam, medutim, bio jedan od razloga zbog kojih je Aaron pristupio skupini, ak i ako je imao jo pet-est drugih razloga. I njega i mene privlaila je Sadiena nedunost. Medutim, ja nikada ne bih uinio neto ime bih Sadie doveo u opasnost, no inilo se da to posve ne vrijedi i za Aarona. Deset dana nakon onog dogadaja na groblju, Aaron je poveo Sadie na kupanje u preplavljeni kamenolom nekoliko kilometara istono od Aureliusa. Jezerce se nalazilo na zemljitu u privatnom vlasnitvu i policajci iz erifova ureda obilazili su to podruje jer su se tijekom godina ondje utopile tri-etiri osobe. Ondje je bilo i starih strojeva, bilo pod vodom ili djelomino nad njezinom povrinom: izobliene konstrukcije od zahrdala metala koje su bile toliko propale da nije bilo mogue odrediti njihovu izvornu funkciju. Franklin bi se jako uzrujao da je znao da Aaron odvodi Sadie na tako opasno mjesto, no za to je doznao tek kasnije. Koliko sam uspio utvrditi, Sadie je itavo ljeto upravo preklinjala Aarona da je povede onamo, tako da se moda sva krivnja ne moe pripisati samo njemu. S druge strane, on joj je prvi spomenuo kamenolom i vjerojatno joj ga prikazao kao neto silno uzbudljivo. Ljudi su i u mom djetinjstvu odlazili na kupanje u kamenolom, a jo i tada znalo se da je to mjesto opasno. Ja onamo nisam otiao nijednom, bojei se da bih time mogao razljutiti majku. Aaron je svoju staru Toyotu parkirao pod nekim drveem, kojih kilometar i pol od jezerca, do kojeg su doli prolazei poljima kukuruza i potom nekim umarkom. Sadie je bila pripravila sendvie sa salamom, a u malenom

hladnjaku imali su est limenki Pepsi Cole. Bila je sredina kolovoza i bilo je jako vrue. Vedar dan bez ijednog oblaka. Cvrci su se glasali nekako umorno. Ve due od tjedan dana nije bilo kie i sve je bilo isueno. Iz Aureliusa su krenuli oko deset i do jezerca doli sat vremena kasnije. Sadie je eljela povesti i svog psa, Shadowa, crnog koker-panijela koji je mrzio tjelesne aktivnosti, no Aaron joj je rekao neka ga ostavi kod kue. Ono to se dogodilo na groblju Homeland privuklo je veliku pozornost, no zasada jo nitko nije bio optuen i poinitelji su ostali nepoznati. U Independentu se o tome pojavio lanak, a Franklin je napisao i uvodnik, govorei kako se karakter sadanjosti moe prosuivati na temelju potovanja prema prolosti. Desetak nadgrobnih ploa bilo je srueno i polegnuto, a jedna je ak i puknula na pola. Pronaeno je mnotvo limenki od piva. Pretpostavljalo se da su ondje bili neki srednjokolci. inilo se da nitko ne sumnja na ID, premda su neki zacijelo mislili i na njih. Za nekoliko mjeseci ID e se sumnjiiti za sve, od krae nestalih pasa do bacanja smea na ulice. Gradski odred skauta dobrovoljno se prijavio za ienje groblja i policija je pojaala budnost. Kada je Sadie Aaronu spomenula groblje, priznao joj je da je bio ondje. "Jeste li vi sruili spomenike?" upitala ga je Sadie. "Dva-tri. Teki su." Bili su doli do kamenoloma i sada su koraali stazicom oko ruba jezerca, niskom kosinom koja se uzdizala od vode. Jezerce je imalo promjer od kojih stotinu pedeset metara, a rub mu je bio nazubljen i ovalna oblika. Na suprotnoj su strani etvorica djeaka skakala u vodu s grane nekog stabla, a kraj njih je lajao pas. "Niste se bojali nevolja?" "Nismo o tome razmiljali. Mrtvima je svejedno, a ivih nije bilo u blizini." "Zato ste to uinili?" "Bit e zbog dosade." Odabrali su jednu istinu uz vodu, gdje su tri debla bila postavljena u trokut. U njegovu sreditu netko je jednom zapalio vatru, iza koje je ostao crn spaljeni trag. Iza tog trokuta strmina se uzdizala jo kojih sedam metara iznad vode. Uz obalu je rasla rujevina. Aaron i Sadie nalazili su se tono na suprotnoj strani jezerca ~ odnosu na djeake koji su se kupali na kraju staze, gdje bi se katkada pojavili erifovi policajci. Pas nije prestajao lajati. Jed;an od djeaka prema njemu je bacio kamen, no ipak ga je promaio.

Aaron, koji je u drutvu drugih obino utio, sa Sadie je bio vrlo razgovorljiv. Ne bih mogao sa sigurnou ustvrditi da je s njom uistinu bio drukiji, no inilo se da je manje oprezan, manje ironian. I on je takoder odrastao u Aureliusu i doimao se sretnim djetetom. Do promjene je dolo u ranoj mladosti. Gledano povrinski, za promjenu je bilo mogue okriviti Harka Powersa, no Hark je jednostavno simbolizirao svijet. Aaronovu promjenu bilo je mogue pripisati i nastupanju puberteta i svijesti o majinu ivotu. Zapravo, ak i oevu ivotu. Aaron bi Sadie priao o onome to je itao - o povijesti, filozofiji i knjievnosti koja se bavila socijalnim pitanjima, knjigama koje je dobivao od Chihanija ali i o odrastanju u Aureliusu, o raznoenju novina u drutvu svoga psa, o svojim dolascima na jezerce u vrijeme kada je bio ak i mlai od Sadie. Spomenuo joj je i odlazak iz Aureliusa. "Ne sada odmah. No razmiljao sam o tome da bih rado nabavio motocikl i njime se odvezao do junoga Meksika do Chiapasa i Yucatana - gdje nastoje pokrenuti revoluciju." "Kakvu revoluciju?" upita Sadie. Jeli su sendvie. Aaron je bio svukao majicu i sada je na sebi imao crne kupae gae koje su mu se sputale negdje do pola tankih bedara. Sjedio je na zemlji, ledima naslonjen na velik okrugao kamen. Sadie je sjedila na deblu. Preko zelenog jednodijelnog kupaeg kostima nosila je podrezane traperice. Imala je dugake noge, puno due od torza. Na koljenima su joj se vidjeli tragovi oiljaka od koturanja od prije nekoliko godina. "Cilj revolucije je redistribucija moi", ree Aaron. "Neki tip ima batinu i njome udara ljude oko sebe, sve dok mu je netko ne oduzme. Onda neko vrijeme taj netko drugi ima batinu. I tada on udara oko sebe. U junome Meksiku Indijanci se bore protiv zemljoposjednika." "Zar uvijek mora biti tih revolucija?" "Ne nuno. Kada eli oduzeti batinu onome tko te udara - revolucija je posljednje sredstvo kojem e pribjei." "Bi li ondje dolje mogao raditi svoj posao?" "Gdje god postoji telefonska linija." "to tono radi kao analitiar? Povjeravaju li ti ljudi svoje probleme?" Aaron se nasmije. "Analiziram samo podatke. Mrtve stvari. Trenutano analiziram bazu podataka neke newyorke bolnice, kako bih im pomogao odrediti bi li im se isplatilo proiriti odjele ginekologije i porodiljstva." Sadie nabere nos. "To mi ne izgleda osobito uzbudljivo." "Iznenadila bi se kada bi znala koliko taj posao smiruje. Svaka, i najmanja, informacija pronalazi svoju kuicu."

"A to kani raditi nakon revolucije?" "Tko god planira neto za razdoblje nakon revolucije zapravo je reakcionar. Tako je barem govorio Marx." Aaron iz hladnjaka izvadi limenku Pepsi, otvori je i prui Sadie. "Ako tip ima batinu, njome e mlatiti ljude oko sebe, osim ako ga u tome ne budu sprjeavali neki zakoni. To je inio dok su ljudi jo ivjeli u piljama i to e initi kada ljudi budu putovali svemirskim raketama." "Takav je ovjek jednostavno agresivni zlostavlja", ree Sadie. "Svatko negdje u sebi ima takvog zlostavljaa, nekoga tko e zastraivati sve oko sebe." Aaron na trenutak zauti da bi razmislio o tome je li to tono. "Barem ja tako mislim." Potom je prstima pritisnuo gola stopala. Bila su to krupna stopala s dugakim prstima. Njima je mogao uzimati kamenie. "I ja?" upita Sadie, blago ga zadirkujui. "Moda. Najprije treba doi do batine." "Jesi li Harka Powersa ugrizao zato to je bio takav tip osobe?" "Ugrizao sam ga jer sam bio bolestan." "A Sheilu Murphy?" "Na nju sam bio ljutit, no i tada sam bio bolestan." "Jesi li na nju bio ljutit jer nije htjela... zna ve..." "Ljutio sam se jer mi nije eljela odgovoriti na pitanja." "Kakva pitanja?" "Obina pitanja." "Jesi li jo bolestan?" Aaron se poee po tjemenu. "Ne znam tono." Sadie ve zausti da ga upita jo neto, a onda se predomisli i upita: "Kakav je okus imalo to njegovo uho?" Aaron otpije gutljaj Pepsi i stane se njime~ poigravati u ustima. "Nekako slian vosku," ree, "poput kakva vostanog komadia salame. Ne preporuujem..." "to to znai biti bolestan?" "To je kada neto ini a zna da to ne bi trebao ni smio initi, no ipak nastavlja dalje." "Jesi li se u Aurelius vratio zato to si bolestan?" "Ne, imao sam posve jasno odreene razloge za povratak ovamo." "Kako bi nauio sve o revoluciji, kako bi pristupio ID-u?" "Jo prije toga odluio sam vratiti se kui." "Jesi li se vratio zbog majke?" "Djelomino. elio sam otkriti tko ju je ubio." Sadie prigui glas. "Ima li kakvih sumnji?"

"Bio je to netko od njezinih ljubavnika i netko tko se zna dobro skrivati. Moda neki sveenik ili lijenik ili kakav policajac." "Znai sumnja na neke odreene osobe?" "Svakako." Aaron ustane. "Hej, nismo li se doli kupati?" "A to je s Harriet?" upita Sadie, koja jo nije bila rijeila sva pitanja. Aaron je do glenja stajao u vodi. "to je s njom?" "Voli li je?" "Ona mi je prijateljica", odvrati on. "I moja robinja." "Ima li i drugih djevojaka?" ' "Puno njih." "Sa svima njima i spava?" Aaron se naceri, a lice mu se potom uozbilji. "Uglavnom." Potom uroni u vodu i otpliva kojih sedam-osam metara od obale, a poi tom se okrene i stane mahati rukama poput kakva psia, dozivajui je: "Dolazi li?" U tom trenutku odmahnuo je glavom da bi uklonio ', kosu iz oiju. "Ima li tu zmija?" "I ti misli da e se one baviti tobom?" Sadie takoder skoi u vodu. Aaron je plivao drei glavu iznad povrine vode. Sadie je plivala onako kako ju je nauio trener pliva nja u koli. Aaron ju je pokuavao dostii, no ona je bila bra. On se u jednom trenutku okrenuo na lea i, odgurujui se nogama, krenuo natrag prema obali. Koa mu je bila vrlo bijela, kao da itavog ljeta uope nije skidao majicu. Bio je mrav i pod koom su mu se jasno isticala rebra. Sadie je zaplivala za njim. Aaron je brzo iziao iz vode i stao se uspinjati stazom prema vrhu kosine. "Skoit e odande?" zazove ga Sadie. "Zato ne?" Strma se obala do vode nije sputala pod pravim kutom, tako da se Aaron morao zatrati da bi preletio obalu. Duga kosa rairila se u letu iza njega. U padu je privukao koljena na prsa i u vodi se naao koja tri metra od obale. Oko njega se uvis podiglo mnotvo kapljica. Aaron potom dopliva do obale. Kada je ponovno doao do uzvisine, Sadie je gledala preko njezina ruba. "Izgleda uasno opasno", ree ona. inilo se da je uzvisina visoka poput kakve omanje kue, a postojala je i opasnost prekratkog doskoka. "Samo ako o tome razmilja." "Je li voda duboka?" "Dovoljno je duboka." Aaron se povue unatrag kojih est-sedam metara, te potri. U skoku je rairio ruke i neto povikao. Uronio je u vodu i pojavio se tek kojih trideset sekundi kasnije, na nekoliko metara od mjesta na koje je skoio.

"Nemoj skoiti ako ne eli", zazove je on. Potom dopliva do obale. Sadie je ponovno gledala preko ruba. "Daleko je", ree ona. "U tome i jest ar", ree Aaron. "Samo mora paziti da skoi dovoljno daleko od ruba." Sada se ve uspeo na velik kamen da bi je promatrao. Ona se izgubi i Aaron je stane ekati. A onda se odjednom ponovno pojavila i poletjela u zrak, onako bijela i vitka. Vrisnula je i zadrala tijelo u uspravnome poloaju. U vodu je uronila najprije stopalima, na neto manje od tri metra od obale. Kada se ponovno pojavila nad povrinom, Aaron je po izrazu njezina lica vidio da neto nije u redu. "Udarila sam neto", povikala je. "Boli me." Aaron odmah skoi s kamena i stane kroz pliak gaziti prema njoj. Meutim, nakon nekoliko je koraka izgubio ravnoteu i pao u vodu, posve uronivi, a potom ponovno brzo izronio. Sadie je plivala prema obali. On ju je uhvatio za ruku i oboje su se urno izvukli na obalu. Lijeva joj je noga krvarila. "Neto je bilo dolje, ispod povrine", ree ona. "Ogrebla sam se na to." ~rsto je stiskala zube. Aaron se sagne do njezine noge, nastojei obrisati krv kako bi utvrdio koliko je rana velika. I dalje je krvarila. Dlanovima zagrabivi vodu, isprao joj je ranu. Porezotina je bila duboka i protezala se od koljena bedrom prema gore. "Moe li stajati?" "Boli me." Aaron uzme svoj runik, namoi ga u vodi i omota oko njezina bedra. "Odvest u te lijeniku." Potom pone obuvati cipele. Pridravajui je, odveo je Sadie preko polja do automobila. Bila je dovoljno lagana da ju je mogao i nositi. Sadie je samo utjela. Pokuavala se koncentrirati kako ne bi zaplakala. Usne su joj bile napuene. Ni Aaron nije nita rekao. Ako je i osjeao odreenu odgovornost, nije je spominjao. Aaron ju je namjeravao odvesti na bolniki odjel hitne slube, no dok su doli do grada, krvarenje je ve bilo prestalo. "Ne trebam ii u bolnicu", rekla je Sadie. Jo su nekoliko trenutaka raspravljali o tome. Na kraju su odluili otii do drogerije i sami se pobrinuti za njezinu nogu. U Aureliusu su postojale dvije drogerije: Fays Drugs u trgovakome centru i Ijekarna Malloy's Pharmacy u Glavnoj ulici. Donald Malloy doselio se ovamo prije vie godina iz Buffala, nakon svoga brata, Allena, lijenika i oca Sadiene prijateljice Sharon. Donald Malloy bio je krupan mukarac etrdesetih godina,

ukastocrvenkaste kose i crvena lica. Nosio je bijelu kutu, a ime mu je crvenim slovima bilo ispisano na depu na prsi~maf U prodavaonici je bio sam. ena po imenu Mildred Porter radila je s njim, no sada je bila na objedu. Malloy je poeo uvjeravati Aarona da bi Sadie trebao odvesti lijeniku. "Prestala je krvariti", ree mu Aaron. "Sami emo se pobrinuti za to." "Da vidim..." ree Malloy. Imao je visok, piskav glas. Sadie je rekla kako je imao slatkast dah, kao da je jeo bombone s metvicom. Sadie sjedne na pult, pokraj stare kromirane blagajne. Malloy joj s noge skine runik. Porezotina je bila duga tridesetak centimetara. "Gadna stvar..." ree. "Trebala bi dobiti injekciju protiv tetanusa." Stao joj je istiti ranu alkoholom, zbog ega je Sadie vrsto stisnula Aaronovu ruku. "Hrabra si djevojka. Kako se zove?" "Sadie Moore." Malloy je tada spomenuo da joj poznaje oca, a potom kimne Aaronu. "Siguran sam da te znam, ali ne mogu se sjetiti..." "Aaron McNeal." "Aaah", ree Malloy. Potom je komadiem vate nastavio istiti Sadieno bedro. "Zar sam na tako loem glasu?" upita Aaron, elei se naaliti. "Vjerojatno ste mi znali i roditelje." "Da," ree Malloy, "sjeam ih se oboje." inilo se da se sprema jo neto rei, no tada se predomislio. Imao je krupne ruiaste ake, a nokti su mu bili besprijekorno njegovani. Uzevi tubu, kremom je namazao ranu i podruje oko nje. A potom je preko svega, vrlo pomno, poloio gazu. Tada je zastao i rukom pokazao prem~ prstenu koji je Sadie nosila na srednjaku lijeve ruke, jeftinom srebrnom prstenu s ugraviranim prikazom golubice, koji je dobila od Aarona. "Zato nosi taj prsten?" upita je Donald. "Lijep mi je. Dobila sam ga od prijatelja." "Zna li to znai?" "Mora neto znaiti?" "Svako stvorenje ima odreeno znaenje. Primjerice, lav moe znaiti hrabrost, a moe znaiti i veliku zvijer u Apokalipsi." "Golubica bi valjda trebala znaiti mir i prijateljstvo", ree Sadie. "ak i ljubav." Obrazi su joj se blago zarumenjeli. "To su neka od znaenja", ree Donald. Tada stane zavojem omatati gazu. "to jo znai?" upita Aaron. Stajao je pokraj Sadie, drei joj dlan na ramenu. "Moe znaiti boansku rtvu ili nadu."

"to znae psi?" upita Sadie, sada s vie zanimanja. "Ovisi o pasmini. ~eina jednostavno simbolizira vjernost." Kada je dovrio omatanje, Donald potape Sadie po koljenu. "Ne zaboravi na injekciju. Moe ti je dati moj brat ili njegova medicinska sestra. Odmah otii k njemu, a ja u ga nazvati." Sadie dotakne zavoj, koji joj je bio pomno i precizno omotan oko noge. Bijela se vrpca kriala vodoravno i okomito, poput otisnute igre kruia i kriia. "Ovo je divno", ree Sadie. "Trebali ste biti lijenik." "Moj me brat prestigao", ree Donald. Potom se nasmijei. "Koliko vam dugujem?" upita ga Aaron. Malloy odmahne glavom. "Ovo je moje dananje dobro djelo." Drogerija je bila pretrpana izloenim estitkama, asopisima, hladnjacima s bezalkoholnim piima i sladoledom. Do vrata se nalazila velika koara s loptama za odbojku i koarku. "eli li neto?" upita Aaron Sadie. Nekako mu se inilo da bi zbog Malloyeve ljubaznosti kod njega trebali neto kupiti. "Namjeravali smo kupiti loptu za odbojku", ree Sadie. "Odlina zamisao", ree Aaron. Odabravi jednu od lopti, dobaci je Sadie. Potom je plati. U trenutku kada mu je vraao ostatak novca, Malloy ga upita: "Nije li se tvoj otac odselio u Uticu?" "Ondje predaje u srednjoj koli." Po Aaronovu se tonu moglo zakljuiti da govori o nekom dalekom poznaniku. "A ima i sestru, ako se ne varam?" Aaron se nasmije. "Ona je djevojka Sadiena oca. Vidite li kako je sve to incestuozno?" Potom obgrli Sadie oko struka i pomogne joj pri izlasku iz prodavaonice. Malloy ih je promatrao kako odlaze. Aaron je odveo Sadie lijeniku radi seruma protiv tetanusa, a potom ju je odvezao kui. Te veeri, ugledavi povez na njezinoj nozi, Franklin ju je upitao to joj se dogodilo. Prepriavajui mu dogadaje, Sadie mu nije nita zatajila. Naposljetku, bila je to prava pustolovina. 13 Ryan Tavich ivio je sam u kuici od opeke u ulici Jackson, gdje je stanovao jo otkako je krajem sedamdesetih stigao u Aure lius. Ispred kue su se nalazila dva javora, a prostora iza kue zapravo i nije bilo. Poznavao sam jednog od njegovih susjeda, Whiteyja Shermana, koji je govorio kako se esto ini da u Ryanovoj kui ne ivi nitko, da se kua doima praznom. Ja sam jo i mogao pomisliti na neto bizarno, no Franklin je bio u

Ryanovoj kui i rekao kako nita nije moglo biti uobiajenije. Neobina su bila jedino dva naslonjaa u dnevnoj sobi koje je Ryanova maka pandama izrezala na vrpce. Bila je to velika crno-bijela ivotinja iznimno duge i meke dlake koja se zvala ef. Ryan je imao cijelu zbirku jazz-ploa, a u podrumu je imao utege. Na zidovima nije bilo niega, osim iznad kamina, gdje je objesio sliku koja je prikazivala fazana kako obire vrhove utih kukuruznih stabljika. A u sobi se nalazio i malen ormar s knjigama, premda je Ryan najvei dio knjiga posuivao iz knjinice, a ionako nije bio osobito zainteresiran za itanje. Na toj komodi nalazila se glazbena linija, te elektronski ah. U kutu se nalazio zakljuan drveni ormar u kojem je Ryan drao lovake puke i samarice. Neko je imao nekoliko pasa, uglavnam setera, no sada vi~e t`;ije imao pse zbg make, Kada bi ujutro odlazio od kue, Ryan bi doviknuo: "uvaj kuu, efe". A kada bi se uveer vratio, zazvao bi: "to ima novo, efe?" U meuvremenu, ef bi unitavao pokustvo. Ryan Tavich odrastao je u Oneonti, no odande je otiao s osamnaest godina, u vojsku. Iako je u to vrijeme trajao Vijetnamski rat, uputili su ga u Koreju, gdje mu se, kako je ispriao Franklinu, "smrznulo dupe". Franklin je prije nekoliko godina objavio razgovor s Ryanom. To mu ba i nije bio jedan od boljih razgovora, jer Ryan ili nije nita odavao ili je o sebi mogao rei vrlo malo. Nakon vojske radio je kao uvar u jednoj tvrtki za osiguranje u Albanyju, upisao se na policijsku akademiju i potom, prije zaposlenja u Aureliusu, kao policajac patrolirao Cohoesom. Policajci u malim gradovima dobivaju jadnu plau, tako da ti posIovi privlae one koji ili ne mogu pronai nita bolje ili u odreenome gradu ele biti zbog vrstih razloga. Ryan nije spadao ni u jednu ni u drugu kategoriju. Bio je dobar policajac i mogao je raditi bilo gdje u zemlji. Umjesto neega drugog, skrasio se u Aureliusu, ime smo mi bili na dobitku, premda mi je bilo ao zbog naina na koji ga se ogovaralo, kao da iz prolosti sa sobom nosi neku tajnu. Imao je vrlo malo prijatelja osim Franklina, pogrebnika Ralpha Belmonta i Charlieja Kirbyja iz kranske organizacije mladih YMCA, no njima je bio silno odan. Pomislite, primjerice, samo na sve one sate koje je proveo sa Sadie, vodei je u ribolov, pa ak i lov. Pretpostavljao sam da je te prigode koristio da bi hvalio Paulu McNeal ili da bi Sadie pokuao uvjeriti u to da je ona bezopasna, no Sadie je rekla da uope nije spominjao Paulu. Premda je Ryan izlazio s veim brojem ena, ni s jednom od njih veza ne bi i potrajala. Katkada bi je prekinuo on, a katkada ta ena, no ako bi je

prekinula ona, razlog bi bio to to bi znala da u toj vezi nema budunosti, da se Ryan nikako ne bi smirio i prihvatio neije uvjete. Iznimka je bila Janice MeNeal. Franklin je drao da je Janice bila drukija upravo zbog svoje seksualnosti. Ona je bila od onih ena koje posve nadziru svakog mukarca s kojim e ~ladu 1 m~gu je da se Ryanu to dopadalo. Franklin je rekao da Ryan jo uvijek govori o njoj i njezinoj spolnosti. "Opisivala bi kako sperma svakog rnukarca ima drukiji okus", rekao je jednom Franklinu. "Kako je neija slatka, neija bez okusa, a neija gorka. Pitao sam je kakva je moja, a ona je rekla da je negdje izmeu slatke i bez okusa." A to Ryan misli, tko ju je ubio? "Uvjeren sam da je rije o nekome iz grada. Nekome tko je do njezine kue doao pjeice i tako i otiao odande." Je li je mogla ubiti i kakva ena? "ena je ne bi mogla zadaviti." Ryan mi se katkada inio nekako ogranienim. Imao sam dojam da uope nema mate, da je osoba koja se nije oenila i koja nije pronala ivotnog suputnika jer je posve zadovoljna u vlastitom drutvu. No bio sam ljubomoran i na njegov odnos sa Sadie i ne smijem ga nepravedno kritizirati. Katkada bi mi izgledao tek kao kakva tamna cjepanica, no razlog je moda bio i to nije bio osobito visok i to to je zbog utega postao toliko pravokutan. Moram priznati da je on bio jedan od onih sugradana s kojima sam rijetko razgovarao. No ostavljao je dojam o odredenom gubitku, o tajnama i bilo je lako zamisliti kako mu se neto dogodilo u djetinjstvu ili ak za slube u Koreji. Franklin je rekao da Ryanovi roditelji vie nisu ivi, no da ima sestru u Corningu. ini mi se da se bila udala za nekog ovjeka koji je radio za neku tvrtku koja se bavila staklom. Vjerojatnije je da je Ryan bio neto poput biljke koja se nikada ne uspije razviti. Nedostajao mu je onaj neki zavrni element koji ovjeku omoguuje povezivanje sa ivotom, postajanje dijelom ivotnoga toka. A moda mi u njegovu drutvu nije bilo posve ugodno zbog toga to se isto to moglo rei za mene. esto pomislim kako bi bilo zgodno kada bi ljudi na prsima imali male ekrane, male televizijske monitore koje bi bilo mogue ukljuiti i vidjeti to se dogada u njihovu unutarnjem ivotu. Pritom ne mislim na optok krvi i rad plua, nego na ono o emu razmiljaju, o emu se brinu i to i koga vole. Jer su u protivnom sve to samo spekulacije i promatranje njihovih postupaka koji odaju poneku mogunost, a koje ovjek potom nastoji prebaciti na razinu vjerojatnosti.

Tijekom pet tjedana u srpnju i kolovozu Ryan je izlazio s Harriet Malcomb i s njom se esto vidao. Pretpostavljao sam da ih je spojila iskljuivo spolna elja, jer o emu bi njih dvoje uope mogli razgova rati? No kasnije sam utvrdio da ta pretpostavka nije bila posve to sa, ~ie do ~m -o~:m :va ~e na. A onda je Ryan prekinuo s njom, ponajvie: zbog njezina sudjelovanja u vandalskom divljanju na groblju Homeland. Nije ih prijavio, premda mu je bilo jasno da je time postao suuesnikom. ini se da i zbog drugih razloga nije mogao biti siguran u Harriet. Kao to je rekao Franklinu: "Postavlja previe pitanja o Janice." Tri tjedna nakon to je Ryan prestao hodati s Harriet, u koli Albert Knox pronadena je ona lana bomba. Od samog poetka, Ryan je poeo provoditi vlastitu istragu s policajcima iz gradske policije Aureliusa. To govorim stoga to je policija savezne drave takoder provodila istragu. No sve otkako je ubijena Janice, Ryan nije bio u dobrim odnosima s dravnom policijom. Premda je s njima radio na stotinama drugih stvari, nije im mogao zaboraviti kako su ga uklonili sa sluaja McNeal. S profesionalne je strane znao da je dravna policija u tome postupila ispravno, no iz njegova kuta to je bilo neoprostivo. To je bila jo jedna crta njegova karaktera: imao je dugo pamenje. Prema pripadnicima dravne policije nije se odnosio ljutito, jednostavno je to pamtio, zbog ega se moglo dogoditi da im on u nekom buduem sluaju na kojem bude radio ne ispria sve to zna. Jednog petka ujutro, deset dana nakon otkrivanja lane bombe u Albertu Knoxu, Ryan je iziao iz ureda oko devet, nikome ne rekavi kamo ide. To nije bilo osobito neobino, no Patty McClosky, tajnica zapovjednika Schmidta, rekla je da je primijetila da Tavich provjerava pitolj i u dep stavlja lisice. U razgovoru s drugima, Patty ga je nazivala Starim utljivcem. Ryan je uzeo policijski automobil bez oznaka, sivi Ford Taurus, i odvezao se prema Sveuilitu Aurelius, koje je poelo raditi krajem kolovoza. Bio je to jedan od onih svjeih sunanih dana koji vam pokazuju da je ljeto prolo i da poinje neto novo. Djeca su bila u koli i ulice su bile mirne. Ryan je parkirao u ulici Juniper, u blizini raskrija sa Spruceom, nekoliko ulica od sveuilinoga kompleksa. Zakljuao je automobil, pogledao na papiri koji je izvadio iz depa i potom se vratio nekoliko desetaka metara, do kunoga broja 335 u ulici Juniper, do bijele viktorijanske kue podijeljene na est

studentskih stanova. Kuu je trebalo hitno obojiti, ulazni je trijem bio uleknut, dok je travnjak pred njim bio mjeavina korova i gole zemlje proarane tragovima guma bicikala. Na trijemu su leale dvije prazne limenke piva Budweiser. Ryan Tavich ue u kuu. Oscar Herbst imao je unajmljen stan na prvome katu. Ryan usporedi broj na vratima s brojem ispisanim na papiru i zakuca. Trenutak kasnije zauo je neki prigueni glas. "Tko je?" "Policija", ree Ryan. Priekao je. Potom je ponovno zakucao, ovaj put glasnije. Ponovno je zastao i stao oslukivati. A onda je brzo zakoraio unatrag i nogom snano udario bravu. Vrata su se naglo otvorila. Ryan je utrao u sobu. Ve je poeo izvlaiti pitolj, no onda je zakljuio da za to nema potrebe. Oscar je, u majici s kratkim rukavima i trapericama, ali bosonog, ve bio napola iziao kroz prozor. Ryan ga epa za pojas i povue u sobu. Posrnuvi, Oscar se srui na pod. Samo naas pogledom sijevne prema Ryanu, tada poskoi na noge i potri prema vratima. Ryan ga ponovno uhvati, ovaj put malo snanije i grublje. "Dosta je", ree mu Ryan. Oscar ponovno pokua potrati prema vratima. Ryan ga snano uhvati, pljusne i potom mu stavi lisice. Oscar je od Ryana bio nii desetak centimetara. "Sada idemo u policijsku postaju", ree Ryan. "eli li uzeti cipele?" Oscar stane jezikom dodirivati iglu koja mu je prolazila kroz usnicu. "Jebi se", ree. Ryan svejedno ponese njegove cipele. Kad su se nali na ulici, Oscar je ponovno pokuao pobjei, no Ryan ga je uhvatio za vrat. "eli da te nosim?" upita ga Ryan. Potom ga strpa na stranje sjedalo Zaurusa i odveze u policijsku postaju. "I dalje evi Harriet?" upita ga Oscar sa stranjeg sjedala. Ryan se nije potrudio odgovoriti mu. "Trebao bi me se bojati", ree Oscar. Kad su se nali u policijskoj postaji, Ryan je odveo Oscara u svoj ured i zatvorio vrata. Sve to vidjela je Patty McClosky. Nekoliko minuta kasnije, kada je Phil Schmidt iziao iz svoga ureda kako bi otiao na racquetball u YMCA, Patty mu ree: "Ryan u uredu ima nekog studenta. Stavio mu je lisice." Schmidt premjesti teinu na drugu nogu. Mrzio je kasniti na racquetball. Upravo u tom trenutku Ryan je s Oscarom iziao iz svog ureda.

"Ovaj je klinac priznao postavljanje onih bombi", ree. Ryan je sastavio zapisnik i odveo Oscara u eliju. Philu Schmidtu prepustio je da pozove dravu policiju. Premda je Oscar priznao podmetanje bombi, tvrdio je da je na tome radio sam. Neki mukarac koji je rano ujutro bio u etnji s psom vidio ga je pred Knoxom, a jedan drugi svjedok vidio ga je tjedan dana ranije pred osnovnom kolom Pickering. "To nisu bile prave bombe", rekao je Oscar. "Bila je to samo ala." Tog istog petka i tijekom vikenda, Ryan je razgovarao s ostalim lanovima skupine Ispitivaa desnoga, pa tako i s Houarijem Chihanijem. Svi su tvrdili kako nemaju pojma o Oscarovim postupcima. Problematian je bio Aaron. Ryan je bio uvjeren da zna vie od onoga to govori, no Ryan je imao sloen odnos s Aaronom. Naposljetku, jo je bio zaljubljen u Aaronovu majku koja vie nije bila iva. "Ne znam nita o tim bombama", rekao mu je Aaron. "Oscar je zacijelo radio sam." "Nikada nije spominjao neto u vezi s time?" upitao ga je Ryan. "Ne, meni nije." Ryanu se obraao hladnim tonom, kao da mu je antipatian. Aaron ga nije pozvao u stan, nego su razgovarali na hodniku pred ulaznim vratima. Ryan se pitao je li kod njega moda Harriet, te je zamiljao njezino nago tijelo na Aaronovu krevetu. I ona je Ryanu rekla da ne zna nita o bombama. Franklin je s Oscarom razgovarao u zatvoru. Kako je Oscar uhien u petak, a novine su trebale izii tek sljedei etvrtak, svi su znali za uhienje iz novina iz Utice i Syracuse jo puno prije tiskanja Independenta . Q~Gar jG Franklinu rekao: "Sretni su to to nisu bile prave bombe". Potom je jo rekao: "A kako bi bilo da objavite lanak o policajcu koji evi upola mladu studenticu?" A Franklina je nazvao "kapitalistikim lakajem". "to je lakaj?" upitala me Sadie nakon izlaska tog broja. "Posluni sljedbenik, posluitelj", rekao sam joj. "Neto poput sluge?" "Strogo jezino, mislim da je to upravo sluga." Oscar je vikend proveo u zatvoru. U ponedjeljak mu je otac doao iz Troya kako bi za njega platio jamevinu. Nakon razgovora sa sucem, gospodin Herbst ispisao je sina sa sveuilita i odveo ga kui. Prije suenja, odrat e se sasluanja i bit e drugih razloga za dolazak u Aurelius, no sve ostalo vrijeme Oscar e provoditi u Troyu. Novost o tome kako je Oscar postavio one bombe sve je iznenadila, a u pokuajima objanjavanja takva postupka, ljudi su doznali puno toga o

Ispitivaima desnoga. I na Sveuilitu i meu lanovima gradske vlasti postavljala su se pitanja u vezi s mogunou zabrane djelovanja te skupine. Dolo je i do pokuaja smjenjivanja Houarija Chihanija s mjesta na Aureliusu, no Chihani je imao iskustva s takvim taktikama, te je angairao odvjetnika. Odraivao je drugi semestar trogodinjeg ugovora i, osim u sluaju da mu netko uspije dokazati pogreke u radu i postupanju na Sveuilitu, kanio ondje ostati do posljednje minute trajanja ugovora. Dakako, uope se nije nadao da bi ga Sveuilite moglo angairati i nakon isteka ugovora, no tada je to pitanje ve ionako bilo bespredmetno. Ryan je s Chihanijem razgovarao u njegovu domu. Je li moda nekako poticao Oscara i ostale? "Zato bih inio takvo to?" upitao je Chihani. "Ja sam filozof. Nisam revolucionar." "Ne zagovarate li revoluciju?" "Uim ljude kako bi bili u stanju to bolje promatrati svijet. Zagovaram vjernost slike pri pogledu na okolinu." "Ne osjeate li barem nekakvu odgovornost?" "Uope." "A to bi bilo da je bila rije o pravoj bombi?" "Ali nije." "Oscar Herbst je va student." "Po naravi se lako uzbuuje. To je pitanje genetike, a u puno manjoj mjeri obrazovanja, Bilo bi bolje da ispitate njegove roditelje." "Znate li to je to zavjera?" upita ga Ryan. "Zavjera je neto to je potrebno dokazati na sudu", odvrati mu Chihani. I Franklin je razgovarao s Chihanijem. "kolovanje," rekao mu je Chihani, "mladim ljudima prua informacije o svijetu. Postupaju li mladi ljudi na temelju tih informacija, za to ne moemo okrivljavati njihove nastavnike, jednako kao to ne moemo kriviti novine zbog vijesti koje objavljuju. Ja sam samo medij za odreeni tip informacija." "Ne osjeate li odgovornost za Ispitivae desnoga?" upitao ga je Franklin. "To je samo jedna studijska skupina, nita vie. itaju knjige i sastaju se da bi o njima raspravljali." "Mislite li da je neka od tih knjiga uspjela razjariti Oscara Herbsta?" "Vraamo se na prirodu informacija. Mogue je da je Oscara na djelovanje pokrenulo neto to je proitao. Vrlo se lako oduevljava. Pri uenju o prirodi svijeta, postaje ogoren. A to i nije neko iznenaenje, zar ne? No brine me to to vi, gospodine Moore, razmiljate o kanjavanju knjige i nastavnika." "Budite uvjereni da mi namjere nisu takve." "U tom sluaju ne razumijem smjer vaih pitanja."

Nekim je ljudima izgledalo malo vjerojatno da je Ryan Tavich mogao doi do Oscarova sudjelovanja u podmetanju bombi bez informacije koju mu je pruio netko iz kruga ID-a. O tome se naveliko nagaalo. Harriet se zaklinjala da mu nije rekla nita. Naposljetku, njih su se dvoje prestali viati jo nekoliko tjedana prije nego to su pronaene bombe. U nedjelju ujutro, prve nedjelje nakon Oscarova uhienja, Barry se uputio do Aaronova stana. Vrijeme je bilo toplo i nekoliko javora ve je poelo utjeti, grane naranastih listova na jo uglavnom zelenom drveu. U trenutku kada je Barry skrenuo na plonik pred Aaronovom zgradom, zauo je neki automobil kako se zaustavlja uz rub plonika. Okrenuo se i ugledao Jesseja i Shannona kako izlaze iz svog Chevyja, prepoznajui ih po plavim repovima i prije nego to im je ugledao lica. Kako je Aaron rekao da nee doi nitko drugi, Barry je osjetio razoaranje. A onda je uvidio da su Jesse i Shannon bijesni. Barry pouri prema vratima Aaronove zgrade. Jesse ga je oborio prije nego to je uspio prijei i polovicu udaljenosti. Kada je Barry pokuao brzo ustati, Jesse ga je dlanom opalio po obrazu, udarcem mu zabacivi naoale. "Ti si im rekao", ree Jesse. "to sam rekao?" upita Barry. "Ispriao si im za Oscara", ree Jesse. "Ne, nisam. Kunem se, nisam." Barry je sjedio na tlu, jednom rukorn trljajui obraz, a u drugoj drei naoale. Spoj izmedu dva stakla je puknuo, tako da je u aci drao dva dijela naoala. Bez prestanka je treptao. Bez naoala, sve oko njega bilo je jarkobijelo i treperavo. "Lae", ree Shannon. Barry tada zauje kako se naglo otvaraju ulazna vrata zgrade, a onda je zauo i Aaronov glas. "Ostavite ga na miru." "On je policiji rekao za Oscara", ree Shannon. "ovjeja Ribica nikome nije rekla nita", ree Aaron. "Mogu se okladiti da e propjevati, samo ga daj meni", ree Shannon. Aaron poloi ruku na Shannonovu nadlakticu. "Jeste li uli to sam vam rekao?" Barry nije dobro vidio i oi su ga boljele od sunca. Samo je razabirao plave Shannonove i Jessejeve bradice. Braa se pogledaju. Jesse tada slegne ramenima. "Hajde, poimo", ree Shannon. Vratili su se u automobil. Izboene na mravim leima, lopatice su im pod majicama s kratkim rukavima izgledale poput kakvih krila u razvoju.

Barry se pridigne na noge. Protrljao je obraz na mjestu na kojem ga je Jesse pljusnuo. "Nisam im rekao, doista nisam." "Ne cendraj", ree Aaron. Uhvativi Barryja za nadlakticu, poveo ga je prema vratima. "Znam da im nisi rekao." eio 14 scarovo uhienje popratio je svojevrstan osjeaj dovrenosti: poO injeno je neto ludo i za to je utvrena krivnja jednoga ludaka. injenica da je Oscar nosio zlatnu iglu u usnici dobila je veliku vanost. Nikako ne bi bilo logino da se pokazalo kako je poinitelj, ili poinitelji, netko od tzv. normalnih tinejdera koje su svi znali godinama, premda su se ljudi toga i pribojavali. Svi su alili jedino zbog toga to i preostale lanove ID-a nije bilo mogue povezati s podmetanjem navodnih eksplozivnih naprava. U tome je zasigurno sudjelovalo svih desetero lanova, a Chihani ih je na to poticao. Tako se barem tvrdilo. Kako se znalo da izlazi s Paulom McNeal, pretpostavljalo se da Franklin titi njezina polubrata. A svi su znali za vezu Ryana Tavicha s Aaronovom majkom. Uvelike se prialo o zavjeri utnje meu tim osobama, a o zavjeri je najglasnije govorio Hark Powers. On bi u Budovoj gostionici tvrdio kako je posve jasno da iza podmetanja stoje Chihani i Aaron. Dakako, kako je Aaron Harku odgrizao uho, Harkova je vjerodostojnost dolazila pod sumnju. No Ijudi su medu sobom o tome govorili i inilo se malo vjerojatnim da je Oscar djelovao sam. Glasine o Franklinovu i Ryanovu suuesnitvu proirile su se toliko da je jednog jutra Phil Schmidt pozvao Ryana u svoj ured. Schmidt je na mjestu zapovjednika policije bio dvadeset pet godina i s vremenom je Aurelius poeo smatrati osobnim vlasnitvom. Bio je to krupan ovjek s velikim trbuhom, na kojem je volio odmarati ruke dok bi govorio. Najee je nosio odijelo, umjesto slubene odore, no i ta odijela nalikovala su na uniforme: bila su plava i sjajna. Njegova supruga, Gladys, radila je u potanskome uredu, tako da se inilo da njih dvoje zajedno znaju sve to u Aureliusu treba znati. "Ne bih te elio povrijediti, Ryane," rekao je Schmidt, "ali moram te neto pitati." Ryan je znao to mu se sprema. "Ne titim Aarona McNeala", ree. "Misli li da je imao veze s onim bombama?" "Aaron to porie, a Oscar kae da je sve radio sam." "Vjeruje li im?" "Ne radim na temelju vjerovanja, radim na temelju dokaza." Ryan pokua obuzdati sve snaniji osjeaj uzrujanosti i duboko udahne. "Ne znam nita

vie od onoga to sam naveo u izvjetaju. A, kad smo ve kod toga, vie od toga ne zna ni Franklin." "Jesi li u prijateljskim odnosima s Aaronom?" "ali se? Mislim da me mrzi." Ako je Phil Schmidt time bio zadovoljan, ostali posve sigurno nisu. Chihanija je reetao predsjednik sveuilita, Harvey Shavers. Njegova je tajnica opisivala kako je ula Shaversov prodoran glas i Chihanijeve monotono izgovorene rijei kako se izmjenjuju itavih sat vremena. Na kraju je Shavers odustao, ne doznavi, kako se inilo, nita. Sveuilini odbor za primjereno ponaanje ispitao je lanove ID-a iz redova studenata. Kako nisu uhvaeni ni u kakvu prijestupu, nije ih se moglo kazniti, no Barry je rekao da su ih podsjetili na svijetlu tradiciju ustanove. "Gdje god se pojavite", rekao im je dekan Phipps, "ljudi ne vide Jasona Irvinga ili Harriet Malcomb ili Boba Jenksa. Vide Sveuilite Aurelius." Shannon Levine napola se ujno glasao poput svinje, dlanom prekrivajui usta, no Barry je rekao da je Shannon bio u strahu. Da se znalo da su oni onako divljali na groblju, posve sigurno bi ih izbacili sa sveuilita. Svakoga tjedna u Independentu su se pojavljivala ogorena pisma u vezi s tim inom i svakoga tjedna zapovjednik Schmidt izjavljivao je da se istraga nastavlja. Strah od zavjere bio je podmukao. injenica da su lanovi ID-a tvrdili kako su neduni nije imala nikakva znaenja. Ljudi su vjerovali da su se oni urotili. A takvo vjerovanje postalo je svojevrsnim dokazom. Bilo je vrlo malo onih koji su drali da je s bombama svemu doao kraj i veina je ekala novi istup. tavie, jedva su ekali neki novi slian dogaaj. A onda se dogodilo neto to je ljudima iz misli gotova izbrisalo i Oscara Herbsta i njegove lane bombe. No nije ih izbrisalo posve, a to je i bio dio itavog problema. Megan Kelly ivjela je u maloj bijeloj kui na samom kraju Aureliusa. Bila je to posljednja kua u ulici Jackson prije raskrija s Adamsom. U istoj ulici na tom se potezu nalaze jo Hapwoodova vulkanizerska radionica, te nekoliko spremita. Prva kua u ulici Adams nakon izlaska iz grada jest farma Bellovih, kojih petsto metara od grada. Megan Kelly bila je ena ezdesetih godina. Njezin suprug, Winfred, radio je kao pomonik efa prodavaonice Trustworthy Hardware, no prije pet godina umro je od sranog udara. Imali su etiri keri, koje su se odreda odselile iz Aureliusa. Kako bi pripomogla onome to je dobivala od socijalnog osiguranja, gospoa Kelly istila je i pospremala kue. Gospoda Kelly kod mene je jednom prilikom radila nekoliko mjeseci, dolazei svakog etvrtka, no uinila mi se poneto ljubopitljivom, te sam je otpustio.

Odvie se zanimala za moje navike i preesto mi bez mog traenja nudila savjete o tome kako bih trebao ivjeti. Nastojao sam prihvatiti injenicu da je gospoda Kelly vjerojatno usamljena, te stoga pokazuje veliko zanimanje za ljude za koje radi. U tom njezinu zanimanju nisam vidio niega zlobnoga, niti sam zbog toga smatrao da voli ogovarati i iriti glasine, no pozornost koju je poklanjala mome ivotu bila je pritisak koji nisam smatrao nunim. Bila je to djelomino posljedica moje osjetljivosti. U ponedjeljak poslije podne, bio je 18, rujna, gospoda Kelly uredivala je svoju dnevnu sobu. "Namjetala sam jastuke", kako je kasnije objasnila. Bilo je neto poslije tri, a u pola est morala je ve biti kod Franklina Moorea, do kojeg je put automobilom mogao trajati najvie pet minuta, Pogledavi kro~ prozor dnevne sobe, ugledala je Sharon Malloy kako se biciklom vozi ulicom Adams, odlazei izvan grada. Pretpostavljala je da Sharon ide do Bellovih, ija je ki, Joyce, bila Sharonine dobi. Sharon je na sebi imala traperice i plavi pulover s okruglim izrezom. Na ledima je imala crvenu platnenu torbu za knjige. Vozila je crveno-plavi brdski bicikl Hersky. Nastava je zavrila prije kojih petnaest minuta. Sharon Malloy imala je etrnaest godina i polazila je deveti razred. Njezina se obitelj u Aurelius doselila sredinom osamdesetih, iz Rochestera. Gospoa Kelly nekoliko je puta bila kod doktora Malloya u vezi s reumom. Premda joj je bio drag, vie je voljela lijenike koji su bili iz Aureliusa. Dr. Malloy bio je: doljak i gospoda Kelly osjeala bi nelagodu kada bi je dodirivao. Premda je u svakoj prilici bio vrlo ljubazan. Gospoa Kelly samo je primijetila Sharon Malloy, nita vie. Ulicom je prolo i nekoliko automobila, no jedini kojeg je prepoznala bio je crveni Citroen Houarija Chihanija. GospoBa Kelly poznavala je taj automobil - svi su ga znali - i pomislila je na ono to je u Independentu proitala o tome kako je neki prijatelj, ili moda student, gospodina Chihanija uhien zbog postavljanja onih bombi u osnovnoj i srednjoj koli. Gospoi Kelly to je bio dokaz sve vee izopaenosti u gradovima, dokaz propadanja i rasapa, rijei koje je gospoda Kelly voljela koristiti. Nakon minutu-dvije, gospoa Kelly otila je u kuhinju kako bi priredila aj. Kuhinjski prozor nalazio se na stranjoj strani kue i takoer je gledao na Adams, no bio je okrenut prema jugu, a ne prema sjeveru. U daljini je s njega vidjela silos koji se uzdizao do sue Franka Bella. Oekivala je da e na biciklu ponovno ugledati Sharon Malloy, no djevojke nije bilo. Gospoda Kelly pogledala je na runi sat, a potom ponovno kroz prozor. Otvorila je kuhinjska vrata i izila na stubu pred njima.

Po prirodi nije bila sumnjiava, no sve otkako je prije gotovo dvije godine otkrila tijelo Janice McNeal svemu je prilazila oekujui najgore. Da nije otkrila Janiceino tijelo, vjerojatno se uope ne bi obazirala na to to ne vidi Sharon. No, po njezinu miljenju, svijet je od Janiceina ubojstva postao prepredeniji i opasniji. Gospoda Kelly razmiljala je o tome kako je najprije vidjela Sharon a sada je ne vidi. No ne bi li Sharon trebala biti negdje ondje? Gospoda Kelly ponovno pogleda na runi sat, potom se uzdigne na none prste kako bi imala bolji pregled. Bila je sigurna da je prolo samo nekoliko minuta. Nije joj bilo jasno kako je Sharon ve mogla doi do Bellovih. Gospoa Kelly vratila se u kuhinju i dok je ekala da zakuha voda, razmiljala je o Sharon Malloy. Ako je djevojka ve dola do Bellovih, to znai da je ona sama posve izgubila orijentaciju za vrijeme, a ta ju je mogunost zabrinjavala. Imala je stariju sestrinu u Munnsvilleu koja je ostala bez pamenja, a i njezina je majka potkraj ivota poela zaboravljati. Gospoa Kelly ponosila se otrinom svoga uma, a ova mogua pogreka sada ju je zabrinula. No isto se tako prisjetila i Janice McNeal, ne kao neeg zlokobnog, ve kao primjera neoekivanoga. A mogue je da je gospoi Kelly bilo i pomalo dosadno, tako da je otvorena mogunost postojanja zagonetke oivjela to poslijepodne. Poto je ajnik poeo zvidati, gospoa Kelly prelila je vodom vreicu s ajem u alici i nakon toga prila telefonu da bi nazvala Bellove. Sylvia Bell esto ju je vozila na misu, a gospoa Kelly katkada se brinula za Joyce dok je djevojka bila mlaa. Na prozorskoj polici iznad sudopera nalazilo se est rajica koje joj je Sylvia donijela dan ranije. Na poziv se javila Joyce. "Je li Sharon dola k vama?" upita je gospoda Kelly, osjeajui se glupo. "Jo nije," ree Joyce, "no trebala bi doi svakoga trena. elite li da vas nazove?" Gospoa Kelly osjeti kako je obuzima ledeni strah. "Bilo bi to lijepo", ree. Potom je prekinula vezu. Gospoa Kelly potom je uzela jaknu i izila kroz stranja vrata. Doavi do ugla, skrenula je Adamsom prema jugu. Puhao je vjetar i poslijepodne je postalo prohladno. Zapusi vjetra nosili su lie ulicom. Tamni oblaci nailazili su od jezera Ontario; kasnije e zasigurno biti kie. Gospoa Kelly nastojala je ne preputati se neobuzdanim strahovanjima. Prisjetila se suprugova modanog udara i toga kako ga je zatekla u vrtu, jo s lopatom u ruci. A

prisjetila se i Janice McNeal, koja je leala zadavljena u svojoj dnevnoj sobi, i izgleda njezina lica. Preavi tridesetak metara, gospoa Kelly ugledala je neto u visokoj travi uza cestu: neto neoekivane boje. Bio je to crveno-plavi bicikl. Priavi mu, utvrdila je da je to Sharonin bicikl. Dodirnula ga je nogom. Bio mu je otpao lanac. Gospoa Kelly pogledala je u smjeru farme Bellovih, no nigdje nije bilo ni traga djevojci. Pokraj nje je prolo nekoliko automobila. Gospoa Kelly podignula je bicikl i pomaknula ga za nekoliko desetaka centimetara; kotai su se nesmetano okretali. Pomislila je kako bi bicikl mogla odvesti kui, no potom ga je ipak ostavila na zemlji. Okrenula se i ukoenim se korakom vratila kui, hodajui koliko je bre mogla. Lanac koji se smaknuo sa zupanika ili puknuo mogao je biti razlog zbog kojeg nije vidjela Sharon i s kuhinjskog prozora, no zato Sharon nije odgurala bicikl do Bellovih, do kojih nije bilo daleko? Moda se zaustavio netko od prijatelja i povezao je. Doavi u kuu, gospoa Kelly ponovno je nazvala Bellove. "Je li Sharon stigla?" upitala je. "Nije", odgovorila joj je Joyce. "Neto nije u redu?" Gospoa Kelly razmislila je o tom pitanju. "Ne znam", rekla je i potom spustila slualicu. Promislila je o svemu to se moglo dogoditi. Na telefonu je imala naljepnicu s brojevima vatrogasne slube, hitne pomoi i policije. Gospoa Kelly podignula je slualicu i nazvala policiju. Ryan Tavich nije bio u postaji kada je Megan Kelly nazvala policiju. Bio je u Fordovu salonu Jacka Morrisa, gdje je popravljao konice na svome Escortu. Automobil je bio podignut na dizalici, a Hark Powers bio mu je skinuo stranji lijevi kota. Hark Powers alatom se sluio grubim pokretima, udarajui pneumatskim odvijaem po kotau i naglo povlaei otponac, tako da je radionicu ispunjavala zagluujua buka nalik vatri iz strojnice. Kada je buka prestala, Ryan je uvidio da mu zvoni pager. Bilo je tono pola etiri. Otiavi u ured, na~ao je policijsku postaju. "Nazvala nas je Megan Kelly", rekao mu je Chuck Hawley. "Misli da se neto dogodilo Sharon Malloy~ doktorovoj keri." Nadalje je objasnio to je bilo s biciklom i kako u kui Megan Kelly prozor dnevne sobe gleda prema sjeveru, a kuhinjski prozor prema jugu, no Ryan ga nije razumio. Kroz prozor ureda vidio je kako mu dizalicom sputaju Escort. "Odvest u se onamo i vidjeti to se dogaa.", rekao je. Sat vremena kasnije, poto se uvjerio da Sharon nije kod Bellovih, da se nije vratila kui i da nije u posjetu kod neke od pet-est ostalih prijateljica, Ryan

Tavich obavijestio je dravnu policiju. I dalje je imao osjeaj da e se Sharon negdje pojaviti, no elio je jo neiju pomo. Bila je to samo mjera opreza, nita vie. Kada je policajac na centrali u Pottervilleu radiovezom obavijestio deurne patrole, poruka se ula i na privatnim scannerima irom okruga, pa tako i na radioureaju u uredu Independenta u Aureliusu. Franklin Moore u tom trenutku nije bio u uredu. Te je veeri trebao izvjetavati sa sastanka Gradskoga vijea, te je uzeo slobodno poslijepodne. Frieda Kraus, tajnica, redaktorica i efica ureda, nazvala je Franklina kui. Kako Sadie nikako nije pokazivala naklonost prema vezi svog oca s Paulom, Franklin i Paula esto su se nalazili u Franklinovoj kui kada bi Sadie bila u koli. Tog ponedjeljka poslije podne Sadie se kui trebala vratiti najranije u pola est - rekla je da ide nekoj prijateljici: Paula je Franklinu dola u pola tri. Franklin i Paula bili su u postelji. Nekoliko minuta poslije pola pet zazvonio je telefon. Franklin je nastojao ne obazirati se na poziv. Telefon se nalazio na nonome ormariu pokraj uzglavlja. Paula se odmaknula od njega i sjela. "Bit e najbolje da se javi." Jo i prije nego to je podignuo slualicu, Franklin je znao da ga trai Frieda Kraus. Nitko drugi ne bi ekao da telefon odzvoni dvadeset puta. A vjerojatno je i znala da je on sada u postelji s Paulom. Za to je ve vjerojatno imala spremnu i neku alu. Friedin je glas bio ozbiljan. "Policija dri da se neto dogodilo Sharon Malloy. Samo sam mislila da bi te to moglo zanimati." U tom trenutku otvorila su se vrata spavae sobe i na njima se pojavila Sadie. U ruci je imala loptu za odbojku, a na sebi traperice i prevelik gornji dio sive trenirke sa simbolom Hamiltona. Nepomino je promatrala oca i Paulu. "Oi su joj bile poput kakvih tanjura", ispriao mi je Franklin. Paula je navukla plahtu preko golih dojki. "Kreem odmah", rekao je Franklin Friedi. Potom je spustio slualicu. Franklin je pogledao ker koja je promatrala odjeu razbacanu na podu. "Mislio sam da se nee vratiti prije pola est", rekao je Franklin, nastojei govoriti oputenim tonom. Sadieino je lice bilo blijedo. Duga kosa u pletenici sputala joj se niz leda. "Trebala sam se nakon kole nai s Aaronom", rekla je, "ali nije doao." Lice joj je tada prekrio bijesan izraz. Objema rukama podignula je loptu i bacila je prema ocu. Lopta je udarila o zid iza njegove glave i odbila se. DRUGI DIO 15

ednako kao to smo svjesni samo povrinskih razina tude svijesti, Jtako smo svjesni i samo povrinskih dijelova tudega ponaanja. Obino vidimo samo onaj uljudni dio, javno lice, i moemo samo nagadati o onome to je ispod toga. No ako je ta povrina konvencionalna i pristojna, obino zakljuujemo da je takvo i sve ostalo. Premda, to to znai? Kako to moemo zakljuivati da je neije tajno bie jednako konvencionalno i pristojno? Ako je ugladenost neijeg javnog bia posljedica straha, tada onaj skriveni aspekt moe biti bilo to. Nedavno mi je neki uenik pokazao lanak u asopisu Rolling Stone, a ja sam u stranjem dijelu nekako opazio male oglase, medu kojima su se nalazile i dvije stranice telefonskih brojeva s predbrojem 900. Bili su svrstani pod naslovom "Zabava telefonom" i nudili su sve seksualne kombinacije kojima se ovjek uope moe nadati. To to se u tom asopisu reklamiraju takvi brojevi nije me se dojmilo koliko i injenica da ih je bilo vie od dvije stotine. "Zagrizi izmu! Mukarac na mukarcu!" stajalo je u jednom od njih, "Iskusite kou." "Biseksualne domaice", nudile su se u drugom. "Slatke studentice uivo", obeavalo se u treem. To je znailo da velik broj ljudi uiva u pozivima na brojeve koji poinju s 900. Ja nikada nisam nazvao neki takav broj - za to ne bih imao dovoljno hrabrosti. No, isto tako, nitko od mojih poznanika nije priznao da je nazvao takav broj, premda mi se ini da su ne~i to zacijelo uiniii. Pretpostavljam da velik dio osoba koje nazivaju te brojeve tu svoju sklonost skriva pred susjedima. Takvo je dranje primjer onog prikrivenog ponaanja o kojem sam maloas govorio. Ne bih ga nazvao nemoralnim, no ono svakako govori o raznovrsnosti neispunjenih elja unutar drutva. Pogledom u druge asopise, osim Rolling Stonea, naii ete na nove brojeve. Koliko ih ljudi naziva? Tisue? Vie od milijuna? Za neispunjene strasti esto mislimo kako su usmjerene prema nekakvome ponoru, i pribojavamo se da bi one, popustimo li im, mogle poeti zahtijevati sve uasnije naine zadovoljavanja. Nisam uvjeren da je to tono. No ak i ja, koji ivim povueno, imam osjeaj da bi moje poputanje pred iskuenjem oznailo poetak dugotrajnog utonua u propast. Izmedu moje i Franklinove kue nalazi se bijela viktorijanska kua u vlasnitvu Petea Danielsa i njegove supruge, Molly. Katkada razgovaramo, no nismo prijatelji. Ali nismo ni neprijateljski raspoloeni jedni prema drugima. Ja njima pripazim na kuu kada su na putu, a oni to ine meni. To je jednostavno ta susretljivost tipina za svaki mali grad. Oni mene vide kao neoenjenog, sredovjenog srednjokolskog profesora biologije, poneto

sitniavog, koji se s vremena na vrijeme tui na to kako mu njihov terijer ostavlja izmet u cvjetnim nasadima. Pete Daniels je uspjean elektriar, no meni jo nikada nije nita radio. Ne elim da mi se nae u kui upravo zbog toga to ve i ovako o meni zna previe, premda zapravo zna vrlo malo. Molly radi u prodavaonici Fays Drugs u trgovakome centru. Zbog toga u sluaju kada bih trebao kupiti bilo to imalo neugodno - ak i tablete za spavanje ili povremeno kakav laksativ nisam odlazio u Fays nego u Malloy's Pharmacy u sreditu grada. Donald Malloy bio je srdaan, a zbog toga to mu je brat bio lijenik, uvijek mi se nekako inilo da zna i neto vie. Pete i Molly imaju troje djece. Dvoje starijih, Dennis i Jenny, primiu se tridesetoj. Dennis je oenjen i radi s ocem. Jenny se udala za nekog ugadaa glasovira i ivi u Oneonti. Kada je starijoj djeci bilo devet, odnosno jedanaest godina, Molly je dobila malu Rosu, koja se rodila slijepa. Bilo je to veliko iskuenje, no Rosa je bila pametna, a jedna od prednosti osoba koje se rode slijepe u odnosu na one koje oslijepe kasnije jest to to se na svoje stanje privikavaju lake i uspjenije. A Pete i Molly eljeli su postupiti to su mogli bolje, tako da je Rosa provela nekoliko godina u koli za slijepe Perkins u Bostonu. Zapravo u Watertownu. Razgovarao sam i s Rosom. Bilo joj je osamnaest godina i sljedee je jeseni kanila poi na studij. esto je nosila tamne naoale, jer su joj se slijepe oi neprestano micale; nije imala potpun nadzor nad licem. Kad bi se nasmijeila, radila bi grimase, stiui zube, a usta bi joj bila otvorena kada bi trebala biti zatvorena. No nije se mogla vidjeti; nikada se nije mogla posluiti zrcalom. To spominjem jer moram priznati neto zbog ega mi je neugodno. Prozor Rosine spavae sobe na prvome katu nalazio se na manje od sedam metara od prozora moje spavae sobe, odnosno moje nekadanje spavae sobe. Bilo kako bilo, esto sam je promatrao kako se svlai i ini druge stvari. Uveer bi se vratila s tuiranja u starom smeem ogrtau i niemu vie. Voljela je sjesti u naslonja okrenuta prema prozoru. Udobno bi se zavalila, rastvorila ogrta i stala se dodirivati. Moda je i nisam promatrao esto, moda desetak puta. U svakom je sluaju bilo bolje otkako sam poeo spavati u drugoj sobi. Rosini su zastori obino bili rastvoreni, jer nije oekivala da bi je netko mogao gledati. Naposljetku, zatvorila je vrata svoje sobe. Ne mogu rei da su me ti njezini postupci uzbuivali. Isprva mi je to bilo odvratno, te sam se morao prisiljavati kako bih ostao kraj prozora i

promatrao je, koliko god se takvo priznanje doimalo neobinim. ovjek bi pomislio da sam u tom sluaju mogao odvratiti pogled ili njezinoj majci rei neka navue zastore. No ja nisam uinio ni jedno ni drugo, premda sam, kao to rekoh, nakon nekoliko mjeseci poeo spavati u drugoj sobi. Dakako da sam zbog tog gledanja osjeao krivnju, no nosio sam se s tom krivnjom sve dok se promatranje nije pretvorilo u svojevrsnu ovisnost, te bih kraj svog prozora ekao da se pojavi na katu. Da su me njezini postupci spolno uzbudivali, moda bi me to vie uznemirilo, ali izgledalo je da ne promatram tu spolnu komponentu; umjesto toga zagledavao sam se u njezinu najdublju prirodu. A onda sam jednom pomislio: to bi bilo da nam se uloge zamijene? to bi bilo da netko tako promatra mene? I ja se gdjekada dodirujem, to sam inio neusporedivo ee dok sam bio Rosinih godina. I premda sam vrlo povuen i to se dogaalo rijetko, spolni partneri dolazili su mi u kuu. Kakva se izoblienja vide na mome licu? Je li moje lice, ili moje unutarnje lice, ako ga tako smijem nazvati, manje izraajno? esto bi se dogodilo da bih nakon takvog nonog promatranja sutradan ponovno primijetio Rosu. Katkada bih je vidio i na travnjaku i razgovarao s njom. Pomno bih joj promatrao lice, traei poneki izraz ekstaze kakav je pokazala protekle noi. No, dakako, takvih tragova nije bilo. A kada je rije o njezinim mislima, bile su to vjerojatno misli koje su se pojavljivale i kod rnene. Rosa je bila normalna mlada djevojka. Samo zbog te nesree, sljepila, njezine je postupke bilo mogue promatrati. U svojim svakodnevnim aktivnostima vidimo povrinske slojeve tueg ponaanja i, mogue, nagaamo o onome to postoji ispod njih. Ne inimo li to stoga to se pitamo do kojih bi nas sve postupaka mogle dovesti i nae vlastite strasti? Kada bih mogao biti siguran u potpunu diskreciju, ne bih li i ja, ponekad, nazvao neki od onih telefonskih brojeva? No nije rije samo o spolnom ponaanju. Sve nae emocije - ljubav, mrnja, zavist, pohlepa, ponos - imaju prihvaenu drutvenu razinu, a potom i ostale razine, privatne razine, na kojima mogu prijei u podruje krajnosti? Nisam li ve osjetio zavist? Nisam li se pretjerano ponosio svojim sposobnostima? A kada sam s prijateljima u nekom restoranu i kada nam posluiteljica donese jelo, ne gledam li oko stola kako bih utvrdio tko je dobio vie od mene? Ipak, imam osjeaj za mjeru. U odreenom trenutku rei u samome sebi da je bilo dovoljno ili u obuzdati tek. Rei u ne. Propast, ponor, gubitak nadzora nad sobom - zamislite osobu koja nema osjeaj za ogranienja. Nije li to definicija udovita, stvora iji uici i postupci dovedeni do krajnosti

nemaju nikakvih granica? Preputamo se neemu to se doima sitnicom, a to neto ubrzo nevjerojatno naraste i preuzima potpun nadzor nad nama. Zamislite takvu osobu kako ivi meu nama i ivi naoko uobiajenim ivotom. Tko je to s druge strane zakljuanih vrata, bila ri~e o mukarcu ili eni? Tko je ta osoba poto se navuku svi zastori? Sto se sve ondje moe dogadati? A potom zamislite da nam se poinju ukazivati tragovi takve osobe, uinci apetita, ostaci i ogoljele kosti tog uasnog obroka. Kako e to utjecati na nas? Ne bi li to moglo stvoriti odredenu atmosferu doputenosti koja ima i vlastite posljedice? Kao u sluaju Rose Daniels: to sam je vie promatrao, to sam bivao opinjeniji, istodobno osjeajui gadenje zbog takve opinjenosti. Njezin je uitak postao mojim uitkom. Premda sam i dalje bio promatra, udio sam za upoznavanjem svake pojedine nijanse njezina ponaanja. Moj osjeaj za granicu u hipu se promijenio. A u Aureliusu su se dogodile odreene stvari koje su promijenile na osjeaj za mjeru. Dogodilo se neto strano, a za sprjeavanje toga bile su potrebne strane stvari. To nam je nalagao glas morala, superego. No nije li bilo i odreenoga uitka u tome to su strane i uasne stvari sada doputene? Ne elim rei da bi normalni Ijudi prirodnim putem bili dovedeni do izopaenih postupaka, no moda je ta iskvarenost koju su gledali, ili je zamiljali kao da se dogaa u njima, pojaavala osjeaj za to da je sve vie toga doputeno, da odsada postoji dozvola za puno toga. Svoje postupke mogli su opravdavati nazivajui ih reakcijama. Mogli su initi uasne stvari i nazivati ih kanjavanjem ili osvetom ili odmazdom, no te su stvari i dalje bile uasne. Unutarnja iskuenja sada su prerasla u otvoreno iskazano ponaanje, te su tako i oni poeli pokazivati osobine onog udovita. Tako se to barem dogodilo u mome gradu. 16 S haron Malloy je nestala, no jo dvadeset etiri sata nakon to je posljednji put viena ljudi su oekivali da e se nekako pojaviti ili javiti telefonom. ak i da e se telefonom javiti njezin otmiar, ako je takvo to uope postojalo. No nije se dogaalo nita. A kako su dani prolazili, nada je slabjela. Dakako, ve sutradan ujutro fotografija i opis bili su razaslani irom zemlje. Na slici se vidjela kako stoji pred bijelim garanim vratima i dri rukavicu za baseball. Vrak brade bio joj je uzdignut i irom se smijeila. Imala je ivahno ovalno lice i zubarske proteze koje su blago blistale u tom njezinu osmijehu. Na sebi je imala plavi pulover u kojem je bila i kada je nestala. Plava kosa nesmetano joj se sputala do ispod ramena. Koljena su joj bila lagano

povijena, a stopala razmaknuta. Lice joj je bilo iznimno lijepo, obiljeeno nekakvim oekivanjem i eljnou, koji su pokazivali kako ne samo da eka da joj netko dobaci loptu, nego i iekuje sam ivot. Zbog toga je zraila silnom nedunou, izgledala kao da se strastveno raduje onome to je pred njom, to god to bilo. A to je bilo pred njom? To nitko nije znao, no to je samo pogoravalo situaciju. Tjedan dana kasnije Sharonino se lice vialo posvuda: u izlozima, potanskim uredima, bankama, na stupovima telefonskih vodova, na naplatnim kuicama na autocesti, na stranjim staklima automobila. Puno puta tijekom dana vialo se Sharonino lijepo lice, eljno i puno iekivanja i ovjek bi redovito osjetio taj nesklad izmeu onoga to je oekivala i onoga to joj se moda dogodilo. A nije li to navelo lju de, medu njima i mene, na pomisao o nepredvidenim zaokretima u vlastitome ivotu? Sharon je poela simbolizirati iznevjerena oekivanja kakva smo svi osjetili barem jednom - obeanja o onome to ivot, naoko, nudi, a to zapravo daje. Od samog poetka istraga se vodila na dvjema razinama: jedna u w vanjskome svijetu, a jedna u Aureliusu. Policijske organizacije ij rom istonoga dijela zemlje poele su traiti Sharon. Dravna policif ja, savezni FBI - svaki lan patrole i svaki agent kod sebe je imao njezinu fotografiju. Vijest je objavljena u sredinjoj emisiji vijesti mree NBC, dok joj je CNN posvetio deset minuta. Novinari i televizijske ekipe stizali su i s udaljenosti od nekoliko stotina kilometa - ra. Sharonina je obitelj bila u oku i isprva odbijala svaki kontakt s novinarima, no s Megan Kelly dopisnici su razgovarali pedeset puta. Joyce Bell govorila je o strahu koji je osjetila kada Sharon tog posli p jepodneva nije dola do njih. Novinari su razgovarali i sa Sharoni` nim nastavnicima i prijateljicama, ak i sa Sadie. Mnogi su ve imali '' pxipremljene prave male govore, premda sam uvjeren da nisu tako j gledali na te svoje izjave, u kojima su ponavljali kako je Sharon bila divna djevojka. Junior, iz lokala Junior's, koji ju je jedva poznavao, ponovio je iste te tvrdnje. tovie, mnogi koji su govorili o prijateljstvu, sa Sharon su prije njezina nestanka vjerojatno razgovarali tek jedanput ili dvaput. O tome je teko govoriti bez odredene mjere cinizma. Sharonin nestanak mnogima je donio mogunost stjecanja bezopasnoga publiciteta. Harry Martini, ravnatelj srednje kole Knox, pojavio se u programu televizijskih postaja iz Syracusea i Utice, govorei o opasnostima koje se kriju u situacijama kada djeca sama idu u kolu i iz nje se vraaju. Usto je opisivao i

kako je Sharon bila jedna od svijetlih zvijezda devetoga razreda. Harry je sav zraio ponosom, nabacio oajan izgled i brisao oi. Uvjeren sam da je drao kako je to iskren nastup, no jednako sam tako uvjeren i da se jedva sjeao tko je to Sharon. Bila je dobra uenica s vrlo dobrim prosjekom, no usto je bila i stidljiva i niim nije svraala pozornost na sebe. S obzirom na publicitet i to koliko su i kako ljudi govorili o njoj, ovjek je mogao stei dojam da je bila najpametnija i najpopularnija uenica u itavoj koli. No to ne znai da su ljudi lagali. Drali su da govore istinu, samo to su to inili kao da se na neki nain povezuju s njom, kao da takvim govorenjem o njoj pred predstavnicima medija ili vlasti prisvajaju G119 llje~ine vanosti: vanosti njezina nestanka. Da sam to spome nuo Harryju Martiniju, on bi se bio ra-r.bjesnio. A kada sam Ruth Henley Sharoninoj nastavnici engleskoga - u zbornici postavio pitanje o tome koliko je doista poznavala Sharon, postala je blago sumnjiava, te je, poprilino nepravedno, rekla kako je meni oito ao to Sharon nije bila i moja uenica. Zapravo uope nisam alio zbog toga to mi Sharon nije bila uenica, premda su njezina starija braa, Frank i Allen mladi, kod mene imali biologiju. No ono to mi se inilo alosnim bila je ta pozornost: to to su ljudi eljeli to prije i to snanije izraziti povezanost s njom. Stojei pokraj prozora svoje uionice, vidio sam televizijske ekipe kako snimaju kolsku zgradu i njezin okoli. Ili bi na njih nailazio u hodnicima ili bi razgovarali s uenicima, nastavnicima ili upravnim osobljem. Zbog te njihove rasvjete i opreme, bili su tako uoljivi. ak je i Herkimer Potter, uenik specijalnog programa, koji je Knox pohadao gotovo itavu vjenost, dobio doputenje da izostane s nastave kako bi nekom televizijskom novinaru iz Albanyja rekao da je Sharon jednom dao gumu za vakanje i da mu je ona zahvalila. To to su tolike osobe eljele privui pozornost i na sebe, poeo sam smatrati pogubnim. Bio je to izraz jedne od njihovih skrivenih strasti. No kada sam o tome otpoeo razgovar s Franklinom, on je samo slegnuo ramenima. "To olakava novinarski posao. Devedeset devet posto ljudi silno eli davati izjave." "ele izgledati vano", rekoh. "ele priznanje svoga postojanja." "Harry Martini trai vie od priznavanja puke injenice o svome postojanju." "eli priznanje i potvrdu", ree Franklin. "Time dobivaju dokaz da su ivi." No nisam mogao prestati razmiljati o tome kako ljudi pokazuju nimalo privlanu stranu vlastite linosti. Druga razina istrage, u lokalnim okvirima, nije privlaila toliko pozornosti. Premda je u njoj sudjelovala gradska policija, a osobito Ryan Tavich,

postupak je vodila dravna policija. Kapetan zaduen za taj sluaj zvao se Raymond Percy. U to ga vrijeme nisam poznavao, premda su se Franklin i moj brati Chuck Hawley o njemu izraavali pohvalno. Percy se odlikovao profesionalnou u kojoj vie nije bilo ni traka osobnoga. ivio je u Norwicshu, a u in kapetana promaknuli su ga tek nedavno. Osam godina sluio je u vojsci, najvei dio kao narednik u vojnoj policiji. Bio je visok, u odlinoj tjelesnoj kondiciji, tamne kose s tek poneto sjedina. Njegov dugaki i vrlo uski nos podsjeao me na otricu kakve sjekirice. Nosio je tamna odijela i kravate priguenih boja. Vjerojatno mu je bilo tek neto vie od etrdeset. Nije bilo znakova nikakvih manjkavosti karaktera i bio je marljiv, ali uope nije pokazivao emocije. Ne znam tono to bi mi od toga bilo drae, premda bi mi se svidjela pokoja psovka ili osmijeh. Zapravo, ova se moja pria zacijelo doima nedosljednom, jer se alim na skrivene poroke nekih, dok se na temelju tog izlaganja stjee dojam da drugi uope nemaju poroka. Prema svim izvanjskim znakovima sudei, Raymond Percy elio je biti stroj moda je ve i to bio dovoljno skriven porok. Njegov je unutarnji ivot bio prikriven, zbog ega sam samo jo eljnije traio znakove tog unutarnjeg postojanja. Moda je upravo to bila moja slabost: ta elja za spoznavanjem onoga to je ispod povrine, vjerovanje da je Raymond Percy u etiri ujutro, kada se budi i gleda u strop, neka druga osoba. Ryan Tavich esto je bio s njim. "Ali, kakav je?" pitao ga je Franklin. "Temeljit." "A to bi znailo...?" "Proizvodi masu papira, razgovara s puno ljudi, trai mnotvo izvjetaja." Franklin i Ryan sjedili su za Franklinovim kuhinjskim stolom. Bila je rana veer, jo u prvome tjednu istrage i obojica su pili pivo. Mislili su da je Sadie gore, u svojoj sobi i pie zadau, no ona je sjedila na stubama i prislukivala. "Razgovara li ikada o footballu?" upitao ga je Franklin. "Nikada ne govori ni o emu to nema veze sa sluajem." "Jesi li mu na koulji kada primijetio kakve tragove hrane?" "Ma, hajde.., to time eli rei?" "elio bih da dozna kakav je. Kako mogu pisati o tipu ako je to zapravo komad drva?" Jednom sam automobilom proao pokraj njegove kue. Norwich je grad koji ine prelijepe viktorijanske kue, no kapetan Percy ivio je u novoj kui s prostorijama rasporeenima na vie nivoa, na uglu dviju ulica. Kua je imala bijele plastine rolete. Prostor ispred nje bio je ograen, ispred garae nije bilo koa za koarku, na travi nije bilo ni bicikala ni

igraaka, a svi zastori bili su navueni. Bilo je teko ne pomisliti na to koliko ta kua nalikuje na samog kapetana Percyja; a zato i ne bi? Znao sam da ima suprugu i dvojicu tinejdera, no, barem s vanjske strane, njima nije bilo nikakva traga. Ryan Tavich uzeo je izjavu od Megan Kelly sat vremena nakon to je nazvala policiju. Kapetan Percy razgovarao je s njom sljedeeg prijepodneva u Gradskoj vijenici. Tu priu gospoe Kelly, o tome kako je vidjela Sharon s prozora na prednjoj strani kue, te kako je potom nije vidjela i sa stranje strane, razmatrali su vie puta. Izmeu tih dvaju pogleda kroz prozor proteklo je tri do pet minuta. Gospoa Kelly bez oklijevanja je priznala kako je u tom vremenu ulicom prolo vie automobila, premda ulica Adams nije osobito prometna, no jedini automobil kojeg se konkretno sjeala bio je crveni Citroen Houarija Chihanija. Kasnije tog prijepodneva, u utorak, 19. rujna, Ryan i kapetan Percy odvezli su se do sveuilita Aurelius da bi razgovarali s Chihanijem. Upravo je bio na predavanju iz europske povijesti devetnaestoga stoljea kada ga je kapetan Percy pozvao iz predavaonice. Ryan je kasnije rekao kako on ne bi bio tako postupio, kako mu se inilo da nema smisla izazivati govorkanja u vezi s Chihanijem. Percy je sa sobom poveo i nekog narednika, kao i vozaa. Taj dolazak na sveuilite nije bio nimalo diskretan. Megan Kelly ve je i ostalima ispriala da je vidjela Chihanijev crveni Citroen i neki su izrazili iznenaenost time to Chihani ve nije u pritvoru, to nije uhien jo protekloga dana. Uniformirani narednik i neka tajnica sa sveuilita izveli su Chihanija iz predavaonice. Ryan i kapetan Percy s njim su razgovarali u nekom praznom uredu u upravnoj zgradi. Ryan je rekao da su ga uli kako brzo epa niz hodnik, jedan tii korak, a potom onaj mukli udarac. Chihani je ispod sivog sportskog sakoa imao crnu dolevitu, a na glavi beretku. U ruci je imao i tap. Nije bio presretan. "S ovim studentima imam dvadeset est predavanja u semestru. Upravo ste prekinuli jedno od tih predavanja. Sada u morati odrediti novi termin." "Sjednite", ree mu kapetan Percy. "Ne elim sjesti." "Od vas traim da sjednete." "Na temelju kojih ovlasti?" Kapetan Percy objasni mu tko je. "Nita od svega toga", odvrati mu Chihani, "ne moe me navesti na to da sjednem ako to ne elim." I tako je Chihani ostao stajati, drei tap priljubljen uz desnu nogu. I kapetan Percy ostao je stajati. Zapravo, sva su etvorica stajali, premda je u prostoriji bilo dovoljno stolaca. Chihani i Percy bili su podjednake visine,

neto nii od stotinu osamdeset pet centimetara. I jedan i drugi bili su vitki, no dok je Percy bio miiav, Chihani je bio ilav i koat. "Juer ste videni", zapoene Percy, "kako se nedugo poslije tri sata, vozite ulicom Adams. Moete li nam rei kamo ste ili?" "Zato je to nuno?" "To je dio istrage na kojoj radimo." Chihani je nepomino gledao u pod i inilo se da nije voljan odgovoriti. A onda ree: "Iao sam do Hendersonova vonjaka, gdje sam kanio kupiti neto jabuka, jabunog vina i staklenku meda". Izraz njegova lica bio je prijeziran, kao da ne podnosi to to policiju zanima njegova kupnja jabuka. "Dok ste izlazili iz grada, jeste li vidjeli neku djevojicu kako se vozi na biciklu?" "Nisam vidio nikoga." "Zasigurno ste proli kraj nje", ree Ryan. "Ipak nisam vidio nikoga." "Namjeravali ste kupiti jabuke", ree Percy. "Jeste li ih kupili?" "Usput sam utvrdio da nisam ponio dovoljno novca, te sam se vratio kui. Namjeravao sam onamo poi danas poslije podne." "Jeste li se u Aurelius takoer vratili ulicom Adams?" "Skrenuo sam u Drake, kako bih otiao u banku." "Jeste li doli do vonjaka i potom se okrenuli?" upita Ryan. "Okrenuo sam se prije vonjaka. Zato je to vano?" "Djevojica je nosila plavi pulover i imala je crvenu torbu za knjige", ree Percy. "Bicikl joj je bio plavo-crven." "Nisam je vidio." "Gdje vam je sada automobil?" "Na parkiralitu za nastavno osoblje.." "Bojim se da u vas morati povesti u postaju", ree Percy. Chihani je sada prvi put pokazao da je iznena8en. "Zbog ega?" "Ta je djevojica nestala." "U tom sluaju, elio bih nazvati svog odvjetnika", ree Chihani. Percy je naloio da se Chihanijev Citroen vunim vozilom preveze do sjedita dravne policije u Pottervilleu. Ve je imao potpisane naloge za pregled Chihanijeve kue i automobila. U Gradskoj vijenici Chihani nije rekao nita to ve nije rekao i na sveuilitu. Nije vidio tu djevojicu. Okrenuo se i vratio prije nego to je doao do vonjaka. Odvjetnica mu je bila Agnes Whitehead. Ona je jasno naglasila da je njezina klijenta potrebno ili optuiti ili pustiti. Dok je Chihani bio na policiji, kuu mu je pretraila ekipa tehniara i strunjaka, pripadnika dravne policije. Odugovlaei koliko je vie mogao, Percy je Chihanija pustio

kasno tog poslijepodneva. U njegovoj kui nije pronaen nikakav trag koji bi ukazivao na Sharon. Dravna policija jo je jedan dan zadrala njegov automobil, no ni ondje nije pronaeno nita to bi pokazivalo da se Sharon Malloy u njemu ikada vozila. "Potekoa je u tome", rekao je Ryan Franklinu, "to je malo vjerojatno da je Chihani mogao ukloniti svaki njezin trag. Pronali smo tragove drugih osoba, ak i ena, ali ne i Sharon." "Kojih ena?" upita Franklin. "lanica ID-a. Harriet Malcomb, na primjer, i Joany Rustoff." I sada su sjedili za Franklinovim kuhinjskim stolom. Iz susjedne sobe ulo se kako Sadie vjeba Ijestvice na glasoviru. "Chihani, dakle, vjerojatno nije poistio automobil." "Tako je. Usto, nemogue je istiti ga selektivno, ukloniti tragove jedne osobe, a ostaviti tragove ostalih." "Ima li kakvih dokaza o tome da je Chihani uope ikada razgovarao sa Sharon?" "Nema." Franklin pozove Sadie i upita je je li Sharon ikada spominjala Houarija Chihanija. "Koga?" ree Sadie. Vjebala je glasovir po oevoj elji, tako da joj prekid nije ni najmanje smetao. "Predaje na sveuilitu i vozi crveni Citroen." "Onaj crveni auti? Vidjela sam ga, ali nisam znala iji je. Kakvo je to ime?" "Alirsko." "Ondje se i rodio?" "Vjerojatno", ree njezin otac. "To je daleko od Aureliusa", ree Sadie. Premda su ga pustili, Chihani je ostao potencijalnim osumnjienim. Pripadnici patrola dravne policije i erifovi policajci razgovarali su s ljudima u ulicama Adams i Fletcher, kako bi doznali je li ga tko primijetio. Mnogi su se sjeali crvenog Citroena, no nisu bili sigurni jesu li ga vidjeli upravo tog ponedjeljka poslije podne. Ubrzo su svi znali da su Chihanija priveli u Gradsku vjienicu, te da su mu automobil prebacili u Potterville. Bio bih voljan okladiti se da je svatko tko je razmiljao o Chihaniju mislio i na Oscarovo uhienje zbog postavljanja onih bombi. A Ijudi su i openito razmiljali o ID-u. tovie, neki su se poeli pitati nije li ta skupina imala veze i s onim divljakim inom na groblju Homeland, koji je policija i dalje istraivala. Nije bilo nikakvih dokaza o vezi izmedu bombi i dogadaja na groblju, no Aurelius je bio malen grad, te je broj osoba voljnih prekriti zakon bio ogranien. Tako su ljudi drali i da je mogue

postojanje veze izmedu ID-a i Sharonina nestanka. Franklin nije zaboravio na injenicu da se Aaron u ponedjeljak poslije podne trebao nai sa Sadie, ali se nije pojavio. Gdje je bio? Franklin je tu informaciju, dakako, prenio i Ryanu Tavichu. Ryan je zacijelo bio nesretan. Premda je znao da je ID poinio onaj vandalski in na groblju, odluio je ne rei nita o tome. Nije elio da se na to pone gledati kao na jo jedan primjer situacije u kojoj titi sina umrle ljubavnice ili ak Harriet Malcomb. Jednostavno je izbjegavao izazvati nevolje skupini razmjerno bezopasnih studenata. S obzirom na Chihanijew nepopularnost i sumnje u vezi s ID-om, injenica da su lanovi te skupine ruili spomenike nekih od najcjenjenijih graana Aureliusa prenapuhala bi se izvan svake mjere. Stoga je i dalje utio. 1~ Ryan je onog ponedjeljka kada je nestala Sharon Malloy zapravo pokuavao pronai Aarona. etiri puta otiao je do njegova stana. Dvaput je navratio do stana u kojem je ivjela Harriet. Njih su dvoje od kolovoza jedno prema drugome bili vrlo hladni. Ryanu je smetalo to je ne moe pogledati a da ne osjeti elju i smetalo mu je to u njihovih pet zajednikih tjedana ni u jednome trenutku nije znao to prema njemu osjea. Ryan je obiao i ostale lanove Ispitivaa desnoga, meu njima i Barryja, koji je kasnije rekao: "Izgledao je ljutito. inilo mi se da me eli udariti." Ryan nije mogao prestati razmiljati o onome to je Aaron uinio Harku i Sheili Murphy. Razmiljao je i o tome kako se Aaron drui sa Sadie. Ryan je moda bio ak i ljubomoran. Vodei Sadie na pecanje, moda je drao da ublauje Aaronov utjecaj. No koliko god Ryan bio protiv Aarona, nije mogao, pri svakom susretu s njim, u njemu ne ugledati lice njegove majke kako ga promatra tim blago zakoenim oima. im je utvrdio da Aarona nema, Ryan je o tome trebao obavijestiti Percyja, no to nije uinio. U ponedjeljak uveer i u utorak ujutro traio je Aarona, budei lanove ID-a i dvaput odlazei do Paule McNeal kako bi doznao je li joj se polubrat javljao. No nitko nije znao nita o njemu. Paula je od Franklina otila oko pet, nedugo nakon to je Sadie nju i Franklina zatekla u postelji. Bilo joj je ao to je Sadie toliko uzrujana, ali je bila i ljutita na Franklina jer se drao ~Cao cja je iznev jerio ker. Paula je, meutim, kada bi je neto muilo, obiavala utjeti, gutati to neto, tako da su ostali vrlo lako mogli zakljuiti kako je sve u redu. Novosti o Sharoninu nestanku potisnule su tu njezinu kivnost koja, meutim, nije i iezla. I tako je ona otila kui, a Franklin je jo sat-dva proveo s

Ryanom Tavichem i zatim otiao na sastanak u Gradsku vijenicu. Sadie je ostavio kod mene, jer je gospoa Kelly jo bila zauzeta na policiji. Iznenadio sam se kada sam uvidio da ju je do mene doveo osobno, umjesto da je pusti samu. Naposljetku, izmeu naih se kua nalazila samo jedna kua. Meni je to bio prvi nagovjetaj promjena do kojih e doi zbog Sharonina nestanka. Sadie je bila uzrujana zbog Sharon, no novost o tome nije jo bila posve doprla do nje. Vie ju je brinulo to to je zatekla Paulu s ocem. "Zato mu se ona svia?" neprestano je ponavljala. "Zar ne vidi da ga ona samo vara?" "Zato bi to inila?" upitao sam je. "Jer je nepotena." Sadie me ljutito promatrala ispod tih svojih iki. A onda se nasmijeila vlastitoj ozbiljnosti. "Ali, to misli, to ona eli od njega?" upitah je. "Moda novac, moda nau kuu. Moda me mrzi i eli mi nauditi." "Moda ga voli." "Takva mu ljubav nije potrebna", ree Sadie. Zbog njezinih dolazaka u kui sam uvijek imao nekoliko kutija makarona sa sirom, tako da smo tada zajedno pojeli jednu takvu veeru. Sadie je napisala zadau i potom gledala televiziju, dok sam ja radio na izvjetajima o radu u laboratoriju. U vijestima u jedanaest sati objavljena je kratka vijest o Sharoninu nestanku, te fotografija na kojoj stoji ispred garae. "To je moj pulover", ree Sadie. "Taj pulover dobila sam od Paule." Ryan Tavich konano je pronaao Aarona u utorak, u osam ujutro. Odnosno, Ryan je sjedio u parkiranome automobilu ispred Aaronove zgrade kada je pogledao retrovizor i u njemu ugledao Aarona kako dolazi plonikom. Jutro je bilo svjee, no Aaron je bio samou koulji. Ryan izie iz automobila. "Traio sam te", ree Ryan. Aaron ne ree nita. Kosa mu je bila rasputena i sputala se ispod ramena. Ispod oiju je imao tamne krugove. "Gdje si bio?" "Vani", ree Aaron. "Gdje?" "Jednostavno vani." "Zato se juer nakon kole nisi naao sa Sadie?" "Imao sam posla." "Zna li to o Sharon Malloy?" "Sino sam neto vidio u vijestima. Jesu li je pronali?" Aaron iz depa izvadi elastinu vrpcu i stane vezati kosu u rep. "Gdje si bio juer oko tri poslije podne?" "Imao sam posla."

"Traim konkretniji odgovor." Aaron se na trenutak zamisli. "Neu rei nita konkretnije od to- # ga." Stoga je Ryan odveo Aarona u Gradsku vijenicu i predao ga ia Percyju. Ispriao mu je i Aaronovu prolost, spomenuo ID i rekao ~ kako pretpostavlja da je ta skupina onako divljala na groblju. Chuck ~' Hawley, koji je bio zaduen za istragu o dogaajima na groblju, slu- ;: ajno je nauo njihov razgovor. "Zato mi to, do vraga, nisi rekao ranije?" upitao je Percy, vie ` iznenaen nego ljutit. Ryan je neto zaustio, a onda samo slegnuo ramenima. Chuck mi je kasnije rekao da je Ryan poprilino pocrvenio u licu. Percy je nazvao policiju u Troyu i od njih zatraio da zatvore Oscara. Uputio je policajce i po ostale lanove ID-a, elei ih imati na ' okupu u Gradskoj vijenici. Potom su on i Ryan otili na sveuilite, gdje su razgovarali sa Chihanijem, a zatim i njega doveli u postaju. Sve to nije prolo neopaeno. Ve oko podneva vei je dio grada znao za to da su lanovi ID-a uhieni. I o tome su priali svi u srednjoj koli, premda su verzije bile poprilino iskrivljene. Govorilo se da su se Jesse i Shannon opirali privoenju; te da su pretueni. Leon Stahl doivio je svojevrstan modani udar. Jason Irving pokuao je izii kroz prozor na stranjoj strani svoga stana, ali su ga uhvatili. Harriet je pronaena skrivena u svome ormaru. Joany Rustoff i Bob Jenkins zateeni su goli, zajedno, te su u grad privedeni u donjem rublju. Barry je plakao. Nita od toga nije bilo tono, premda je u svakoj od tih pria moda postojao zametak istine. Primjerice, Barry mi je ispriao da se jako uzrujao, ali je psovao, a ne plakao. To je bilo gotovo potpuno nevano. Bile su to prie koje su kruile. A nije izgledalo nimalo pretjeranim da je ta marksistika skupina sa sveuilita otela Sharon. Nisu li ve pokuali u zrak dignuti itavu kolu? Malo je ljudi vjerovalo u potpunu krivnju lanova ID-a, no isto je tako bilo malo onih koji su drali da su ID-ovci posve neduni. Bilo je jasno da su neto zgrijeili - naposljetku, policija ih je i uhitila. A potom, kasnije toga istoga dana, uli smo da su svi lanovi ID-a osim Leona Stahla optueni za vandalski in na groblju i ljudi su se odmah prisjetili sruenih spomenika na groblju Homeland. I oni koji nikada nisu posumnjali u ID-ovce kao u mogue vandale, udili su se samima sebi, ili su tako barem govorili, jer nije li posve logino da su to uinili upravo oni? Strah i gorljive spekulacije vrlo su nezdrava kombinacija. Potkraj nastave, uenici su tog dana ve govorili o sotonizmu i magiji. uo sam ak i gospou

Hicks, profesoricu engleskoga, kako nagaa o tome da bi Sharon mogla biti rtva u nekakvom obredu. U to vrijeme Sharon nije bilo dvadeset etiri sata. Mnogi su i dalje drali kako e se pojaviti, no nazonost novinara, policije i mnotva nepoznatih ljudi dovodila je do raznih nagadanja. A uza sve, pojavila se i ta pria o uhienju lanova ID-a. injenica da nitko od njih nije bio optuen ni za to u vezi sa Sharon nije zanimala nikoga. Ljudi su otprilike znali prolost svakoga od njih, imali su nejasnu predodbu o dogadajima i na temelju tih nejasnih informacija stvorili su priu. U zbornici, Sandra Petoski, koja je inae razumna ena, nagaala je u vezi s Barryjem Sandersom, govorei kako se oduvijek pitala ima li on emocionalnih potekoa. Ostali su joj odmah priskoili u pomo priama o Barryju, ali i Aaronu, sve dok nije poelo izgledati kao da je do Sharonina nestanka jednostavno moralo doi. A kola je bila samo mikrokozam grada, jer se jednako nagaalo posvuda. Ispitivai desnoga s time moraju imati veze, tvrdilo se, a osoba koja stoji iza takvog ponaanja svakako je Chihani. A to se tie razloga, odnosno pitanja zato bi Chihani prieljkivao sruene nadgrobne spomenike - pa, jasno, nije li musliman i nije li komunist? Protiv njega je govorilo i to to vozi crveni automobil. Meni se inilo da je policija trebala postupiti diskretnije, no i oni su bili naivni, a u takvim su situacijama imali tek rudimentaran osjeaj za uzrono-posljedine veze. Nisu mogli predvidjeti utjecaj koji e ti dogadaji ostvariti u naem gradu. U utorak poslije podne lanovi ID-a odvedeni su na sud u Pottervilleu. Ondje su pod pritiskom trebali priznati povezanost sa Sharoninim nestankom, a optube za vandalski in na groblju posluile su kao sredstvo koje ih je trebalo navesti na to da progovore. U meduvremenu, policija im je, uz valjano izdane naloge, pretraila stanove. Barryja su uveli u neki ured i ostavili ga da ondje eka. Ubrzo su u sobu ula dvojica agenata u civilu i rekli mu da ga zbog vandalizma na groblju oekuje pet godina zatvora. Je li u cijeloj prii bilo i droge? Barry se nije sjeao nikakve droge. Mislio je samo na to to e mu rei majka i kako e se razljutiti. Iako je znao da je Sharon nestala, nije imao pojma da je s tim povezano i njegovo uhienje. Jedan od agenata rekao mu je kako je mogue da se optube za vandalizam povuku ako ispria sve to zna o Sharon. Barry je poznavao jednog od njezine brae, no nije mogao sa sigurnou rei da je ikada ~idio Sharon, barem ne u skorije vrijeme. "to ti znae brojevi 666?" glasilo je jedno od pitanja postavljenih Barryju.

Barry je stao intenzivno razmiljati. Je li to neto poput broja hitne slube, 911 ili je to broj njegova ormaria u koli? "Ne znam", rekao je. Sjedio je posve nepomino i treptao. Agenti su ga potom upitali kako je proveo protekla dvadeset etiri sata i gdje je bio u tri sata u ponedjeljak poslije podne. Barry je tada bio na nastavi, a naveer je posjetio majku. Oekivao je da bi se naveer mogao vidjeti s Aaronom, no Aarona nije bilo kod kue. "Kako zna da nije bio kod kue?" upitao ga je jedan od agenata. "Nazvao sam ga, no nije se javio." "A to misli, gdje je bio?" "Nemam pojma." "A kada si posljedn~i put vidio gospodina Chihani~a?" tiv "Na sastanku u petak naveer." Dvojica su se agenata izmjenjivala u ispitivanju i Barry je od toga ve poeo osjeati blagu vrtoglavicu. "I o emu ste raspravljali?" "O Desaijevu Marxistikom gospodarstvug. Gospodin Chihani je govorio o toj knjizi, a mi smo o njoj kasnije raspravljali". Barry se nadao da ga nee pitati o emu govori knjiga, jer je o tome imao samo vrlo maglovitu sliku. "Je li tko spominjao Sharon Malloy?" "Koliko se sjeam, nije. Siguran sam da je nitko nije spominjao." "Smatra li je lijepom?" "Ne sjeam se kako izgleda." "Voli li mlade djevojice?" "Pa, valjda", ree Barry, koji uope nije volio djevojice, ali se bojao rei neto pogreno. "Dobre su, ali nisam ih vidio puno otkako, ovaj, vie nisam... mali djeak." Ryan je uspio odvojiti Harriet od ostalih i razgovarati s njom u nekom malenom uredu. "Mislila sam da nikome nee rei za Homeland", ree ona. Bila je izvadila kontaktne lee i sada je nosila naoale s prozirnim okvirima. Crna kosa sputala joj se s obiju strana lica_ Nosila je gornji dio trenirke Colgate koji joj je prikrivao obline. Ryan nije uspio primijetiti ni trag grudima koje su ga neko opinjavale. Izgledala je kao kakva dvanaestogodinjakinja i na bradi je imala aknu. Ryan je osjeao nevjericu na pomisao da je spavao s njom. "Saznalo bi se, ovako ili onako", ree on. "Svima u im rei da si me evio." Ryan je sada utvrdio da je ne moe izravno gledati. "ini to god eli", ree joj. "Misli da mi se to svialo, zar ne? To sam uinila samo zato to mi je tako rekao Aaron. Ti si obian mali starac." "Aaron?" ree gotovo i ne registrirajui njezinu uvredu. "Zato?"

"Pitaj ga ako te zanima." s Morarji Ranchhodji Desai (1896.-1995.~, indijski dravnik. "ini se da u i morati", ree Ryan; ne gledajui Harriet u oi, nego usmjeravajui pogled na njezin priti na bradi. I sada se poeo pitati je li ikada spavao s nekom enom nekako drukije, a ne u nastojanju da iz misli protjera Janice McNeal. Nitko od lanova ID-a nije imao nita rei o Sharon. Nekoliko njih, poput Leona Stahla i Joany Rustoff tvrdili su kako uope ne znaju da je nestala. Aaron je rekao da je se nejasno prisjea, kao i Barry, no ostali su rekli da uope ne znaju o kome je rije. Na pitanje gdje su proveli posljednja dvadeset etiri sata, veina je odgovorila navodima koje je bilo mogue potvrditi. Imali su predavanja, otili u grad. Svratili su u Bud's Tavern na pivo. Neki su inili jedno, neki neto drugo, no kod svakog je postojalo odreeno razdoblje za koje nisu imali alibi. Leona su pustili i Ryan ga je prebacio natrag u Aurelius. "Boe, kako mi je drago~to sam te noi ostao kod kue", ponav ljao je neprestano Leon. "Zeljeli su da s njima poem na groblje, stalno su me pozivali. Ovo je prvi put da mi je debljina donijela i neku korist." ~ Ostali su optueni za vandalsko ponaanje; svi osim Aarona puteni su uz prihvaanje obveze pojavljivanja pred sudom. Aaron je zadran u pritvoru uz jamevinu od 25.000 dolara. Nazvao je polusestru, koja je obavijestila oeva odvjetnika, Henryja Swazeyja, a koji e Aarona pokuati osloboditi u srijedu. Pripadnici dravne policije u Troyu ispitali su Oscara Herbsta i utvrdili da on nije mogao oteti Sharon. Kasno u ponedjeljak poslije podne imao je dogovoren posjet zubaru. U srijedu poslije podne Franklin je otiao na Aurelius College kako bi razgovarao s Houarijem Chihanijem, u nadi da e doi do neega to bi sutradan mogao objaviti u Independentu. Chihanija je zatekao u njegovu uredu na drugome katu, u Douglas Hallu. Novih informacija o Sharon nije bilo, premda je policija imala vie tragova. Veina ih je izgledala lano: ljudi kojima se inilo da su vidjeli Sharon na raznim mjestima, ak i u Chicagu. No prialo se o ID-u i Ijudi nikako nisu mogli prijei preko injenice da je gospoda Kelly vidjela Chihanijev crveni Citroen. Kako ga je policija ve ispitivala i kako je znao za sumnje prema ID-u, Chihani se s Franklinom zacijelo susreo uz odredenu mjeru opreza, premda to nije pokazivao. Franklin je sjeo sa suprotne strane Chihanijeva radnoga stola i izvadio notes. "Imate li kakvu predodbu o tome to se moglo dogoditi Sharon Malloy?"

"Nikakvu." Chihani je imao tanke usne, koje su Franklina podsjeale na spljoteno slovo M postavljeno nad jednako spljoteno slovo W. Zbog njih se Franklinu inilo da se Chihani blago smijei, premda u to nije bio siguran. "Ne moete ni zamisliti zato bi je netko eventualno oteo?" upita Franklin, piui u notes. "Mogu zamisliti desetke razloga, no to su tek obine mogunosti. ak i ne znamo jesu li je oteli. Moda je s tim nekim otila svojevoljno. Ili moda i ne postoji ta neka druga osoba. Moda je nekamo otila sama. Trenutano bi se mogla nalaziti bilo gdje na svijetu." "Dakle, mislite da nije bilo nikakva zloina'?" "Govorim samo da, koliko ja znam, ne postoji razlog zbog kojeg bi automatski trebalo zakljuivati kako je rije o nekakvom zlodjelu. Nema je ve dva dana. Dakako da je zloin vie nego realna mogunost." _ "ini se da je posljednji put viena u ulici Adams na samom izlazu iz grada, oko tri u ponedjeljak poslije podne. Vi ste u to vrijeme videni u blizini. Je li mogue da ste automobilom mogli proi pokraj Sharon i ne primijetiti je?" "Mogue je. Oko mene je bilo puno toga: drvee, ptice, kue, drugi automobili, psi. Niega se ne sjeam posve odredeno." Franklin i to zapie. "Recimo da je oteta... koje nam razloge moete navesti za takvo to?" "Vae je pitanje u svakom sluaju odvie hipotetike naravi." "Dopustite, onda, da vas, hipotetiki, pitam o silovanju. Ponegdje do silovanja dolazi esto; negdje rijetko. Imate li kakvih objanjenja za to?" Chihani poloi laktove na stol. "Silovatelj se esto osjea kao rtva socijalne emaskulacije. Njegova je rtva samo povod; ona, ili on, predstavlja drutvo. Silovatelj, dodue slabano, nastoji pokazati da nije kastriran ili da zadaje udarac vlastitoj viktimizaciji, jer je i on svakako rtva. Seks s time rijetko ima veze. Ukopljeni trae mo, slabi i komodificirani izraavaju nezadovol~stvo. To su openiti razlozi. Ali postoji i specifina psihologija silovatelja koju je potrebno razmotriti, a nju ne moemo spoznati ako ne znamo tko je silovatelj." "Drite li moguim da je Sharon Malloy silovana?" "Nemam pojma." "Mislite li da je silovatelj rtva u jednakoj mjeri kao i osoba koju siluje?" "On je svakako rtva, no to ne znai da ga ne treba kazniti. Ima zloina koji se dogaaju jer nam je drutvo pokvareno, zloina koji su reakcija na tu izopaenost. To vrijedi za veinu zloina. Drutvo se moe promijeniti da bi smanjilo broj takvih zloina ili moe kanjavati one koje naziva kriminalcima. Silovatelj je rtva u jednakoj mjeri kao i osoba koju siluje, no u ovom drutvu on time kri zakon i stoga e biti kanjen."

"Vi drite da ga ne bi trebalo kazniti?" "Mislim da su razlozi zbog kojih siluje puno vaniji od samoga silova~ja. Zatvaranje silovatelja nee rijeiti problem silovanja. Na taj se nain samo uklanja, i to privremeno, jedan silovatelj." "Kojim bi se promjenama smanjila pojava silovanja?" "Drutvo u kojem bi svaki njegov lan iskreno vjerovao u svoju ravnopravnost sa svima drugima biljeilo bi puno manje silovanja." "No silovanje se ipak ne bi posve iskorijenilo?" "Mogue je da postoje razlozi za silovanje koji nisu politike naravi, no ako silovanje ima veze s moi i bespomonou, onda su to bolesti koje je potrebno lijeiti. Jedan od problema ovoga drutva jest to to ono nastoji rjeavati uzroke kanjavanjem posljedica, zastraivanjem potencijalnih poinitelja. A uope ne pokuava eliminirati same uzroke." "Zato?" "Jer sustav poiva na moi i nemoi. Ne moemo se rijeiti kriminala dok se ne pravedu promjene u drutvu." Sve to ipak se nije pojavilo u Independentu. Franklin je neke dijelove izbacio, neke reenice presloio. Imao je dojam da se vjerno dri izvornoga razgovora, ali je istodobno nastojao da Chihaniju ne izaziva nepotrebne nevolje. Primjerice, nije spominjao injenicu da je Chihani bio u blizini tog mjesta i upravo u vrijeme kada je Sharon posljednji put videna. No ljudi su to znali, a razgovor su itali kako bi utvrdili to e Chihani o tome rei. Franklin je izostavio i Chihanijeva teoretska objanjenja, predosjeajui da bi ona samo zamutila vodu. Bilo bi bolje da uope nije razgovarao s Chihanijem, no Franklin se pribojavao da bi novine tako u oima javnosti mogle izgledati odvie plaho. Na~itanje o otmici, Franklin je objavio ovakav Chihanijev odgovor: "Cak i ne znamo je li oteta. Moda je s tim nekim otila svojevoljno. Moda je nekamo otila sama. Trenutano bi se mogla nalaziti bilo gdje na svijetu. Ne postoji razlog zbog kojeg bi automatski trebalo zakljuivati kako je rije o nekakvu zlodjelu." U vezi sa silovanjem, Franklin je ovako prenio Chihanijeve rijei: "Seks je s time rijetko povezan. Rije je o pitanju moi. No drim da su razlozi zbog kojih netko siluje vaniji od samoga silovanja. Silovatelj je takoer rtva, ali u ovome drutvu on kri zakon i zato e biti kanjen. Drutvo u k~jem svaki njegov lan iskreno vjeruje u svoju ravnopravnost sa svima ostalima imalo bi puno manje silovanja."

Aarona su uz jamevinu oslobodili u srijedu poslije podne. Optuili su ga za vandalizarn povezan s dogaajima na groblju Homeland. I dalje, meutim, nije elio nita rei o tome gdje je bio u ponedjeljak poslije podne i itave sljedee noi. Moj je brati rekao kako je policija ve bila na korak od toga da ga optui i za otmicu Sharon Malloy, no to nije bilo tono. Nije bilo vrstih dokaza o tome da je Sharon oteta, a nije bilo niega ime bi se Aaron mogao povezati s tim dogac~ajem. Chuck je zapravo elio rei da je policija eljela optuiti Aarona. On je odbijao odgovoriti na njihova pitanja. Odbio je razgovarati. Policija je eljela da on bude krivac, jer ga je eljela kazniti. Ne kaem da je to vrijedilo i za kapetana Percyja, a nije vrijedilo ni za Ryana Tavicha, no Aaron se ni s kim nije zbliio. Pitanje gdje je bio u ponedjeljak ostalo je zagonetkom, no Aaronovi instinkti navodili su ga na to da stane dodatno uveavati tu zagonetku. Svialo mu se to to nikako nije drag policiji. Zato im inae ne bi rekao gdje je bio? Sinulo mi je da bi Aaron, ak i da je radio neto posve neduno, i dalje vjerojatno odbijao dati odgovor. Bila bi to jednostavno ala, jer je on jednostavno bio takav. tovie, imao je svu silu razloga zbog kojih bi nam elio nauditi. Majka mu je bila ubijena, a njemu su se svi rugali jer je bio njezin sin. 18 Sve o sada jedna skupina ljudi uope nije sudjelovala u svim tim raspravama: obitelj Sharon Malloy. Koliko god bili uzrujani nje zinim nestankom, nai osjeaji mogli su biti tek jedva ujna jeka onoga to su proivljavali Malloyevi. I doista, teko je procjenjivati tuu bol, jer je rije o emociji koja nema granica. Prisjeam se boli koju sam osjetio nakon majine smrti ili poto su mi umrli neki od prijatelja, neki vrlo mladi i od AIDS-a. Nastojim proiriti taj osjeaj ne bih li uspio zamisliti kako se osjeala Sharonina obitelj i tada uviam da mogu zamisliti tek djeli te boli. Malloyevi su se u Aurelius doselili iz Rochestera kada su Sharon bile tri godine. Sestra doktora Malloya, Martha, bila je u braku s jednim od mjesnih knjigovoa, Paulom Leimbachom, vrlo cijenjenim ovjekom koji je radio porezne prijave za pola grada. Dr. Malloy elio je otii iz velikoga grada. U njegovu je kuu u Rochesteru vie puta provaljeno, tako da mu se inilo kako bi bilo bolje da mu obitelj ivi u sigurnijem okruenju. Odabrao je Aurelius, kako bi bio blizu svoje sestre i ogora. Kupio je veliku bijelu kuu i otvorio ordinaciju kao obiteljski lijenik. On i njegova supruga Catherine u to su vrijeme imali troje djece: Sharon, Francisa ili Franka, kojem je bilo est godina te osmogodinjeg Allena mladeg. Cijela obitelj dolazila je u crkvu

Svete Marije. Dvije godine nakon doseljenja, Catherine je rodila jo jedno dijete, malenu Millie, pet godin~ tula~u od Sharon. Martha Leimbach takoder je imala etvero djece i te su dvije obitelji bile vrlo bliske. Tri godine nakon dolaska Malloyevih u Aurelius, u grad se iz Buffala doselio i brat doktora Malloya, Donald, ljekarnik. Donald Malloy bio je razveden. Neko je vrijeme radio u prodavaonici Fays, a onda kupio malenu drogeriju u sreditu grada, proirivi je prodajom asopisa, novina, bezalkoholnih pia iz hladnjaka i slinih sitnica. Ne bih rekao da je osobito zaradivao, no brat lijenik svakako je bio od pomoi. Malloyevi i Leimbach~vi esto su se i puno druili. Iako su imali i druge prijatelje - Robertu Fletcher, koja je kao medicinska sestra radila kod dr. Malloya, kao i doktora Richardsa, koji je imao ordinaciju u istoj zgradi u blizini bolnice - inilo se da su najsretniji u drutvu obitelji. Djeca Leimbachovih neprestano su bila s djecom doktora Malloya i te su dvije obitelji redovito zajedno objedovale nedjeljom nakon mise. Kada je Ryan Tavich u ponedjeljak poslije podne otiao do gospode Kelly, meu prvim stvarima koje je uinio bili su nalozi policajcima da stupe u vezu sa Sharoninim roditeljima, kao i njezinim tetkom, Paulom Leimbachom i Donaldom Malloyem, kako bi provjerili je li ju tko od njih vidio. A, posve jasno, trebalo je, doi i do njezine brae i bratia da bi im postavili isto pitanje. Za manje od sat vremena policajci su doli do veine njih. Prema iskazima, nitko od njih nije vidio Sharon. Nakon toga Ryan je pozvao i dravnu policiju. Bol koja je zahvatila obitelj datira od tog trenutka. U est sati svi su se ve okupili u domu Malloyevih - petero djece i petero odraslih - kako bi ekali novosti. Najstariji mladii, John Leimbach i Allen mladi, bili su na studiju, a za itav e dogaaj doznati tek sutradan. Moj brati, Chuck Hawley, takoer je bio s njima, kao i Roberta Fletcher. Nekoliko susjeda uputilo im je pladnjeve sa sendviima te salatu od krumpira, premda nitko nije imao osobit tek. No iznenadilo me koliko su ljudi brzo doznavali za djevojicu koja je nestala i koliko su brzo reagirali, pokuavajui pomoi koliko su mogli, ak i ako je bila rije tek o pripremi salate od krumpira. Dnevna soba Malloyevih bila je mjeavina suvremenog i kolonijalnOg stila jastucima pretrpane sofe i naslonjai, tkanine i zastori koji prikazuju doseljeniko orude, kutni stolii u obliku stapa za maslac. Gotovo jedini zvuk bilo je kucanje velikog zidnog sata. Lju di su go~rorili aptom. S vremena na Yrijeme oglasis 1?i ~e t~l~fQn, obino bi bila rije o susjedima koji zovu i zabrinuto se raspituju ili

izraavaju brino suosjeanje. Roberta Fletcher javljala se na sve pozive. Bila je to krupna i vrlo razumna ena koja je te razgovore obavljala to je bre i krae mogla. Nikako joj nije bilo jasno zato ljudi tako uznemiravaju Malloyeve u tim tekim trenucima. Doktor MaiHoy bio je visok mukarac utocrvene kose i blago proelav, s gustim crvenim brkovima koje je volio gladiti palcem i kaiprstom od sredine prema rubovima. Nosio je tamna odijela i od ~lave do pete izgledao kao pravi lijenik. Imao je svijetloplave oi. Sake su mu bile krupne i ruiaste, gotovo bez dlaka, s pjegama na nadlanici. Uvijek je mirisao po sapunu. Nekoliko sam puta bio u njegovoj ordinaciji, dolazei na cijepljenje protiv gripe, no s njim sam razgovarao samo nakratko. Bit e da mi je u komunikaciji s lijenicima uvijek bilo nekako nelagodno. Neki su toliko potpuno posveeni lijenikome pozivu da izgledaju kao da u sebi ne nose nikakvu drugu linost. ovjek se poinje pitati odabiru li takve osobe zanimanje upravo zato da bi mogli preuzeti stereotipni karakter tog poziva. U tome je Allen Malloy bio slian kapetanu Percyju. Doktor Malloy sjedio je na kauu, laktovima se oslonivi na koljena, bradom na dlanove. Tako je ekao. Nije plakao, nije govorio. Njegova supruga s vremena na vrijeme obrisala bi nos. Djeca su izgledala prestraeno. Paul Leimbach neprestano je ispuhivao nos. Donald Malloy sjedio je u naslonjau za ljuljanje i grickao palac. S vremena na vrijeme samo bi odmahnuo glavom. ovjek mora nekako zakljuivati o prirodi njihovih misli. Bez imalo sumnje, svatko od njih nagadao je o tome to se moglo dogoditi Sharon. Bila je to mlada djevojka koja je uvijek dolazila na vrijeme, uvijek obavjetavala roditelje o tome kamo ide i openito se ponaala poput kakve odgovorne odrasle osobe. A sada su se one rune mogunosti vjerojatno odvagivale u odnosu na one bezazlene. Kako je vrijeme prolazilo, bezazlene su mogunosti postajale sve manje vjerojatnima. Bilo je jasno da doktor Malloy razmilja o uasnim stvarima. Nakon svake takve pomisli samome bi sebi govorio: Ali to je nemogue. A onda bi uvidio da to nije nemogue. Tada bi samome sebi govorio: Ali moda joj se nije dogodilo nita, Potom bi uvidio kako je tako oito da joj se neto dogodilo. Moda su je pretukli. Moda su je silovali ili ubili. A nije bilo osobe koja nije uoila tu veliku ironiju: Malloyevi su se u Aurelius preselili da bi izbjegli opasnosti koje vrebaju u gradu. ak je i doktor Malloy uvidio da bi Sharon, da su ostali u Rochesteru, sada bila na sigurnom. Zamiljao bi neku neimenovanu rul-a kako posee za njom, kako je hvata, kako joj para odjeu: tu njegovu tanahnu etrnaestogodinju djevojicu koju je tog jutra vidio za dorukom. Pas je tada poskakivao oko

njih. Millie je prepekla kruh. Frank nije mogao pronai knjigu iz biologije. I doktor Malloy potom je otiao: bila je sredina rujna, ponedjeljak ujutro, s tek pokojim trakom mraza. Do ordinacije se odvezao automobilom. Primao je pacijente i obavio vizitu u bolnici. Ruao je s kolegom, doktorom Richardsom. Primio je jo pacijenata. Negdje oko etiri stigla je policija. Zna li gdje mu je ki? I tada se pokazalo da je nestala. Obitelj je veer provela u zajednikom ekanju. Svaki put kad bi zazvonio telefon ili zvonce na ulaznim vratima, srce bi im poskoilo. No ni u jednom sluaju nije bilo novosti o Sharon. Negdje nakon ponoi uputili su djecu na spavanje. Tada je doktor Malloy supruzi dao sedativ. Donald Malloy zagrlio je brata i otiao kui. Otili su i Leimbachovi. Negdje oko tri izjutra kui je otila i Roberta Fletcher. Moj brati Chuck zaspao je u naslonjau. S vremena na vrijeme probudio bi se i promijenio poloaj. Svaki put ugledao bi doktora Malloya kako sjedi na kauu pridravajui glavu rukama. Chuck mi je priao da je htio neto rei, ali nije znao to. Utorak je doao i proao bez novosti. Djeca Malloyevih i Leimbachovih ostala su kod kue i nisu ila na nastavu. Doktor Malloy otkazao je dogovorene obveze i prebacio ih doktoru Richardsu. Otiao je u Gradsku vijenicu i potom u Potterville. Vidio je kada su priveli Houarija Chihanija i kada su ga pustili. Dakako da je znao da je Chihanijev Citroen viden u ulici Adams. Nekolicina televizijskih novinara pokuala je s njim razgovarati, no zapovjednik Schmidt dodijelio mu je u Gradskoj vijenici prostoriju u kojoj ga nitko nije smetao. Kroz prozor je vidio kako privode Aarona, potom Jessea i Shannona Levinea, Harriet Malcomb i ostale, ak i Barryja Sandersa. Neke je poznavao. Barryja je lijeio od raznih prehlada i niza manjih boljetica, jer je Barry naslijedio povei dio majine hipohondrije. I onda je doktor Malloy vidio kako ih odvode u Potterville. Neprestano se raspitivao o tome ima li kakvih novosti, no novosti jednostavno nije bilo. Najmanje stotinu mukaraca i ena, dobrovoljaca i pripadnika dravne policije, pretraivalo je polja u blizini ulice Adams. Doveli su i pse i radi mirisa im dali razne Sharonine odjevne predmete. Nisu pronali nita. A to je samo pojaalo nagadanja o tome kako je Charon netko odvezao automobilom. Susjedi koji su ve odgovorili na pitanja o tome jesu li to primijetili ponovno su podvrgnuti ispitivanjima. U televizijskim i radijskim vijestima traile su se informacije o Sharon Malloy. Javilo se nekoliko osoba koje su uoile Sharon na biciklu, no nitko zapravo nije vidio da se neto i dogodilo.

' Doktor Malloy pomogao je pri pretraivanju polja, a njegov je brat Donald u potragu poao s njim. Donald je plakao. Lice doktora Malloya bilo je nepomino i ispijeno. Koraali su medu niskim raslinjem, rame uz rame. Donald je imao tap kojim je razmicao grane i pridizao razne stvari. Kada se smrailo, obojica su se vratili u Gradsku vijenicu. Ondje su doznali da su lanovi ID-a optueni za van ' dalizam i puteni na temelju obeanja o pojavljivanju pred sudom. Doznali su da je Aaron u zatvoru u Pottervilleu, ali da nije optuen ni za to od onoga to bi imalo veze sa Sharon. Percy je u jednoj fazi razgovarao sa svim pripadnicima obitelji Malloy i Leimbach. Negdje oko osam sati doktor Malloy i njegov brat vratili su se u lijenikovu kuu. Dvojica mladia vratili su se sa sveuilita i tako je jo jedna , veer provedena u ekanju. Chuck Hawley ponovno je spavao u naslonjau. Doktor Malloy proveo je no na kauu. "inilo se da uope ne spava", rekao mi je Chuck. "U svakom sluaju, kad god sam ga pogledao, bio je budan." U srijedu su se pojavile novosti o raznim situacijama u kojima je primijeena Sharon. Viena je u New Yorku. Viena je u Albanyju i Rochesteru i Buffalu i Syracuseu. Viena je kako koraa nekim seoskim putem u blizini Plattsburga. Svaka nova informacija sa sobom je donosila pravu provalu optimizma koji bi iezao kada bi se utvrdilo da je dojava bila lana. 5vako novo razoaranje bilo je jo neugodnije od onoga prethodnoga. A svaka takva sljedea novost doekivana je sa sve manje i manje nade. Aarona su pustili iz zatvora u Pottervilleu i vratili ga u Aurelius. Chihanija su drugi put priveli u Gradsku vijenicu i ponovno ga pustili. U srijedu poslije podne o Sharon je ve pristizalo toliko informacija - odreda netonih - da su se na telefone morali poeti javljati dobrovoljci. Njezine fotografije nalazile su se posvuda. Te se veeri doktor Malloy vratio kui i Malloyevi, Leimbachovi Donald u dnevnoj su sobi pono~rno iekivali novosti. Chuck ..~~:._- _ Hawley jo je jednom proveo no u naslonjau. Doktor Malloy ostao je na kauu, pokraj telefona, no te je noi, prema Chuckovoj prii, neto malo odspavao. U etvrtak se pojavio Independent s izjavama Houarija Chihanija. "Moda je nekamo otila svojevoljno", glasila je njegova objavljena izjava. "Silovatelj je rtva jednako koliko i osoba koju siluje... Razlog zbog kojeg siluje vaniji je od samoga silovanja."

Doktor Malloy proitao je razgovor i samo odmahivao glavom, nikako ne uspijevajui shvatiti takav nain razmiljanja. Na naslovnoj stranici objavljena je Sharonina fotografija, ona na kojoj je stajala kraj garanih vrata i drala rukavicu za baseball. Igrala se lopticom za baseball s bratom Frankom. Fotografiju je snimio doktor Malloy. Objavljeni su razgovori sa Sharoninim prijateljima iz razreda. "Ona je najdivnija prijateljica koju sam ikada imala", rekla je Joyce Bell. "Nikada se nije ljutila, uvijek se smijala", izjavila je Meg Shiller. "Ne bih rekao da mi je bila najbolja uenica", rekao je Lou Hendricks, koji je Sharon predavao drutvene predmete, "no bila je jedna od najboljih i svakako je bio uitak imati je na satu." Navedene su i izjave lanova Sharonine obitelji. "Nemamo pojma to se moglo dogoditi", rekao je njezin brat Frank. "Kada sam je vidio u ponedjeljak ujutro sve je bilo u redu." "Ako joj je netko nekako naudio", rekao je njezin stric Donald, "u tom sluaju, ne znam, volio bih ga ubiti. Ona je svetica, predivna djevojica." Navedene su i ove rijei male Millie: "Hou da se seka vrati." Franklin je razgovarao i s kapetanom Percyjem. "Trenutano na sluaju rade stotine policajaca. Trae je tisue ljudi. I dalje se nadamo da e se negdje pojaviti." Oko Aureliusa je bilo puno otvorenoga prostora koji su pretraivale stotine ljudi: jedinice skauta, pripadnici Nacionalne garde9, dobrovoljci. Skupine uenika mogle su se vidjeti kako istrauju ume i okolna polja. Obje obale rijeke Loomis pretraene su od Hamiltona do Nonwicha. Ljudi su pretraivali zatieni park Henderson, oblinja jezera i kamenolom. Uenici nisu pohaali nastaw kako bi pomogli, no nitko nije razmiljao o tome kako bi ih zbog toga trebalo kazniti. Nekako se dralo, a ta zamisao zasigurno je bila tek fantazi y Otprilike poput nekadanje Teritorijalne obrane u nas. ja, kako e, budu li svi ulagali zajedniki napor, Sharon pronai ivu i zdravu. A pretrai li se svaki centimetar okruga, posve e je sigurno negdje pronai. ak se i taj izraz "svaki centimetar" ponavljao unedogled, kao da je nje~ovo nekoritenje nekako znailo ne pridravati se pravila magije. Cinjenica da je Sharon nestala tako posve bez traga, isparila, kako je to opisao Ryan, otvarala je prostor za mogunosti iz svijeta magije. Prije nego to se sve zavrilo, zatraena je i pomo medija i osoba koje su bile na glasu kao iscjelitelji. ini mi se da je u jednoj fazi doveden i neki raljar, premda to nije uinio nitko iz obitelji, kao ni od vlasti. Sharonin nestanak imao je jo jednu posljedicu: od srijede su se u vrijeme poetka i svretka nastave poele stvarati male prometne guve. Mnoga djeca pjeae ili se voze biciklom; sada je veinu njih netko vozio. Neto se

dogodilo Sharon Malloy. Tko je mogao rei da se to isto ne moe dogoditi i nekome drugome? Zapovjednik Schmidt angairao je jo dvojicu policajaca, a posvuda su se mogle vidjeti i patrole dravne policije. U onom istom broju Independenta u kojem su objavljene one nesretne izjave Houarija Chihanija, iziao je i lanak o tome kako su lanovi ID-a optueni za vandalsko ponaanje na groblju Homeland u kolovozu. To nije nimalo pridonijelo njihovoj popularnosti. Jason Irving ispisao se s fakulteta i vratio roditeljima u Kingston. Dakako, za to je morao dobiti policijsko doputenje. Ostali nisu posve iezli, ali su nastojali na sebe ne svraati pozornost. Iznimke su bili Houari Chihani, iji se crveni automobil i dalje vidao u gradu, i Aaron McNeal, koji nije nimalo promijenio navike. Policija je i dalje nastojala utvrditi gdje je Aaron bio onog ponedjeljka poslije podne i naveer. Govorilo se o sudskome sasluanju, tako da bi se Aarona, u sluaju da odbije otkriti to je u to vrijeme radio i gdje je bio, moglo kazniti zbog nepotivanja suda. Pouzdano znam da je okruni tuitelj radio na tome. U subotu poslije podne Sadie mi je pomagala skupljati lie na travnjaku pred kuom. Pazio sam na nju jer je Franklin radio. "Aaron nije imao nikakve veze sa Sharoninim odlaskom", rekla mi je. Na sebi je imala crvenu jaknu, a kosa joj je bila rasputena. "Zato to misli?" "Jer je nije poznavao, a ak i da jest, ne bi je oteo. On nije takav." "Kakav?" Tada sam ve prestao grabljama skupljati lie. "Nije osoba koja bi otela dijete." "A kakve su to osobe?" Nisam kanio zadirkivati Sadie; zanimalo me to e rei. "Podli. Aaron nije podao." "to misli, to se dogodilo Sharon?" "Zna kako ljudi kradu pse da bi ih prodali laboratorijima? Moda se neto takvo dogodilo i Sharon. Moda ju je netko oteo zbog nekakvog pokusa. Ali, zna to?" "to?" "Stalno mislim kako bi bilo bolje da je mrtva, jer ako nije, onda je netko vjerojatno mui." "Moda se pojavi iva i zdrava", primijetih. Sadie me prijekorno pogleda. "Ne vjeruje u to." 19 Energinu narav Franklina Moorea Sharonin je nestanak doveo na veliku kunju. Ono emu je dotada posveivao pedeset sati na

tjedan sada je radio sedamdeset sati. Osim obveza povezanih s Independentom, izvjetavao je i za novine iz Kingstona, Romea, Binghamtona i Albanyja, piui lanke o nestaloj djevojci. Kada bi novinari i televizijske ekipe iz drugih gradova dolazile u Aurelius, razgovarali bi s Franklinom i raunali na njega kada je bila rije o informacijama i upoznavanjima s odgovarajuim osobama. Ne znam je li tolika njegova zaposlenost Sadie padala teko, no svakako je provodila vie vremena s gospoom Kelly i kod mene. Drao sam se kao da zbog toga negodujem, no zapravo sam uivao. Doputao sam joj da sastavlja jelovnik i esto smo jeli makarone sa sirom. S mojim je konzerviranim ivotinjama provodila toliko vremena da su njihove staklenke dobile stalno mjesto na kuhinjskome stolu. Svakog jutra tako me doekivao nujan pogled kravljih oiju. Osim slubene istrage koju je vodio kapetan Percy, u ukupnim su naporima sudjelovale i druge skupine - crkvene udruge, skauti, i udruga ratnih veterana. Skupina crkvenih duhovnjaka fundamentalista bila je osobito aktivna. No tijekom drugoga tjedna, osnovana je vea skupina koja se nazvala Prijateljima Sharon lVIalloy. Ova je udruga zamijenila i, u pojedinim sluajevima, apsorbirala manje skupine. Distribuirala je plakate i prikupljala novac za informacije o Sharon, te ak i vie novca za njezin siguran povratak (isprva je bila rije o iznosima od 10.000 i 20.000 dolara, no s vremenom su se bitno poveali). Ta je skupina odgovarala i na pozive osoba koje su drale da imaju korisne informacije. Veina ih je bila posve iskrena u dobrim nakanama. Vidjeli su neku djevojku koja nalikuje Sharon ili nekog mukarca koji se sumnjivo ponaa (obino nekoga u kombiju) i drali su da vrijedi dojaviti takvu informaciju, premda se ovjek uvijek pita koliko ih je zapravo najvie zainteresirano za onih 10.000 dolara. Bilo je i provokacija i zlobnih primjedbi - poziva osoba koje su govorile o arolijama i optuivali Sharon za moralnu iskvarenost, o tome kako je to prljava djevojica koja je zasluila to to joj se dogodilo. No takvih je poziva bilo uistinu malo. Prijatelji Sharon Malloy tijesno su suradivali s policijom i pomagali u pretraivanjima, dok je to to su se javljali na telefonske pozive policiji utedjelo puno vremena. Postali su dijelom prave mree skupina irom zemlje koje su upuivale i primale informacije o nestalim osobama. Ubrzo su se irom Aureliusa poeli pojavljivati plakati s licima druge nestale djece. Neke nije bilo ve godinama, a velik broj bio ih je sa Zapadne obale. Sandra Petoski, koja je predavala drutvene predmete, bila je supredsjednica Prijatelja Sharon Malloy, zajedno s Rolfom Porterom, voditeljem podrunice

tvrtke za trgovinu nekretninama Century 21. Porter je bio suprug Mildred Porter, koja je radila u drogeriji Donalda Malloya, no njih su dvoje ve nekoliko godina bili razvedeni. Prijatelji Sharon Malloy nadali su se da e u svoje redove pridobiti i Sharonine roditelje, osjeajui da bi nazonost doktora Malloya posluila kao velik poticaj, no ni Allen Malloy ni njegova supruga nisu eljeli neprestanu pozornost, premda su izrazili svoju potporu. Paul Leimbach pridruio se, medutim, organizaciji, dovevi i svog ogora Donalda, koji je posluio kao velika pomo jer je nastojanjima na prikupljanju novca za nagrade mogao pridruiti i prezime Malloy. Donald je radu u skupini posvetio nekoliko sati na dan, pomaui s telefonima i razgovarajui s ljudima. Donald je bio kojih pet godina mladi od lijenika i s njim je imao ~ajedniku tu jarku irsku ertu, premda je od njega bio krupniji, zapravo poprilino zdepast. A imao je i vie kose od brata, kose iste one ukastocrvene boje. Imao je besprijekorno njegovane dlanove: tanke, s obzirom na ukupne proporcije, s dugakim, profinjenim prstima. Donald je uasno patio zbog nestanka neakinje; esto se mrano zamiljao i doivljavao erupcije bijesa. Kako su ovamo doG iz veih gradova, obojica brae osjeali su se osobito prevarenima suoivi se u malenome gradu poput Aureliusa upravo s onim opasnostima od kojih su pobjegli. Suprug njihove sestre, Paul Leimbach, koji se rodio u Aureliusu, nije dijelio tu njihovu tjeskobu, premda je volio neakinju i bio uasno uznemiren. Franklin je redovito razgovarao s Donaldom i dovodio mu i novinare iz drugih gradova. Njegov bijes rezultirao je dobrim lancima i on je esto hvalio guvernera Patakija zbog toga to je na podruju savezne drave New York ponovno uveo smrtnu kaznu. I doista, inilo se da zatvorska kazna, ak i dugogodinja, ne moe biti dovoljno teka za osobe koje otimaju djecu. Donald je u izlog svoje drogerije postavio divovsku fotografiju svoje neakinje, dimenzija najmanje dva i pol puta metar i pol - istu onu snimku na kojoj je Sharon stajala pred garaom s rukavicom za baseball - i premda drogerija nikako nije bila i sjedite Prijatelja Sharon Malloy, zbog te je velike fotografije postala svojevrsnim sreditem zanimanja, tako da su se ondje katkada viali i ljudi koji su je fotografirali. Harry Martini, na ravnatelj, rekao je kako ta divovska slika nije nakodila ni poslu Donalda Malloya, no tu njegovu primjedbu svi su smatrali cininom. Knjigovodstvena tvrtka Paula Leimbacha takoder je imala ured u sreditu grada. I ondje je Sharonina slika bila u izlogu, premda je tu bila rije o uobiajenom plakatu dimenzija dvadeset tri puta trideset centimetara.

U razgovorima s Franklinom, Donald bi izraavao svoje neshvaanje psihologije osobe koja moe oteti dijete. "Zato bi netko inio takvo to?" pitao je. "Za takvu osobu ne moe biti prevelike kazne." Donald je to esto govorio stojei za pultom u svojoj drogeriji, pultom koji je bio poneto povien, tako da je on bio vii od svakoga tko bi se naao u prodavaonici. Kao i uvijek, na sebi bi imao bijeli ogrta s imenom izvezenim crvenim koncem na lijevoj strani prsa, a ispod imena rije ljekarnik. Naoale su mu imale bezbojan okvir, a kad god bi govorio neto vano skinuo bi ih, drao in u jednoj ruci i rljima lupkao po dlanu druge ruke. Donald je Franklinu ispriao brojne prie u vezi sa Sharon: o vje veriei sa slomljenom nogom kajoj je pamogla i izlijeila je, o tame kako je prodala vie kolaia od bilo koje djevojice u svojoj enskoj skautskoj jedinici, o tome kako ju je majka uila kuhati i kako je Sharon bila zaduena za pripremu veere svake srijede; obino je bila rije o sloencu od piletine ili svinjskim kotletima sa pinatom. Zbog takvih informacija Sharon vie nije bila tek lice s plakata i zbog njih su Prijateljima Sharon Malloy pristigle nove koliine potpore i pomoi. Sharon je bila tipina etrnaestogodinjakinja, te su lanci o njezinim brojnim dobrim djelima i o tome kakva je bila u kui objavljeni u Independentu naveli ljude na to da o njoj ponu razmiljati kao o kakvoj roakinji. Pam Larkin, blagajnica u banci Fleet, nekoliko mi je puta dala do znanja kako je Sharon upravo poput njezine sestre Betsy, koja se prije deset godina odselila u Kaliforniju i koja sada ivi u Bakersfieldu. Idealiziranje Sharon, ako to tako mogu nazvati, uvelo ju je u brojne obitelji i podignulo razinu boli i potpunog nerazumijevanja zloinakoga ina. inilo se da se svi sjeaju neke etrnaestogodinjakinje poput Sharon koja im je bila vana, tako da je udarac koji je prouzroio njezin nestanak utjecao na sve. Objavljujui takve lanke, Franklin je drao da ispunjava svoju novinarsku dunost. Njegov je posao bio prenositi informacije, no njegovi su itatelji zapravo dobivali umanjenje i iskrivljavanje onoga to se doista dogodilo. Mogue je da sam se ovime naao na nesigurnom terenu, no idealiziranjem Sharon i opisivanjem njezina nestanka toliko crno-bijelom tehnikom, Franklinovi su lanci na ljude djelovali tako da su i oni poeli razmiljati u crno-bijelim kategorijama. U zbornici sam uo Franka Phelana, nastavnika povijesti, kako govori da su u devetome stoljeu Britanci, kada bi uhvatili kakvog Danca u pljaki, takvome prijestupniku oderali kou i pribili je na

crkvena vrata. Isto to, ustvrdio je, trebalo bi uiniti i s onim tko je oteo Sharon, tko god to bio. To to je ta osoba mogla biti bolesna, luda ili nekako drukije hendikepirana, nije znailo nita. No to je bilo vie od dunosti, vie od obina posla: Franklina je njegov poziv posve zaokupljao. To nije bio tek tip koji ivi u kui do vas sa svojim sumnjama, bolima i ambicijama. On sam postao je vlastitim poslom. I ja sam slino osjetio kao nastavnik biologije: to da me posao moe toliko zaokupiti da ona nesavrena strana moje linosti, ta nepouzdana strana, jednostavno nestaje i ja postajem onim to sam izabrao za svoju ulogu. Bilo bi pogreno rei da je Franklin bio manje vrijedan ovjek, no ono to se dogaalo u naem gradu sve mu je vie omoguavalo da se mijenja i sve vie se uklapa u vlastitu definiciju novinara. Moda sam upravo to vidio i u kapetanu Percyju i doktoru Malloyu: ivotni poziv bio ih je posve obuzeo. Oslobadao ih je tereta osobne obveze - odluke je donosio njihov poziv. Bilo mi je neobino to Franklin ostavlja Sadie samu neposredno nakon to je jedna djevojica nestala, no nije bila rije o njemu, nego o njegovu pozivu. A time to se pretvorio u svoj poziv, suoavao se sa svojim strahovima. U onom starom kaputu od ovje koe i irskom eiru, u neprestanoj urbi i s notesom u ruci, s neurednom kosom i nezategnutom kravatom - odavao je ovjeka koji zrai poznavanjem pozadine svih injenica i odraavao odlike novinara iz maloga provincijskoga grada. A u takvim situacijama ovjekova ranjiva mjesta i strahovi mogu naoko nestati. Poetkom listopada svi u okrugu ve su znali da su Chihanija i lanove ID-a ispitivali u vezi sa Sharoninim nestankom. To je stvorilo nelagodnu atmosferu i, kao to rekoh, roditelji Jasona Irvinga odluili su da je najbolje ispisati ga sa studija i odvesti natrag u Kingston. Franklin je, dakako, snosio odreenu odgovornost za tako pojaanu pozornost. No i Syracuse Post Standard je objavio lanak o Chihaniju i ID-u, a nekoliko je novina pisalo o vandalskom ponaanju na groblju, kao i o dvjema eksplozivnim napravama koje je postavio Oscar Herbst. Novine imaju potrebu uspostavljanja uzronih veza i tako su tvrdile, ili moda samo navodile kao mogunost, da je sve to poinjeno s predumiljajem, kao dio velike ID-ove zavjere. A uspjeli su doi do gradskih dunosnika, pa ak i pripadnika policije koji su di~elili takve stavove, premda Ryan Tavich i kapetan Percy nijednqm nisu javno govorili o toj skupini. Ljudi ne vole nerazvrstane informacije i stoga su te djelie pove~ zali u teoriju o zavjeri koja je nastala Chihanijevim dolaskom protekle godine. Najumjereniji zagovornici te teorije na ID su ukazivali kao na marksistiku

skupinu koja prihvaa marksistike teorije. Oni radikalniji na ID su gledali kao na skupinu koja raspiruje pobunu i ini anarhistika djela. Takvi su l~udi vidjeli jasnu povezanost dogaaja, liniju koja je od Chihanijeva dolaska vodila do Sharonina nestanka. tovie, Prijatelji Sharon Malloy doli su do fotografija Chihanija, Aarona, Oscara i ostalih i uputiIi ih u ostale ijelove zemlje u kojima je bilo otmica. S njima su poslali ak i fotografiju crvenog Citroena. Neki je tip na Spencerovoj benzinskoj postaji Texaco uoio i vezu izmeu boje Chihanijeva Citroe'na i injenice da neastivi nosi crvenu odoru. Nekoliko puta ve mi je na vrhu jezika bila primjedba o tome da se to moe rei i za Djeda Boinjaka, no ipak mi se uinilo da je pametnije utjeti. Bila su to neizvjesna vremena i da su Ijudi pomislili kako se izrugujem opeprihvaenoj teoriji, i ja sam se mogao nai pod sumnjom. Paula je pripadala onima koji su strahovali od daljnjeg razvoja dogaaja i s vremenom je poela osjeati sve veu uasnutost. Znala je za bratovu nepopustljivost i njegovu potrebu za izazivanjem. A moda je pretpostavljala i kako je njegovo trenutano ponaanje u nekakvoj vezi sa smru njegove majke, kao da grad smatra odgovornim za njezino ubojstvo. S obzirom na Aaronov karakter, Franklinovo strastveno izvjetavanje, reakcije graana i aktivnosti Prijatelja Sharon Malloy, Paula je, mogue, i predvidjela gdje e se te linije ponaanja sastati, a to ju je, mogue je, uasavalo. Primjeivala je i kako se ljudi odnose prema njoj zbog toga to je Aaronova sestra. U prodavaonicama i na ulicama osjeala je odreenu hladnou i opaala da Ijudi koji su neko s njom razgovarali to sada vie ne ine. Bila je lijepa ena iznimna arma i energije; srdana prema drugima, a oni su prema njoj najee izraavali jednako tople prijateljske osjeaje. Sada se sve to promijenilo. Svake veeri izvodila je psa u tri kilometra dugu etnju gradom. Redovito se susretala s istim ljudima i s njima razmjenjivala pokoju rije. No Ijudi su sada s njom prestali razgovarati i zbog toga je poela osjeati nelagodu. Promijenila je raspored te je psa izvodila u razliito vrijeme, odabirui druge ulice. ak i kao savjetnica za profesionalnu orijentaciju pri sveuilinoj studentskoj slubi, bila je svjesna promjene. Studenti se prema njoj nisu odnosili drukije, no osjeala je odreenu hladnou ili znatielju profesora i osoblja - ljudi iz Aureliusa kojima je grad bio vaniji od sveuilita. Paula je osjeala da je promatraju s neodobravanjem ili samo pokazuju na nju kao na Aaronovu sestru. Pam Larkin u banci Fleet jedva je pokazivala i najosnovnije elemente pristojnosti, dok se Lois Schmidt, efica odjela s voem i povrem u Wegmansu, jednostavno udaljila kada joj je Paula postavila neko posve

neduno pitanje o salati. Paula je znala da, kada se ljudi prema njoj odnose tako, njezin brat i ostali lanovi ID-a prolaze neusporedivo gore. "Ovo je mali grad", govorio bi joj Franklin kada bi mu ona priala o tome. "Ljudi se lako uzbude." Bila je to loa strana njihove veze - koliko god se voljeli: to to je on, kao novinar, najee izraavao oite istine, dok je ona, kao psiholog, oitim stvarima prilazila s nepovjerenjem. Sjedili su na kauu u dnevnoj sobi Pauline kue, kue koju je unajmila od oca. Kau je bio poprilino izlizan, s uzorkom plavih i grimiznih cvjetova. Taj kau Patrick i Janice kupili su nedugo nakon vjenanja, prije dvadeset pet godina. "Mui me to to ljudi donose zakljuke tako napreac", rekla je jednom Paula. "A situacija se samo pogorava sa svakim novim danom bez novosti o Sharon." "Aaron mora rei gdje je bio onoga dana", ree Franklin. "Tvrdi da to nema nikakve veze sa Sharon." "Moe rei to god hoe", ree Franklin, "ali ljudi mu nee vjerovati." "Razgovaraj jo s njim. Bojim se onoga to bi se moglo dogoditi." Franklin je pokua utjeiti tonom svoga glasa. "Sharon e se negdje pojaviti ili e policija pronai osobu koja ju je otela i sve e tada prestati. Ljudi e zaboraviti na ID." "To je ono u to bi elio vjerovati," ree Paula. "Jesu li pronali onoga tko je ubio Janice? Ljudi su uznemireni, a sa svakim novim danom pritisak je sve vei. Pogledaj samo nas - vie se gotovo uope ne viamo." Franklin je uhvati za ruku. "U posljednje vrijeme imam puno vie posla, a tu je i Sadie. Ne mogu je ostaviti samu." "Sadie", ree Paula kao da eli rei jo neto. No ipak je samo zautjela. zo Franklin i Aaron sjedili su u Aaronovoj dnevnoj sobi. Bila je srijeda prije podne, etvrti dan listopada. Od Sharonina je nestanka proteklo vie od dva tjedna. Aaron elastinom vrpcom uvrsti rep na zatiljku. "Nita od ovoga nije za objavljivanje", ree. Franklin prestane prelistavati svoj notes i odloi ga na stol. "To mi je jasno." "Govori o uzrocima i posljedicama. Nema tog uzroka koji ujedno nije i posljedica." "I tako do Velikoga praska, pretpostavljam." "A to je bio njegov uzrok?" upita Aaron napola ozbiljno. "elim samo rei a dolazak Houarija Chihanija u Aurelius nije nita prouzroio. On je najvie mogao biti tek katalizator, i to u sluaju nekolicine studenata."

Franklin kihne, a potom iz depa sportskoga sakoa izvadi rupi. Posljednjih nekoliko dana muila ga je prehlada s glavoboljom i osjeajem nadraenosti u prsima. "Onda, gdje si bio u vrijeme kada je Sharon nestala?" "Dogovorili smo se da neemo o tome", ree Aaron. Aaron je sjedio u naslonjau pokraj prozora i sunce mu je u sobu dopiralo preko ramena. Franklin je sjedio na kauu, koji je bio deformiran i prenizak. Na suprotnome zidu nalazio se crveni Zapatin poster. Ispod njega ormari pretrpan knjigama, medu kojima, medutim, nije bilo drugih romana osim Plodova gnjeva i Dunglelu. "Pokuava shvatiti to se dogodilo", ree Aaron, "prouavajui tragove tih dogadaja. To je kao da nasl:oji nauiti neto o slonu prouavajui tragove njegovih nogu." "A ti bi da se vratim do slonova rodenja? Govori kao Chihani." "Od njega sam puno nauio." "Na primjer?" "Zamisli dva krajobraza", ree Aaron. Dok je govorio, raspustio je kosu, a onda ponovno svezao rep. "Prvi je nekakvo polje potkraj proljea: evijee, sve raste. Zeevi trekaraju uokolo. Leptiri lete od cvijeta do cvijeta. Sve je puno ptica: crvendaa, sjenica, crvenokrilih kosova, moda i pokoji fazan. Poljem prolazi i jedan svizac. Jabuke su procvjetale, a ptice se gnijezde na njihovim granama." "Kao u Waltu Disneyju", ree Franklin. "Upravo tako." "A drugi krajobraz?" "Jednak je kao prvi, ali mu dodajemo maku, lisicu, zmiju i jastreba." "I to time eli rei?" upita Franklin. Aaron mu je bio dao au naranina soka i on iz nje sada otpije gutljaj. "Prvome se krajobrazu ljudi nadaju, voljeli bi misliti kako ive u takvom svijetu. No, drugi krajobraz stvarno i postoji. U onome prvome ne nestaje nikakva Sharon Malloy. To je krajobraz u kojem moja majka ne bi pala kao rtva ubojstva. Potekoa je u tome to je takav svijet laan, nestvaran. Stvaran je samo onaj drugi. I u tome nema niega loega. Svijet je takav: promjene i nasilne promjene, stvorenja se medusobno jedu, nita nije sigurno. Ta je radikalna nestabilnost zapravo prirodna nestabilnost." "Chihani te nauio takvom gledanju na svijet?" "Nauio me ne udjeti za tim drugim svijetom, ne gledati na svijet kroz ono to bih volio vidjeti." "Kakve to ima veze s marksizmom?" upita ga Franklin. ~ Roman amerikog pisca Uptona Sinclairea (1878.-1968.).

"Uvijek postoje nesavreni elementi, no s nekima se ovjek moe nositi, a s nekima ne. U vezi sa starenjem ne mogu poduzeti nita; ali u vezi s neravnopravnou i zlouporabama vlasti mogu." Franklin izvadi rupi i ispue nos. Znao je da zbog novinarskog poziva postavlja pitanja ne radi stjecanja odredenoga znanja nego radi informacija, te da informacije eli ne radi svog vlastitog ivota nego esto radi neega to e napisati i potom zaboraviti. Misli li ili osjea neto o tome to mu Aaron govori ili o tome zbog ega Aaron eli vidjeti svijet u kojem lisica i maka i zmija i sokol tragaju za svojim neophodnim uicima? "Zato si se vratio u Aurelius?" "to misli, zato sam se vratio?" "Kako bi otkrio tko ti je ubio majku." "To si rekao ti, a ne ja." "I misli da ti Chihani u tome moe pomoi?" "Moe mi pomoi pri jasnijem sagledavanju situacije." "Kakvim pretpostavkama raspolae u vezi s majinom smru?" Aaron nakrene glavu, time Franklina podsjeajui na pticu koja oslukuje neto pod zemljom. "Drim da ju je ubio neki mukarac koji ivi u Aureliusu. No kakve to ima veze s onim o emu smo dosada razgovarali?" "Zanima me u kojoj je mjeri smrt tvoje majke utjecala na tvoj pogled na svijet. Moda je njezina smrt prozor kroz koji gleda na svijet." "Znai, ako zagovaram veu ravnopravnost, uzrok je to to mi je netko ubio majku?" "To je pretjerano pojednostavljeno objanjenje." "Ako netko ita filozofske i povijesne radove, zakljuuje odredene stvari o prirodi svijeta, te zakljuke zapravo je oblikovala njegova psiha, na koju je utjecalo ono to se tom pojedincu dogaalo u ivotu, te njegovo naslijede, koje je zapravo nastalo prije nego to je bilo to proitao. Vjeruje u to?" Franklin sada pomisli kako nita od toga nee moi upotrijebiti za lanak i kako jo treba dovriti sutranji broj. U sebi je vidio praznine na naslovnoj i uvodniarskoj stranici, koje e morati popuniti tijekom poslijepodneva. "Ne nuno." "No, dobro," ree Aaron, "razmotrimo tvoje stajalite i to nam ono govori o odgovornosti. Ako su tvoje reakcije na dogaaje sudbinski vezane za tvoju psihologiju, tada to ovjeka oslobaa, zar ne? To znai da nisi kriv ni za jedan konkretan dogaaj." "Kakav dogaaj?" "Na primjer, za smrt svoje supruge." "Umrla je od raka." "To je, dakle, bila sudbina i ti tu nisi mogao nita." "Nisam mogao nita." "Da je rak moda otkriven ranije?"

"Nije bilo nikakvih znakova o tome da neto nije kako valja." "Ali da je bila na pregledu?" "Bila je na pregledu godinu dana ranije." "A to bi bilo da je na pregledu bila est ili ak tri mjeseca ranije?" Franklin ne ree nita. Iznenadila ga je nelagoda koju je osjetio. "Vratimo se na moje ranije pitanje. Kakve zamisli ima u vezi s majinim ubojstvom?" Aaronov izgled Franklina je ponovno podsjetio na nekakvu pticu. U njemu je bilo ironinosti koja se Franklinu nikako nije svidjela: kao da je Aaron sada stekao osjeaj da o Franklinu zna neto to dotada nije znao. "A kakve bih trebao imati zamisli?" upita Aaron. "Na primjer, tko ju je mogao ubiti?" "Jesi li kada spavao s njom?" Franklin se iznenadi. "Dakako da nisam." "Zato `dakako'? Tvoj je prijatelj Ryan Tavich s njom spavao." "On je neoenjen." "Misli li da je moja majka spavala samo s neoenjenima?" "Nemam pojma, Misli li da ju je ubio neki oenjerta muk~ra~?" "Ubio ju je mukarac, neki od mukaraca koji su s njom spavali. Zasada znam samo to. Prema tvom misaonom sklopu, sudbina joj je namijenila smrt zbog promiskuiteta odreenog njezinom psihologi jom. ekaj malo", ree Aaron u trenutku kada je Franklin ve neto zaustio. "Znam da pretjerujem, no njezin promiskuitet i elja za mukarcima, o kojima moda ne zna nita, poveali su izglede za to da naie na nekoga tko e je moda ubiti. Ja drim da ju je njezino vjerovanje u dobar svijet zaslijepilo i onemoguilo joj da uoi mogunost nekog takvog dogaaja. Da je nauila gledati stvarni svijet, svijet zmije i lisice, bila bi opreznija i moda bi jo bila meu ivima." "A Sharon Malloy?" upita Franklin. "Djecu ne krivim zbog toga to gledaju krajobraz kojem se nadaju", ree Aaron. "To mi se kod njih i svia - ta njihova umiljatost. A zato i trebaju odrasle kako bi ih titili. eli li rei da joj je sudbina namijenila nestanak?" Franklin nije elio vjerovati u to. "Biciklom se vozila itavim gradom; moda je u tome bila greka. Tako se dovela u veu opasnost i stoga joj je moda bilo sueno neto slino." "Pripisuje li pogreku njezinim roditeljima?" "Nitko nije kriv." "Misli li da se takav stav moe upotrijebiti da bi se opravdalo to koliko malo vremena provodi sa Sadie?"

Franklin sada uvidi kako nepomino bulji u oiljak u obliku slova L na Aaronovu obrazu. "Ne elim razgovarati o tome", ree. "Neobino je, zar ne," ree Aaron, "kada novinar treba odgova rati na pitanja. Ni njemu se to ne svia." Uveer estoga listopada, svi lanovi Ispitivaa desnoga, osim Aarona, Jasona i Oscara, sastali su se u kui Houarija Chihanija. Prema Barryjevu prianju, razmjenjivali su informacije o svemu to im se dogada u gradu. "Neka ena poela je vikati na Harriet u Weg mansu, na~rala ju j~ Xunom~ Na J~55ea i Shannona YiXali Su n~ uli ci. Profesor Chihani elio je razgovarati o tim incidentima. Rekao je da govore o kapitalistikome sustavu i njegovoj potrebi za rtvama. Samo to smo ovaj put rtveni jarci mi. Cijela je veer bila uasavajua i ao mi je to sam otiao onamo`" Chihani je jasno uoavao problem i nastojao je s njime se suoiti prevodei ga u svijet filozofije. Te je veeri podijelio dvadesetak krafni i pet litara jabunog soka, to je bilo dirljivo, jer studentima nikada nije nudio nita osim aja i krekera. Ve i same krafne pokazale su da neto nije u redu. Studenti su se rasporedili po dnevnoj sobi, uglavnom sjedei na podu. Zbog toga to su Jesse i Shannon onako runo postupili s Barryjem, on se smjestio to je mogao dalje od njih. Sjedio je do Leona, osobe na koju je imao najmanje prigovora. Leonu je kralo u elucu i vonjao je po znoju. "to je rtveni jarac?" upita Chihani. "Netko koga se okrivljuje za tue grijehe", ree Bob Jenks. "Izraz potjee iz Staroga zavjeta", ree Leon. Sjedio je na podus tri krafne pred sobom i papirnatim ubrusom. Nedostajala je etvrtina jedne krafne, a Leon je imao puna usta. "Levitski zakonik," ree, "trea knjiga Petoknjija." Chihani se tada obrati Harriet. "Koja su obiljeja rtvenoga jarca?" "Mora se razlikovati od ostalih", ree Harriet, "ak i ako je ta razlika iskljuivo posljedica sluaja, kao to je, na primjer, Barry albino. Izgleda drukije i svi ga gledaju kao nekoga tko ne pripada njihovoj sredini. Zbog toga je vrlo pogodan za ulogu rtvenoga jarca." "Vrlo dobro." Chihani pogleda studente. "Utemeljivanjem Istraivaa desnoga postali ste drukiji. Time to ste postali drukiji privukli ste pozornost. Privlaenjem pozornosti doveli ste se u poloaj u kojem na sebe navlaite krivnju u situacijama kada drutvo nekoga treba okriviti. U drutvu istinske ravnopravnosti ne bi bilo potrebe za rtvenim jarcima, Ljudi bi sebe smatrali odgovornima za vlastite pogreke. Ne bi trebali krivnju prebacivati na druge."

No Barry je znao da to nije cijela pria. Nisu li lanovi ID-a sruili spomenike na groblju? Nije li jedan od njih postavio lane bombe na prozore dviju kola? Chihani je govorio o odgovornosti i tome kako se u kapitalistikome sustavu odgovornost za pogreke prebacuje na plea obespravljenih, dok istinska krivnja lei u samim kapitalistima. Medutim, kako se buroazija nada mrvicama koje padaju sa stola viih klasa, ona i sama okrivljuje nie klase jo veom silinom, jer bi, da nema niih klasa, krivnju ponijeli oni sami. "Buroazija udi za ulaskom u vie slojeve drutva", ree Chihani, "jednako kao to odani krani ude za ulaskom u raj. Zadaa je viih klasa odravati te tenje." Upravo u tom trenutku, neto nakon devet uveer, oglasilo se zvonce na ulaznim vratima. "To je Aaron", ree Harriet. Ali na vratima nije bio Aaron. Na ulazu je stajao doktor Malloy. Barry je rekao da je izgledao uasno. Lice mu je bilo upalo, uz vr lo malo ostataka irskoga zdravlja. Kako su oekivali Aarona, iznenadili su se ugledavi nepoznatu osobu. Barry je uvidio da je on jedini prepoznao doktora Malloya. "emu moemo zahvaliti..." zapone Chihani, poprilino slubeno. "Zovern se Allen Malloy. Samo sam elio vidjeti kako svi vi izgledate." Stajao je pokraj vrata i pogledom prelazio sobom. "Zato ste nas eljeli vidjeti?" upita Chihani. "elio sam vidjeti vaa grjena lica", ree doktor Malloy, podiui glas. Studenti su ga netremice promatrali. "Zato smo grjeni?" upita Chihani. Doktor zakorai prema Chihaniju. Lice mu se zajapurilo. "Zar vam nije jasno da moje keri nema?" Chihani polako kimne. "Kao da je", rekao mi je Barry kasnije, "pomislio, `Aha, znai vi ste taj Malloy'." "Najdublje suosjeam s vama..." odvrati Chihani. "Netko mi je ukrao ker!" povie doktor Malloy. "Kako ste mogli rei da je taj netko vie rtva nego Sharon? To moe rei samo obina budala! Samo sadist!" Barry nije znao na to doktor Malloy pritom misli, ali Chihani je to odmah shvatio. "Gospodinu Mooreu rekao sam puno toga, a on je naveo samo neke izjave. No ne bih rekao da sada elite povesti filozofsku raspravu..." "elim samo", ree Malloy aptom, "da vas stigne zasluena kazna," Chihanijevo lice naboralo se od snanih emocija. "Vjerujte mi kada vam kaem da nitko od ovdje nazonih nije imao veze s nestankom vae keri.

Postoji li bilo to ime bismo vam mogli pomoi u njezinu pronalaenju ili uiniti neto drugo za vas, molim vas, recite nam." Istog tog petka uveer Sadie je s Aaronom bila vani do deset sati. Kada se vratila kui, otac ju je doekao u dnevnoj sobi. "Zabranjujem ti svaki oblik povezanosti s Aaronom McNealom", rekao joj je Franklin. Potom je strpao ruke u depove hlaa, bojei se da je njima ne epa. "On mi je prijatelj", ree Sadie. Aaron joj je darovao srebrnu ogrlicu sa srebrnim koker-panijelom i ona je dodirne. Pitala se treba li je pokazati ocu, no ipak je sada odluila to ne uiniti. "to onda trebam uiniti? Zakljuati te u svoju sobu'? Zar ne shvaa da se bojim kako bi ti se neto moglo dogoditi?" "S Aaronom je sve u redu", ree Sadie. "To ne znamo ni ti ni ja." "Ja znam." No Sadie je posluala oca, manje-vie. Pokazalo se da sam najvie koristi imao ja, budui da je provodila vie vremena sa mnom. Tri dana u tjednu poslije podne, nakon kole, dolazila je k meni, takoder i vikendom. Ipak, ak i to izazvat e nemila ogovaranja. Z1 Ryan Tavich otvorio je oi. Bilo je est ujutro, ponedjeljak, devetog dana listopada. Ryan nije trebao gledati na sat kako bi ut vrdio da je est. Uvijek se budio u est, bez obzira na to kada bi otiao na poinak. Leao je na ledima, zagledan u strop. Uvijek je spavao na ledima. Janice McNeal to je nazivala njegovim "mrtvakim poloajem". Vani je jo uvijek bilo mrano, no u sobu je dopiralo prigueno svjetlo iz kupaonice. Zbog toga mu je bilo poneto neugodno: volio je ostavljati ukljueno svjetlo u kupaonici. Ryan se tako nekako osjeao bolje, premda je znao da etrdesetetverogodinji mukarae ne bi trebao imati potrebu za takvom utjehom. Ryan se probudio mislei na Aarona, kao da je o njemu podsvjesno razmiljao cijelu no. Razmiljao je i o Janice i nekim naoko zajednikim odlikama majke i sina. Tada je zauo pokretanje motora u neposrednom susjedstvu: bio je to Frank Penrose koji je pokrenuo svoj stari Pontiac Cutlass, pripremajui ga za vonju do Norwieha, gdje je radio za farmaceutsku tvrtku. Ryan je ve stoti put pomislio kako bi ga, kada bi mu se i dogodilo da se sam ne probudi u est, Frank Penrose probudio pet minuta kasnije, jednako kao to je budio i pola susjedstva.

Ryan je potom poeo razmiljati o Arleen Barnes, prvoj susjedi Paule McNeal. Arleen je bilo oko trideset pet godina. Suprug joj je bio kemiar u Norwichu. Mogue je da se zvao Harold. Njih dvoje rilSt1 iril~li djeGe. Arleen je nekoliko sati na dan radila u uredu po ljoprivredne zadruge State Farm u Glavrioj ulici, s majkom Barryja Sandersa, premda se odijevala, razmiljao je Ryan, kao da radi u Saksu u newyorkoj Petoj aveniji. Ryan nikada nije bio u Saksu, no osiguravao je automobil kod State Farm i na stranjem odbojniku imao njihovu reklamnu naljepnicu. Zagledan u strop, jasno je vidio jednaku takvu naljepnicu i na stranjem odbojniku Aaronove Toyote. Ryan je poeo razmiljati o Arleeninoj kui, malenom zdanju sa zelenom indrom, uvuenom od ulice, tako da se nalazilo iza Pauline kue. Aaron je tu kuu vjerojatno viao svaki put kad bi posjetio sestru. A prisjetio se i da je Arleen bila Janiceina prijateljica. Naposljetku, neko su vrijeme bile i prve susjede. Ryan se pokuao prisjetiti kako izgleda Harold Barnes, no uspio je doi samo do elave glave i nejasne predodbe o zdepastom liku. No Arleen Barnes mogao se prisjetiti bez ikakvih potekoa. Bila je to vitka i elegantna ena koja je voljela nositi po mjeri izraene kostime, a oko vrata marame ivih boja. Ryanu se sviao njezin izgled. Odijevala se poput osobe ije su spolne opcije i dalje otvorene. A izgledala je poput osobe koja redovito posjeuje salone za uljepavanje, onako s pomno njegovanom valovitom svijetlosmeom kosom. Dok je razmiljao o tome, Ryan je ak jasno zamiljao Arleen kako izlazi iz salona Make Waves u ulici State, uza samu Glavnu ulicu. Vlasnica mu je bila Cookie Evans, vedra i energina ena. Ryan je to znao jer je katkada s njom izlazio, a u svakoj takvoj prilici na kraju bi ostajao iscrpljen. Koliko god se urio, uvijek je bio nekoliko koraka iza nje. A neprestano je govorila, ne izravno njemu, nego preko ramena. Ryan izie iz postelje, odjene trenirku i sie u podrum kako bi se posvetio svojim utezima. Maka je pola za njim. "Imam dobru zamisao, efe", ree. Punih pola sata utezi su zveckali i udarali poput kakvih starih cjevovoda. Ryan se potom otuirao i pripravio kavu. Dok je ekao kavu, pomno je ogulio ruiasti grejpfrut, dobro pazei da na njemu ne ostane ni najmanji trag bijele pokoice. Potom ga je narezao na esnaest malenih kriki. Maka mu se vrzmala oko nogu, sve dok joj Ryan u tanjuri nije ulio mlijeko. Potom je pojeo grejpfrut, popio kavu i proitao Syracuse Post Standard. S vremena na vrijeme pritom bi odloio novine i ponovno se zagledao u strop.

"Ima sree to si maak, efe", ree Ryan. "ivot maaka je laki. ak i ljubavni ivot." U pola osam Ryan je ve bio u svome Esc~rtu, na putu prema kozmetikome salonu. Uope nije sumnjao u to da e Cookie biti ondje; uvijek ga je otvarala rano. A u to vrijeme mogao bi biti i prazan. Ryan je oduvijek osjeao odreenu nesklonost prema kozmetikim salonima. Podsjeali su ga na svojevrsne enske klubove - sa zastorima i mutnim staklima-mjesta na kojima se ene medusobno povjeravaju, a to je zapravo i bio razlog Ryanova odlaska do Cookie Evans. Zanimalo ga je to i o kome pria Arleen Barnes. U salonu nije bilo muterija, no Cookie nije bila sama. Jaime Rose ureivao je bradu pred zrcalom. Jaime je radio za Cookie. Roden i odrastao u Aureliusu, na svijet je doao kao James Rozevicz, no frizerska mu se srea irom nasmijeila kada je promijenio ime u Jaime Rose. Crna kosa bila mu je zaeljana unatrag, tako da je bio vii za jo pokoji centimetar. Inae je bio mrav, koat i imao neto vie od trideset godina. Jaime je zanat izuio u Albanyju, premda je svima, pa tako i Cookie, govorio da se kolovao u Los Angelesu. Neko je vrijeme ivio u New Yorku, no ve nekih pet godina ponovno je bio u Aureliusu. Novo ime izgovarao je po uzoru na panjolski: Haime. Jaime mi je kasnije ispriao kako je Cookie uvela Ryana u svoj mali ured, gdje su se zadrali gotovo pola sata. Jaime je rekao i kako se naao u iskuenju, kako je osjetio elju za prislukivanjem uz vrata, no da se toga ipak pribojavao. Policija bi u njemu izazivala nervozu. Za njegov ukus policajci su bili odvie Ijubopitljivi. A potom, nekoliko minuta nakon osam sati, Ryan je iziao iz ureda i napustio salon i ne pogledavi Jaimea. Jaime je tada ve radio na pramenovima gospoe McAuley. "O emu je bila rije?" upitao je Jamie Cookie. Ona je poela etkati periku koju je neka muterija eljela podignuti kasnije tog prijepodneva. Cookie je bila tek nekoliko centimetara via od stotinu pedeset centimetara, tono trideset centimetara nia od Jaimea. "Ne bi vjerovao kakvi se sve skandali dogactaju u ovome gradu", rekla mu je. "U Aureliusu me", ree Jaime, "nikada nita ne moe jako iznenaditi," Ryan je pjeice otiao u ured State Farm u Glavnoj ulici. Nije imao namjeru razgovarati s Arleen Barnes, samo je pogledati. Gos- ` poi Sanders rekao je kako je izgubio svoje autokarte dobivene od ; State Farm, te bi elio uzeti novi komplet, ako mu ga mogu dati. Arleen je telefonirala, smijala se i potom dlanom pokrila usta. Na sebi je imala tamnosivu haljinu i oko vrata maramu

sa utim i ljubiastim geometrijskim tijelima. Smea kosa u dva joj se vala uzdizala s jedne i druge strane glave, a potom se sputala do odreene toke na vratu. Imala je i maskaru i sjenilo za oi, ali ne previe, barem za Ryanov ukus. Gospoa Sanders dala je Ryanu novi atlas. On ponovno naas pogleda Arleen, koja se i dalje smijala, drei telefonsku slualicu. Ryan je bio gotovo uvjeren da ne razgovara s muterijom. Zahvalivi gospoi Sanders, Ryan se odvezao do sveuilita Aurelius. Ondje je dvadeset minuta proveo s Paulom McNeal, u uredu studentske slube. S njom je razgovarao o Aaronu, a potom se vratio u Gradsku vijenicu. Ve u devet bio je za svojim radnim stolom. Patty McClosky donijela mu je kavu, crnu s dvije liice eera. "Izgledate zadovoljno", ree ona. Ryana je ta izjava iznenadila. Svoje je lice smatrao bezizraajnim zidom izmeu sebe i svijeta. "Ima li kakvih novosti u vezi sa Sharon Malloy?" upita tada. Znao je da nema novosti, jer bi ga u protivnome netko ve pozvao pagerom. "Kapetan Percy nazvao je i rekao da e stii u pola deset, no to mi nije izgledalo kao hitna poruka." Ryan polako otpije gutljaj kave. Na stolu se nalazio izvjetaj Chucka Hawleyja o tome kako je vikend proveo na slubi u kui doktora Malloya i kako je doktor Malloy u petak uveer posjetio Houarija Chihanija. Doktor se u njegovoj kui zadrao petnaest minuta, a potom se odvezao kui. Chuck je kasnije upitao Barryja Sandersa to je Malloy htio. "Pitao je je li tko od nas ukrao njegovu ker", rekao mu je Barry. Ryan je oekivao da e istraga ubrzo biti dodijeljena dvojici-trojici ljudi iji e posao biti ekati neki novi moment u cijeloj prii. Dravna policija nije mogla na tom sluaju zadrati dvadesetak ljudi. Tako je bilo i s Janiceinim ubojstvom, velika strka koja je na kraju presahnula ne donijevi nita. Sada se zatekao kako razmilja o Ja niceinim rukama. U vezi s njima pokazivala je tatinu, njegujui i lakirajui dugake nokte, govorei o svojim koicama na noktima. Razmiljao je o onoj odrezanoj aci. Lijevoj. Nikako nije mogao prijei preko injenice da se ta ruka u tom trenutku nalazi na nekom posve odreenom mjestu: u nekom jarku, na nekom polju, na nekoj polici. Od te se posljednje mogunosti trgnuo. U pola deset, neposredno prije dolaska kapetana Percyja, Ryan je nazvao ured State Farm i zatraio gospou Barnes.

"Dobro jutro, Arleen, ovdje Ryan Tavich. Ima li stanku za kavu? Bismo li mogli popriati pet minuta? Navratit u u pola jedanaest. Vidimo se." Ryan je odveo Arleen u Junior's i tada se poeo pitati je li postupio ispravno. Arleen je bila pretjerano elegantna za Junior's i nikako se nije uklapala meu videoigre. Ryan ju je poveo za stol u stranjem dijelu lokala. "eli li i krafnu?" upitao ju je. "Svakako. Pitaj imaju li s cimetom." Ryan je sa anka donio dvije kave i etiri krafne s cimetom. Arleen mu se nasmijeila. Dok je on bio za ankom, ponovo je namazala usne ruem. Ryanu nikako nije bilo jasno kako ene mogu imati ru na usnama i istodobno jesti. Zbog toga im sve zacijelo ima okus po nekakvom parfemu. Ryan je u kavu stavio dvije liice eera. Podigavi pogled, ugledao je Arleen kako ga promatra s puno iekivanja. Tada je osjetio neugodu. "Arleen," zapone sada, "u svojstvu policajca katkada sam prisiljen pitati stvari koje u uobiajenim okolnostima nikako ne bih pitao." On sada naas zastane, pitajui se ne govori li preglasno. Od nizova videoigara dopirali su zvukovi elektronikih eksplozija. Arleen ga pogleda drei jedan prst na bradi. "elim samo rei", nastavi tada Ryan, "ne bih volio da se uvrijedi zbog tog mog pitanja, jer to pitam samo kao policajac." "Zanima te evim li se s Aaronom McNealom?" ree Arleen. Tada se naas nasmijei, a lice joj se ve trenutak kasnije ponovno uozbilji. Ryan se ogleda oko sebe, kako bi utvrdio je li ih tko uo. Farmer Lou Weber jeo je krafnu sa eleom na udaljenosti od koja tri metra. Nije obraao pozornost ni na to drugo osim svoje krafne. "Zapravo", ree Ryan, "zanimalo me upravo to."' "Pa, evim se", rekla je Arleen, "odnosno, evila sam se. Nije mi se javio ve vie od tjedan dana." Ryan uzme krafnu s cimetom, a onda je ponovno odloi na tanjur. "Je li bio s tobom onog dana kada je nestala Sharon?" "Cijelo popodne i cijelu no." Arleen popravi maramu koju je nosila oko vrata. "Harold je morao ostati u Norwichu i to mi je javio odmah iza podneva. Nazvala sam Aarona i on je do mene doao prije dva. Automobil je ostavio na prilazu sestrinoj kui. Bilo nam je divno. Kada se Harold sutradan oko pet vratio, ve sam bila sredila kuu." Ryan pokua zamisliti razmjere njihovih aktivnosti. Zakljuio je da bi, kada bi to elio, i sam vjerojatno mogao posjetiti Arleen. Pritom se zarumenio. "Kako si znala da me zanima upravo to?"

"Jer je Aaron rekao kako te zanima gdje je bio. Bojao se da bi Harold mogao doznati za to. A meni se ini da bi Harold za to mogao doznati zbog toga to bi to trebao doznati. To bi mu dobro dolo. Zna, vie bi cijenio ono to ima." Ryan zausti kako bi neto primijetio, no onda se predomisli. Umjesto toga, upita je: "Je li Aaron rekao jo togod o meni?" "Rekao je da si ti jedan od mukaraca koji su odravali vezu s njegovom majkom. Dakako, ja sam to ve znala." "Govorio je o Janice?" "Svakako. Janice i ja bile smo dobre prijateljice, no zbog toga ni priblino nemam pojma tko ju je ubio. Aarona je zanimalo s kime je sve izlazila. Ja sam mu dala nekoliko imena, sva kojih sam se mogla sjetiti. Moda desetorice mukaraca. Katkada smo Janice i ja izlazile zajedno, u etvero. Zna ve, potajno." Ryan pomisli na Aarona i Arleen Barnes kako zajedno lee u krevetu i razgovaraju o Janiceinim ljubavnicima. No moda se nisu evili u postelji. Moda je Aaron poput svoje majke. Za Janice je krevet bio samo jedna od brojnih mo~unosti. Ryan odmahne glavom da bi se oslobodio tih sjeanja. "Zeli li ti te krafne?" upita je. "Predomislila sam se", ree Arleen. "Trebam skinuti pokoji kilogram." Ryan uzme nekoliko papirnatih ubrusa i umota etiri krafne u dva zamotuljka. Potom ih spremi u depove s lijeve i desne strane. "Sauvat u ih za uinu", ree. Deset minuta kasnije, dok se Ryan vozio prema Aaronovu stanu, zakljuio je kako je mogue da je Arleen lagala, no kako je kasnije rekao Franklinu, nije vidio razloga za takvo to. Arleen ga je pomalo uzbudila i razmiljao je o tome da bi je jenom mogao nazvati, premda je znao da to nee uiniti. Nije imao nikakvih obzira prema njezinu suprugu, no nije mu se svidalo initi neto to ne bi trebao initi u postelji nekog drugog mukarca, ponajvie zbog toga to je i on bio ljubomoran kada se Janice sastajala s drugim mukarcima dok je odravala vezu s njim. Prijatelji Sharon Malloy unajmili su jedan lokal s izlogom koji je gledao na Glavnu ulicu, a pokraj kojeg se Ryan provezao na putu do Aaronova stana. U izlogu se nalazila velika Sharonina fotografija. Pred njim je bilo parkirano vie vozila. A onda su se otvorila vrata i na njima se pojavio Hark Powers s jo jednim mukarcem. Ryan se iznenadio ugledavi ga, iznenadila ga je mogunost da Hark osjea bilo to u vezi s nestankom Sharon Malloy. Hark se irom osmjehivao, a to je Ryana takoder iznenadilo, jer mu nije bilo jasno to bi se to moglo nalaziti unutra, a da bi Harku moglo biti smijeno.

Ryan se parkirao ispred Aaronove zgrade, zakljuao automobil i uao. Zakucao je, priekao nekoliko trenutaka, potom ponovno zakucao. Trenutak kasnije Aaron mu je otvorio vrata. Bio je u ogrtau i papuama. Gole potkoljenice bile su mu tanke i gotovo bez dlaka. Duga kosa sputala mu se preko ramena. Zakoraio je unatrag kako bi propustio Ryana. "Zatekao si me u radnoj odjei", ree Aaron. Ryan se upita misli li na neto seksualne naravi, a onda se prisjeti da Aaron radi kod kue. "Osamnaestog si bio s Arleen Barnes", ree Ryan. "Rekla ti je?" "Zato mi to nisi ranije rekao?" "Nije mi se dalo." "Bila je to stvar koja je policiji vana i tako si upao u nevolje." "Ne zanima me to je policiji vano." Aaron uzme kutiju cigareta Pall Mall, kucne prstom o njezino dno, izvadi cigaretu i pripali je. U tom trenutku zaula se voda koja se iz kotlia slila u zahodsku koljku. Ryan iznenadeno uvidi da je u stanu jo netko. "Imam gosta", ree Aaron. Ryan ve zausti kako bi rekao neto o tom gostu, a onda ree: "Time to nam to nisi rekao, ometao si policijsku istragu." "Mene vaa istraga uope ne zanima." "Nije te briga za Sharon Malloy?" "Briga za nju i briga za policijske poslove dvije su razliite stvari. Neete otkriti tko je poinitelj, jednako kao to niste otkrili ni tko je ubio moju majku. Sharon je sada ve vjerojatno mrtva. Va je posao tititi imovinu; a ja ne vjerujem u imovinu." Ryan baci pogled na knjige i namjetaj. Tada se upita bi li Aaronu smetalo da mu sve to netko oduzme. "Jesi li s Arleen izlazio zato to je bila prijateljica tvoje majke?" "Izlazio sam s njom, kako ti to naziva, jer sam je elio eviti." "Sliniji si majci nego to sam mislio", ree Ryan. "Misli zato to oboje volimo seks?" Dok je promatrao Aarona, Ryan je ponovno osjeao kako ga mui to to u njezinu sinu vidi i Janiceino lice. Zbog toga nije bio u stanju nesmetano razmiljati o Aaronu. A prisjetio se i Harriet Malcomb i toga kako je rekla da ju je Aaron naputio neka spava s njim. Ryan je elio pitati Aarona o tome, no jo nije bio pripravan. Ta bi ga tema jo uvijek razbjesnila. "Ne znam to sam tono mislio", ree Ryan. Potom izie. Nije elio vidjeti tko je u kupaonici. Dio njega to je elio doznati, no drugi dio nije elio unijeti jo vie prepreka u razmiljanje o itavoj situaciji. Kasnije je rekao Franklinu kako je to mogla biti Harriet, ali i netko posve drugi.

Dok se automobilom vraao u Gradsku vijenicu, Ryan je razmiljao o Janiceinu apetitu prema mukarcima. Kod nje u seksu nije bilo nikakvih ogranienja, osim injenice da nije voljela bol - odnosno intenzivniju bol, budui da joj je ak i udaranje dlanom po stra. njici bilo ugodno. Katkada je voljela masturbirati Ryanu, stiui mu penis toliko da ga je to boljelo, odgaajui mu orgazam tako da bi mu sperma trcnula to dalje. Katkada je voljela tu spermu trcnuti sebi na lice. Za to je govorila da je uzbuuje vie od svega. Spermu bi potom premazivala obrazima ili elom ili bi traila Ryana da je razmazuje sve dok je ne bi posve nestalo. Ryana je to i uzbudivalo i gadilo mu se. No nikada nije bio s nekom drugom enom, ni prije ni poslije Janice, koja je strastveno voljela takve aktivnosti. Hark Powers prvi je ustvrdio da onaj oiljak u obliku slova L na Aaronovu obrazu simbolizira Lucifera, kao da je Lucifer Aa ronu podario osobitu vrstu istetoviranoga znaka, proglaavajui ga tako svojim tienikom. Ubrzo su svi ponavljali tu njegovu teoriju. tovie, bila je to jedna od onih tvrdnji koje se ljudima sviaju. Pojanjavaju svijet. Dakako, to se uvijek ponavljalo kao svojevrsna ala, no nekima je to bilo manje ala nego ostalima. Osobe koje vole zlostavljati i zastraivati druge u sebi nerijetko imaju i odreenu sentimentalnu crtu. Ne vole vjerovati u zloudnost k~o neto to postoji iskljuiuo zbog sebe same. 5voju elju z~ l~d~r~ njem i nadziranjem vole pripisivati nekom viem cilju. To je obian izgovor, no takvoj osobi omoguuje da u svojem osjeaju moi uiva uz manje krivnje. Na taj nain sebi moe govoriti i kako rtvu udara ne zbog toga to voli udarati nego i zbog toga to je rtva zavrijedila kaznu. Takav je bio i Hark Powers. Mene, za razliku od Ryana Tavicha, nije iznenadilo to to se Hark angairao u drutvu Prijatelja Sharon Malloy. Poput mnogih drugih, vjerovao je da je osoba koja je otela Sharon, tko god to bio, samo prolazila kroz grad, premda je usto bio posve siguran i da je ta osoba na neki nain povezana s Houarijem Chihanijem i Ispitivaima desnoga. Harka je silno razjarilo to to je netko iz ID-a postavio bombe na prozore dviju kola u Aureliusu, a uasno ga je razljutilo i oskvrnue groblja Homeland. Ondje je bila pokopana i Harkova obitelj, tako da ga je to osobito pogodilo. Neprestano je razmiljao o sruenim nadgrobnim ploama, a ta slika u njegovim je mislima u svakom trenutku bila svjea i uasna. Ili je to tako barem prikazivao kada bi o tome priao u

Budovu lokalu. "Ateisti", tako je Hark nazivao IDovce, premda se samog Harka rijetko vialo u crkvi. Hark nije bio glup, ali je bio jedan od onih mladih ljudi na kakve se esto nailazi u malim sredinama, koji su za sebe odabrali put neznanja. Bio je to gotovo filozofski stav prihvaen radi obrane od vanjskoga svijeta, a on je te svoje naonjake nosio s ponosom i prkosom. Na odbojniku njegova kamioneta nalazila se naljepnica s natpisom "Kupujte ameriko", a na stranjem prozoru mala amerika zastava. Na drugoj naljepnici stajalo je neto o tome kako treba odlijepiti hladne prste s drka svog revolvera iz ije cijevi izlazi dim. Nije ni potrebno naglaavati kako je drao da svakome treba omoguiti posjedovanje oruja. S druge strane, za njega se govorilo da je dobar mehaniar, a znao je biti i dobra srca: esto je pomagao na oevoj farmi, koju je vodio njegov stariji brat. Time ga ne elim osloboditi krivnje, no jednako tako ne bi bilo pravedno ni samo tako ga odbaciti kao defektnog. S nepovjerenjem je pristupao svemu to je dolazilo izvana. Nije osjeao antipatiju samo prema Houariju Chihaniju, antipatino mu je bilo itavo sveuilite. A injenica da se Aaron kolovao u Buffalu bila je samo jo jedan njegov minus. Dakako, Hark je mrzio Aarona i zbog onoga to mu je ovaj uinio s uhom. No u godinama koje su protekle od tog dogaaja dolo je do niza novih povreda koje su kod Harka odravale svjeinu sjeanja na Aarona. Primjerice, ona mlada ena koja je bila u Aaronovoj kupaonici u vrijeme Ryanova dolaska nije bila Harriet Malcomb, nego Jeanette Richards, pomonica upravitelja robne kue Ames. Lice joj je izgledalo poneto obino, no tijelo se odlikovalo upravo dramatinim oblinama. Potekoa je bila u tome to je cijele jeseni hodala s Harkom Powersom. A onda je on doznao da se ona vida i s Aaronom. U gradu poput Aureliusa - gdje osim televizije ima vrlo malo oblika zabave - romantika i melodrama poprimaju pretjerane razmjere. injenica da je Harkova djevojka videna kako ulazi u Aaronovu zgradu i izlazi iz nje, pokrenula je lavinu telefonskih poziva. Hark je ponudio pomo Prijateljima Sharon Malloy svakako i zbog toga to ga je uznemirio Sharonin nestanak, no tom je drutvu pristupio i zbog toga to se njegova djevojka vidala s njegovim neprijateljem. U prodavaonici koju je unajmilo drutvo Prijatelja Sharon Malloy, Hark se javljao na telefonske pozive, otvarao potu i lijepio omotnice. Sudjelovao je i u nekoliko potraga. Kako je imao stalan posao u salonu automobila Jacka Morrisa, vrijeme koje je posveivao Prijateljima bilo je ogranieno na desetak sati tjedno. Sharonin stric, Donald Malloy, i tetak, Paul Leimbach, esto su

dolazili u taj lokal, a Hark bi tada bio uz njih poput kakva poasnog straara. Svoju snagu stavio je u njihovu slubu. S radou im je obavljao sitne poslove, kao da zbog te svoje povezanosti s njima stjee osobitu vanost. Hark je bio krupan mukarac mjesecolika lica. Drao se nekako ironino, aljivo, to je ukazivalo na injenicu da zna neto vie od ljudi oko sebe i da ga nije mogue prevariti. Donaldu Malloyu i Paulu Leimbachu bio je simpatian. Smatrali su ga jednim od najboljih dobrovoljaca, premda sam uvjeren u to da nisu imali pojma o tome koliko bi opasnim instrumentom mogao postati. Hark je poeo motriti Aarona i ostale. A imao je i svoje pajdae, sitnije nasilnike iju je pomo priskrbio. Katkada, kada bi se Chihani dovezao do Wegmansa radi tjedne kupovine, netko od njih bi ga slijedio. Harku i njegovim prijateljima bilo je jasno da Aaron zanimna policiju i zbog stvari koje nemaju veze s optubom za vandalizam na groblju Homeland. Stoga su na svoje postupke gledali kao na neto to je u interesu pomaganja policiji, jednako kao i njihov rad u drutvu Prijatelja Sharon Malloy. Hark bi s vremena na vrijeme pratio i Barryja Sandersa, premda mu se ovaj toliko gadio da mu ak ni ime ovjeja Ribica nije bilo dovoljno pogrdno. Hark mu nije dao novo ime, samo naziv: ruiasto govno. Harku je bilo jasno da ga se Barry uasno boji, zbog ega je takvo beznaajno zlostavljanje poprimilo obiljeje uitka. A injenica da se Barry bojao, pokazivala je da osim Harka ima i drugih razloga za strah, to je znailo da je neto skrivio. Mogue je da Hark nije znao da je Barry homoseksualac, no vie se puta svojski potrudio da bude neugodan prema Jaimeu Roseu. U Aureliusu je bilo nekoliko homoseksualaca, no Jaime Rose jedini je tako oito pripadao toj skupini, premda nije nosio natpis koji bi govorio o tome. S druge strane, volio je govoriti: "Ako ti je takva priroda, onda to i pokai". Jednom sam ga upitao zato se ne preseli u neki grad koji posve prihvaa zajednicu homoseksualaca. "To sam ve uinio", rekao mi je. "Pederi su u Aureliusu tako slatki. Vole se praviti normalnima. Zbog toga su oajni. Zgodan deko poput mene uvijek moe nai deka." Hark se u sluaju Jaimea ograniio na razjarene poglede. Godinu dana ranije Hark je primijetio Jaimea u Bud's Tavernu, te se nekoliko puta glasno dotaknuo teme pedera. No Jaime je sve to okrenuo protiv njega. U lokal je doao s tri ene iz Make Wavesa i njih etvero tada su zajedno doli do mjesta na kojem je Hark sa svojim pa~jdaima stajao uza ank. "Posluajte

ga samo", rekao je Jaime. "Cini mi se da me eli poljubiti. eli li me poljubiti, Hark?" Jaime je tada napuio usne. Nasmijali su se ak i Harkovi pajdai. Nakon toga Hark se u javnosti vie nije obraao Jaimeu. Kada doe do takvih malih incidenata, o njima se razgovara, a onda se zaboravljaju. Tek u svjetlu drugih dogaaja ponovno stjeu vanost. Tako je, primjerice, bilo i s Harkovim susretom s Houarijem Chihanijem. Chihani je tako jednom otiao u Mallyojevu drogeriju kako bi kupio boicu aspirina. Bilo je malo vjerojatno da je znao da je vlasnik prodavaonice Sharonin stric, unato onoj divovskoj fotografiji u izlogu. Kao to sam ve pokuao naznaiti, stvarnost od krvi i mesa Chihaniju je znaila vrlo malo. Mozak mu je bio odvie zaokupljen razgovorima s preminulima, intelektualnim raspravama i filozofskim razmiljanjima. Tog dana Donald Malloy nije bio u svojoj prodavaonici. Chihanija je posluila gospoa Porter. Chihani je platio aspirin i zahvalio gospoi Porter. Uvijek je bio pristojan na poprilino sluben nain. Na odlasku, vrata mu je zaprijeio Hark koji je upravo ulazio. To mi je ispriao Barry Sanders, koji se naao vani, na ploniku. Harkov ulazak u tom trenutku, rekao mi je Barry, nije bio nimalo sluajan. Hark je bio primijetio Chihanija i ulazak je tempirao tako da se poklopi s Chihanijevim izlaskom. Kako se netko naao pred njim, Chihani je zakoraio ulijevo. Hark je zakoraio udesno. Potom je Chihani zakoraio udesno, a Hark ulijevo. Chihani pritom uope nije gledao Harka. Na kraju je ipak podignuo pogled. "Oprostite", ree Chihani. "I vi", ree Hark. Bio je nii od Chihanija, ali i iri i miiaviji. Chihani zakorai ulijevo, a Hark zakorai udesno. Chihani ponovno zastane. "To inite namjerno." "Vi to inite namjerno", ree Hark. "Prestanite s tim glupostima", ree Chihani. Potom zakorai udesno, a Hark zakorai ulijevo. Takvi dogadaji obino i poneto eskaliraju. Chihani uzdigne tap i drkom zamahne Harku pred licem. "Pustite me da prodem." Hark isprui ruku, naglim pokretom skine Chihanijevu beretkui baci je na ulicu. "To je moja kapa", ree Chihani. "Zahtijevam da je podignete." Hark se naceri. Barry potri na ulicu i donese kapu. Chihani ponovno uzdigne tap, a Hark ga epa, tako da su ga sada obojica povlaili istovremeno. Tada se umijeala gospoa Porter. "Ostavi ga na miru, Hark."

Hark pusti tap i Chihani zatetura unatrag. Barry projuri kraj Harka i Chihaniju vrati beretku. Hark ue. u prodavaonicu. Naavi se na ploniku, Chihani se okrene da bi pogledao divovsku fotografiju Sharon Malloy u izlogu. "Zato je ta slika tako velika?" "Ovo je drogerija njezina strica", ree Barry. "Ah", ree Chihani, "sada je sve jasno." On popravi beretku, zahvali Barryju i poe prema automobilu. Ja sam upitao Barryja~ "Jesi li i ti bio l~re~uo u drogeriju~" "Nikada ne idem onamo", rekao mi je Barry. "Samo sam bio u prolazu. Hou rei~ uvij~l~ i~em ~ Fays Drugs u Wegmansu," $arry se ponovno doselio u majinu kuu jer je, ivei sam, tako je barem tvrdio, poeo osjeati nervozu zbog sumnji koje je ID poeo izazivati nakon Sharonina nestanka i zbog toga to su ga optuili za vandalski in. Kod majke se osjeao kIaustrofobino, no pozornost koju mu je pridavala ipak mu se sviala. Tako je barem nekome bio sredite svijeta, pa ak i ako je bila rije o vlastitoj majci. Ona bi ga pogledala i rekla mu: "Oh, Barry, to emo mi s tobom?" Barry bi zakolutao oima i uzdahnuo, no i on je sebi esto postavljao isto to pitanje. Kada vie ne bi mogao podnijeti boravak kod majke, Barry bi esto posjetio moju kuu. Pritom naglaavam "moju kuu", a ne "mene" jer je Barry esto dolazio kako bi se vidio sa Sadie, koja mu je bila draga, osobito zbog toga to je bila Aaronova prijateljica. U tom je odnosu Sadie bila dominantna, premda joj je bilo trinaest godina, a njemu devetnaest, i ona bi Barryju davala savjete i narediva la mu, premda uvijek na Ijubazan nain. Sadie je za kolsku zadau izradivala sag s resama, a Barry bi joj pomagao. Oboje bi sjedili na podu, pletui i ijui, dok bih ja sjedio u svom starom naslonjau i itao zadae o radu u laboratoriju. Katkada bih naloio vatru. Kasno uveer Sadie bi priredila kakao. Bilo je to poetkom listopada. esto sam samog sebe podsjeao na lanost svega toga, na iluziju ugode i obiteljske topline, ak i uz tako neobinu obitelj kakvu smo inili Barry, Sadie i ja. Sadie je bila kod mene jer je njezin otac bio u potrazi za osobom koja je otela Sharon i jer se bojao ostaviti je posve samu. Barry je bio kod mene jer su ljudi drali kako ima nekakve veze s otmicom. Nai su obiteljski uici postojali samo zbog nestanka jedne mlade djevojke. No u srijedu, jedanaestoga listopada, u itavoj se prii pojavio novi moment. Neki mukarac u Somersetu, u Pennsylvaniji, istono od Pittsburgha, uhien je zbog toga to je u svoj kombi pokuao namamiti nekog desetogodinjaka.

Zvao se Daniel Layman, a izjavio je da honorarno radi kao vodoinstalater. Bio je neoenjen i bilo mu je neto manje od etrdeset godina. U nevoljama se naao i prije kojih pet godina kada je milovao nekog djeaka na pikniku na koji su djecu poveli vjerouitelji. Pod pritiskom ispitivanja, Layman je priznao da je oteo jo troje djece i ubio ih. Meu njima je bila i Sharon Malloy. Rekao je kako ju je namamio u svoj kombi, odvezao je do zatienog parka prirode, udaljenog tridesetak minuta vonje, silovao je i zakopao joj tijelo negdje u umi. Opisao je njezinu valovitu smeu kosu i plavi pulover. Rekao je kako je neprestano traila svog taticu. Kada je dravna policija u Pottervilleu primila informacije o Laymanovu priznanju, kapetan Percy nazvao je Prijatelje Sharon Malloy kako bi im rekao da su mu potrebni dobrovoljci za pomnije pretraivanje parka Henderson. Bio je to najblii park, no pedesetak kilometara juno od Aureliusa nalazio se i zatieni dravni park Hannible. Percy je svoje ljude uputio i u Somerset, kako bi ispitali Laymana. Ve u petak ujutro dvije stotine mukaraca i ena ponovno je pretraiivalo park, Policija je za potragu upotrijebila i pse i helikopter. Hark Powers bio je na elu odreda od dvadesetero dobrovoljaca. U petak nisu pronali nita, tako da su se svi vratili u subotu. Potrazi se pridruilo jo ljudi, no tijekom cijelog vikenda nije pronaeno nita. Agenti koje je kapetan Percy uputio u Somerset kako bi ispitaG Daniela Laymana u subotu su se javili s novim informacijama: Layman je opisao park s rijekom. U parku Henderson nije bilo rijeke, no rijeka Loomis prolazila je kroz park Hannible. I tako se u nedjelju tristotinjak tragaa uputilo u Hannible. Ono dvoje djece za koje je Daniel Layman priznao da ih je oteoi ubio takoer nisu bili pronadeni, a on je nekako priblino opisao gdje je zakopao njihova tijela. Tako su e;kipe za traenje upuene i na ta dva mjesta, jedno u blizini Northamptona, u Massachusettsu, a drugo negdje u Vermontu. No nije pronaeno nijedno tijelo, tako da je ve poetkom sljedeeg tjedna policija poela sumnjati da Layman lae, da je lud ili eli publicitet ili je samo jo jedna dua koja je zgrijeila i sada trai kaznu. Do srijede je broj onih koji su sudjelovali u potragama u parkovima Henderson i Hannible ve premaio brojku sedamsto. Neki su u potrazi proveli pola dana, neki i vie dana. Neki su automobilima dolazili iz Utice, neki ak i iz Syracusea. Posljedica je bila ujedinjenje ljudi kakvog dotada nije

bilo. I kako je postajalo sve oitije da je Daniel Layman lagao, tako je ogorenje raslo. A onda se dogodilo neto to je pozornost ljudi usmjerilo na drugu stranu. ~3 Uponedjeljak ujutro, 16. listopada, Chuck Hawley stigao je na posao u Gradsku vijenicu u pola est. Jo je bilo mrano i na nebu su se vidjele zvijezde. Policijska postaja imala je poseban ulaz s jedne strane zgrade i dok mu se primicao, Chuck je ugledao nekakvu kartonsku kutiju - tonije, bila je rije o kutiji s oznakama piva Budweiser - kako lei na stubi pred vratima. Chuck nije mogao otvoriti vrata a da ne pomakne kutiju, stoga ju je uzeo u ruke. Ljudi su kasnije priali kako je taj njegov in bio hrabar, jer je unutra mogla biti i bomba, no rnoj brati nije osobito matovita osoba, tako da mu ta mogunost i nije pala na pamet. Rekao je da je kutija bila lagana. Pogledao je u nju. U postaji je deurao Josh Riley, odnosno, spavao je za stolom, elom naslonjen na upija za tintu, pokraj nekoliko omota okoladica Baby Ruth. Chuck je postavio kutiju na stol i otvorio je. Unutra su se, uredno posloeni, nalazili plavi pulover, bijela bluza, traperice, djevojako donje rublje, bijele arape, tenisice Adidas i crvena naprtnjaa. Chuck je ve gotovo poeo otvarati naprtnjau, no onda se predomislio. Umjesto toga, nazvao je Ryana Tavicha, koji je, u dvadeset do est, jo spavao. Ryan se javio poto je telefon odzvonio tri puta, te je na drugoj strani linije zauo uzbuden Chuckov glas. "Netko nam je upravo vratio odjeu Sharon Malloy." Deset minuta kasnije, Ryan je uao u policijsku postaju, prestigavi zapovjednika Schmidta za pet minuta. Kapetan Percy morao je doi iz Pottervillea, te je stigao u est i pet. Patty McClosky, tajnica zapovjednika Schmidta, ula je za odjeu i naprtnjau kada je stigla na posao, u osam i petnaest, premda je u to vrijeme kutija, zajedno sa sadrajem, ve bila upuena u laboratorij dravne policije u Ithaci. im je pripremila prvu alicu aja i poloila je pred sebe, nazvala je prijateljicu Denise Clark. "Sva je odjea bila oprana, izglaana i uredno sloena", rekla je, "ak i arape i donje rublje." U devet sati Frieda Kraus nazvala je Franklina iz ureda upravo u trenutku kada se spremao izii iz kue. "Chuck Hawley pronaao je jutros tono ispred policijske postaje kutiju sa svom Sharoninom odjeom. Upravo mi se javila Denise Clark."

Franklin se zacijelo upitao kako je Denise Clark doznala takvu informaciju. Odmah je nazvao Ryana Tavicha. "Istina je", potvrdio mu je Ryan, "no trenutano ne mogu rei nita o tome." U sljedeih sat vremena, policiju su nazvali iz novina u Utici, Syracuseu i Albanyju, kao i s etiri televizijske postaje. Kanal 9 iz Syracusea u Aurelius je uputio svoju ekipu koja je u deset sati parkirala bijeli kombi pred Gradskom vijenicom. U podne je zapovjednik Schmidt objavio da e se u tri poslije podne odrati konferencija za novinare. Zbog odaziva, konferencija se odrala u dvorani Gradskoga vijea na prvome katu vijenice, umjesto u uredu zapovjednika Schmidta. Bilo je i odreenih potekoa u vezi s protokolom, budui da je sluaj vodio kapetan Percy. S druge strane, kutija je ostavljena na pragu zapovjednika Schmidta, tako da je Percy predloio da Schmidt zauzme mjesto predsjednika vijea. Percy mu je sjeo zdesna, zajedno s jednim od svojih porunika, Peterom Marcosom, fotogeninim mladim mukarcem koji je stigao iz Albanyja. Do Marcosa su sjedili Ryan Tavich i doktor Malloy. Gradonaelnik Bernie Kowalski sjedio je slijeva zapovjedniku Schmidtu. U dvorani se okupilo vie od pedeset novinara iz novina, televizijskih i radijskih postaja, iz asopisa i izvjetajnih agencija. Nazoni su bili i izvjestitelji New York Timesa i New York Posta. Franklin se nekako uspio dokopati mjesta u prednjem redu. Pod je bio prekriven icama televizijskih ekipa. Franklin je oekivao da e javnosti biti prikazana i sama kutija, no njoj nije bilo ni traga. Zbog toga mu je bilo drago. Prisjetio se onog plavog pulovera koji je Paula darovala Sadie u znak pomirenja i toga kako ga je Sadie dala Sharon. Franklin nije elio ponovno vidjeti taj pulover. Zapovjednik Schmidt proitao je slubenu izjavu o tome da je odjeu Sharon Malloy u kutiji pred vratima policijske postaje tog jutra u pola est pronaao policijski narednik. Odjeu je identificirala obitelj Sharon Malloy, a nakon toga, zajedno s kutijom, upuena je u policijski laboratorij u Ithaci. "Imate li kakvih pretpostavki o tome tko je ondje ostavio odjeu?" upitao je jedan novinar. "Zasada ne." "Kada je odjea ondje ostavljena?" "Negdje izmeu pola etiri i pola est", rekao je zapovjednik Schmidt. "Stajala je na vratima, a posljednja osoba koja se koristila tim izlazom izila je u pola etiri." "Je li na odjei bilo tragova krvi?" "Nije." "Je li bilo ikakvih mrlja ili tragova?"

"Odjea je bila oprana, izglaana i uredno posloena. ini se da je oprana vie puta." "Znai da je na odjei moglo biti mrlja koje su potom isprane." "To je mogue", rekao je zapovjednik Schmidt. "Je li u kutiji bila kakva poruka ili neto slino?" "Nita", rekao Percy. Doktor Malloy sjedio je za stolom, zagledan u njegovu povrinu. Bio je to teak stol od hrastovine, star kao i sama Gradska vijenica, i imao je raskonu zlatnu boju. Netko je pripalio cigaretu, a Percy je odmah objavio kako puenje nije doputeno. Televizijska rasvjeta i kamere bile su postavljene s obiju strana prostorije. Fotografi su prilazili prednjem dijelu dvorane da bi snimili zapovjednika policije i doktora Malloya. "Je li u policijskoj postaji tko bio kada je odjea ostavljena pred ulazom?" "Deurni je bio na svome mjestu." "Je li to uo?" "Nije", ree zapovjednik Schmidt. "Znai, mogue je da je osoba koja je odjeu ondje ostavila onamo dola pjeice?" "To je posve mogue." "Znai li to da je taj ovjek iz grada?" Tada se umijeao i kapetan Percy. "hlemamo nikakvih dokaza koji bi ukazivali na spol osobe koja je ostavila kutiju." "U redu, znai, je li ta osoba, bio to rnukarac ili ena, iz ovoga grada?" Kapetan Percy ustane i poloi dlanove na stol. "Nemamo nikakvih dokaza da je osoba koja je donijela kutiju s odjeom odgovornai za nestanak gospoice Malloy." "Ali, nije li to vjerojatno?" "Nemamo nikakvih dokaza o tome." "Drite li da je Sharon Malloy jo iva?" "Nadamo se da jest", ree zapovjednik Schmidt, "ali o tome ne znamo nita." "to se nalazilo u naprtnjai?" "Sharonine kolske knjige, biljenice i kolski pribor." "oe li pronalaenje odjee utjecati na prirodu istrage?" "Kako to mislite?" upita zapovjednik Schmidt. "Ne ukazuje li to na mogunost da je poinitelj, o kome god bila rije, osoba iz ovoga grada?" Sada se ponovno oglasio kapetan Percy: "Ni u jednom trenutku nismo izvodili zakljuke o tome je li, ako je gospodica Malloy oteta, poinitelj iz grada ili neki doljak."

"Kako to mislite `ako je oteta'?" upita jedan od novinara. "Nemamo nijedan nedvosmislen dokaz o tome da je doista oteta, Znamo samo da je nema." "elite li rei da je odjeu vratila sama?" Netko se u stranjim redovima nasmije i kapetan Percy pogleda u tom smjeru. Na njegovu licu, meutim, nije se odraavala nikakva emocija. "elim samo rei da zasada o tome ne znamo nita", ree Percy. "Je li se Sharon javila obitelji ili je obitelj moda primila infor macije od nekog drugog tko s njom ima veze?" "Ne", odgovori zapovjednik Schmidt. Percy ponovno sjedne. "Mislite li da postoji mogunost da je mrtva?" "Nemamo nikakvih dokaza ni za jednu pretpostavku u tom smi slu. "to mislite, zato je odjea vraena?" upita Franklin. "Nemamo pojma", ree kapetan Percy. "Izgleda li vam to poput svojevrsnog povlaenja za nos?" "O tome ne mogu rei nita", ree kapetan Percy. "Nemamo nikakvih dokaza." "Kako e povrat odjee utjecati na priznanje Daniela Laymana?" Zapovjednik Schmidt pogleda kapetana Percyja. "Istraga je u tijeku i zasada o tome ne mogu govoriti." "Je li Layman rekao kako je djevojici svukao odjeu?" "O tome ne mogu govoriti." "Drite li da je netko vratio odjeu", upita Franklin, "elei pokazati kako Daniel Layman s itavim sluajem nije imao nikakve veze?" "Nemam pojma." "Imate li o tome kakvo miljenje?" upita netko s Kanala 9. Nekolicina se novinara nasmijala. Kapetan Percy ponovno ustane. "Pokuavamo prikupiti i shvatiti odreene informacije. Ne znamo zato je netko vratio tu odjeu. Ne znamo je li osoba koja ju je vratila imala kakve veze s otmicom, ne znamo ak ni je li dolo do otmice. Ne znamo je li vraena odjea imala kakve veze s Danielom Laymanom. Ne znamo znai li to da je poinitelj iz grada ili je odnekuda doao ovamo." Percy pritom nije rekao potpunu istinu. im je uo za povratak odjee, preraspodijelio je poslove i sluaju ponovno dodijelio desetoricu ljudi. Cijelog dana ispitivali su osobe koje su ivjele u blizini Gradske vijenice, ne bi li doznali jesu li togod vidjeli. A nisu zaobili ni injenicu da je Aaron ivio samo dvije ulice dalje. Percy je tog prijepodneva ishodio nalog za pretres, a laboratorijski tehniari iz

Ithace pretraili su svaki kvadratni centimetar Aaronova stana. Aaron se nije bunio. Iznio je naslonja i prijenosno raunalo u hodniki nastavio raditi kao da mu stan nije prepun policajaca. "Gledao je kroz nas", rekao je Chuck Hawley. "Dolo mi je daga odalamim." Chuck je preko Aaronova ramena pogledao maleni monitor, gdje je ugledao samo brojke. 'To ga je takoder muilo. "Uope nije bilo rijei", rekao je. Prolonone aktivnosti lanova ID-a i Houarija Chihanija takoer su ispitane. Percy je elio doi i do naloga za pretraivanje Chihanijeve kue, no zapovjedniku Schmidtu inilo se da to ne bi imalo smisla. Ti su se razgovori vodili u Schmidtovu uredu, no uli su ih i Patty MeClosky i ostali. U vrijeme odravanja konferencije za novinare, priroda tih razgovora, uglavnom u iskrivljenom obliku, bila je poznata desecima osoba. A najvanije u svemu tome, to nije promaknulo nikome, bila je injenica da se i dalje sumnja u Chihanija i ID. "Policija je jutros pretraila stan Aarona McNeala", rekao je jedan od novinara. "Jeste li u njemu pronali neto na temelju ega biste ga mogli optuiti?" "To vam ne mogu rei", ree zapovjednik Schmidt. Chuck Hawley mi je rekao: "Nadali su se da e barem pronai malo trave. Tada bi ga mogli pritisnuti. No bio je posve ist." "Znai da su lanovi ID-a i dalje osumnjieni?" "Pogreno je nazivati ih osumnjienima", ree Schmidt. "Trenutano nitko nije osumnjien i nitko nije iskljuen iz kruga moguih osumnjienih." "Je li Herbst mogao automobilom doi iz Troyja i ostaviti odjeu?" "To ne mogu rei." Zapravo nije bilo nikakvih dokaza o tome da je Oscar odlazio od kue, "A to je s onim malim koji se vratio kui u Kingston, je li on mogao doi ovamo?" , "Ni to ne mogu rei." Novinar je pritom mislio na Jasona Irvinga, koji je takoder ita- v vu no proveo kod kue. No lanovi ID-a koji su jo ivjeli u Aureliusu nisu imali besprijekorne alibije. Barryjeva se majka zaklinjala ;' da je bio kod kue, no policija to nije prihvatila kao stopostotni do kaz. Prema Chuckovim rijeima: "Bilo tko od tih klinaca mogao je izii na pet minuta i odnijeti kutiju do Vijenice. ak i onaj debeli. Hou rei, tko je tada uope vani? To si mogao uiniti i ti." "Je li mogue iz odjee isprati svaki trag krvi?" upita netko od novinara. "Ne bih rekao", ree Schmidt.

"Ne, ne bi bilo mogue", ree Percy. "Koje onda zakljuke iz toga izvodite?" "Zakljuujemo da na odjei nije bilo krvi", ree Percy. Netko se nasmije. "A to je s ostalim tjelesnim tekuinama?" upita netko od novinara. "Bi li s odjee bilo mogue ukloniti sve tragove sperme?" "Tu smo ve na manje pouzdanom terenu", ree Schmidt. "Hoete rei da bi to bilo mogue?" "Tako su mi rekli." "Znai, elite rei da na odjei nisu pronaeni nikakvi tragovi sperme." "Tako je." "Je li to pronaeno na odjei?" "Samo uobiajeni tragovi noenja i habanja." "Je li odjea na bilo kakav nain potrgana?" "Ne, nisam mislio na to." "Znai, ako je Sharon Malloy ubijena, ubijena je ili bez krvi ili bez odjee." To pitanje postavio je neki novinar iz Utice. Konferencija je tada ve dospjela u kritinu fazu i nitko zapravo vie nije razmiljao o ivoj Sharon Malloy. Doktor Malloy nije ni govorio ni podizao pogled prema novinarima. Objema rukama vrsto se drao za rub stola, sjedei nagnut prema naprijed, ne naslanjajui se na naslon. Njegov brat, Donald, nalazio se u stranjem dijelu dvorane. Njegov urjak, Paul Leimbach, doao je nakon poetka konferencije i stajao je pokraj vrata. U prostoriji je bilo vrue od mnotva reflektora. Bilo je ve gotovo etiri poslije podne. "Ni priblino ne znamo to se dogodilo Sharon Malloy", ree zapovjednik Schmidt. "Znai, mogue je da je silovana?" upita netko od novinara. U tom trenutku eksplodirao je doktor Malloy. "Zar vi ne shvaate da govorite o djetetu? O etrnaestogodinjoj djevojici? Znate li kako je to divno dijete? Dakako da onaj tko ju je oteo ivi ovdje. ivi ovdje meu nama, u ovome gradu!" Sva sila novinara uglas je upitala doktora Malloya zna li tko je to uinio. Fotografi su se gurali prema prednjem dijelu dvorane kako bi mogli snimati. Ljudi su ustajali. Ryan prebaci ruku preko lijenikova ramena i pokua ga odvesti od stola i izvesti na stranja vrata. Doktor Malloy ve je bio poeo plakati i sada je nadlanicom urno brisao oi. Njegov se brat kroz gomilu probio do prednjeg dijela dvorane. "Kako se samo usudujete pitati je li silovana?!" povie doktor Malloy. Zapovjednik Schmidt rukom odmahne Ryanu. "Vodi ga van." Donald Malloy u tom je trenutku stigao do stola. "Dakako da je to uinio netko iz grada",

povie tada. "Netko ju je uzeo. Netko ju je ukrao! Nekoga zbog toga treba kazniti!" "Tko je to?" pitali su uglas svi. Zapovjednik Schmidt tada je uspio pronai bati i njime udariti po stolu. "Ne vrati li se svatko na svoje mjesto, ispraznit u dvoranu." "Pronai emo ga", ree Donald. "Prijatelji Sharon Malloy sada nude 50.000 dolara za bilo kakvu informaciju o Sharon i 100.000 za njezin siguran povratak." Te rijei izazvale su novu pomutnju i novo bljeskanje fotoaparata. Chuck Hawley uhvatio je Donalda za ruku i poveo ga kroz stranja vrata. Ryan je ve bio iziao s doktorom Malloyem. Novinari su i dal~e buno izvikivali pitanjal a zapovjednik Schmidt i dalje je uda rao e>tiem po stolu. Franklin je bjesomuno zapisivao biljeke. Je~ dina osoba koja nije pokazivala nita, koja je izgledala poput gibraltarske hridi, prema rijeima Chucka Hawleyja, bio je kapetan Percy. Kada su se nazoni konano stiali, oglasio se kapetan Percy. "Tono znate to mi znamo, a to je malo. Ne znamo kakva je priroda ovog zloina. Ne moemo pouzdano rei da je netko oteo Sharon. Znamo samo da je netko noas negdje izmeu pola etiri i pola est njezinu odjeu i naprtnjau vratio policiji. Odjea je bila oprana, izglaana i sloena. Bijele kone tenisice Adidas bile su ulatene. Ne znamo tko je to uinio, kao ni to ima li ta osoba kakve veze sa 1 Sharoninim nestankom." Kapetan Percy ponovno je preutio dio istine. U Sharoninoj su se naprtnjai, osim kolskoga pribora nalazile jo dvije stvari. Jedna je bila aka neke plastine lutke za izloge: lijeva aka, boje ljudske koe, s obojenim noktima. Sharonini roditelji i nekoliko njezinih prijatelja, medu njima i Sadie, izjavili su kako tu ruku nisu nikada vidjeli. Druga je stvar bila bijela omotnica u kojoj se: nalazio samo jedan ' list papira, s nizom rijei sastavljenih od slova izrezanih iz novina. Rijei su glasile: "PIZDA", "PRLJAVTINA", "EVA", "PIKICA", "KUCKA", "SMEE", "KURVA" i jo pet-est njih, poredanih u jednom stupcu. No netko je te rijei i mijenjao, moda ih pokuavao redigirati. Crnim okomitim crtama bila su prekriena neka slova, tako da je "PIZDA" postala "IZDA", a "PRLJAVTINA" "TINA". Na svim je rijeima bilo odredenih ispravaka, a crne su crte nebrojeno puta prepravljane, duboko urezane u papir, tako da je slovo "S" u rijei "SMECE" postalo gotovo nevidljivo. Za sadraj omotnice znali su samo kapetan Percy i zapovjednik Schmidt i njih dvojica to su zadrali za sebe.

Kada je bila rije o plastinoj ruci, za nju su znali svi u uredu. ak je i Franklin znao za tu ruku, premda ga i je zapovjednik Schmidt zamolio neka je ne spominje. To, meutim, nije znailo gotovo nita. Ve dva dana kasnije svi su znali za to da je u naprtnjai pronaena i lutkina aka. Z4 vrdnja kapetana Percyja o tome kako povrat odjee ne ukazuje Tna to da je osoba koja je otela Sharon iz Aureliusa ili oblinjeg podruja nikome nije izgledala uvjerljivo. A injenica da je Percy izjavio kako nema nikakvih dokaza o tome da je Sharon oteta takoder nije imala nikakva utjecaja. Svi su se slagali u tome da je Sharonin otmiar vratio odjeu iskljuivo kako bi policiju povukao za nos. Ljudi su na to gledali kao na ludo hrabar in iji je jedini cilj golo razmetanje. A mogue je i da se tom nekom nikako nije svidjelo da Daniel Layman u Somersetu, u Pennsylvaniji, svojata zasluge za neto to je uinila ta osoba. Kaem "ta osoba", no ovdje su svi bili uvjereni da je otmiar mukoga spola. Takve je pretpostavke imala i policija, barem prema Ryanovu prianju, no to nije znailo da kapetan Percy moe pred dvoranom punom novinara izjaviti kako dri da je Sharon Malloy oteo netko iz grada ili najblie okolice. Uvjeren sam da su novinari na konferenciju doli oekujui da e doznati neto senzacionalno. U velikoj mjeri nakon toga su osjetili frustriranost. Povrat odjee bio je sablastan ali ne dramatian. To razoaranje djelomino je nadomjestio ispad doktora Malloya. Te su veeri tisue ljudi u saveznoj dravi, a moda i u cijeloj zemlji, na televiziji vidjeli doktora Malloya kako naglo ustaje i vie: "Zar vi ne shvaate da govorite o djetetu? O etrnaestogodinjoj djevojici? Znate li kako je to divno dijete? Dakako da onaj tko ju je oteo ivi ovdje. ivi ovdje medu nama, u ovome gradu!" Nakon konferencije za novinare u lokalnim novinama iz okolnih podruja pojavilo se vie uvodnika u kojima je postavljeno pitanje o tome ine li vlasti dovoljno da bi se pronala osoba koja je otela Sharon Malloy. Zbog toga je kapetan Percy dobio nalog da tom sluaju dodijeli jo ljudi, tako da je na koncu imao ekipu od dvadeset petero lanova. Sve izraeniji stav o tome kako taj kriminalac ivi meu nama dodatno je pojaao pritisak na ID. Sve dok su ljudi vjerovali da je kriminalac doao iz nekoga dalekoga kraja, na Chihanija i ostale lanove skupine gledalo se tek sa sumnjom. Dralo se kako je mogue da je postojala veza izmeu

kriminalca i ID-a, no ak i o tome govorili su samo Ijudi poput Harka Powersa. Sada to vie nije izgledalo tako nemogue. A novost o pretraivanju Aaronova stana primljena je kao dokaz o njegovoj umijeanosti. Chihani i ostali lanovi ID-a podvrgnuti su jo pomnijoj prismotri. Barry se alio da ljudi u njega bulje vie nego ikada. "Kao da sam neto ukrao", govorio bi mi. lanovima skupine nije se priinjavala sve izraajnija nepopularnost. Paula McNeal u studentskoj je slubi naula kako sveuilite s odvjetnicima razmatra mogunost legalnog suspendiranja lanova ID-a prije suenja za vandalski in na groblju. Potkraj tjedna u kojem je pronaena vraena odjea, Bob Jenks i Joany Rustoff ispisali su se sa sveuilita i vratili roditeljima u Uticu. Nekoliko dana kasnije automobilom su otputovali u Seattle, gdje je Bobov stariji brat radio za neku tvrtku koja se bavila izradom programa za raunala. Tako je, uz Chihanija, u gradu ostalo estero lanova. Bojim se da je Bobov i Joanyin odlazak kod ljudi samo pojaao sumnju prema ostalima, kao da je njihovo povlaenje ukazivalo na krivnju itave skupine. Dakako da su Bob i Joany kapetana Percyja obavijestili o tome to ine i kako je do njih mogue doi. Ljudi su, ini se, drali da je, ako je netko u gradu ve kriv, bolje da je to netko koga nitko ne voli. Aaron je medu nama ionako ve bio na neobinom glasu. Barry je udno izgledao. Leon je bio debeo, isti dokaz perverznosti. Jesse i Shannon svakim su pokretom pokazivali prijezir prema abokreini u kojoj se nita ne mijenja. Harriet se odlikovala hladnom ljepotom koja je ljude navodila na pomisao o tome kako o sebi ima viso~Q miljenje~ kako se smatra superiornom nad svima ostalima. A tu je jo bio i Houari Chihani sa svojim crvenim Citroenom. Mnogi su se, meutim, pribojavali da bi krivac mogao biti netko u koga nitko ne sumnja, netko od takozvanih stupova drutva. Na primjer, to ako je doktor Malloy oteo i ubio vlastitu ker? Ili ak Paul Leimbach - ne pada li sumnja esto na lanove obitelji? Jer je mogunost da je zloin poinio netko ugledan i samoj zajednici pridavala element krivnje. Nismo uoili njegovu izopaenost. Medu nama je ivio kao prijatelj. Nemogue je ukloniti stup drutva a da se cijelo to drutvo ne zatrese. Neusporedivo je bolje pronai nekog doljaka, nekoga tko ne pripada zajednici, ne.koga tko je sumnjivve i zbog svojih osobitosti. Zbog povrata Sharonine odjee, Harkove su optube postale jo uvjerljivijima. Hark je sve vrijeme tvrdio kako je ID umijean u taj zloin. Sada je stajao za ankom u Bud's Tavernu i ponavljao: "Jesam li vam rekao?"

glasnije nego ikada. Kada se proulo da je u Sharoninoj naprtnjai pronaena i ona plastina aka, sama neobinost te injenice Harku je pridala dodatnu vjerodostojnost. Lana aka nije bila logian element. Bila je uasna i besmislena. Hark je rekao da ga to podsjea na Oscarove lane bombe i Aaronovo besmisleno nasilje. I tako je Hark utvrdio da ima jo vie sluatelja, kao i da su mu dionice poneto porasle. A i njegovi su pajdai koristili svaku priliku i naglaavali kako je Hark cijelo vrijeme u pravu, jer su i oni sada bili na boljem glasu. Bilo bi pogreno nazvati ih na bilo koji nain utjecajnima, no svakako su bili svjesni pozornosti koju su im ljudi pridavali. Tko su bili ti njegovi pajdai? Bila su to ova trojica: Jeb Hendricks, koji je radio u servisu za zamjenu i popravak ispunih cijevi Midas Muffler, pokraj Wegmansa; Ernie Corelli, koji je radio u tvrtki za instaliranje cjevovoda i grijanja Henderson's Plumbing and Heating te Jimmy Feldman, koji je bio podvornik u koli Knox Consolidated. Harka su poznavali praktiki od roenja, iako se mora rei da su od njega bili nekoliko godina mlai. U jesen bi zajedno lovili, a u proIjee pecali. Ljeti su se zabavljali baseballom. Feldman je jedini bio oenjen. Oenio se jo u srednjoj koli - djevojka je zatrudnjela i mislim da nije maturirao. Svi su, zajedno s Harkom, bili ljudi koji su se na neto neprestano alili. Ako bi footbalska momad za koju bi navijali izgubila, za to bi okrivljavali namjetanje rezultata. Ako bi se poveao dravni po rez, razlog je bio to to novac odlazi u veliki grad, primateljima socijalne pomoi i pohlepnim pripadnicima manjinskih skupina. Osim to su se neprestano na neto tuili, bili su razmjerno normalni mladi ljudi koji su na svijet i svoje mjesto u njemu gledali s mjeavinom zbunjenosti i kivnosti. Voljeli su Harka jer je imao vlastito miljenje o puno toga i bacao krivnju na ljude koje su oni eljeli okriviti: one druge, Ijude iz neke druge sredine. Bio je i jai od njih. Bio je glasniji, mogao je vie popiti i pogodio bi jelena kojeg bi ostali promaivali. Veinu veeri u tjednu dvojicu-trojicu tih mladia moglo se zatei u Bud's Tavernu kako piju pivo, igraju biljar i tue se. Katkada bi im se pridruile jo dvije-tri manje-vie srodne due. Uz njihove uobiajene razgovore, sada se prialo i o Sharoninu nestanku. "Ako Aaron McNeal s time nema veze", govorio bi Hark, "dat u i drugo jebeno uho." U tim raspravama istina nije bila pitanje logike, nego je poivala na snazi uvjerenja i sposobnosti nadglasavanja suprotstavljene strane. to su mu drugi poklanjali vie pozornosti, to je Hark postajao glasniji, sve dok i sam, posve jasno, nije poeo vjerovati u sve to je govorio.

"Nije li automobil onog Arapina viden tono kada je Sharon nestala?" pitao bi. A njegovi bi pajdai kimali glavom, pa tako i ostali nazoni. "Policajci mogu rei da jo nemaju vrste dokaze koje mogu iznijeti pred sudom", navodio bi dalje Hark. "No neto je posve drugo ne znati. Hou rei, ne znati u svom jebenom srcu!" Premda sam se sada uhvatio Harka Powersa, njegove tvrdnje nisu odskakale od onoga to se moglo uti u drugim lokalima i kuama irom Aureliusa. On je, moda, bio najglasniji, no njegove stavove s vremenom su poeli dijeliti mnogi. tovie, sline tvrdnje uo sam i u zbornici kole Knox Consolidated. Od svih lanova ID-a, najbolje sam razumio Barryjevu izolaciju, budui da me esto posjeivao. Od poetka rujna imao je deka na sveuilitu Aurelius, nekog tipa po imenu Ralph koji se nadao da e postati inenjerom elektrotehnike. Pozornost koju je Barry privlaio kao lan Ispitivaa desnoga Ralpha je muila od samog poetka. A potom, nakon Sharonina nestanka, kada je skupina optuena za vandalsko ponaanje na groblju Homeland, rekao je Barryju da se s njim vie ne eli vidati, premda ga je uvjeravao da e i dalje ostati prijatelji. Izgleda da je izmeu njih dvojice dolo do neugodne scene u Ralphovoj sobi u sveuilinom studentskom domu, pri emu je Barry priznao da je zaljubljen u Ralpha, te da Ralphovu odluku o prekidu njihove veze smatra okrutnom prijevarom. Onog petka nakon to se pojavila Sharonina odjea, Barry mi je doao u posjet. O svojoj ogorenosti govorio je vrlo otvoreno. Bio je usamljen. Srce mu je bilo slomljeno. Sudbina mu je namijenila doivotnu samou. "Nikome vie neu biti drag", rekao je. "A to je s onim mukarcem u gradu?" upitao sam ga. "Na koga mislite?" "Na onog prvog mukarca s kojim si se upustio u vezu." Zapravo sam itavo vrijeme osjeao zanimanje za tu osobu, budui da mi Barry nikako nije htio otkriti njegovo ime. "Nije mi se sviao", ree Barry. "to si s njim inio?" upitah. "Nita lijepo." "Ali to ste radili?" "elio je samo da mu masturbiram i uope me nije htio dodirivati. I bio je ljutit." "eli rei da je vikao na tebe?" "Ne, nimalo. Zahtijevao je da pomno perem ruke i stajao pokraj mene da bi se uvjerio da to inim kako valja."

Kada je bila rije o njegovoj samoi, Barryju je najvea potekoa bilo to to je bio ili na predavanjima ili kod majke. Bilo je oito da se nee upoznati s drugim mukarcima ne proiri li drutveni krug. Zatekao sam se kako razmiljam o Jaimeu Roseu, no nije bilo elemenata po kojima se moglo zakljuiti da bi Barry Jaimeu bio ita drugo osim smijean. Znao sam, meutim, da Jaime redovito izlazi. Odlazio je na kuglanje i bio lan kluba vrtlara u Gradskoj knjinici. Katkada sam ga viao ak i u barovima, ne u Bud's Tavernu, ali u baru u Gillianovu motelu. I tako sam Barryju rekao da bi trebao ee izlaziti. A to nije bio osobito radikalan savjet. "Ljudi u mene bulje", ree Barry. "Nee se ni s kim upoznati ne izie li." "Ne volim piti." "U knjinici postoje skupine raznih interesa. Osim onih koji itaju, postoji drutvo prijatelja jazza i drutvo prijatelja putovanja. Mora uloiti malo truda." Potrebe se odlikuju odredenom ravnopravnou. Svi ih imamo. Barryjeva potreba za drutvom bila je identina potrebama drugih. Te subote naveer skijaki je klub bio pokrovitelj plesa u kantini sveuilita Aurelius na kojem je nastupao mjesni sastav pod nazivom Nerazumno ponaanje. A u kui jednog od profesora panjolskoga, Ricarda Diaza, Latinskoameriki savez prireivao je meksiku veeru - na jelovniku su bili tacos, enchiladas verdes, chicken mole i Dr. Pepperl 1. U sreditu grada odravao se drutveni skup u Masonskome hramu, a Elksovi su organizirali drabu da bi namakli novac za djeju baseball ligu. Evangelika crkva Velikog prijateljstva priredivala je veeru s palainkama. U onih nekoliko talijanskih restorana u Aureliusu vladala je guva i ako bi se ovjek zaustavio pred Gradskom vijenicom i dobro udahnuo, vjerojatno je mogao osjetiti miris origana i masnoe. U koktel-baru Gillianova motela dame su mogle dobiti dva pia po cijeni jednoga. Bud's Tavern nudio je besplatna pilea krila. Parkiralite Landryjeve kuglane bilo je ispunjeno kamionetima. Dostavno vozilo lokala Domino's Pizza neprestano je prolazilo gradom amotamo, poput kakve igle i konca koji sve uredno povezuju u jednu cjelinu. U kinu Strand pred prepunim se gledalitem prikazivalo neto to se zvalo Glupani. Tinejderi koji su radili u prodavaonici sendvia u Glavnoj ulici imali su pune ruke posla. Te je subote naveer Barry Sanders odluio izii - to je bila vana odluka te je tako otiao u Landryjevu kuglanu. Onamo nije otiao igrati, nego sjediti za stolom i piti Coca-Colu. Premda se to moe doimati nedunom aktivnou, Barry je drao da je time uinio neto vrlo odvano. Tko je poznavao prirodu

njegovih matarija? Na sebi je imao novu plavu koulju, a bijela kosa bila mu je pomno zaeljana. Polako je pijuckao Coca-Colu, iza debelih stakala treptao ruiastim oima i vaero~atno se blago trzao kad ~od bi se uo tresak unjeva. Barry je, na svoj nain, iziao u ivot. ~~ Meksiki specijaliteti: dvije vrste punjenih tortilla, piletina ujako zainjenom umaku s okoladom i chillijem, bczalkoholni napitak. Aaron je te veeri takoder bio vani. U Gillian'su je popio pie s Jeanette Richards, s kojom je njegova veza hladnjela, a kada je ona otila, oko pola osam, ostao je i razgovarao sa srednjokolskim nastavnikom engleskoga, Ronom Slavittom, koji je pisao poeziju. Aaron je tvrdio da je poezija mrtav medij; Ron Slavitt s time se nije slagao. Jaime Rose takoder je bio u Gillianovu motelu i sam pio za ankom. Volio je komplicirana pia: koktele s rumom, limunom i svjeim voem te pia s Kahluom. Franklin i Paula izveli su Sadie na veeru u Angottijevu pageteriju. Paula je pokuavala razgovarati sa Sadie o koli, no Sadie joj je odgovarala jednoslonim rijeima. Nije eljela pagete, pa je jela hamburger i preni krumpir. Ranije tog tjedna Sadie je u vijestima vidjela svoj plavi pulover nakon povratka iz policijskog laboratorija u Ithaci. Pauli nije bila rekla da ga je dala Sharon Malloy, premda je Paula to znala i Sadie se sada osjeala krivom. Muio ju je i uasan strah, otkrila je kasnije, od mogunosti da pulover vrate njoj. Uas ne zbog njegove povezanosti s Paulom, nego zbog veze sa Sharon. Sadie je zamiljala ak i kako e otkriti mrlje krvi na mjestima na kojima ih policija nije uoila, to je bilo besmisleno. Dok je jela, Sadiena kosa lelujala je nad tanjurom, prilazei opasno blizu umaku od rajice. I Franklin i Paula nekoliko su puta ve gotovo zaustili da joj kau neka zatakne kosu za ui, no ipak su se suzdravali. Ryan Tavich izveo je Cookie Evans na veeru u restoran Mike's Steak House u blizini trgovakoga centra. Uz uobiajene dunosti i vrijeme koje je posveivao kapetanu Percyju, u posljednje je vrijeme radio po dvanaestak sati na dan i sada mu se ve inilo da mu je potreban predah. No i dalje je razmiljao o onoj plastinoj ruci u Sharoninoj naprtnjai. I razmiljao je o Janice McNeal, o njezinu brzom govoru i nainu na koji ga je dodirivala. Gotovo je osjeao njezine ruke i zbog te uspomene~ hrana ko~u ~e aeo ~otovo uope ni~e imala okus. Premda je Cookie Evans iscrpljivala Ryana svojom energijom, izlazak s njom bio mu je ugodan, jer joj nije smetalo to mora sama priati. tovie, gotovo i nije primjeivala govori li Ryan to ili ne. Dok su jeli, Ryanu je navodila sve ene koje su tijekom tjedna posjetile Making Waves. inilo se da njihovu

broju nema kraja. Ryan bi kimao, smijeio se i razmiljao o Janice McNeal. Cookie je na prste nabrajala muterije. Nokti su joj bili dugi i tamnocrveni. Kratka ko sa bila joj je nakovrana i uvrena la com. Ryan je pomislio lcako joj glava izgleda poput kakva pomno ureenog parka, te je samome sebi rekao da to mora ispriati Franklinu, koji je za njega tvrdio da se nikada ne ali. U jednom trenutku Ryan ju je upitao: "Je li koja od tih ena govorila o Sharon Malloy?" Cookie ga pogleda, otpuhujui. "Nisu razgovarale ni o emu drugome. Osim o svojim muevima, dakako. Neobino je to koliko ih misli da su u opasnosti." U Bud's Tavernu o tome je govorio i Hark Powers. Sheila Murphy posluivala je muterije za ankom, te je tako Harka, Jeba Hendricksa, Ernieja Corellija i Jimmyja Feldmana opskrbljivala vrevima piva, kao i masnim koricama peene svinjetine i krumpirovim ljuskama. Prostorija je bila ispunjena dimom i u njoj se ulo sudaranje kugli za bilijar. U glazbenome automatu svirala je countryglazba i pokoja stara Sinatrina pjesma. "Na televiziji sam gledao neku emisiju", govorio je Hark, "u kojoj je ubojica odnio tijelo na groblje. Iskopao je zemlju iz svjeega groba i tijelo poloio tono na neiji lijes. Mogu se okladiti da dravna policija nije ni pogledala grobove. Kada netko otme djevojicu, proi e samo odreeno vrijeme prije nego to to ponovi. To je bolest." I njegovi pajdai tako su poeli razmiljati o toj bolesti i o tome kako bi se takvo to moglo sprijeiti. Doktor Malloy i njegova obitelj te su veeri bili kod kue, s Leimbachovima. Nastojali su provesti razmjerno uobiajenu subotnju veer, uz veeru, televiziju i razgovor, no znali su da zapravo samo ekaju da zazvoni telefon. Moj brati Chuck Hawley sjedio je pred kuom doktora Malloya i u patrolnim kolima sluao govorne radioemisije. U sjeditu Prijatelja Sharon Malloy desetak je dobrovoljaca, meu njima i Donald Malloy, pripremalo plakate za slanje potom. Kapetan Percy bio je kod kue, u svojoj Ijupkoj prizemnici u Pottervilleu i itao izvjetaje koje su mu pripremili lanovi ekipe koja je radila na sluaju Sharon Malloy. U njima za njega nije bilo nikakvih novosti. U osam uveer, upravo kada sam pripremao tanjur juhe, Barry je odlazio iz Landryjeve kuglane. Uao je u svoj hravi Ford Fairlane i odvezao se do prodavaonice sendvia u gradu jer je bio ogladnio i jer mu je dosadilo promatrati ljude kako kuglaju. Nije ni s kim razgvvarav, ~P ]o je bilo prerano za odlazak kui~ ~d~e bi ~a ma~ka pi

tala gdje je bio i je li se dobro proveo. Potom bi ga samo zabrinuto pogledala. Pred prodavaonicom sendvia nije bilo slobodnih mjesta, tako da je parkirao auto ulicu dalje. Nije volio parkirati u redu vozila i trebalo mu je puno prostora, dva mjesta umjesto jednoga. Veer je bila hladna, a na vedrom nebu vidio se polumjesec. Barry je u jednom trenutku zastao ne bi li odredio uju li se guske. Svidalo mu se kada bi letjele visoko nad gradom i negdje daleko snano gakale. Te veeri nije se ulo nita osim glazbenog automata iz Bud's Taverna. Barryju se country-glazba nije svidala. Najvie je volio skupinu pod nazivom Phish. No, openito govorei, u glazbi nije vidio osobita smisla. U restoranu je naruio sendvi s povrem i sirom, te veliku Coca-Colu. Najprije je pomislio da e jesti za stolom, no u lokalu su bila i petorica tinejdera koji su ga promatrali i cerekali se. Kako je bio tek uao, Barry je znao da trepe ee nego inae. A kada se naao za ankom, ledima okrenut djeacima, zauo je jednog od njih kako kae: "ovjeja Ribica". Premda je mrzio svoj izgled, Barry je u tom pogledu poprimio podosta stoiko dranje. Vie nije razmiljao o bojenju kose, koritenju minke i kontaktnim leama u boji - bile su to njegove matarije iz prolosti. No nije elio jesti sendvi dok netko u njega tako bulji. Glavnom ulicom uputio se prema automobilu. Odvest e se do sveuilita i ondje pojesti sendvi. Vrati li se kui, majka e ga upitati zato je uludo utroio novac na sendvi, kada mu je ona mogla nainiti savreno dobar sendvi od onoga to imaju u hladnjaku. Kada se naao na pola puta do automobila, netko ga je zazvao: "~Iej, ovjeja Ribice, priekaj malo." Hark Powers i jo trojica njegovih prijatelja prelazili su ulicu i koraali prema njemu. Barry je osjetio gotovo neodoljivu potrebu da potri, no ipak je ostao stajati na mjestu. Hark mu je priao na ploniku, zaustavivi se izmeu njega i njegova automobila, koji je bio pred Weaverovom pekarnicom. Barry je prepoznao Jeba Hendricksa, no ostalu dvojicu nije poznavao. "Kamo ide, ovjeja Ribice?" upita ga Hark. "Kui." "emu takva urba?" "Samo elim otii kui, nita vie." "Majka te eka?" upita Hark. "Ne bi elio zakasniti." Hark i Jeb Hendricks nosili su traper-jakne. Ostala dvojica na sebi su imali tamne trenirke. "Nije to. Samo elim ii kui." "to to ima, ovjeja Ribice?"

Barry je u lijevoj ruci drao Coca-Colu, dok je u desnoj, umotan u bijeli papir imao dugaak sendvi s povrem i sirom, veliine tanke lopte za football. "Samo sendvi." "Da vidimo." Hark mu oduzme sendvi, odmota ga i baci papir na plonik. Potom ga zagrize. "Mmm, povre i sir. Jo je topao. Volim povre i sir. eli kuati, Jeb?" Hark preda sendvi Jebu, koji odgrize zalogaj i prui ga Ernieju Corelliju. Barry je promatrao njih trojicu kako vau. "Nema mesa?" upita Ernie. "Ne jedem meso", ree Barry. "Meso kodi ovjejoj Ribici", ree Hark. "Od njega postaje ruiast." Barry je ve gotovo zaustio da zatrai svoj sendvi, no tada zakljui da ga vie ne eli. Hark odgrize jo jedan komad. "to to pije, ovjeja Ribice?" upita ga Hark punih usta. "Coca-Colu." "Da vidim." Barry prinese plastinu au prsima i zakorai unatrag. "Ne moe, moja je." Hark isprui ruku i izbije je Barryju iz ruke. Pola Coca-Cole prolilo se po Barryjevoj novoj plavoj koulji, a ostatak po ploniku. "Izgleda da si je prolio, ovjeja Ribice", ree Hark. Barry se okrene i krene prema prodavaonici sendvia. Nije imao dovoljno novca za jo jedan sendvi, no kanio je unutra priekati dok Hark i njegovi prijatelji ne odu. Osjeao je kako mu se hladna koulja lijepi uz kou. "Hej, tebi se obraam, ovjeja Ribice." Barry je samo nastavio hodati. Premda se bojao Harka, jo se vie bojao da e zaplakati. Hark ga epa za rame, naglo ga okrene i nabije ledima na neko proelje od opeke. "Rekao sam da se obraam tebi." Harkovo lice nalo se samo na dvadesetak centimetara od njegova. Barry je glavom bio udario o zid i to ga je sada bolje.lo. "Ostavi me na miru", ree Barry. Hark ga lagano pljusne. "Ovdje ja naredujem", ree ljubaznim tonom. Barry primijeti kako netko stoji ispred prodavaonice sendvia i promatra ih. Tada uvidi da je to Aaron. Hark ga sada pljusne malo jae. "Tebi se obraam, ovjeja Ribice. Zato nam ne ispria to je bilo sa Sharon?" "Kako to misli?" upita Barry. Krajikom oka jo je vidio Aarona, koji se nije micao, nego ih je samo promatrao. "elio si je dirati, zar ne?"

"Sharon? Zato bih je dirao?" Barry je elio pozvati Aarona. Tada je iz stranjeg depa izvadio rupi i njime stao brisati prednji dio koulje. CocaCola mu je hladila kou. "uo sam da si ti donio Sharoninu odjeu", ree Hark. Barry ga pogleda. U Harkovu dahu osjeao se miris piva. "Njezinu odjeu?" "Je li ti je dao onaj Arapin?" Tu rije izgovorio je s razvuenim glasom "a". Barry se brzo okrene ulijevo i stane trati prema prodavaonici sendvia. Nije preao ni metar i pol kada ga je Hark zaskoio s leda, ruei ga na plonik. Barry se otklizao na trbuhu i pritom su mu s glave pale naoale. Hark ga okrene na leda i pokua ga akom udariti po licu. "Nisam ti rekao da moe otii!" povie Hark. Barry rukama pokrije lice. Leao je na ledima, dok je Hark sjedio na njemu. I dalje ga je pljuskao po rukama, udarajui mu laktove i zapea. A onda se Barryju uinilo da je Hark nekako poskoio unatrag. Barry otvori oi. Kroz zamagljeni je pogled vidio kako je Aaron epao Harka za dugu kosu i kako ga povlai unatrag. Hark se brzo pri dignuo i pokuao udariti Aarona, koji je njega snano udario nogom. Potom je Jeb Hendricks akom udario Aarona, a nakon njega Ernie Corelli i Jimmy Feldman. Aaron se pokuavao obraniti, leima se naslanjajui na neki parkirani automobil i zamahujui akama, no nije bio roden za tunjave. Barry se sklupao na ploniku i pokrio glavu rukama. Nije mogao podnijeti zvukove koji su nastajali dok su ona trojica udarali Aarona, mukle udarce njihovih aka. Samo je alio zbog toga to je takva kukavica. Aarona su oborili na plonik i Hark i jo dvojica pokuavali su ga udarati nogama, no jedan su drugome tako smetali. Barry je tada zauo korake kako im se urno pribliavaju. Pogledao je kroz razmaknute prste i ugledao Ryana Tavicha. "Policija!" povikao je Ryan. Potom je epao Harka za ovratnik i odbacio ga podalje od Aarona. I ostali su se udaljili od Aarona, koji je ostao leati na ploniku. "Napali su me", rekao je Barry. Pokuao je ustati, no koljena su mu klecala. "Pojeli su mi sendvi. Aaron ih je pokuao sprijeiti." Potom je obrisao oi i poeo traiti naoale. Ryan je snano drao Harka Powersa za nadlakticu. Do tog mjesta u meduvremenu je dotralo jo desetak ljudi, medu njima i oni tinejderi iz prodavaonice sendvia. "Pitajte ih za Sharon Malloy", rekao je Hark.

Aaron je tada ustao. Na licu mu se vidjela krv. Potom se sagnuo i iz odvoda uz rub plonika podignuo Barryjeve naoale. Policijski automobil s ukljuenim rotirajuim svjetlima zaustavio se na ulici. Aaron Barryju prui naoale. "Trebao bi se paziti, Hark", rekao je Aaron. "Ostalo ti je jo samo jedno uho." Ryan Tavich i dalje je drao Harka Powersa. Aaron je zakoraio prema njemu i nogom snano udario Harka u prepone. Hark se, ostavi bez daha, presavio u struku, oslobadajui se iz Ryanova stiska. Istoga trena jedan od policajaca epao je Aarona s leda. Z5 ada su mog oca uputili u Koreju i kada sam ga vidio posljednji Kput, bile su mi etiri godine. Moja se majka vratila u majinu kuu u Aureliusu. Dotada smo ivjeli u Utici, premda se toga sjeam vrlo oskudno: veliki Ijudi, prepune ulice. Moj djed tada vie nije bio iv, no baka je bila vrlo zdrava, aktivna u brid-klubu i episkopalnoj crkvi Sv. Luke. Obitelj moga oca bila je iz Utice. Njih sam jedva i poznavao. S vremena na vrijeme, na proputovanju do Binghamtona, u gradu bi se naao jedan od strieva, te bi na kojih sat vremena svratio do nas. Trebao sam biti nesretan to sam bez oca, no bio sam sretan. Odnosno, potajno sretan, jer je nedostajao mojoj majci, a kada je doznala da je poginuo, jo je danima plakala. Prirodno je da sam se osjeao krivim zbog toga to mi je drago da sam bez oca, a kada je poginuo, ak sam pomislio - dakako, posve iracionalno - da sam to skrivio ja jer mi je bilo tako drago to je otiao od kue. Vratili smo se ljeti i Aurelius je bio sav u zelenilu. Posvuda~je bilo cvijea. Iz dana u dan sve sam vrijeme provodio s majkom. Citala mi je i odlazili smo u etnje. Priala bi mi prie o ljudima koji su ivjeli u kuama pokraj kojih smo prolazili. Oca se sjeam kao grube osobe. Volio me kakljati i bacati u zrak, to me uasavalo. inilo mi se da je ugodnije kada ga nema. Ako troje ve stvara guvu, tada je upravo on bio prekobrojan. Nakon to je poginuo, rijetko sam mislio na njega. Dakako, primio sam brojne izraze suosjeanja. Ljudi su me tapali po glavi i govorili kako je to tuno to neu imati oca. A i zbog toga sam osjeao krivnju. Kada je rije o mojoj baki, bila je to usporenija i meka inaica moje majke. I ona mi je itala i odvodila me u etnje. Bilo je to nekoliko sretnih godina. Aurelius je pedesetih godina bio uurbano mjesto, a tada je jo postojala i eljeznika veza s Uticom. Seoski sajam u Pottervilleu bio je vaan dogadaj, a svakog ljeta Aurelius je organizirao vlastiti Dan vatrogasaca, s vrtuljcima i igrama na sreu. Radovao sam se toj manifestaciji i osjeao poprilian ponos zbog svoje vjetine probijanja ba

i lona strjelicama, premda ne bih rekao da je bila rije o neemu osoj bitom. Svake subote poslije podne u Strandu su se odravale po dvije i predstave. Jednom je ondje nastupio hipnotizer sa svojim trikovima. Hipnotizirao je pola publike, a ja sam pomislio kako sa mnom neto strano nije u redu kada me nije mogue hipnotizirati. Ti sretnici ko! ji su bili podloni hipnozi sjedili su na pozornici i gakali poput pataka i plakali nad zamiljenim bolesnim psiem i preskakali ue bez ueta, to je bilo jako smijeno. elim samo rei da sam imao osjeaj kako je grad tek nastavak majine kue. Nije bilo mjesta do kojeg ne bih mogao doetati, premda mi je majka govorila da se klonim eljeznike pruge i neka ne prilazim rijeci. No vikendom bih se do mile volje uspinjao na prazne ; teretne vagone, a malo je toga moglo izazvati uitak ravan bacanju kamenja u rijeku s obale ili s mosta. Imao sam pet-est prijatelja, ; premda to nisu bila osobito bliska prijateljstva, jer nikada nisam bio , naroito uspjean u sportu. No mogunost obilaenja svega i svae ga i uvjerenost u dobru volju ljudi bili su neto o emu nisam ni razmiljao. Moda bih izbjegavao pojedine ulice zbog kakva otra psa ili zlostavljaa poput Harka Powersa, no straha nije bilo. Koreja i komunizam bili su tako daleko. A u blizini je uvijek bilo dovoljno ratnih veterana i razgovora o II. svjetskom ratu da se mogao stei dojam kako su ratovi zavrili zauvijek. Ne znam bih li svoje djetinjstvo mogao nazvati idealnim. esto sam osjeao usamljenost i imao dojam da sam drukiji od ostale dje! ce, djelomino i zbog toga to sam bio bez oca, djelomino zato to nisam bio dobar u sportskim aktivnostima, djelomino zbog toga to sam nosio naoale. Katkada su me nazivali cmcom i to mi se nije svidalo. Moj brati Chuck bio je nekoliko godina mladi od mene. i Bio je najstariji od etvero djece. S njima sam se esto viao, no bili su premali da bih se prema njima odnosio ozbiljno. Chuckova je j majka bila sestra moje majke. Bila je to jo jedna ena koja je prema meni bila dobra. tovie, njihov hladnjak i ormarii uvijek su mi bili otvoreni. Ako bih se naao na biciklu i ogladnio, na usputni sam obrok teti mogao otii jednako lako kao i majci. Moja je teta danas stara dama. Majka i baka su umrle. Chuck je od mojih bratia i sestrini jedini ostao u .Aureliusu i premda katkada razgovaramo, nismo bliski. Za Boi mu obino kupim bocu whiskeyja, a njegova supruga meni kupi kravatu. No u vrijeme o kojem piem Aurelius je izgledao tek

poput sjene grada kakav je bio prije etrdeset godina. ovjek vie nije imao dojam da je grad tek nastavak doma. Kada sam se tek vratio iz New Yorka u Aurelius, prije dvadeset godina, oekivao sam da u zatei onaj Aurelius s poetka pedesetih. No eljeznika je postaja ve bila pretvorena u pizzeriju, a u Glavnoj je ulici bilo praznih izloga. Ipak, u usporedbi s New Yorkom, gradi je izgledao idealno. Ljudi nisu zakljuavali ni kue ni automobile. Prije nekoliko godina, kada je Jack Shelbourne pribavio alarm za svoj BMW, srednjokolci su silno uivali u njegovu aktiviranju samo da bi uli to zavijanje. Nitko do tada nije bio uo zwk takva uredaja. Nije bilo nimalo teko poznavati vie generacija obitelji iz Aureliusa. Poznavao sam oca Harka Powersa. Bio je to farmer od mene stariji desetak godina. A poznavao sam i njegova djeda. Otac je Harka prisiljavao na igranje u djejoj baseball ligi, a prialo se da bi ga i udarao kada ne bi igrao dobro ili kad bi ispao. Nekoliko godina, bilo je to davno, Harkov je otac imao Ford coupe iz 1949., na kojem je skinuo ukras na poklopcu motora i bravu na prtljaniku, pobrusio ga i obojio blistavom metalik bojom trule vinje. Ispuna je cijev stvarala priguen melodian zvuk. Subotom uveer on bi se s prijateljima u beskraj vozio u krug oko ona etiri ulina bloka u sreditu grada. Ili bi on i neki prijatelj izili zajedno, s djevojkama, odvodei ih u autokino u Norwichu. S devetnaest godina ve se bio oenio, a za manje od godinu dana rodio se i Harkov najstariji brat. Harkova je majka bila iz Morrisvillea. Uvjeren sam da sam je prvi put vidio kada je ve nekoliko m~eseci bila u braku. Tada je postala toliko uoljiva jer je bila tako trudna. Kosa joj je bila vrlo meka i ukastocrvena, gotovo poput kose kakva novorodeneta. Imala je i velike plave oi. U sedam godina rodila je etvoricu djeaka, a onda, deset godina kasnije, i petog, Harka. Sjeam se kako se jednom, dok smo u sreditu grada jo imali robnu kuu Woolworth's, Hark ondje izgubio. Kada sam ga ugledao, a tada sam ga moda vidio i prvi put, nalazio se medu velikim policama sa enskim donjim rubljem i lio suze. Bile su mu oko tri godine i bio je vrlo okrugao. Robna je kua imala drvene podove i im je poeo plakati, ljudi su pojurili prema njemu, dok su im noge na drvenome podu vplje odjekivale. Ne znam koji je tome bio povod, no Hark je na sebi imao plavo mornarsko odijelo s plavim kratkim hlaama. Dok je tuno tulio, vrsto je stiskao oi, tako da se inilo da mu suze frcaju vodoravno izmeu kapaka. Majka mu je urno prila, podignula ga, malo ga protresla,

, a zatim poljubila. Potom je pogledala oko sebe, gotovo prkosno, kako bi se uvjerila u to je li ga tko rasplakao. Ja sam stajao tri-etiri metra dalje i ona me pogledala poprilino otro, kao da sam moebit gurnuo djearca ili pred njim nainio nekakav ruan izraz ; lica. Harkova je majka umrla jo dok je polazio srednju kolu. Ne znam je li uzrok bio rak ili neto drugo. U svakom sluaju, nije ga vidjela samo s jednim uhom. Sada bih za uobiajene dnevne etnje vidao susjede i njihovu ne; sigurnost, koju bi, medutim, dodatno uveavala moja vlastita nesigurnost, kao da je rije o nekakvome staklu kroz koje promatram svijet. A teko je ne prisjeati se kakvi su bili u sretnijim, mirnijim vremenima. Harry Martini, ravnatelj Knox Consolidateda, bio je punaan djeak s crnim ikama koji je svakome s kime bi se upoznao govorio kako zna sricati rije antidisestablishmentarianisml'-. Kako nije bio zadovoljan samo tim velikim umijeem, ubrzo se poeo hvaliti kako . zna sricati i unatrag. Sam bi dolazio u banke i pred blagajnicama pokazivao tu svoju sposobnost. ak bi zaustavljao i ljude na ulici i razmetao se svojim umijeem. Escutcheonl3 je bila jo jedna rije koju je dobro znao, premda nitko, pa tako ni Harry, nije znao to znai. Ne tvrdim da ga je ljubav prema ispravnom pisanju dovela do ravnateljskoga mjesta, ali se katkada pitam je li tome tako. Phil Schmidt, na zapovjednik policije, bio je naa srednjokolska zvijezda u footballu. Govorilo se kako je zamalo dobio sportsku ; stipendiju za Syracuse, koja je na kraju ipak pripala nekom crnom mladiu. A ubrzo nakon toga, Jim Brown proslavio se igrajui za Syracuse, a ja sam uvijek mislio, pogreno, uvjeren sam, kako je Jim Brown dobio stipendiju Phila Schmidta. Na gradonaelnik, Bernie Kowalski, esto je prireivao tulume u roditeljskoj vikendici na jezeru Round. Sa sedamnaest sam prisustvovao jednoj od tih zabava. Ondje je bilo piva i parovi su se milova ~Z Vrlo rijetko koritena rije, "protivljenje ruenju poretka". ~3 tit na kojem jc prikazan grb. li ili plesali uz Teen Angela. U to je vrijeme alkohol bio zabranjen mlaima od osamnaest, to se inilo razumnim ogranienjem. Bernie nije nikome doputao da dotakne gramofon. Puio je Pall Mall iz crvene kutije i imao djevojku iz Norwicha po imenu Suzie, za koju se govorilo da ima veliko iskustvo. Ja sam stajao na molu i bacao abice. Bojao sam se da bi, popijem li pivo, majka njegov miris osjetila u mom dahu. Bojao sam se da bi se,

zapleem li s nekom djevojkom, njezin miris uvukao u moju odjeu. Do jezera sam doao s nekim drugim mladiima, tako da nisam mogao otii prije njih. Bio je lipanj, neposredno pred zavretak kole. Negdje oko ponoi neki su se nali u jezeru, uglavnom djevojke. Neki igra,footballa po imenu Hercel Morgan gurnuo me u jezero jer mu se, kako je rekao, nije svidio izraz mog lica. Godinama kasnije, kada sam se vratio iz New Yorka, Cookie Evans vodila je kolsku ekipu navijaica. Bila je dovoljno sitna da bi ; je mogli bacati uvis, od onih djevojaka koje ne moete zatei bez osmijeha. Nosila je debeli plavi pulover sa slovima, koji je s prednje strane imao zlatno A. Glas joj je bio vrlo visok, gotovo piskutav. Jo i tada nazivali su je brbljavicom. U zavrnom je razredu konano malo porasla, a glas joj se produbio, za to je njezina majka rekla kako je teta, jer se inae mogla zaposliti u cirkusu. ',, "' Danas gledam Megan Kelly, krupnu enu koja se jedva uzdrava ienjem po kuama i kojekakvim manjim poslovima, poput brige za Sadie Moore. Kada je bila mlaa, Megan je bila vrlo lijepa, unato svojoj veliini i snazi. Imala je etiri keri, sve etiri bile su u enskom odredu skauta. Kada su skauti u proljee prodavali kolaie, moja bi ih majka kupovala samo od keri gospode Kelly. Kasnije su te djevojice osnovale pjevaku skupinu. Nazvale su se Kellyettes i plesale i f;, ~ okretale palice pjevajui "Koliko kota taj psi u izlogu". Ljudi su pisali pisma, nastojei im osigurati mjesto u emisiji za nove nade Ted Mack'sAmateurHour, no od toga nikada nije ispalo nita. Katkada razmiljam o Janice MeNeal ili Franklinu ili Ryanu Tavichu u djetinjstvu. Nitko od njih troje, dakako, tada nije ivio ovdje. Zasigurno su sluali vijesti o Vijetnamu i Beatlese. Imali su bicikle. Imali su idole meu filmskim zvijezdama i sportaima. Lijepili su postere na zidove svojih soba. Imali su pse ili make kojima su povjeravali tajne. Allen i Donald Malloy odrasli su u blizini Rochestera, u Spencerportu, ini mi se. Paul Leimbach priao je kako su imali jedrilice na jezeru Ontario. Jo su uvijekvoljeli jedriti i doktor Malloy poua vao je Sharon tehnici plovidbe s jedrima. Prije kakvih godinu dana, doktor Malloy je organizirao zabavu za svoj pedeseti rodendan. Na objavi proslave bila je otisnuta njegova fotografija iz djetinjstva. U vrijeme kada je snimljena vjerojatno mu je bilo oko osam godina. Nosio je kratke hlae i sako, bijelu koulju i kravatu. Lice mu je bilo okruglo poput novia, a plava kosa kratka i

uspravljena, na tjemenu oiana posve ravno. Drao se vrlo ozbiljno i stajao na malome trijemu pred kuom obloenom bijelim daskama. Lijevu ruku bio je ispruio, a na dlanu mu je stajao yo-yo. Na donjoj stubi, njemu pod nogama, sjedio je Donald, trogodinji djeak nalik na malenu bavicu. Zagledao se u yo-yo u bratovoj ruci kao da je rije o kakvom predmetu vjerskoga tovanja, blago otvorenih usta. Paul Leimbach u koli je bio dva razreda iza mene. Bio je to mrav, vrlo ozbiljan djeak, na glasu kao matematiki genij. Imao je itave svenjeve sliica s baseball igraima i volio je postavljati pitanja drugoj djeci, ak i starijoj od sebe, o tome koliko je dvostrukih pogodaka Ted Williams ostvario 1956. ili koliko je baza Jackie Robinson osvojio 1955. Te je podatke znao napamet. To to do toga nije bilo stalo nikome, nije ga muilo. Imao je malenu plavu kolsku torbu u kojoj je nosio te svoje sliice. Bilo je to struno znanje po kojem se razlikovao od ostale djece. Imao je tamne oi, tamnu kosu i guste crne obrve i volio je stajati nepomino poput kakva stupa, drei torbu sa sliicama uz nogu. Covjek je zamiljao beskrajne nizove brojki kako mu protjeu mozgom. Kako je tada zamiljao svoju budunost'? Danas je ovlateni knjigovodal4 u provincijskome gradiu. A neaka mu je nestala. Prolazim Aureliusom i primjeujem te ljude s njihovim sloenim ivotima, od kojih su neki sretni, a neki nesretni. Dakako, mlade ljude poznajem praktiki od njihova rodenja. Aaron je kao dijete bio posve drukiji od onoga to je postao u odrasloj dobi; bio je otvoren, srdaan i dobronamjeran. Ve sam rekao da sam ga vidao u raznoenju novina, na biciklu, u pratnji psa. Zbog toga to mi je njegov otac bio kolega u koli, Aaron mi je bio uoljiviji, a jo puno prije nego to sam doznao za promiskuitetni ivot njegove majke, primjeivao sam Aarona i njegova psa po itavom gradu. Pas je silno volio donositi baeni tap. Donosio bi ga ak i posve nepoznatim osobama i njime vam udarao o potkoljenicu sve dok ga ne biste primijetili. Na koncu je skonao pod kotaima nekog kamiona na dravnoj ~4 Tdklv poSlO u SAD-u zahtijeva struno fakultetsko obrazovar~e. autocesti. Aaron je raznosio novine do etrnaeste godine. Njegov otac, Patrick, hvalio bi se time kako Aaron vlastitim novcem kupuje odjeu, a meni se zbog toga inilo kako je Patrick poprilino krt, jer inae pristojno zaraduje. Dakako, to nikada nisam spomenuo. Nakon zavretka osnovne kole, Aaron se. poeo pretvarati u ono to je danas: postao je povuen, poneto zagonetan, osoba za ije se postupke esto ini da nemaju racionalan uzrok.

Barry Sanders bio je ruiasto i punano dijete s bijelom kosom i debelim staklima na naoalama. Nikada ga nisam vidio u tranju ili igri. Kao to sam ve rekao, otac mu je nestao kada su mu bile dvije godine, a majka mu je poprilino voljela zapovijedati. Ljeti ga je uvijek prisiljavala na noenje eira, crvenog kaubojskog eira od slame. Druga su mu ga djeca skidala s glave, a Barry bi ih onda preklinjao da mu ga vrate. eir bi esto zavrio na glavi bronanog vojnika iz Graanskoga rata koji je drao muketu i stajao pred Gradskom vijenicom. Kad god bih onuda proao automobilom i ugledao crveni kaubojski eir na vojnikovoj glavi, zamiljao bih Barryja kako negdje plae. U to vrijeme imali smo jednog policajca, Pottera Malonea, koji je kasnije otiao u mirovinu i odselio se na Floridu. Bio je to ljubazan tip koji je vraanje eira Barryju poeo smatrati svojom zadaom. Zapravo, esto je izgledalo i da mu je to jedini posao, tako da je na sastanku Gradskoga vijea netko jednom rekao kako grad zapoljava i policajca koji je zaduen samo za to da ovjejoj Ribici vraa eir. Kada Sadie Moore doe k meni i sjedi na kauu, pie zadau ili itaAnne of Green Gablesl5, tada ne vidim samo njezino sadanje lice, nego i njezina lica iz prolosti, vraam se sve do lica one osmogodinjakinje usta umrljanih okoladom. Katkada sjedi za mojim kuhinjskim stolom i bulji u malog bezdlakog takora, Presporog, u staklenci. Laktovi su joj poloeni na stol, a lice tek petnaestak centimetara od takorove njuke. "Jednom je Prespori", rekla bi katkad, "prelazio ulicu kada je naiao veliki kamion i zna to se dogodilo?" "Pregazio ga je?" pitao bih. "Ne. Spasio ga je neki policajac. Moda Ryan." Ili bi pogledala ' egrtuu u staklenci i rekla; "Zato ljudi zmije smatraju zlima? One samo izgledaju tuno." " ~5 Roman (iz 1908.) kanadske knjievnice Lucy Maud Montgomery (1874.1942.), klasino djelo djeje knjievnosti. A Harkovi pajdai, Jeb Herldricks, Ernie C:orelli, Jimmy Feldman - sjeam se svih njih. Jeba i Ernieja imao sam na satovima prirodnih znanosti u osmome razredu. Bili su to poprilino glupi djeaci koji se nikako nisu mogli koncentrirati na nastavu. No sjeam ih se i iz jo mlae dobi, iz bazena u Lincoln Parku, kako s daske u vodu skau "bombu", u uspravnom poloaju i privuenih nogu, ili u pokrajnjim ulicama biciklima izvode razne akrobacije. Sve to bio je uobiajeni dio odrastanja - tog dugotrajnog procesa koji zapoinje nedunou, a zavrava... gdje?

Kada se Hark Powers pogleda u ogledalo i vidi oiljak na mjestu na kojem je neko bilo uho, o emu razmilja? Kada Barry pogleda svoj odraz u zrcalu i zatrepe oima, to vidi? Kada se Aaron svakog jutra brije, moe li pogledati vlastito lice a da se ne prisjeti majina lica? A ona osoba koja je otela Sharon Malloy, to ona vidi kada se zagleda u svoje lice? Osjeti li ledeno probadanje u srcu? Prije pet godina u Aureliusu je odrana boina sveanost na kojoj se naao i zbor andela poredanih oko jaslica u Betlehemu. Aneli su bile djevojice iz osnovne kole koje su pjevale "Svetu no". Sadie je bila jedan od tih anela, kao i Sharon Malloy, Sarah Patton, Meg Shiller, Bonnie McBride, Hillary Debois, uz jo dvije-tri djevojice. Aneli su na sebi imali pomno skrojene bijele haljine izradene od plahti, ali ukraene nizovima srebrnih ukrasa i plastinoga nakita. Za tkaninu su bili uvreni deseci broeva i sjajnih igala. Na svaki pokret haljine su blistale i sjajile se. Djevojice su imale i kartonska krila sa sjajnim premazom, a zlatne aureole u kosi Ijeskale su se na svjetlu. Zbog njihovih visokih glasova u srednjokolskoj sportskoj dvorani zubi su mi poeli vibrirati. Jednostavno nisam u stanju pomisliti na Sharon Malloy a da je pritom ne vidim kao anela koji pjeva "Svetu no". A to zasigurno vrijedi za stotine ljudi u mom gradu. Uas koji je izazvao Sharonin nestanak nije poivao samo na moguoj Sharoninoj smrti, premda je ve i to bila strana mogunost; taj je nestanak i svoj toj djeci pridao lice smrti. Ta su djeca postala potencijalnim primjercima, poput ivotinja u mojim staklenkama. Hoe li Bonnie McBride doivjeti maturu? Hoe li Hillary Debois izrasti u odraslu enu? Hoe li Sadie doekati dvadeseti roendan? Upravo je to bila sjena koja se nadvila nad na grad: tko e jo nestati? A sumnje i strahovi koje je ta sjena izazivala... kakvo bi nasilje oni mogli potaknuti? z6 Ne znam kako je u drugim malim gradovima, no u Aureliusu je Halloweenlb poeo poprimati sve vee znaenje. U mom dje tinjstvu bila je rije samo o navlaenju rnaske ili kakvog kod kue izraenog kostima i obilaenja susjedstva u potrazi za slatkiima. Danas su kostimi ve poprilino skupi, a mogue ih je ak i unajmiti za tu jednu no. Kue su pomno ukraene i opskrbljene raznim svjetlima i zvunicima iz kojih se uje zavijanje. Viaju se vree za smee u obliku i boje bundeva i umjetne pauine, nadgrobne ploe i visei kosturi, uje se stravina glazba i nailazi se na treperave elektrine svijee. Na drveu se mogu zatei lutke u staroj odjei kako vise s grana ili, pak, lee na neijem travnjaku, katkada i s noem

zabodenim u prsa. Sve to podsjea me na kakav vjerski blagdan bez boanstva. I djeca danas oekuju vie: velike okolade, kutije s raznovrsnim slasticama, ak i novac. Jednom sam u takvoj prilici, tome nema tako davno, svakome djetetu dao poneto od sitnih slatkia - lizaljki i tvrdih bombona, za koje sam mislio da ih svi vole kao i ja neko - i petero djece taj je moj mali dar pogledalo i upitalo: "I to je sve?" Jedan je djeak ak i odbio uzeti bilo to. Ako u Noi vjetica i ima neega to ima veze s vjerom, teko je odrediti o kojoj bi vjeri mogla biti rije. ini mi se da ne moe biti rijei ni o emu lijepom. Neko davno tim se slatkiima kupovala za ~6 "No vjetica", posljednji dan u listopadu, dan uoi Svih svetih, kada djeca uveer obilaze kue u maskama i rezbare bundeve. tita od zlih duhova. Sada se ini da su stanovnici upravo u dosluhu s demonima. to je jo gore, s tim svojim lanim nadgrobnim ploama, umjetnim leevima i zvunim efektima, kripom vrata, vriskovima i zavijanjem vukova, nastoje prestraiti zle duhove koji dolaze po slatkie. Taj dogaaj sada je obiljeen nekakvom mahnitom urbom, kao da se ljudi ulaguju i udvaraju samome Gospodaru tame. U mojoj su mladosti skupine raspomamljenih tinejdera - takvima su se barem sami smatrali - u Noi vjetica premazivale prozore sapunom ili istresali sadraj kanti za smee. Danas njihovo ponaanje kao posljedicu ima vee tete. Jedne se godina Geo Helen Berger naao na krovu pred samom njezinom kuom. Zapaljena je jedna garaa u ulici Alfred, vie snanih okruglih petardi postavljeno je u ispune cijevi parkiranih automobila, a kotski ovar gospoe Parson, Ollie, obrijan je do gole koe. Zlobne nepodoptine, tako je to karakterizirala policija, no stjecao se dojam da je cilj takva ponaanja prizivati nekakvu mraniju silu, ak je i zavesti. A tako uasno nisu se ponaali samo djeaci u tinejderskoj dobi. Hark Powers, primjerice, kao i njegova tri pajdaa, odreda su bili odrasli ljudi koji su silno eljeli izazivati nevolje. Sva etvorica, kao i Aaron, protekle su subote uveer optueni zbog remeenja javnoga reda. Aaron je bio vie rtva nego napada, no Ryanu se nije dopalo kako je Aaron nogom udario Harka dok ga je drao za ruku. Tako je optuen i Aaron. Svoj trojici odreena je kazna od tri stotine dolara. Barryjevu majku nazvali su iz policijske postaje, kamo je dola po sina. Te je veeri Barry na kraju veerao kod kue, dok je majka sjedila na suprotnoj strani stola i pitala ga kako se uspio uvaliti u tolike nevolje.

Budui da je Aaron zadao posljednji udarac, pitanje je ostalo nerazrijeeno. Hark je bio bijesan jer je ponien pred prijateljima. Dobio je bolan udarac u prepone, a nije mogao uzvratiti. O tome je priao u Bud's Tavernu i u Fordovu servisu Jacka Morrisa. A svaki put osjeaj povrijeenosti samo se pojaavao. Po njegovu miljenju, Aaron je zasluio neto puno gore od kazne. Jeb i Ernie jo su pojaali taj osjeaj da mu je nanijeta nepravda. Pitali su ga to kani poduzeti i kako e se osvetiti. Hark je morao neto uiniti ne samo zbog toga to je nepravedno primio udarac, nego i da bi ponovno stekao nadzor nad prijateljima. "Priekajte samo No vjetica", govorio je Hark. I drugi su ga uli da to govori, a meu njima i Sheila Murphy. Kasnije su o tome svjedoili pred sudom. Nestanak Sharon Malloy te je godine za No vjetica izazvao jo jedan oblik straha. Bilo je malo djece koja su iz kue izila sama. Ili su uokolo ila u skupinama ili su ih vozili roditelji. Vie roditelja organiziralo je zabave kod kue kako djeca uope ne bi trebala izlaziti. A no i nije bila osobito ugodna, bilo je hladno, s kiicom koja se pred jutro pretvorila u gust snijeg. Sadie se maskirala u vampira i na sebi je imala crnu haljinu i crnu periku. Lice joj je bilo obojeno bijelom bojom, a usne jarkocrvenom. Obilazila je kue sa svojim prijateljicama Meg Shiller i Hillary Debois. Meg se maskirala u rtvu prometne nesree, sva okupana krvlju i u zavojima, te s lijevom nogom u gipsu. Hillary je bila zombi i imala je periku i puna usta divovskih zuba. A u ruci je nosila palicu probijenu velikim avlom. Njih tri svratile su i do mene. Uinilo mi se da su nervozne glede izlaska, te sam im ponudio da u poi s njima. Tu sam pogrijeio, jer ih je moja ponuda toliko revoltirala da su posve zaboravile strah. Bilo je neobino promatrati ta tri uasa kako stoje u mojoj dnevnoj sobi i grickaju Tootsie Rollsl~, dok je ispod krvi i minke provirivala njihova trinaestogodinja ljepota. Ja sam tu veer proveo sjedei pokraj ulaznih vrata i dijelei okoladice Baby Ruth, Milky Way i Snickers. Trebao sam jo ocijeniti izvjetaje o laboratorijskome radu, no ne bih rekao da sam izmeu est i devet uveer imao i pet minuta mira. Djeca koja su me posjeivala bila su mokra i uprljana. Bila su slinija kakvim izbjeglicama ne. go zlodusima. Otac ili majka esto bi ekali na ploniku. Neki su se odrasli takoder maskirali i doekivali posjetitelje s veim i jo stranijim inaicama djejih kostima. Ja sam na sebi imao uobiajeni plavi sako i leptir-kravatu~ i premda je i to~ modar svojevrstan kostimr rije je o onome to ljudi na meni oekuju.

Hark i prijatelji imali su tek osnovne elemente maske. Hark je nosio crnu masku s brkovima i kapu sa zaslonom i oznakama Metsalg. Jeb Hendricks imao je preko glave nataknutu masku demona. Ernie Corelli imao je plastinu masku s likom Mickeyja Mousea. Jimmy Feldman nosio je zelenu masku u obliku skakavca. Uokolo su se vo~ zili u Jebovu crvenom Chevy Blazeru s kutijom s ledom punom piva ~~ Keksi s okusom vanilije i kokosa. Is Newyorka baseballska momad. Budweiser u stranjem dijelu. to su se due vozili, to su postajali razularenijima. Priblino od sedam sati neko su se vrijeme vozili gradom amo-tamo, a potom su se odvezli do sveuilita, gdje se odravao prigodan ples. Jeb je turirao motor plaei klince koji su prelazili ulicu. Potom su se odvezli izvan grada, kako bi igrali baseball s potanskim sanduiima, unitivi ih est-sedam palicama. Tom Schneider uo ih je kada su tako razmrskali njegov sandui, te pojurio za njima u svom kamionetu, no ipak ih nije uspio dostii. Negdje oko osam odvezli su se do Aaronova stana. Svjetla su bila iskljuena. Jeb je parkirao vozilo, uao u zgradu i glasno zakucao na vrata. Namjera im je bila doepati se Aarona i potom ga bez odjee izbaciti pred Gradskom vijenicom. Moda e mu i jednim konopcem zajedno povezati ruke i noge. Moda e ga golog svezati za spomenik podignut u ast rtvama Graanskoga rata i obojiti ga utim sprejom. Moda e za njega svezati i kakvog psa. Dok su razgovarali o tim mogunostima, toliko su uivali da su se silno razoarali uvidjevi da Aaron nije kod kue. Jebov je Blazer imao osobito bunu ispunu cijev i mnogi su ga uli nadaleko. A u gradu je bilo i drugih skupina mladia, poprilino slinih Harku i njegovim prijateljima, koji su takoder na umu imali razne nestaluke. Netko je stranji odbojnik Forda Bronca Randyja Beevisa svezao za ulazna vrata Weaverove pekarnice i kada je Randy pokrenuo vozilo, vrata su se istrgnula iz okvira i oglasio se protupoarni alarm. A netko je, moda ta ista osoba, stube policijske postaje polio biljnim uljem. Chuck Hawley gadno se poskliznuo i natukao trticu. Franklin je u grad iziao sa svojim fotografom, Bobom Altonom. No vjetica je te godine pala u utorak, tako da je Franklin za broj od etvrtka elio pripremiti itavu stranicu s fotografijama. Naili su na estoricu tinejdera u sakoima i kravatama kako sedmog prijatelja, Louiea Hydea, nose u lijesu. Tako su ga nosili od vrata do vrata i lijes se ubrzo dopola ispunio slatkiima. Louiea Hydea odabrali su kao mrtvaca jer je, premda etrnaestogodinjak, bio nii od stotinu pedeset centimetara. Bob Alton snimio je dvadeset

fotografija, a Franklin je razgovarao s Louiejem, koji je izjavio kako nije loe biti mrtav jer to znai da ga ostali nose. Franklin je tako doao i do fotografije lutke koju su objesili na stup za zastavu ispred Gradske vijenice. Elkovi su bili pokrovitelji zabave za mlade na kojoj se birao najbolji kostim i igrala igra s prenoenjem jabuke. Franklin je razgovarao s pobjednicima - blizancima Timom i Tomom Millerom - odjevenima poput dviju igraih kocki. Bob Alton snimio je i djecu koju su susretali na ulicama: Lucy Schmidt koju je u kolicima vukao bernardinac, estoricu djeaka i djevojica Gillespijevih, odreda odjevenih u kostim Velike ptice iz "Ulice Sezam". Franklin je automobilom proao i pokraj kue doktora Malloya, no ondje u prizemlju nije bilo nikakve rasvjete. Jednako je bilo i u kui Leimbachovih. I kua Donalda Malloya bila je obavijena tamom. Franklin je marljivo radio cijele veeri, no zbog ; onoga to se dogodilo nakon toga, zakljuio je da bi bilo neukusno objaviti bilo koju od snimljenih fotografija. Ryan Tavich dogovorio se za izlazak s Cookie Evans i kanio ju je odvesti na veeru u Colgate Inn, no dogovor je otkazao u posljednji trenutak. Nije znao navesti pravi razlog. Neto ga je muilo. Veer je proveo u automobilu, obilazei grad ili sjedei u zaustavljenom vozilu u Glavnoj ulici. , Cookie zbog toga nije bilo nimalo drago. "Mogao si me obavijestiti barem dan unaprijed, pa bih dogovorila neto drugo." Sadie, Meg Shiller i Hillary Debois zadrale su se na ulicama u svome susjedstvu. Sadie je kasnije rekla da se uope nisu zabavile, kako je bilo prehladno i prevlano. Vidjele su puno druge djece, no zbog maski i tame, prepoznali su vrlo malo njih. "Vidjeli smo i veliku djecu", rekla je Sadie, "vie poput preruenih odraslih." "Koliko?" upitao sam je. "Moda dvadesetak, puno vie nego inae." Mogue je da su to bili roditelji koji su pazili na djecu, no moda i nisu. Neto malo poslije osam Hark i njegovi prijatelji odvezli su se do Barryjeve kue. Sva etvorica natisnula su se na trijem i Hark je tada pozvonio. Vrata im je otvorila gospoa Sanders. Bila je to ena jake grae, znatno krupnija od Barryja, "Kvar ili dar..." ree Hark. Jeb Hendricks se nasmije. Gospoa Sanders ve je ispruila zdjelicu sa slatkiima, a onda je zastala. "Izgledate mi malo prestaro za traenje slatkia", ree ona.

"U srcu smo djeca", ree Hark. Potom zakorai naprijed, od gospode Sanders uzme zdjelicu sa slatkiima i prui je Ernieju Corelliju. I Jeb Hendricks i Jimmy Feldman akama su grabili slatkie i trpali ih u depove. A onda je Jeb bacio bombon u Jimmyja, a Jimmy potom drugi bombon u Jeba. "Dajte mi to", ree gospoda Sanders ljutito. Hark se nije obazirao na te rijei. "Smije li Barry izii i igrati se?" upita je. "Hoemo ovjeju Ribicu", ree Ernie. "Da se niste usudili tako ga nazivati", ree Barryjeva majka. Potom Ernieju istrgne zdjelicu sa slatkiima. Kada ju je on u tome pokuao sprijeiti, ona ga je odgurnula tako da je zateturao. "Bjeite s mog trijema!" povie gospoa Sanders. "Stara je nadrkana", ree Jeb. Gospoa Sanders odloi zdjelicu negdje s druge strane vrata i ponovno se okrene prema njima, u ruci drei crni kiobran. "Nosite se s mog trijema." "Hoemo ovjeju Ribicu", ree Hark. Gospoa Sanders kiobranom ubode Harka u trbuh, tako da je ovaj zastenjao. "Znam ja tko si, Hark Powers", ree mu. "Odlazi s mog trijema prije nego to pozovem policiju." Potom ponovno zamahne kiobranom, a njih trojica malo se povuku. Hark je poeo razmiljati o tome kako bi joj mogao oduzeti kiobran. Bio je bijesan jer je u ovoj situaciji opet ispao glupo. Kui se tada pribliila neka skupina djece - prave djece pod maskama. "Idemo", ree Hark. Sva etvorica otili su do Jebova Blazera. Jeb je pritom slatkie koje je uzeo bacio na zemlju. Udaljavajui se od plonika, zakripao je gumama. Gospoa Sanders ipak je nazvala policiju. "Bit e najbolje da uhitite Harka Powersa", rekla je Chucku. "Pokuao je provaliti u moju kuu." Te su veeri na ulicama bila troja patrolna kola. Chuck ih je radiovezom obavijestio kako bi bilo dobro da pripaze na Harka. Nije znao za Jebov crveni Blazer. Mislio je da su u Harkovu kamionetu. Hark je rekao Jebu neka ih vozi do Aaronova stana. Ondje je i dalje bilo mrano. Hark je uao u zgradu i, za svaki sluaj, vie puta akom udario po vratima. Priekao je gotovo minutu, a potom ponovno stao lupati. Nakon toga iziao je iz zgrade. "Pronaimo neto pseega govna", re.e. Njih etvorica tada su se razmiljeli travnjakom i pronali tri malene hrpe pseeg izmeta, koje je Jimmy uzeo rukom umotanom u plastinu vreicu.

Hark mu je rekao neka pola izmeta stavi u Aaronov potanski sandui. Preostalom polovicorn Jimmy je premazao Aaronova vrata. Dok su se cerekali, Herman Potter, koji je ivio u stanu na suprotnoj strani hodnika, otvorio je vrata. "Hej, to to radite?" "Jebi se", ree Hark. Potom su se urno vratili u Jebov Blazer. Nakon toga pokuali su pronai Leona Stahla, koji je imao malen stan u blizini sveuilita. "Odvest emo ga u grad i ostaviti ga golog pred Vijenicom", rekao je Hark. "Tog debelog dupeglavca." U Leonovoj zgradi vrata su se otvarala samo kada bi netko unutra pritisnuo gumb za oslobadanje brave. Hark pritisne zvonce do ulaznih vrata i nakon nekoliko trenutaka s malenog se zvunika zauo Leonov glas. "Tko je?" "Prijatelji", ree Hark. ".hko~ "Aaron McNeal." "To nije Aaronov glas", ree Leon sumnjiavo. "Kako ne bi bio... otvori mi vrata", ree Hark. "Koje ti je srednje ime?" "Ma, hajde, Leon, pusti me." "Koje ti je srednje ime?" "pritisni ostale gumbe", ree mu Jeb. "Netko e otvoriti." U zgradi je bilo petnaest stanova i Hark po redu pritisne sve gumbe. Nakon nekoliko trenutaka zaulo se zujanje brave i Hark otvori vrata. Pojurili su do Leonova stana i stali udarati po vratima. Hark dlanom prekrije rupicu na vratima. Kako Leon nije otvarao, Hark zakorai unatrag i nogom snano udari po vratima. "Vidio sam te", ree Leon. "Zovem policiju. ,, "Tko sam?" "Hark Powers." "Sranje", ree Hark. Stubama su se vratili do Jebova Blazera. "Kako me mogu prepoznati kad imam jebenu masku?" "Vjerojatno te znaju po odjei", ree Jeb. "Ili po hodu", ree Jimmy. Nitko mu nije elio rei da ga prepoznaju po uhu. Nakon toga odvezli su se do stana Harriet Malcomb, no nje nije bilo kod kue. Ponovno su otili do Aaronova stana, ali ondje je i dalje bilo mrano. "Idemo po onu dvojicu brae", ree Hark. Jesseovu i Shannonovu adresu pronali su u telefonskome imeniku. Bila je rije o stanu u blizini sveuilita, u ulici Whittier. I Jesse i Shannon ranije te veeri bili su vani, obilazili kue i traili slatkie, a to su inili jer su bili bez novca i tako su eljeli doi do slatkia. Preko lica su bili svezali marame, govorei kako su razboj

i nici. Nakon pola sata skupljanja slatkia, vratili su se kui da bi gledali televiziju. Oko pola devet nazvao ih je Barry i rekao im da je j Hark bio pred njegovom kuom. Nekoliko minuta nakon devet na' zvao ih je Leon, govorei kako su Hark i prijatelji doli i do njega. Ni i Barryju ni Leonu braa nisu bila simpatina, no eljeli su ostati u nji hovoj milosti. Nazvali su i Aarona i Harriet, no ni on ni ona nisu bili kod kue. , Jesse i Shannon iskljuili su rasvjetu, izili i stali ekati. Ubrzo su uli Jebov Blazer kako se pribliava. Vozilo se zaustavilo i iz njega su izili Hark i ostali. Njih dvojica ivjeli su u velikoj kui podijeljenoj na studentske stanove. Ulazna su vrata bila otvorena. Hark, Ernie i Jimmy uli su u kuu, a Jeb ih je ostao ekati pokraj automobila. Nekoliko minuta kasnije, Hark je iziao iz kue. "Nema ni njih." "Kukavice", ree Jeb. i Sva etvorica potom su uli u Blazer. U trenutku kada je Jeb pokrenuo motor, Jesse i Shannon pritrali su vozilu svatko s jedne strane. Obojica su imali boice sa crnim sprejom i sada su njime poeli pokrivati prozore. Jeb je stao vikati i pokrenuo automobil. Hark je vikao neka se zaustavi. Jesse je tada poprskao vjetrobran. Jeb je Blazerom preao na plonik i naglo pritisnuo konicu. Jesse i Shannon crnom su bojom pokrili i stranje staklo. Jeb, Hark i ostali poiskakali su iz vozila, no Shannon i Jesse ve su trali prema sveuilitu. Ona etvorica pojurila su za njima, no u njima je bilo previe piva da bi mogli trati brzo. Usto nisu poznavali taj dio grada. Shannon i Jesse doveli su ih do samog sveuilinog kompleksa i nestali. Hark se zaustavio u dvoritu, a prijatelji su zastali oko njega. Nigdje nije bilo nikakvih pokreta, premda su uli glazbu kako dopire iz studentskoga centra, gdje se odravao prigodni ples. "elim se vratiti do auta prije nego oni dou onamo i zapale ga", ree Jeb. "Isuse", ree Hark. "Isuse!" Kada su se vratili do Blazera, ugledali su razbijen vjetrobran i opeku na prednjem sjedalu. Komadii stakla na kontrolnoj ploi, onako osvijetljeni ulinom rasvjetom, izgledali su poput dijamanata. no to je Hark Powers smatrao osjeajem za pravdu zapravo je Obio osjeaj za osvetu, pri emu je on trebao biti taj koji e provesti kanjavanje. Sebe je smatrao orujem koje je pokrenula pravednika ruka. U Noi vjetica nakana mu je bila kazniti one koji su mu nekako naudili. A to su te njegove nakane izazivale snaniju frustriranost, to je postajao ogoreniji. injenica da Aaron nije bio kod kue, da ga je Barryjeva majka ubola kiobranom, da Leon nije

htio otvoriti vrata, da su Jesse i Shannon obojili stakla na Blazeru i razbili vjetrobran-sve to, po njegovu shvaanju, uinjeno je da bi se on razbjesnio. Oko deset sati te veeri Hark je ve bio utjelovljenje najiega bijesa. Ernie Corelli i Jimmy Feldman eljeli su se vratiti u Bud's Tavern. Jeb je elio otii kui. Njegov je kamionet, kako ga je nazivao, bio razbijen i sada mu je ve bilo dosta. Hark je jasno uoavao da gubi nadzor nad svojim pajdaima. Ali je isto tako imao i osjeaj o iroko rasprostranjenoj izopaenosti, to je djelomino bila posljedica vremena uloenog u pomaganje Prijateljima Sharon Malloy. Neto je bilo uasno pogreno i Hark nije elio otii kui dok u vezi s tim neto ne poduzme. . "Prodimo pokraj kue onog Arapina", predloio im je. I tako su se odvezli do ulice Maple. Bilo je ve prolo deset i ulice su bile opustjele. U meduvremenu je i zahladnjelo, a izgledalo je i da u kii ve ima neega gueg; padala je susnjeica. Blazer je na vjetrobranu imao veliku rupu. Kroz nju su u kabinu dopirali kia i hladan zrak. Jeb i Hark sjedili su pognuti, a grija je bio ukljuen na maksimum. Sva etvorica pili su pivo, a prije;nosni hladnjak koji je i dalje stajao straga bio je gotovo prazan. Kako bi se ugrijali, kod sebe su imali i sedam i pol decilitara Seagramova vvhiskeyja Seven Crown. Chihanijeva je kua bila mrana, no automobil mu je bio na prilazu kui. "Mogao bih se okladiti da nije dijelio slatkie", ree Jeb. "Vjerojatno je sjedio na katu, u mraku", ree Ernie. "I drkao", ree Jimmy. "Parkiraj ispred kue", ree Hark. Jeb zaustavi automobil i iskljui svjetla, no ne i motor. Kine kapi padale su na kontrolnu plou. "to e uiniti?" upita Ernie. "Vidjet e", ree Hark. Bio je podignuo masku na elo. Sada je ponovno spusti na lice. Nepomino je promatrao Chihanijevu kuu ' i crveni Citroen. "Misli da je budan?" upita Jimmy. "Ba me briga je li budan ili spava", ree Hark. Ispruivi ruku do stranjeg sjedala, uzeo je jednu od palica kojima su razbijali potanske sanduie. "Ne iskljuuj motor", ree, a potom otvori vrata i izie. "Do vraga sve..." ree Ernie. Potom epa drugu palicu i izide na stranja vrata. Zbog maske s likom Mickeyja Mousea izgledao je beskrajno radosno. Hark poe prema Citroenu. U njemu je ve bilo puno alkohola, tako da je blago teturao. Nekoliko javora nalazilo se uza suprotni rub kolnoga prilaza, a jo jedno takvo stablo na travnjaku pred kuom. Susjedna kua takoer je

bila u tami, premda se u drugim kuama vidjelo svjetlo. Ernie pouri za Harkom. Neprestano se smijuljio. Ni on nije hodao posve sigurnim korakom. Ostala dvojica promatrali su ih iz Blazera. Stigavi do Citroena, Hark je priekao Ernieja. Automobil je prednjim dijelom bio okrenut prema ulici. Hark stane do vozaevih vrata, nehajno drei palicu. Potom zakorai unatrag, epa palicu objema rukama i njome zamahne prema vjetrobranu crvenog auto mobila. Kia je priguila zveket razbijenog stakla. Hark ponovno udari po vjetrobranu, a staklo se saspe na prednja sjedala. "Super", ree Ernie. I on sada zamahne palicom i razbije prednje desno svjetlo. To je ve odjeknulo snanije, gotovo zazvealo. Okvir svjetla otpao je i zakotrljao se travom poput malog srebrnog koluta. Hark palicom udari posred stranjega stakla. Prozor napukne i Hark ga udari jo jedanput, a staklo se saspe unutra. Potom je gornjim dijelom palice odgurnuo komadie koji su ostali u okviru. Na stranjoj polici leale su neke knjige, koje su sada bile posute kristaliima stakla. Ernie je tada razmrskao drugo prednje svjetlo. Hark stane razbijati ostale prozore. Najprije bi se blago pognuo, poput pravog udaraa u baseballu, a onda divljaki zamahnuo. Pogodio je vanjski retrovizor, koji je istog trena otpao i prilazom se otkotrljao prema ulici. Ernie je palicom uklonio retrovizor s desne strane. U sljedeih nekoliko minuta njih je dvojicu razbijanje zaokupilo toliko da ni jedan ni drugi nisu znali je li Chihani iziao na glavna vrata ili je dotrao iz stranjeg dijela kue. ak i uza epanje prilazio im je brzo, zamahujui nogom s onom povienom cipelom i odgurujui se tapom. Na sebi je imao beretku i tamni sportski sako. Primiui se onoj dvojici, podignuo je tap. "Prestanite s tim!" povikao je. Hark i Ernie toliko su se iznenadili da su prestali udarati, te su se okrenuli prema Chihaniju. I jedan i drugi blago su lelujali. "Ovo je posve neprihvatljivo!" vikao je Chihani. Glas mu je bio povien, a inilo se i da je strani naglasak izraeniji. Bio je vii i od Harka i od Ernieja, jednako tako i mraviji. Usto je bio i trijezan. Hark je poeo govoriti neto runo i prijezirno, no u trenutku v kada se okrenuo, Chihani je zamahnuo tapom i pogodio Harka posred lica. "Auu!" povie Hark, zateturavi unatrag i rei se za obraz. " Ernie palicom udari po poklopcu motora crvenog Citroena, koji je uplje zazveao. "Vi ste obini razbojnici!" vikao je Chihani. Tada je tapom zamahnuo prerria Ernieju i zahvatio ga po leima. Ernie zatetura prema naprijed. Chihani ga

potom pogodi posred plastine maske, raskolivi tako lice Mickeyja Mousea. Prilazni je put zbog kie i mokroga lia bio klizav. Ernie je izgubio ravnoteu, poskliznuo se i pao na leda. Maska mu je spuznula oko vrata. Sjedio je na vlanom prilaznom putu i drao se za rame. Chihani ga tada tapom udari po glavi i Ernie bolno vrisne. Sjedei u Blazeru, Jimmy Feldman i Jeb Hendricks promatrali su Chihanija kako im napada prijatelje. Njegova brzina posve ih je zatekla. Nikako im nije bilo jasno kako moe biti toliko brz. Cijelo vrijeme ekali su da Chihani prestane, no on se uope nije zaustavljao. "Moramo nestati odavde", ree Jeb. "Ne moemo ih ostaviti." Jimmy je imao potekoa s govorom. Sada je polako epom zatvorio bocu Seagramove Sedmice. "Policija samo to nije stigla." "Isuse, taj Arapin mlati i jednog i drugog." Jimmy izie kroza stranja vrata i vrludajui potri prema ostalima. Ernie je i dalje sjedio na zemlji i drao se za glavu. Chihani ponovno tapom udari Harka po licu i Hark se srui uz automobil. Jimmy podigne palicu koja je leala na zemlji pokraj Ernieja. U meuvremenu je na lice bio navukao onog skakavca i sada nije najbolje vidio kroz malene rupice. Dok je nastojao izotriti sliku i dobro pogledati Chihanija, spotaknuo se na Erniejeve noge i zateturao prema Citroenu. Ispruio je ruke ne bi li se doekao, a one su samo skliznule po vlanome metalu poklopca motora. Chihani zamahne tapom i pogodi Jimmyja posred zatiljka, tako da mu je maska odletjela s glave. "Hej..," povie Jimmy, Hark dlanom protrlja lice, drugom se rukom drei za palicu. Chihani ponovno zamahne prema njemu, a Hark uspije odvratiti udarac palicom za baseball. Bio je omamljen i nikako nije uspijevao shvatiti kako se Arapin moe kretati tako brzo. tap je ponovno poletio prema njemu, udarajui ga po koljenu, tako da je Hark zateturao u stranu. Hark tada pomisli na to koliko je poniavajue da jedan stranac u beretki tako mlati njih trojicu. inilo mu se da je to svojevrstan oblik varanja. Nije mogao vjerovati koliko je svijet nepravedan. Zamahnuo je palicom, no nije pogodio nita. Maska mu je bila pala prema dolje, djelomino mu pokrivajui oi, tako da nije najbolje vidio. Jimmy se odgurne s poklopca motora i palicom zamahne prema Chihaniju, pogodivi ga u nadlakticu. Chihani tapom svom snagom raspali po Jimmyjevu ramenu i Jimmy padne unatrag, ponovno posrnuvi preko Erniejevih nogu.

Hark tada primijeti da mu je Chihani okrenut leima. Zamahnuvi, uspio ga je udariti u rame. Chihani je istoga trena ponovno navalio na njega, zamahujui tapom i odbacujui ga unatrag, prema automobilu. Hark je uspio odvratiti nekoliko udaraca, no tap ga je ipak pogodio posred lica. Jimmy se tada uspravi i ponovno udari Chihanija u nadlakticu. I Jeb je sada ve bio iziao iz Blazera, te je vlanim liem trao prema njima. epao je Ernieja za vrat i stao ga podizati na noge. Njegova demonska maska uope nije nalikovala na masku. Izgledala je stvarno. No i Jeb je imao potekoa s otvorima za oi. Dok je podizao Ernieja na noge, dobio je udarac posred zatiljka. Zateturao je prema naprijed, isputajui Ernieja i padajui na njega. Jimmy ponovno zamahne prema Chihaniju i promai. Hark tada svue masku i kapu, te ih odbaci na zemlju. Ugledao je Chihanija kako tjera Jimmyja Feldmana unatrag, dok su se Jeb i Ernie pokuavali pridii. Nikako nije mogao prijei preko toga kako ih taj Arapin mlati. Hark se odgurne od automobila, vre uhvati palicu i potri nekoliko koraka prema Chihaniju, podiui palicu. Zamahnuo je svom snagom, ciljajui Chihanijeva ramena. Chihani ga je zauo i poeo se okretati prema njemu. Podignuo je tap no nije uspio blokirati udarac. Palica ga je svom snagom pogodila ispod zatiljka. Beretka mu je poletjela s tjemena poput uvis baenog novia. Posrnuo je na~rijed, tako preao nekoliko desetaka centimetara i pao na zemlju. Stap mu se otklizao preko mokroga lia. "Jebeni kukin sin", ree Hark. Potom nogom udari Chihanija u rebra, no ovaj ne ispusti ni glasa. "Bjeimo odavde", ree Jeb. Uspio je uspraviti se na noge. Ernie je bio na sve etiri, poput kakva psa. Potrgana maska s likom Mickeyja Mousea bila je iskrivljena i stajala mu je na jednom obrazu, tako da je izgledao kao da ima dva lica. Jimmy Feldman sjedio je na prilaznome putu i dlanom trljao glavu. Maska s likom skakavca leala je nedaleko od njega. Hark nogom ponovno udari Chihanija; dovoljno snano da mu je pomaknuo tijelo. "Hajde", ree Jeb. "Ostavi ga." Potom pridigne Ernieja na noge. Ernie stane teturati prema kui. Jeb ga epa za nadlakticu i usmjeri prema ulici. Ernie je posrtao jo neto vie od metra, a onda je iznenada stao povraati. Maska s likom Mickeyja Mousea pala mu je s glave i Ernie je povratio u nju. "Isuse", ree Jeb. Jimmy Feldman ustane i stane se klatiti naprijed-natrag. Potom podigne palicu i zamahne prema automobilu, ali ga promai. Okrenuvi se oko osi, ponovno je pao na zemlju. Hark ga privue na noge.

Jeb uhvati Ernieja za nadlakticu i povede ga prema Blazeru. "Boli me glava i boli me trbuh", ree Ernie. "Sredimo tog dupeglavca", ree Jimmy. "Ve smo ga sredili", ree Jeb. "Poimo kui." Tada ugura Ernieja u Blazer, i trei se vrati po ostale. Minutu kasnije, na stranjem je sjedalu imao i Jimmyja. Hark je stajao na travnjaku i nepomino promatrao Chihanijevu kuu. Rasporak mu je bio otkopan i sada je mokrio. Svjetlo uline rasvjete blistalo se na utome luku. Kia se sve vie pretvarala u snijeg. Chihani je i dalje leao na zemlji. Hark je dovrio mokrenje, zakopao patentni zatvara na hlaama i sa zemlje podignuo obje palice, tako da je u svakoj ruci drao po jednu. "Razbijmo mu kuu", ree Hark. "Moramo ii", ree Jeb. "Doi e policija." On tada povue Harka prema ulici. Hark mu se otrgne i jecjnom od palica zamahne prema n~emu, ah ga ne zahvati. "Ostavi me." "Isuse, lud si ko i on. Doi!" Jeb krene prema ulici, a Hark poe za njim, ali polagano. Neprestano se osvrtao prema kui, kao da eli poiniti jo neku tetu. Jeb ga ugura u automobil. Jimmy i Ernie sjedili su straga, stenjali i drali se za glavu. Hark je i dalje gledao prema Chihanijevoj kui. Vrata su s njegove strane bila otvorena. "Zatvori vrata, Hark", ree Jeb. Hark se nije micao. Jeb iskoi iz automobila, obie ga sprijeda, zalupi vrata s Harkove strane i potom se vrati na svoje mjesto. Nika ko mu nije bilo jasno zato jo nema policije. Zbog toga je osjeao silnu zahvalnost. Cinilo mu se da ima sree. "Idemo k Budu?" upita Hark. Jeb ne ree nita. Kanio je razvesti prijatelje kuama, potom i sam otii kui. Za njega je veer bila zavrena. Ernieju se straga i daIje dizao eludac, premda je sada bio prazan. Suho je kaljao i gotovo se guio. Jeb je i dalje gledao Chihanija kako lei pred kuom, te je nastojao otresti se te slike. Probudit e se, neprestano je ponavljao u sebi. Potom je strgnuo demonsku masku. Iznutra je bila posve pokrivena znojem. Jeb jedini nije izgubio masku i inilo mu se da je u tome imao sree. Kada je sve njih razvezao kuama, ve je padao gust snijeg koji se zadravao na ulicama. Jeb je u krilu imao desetak centimetara snijega. ~ Houari Chihani leao je pred kuom, kakvih pet metara od automobila. Prozori na njemu bili su razbijeni, kao i farovi, a poklopac motora imao je

udubljenja. Harkova crna maska leala je pokraj desnih vrata. Jimmyjev skakavac leao je pred automobilom. Posred travnjaka dvije polovice lica Mickeyja Mousea cerile su se prema drveu sve dok ih snijeg nije posve prekrio. Snijeg je prekrio i Chihanija. Te je noi palo vie od petnaest centimetara snijega, tako da je do ujutro od Chihanija ostao tek bijeli humak. Nestalo je i njegova tapa i onih maski. Prednje sjedalo automobila bilo je prekriveno snijegom. Svakog jutra oko est Irving Powell vodio je svog labradora boje okolade u etnju ulicom Maple. Pas se zvao Siney. Kako je u etnju iao tako rano, Powell se nikada nije sluio uzicom, budui da vani tada jo nije bilo nikoga. A Sidney je bio dobar, uvijek bi se odazivao na poziv, premda je volio snijeg i uivao razmetati ga njukom, a onda se otresti. Bilo je mrano i ulina je rasvjeta jo bila ukljuena. Powell je ugledao Chihanijev Citroen i uvidio da su mu prozori razbijeni. Poznavao je taj automobil i znao priu o Chihaniju, kao i svi ostali u Aureliusu. Sidney je stao njuiti humak pokriven snijegom. Powell je zazvao psa, no ovaj se nikako nije odvajao od onoga to je pronaao. Powell pode prema njemu. Sidney je ve bio apom razmaknuo neto snijega i Powell je tako uvidio da je pod njim jedna od onih lutaka koje ljudi u Noi vjetica postavljaju na travnjake. Powell nije volio No vjetica. Protekla je veer bila naporna od poetka do samoga kraja. Rano mu je ponestalo slatkia, tako da je nakon toga pogasio svjetla. A onda su mu nestale kante za smee. "Hajdemo, Sidney", zazove psa. Pas je i dalje kopao i njukao lutku. Irving Powell pouri do psa i epa ga za ogrlicu. Nije volio hodati po tuim travnjacima i sada se Ijutio na Sidneyja. "Zloesti pas", rekao je. Potom je naas pogledao lutku. Snijeg je bio pao s lutkina lica. Oi su joj bile otvorene i inilo se da nepomino promatraju Irvinga Powella. Z8 Bilo bi pogreno pomisliti da susjedi Houarija Chihanija nisu pozvali policiju. Potmuli udarci palica za baseball po poklopcu automobilskoga motora poremetit e mir svakog kuevlasnika. Gospoda Morotti, na suprotnoj strani ulice, nazvala je policiju u deset i petnaest, a njezin susjed s desne strane, James Pejewski, nazvao je nekoliko minuta kasnije. Ni on ni ona, medutim, nisu vidjeli Chihanija kako pada, tako da se u njihovim dojavama govorilo iskljuivo o vandalizmu. Kada su ponovno

pogledali kroz prozor, ugledali su Chihanija kako lei u blatu pred kuom, ali ga nisu prepoznali. Bila je No vjetica. Pred mnogim kuama leala su tijela. Negdje oko dva izjutra, dugo nakon poziva upuenih policiji, patrolna kola prola su pokraj Chihanijeve kue. Tada je ve padao gust snijeg. Dvojica policajaca, Tommy Flanaghan i Ray Hanna, nisu znali nita o tim ranijim pozivima, no primijetili su razbijeni Citroen. Hanna se elio zaustaviti, no Flanaghan je rekao kako trebaju nastaviti dalje. Chihanijeva je kua bila u mraku, tako da e ti problemi moi priekati jutro. U svakom sluaju, imaju i veih briga od obinog vandalizma. Pozivi Chihanijevih susjeda vjerojatno su zabiljeeni u policijskim izvjetajima. Moda je nekome od policajaca i reeno neka istrai tu dojavu kada za to bude imao vremena. No, na te se pozive zaboravilo pod naletom ostalih dogadaja koji su se zaeli jo poetkom veeri. Sadie, Meg Shiller i Hillary Debois obilazile su kue od pola sedam do osam, no s obzirom na blato i hladnou, nakon prvih pola sata nisu se osobito zabavljale. Sadie i Meg nosile su kiobrane, koji, inilo im se, nikako nisu pristajali uz No vjetica i koji su se zapetljali u jastunice u kojima su nosile slatkie.. Nailazile su i na neke od prijatelja i nekoliko puta pridruile su se drugoj djeci, s njima obile po pet-est kua i potom se odvajale od njih. U osam su se ve bile vratile kod Sadie. Franklin je jo bio u gradu i traio materijal za novine, tako da su djevojke bile same. Gospoa Kelly ondje je bila ranije, no do tada je ve bila otila, premda je Franklin oekivao da e ostati do deset. Bojala se da bi joj netko mogao ukrasti kante za smee, ne bude li kod kue pa je pazila na njih. Djevojke su bile mokre do koe, tako da su se svukle i odjenule Franklinove kupae ogrtae koje im je Sadie pronala u ormaru. Mokru odjeu ubacile su u suilicu. Meg i Hillary nazvale su roditeIje i rekle im gdje se nalaze. Meg je ivjela dvije ulice dalje u jednome smjeru, a Hillary oko jedne ulice dalje u suprotnome smjeru. Dok su ekale da im se odjea osui, pripravile su vruu okoladu i grickale prikupljene slatkie. O emu su razgovarale? O zadai iz povijesti za sutradan. O tome kako se Shirley Potter, po svemu sudei, zaljubila u Bobbyja McBridea. O tome kako Meg u subotu kani ii na jahanje. O tome kako e Hillary preko vikenda posjetiti sestrina Anne iz Albanyja. O tome kako se Meg ini da je Frank Howard nekako zgodan, no njezine dvije prijateljice s time se nisu sloile. Odvie je ukoen. Jesu li razgovarale o Sharon Malloy i tome to joj se moglo dogoditi? Ne, nisu, to ne znai da im to pitanje nije padalo na pamet. Govorile su brzo, neprestano jedna drugu prekidale i esto se smijale.

"Dakako da smo mislile na Sharon", ispriala mi je Sadie kasnije. "Na nju mislimo cijelo vrijeme. Ali ta nas tema jednostavno odvie deprimira da bismo o njoj stalno razgovarale." U devet sati odjea im je ve bila suha. Meg je imala traperice, a preko jakne oevu bijelu koulju umrljanu crvenom bojom koja je trebala izgledati kao krv. Kao rtva prometne nesree, nije trebala imati osobito sloen i pomno pripremljen kostim i sada se i nije trudila na nogu ponovno stavljati gips. On se ionako raspadao od vlage, budui da je bio nainjen od novinskog papira. Jednako tako, nije ni na glavu i ruke stavljala krvave zavoje. Hillary je imala jedno od oevih odijela, dok je Sadie bila zakljuila kako je nekadanja majina crna haljina prikladna za njezinu ulogu vampira. Ru za usne uzela je Pauli, obrisavi vrak papirnatim rupiem, kako usnama ne bi dotaknula mjesto kojim je Paula premazivala usne. Budui da su sutradan imale kolu, Meg i Hillary roditeljima su obeale da e se kui vratiti do pola deset ili najkasnije deset. Bile su jo ivahne od silnih koliina pojedenih slatkia, no bile su i toliko umorne, da su ubrzo nakon pola deset nazvale roditelje kako bi im rekle da dolaze. Franklin je jo bio vani s fotografom. Ja sam bio kod kue sa svojim laboratorijskim zadanicama, sretan zbog toga to mi nitko od bunih slavljenika barem etrdeset pet minuta nije pozvonio na vrata. Hillaryna je majka rekla da e po nju doi automobilom, premda je njihova kua bila udaljena tek neto vie od jedne ulice. Meg je rekla da ne eli da dolaze po nju. Roditelji su joj bili beskrajno spori, tako da se u postelji mogla nai i prije nego to bi oni pronali kljueve automobila. Vani je i dalje kiilo, no Meg je imala kiobran, oev veliki crni kiobran. Hillary je rekla da njezina majka moe bez problema prebaciti i nju, no Meg je bila nestrpljiva. I tako se oko devet etrdeset pet Meg pozdravila s prijateljicama i istrala na kiu. Dodge Caravan Joan Debois zaustavio se na prilazu do kue kojih pet minuta kasnije i zatrubio. Sadie je stajala na trijemu i promatrala Hillary kako tri do automobila, koji se potom unatrag vratio do ulice. Hillary joj je mahnula kroz prozor. Sadie je zatvorila i zakljuala vrata, a potom se vratila u kuhinju. Jo je trebala rijeiti zadatke iz matematike, tako da je sjela za stol s jo jednom alicom vrue okolade i udbenikom iz matematike. Nadala se da e joj se otac vratiti kui prije nego to poe na spavanje, no on je esto odlazio do Paule McNeal. Neki put, kada bi nou bila sama, Sadie bi me nazvala oko pola jedanaest da me pozdravi. Nikako mi se nije svialo to Franklin ostavlja Sadie samu, no nisam se mogao odluiti i o tome s njim popriati. I dalje se ne mogu nauditi tome kako utimo kada imamo osjeaj

da bismo o neemu trebali progovoriti. No ne elimo nekoga povrijediti skretanjem pozornosti na odredeni problem, na neto za to drimo da bi ta druga osoba trebala uiniti. inilo mi se da nije mudro ostavljati Sadie da toliko vremena provodi sama, no umjesto da u vezi s tim neto i poduzmem i, vjerojatno, razljutim Franklina, ostavljao sam Sadie u tako nesigurnom poloaju. U deset i petnaest majka Meg Shille:r nazvala je Sadie i zatraila da joj na telefon da Meg. Po njezinu glasu izgledalo je da se Ijuti zbog toga to joj je ki ostala vani dokasna, unato tome to ju je uvjeravala da odmah dolazi kui. U tom trenutku naglo se ukljuio hladnjak i Sadie je prestraeno poskoila. "Meg je otila prije pola sata", odgovorila je. I jedna i druga zacijelo su odmah u sebi izraunale koliko joj je vremena trebalo da bi prela udaljenost od dviju ulica. "Jesi li sigurna?" upitala je Megina majka. "Sada se uozbilji." Helen Shiller bila je uiteljica u drugome razredu osnovne kole Pickering. Znala je kako se djeca znaju aliti kada tome nije vrijeme. "Otila je petnaest do deset", rekla je Sadie, osjeajui kako je obuzima sve vei strah. "O, Boe moj", rekla je Helen Shiller i spustila slualicu. Sadie je nazvala Hillary Debois, no telefon je bio zauzet. Potom je nazvala mene. Rekao sam joj da u odmah doi do nje. Navukao sam kini ogrta i hitro uzeo kiobran. Sadie me doekala na trijemu. "Nije kod Hillary", ree. "Upravo sam razgovarala s njom." U ruci sam imao baterijsku svjetiljku i sada sam je usmjerio prema njoj. Iznenadio sam se uvidjevi koliko Sadie izgleda staro, koliko je prestraena. "Poimo do Megine kue", rekla je ona. "Moda je sada ve stigla." Kia se upravo poela pretvarati u snijeg. Kiobran sam drao i nad sobom i nad njom. Dok smo urno koraali plonikom, Sadie mi je ispriala kako je provela veer i kako je Meg odluila kui otii pjeice. Preli smo samo pola ulinoga bloka kada se uz plonik zaustavio neki karavan. U njemu je bila Helen Shiller. "Jeste li je gdje vidjeli?" upitala nas je. Rekli smo da nismo. Ulice su bile mrane i puste. Kue su u tom dijelu ulice imale velike travnjake, koji su se katkada sa stranje strane protezali i do sljedee ulice. Prve pahulje poele su se zadravati na tlu.

Hellen Shiller krene dalje. Strah koji sam ugledao na njezinu licu vidim jo uvijek: oi su odraavale paniku u svjetlu koje je dopiralo s instrumenata na kontrolnoj ploi. Sadie i ja nastavili smo ulicom prema Meginoj kui, stisnuti pod mojim kiobranom. I dalje sam baterijskom svjetiljkom osvjetljavao mrane travnjake. Preli smo jo desetak metara kada sam osvijetlio neto tanko i crno to je lealo na travnjaku Herba Gladstonea. "to je to?" upitao sam. Sadie je brzo prila predmetu i pogledala ga. "Megin kiobran", rekla je. Ja sam nazvao policiju. Stidim se svoje umiljenosti zbog koje drim da je policija zbog toga to je deuran bio Chuck Hawley reagirala bre nego to bi to inae bio sluaj. Tada mi je prvi put bilo drago to mi je brati policajac, premda ni dotada zbog toga nisam imao razloga aliti. Ispriao sam Chucku to se dogodilo. "Do bijesa", rekao je on. "O, ne." Za manje od pet minuta Ryan Tavich naao se kod Sadie u kui. Samo nekoliko minuta nakon toga stigla su jo dva policijska vozila. Majka Hillary Debois nazvala je Sadie da bi se raspitala ima li kakvih novosti. Vani su se uli zvukovi zatvaranja automobilskih vrata i uurbani koraci. Hladan zrak dopirao je u kuu kroz otvorena vrata. "Kod Meg se nitko ne javlja", rekla je Joan Debois. Sadie joj je rekla kako o Meg nema ni traga ni glasa. "eli rei da se nije vratila kui? Oh, jadna njezina majka." Ubrzo su poeli pristizati i policajci koji su te veeri bili slobodni. U jedanaest su ve bili stigli i pripadnici policije savezne drave New York. Sadien kokerpanijel, Shadow, morao je biti zatvoren u podrum, gdje je bez prestanka lajao. Kia je sada ve bila posve prela u snijeg. Kapetan Percy stigao je u pola dvanaest. Njegovo inae bezizraajno lice sada je bilo osobito nepomino, kao da je izdubeno iz drva. Ja sam trebao otii kui, no Franklin je jo uvijek bio negdje vani, tako da nisam bio spreman samo tako ostaviti Sadie, koja je plakala. Osjeao sam i poneto uzbuenja, te sam elio ostati. Premda ne znam zato sam trebao osjetiti bilo kakvo uzbuenje kada je kapetan Percy nazvao bazu u Utici i zatraio da se psi dopreme to je prije mogue. Mnotvo ljudi buno je koraalo unutra-van, a telefon je neprestano zvonio. Uz plonik se redalo sve vie policijskih vozila, a primijetio sam i kako se sve vie ljudi okuplja na ulici. Poto je kapetan Percy obavio svoj razgovor, Ryan je kriomice nazvao Franklina. "Bit e najbolje da se odmah vrati ku;i", rekao mu je.

Nakon nekoliko trenutaka utnje, Ryan je rekao: "Sa Sadie je sve u redu. Rije je o jednoj od njezinih prijateljica". Potom je spustio slualicu. Ve nekoliko minuta kasnije Franklin je dojurio u kuu i u njoj zatekao mnotvo policajaca. Policija je pretraila svaki kvadratni centimetar u prostoru izmeu kua Sadie Moore i Meg Shiller. Budili su ili smetali sve, ne samo u naoj ulici, nego i u ulinim blokovima sjeverno i juno od nas. Nitko nije vidio Meg Shiller. Ranije su ulice bile pune djece. Ljudi su uli njihove glasove, njihove povike. Bila je No vjetica. I doista, da je Meg Shiller sluajno neto povikala ili kriknula, kome bi to bilo neobino? A potekoe je stvarao i snijeg. Sadie je Ryanu pokazala mjesto na travnjaku Herba Gladstonea na kojem smo pronali onaj kiobran. Njegov se travnjak protezao unatrag sve do ulice Tyler. Policija je probudila Herba, no on nije nita ni vidio ni uo. Ako je netko proao preko njegova travnjaka i ostavio tragove u blatu, ti su tragovi u pono ve bili pokriveni snijegom. Premda nije bilo niega to bi ukazivalo na to da takvi tragovi postoje. Kui sam se vratio u pono, drei kako nakon Franklinova povratka vie nema opravdanja za moje zadravanje. fi Sadie je bila bijesna na oca. "Bio si s Paulom, zar ne." To nije bi lo pitanje. Franklinovo je dranje izraavalo krivnju. Njegova svijetlosmea kosa bila je nepoeljana, a to je, inilo se, bio svojevrstan dokaz ; njegovih prijestupa. ovjek bi oekivao da e mu na obrazu ugleda ti i tragove rua za usne. Novinari iz Utice i Syracusea poeli su pristizati oko jedan poslije 2 ponoi, priblino u isto vrijeme kada su iz Utice dovedeni i psi. Ja sam bio u postelji. Pokuavao sam zaspati i sluao ih kako laju. U dva sam ustao i popio tabletu za spavanje. Na ulici je jo bilo ivo. Meg je pripadala etvrtoj generaciji Shillerovih koji su ivjeli u Aureliusu. Njezin pradjed ovamo se doselio ubrzo nakon svretka Prvoga svjetskoga rata. On je bio taj koji je iz obiteljskog prezimena uklonio ono c - Shiller umjesto Schiller - u nadi da e ga tako anglizirati. Njegov se otac sedamdesetih godina devetnaestoga stoljea rodio u nekom malom bavarskom gradiu. Prije petnaestak godina, godinu-dvije prije Megina roenja, Ralph i Helen posjetili su taj gradi u Bavarskoj - ne sjeam se kako se zove -- i rekli da je prepun Schillerovih. Ralph je mnogima u Aureliusu rekao da mu je neugodno zbog toga to je njegov djed tako promijenio prezime i da razmilja o tome da mu ponovno doda c. Mislim da od toga nije

bilo nita. No zacijelo je bilo neobino otkriti itav jedan grad dalekih rodaka i obii groblje na kojem su se ovjekovi preci ukopavali stotinama godina. Djevojako prezime Helen Shiller takoer je bilo njemako: Kraus. No ona nije znala nita o precima prije svog djeda, ovjeka koji joj, koliko sam uspio doznati, nije bio drag. I Ralph i Helen odrasli su u Aureliusu i ja sam ih poznavao cijelog ivota. Kao elektriar, Ralph je radio i na mojoj kui. I njegov je otac bio elektriar, a kada sam prvi put pozvao Ralpha u pomo oko struje, razlog je bio taj to sam znao da je moja majka uvijek angairala Ralphova oca. Kao to sam ve rekao, Helen je bila uiteljica u drugome razredu osnovne kole Pickering. Njih su dvoje imali troje djece: devetogodinjeg Bobbyja, trinaestogodinju Meg i esnaestogodinjeg Henryja. I Ralph i Helen u gradu su imali brau ili sestre, kao i bratie, sestrine, neakinje i neake, tako da je u Aureliusu bilo puno Shillerovih, premda vjerojatno ne koliko i u onom bavarskom gradiu ije sam ime zaboravio. Moda i pomalo glupo, Nijemce zamiljam plavokosima, no Shillerovi su bili tamnokosi i niski, smedih oiju. Bila je to estita obitelj, ozbiljna i vrijedna. Jedna od onih obitelji uz ije se ime nikada ne veu nikakvi skandali. Meg Shiller bila je kod mene na satovima prirodnih znanosti u osmome razredu i premda nije bila odlikaica, uvijek se vrsto drala vrlo dobrog prosjeka. Bila je ivahna i dobroudna i bilo mi je jas no zato je bila toliko dobra sa Sadie. Oboavala je jahanje, a smeda kosa uvijek joj je bila svezana u dugaak rep, kao iz nekakve solidarnosti s konjima. Gotovo svaki vikend radila je na ergeli na junome izlazu iz grada, kako bi sat-dva imala priliku jahati. Bila je dijetetonije, mlada dama - koje u ovjeku izaziva osjeaj da se svijet kree ispravnim tokom: bila je sretna, uspjena i zadovoljna. A sada je nestala. Ryan Tavich te noi s utorka na srijedu uope nije spavao. Trebalo je probuditi puno ljudi i pitati ih jesu li vidjeli to sumnjivo. I doista, neki su se sjeali kako su ranije te veeri vidjeli Meg Shiller odjevenu kao rtvu prometne nesree. A nekima se inilo znakovitim upravo to to je Meg ila od vrata do vrata umrljana krvlju i bijela lica povijena zavojima. Kada su uli da je Meg nestala, ljudi su poeli nazivati prijatelje, susjede i rodake. Nekolicina ih se i automobilima polako provezla ulicom Van Buren, pokraj moje kue, i potom od Sadiene do Megine kue. Snijeg je i dalje padao, a kolnici su bili skliski. Zbog sveg tog prometa, kapetan Percy rekao je Ryanu neka zatvori dio ulice oko kue Shillerovih, to je moda bio i pogrean potez, jer je sve vie ljudi izlazilo iz postelja kako bi otilo pogledati policijske

prepreke. Ne znam je li bilo i pravih prometnih nesrea, no iz tree se ruke neprestano ulo kako je taj i taj automobilom udario u drvo ili se nabio u stranji dio nekog drugog automobila. Usred svega toga Ralph Shiller sjedio je za kuhinjskim stolom nepomino poput kamena, dok je njegova supruga Helen plakala u spavaoj sobi. Snijeg je polako prekrivao njihov karavan, parkiran na prilazu kui. ~edan policajac javljao se na sve telefonske pozive, a djeaci, Bobby i Henry, sjedili su zajedno na kauu u dnevnoj sobi, premda je Bobby bio zaspao. Mladi brat Ralpha Shillera, Mike, koji je radio u potanskome uredu, takoder je bio kod njih. Neprestano se raspitivao kod Chucka Hawleyja: "Misli li da e se pojaviti? Dakako da e se vratiti, zar ne?" A Chuck bi mu samo kimnuo, nastojei ne rei nita. ekali su telefonski poziv ili dolazak nekoga tko e rei da je uasnim mukama doao kraj. Svi su neprestano razmiljali o tome to se moglo dogoditi, jednako kao i Malloyevi, a svaki novi scenarij I bio je uasniji od onog prethodnog. Ne postoji li i neka bezazlenija mogunost u kojoj bi Meg iznenada utrala kroz vrata, sretna i zdrava? No to je bilo malo vjerojatno. Oko pola est ujutro Ryan se odvezao do Aaronova stana. Bri! nulo ga je to to je moda nekog policajca do Aarona trebao uputiti i ranije, no uputiti policajca onamo bilo bi isto to i proglasiti Aarona osumnjienim. Brinulo ga je i to to je proteklo previe vremena, E tako da je Aaron, ako je i imao neto sakriti, to ve zasigurno uspje'~ no uinio. No nita od tih briga nije se i materijaliziralo, jer ga u sta! nu, kada je Ryan stigao onamo, nije bilo. tovie, svjei mu je snijeg I govorio da Aarona nije bilo kod kue cijele noi. Na Aaronovim su I se vratima nalazile smede mrlje. Omirisavi ih, Ryan je zakljuio ka! ko je netko tako zamiljao alu primjerenu Noi vjetica. A pomislio je i kako bi taj netko mogao biti Hark Powers. Ryan je znao da Aaron ima vie djevojaka, no nije znao s kojom se trenutano vida. Pitao se je li djevojka jo uvijek uope primjeren naziv za to. tovie, Ryan se pribojavao da Aaron nije bio ni s jed ! nom enom, nego je pred sobom imao neki mraniji cilj povezan s Meg Shiller. A je li taj mraniji cilj imao veze i s ID-om ili neim u emu je Aaron sudjelovao sam? Od Aaronova stana, Ryan se odvezao do stana Harriet Malcomb. Zakucao je na vrata, no nije dobio odgovor. Potom se odvezao do stana u kojem su ivjeli Jesse i Shannon. inilo se da ni njih nema kod kue. Zbog strke

izazvane nestankom Meg Shiller, Ryan se tek nejasno sjeao kako je protekle veeri izbila i neka guva u vezi s Harkom Powersom. I tako, dok se vozio prema stanu Leona Stahla, uope nije razmiljao o Harku. I dalje je nastojao ui u trag Aaronu. ; Leon je spavao i nije elio otvoriti vrata sve dok mu Ryan to nije ', naredio i pokazao mu iskaznicu. Leon je na sebi imao prugastu njenoplavu pidamu toliko veliku da je Ryana posjetila na kakav ator. Leon je zauzimao itav otvor ulaznih vrata. Oko devet sati prethodne veeri Leon je nazvao policiju da bi prijavio Harka, no nije se dogodilo nita. Leon je najprije bio ogoren zbog toga to policija nije dojurila do njega; sada ga je Ijutilo to to mu se Ryan pojavio na vratima u est izjutra. "Nije li to moglo malo priekati?" upita sada. "Danas imam test iz kemije." Glas mu je bio cendrav. "Traim Aarona", ree Ryan. "Jesi li ga vidio?" "Dakako da nisam." "A Shannona i Jessea?" "Sino sam s njima razgovarao, ali nisam ni njih vidio. Je li rije o Harku Powersu?" "A zato bi trebala biti rije o njemu?" Leon mu je tako objasnio kako su Hark i njegovi prijatelji doli do njegova stana i nastojali ga navesti na to da im otvori vrata. Rekao mu je da su bili i kod Barryja. Otiavi iz Leonova stana, Ryan se odvezao do Chihanijeve kue. Snijeg je i dalje padao. Premda se prisjeao da je netko ve spominjao Chihanija, Ryan se nikako nije mogao sjetiti i konteksta. No pretpostavljao je da je Hark, ako je ve bio kod ostalih lanova ID-a, moda posjetio i Chihanija. Ryan se zaustavio pred Chihanijevom kuom upravo u trenutku kada je Irving Powell svog labradora okoladne boje pokuavao odvui od Chihanijeva trupla. Ryan izide iz automobila. "Zloesti pas", ponavljao je neprestano Powell. "Zloesti pas." Ryan primijeti razbijeni Citroen. Potom pouri prema Powellu. "to se dogodilo?" upita. "U snijegu lei neki ovjek", ree Powell. "Oi su mu otvorene." Labrador boje okolade u ustima je drao beretku i sada je njome mahao naprijednatrag. To je odvuklo Ryanovu pozornost, tako da mu je trebalo jo nekoliko trenutaka kako bi uvidio da u snijegu lei Houari Chihani i da je mrtav. TR~ I DIO Z9

svakome tekstu postoji oiti i prikriveni rnaterijal koji kod iUtatelja dopire do razliitih kognitivnih razina. To je jedna od onih tvrdnji koje se silno cijene na nastavnikim savjetovanjima koja izbjegavam. No ovdje se njome koristim kako bih ukazao na to da moja vlastita homoseksualnost nikoga ne bi trebala iznenaditi. Sve dosada ona nije bila dio prie na nain na koji sam to bio ja. U poetku sam sebe smatrao samo parom oiju. ak i prozorom-da, ja sam bio prozor kroz koji je prolazila moja pria. U Aureliusu ivi vjerojatno vie od stotinu homoseksualaca, u rasponu od razmjerno povrnih, poput Jaimea Rosea, do ozbiljnih - mukaraca koji nimalo ne nalikuju kliejima o homoseksualcima. U gradu ne postoje nikakva okupljalita ili organizacije homoseksualaca, nema skupina u kojima se raspravlja ni mjesta na kojima se drue, no takvi se mukarci meu sobom uglavnom poznaju. Nekolicina ih je oenjena, neki ive s drugim mukarcem, no veina ih je sama, budui da mali gradovi poput Aureliusa najee pokazuju nesklonost prema homoseksualnim iskustvima. Zbog toga je veina takvih mukaraca oprezna. tovie, povei ih je broj i napustio Aurelius, kao, uostalom i ja, premda sam se kasnije vratio. Poznajem i dvojicu mukaraca iz grada koji su umrli od AIDS-a, kao i jednog mladog hemofiliara. A poznajem i jo nekolicinu kod kojih je utvrdeno postojanje virusa HIV, budui da se ta pokora proirila i u najmanje sredine. Poznajem i mukarce koji se s lakoom nose sa svojom homoseksualnou i slave je, premda moje iskustvo nije bilo takvo, moda i zbog toga to sam se svojevoljno vratio u mali grad ili moda zbog moje nesklonosti privlaenju pozornosti. Ja nikada ne govorim o svojoj homoseksualnosti i, zapravo, i nisam imao puno partnera. itava ta stvar kod mene izaziva poprilinu deprimiranost. A nije rije o tome da bih elio biti heteroseksualan - to je manje privlana mogunost - nego mi se ini da su ljudska spolna iskustva i stvorena s namjerom da izazivaju ponienje. Celibat je za mene uvijek bio nedostini ideal. Nemam izraene vjerske orijentacije, no katkada bi mi se uinilo da zavidim uenom redovniku koji ne izlazi iz svoje elije. A alternativa celibatu? Mladii koji su mi privlani u meni ne vide nita privlano, to znai da se moj homoseksualni ivot ograniava na mukarce koji se primiu etrdesetoj, koji su navrili etrdesetu ili su ak i stariji. Jedan moj prijatelj iz San Francisca u jednom mi je pismu spomenuo kako se barovi u kojima se okupljaju mukarci moje dobi nazivaju "barovima s borama". Jedan naborani mukarac za zagrljaj trai drugog naboranog mukarca. Dakako da je celibat bolji. Medutim, dakako, i ja imam seksualne udnje i

dolazim u iskuenja. Nikada nisam ni dotaknuo Barryja Sandersa, no nou bih katkada zamiljao koliko bi to bilo ugodno. ak i Jaimea Rosea. Imam osjeaj da bjeim od ponienja, a ipak ga tako silno elim prigrliti. No, to je uope ponienje? Nije li to definicija koja je potekla iz heteroseksualnoga svijeta? A ja zavidim onim homoseksualcima - jesu li oni doista u veini? - za koje ovjek stjee dojam da su sretni to imaju takve sklonosti. Tijekom godina provedenih u Aureliusu ljubavnici su mi u kuu dolazili samo tri puta i svaki sam put sve vrijeme osjeao nervozu. Moda sam oprezniji od veine drugih, no sa svojim sam se prijateljima vie volio nalaziti na drugim mjestima. ak i kad sam s njima i kada smo pri spolnome inu, dio moje linosti udi za celibatom. A znam da je to pogreno. Znam da bih trebao prihvatiti svoju spolnost, no pomisao na podrugljive poglede mojih uenika ispunjava me uasom. Dakako, mnogi ve sumnjaju - naposljetku, neoerljeri 59m -no nemaju nikakvih dokaza. Naalost, tema kojom se ovdje bavim jest sumnja, N~ bjh r~kl~Q da se bilo tko od homoseksualaca iz Aureliusa osjeao sretnim zbog postojanja Ispitivaa desnoga, no za svakoga tko je imalo odskakao od uobiajenoga, ID je sluio kao svojevrstan tit. Ljudi imaju potrebu vjerovati u to da rune stvari ine zli ljudi. A to je runo i zlo? Ne oznauje li se to kao sve ono to je izvan granica zajednike dobrobiti, koja se, pak, definira kao sve to veina smatra dobrim? Zato zlikovac mora nositi crni eir? Jer kad ga ne bi imao, kako bismo znali da je upravo on taj zlikovac? Isprva se dralo da je Sharon Malloy oteo netko tko nije iz Aureliusa. Cim se u to poelo sumnjati, sve je vie ljudi stalo gledati u smjeru Houarija Chihanija i Ispitivaa desnoga. ID je propovijedao potrebu za bezakonjem, a ovo je sada bio vrhunac anarhije. Chihani je, k tome, bio povezan i s mjestorn na kojem je Sharon videna posljednji put. Usto je bio i stranac neobina izgleda; nosio je beretku, a koa mu je bila neto tamnija od prosjeka. Svi nisu drali da je kriv, no nekako se mislilo kako bi bilo zgodno da jest. Kada je nestala Meg Shiller, meutim, Ijudi su krenuli i dalje i poeli se zagledavati u sve to se imalo moglo nazvati zastranjivanjem, neobinou ili osobitou. To znam jer sam to osjetio i na sebi. Zbog toga to nisam u braku, Ijudima sam postao sumnjiv. Znalo se i da me Sadie posjeuje i da poznajem njezine prijateljice. Meg Shiller zacijelo je prola pokraj moje kue samo nekoliko trenutaka prije nego to je nestala. Premda sam razgovarao s policijom, prema meni se ni u jednome trenutku nije postupalo kao prema

osumnjienome. Ve i sama ta pomisao bila je besmislena. No mnogi su me poeli gledati drukije, a o meni se razgovaralo i u koli. Uenike je uzbudila mogunost da je nastavnik iz biologije ubojica sa seksualnim motivima. No sumnjivi su bili i drugi: homoseksualci, lezbijke, ekscentrici, povueni i retardirani. A i ja sam poeo drukije gledati susjede - te ljude koji su drali da bih ja mogao biti krivac. Jesam li dotada mislio da su mi prijatelji? A poznavao sam ih cijelog ivota. Bob Moreno, vlasnik prodavaonice muke odjee u Glavnoj ulici, bio je mali Bobby Moreno koji je sjedio ispred mene od prvoga do estoga razreda. Bio sam na njegovu vjenanju. Najmanje estero od njegovo sedmero djece bili su moji uenici. A on je sada mislio da bih ja mogao biti kriminalac. Kada sam uao u njegovu prodavaonicu da bih kupio nekoliko potkoulja, zagledao se u mene kao da me vidi prvi put. Fotrebno je naglasiti da je onih nekoliko dana nakon nestanka Meg Shiller gradom vladala opa histerija. Jedan od lanova Gradskoga vijea, George Rossi, predloio je izglasavanje rezolucije kojom bi se od dravne policije zatrailo da pretrai sve kue u gradu. Rossi je rekao da odmah mogu poeti od njegove kue. Kada su se ostali lanovi pobunili, Rossi je bio toliko drzak da je ustvrdio kako neto skrivaju. Ispriao se tek nekoliko mjeseci kasnije. Policija je mnoge graane ispitala u vf:zi s time gdje su proveli No vjetica. Meu njima je bilo i nekoliko homoseksualaca. Jaimea Rosea odveli su u policijsku postaju, gdje je proveo sat vremena s nekim narednikom iz dravne policije. Premda su ga pustili, posvuda se proulo za to da je bio na ispitivanju. Pritom moram naglasiti da Jaime Rose cijelog ivota nije kanjen ni za pogreno parkiranje. Ljudi su stvarali sve vei pritisak na Cookie Evans, od nje traei da ga otpusti, a osam ena izjavilo je kako e prestati dolaziti u salon Make Waves, nastavi li Jaime ondje raditi.. Cookie se nije dala zastraiti i nije eljela promijeniti odnos prema Jaimeu. Neki su je zbog toga cijenili, no nedvojbeno je da je izgubila neke muterije. Meu ispitanima su bili i doktor Malloy i njegov brat Donald, kao i njihov ogor Paul Leimbach. ak i od Ralpha Shillera i njegova brata Mikea policija je zatraila da se izjasne o tome gdje su bili u vrijeme nestanka Sharon Malloy mjesec dana ranije. Dakako, svi su imali zadovoljavajue alibije. Jednom sam u banci sluajno naiao na svog bratia i tada sam mu rekao kako drim da policija maltretira oeve dviju rtava. Chuck je preko toga preao poprilino olako. "Statistiki gleda

no, gotovo je uvijek rije o nekome iz obitelji." Potom se malko smekao. "Da, i mene je to muilo." Pretpostavljam da je htio rei kako policija nije mogla ne ispitati svaku mogunost, no ljude je uznemirila ve i sama mogunost da se moe sumnjati u Malloyeve i Shillerove. Agenti FBI-a ponovno su vieni kako ulaze u Gradsku vijenicu. Ryan je rekao da je kapetan Percy osobito krivio samoga sebe nakon to je nestala i Meg: da je poduzeo sve to je bilo mogue kako bi pronali Sharon, Meg bi sada bila na sigurnom. To je neprestano ponavljao. A neki su ljudi ukazivali i na mogunost da dva nestanka nisu povezana. Moda je Meg oteo netko drugi, ili moda uope nije oteta. To je izgledalo malo vjerojatno, no, kako je to Ryan rekao Franklinu, trebalo je istraiti i tu mogunost. Megin nestanak revitalizi~ao je aktivt~osti Praijatelja Sharon Malloy. To ne znai da im je zbog novog nestanka bilo drago, no potraga za Sharon sve je dublje ulazila u slijepu ulicu. Megin nestanak pridao joj je nov ivot. Ve nekoliko sati kasnije najmanje pedesetero Prijatelja Sharon Malloy pretraivalo je prostore izmeu kua u ulici Van Buren, to je poneto razljutilo kapetana Percyja, koji je rekao da njihova nazonost smeta psima dovedenima iz Utice, te da e Prijatelji unijeti zbrku ili izbrisati trag. Sutradan ujutro, prvoga studenoga, lokal koji je unajmilo drutvo Prijatelja Sharon Malloy bio je prepun dobrovoljaca. I svi su pokazivali vie elje za istraiteljskom ulogom. Negdje prije podneva nekolicina je lanova, medu njima i Donald Malloy, otila do kue Houarija Chihanija, kanei razgovarati s njim. Nisu imali pojma o tome da je mrtav sve dok nisu stigli onamo i ondje zatekli policiju. ovjek se mora upitati to bi bili uinili da su Chihanija kod kue zatekli ivog. No do odreenih je predodbi mogue doi i na temelju onoga to se dogodilo Harryju Martiniju, ravnatelju kole Knox Consolidated. Spominjanjem toga ponovno se istravam, no to je vanije u ovom dijelu prie nego kasnije. Moram naglasiti da je cijela ta epizoda apsolutno trivijalna i da nije imala nikakve veze s nestancima, no dobro ilustrira raspoloenje mase i itavoga grada. Harry Martini bio je u braku sa svojom suprugom, Florence, dvadeset pet godina. Taj brak najbolje se moe opisati rijeju leden. Da je imao hrabrosti, Harry bi se zasigurno bio razveo od supruge. No muio ga je kolski odbor i opi stav grada prema tome, premda ne bih rekao da bi razvodom u opasnost doveo svoj ravnateljski poloaj. Harry i njegova supruga imali su dvoje djece. Starija Sally radila je za Kodak u Rochesteru; Harold mladi,

studirao je na sveuilitu Alfred. Nije bio osobito bistar mladi, no u svakom sluaju bio je dobronamjeran. Premda su Harry i njegova supruga ivjeli zajedno, imali su zasebne spavae sobe i zajedno provodili vrlo malo vremena. Koliko znam, najvei dio krivnje poivao je na Florence. Harry je imao vaan posao s puno obveza, dok je njegova supruga, premda je magistrirala povijest, radila samo dio radnoga vremena, i to u prodavaonici uredskoga pribora Letter Perfect u ulici Jefferson. Aktivno je sudjelovala i u radu Prijatelja Sharon Malloy, te u Prezbiterijanskoj crkvi. Bilo joj je oko etrdeset pet godina; bila je to visoka ena sijede kose i uoljivih tamnih dlaica na gornjoj usni. To to se dogodilo bilo je vrlo jednostavno. Rano predveer na No vjetica, Harry je otiao od kue, govorei kako s Frankom Armstrongom, pomonikom ravnatelja, mora srediti neke papire. Kako je bila povezana s Prijateljima Sharon Malloy, Florence Martini za Megin je nestanak doznala rano, jo oko jedanaest sati. Odmah je nazvala Franka, elei razgovarati sa suprugom, no od Frankove je supruge doznala da Harryja ondje nije bilo cijele veeri. Kada se Harry sat vremena kasnije vratio kui, supruga ga je upitala gdje je bio. Odgovorio je da je bio kod Franka Armstronga, a Florence ga je optuila da lae. Gotovo vidim izraz Frankova lica kada mu je to rekla, to neko superiorno durenje koje sam vidio toliko puta. Florence je zahtijevala da joj objasni gdje je bio, a Harry je to odbio. Sutradan je u drutvu Prijatelja Sharon Malloy Florence priznala kako joj supruga prethodne veeri nije bilo kod kue i kako je odbio rei gdje je bio. A to moda nije bilo posve iskreno. Vie je ljudi tvrdilo da je Florence i vie nego dobro znala gdje joj je bio suprug i da je cijelu tu scenu izazvala kako bi ga osramotila. U svakom sluaju, ispriala je Paulu Leimbachu i Donaldu Malloyu da joj prethodne veeri supruga nije bilo kod kue i a se ponaao neobino sve od Sharonina nestanka. Umjesto da se obrate policiji, Donald i jo dvojica lanova skupine odvezli su se do kole kako bi razgovarali s Harryjem. Vidio sam ih da dolaze oko jedanaest, no tome nisam pridavao nikakvo znaenje, kao, uostalom, ni svi ostali. Sjedili su u njegovu uredu, iza zatvorenih vrata. Harry je odbio rei gdje je proveo prethodnu veer. Potom su ga upitali gdje je bio kada je nestala Sharon. Kao to sam ve rekao, Donald Malloy je krupan ovjek, poprilino irok, i tada se nagnuo preko Harryjeva stola, takvim mu stavom poprilino prijetei. Sve to uo sam kasnije. Pokazalo se da Harryja nije bilo

ni onoga dana kada je nestala Sharon. Navodno je bio na nekakvom skupu u Utici. Harryja sam vidio kasnije tog dana i moram priznati da je izgledao vrlo iscrpljeno i blijedo. Tog poslijepodneva trebao se odrati sastanak nastavniko$a vi~ea, no HarrY ~a Je otkazao. Mislim da je ~ pq~j~ Otiao raniae. Kada sam u etvrtak uautro stigao u kolu, bio sam uvjeren da se Harry nee pojaviti na poslu. No, prevario sam se. Za njega je bilo tipino da nikada ne ini ono to bi trebao, a preesto ini ono to ne bi trebao. Takav je bio jo i kao dijete. Poprilino je zlostavljao drutvo svojim prenapuhanim sricateljskim sposobnostima i svojim zamornim pitanjima u banci i samoposluivanju. Koga je uope zanimalo zna li sricati rijepachyderml9? Bilo kako bilo, Harry je otiao u svoj ured i zakljuao vrata, rekavi gospoi Miller kako ne eli ni ~9 Debelokoac. . koga primiti, kao ni javljati se na telefonske pozive. To je bilo u pola devet. U pola jedanaest, Peter Marcos, onaj mladi porunik koji je u grad doao u svojstvu pomonika kapetana Percyja, stigao je u kolu s jo trojicom mukaraca. U Albanyju su Marcosa esto dodjeljivali guverneru savezne drave New York, tako da zasada jo nije bio zakljuio je li Aurelius u njegovoj karijeri korak navie ili nanie, pa je silno elio pokazati se u dobrom svjetlu. U svakom sluaju, elio je da to bude korak navie. Deset minuta kasnije odveo je Harryja sa sobom. Harry je imao naviku - zapravo, vie nekakav zatitni znak - u zapuku nositi cvijet, obino karanfil. Tijekom odmora izmeu satova nakon to su ga odveli, karanfil je pronaen u glavnom predvorju. Djeca su ga neko vrijeme utala uokolo, a onda ga je Tommy Onetti podignuo i pokuao ga prodati. Nije mogao pronai kupca, pa ga je na koncu sam nosio do svretka nastave za taj dan, taj poneto povijeni i uprljani ruiasti karanfil. Gospoa Miller rekla je da je Harry plakao dok su ga odvodili, a to isto reklo mi je jo barem deset osoba. Oko podneva svi su ve znali da je policija uhitila Harryja i da je bio u suzama, dok je nekoliko ljudi tvrdilo da je imao i lisice, to nije bilo tono, a neki i da je priznao kako je oteo Sharon Malloy i Meg Shiller. Dakako, Harry ni sluajno nije uinio takvo to. Ryan Tavich ispriao je Franklinu to se dogodilo: "Martinija su ovamo priveli svog u suzama. Marcos ga je odveo kapetanu Percyju. I ja sam bio s njima. Prije nego to mu je Percy uspio postaviti prvo

pitanje, Martini je poeo blebetati nekakvu kompliciranu priu o nekakvoj eni koju je upoznao u Utici i kako je ona dola ovamo i odsjela u Gillianovu motelu. Rekao je kako ga ona voli, kako ga razumije i kako mu je itav ivot upropaten. Nije ga bilo lako uhvatiti ni za rep ni za glavu. Moram priznati da je Percy bio strpljiv. Osim toga, bilo je posve jasno to je Martini radio cijele veeri - evio je nekakvu uiteljicu iz Utice. Mogao bih se okladiti u deset dolara da je njegova supruga tono znala to se dogaa, da je to znala ak i kada je one veeri nazvala Armstronga." Novosti o tome da Harry Martini nije imao nikakve veze s nestankom Meg Shiller grad su obile sporije nego vijest o tome da je osumnjien. Kada se, oko dva tog poslijepodneva, vratio u kolu, nekolicina uenika s koaima se susreo na hodniku uspaniila su se i pobjegla na suprotnu stranu. A takva reakcija nije bila ograniena samo na kolu. Postavljala su se pitanja na sastanku kolskoga odbora, sastanku udruge nastavnika i roditelja, na zasjedanju Gradskoga vijea. Jesu li djeca na sigurnom dok im je Harry ravnatelj? Govorilo se o njegovoj suspenziji, premda mislim da je to bilo pretjerano. Bilo je jasno kako se ne bi naao u takvim nevoljama da je na poetku priznao kako je bio sa svojom ljubavnicom iz Utice. A onda, sljedeeg tjedna, kada se ve poelo zaboravljati na Harryjevu navodnu umijeanost u nestanak dviju djevojica, :njegova je ena slubeno zatraila razvod. Taj incident s Harryjem bio je samo jedan u nizu slinih dogadaja. Posve pouzdano znam da su Paul Leimbach i jo dvojica lanova Prijatelja Sharon Malloy posjetili salon Make Waves i razgovarali s Jaimeom Roseom. Cookie je rekla da je razgovor bio posve srdaan, no, tko zna? I doista, puno je vanije bilo to to su vieni kako ulaze u salon, nego to je iz toga proizilo. Jednako kao to je bilo vanije to to su Donald Malloy i jo nekolicina graana vieni kako ulaze u Harryjev ured. Kada bi se na nekome jednom nala sumnja, a uz njih su postojali i drugi, sumnje ih je bilo teko osloboditi. A svi su se jo uvijek sjeali kako su sumnjivi bili i jo dugo nakon to je itava pria okonana. No ni to nije bilo sve; situacija je, naime, bila jo sloenija. Kao to sam ve rekao, i ja sam privukao odreenu pozornost kao neoenjeni sredovjeni mukarac za kojeg je izgledalo da se zanima za vrlo mlade djevojke. Pa, eto, osjetio sam olakanje kada je sumnja pala na Harryja, jer je pozornost time odvraena od mene. Dakako, zbog toga sam osjeao odreenu krivnju. Harry mi nikada nije bio drag. Smijean je, sluben i epuri se poput kakva pijetla, no zbog to

ga 5to 5am bio 5retan zbog njegoYih uka, zbo~ to~a to su ljudi ~le dali prema njemu, a ne prema meni, osjeao sam se uasno. A uvjeren sam da su i drugi, potajno, dijelili te moje osjeaje. Ukratko valja spomenuti jo dva dogaaja. U ponedjeljak ujutro, 6. studenoga, Tom Schneider pojavio se u policijskoj postaji i zatraio da ga uhite. Schneider je bio vlasnik Mobilove benzinske crpke na izlazu iz grada. Tvrdio je da je perverzan i da eli biti u zatvoru, premda, kako je rekao, nema veze s nestankom Sharon i Meg. No bilo je jasno kako oekuje da e ga zbog toga okriviti. Schneider je izjavio kako je spolno opio sa svoje dvoje djece mlae od petnaest godina. Rekao je i da njegova supruga zna za to, te kako priznaje jer mu je ona priprijetila da e ga u protivnom prijaviti. Rekao je i kako sup ruga sumnja da je imao nekakve veze i sa Sharon Malloy i Meg Shiller, no zaklinjao se da to nije tono. Ryan je razgovarao sa Schneiderovom suprugom i dvoje djece. Razgovarao je i sa Schneiderovim susjedima i obiteljskim lijenikom. Na kraju svega Schneider je optuen za vie djela incesta i spolnoga zlostavljanja. Nekoliko dana proveo je u zatvoru, a potom je puten na slobodu uz jamevinu. Kako se pokazalo, zaposlio je nekoga tko e mu voditi benzinsku postaju, a sam je dobio doputenje za boravak u Utici ili Romeu - ne znam vie tono gdje - do poetka suenja. Premda nije bilo nikakvih dokaza, ljudi su spekulirali o tome kako je vjerojatno imao veze i sa Sharon i Meg. Tjedan dana nakon to je protiv njega podignuta optunica, netko je porazbijao prozore na Schneiderovoj benzinskoj postaji i sruio jednu od crpki. Sutradan je ovjek kojeg je Schneider angairao da vodi postaju perploama pokrio prozore i zatvorio postaju. Nedugo zatim netko je na perploe crvenim sprejem napisao "Seksualni manijak". Nitko se nije potrudio ukloniti ta slova. U drugome je dogac~aju sudjelovao Billy Perkins, mjesni pijanac koji je ivio od malene mjesene mirovine Uprave za ratne veterane. Dva dana nakon to se Schneider prijavio policiji, u policijskoj se postaji pojavio i Perkins. Bio je prestraen. U Noi vjetica bio je pijan. Nekolicina mladia rekla mu je kako je vjerojatno on ubio Meg Shiller, no Billy se toga uope nije sjeao. Jednom je u pijanom stanju ubio psa i to ga je jo progonilo. Billy je zatraio da ga zatvore. Bojao se da e ga, nae li se ponovno na ulici, Prijatelji Sharon Malloy pretui ili ak ubiti. Moj je brati bio jedan od dvojice policajaca zaduenih za to da utvrde gdje je Billy bio i to je radio na No vjetica. Tako su doznali da je oko est poslije podne u prodavaonici alkoholnih pia kupio bocu Old Dukea.

Razgovarali su s dvojicom njegovih prijatelja s kojima ju je podijelio, a koji su kupili jo dvije boce. Njegov stanodavac, Pat O'Shay, rekao je kako se Billy u svoju sobu vratio oko ponoi. Pritom je pjevao vojnike pjesme. O'Shay je Chucku rekao kako Billy to ini esto. U Noi vjetica, stanodavac je od Billyja zatraio neka zauti. Billy se stao ispriavati i brzo otiao na spavanje. Pat O'Shay rekao je: "Propalica je, ali je dobar." Billy je pristao na odlazak u centar za lijeenje ovisnosti u Syracuseu. Ondje je ve boravio, no ovaj put moda e biti drukije. Ryan je zapravo elio Billyja ukloniti iz grada. Bilo je posve jasno da Billy nema nikakve veze sa Sharon i Meg, no u oima nekih i dalje je bio potencijalno sumnjiv, te bi se mogao nai u opasnosti. Ponovno je bila rije o sumnji, o injenici da su ljudi u strahu i da to prije ele pronai nekog koga bi mogli okriviti za nestanak dviju djevojaka. No sada sam ve istrao predaleko. 30 Tjada je Ryan pronaao snijegom pokriveno tijelo Houarija Chi~hanija, lako je mogao zamisliti to se dogodilo. Lijepo se vidjelo da je netko palicom za baseball udarao po Citroenu, a znao je da su ranije tijekom prethodne veeri Hark i njegovi pajdai u okolici grada igrali baseball s potanskim sanduiima. Ryan je zakljuio da je vozilo udareno tridesetak puta. Osjetio je kako u njemu buja bijes prema Harku i elio je i njega i njegove prijatelje razmrskati onako kako su oni razmrskali taj mali crveni automobil. Irving Powell stajao je na prilaznom putu. "Mogu li ja sada ii?" upitao ga je. U mec~uvremenu je labradora boje okolade bio svezao na uzicu, a u lijevoj je ruci drao Chihanijevu beretku. Ispod Powellova zimskoga kaputa provirivale su nogavice plave prugaste pidame. Bio je to mukarac od pedeset i koje godine koji je u tom dijelu grada proveo cijeli ivot. "Dakako da ne", odvrati otresito Ryan, "dio ste istrage o ubojstvu." A onda je popustio. "Poite kui, odjenite se i zatim se odmah vratite. I ostavite psa kod kue." John Farulli deurao je u postaji. Ryan mu je rekao kako izgleda da je netko ubio Chihanija. Ryan je znao da e odmah biti pozvan zapovjednik Schmidt i da e se pokrenuti itava policijska mainerija. Policija e zatvoriti taj dio ulice. Uslijedit e ispitivanja svjedoka i pripreme naloga za uhienje. A kako su praktiki svi policajci u ok rugu angairani u potrazi za Meg Shiller, Ryanu e ostati tek minimalan broj ljudi.

Ubrzo su poeli pristizati policajci. U sljedeih nekoliko sati pronadene su tri maske: crna s brkovima, potrgana maska s likom Mickeyja Mousea i zelena maska s likom skakavca. Pronadena je i kapa s oznakom Metsa, kao i Chihanijev tap. Policija je prikupila i est boca Budweisera, od kojih su dvije bile napola pune. Snijeg na travnjaku bio je ispresijecan tragovima nogu. Susjedi sa suprotne strane ulice - gospoda Morotti i James Pejewski -- izjavili su da su protekle veeri dvaput nazvali policiju. Opisali su kako su neki mukarci palicama za baseball razmrskali Citroen. Nisu znali tono identificirati Chevy Blazer Jeba Hendricksa, no rekli su da je to bilo crveno vozilo s pogonom na sva etiri kotaa. "Nije imalo vjetrobran", rekao je James Pejewski. "To mi nikako nije bilo jasno. Tim je tipovima moralo biti jako hladno." U razgovorima sa susjedima i pretraivanju Chihanijeva travnjaka sudjelovalo je desetak policajaca. Gospoa Morotti priredila im je kavu. "Dobro pazite," ponavljala je svima, "jako je vrua." Franklin Moore stigao je upravo kada su dvojica bolniara premjetali Chihanijevo tijelo na nosila. Kolima hitne pomoi tijelo e biti prevezeno u Potterville gdje e okruni mrtvozornik nad njim obaviti obdukciju. Poput Ryana i ostalih policajaca, i Franklin je itavu no proveo budan, no nekako se uspio obrijati. I dok su policajci izgledali izmueno, s podonjacima, Franklin je izgledao svjee i pun energije. Na sebi je imao svoj stari kaput od ovje koe i prugasti al. "Kako je Sadie?" upitao ga je Ryan. "Upravo sam je prebacio u kolu. Dobro je - pomalo omamlje~ na. to se ovdje dogodilo?" Stajali su pokraj kola hitne pomoi i polako pili kavu iz plavih keramiekih alica. Gospoa Morotti desetak je puta ponovila kako eli da joj vrate sve alice, a za to je ak i zaduila jednog od policajaca, Henryja Swendera. "Hark Powers doao je ovamo s prijateljima i razbio Chihanijev Citroen", ree Ryan. "Chihani je vjerojatno iziao i pobunio se, pa su tako sredili i njega." "Jeste li ih uhitili?" upita Franklin. Ve je pisao biljeke. "Nee nam nikamo otii", ree Ryan. "Llbrzo u krenuti po njih." Ryanu tada sine kako zbog Chihanijeva ubojstva sada ima jo vie razloga za to da pokupi Aarona i lanove ID-a. Moe ih istodobno ispitivati i u vezi s Harkom i u vezi s Meg Shiller. Upravo u tom trenutku bijeli kombi Kanala 9 iz Syracusea skrenuo je u ulicu Maple, a odmah za njim i vozilo Kanala 5. I jedno i drugo vozilo prilazilo je velikom brzinom.

"Dobro e vas pokriti", ree Franklin. "Svi su ovdje zbog Meg." Ryan je ve prilazio policijskom automobilu. "To e srediti Schmidt", ree preko ramena. "Ne podnosim razgovore s tim ljudima." Ryan je bio uvjeren da zna tko je bio s Harkom i da je ono crveno vozilo s pogonom na sva etiri kotaa bio Chevy Blazer Jeba Hendricksa. Uputio je dvojicu policajaca u Midas Muffler kako bi ga uhitili. Potom je uputio jo dvojicu u Hendersonovu prodavaonicu vodovodnih instalacija kako bi uhitili Ernieja C'.orellija i jo dvojicu u kolu Knox Consolidated kako bi uhitili Jimmyja Feldmana. Zatraio je i da se u policijsku postaju privede Aaron, kao i Barry, Harriet, Leon i Jesse i Shannon Levine. Posve jasno naglasio je da nitko od lanova ID-a nije priveden zbog nestanka Meg Shiller, to nije bilo posve tono. A kada je bila rije o Harku, Ryan se osobno odvezao do Forda Jacka Morrisa da ga uhiti. To je elio obaviti sam. Ljudi su imali posla, a Ryan nije elio izazivati dodatne probleme. Osim toga, elio je raistiti situaciju prije nego to se u istragu umijea i dravna policija. Snijeg je u meuvremenu prestao padati i pojavilo se sunce. Ryan je sumnjao da e se snijeg na tlu odrati do veeri, osim moda na pokojem mjestu pod drveem. Sada, dok se vozio na suprotnu stranu grada, izgledalo je kao da snijeg isparava. Sunce i snijeg su blijetali i on je stoga stavio sunane naoale. Kao to je to esto inio, skrenuo je u ulicu Hamilton - na taj nain put mu se produio samo za dvije ulice - kako bi proao pokraj kue u kojoj je ivjela Janice McNeal: bila je to malena dvoetana kua od crvene opeke s bijelim trijemom. Janice je ubijena tono prije dvije godine. Godinjica je bila dva tjedna ranije,16. listopada. Ryan je sjedio sam u svojoj dnevnoj sobi, sluao Billie Holiday i opijao se Jack Daniel'soni. U kaminu je gorjela vatra. Cijelog sljedeeg dana proklinjao je samog sebe zbog toga to je takva sentimentalna budala, no ta mu sentimentalnost nije smetala. Janiceina je kua stajala prazna godinu dana. A onda ju je kupio neki inenjer iz Kingstona, koji je imao suprugu i troje male djece. Dok se vozio pokraj te kue, Ryan je primijetio da se na travnjaku pred njom ve nalazi snjena tvrdava, a do nje dvoje plavih plastinih sanjki. Pogledao je prema nekadanjoj Janiceinoj spavaoj sobi i , na oba prozora ugledao naranaste bundeve od papira. On i Janice " evili su se u svim prostorijama, pa tako i u potkrovlju i podrumu. ak i na travnjaku iza kue. A to je vjerojatno vrijedilo i za druge mukarce. Ryan je pouzdano znao da je katkada imala i po dva ljubavnika u jednom danu. Do vraga, vjerojatno i pet-est. On sada a- i kom snano udari po upravljau i pritom nehotice pritisne sirenu. Tada se zarekne

kako vie nee prolaziti ulicom Hamilton. Takvih je obeanja ve bilo. U retrovizoru je promatrao kako se kua i plave plastine sanjke smanjuju. ' Ponovno je pomislio na to tko ju je mogao ubiti. S obzirom na Janicein apetit, ubojica je mogao biti bilo tko. Taj netko nije nuno morao ivjeti u Aureliusu. Mogao je ivjeti u Pottervilleu, Norwichu, ak i drugdje. Ryan nije vjerovao u to da ju je ubila neka ena. Ubio ju je netko od ljubavnika. Moda ju je ubio iz ljubomore. Ryan prekine takav tok misli. Nije morala biti rije o ljubomori. Mogla je biti rije o jednom od brojnih drugih razloga. No da ju je ubio sam Ryan - a osjetio je kako bi je najradije bio ubio kada mu je rekla da joj je na smrt muka od njega - ljubomora bi svakako bila razlog. Promislio je i o tome kako je pronadena bez ruke i kako je plastina ruka pronadena u naprtnjai Sharon Malloy. Hoe li netko vratiti i odjeu Meg Shiller? I hoe li i uz nju doi ruka? Ryan je do Fordova salona Jacka Morrisa stigao ubrzo nakon pola deset. Parkirao se vozei unazad, uz mehaniarsku radionicu, te iziao, ne zakljuavi Escort. Premda je nosio i pitolj i lisice, o njima nije razmiljao. Shep McDonald skidao je snijeg s novih automobila ~a parkiralitu. Iz rad~onice su se uli wul~oUi udaranja ~o m~talnoj povrini i, povremeno, zujanje nekog pneumatskog aparata. Ryan pride otvorenim dvokrilnim vratima, nastojei ne ugaziti u bljuzgu, premda je ve smoio cipele na Chihanijevu travnjaku. Nekolicina ljudi zastala je kako bi pogledala prema njemu, no nitko nije nita rekao. Prepoznali su ga, a po njegovu su licu znali da nije doao popraviti automobil. Hark je radio na turbopunjau plavog Mustanga `92 Petea Robertsa, koji se proteklog tjedna pokvario na cesti izmedu Aureliusa i Clintona. Bio je nagnut nad prednji odbojnik, koji je bio pokrio zelenom tkaninom kako bi zatitio lak. Ryanu je bio okrenut leima. Dok je Ryan prelazio na suprotnu stranu radionice, nekolicina radnika odloila je alat da bi ga mogla promatrati. Nitko nije znao za Chihanija, no znali su da je Hark protekle noi bio vani s prijateljima i da je zasigurno upao u nekakve nevolje jer je, kada je ujutro onako mamuran i mrzovoljan doao na posao, imao modricu na oku. Kako je u radionici sve utihnulo, Hark je uvidio da neto nije kako valja. Tada se okrenuo. Na sebi je imao plavi kombinezon na ijem je depu na prsima stajao natpis "Jack Morris Ford". Tamno plava kosa bila mu je rasputena, razdijeljena na sredini, tako da mu je pokrivala ui. Lijevi obraz bio mu je oteen i taman u podruju oka. Na elu je imao crvenu masnicu.

Hark nije rekao nita, no oi su mu se irom rastvorile. U jednoj je ruci drao veliki zglobni klju, a u drugoj naranastu krpu. Ryan je jo uvijek bio kojih est-sedam metara od njega. Hark naglo ispusti klju, koji se buno odbije od betonskog poda, te pojuri prema stranjim vratima. Kasnije, u Bud's Tavernu, Jerry Golding je rekao: "Stari ga je Ryan slijedio ali nije trao. Moda je samo malo bre hodao. Izgledao je poput male lokomotive. Uinkovito." Harkov je kamionet bio parkiran straga. Kada je Ryan iziao na parkiralite, ugledao je Harka kako stoji pokraj vrata s lijeve strane i mahnito pretrauje depove kombinezona. A onda je prestao. Kljuevi su mu ostali u odjei koja se nalazila u ormariu u garderobi. Hark pogleda Ryana. Ramena su mu se tada rezignirano spustila i naslonio se na kabinu kamioneta, dok mu se Ryan primicao. Nekon nekoliko trenutaka Hark je pokuao pokazati odreenu otrinu. Naglo se okrenuo i prinio palac licu. "Vidi to mi je uinio?" povikao je. "Taj jebeni Arapin!" Ryan nije rekao nita, samo je nastavio koraati prema njemu. Nekolicina mehaniara izila je iz garae. Na Harkovu se licu pojavila nesigurnost. Ruke su mu dotada bile uzdignute, a ake stisnute. Sada ih je spustio. "Chihani je mrtav", ree Ryan, naavi se na nekoliko desetaka centimetara od Harka. 1 "Lae." "Sredio si ga palicom za baseball." Na Harkovu licu prkos je ustuknuo pred iznenaenou, a zatim i strahom. On sada rukama pritisne prsa. Tjlanovi su mu bili masni i na kombinezonu su ostavili crne tragove. On zatvori oi i pogne se prema naprijed. Iz grla mu je tada iziao dubok grleni zvuk, nalik sireni kakva kamiona, nalik zvuku motora koji se ne moe pokrenuti. Ryan ga pogleda. Kada se Ryan 1977. doselio u Aurelius, Harku je bilo est godina. Sjeao se kako mu je kosa u to vrijeme bila gotovo posve bijela, ne osobito tamnija od kose Barryja Sandersa. Ryan zagrli Harka i potape ga po ramenu. Tako su stajali dok ih je pet-est mehaniara iz radionice promatralo. Ryan je potom poveo Harka preko parkiralita, do mjesta na kojem je ostavio Escort. Kasnije, kada su ga pitali zato mu nije stavio lisice, Ryan je rekao da je zaboravio, a potom da ga nije htio poniavati. U vrijeme kada je Ryan doveo Harka u policijsku postaju, Jeb Hendricks, Ernie Corelli i Jimmy Feldman ve su davali slubene izjave. U njima su ustvrdili kako je odlazak do Arapinove kue bila Harkova zamisao. Oni su se

samo eljeli vratiti u Bud's Tavern. Jeb je izjavio da je pokuao zaustaviti Harka kada je napao Chihanija palicom za baseball. Ernie je rekao da je i on pokuao sprijeiti Harka, no zapravo se nije sjeao niega nakon to su se vratili iz potrage za Jesseom i Shannonom. Ni Jimmy se nije sjeao nita vie, no i on je imao crnu modricu i s puno je pojedinosti objanjavao kako ga je Chihani napao gotovo bez ikakva razloga. Naposljetku, on uope nije zamahivao palicom za baseball. A i nije imao nita protiv Arapina. Njegovo je geslo ivi i pusti druge da ive u miru. I Hark je dao slubenu izjaw, Nije mu palo na pamet da to moe odbiti. Osjeao se toliko poraenim da ak i uz tako zamagljeno sjeanje nije vidio nikakva razloga za skrivanje bilo ega. Ne zna zato je odluio unititi Arapinov auto. Tada mu se inilo da je to dobra zamisao. Sjeao se kako je zamahivao palicom i kako je udario Arapina; znao je da ga nije namjeravao usmrtiti. U to je bio posve sigu ran. Neprestano je ponavljao kako mu je ao. Kada je uo da je nestala Meg Shiller, samo je ponavljao: "Sranje, jebemu, sranje." Barry i Leon odgovarali su na pitanja o protekloj noi. S Barryjem je na policiju dola i njegova majka, koja mu nije doputala da govori bez njezina prekidanja i objanjavanja onoga to Barry zapravo eli rei, te toga kako su ga ostali lanovi ID-a iskoritavali. Rekla je i da je itavo vrijeme znala da Hark nita ne vrijedi, ali da isto tako nita ne vrijedi ni Aaron. Rekla je da se osjea uasno zbog Meg Shiller. Barry je nekoliko puta uzastopno pitao: "Ali to je s profesorom Chihanijem?" Majka mu je samo rekla: "Zaboravi na njega." No, Barryju je Chihanijeva smrt izgledala stranije od nestanka '' Meg Shiller. Barry se stalno vidao s profesorom Chihanijem i prem; da je osjeao nelagodu zbog Meg Shiller, nije se mogao posve odre eno sjetiti o kojoj je djevojici rije. i Leon nije imao pojma o Meg Shiller. Mislio je samo na Chihanija. "Oni su ga ubili?" neprestano je pitao. "Ali, zato? to im je ui, nio?" Nije elio razgovarati o Meg. To, po njemu, nije imalo nikak ve svrhe. Pomislio je na sve ono to je Chihani pisao i kako e sve to ostati nedovreno. "Kakva teta", rekao je. "Kad samo pomislite na sav taj rad." Jesse i Shannon priznali su da su razmrskali vjetrobran na Jebovu Blazeru. Nakon toga, izjavili su, neko su vrijeme besciljno lutali , uokolo. Popili su po dva piva i prije ponoi vratili se kui. Da, zauli ' su policajce kako su im ranije tog jutra kucali na vrata, no eljeli su

spavati. Nisu znali nita o Meg. Kada su doznali da je Chihani ubijen, silno su se razljutili. "to im je, do bijesa, uinio?" upitao je Jesse. ; "upci", rekao je njegov brat. ' Jesse je tada poeo jecati, a brat ga je zagrlio. Ryan se zatekao kako nepomino promatra njihove kozje bradice i plave repie. Te su ga njihove emocije iznenadile i upitao se zato bi mu trebale biti neobine. Kasnije je ispriao Franklinu kako nema pojma ni o kome. "Od ovjeka oekuje jedno, a on uini suprotno." Negdje oko podneva, Ryan je brau uputio kui. Harriet Malcomb nije bila voljna odati gdje je bila sve dok nije doznala za Meg. G "AIi zato bih ja imala ikakve veze s njom?" upitala je. I nju je Chihanijeva smrt okirala. "Ne moe zatititi nikoga, zar ne?" upitala je Ryana. "Ne moe zatititi nastavnike, ne moe zatititi djecu." Pokazalo se da se upravo bila upustila u vezu s oenjenim profesorom povijesti po imenu Sherman Carpenter, kod kojeg je pohadala predavanja o radnikim i sindikalnim pokretima. Za Carpenterove brane probleme znao je itav grad. Njih dvoje otili su u neki motel u blizini Clintona. Ona se vratila kui oko pet ujutro, a kasnila je zbog snijega. Ryan ju je elio upitati koju ocjenu oekuje iz predmeta o sindikalnim pokretima i to misli o Carpenterovoj supruzi, koja se alila na suprugovu nasilnost izazvanu alkoholom. No Harriet je bila hladna i daleka; Ryana je promatrala kao da o njemu zna neku prljavu tajnu. Na sebi je imala usku plavu dolevitu i uske traperice Levi's. Neprestano je dodirivala i zabacivala dugu tamnu kosu, kao da je ona predmet njezina bijesa. Ryan ju je smatrao otrokondom, no u razgovoru s Franklinom najsnaniji izraz koji je upotrijebio bio je "opasna enska". injenica da je s njom imao intimne odnose zamagljivala mu je misli. "Zabrljao si itavu stvar", rekla mu je Harriet. "Ne samo da u to prijaviti gradonaelniku, nego u razgovarati i s predsjednikom Sveuilita." "Nosi se odavde", rekao joj je Ryan. Dok je izlazila, proaptala je: "Muno mi je kada samo i pomislim da sam ti dopustila da me dotakne." I tako je preostao jo samo Aaron. Dva sata sjedio je sam u nekakvome uredu i to mu se nikako nije dopalo. Ryan je uao i sjeo za radni stol i ne pogledavi ga. Zbog svih onih koji su sudjelovali u potrazi za Meg, u prostoru oko njih bilo je vrlo buno, no u uredu je bilo tiho. Aaron je drao ruke sklopljene u krilu i nepomino gledao u pod. Ryan nije uoio da je Aaron bijesan. Izgledao je zamiljeno, kao da se

bavi ivotnim problemima. Ryan pomisli na Harrietinu primjedbu o tome kako joj je Aaron rekao neka spava s njim. Uvidio je da mu se nikako ne svia kompleksnost svega onoga to nastaje kada ovjek izgubi drutvenu anonim nost. Moda sada ve i dovoljno dugo ivi u malom gradu. Ryan otvori ladicu u stolu i iz nje izvadi uti blok za pisanje. Na vrhu papira napisao je datum, potom svoje ime, a ispod njega i Aaronovo. I dalje nije nita govorio. Na vrhu stranice crtao je malene zvjezdice, potom patku i iza nje paie. Upravo je dovravao estog paia kada je Aaron upitao: "Onda?" "Jutros sam se provezao pokraj kue tvoje majke", ree Ryan. "I to bi me trebalo smekati?" Aaron se nagne unatrag i isprui noge, prekriivi ih u glenjevima. Dlanovi su mu bili sklopljeni na ravnom trbuhu. "Pitam se pomisle li kada oni ljudi koji sada ive ondje na to kako je ubijena tono u dnevnoj sobi." "To e morati pitati njih", ree Aaron. Ryan je u Aaronovim oima ugledao antipatiju. On sada istrgne onaj uti list s patkama, zguva ga i baci u ko za smee. Pogodio je rub, tako da se papir odbio i pao na pod. "Kakvo si miljenje imao o Chihaniju?" "Bio je bezopasan. Bio je i pametan. Sviao mi se." "Pitam se bi li ga Hark ubio i da mu nisi odgrizao uho", ree Ryan. Poeo je rkati i po novom papiru. Ovaj put jaja. "to bi to trebalo znaiti?" "To to sam rekao." Ryan zakljui da je to bilo glupo pitanje. "Misli da sam ja odgovoran za to to ga je ubio?" Ryan mu ne odgovori na to pitanje. "Dri li da osoba koja ti je ubila majku ivi u Aureliusu?" Aaron mu ne odgovori. "to bi uinio da zna tko ju je ubio?" "to bi ti uinio?" "Vjerojatno bih ga mogao ubiti." "I to bi se time rijeilo?" "Bolje bih spavao. Nisi mi odgovorio na pitanje. to bi uinio?" Aaron odvrati pogled. "Ne bih rekao da te se to tie." "Je li ti svejedno?" ' Aaron se trgne i promjeni poloaj. "Dakako da mi nije svejedno." "Bi li ga elio ubiti?" , "Kako zna da je rije o mukarcu?" Aaron mu se svojim tonom izrugivao. "Dakako da je rije o mukarcu." "Ako ju je ubio neki mukarac iz Aureliusa, zato ga onda nisi otkrio? "Stvar ba nije toliko jednostavna."

"To je jedno od objanjenja", ree Aaron. Potom upita: "Misli li da je ista ta osoba otela i Sharon i Meg?" "To me ne bi iznenadilo." Ryan je u meuvremenu nacrtao osam jaja u nizu. Sada je na njima poeo crtati pukotine. "Zato si rekao Harriet neka spava sa mnom?" "To ti je rekla?" "Zato si joj rekao?" "Ona je moja robinja." "to bi to trebalo znaiti?" "Pitaj je." Ryan je dovrio crtanje pukotina na jajima. "S kim si bio prole noi?" "To ti nemam namjeru rei." Ryan istrgne papir, zguva ga i baci u ko. Ovaj je put pogodio. Potom ustane, prie vratima i zazove Chucka Hawleyja: "Chuck, prebaci ovog tipa u Potterville i zatvori ga." 31 D eset dana nakon nestanka Meg~Shiller bilo je razdoblje pogaenih nada i silnih previranja. Cinjenica da je nestala i druga djevojka i sve vee pouzdanje s kojim se govorilo o tome da zloinac mora ivjeti negdje u naoj blizini, Aureliusu su donijeli ne samo pozornost itave zemlje, nego i dobrovoljce iz svih njezinih krajeva, a medu njima i proroicu tako je nazivala samu sebe - po imenu madame Respighi, koja se smjestila u motel Aurelius i, uz pomo odijevnih predmeta koji su pripadali Sharon i Meg, otpoela parapsiholoku potragu za djevojkama. Te usluge nije naplaivala i openito se dralo da ne moe poiniti nikakve tete, premda sam svaki put kad bih se vozio pokraj motela pomislio na madame Respighi zatvorenu u sobi, u ogorenoj borbi s hirovitim paranormalnim silama. Mnogi su na nju gledali s prijezirom, slutei kako se nastoji okoristiti nesreom koja je zahvatila na grad. Bila je to krupna ena koja je nosila sive kostime, pomalo na moju alost, budui da sam zamiljao slikovite duge suknje i ciganske zlatne naunice. Nosila je crne naoale ronatih okvira, a kratka elinosijeda kosa bila joj je sva u sitnim, gustim kovrama. Pojavilo se i nekoliko osoba s psima neuobiajenih sposobnosti. Drugi su dolazili sami, samo zbog toga to su eljeli sudjelovati u potrazi. Odnekud su se pojavila i dvojica pisaca jer su ve zamiljali ugovore o knjigama. U gradu su se nali i psiholozi, policajci iz raznih dijelova zemlje u kojima je bilo slinih sluajeva, te socijalni rad nici kolovani za pruanje pomoi osobama suoenima s velikom boli. Posjetitelji koji su unosili najvie nemira, barem se meni tako inilo, bili su roditelji djece koja su nestala na drugim mjestima. Dolazili su utjeiti Malloyeve i Shillerove, ali i u nadi da e zloinac biti priveden pravdi i dati

informacije o njihovoj djeci. Bili su to tuni Ijudi poraenih izraza lica i bilo je teko pogledati ih a ne osjetiti tu njihovu bol. Krajem prvog tjedna u studenome ve su ispitani svi koji su mogli vidjeti ili uti neto vano. Pronaeni su sumnjivi automobili. Stotine ljudi pretraile su polja i parkove u okolici grada. Posebnom opremom pretraena su dna jezera. Megin stric Mike postao je aktivnim lanom drutva Prijatelja Sharon Malloy i ta je skupina informacije o Meg razaslala irom Sjedinjenih Drava. Ponovno su uslijedili pozivi, dojave o tome da je moda viena, o sumnjivim osobama koje bi trebalo ispitati. Na fotografiji je Meg Shiller bila prikazana kao mrava trinaestogodinjakinja s dugom smeom kosom, kako stoji pokraj stola za piknik. Domahivala je osobi koja ju je snimala i na licu imala pomalo priglup osmijeh. Nosila je kariranu suknju i svijetlu bluzu. Kosa, razdijeljena na sredini i zataknuta iza uiju, sputala joj se ispod ramena. Imala je pravilan nos, blago uzdignut na vrku, a donja usna bila joj je lagano izboena, tako da je izgledala kao da je vedro napuila usta. Glava joj je bila nagnuta u stranu, zbog ega je izgledala znatieljno: blagi osmijeh, blago napuene usne, maleni upitnik. Ve dvadeset etiri sata kasnije ta je fotografija zauzela mjesto uz fotografiju Sharon Malloy u izlozima i na stupovima telefonskih vodova, te naplatnim kuicama na autocesti. Mnogi su te dvije fotografije imali na stranjim prozorima automobila. Strah koji je okruivao Megin nestanak bio je vei nego u Sharoninu siuaju.'I'ada smo se ~o mogli nadati da le t u5dtlilj~ri 5luedj. No nakon to je netala i Meg postalo je jasno da je pred nama vjerojatno niz nestanaka i gotovo istoga trena na ulici vie niste mogli vidjeti samo dijete, ni ensko, pa ak ni muko. To je vrijedilo ak i u Binghamtonu i Syracuseu. Zbog tog smo dogaaja poeli oekivati i treu otmicu, moda ak i etvrtu i petu. Takvi su strahovi doveli do niza lanih uzbuna. Betty Brewer u ulici Forest primijetila je da neki mukarac motri njezinu kuu, te je stekla dojam da je naumio oteti njezinu ker, Ilene. Obavijestila je policiju, iji su pripadnici ve za nekoliko minuta stigli u etiri patrolna vozila. Mukarac koji je motrio njezinu kuu -zapravo je prolazio pokraj nje - bio je agent u civilu koji je radio za dravnu policiju. Desetorica agenata u civilu patrolirala su ulicama Aureliusa i svi su na koncu prijavljeni policiji kao sumnjive osobe. Brojne prijave odnosile su se na inkasatore elektrodistribucijske rnree Niagara Mohawk i gradske inkasatore koji su oitavali potronju vode. Sumnjivima bi postajali mukarci koji su u etnju

izvodili pse, ak i potari. A onda bi se nou uli sumnjivi zvukovi; koraci iza kue, tropot prozora, lie koje vjetar raznosi po trijemu. Policija bi takve dojave primala i po deset puta tijekom noi i svaki put patrole bi pojurile do oznaena mjesta jer bi taj put, moda, mogli pronai krivca. A kakva je osoba bio taj zloinac? Policija je imala pripremljene psiholoke profile i, prema Ryanovim rijeima, inilo se da svaki stanovnik grada s njima ima barem neto o zajednikih osobina. No to nije bilo tono. Policija je prije svega tragala za neoenjenim mukarcem u dobi od dvadeset pet do pedeset godina ili, ako ne neoenjenim, onda mukarcem koji ivi odvojeno od svoje supruge. Uvjeren sam da su potraili policijske dosjee nekoliko tisua mukaraca u okrugu, pa tako i moj. U to vrijeme Harry Martini izveden je iz svog ureda pred oima itave kole, a Jaime Rose priveden je radi ispitivanja. Pri ispitivanju jednog mukarca, Herberta Maxwella, koji je kao vodoinstalater u gradu radio ve dvadeset godina, otkrilo se da je vijetnamski dezerter. ivio je sam i drao se poprilino povueno. Zbog dezerterstva mu je ve bila odreena kazna ili pomilovanje - ne znam vie tono, no nije elio da se za to prouje. A sada su to svi doznali. Kao ovjek koji je ivio sam i povueno, naao se pod sumnjom. To je vrijedilo za mnoge mukarce. To je vrijedilo za Ryana Tavicha, to je vrijedilo za mene. Prve subote nakon Noi vjetica, moj prvi susjed, Pete Daniels, sluajno je zapodjenuo razgovor sa mnom dok smo, i jedan i drugi, skupljali lie s travnjaka. Gotovo mi se nikada nije obraao, tako da me takva pozornost iznenadila. Prvo je spomenuo lijepo vrijeme, a potom kako je uasno sve to s Meg Shiller. Zatim je rekao: "Sadie Moore kod vas provodi puno vremena, zar ne?" Osjetio sam kako me obuzima jeza. Odgovorim li negativno, bit e mu sumnjivo. Odgovorim li potvrdno, i to e mu biti sumnjivo. Da kako, to ga se nije nimalo ticalo, tako da je ve i samo to pitanje ukazivalo na nepovjerenje. Pete je izgledao napeto, poput ovjeka koji oslukuje jeku. Naslonio se na grablje. Bio je to siuan ovjek u trenirci sa znakom sveuilita Syracuse na kojoj je stajao natpis "Orangeman2". "Drago mi je to Franklinu mogu pomoi kad god mi se za to uka e prigoda", rekoh. "U posljednje vrijeme ima strano puno posla." i Postao sam temom razgovora. Primjeivao sam kako me susjedi gledaju novim oima. Dakako, u takvim situacijama nije teko prepustiti se paranoji. Jesam li Petea mogao upitati dri li da sam mogao oteti Sharon Malloy i Meg Shiller? Policija je znala da sam u vrijeme nestanka prve djevojice bio u koli, a u vrijeme kada je nestala druga kod kue ili sa Sadie. No to su o tome znali

moji susjedi? A kada takve prie jednom krenu, rijei istina i neistina vie ne znae nita. Prie imaju vlastitu dinamiku. Sutradan, u nedjelju, Sadie mi je rekla da njezin otac nastoji pronai nekog drugog tko e paziti na nju. Gospoa Kelly na raspolaganju je bila samo tri poslijepodneva u tjednu, i to do rano uveer, a, osim toga, vie je puta otila prije dogovorenog vremena. Franklin je i njoj elio pronai zamjenu. Rekao je ak i da e moda uputiti Sadie njezinoj teti u White Plains dok se "sve to ne raisti". Sadie se pobunila toliko energino da su o tome privremeno prestali razgovarati. No Franklin je rekao Sadie da vie ne moe toliko boraviti kod mene. Ona je na to rekla kako joj se inilo da sam Franklinu simpatian. "To nije pitanje simpatija ili nesimpatija", rekao joj je Franklin. Predloio joj je i da veeri provodi kod Paule. "Pobjei u od kue", rekla mu je Sadie. A onda, kada se Sadie u ponedjeljak poslije podne vratila iz kole, u dnevnoj je sobi zatekla majku Barryja Sandersa, koja se ondje bila udObno Smjestila i gledala televiziju. "Poput kakve velike, rune biljke", ispriala mi je Sadie. "Reci mi jesi li gladna, pa u ti neto pripremiti", rekla je gospoa Sanders i odmah se vratila gledanju emisije. Kako je tvrdila daje -_ -_-__ zt~ Student sa sveuilita Syracuse, lan sportskih, a osobito koarkakc, momadi te ustanove. q alergina na pse, zatvorila je Shadowa u podrurn. Sadie ga je oslobodila i otila u svoju sobu. Oko est, gospoda Sanders priredila je makarone sa sirom i mahune. Barry je doao na veeru, no nije razgovarao sa Sadie, jer se stidio pred majkom. Gospoda Barry nagovarala je Barryja neka pojede sve mahune. Nakon veere Barry i Sadie eljeli su otii k meni, no gospoa Sanders rekla je kako to ne bi bilo dobro. Umjesto toga gledali su televiziju. Shadow je cvilio iz Sadiene sobe, no nije im se smio pridruiti. "Ona eli da budem zatoenica u vlastitoj kui", rekla mi je Sadie sutradan ujutro u koli. U utorak uveer posjetio sam Franklina kada se oko jedanaest vratio kui. "Doista misli da bih mogao imati veze s tim otmicama?" Nije mu bilo ugodno. "Priaju se svakakve ludosti." "Time nisi odgovorio na ono to sam te pitao." "Dakako da ne mislim da s time ima veze, ali Ijudi su uznemireni. to tu mogu?" elio sam mu rei: Frankline, pogledaj me, ja sam ti prijatelj. Meutim, rekao sam samo: "No, dobro, nadam se samo da e se to ubrzo rijeiti."

"I ja", rekao je Franklin. "Isuse, i ja." Protiv Harka je podignuta optunica. Okruni tuitelj elio ga je optuiti za urnorstvo s predumiljajem, no Ryan ga je naveo na to da formulaciju promijeni u ubojstvo iz nehaja. Nekako bih volio misliti kako je Ryan na odreeni nain suosjeao s Harkom, no moda je ' zapravo samo znao da ga ne bi bilo mogue osuditi za umorstvo s namjerom. Puno je Ijudi dralo da Harka nije trebalo uhititi, da je postupio ispravno. Tvrdilo se da je Chihani, premda i nije imao veze s otmicama, ipak predstavljao nain razmiljanja koji dovodi do zloinakoga ponaanja. Moglo se uti i kako zakoni postoje upravo radi uklanjanja devijantnih osoba iz drutva, te kako zahtjevi za radikalnim promjenama tih zakona, kako je to prieljkivao Chihani, potkopavaju temelje drutva. Chihanijevo uenje i postojanje ID-a stvorili su atmosferu koja je omoguila te otmice. Opasnosti pretjerane tolerancije postale su opom temom i tako , sam uo da je Henry Skoyles, vlasnik kina Strand u Glavnoj ulici, otkazao tri filma zbog prevelike koliine nasilja ili seksa, zamjenjujui ih neim to je nazvao "obiteljskim filmovima". Henryja Skoylesa poznavao sam jo u koli. Bio je dvije godine iza mene i na glasu zbog neudorednosti. Jednom je ravnatelja nazvao "govnoglavcem" i ubrzo se pokazalo da se svi slue tim izrazom. A sada se osjeao pozvanim itav mjesec prikazivati samo Disneyjeva Aladina. Ali jo nisam dovoljno opisao strah. Ne samo da smo znali da su se uasne stvari dogodile, nego smo se i bojali da e se uasne stvari ubrzo dogoditi. Zbog toga smo postali jo sumnjiavijima, kao da e nas ve i sama sumnja odravati budnima i pruiti nam sigurnost. Nakon nestanka Meg Shiller, Prijateljima Sharon Malloy pristupili su brojni novi lanovi. Ta se skupina sada ee nazivala samo Prijateljima, budui da su u njoj bili i prijatelji Meg Shiller, premda je u pravnome smislu naziv udruge i dalje glasio Prijatelji Sharon Malloy. Prijatelji su zakljuili kako mogu pomoi organiziraju li ekipe dobrovoljaca koje e ophoditi Aurelius. Ve do vikenda imali su tri automobila s po tri osobe koje su dvadeset etiri sata na dan obilazile ulice grada. Vie nisu samo pokuavali pronai nestale djevojke, nego su nastojali sprijeiti nove nestanke. Da sam u koli spomenuo kako je rije o gradanima koje su uzeli pravdu u vlastite ruke, kolege bi me ukorili. Uvjeren sam da su i ostali dijelili moje miIjenje, no stupanj straha bio je toliki da ovjek nije imao izbora, te je morao odobravati postupke Prijatelja. Sharonin tetak i stric, Paul Leimbach i Donald Malloy, najaktivnije su sudjelovali u organiziranju tih patrola, no i Megin stric, Mike Shiller, takoer

je sudjelovao u tom poslu. Govorilo se da bi ti ljudi u ophodnjama trebali nositi posebne kape ili oznake na rukavima kako bi se oznaio njihov zatitniki poloaj, no Leimbach je rekao da bi tako postali odvie slini policijskim snagama, Donald Malloy pribavio je od jedne grac~evinske tvrtke u Lltici vie magnetskih trokuta, Bili su jarke naranaste boje i vrlo uoljivi i pri danjem svjetlu, visoki etrdeset centimetara, a Prijatelji su ih postavili na prednja vrata patrolnih vozila. Ne znam koliko bih puta na dan pogledao kroz prozor uionice ili dnevne sobe i ugledao automobil s tim naranastim trokutima kako polako prolazi ulicom. Pogled na ta vozila donosio je istovremeno i osjeaj sigurnosti i straha. Znam da Ryan Tavich nije podravao takvo patroliranje, premda je zapovjed nik Schmidt drao kako ono nikako ne moe koditi, te mu je bilo drago to je netko tako na ulicama. Kapetan Percy jo nije znao tono odredititi to bi o tome mislio. Paul Leimbach i Donald Malloy na poslu su provodili sve manje vremena. Znalo se da i jedan i drugi govore kako policija ini premalo kako bi se pronaao krivac i zatitili graani Aureliusa. Na sastanku Gradskoga vijea Donald je predloio zabranu izlaska nakon osamnaest sati svima mlaim od osamnaest godina. Unato odree ! nim prosvjedima, njegov je prijedlog prihvaen uz odreene izmjene. a Tako je istoga dana na snagu stupila odredba da se nakon sedam uveer na ulici ne smije nai nitko mladi od sedamnaest godina ako nije u pratnji odrasle osobe. Naao sam se u iskuenju da ljude podsjetim na to kako je Sharon nestala usred dana, no ve smo bili dosegli toku kada su ljudi, pa tako i ja, u govoru postali oprezni. inilo se da svi oslukuju i trae neku pojedinost koja e ukazati na krivnju, nijansu ili dvosmislenost koja e prstom pokazati prema krivcu. Kada bih govorio, imao , sam osjeaj da ljudi ne sluaju moje rijei, nego ono to bi se moglo nalaziti iza njih. A, dakako, ljudi su stjecali dojam da su neto uli i kada to ni priblino nije bio sluaj. Neusporedivo je bolje utjeti i odvano se smijeiti, slaviti Prijatelje zbog njihovih rtava. Nakratko sam ak razmiljao i o tome da im pristupim - to je bilo kada mi se inilo da me promatraju -no onda sam se pobunio na svoj nenametljiv nain i odbio tu mogunost, premda to nikome nisam spomenuo, tako da sam to odbio iskljuivo sebi. Nakon odreivanja zabrane izlaenja, Henry Skoyles otkazao je j drugu predstavu u Strandu, a ak i prve predstave imale su tek malobrojne posjetitelje. Mnoge prodavaonice i restorani koji su radili

y uveer promijenili su radno vrijeme. Junior's se poeo zatvarati u sedam, a Aurelius Grill u osam. Wegmans, koji se godinama zatvarao u pono, sada je radio do devet uveer. Otkazani su i noni sku i povi. Otkazane su probe za jesensku kolsku predstavu, kao i probe za boinu priredbu u crkvi Sv. Marije. Promet je slabio i u mjesnim barovima i restoranima. Ljudi koji nikada nisu zakljuavali ulazna vrata, sada su to poeli initi. ' S druge strane, broj dostava pizza se udvostruio, a posao u vi; deotekama procvjetao. Vie prometa biljeilo se i u prodavaonici alkoholnih pia u sklopu trgovakoga centra. I u Gradskoj je knjinici bilo vie posudba knjiga, a vie Ijudi poelo je dolaziti i u crkve. Mo ram rei i da je vei broj mojih uenika na vrijeme dovravao domae zadae. Na temelju onoga to sam uo u zbornici, tako je bilo i u brojnim drugim predmetima. Morellijevi, koji su ivjeli na suprotnoj strani ulice od moje kue, iz Utice su pribavili velikoga psa, njemakog ovara koji je lajao po cijele noi i terorizirao make u susjedstvu. Zapravo, u gradu je bilo vie ljudi koji su tada kupili pse. Velik dio svega toga naao se u Franklinovim novinama, a time to je o tome pisao samo je, inilo se, u nama pojaao strah. Zbog njegovih lanaka otkazano je jo sastanaka, a jo neke prodavaonice odluile su skratiti radno vrijeme. Ipak, inilo se bi se uasan strah pojaao jo vie kad Franklin ne bi pisao nita. I tako je objavljivao sve do ega bi uspio doi. No zbog svoje povezanosti s Paulom i Aaronom, zbog toga to je za novine esto razgovarao s Chihanijem, ak i zbog toga to se samo doselio u Aurelius, dralo se kako ne objavljuje sve to zna. Pretpostavljalo se da prikriva odredene informacije, kao da policija izriito sumnja u odredene ljude, poput Aarona i ostalih IDovaca, za to Franklin zna, ali o tome uti. Franklin se tako naao u nemoguoj situaciji. Pisati je znailo izazivati strah; ne pisati je znailo izazivati strah. A nikako nije mogao napisati dovoljno; uvijek se dralo da najgore stvari preuuje. 3Z ebeli Leon Stahl nastavio je s uobiajenim dnevnim rasporedom, Dkao da se ne dogaa nita neobino. Chihanijeva predavanja preuzeli su drugi profesori, a predmet koji je sluao Leon - Meduklasni odnosi u devetnaestome stoljeu-dodijeljen je Shermanu Carpenteru, profesoru koji je imao vezu, koliko god ona kratko potrajala, s Harriet Malcomb. Premda uzrujan zbog Chihanijeve smrti, Leon gotovo uope nije razmiljao o nestanku Meg Shiller i Sharon Malloy. Time ne elim rei da je bio bezduan;

tonije bi bilo rei da je, poput veine ostalih studenata na sveuilitu, ivio u jednom posve drugom svijetu. Mnogi od njih uope nisu naputali sveuilini kompleks, osim ako bi ili u neki od pubova ili na objed u restoran. Leon je znao za to da su djevojke nestale i moda se brinuo zbog njih, no injenica da Harriet, za koju je zamiljao da je voli, odrava spolnu vezu s profesorom Carpenterom bila mu je neusporedivo vanija. U onih deset mjeseci koje je proveo kao lan ID-a, Leon je i poneto sazrio. Malenim crnim brkovima pridodao je i crnu kozju bradicu i sada je nosio niz raznovrsnih sportskih sakoa, sakoa od tvida i sakoa s uzorkom riblje kosti koje je kupovao u prodavaonicama rabljene odjee u Utici. Nijedan od tih odjevnih predmeta nije bio u besprijekornom stanju i nijedan mu nije posve pristajao. A kako je vani postajalo sve hladnije, tako je poeo nositi i plitki karirani pusteni eir. I dok je veina studenata knjige nosila u naprtnjaama, Leon je imao staru konu torbu, koju je takoder kupio u prodavaonici rabljene robe. Kupio je i nove naoale s tankim ianim okvirima. Smatrao se intelektualcem, a to je moda i bio. Ako nita drugo, nos mu je uvijek bio u knjigama. Uspijevao je itati ak i u hodu, i esto sam ga vidao kako od sveuilita pjeai prema gradu i ita neku knjigu. Upravo za jedne takve etnje pronali su ga Andy Wilkins i Russ Fusco. Ti su mladii r adili u u tvornici konopaca. to je bilo jo vanije, bili su dobrovoljci u Prijateljima i sudjelovali u patrolama, premda u trenutku kada su naili na Leona nisu bili na dunosti. Bio je to par samozadovoljnih mladia s pretjerano dobrim miljenjem o vlastitom izgledu. Andy je igrao football za Terijere, a uspio je ak i maturirati. Russ je bio iz Norwicha, ali se doselio u Aurelius dobivi posao u tvornici konopaca. Obojici je bilo oko dvadeset pet godina. Tko zna to su mislili? Ni jedan ni drugi, koliko se znalo, nisu bili nasilni tipovi koji bi zlostavljali ljude oko sebe, no isto tako nije bilo puno toga to im se moglo rei u prilog. Bili su to mladi ljudi koji su pili pivo i izraavali se tako da je to katkada graniilo s nerazumljivou. Posljednji dogaaji u naem gradu kod njih su izazvali ok, uzbuenost i ogorenje. eljeli su samo neto upitati Leona; tako su tvrdili. I mogue je da je to bilo tono, no to pitanje odnosilo se na Leonovo sudjelovanje u radu ID-a i povezanost ID-a sa Sharon i Meg. I Andy i Russ poznavali su Harka Powersa, i premda nisu bili prijatelji, drali su da je Hark proao nezaslueno loe. Naposljetku, Chihani je Harka pretukao tapom. Leon je ulicom Monroe dolazio prema Glavnoj ulici. Bilo je nekoliko minuta iza podneva i kanio je objedovati u Aurelius Grillu. Svake srijede u tom se

restoranu nudila mesna truca s pireom i umakom. Leonu je to preraslo u svojevrstan ritual, osobito zbog toga to je od najdrae konobarice uvijek dobivao osobito obilnu porciau mesa. Vrijeme je bilo razmjerno toplo, a maleni bijeli oblaci polako su prolazili plavim nebom. Leon je u hodu itao knjigu Terryja Eagletonazl o marksistikoj knjievnoj teoriji. Andy je vozio svoj zeleni Camaro i zaustavio se uz plonik. Kada se Leon naao u ravnini s automobilom, Andy ga je zazvao: "Hej, ti." Leon je nastavio hodati. Kasnije je rekao da nita nije uo. Andy ga je ponovno zazvao, no Leon se ni tada nije zaustavio. Andy je pojurio unatrag, naglo stisnuo konice i iziao. Russ Fusco takoder je iziao iz automobila. '-~ Suvremeni britanski teoretiar knjievnosti marksistike orijentacije (r. 1944.). Andy je stajao nasred plonika dok mu se Leon pribliavao, i dalje itajui. "Hej", ree Andy ponovno. Nije mogao ni zamisliti da netko moe itati knjigu, a kamoli itati u hodu. Leon je nastavio dalje. inilo se da uope ne primjeuje Andyja. Andy isprui ruku i izbije mu knjigu koju je ovaj drao objema rukama. Knjiga se otklie plonikom i Russ je podigne. Naslov mu je bio posve besmislen, no uspio je prepoznati Marxovo ime. Potom , pokae naslov Andyju. "Vratite mi knjigu", ree Leon, postavi svjestan ove dvojice. Tonom je iskazivao odlunost. Nije mu bilo jasno zato bi mu netko izbio knjigu iz ruke. Bio je vii od Andyja i Russa i teak vjerojatno i koliko i njih dvojica zajedno. Russ e kasnije rei kako je plitki pusteni eir na Leonovoj glavi izgledao poput groice na krafni, a taj opis ponovit e jo mnogi. "elim te neto pitati", ree Andy. ' "Vratite mi knjigu", ree Leon neto glasnije. "Dobit e je kada ti je budem spreman dati", ree Russ. U tom trenutku Leon je nasrnuo na njih. S obzirom na vrijednost koju je pridavao knjigama, za njega je to bilo vjersko pitanje. Leon je odbacio Andyja na plonik. Potom je pokuao Russu istrgnuti knjigu iz ruke, no Russ je odskoio unatrag. Leon je pojurio prema Russu, ali Andy je tada ve bio ustao, te epao Leona straga. Andy je na koncu pretukao Leona. Razbio mu je naoale, sruio ga na plonik i nogom mu odbacio eir na ulicu. A kada se Leon pretvorio u veliku masu koja je stenjala i zapomagala, Andy je uzeo i knjigu i poderao je. Sve to dogodilo se usred dana i pred oima prolaznika. Prije nego to je Andy zavrio, policijski automobil u kojem

' su bili Chuck Hawley i Ray Hanna zaustavio se pokraj njih uz kripu guma i njih su dvojica odvukli Andyja od Leona. Russ ga nije bio ni dotaknuo, ali jednako tako nije niim ni sprijeio prijatelja. . Premda Leon nije ozbiljnije ozlijeen, bio je povrijeden. Andy je bio bijesan zbog toga to ga se usudio napasti netko tako debeo kao Leon. Leon je bio bijesan zbog toga to su mu oduzeli knjigu i poderali je. Podnio je krivinu prijavu i tako su Andy i Russ uhieni. Leon je zahtijevao i da ga prebace u bolnicu. Na rentgenskim se snimkama nisu vidjele nikakve unutarnje ozljede i uz dva je flastera opet bio kao nov. Franklin je u etvrtak o tome objavio lanak u Independentu. Ljudi su tako doznali da su Andy i Russ aktivni u Prijateljima Sharon Malloy. Naglaavalo se Leonovo lanstvo u ID-u, kao i njegova povezanost s Chihanijem. Andy je tvrdio da je Leonu elio samo postaviti najobinije pitanje (nije rekao o emu) kada ga je Leon napao. Leon je izjavio da je samo elio doi do svoje knjige. Franklin je o tom incidentu razgovarao i s Paulom Leimbachom, nadajui se da e od Prijatelja dobiti nekakvu ispriku. "Ljudi su uznemireni", rekao je Leimbach. "Stoga e dolaziti do pogreaka." To nije umirilo nikoga. ' U etvrtak naveer netko je kamenjem razbio prozore Leonova stana na prvome katu u blizini sveuilita. Razmrskano staklo bilo je razasuto itavim sagom i otetilo je kasetofon. Leon je u to vrijeme bio u knjinici. Nitko nije optuen za taj in, premda je Ryan utvrdio da Andy i Russ s time nisu mogli imati veze. U nedjelju uveer, oko deset sati, netko je ponovno ubacio kamen kroz Leonov prozor. Leon je pozvao policiju. Doavi onamo, Chuck Hawley u blizini nije zatekao nikoga. "Pusto" je bila rije kojom je Chuck opisao ono to je zatekao. Ulice su bile puste. U ponedjeljak ujutro sveuilini prodekan za nastavu razgovarao je s Leonom i upitao ga eli li se na neko vrijeme odmoriti od studija. Novac koji je uplatio za jesenski semesetar moe se prebaciti na neki drugi semestar. Leon je prihvatio ponudu. Sada kada je obratio pozornost na svijet, poeo je osjeati tjeskobu. Nije mu bilo jasno zato bi mu bilo tko krao knjige ili razbijao prozore. "Naposljetku," rekao je, "ja tada ak i nisam bio na groblju." lanstvo u Ispitivaima desnoga nije smatrao vanim. "Skupina za filozofske rasprave", neprestano je ponavljao. "Zato bismo mi eljeli oteti nekakvu djevojicu?" Leon je u utorak spakirao koveg i vratio se kui u Dunlcirk, na obali jezera Erie. Policija je imala njegov broj telefona za sluaj da im zatreba. Tako je u

gradu ostalo petero lanova ID-a: Aaron, Harriet, Barry i braa Levine. Vie se nisu sastajali. Barry i Aaron bi se katkada nali. Aaron bi se s vremena na vrijeme vidio s Harriet. Jesse i Shannon vratili su se svojim skateboardima, no i dalje su se nazivali marksistima. Taj njihov oblik marksizma, meutim, nije iziskivao nikakvo prouavanje. Bila je to jednostavno alternativa svemu pogrenom na ovome svijetu, dok im je njihovo koritenje marksistikoga argona davalo prednost u raspravama s drugim studenti ma. "Praksis", govorili bi. "Epistemoloka dijalektika!" No, dakako, s njima jo nismo bili zavrili. j Premda je napad na Leona osuden, neki su na taj dogaaj gleda' li kao na sredstvo usmjereno protiv sila anarhije. U njemu su vidjeli ; djelo Prijatelja Sharon Malloy, premda Andy i Russ u to vrijeme ni su bili na dunosti. Prijatelji su postali znaajnom snagom u Aureliusu, no ni u jednom trenutku nije izgledalo da ih motivira osjeaj snage koliko osjeaj straha: strah od novih nestanaka djece. Njihova primjena sile potjecala je od straha a ne od uivanja u samoj sili. Ne ' ki od lanova zloupotrebljavali su tu mo, no sama skupina imala je, ' inilo se, dobre namjere. Ali strah ih je naveo i na to da prekorae svoje ovlasti - meni se inilo da je tako. Jedan od primjera bio je njihov dolazak k meni onoga dana kada je pretuen Leon. Trebam naglasiti kako su tako posjetili mnoge graane i kako se nitko zbog toga nije osjeao za ; straeno ili zlostavljano. U svakom sluaju, drugi se nisu tuili. ; Upravo sam bio dovrio pripreme za sljedei radni dan i udobno se smjestio da prelistam Scientific American. Moram priznati da rijetko proitam vie od prvih nekoliko odlomaka bilo kojeg lanka, , no fotografije uistinu pruaju uitak i u svakom broju mogue je nai, i barem na jedan lanak vaan za nastavu biologije u desetome razredu. Jednom u mjesecu netko od mojih uenika pie referat o takvome lanku kako bi mogao dobiti i dodatnu ocjenu. Zvonce na mojim ulaznim vratima oglasilo se u devet. Isprva sam pomislio da bi to mogla biti Sadie, premda ona obino pokuca ili samo otvori vrata. Kao i ostali, i ja sam sada imao zakljuana vrata. Za Sadie se i dalje brinula Barryjeva majka, "Gromada", kako ju je nazivala Sadie. A kako je bila srijeda uveer, znao sam da Franklin ima puno posla s novinama. Kroza zavjesu na staklu na vratima ugledao sam troje ljudi kako stoje na trijemu. Ukljuio sam svjetlo pred vratima i prepoznao Donalda Malloya, Agnes Hilton i Davea Bauera. Udmah sam se uzbunio jer sam znao da su sve

troje lanovi Prijatelja. S druge strane, Agnes Hilton radila je kao blagajnica i tajnica baptistike crkve Eberlezer, dok je Dave Bauer bio pomonik ravnatelja YMCA-a i dobrovoljni vatrogasac, A izgledali su mi srdano naklonjeni, osobito poto sam ukljuio rasvjetu. Otvario sam vrata i pozvao ih da udu. Jo gotovo itavu minutu toptali su nogama, svlaili kapute i pruali mi ruke. No je bila hlad na i sve troje na sebi su imali teke zimske kapute. Ponovno me iznenadila njihova srdanost, no jo vie ta njihova elja da pokau prijateljsku naklonost. "Zanimalo nas je bismo li s tobom mogli makratko popriati", rekao je Donald Malloy usrdnim glasom. "Neemo ti oduzeti puno vremena." Pozvao sam ih u sobu. Agnes je s nekoliko rijei pohvalila namjetaj, premda nije bila rije ni o emu osobitom. Bila je to crvenokosa ena koja se primicala pedesetoj i koja je u svakoj prilici nosila haljine. Suprug joj je bio ili umro ili nekako nestao, jer je ivjela s mladom sestrom. Meutim, nosila je vjenani prsten, tako da je u nekoj fazi vjerojatno postojao nekakav gospodin Hilton. Ponudio sam im aj. "To bi bilo vrlo lijepo", rekao je Dave Bauer. Agnes Hilton ponudila mi je pomo, no ja sam rekao kako sve mogu prirediti sam. elio sam naas ostati sam kako bih se pribrao. Otiao sam u kuhinju i pripremio pladanj. U ormariu sam imao limenu kutiju s punjenim prhkim keksima koje sam uvao, te sam ih sada izvadio dvanaest i stavio ih na tanjur. Ovakve su situacije uvijek neugodne. Trebam li ih staviti na najbolji tanjur ili na obini tanjur? Odabrao sam obini tanjur, porculanski iz Syracusea. Ulio sam vodu u ajnik i odnio pladanj u dnevnu sobu. Dave Bauer i Agnes sjedili su na kauu. Donald je bio u naslonjau, u onom u kojem uvijek sjedim ja. Donald zatvori Scientific American koji je dotada pregledavao. "Taj projekt s Ijudskim genima poprilino je fantastina stvar", ree. "Tom Watsonu volio bih stisnuti ruku." Potom je odloio asopis na stoli. Imao je otvoreno, prijazno lice, a zbog pjega je izgledao mlade od svoje stvarne dobi. Na sebi je imao svijetle hlae od kepera i jedan od onih utosmedih pulovera iz prodavaonice L. L. Bean. Kada se nagnuo naprijed kako bi odloio asopis, malo je zastenjao. Pladanj sam odloio pokraj asopisa. "Zacijelo ste uzrujani zbog Terijera", rekao je Bauer.

Srednjokolska utakmica footballa u petak je otkazana zbog policijskoga sata, to je znailo da momad Terijera vie ne sudjeluje u natjecanju unutar svoje lige. Trebalo mi je nekoliko trenutaka da bih shvatio o emu Bauer govori. "Prava teta", rekoh. Potam sam ulio aj u tri visoke alice. "Sa. mi stavite eer i mlijeko." "Ja u samo ovako", ree Donald. Pruio sam mu alicu, potom natoio aj u svoju alicu i sjeo u naslonja sa suprotne strane kamina. Premda sam u kamin bio postavio brezine klade, uvao sam ih za petak uveer. Namjestio sam izraz lica pun oekivanja. "Vjerojatno se pita zato smo doli", ree Donald i nasmijei se svojim pratiteljima. Bauer uzme keks. Agnes tada objasni njihovu vezu s Prijateljima Sharon Malloy. Nakon toga uslijedio je mali razgovor o nestalim djevojkama. Bojim se da sam silno elio ne rei neto pogreno i isto tako silno elio ne pokazivati nervozu. Bauer je uzeo jo jedan keks. Bio je to jedan od onih mravih mladih ljudi koji mogu jesti itav dan i pritom se ne udebljati ni za dekagram. Ljeti je trenirao djeju baseballsku momad a zimi vodio koarkaki program u YMCA-u. Nadao sam se da nee otkriti moju nezainteresiranost za sport. A onda sam poeo osjeati uzrujanost zbog toga to se pred tim ljudima osjeam zastraeno. "Ali kakve sve to ima veze sa mnom?" upitah. "Koliko sam uo, vidio si Meg Shiller one noi kada je nestala", ree Donald. inilo se da mu je u mom naslonjau posve udobno. Njegov je aj netaknut stajao na stoliu. Nije uzeo ni keks. "Dola je k meni s Hillary i Sadie prije nego to su poele u maskama obilaziti kue. eljele su mi pokazati kostime." "Znai, poznajete Meg?" upita Agnes. Iznenadilo me to je upotrijebila sadanje vrijeme. "Poznajem Sadie, a Meg je njezina prijateljica. Dakako, znam ih i iz kole. Meg sam prole godine imao na satovima prirodnih znanosti." "U koje su vrijeme dole do tebe?" upitao je Donald. "Oko est." "I vie nisi vidio Meg?" Jo nekoliko trenutaka nisam rekao nita. A onda rekoh: "Smijem li priupitati koji je razlog takvom vaem zanimanju? Ve sam razgoVarao s policijom i ini mi 5e da Su ta pitanja - ako Su ClOISta vana stvar o kojoj trebam razgovarati samo s predstavnicima vlasti i ni s kim vie. U svakom sluaju, nemam nikakvu obvezu odgovarati na vaa pitanja." Nakon svih tih rijei poprilino sam ostao bez daha.

Njih troje tada su se pogledali. Na njihovim licima odraavala se prijateljska i blaga ogorenost, kao da su se i pribojavali takvog mog pitanja. "Razgovarali smo s puno Ijudi", ree Bauer. "Znamo da ste razgovarali s policijom, kao i ostali. No inilo nam se da ne moe biti zgorega jo jednom prijei itav materijal. Time ne elimo rei da neto skrivate, no mogue je da je policiji neto promaknulo." Ve sam na vrhu jezika imao pitanje o tome po emu su to oni tako struni istraitelji, no uinilo mi se da bi se moji novi prosvjedi mogli protumaiti samo kao inat, tako da sam se morao upitati je li to vrijedno takvog rizika. "Te veeri vie nisam vidio Meg", rekoh. Postavili su mi jo nekoliko pitanja, a ja sam im opisao kako je Sadie nakon toga dola do mene i kako smo zajedno izili da bismo potraili Meg i kako je Sadie pronala njezin kiobran. "Vi ste pozvali policiju?" upita Agnes. Priznao sam da jesam. Nastojao sam na njihova pitanja odgovarati smireno, ne pokazivati iziritiranost. Opisao sam im da sam se te veeri zadrao u Franklinovoj kui do ponoi, a potom se vratio kui. "Imam jo jedno pitanje", ree Donald, "i moram naglasiti kako te time nikako ne elim povrijediti." ekao sam, pribojavajui se najgoreg. Donald naas pogleda gospou Hilton, koja kimne. "Zanima nas jesi li homoseksualac." Premda sam oekivao iznenaenje, ipak sam ostao okiran. "Moj osobni ivot nimalo vas se ne tie", rekoh. "To razumijemo", ree Donald. Ponovno je pogledao ostale, traei potporu, a onda se pokuao ljubazno osmjehnuti. Premda je izgledao vedro, s tim irokim irskim licem, nije bio od onih za koje drim da su osobito vedre naravi. "Mora shvatiti", nastavi tada, "da to ne pitamo u svoje ime, nego u interesu pronalaenja nestalih djevojica. Poznaje li ostale homoseksualce u Aureliusu?" POll0Y110 5ai11 IllalO OltllJeYaO. "MOda.'~ "to je s Jaimeom Roseom?" upita Agnes Hilton. "Je li homoseksualac?" odvratih. "A Aaron McNeal?" upita Donald. "Sumnjam. Ima djevojke po itavom gradu." Njegovo me pitanje iznenadilo, tako da sam se upitao je li ono posljedica Aaronova prijateljstva s Barryjem. Donald je tada poeo govoriti brzo, nagnuvi se naprijed i oslonivi se laktovima na koljena, dok mu je veliki trbuh poivao na bedrima. "To jesi li

homoseksualac tvoja je stvar, no zanima nas postoji li u Aureliusu nekakva organizacija mukaraca homoseksualaca. Voljeli bismo dobiti priliku da im se obratimo, kako bismo se uvjerili da smo iskuali sve mogunosti." "Razgovarali smo i s drugim skupinama", ree Bauer. Potom je naveo skupinu posveenu klasinome plesu koja se sastajala u episkopalnoj crkvi i tada mi se uinilo nevjerojatnim da je u stanju usporedivati organizaciju homoseksualaca s klubom za klasine plesove. "Razgovarali smo sa slobodnim zidarima i lanovima Kiwanisa", ree Agnes. Promatrali su me sa svojevrsnom blagonaklonom zabrinutou, kao da sa mnom neto nije u redu. Moj pogled upuen njima bio je prazan. Nastojao sam prikriti kako mislim da je mogue da neto nije u redu s njima. "Ne znam ni za kakvu organizaciju homoseksualaca u Aureliusu", rekoh, to je bilo tono. Zapravo, imao sam osjeaj da to ve i znaju, to je znailo da ovamo nisu doli zbog tih informacija, nego kako bi im se pruila prilika da me bolje promotre. "Znam da si uzrujan zbog nestanka tih djevojica", ree Donald, ponovno se naslanjajui, "osobito s obzirom na bliskost sa Sadie. Uasno je to to se dogodilo ne samo obiteljima tih djevojica nego i itavom gradu." Potom je desnom rukom lagano protrljao obraz, kao da dodiruje kakvu modricu. "Uvjeren sam da si zabrinut zbog svega to se dogodilo - zbog podmetanja bombe u srednjoj koli, smrti onog profesora i, dakako, nepovjerenja. No neemo nastaviti normalno ivjeti sve dok ne doznamo to se dogodilo Sharon i Meg. Taj njihov krajnje neuobiajeni nestanak prisilio nas je na poduzimanje iznimnih mjera." "Uistinu dri da emo se moi vratiti normalnom ivotu?" upitao sam. "ak i ako doznamo to se dogodilo?" "Moda neemo", rekao je Donald. "Ali nadamo se da hoemo", pridodala je Agnes Hilton. "I za to se svakako molimo." 33 Dva dana nakon Noi vjetica Ryan Tavich primio je telefonski poziv. U slualici je uo aputanje nekoga priguenog enskog glasa. "Moete pustiti Aarona McNeala iz zatvora", rekla je. "U Noi vjetica bio je sa mnom." Informacija o tome da je Aaron u zatvoru u Pottervilleu objavljena je u Independentu. "A tko ste vi?" upitao je Ryan. Zapravo je i oekivao neto slino. Nastojao je povezati glas s nekom osobom, no to mu nije uspjelo.

"To ne bih eljela rei", ree ena poprilino usiljeno. Ryan glasom izrazi aljenje. "Bojim se da ne mogu pustiti McNeala samo na temelju vae rijei. Ne znam tko ste i ne znam nikakve pojedinosti o vremenu koje je proveo s vama." "Pojedinosti zasigurno moete zamisliti." Ryan se upita je li to istina. "Ali i dalje ne znam tko ste. Zato bih vam trebao vjerovati?" "Predstavim li vam se, obeajete li da to ime neete otkriti?" "Svejedno bih s vama trebao razgovarati", ree Ryan. "Razgovarate sa mnom.~~ "Trebao bih s vama razgovarati u etiri oka." "To nije mogue." enin se glas poneto povisio. "U tom sluaju Aaron e morati ostati u zatvoru." Ryan je ekao. "Ali zato?" upita ena. Ryan odlui prekinuti zavitlavanje. "Jer s vama elim razgovarati osobno, ne preko telefona. Ili emo razgovarati ili nita." Uslijedila je stanka i Ryan je oslukivao enino disanje. Negdje iza nje uo se zvuk otvaranja blagajne. Tko u prodavaonici jo ima onaj stari tip mehanikih blagajni? U tom trenutku u ured je uao kapetan Percy s dvojicom svojih Ijudi. Prili su zemljovidu uvrenome na zidu i Percy je stao prstom pokazivati neko mjesto sjeverno od grada. "Taj bi razgovor morao biti vrlo povjerljiv", ree ona ena. "Gdje god elite." "Ako se uvjerite da je Aaron bio sa mnom, hoete li ga odmah pustiti iz zatvora?" "Svakako." "U tom sluaju sastat emo se danas prije podne." ena je na trenutak zautjela. "Kako bi bilo da se u pola deset naemo na studijskome odjelu knjinice. Ondje nikada nema nikoga." Ryan se sloi i spusti slualicu. Pitao se kakva bi to mogla biti ena. Glas joj nije bio djevojaki, no nije joj mogao odrediti dob. I pitao se to je s onom blagajnom. Tono ju je zamiljao - kromiranu s crnim tipkama - no nije mogao odrediti gdje se nalazi. Knjinica se nalazila tri ulice dalje i Ryan odlui onamo otii pjeice. Kapetan Percy i njegovi ljudi i dalje su pomno prouavali zemljovid na zidu. U posljednjih mjesec dana Percy je izgubio neto od onoga svog vojnikog dranja. To nije znailo da je postao imalo srdaniji, samo je izgledao manje samouvjereno. Kao i svi mi, pomislio je Ryan. Uzevi sportski sako, Ryan je iziao iz Gradske vijenice i krenuo desno Glavnom ulicom. Dan je bio prohladan i sunan i vjetar je raznosio posljednje lie uz rubove plonika. Promet je bio rijedak, no usput je uoio nekolicinu

poznanika, te im odmahnuo. Automobili su bili parkirani dijagonalno ispred Prijatelja Sharon Malloy. Sharonina se fotografija nalazila na desnoj a Megina na lijevoj strani vrata. Ryan je proao pokraj Junior'sa i banke Key. Proao je pokraj Weaverove pekarnice i Malloyeve drogerije. Sharon mu se smijeila s divovske fotografije u izlogu Malloyeve prodavaonice. On pogleda kroz vrata no unutra nije bilo nikoga, ili je moda primijetio neki pokret - nije bio siguran. Doavi do knjinice Carnegie, stubama se uspeo do itaonice. Desetak ljudi pregledavalo je novine i asopise. Ryan je prepoznao gotovo sve nazone, a nekolicini je kimnuo. Knjiniarka, gospoa Wright, pogledala ga je uzdignutih obrva. "Trebam provjeriti neke stvari", ree on. Pourio je pokraj nje prije nego to mu je uspjela ponuditi pomo i stubama se uspeo na prvi kat. Studijski je odjel bio prazan. Radijatori su tropotali. Ryan uzme jedan svezak Encyclopaedie Britannice i sjedne za stol u stranjem dijelu, ali okrenut prema vratima. Otvorio je lanak o Tibetu i stao ga povrno itati. Pomislio je kako nikada nee otii na Tibet, te kako zapravo nikada nee otputovati ni u Europu. Upitao se je li mu zbog toga krivo i tada je zakljuio da nije. Netko je tada uao u prostoriju. Bila je to gospoa Porter, koja je radila u Malloyevoj drogeriji. On osjeti razdraenost, pribojavajui se da bi njezina nazonost mogla prestraiti enu s kojom se treba nai. A onda je, na svoje veliko iznenadenje, primijetio kako gospoda Porter prilazi izravno njegovu stolu i, uz jo vee iznenaenje, shvatio da je upravo to ena s kojom je razgovarao telefonski. Sada se sjetio i gdje je vidio onu blagajnu; sada je barem to rijeeno. Gospoda Porter bila je ena etrdesetih godina uglaene vanjtine, nelijepa, ali u dobroj formi. Na sebi je imala dugu plavu vunenu jaknu navuenu preko tamne haljine. Ryan je oekivao da e rei neto poput: "Tako se stidim." Umjesto toga, rekla je: "Je li to sada dovoljno?" Ryan ju je dotada vidio stotinu puta, no nikada izvan drogerije. Sada je uvidio da o njoj ne zna nita. Nekako nejasno prisjeao se gospodina Portera, no nije imao pojma ime se taj ovjek bavi. Ta ena nikada nije bila lijepa, Ryan je u to bio uvjeren, no bila je lijepo odjevena, a njezine tamnosmee oi bile su privlane. Nije bila ni mrava ni debela: zbijena, tako ju je opisao Ryan. "Sjednite", ree joj. Q~a j~ ~~~~$ Qklijevala~ a onda sjela nasuprot njemu. Sklopila~e rul~e na stolu pred sobom. ~`ba i ja uzmem nekakvu knjigu~" upitala je poneto ironinim tonom.

"Ako elite..." Nije se pomaknula. Ryan pogleda svoje ruke, etvrtaste s kratkim prstima. Potom pogleda njezine ruke, koje su bile krupne i s dugakim prstima. Dlanovi gospode Porter zacijelo su bili vei od njegovih. "Kako vam je krsno ime?" upita je. "Mildred", ree ona. Ryan se tada odjednom sjeti kako joj je suprug Rolf Porter, koji je vodio ured za posredovanje nekretninama C'entury 21, te bio supredsjednik Prijatelja Sharon Malloy, zajedno ,~a Sandrom Petoski. Nije se mogao prisjetiti imaju li njih dvoje djece:. "Opiite mi svoju vezu s Aaronom", ree Ryan. "Tu ne postoji nikakva veza. Nekoliko je puta doao u moju kuu i prenoio. Ne znam tono hoe li doi ponovno." U njezinu je glasu bilo blagoga prkosa, kao da od Ryana oekuje neodobravanje. Promatrala ga je netremice. "I s vama je bio tijekom Noi vjetica?" "Otiao je sutradan ujutro, kada sam ja krenula na posao." "Koliko ga dugo poznajete?" "Godinama znam tko je. Prije mjesec dana razgovarali smo u drogeriji. Naiao je i dan nakon toga, pa smo jo malo razgovarali. Dva dana nakon toga uveer me posjetio kod kue. Nisam ga otpravila." U njezinu se glasu ponovno uo prizvuk prkosa. Ryan se pitao to je Aaronu na njoj bilo privlano. "O emu razgovarate?" upita Ryan. Na trenutak se inilo da ju je obuzela nesigurnost, kao da je Ryan elio rei da mladi od dvadesetak godina i ena etrdesetih ; godina ne mogu imati zajednikih tema. "O svemu i svaemu." "Je li govorio o Houariju Chihaniju?" i "Nije." "Je li govorio o Sharon Malloy?" "Neto malo." "Je li govorio o svojoj majci?" ; "Da, vie puta." "Na primjer?" "Govorio je o njezinu smislu za humor, o tome koliko je bila energina, kako je uvijek pokazivala zanimanje za njega. Govorio je ak i o tome kako je etkala kosu." Ryan se iznenada prisjeti Janice kako sjedi pred zrcalom i etka i etka, i po pola sata. To ga je sjeanje gotovo razorualo. r "Je li govorio i o njezinu ubojstvu?"

"Ne izravno. Za njega je to vrlo bolna tema." "A o njezinim vezama s mukarcima?" "Rekao je kako je vjerojatno spavala s vie od dvije stotine mukaraca u Aureliusu. To je na njega ostavilo snaan dojam. Pitala sam ga hoe li on dosei tu brojku sa enama, a on je rekao da je to mogue." "to vam se svidjelo na Aaronu?" upita je Ryan. "Bio je Ijubazan i elio me. To vam je neobino?" Ryan odvrati pogled. I dalje su bili sami. On zatvori svezak enciklopedije. "Jeste li mu poznavali majku?" upita tada. Gospoa Porter na trenutak neodluno zastane. "Vie je puta navraala u drogeriju." "Radi kupovine?" "Dakako." "to je kupovala?" "Uobiajene stvari." "Je li kupovala kondome?" "Jest." "Je li razgovarala s Donaldom?" "Katkada bi je on posluivao." "Jesu li se jedno prema drugome drali srdano?" "Ne osobito. Zapravo su jedno prema drugome bili poprilino hladni." "Kakvo je bilo vae miljenje o njoj?" "Nisam sigurna da sam o njoj imala odredeno miljenje." "Zasigurno jeste." Ona spusti pogled, a onda ponovno pogleda njega. "Bila je vaa ljubavnica, zar ne?" Ryan osjeti kako ga to pitanje ljuti. Gotovo se nasmijeio vlastitoj osjetljivosti. "Neko vrijeme." ii.le li vam se svic~ala~" "Jako." "Zacijelo je bila iznimna osoba kada je toliki broj mukaraca prema njoj imao tako snane osjeaje. Svida li vam se Aaron?" "Aaron mi je velika gnjavaa, samo izaziva nevolje, no teko mi je ne osjeati simpatije. Tako joj je slian." "Jo mislite na njegovu majku?" Ryan se nasloni. "Ovdje bih ja trebao postavljati pitanja." Gospoda Porter klikne jezikom, odvajajui ga od zuba, kao da mu se preputa na volju. "U tom sluaju, pitajte." "Jeste li kada imali vezu s Donaldom Malloyem?" "Dakako da nisam." "Zato `dakako'?" "On mi je poslodavac." "Nije vam privlaan?" "O njemu nikada nisam razmiljala na taj nain."

Ryan razmisli o stavovima gospoe Porter o mukarcima. Dotada je nekako mislio kako ene koje vole seks to uvijek nekako i pokazuju, no Mildred Porter nije pokazivala nita. Ryan zakljui da je u tome pogrijeio kao i u drugim stvarima. "Hoete li sada pustiti Aarona iz zatvora?" upita ona. "Bez odlaganja." Sat vremena kasnije Ryan je oslobodio Aarona iz zatvora. Dok su dolazili do njegova automobila, Ryan je utio. elio je u Aaronu pobuditi znatielju, ako je to uope bilo mogue. U meuvremenu su nebo prekrili oblaci, a temperatura je padala. Do naveer e pasti i snijeg. Aaron je gledao izravno pred sebe, kroz vjetrobran, ne govorei nita. "Reci mi", ree Ryan poto su ve prevalili nekoliko kilometara, "to vidi u Mildred Porter?" "Voli seks." Aaron je i dalje samo nepomino gledao pred sebe. Ljutio se na Ryana zbog toga to ga je strpao u pritvor. Zbog tog bijesa onaj oiljak u obliku slova L na njegovu je licu izgledao tamnije. "Zacijelo je i dvadeset godina starija od tebe i neugledna je." "Osamnaest godina. evio sam joj tijelo, a ne lice." Ryana je to poprilino okiralo. "Zacijelo ti se svidjela." "Daj mi da biram izmedu rune ene koja voli seks i ljepotice koja je nezainteresirana i odabrat u runu. Svia mi se Mildred Porter. Strastvena je i skromna." s. "Hoe li se ponovno vidjeti s njom?" "Sumnjam." "Zato?" "Ondje sam ve bio." "to zna o ubojstvu svoje majke?" upita Ryan. "Nimalo vie od tebe." "Jesi li siguran?" "Tako sam rekao, ne?" Ryan je nekoliko trenutaka nastavio voziti u tiini. Na poljima izmedu Pottervillea i Aureliusa uzgajao se uglavnom kupus. U ovo doba godine polja su bila siva i izorana. Onih nekoliko glavica koje su ostale na poljima Ryana su podsjeale na lubanje u raspadanju. "Misli li da ubojstvo tvoje majke ima veze s ovim nestalim djevojkama?" upita Ryan. "Nemam pojma." "Sumnja li na neke mukarce kao na potencijalne ubojice svoje majke?" "Nemam pojma." "Zato si rekao Harriet neka spava sa mnom?" "Pitaj je." Poto je ostavio Aarona u gradu, Ryan se odvezao do Bud's Taverna. Kanio je istraiti neto to mu je u meuvremenu palo na pamet. Jo nije bilo pola

dvanaest i Sheila Murphy stajala je za ankom i prala ae. Crvena kosa bila joj je skupljena na tjemenu i u trenutku kada je podignula pogled prema Ryanu, rukom je s lica uklonila nekoliko nepovezanih pramenova. Bila je to krupna, jedra ena koja je, u dobi od kojih dvadeset pet godina, poela dobivati na teini. Iz kuhinje je dopirao miris mesa. "Objed jo nije gotov", ree Sheila. "elite pivo?" "elim razgovarati." Na Sheilinu se licu pojavio izraz aljenja. "Imam podosta posla. M~emo li razgovarati kasni~e?" llilw~i.. Ryan se trudio ostavljati dojam ljubaznosti. "Pretpostavljam da bih te mogao privesti u svoj ured, pa bismo razgovarali ondje." Ona je jo nekoliko trenutaka utjela. "O emu elite razgovarati?" "Je li ti Janice McNeal bila prijateljica?" "Poznavale smo se", ree Sheila iznenaeno. "Zanima me vie od toga." Ryan sjedne na barski stolac. "Na primjer?" "Jeste li zajedno izlazile s mukarcima?" "Ne vidim zato bi vas se to ticalo." Sheila je ve bila podignula glas. Sada brzo pogleda prema kuhinji. "U tom sluaju idemo u moj ured." "U redu, do bijesa." Sheila se ugrize za donju usnu, a na zubima joj ostane trag rua. "Katkada bih dolazila k njoj. Sviala mi se. Zajedno bismo izlazile s mukarcima. Napola naslijepo. Ili bi ona poznavala mukarce ili ja." "Jeste li spavale s tim mukarcima?" Sheila presavije krpu i poloi je na ank. "Katkada. Ako bi nam se sviali." "Znai, poznavala si mukarce s kojima je spavala?" "Znam da ste joj i vi bili u gaama", ree ona Ijutito. Potom ponovno s lica odmakne pramen. "Nisam poznavala sve njezine mukarce." "Je li ti Aaron postavljao takva pitanja?" "Kada?" "One noi u motelu kada te ugrizao." "Kako ste znali za to?" Sheila se objema rukama naslanjala na ank, naginjui se prema Ryanu. On je polako okretao stolac lijevo-desno. U tome je bilo neega gotovo djetinjastog. "Nisi mu rekla, zar ne? Zato se onako razbjesnio." "Rekla sam rnu da ga se to ne tie. A ne tie se ni vas." "Jesi li mu uope to rekla?" "alili smo se. Barem ja. Rekla sam mu kako se njegova majka smijala u vezi s profesionalcem. Tako ga je zvala, `profesionalac',

kao da je to kakva ala. Pitao me tko je to bio, a ja mu nisam eljela rei. Tada sam uvidjela da je sa mnom iziao samo kako bi me to pitao i to me povrijedilo. Ali isto tako nikome nisam eljela izazvati nevolje. Hrvali smo se. Rekao je da e prema meni postupiti kao prema Harku ako mu ne otkrijem to ime. Mislila sam da se ali. Rekla sam mu neka se jebe. Tada me ugrizao." "Tko je bio taj `profesionalac'?" "To ne elim rei. Hou rei, ne znam je li ikada uope bila s njim." "eljela ti to ili ne, to je stvar policijske istrage... Mora mi rei." Dvojica mukaraca u tom su trenutku uli u bar i Sheila krene prema njima. "Budi sigurna", ree joj Ryan, "da u te privesti u svoj ured." Sheila ga je bijesno promatrala. "Istina je da zapravo ne znam tono. Ali mogla bih se okladiti da je to bio doktor Malloy. Jeste li sada sretni? Janice je rekla kako se voli eviti s doktorima, jer su uvijek isti i mirisni." Ryan ju je promatrao kako se premjeta za drugi dio anka, ve pozdravljajui onu dvojicu. Prepoznao ih je kao farmere, no nije im znao imena. Razmiljao je o Janice i njezinu apetitu. Potom je iziao iz gostionice i vratio se do automobila. Odvezao se do Janiceine kue u ulici Hamilton. Sljedeih sat vremena Ryan je razgovarao s Janiceinim susjedima, Floydom i Lois Washburn s lijeve strane i gospoom Winters s desne. S njima je razgovarao i neposredno nakon Janiceina ubojstva, no sada je elio ponovno razgovarati. Svakome od njih postavio je isto pitanje: Jesu li u skorije vrijeme razgovarali s Aaronom? Sve troje rekli su kako ih je Aaron u posljednjih nekoliko mjeseci posjetio nekoliko puta. Zanimalo ga je koje su sve ljude viali kako ulaze u Janiceinu kuu priblino u vrijeme kada se dogodilo ubojstvo. "Pitao me ak i jesam li vidjela vas", rekla mu je gospoda Winters, Bila je umirovljena nastavnica, a njezinom dnevnom sobom prevladavao je pljesniv miris starih knjiga i prekomjernog broja maaka. "'Jeste li kada vidjeli Ryana Tavicha?' To me pitao. No raspitivao se i Q ~rugim mukarcima." "Kojima?" upita Ryan. Stajao je u hodniku gospoe Winters. "Raznim mukarcima. Ne, to nije tono. Zanimali su ga nekakvi `profesionalci'. Meu njima je bila nekolicina odvjetnika, jedan knjigovoa, jedan profesor, jedan inenjer." "Je li taj knjigovoa bio Paul Leimbach?" "Jest, tako je." . "A onaj profesor?" Gospoa Winters zatrepe malenim crnim oima. "Profesor Carpenter sa sveuilita."

"I vi ste vidjeli sve te mukarce?" "Rekla sam mu da nisam provodila dane i noi gledajui tko dolazi njegovoj majci." "Je li se raspitivao za doktora Malloya?" "Nikada." Floyd i Lois Washburn Ryanu su dali uglavnom iste odgovore. Upravo su objedovali u kuhinji i Ryan je prihvatio ponuenu kavu. Floyd je popravljao kuanske aparate i na sebi je imao zelene hlae i zelenu koulju. "Izdeklamirao je hrpu imena", rekao je Floyd. "Veina mi nije bila poznata, no i vi ste bili meu njima. Dakako, vas sam viao s Janice, no to je bilo neto prije nego to je ubijena." "ovjek bi pomislio da smo vodili nekakav popis", ree Lois. "Hou rei, inilo se da se iznenadio to nemamo takav nekakav popis. "Da vam iskreno kaem", ree Floyd, "nastojao sam ne gledati tko sve ulazi onamo. To je esto bilo i neugodno. Na primjer, sa zubarom - moete li zamisliti svog zubara u takvoj tajnoj vezi?" "A tono znate", ree Lois, "da e vam istim tim rukama dodirivati usta." Na odlasku od njih, Ryan je znao tek djeli vie od onoga to je doznao u tjednima nakon Janiceina ubojstva, a ono to je doznao vi e se odnosilo na Aarona nego na njegovu majku, Ipak, bio je nekako zadovoljan. Aaronovo ponaanje zbog toga je izgledalo nekako manje proizvoljno. Ryan se odvezao do sveuilita. elio je razgovarati sa Shermanom Carpenterom s Odsjeka za povijest, mukarcem s kojim je Harriet Malcomb u Noi vjetica otila u onaj motel. Ryan je s njim ve bio razgovarao, elei potvrditi Harrietinu priu. Sada je za njega imao jedno drugo pitanje. Kod Carpentera je bio netko od studenata, tako da ga je Ryan priekao na hodniku. Studenti koji su prolazili hodnikom znatieljno su ga promatrali. uo je Carpentera kako se smije i pria nekakw anegdotu o Johnu L. Lewisuz2 i njegovim gustim sijedim obrvama. Kada je student iziao, Ryan proviri kroz vrata. "Samo jedno pitanje. Je li vas Harriet ispitivala togod o Janice McNeal?" Carpenter je sjedio na svome radnorn stolu prepunom papira. "Udite i zatvorite vrata, moe?" Ryan ue u ured i zatvori vrata. Carpenter je bio sportski graden mukarac neto mlai od etrdeset. Ryan protiv njega nije imao nita osim injenice da je izgledao i govorio poput profesora: previe tvida i previe dlaka na licu. "Pitala me jesam li evio Janice." "I jeste li?" "Dva puta. Da vam pravo kaem, previe je zapovijedala. Uini ovo, uini ono. To mi se nije svidjelo."

"Kada je to bilo?" Carpenter protrlja elo. Istodobno je izgledao i skrueno i ironino, kao da mu je neugodno, ali ne previe. "Otprilike mjesec dana prije nego to je ubijena." "Je li vas Harriet pitala je li Janice kada spominjala nekakvog `profesionalca', strunjaka, ovjeka od karijere?" "Jest, ali Janice nikada nije spominjala takvo to. Koliko ja znam, ja sam bio taj profesionalac. Janice i ja nismo puno razgovarali. Uglavnom bismo se samo bacili na posao, ako znate na to mislim." Ryan zatekne samog sebe kako krgue zubima. "Je li Harriet pitala je li Janice spominjala dotora Malloya ili Paula Leimbacha?" "Ne, raspitivala se samo za jednog odreenog ovjeka." Carpenterovo lice ponovno poprimi onaj izraz ironine nelagode. "A tko je to bio?" '-2 7ohn Llewellyn Lewis (1880.-1969.), ameriki sindikalni voda. ~li~ "Pitala je je li Janice kada spominjala vas. Rekao sam joj kako se toga sjeam samo u jednoj prilici. Janice je rekla kako su vas ene s kojima ste izlazili zvale Stari utljivac. Harriet se na to nasmijala." Dan nakon to su me posjetili Prijatelji Sharon Malloy, odluio sam se oiati. To s moje strane nije bilo posve uobiajeno i nepromiljeno. Najee sam odlazio u brijanicu Jimmy's u kojoj mi je postariji ovjek po imenu Jimmy Hoblock iao kosu. Zapravo, iao me jo i u mladosti. No bio sam primijetio kako se Make Waves reklamira kao frizerski salon i za mukarce i za ene, te sam odluio oiati se kod Jaimea Rosea. Razumjet ete da je moja znatielja sada ve bila jaa od mene. Nakon kole odvezao sam se u grad i nakon malo ekanja naao se u stolcu ispred Jaimea. "Davno je to bilo", ree on. Objasnio sam mu da sam se iao proteklog mjeseca. "Mislio sam na to kada sam te posljednji put vidio", ree on. Jaime je imao besprijekorno njegovanu crnu bradu koju je zacijelo iao dlaku po dlaku. Nije bila gusta i upava, nego mu je uredno prianjala uz obraze. inilo se da je pokriva kojim me obavio nainjen od crnoga satena. Rekao sam mu da sam imao puno posla i da me, osim toga, sve ono uasno to se u naem gradu dogodilo u posljednje vrijeme uvjerilo kako je bolje da iz kue izlazim samo ako je to apsolutno nuno. Cookie Evans na drugoj je

strani prostorije radila na Brigit Daly, uope ne prestajui priati dok ju je eljala i skraivala joj kosu. "Vie gotovo i ne vrijedi ivjeti ovdje", ree Jaime. "Misli li da e se odseliti?" "Razmiljam o tome. Imam prijatelje na drugim mjestima." Rije "prijatelji" blago je naglasio. Jaime nije bio osobito enskast, no nije odavao ni dojam mukosti. "Ne mogu vjerovati da krivac, tko god to bio, ivi u Aureliusu", rekoh. "Oh~ to me ne bi iznenadilo." "Govori ozbiljno?" Jaime me pogleda u zrcalu. O meni je znao vie nego to sam elio, premda nikada nismo bili zajedno, niti smo jedan drugog zanimali hou rei, na taj nain. S druge strane, znao je da u mu pomoi zatreba li mu neto, jednako kako to sam ja znao da bi on pomogao meni. Takav osjeaj u New Yorku ne bih mogao imati, no Aurelius je malen grad. "Vjeruj mi," ree on, "s vremenom sam upoznao vie udaka." "To ne znai da je netko od njih mogao oteti djevojicu." Jamie se vrati radu na mojoj kosi. Prvi put u ivotu iao sam se britvicom. Pitao sam se koliko e me to stajati. "Moda i ne, ali kada bih policiji ispriao neto o dva-tri naa sugradanina, podignula bi se poprilina praina." "Na koga to misli?" upitah, to sam mogao blaim glasom. Jaime mi namigne u ogledalu. "Nemoj biti znatieljan." "Ako zna bilo to o onim djevojicama," rekoh odluno, "to bi trebao ispriati policiji." "Dakako da ne znam nita takvo", ree Jaime branei se. "Samo ti govorim da neki Ijudi nisu ono za to se prodaju. tovie, neki su ljudi upravo zli." Umirao sam od elje da doznam na koga misli, no inilo mi se da ne smijem pretjerati sa zahtjevima. "Svatko od nas ima odredene tajne", rekoh. Jamie mi je tada neim poprskao tjeme. "Neke su mranije od ostalih." Potom je odrezao jo nekoliko uperaka. "Zna li onu dvojicu brae u onoj marksistikoj skupini na sveuilitu?" "Jessea i Shannona Levinea?" "Tako je." "Oni imaju tajne?" "Ni govora. Sluajno sam s njima razgovarao u Gillian'su i bili su vrlo nasilni. Jako sam se iznenadio." "Mislim da su pretukli Barryja Sandersa, ili su to barem pokuali." "To me nimalo ne udi. Zapravo sam samo usputno avrljao," Stojei iza mene,

Jaime mi je poloio dlanove na obraze i pred zrcalom mi okrenuo glavu najprije malo ulijevo, a potom udesno. "Dobro bi ti dolo malo zgunjavanja", ree, "Bojim se da sam ve nadiao tu fazu." "Kakva uasna pomisao", ree Jaime. "Moda bih ipak trebao otii odavde. to uope radim u ovako smijenom gradu? Cak bi i u Syracuseu bilo bolje." "Plae li te neki od tih ljudi?" upitah. "Mislim na Ijude koji imaju tajne?" "Dakako da ne", ree on, malo mi ukajui kosu kako bi stajala poneto uvis. "Samo tako neobavezno razgovaram." Ubrzo je moje ianje zavrilo. itava ta stvar zapravo je bila tek malen bljesak u dugotrajnom danu kojim je dominirala moja nastava. A ak bi i taj dogaaj ostao posve nevaan da nije bilo onoga to se dogodilo kasnije. Moja tvrdnja o tome da sam posjetio Make Waves prvenstveno kako bih se vidio s Jaimeom Roseom vjerojatno nije tona. injenica je da mi se kosa prorjeuje i da elavim. Iz iste tatine i niega vie mislio sam da Jaime u vezi s tim moe neto uiniti. A kosa mi je izgledala znatno bolje, u to sam uvjeren, barem jo nekoliko dana. 34 Sve od nestanka Meg Shiller ulaz u policijsku postaju kao i jo tri ulaza u Gradsku vijenicu bili su pod prismotrom dvadeset eti ri sata na dan. Kapetan Percy bio je pun nade. Ako je ista osoba skrivila oba nestanka, tada e zasigurno vratiti i Meginu odjeu, jednako kao to je vratila i Sharoninu. Pitanje koje je postavljeno kasnije glasilo je koliko je ljudi znalo za tu prismotru. Nadzor ulaza traio je da netko bez prestanka prati to se dogaa na etiri monitora. Dvije su se kamere nalazile u skladitu prodavaonice cipela Weber's Shoes, na suprotnoj strani ulice i sjeverno od Gradske vijenice. Druge su dvije bile na prvome katu prodavaonice muke odjee Boba Amorena, juno od zgrade. Sami monitori nalazili su se u podrumu vijenice. Bob Moreno znao je da na katu ima kamere, kao i Charlie Weber. Tako se, kada se pojavilo pitanje o tome kako je osoba koja je otela one dvije djevojice znala da je policijska postaja pod prismotrom, odgovor doimao oitim. Za to je znalo previe ljudi da bi to ostalo tajnom. Frieda Kraus, koja je po miljenju mnogih odravala redovito izlaenje Independenta, na posao je svakog jutra dolazila u pola osam, katkada i ranije. Franklin je imao sree kada je za taj posao angairao enu koju je muila nesanica i koja je imala energije poput kakva Mackova kamiona. Da je bila imalo nadarena za pisanje, moda

bi i ~ama preuzela itave novine, no na Franklinow sreu, nije bilo tako, Bilo joj je oko pedeset godina, imala je pet sijamskih maaka i velik vrt. Dvije su make ivjele u urednitvu novina jer se nisu slagale s trima makama kod kue. Frieda je u mladim godinama imala puno mladia, no ni s jednim od njih nije ostala. Franklin je drao da ih je sve iscrpljivala. Sada je odravala trajniju vezu iz praktinih razloga sa samostalnim krovopokrivaem koji joj je svakog tjedna dolazio iz Norwicha. Zbog njezine energinosti i stalnog prianja (uglavnom je opisivala sportske dogaaje koje je po itave noi pratila s pomou svoje satelitske antene), bila je naporna osoba. Frieda je u drugom koljenu bila sestrina majke Meg Shiller, Helen Kraus Shiller, tako da ju je Megin nestanak osobito pogodio. to nije znailo da nije pogodio i ostale. Frieda je bila ena solidna izgleda, s kratkom crnom kosom poeljanom prema naprijed, poput kose Marlona Branda u filmu Julije Cezar. Nosila je naoale s prevelikim staklima koja su joj poveavala ne samo oi, nego i obrve i jagodine kosti. Dok je prelazila onih est ulica od stana do ureda, Frieda je razmiljala o tome kako e dan koji je pred njom biti dosadan. Kako su se novine prethodne veeri pojavile u prodaji, imat e vrlo malo posla. Prodavaonice su jo bile zatvorene i na ulici je bilo malo ljudi, premda su dva automobila stajala pred restoranom Aurelius Grill na suprotnoj strani ulice. Dok se pribliavala ulaznim vratima Independenta, Frieda je ugledala kartonsku kutiju s oznakama piva Miller's, omotanu srebrnom Ijepljivom vrpcom, kako visi s kvake. Katkada bi kakav suradnik nou ostavio lanak o nekoj nonoj koarkakoj utakmici ili ak o rtvi kakve prometne nesree zalijepljen za ulazna vrata. No sada je ondje prvi put ugledala kutiju. Ljepljiva je vrpca bila omotana oko ruice na vratima i Frieda ju je morala razrezati svojim vicarskim noiem. Potom je otkljuala vrata, ula i odloila kutiju na svoj radni stol. Prije nego to je pogledala to je unutra nahranila je make. Potom je otvorila kutiju. Podignuvi poklopac, najprije je ugledala ruku, dlana okrenuta prema gore, s krvavim prstima. Brzo je ustuknula, pritom sruivi stolac. Tek nakon nekoliko trenutaka uvidjela je da je ruka lana, da je rije o gumenoj aci koja se za No vjetica prevlai preko prave ruke. Ova je, meutim bila ispunjena gipsom, tako da je bila vrsta. Leala je na hrpi uredno posloene odjee. Frieda je nazvala Chucka Hawleyja u policijskoj postaji i Franklina, koji je bio kod kue. Potom, dok je ekala policiju, nekoliko je puta snimila kutiju s rukom i te fotografije sljedeeg su se etvrtka poja

vile u novinama. Frieda je znala da policija nadzire Gradsku vijenicu. Nije ju iznenadilo to je kutija ostavljena pred Independentom. Kapetan Percy stigao je prvi. inilo se da je bijesan, no vjerojatnije je bila rije o frustriranosti. "Zato ste otvorili kutiju?" upitao je Friedu. "A kako sam mogla doznati to je unutra a da je ne otvorim?" Franklin se pojavio nekoliko minuta kasnije i utvrdio da mu je ured zaposjela policija. tovie, morao se posluiti i stranjim ulazom dok su tehniari snimali i traili otiske na ulaznim vratima, a policajci pretraivali okolno podruje. Kada je uao u ured, Franklin je ugledao Percyja kako iz kutije vadi neku omotnicu i sprema je u dep. "to je to?" upitao ga je. "Vas se to ne tie. Ne elim da budete ovdje." "Izbacit ete me iz mog vlastitog urea?" "Upravo tako", rekao je Percy i tako i postupio. Osim one ake, u kutiji se nalazila i odjea koju je Meg Shiller na sebi imala u Noi vjetica. Bila je oprana i sloena. Isprva se me~u okupljenima pojavilo uzbuenje, jer su se na bijeloj koulji vidjele crvene mrlje, no onda je postalo jasno da su to mrlje od boje i dio Megina kostima. Njezini su roditelji identificirali odjeu. U pomisli ! o tome kako su Sharon i Meg negdje nage bilo je neega uasnog. Tako je barem izgledalo sada kada se njihova odjea vratila. Polieijski izvjetaji koji su tog poslijepodneva pristigli iz laboratorija u Ithaci nisu navodili nita, bilo iz kutije, bilo izvan nje, bilo iz podruja oko ulaza u Independent, to bi nekako odavalo osobu koja je kutiju ondje ostavila. A nitko nije vidio apsolutno nita. Roy Hanna zavrio je s patroliranjem u Glavnoj ulici oko pet izjutra i rekao kako na tim vratima, kada je pokraj njih prolazio oko pola pet, nije bilo niega. lanovi Prijatelja na sebe su preuzeli zadau ispitivanja stanovnika gradskoga sredita o tome jesu li vidjeli to sumnjivo. Katkada bi se na odreenom mjestu pojavljivali upravo kada bi policija odlazila. I, dakako, postavljali bi ista pitanja kao policija. Percy se poalio Paulu Leimbachu na nazonost Prijatelja, premda se, slubeno, trebao poaliti supredsjednicima, Sandri Petoski i Rolfu Porteru. "Samo elimo zajamiti da se doista i ini sve to je mogue", rekao je Leimbach, poprilino agresivno. ~; r ". ia, Ryan je tvrdio da je Percy, premda mu se Leimbach nikako nije svidao i premda je u njemu vidio samo izvor gnjavae, zapravo bio zahvalan zbog

toga to su dobrovoljci pomagali u traenju, a slutio je i njihovu snagu politiku snagu. Stoga je dobro pazio da ne uvrijedi Leimbacha. "Uvjeravam vas da se ini sve to je u naoj moi", ree Percy. "Jo ne znamo gdje su djevojice", ree Leimbach. "Nimalo nam ne pomae da se stalno spotiemo o vae ljude." "ele se samo uvjeriti da se nita ne proputa." Percy je imao rumene obraze - ne prirodno rumene, nego kao da ih je ostrugao grubim brusnim papirom. Za razliku od lica, elo mu je bilo posve blijedo. "A drite da se neto previa?" upitao je Percy. "Jesu li djevojice pronadene?" Franklin, koji je prisustvovao tome razgovoru, rekao je da je Percyjev glas bio krut i loman poput osuenih granica. Stajao je vrlo uspravno, ruku prekrienih na prsima. Javna suoavanja osoba koje su jedna drugoj antipatine no to ne smiju pokazati mogu biti vrlo bolna. "to biste vi to uinili a da mi to ve ne inimo?" upitao je Percy. "Ja bih pretraio sve kue u gradu", rekao je Leimbach. "Svaku kuu u okrugu." "To bi bilo protuzakonito." "Nisu li djevojice vanije?" Kad su se tog prijepodneva nali nasamo, Percy i zapovjednik Schmidt otvorili su omotnicu koju je Percy izvadio iz one kutije. Nalazili su se u Schmidtovu uredu. Ondje su ponovno naili na popis rijei nainjenih od slova izrezanih iz novina i zalijepljenih na list papira. Neka su slova bila prekriena-gotovo izdubena tamnom olovkom-tako da je "KUKA" postala "UCKA", a "KURVA" je postala "KRVA". Analiza otisaka prstiju na tom papiru nije dala nikakvih rezultata. Psiholozi konzultirani posredstvom FBI-a znaajnim su smatrali to to je Megina odjea vraena bre od Sharonine. Govorili su i o potekoama ostavljanja odjee ispred novinske redakcije i o tome kako je ta osoba bila lukava. S druge strane, ostavljanje odjee bila je svojevrsna izjava za javnost. Psiholozi su tvrdili da je, premda se odgovorna osoba nastojala zatititi, jedan njezin dio elio biti uhvaen. Na odreenoj razini, tu osobu uasavaju vlastiti postupci i zlodjela. Zbog toga e se poeti izlagati sve veim rizicima i djelovati sve ee -ne zbog lude smionosti, nego iz elje da bude zaustavljen. Ryan Tavich sudjelovao je na tim sastancima. "Bit ete svjedoci", govorio je neki psiholog iz velikoga grada, "sve vee brutalnosti i smionosti tog zloinca, to bi ovjek mogao protumaiti i kao

svojevrstan poziv u pomo." Bio je to sitan mukarac crne brade u sakou od tvida. Ryan je rekao da je izgledao poput kakva elegantnog glodavca. "elite rei da e biti jo otmica?" upitao je Schmidt. "Posve sigurno", odgovorio je psiholog. "Barem e biti takvih pokuaja. Sve to u skladu je s klasinim obrascima akceleracije." Ryan se usprotivio strunjacima, drei kako se naim nevolja ma koriste kako bi naplatili masne honorare. "Ja samo znam", rekao je kasnije, "da nam se grad napunio kretenima." U ovoj je fazi potrebno spomenuti jo jedan dogadaj. Madame Respighi, medij koji se ukljuio u istragu, i dalje je boravila u motelu Aurelius, bavei se svojim zakuastim postupcima. Dva dana nakon to je kutija s odjeom pronadena pred uredom Independenta, dobila je bijelu koulju s tragovima crvene boje kako bi je pregledala, onjuila ili o njoj razmislila, kako joj god ve odgovaralo. Policija nije bila za to, no Megini su roditelji zatraili da se to uini, jednako kao i Prijatelji Sharon Malloy. tovie, na tome su inzistirali. Premda je kapetan Percy drao kako je posve apsurdno davati koulju nekakvoj vraari, izgledalo mu je da to ne moe odbiti. Madame Respighi primila je koulju i povukla se u osamu svoje sobe dok su lanovi Prijatelja ostali ekati pred vratima. Donald Malloy bio je ondje s jo pet-est lanova, a meu njima je bila i Sandra Petoski. Sandra je bila od onih osoba koje moraju imati veze sa svime i koje o tome govore u beskraj. ovjek se mora upitati koliko je u tom razdoblju na gubitku bila njezina nastava. Nakon deset minuta madame Respighi pozvala je skupinu unutra. Kao to sam ve rekao, bila je to ena poprilino konvencionalna izgled~ kojaje nosila sive kostime i naoale s ronatim okvirom. Sto. vie, sivi su kostimi bili njezin zatitni znak. Premda je ivjela u sjevernoj Kaliforniji, zapravo je bila iz Brooklyna i imala je jedva primjetan brooklynski naglasak. "Pokazalo se nekoliko slika", rekla im je. Sjedila je na stolcu pokraj stola, dok su ostali stajali. Bila je to uobiajena motelska soba, mjeavina prisne ugode i bezline serijske opremljenosti. U rukama je drala onu bijelu koulju s crvenim mrljama - zapravo ju je drala u stisnutim akama. "Vidim podrum sa zemljanim podom", rekla im je. Neu vam prepriavati itav postupak, koji je bio poprilino razvuen. Dakako da su se Prijatelji hvatali za svaku rije. Opisala je kuu koju bi bilo potrebno obojiti, bijelu kuu staru stotinjak godina. Opisala je i trijem i ulaz. Dugaka, uska kua s tri etae i garaom za jedan automobil u stranjem dijelu.

Opisala je izbojak s prozorima i crne prozorske kapke. Opisala je stabla javora pred kuom. Opisala je mukarca koji ivi sam. Takvih je kua u Aureliusu bilo puno, no to ju je vie opisivala, to je opis postajao odreeniji. "Moete li nam rei naziv ulice?" upitao ju je Donald Malloy. "Nosi ime slavnoga istraivaa", rekla je madame Respighi. "Nekog broda." "Ulica Hudson", rekla je Sandra Petoski. Moram naglasiti da u gradu imamo i ulice koje nose imena De Sota, Cooka i Francisa Drakea. Postavljana su nova pitanja, nacrtan raspored ulica i tako je zakljueno da madame Respighi govori o Irvingu Powellu, koji ivi u ulici Hudson i koji je otkrio Chihanijevo tijelo. Tada se ve bliilo podne. Bila je subota. "Vidite li kakvog psa?" upitala je Sandra Petoski, mislei na Powellova labradora boje okolade, Sidneyja. "Ne, ne vidim nikakvog psa", rekla je madame Respighi. Donald Malloy elio je bez odlaganja otii do Powella. No Sandra je zakljuila kako bi bilo bolje nazvati policiju. Tako je telefonom dobila Ryana Tavicha. Poto je Ryanu objasnila to je rekla madame Respighi, Ryan joj ae rekao: "Powellovu kuu ne moemo pretraiti bez naloga, a nalog ne moemo dobiti na temel~u onoga to ~e rekla neka luda vraara. No, hajde, Sandra, malo muni glavom." Ryana su kasnije kritizirali zbog nedovoljne taktinosti. "Odsada", rekao mu je kapetan Percy, "ja razgovaram s tim ljudima." Sandra je Malloyu i ostalima prenijela Ryanovu rekaciju. "U tom sluaju sami idemo onamo", rekao je Donald. Irving Powell trideset je godina radio u gradskom tajnitvu, a izabrana tajnica grada, Martha Schroeder, tvrdila je da on zapravo vodi itavu tu slubu. Kao udovac s odraslom djecom, ivio je sam s psom. Bio je to mukarac blage udi, u kasnim srednjim godinama. Bio je lan italakoga kluba u knjinici, drutva vrtlara i ahovskoga kluba. Koliko znam, nije bio homoseksualac, to je bilo jako dobro. Negdje oko podneva Malloy, Sandra Petoski i jo nekolicina lanova Prijatelja posjetili su Powella i objasnili mu o emu je rije. Powell ih je zadrao vani, na trijemu. Ako ve ni zbog ega drugog, u kui je lajao pas. Trebalo mu je desetak minuta da bi shvatio o emu govore. Bio je to koat mukarac, blago pogrbljen, koji je najvie volio nositi veste na kopanje i uvijek se naginjao prema naprijed kako bi sluao. Na njihovo pitanje rekao je: "Ni sluajno ne moete pretraivati ovu kuu."

Malloy i ostali povukli su se na plonik. Ako je Powell kriv, drali su da bi mogao unititi dokaze. Sandra je rekla kako im je potrebno jo ljudi, tako da se Tom Simpson odvezao do ureda Prijatelja kako bi pribavio pomo. Oko pola jedan oko kue se razmiljelo ve pedesetak dobrovoljaca. Pogledavi kroz prozor, Powell je pozvao policiju, tvrdei da je napadnut. Za samo nekoliko minuta ondje su se pojavila etiri policijska vozila, a kapetan Percy stigao je ubrzo nakon njih. Nije se obradovao Prijateljima. "Zato niste pozvali nas?" upitao ih je Percy. "Jesmo", rekao je Donald. "Razgovarali smo s Ryanom Tavichem. To ga nije zanimalo." Sada se oko kue ve bila okupila povea masa ljudi. Irving Powell stajao je na trijemu i za ovratnik drao Sidneyja. Nije bilo jasno tko titi koga. Ondje se ve naao i Franklin, koji je za novine razgovarao sa Sandrom Petoski. "inilo nam se da nemamo izbora i da moramo neto poduzeti", neprestano je ponavljala. Netko je neto viknuo Powellu, nazivajui ga "perverznjakom". Isprva se inilo da je to ala, u masi je vladala tolika napetost da je ve trenutak kasnije bilo jasno koliko su ljudi ozbiljni. Pojavila se nada da bi se Powellu moglo neto pronai, zbog ega bi ga pritvorili i tako bi se okonala cijela pria. Stoga su poele kruiti i odredene glasine. Neki su navodili kako je Chihani bio iv kada ga je Powell zatekao pred kuom i kako ga je Powell i dokrajio. Mnogi su bili skloni o Powellu misliti sve najgore, premda je dotada ivio, koliko ja znam, upravo besprijekorno. No injenica da je Powell izgledao neduno nije znaila nita. T'ko zna to je sve inio onako sam usred noi? Kapetan Percy priao je Powellu na trijemu. "Najbolje bi bilo", rekao mu je, "kada biste dvoje-troje njih pozvali u kuu, a s njima u ' doi ja i zapovjednik Schmidt. Ili moete jednostavno pozvati svog odvjetnika." "Ali ovo nema smisla", rekao je Powell. ' "Ne elim vam govoriti to vam je initi", rekao je Percy. "Ako ih pustim u kuu, hoe li ostali otii s mog travnjaka?" "Budu li zadovoljni rezultatima." "Mrzim ovakvu prisilu", rekao je Powell. Kapetan Percy nastojao je izgledati strpljivo, no samo je radio grimase. Chuck Hawley rekao je da je Powell bio na rubu histerije, ' premda ne mogu znati je li to bilo tono. Zamislite kako je to cijeli ivot ivjeti u odreenom gradu, biti potovanim lanom drutva i odjednom postati osumnjienim za perverzije, ubojstva, nai se usred mase od vie od

stotinu ljudi. Ni u najgorim nonim morama Powell nije mogao oekivati takvo to. "Svakako udite." Donald Malloy, Sandra Petoski i Dave Bauer iz YMCA-a uli su kao predstavnici Prijatelja. Percy, zapovjednik Schmidt i Chuck Hawley predstavljali su policiju. Powell ih je proveo kroz kuu. "Dave Bauer puzao je u stranje dijelove zidnih ormara", rekao je Chuck. "U podrumu nije bilo zemljanog poda. Bio je od betona." Provevi itav ivot u istoj kui, Powell je s godinama skupio pu no stvari. A u kui je imao i stvari preminule supruge. A i njegovo troje odrasle djece imalo je stvari u kui. Pred kuom su se ubrzo zaustavila i televizijska reportana kola. injenica da je madame Respighi navodno prokazala na Irvinga Powella bila je vana vijest. Policija i Prijatelji u kui su proveli sat vremena. Nisu pronali nita, "Dakako, neto bi i dalje moglo biti skriveno", rekao je Malloy. "Dovedite tehniare", rekao je Powell, gotovo uspanieno. "Budite unutra koliko god elite. Slobodno inite to vam je volja." "Ne bih rekla da su nam potrebni tehniari", rekla je Sandra Petoski. "Kako emo onda biti sigurni?" upitao je Malloy. Stajali su na trijemu pred kuom. Oko njih su se nalazile televizijske kamere i fotoreporteri. "Molim vas," rekao je Powell, "ako su potrebni i tehniari, pozovite ih." I tako je kapetan Percy pozvao ekipu iz laboratorija. Ali emu odugovlaiti s time? Nisu pronali nita. No kada je na Powella jednom pala sumnja, bilo ga je teko nje posve osloboditi. Neki od Prijatelja, medu njima i Donald Malloy, ustvrdili su kako je tehniarska ekipa mogla pretraivati i pomnije. A u subotu naveer netko je kamenom razbio prozor s prednje strane Powellove kue. Zbog toga je pred njegovu kuu postavljena jednolana policijska straa, dvadeset etiri sata na dan sljedeih pet dana. Sam Powell dobrovoljno je ponudio svaki oblik pomoi Prijateljima. Bio je prestraen i izgledao je jadno. Madame Respighi nije se ni ispriala, no, s druge strane, u svojim "slikama" nije nuno vidjela ba njegovu kuu. Ja za itavu epizodu krivim Sumnju s velikim S. Sumnja je bila neto poput snanog reflektora koji se stalno vrti ukrug. U jednom bi trenutku osvijetlio jednu osobu, ve trenutak kasnije nekog drugog. U jednome kratkom razdoblju, Irving Powell ivio je u stanju na granici uasa. A onda je pozornost privuklo neto drugo. Meu okupljenima pred Powellovom kuom bili su i Barry Sanders i Jaime Rose. U to su vrijeme prolazili tim dijelom grada. Salon Make Waves subotom se zatvarao u podne. Barry je od majine kue iao prema sveuilitu, a

Jaime mu je radio drutvo vie iz dokonosti nego bilo ega drugog. Bio je topao jesenji dan i mnogi su ljudi pripremaIi vrtove i travnjake za zimu. Barry je, kao i obino tijekom dana, nosio kapu - tonije, kapu za golf - i tamne naoale. Jamie je volio kou, te je na sebi imao kone hlae i crnu konu jaknu navuenu preko gornjeg dijela trenirke. I jedan i drugi izgledali su kao da posve ne pripadaju Aureliusu. Franklinu sam ve bio spomenuo svoj razgovor s Jaimeom od prije nekoliko dana. A mogue je i da sam malo pretjerao kako bi pria bila zanimljivija. Franklin je zakljuio da eli i osobno razgovarati s Jaimeom. Stoga mu je priao u guvi. On i Jaime su se znali, premda ne dobro. "Oooh," rekao je Jaime, "medijsko njukalo." Poto su se pozdravili, Franklin je rekao: "Volio bih uti jo neto od tvojih opaanja o ljudima u Aureliusu." "Moram krenuti na faks", rekao je Barry i udaljio se poprilino urno. Moda je to bila posljedica stidljivosti, no tko god ih je promatrao mogao je posumnjati i u neto drugo. A u tome je i bio problem: u ljudima koji su budno promatrali: vie od stotinu Ijudi moglo je njih trojicu primijetiti zajedno. "Imam puno opaanja", rekao je Jaime. "Netko mi je rekao da se nisi iznenadio posljednjim dogadajima u gradu", rekao je Franklin, ne navodei tono moje rijei. "Taj pokvarenjak", rekao je Jaime. Takvo teatralno ponaanje kod Jaimea je bilo posve neprirodno, jer se uglavnom ponaao kao i svi ostali. Dakako da je ovdje bio svjestan publike. "Mrzim kako ljudi ogovaraju", pridodao je tada. Njih dvojica tada su polako plonikom poli prema gradu. Bili su priblino jednake visine i obojica su bili vrlo vitki. Franklin je na glavi imao svoj irski ribarski eir. Jamie je bio gologlav. Bio je tat na svoju kosu i nikako je nije volio pokrivati. "Ima li kakvu predodbu o tome tko je mogao oteti djevojke?" upitao ga je Franklin. "Ni u jednom trenutku nisam rekao da znam neto o tome", rekao je Jaime. "Samo sam rekao da znam ljude koji u sebi nose odredenu zlou." "Tko su ti ljudi?" "Ne budi smijean. Misli li da bih elio da im imena objavi u novinama?" "Ali ako su imali nekakve veze s Meg ili Sharon?" Jaime ga prijekorno pogleda. "To nisam rekao. Samo znam da im elje nisu posve uobiajene."

"0 koliko je Ijudi rije?" upitao je Franklin, koji je ve poeo zamiljati nekoliko desetaka osoba. "Dvoje-troje, ne vie." "Jesu li meu njima i Jesse i Shannon L,evine?" "Dakako da nisu. Oni su obini seljaii, nita vie." "Na kakve elje pritom misli?" "U tome i jest problem. Samo zbog toga to neki ugledni gradanin voli da ga netko vee i tue ne znai da je imao veze s onim otmicama. A to bi se dogodilo da ti odam njihova imena? Pogledaj samo Irvinga Powella. Tko bi normalan pomislio da je taj jadniak skrivio bilo to? A sada mu pustoe kuu. Mislim da smo razgovarali dovoljno dugo." "Ali ako je netko od tih..." zapoeo je Franklin. "Ne," rekao je Jaime, "Ijudi me ne bi trebali ak ni vidjeti da razgovaram s tobom." No tada je ve bilo prekasno. 35 Brutalnost kao jedan od oblika poziva u pomo nikako mi nije bio jasan. Zbog toga su motivi otmiara postajali sve enigmati nijima. Povrat Megine odjee dodatno nas je uvjerio-kao da nam je to uope bilo potrebno - u injenicu da ta osoba ne samo da ivi u Aureliusu, nego i odlino poznaje policijske aktivnosti. Takva su nam podsjeanja bila potrebna jer bismo samima sebi inae govorili kako je nemogue da je to netko od nas. U nedjelju uveer bio sam u prizemlju i drijemao nad nekom knjigom kada se na ulaznim vratima iznenada zaulo kucanje. Prenuvi se, ispustio sam knjigu, nekakav triler Daphne du Maurier'~ koji sam ve bio itao. Bilo je blizu jedanaest. Ve sam pomislio kako neu otvoriti vrata, no onda sam se prisilio i ustao. Pred vratima je bila Sadie. "Netko pokuava ui na naa stranja vrata", rekla je. Na sebi je imala staromodnu spavaicu od flanela i bila je bosonoga. Neprestano se osvrtala, a ja sam je uveo u dnevnu sobu. Nita nije toliko prijelazno poput straha i sada sam poalio zbog toga to nemam pitolj ili puku - mnogi su sada kupovali oruje nego samo nekoliko tupih kuhinjskih noeva. "Gdje je Franklin?" "Vani." '-3 Engleska knjievnica (1907.-1989.). "A gospoda Sanders?"

"Spava na kauu pred televizorom. Ne mogu je probuditi. Shadow je zakljuan u podrumu. Neprestano laje." Sadie je stajala pokraj kamina. Onako tanahna i s onako malim grudima podsjeala me na kakvu biljku prije evatnje. Prebacila je kosu iza ramena. "to se dogodilo?" upitao sam je. "ula sam kako su zakripala mreasta vrata iza kue, a onda je netko okrenuo ruicu na vratima. Bila su zakljuana. Potom ih je taj netko snano povukao. Ja sam onda otrala ovamo." Premda sam osjeao njezin strah, nisarn elio tu priu prihvatiti kao istinu. No je bila vjetrovita; moda su se mreasta vrata jednostavno pokrenula na vjetru. Nada u to da ondje nema nikoga nije mi doputala da nazovem policiju. Dotada sam ve bio uo za brojne lane uzbune zbog kojih su oni koji su pozivali policiju u oima javnosti na koncu izgledali glupo. Stara gospoc~a Sherman bila se zakljuala u kupaonici zauvi mia u smonici. Odbila je izii ak i na pozive policajaca. Na kraju je stigla i njezina ki iz Norwicha. Chuck Hawley tome bi se uvijek dobro nasmijao. "Podimo vidjeti", rekoh. "Sami?" Sadie se nije ni pomaknula. Uzeo sam ara koji je stajao pokraj kamina. "Moemo barem probuditi gospou Sanders." Sadie kimne i poe za mnom. Dao sam joj staru vunenu jaknu iz zidnoga ormara u predvorju i navukao svoj zimski kaput. Tiho smo izili na trijem. Ulica je bila pusta. Vjetar je travnjacima prenosio nekoliko uvelih listova. Veina kua bila je u tami, no svjetlo u spavaoj sobi one slijepe djevojke bilo je ukljueno. Djeli mjeseca lebdio je nad sreditem grada, a mrani oblaci svakih su nekoliko trenutaka prelazili preko njegove povrine. Sadie me odostraga gurnula laktom i ja sam poskoio, a zatim se brzo pribrao. Nikada nisam bio osobito odvaan. Kao dijete jako sam se bojao ak i kampiranja. Preli smo travnjak Petea Danielsa. Nae sjene, nastale pod ulinom rasvjetom, prelazile su stubama koje su vodile do njegova ulaza. Preli smo na Sadien travnjak. U njezinoj se kui svjetlo vid~jelo samo u dnevnoj sobi. Bilo je iskljueno ak i svjetlo na trijemu. Zara sam drao uz nogu da se ne bi isticao. Pitao sam se koliko se esto ovjek dovodi u opasnost samo zbog straha od toga da e ga netko ismijati. Do Sadiena smo trijema doli kripavim stubama. Sadie se drala tek na korak iza mene. Otvorio sam ulazna vrata i tako smo uli. Shadow je i dalje lajao u podrumu, bilo je to otro, gotovo izbezumljeno lajanje. Dnevna se soba nalazila lijevo od hodnika. Televizor je bio ukljuen. U vijestima iz

Syracusea, u jedanaest uveer, govorilo se o dvostrukom vjenanju u bolnici Sv. Josipa. Vidjeli su se prizori sretnoga slavlja. Gospoda Sanders leala je na kauu, glave poloene na jastui. Cipele su joj bile na podu pokraj kaua, a usta rastvorena. Da nije hrkala, bio bih pomislio da je doivjela modani udar. Bila je krupna, okrugla ena s nepominom trajnom frizurom nainjenom od guste sijede kose. kotska karirana suknja bila joj je naborana i poneto zadignuta, tako da se ispod nje vidjela proarana bjelina unutarnjeg dijela njezina bedra. Odvratio sam pogled. Iz televizijskog je aparata dopiralo prigueno klepetanje. Priao sam kauu i prodrmao gospou Sanders za rame. Nije reagirala. Prodrmao sam je snanije, a glava joj je tada skliznula s jastuka. Otvorila je oi a onda se brzo uspravila u sjedei poloaj. "to vi radite ovdje?" upitala me. "Sadie vas nije mogla probuditi. Bila se zabrinula." "Imam vrst san", rekla je gospoa Sanders. ' Sadie je stajala pokraj mene. Ja sam krenuo prema izlazu iz dnevne sobe. ' "Kamo idete?" upitala je gospoda Sanders. Promatrala je ara i , ja sam tada uvidio da je nervozna zbog mog dolaska. I ja sam pogledao ara. "Opreza nikad dovoljno", rekao sam. Potom sam hodnikom nastavio do kuhinje. Iza sebe sam uo gospodu Sanders kako govori: "Nikako mi se ; ne svia to je on ovdje." Nisam uo Sadien odgovor. Priao sam stranjim vratima, koja su bila zakljuana. Ukljuio sam svjetlo na stranjemu trijemu i otkljuao vrata. Na trijemu je stajala kanta za smee na kojoj nije bilo ! poklopca. S vremena na vrijeme imali bismo problema s rakunima, ; tako da sam se sada pitao jesu li Sadie i pas zapravo uli kakvog rakuna. Stavio sam poklopac na kantu. Na trijemu nije bilo niega prema emu bi se moglo zakljuiti da je netko pokuavao provaliti u kuu, ' no isto tako nisam znao rl~ kakvi bi to trebali biti zrlakovi. Vjerojatno neto slomljeno. Sadie je u meuvremenu pustila Shadowa iz podruma i pas je sada iza mene projurio kroz mreasta vrata, skoio mi na noge i potom pojurio niza stube. Istog je trena poeo lajati. Pogledao sam na suprotnu stranu travnjaka. Netko je bio izmedu drvea i prilazio mi. Instinktivno sam uzdignuo ara. "Doista ete me napasti?" zauo se neiji glas. Bio je to Aaron. Njegov rep prepoznao sam prije nego to sam mu ugledao lice. "to ti radi ondje?" upitao sam ga.

"Preac. Je li Sadie jo budna?" Shadow je prestao lajati i odmah mu je pritrao. Aaron se sagnuo kako bi ga poeao iza uha. "Jesi li maloprije ve bio ovdje?" "O emu to govorite?" "Sadie se uinilo da je neto ula." Tada se na trijemu ve nala i Sadie. "Aarone", rekla je. Aaron se zaustavio ispred prve stube i pogledao nas. Rep mu je bio svezan tako vrsto da mu je povlaio kou u kutovima oiju, zbog ega je imao poneto azijatski izraz lica. "Imam novosti za tebe", rekao je tada, obraajui se Sadie. "Tvoj e se otac vjenati s mojom j' sestrom. Ovoga tjedna." '' Meni se uinilo da su to poprilino dobre novosti, no dok sam ;' promatrao Sadie i Aarona, postalo mi je jasno da oni nisu takvog miljenja. "to se to ovdje dogada?" zazvala je gospoda Sanders. "Sprema se svadba", rekao je Aaron. Potom se nasmijao. Nakon to sam se u salonu vidio s Jaimeom, poeo sam primjei i vati kako se braa Levine prema njemu odnose neprijateljski. Dakako, Jaime mi je ispriao za onaj susret u baru u Gillian'su, premda nije tono naveo to im je rekao. Mogue je da im se Jaime obratio, a da se njima nije svidio njegov ton. No nije bilo tako. Jaimeu su zamjerali prijateljstvo s Barryjem Sandersom. A onda su u ponedjeljak ujutro, prolazei pokraj salona Make Waves, zastali kako bi pogledali kroz vrata. Jaime je unutra stavljao uvijae u kosu gospode Adams. Njezin je suprug tio lan Gradskoga vijea. Jesse i Shannon stajali su na vratima, rukom pokazivali prema Jaimeu i smijali se. To nije bio pravi smijeh, nego smijeh iz crtanih filmova, smijeh Pere Djetlia. Cookie ih je brzo istjerala. Isprva se inilo da nee otii, no ona ih je onda poprskala nekakvim slatkastim mirisom, to ih je poprilino pogodilo. U utorak su Jesse i Shannon doli u Aurelius GriII u vrijeme kada su Jaime i Barry ondje zajedno objedovali. Mislim da su Jaime i Barry bili tek prijatelji, ili je to prijateljstvo bilo barem u nastajanju, no Levineovima se njihovo prijateljstvo nikako nije dopadalo. Cinilo se da su u svojim glavama nekako pomijeali marksizam sa svojevrsnim oblikom puritanizma. A moda im se inilo i da je Barry iznevjerio ID. Barry i Jaime sjedili su za stolom, a Jesse i Shannon u jednom su im se trenutku pridruili. Zbog identinih plavih kozjih bradica izgledali su poneto klaunski. "Nitko vas nije pozvao za stol", rekao im je Jaime. "Pozvala nas je ovjeja Ribica", rekao je Jesse. "Namignuo nam je", rekao je Shannon.

"Nije istina", rekao je Barry. "to je za objed?" upitao je Jesse. "Ostavite nas na miru", rekao je Jaime. "Mi nemamo pravo jesti?" upitao je Shannon. "eli nas sprijeiti u jelu", rekao je Jesse. Jaime je dao znak Ralphu Stangosu, vlasniku Aurelius Grilla. Ralph je dobrovoljni vatrogasac i sportski tip. Kakvo god imao miljenje o Jaimeu, znao je da mu je on stalni gost. Stangos je obrisao ruke runikom i krenuo prema njima. "Izgleda da jedete juhu", rekao je Shannon, rukom pokazujui prema Jaimeovoj juhi od rajica. "I ja bih volio pojesti malo juhe", rekao je Jesse. "Ja u ti je dati", rekao je Shannon. Ispruio je ruku, stavio prst pod rub tanjura i prevalio ga Jaimeu u krilo. Jaime naglo odgurne stolac unatrag. "Hooop", ree Shannon. "To si uinio namjerno", ree Barry. U tom trenutku Ralph Stangos epao je Shannona za vrat. "Van", ree. "obojica," To je moda bila i najznakovitija epizoda. No bilo je i drugih, a mogue je da sam neke i zaboravio. Jaimeu su se dvaput izrugivali na ulici. To je potrajalo nekoliko dana i znam da je Jaime ve razmiljao o tome kako e od suda zatraiti zabranu njihova pribliavanja. Barry je te veeri doao k meni i ispriao mi to se dogodilo u Aurelius Grillu. "Jaime je morao otii kui i preodjenuti se", rekao je. "itave hlae bile su mu umrljane juhom od rajic:a." Sjedili smo u naslonjaima, svaki s jedne strane kamina, i pili aj. "Zato ga tako maltretiraju?" upitao sam ga. Iza debelih stakala naoala, Barryjeve su oi bile tek blijedoruiaste mrlje. "Shannon kae da je homoseksualnost reakcionarna. No bit e da im je Jaime neto rekao u Gillian'su, pa im se to nije svidjelo." Barry je otpio gutljaj aja i zatreptao. Razgovarali smo o Franklinovu vjenanju s Paulom, do kojeg je trebalo doi sutradan u zgradi suda u Pottervilleu. "Sadie je zbog toga vrlo uzrujana", rekao sam Barryju. Franklin je mislio da e Sadie morati prihvatiti njihovu vezu ako se on i Paula vjenaju, o emu su razgovarali ve nekoliko mjeseci. Osjeao je i grizoduje zbog toga to Sadie ostavlja samu, tako da mu se inilo da e biti bolje bude li u kui i Paula. Paula je bila dobra, ljubazna i inteligentna. Franklin nije vidio

nijedan logian razlog zbog kojeg bi Sadie prema njoj trebala i dalje osjeati antipatiju. Dakako, Sadie nisu trebali nikakvi logini razlozi. Razmiljao sam i o onome to je Jaime rekao o tajnama nekih mukaraca u Aureliusu. Zbog toga sam se poeo pitati tko je bio onaj mukarac s kojim je Barry ostvario kratkotrajnu vezu jo dok je pohadao srednju kolu. Upitao sam Barryja odrava li spolnu vezu s Jaimeom. "Ne, ni sluajno. Samo smo prijatelji." "Vida li kada onog ovjeka s kojim si imao vezu?" "Kojeg ovjeka?" Barry se odmah poeo braniti. "Dok si jo bio srednjokol`i~." "O njemu ne elim razgovarati." "Jo uvijek ivi u gradu?" Barry je ponovio kako o njemu ne eli razgovarati. "Poznaje li ga Jaime?" "Ne znam." Barry je tada ustao i rekao da mora poi. Ispriao sam se i pokuao ga smiriti. "Popij jo malo aja", rekao sam mu. "Doista moram poi." Nije ga bilo mogue zadrati. Majka mu je rekla neka doe kod Sadie u osam, a sada je ve bilo nekoliko minuta nakon osam. To mi je kod Barryja ve poelo ii na ivce. Poznavali smo se dugo i drao sam da bi u mene trebao imati povjerenja. ' U meuvremenu su Prijatelji nastavili patrolirati. Razgovarali su s ljudima; bili su u vezi s drugim slinim udrugama irom zemlje. Premda se inilo posve oitim da Irving Powell nije imao nikakve veze s onim otmicama, razgovarali su s njegovim susjedima. A imali su i vlastite policijske radijske scannere, tako da bi Prijatelji takoer reagirali kad god bi se nekome uinilo da je uo neobine zvukove ili vidio neto neuobiajeno i uspanieno pozvao policiju. Prijatelji bi na mjesto s kojeg je upuen poziv katkada pristizali i prije policije. Kapetan Percy vie je puta prosvjedovao kod Gradskoga vijea, no njegovi se lanovi u to nisu mijeali. Usred tog straha jo jc nekoliko ljudi napustilo Aurelius, dok su neki keri uputili na boravak kod rodbine u gradovima za koje se dralo da e biti sigurni, premda je pojam sigurnosti postajao sve problematiniji. U razredima su se vidala prazna mjesta. Kada bih navodio imena odsutnih, u administraciji bi mi govorili kako je taj i taj uenik privremeno preao u kolu u Romeu ili Baldwinsvilleu. Arijeprivremeno ostala bi lebdjeti u zraku i nitko je ne bi dovodio u pitanje. Kako su sumnje rasle, tako su ogovaranja i optube postajale sve zlobnije, nerijetko graniei i s klevetom. Pouzdano znam da se govorilo i o meni, no na takvoj razini neznanja da je to vie provociralo nego zastraivalo. Jednom

sam, primjerice, doao u uionicu na peti sat, nakon objeda, i ondje na ploi zatekao ispisanu rije "Ferry". Prije nekoliko godina u koli je radila nastavnica povijesti koja se zvala Margaret Ferry, tako da sam isprva pomislio kako se natpis odnosi na nju, Me~utim, ve jedan pogled na nacerena lica mojih uenika osmoga razreda, pokazao mi je da je ta rije napisana pogreno'4. Krepka ozarenost pozornih lica bila je odvratna. Naao sam se u iskuenju da neto kaem, no urnjesto toga samo sam izbrisao rije i zapoeo sat. Na tom sam ih satu iznenadio nenajavljenim testom koji nitko nije napisao dobro. Shvatili su poruku. No sumnja se osjeala u itavoj koli. Zbornicom je sve vie vladala tiina. Ondje se obino neprestano kritiziralo, klevetalo i ogovaralo. No ljudi su sada osjeali nesigurnost u vezi s identitetom svakog sugovornika. Je li Sandra Petoski koju ve godinama vidam iz dana u dan ista ona Sandra Petoski koja je supredsjednica Prijatelja? A to ako postoji i trea Sandra Petoski, koja je jo sablasnija? Izrazom mrana strana koristim se kao gotovo kominim elementom. Strast prema okoladi gospoe Hicks bila je njezina mrana strana, kao i ljubavna veza Harryja M;~rtinija s onom uiteljicom iz Utice. No sada smo imali dokaza i o neemu istinski mranom. Zbog toga smo postali svjesniji toga koliko ta tama zapravo moe biti mrana. Netko od nas oteo je dvije djevojice. A to je taj netko s njima uinio? To pitanje nismo postavljali. Tako u tiini kolske zbornice ni u jednom trenutku nisam imao dojam da moji kolege nemaju o emu razgovarati; vie je bila rije o tome da se boje onoga to se moglo i trebalo rei. U srijedu poslije podne Franklina i Paulu vjenao je matiar u Pottervilleu. Ryan je onamo otiao s njima i bio im svjedok. Sve troje su na sat vremena otili s posla. Ryan je preskoio objed. Matiar, Mitchell Friedman, neprestano se alio u vezi s brakom i govorio kako e Franklin od Paule stvoriti estitu enu, no Ryan je rekao da su njih dvoje bili ozbiljni kao da je rije o kakvom pogrebu. Kada je sve zavrilo, Franklin je poljubio nevjestu, a Ryan im je stisnuo ruku. Automobilom su se vratili u Aurelius. Kada se Sadie, neto nakon tri poslije podne, vratila iz kole, ustvrdila je da ima novu majku. To je nije usreilo. Franklin i Paula oko sat su vremena premjetali neke od Paulinih stvari iz kue njezina oca, koju e dati na prodaju. Franklin nije imao puno vremena, jer su novine najkasnije u pet trebale biti u tiskari. Pred sobom su imali i problem Paulina psa, Fletchera, koji se nije slagao sa Shadowom. Neki prijatelji koji su ivjeli

'-4lspravno napisana rijc glasila bi fairy, a znai, izmedu ostalog, homoseksualac, peder. izvan grada preuzeli su Fletchera do trenutka kada Franklin i Paula odlue to e uiniti. Franklin je o njihovu vjenanju napisao kratak lanak. Zapravo, zacijelo ga je napisao jo prije vjenanja. U njemu su se navodili samo osnovni podaci, premda je u njemu stajalo i kako je Franklin urednik Independenta (kao da je takva identifikacija bila potrebna), a Paula psihologinja pri studentskoj slubi sveuilita Aurelius. Ljudi su itali lanak i odmahivali glavom. Mnogima se inilo da ve i ovako znaju previe o obitelji McNeal. Ljudi su Franklinu, dakako, eljeli svako dobro, no ne bih rekao da je itko ita slavio. 36 M alloyevi i Shillerovi zapravo se nikada nisu istinski sprijateljili, ali u ovome su razdoblju bili poprilino bliski. Mec~utim, upra vo ona tuga koja ih je zbliila ujedno ih je i razdvajala. Naposljetku, tugovali su za razliitim djevojicama. Ali bili su u stalnoj vezi, medusobno se raspitujui o tome je li tko uo to novo. Ralph i Helen Shiller nisu bili izravno povezani s Prijateljima, no Ralphov je brat Mike onamo dolazio svakodnevno. Mike je na radnom mjestu u potanskome uredu uzeo nekoliko slobodnih dana. Drugi brat, Albert, takoer je dio vremena posvetio Prijateljima. A Helen Shiller imala je dva brata i jednog bratia koji su sudjelovali u patrolama. Ralph i Helen Shiller nastojali su nastaviti s uobiajenim ivotnim ritmom, no zapravo su ivjeli u stanju koje je graniilo s paraliziranou. Nekoliko bi se minuta polako kretali naprijed, a onda bi uvidjeli da im nema keri i ponovno beivotno tonuli. Na sreu, Ralph je imao ljude koji su radili u njegovoj radionici. Uasno je bilo to to se nije znalo nita, a nikako nisu mogli prestati zamiljati sve uase koje je netko mogao uiniti njihovu djetetu. To neobino vraanje odjee i lana ruka otvarali su mogunosti i za najuasnije scenarije. Ralph se poeo voziti gradom u svome kombiju, ne odlazei na poslove i ne obavljajui nita, samo tako gledajui oko sebe. ovjek bi vidio taj kombi kako polako prolazi - bio je to plavi Ford s bijelim natpisom "Ralph Shiller, elektriar" s jedne i druge strane - i vidio Ralphovo tamno, tuno lice kako proviruje izna~ upravljaa. Helen je, pak, rijetko izlazila iz kue. Megin brat Henry kod mene je imao biologiju i esto ga nije bilo na nastavi. Zbog toga mu nikako nisam mogao sniziti ocjenu. Oduvijek je bio veseo djeak, no

, lice mu je sada bilo nepomino i inilo se da nikako ne moe pozorno pratiti nastavu. Ostali su mu se uenici obraali aptom, ali mnogi su vie voljeli posve ga se kloniti. Mladi brat, Bobby, polazio je etvrti razred i o njemu ne znam nita, to ne znai da zbog toga o njemu manje nagaam. Malloyevi su bili pogoeni na slian nain. Doktor Malloy posve je prestao dolaziti u ordinaciju. Sjedio je sam kod kue ili odlazio u policijsku postaju. Poput Henryja Shillera, njegov sin Frank, uenik treeg razreda srednje kole, esto je izostajao s nastave. Mala je Millie bila u treem razredu. Doktor ju je svakoga dana dovozio u kolu i ekao je nakon nastave. Vozio ju je i do prijateljica i ekao je pred kuom dok bi se s njima igrala. Bio je opsjednut strahom od toga da bi joj se neto moglo dogoditi. Njegova supruga, Catherine, izlazila bi samo da bi se vidjela s Leimbachovima ili Shillerovima. Svi su bili svjesni toga da ih drugi promatraju, da ljudi s njima suosjeaju. Bilo im je drago zbog takve ljubaznosti, no kad god bi primijetili da ih netko promatra, s tugom bi se prisjetili uzroka boli, a nestanak djeteta ponovno bi se pojavio pred njima. Doktor Malloy vozio je Chevroletov kamionet boje trule vinje. Jednog sam dana kroz njegov stranji prozor uoio dra za puku. Sljedei put, nekoliko dana kasnije, ondje je bila i puka. Bila je to unutranjost savezne drave New York u studenome. Lov je , bio vrlo popularan. No inilo mi se da doktor Malloy nema puku zbog lova na jelene. I on bi se polako vozio gradom, polako skreui ' na raskrijima, promatrajui razne kue. Automobilske patrole u Aureliusu esto je organizirao Paul Leimbach. Ukupno su imali dvadeset dva vozila, no u svakom trenutku na ulicama ih je bilo najvie pet. Pomna tonost kojom se Leimbach isticao kao knjigovoa ovdje je primijenjena na patrole. Svaki je automobil imao svoj sektor. Svaki je pokrivao odredenu rutu, a onda bi naglo preao na neku drugu, kao da bi te neoekivane promjene mogle iznenaditi zloinca, nekoga tko vreba i pokazuje dijaboliko zanimanje za mlade djevojke. Paula Leimbacha poznavao sam cijeli ivot, premda ne osobito dobro. Uza strast prema sliicama s igraima baseballa u djetinjstvu i strast prema brojkama u odrasloj dobi, inilo se da svijet silno eli pretvoriti u podatke za mjerenje i vaganje. ':~la njegovu tijelu nije bilo suvine mase, bio je miiav i ilav. Netko mi je rekao da nou ne spava vie od etiri sata. Imao je tamno lice pozorna izraza i inilo se da neprestano prouava ono to ga okruuje, u nepominom stavu kakva jastreba na odumrlom stablu. ovjek ga nije mogao ni zamisliti u situaciji u kojoj bi ga

neto zateklo, pa ipak neakinjin ga je nestanak iznenadio. Bio je to podatak koji njegova oprema nikako nije mogla procesuirati. Leimbachova ki, Jenny, imala je dvanaest godina i uasnuto se pribojavala da je u opasnosti. Njegova supruga, Martha, eljela je uputiti Jenny nekamo izvan grada, no Leimbach je tu mogunost odbio. Drao je kako to ne bi bilo pravedno prema doktoru Malloyu. Pritom nije smatrao da ugroava ker zbog Sharonina nestanka, no imao je osjeaj - sam Bog zna kako je to verbalizirao - da ne bi bilo u redu kada bi Jenny bila na odvie sigurnom. S druge strane, pomno se brinuo za to da mu ki nikada ne bude sama. Ako s njom ne bi bili on ili Martha, uz nju bi bili petnaestogodinji Mark ili Scott, maturant. Nekako raunam da je Donald Malloy Prijateljima posveivao i vie od etrdeset sati tjedno. Drogeriju je sve vie vodila Mildred Porter, premda bi Donald onamo dolazio jedanput ili dvaput na dan kako bi rijeio pristigle recepte. ivio je sam u ulici Dodge, premda je, koliko sam uo, imao maku; njegova troetana kua, koja je medutim bila poprilino uska, nalazila se na prostranom zemljitu. Nekoliko se godina mislilo kako e se oeniti, no do toga ipak nije dolo. Kako se bio rastao, mogue je da nije elio ponovno iskuavati takvu mogunost. Nije imao djece. Nakon dolaska u Aurelius neko je vrijeme izlazio s nekoliko ena. U to je vrijeme bio vitkiji i okretniji. Izgledao je kao da je jedan od onih mukaraca koji su u koli igrali football i kod kojih su se miii polako pretvorili u masno tkivo. Nije bio uasno debeo, no bio je krupan i teak. Moda je i sada s vremena na vrijeme s nekim izlazio, no ja za to nisam znao. S Agnes Hilton i Daveom Bauerom posjetio je brojne kue, jednako kao to je posjetio i mene. Uvijek su se trudili biti srdani, no nikako nisu mogli prikriti injenicu da je osoba kod koje su doli pod odredenom sumnjom, pa bila to i neka najbeznaajnija sitnica. Donald je u svojoj kui odravao sastanke na kojima su se razmatrali mogui scenariji, sve to se djevojicama moglo dogoditi, a takvi sastanci dovodili su do novih posjeta. Dakako, svi takvi susreti nisu protjecali u prijateljskoj atmosferi, tako da su se neki ljudi Donalda poeli bojati i truditi se da ostanu u njegovoj milosti. Franklin ga je u tom razdoblju ponovno pokuao intervjuirati za novine, no bez uspjeha; tonije, Donald je rekao da e rado odgovoriti na svako pitanje, no da ne eli biti temom itavog posebnog intervjua. "Ja sam samo sredstvo", neprestano je ponavljao. "Moj je jedini cilj pronai te djevojke. Nemam drugih zadaa." "Ali ima cijeli jedan ivot o kojem moe govoriti."

"Moda kasnije, kada sve ovo bude iza nas", rekao je Donald. Njegova strastvena elja za pronalaenjem djevojica bila bi iznimna da nije bilo jednake elje njegova brata ili Paula Leimbacha ili Ralpha ili Mikea Shillera. Te ljude poznavao sam godinama. Leimbach mi je pomagao pripremiti poreznu prijavu. Doktor Malloy bio mi je lijenik, kada sam za to imao potrebu. Ralph Shiller radio mi je na elektrinim instalacijama u kui. Od Mikea Shillera kupovao sam potanske marke, a od Donalda lijekove. Ti su ljudi bili medu najsusretljivijim i najsrdanijim osobama u Aureliusu. Njihova su djeca pohadala nastavu kod mene ili kod mojih kolega. A sada je skupina njih bila izdvojena, kao da im je netko na licu ostavio nekakav uasan znak. Na odreeni su nain izopeni iz naega drutva kako bi stvorili vlastitu uasnu zajednicu. Mi ostali vidjet emo taj znak i moliti se za to da se ne nade i na nama. "Ja sam samo sredstvo", rekao je Donald. Tko ga je uope mogao kriviti zbog elje da odbaci svoju ljudsku prirodu, onaj dio koji je toliko patio? Pa to ako je tako odluno ulazio Ijudima u kue da bi im postavljao pitanja? alili smo ga. A inilo se da je upravo ta njegova krupna graa, masa koju je nosio pod tamnim odijelima ili bijelim ljekarnikim ogrtaem fiziki oblik njegove boli, kao da bi bez te tuge i patnje bio posve vitak. Doktor Allen Malloy esto je bio u drutvu kapetana Percyja i posjeivao ga u njegovoj kui u Norwichu. Po tom osjeaju za dunost i elji da ih ostali smatraju pouzdanima i potenima, njih su dvojica bili slini. I jedan i drugi drali su se poprilino stoiki. I jedan i drugi bili su crvenkaste puti i smirena dranja, a upravo to njihovo rumenilo svjedoilo je, inilo se, o estokim unutarnjim aktivnostima. A imali su i djecu priblino jednake dobi, tako da je kapetan Percy sva kako mogao duboko suosjeati s gubitkom kojeg je doivio doktor Malloy. Prema Ryanovim rijeima, sve vra prijateljska veza s doktorom Malloyem na neki je nain kod kapetana Percyja iskupljivala krivnju zbog toga to nije pronaao osobu odgovornu za nestanak djevojaka. Percy bi navodio svoje dugake popise mogunosti, potom o njima raspravljao i istraivao ih. Po tome je bio slian Prijateljima Sharon Malloy, budui da je tako pomno istraivao sve mogunosti i pojedinosti, a potom svaku od njih ispitivao. Poeo se ak i povjeravati Ryanu, kojeg je ranije ignorirao, vie volei drutvo svojih kolega. No Percy je zbog Prijatelja osjeao nelagodu, odnosno nisu mu se svidali njihovi pokuaji ispunjavanja policijske uloge. Unato prijateljskom odnosu s doktorom Malloyem, tako se nije odnosio prema Leimbachu i Donaldu.

Percyju se nikako nisu svidale patrole i protivio se Donaldovu ispitivanju gradana Aureliusa. A to nije bilo profesionalno suparnitvo. Percy je drao da bi krivac za otmice, tko god to bio, bez tih patrola mogao biti voljniji eksponirati se. I imao je osjeaj da zbog Donaldovih razgovora ljudi samo postaju oprezniji. Za kapetana Percyja, svi stanovnici Aureliusa bili su pod sumnjom, ak i Ryan, ak i doktor Malloy. Nisu mu se svidali zeevi koji tre zajedno s psima. Prisjeao se kako je Ryan uklonjen iz istrage o ubojstvu Janice McNeal, a injenica da su se ruke i dalje pojavljivale kao krvav motiv nije mu promaknula. ovjek za svaku zajednicu dri kako je prepuna tajni. Percy je smatrao da je njegova zadaa skidati zatitne slojeve obavijene oko tih tajni, sve dok na kraju ne otkrije tajnu nestalih djevojaka. U svome je raunalu imao podatke o svima u Aureliusu - moda ne o onima vrlo starima i vrlo mladima, no uvjeren sam da su i njihova imena bila navedena negdje u tim datotekama. Kada je Harry Martini priveden u postaju i kada je ondje priznao vezu s onom uiteljicom iz Utice, kapetan Percy za to je ve znao. A uvjeren sam da je znao i za moje nesretno razdoblje provedeno u New Yorku. Znao je za mrane navike svih nas, ili gotovo svih. Uasno je kada vam nije doputeno imati tajne. Jednom davno sluajno sam na travnjaku iza kue otkrio gnijezdo malih krtica i tada sam ih promatrao kako se nesretno koprcaju na sunevu svjetlu. Mi smo bili upravo takvi, Osobni je iv4t zatitni sloj izmedu unutarnjeg bia i drtltva. Percy je elio sa svih skinuti tu ljuturu. ~ovje~ ga je lako mogao zamisliti kako proviruje u kupaonice i nou u spavae sobe. Nisam znao nita o Percyjevim politikim stavovima, no u srcu je svakako bio totalitarist. Slobodu je smatrao ovjekovom sposobnou skrivanja i elio je iskorijeniti tu mo. A dakako da je imao osjeaj da e te informacije u njegovim rukama ili njegovu raunalu biti na sigurnom. Nije li i to bio odredeni oblik neprosvijetljenosti? Jer, to je sigurnost i gdje ju je mogue pronai`? Za kapetana Percyja postojalo je ne samo pitanje nestalih djevojaka - koje je samo po sebi svakako bilo uasno -- nego i netko tko mu se pokuavao skrivati. Bilo bi pogreno rei da je ovo potonje Percyju bilo gore od onog prvoga, no svakako je bilo neto krupno. Netko iz Aureliusa oteo je te djevojke, netko koga je Percy vjerojatno esto viao. A ta je osoba vraanjem one odjee Percyja povlaila za nos. I doista, Percyju je zacijelo bilo teko ne svesti itavu tu situaciju na pitanje borbe izmeu sebe i te nepoznate osobe iji je cilj, inilo se, ismijavati ga. Percy je u organizaciji

dravne policije imao i nadreene dunosnike i oni su zasigurno pitali zato istraga toliko traje. Koliko god u njega imali povjerenja, bilo je mogue da e ga trebati zamijeniti. Percy je znao da e neuspjeh u pronalaenju djevojaka ostaviti negativni trag u njegovoj karijeri. Zbog toga je to poeo smatrati pitanjem osobne naravi. inilo mu se da je otmiarev cilj nauditi i njemu. Imao je osjeaj da se taj netko njime poigrava. Ryan je kapetanu Percyju spomenuo svoj razgovor sa Sheilom Murphy i ono to je rekla o Janiceinu "profesionalcu". A rekao mu je i za profesora Carpentera, iji su alibi za vrijeme ubojstva upravo ispitivali. "Kako si doao do nje?" upitao ga je Percy. Nalazili su se u uredu u Gradskoj vijenici kojim se koristila njegova ekipa. "Cijelo sam vrijeme drao kako Aaron nije imao razloga ugristi Sheilu, kako je to uinio zbog perverznosti ili pijanstva. Ali to ako je imao razloga? Ne dobrog razloga, ali nekakav razlog? A kada sam uvidio da Aaron nastoji otkriti tko mu je ubio majku, uinilo mi se da bi njegov napad na Sheilu mogao biti povezan s Janice. Ona je uvijek traila naine na koje bi se upoznala s mukarcima. Prijateljstvo sa Sheilom otvorilo joj je mnotvo novih mogunosti." "No to nisu bili ljudi od karijere, `profesionalci'?" "Uvjeren sam da je Janice taj izraz koristila poneto ironino. Naziva li netko uope tako samog sebe? Je li to bio netko poput li jenika ili odvjetnika ili netko tko die utege ili netko tko zapravo nije muevan, ali izgleda muevno?" "to to znai?" "Ne znam. Kod Janice je ironija u sebi uvijek imala neto podrugljivo. Primjerice, moda je to bio netko tko se dri kao da voli ene, ali ih zapravo ne voli." Percy je zakljuio da se Ryan mora ponovno vidjeti s gospodom Porter. Ryan se s njom drugi put sastao ponovno na studijskome odjelu knjinice Carnegie. Ona je odbijala doi sve dok joj Ryan nije rekao da e on u tom sluaju biti prisiljen doi u drogeriju. "Ovo mi se ne svia", rekla je ona spustivi se na mjesto nasuprot njemu. "Imam osjeaj da iskoritavate moje povjerenje." "Nije rije o Aaronu", rekao je Ryan, pitajui se je li to tono. "Mislim da ste Janice poznavali bolje nego to ste mi dali naslutiti. Bile ste prijateljice, zar ne?" "Je li to nuno?" "Mislim da jest."

Ona pogleda Ryana u oi, a onda odvrati pogled. "Nekoliko sam je puta posjetila kod kue, no nisam sigurna da se moe rei da smo bile prijateljice." Gospoda Porter oko vrata je nosila bijelu svilenu maramu uvrenu broem s nekim enskim profilom. Dok je govorila, prstima je neprestano dodirivala tu sliicu. "U to sam vrijeme jo bila u braku. Znala je kako mi je s Rolfom. Da ne... zadovoljava." Na trenutak je zautjela. "Jeste li se u njezinoj kui vidali s mukarcima?" Gospoda Porter kimne. Ponovno je pogledala Ryana u oi, gotovo bijesno. "A je li vas Aaron ispitivao o tim mukarcima i o tome jeste li poznavali jo nekoga od mukaraca koji su izlazili s njegovom majkom?" "Dala sam mu nekoliko imena. inilo se da je time zadovoljan." "Je li tko od njih bio ono to bismo mogli nazvati profesionalcem?" Gospoda Porter uzdigne obrve. "Tu ste vi, dakako, Janice je upravo bila prekinula s vama. I Henry Swazey, odvjetnik. Neko joj je vrijeme bio drag." "S njim se viala nakon mene?" "Za vrijeme vas, ini mi se." Ryanu se uinilo da je u njezinu glasu zauo traak zlobe. Tada je odluio promijeniti temu. "Zanima me va odnos s Donaldom Malloyem." Gospoa Porter uputila mu je otar pogled. "Uvjeravam vas da su ova pitanja posve profesionalne naravi." "Znate li bilo to o njegovu ivotu izvan drogerije?" "Nita. Dakako, poznajem njegova brata i znam koliko je Donald uzrujan otkako mu je neakinja..." "A kako je bilo prije nego je Sharon nestala?" "Ne znam nita o njegovu privatnom ivotu." "Znate li izlazi li sa enama iz grada?" "Nikada nije nikoga spominjao. Ne pria puno, a drim da me djelomino cijeni i zbog toga to ja takoer puno ne priam." "Je li vam simpatian?" "Na je profesionalni odnos na posve zadovoljavajuoj razini." "On to tako naziva, `profesionalnim odnosom'?" "Dakako da ne... ali to je upravo to." "Znate li je li Donald kada bio s Janice McNeal?" "Ne znam ni za to takvo." "Ali razgovarao je s njom." "Vie ju je puta posluivao, to sam ve rekla." "Je li joj prodavao kondome?" "Mogue." "Ima li Donald kakvih prijatelja?" "Blizak je s obiteljima svog brata i Paula Leimbacha." "Jeste li ga kada vidjeli u Janiceinoj kui?" "Nikada. to elite rei?"

Ryan je kasnije rekao da nije mogao prestati razmiljati o gospodi Porter i Aaronu. Potrebno je ponoviti da na njoj nije bilo niega privlanoga u spolnom smislu. Premda je bila lijepo odjevena i tjelesno u dobrom stanju, ni po emu nije izazivala. Ryan ju je ipak zamiljao kako se s Aaronom gola valja po postelji. Tijekom itavog razgovora osjeao je nelagodu. Uasavao se mogunosti da se zarumeni i upravo se stoga i zarumenio. Novonastalo zanimanje kapetana Percyja za strune ljude od karijere obuhvatilo je jednog zubara, odvjetnika Henryja Swazeya, Paula Leimbacha i doktora Malloya, te jednog mjesnog arhitekta, kao i Donalda. Obavljeni su razgovori sa svima njima. Percy je tako ubrzo doznao da je Donald prije vie godina izlazio s trima enama, te da je spavao samo s jednom od njih, Joan Thompson, medicinskom sestrom zaposlenom u bolnici. Bilo joj je etrdeset godina i nije imala supruga, premda je rekla da ima stalnog mladia. "Jedva se i sjeam Donalda Malloya", ispriala je Ryanu. "To je bilo tako davno." "Je li u vezi s njim bilo iega imalo izuzetnoga?" upitao ju je Ryan. Razgovarali su u bolnikoj kantini. Joan Thompson nosila je bijelu bolniarsku odoru s malenom kapom. "Nita. Moda je ve i to iznimno samo po sebi. Bio je poprilino bezlian. Izili bismo na veeru, a on gotovo ne bi progovorio ni rijei." "Kako ste ga upoznali?" "Preko njegova brata, onog jadnika. Potom me Donald nazvao. Ili sam moda ja nazvala njega, ne sjeam se." "Kakav je bio u postelji?" Ryan je mrzio takva pitanja. "Bilo ga je lako zaboraviti." Joan Thompson se nasmijala. "Ili sam ga barem ja zaboravila. Spavali smo samo jedanput ili dvaput. inilo se da nije osobito zainteresiran. No bio je vrlo ist, toga se sjeam, i imao je lijepe ruke." Ryan je posjetio i Leimbacha. Razgovarali su u stranjoj prostoriji sjedita Prijatelja Sharon Malloy. U glavnome uredu telefoni nisu prestajali zvoniti. Ondje je radilo dvadeset osoba. Ryan je osjeao da neto nije kako valja. A onda je uvidio da se ne uje nikakav smijeh. Leimbach je sjedio za radnim stolom. Govorio je odsjeno, tako da je to nalikovalo na paljbu iz automatskoga oruja. Na sebi je imao tamno odijelo i plavu, besprijekorno svezanu kravatu s prugama. "Ne bih rekao da se moj odnos sa suprugom tie bilo koga osim nas dvoje", rekao je Leimbach.

"Nije rije o vaem odnosu sa suprugom nego o vaem odnosu s ` drugim enama." Leimbach je preko volje priznao da se dva ili tri puta naao s nekom enom iz Syracusea. "No sve je to bilo tako davno", rekao je. Sjedio je dlanova poloenih na stol pred sobom. "Smatrate li samog sebe ovjekom od karijere, profesionalcem?" Jo dok ga je izgovarao, Ryanu je bilo jasno da je to pitanje postavio nespretno. "Kako to mislite? Mislite da kopam kanale? Ja sam knjigovoda." "Recite mi neto o svome prijateljstvu s Janice MeNeal." "Kakvom prijateljstvu?" "Znate vie nego dobro." "Ne znam o emu govorite." Ryan se nagnuo naprijed, preko stola. "Zaboravljate... I ja sam imao vezu s njom." Nije mu elio rei i da su ga susjedi vidjeli kako ulazi u Janiceinu kuu. "Rekla vam je?" upitao ga je Leimbach, sjedei posve nepomino. "Samo mi ispriajte neto o tome", rekao je Ryan. ` "Bila je luda, posve luda. S njom sam bio samo dvaput. Ozlijedila me." "Kako vas je ozlijedila?" "Nainila mi je... znate. Noktima mi je ostavila ogrebotine na penisu. Isuse, kakva je to bila pogreka. Doista vam je rekla?" j "Pitam se samo kome je jo rekla..." rekao je Ryan, ne uspjevi se suzdrati. Leimbach se vrsto uhvati za rub stola. "Tal.-ve stvari nikada potpuno ne nestaju, zar ne?" Poto je otiao od Leimbacha, Ryan se odvezao do ordinacije doktora Malloya. Medicinska sestra uvela ga je u sobu za preglede. Ryan ~e isprva spremao sjesti na stol za pregledavanje, no onda je ipak odabrao stolac. Kako mu je nakon pet minuta ve postalo jako dosadno, svukao je mokasine i izvagao se: sedamdeset kilograma. U trenutku kada je u sobu uao doktor Malloy, jo je stajao na vagi. "Stekao sam dojam da je ovo slubeni posjet", rekao je Malloy, promatrajui Ryanove cipele. Ryan se blago zarumenio. "Samo sam nastojao prikratiti vrijeme." Ponovo je navukao mokasine. "Moram vam postaviti pitanje osobne naravi. Jeste li kada odravali vezu s Janice McNeal?" "Dakako da nisam." Doktor Malloy na sebi je imao plavo odijelo s prslukom. Stetoskop mu je bio zataknut u jedan dep sa strane. "Hou rei, bez ikakva

me razloga nazvala nekoliko puta, a jednom mi je dola i u ordinaciju pretvarajui se da ima bolove u trbuhu." "Kako znate da se pretvarala?" "Nisam uspio utvrditi nikakav poremeaj. Recimo samo da nisam bio prava osoba za ono to je traila." "Jeste li imali veze s drugim enama?" "To se vas ne tie." Ryanu je tada sinulo kako bi bilo bolje da je s doktorom Malloyem razgovarao u policijskoj postaji, a ne na njegovu terenu. "A Paul Leimbach ili va brat jesu li oni kada imali vezu s Janice?" "To ete morati pitati njih." Doktor Malloy stajao je jednom rukom drei ruicu na vratima. "Je li vam Janice otvoreno i konkretno rekla da s vama eli spavati?" "Bila je to vie stvar pogleda i aluzija, preko kojih sam uspio prelaziti." "Kada je to bilo?" "Neposredno prije nego to je ubijena. Moda tjedan-dva prije toga." "Nazivate li ikada sami sebe profesionalcem?" Ryan se pri tom pitanju lecnuo. Doktor Malloy na nekoliko se trenutaka zagledao u Ryana, a onda je nekoliko puta trepnuo. "Sebe nazivam lijenikom", rekao je. Ryan je uspio uhvatiti Donalda Malloya upravo u trenutku kada se ljekarnik vratio iz jedne od svojih ophodnji. Stajali su na ploniku pred sjeditem Prijatelja. Bilo je kasno poslijepodne i sunce je ve bilo nisko. inilo se da je Donald u urbi i na Ryanova je pitanja odgovarao nestrpljivo. "Ponovite mi o kome je tono rije." Ryan se zagledao u Donaldove oi, koje su bile svijetloplave i vrlo mirne. "Ne sjeate se?" "Je li to bila majka Aarona McNeala, ona koju su ubili?" "Jeste li kada s njom izlazili?" "Apsolutno i oito ne." "Zato ste to rekli tim rijeima?" "Zbog glasa na kojem je bila. Nisam mogao dopustiti da me netko vidi s njom. Usta mi i nije bila privlana." "Mislio sam da se ne sjeate o kome je rije." Ryan je nastojao stajati tako da ne gleda izravno u fotografije Sharon i Meg. "Sjeanje mi se sada vraa." Donald je promatrao Ryana kao da za njega dri da je posljednji idiot. "Vama nije jasno da razmiljam samo o svojoj neakinji?" "Janice je dolazila u vau drogeriju." "Da, toga se sjeam." "to je kupovala?"

"Ne sjeam se." "Je li kupovala kondome?" inilo se da je Donalda to okiralo. "Od mene ne moete oekivati da vam kaem to je tko od muterija kupovao. Mislim da me na to ne bi mogao natjerati ak ni sud." etvrti ovjek od karijere s kojim je Ryan tog dana razgovarao bio je Harry Martini. Ryan je otiao u kolu Knox Consolidated neposredno prije zavretka nastave za taj dan. Martini je poricao sva ' ku vezu s Janice. Rekao je da se nije volio vidati sa enama iz Aureliusa. "Bio sam u iskuenju," rekao je, "no ovjek se mora kloniti domaeg terena." S obzirom na veze koje je priznao, Ryan mu je vjerovao. Kasnije e informacije o svoj etvorici prenijeti Percyju. Dok je odlazio iz Martinijeva ureda, Ryan je ugledao Sadie kao iz svog ormaria uzima kaput. Ponudio joj je da e je prebaciti kui, a ona je pristala. "Bilo bi uzbudljivije voziti se policijskim autom", rekla je ulazei u Ryanov Ford Escort. "Moda sljedeom prilikom." Priala mu je o koli i poznanicima. "Kako se slae s Paulom?" upitao ju je Ryan. "Previe se trudi." Sadie je na sebi imala crveni kaput i dugaku sivu skijaku kapu s resom koja joj se sputala do lea. "Moda si ljubomorna." "Pa to? Zato nije mogla pronai nekog drugog mukarca?" "Vole se." "A to je s mojom majkom?" "Nje vie nema", rekao je Ryan. Ve je bio zaustio kako bi rekao da je "mrtva", no na vrijeme je promijenio rijei. "Jedina dobra strana toga to je Paula sada u kui jest to to Aaron moe dolaziti a da se tata zbog toga vie ne uzrujava." "esto je kod vas?" upitao je Ryan. "Nije kod nas. Samo nas povremeno posjeuje." Ryan je zaustavio automobil pred kuom i potom uao kako bi se pozdravio s Paulom. Bila je u kuhinji i preko traperica je nosila pregau. Naoale su joj bile zamagljene od pare iz stroja za pranje posua i tada ih je obrisala trenirkom. Bila je pripremila kolae. Ugledavi Ryana, nasmijala se. Sadie je ve bila otila u svoju sobu. "Teko je truditi se biti ljubazan", rekla je. "Mislila sam da sam ve i prije bila dobra i ljubazna. Nisam pripremala kolae jo otkako je Aaron bio malen."

"Kako si uspjela doi s posla i ispei kolae?" upitao ju je Ryan. "Na poslu sam od osam do dva. Preskaem stanku za objed. Dok doem kui ve sam posve izgladnjela." "Sretno udana ena", rekao je Ryan. Pomislio je kako bi mogao rei neto o Sadie, no onda se predomislio. "I sretna sam", rekla je Paula. "Franklina volim toliko da to uop e ne mogu izraziti." 3~ Kada je Cookie Evans u petak ujutro, oko pola osam, stigla do ulaza u salon Make Waves, zatekla je vrata napola otvorena. Pretpostavila je da je Jaime onamo stigao prije nje, premda je on na posao dolazio uglavnom oko osam. Posve otvorivi vrata ugledala je potpun nered. To je bila prva rije koja joj se pojavila u mislima, "nered". Sljedea je bila "kaos". Stolci su bili prevrnuti, zrcalo razbijeno, stol razmrskan. asopisi razbacani posvuda. Uoivi ih, Cookie je primijetila da su pokapani krvlju. A onda je ugledala krv i na komadiima ogledala. Na tapetama su se vidjele raznovrsne pudlice zabavljene raznim frizerskim aktivnostima: parfimiranjem, eljanjem, podiavanjem, tapiranjem, stavljanjem ukrasnih vrpci. I one su bile umrljane krvlju. Polica s izloenim amponima i regeneratorima takoer je bila sruena. Prostorijom je vladao slatkast miris iz razbijenih boica s mirisima. Cookie je sve to primijetila odjednom, a onda je zapoela pomniji pregled. Kasnije je rekla: "Mislila sam da sam se nala u pogrenom lokalu". Crna talijanska mokasina s resama leala je nasred poda. U njoj je prepoznala jednu od Jaimeovih cipela. "Jaime?" Zazvala ga je. Nije bilo odgovora. Trebala je zatvoriti vrata i pozvati policiju, no mjeavina ogorenja i znatielje navela ju je na korak dalje. Koliko god bila siuna, Cookie se nikada nije osjeala ugroenom, nikada joj se nije inilo da je u nekakvoj opasnosti. Usto, Louise Talbot imala je dogovoreno ianje u osam i Cookie e je morati nazvati i odgoditi dogovor. Radio je bio ukljuen, bila je to neka postaja iz Utice koja se bila orijentirala uglavnom na laki rock, no bilo je i puno smetnji, tako da se glazba sama pojaavala i stiavala. "Jaime?" zazvala je Cookie ponovno. Ula je u s~Ion, za sobom ostavljajui otvorena vrata. Sunano svjetlo s vrata osvjetljavalo je u obliku trokuta dio poda, odraavajui se u amponu koji je istekao iz boica. Iza salona nalazili su se priruno skladite i manja takozvana soba za konzultacije, koju je Cookie uvala za klijente koji su eljeli imati vie mira i

pozornosti. U stranjem se prostoru nalazio i nunik. Cookie je najprije pogledala u skladite. Nitko ga nije ni dotaknuo. Medutim, soba za konzultacije bila je posve unitena: prevrnuti stolci, razbijene boice, raunalo razmrskano na podu. Cookie je primijetila vlastito preneraeno lice kako je promatra s komadia ogledala. Potom se uputila prema nuniku. U njemu nije bilo prozora, a svjetlo je bilo iskljueno. Ona ga je sada ukljuila. I tako je pronala Jaimea Rosea. Tijelo mu je bilo nagnuto i prebaeno preko umivaonika, a glava zaglavljena meu slavinama. Na sebi je imao samo crnu majicu s kratkim rukavima i bijele arape. Iz rektuma mu je virio metar utoga drka metle. Odlomljena metla leala mu je meu nogama, s ekinjama okrenutima prema gore. Dugaak trag krvi poput zmije je drkom vijugao do poda, gdje je ve bila nastala tamna lokvica. Ruke su Jaimeu bile povezane straga, produnom icom za struju, a glava okrenuta prema Cookie. Usta su mu bila zatvorena krvavom gazom omotanom oko glave. Oi su bile uzdignute, tako da su se vidjele samo bjeloonice. Majica mu je bila poderana, tako da je Cookie na koi jasno uoavala porezotine i krv. Dva sasuena traga krvi izlazila su mu iz nosa i nestajala u tamnim brkovima i bradi. Cookie zauje neki glas iz vlastitoga grla, nekakav dubok jauk kroz vrsto stisnute zube. Telefon je bio istrgnut iz zida. Istrala je na ulicu kanei nazvati policiju iz susjednog osiguravajueg ureda. Ulicom State u to je vrijeme prolazilo jedno patrolno vozilo Prijatelja, oznaeno naranastim trokutom. Cookie mu domahne. "Hej", povikala je. "'! Automobil, ukastobijela Mazda, zaustavi se uz plonik, a voza otvori prozor. Bio je to Paul Leimbach. S njim su bilajodvojic8 " mukaraca, Russ Fusco i Bud Shiller, Ralphov i Mikeov brati, ko~ je vozio kamion za tvrtku Aurelius Oil. Leimbach se nasmijei Cookie. "Hej i tebi", rekao je. "Netko je ubio Jaimea. Morate pozvati policiju." Leimbach brzo izide iz automobila, ostavljajui ga zaustavljenog onako dijagonalno u odnosu na plonik. Ostala dvojica iz automobila su iskoili odmah nakon njega. "Gdje je?" "Ve je mrtav. U nuniku. Netko..." Cookie se nikako nije mogla navesti na to da opie onaj drak. "Pozovi policiju radiovezom", rekao je Leimbach Shilleru. Potom su on i Russ Fusco potrali prema kozmetikom salonu. "ekajte," rekla je Cookie, "vjerojatno ne biste trebali ulaziti".

No oni su u tom trenutku ve bili unutra. Cookie je potrala za njima. Pod salona bio je klizak od prolivenoga ampona. Kada je dola do nunika, Fusco je ve bio pognut i povraao po podu. Leimbach je nepomino buljio u Jairnea. "Policija ve stie", rekao je Bud Shiller, brzo ulazei u salon. Zavirivi u nunik, rekao je: "Isuse Kriste!" Nekoliko minuta kasnije u salon je uao kapetan Percy u pratnji dvojice pripadnika dravne policije. Poela su pristizati i druga policijska vozila, a Chuck Hawley ubrzo je poeo prostor oko salona zatvarati utom plastinom vrpcom. Ryan Tavich u to je vrijeme bio u Pottervilleu, gdje je na sudu davao iskaz u vezi sa est provala. Taj sluaj razvlaio se ve nekoliko mjeseci. Percy je bio bijesan na Leimbacha. "Niste imali nikakva prava ui ovamo! Niste policajci! Vi ste nitko i nita! Sam Bog zna koliko ste toga unitili." "Samo smo mislili da bismo nekako mogli pomoi", rekao je Leimbach. "Povraanjem po dokazima?" vikao je Percy. Stajali su pred salonom, a oko njih se okupljao sve vei broj znatieljnika. Paula Leimbacha svi su toliko cijenili zbog doprinosa radu Prijatelja da je Percyjev ton ljude okirao. U jednom trenutku umijeao se zapovjednik Schmidt, koji je odveo Percyja od Leimbacha. Pristigli su i novi policijski automobili. Bio je to jedan od onakvih jesenskih dana u kojima se sunce smjenjuje s oblacima. Palo je i nekoliko kapi kie. Zapovjednik Schmidt ponovno je priao Paulu Leimbachu kako bi s njim razmijenio nekoliko rijei. "Doista morate vie paziti", rekao mu je. Leimbach u svojim postupcima nije vidio nikakve pogreke, premda se Russ Fusco stidio zbog povraanja i nadao se da ljudi o tome nee priati. Na kraju su stigle i ekipe policijskih tehniara. Sat vremena kasnije Jaimeovo su tijelo na nosilima iznijeli iz salona. Drak metle jo je bio u njemu, kako bi se tim problemom mogao pozabaviti mrtvozornik. Uz taj drak koji je virio iz njega, i onako pokriven crvenom plahtom, Jaime je izgledao kao da je iri od metra. Peter Marcos, porunik iz dravne policije, s dvojicom je policajaca otiao do Jaimeova stana u stambenom kompleksu Belvedere, u blizini Gradske vijenice. Bio je to isti onaj kompleks stambenih zgrada u kojem je ivio i Aaron, premda je bila rije o drugoj zgradi. Jaimeov se stan nalazio u prizemlju. Vrata su bila zakljuana, tako da je Marcos od upravitelja zatraio da ih otvori. Unutra su zatekli veliku zbirku kompakt-diskova razasutu sagom. Gipsana replika Michelangelova Davida bila je sruena na pod, tako da joj je otpala glava. Jedan od policajaca nehotice ju je nagazio i zdrobio. Marcos je

pogledao i spavau sobu i kuhinju, no tragova nasilja bilo je samo u dnevnoj sobi. Marcos je svoje ljude uputio na razgovore sa susjedima. ena koja je ivjela iznad Jaimea, neka Clara Schloss, koja je u poslijepodnevnoj smjeni radila u tvornici konopaca, izjavila je kako je oko dva u noi morala nogom lupati o pod jer je glazba bila preglasna. Rekla je da je to bila neka strana glazba. Jaime, ili netko drugi, potom ju je stiao. Jo je nekoliko susjeda izjavilo da je ulo glazbu, ak i stanovnici susjednih zgrada. Bila je to salsazs, a neprestano je svirao isti disk. Marcos je otvorio leite u aparatu i u njemu pronaao disk Juana Luisa Guerre. Nitko nije uo nikakvo vikanje ni bilo kakve druge zvukove, mogue i zbog tako glasne glazbe. Svi su govorili o Jesseu i Shannonu Levineu i njihovu neprijateljskom stavu prema Jaimeu. U deset sati Percy je po brau Levine uputio dva policijska automobila. Automobili su jurili, na raskrijima ukljuujui sirene. Stan u kojem su ivjela dvojica brae nalazio se na prvome katu i zauzimao itavu duinu kue, to je znailo da 25 Latinskoamerika glazba, osobito portorikanska plesna glazha, mjeavina kubanskih ritmova i elemenata jazza, rocka i soula. kroz prozore mogu vidjeti dolazak policije. estorica policajaca pod Marcosovim su vodstvom pojurili uza stube i snano zalupali na vrata. Nitko se nije javljao. Policajci su udarcima nogu otvorili vrata. Na stolu je bio doruak-zdjelice sa itnim pahuljicama i svjee mlijeko. Stranja su vrata bila otvorena. Policajci su se sjurili stranjim stubitem i izili u vrt upravo u trenutku kada su se Jesse i Shannon uspinjali preko ograde. Jo nekoliko tjedana nakon tog dogaaja ljudi iz susjedstva prepriavali su kako su pripadnici dravne policije jurili kroz njihove vrtove. Budui da su u drutvu Prijatelja Sharon Malloy prislukivali policijske kanale, dvadesetak lanova ubrzo se pridruilo potrazi za Jesseom i Shannonom. A kako su neki policajci bili u civilnoj odjei, a dio Prijatelja znao je samo da trai dvojicu mladia, dolo je do odredene pomutnje u vezi s time tko je zapravo tko. Psi su lajali. Netko je opalio iz pitolja, premda je policija poricala da je to bio netko od njih. Russ Fusco i Bud Shiller oborili su na tlo nekog mladog pripadnika dravne policije. Nekolicina je graana, vidjevi nepoznate osobe kako tre kroz njihov vrt, pozvala policiju. Jessea su konano pronali u drvenoj kuici na stablu koja je pripadala Bobbyju Hicksu. Njegova je majka u srednjoj koli predavala engleski. Netko od Prijatelja sluajno je primijetio tenisicu kako proviruje kroz rupu u zidu tog malog drvenog sklonita za igru. Dakako, nije znao da je to Jesseova

tenisica. Taj lan Prijatelja, Don Evans, koji je radio na pilani, uspeo se ljestvama. Kada je doao do ulaza, taj netko udario ga je nogom, tako da je pao unatrag. Don se uhvatio za granu i tako ostao vrsto se drei, no i dalje je bio kakvih sedam metara od zemlje. Tako je visio s nekog starog javora. Trojica policajaca utrali su u vrt, ugledali Dona kako visi s grane i zakljuili da je to ili Jesse ili Shannon. Don je bio priblino njihove dobi. Naloili su mu neka skoi na zemlju. Don je to odbio, govorei policiji da je Jesse (ili moda Shannon) u kuici na stablu. Policajci mu nisu vjerovali. Don je uspio zaljuljati noge prema gore tako da je sada visio s grane poput kakva ljenivca. Vikao je na policajce, a oni su vikali na njega. Iz depova su mu poispadale kovanice, kljuevi i ealj, zasipavi policajce. U vrtu se nalo jo Ijudi, meu njima i neki Prijatelji, koji su prepoznali Dona. Nekoliko lanova Prijatelja pojurilo je po ljestve. Jesse je i dalje bio u kuici, izvan domaaja njihovih pogleda. Policajci su ga dozivali, no on se nije javljao. etvorica policajaca uspe li su se ljestvama - zapravo je bila rije o :letvicama pribijenima na stablo. Kada je prvi policajac stigao do njihova vrha, Jesse ga je nogom udario u glavu. Na sreu, uspio se nekako zadrati rukama, no noge su mu se poskliznule, tako da je policajac iza njega zamalo pao. U toj pat-poziciji policajci su i dalje vikali, stalno neto naredujui Jesseu - koji jo nije bio identificiran - a on im uope nije odgovarao. U vrtu su se nali i novi policajci, kao i novi Prijatelji, susjedi i Franklin. Razbijen je stakleni pokrov neijeg klijalita, a uokolo je trao i neiji crni pas. Neto kasnije stigao je i Marcos koji je preuzeo nadzor nad operacijom i svojim Ijudima naloio da na juri osvoje kuicu na stablu. Ljestvama su se uspela osmorica policajaca. Prvu dvojicu Jesse je uspio odbaciti, premda je samo jedan od njih pao na zemlju. Treeg policajca nehotice je odgurnuo jedan od kolega. Kada su se policajci uspeli Ijestvama i poeli se hrvati s Jesseom, postalo je oito da kuica nee moi izdrati teinu tolikih ljudi. Poela se raspadati. Franklin, koji je kod sebe imao i fotoaparat, u nekoliko je navrata snimio policajce kako se dre za grane, premda je popustio pred nagovorima da ih ne objavi u novinama. Daske od kojih je bila nainjena kuica padale su na zemlju, odakle su se uli buni glasovi i povici upozorenja. Jesse se u meuvremenu prebacio na neku granu. Sada su se u blizini ve nali i vatrogasci sa svojim ljestvama koje su prenijeli preko vrta. Postavili su ih uza stablo, pa su tako spaeni policajci koji su se zaglavili na stablu. Jesse se potom uspeo na vrh stabla i stao glasno vrijedati policajce. "Kapitalistiki

psi", glasila je jedan od tih uvreda. Pritom mu je plava kozja bradica poskakivala gore-dolje, poput kakve zastavice kojom netko domahuje. Jedan je policajac poao za njim i uspio mu jedan obru lisica staviti oko glenja. Jesseu su potom ponudili izbor: ili e sii ili e ga na silu povui sa stabla. Siao je, uz pomo (ne osobito njenu) nekolicine policajaca. Potom su ga strpali u policijski automobil i prebacili u Gradsku vijenicu. Kada se Ryan u trinaest sati iz Pottervillea vratio u Aurelius, Jesse je bio u zatvoru, premda je odbijao bilo to rei. Shannona jo nisu bili pronali. U preliminarnom mrtvozornikom izvjetaju navodilo se da je Jaime Rose udavljen i izboden noem. Drak metle uguran mu je u rektum poto je ve bio mrtav. Policija je razgovarala s desecima osoba, no nitko nije vidio ni da je netko Jaimea odveo iz stana niti da je iao u Making Waves. S posla je otiao u est i sam veerao u Aurelius Grillu. To je bilo sve to se znalo. Ryanu je trebalo punih sat vremena kako bi uveo red u pojedinosti. Razgovarao je s Cookie, a potom s Franklinom. Pogledao je Jessea kako snudeno sjedi u prihvatnoj eliji. Pomislio je na to kako je Jesse - ili je to ipak bio Shannon? - u Aurelius Grillu prolio tanjur juhe od rajice Jaimeu u krilo. Preostali dio tog poslijepodneva Ryan je pomagao u usmjeravanju potrage za Shannonom. Policijske patrole zaustavljale su i kontrolirale vozila na odreenim mjestima na svim prometnicama, sve do ulaza na autocestu. Policija je pretraila Jesseov i Shannonov stan elei pronai tragove koji bi mogli ukazivati na vezu brae s Jaimeovim ubojstvom ili nestankom onih djevojica. U etiri poslije podne ve se smrailo. Iz Utice su dovedeni i policijski psi, no toliko je ljudi pokuavalo pomoi u potrazi za Shannonom da su se psi odvie uzbunili, pa nisu bili od osobite koristi. Prijatelji su bili ushieni zbog toga to mogu initi neto konstruktivno. Ne znam u kojoj su mjeri ljudi drali da bi Shannon mogao biti kriv za nestanak djevojica, no inilo se kako nimalo ne sumnjaju u to a su braa ubila Jaimea. O tome, medutim, nije bilo nikakvih dokaza, osim da su braa nekoliko tjedana maltretirala Jaimea. No postojala je velika elja za utvrivanjem Jesseove i Shannonove krivnje. U sedam uveer Ryan se vratio kui i ostavio automobil na prilazu garai. Njegovom je kuom vladala tama. Jo od jutra nije nita jeo, tako da je sada bio izgladnio. Otkljuao je ulazna vrata, ukljuio svjetlo u predvorju, otiao do kuhinje i zastao. Na radnoj je plohi stajao kruh. Majoneza je bila otvorena. Malena hrpa narezane unke nalazila se na tanjuru zajedno s komadom sira.

unka je imala blago ustajali miris. A onda je primijetio da je prozor na stranjim vratima razbijen. Ryan je u tom trenutku iza sebe zauo neiji glas i naglo se okrenuo. "ao mi je to sam vam razbio prozor. Platit u. Platit u vam i hranu. Umirao sam od gladi." Bio je to Shannon. Sjedio je u polutami na kauu u dnevnoj sobi, gdje je dotada spavao. U krilu mu je bila Ryanova maka, koja je glasno prela. "to ti radi ovdje?" upitao ga je Ryan. Pomislio je na to kako ef rijetko prede u njegovim rukama. "Predajem se." "Zbog ega?" "Nemam pojma. Zbog onoga zbog ega su nas svi oni policajci progonili." Ryan ukljui svjetiljku. Shannon je na sebi imao traperice i sivu majicu. Na odjei i na kauu bilo je blata. Blatnjave tenisice stajale su na podu. "Netko je ubio Jaimea Rosea", ree Ryan. "Zajebavate me." Maak odskoi na pod. "Jeste li ga vi ubili?" "Ni sluajno." "Zato ste onda pobjegli?" "I vi biste bjeali da milijun policajaca pojuri na vas. to smo trebali uiniti, mirno stajati? Kako je ubijen?" Ryan odlui ne odgovoriti na to pitanje. "Morat u te odvesti u postaju." Kada je Ryan doveo Shannona u Gradsku vijenicu bez lisica na rukama, kapetan Percy jo je uvijek upravljao potragom. Ryan je tada uvidio da ga je trebao nazvati, no pribojavao se da bi u tom sluaju hrpa dravnih policajaca mogla navaliti u njegovu kuu. U uredu je bilo desetak ljudi, medu njima i moj brati. Svi su se zagledali u Shannona kao da je kakvo stvorenje ruiaste boje i s perjem. Ryan ga je odveo u prihvatnu eliju i potom ga ondje zakljuao. Jesse je bio u susjednoj eliji. Braa su se pogledala, no nisu nita rekla. Ryan se potom obratio Percyju. "Ovi klinci nisu nikoga ubili." "O tome e suditi netko drugi", rekao je Percy. Kasnije te veeri Ryan je poao u potragu za Barryjem. Nije ga bilo ni kod kue ni kod majke. Ona je uvala Sadie. Ryan se odvezao do sveuilita, pretraio knjinicu i na kraju odluio posjetiti Aarona. Bilo je pola deset. Aaron je otvorio vrata stana. Pogledavi preko Aaronova ramena, Ryan je ugledao Barryja kako sjedi na sofi s aom mlijeka u jednoj ruci i sendviem u drugoj. Na obrazu je imao komadi maslaca od kikirikija. Barry je bio prestravljen. "Netko me trai", ispriao je Ryanu. "Netko me ve due zove kod kue. Kada podignem slualicu, ne uje se nita."

Ni Barry ni Aaron nisu bili uli za Jaimea. Kada im je Ryan ispriao to se dogodilo, Barry se bacio na sofu. Jo je nekoliko trenutaka tako leao, a onda su mu ramena poela podrhtavati. "Tko ga je ubio?" upitao je Aaron. inilo se da je na oprezu i sumnjiavo je pogledavao Ryana. "To jo ne znamo", odgovorio je Ryan. Bilo mu je jasno kako Aaron pretpostavlja da je on ubio Janice, no iznenadilo ~a je to to Aaron sumnja i da je nekako umijean u Jaimeovu smrt. Zelio je rei Aaronu da je volio Janice i da joj nikako ne bi naudio, no misli su mu sada preplavile pretpostavke o povezanosti Janiceina i Jaimeova ubojstva. "Ima li kakvu predodbu o tome tko je to mogao uiniti, Barry?" upitao je Ryan. "Zato bih ja trebao imati predodbu o tome?" Barryjevo je lice i dalje bilo utisnuto u jastuie. "Jer je mogue da ista ta osoba trai tebe." 38 Citav je tjedan prevladavalo miljenje da osoba koja je otela djevojice postaje sve lakoumnija, premda nije bilo mogue odre diti je li uzrok tome elja da se nekako spasi ili da naudi samome sebi. Ali zbog toga sam poeo razmiljati o Sadienu strahu od toga da je netko u nedjelju naveer pokuao provaliti u njezinu kuu. Tu sam priu bio sklon pripisati ivcima, jer nisam elio da to bude istina. Samome sebi govorio sam da je to nemogue, da joj nitko ne bi pokuavao ui u kuu. No onda se to ponovilo i taj je put bilo jo stranije. Zamislite da ste nou sami u kui i u jednom trenutku zaujete neki zvuk, kripu podne daske ili otvaranje prozora. Mozak istoga trena utvruje mogue uzroke: neto bezazleno poput vjetra ili uobiajenih zvukova slijeganja kue ili neto opako. Cekate sljedei zvuk. ujete pe centralnog grijanja kako se ukljuuje, ujete zujanje svjetiljke, otkucaje sata. Mislima vam prolaze nizovi ostalih mogunosti. Osjeate li se krivima ili preplaenima, moda se pribojavate i najgoreg. Ako ste spokojni i ivite na mjestu koje smatrate sigurnim (ali to je sigurno?), moda ete samo nastaviti itati knjigu. A onda se zauje novi zvuk. U subotu naveer Franklin i Paula izili su na veeru kako bi proslavili svoj trodnevni brak. Ryan im se trebao pridruiti u pratnji Cookie Evans, no onda se pokazalo da mora raditi. Cookie se takoder ispriala. Jaimeova smrt toliko ju je uznemirila da je zatvorila kozmetiki salon sve do kraja studenoga. Da

je policija nije zamolila da ostane u gradu, zasigurno bi bila nekamo otputovala. Franklin i Paula odvezli su se u Colgate Inn u Hamiltonu. Franklin je rekao da e se vratiti do pola deset. Gospoda Sanders pripravila je veeru za Sadie. Nije bilo posve sigurno do kada e ona moi ostati, no dogovoreno je da e Sadie, bude li ona morala otii prije Franklinova povratka, doi k meni. Kao i obino, gospoa Sanders veer je provela uz televiziju. Shadow je bio zatvoren u podrumu zbog alergije gospode Sanders. Sadie se otuirala, a potom je itala u svojoj sobi, koja se nalazila na suprotnoj strani hodnika od dnevne sobe. Ondje bi povremeno zaula smijeh gospode Sanders kako nadjaava smijeh televizijske publike. A onda je u pola deset zazvonio telefon. Sadie je isprva pomislila da je zove otac kako bi joj rekao da e se vratiti kasnije nego to su oekivali, no onda je zaula gospou Sanders kako pita: "Tko je to?" Zatim je rekla: "Kako to mislite da je ozlijeen?" Sadie je izila u predvorje upravo u trenutku kada je gospoda Sanders spustila slualicu. "Barryju se neto dogodilo", rekla je. "Moram odmah poi kui." Sadie je bila u pidami. "Da se odjenem i podem s vama?" Gospoda Sanders pogledala je na sat. "Otac bi ti se trebao vrati ti svakog trena. Morat e otii kod onog ovjeka." Pritom je mislila na mene. Gospoda Sanders poela je navlaiti kaput. "Moramo se pouriti." Sadie je navukla kaput preko pidame i izila za gospoom San ders. Automobil joj je bio parkiran pred garaom. "Ti sada tri", rekla joj je. "Gledat u te iz auta sve dok ne stigne onamo." Sadie je do trenutka kada je gospoa Sanders krenula unatrag prema ulici prela pola duljine travnjaka Danielsovih. Upravo tada Sadie je zaula kako je njezin pas zalajao. Shadow je i dalje bio u podrumu. Gospoda Sanders izila je na ulicu Van Buren i zaustavila se. Sadie je tada ve bila izmedu moje kue i kue Danielsovih, te je rukom pokazala gospoi Sanders neka pode dalje i tako je gospoda Sanders krenula. No Sadie je, umjesto da nastavi prema mojoj kui, zastala i okrenula se prema svojoj kui. Shadow je bio uznemiren jer je ostao sam, a Sadie je znala da se ja neu protiviti dovede li i psa. Potrala je preko svog travnjaka i potom ulaznim stubama. Vjerojatno je bilo dobro to to je pritom bila beumna. Pas je i dalje lajao i Sadie je tada prvi put pomislila da je prestraen. U tom je lajanju bilo neeg izbezumljenog. Sadie je potrala hodnikom. A onda, u trenutku kada se spremala otvoriti vrata podruma, pas je zautio, a Sadie je zaula tropot stranjih vrata.

Najprije je pomislila da ih je zatresao vjetar, no kada je pogledala kroz zamraenu kuhinju kroz staklena je vrata ugledala obrise nekog mukarca. Isprva je pomislila kako bi to mogao biti Aaron, no bio je prekrupan za Aarona. Shadow je ponovno stao lajati i Sadie je primijetila kako je onaj mukarac zastao i podignuo glavu. Dlanovi pokriveni rukavicama bili su mu pritisnuti na staklo, sa iroko razmaknutim prstima. Lice mu je bilo okrugla tamna mrlja izmedu njih. Polako je okretao glavu, promatrajui mranu kuhinju. Sadie se bojala hodnikom vratiti do ulaznih vrata jer su svjetla u dnevnoj sobi bila ukljuena i tako vie ne bi bila zatiena od pogleda tog mukarca. Pribojavala se da bi taj ovjek, ugleda li je, mogao postati jo oajniji i oko kue odjuriti do ulaznih vrata. U Sadienoj sobi nalazio se telefon. Nazvat e policiju. Najprije je, medutim, otvorila vrata podruma. Shadow je skoio na nju, a onda uz lajanje odjurio u kuhinju. apama se sklizao i kuckao po kuhinjskim ploicama. Sadie je brzo ula u svoju sobu, podignula slualicu i utvrdila da u aparatu nema signala. Pas je lajao i skakao na stranja vrata. Sadie je brzo otvorila prozor svoje sobe, koji je gledao na travnjak pokraj kue, prema meni. Pretpostavljam da bismo trebali biti sretni jer Franklin zbog svojih brojnih aktivnosti nije imao vremena postaviti zatitne kapke za prozore. Sadie je prebacila noge preko prozorskoga praga i iskoila na travnjak. U tom trenutku na prozor je poskoio i Shadow, stavljajui ape na okvir. Sadie ga je podignula i iznijela van. A onda je odjednom zaula zveket stakla koje se s prozora na stranjim vratima sasulo na kuhinjski pod. Sadie je spustila Shadowa na tlo. Umjesto da ostane uz nju, pas je pojurio iza kue, ponovno uz lajanje. Sadie je bila odvie uplaena da bi zazvala psa i tako privukla pozornost na sebe. Okrenula se i potrala prema mojoj kui. U pola deset ja sam ve razmiljao o tome da podem na kat. Volim itati u postelji dok mi se ne prispava. Kako mi se Sadie nije javljala, pretpostavio sam da se Franklin vratio kui. Moda bi bilo tonije rei da sam zaboravio na njih. Jo sam itao Jamaica Inn Daphne du Maurier, tako da su mi misli bile ispunjene pustoi i olujnim vremenom. Medutim, kada sam zauo Sadiene korake na stubama pred svojim ulazom, brzo sam ustao iz naslonjaa. Svjetlo pred ulazom bilo je ukljueno i vidio sam je kroz staklo. Kucala je brzo i bez prekida, premda me zasigurno vidjela kako prilazim vratima. Na sebi je imala preveliku jaknu i neprestano se osvrtala. Njezin uas osjetio sam i prije nego to sam otvorio vrata. Zbog toga sam se sledio.

"Vratio se!" povikala je. "Vidjela sam ga!" Pogledao sam prema mranome travnjaku. Nisam vidio nikoga. "Koga?" upitao sam je. "Ne znam", rekla je gotovo bijesno. "Onoga tko pokuava ui u moju kuu." Poveo sam je u dnevnu sobu i zamolio je da mi objasni to se dogaa. Bila je izvan sebe i nije eljela sjesti. Na sebi je imala Franklinow crvenu wnenu jaknu s kariranim uzorkom u kojoj se bila gotovo posve izgubila. Na nogama je imala stare papue od oveje koe. Tijekom proteklih tjedan dana bio sam razmiljao o kupnji pitolja, to su ve bili uinili brojni moji susjedi, no ve i sama ta pomisao u mene je unosila strah, tako da nisam poduzeo nita. Iz pitolja sam pucao samo jedanput, na sajmu, kao dijete. Pretpostavljam da to i nije bio pravi pitolj, a osim toga sam i promaio. No imao sam baterijsku svjetiljku, te sam iziao na trijem i njome osvijetlio travnjak. Nije se ulo nita. Pas je prestao lajati. Kanio sam nazvati policiju, no dok sam stajao na trijemu, ugledao sam neki automobil kako prolazi ulicom. Tada sam na vratima primijetio naranasti trokut. Dao sam znak baterijskom svjetiljkom i automobil se zaustavio uz plonik. Bila je to Mazda utobijele boje. Vozilo sam prepoznao i prije nego je voza iziao. Bio je to Leimbach i bio je sam. Isprva mi se nije uinilo neobinim to to je ondje sam. Bilo mi je drago to ga vidim i pourio sam se prema njemu. "to se dogodilo?" upitao je Leimbach. Na sebi je imao debeo zimski kaput i al. Objasnio sam mu kako je Sadie rekla da joj je netko pokuao provaliti u kuu kroz stranja vrata. Leimbach je istoga trena iziao iz automobila i pojurio prema kui. Potrao sam za njim, ponajvie stoga to nisam elio ostati sam. Sadie je pola sa mnom. U ruci sam i dalje imao baterijsku svjetiljku i u trenutku kada sam njome osvijetlio Leimbacha, vidio sam da u desnoj ruci ima pitolj, jedan od onih koje nazivaju automatskima. Ta me injenica nekako trebala primiriti, ali nije. Dok je trao, skuti kaputa kloparali su mu po koljenima. Sadie je zvidanjem dozivala Shadowa, no nije bilo odgovora. Uli smo u kuu. Unutra je bilo vrlo tiho. Leimbach je urno koraao hodnikom, usput palei svjetla. inilo se da su nam koraci vrlo buni. Prozor je na stranjim vratima bio razbijen. Leimbach je pokuao zaobii staklo, no dio komadia ipak mu se razmrskao pod nogama. Otvorio je vrata. Vrata s mreom protiv insekata bila su napola otvorena. Mrea je bila prorezana, a kukica za zatvaranje podignuta.

"Pozvat u policiju", rekao je Leimbach. Bio je u isto vrijeme i poslovan i uzbuc~en. Pitolj je drao sputen uz nogu. U tom kaputu izgledao je kao kakav krupniji mukarac i tada sam se prisjetio one sjene koju je Sadie ugledala kroz vrata. Leimbach podigne slualicu telefona u kuhinji. "Nema signala." Leimbach je imao telefon u automobilu i sada je ponovno iziao. Vjetar se pojaao i bilo je hladno. Sadie je i dalje zvidanjem dozivala psa. "Gdje je Shadow?" ponavljala je. "Nikako ne dolazi." Poto je nazvao policiju, Leimbach je pourio do mjesta na kojem telefonska linija s ulice ulazi u kuu. Poli smo s njim, premda sam poeo osjeati zabrinutost zbog toga to se on onako sretno i prigodno pojavio na pravome mjestu i u pravo vrijeme. S druge strane, Leimbach se svakoga dana satima vozio amo-tamo itavim gradom. Sama injenica da se pojavio u tako pogodnom trenutku nije bila dovoljna za to da bih ga osumnjiio. Drao sam ga se i pomagao mu svojom baterijskom svjetiljkom. Telefonska je linija dolazila do sjevernog ugla kue i sputala se zidom pokraj trijema. Bila je prerezana. Bakrena se ica sjajila na svjetlu. Kada je ugledala prerezanu icu, Sadie mi se jo vie pribliila. Potom smo se vratili pred kuu i ja sam se uspeo stubama do glavnoga ulaza; Leimbach i Sadie bili su na nekoliko koraka iza mene. Svjetiljkom sam osvjetljavao tamne kutove. Zatekao sam se kako razmiljam o tome da bih, kada bi se neto dogodilo, bio odvie uasnut da bih vritao. Franklinov se trijem protezao cijelom irinom kue, a na jednom njegovu kraju nalazila se udobna sjedalica za ljuljanje. Sada se blago pomicala naprijed-natrag. Neto je lealo na sjedalu. Nainio sam nekoliko koraka prema ljuljaki. Zacijelo sam pritom proizveo neki zvuk, jer mi je Leimbach urno priao. "to je to?" Bojao sam se da bi mi svjetiljka mogla ispasti iz ruke. "Ruka", rekoh. Leala je na sjedalu ljuljake: enska ruiasta, vitka aka. Isprva sam pomislio da je prava, no onda sam uoio kako zglob zavrava nekom vrstom draa: bila je to ruka plastine lutke. Leimbach je stajao pokraj mene. "O, Boe", rekao je. "Te ruke nije bilo", rekla je Sadie. vrsto se drala za moju nadlakticu. Snopom svjetla obasjao sam travnjak, no nismo primijetili nita. Ljuljaka se pomicala, a ruka se tako s njom ljuljala naprijed-natrag, gotovo kao da je iva. Osjeao sam kako Sadie drhti. "Gdje je Shadow?" upitala je. "Zato ne dolazi?" Na to nisam imao odgovora.

Policija i Franklin i Paula stigli su istodobna, nekoliko minuta kasnije. Policajci su stigli u dvama automobilima, a jedan od njih etvorice bio je i moj brati. Leimbach im je rekao kako je netko pokuao na silu ui kroza stranja vrata i kako je prozor ondje razbijen. Chuck i jo dvojica istog su trena otrali iza kue. Imali su baterijske svetiljke i njima su sada osvjetljavali mrane vrtave iza kua. Ja sam pokuavao Franklinu i Pauli objasniti to se dogodilo. Sadie je snano uhvatila oevu ruku. U onoj velikoj vunenoj jakni izgledala je poput neto manje verzije Franklina. Vie nije bila zabrinuta zbog sebe, nego se brinula za svog psa. "Shadow", dozivala ga je. "Hajde, mala." Potom bi oslukivala. Nakon nekoliko minuta Chuck se vratio trkom. Ostalim policajcima rekao je neka stupe u vezu s postajom i pozovu Ryana i kapetana Percyja. Potom se obratio Franklinu, nastojei govoriti tiho, kako ga Sadie ne bi ula. "Iza kue je mrtav pas, koker panijel. Netko mu je zakrenuo vratom." Sadie je potrala prema vrtu, a otac odmah za njom. Pas je leao pokraj stabla, kakvih sedam metara od trijema, izgledao je tek kao tamna mrlja na zemlji. Sadie se bacila na psa, grlei ga i zazivajui po imenu. Psu je iz usta i nosa istjecala krv, tako da se naIa i na Sadienu kaputu i licu. Franklin ju je njeno odmaknuo od psa, pridignuo je i odnio u kuu. Sadie mu se licem bila zarila u vrat. Za njim sam uao u dnevnu sobu. "Gdje je gospoa Sanders?" upitao je Franklin. "Morala je otii", rekoh. Tada sam prvi put vidio Franklina toliko shrvanog. Sjedio je pokraj Sadie i neprestano joj dodirivao kosu. Mokrom krpom s lica joj je isprao pseu krv. Sadie je leala sklupana na sofi u dnevnoj sobi i plakala. Nakon nekog je vremena zaspala. Paula ju je pokrila dekom i sjela pokraj nje. Pokuavao sam se zamisliti na Franklinovu mjestu: zamalo je ostao bez keri jer je kasnio. Moda su se Franklin i Paula zadrali zbog deserta ili jo jedne kave ili konjaka. Moda su sjedili u automobilu i ljubili se prije polaska za Aurelius, a netko je zbog toga zamalo ubio Sadie. U sljedeih sat vremena nastala je velika zbrka, dok su pristizali novi policajci i dok su se davala nova obja:njenja. Nije pronaen nikakav trag o osobi, o kome god bila rije, koja je pokuala ui u kuu, premda su uzeti otisci prstiju. I pas je prebaen u laboratorij, budui da je Shadow svog ubojicu mogao ugristi ili ogrepsti. Percy je osobito otro razgovarao s Paulom Leimbachom, pitajui ga kako se to dogodilo da se naao upravo u toj etvrti i zato je bio sam kada Prijatelji obino patroliraju u skupinama od po dvoje ili troje. Leimbach je rekao kako esto izlazi sam i kako ulicom Van Buren svake veeri prolazi etiri puta. Percy ga je zatraio i da mu pokae dozvolu

za pitolj. Leimbach je bio hladan, ali i spreman na suradnju. Bilo je oito da prema Percyju osjea jednako toliko antipatija koliko i ovaj prema njemu. Percy je iznosio pretpostavku - premda ni u jednom trenutku posve jasno i tim rijeima - kako je upravo Leimbach mogao biti onaj mukarac na stranjim vratima. Ryan se nije mijeao, nego je samo pomno promatrao, kao da pogledom prodire u Leimbachov mozak. Aaron je stigao oko jedanaest. U gradu je uo nekakvo nejasno naklapanje o novostima, te je svratio kako bi se uvjerio da je sa Sadie sve u redu. Pojavilo se i pitanje zbog ega je gospoa Sanders otila ranije. Sadie je rekla kako se neto dogodilo Barryju. Ryan je to prenio Aaronu. "Barryju se nije nita dogodilo", rekao je Aaron. "Cijelo je vrijeme bio sa mnom." Percy je dvojicu pripadnika dravne policije uputio gospoi Sanders kako bi se raspitali o onom telefonskom pozivu. Naa je naivnost bila upravo nevjerojatna. Zapanjeno smo razmiljali o mogunosti da je osoba koja je nazvala gospou Sanders mogla biti ista ona osoba koja je pokuala provaliti u Franklinovu kuu. Nikako nismo mogli vjerovati kako zna za Barryja i njegovu majku, kako to, inilo se, tako dobro poznaje sve nas. Premda su dokazi ukazivali na to da je to netko od nas, svaki put kada bi se ponovno pojavila ta mogunost bili bismo tako zaprepateni. Kako to moe biti netko od nas? Tko? Neki policajac? Netko od susjeda? Sutradan, u nedjelju, pao je snijeg. Probudio sam se ujutro i primijetio da posvuda vlada tiina kakva obino nastaje kada se sve nade pod trideset centimetara bijeloga pokrivaa. uo sam ukljuivanje pei za centralno grijanje. Vidio sam velike bijele pahulje kako promiu pokraj prozora moje spavae sobe. Neto u tom pogledu navelo me na prisjeanje na ostale zime, dovelo me do mojih najranijih sjeanja. Premda je na No vjetica padao mokar snijeg i premda je otada bilo jo neto malo snijega noenog vjetrom, ovo je bio prvi pravi snijeg te jeseni. I premda sam se ve primicao pedesetoj, zbog tog sam snijega bio nekako uzbuen. Da je bio ponedjeljak, a ne nedjelja, nastava bi bila otkazana, tako da sam na trenutak poalio to ipak nije ponedjeljak. Kao dijete, obiavao sam se sanjkati na breuljku u Lincoln Parku, u blizini bolnice. Imao sam sanjke s klizaima, tip Flexible Flyer. Djeca danas imaju pIastine sanjke, premda je jo i danas mogue vidjeti pokoji drveni model. Bilo je osam sati i spravio sam doruak. S prozora sam vidio policijski automobil parkiran pred kuom Franklinovih. Zbog snijega na njegovu krovu, zakljuio sam da je ondje proveo itavu no. Po malome oblaiu iz ispune cijevi vidjelo se da motor radi.

Tiina je na ulicama bila poput straha. Sve je bilo obavijeno njome. Ve sam rekao kako su ljudi kupovali oruje. Zbog vremena potrebnog za dobivanje dozvole za pitolj, mnogi su kupovali puke. George Fontini imao je u Glavnoj ulici prodavaonicu sportske opreme i u tom je razdoblju posve rasprodao svu zalihu lovakih puaka, ak i skupe modele. A prodao je i podosta pitolja. alio se da je rasprodao ak i lukove i strijele, te kako oekuje da e uskoro rasprodati i strelice za pikado. Jesse i Shannon u pritvoru su ostali i preko vikenda. Poricali su svaku umijeanost u Jaimeovo ubojstvo, premda nisu imali alibi. Mrtvozornik je utvrdio da je Jaime preminuo negdje izmeu ponoi i etiri sata ujutro, a rije je o razdoblju za koje malo ljudi ima dobar alibi. S druge strane, laboratorijske su analize pokazale da ni u Jaimeovu stanu ni u salonu Make Waves nije bilo ni Shannonovih ni Jessejevih otisaka. Njih dvojica tako i nisu optueni za ubojstvo. Trenutano je Jesse bio optuen za napad na policajca, a Shannon za provalu u Ryanovu kuu. Ljudi su stoga pitali, ako ve Jesse i Shannon nisu krivi, tko je onda ubio Jaimea i zato? Meni je bilo teko ne razmiljati o onome to je Jaime rekao o ljudima s tajnama. To je vjerojatno spominjao i drugima. Bilo je oito da ga je ubio netko s kim je imao spolnu vezu, a tko nije elio da se za to dozna. Daljnje je pitanje glasilo je li ta osoba imala kakve veze s onim otmicama. Je li to bila ista osoba ili neka druga, koja se otmicama sluila kao krinkom? Policija je razgovarala sa svima koji su poznavali Jaimea a do kojih je bilo mogue doi. Razgovarali su i sa mnom. Neki detektiv iz dravne policije posjetio me kod kue. Bio je u civilu i zvao se Mitchell. "Ne znam nita o njemu", rekao sam mu. "Nedavno me iao. Obino se iam kod Jimmyja, no Jimmy je zbog lova bio zatvorio salon na tjedan dana." "Tko su bili Jaimeovi prijatelji?" "Nemam pojma. To bi moda znala Cookie Evans." Stajali smo u predvorju. Nisam elio Mitchella pustiti ni u dnevnu sobu i jasno sam vidio da ga iritiram. Nisam mu nimalo pomagao, no nikako mi se nije svialo to to se o mome ivotu izvode posve odredene pretpostavke. Ispitali su i Barryja. On je rekao da je poneto poznavao Jaimea, no to je bilo sve. Izjavio je kako ima osjeaj da netko promatra i njega, premda nije naveo nijedan razuman razlog zbog kojeg bi trebalo biti tako. Kako je Barry bio nervozan i kako je mucao, policija je zakljuila da je histerian ili da lae kako bi se stekao dojam da je po neemu vaan. Barry nije rekao nita o

svojim iskustvima s mukarcima u Aureliusu, nego je pripomenuo kako je mogue da ga netko prati i hvata zbog njegove povezanosti s Ispitivaima desnoga. Objasnio je i kako su neki lanovi bili prisiljeni otii iz grada. On, pak, ima tu nesreu, objanjavao je nadalje, da nema kamo otii. Policija je stekla dojam da se Barry pretjerano pribojava raznih stvari. iniIo se da je toliko nevaan da je bilo teko i zamisliti kako bi neto mogao znati. Pripadnici policijskih snaga nekako su stekli dojam da se krug suzio. Percy je dotada svoje sumnje uglavnom tajio, no sada je poeo nastupati agresivnije, osobito nakon Ryanova razgovora sa Sheilom Murphy. Bio je posve uvjeren u to da je osoba koja je ubila Janice, o kome god bila rije, skrivila i one otmice i ubila Jaimea. A mozgao je i o onome to je Sheila rekla o Janiceinu "profesionalcu". Sheilu je dvaput dao privesti u Gradsku vijenicu i osobno je ispitivao. A ispitivao je i doktora Malloya, koji se zaklinjao da nikada nije imao veze s Janice. Priveo je i Donalda Malloya, koji je pritom pokazivao krajnju ogorenost. "Kako se uope usuujete pomisliti da sam imao veze s takvom enom?" govorio je. "Bila je to obina droljica!" U subotu uveer, nakon to je netko pokuao provaliti u Franklinovu kuu, Percy je ubrzo doveo policajce koji su se bacili na pretraivanje okolnog podruja. Vie je kua bilo prazno. Ne puno kua, njih dvadesetak u cijelom gradu, no bile su to kue ljudi koji su otili iz straha. U pojedinim je sluajevima bila rije o umirovljenicima koji su zimu kanili provesti negdje na jugu, no gdjekad i o obiteljima koje su imale keri neto mlae od petnaestak godina. Ubrzo e iz grada otii jo vie ljudi. Prema Percyjevu miljenju, prazne su kue mogle posluiti kao zatita svima koji bi se nou nekamo uljali i neto vrebali. I doista, kua koja se nalazila tono iza Franklinove, a pripadala je Maggie Murray, umirovljenoj nastavnici, bila je prazna. Ona je za svaku Novu godinu odlazila sestri na Floridu, u Fort Lauderdale, gdje bi ostajala do kraja zime. Ove je godine otputovala ubrzo nakon prvog studenog. Prema Percyjevu miljenju, netko se mogao parkirati pred njezinom garaom i potom kroz vrt doi do Franklinove kue. To je i bio jedan od razloga zbog kojih je sumnjao u Leimbacha, iji se automobil pojavio u tako prikladnom trenutku. A u nedjelju je doao i do novih temelja za sumnju u Leimbacha. U policijskoj je postaji ostavljena velika omotnica na kojoj je bilo ispisano ime kapetana Percyja. Kasnije nitko nije znao odrediti odakle je stigla, je li dola sa subotnjom potom - premda na njoj nije bilo potanske marke - ili ju je netko ostavio pred ulaznim vratima, pa je tako unijeta u postaju. U postaju su

neprestano dolazili i iz nje odlazili deseci ljudi i netko ju je mogao podignuti s poda i baciti na stol, elei tako biti od pomoi. U vrijeme kada je predana Percyju, omotnica se ve nekoliko sati nalazila u postaji, po kojoj su je prenosili s mjesta na mjesto. Percy ju je otvorio stojei pokraj prijamnoga altera. Ryan je bio u blizini i opazio je kako se Percy blago trgnuo. U omotnici se nalazio papir na kojem je velikim tiskanim slovima bilo ispisano prezime "Leimbach". Slova su bila napisana drvenim bojama i bilo je oito da su potezi bili ponavljani brojnim olovkama razliitih boja, kao da je netko najprije desetak puta crnom olovkom napisao "Leimbach", a onda isto to ponovio zelenom i crvenom i plavom i smeom i utom, sve dok slova nisu postala debela vie od dva centimetra i masna od debelog, gotovo divljakog sloja votane boje. 39 Nakon nestanka Meg Shiller kapetan Percy pokrenuo je niz inicijativa za koje se nadao da e dovesti do uhienja krivca. Primje rice, deset djevojaka slinih Sharon i Meg - sve su bile visoke i vitke, s dugom kosom-stavljeno je pod tajnu prismotru. Brojevi registarskih ploica automobila u prolazu upisivani su u raunalo na est mjesta kako bi se utvrdilo je li mogue otkriti neki obrazac kretanja ili neki od tih brojeva povezati s registracijama stotinjak osoba za koje se znalo da su bile u automobilima u vrijeme nestanaka onih djevojica. A bilo je i drugih pokuaja za koje nisam znao. Premda je bila rije o skupim operacijama, na viim je razinama dravne policije zakljueno da je bolje platiti i takvu cijenu nego ostati bez jo jedne djevojice. Na alost, ni ti trokovi nisu pomogli - barem ne na taj nain. Jedan od Percyjevih pokuaja bilo je i koritenje mamca. U grad je doveo Becky DeMarino, tridesetpetogodinju pripadnicu dravne policije iz Corninga koja je bila vrlo sitne grade. Kada bi se odjenula mladenaki, ovjek bi pomislio da nema vie od petnaest godina. Prema planu, trebala se etati pokrajnjim ulicama, dok bi posvuda uokolo bili skriveni policajci. Sve to bilo je znatno sloenije i ja ovdje iznosim samo osnovne obrise plana. Primjerice, znam da je Percy imao kombi na kojem je bio ispisan naziv neke elektriarske tvrtke koja se bavi postavljanjem rasvjete, dok je u njemu bio tehniar s radioureajem i dvojicom policajaca. Becky DeMarino nosila je pitolj i maleni odailja, tako da bi se razgovor, kad god bi joj se netko obratio, uo u tom kombiju. U Aurelius je stigla u srijedu, petnaestog studenog. Porunik Marcos bio je zaduen za tu

operaciju, ako ju je tako mogue nazvati. Trebala je zapoeti u petak, no onda je otkriveno Jaimeovo tijelo. Tako je zapoela tek u nedjelju. Za svojih etnji Becky DeMarino je nosila ruiastu zimsku jaknu s kapuljaom i za sobom vukla crvene plastine sanjke. Sa skijakom kapom i alom omotanim oko vrata izgledala je kao da joj je dvanaestak godina. Koliko sam uo, vjebala je ;kako bi to uvjerljivije glumila dijete - to je znailo da je morala vrludati i ostavljati dojam da to njezino kretanje nema cilja. Ryan je potvrdio kako joj je reeno da s vremena na vrijeme i poskoi. Iz toga je lako zakljuiti koliko je policija bila oajna. Unato uasu i strahu koji su se osjeali u itavome gradu, te je subote bilo neto sanjkanja u Lincoln Parku i Becky je trebala obilaziti ulice u podruju oko tog parka, za sobom vukui sanjke. Mlada djevojka na ulici u mrano poslijepodne: moda bi otmiar mogao doi u iskuenje. No problem je ponovno bilo to to je poprilian broj ljudi znao za taj plan. Policija je, dakako, znala. Potom se, kada je Becky sa sanjkama prolazila ulicom Walnut, jedan od patrolnih automobila Prijatelja zaustavio pokraj nje. Voza - ini mi se da je to bio Henry Polaski - kanio joj je rei neka ode kui i bio je pripravan odvesti je. S njim je u automobilu bio jo jedan mukarac. Dakako, uvidjeli su da Becky nije dijete i nakon kratkog razgovora krenuli svojim putem. Jesu li shvatili da ona radi za policiju? Jesu li i ostalima rekli za enu koja vue sanjke i koja izgleda kao da joj je dvanaest godina, no zapravo ima oko trideset pet? U to doba godine u Aureliusu mrak pada ve oko etiri sata, osobito kada snijei. Becky je hodala rubnim dijelom parka, u blizini uzvisine na kojoj su se djeca sanjkala od jutra. Premda je na uzvisini bilo drvea, bilo je iroko razmaknuto, tako da su se djeca sputala izmeu njih. Plonik se nalazio pedesetak metara od te uzvisine i samo su najbre sanjke nakon brzog spusta mogle doi tako daleko. Djeca su na sanjkanje stigla ili s roditeljima ili u nekakvoj skupini. Strah od toga da bi se neto moglo dogoditi bio je toliko snaan da nijedno dijete nije stiglo samo, a mnogima i nije bio doputen odlazak na snijeg. Sjeam se vremena kada se u parku sanjkalo i vie od stotinu djece, no te nedjelje bilo ih je najvie dvadesetak. Ipak, ula se vika, a psi su trali uokolo. No nakon tri sata poslije pone svi su se poeli vraati svojim kuama. Bilo je oko etvrt do etiri kada je Bec;ky krenula ulicom Johnson, koja prolazi samim rubom parka. Ulina je rasvjeta ve bila ukljuena, premda je jo bilo dovoljno dnevnoga svjetla kako bi Becky vidjela petero-estero djece

kako se sanjkaju, u jaknama ije su jarke boje sada, u sumraku, bile priguene. Kada je dola do staze za sputanje, na ploniku je ugledala zelene sanjke, jeftine plastine sanjke s naranastim konopcem s prednje strane. Zastala je i u tom trenutku zaula neko dozivanje. "Karla! Karla!" Becky se okrenula i ugledala enu kako nizbrdo tri prema njoj, premda je jo bila udaljena gotovo stotinu metara. ena je pala, a potom se podignula na noge i nastavila dalje. "Karla, gdje si bila?" Becky je ekala, dok je ena i dalje trala, potom malo usporila i nekoliko metara hodala, a zatim opet potrala. inilo se da je istodobno i ljutita i prestraena. Bila je to mladahna ena u zelenoj jakni od perja koja joj je dosezala gotovo do koljena, te plavo-crvenoj skijakoj kapi. "Karla, rekla sam ti da se odmah vrati gore!" A onda, kada se nala na dvadeset metara od nje, rekla je: "Ti nisi Karla. Gdje je Karla?" ena je tada ponovno potrala. "Ovo su njezine sanjke", rekla je. Potom je zastala i dlanovima prekrila lice. Poela je vritati. U kombiju s prislunim uredajima tehniar je naglo strgnuo slualice s uiju. Voza je ukljuio svjetla i naglo krenuo, a kotai su se nekoliko trenutaka najprije samo na mjestu vrtjeli u snijegu. ena je i dalje vritala. Tada je prvi put postalo jasno da je nestala i trea djevojica. Zena se zvala Louise Golondrini. Bila je to tridesetogodinja samohrana majka koja je radila u tvornici konopaca. Imala je mladia, no on je trenutano radio na graevini negdje na Floridi. ivjela je s jo jednom samohranom majkom, Pam O'Brien, koja je imala os mogodinjeg djeaka po imenu Harry. Pam je takoer radila u tvornici konopaca, no ne u Louiseinoj smjeni. Louise je bila iz Utice, a u Aurelius se doselila dvije godine ranije, dobivi taj posao. Njezina ki Karla protekle je kolske godine, u osmome razredu, kod mene imala prirodne znanosti. Pokazivala je znakove poremeaja i nedostatka pozornosti, a to je znailo da je sanjarila zagledana kroz prozor ili u biljenici crtala konje. Mogao sam je sruiti, no iz iste dobrohotnosti dao sam joj ocjenu dovoljan. Bila je zgodna, premda je bila onako blijeda. Bila je mrava i imala dugu tamnu kosu. Sve te djevojke, te trinaestogodinjakinje i

etrnaestogodinjakinje, tako su oito u prijelaznoj fazi da se ini da trenutano nisu gotovo nita. To nije posve u redu, no ovjek se najee vie koncentrira na ono u to se pretvaraju nego na ono to jesu. A Karla Golondrini sada nee postati apsolutno nita. Ruiasta zimska jakna Becky DeMarino bila je gotovo identine boje kao i Karlina jakna, barem prema opisu Karline majke. Zbog toga je isprva i pomislila da je Becky njezina ki. Njih dvije sanjkale su se od dva poslije podne i Louise Golondrini eljela je poi kui; bilo joj je hladno, a stopala su joj bila mokra. Automobil joj je bio parkiran na parkiralitu na vrhu uzvisine. Karla se eljela jo jednom spustiti. Njezina je znajka na kraju pristala, govorei joj, meutim, da e je priekati na vrhu breuljka. Karla se spustila, a majka ju je u sve veoj tami izgubila iz vida. Ostala je ekati. Prolo je pet minuta. Neki je pas poskakivao oko nje i odvlaio joj pozornost. Potom je zazvala ker. Stojei na uzvisini i ne zauvi odgovora, poela je razmiljati o tome kako joj se moglo dogoditi neto uasno. I tada je pojurila niza snijegom pokrivenu padinu. Kada je ugledala Becky DeMarino u ruiastoj jakni osjetila je veliko olakanje. Taj osjeaj, meutim, nije potrajao dugo. Karle nije bilo manje od deset minuta kada je njezina majka poela vritati. Zahvaljujui onom kombiju s radioureajima, policija je obavijetena istoga trena. Desetak policajaca rasporedilo se uzvisinom u potrazi za Karlom. Policajci su obilazili i okolne kue, dok su dobrovoljci pretraivali itavu etvrt. Ve u pola pet policijske su prepreke postavljene na sve prometnice koje su vodile iz Aureliusa. Dodatne patrole kontrolirale su promet kod naplatnih kuica i na autocesti broj 20. No, kao to je rekao Chuck Hawley, svi smo znali da je djevojica jo uvijek negdje u Aureliusu. Louise Golondrini eljela je ostati u Lincoln Parku, no na koncu su je uspjeli nagovoriti da poe u policijsku postaju. "Moje dijete", ponavljala je neprestano kroza suze. Pozvana je i Roberta Fletcher, medicinska sestra koja je radila za doktora Malloya. U postaju je stigao i doktor Malloy sa suprugom. Doktor Malloy pokuao je Louise dati sredstvo za smirenje, no ona ga nije eljela. Zaposjeli su ured zapovjednika Schmidta. Ondje zapravo i nije bilo drugog mjesta za ekanje. Ubrzo su stigli i Shillerovi. Louise je zacijelo bilo uasno kada je uvidjela da je sada dio tog drutva. U pet je sati vevie od stotinu ljudi trailo nestalu djevojicu. itavog je dana polagano snijeilo, katkada su to bile tek rijetke pahuljice noene vjetrom, no s dolaskom veeri snijeg se pojaao. Poela su pristizati reportana kola televizijskih postaja iz Syracusea i Utice, ak i Binghamtona, tako da se svjei snijeg blistao pod njihovim jarkim svjetlima. Lincoln Park

nalazio se u blizini moje kue. Sadie i ja pjeice smo otili onamo kako bismo gledali to se dogada. Za Karlin nestanak doznao sam od nje. Bio sam kod kue i itao nedjeljne novine. Netko je nazvao Franklina i on je odjurio iz kue. Paula nije eljela da Sadie izlazi, no na kraju je izila i ona. Sadie mi je bila s jedne strane, a Paula s druge, tako da sam sluio poput kakve ograde izmedu njih dvije. Paula je bila nekoliko centimetara via od mene, dok je Sadie bila nekoliko centimetara nia. Snijeg je bio poprilino dubok, tako da mi je bilo drago to sam bio u izmama. Novosti o nestanku tree djevojke pogodile su nas poput kakve bolesti. Izgledalo je kao da taj nestanak nije prouzroio nikakav ljudski element, kao da je na grad pogodila neka od onih poasti o kojima se ita u Starome zavjetu. Ljudi su se jedni drugima obraali priguenim glasovima. Lica su im bila ispijena; neki su plakali. Doimali su se pogrbljenima. Bljeskanje plavih policijskih svjetala bilo je jedini izvor boje, odajui plaviasta lica, uplakanu tugu. U okolnim kuama viao sam sve vie lica pripijenih uz prozorska stakla. "Znam koja je to cura", rekla je Sadie, "ali mislim da nijednom nismo razgovarale." "Jadna majka", ponavljala je neprestano Paula. Tiina je u sebi nosila neto zlokobno. Zbog debelih kaputa i toplih kapa i alova, l~udi na obronku izgledali su vie kao kakve ovjekolike pojave, nego kao iva bia. Hodali su ukoeno i to me pod sjetilo na hod mrtvaca u onom filmu No ivih mrtvaca. Policija je imala pune ruke posla. Uzbueni ~lasovi probijali su se kroz smetnje na policijskim radiovezama. Cinilo se da uglavnom prenose brojke. U est sati vratili smo se u moju kuu, gdje sam spravio aj. Kapetan Percy imao je popis od pedeset imena osoba za koje je elio to tonije utvrditi gdje su bile i to su radile. Na tom su popisu bile i neke osobe koje nikada nisam spomenuo, kao i Harry Martini, Sherman Carpenter i Henry Swazey. Na popisu sam bio ak i ja. Jedan od onih koje je posjetila policija bio je i Greg Dorough, odvjetnik koji je sluajno bio homoseksualac i ivio ;s mukarcem koji je kao tehniar radio u farmaceutskoj tvrtki u Norwichu. ovjek nikada ne bi pomislio da su njih dvojica homoseksualci da to nije pouzdano znao. Bilo kako bilo, element koji je izazivao nelagodu bila je injenica da je policija kod Grega dola-u to sam posve siguran-iskljuivo zbog toga to je homoseksualac. Razgovor je bio vrlo kratak: policiju je zanimalo gdje je Greg proveo poslijepodne. Ipak, posjet je posjet. Ja sam u vrijeme dolaska policije bio sa Sadie i osjeao sam olakanje zbog toga to je

s nama i Paula. Inae bih vjerojatno bio uo nove primjedbe o svojem zanimanju za mlade djevojke. Policija je potraila i Paula Leimbacha, Donala Malloya, Mikea Shillera i ostale blisko povezane s obiteljima nestalih djevojaka. Aarona su zatekli u njegovu stanu s Harriet. Rekao je kako su on i Harriet itavo poslijepodne radili na pripremama za komemoracijski skup posveen Houariju Chihaniju. Mike Shiller tvrdio je da je pecao na zaleenom jezeru. Donalda Malloya najprije nije bilo mogue pronai, no Percy je potom uvidio da je ve medu dobrovoljcima koji pretrauju park u nadi da e pronai neki Karlin trag, te da je u park stigao medu prvima. Percy je doznao da je u vrijeme Karlina nestanka Paul Leimbach bio sam u svome automobilu i navodno patrolirao svojim dijelom Aureliusa. Ljudi su kasnije govorili kako je Percy pretjerao, no inilo se da nije mogao postupiti drukije, osobito nakon to je dobio onaj papir s Leimbachovim imenom ispisanim na tako opsjednut nain. U svakom sluaju, priveo je Leimbacha u policijsku postaju i njegov automobil predao na obradu kriminalistikim tehniarima. Chihani je bio mrtav, Jaime Rose bio je mrtav, Oscar Herbst jo je bio u Troyju, ostali lanovi ID-a napustili su grad, Hark Powers bio je u zatvoru, kao i braa Levine. Sada kada su bili rijeeni navodno najgori medu nama, bilo je nuno posvetiti pozornost ostalima, pa tako i najboljima. Leimbach nije ni za to optuen, no od njega je zatraeno da potkrijepi navode o svom kretanju. Svi su bili vrlo ugladeni, ili su se barem trudili da budu takvi. Nalazili su se u jednom kutu policijske postaje, jer je Louise Golondrini i dalje bila u uredu zapovjednika Schmidta. Ondje je bio i Chuck Hawley. Ispriao mi je da je Leimbach na sebi imao tamne hlae, tamnu dolevitu i tamnu jaknu. Gotovo poput kakva komandosa, rekao je moj brati. Leimbach je tvrdio da se priblino tri sata vozio Aureliusom. Tijekom prvih sat vremena s njim se vozio i Jamie Fendrick, no Jamie je morao otii na posao, pakirati namirnice u Wegmansu. Tako je od pola tri do pola pet, kada ga je zaustavila policija, Leimbach bio sam. Je li poznavao Karlu Golondrini? Ne, nije ju ni vidio ni upoznao. Pokazali su mu njezinu fotografiju. Prepoznaje li je? Nije se mogao sjetiti da ju je ve negdje vidio. Doveli su i Karlinu majku kako bi se vidjelo prepoznaje li Leimbacha. Nije ga prepoznala. A onda je u jednom trenutku upitala: "Je li taj ovjek odveo moje dijete?" Poela je vikati i neka pripadnica policijskih snaga morala ju je izvesti iz ureda.

"Zato ste me priveli ovamo?" upitao je Leimbach. "Ovo nema nikakva smisla." Ryan je donio papir na kojem je Leimbachovo ime bilo ispisano u desetak boja. Ranije tog dana Ryan je pokuao uiniti isto to - vie puta na istome mjestu ispisivati isto ime. Odabrao je ime "Janice". Tako je otkrio da je onaj koji je tako napisao Leimbachovo ime na to utroio najmanje sat vremena. "Ovamo ste me dovukli zbog ovoga?" upitao je Leimbach. "Nismo te dovukli", rekao je Ryan. Porunik Marcos rekao je: "Shvatite da moramo istraiti sve mogunosti". Ryan je znao da e sve ovisiti o Leimbachovu automobilu. Pronade li se u njemu bilo kakav Karlin trag, Leimbacha e uhititi. Ako mu je automobil ist, oslobodit e ga, premda to nuno nee znaiti da je neduan. Ljude koji su ivjeli u podruju kojim je Leimbach tog poslijepodneva navodno patrolirao policija je ve ispitivala u vezi s time jesu li ga vidjeli. A neki su primijetili automobil s naranastim trokutom na vratima, no nisu uoili tip automobila kao ni tko je za upravljaem. U jednom trenutku neki je kriminalistiki tehniar uao u ured i aptom se obratio Marcosu. "Jeste li neto prolili u automobilu?" upitao ga je Marcos. "U McDonald'su sam kupio Coca-Colu i malo mi se prolilo Coca-Cole", rekao je Leimbach. "I isprali ste je vodom?" "Zaustavio sam se na benzinskoj postaji i uzeo malo vode, da." "I poistili ste samo prolivenu Coca-Colu?" "Dakako." U est poslije podne Leimbacha su pustili kui. Priblino u isto vrijeme u snijegu u sjeverozapadnome kutu Lincoln Parka pronaen je crveni vuneni al. Louise Golondrini u policijskoj ga je postaji identificirala kao Karlin. Policija je posve zatvorila taj dio parka i pretraila ga centimetar po centimetar, pritom ak i prosijavajui snijeg. Nakon dva sata traenja pronali su srebrno nalivpero Cross, na oko tri metra od mjesta na kojem je pronaen onaj al. "Bili su uzbueni zbog mogunosti da je nalivpero pripadalo tipu koji je oteo Karlu", rekao je Ryan. "Premda, s druge strane, moa i nije bilo njegovo." Jedino mjesto u gradu u kojem su se prodavala nalivpera C~oss bila je prodavaonica uredskoga pribora Letter Perfect, u ulici Jefferson, u kojoj je radila Florence Martini. Govorilo se da bi nalivpero moglo pripadati njezinu suprugu - ubrzo bivem suprugu. On je policiji rekao kako je vei dio

poslijepodneva proveo kod kue, ali se oko tri odvezao do Wegmansa da bi kupio nekoliko stvari. Porunik Marcos odvezao se do Martinija sa sobom ponijevi i nalivpero. Martini je rekao da nije njegovo. Premda ima nalivpero Cross, njegovo je kestenjaste boje i ima zlatni rub. Marcos ga je zamolio da mu ga pokae. Martini je stao pretraivati stol. Imao je ured u sobi u prizemlju. Njegova je supruga stajala na vratima. "Ne mogu ga pronai", rekao je Martini: "Vjerojatno je u koli." "Nisam li ti ja darovala i srebrno nalivpero?" upitala je njegova supruga. ``Nisi", odgovorio je Martini, "nisi mi darovala srebrno nalivpero." Marcos je posjetio i vlasnika prodavaonice Letter Perfect, Noaha Frankenmutha. Bilo je to oko devet uveer. Frankenmuth je ivio u ulici Butler. Upravo je bojio zidove u spavaoj sobi na katu i uzrujao je zbog takva uznemiravanja. Imao je jazavara po imenu Fritz koji je neprestano jurio oko Marcosovih nogu. Marcos se bojao da bi ga mogao nagaziti. "Imam kompjuterski popis osoba koje su kod nas kupile nalivpero Cross. Ne bi li to moglo priekati do sutra?" "Ne bi", odgovorio je Marcos. Odvezli su se do prodavaonice. Frankenmuth je pregledao svoje datoteke i potom isprintao popis od dvadeset pet osoba koje su u posljednje dvije godine kupile nalivpero Cross. Pet nalivpera bilo je obine srebrne boje, bez dodatnih ukrasa. Meu osobama na popisu bila je i supruga Paula Leimbacha, Martha, koja je nalivpero kupila prole veljae. "Rekla je da e to biti roendanski dar", rekao je Frankenmuth. Marcos se odvezao do Leimbachovih. Vozio je brzo, vozilom se kliui na skretanjima. Leimbachovi su ivjeli u jednoj od novijih kua u ulici Myrtle, bila je to iroka jednoipoletana kua s velikim prozorom u dnevnoj sobi okrenutim prema travnjaku pred kuom. Gledali su televiziju. "Izgleda kao moje", rekao je Leimbach. "Znam da sam imao srebrno nalivpero. Izgubio sam ga negdje ovoga ljeta. Dobio sam ga na dar, tako da mi je bilo jako ao kada sam ga izgubio. Gdje ste ga pronali?" "To vam ne mogu rei", objasnio je Marcos. Kasnije je Marcos rekao kako se naao u iskuenju da uhiti Leimbacha odmah tada, na licu mjesta, no ipak se suzdrao. Jo nije bio rekao kapetanu Percyju to je doznao, tako da se automobilom vratio u po~icijsku postaju.

Percy nije bio presretan. "Sada zna do ega smo doli", rekao je. Jednome od svojih agenata dao je u zadatak da istrai ostale etiri osobe koje su kupile nalivpero Cross. inilo se, mec~utim, posve oitim da ono nalivpero pripada Leimbachu, ime se nije dokazivalo da je njemu ispalo u snijegu. Dvojica policajaca upuena su na razgovore s ljudima iz Leimbachova ureda kako bi se utvrdilo je li kada spominjao kako je izgubio nalivpero. Te je noi jo snijeilo. Policija je oko pola sata prije ponoi prekinula pretraivanje parka. U to vrijeme vie nije bilo ni kvadratnog centimetra koji nije bio pregaen. A i Donald Malloy u potrazi je bio vrlo temeljit, predvodei dvadesetero lanova Prijatelja kroz stotine vrtova iza kua. U itavome Aureliusu snijeg je bio izgaen, pretvoren u bljuzgu, u blato. No te je noi palo jo petnaestak centimetara novoga snijega. Travnjaci, plonici i gradski park bili su posve prekriveni svjeim snjenim pokrivaem. U ponedjeljak ujutro vie nije bilo ni traga sinonjoj potrazi. 40 Bilo je teko i zamisliti da je do Dana zahvalnosti preostalo jo samo tjedan dana. Bilo je tako malo toga na emu smo mogli bi ti zahvalni. Za proli Dan zahvalnosti bio sam priredio malenu puricu i na objed pozvao Franklina i Sadie. Za ovu godinu nisam imao nikakvih planova. kola, dakako, nee raditi. Pomislio sam kako bih se mogao odvesti u Uticu i sam veerati u kakvom restoranu, no na taj nain imao bih osjeaj da sam iznevjerio prijatelje u Aureliusu, kao da se nekako potajno zabavljam. Jaime Rose pokopan je u utorak. Najprije sam kanio ii na pogreb, no na kraju ipak nisam otiao. Nisam elio da me ljudi gledaju. Telefon bi mi nou zvonio i po pet-est puta; kada bih se javio, ne bi se ulo nita. To me uznemiravalo, tako da sam promijenio broj. Kasnije sam doznao da telefon tako zvoni i kod drugih, no u to sam vrijeme mislio da se to dogada samo meni. Pogreb je bio skroman. Dola je Cookie Evans, te neki Jaimeovi prijatelji iz New Yorka. Stigla je i njegova majka iz Clintona. Barry je doao na pogreb unato majinu protivljenju. Aaron i Harriet poli su s njim. Na pogrebu se pojavilo i nekoliko posve nepoznatih osoba, koje su dole jer je Jaime ubijen na tako uasan nain. Jedan agent u civilnoj odjei popisao je oaloene. Ryan je rekao kako je postojala mogunost da se ondje pojavi i Jaimeov ubojica. U utorak su iz zatvora uz jamevinu puteni Shannon i Jesse. Ni u jednom trenutku nisu optueni ni za to u vezi s Jaimeom, samo za napad na policajca i provalu, premda je Ryan imao osjeaj da e se i

te optube povui. Pripadnici policijskih snaga bili su podijeljeni u vezi s pitanjem o tome je li Jaime pao kao rtva homoseksualne veze koja je krenula pogrenim smjerom ili je i to ubojstvo imalo veze s nestalim djevojkama. Na taj je nain homoseksualno stanovnitvo Aureliusa podvrgnuto jo snanijem pritisku. Policija je ispitivala homoseksualce ak i u Norwichu. No ja sam se prisjetio kako je Franklin razgovarao s Jaimeom onoga dana kada su Prijatelji Sharon Malloy okruili kuu Irvinga Powella. Mnogi su tada vidjeli Jaimea i Franklina zajedno i mogue je da se netko pobojao onoga to bi Jaime mogao ispriati. A s njima je bio i Barry. Kapetan Percy pridao je veliku vanost pozivu koji je gospoda Sanders primila u subotu uveer. Ona je ispriala kako joj je neki muki glas rekao da je Barry pao na ulaznim stubama i slomio nogu te je stoga pohitala kui. Neki su ljudi pomislili da je taj poziv bio tek neslana ala, no Percy je bio uvjeren da je gospodu Sanders nazvala osoba odgovorna za nestanak djevojaka. Vie je puta Ryanu naglasio kako to pokazuje da je netko znao da Franklin nije kod kue i gdje moe pronai gospodu Sanders. Percy je u Gradsku vijenicu doveo i Aarona i ispitao ga u Ryanovoj nazonosti. Percy je sjedio s jedne strane radnoga stola, a Aaron s druge, dok je Ryan stajao pokraj vrata. Aaron ga je neprestance pogledavao i Ryan je svaki put pomislio koliko Aaron antipatije osjea prema njemu. Percy je poeo govorei kako zna da se Aaron vratio u Aurelius ne bi li otkrio tko mu je ubio majku. Znao je i da je Aaron ispitivao Janiceine susjede, te da je onako napao Sheilu jer mu nije eljela rei neto o Janice. Potom se zagledao u Aarona kao da od njega oekuje protivljenje. "Pametan ste vi tip", rekao je Aaron. "Ne budi bezobrazan", rekao je Percy. "Jesi li razgovarao s majkom prije nego to je ubijena?" "Razgovarali smo telefonom priblino dvaput na tjedan." "Je li govorila to o mukarcima s kojima je imala veze?" "Katkada bi moda rekla kako je upoznala mukarca koji joj se svida, no nikada nije spominjala i imena." "Ima li kakvu predodbu o tome tko bi mogao biti taj `profesionalac'?" Aaron isprui noge i prekrii ruke na prsima. "Moda Tavich, moda vi." "Je li to mogao biti doktor Malloy?" "Mogue je." "Ali tvoje su sumnje znatno odreenije.'" "Mogue." "Nisi li ti dobar prijatelj sa Sadie Moore? Ona je neku no zamalo oteta. Time to odbija suradnju s nama u opasnost dovodi i njezin ivot."

Aaron je odvratio pogled, ne govorei nita. Percy mu je postavio jo nekoliko pitanja na koja je Aaron odgovorio bez imalo elje za komunikacijom. Potom je Aarona uputio kui. "Dri da sam moe pronai ubojicu", rekao je Percy. Ryan je od tog razgovora ostao potiten. "Ili to ili nam ne vjeruje. Jesi li kada upoznao Janice?" "Misli jesam li s njom odravao vezu? Dakako da nisam." "I ona je bila jednako tako tvrdoglava." Nekoliko je dana izgledalo da netko prati Barryja, no to je onda prestalo ili je Barry moda ipak u vezi s time pogrijeio. Tvrdio je kako je uo udaranje stranjih vrata na kui ili zvonce na ulazu kada mu majke ne bi bilo kod kue. A spominjao je i neto o nekakvom automobilu koji je prolazio polako, no nije se mogao sjetiti tipa vozila. Bio je plavi ili ukastobijeli - nije znao tono odrediti. A tu su jo bili i telefonski pozivi, zvao ga je netko tko nakon njegova javljanja ne bi rekao ni rijei. No dakako da ga je mogao zvati i netko drugi, a ne njegov potencijalni ubojica. Mnoge su ljude muili anonimni pozivi. Kasnije smo doznali da su lanovi Prijatelja Sharon Malloy telefonskim pozivima maltretirali osobe za koje su pretpostavljali da bi mogle biti sumnjive. Pokazalo se da je tu lukavtinu osmislio Donald Malloy. On je tvrdio kako bi, podvrgne li se niz potencijalno sumnjivih osoba pritisku, pravi krivac mogao jednostavno popustiti. Ostalo je, medutim, nejasno jesu li svi takvi pozivi potjecali od Prijatelja. Aaronu se inilo da su telefonski pozivi upueni Barryju vani, tako da je samome sebi u zadau dao otkriti to to Barry skriva. S kim je to Barry imao vezu u srednjoj koli i ime ga je taj mukarac zastraio? Policija o tome nije znala nita, kao ni Franklin. No znao je Aaron i znao sam ja, premda nismo raspolagali nikakvim imenima. Aaron je nakon Jaimeova pogreba ponovno poveo Barryja u svoj stan i prestraio ga. Barry je rekao da ga je Aaron ak i pljusnuo. Barry je bio iznimno uzrujan i sve to ispriao mi je ubrzo nakon tog dogaaja. "Ali to si mu rekao?" pitao sam ga. "Nita. Odbio sam bilo to rei. Rekao sam samo ono to sam ve rekao vama, da je to bio `profesionalac'. Nikada nisam ni pomislio da bi mi Aaron mogao nauditi. Posve je skrenuo." U to vrijeme nisam uviao znaenje tog izraza za Aarona, no ubrzo je postao vrlo nasilan, tako da je Barry Aaronu na kraju odao ime tog mukarca. U ponedjeljak su roditelji iz kole Knox Consolidated povukli deset djevojica. Najstarijoj je bilo esnaest, a najmladoj dvanaest godina. Sve su upuene na

boravak rodbini u raznim gradovima. Ve prije toga iz kole je otilo petnaest djevojica, tako da se njihov izostanak sada jasno uoavao u nastavi. Karla Golondrini imala je malo prijatelja, ali ju je poznavalo mnogo djece. U ponedjeljak je u koli bilo jo plakanja, a situaciju je samo pogoralo pojavljivanje televizijskih novinara. Bilo je ak i prijedloga da se kola zatvori dok se itava situacija nekako ne rijei. No Harry Martini tvrdio je da djeca moraju imati nekakvo mjesto na koje e dolaziti. U koli su barem sigurna, dok bi, kada ne bi ila u kolu, bila tko zna gdje. Lou Hendricks rekao je, ovoljno glasno da to uju mnogi, da Harry Martini, s obzirom na to da je policija kod njega u nedjelju bila dva puta, moda ima i vlastite perverzne razloge zbog kojih eli zadrati djevojice u koli. Meni se uinilo da je to poprilino nepravedno, a tako su drali i mnogi drugi. No, kako sam uvidio, ne i svi. Nitko nije rekao nita protiv obitelji koje su povukle djecu iz kole ili posve otile iz grada. Uvjeren sam da bi i ostali postupili jednako, samo da su mogli. Na kolskim je hodnicima bilo manje galame, a manje se razgovaralo i u zbornici. Tiina se proirila i na druga mjesta. U Wegmansu se u razgovorima vidjelo manje ljudi. Restorani su bili gotovo prazni, kino opustjelo. Razne skupine za itanje, ivenje, vrtlarstvo i putovanja odreda su se prestale sastajati. Posao je dobro iao samo videotekama i restoranima s pizzama, onima koji su imali slubu dostavljanja na kune adrese. U srijedu je u evangelikoj crkvi Velikog prijateljstva odrana misa za Karlu. Nazvana je Slubom nade. Okupilo se toliko ljudi da je crkva bila dupkom puna. Louise Golondrini govorila je o svojoj keri, o tome kako je voljela pse i skupljala lutke Barbie i eljela postati bolniarkom. Kako nikada nikome i niemu ne bi naudila, te kako je hranila odlutale make i pticama davala krune mrvice. Kako je voljela Aurelius i koliko su joj prijatelji bili vani. I kako se svi mole za njezin siguran povratak. Bilo mi je drago to nisam otiao onamo; to ne bih mogao podnijeti. Karlina se fotografija nala na stupovima telefonskih vodova i izlozima prodavaonica. Netko je uoio da sve tri djevojke imaju dugu kosu i mnoge su si djevojice odjednom uoljivo podrezale kosu, kao da e ih to nekako zatititi. Policija je bila izrazito demoralizirana.. Provodile su se potrage, traili savjeti strunjaka. Kapetan Percy izgubio je velik dio samopouzdanja. "Ako imate bilo kakvih pretpostavki, bilo kakvih prijedloga, samo nam recite", govorio je esto. Predloeno je da se vie ljudi podvrgne ispitivanju detektorom lai.

Percy tom zamisli nije bio oduevljen, govorei kako poligrafska ispitivanja nisu posve pouzdana, no ni toj mogunosti nije posve zatvorio vrata. Pronadeni su i vlasnici ostalih srebrnih nalivpera. Dvoje ih je ivjelo izvan savezne drave New York. Jedan je ivio u Aureliusu, no zimu je provodio na Floridi. etvrti je ivio u Norwichu i radio za farmaceutsku tvrtku. Bilo kako bilo, sva su etvorica imala svoje nalivpero. Nakon toga Percy je odluio pratiti Leimbacha dvadeset etiri sata na dan. Bila je to pomno uvana tajna, no i u tom se sluaju pokazalo da je tajne vrlo teko uvati. Od kapetana Percyja ponovno se trailo da dopusti primjenu detektora lai. Takvom ispitivanju podvrgnuli bi Leimbacha, ali i druge. "Do vraga," rekao je moj brati, "bili su pripravni poligrafom ispitati itav grad." Od Prijatelja su dolazile mnogobrojne pritube. Donald Malloy govorio je kako bi Percyja trebalo izbaciti iz grada i dovesti nekoga tko bi valjano obavio posao. To je traenje iznosio vrlo gorljivo. Doktor Malloy jo je uvijek vjerovao u Percyja, ili ga barem nije javno kritizirao. Njegov se brat, medutim, tuio gradonaelniku, Bernieju Kowalskome, od njega traei da stvar preuzme u svoje ruke. A Donald je razgovarao i s Willom Fowlerom, gradskim upraviteljem, koji je vodio svakodnevne poslove nune za funkcioniranje Aureliusa. "Gdje vam je osjeaj za odgovornost?" pitao je Fowlera. Fowler je, meutim, podupirao Percyja. Percy je profesionalac, a i Fowler je sebe smatrao upravo profesionalcem. Probleme stvara ju amateri poput Donalda. Fowler to, dakako, nije rekao, no rekao je da smo se nali u tekim vremenima i da svi trebaju iskazati strpljivost. Vie nije ostalo ni traga od onoga to se nekada moglo nazvati duhom ovoga grada. Nae je ope zadovoljstvo poput kakva papirnatog pokrova jednostavno strgnuto, otkrivajui ono to je oduvijek postojalo: nesigurnost i strah. Mukarci i ene koji su nas trebali voditi meusobno su se svadali. U najbolje meu nama sumnjalo se kao i u one najgore. A zima se primicala brzo. Iz dana u dan imali smo po minutu-dvije manje sunanog svjetla, a svake noi na ulicama nije bilo nikoga osim policajaca i patrolnih vozila Prijatelja. U to vrijeme drao sam kako se onaj tko je oteo djevojke zacijelo osjea nepobjedivim. Mi smo njegove igrake i ne moemo nita. No ispod tog njegova osjeaja svemoi, koji su njegovi strahovi? Nestale su tri djevojke, a zamalo je oteo i Sadie. Ne pita li se gdje e toj njegovoj udnji doi kraj? A kada se izlae opasnostima, ini li to kako bi za nos povlaio policiju ili kako bi im pruio priliku da ga uhvate?

U srijedu poslije podne Chuck Hawley sluajno je s Ryanova radnog stola na pod sruio papirnatu vreicu. Podignuvi je, pogledao je u nju kako bi utvrdio je li se to razbilo ili potrgalo. Policijska je postaja bila prepuna ljudi koji su neprestano ulazili i izlazili. Prije podne je odrana konferencija za novinare. Nakon toga je zapovjednik Schmidt pokuavao koordinirati napore s Prijateljima. Tuili su se na zlostavljanje, dok je policija tvrdila da su Prijatelji u svojim ispitivanjima preagresivni. U papirnatoj se vreici nalazila crvena zimska jakna, uredno posloena odjea, a na vrhu svega toga i plastina ruka. "Do bijesa!" povikao je Chuck. Strka koja je uslijedila bila je mjeavina nelagode i nevjerice. Oko mog bratia natisnulo se najmanje dvadesetak ljudi. Percy je sadraj vreice izvadio na stol: traperice, gaice, bluzu, zeleni pulover, arape, jaknu, plastinu aku. Unutra se nalazilo i pedeset sedam centi u kovanom novcu, dvije gume za vakanje Juicy Fruit, elastina vrpca za kosu obloena crvenom tkaninom, prazan omot vakae gume i zlatni lani sa srcem na kojem su bile ugravirane rijei Zauvijekprijatelji, prsten na kojem su bile prikazane dvije stisnute ruke i dvije plave plastine kope za kosu. Na dnu vreice nalazio se par crvenih izama za snijeg i par crvenih rukavica. Ondje se nala i bijela omotnica koju je Percy urno spremio u dep. "Bio je ovdje, u ovoj sobi", rekao je Chuck. Ryan je pomislio: zajedno s jo dvije stotine ljudi. Kapetan Percy, porunik Marcos i zapovjednik Schmidt raspravljali su o tome je li isporuka odjee trebala prenijeti i odredenu poruku. Ryan je sluao, no nije pridonosio razgovoru. Koja god strana imala pravo, on je imao osjeaj da je krivac na putu na kojem e se razotkriti. Moda su ga uasnuli vlastiti postupci, moda je enuo, moda je prepun samodopadnosti i osjeaja moi. Ryana nisu zanimali razlozi zbog kojih se krivac eli otkriti; samo je elio da se nekako utvrdi o kome je rije. U omotnici se ponovno nalazio papir s nizom osakaenih rijei. "PIZDA" je pretvorena u "ZDA", "EVA" je postala "VA", "PRLJAVTINA" "INA". Osakaena slova bila su izdubena drvenom bojom. Percy je odloio papir na stol pokraj papira na kojem je bilo napisano ime Paula Leimbacha. "Ovo je zasigurno uinio isti tip", rekao je Ryan. "Pogledajte kako je to samo suludo." "Znai li to da je Leimbach neduan?" upitao je Marcos. "Mogue je i da je optuio samog sebe", rekao je Percy. "Ve je bilo takvih sluajeva."

Povratak odjee naveo je Percyja na to da se odlui u vezi s poligrafskim ispitivanjem. "Ispitat u itav okrug, bude li potrebno", rekao je. Nazvao je Albany i dogovorio da se s ispitivanjem otpone to prije bude mogue. I Prijatelji su pojaali aktivnosti, otvoreno se ne obazirui na Percyjev zahtjev kojim ih je traio da ne ine nita a da o tome unaprijed ne obavijeste policiju. Nakon Karlina nestanka, injenica da je netko pokuao provaliti u Franklinovu kuu i da je na trijemu pronaena plastina ruka postala je razlogom za osobitu zabrinutost. Premda je policija ve ionako dvadeset etiri sata na dan uvala Franklinovu kuu, Prijatelji su drali da je potrebno uiniti i vie od toga. Donald Malloy najavio je da e Prijatelji pred Franklinovom kuom u svakom trenutku imati dvoje ljudi. Stovie, Donald je predloio i da ih Franklin pusti unutra. Franklin je to odbio. Bio im je zahvalan za pomo, no nije elio da mu kua bude prepuna ljudi. Donald je na to Franklina optuio za ugroavanje ivota vlastite keri. Donald i etvero Prijatelja posjetili su redakciju Independenta kako bi s njim o tome razgovarali. Franklin je odbio mogunost da time dovodi Sadie u opasnost. Donald je rekao kako je koristi kao mamac za hvatanje krivca samo da bi mogao preduhitriti ostale novine i televizijske izvjestitelje. Franklin i Donald razmijenili su poprilino otre rijei prije nego to im je Frieda Kraus rekla da se ponaaju poput djece. U tom trenutku u ured je uletio Mike Shiller i objavio kako je: vraena Karlina odjea i kako kapetan Percy ispitivanju detektorom lai kani podvrgnuti sve stanovnike Aureliusa. To je bila prava mala senzacija. Bilo kako bilo, te je veeri automobil Prijatelja bio parkiran pred Franklinovom kuom u ulici Van Buren, zajedno s policijskim vozilom. ovjek pomilja na primjenu sile. ovjek neto ini jer ga neto na to prisiljava. No je li rije samo o jednoj stvari ili o akumuliranju puno toga? Dio se ljudi uzrujao zbog pomisli da e morati pristupiti poligrafskom ispitivanju. Harry Martini rekao je da e prije dati ostavku nego se podvri detektoru lai. Stupio je u vezu ak i s ACLU-omz~. Kao i ja, veina ljudi imala je tek posve nejasnu predodbu o poligrafskom ispitivanju, a neki su zamiljali i da je rije o nekakvom serumu istine koji e ih natjerati na to da ispriaju u emu su sve zgrijeili jo od najranijeg djetinjstva. Ta prijetnja ispitivanjem zasigurno je ostvarila dodatni pritisak na osobu koja je otela one djevojice. Taj netko zacijelo se pitao moe li kako izbjei takvo ispitivanje ili, ako mu ve mora pristupiti, hoe li se pokazati da lae. Upravo u tom razdoblju, kada nam je sljepilo bilo sveobuhvatno, Aaron je odluno nastavio sa svojom osobnom istragom. Uzrok je djelomino bilo i

ono to je doznao od Barryja, ali i to to je slutio da je Sadie u opasnosti. Ubrzo nakon pronalaenja Karline odjee u srijedu, Aaron je iz prodavaonice J.C. Penney u Utici pribavio ruke est plastinih lutaka za izlaganje odjee. Svaku od njih poloio je u kutiju od cipela, na meku crvenu tkaninu. U te je ruke poloio fotografije svoje majke, a na njihovoj poledini napisao je: "S Ijubavlju, Janice". Preko ruku je postavio list tankog ruiastog papira. Potom je kutije umotao u crveni papir i povezao ih crvenom vrpcom, a onda nagovorio Harriet i Barryja da ih dostave. inilo se prikladnim da taj posao obave preostali lanovi Ispitivaa desnoga. Jedna je kutija dostavljena u ured Paula Leimbacha, druga u drogeriju Malloy's, trea u ordinaciju doktora Malloya, etvrta Ryanu Tavichu u z6American Civil Liber-ties Union (Amerika udruga za gradanska prava). policijskoj postaji, peta Shermanu Carpenteru na sveuilitu i esta Henryju Swazeyju, koji je bio odvjetnik Patricka McNeala i jedan od Janiceinih ljubavnika. Ryan je jedini kutiju primio osobno. "to je to?" upitao je Barryja. "Ne znam", rekao je Barry, zarumenjevi se. Odmah je poao prema izlazu. "ekaj malo," rekao je Ryan, "ne ide nikamo dok ne doznam to je unutra." Otvorio je kutiju i podignuo ruiasti pokriva, tako otkrivajui Janiceinu fotografiju i onu plastinu ruku. "Isuse", rekao je. "Smijem Ii sada otii?" upitao je Barry. "Tko ti je rekao da mi ovo dostavi?" "To vam ne mogu rei." Ryan je zazvao Chucka Hawleyja. "Zatvori ovog klinca. Tjedan dana u zatvoru osvjeit e mu pamenje." Barry mu je odmah ispriao tko ga je poslao. "Aaron", rekao je. "Aaron me natjerao na ovo." Ryana je to toliko iznenadilo da je pustio Barryja da ode i ne upitavi ga je Ii jo tko primio takvu kutiju. "Zato joj je rekao neka se evi sa mnom", rekao je naglas. Chucku Hawleyu uinilo se da ga je pogreno razumio. "Ha?" upitao ga je. Ryan mu nije odgovorio. Razmiljao je o tome kako je Harriet s njim izlazila samo kako bi se mogla raspitivati o Janice. "Njegova robinja", rekao je Ryan. Na povratku iz policijske postaje, Barry je drugu kutiju ostavio u ordinaciji doktora Malloya. Doktora ondje nije bilo, a Barry je bio sretan zbog toga to mu poiljku ne mora uruiti osobno. Treu je kutiju ostavio tajnici Odsjeka za povijest na sveuilitu.

Leimbachovu knjigovodstvenu tvrtku vodio je njegov partner, Frank Kanter, dok je Leimbach sada bio na neplaenom odmoru. On je rekao Harriet da e nazvati Leimbacha i rei mu da mu je stigla poiljka. "Dar, ne?" upitao je Frank. "Tako nekako", rekla je Harriet. Kutiju namijenjenu Henryju Swazeyju dostavila je u njegov ured u Glavnoj ulici, predajui je njegovoj tajnici. S njim je neko vrijeme hodala, jednako kao to je hodala i sa Shermanom Carpenterom i Ryanom, tako da je bila sretna to se s njim ne mora vidjeti i osobno. Kada je Harriet dostavila posljednji omot, u drogeriji je bila Mildred Porter. Gospoa Porter rekla je da e Donald doi oko est kako bi ispunio narudbe s receptima. Sutradan je gospoda Porter ispriala Franklinu to se dogodilo. "Predala sam mu poiljku kada je doao i rekla mu tko ju je dostavio. urilo mu se, no ipak je uzeo paket i odnio ga iza pulta. Pitao me je li rije o neemu vanom. Rekla sam mu d<~ ne znam nita o tome. Bio mi je okrenut ledima. Kada je otvorio kutiju, itavo mu se tijelo ukoilo. Potom je zatvorio kutiju i istrao iz prodavaonice, ponijevi je sa sobom." U devetnaest sati policajac Roy Hanna, koji je deurao u policijskoj postaji, primio je telefonski poziv od osobe koja je odbila predstaviti se. "One djevojice ubio je Paul Leimbach", rekao je taj glas. Osoba koja je nazvala policiju tada je prekinula vezu. U Aureliusu nije postojao sustav pozivanja pomoi na zajedniki broj 911, tako da nije bilo ni mogunosti utvrdivanja mjesta s kojeg je poziv upuen. Roy je o tome odmah obavijestio zapovjednika Schmidta. Sline pozive primili su erifov ured u Pottervilleu i sjedite podrunog ureda dravne policije. Kapetan Percy u to je vrijeme bio kod doktora Malloya, u obiteljskoj kui Malloyevih. Kada je telefon zazvonio, javio se Sharonin stariji brat, Frank. "Sto?" upitao je. "Molim?" Potom je dlanom pokrio mikrofon. "Netko kae da je ujak Paul ubio Sharon i one dvije djevojke", rekao je tada ocu. Kapetan Percy uzeo je slualicu, no linija je ve bila prekinuta. "Je li ti to rekao mukarac ili ena?" "Mukarac." "Jesi li prepoznao glas?" "Bio je priguen. Nije me podsjetio ni na iji glas." Slian poziv primili su i Prijatelji Sharon Malloy. Leimbacha tada nije bilo u njihovu uredu. Sandra Petoski o tom je pozivu obavijestila policiju. Nazvala je i svog supredsjednika, Rolfa Portera, u njegov ured za prodaju nekretnina, a on joj je rekao da e odmah doi. Malo kasnije, kada je Donald Malloy stigao

u ured, rekao je Sandri neka pozove jo dobrovoljaca. Upitao je i gdje je Leimbach. Sandra mu to nije znala rei. "Moramo ga pronai", rekao je Donald. Telefon je neprestano zvonio i sve vie ljudi okupljalo se u uredu. Kako su vrata bila otvorena, bilo je hladno i ljudi su unutra unosili bljuzgu s plonika. Automobili su na ulici glasno trubili. Donaldov je kaput bio rastvoren i gospoda Petoski primijetila je da za pojasom ima zataknut pitolj. "Neto se dogaa", rekao je Donald. "Sadie Moore mogla bi biti u opasnosti." Mike Shiller tada je uao u ured s jo ne.kolicinom mukaraca. Donald je Shilleru predao kartonsku kutiju s onom rukom. "Pogledaj to mi je donio jedan od onih klinaca marksista." Shiller je otvorio kutiju. "Isuse", rekao je. "Idi i istrai to smjeraju." "Do vraga sve..." rekao je Shiller. Pozvao je dvojicu mukaraca. "Idemo", rekao im je. Franklin je bio u Independentu. Oko dvadeset sati Sandra Petoski nazvala ga je iz ureda Prijatelja kako bi mu priopila novosti o onim pozivima u vezi s Leimbachom. "Ljudi su uasno uznemireni, a Donald je neto spominjao i Sadie." Franklin je odmah otiao iz redakcije. Priblino u isto vrijeme trojica su mukaraca dola do Barryjeve kue. Gospoa Sanders prepoznala ih je kao lanove Prijatelja. Rekla im je da Barry nije u kui. Oni mukarci - jedan od njih bio je Mike Shiller - nisu se obazirali na nju, nego su uli u kuu i dali se u potragu za Barryjem. Gospoa Sanders rekla je: "Nadam se da vam je jasno da ovime krite zakon." "To vi mislite", rekao je Shiller. Gospoa Sanders nazvala je policijsku postaju, no broj je bio zauzet. Poto se uvjerio da Barry nije u kui, Shiller je s pratnjom otiao. Harrietini su susjedi rekli kako su trojica mukaraca dola potraiti i Harriet. Moda su to bila ista trojica. Harriet nije bilo kod kue. Njih su trojica kucali, a jedan je ramenom pritisnuo vrata.' Student koji je ivio u susjednom stanu rekao je: "Mislim da bi ih bio razvalio da nisam iziao na hodnik. Upitali su me tko sam i zapisali mi ime." 41 S adie je bila kod kue s Paulom. Kako joj nova pomajka nikako nije bila draga, sve je vie vremena provodila u svojoj sobi. Ondje je imala malenu glazbenu liniju i sluala skupinu koja se zvala Indigo Girls. Preglasno, po Paulinu sudu, premda je odluila ne tuiti se zbog toga. Paula je sjedila u dnevnoj sobi i pokuavala itati. Nekoliko minuta prije dvadeset

sati na ulaznim se vratima zaulo snano lupanje. Paula je otila do vrata i lagano ih odkrinula. Pred njima je bio Donald Malloy. Na sebi je imao debeo kaput i kapu od tvida. "Sadie bi mogla biti u opasnosti", rekao je. "Moram ui." "Ne moete ui", rekla je Paula. Na ulici je vidjela i ostale mukarce, njih moda i est. Policijski je automobil i dalje bio parkiran uz plonik, no inilo se da je prazan. Sat vremena ranije Aaron ju je nazvao i obavijestio je o isporuci onih est ruku. Zbog toga je na Donalda gledala sa sumnjom, mogue i strahom. "Je li u kui?" upitao ju je Donald. Paula je ve poela zatvarati vrata, no Donald ih je gurnuo s druge strane i odgurnuo Paulu unatrag, u predvorje. Dvojica mukaraca za Donaldom su ula u kuu. "Izlazite", rekla je Paula. "Ne moete ulaziti ovamo." "Ovo inimo za njezino dobro", rekao je jedan od tih mukaraca. "Jeste li vidjeli Paula Leimbaeha?" upitao ju je Donald. "Nisam vidjela nikoga. A sada izlazite." Pokuala im je preprijeiti put, stojei izmeu njih i dnevne sobe. Oni su vrata ostavili otvorenima, tako da su se s ulice uli povici. "Gdje je Sadie?" upitao je Donald. "U svojoj sobi." "Pogledajte je li ondje." "Dakako da jest. Izlazite iz ove kue!" Paula je sada ve bila prestraena. "elim se uvjeriti", rekao je Donald. Paula je brzo prila Sadienoj sobi i zakucala na vrata. Nije bilo odgovora. Glazba je i dalje svirala. Okrenula je ruicu. Vrata su bila zakljuana. Donald se progurao pokraj nje. Paula je u njegovoj ruci uoila pitolj. "Ostavite je na miru!" rekla je Paula. "I juti se na mene, zbog toga ne eli otvoriti vrata." "to je uinila s onom rukom koju ste pronali na trijemu?" Paula je kasnije rekla kako su Donaldove oi bile neuobiajeno razrogaene, ispod arenica se vidjela tanka bijela linija. "Uzela ju je policija." "Laete." "to je to s vama, za ime svijeta?" "Sadie je u opasnosti. Moram je vidjeti." Donald je pokuao okrenuti ruicu i pritom je nervozno protresao. Potom je zakoraio unatrag i na vrata navalio ramenom. Vrata su se naglo otvorila uz tresak. Donald je utrao u Sadienu sobu. Prozor je bio otvoren i Sadie nije bilo u sobi.

Upravo u tom trenutku u kuu je utrao Franklin i utvrdio da mu je ki nestala. Dva traga kroz snijeg vodila su od prozora prema vrtu iza kue. Trag manjih cipela zacijelo je bio Sadien. Drugi su trag ostavile cipele iji je broj bio najmanje etrdeset tri: bio je to par mukih izama Timberland. Priblino sedam metara od kue Sadieni su tragovi nestali, kao da ju je taj mukarae ondje podignuo i dalje je nosio. Na ploniku su se tragovi poeli mijeati s ostalima i tako se izgubili, premda ih je bilo dovoljno da bi se vidjelo kako vode u smjeru zapada, alje od sredita grada. Policajae iz patrolnih kola pourio je prema njima u ruci nosei alicu s kavom, te je rekao Donaldu i ostalima neka se maknu od tragova. Za samo nekoliko minuta pred Franklinovu su kuu uza zagluujue sirene stigla jo tri policijska automobila. Sa svog trijema promatrao sam desetoricu mukaraca kako iskau iz automobila i tre kroza snijeg. Medu njima je bio i Ryan. Tada sarn brzo uzeo kaput iz zidnoga ormara u predvorju. Donald Malloy neprestance je pitao Paulu: "Tko ju je mogao odvesti?" Ona je stajala uz rub plonika i pogledavala niz ulicu. Bila je izvan sebe i odbijala je vratiti se u kuu, premda nije imala nikal.-vu jaknu. "Nisam ula nita", samo je ponavljala. "Apsolutno nita." Franklin je elio da ga netko usmjeri, da mu se prui prilika da potrai ker. Okrenuo se prema Pauli, potom zakoraio na ulicu i stao se ogledavati. Neprestano je skidao eir i jednom rukom prolazio kosom. Izgledao je kao da ga je netko nekako prevario, kao da se dogodilo neko veliko zlo koje ne moe pojmiti. Kui su urno prilazili novi Ijudi. Ryan Tavich razgovarao je radioureajem s pripadnicima dravne policije. Iz daljine su se ule sirene. Bilo je upravo nevjerojatno da su u tri dana nestale dvije djevojke. Ja sam iz kue donio kaput i dao ga Pauli. Pomisao na to da se Sadie dogodilo neto strano ispunjavala me uasom. Donald Malloy bio je jednako izvan sebe. Neprestano je trao amo-tamo, od kue do plonika. Iz automobila je bio izvadio plosnatu aktovku i sada ju je nosio sa sobom. S onim kaputom i eirom, izgledao je kao da kasni na kakav poslovni sastanak. "Nikako nije pravo to je nestala", ponavljao je bez prestanka. Ljudi su priali svata, tako da njegove rijei nisu izgledale nimalo neobino. Policijska vozila i dalje su dolazila i odlazila. No je postajala sve hladnija, a vjetar se pojaavao.

U jednom trenutku Franklin je iznenada povikao: "Gdje je?" Paula mu je pritrala i njih dvoje ostali su tako stajati na snjenome travnjaku, drei se. Nitko im nije priao. A tada se uz plonik zaustavio kamionet marke Chevrolet boje trule vinje. U njemu je bio doktor Malloy. On je na svome radiouredaju uo policijske pozive. Ne iskljuivi motor, iskoio je iz kabine. Pogledao je oko sebe, a onda pritrao bratu. Izgledalo je da ga tek neto malo i usput zanima to se dogaa i kako bi moglo biti Franklinu. Lijenik je jednom rukom epao ovra.tnik Donaldova kaputa. Stajali su na ploniku. "Zato stalno optuuje Paula?" povikao je lijenik. "to ti zna?" Bio sam neto vie od tri metra od njih. Dakako, nisam imao pojma o emu doktor Malloy govori, no iznenadio me izraz njegova lica, ta mjeavina nevjerice i bijesa. Donald mi je bio okrenut ledima i nekako mi se inilo da su mu se ramena odjednom smanjila. U ruci je jo drao onu aktovku. Na nogama je imao ute gumene izme koje su blistale na snijegu. "Ne radim nita", rekao je Donald. Ostali su bili zastali kako bi mogli promatrati to se dogaa. Ryan je zakoraio prema njima, a onda je zastao. "Ljudi zbog tebe misle da je Paul oteo Sharon!" povikao je doktor. Donald je samo odgurnuo brata od sebe. "A kako zna da nije?" Lijenik se poskliznuo, ali je povratio ravnoteu. "Pa to ti je prijatelj! Zna da je neduan!" Donald se nagnuo naprijed i neto bijesno prosiktao lijeniku. Uvjeren sam da je to ulo vrlo malo ljudi. "On je obina budala", rekao je. U tom trenutku neki je policajac iskoio iz automobila i pritrao Ryanu. "Primili smo dojavu o tome da netko nosi neku djevojku uzvisinom u Lincoln Parku." "Idemo!" povikao je netko. Doktor Malloy pogledao je oko sebe. Svakako nas je primijetio i ranije, no inilo se da je tek sada odjednom shvatio da neto uasno nije u redu. "to se dogada?" upitao je. "Nestala je Franklinova ki", rekao mu je netko. i ;` Donald je istrao na ulicu. "U park!" povikao je. Potom je uao u automobil kojim je upravljao netko od Prijatelja. "Ne, priekajte!" povikao je Ryan. Stajao je na ploniku uzdib nutih ruku. Veina se ljudi nije obazirala ~a njega, a Prijatelji su osobito brzo pojurili prema automobilima. Franklin je ve trao uli com. Malloy je stajao na ploniku i nepomino promatrao brata. I~ofai jednih patrolnih kola stali su se vrtjeti na mjestu, naiavi na led, pritom prodorno fijuui.

Donald je kroz otvoreni prozor automobila povikao. "Leimbach! Leimbach ju je oteo!" "Nije!" povikao je doktor Malloy. Tada je potrao prema svom kamionetu. Mnogi su ljudi neto vikali, a zvuk svih tih automobilskih motora doimao se poput provale kakva bijesa ili mahnitosti. Svjetla automobila prelazila su proeljima kua i ogoljelim stablima. Ja sam stajao uz Paulu dok su ljudi oko nas trali kroz polutamu. "Stanite!" ponovno je povikao Ryan. A potom je i on potrao prema automobilu. Ubrzo pred Franklinovom kuom vie nije bilo nikoga. Na nekoliko prozora vidjela su se lica. Vjetar je dopirao preko travnjaka pokrivenog izgaenim snijegom. "Odvedite me onamo", rekla je Paula. Zajedno smo pourili prema mom automobilu. Na samom rubu grada, Lincoln Park graniio je s priblino ezdeset jutara umskoga rezervata u kojem su postojale uredene staze za skijako tranje. Policija je ondje u nedjelju provela vrlo metodinu potragu, pri emu su pojedini dijelovi bili zat<~arani i pretraivani centimetar po centimetar. Te srijede naveer nije bilo nikakva plana. Kada je Ryan stigao u park, deseci ljudi ve su trali snijegom. Samo ih je nekolicina imala baterijske svjetiljke. injenica, ili navodna injenica, da je netko primijeen kako nosi Sadie bila je dovoljna da svi izgube glavu. Policija je primila tri poziva, nazvali su jedna ena i dvojica mukaraca, i u svakom od njih govorilo se o mukarcu koji je nosio nekakvu djevojku. Izgledalo je da je posve jasno kako je rije o Paulu Leimbachu, premda ba i nisam siguran jesu li se ljudi pitali zato su to pomislili. Osjeali su strast i elju za time da misle kako je to netko posve odreen, a dobili su Leimbachovo ime. No to nije bio i jedini razlog. To ime dao im je Donald Malloy. A nije li upravo on bio u mogunosti znati takvo to? Kasnije se prialo da je vie od dvije stotine ljudi, uglavnom mukaraca, pretraivalo park i okolne ume. Kako nije bilo nikakve koordinacije, te zbog vikanja i tame i osjeaja o blizini rjeenja zagonetke, o odgovoru na dohvat ruke, bilo je puno lanih uzbuna, puno sluajeva u kojima je netko nekoga vidio, primjeujui zapravo samo druge ljude u potrazi. Ryan je uspijevao nadzirati rad veeg dijela policijskih snaga, a u park je dopremio i reflektore posudene od prometne policije. Odreenom broju policajaca naloio je da okrue itavo podruje, premda je bilo tako veliko - vie od tri stotine jutara tako da su ti policajci bili rasporeeni na apsurdno velikome razmaku. No

pozvao je i jo policajaca i pripadnika okrune erifove slube. Te pozive uli su i svi oni koji su imali aparate za praenje policijskih kanala, tako da su se prema parku ubrzo uputili ljudi iz svih dijelova grada ili je tako barem izgledalo. A za to su, dakako, doznale i televizijske ekipe. Ja sam se do parka dovezao s Paulom i parkirao automobil u ulici Johnson. Na obronku medu drveem primijetili smo desetke ljudi. Snopovi svjetla poskakivali su u tami. Ostavio sam ukljuen i motor i grijanje. Paula je sjedila rukama obujmivi koljena i s nogama na sjedalu. Na sebi je jo imala onaj debeli kaput koji sam joj bio donio, tamni zimski kaput koji je moj otac nosio prije pedeset godina. Nepomino je gledala kroz prozor i utjela. S vremena na vrijeme bi zadrhtala. Ryan je davao sve od sebe kako bi koordinirao akciju, te je uspostavio zapovjedno mjesto u jednom kutu parka, na uglu ulica Johnson i Walnut. S poprilino sumnje gledao je na dojave o tome kako je vien mukarac koji strminom nosi neku djevojku, a sumnjiavo je gledao i na tragove koji su vodili od Sadiena prozora. Zato bi Sadie hodala? Zato nije vikala, zvala u pomo? No zasada nije bilo mogunosti traenja odgovora na ta pitanja. Potraga mu je izmakla iz ruku. Ipak, uputio je jednog policajca u Aaronov stan. Ryanu je izgledalo da uje povike s pedeset razliitih strana. Posvuda su se vidjela svjetla koja poskakuju i nejasni obrisi. A onda je, u oku, zauo i hitac iz pitolja. Uputio je nekolicinu policajaca kako bi istraili to se dogodilo, a potom pozvao i kola hitne pomoi. injenica da je pred njima jo deset sati tame bila je zastraujua i Ryan je naloio dvojici mukaraca - nije bila rije o policajcima da pripreme vatru kako bi se ljudi mogli ugrijati. Zauvi jo dva hica, potrao je uzbrdo. ~t. Franklin je sam dotrao do parka, od njegove kue udaljenog etiri ulice. Imao je baterijsku svjetiljku i sada je jurio uz breuljak, kli',j; ui se u snijegu, padajui, ponovno se diui. Zbog vike je mislio da su pronali Sadie, tako da je trao prema svakom mjestu s kojeg bi zauo viku. Tako je ulazio sve dublje u park. Buka se ula pred njim i iza njega. Ljudi bi trali pokraj njega, no nitko nije nita znao ili bi mu govorili neto poput: "Vidjeli su je ondje!" Dvojica mukaraca rekla su mu da je netko vidio i Leimbacha. Franklin je nosio planinarske glenjae u koje je ulazio snijeg. U jednom trenutku zapeo je za granu,, zbog ega mu je s glave pao irski ribarski eir. Britanski al hvatao mu se za razne stvari. Neprestano se klizao i padao u sni

jeg, koji je na pojedinim mjestima bio i dublji od trideset centimetara. Ako ve i nee uspjeti pronai Sadie, elio je trati sve dok se ne onesvijesti. A kada je pao i ozlijedio se, ak mu je i bol bila ugodna, kao da mu ona neto dokazuje: istou njegovih elja, intenzitet njegova truda. Puno je bolje tjerati se do krajnjih granica, trati koliko bre moe, ispuniti mozak tjelesnom iscrpljenou, nego mislima koje ne vode nikamo osim do aljenja. Franklin je bio preao vrh breuljka i uao u poumljeno podruje u kojem se ulo jo vie povika. Grane su mu i dalje otro ibale lice. Dozivao je ki po imenu, no nije bilo nikakva odgovora. Snijeg meu drveem nije bio onoliko dubok, ali je na tlu bilo grana i oborenih stabala. Ruku je drao uzdignutu, ne bi li zatitio lice. U jednom je trenutku strgnuo al i odbacio ga. Nije vidio nita osim snopa iz svoje baterijske svjetiljke koji je poskakivao pred njim. Kada mu je noga upala izmeu dviju otpalih grana i kada je posrnuo prema naprijed, uinilo mu se da mu je netko snano epao desni gleanj. Pao je preko nekog debla i svom se teinom strovalio u snijeg, iz ruke isputajui svjetiljku. Snijeg mu je uao pod koulju i uvukao mu se niz lea. Bol koju je osjeao u glenju bila je poput jarkoga svjetla. Leao je u snijegu i teko disao, osjeajui muninu. A onda je podignuo svjetiljku i pokuao stati na noge. Istog je trena ponovno pao-gleanj ga nikako nije mogao drati. Osjeao je bol slinu onome kada je prije nekoliko godina uganuo gleanj na koarci. U elucu je osjeao muninu, a pred oima vidio svjetlucanje iskrica. Ispruio se u snijegu i polako ispruio nogu. Ponovno se pridignuvi na noge, ostao je stajati na lijevoj nozi, pridravajui se za neku granu. Bio je bijesan na sve-na snijeg, na cipele, na sebe. Bol koju je osjeao u glenju bila je poput boli koju je zavrijedio. Pokuao se osloniti na nogu, no gleanj ga je prejako bolio i nije ga mogao drati. vrsto se drao za stablo i nastojao iz ruke ne ispustiti svjetiljku. Franklin je znao samo da je u umi, nita vie. Poskakivao je od stabla do stabla. "Hej!" vikao je. Pokuavao je otrgnuti grane kako bi se njima posluio kao takama i konano pronaao jednu koja se bila osuila. S nje je skinuo manje granice i njome zatim udario po nekom deblu da bi je skratio. Grana je bila dugaka neto vie od metra i na vrhu je bila svijena. Oslanjajui se na nju, stao je epati dalje. Deset minuta kasnije Franklin je stigao do staze za skijako tranje. Tim umama vie se puta skijao sa Sadie i znao je da uza stazu ima ureenih odmorita za skijae. Franklin je skrenuo lijevo i upu tio se stazom, premda nije imao pojma ide li prema izlazu iz ume ili dublje u nju. Nije se uope mogao osloniti na ozlijedeni gleanj, a bojao se i

pretjerano se oslanjati na slomljenu granu. Dvaput je pao. Mahnito se pribojavao da bi mu bol mogla odvlaiti pozornost od keri. A onda je negdje iza sebe zauo hitac iz pitolja. Zaustavio se i pokuao neto razabrati medu drveem. Izgledalo je da mu je baterijska svjetiljka sve slabija. Franklin je nakon tristotinjak metara doao do odmorita, a za prelaenje te udaljenosti trebalo mu je deset minuta. U meduvremenu je zauo jo dva hica. Koulja mu je. bila natopljena znojem; arape su bile mokre od snijega. Pognuo se i uao u sklonite, te se strovalio na dugaku klupu koja se protezala itavom irinom stranjega zida. Slomljenu granu odloio je do sebe. Sada se barem zaklonio od vjetra. Franklin je u sklonitu ugledao i malenu pe iroka trbuha, no kod sebe nije imao ibice. Iskljuio je svjetiljku i potom sjeo, nagnuo se naprijed i poeo masirati gleanj. Nekoliko minuta kasnije Franklin je na stazi ugledao neko svjetlo. Snop iz svjetiljke prelazio je drveem. "Hej!" zazvao je. Franklin je pokuao ustati, no ponovno je pao na klupu. "Tko je to?" pitao je neki glas. "Franklin Moore", rekao je Franklin, ubrzano trepui. "Novinar, ne? Trae tvoje dijete." "Tako je. Tko ste vi?" "Martin Farmer. to radite ovdje?" Franklinu to ime nije bilo poznato, a svjetlo ga je zasljepljivalo tako da iza njega nije vidio nita. "Uganuo sam gleanj", rekao je Franklin. "I ne moete hodati? Hej, kakva nesrea." "Hoete li mi pomoi?" "Svakako, rei u im da ste ovdje." Taj je mukarac tada ve zakoraio kako bi poao dalje. "ekajte!" rekao je Franklin. Ukljuio je svoju svjetiljku. Farmerovo je lice bilo tek neprepoznatljiva mrlja. Franklin je vidio samo tamnocrvenu lovaku kapu i crvenu vunenu jaknu. "Ja vas ne mogu nositi", rekao mu je Farmer. "Imam problema s leima. Dovest u hrpu momaka. Neobino je to sam naiao ba na vas." Mukarac se potom izgubio u tami. Franklin se naslonio na zid i bolnu nogu podignuo na klupu. ak i pri najmanjem pokretu osjeao je bol. Na runom je satu vidio da su dvadeset dva sata. Iskljuio je svjetiljku. Zrak je bio vlaan, izgledalo je kao da e ponovno poeti snijeiti. Vjetar je uzdisao u kronjama drvea. Netko je trao stazom. Franklin je povikao: "Hej, pomozite mi!" Taj netko samo je nastavio trati. Je li mu se to samo uinilo? Je li to bio vjetar?

Kojih pet minuta kasnije Franklin je zauo nekog drugog, teki zvuk nogu u trku. Ve je otvorio usta kako bi pozvao u pomo, no u tom trenutku uo je kako ga netko zove po imenu. "Franklin, Franklin!" Bio je to visok, piskutav glas. "Ovdje sam!" povikao je Franklin. Na ulazu se pojavio neki obris. Franklin je usmjerio svjetiljku prema njemu. Svjetlo je ve bilo toliko slabano da je jedva raspoznao tamne noge i ute izme. "Tu si, znai", rekao je neiji glas. Bio je to Donald Malloy. "Uganuo sam gleanj", rekao je Franklin. Osjeao je silnu sreu zbog toga to vidi Donalda. Poeo se oputati. "uo sam", rekao je Donald. Teko se spustio na klupu i Franklin je osjetio kako se drvo svija pod pritiskom. Donald je imao baterijsku svjetiljku i njome je naas osvijetlio Franklinovo lice, tako da je ovaj zatreptao i odvratio pogled. Donald ga je potom iskljuio, pod Franklinovim se snopom svjetla pretvarajui u krupnu neodredenu pojavu. "Ondje su, vani", rekao je Donald. "Svi su se rastrali posvuda uokolo." "A Sadie?" upitao je Franklin. "Jo jedna djevojica u nizu", rekao je Donald, pritom uzdahnuvi. "Isuse. To mi je ki." Donald se tada naslonio na zid. Pri njegovu se disanju uo hrapav zvuk nalik na zvuk koji nastaje pri piljenja drva. "Ja nemam djece", rekao je. Franklin ga je pokuavao razabrati u tami. Drao je kako je Donald zacijelo iscrpljen od sveg tog tranja. "Ima li kakva traga o njoj?" upitao je Franklin. "Moram ii odavde." "Negdje mora postojati nekakav trag", rekao je Donald. "Ali ovdje nema niega. Sve se primie svretku." "Kako to misli?" "Sve e ubrzo biti zavreno. Moda veeras, moda sutra." "Kakvi su ono bili hici?" upitao je Franklin. "Ja sam pucao", rekao je Donald. Izvadio je pitoIj, pokazao mu ga i potom ga poloio na klupu do sebe. "Bili su to signalni hici." "Kome si davao znak?" Donald mu nije odgovorio. I dalje je teko disao. Franklinovo se svjetlo reflektiralo na cijevi pitolja. Trenutak kasnije, Donald je rekao: "Zato nisi razgovarao sa mnom?" Franklinu se uinilo da ga je pogreno razumio. "Za novine?" "Mogao sam ti ispriati puno toga." "Rekao si da ne eli razgovarati za novine." "Tada jo nisam bio spreman."

"Namjeravao sam ponoviti pokuaj." Donald se tada uspravio u sjedei poloaj i prosiktao: "To si trebao uiniti ranije". Kapa od tvida spuznula mu je niz elo kada se ponovno naslonio na zid. Franklin je tada opazio da Donald kod sebe jo ima onu aktovku. Nikako mu nije bilo jasno zato bi netko takvu torbu nosio po umi. Tada je uvidio da neto nije kako valja. Donald je u tom trenutku ispruio ruku i uzeo granu kojom se Franklin sluio kao takom. Iznenada ju je odbacio u umu. Franklin je uo kako grana udara o neko stablo s druge strane staze. Ve je neto zaustio, no onda je ipak ostao utjeti. Zbog vjetra u kronjama, grane su udarale amo-tamo i pucketale. "To ti vie nee trebati", rekao je Donald. 4Z aul Leimbach nalazio se u sjeditu dravne policije u Pottervilleu Pi pregledavao policijske snimke osoba osuenih za zlostavljanje djece kada je radiovezom dojavljeno da je nestala Sadie Moore. Dakako, doputenje za pregledavanje fotografija dao mu je kapetan Percy, koji je znao da je on sada u Pottervilleu. Leimbach je iziao iz ureda i potrao prema svome automobilu. U trenutku kada je izlazio iz grada, na svome je radioureaju uo da je neki mukarac primijeen kako nosi neku djevojicu uzvisinom u Lincoln Parku. Mobilnim telefonom nazvao je suprugu. "Ljudi su te nazivali", rekla mu je ona. "ak su dolazili ovamo i traili te." Leimbach je pomislio da govori o lanovima Prijatelja. Na cesti vie uglavnom nije bilo snijega, no na nekim je zavojima bilo slojeva leda. Premda je vozio brzo, na putu do Aureliusa prestiglo ga je est patrolnih kola dravne policije s ukljuenim rotirajuim svjetlima. Nazvao je i Sandru Petoski u sjeditu Prijatelja. "Neto se dogaa", rekla mu je ona. "Ljudi svata priaju. Mislim da bi trebao otii na policiju." Leimbach je pitolj drao u radnom stolu u uredu, tako da je najprije otiao onamo. Na stolu je zatekao kutiju od cipela umotanu u crveni papir na kojem je bilo ispisano njegovo ime. Brzo uzevi i kutiju i pitolj, urno se vratio u automobil. Na putu do Lincoln Parka otvorio je kutiju i u njoj otkrio ruku i fotografiju Janice McNeal. Bi lo je premrano da bi proitao to je napisano na poledini, no od ruke je osjetio jezu. Nije mu bilo jasno zato ju je dobio. Bilo mu je jasno da se njegovo ime spominjalo u vezi s nestancima djevojaka i da je policija znala za njegovu kratkotrajnu ve;zu s Janice, no nita od toga nije mu bilo logino.

Parkirao je u ulici Johnson, na rubu parka, i iziao iz automobila. Kod ugla s ulicom Walnut, ugledao je vatru oko koje je stajalo nekoliko ljudi. Osamdevet policijskih automobila stajalo je uz plonik s ukljuenim plavim rotirajuim svjetlima. Na obronku su se vidjela svjetla koja su se micala. Ljudi su neto dovikivali. Vidio je tamne obrise kako tre meu drveem. Vjetar je s tla dizao pahuljice snijega i raznosio ih uokolo. Leimbach je stajao pod ulinom svjetiljkom i zakopavao kaput. Potom je stavio pitolj u dep kaputa. Nakon toga navukao je rukavice. im je nainio prvih nekoliko koraka u samom parku, zauo je kako ga netko glasno zove imenom. Dvojica mukaraca potrala su prema njemu. Potom su im se prikljuili i ostali. Pogledavi prema obronku, vidio je i ostale ljude kako zastaju i kreu prema njemu. Desetak, petnaestak osoba. Njihova ga je reakcija zapanjila. Isprva je osjetio gotovo nekakav ponos, kao da je rije o priznanju za njegove sposobnosti voe. A onda je uoio kako svi tre brzo i kako su im glasovi ispunjeni bijesom. Leimbach je prepoznao Mikea Shillera kako tri ispred ostalih. Zakoraio je u njegovu smjeru. "Mike..." zaustio je. Tada je postao svjestan izoblienog lica Mikea Shillera, koje je izgledalo poput izbezumljene maske. "Kukin sine!" rekao je Shiller. Leimbach je podignuo ruku, no Shiller se nije zaustavljao. Poskoio je naprijed i zahvatio Leimbacha u visini prsa, odbacivi ga unatrag tako da su obojica pali u snijeg. Trkom su im prili i ostali. Leimbach je uzdignuo ruku ne bi li se zatitio, no Shiller ga je udario posred lica. Dvojica su ga uhvatila za ovratnik kaputa i poeli ga povlaiti prema ulici. Leimbach je pokuao iz depa izvui pitolj, no kako je imao rukavice, nije mogao napipati okida. A onda ga je netko udario nogom i pitolj je opalio, zvukom slinim pljuski nadglasavi viku. Ona dvojica koja su ga vukla odjednom su ga pustila i poskoila unatrag. Leimbach se prevalio u snijeg, previjajui se i drei se za ranjeno mjesto. Pet-est snopova svjetla usmjerilo se prema njemu, a u njihovu bljesku snijeg je postajao crven. Ljudi su zautjeli. I ostali su trali prema okupljenima oko Leimbacha. Meu njima je bio i Ryan. Zauo je nekoga kako zapomae, no nije shvatio da je to Leimbachov glas sve dok se nije progurao kroz guvu. "Tko ga je ustrijelio?" upitao je odluno Ryan, pritom u stranu odgurujui Mikea Shillera. Bio je zadihan i bijesan na sve. "Ustrijelio se sam", rekao je Shiller. "Bio je to nesretan sluaj", rekao je neki drugi mukarac. "Pokuavao se ubiti", rekao je netko trei.

"Nadam se da e umrijeti", rekao je Shiller. Ryan je potom poderao dio tkanine Leimbachovih hlaa iznad lijevoga koljena. "Pozovite hitnu", rekao je. Ekipa hitne pomoi sa svojim se vozilom nalazila stotinjak metara dalje, na uglu. Nekolicina ljudi poela ih je glasno dozivati, tako da je vozilo krenulo prema njima. Shiller je drao svjetiljku dok je Ryan od rupia pravio podvez. Kola hitne pomoi poskoila su preko ruba plonika, dok je crveno okretno svjetlo obasjavalo lica okupljenih. "On je oteo djevojke", rekao je Shiller. Ryan je i dalje uao pokraj Leimbacha, za kojeg se inilo da je jedva pri svijesti. "Za to nemate dokaza." "U tom emo sluaju doi do dokaza", rekao je Shiller. "Svakako je u njegovoj kui." "Ako je ondje", rekao je Ryan, "onda e ga pronai policija." "Vi se zajebavate i kod vas to traje predugo", rekao je Shiller. U tom trenutku zauo se povik nekoga tko je stajao pokraj Leimbachove Mazde. "Pogledajte to je imao na sjedalu!" Pet-est svjetala obasjalo je mukarca koji je prema njima okrenuo ruku plastine lutke s jarkocrveno obojenirn noktima. Nekoliko trenutaka nitko nije rekao ni rijei. "Idemo!" povikao je zatim Shiller. "Pretraimo Leimbachovu kuu", povikao je netko drugi. Shiller i jo dvojica mukaraca krenuli su prema ulici. Jedan se mukarac odvojio od skupine okupljene oko Leimbacha kako bi im se prikljuio, potom jo jedan, pa jo jedan. "ekajte!" rekao je Ryan. No oni su ve trali prema automobilima. Ryan je krenuo za njima, ali onda se zaulo cviljenje kotaa kola hitne pomoi koji su se bjesornuno okretali u snijegu. Leimbach je zastenjao. "Odmah donesite nosila!" povikao je Ryan. Kuom Leimbachovih u ulici Myrtle vladala je tama. Svijetlile su jedino svjetiljke iznad ulaznih vrata i uz kuu, pokraj garae, gdje se nalazio obru za koarku. Martha i djeca bili su kod doktora Malloya. Mike Shiller i ostali do kue su doli u tri automobila. Bilo ih je ukupno osmorica. Fritz Mossbacher, potar koji je radio sa Shillerom, kasnije je kapetanu Percyju ispriao to se dogodilo.

"U kui nije bilo nikoga i Mike je otiao iza kue. Sva su vrata bila zakljuana. Mike je jednostavno uzeo kamen, razbio prozor na pokrajnjim vratima i uveo nas unutra. Izgledalo je kao da tono zna to eli." Mike Shiller drao je da e u Leimbachovoj kui pronai nekakve dokaze. Moda nekakvo oruje. Moda kloroform. Moda Meginu jastunicu s dobivenim slatkiima, koja nikada nije pronaena. "Donald nam je rekao kako se Leimbach oduvijek zezao sa Sharon," objanjavao je Mossbacher, "kako ju je kakljao i zadirkivao. Rekao je kako se Leimbach jednostavno nije mogao suzdrati, kako ju je morao dirati. Mike uope nije sumnjao u to da je Leimbach kriv. A onda se pojavilo i ono nalivpero i one telefonske dojave. Pa jo i ruka u automobilu. I tako smo razvalili cijelu kuu. Pretraili smo i podrum i ostale prostorije. Nismo osobito pazili na to to emo potrgati." No nisu pronali nita. Poneto uzbuenja izazvalo je pronalaenje djevojake odjee, no bila je rije o stvarima Leimbachove keri. Kua je bila iznimno uredna. Posue je bilo pospremljeno; odjea se nalazila na vjealicama ili u komodama; proitane novine na hrpi u plavome drau za recikliranje. Umjesto da prekinu potragu, Shillerovi su se Ijudi samo razbjesnjeli. "Mike je stalno ponavljao kako to to nismo nita pronali ne znai nita", rekao je kasnije Mossbacher. I tako su nastavili demolirati kuu. Uvjeren sam da u pozadini toga nije bila samo uvjerenost u to da je Leimbach kriv. Jedan od faktora svakako su bili i tjedni frustracije i neizvjesnosti, tjedni nakup ljanoga bijesa. Ti su ljudi bili uzrujani i silno napeti. Bili su pripravni iskaliti osjeaje na bilo emu, a ta uloga gotovo je sluajno pripala Leimbachovoj kui. "Poeli su bacati posue", rekao je Mossbacher. "Bit e da sam u tome sudjelovao i ja. Jedan je tip razmrskao mikrovalnu, drugi je poeo izbacivati sve iz kuhinjskih ormaria - namirnice, sve. Mike i Charlie Potter odbacili su hladnjak niza stube do podruma. Isuse, kakva je to bila buka. U kui su imali vodeni krevet i jedan ga je tip neprestano buio noem, tako da je voda prodrla kroza strop, bio je to pravi slap. Djeji krevet izbacili su kroz prozor., Deki su se smijali. Neki su se doista zapalili. Hou rei, emu razbijati televizor? Sve je to ve postalo perverzno." Mossbacheru je postavljeno pitanje o tome je li im sve to naloio Shiller. "Svi smo to radili. Nitko nam nije trebao govoriti to da inimo." Na svu sreu, netko od susjeda pozvao je policiju i, na sreu, u

policijskoj je postaji bilo nekoga tko se javio na poziv. Chuck Hawley intervenirao je u pratnji jo dvojice policajaca i natjerao Shillera i drutvo da iziu iz kue. "Trebao bi biti na naoj strani, a ne na njegovoj!" vikao je Shiller. "Zar ti nema djecu?" Chuck je snano drao Shillera za nadlakticu, a Shiller se istrgnuo iz tog zahvata. Dvadesetak ljudi stajalo je uz rub plonika. S obje strane pjeakog prilaza Leimbachovoj kui nalazio se rub od bijeloga kamenja koje je provirivalo iz snijega. Shiller se sagnuo, epao jedan kamen i bacio ga u veliki panoramski prozor. "Razmrskao je cijelo staklo," rekao je Mossbacher, "bila je to gotovo eksplozija stakla. Pred kuom se nalazi ivica koja je sada bila posve pokrivena komadiima stakla. Zavjese su se nadimale na vjetru. Bio je to pravi kaos. Chuck Hawley jedva se kontrolirao. Stavio je Mikeu lisice. A nije bio osobito njean ni kada ga je ugurao na stranje sjedalo patrolnih kola." Kasnije, poto su se doznale sve pojedinosti, injenica da je doktor Malloy, upravo u vrijeme kada su Mike Shiller i ostali demolirali Leimbachovu kuu, otiao u kuu svoga brata, doimala se ironinom. Doktor Malloy bio je sam i morao je provaliti kroz prozor na stranjoj strani kue. Sutradan je doktor Malloy rekao kako mu nije bilo jasno zato je Donald poeo optuivati Paula Leimbacha, budu i da su njih dvojica oduvijek bili prijatelji. Nije mogao shvatiti zato mu se brat tako ponaa, te se nadao da e na taj nain doi do nekakvog objanjenja. A moda je sumnjao i na neke druge stvari, moda je imao gotovo neartikuliranih sumnji, premda je to kasnije poricao. No tko je mogao znati je li to poricanje posve iskreno? Dakako, doktor Malloy je esto boravio u kui svoga brata, no rijetko je dolazio na kat, a u potkrovlju nije bio nikada. Franklin je drao notes na koljenu jer ga je Donald Malloy elio vidjeti. Franklinova je baterijska svjetiljka ve bila posve oslabjela. Nije imao dovoljno svjetla, a kemijska mu je olovka na hladnoi prestajala pisati. Ali je zapisivao to god je mogao. Nije elio razljutiti Donalda. U tami je jedva razabirao obrise tog mukarca koji je sjedio do njega. Donald je Franklinu diktirao osnovne podatke o svome ivotu: kako se rodio u Rochesteru, o godinama rada u Buffalu, o godinama provedenim u neuspjelom braku. "Netko me neim uzrujao", rekao je Donald. Glas mu je bio napet, kao da se jedva suzdrava od vikanja. "to se dogodilo?"

"Netko mi je poslao ruku, ruku u kutiji od cipela. S njom je stigla i Janiceina slika. A na poledini je Janice napisala `S ljubavlju'. To mi je poslala ona mala marksistica." "Harriet Malcomb?" Franklin se pitao moe li Donaldu ita vjerovati. "Sjea li se Janiceinih oiju? Mrzio sam te oi." "Je li to bila nekakva ala?" "To me uzrujalo", rekao je Donald. "Nije bila prava ruka, samo ruka plastine lutke. Kutija je bila povezana ukrasnom vrpcom." "Jesi li je predao policiji?" "Zato mi ju je poslala?" pitao je Donald, vie sebe nego Franklina. Pomaknuo se na klupi i lagano zadrhtao. "To je zacijelo bila ona ruka koju su pronali u tvojoj kui, ruka koja je bila namijenjena Sadie. To sigurno nije bila ala." Zautio je, a potom ljutito upitao. "Zato to ne zapisuje?" "Zapisujem", rekao je Franklin, u tami zapisujui Harrietino ime. "Nemoj mi lagati!" rekao je Donald. Sjedili su u tiini u kojoj se ulo samo Donaldovo teko disanje. Pitolj mu je leao u krilu. "Tko god mi je poslao tu ruku zna da nekoga titim. Dunost mi je tititi ga to mi je rekla ak i majka. Sva srea to je umrla, to nikada nee doznati za to. Ima li ti uope pojma kako je to bilo uasno?" Franklin pomakne noge i tada u glenju osjeti stranu bol. "Koga to titi?" "Zar ne uvida tko je kriv?" pitao je Donald povienim glasom. "Ne budi toliko glup!" "Tko? Leimbach?" "Leimbach je budala!" Donald je ve gotovo ciao. "Tvoj brat? Allen?" "Zbog njega se stidim!" "Allen je oteo svoju ker?" Franklin se bojao mukarca koji je sjedio pokraj njega. "Ljudi misle da je dobar. Doktor ovo, doktor ono. Moja ga je majka titila i ja sam ga titio. Ali to je obina ivotinja. Poput pokvarenog je voa." "Nitko nije znao", rekao je Franklin. elio je vidjeti Donaldovo lice, no ipak je iskljuio svjetiljku. Bit e bolje tedjeti energiju za kasnije, kada moda nikako nee moi bez svjetla. "Kako moe pisati ako je svjetlo iskljueno?" upitao ga je Donald. "Baterije su se gotovo posve istroile." "Evo, uzmi moju svjetiljku." Donald je ukljui i postavi na klupu. Snaan snop svjetla sada je preko staze dopirao do ogoljeloga drvea. Franklin je primijetio da se Donald smijei. Bio je to neodreen, idiotski osmijeh. "Moj je brat lukav", rekao je Donald. "Dakako, ja sam za to znao. Oduvijek znam za njegove rune navike."

"Njegova e se krivnja pokazati na poligrafskom ispitivanju", rekao je Franklin, trudei se da mu glas bude to bezliniji. "Allen mi eli nauditi", rekao je Donald. "Uinit e sve da bi ispitivanje dokazalo moju krivnju." "Ali ti si ga titio." "Uvijek sam mu bio dobar brat", rekao je Donald. "Jako sam se trudio. Nebrojeno sam ga puta izvlaio. Zato bi ona poslala ruku meni? Zar joj nije jasno da je to uinio Allen?" "Je li tvoj brat imao veze s Janice McNeal`.?" "Dakako da jest", rekao je Donald, podiui glas. "Zar tebi nita nije jasno?" "Priaj mi to je sve bilo." "Pria nije nimalo ugodna..." Donald je tada zautio. Franklin je ekao nastavak prie. Iz daljine su se uli povici. U jarkome svjetlu Donaldove su se ute izme sjajile. "Moe li mi pomoi da se spustim s breuljka?" upitao je Franklin. "Priekaj malo", rekao je Donald. "Pouruje me. Zato to ne zapisuje?" "Piem, piem", rekao je Franklin, biljeei nekoliko rijei u notes. "Je li u kutiji bila muka ili enska ruka?" Donald epa pitolj i bijesno se okrene. "Poigrava se sa mnom!" Zamahnuo je pitoljem i postrance pogodio Franklina u glavu. Franklin je spuznuo s klupe i rukama pokuao zatititi glavu. "Zar ne shvaa da bih te mogao ubiti?" vikao je Donald. Franklin je dlanovima protrljao lice. Bilo je obamrlo od hladnoe, tako da nije osjeao nita. Kleao je na tlu. Donald ga udari nogom. "Ustani, doi ovamo i radi svoj posao!" Franklin se ponovno privukao do klupe. Uz pomo Donaldove svjetiljke traio je notes i olovku. Pri svakom pokretu osjeao je bol u glenju. Pronaavi notes i olovku, ponovno je sjeo. "Ne svia mi se", rekao je Donald. "Nikada mi se nisi sviao. Bilo mi je drago kada ti je umrla ena." Franklin obrie blato s pisaljke. Nastojao je govoriti smirenim tonom, ne pokazujui bijes. "U redu", rekao je. "Priaj mi o svome bratu i Janice." "Ta ga je ena povrijedila", rekao je Donald nakon jo jedne stanke. "to je uinila?" "", proaptao je Donald. "Ozlijedila ga je rukom. epala ga je i ozlijedila ga." "Mislio sam da mu se to svialo", pokuavao je Franklin. "Nije. La je da mu se to svidalo." "Tvome bratu?"

"Allenu. Uvukla bi mu ruku u hlae i izvadila maloga. Potom bi ga navlaila i stiskala. Govorila je kako ga voli gledati kako trca. On je to mrzio." "Zato joj je to onda doputao?" "Jer je jedan dio njegove linosti bio bolestan. To sam ti ve rekao." "No i dalje se vidao s njom." Donald je i dalje aptao. "To je bio taj bolesni dio njega." "Je li on ubio Janice?" Franklin je tek sada uvidio da mu negdje s lica curi krv. Obrisao je obraz rukavom kaputa. "Kada ga je ponovno tako zgrabila, Allen ju je epao za vrat. Stiskao ju je jednako kao ona njega, ali taj stisak produio je sve dok od nje vie nije bilo ni glasa." "A njezina ruka?" "Ruke se povode za svojim apetitom. Jedna je prljava, a jedna ista. Uzeo je onu prljavu." "Jo je kod njega?" "Dakako. Sve su ruke zajedno." Franklin zadrhti. Donald je bio pognut prema naprijed, a glas mu je bio priguen. Franklin je jasno vidio pitolj pokraj Donaldove noge, no bojao se uzeti ga. "A Sharon?" pitao je dalje Franklin. "I ona je bila prljava?" "Imala je prljave misli", rekao je Donald. "Jesi li je ti dirao?" "Nisam je ni dotaknuo!" A onda je, tiim glasom, dodao: "Allen je dirao sve djevojice." "Je li Allen zaustavio Sharon na cesti?" "Bicikl joj se pokvario i on se zaustavio. Ve ju je bio dirao i toga se pribojavao. Pitao ju je hoe li kome ispriati. Ona mu nije eljela odgovoriti. Nije ju elio dirati, no ona ga je na to natjerala. eljela mu je pokazati svoje krzno. On se bojao da e ona nekome ispriati. Bila je dobra sa Sadie Moore. Mogla je rei Sadie; mogla je rei ak i Aaronu. Aaron se raspitivao o svojoj majci. Stoga joj je Allen rekao neka obea kako nikome nee rei, no ona mu nije odgovarala. Potom joj je rukom pokrio usta. Pokuala je vikati, no on joj to nije doputao. vrsto joj je pokrivao usta. Kada je bila mala, Sharon je bila dobra, ali sada vie nije bila takva. Za to je ve postala prevelika. Natjerala ga je da je dira, a onda kada ju je dirao, drala se kao da je on to skrivio. A na njegovim prstima osjetio se miris njezina krzna. Zbog toga mu je ruka postala prljava. Ona e odrasti i hvatati i drati mukarce poput Janice. Moj ju je brat od toga elio spasiti. elio je od nje stvoriti crkvu."

U daljini se netko oglaavao zvidaljkom. "Ne pie", rekao je Donald ljutito. "Piem", rekao je Franklin. "Ovo je stenogram. Poslije mogu rekonstruirati sve reenice. A to je bilo sa Sharoninom rukom?" "Zar ne shvaa?" Donald je ponovno priguio glas. "Kriva je ru' ka. Voli hvatati i stiskati. Jede. Ruke izjedaju. Pokrivena je pialiy nom i govnima, ak i gorim stvarima. Voli ih dirati, trljati se u tome." ` "to je uinio?" '' Donald se tiho nasmijao. "Zna to je uinio." "Odsjekao joj je aku?" "Tako se ovjek rjeava prljavtine. Lijeva je ruka zla ruka. Morao ih je proistiti, oistiti sve djevojice." "A Megina ruka?" upitao je Franklin. "Sve su ruke zajedno." U tom se trenutku zaulo muklo, uplje udaranje i Franklin je uasnuto uvidio da Donald dlanom udara po svojoj aktovci. "Unutra su?" proaptao je Franklin. Donald je tiho coknuo jezikom. "Da ti ih pokaem?" Franklin je nastojao ne misliti na aktovku, no nikako nije uspijevao odvratiti misli od toga. "Zato Meg i Karla?" ustrajao je. "Ni one nisu bile bolje", rekao je Donald. "Dolazile su u drogeriju. Moj je brat vidio kakve su. Imale su prljave primisli. Dolazile bi istiui svoje male grudi, svoje sisice. Promatrao sam ih. Smijale su se i oijukale. Pokazivale su gole noge. eljele su i dirati male djeake. Usto, Sharon je bila usamljena. Allen joj je morao pribaviti drutvo, djevojke jednako iskvarene kao i ona. Djevojice s krznom. No nije im elio nauditi, samo im je elio pomoi da se poprave." "Kako ih je pridobio?" "Iz automobila. Zaustavio bi se pokraj njih, stisnuo ih i strpao straga." "Zato nisu bjeale?" "A zato bi bjeale? Automobil je na vratima imao naranaste trokute. Pripadao je Prijateljima." "I Sadie?" Franklin je jedva izgovorio njezino ime. Veliina tog imena ispunila ga je boli. "Ona je pokvarena. Dola je u drogeriju. Bila se ozlijedila i morao sam joj dodirnuti nogu. Aaron je bio s njom i postavljali su razna pitanja. No ona se samo pretvarala da se ozlijedila. eljela je da joj diram nogu. Nosila je prsten s likom goluba. Zasigurno ju je iskvario Aaron. elio je da postane poput Janice." "Allen ju nije oteo?" "Pokuao je. O tome ne elim govoriti."

Franklin tada nije poeo osjeati pravu nadu; vie je bila rije o nekakvom otvorenom prostoru koji se sada poeo oblikovati pred njim, a u njemu je stajala Sadie. "Znai, nije oteo Sadie?" Donald je povisio glas. "Rekao sam da o tome ne elim govoriti!" Zastao je, a potom nastavio tiho govoriti. "Djevojke se meusobno vole i vole tu svoju prljavtinu. Jesi li vidio kako se smijee? Ne misli da je to pravi osmijeh, zar ne? Allen je mislio kako nitko nee doznati za to. Mislio je da za to zna samo moja majka. Ali on je pokvaren. Nije li imao zlu ker? A ona je to naslijedila od njega. Sada je moj brat podignuo crkvu s trima djevojkama. ovjek bi pomislio da su mrtve, ali nisu. Kreu se i blistaju. Svjetlucaju na svjetlu. Sve su prl~ave rijei proiene. Zna za to kako postoje dobri i loi brojevi? Stite ih svi dobri brojevi. Moj se brat ondje moli. eli se popraviti, no ta pokvarenost ide do same njegove sri. Ni noevima ne bi bilo mogue s njega ostrugati tu zlou. Trebao bih o njemu obavijestiti policiju. Ali brat mi je. Trebao bih ga voljeti." "A Jaime Rose?" upitao je Franklin, u notes biljeei Jaimeovo ime. "I on je bio poput Janice. Kod tih je ljudi lice maska. Smijee se i izgledaju sretno. Dre se kao da si im drag. Zna li kako je lubanja , runa kada s nje ukloni kou? Tada vidi i zube. Takva su prava lica. I Da, moj ga je brat sredio kako valja. Jaime je uvukao ruku u Alleno' ve hlae. Stisnuo mu je maloga i spremao se o tome priati. Allen ni je mogao dopustiti da doe do toga; odveo ga je natrag u salon za uljepavanje. Taj naziv, gotovo je smijean. Salon prljavtine, salon ;; pike!" "A Barry?" "Oh, on nee jo dugo. Ispriao je i poto sam mu rekao da ne , smije, da bi govoriti o tome bilo pogreno. Treba ga nauiti da treba ' utjeti. Moj e brat srediti i to. Takve mu stvari dobro lee." ' "Ali Allen je opasan." ! Donald se zasmijulji. "O, da, jako je opasan." ' "Treba ga sprijeiti." "Oh, da, slaem se. Postao je jako, jako prljav." Donald je na trenutak zautio. "Hladno je, ali ne prehladno, zar ne? Kada jednom vie ne bude Allena i ostalih, sve e biti bolje. Nemamo puno vremena. Nije li ovo uasno, sva ova strka? Sve moramo ponovno stiati. Ljudi se boje smrti, no u krivu su. Smrt je vrlo tiha i mirna. Djevojke sjede tako mirno i tiho. Katkada mi se ini da se mole." "Trebao bi razgovarati s policijom." Donald se u tom trenutku nasmijao. "Nikada nee povjerovati da je on to uinio. Zna, u njemu su svi uvijek gledali onoga dobroga. Bio je tako dobar

u koli. No ja sam ga vidio u snu, kada krgue zubima. Promatrao sam ga kada nije znao da ga gledam." "Treba razgovarati s Ryanom Tavichem." "Pokuava me prevariti", rekao je Donald. "Ne", rekao je Franklin. "Ja sam ti prijatelj." "Pretvara se da pie, ali zapravo ne pie nita." Donald je s Franklinova koljena strgnuo notes i osvijetlio ga. Na papiru su se vidjele samo nekakve vrljotine, tek polovina slova. "eli me ismijati!" povikao je Donald, bacajui notes u snijeg. "Imam sve u glavi", rekao je Franklin. "Pisat u kasnije." Donald je bijesno prosiktao: "Mogao bih te natjerati na to da mi povjeruje." "Vjerujem ti." Franklin je osjeao da ga obuzima oaj. "Sve sam zapamtio." Tada je zauo nekakav kljocaj, a potom jo jedan. Kope na aktovci sada su bile otvorene. "Evo, pogledaj!" rekao je Donald. Franklin naglim pokretom okrene glavu na drugu stranu, neozlijeenom se nogom odgurujui od tla. Donald je u jednoj ruci drao svjetiljku, a u drugoj neto uasno. Franklin se trgnuo i odmaknuo od njega. Potom je izletio iz sklonita, uhvativi se za zid i na neozlijedenoj se nozi odgurujui preko staze. Spotaknuvi se o neko stablo, pao je na trbuh. Potom je poeo puzati kroza snijeg. Snop iz Donaldove svjetiljke parao je zrak nad njim. Franklin se uvukao medu drvee. Prepuzavi neko deblo, strovalio se iza njega. "Drago mi je to smo ovako razgovarali", rekao je Donald. Svjetlo je i dalje lelujalo naprijed-natrag iznad Franklina, ne zaustavljajui se, medutim, na njemu. "Sadie je lijepo ime", rekao je Donald. "Uvjeren sam da emo je pronai." 43 D onald je iz ume iziao kod parkiralita. Iz Utice je ve bio stigao kamion Vojske spasa i neka ena u tamnoj odori iz njega je dijelila alice s kavom. Svima ostalima Donald je zacijelo izgledao poput tek jo jednog tragaa iz ume. Nije se zaustavljao nego je preko parkiralita poao prema strmini za sanjkanje. Bio je to najkrai put do grada. Ryan ga je primijetio kako se sputa niz obronak. Odnosno, ugledao je nekog mukarca kako nosi aktovku i uoio ute izme. Znao je da je rije o Donaldu. U nainu na koji je Donald trao, pognuto i s povijenim nogama, bilo je neega to je Ryana podsjealo na ivotinju. Trak svjetla iz Donaldove svjetiljke arao je snijegom ispred njega. Ryan je bio sa Chuckom Hawleyjem i njih dvojica prelazila su breuljak kreui se prema Aaronu, koji je, kako je izgledao, upravo bio pristigao. Ryan je drao da bi Aaron mogao znati neto

o Sadie. Ryan je u tom trenutku zastao i okrenuo se prema Donaldu. elio ga je priupitati neto u vezi s onom primjedbom doktora Malloya, a zanimala ga je i njegova aktovka. Kanio je zaviriti u nju. Donald se zaustavio na obronku. Iskljuivi svjetiljku, strpao ju je u dep kaputa. Stajao je okrenut prema Ryanu, objema rukama drei aktovku na trbuhu. eir mu je bio pomaknut na zatiljak. Stojei onako gore, vie na breuljku, doimao se golemim. Kada mu se pribliio, Ryan je primijetio da se Donald smijei. Ryan ga je osvijet lio svojom svjetiljkom i upravo tada opazio kako pomie ruku iza aktovke. Kada je ugledao Donaldov pitolj, Ryan je najprije pomislio da je pogrijeio. Zbog toga je za trenutak zakasnio. Poskoio je upravo u trenutku kada je Donald opalio. Tijelo mu se trgnulo i uinilo mu se da je primio snaan udarac nogom. Njegova je svjetiljka poletjela zrakom. Zauo se i drugi hitac. Ryan se strovalio u snijeg i zakotrljao. Pokuao je doi do pitolja, no nijedan mii nije funkcionirao onako kako je on to elio. Kada je zauo hitac, Aaron se bio uspeo do pola uzvisine. Vidio je da netko pada, no nije znao da je rije o Ryanu. Zatim se zauo i drugi hitac. Potrao je uz obronak. Ispred njega je Chuck Hawley, pomno motrei Donalda, iz korica vadio pitolj. "Donalde!" povikao je Chuck. A potom je opalio: jedanput, dvaput, triput. Donald Malloy se okrenuo i potrao prema vrhu. Na tome je dijelu bilo drvea i Donald je sada uao meu stabla. Zastao je i opalio unatrag, prema podnoju uzvisine. Aaron je vidio Ijude pokraj vatre kako se bacaju na zemlju. Ni u jednom trenutku nije pomislio da bi ga mogao pogoditi metak. Vidio je Chucka da tri prema mukarcu koji na ledima lei u snijegu. Aaron je potrao za njim. Baterijska svjetiljka mukarca na zemlji jo je bila ukljuena, a stajala je okomito u snijegu, poput kakve baklje. inilo se da trokutasti snop njezina svjetla dotie niske oblake. Tek kada je doao do svjetiljke i pogledao prema Chucku, Aaron je vidio da je na zemlji Ryan Tavich. "O, sranje", neprestano je ponavljao Chuck. "O, sranje." uao je u snijegu pokraj Ryana, koji se previjao na zemlji. Aaron je zgrabio svjetiljku i potrao uzbrdo za Donaldom, koji je upravo bio stigao do vrha. Negdje naprijed uli su se povici. Aaron se poskliznuo, odmah, meutim, povrativi ravnoteu. Doavi do parkiralita, ugledao je ljude kako tre prema njemu. Bilo je tu moda i dvadesetak mukaraca. Medu njima nije vidio Donalda. "Je li to Leimbach?" povikao je netko.

"Gdje je Donald Malloy?" upitao je Aaron. Vidio je kamion Vojske spasa i enu koja ga je iz njega promatrala. Nekolicina dravnih policajaca imala je izvueno oruje. Ljudi su se kretali u svim moguim smjerovima. Neki mukarac snano ga je uhvatio za nadlakticu. Bio je to netko koga jo nikada nije vidio. "Koga su ubili?" povikao je. Aaron je rukom pokazao prema obronku, a onda se trzajem oslobodio zahvata. Potrao je prema umi. Maleni je znak pokazivao smjer u kojem se nalazila staza za skijako tranje. Aaron ga je osvijetlio svjetiljkom. Pomislio je na Donalda Malloya kako tom stazom tri ispred njega. Znao je da je Donald imao vezu s Barryjem Sandersom. Sada je znao i da mu je Donald ubio majku. Profesionalac tako je govorio o samome sebi. Aaron mu je toliko elio nauditi da je u ustima osjeao okus eljeza. Trao je toliko brzo da je stalno gubio uporite pod nogama, a jednom je i, poskliznuvi se, pao. Aaron je trao stazom, svjetiljkom prelazei as lijevo, as desno, kako mu ne bi promaknuli eventualni tragovi koji vode u umu. Vidjeli su se usporedni tragovi skija za tranje, dok su preko njih bili utisnuti duboki tragovi nogu. Poeo se pribojavati da Donald ipak nije ispred njega, da mu je nekako izmaknuo. Aaron se zaustavio kako bi osluhnuo oko sebe. Negdje ispred uo je nekoga kako doziva u pomo. "Hej! Pomozite mi!" Premda nije prepoznao glas, Aaron je pourio naprijed, ipak vie ne trei. Pitao se je li to kakva smicalica, no nije se mogao dosjetiti nikakva razloga za prijevaru. Zamiljao je Donalda kako mu bjei i kako bi to bilo uasno. U meuvremenu je poelo snijeiti i krupne pahulje sada su promicale kroza snop iz Aaronove svjetiljke. "Hej! Pomozite mi!" Jo i prije nego to je primijetio tamnu pojavu na stazi, Aaron je prepoznao Franklinov glas. Tada mu je sinulo da mu je Franklin ogor i zbog toga se lecnuo, ne zbog nesklonosti, nego zbog toga to se gotovo postidio. "U pomo!" vikao je Franklin. Sada je vidio Aaronovo svjetlo kako mu se pribliava. Aaron nije sklanjao snop svjetla s Franklinova lica, tako da se ovaj morao okrenuti na drugu stranu. Stajao je na jednoj nozi. Poput kakve patke, pomislio je Aaron. "Franklin", rekao je. Franklin je podignuo ruku da bi oi zaklonio od svjetla. Drugom rukom naslanjao se na nekakvo stablo. "Aaron? Uganuo sam gleanj. Ne mogu hodati."

Aaron mu je tada priao. "Donald Malloy ustrijelio je Ryana", rekao je. "Isuse, je li ga ubio?" Franklin je posrnuo, te se objema rukama morao vrsto uhvatiti za stablo. "Mislim da nije. Malloy je otrao u umu." "Trai Sadie. Moramo ga pronai", rekao je Franklin obuzet paninim strahom. "Nee je pronai." Aaron je sada sklonio svjetlo s Franklinova lica. "Kod mene je." Aaron je odveo Sadie u motel Aurelius. Ondje je sada bila s Harriet. To je uinio kako bi zatitio Sadie. Nadao se da e dostavljanje onih ruku u kutijama natjerati ubojicu na to da se pokae, no prije toga elio je skloniti Sadie na sigurno. A onda se sjetio da bi sve to mogao uiniti tako da izgleda kao da je i ona oteta. Ne bi li i to isprovociralo krivca, tko god to bio, i nagnalo ga na to da pomisli kako se netko nepozvan mijea u njegov zloin? Doznavi za Barryjevu kratkotrajnu vezu s Donaldom i za to kako ga je Donald prestraio, Aaron je postao gotovo posve uvjeren u to da je Donald ubio njegovu majku i oteo one djevoice. No nije bio i sto posto siguran. elio je tu osobu nagnati na djelovanje, na to da se otkrije u javnosti, tako da vie ne bi bilo nikakve sumnje u njegovu krivnju. "Ali netko je vidio kako je netko nosi u park. Ljudi su zvali policiju. Je li doista na sigurnom?" "To sam ti upravo rekao." Aaron se ljutio na svog urjaka. "Mora mi pomoi da se spustim s brijega." "Moram pronai Malloya." Franklin je tada epao Aarona za nadlakticu i pritom zamalo izgubio ravnoteu. "Aarone, umrijet u ovdje. Smrznut u se." "On mi je ubio majku." Aaronov je glas bio bezlian, kao da izgovara vremensku prognozu. Franklin je utio. Potom je rekao: "Znam." "Kukin sin", rekao je Aaron i naglo se istrgnuo. Franklin se sruio na stazu i zastenjao. Aaron je stajao nepomino i osvjetljavao Franklina. Obojica su utjeli. Franklin se pokuao pridignuti u sjedei poloaj. Kaput od ovje koe bio mu je pokriven snijegom, a snijega je imao i u kosi. Aaron je pomislio kako bi trebao krenuti. Tada je zamislio kako se Franklin pretvara u velik blok leda, koji bi se, kada bi se razbio, razmrskao na tisue komadia.

Aaron je ispruio ruku i uhvatio Franklina za runi zglob. "Vuci", rekao je. Franklin se pridignuo na lijevu nogu, a Aaron ga je uhvatio oko struka. "Prebaci mi ruku preko ramena." Franklin se tako pridravao za Aarona i poskakivao prema naprijed. Napredovali su sporo, ali su se ipak kretali. "Jednom sam i ja elio ubiti Ryana," rekao je Aaron, "no nisam bio siguran." Za izlazak iz ume trebalo im je deset rninuta. Naavi se na otvorenome, nisu ugledali nikoga, no doavi do zavretka parka, naili su na dvojicu pripadnika dravne policije. Kamiona Vojske spasa vie nije bilo. Policajci su Franklinu pomogli da se spusti u podnoje breu~jka. Aaron ga je promatrao kako odlazi, uz poskakivanje njihovih svjetala na snijegu. Pomislio je na to kako je dopustio Donaldu da mu izmakne i nastojao samog sebe uvjeriti da je tako bilo najbolje. Pomislio je na Donalda pred sudom. To e mu ve biti dovoljna kazna. Donald Malloy protrao je samo kroz jedan kut ume i ubrzo se ponovno naao na ulici. Zacijelo se zabavljao razmiljajui o tome kako policija pretrauje umu, dok on tri prolazom koji je povezivao ulice Juniper i Spruce. U jednoj je ruci drao pitolj, a u drugoj aktovku. Nosio je tamnosmei kaput koji mu je dopirao nekoliko centimetara ispod koljena. Kapu je u meuvremenu bio izgubio. Na ulici je bilo automobila, no prolaz je bio posve pust. U posljednjih mjesec dana upoznao je sve uliice, prolaze i vrtova Aureliusa. Donald je u vrt Barryja Sandersa uao sa stranje strane, a potom priekao pokraj ugla kue kako bi se uvjerio da u blizini nema nikoga. Ponovno je padao snijeg. Jo nekoliko minuta priekao je kako bi ulica posve utihnula. Zacijelo je znao da je policija u potrazi za njim, da se njegovo ime ponavlja na svim radiovezama. Uspeo se preko ograde i tekim koracima preao trijem. Potom je stao akom udarati po vratima. Kada ih je gospoa Sanders otvorila tek za nekoliko centimetara, Donald ih je pritisnuo ramenom, odgurujui je u stranu i ulazei u predvorje. "Gdje vam je sin?" upitao je. U njegovoj rijetkoj utocrvenoj kosi bilo je snijega. "Izlazite odavde", rekla je gospoa Sanders. "Izlazite iz moje kue." Donald ju je tada pitoljem snano udario po licu, tako da je pala. "Gdje je Barry? Gdje je?" Vikao je vrlo povienim glasom, gotovo skviao. "Nije ovdje." Gospoa Sanders pridignula se na koljena i dodirnula krvavo lice. "Lae. Zar ne zna koliko je pokvaren?"

"Nije ovdje", ponovila je gospoa Sanders. Pokuavala se pridignuti na noge. Donald ju je tada ponovno udario pitoljem, tako da je pala na koljena. "Zar ne zna da nije lijepo lagati? Moe te stii kazna. Ne zna da sam ja zaduen za kanjavanje? Pogledaj!" Tada je kleknuo pokraj nje. Iz depa izvadivi kljui, otkljuao je aktovku. Dvije sjajne kope podignule su se uvis. Gospoa Sanders stala je vritati. Donald je zatvorio aktovku i utrao u dnevnu sobu. "Barry!" zazvao je. "Dolazim." Barry je bio na katu. Odjurio je u kupaonicu i zakljuao se. Donald ga je zacijelo uo, jer je potrao uza stube. Gospoa Sanders i dalje je vritala. Barry je pomislio da je ozlijeena i elio joj je pomoi, ali ga je bilo odvie strah. Skrio se pod tu i navukao plastini zastor. vrsto je stisnuo oi, elei istoga trena nestati. "Barry, ti si zloest deko!" vikao je Donald. Vrata su glasno udarala dok je pregledavao sobu po sobu. "Ja u te proistiti! Ja u ti podignuti crkvu!" Barry je izjurio ispod tua i pritrao prozoru. Donald je pokuao otvoriti vrata kupaonice, no bila su zakljuana. "Barry, ne elim ti nauditi. Treba te samo izlijeiti i treba se popraviti." Barry je pokuavao otvoriti prozor kupaonice, no neto se bilo zaglavilo. Prozor je izlazio na krov pokrajnjeg trijema. "Otvori vrata, Barry, pa u te samo malo ozlijediti." Donald je svom teinom navalio na vrata; drvene su ploe stale kripati. Neto je progunao, a potom nogom udario vrata, slomivi donju plou, tako da je Barry ugledao njegovu veliku utu izmu. U kupaonici se nalazio i stolac na kojem je njegova majka katkada sjedila i pre zrcalom etkala kosu. Barry ju je uzeo i njome razbio staklo na prozoru. "Barry!" povikao je Donald. "Morat u te uasno ozlijediti!" Ponovno je svom snagom navalio na vrata, no vrata nisu popustila. Nakon toga je kroz njih pucao. Zrna su se odbila od umivaonika. "Barry, jako si zao!" No Barry je ve bio na krovu trijema. Spuznuo je do ruba i pogledao dolje. Nalazio se na visini od oko pet metara. Barry je sjeo na rub, prebacivi noge prema dolje. ibao ga je vjetar i bilo mu je hladno. Pokuavao se prisiliti na skok, no jednostavno se nije mogao odluiti. U tom trenutku zauo je kako se vrata kupaonice uz tresak otvaraju pod novim Donaldovim naletom. Osvrnuvi se, ugledao je divovsku Donaldovu pojavu kako posre po kupaonici. Barry je tada skoio. Na zemlju je doskoio povijenih koljena. Prebacio se na bok, osjeajui bol u itavome tijelu, no nekako je ipak uspio ustati.

"Barry!" povikao je Donald. Ve je bio napola iziao kroz prozor. Snijeg mu je leprao oko lica. Barry je potrao. Donald nije skoio. Pojurio je stubama u prizemlje i iziao na glavna vrata. Gospoa Sanders skrivala se u kuhinji, odakle je zaula lupu ulaznih vrata. Donald je travnjakom potrao prema gradu. Slijedio je Barryjeve tragove, no izgubio ih je na ulici. Barry je tada ve bio stigao do sljedee ulice i jednim je vrtom trao prema uskome prolazu izmeu ulica. Donald je travnjacima ispred kua trao prema sreditu grada. U snijegu je iza sebe ostavljao pravocrtan trag. Nije bilo posve jasno kamo se uputio. Kasnije su neki govorili kako je mogue da je iao na policiju. Drugi su govorili kako je iao do sjedita Prijatelja, gdje mu je bio parkiran automobil. Nekoliko ljudi vidjelo ga je kako tri ispred njihovih kua. Rekli su da je bio pognut, kao da je slijedio nekakav trag. Opisivali su i kako se doimao velikim u tom otvorenom kaputu koji je vjetar napuhivao i podizao oko njegova tijela. Spominjali su i aktovku i to kako mu je udarala o nogu. Sheila Murphy stajala je na ulazu u Bud's Tavern. Unutra nije bilo drugih muterija osim pijanog Tommyja Shepherda, tako da je izila na vrata kako bi promatrala snijeg. Pitala se kamo su svi nestali. A onda je ugledala nekog mukarca kako tri posred ulice, napola pognut, "kao da neto njuka", rekla je. I tada je uvidjela da je to Donald. Ulica je bila pokrivena bljuzgom, no padao je i gust svjei snijeg. A onda je Sheila ugledala neki kamionet kako dolazi ulicom iza Donalda. Stala je mirkati prema snanim reflektorima na vozilu. Svjetla su osvijetlila Donalda i voza je naglo zakoio, zbog ega se kamionet stao klizati postrance, sve dok stranjim kotaima nije udario o rub plonika. Voza je otvorio vrata i iziao. Potom je polako uzeo puku s draa iznad sjedala. Sve to inio je bez imalo urbe. Vrata kamioneta ostavio je otvorena, a svjetla ukljuena. Snjene su pahulje pod tim reflektorima izgledale ogromne. Sheila nije mogla razabrati lice tog mukarca; snijeg je bio odve gust. Tada se okrenula prema unutranjosti lokala i zazvala vlasnika: "Hej, Bud, ondje je neki tip s pukom. Zovi policiju!" Sheila je potom urno izila na ulicu, dlanovima trljajui nadlaktice kako bi se zatitila od hladnoe. Donald Malloy pretravao je Glavnu ulicu, kreui se prema Gradskoj vijenici i spomeniku podignutom u sjeanje na Graanski rat. Bronani je vojnik stajao u stavu mirno s pukom i bajunetom. Na obelisku su bila ispisana imena poginulih. inilo se da se snijeg kovitla oko spomenika.

Donald je na trenutak zastao da bi doao do daha. Upravo u tom trenutku onaj mukarac iz kamioneta podignuo je puku. Hitac, priguen snijegom, odjeknuo je poput kakva tupog udarca. Donald je zateturao, poeo padati, a onda se uhvatio za nogu bronanog vojnika. Tada se okrenuo prema mukarcu koji ga je pogodio. Zakoraio je prema njemu i neto zaustio. Onaj drugi mukarac i dalje je drao puku prislonjenu uz rame, kao da se priprema ponovno pucati. Donald je zastao i ostao nepomino stajati. Potom je odmahnuo glavom, vie kako bi razbistrio misli nego zbog nekakva neslaganja. Stajao je pokraj spomenika dok se oko njega kovitlao snijeg. Izgledalo je da mu je glava nekako utonula u ramena, zbog ega je u tom velikom zimskom kaputu bio nekako irok i etvrtast. "Imao je oblik lijesa", rekla je Sheila. A onda se okrenuo na drugu stranu i krenuo plonikom. Nije koraao pravocrtno. Onaj mukarac s pukom spustio je cijev. Mogao je bez potekoa jednim hicem raznije ti Donaldu glavu, no ipak nije opalio. Umjesto toga, polako je spustio puku i krenuo ulicom za njim. Sheila ih je slijedila. Donald je posrtao jo nekoliko desetaka centimetara, a onda pao na koljena. Tada je odbacio pitolj koji se otklizao po snijegu. Nagnuo se naprijed, ostajui na koljenima i elom dodirujui snijeg. Jo nekoliko trenutaka ostao je u tom poloaju. A onda je, bez imalo urbe, stao pretraivati depove i iz jednog od njih izvadio nekakav klju. Potom ga je ugurao u bravicu na aktovci. Kope su poletjele uvis uz blag bljesak svjetla. Otvorivi torbu, iz nje je izvadio neto to je Sheili isprva izgledalo kao etvrtasti komad metala. Na povrini tog predmeta blistalo je ulino svjetlo. Sheila je tada uvidjela da je rije o mesarskom nou. Donald ga je podignuo. Lijevi dlan i podlaktica leali su mu na snijegom pokrivenome ploniku. No je sada drao visoko nad glavom. etiri automobila tada su se naglo zaustavila pokraj spomenika. Medu njima je bilo i jeno policijsko vozilo. Donald je iznenada zamahnuo i noem se snano udario po runome zglobu. itavo tijelo tada mu se povilo, a glava se trgnula unazad, tako da je sada gledao nebo. ute izme naglo su se uzdignule. Krv je stala tei snijegom. On je polako ponovno podignuo no i jo jedanput snano udario po istome mjestu. Potom je to uinio i trei put. Sheila je vrisnula. Donaldova aka odvojila se od ruke i otkotrljala u snijeg. Visok luk krvi iknuo je iz zgloba, bojei snijeg crvenom bojom. Donald se teturajui uspravio na noge., iz ruke ispustivi no. "Malloy!" povikao je netko.

Izgledalo je da ga Donald ne uje. Pomnim pokretima tada je podignuo odrezanu aku, s nje uklonio snijeg briui je o kaput i poloio je u aktovku. Potom je zatvorio torbu. Sheila je jasno ula kljocanje kopi. Krv je iz njegova runog zgloba i dalje ikljala u snijeg. Donald se ispravio i zakoraio dalje od ljudi koji su sada izlazili iz automobila. Ruka na kojoj vie nije bilo ake ljuljala se pokraj njegova tijela, trcajui krv. Oni mukarci poeli su mu prilaziti. Donald zakorai jo jedanput. Potom se zaustavi, blago se zaljulja, pogleda prema gore, prema bijelim pahuljicama koje su kosim putanjama presijecale snop svjetla iz uline svjetiljke, te padne niice, dok su se crvene kapljice rasporedivale u polukrug, tako stvarajui luk u svjeem snijegu. Mukarci koji su bili na ulici pourili su naprijed, no doktor Malloy bio je najbri. Priao je aktovci i otvorio je podiui poklopac puanom cijevi. etiri ake leale su na jastuiu uvrene gume nim vrpcama. Peta ruka, Donaldova, leala je preko njih. Osim Donaldove, ostale ruke jedva su i pokazivale slinost s ljudskim tijelom. Prsti su bili svijeni, kao da pokuavaju neto uhvatiti, kakvu loptu ili daak zraka. Najstarija je ruka bila tamnosmea i gotovo poput dijela kostura, povrina joj je bila poput utavljene koe. Nokti na njoj bili su premazani zagasitocrvenom bojom. Na najsvjeijoj se ruci vidjelo jo poneto boje ljudskoga mesa. Izgledala je poput djeje ake. Ostale su dvije bile kvrgave i sasuene: poput majmunskih aka. Koa je na zglobovima bila nazupana i naborana. Donaldova je ruka bila svijetloruiasta i u usporedbi s ostalima izgledala je smijeno zdravo. Bila je poloena preko ostalih aka poput kakva mekog gomolja. Krv iz rane upijala se u crveni barun. Allen Malloy nepomino je promatrao te ruke dok su se ostali okupljali oko njega. "to je to?" upitala je Sheila Murphy. "to je to?" Gurala se do aktovke kako bi bolje vidjela o emu je rije. "Doktore Malloy", rekao je netko probijajui se kroz guvu. Bio je to kapetan Percy. Lijenik se okrenuo, dlanom briui snijeg s lica. inilo se da se iznenadio ugledavi i druge ljude. Potom je Percyju predao puku. 44 vo kako su izgledale: tri mrtve djevojke postavljene na tri obina Estolca s naslonom. etrnaestogodinjakinja je sjedila u sredini. Bila je za pola glave via od drugih dviju djevojaka. Trinaestogodinjakinje su joj se nalazile svaka s jedne strane. Svaka od djevojaka preko prsa je imala konopac svezan u obliku slova X: prelazio im je preko ramena, sputao se do struka i bio

uvren straga. Sve tri djevojke bile su bosonoge, a glenjevi su im bili zavezani za noge stolca. Donald Malloy bio je posve zatvorio potkrovlje; uklonio je vrata i na otvor postavio komad gipsane ploe. Potom je na zid zalijepio tapete tako da se iz hodnika na prvome katu nikako nije moglo uoiti da su na tome mjestu neko postojala vrata. Tapete su bile svijetloplave, ukraene malenim strucima tamnoplavog cvijea. Oko struaka su se nalazili nizovi utih zlatica poloeni dijagonalno, tako da je itav uzorak izgledao poput kakve iane ograde. Stropna vrata, smjetena u zidnome ormaru pronaao je doktor Malloy kada je u tu kuu uao ranije te veeri i on je prvi uao u potkrovlje. Potom je udarcima nogu uklonio gipsanu pregradu kako bi se policajci mogli uspeti stubama. Udarao je svom snagom, potaknut bijesom, tako da su se komadii gipsa razletjeli hodnikom. Nakon toga otiao je u potragu za Donaldom. Chuck Hawley fotografirao je potkrovlje za policijski dosje. Kae da te slike vie ne treba gledati kako bi se prisjetio to je sve na njima. Kae da ih ionako neprestano ima pred oima: one tri ubijene djevojke postavljene na tri stolca s naslonom. Djevojkama je u Lincoln Parku podignut spomenik. Posveen je u proljee. Bio je to etvrtast komad opsidijana, visok neto vie od tri metra i irok metar. Imena djevojaka i datumi bili su urezani sa sve etiri strane. Na posveenju se okupilo pola grada, a ondje sam se naao i ja. Bernie Kowalski odrao je govor. Otac Murphy iz crkve Svete Marije takoer je govorio. Bio je to podui govor koji nije bilo odve jednostavno pratiti. Nijedna njihova rije nije nimalo poboljala stanje. Govorili su o uasima koje smo proivljavali, ali koji nisu nita popravili. Prilika za govorenje ponuena je i roditeljima ubijenih djevojaka, premda su se oni na toj mogunosti samo zahvalili. Ralph Shiller rekao je da mu je drago to je sve konano zavreno, no nije elio govoriti pred okupljenim ljudima. Ondje je bio i Paul Leimbach, koji je hodao pomaui se tapom. Mike Shiller doao je s nekolicinom prijatelja iz potanskoga ureda. Bila je to ista ona skupina koja je demolirala Leimbachovu kuu. ovjek bi pomislio da su se sada drali kao da osjeaju nekakvu krivnju, ali to nije bio sluaj. Meni su jo uvijek izgledali bijesno, kao da je taj bijes neto to je sada jednostavno dio njih, neto ega se ne mogu osloboditi. Karlin je otac bio neki tip koji je ivio u Kaliforniji i koji nikada nije ni vidio ker. Ipak, sada je prevalio itav taj put. Moj kolega Lou I-~endricks rekao je kako je to najvei sretnik medu roditeljima, no mnogi su drali da je ta primjedba odvie cinina.

Aaron McNeal nije doao na otkrivanje spomenika. Tada se ve bio odselio iz grada. Franklin je doao sa Sadie i Paulom. Stajao je izmedu njih dvije, neprimjetno za ruku drei i jednu i drugu. Bio je vrlo zgodan u tamnom odijelu od tvida. Paula je na sebi imala tamnu haljinu a crna joj se kosa sjajila. Bio je travanj, no bilo je vrlo toplo, tako da je uokolo ve bilo sunovrata. I Ryan Tavich bio je ondje s Franklinom, no ni on nee jo dugo ostati u gradu. Na koncu se skrasio negdje na Zapadu. Nekima je jednostavno bilo previe uspomena, previe stvari koje su eljeli zaboraviti. Zbog toga je bilo teko ostati u Aureliusu. Doktor Malloy i obitelj vratit e se u Rochester. injenica da je Allen ustrijelio brata bila je, za na grad, prekrupna stvar: pukom s leda ustrijeliti vlastitog brata. A Franklin je Ijudima prepriao kako je Donald optuio Allena, kao da je doktor Malloy, a ne Donald, ubio one djevojke. Nekim je Ijudima sve to i dalje bila zagonetka. Doktora Malloya gledali su s nepovjerenjem. Kako u takvim uvjetima uope moe biti lijenik? Govorilo se ak i o Paulu Leimbachu. A injenica da je Mike Shiller onako demolirao Leimbachovu kuu... neki su zagovarali takav postupak. Govorili su kako je Mike u danim okolnostima postupio ispravno. O tome su se vodile mnoge rasprave, padale su ak i teke rijei. Sumnje se nisu samo tako rasprile. Samo su se brzo vratile onamo gdje su se skrivale, gdje god to bilo. Ja sam imao osjeaj da e sumnje s nama ostati zauvijek, kao da jedni druge nikada neemo moi gledati drukije nego kroz taj filtar, kroz obojenu leu sumnje. Upravo su zbog toga rijei Bernieja Kowalskog o tome kako sve to treba ostaviti iza sebe bile tako lane. A taj veliki crni kamen, kao da je utiskivao sumnju prema dolje, kao da ju je zadravao pod zemljom - no stvari ipak nisu funkcionirale na taj nain. Pogledajte samo Ryanov odlazak iz grada. Kada razmiljam o Ryanu, ini mi se da je nastojao prerezati nekakvu nit, kao da je nastojao zaboraviti Janice, nastojao zaboraviti ubijene djevojke. Metak ga je pogodio u rame. Sada e se, svaki put kad pomakne rame, prisjetiti nas. On ne moe zaboraviti Aurelius, prijei preko njega i ostaviti ga iza sebe. Aurelius je u njemu kamo god poao. S Aaronom je ista stvar. Ovdje je grob njegove majke, ovdje mu je i sestra. Kad god sjedne i pogleda kroz prozor, doputajui mislima da slobodno lutaju, nee li se ubrzo sjetiti Aureliusa? ak i ako ga mrzi? Svi ti Ijudi koji nastoje nastaviti s nekakvim normalnim ivotom... nee li ih ta sjeanja povlaiti unatrag? A Franklin, kada se probudi nou, nee li uti Donaldov piskutavi glas koji mu u tami ponovno pria o pokvarenosti i

prljavtini? Uvjeren sam da mu se dogadalo upravo to. Uvjeren sam da se nou okree prema Pauli i evrsto je stie. Ja barem imam posao koji mi slui kao bolji lijek. Rije je o neemu u to mogu imati puno povjerenje: svakodnevni raspored, uestalo ponavljanje postupaka za koje drim da pridonose opoj dobrobiti. Imam vie sati nastave. Imam svoje hobije. Provodim vie vremena s uenicima. Katkada mi se ini da u njima gledam seksualne objekte ee nego ranije. To ne znai da bih se ikada usudio dodirnuti ih. No razmiljam o onom razgovoru izmeu Donalda i Franklina koji se odvijao u umi. Kada biste se mogli zagledati u krajnje dubine odredenoga ljudskoga bia, kakve biste elje ondje otkrili? A kakve su elje i udnje skrivene ispod moje bijele koulje i leptir-kravate, moje uglaene vanjtine? Donald Malloy dugo je vremena ivio sa svojim udnjama. Tko je znao za njegove unutarnje borbe? Zacijelo ih je uoavao na vlastitome licu kad god bi se pogledao u zrcalo. Kasnije smo doznali da je jo u Buffalu u drogeriji dirao neku djevojicu. Uhvatio ju je za ruku i njome stao trljati svoje genitalije. Ona je to ispriala roditeljima, a oni su se suoili s njim. On ih je preklinjao neka s time ne idu u javnost. Obeao im je da e potraiti strunu pomo. Rekao je da e se odseliti. Molio ih je da mu ne upropatavaju karijeru. Za to nije znao nitko, ak ni Donaldov brat. Roditelji one djevojice utjeli su sve dok se u novinama nije pojavio lanak o njegovoj smrti. Koliko je jo djevojica dirao? Kakvu je uasnu sladostrast otkrivao u tim iskustvima? A kada je ubio Janice McNeal, kakw je ugodu pronaao u tome? Kako ga je samo ta ugoda morala mamiti i kako je s vremenom zasigurno postala ustrajna, navodei ga na sve vee rizike. Je li mogue da takav nekakav glas postoji u svima nama, ali je u veine tih? Kada nekom ueniku desetog razreda pomaem sa zadaom iz biologije i pokraj sebe osjeam toplinu njegova tijela, toplinu njegova obraza, ne ujem li tu ugodu kako me doziva? Dakako, ne inim nita. Udaljavam se od njega ili mu govorim neka se vrati na svoje mjesto, no katkada imam fantazije. U snovima inim stvari koje ne bih trebao initi. Ali dobar sam ovjek. Imam cijenjeno mjesto u drutvu. Nikada ne bih uinio neto izopaeno. No nije li taj moj strah jedan od razloga zbog kojih ivim sam? to initi s vlastitim strahom? A sa snovima? Razmiljam o svojim susjedima. Viam mukarce kako na ulici gledaju mlade djevojke. Ili viam kako i mukarci i ene promatraju mlade srednjokolske sportae. Kakve sve elje svi ti ljudi potiskuju u sebi? Je li dobro drati se kao da u nama nema takvih osjeaja?

A ono mjesto na kojem je Donald tovao istou. Zasigurno nisam jedini koji ga zamilja gore, u njegovu potkrovlju - u njegovoj crkvi. Ne pitaju li se i drugi kakav je to bio osjeaj prepustiti se takvim eljama? Tri su djevojke pokopane poetkom tjedna u kojem je padao Dan zahvalnostiz~. Njihove su se obitelji odluile za zajedniku slubu u crkvi Sv. Marije. Identini ljesovi stajali su kod oltara, a crkva z~ ctvrti etvrtak u studenome. je, dakako, bila prepuna. Novinari su pristigli sa svih strana. Franklin je rekao da se crkva pretvorila u zooloki vrt. A masa ljudi otila je i na groblje Homeland. Ondje nije bilo govora, a pogreb je bio krajnje jednostavan. itavo brdo cvijea iz crkve kasnije je prevezeno u bolnicu i staraki dom. Uvjeren sam da je velik dio cvijea baen u kante za smee. Odrana je i komemoracijska sluba za Houarija Chihanija. Na kraju je bilo puno takvih dogaaja. Odrani su, dakako, zbog ivuih, jer koliko su mrtvima mogle znaiti takve stvari? Aaron i Harriet dogovorili su misu za Chihanija za poetak prosinca. Odrana je u Unitarijanskoj crkvi, uz pretpostavku, rekao bih, da bi Chihani na tu crkvu imao najmanje prigovora. I doista, taj je prostor bio tek malo vie od obinog drutvenog okupljalita. Nazoni su bili svi lanovi Ispitivaa desnoga. Studenti su zajedniki platili izradu spomen-ploice koja je postavljena na hodnik Odsjeka za povijest sveuilita Aurelius. Na njoj je stajalo Chihanijevo ime, datum rodenja i smrti, te rije Uitelj. I to je bilo sve. Nakon nekog vremena, uvjeren sam da ljudi vie nisu imali pojma o njezinu znaenju. Donald Malloy pokopan je na groblju Homeland. Njegov nadgrobni kamen bio je irok jedva tridesetak centimetara i vrlo nizak. Na njemu je stajalo ime - D. Malloy - te datumi roenja i smrti. Neki nisu eljeli da ga se pokopa na Homelandu, kao da bi njegovo tijelo nekako moglo iskvariti njihove voljene preminule. Znam da je na sastanku Gradskoga vijea o tome bilo raznih pitanja. No Donald je u to vrijeme ve bio pokopan, a ekshumirati tijelo i pokopati ga negdje drugdje znailo bi privlaiti neeljeni publicitet. Na Donaldov pogreb doli su doktor Malloy, Ryan Tavich i kapetan Percy. Oni su bili jedini nazoni. Dakako, doktor Malloy to je drao u najveoj moguoj tajnosti. Ryan je sve dogovorio s Ralphom Belmontom, pogrebnikom s kojim je etvrtkom uveer redovito igrao koarku, odnosno s kojim je to neko inio. Velika veina Ijudi za taj pokop nije znala sve dok ve nije bio obavljen. Doktor Malloy odgodio ga je do prosinca, nakon pokopa onih triju djevojaka, do jednoga kinoga dana kada je poslije podne poela padati i susnjeica. Nitko nije elio da se u blizini ponovno pojave televizijske ekipe. Bilo nam je

dosta slave. No pogreb ipak nije protekao bez male enigme. Bez male zagonetke. Malloyjevo je tijelo lealo u Belmontovoj mrtvanici. Svi su znali da je ondje. Tijelo je bilo pripremljeno za pokop, a aka je bila poloena pokraj tijela. Zatvoreni je lijes le ao u hladnjaku, premda to vjerojatno nije ispravan naziv. No imao je velika kromirana vrata poput hladnjaka kakvi se nalaze u velikim restoranima. Tijekom prvog tjedna u prosincu, kada je dolo vrijeme za Donaldov pogreb, Ralph Belmont otvorio je lijes i uvidio da u njemu vie nema ruke. Tada je shvatio da ju je netko ukrao. To je ispriao Ryanu - naposljetku, njih su dvojica bili prijatelji - no to nije rekao i doktoru Malloyu, te se nadao da ovaj nee poeljeti vidjeti bratovo tijelo. No Allen nije imao ni najmanje volje ponovno vidjeti bratovo lice. A i na pogreb je vjerojatno doao samo iz nekakvog osjeaja dunosti. Ali to nije posve tono. elio je vidjeti kako Donald odlazi u zemlju, kako ostaje ispod dva metra zemlje i kamenja, u jednome kutu Homelanda, daleko od onih triju djevojica. elio je vidjeti brata pokrivenog zemljom i zaboravljenog. Ryan je pokuao utvrditi to se dogodilo s rukom, no bio je oprezan. Bojao se razglasiti da je ruka ukradena. Znao je da bi se nali neki koji bi govorili da nije ukradena. Priali bi kako je pobjegla, iskrala se, hodajui na prstima, kao na malenim nogicama. Ljudi vjeruju u svakakve gluposti. I tako se Ryan malo raspitao, a kada je uvidio da jo ne moe doznati to se dogodilo s rukom, odluio je utjeti. to je bilo najneobinije, madame Respighi je, prije odlaska iz Aureliusa, ustvrdila kako je Donald pokopan bez ruke, premda joj nitko nije vjerovao. Tvrdila je kako vidi Donaldovu ruku u nekakvoj staklenci, pokraj drugih staklenki. Ljudi su joj se smijali. No ona je vjerovala svojim vizijama ili onome to je to ve bilo. Nije se obazirala na kritike, slegnula je ramenima i autobusom otputovala u Uticu ili moda Syracuse. Ukrasti tu aku zasigurno nije bilo teko. Stranji ulaz u mrtvanicu nije bio zakljuan, kao ni hladnjak. Ralph Belmont etvrtkom je uveer uvijek bio s Franklinom i Ryanom, premda nisu igrali koarku sve dok se Ryanovo rame nije oporavilo. Poklopac Donaldova lijesa nije bio uvren vijcima. Belmontova je supruga bila daleko na drugom kraju kue, a, osim toga, to bi se uope moglo ukrasti iz mrtvanice? Donaldovo je lice u smrti bilo bezizraajno poput kakva debelog koljena. Rijetka kosa bila je uvrena. Nije izgledao kao da spava. Nije izgledao kao da neto eka. Tijelo mu je bilo jednostavno ljuska, oklop. Nestalo je svih zlih primisli. Njegova crkva mrtvih djevo

jaka bila mu je izbrisana iz mozga. Trebao sam samo podignuti poklopac lijesa, uzeti onu aku, staviti je u plastinu vreicu i spustititi poklopac. Dakako, imao sam i baterijsku svjetiljku. Zbirku biolokih~reparata sada drim iznad radnoga stola: moje ukiseljene gube. Zabe, takor, zmija, kravlje oi, svinjski fetus, l~udski fetus sa zatvorenim oima. Vie ih ne pokazujem uenicima. Cine mi drutvo na jedan mraan nain. Pitam se to su te kravlje oi uope vidjele i kakav je mogao biti ivot ljudskoga fetusa. Medu njima je sada i lijeva aka Donalda Malloya, polako tamni u svojoj staklenci s formaldehidom. Nalazi se u sredini, na poasnom mjestu izmeu svinjskoga fetusa i ljudskoga fetusa. Meni je to podsjetnik na ono to postoji u svakom trenutku, na udnje skrivene duboko u ljudima, na udnje koje skrivamo u sebi. Podiem pogled prema Donaldovoj ruci koja pliva u svojoj tekuini. Smatram je svojim osobnim uiteljem. Svojim vlastitim uilitem. Ona me pouava. Donaldova je desna ruka sada ve istrunula, no lijeva je na sigurnom. Premda je zglob nazubljen, vide se sve vene i arterije, tetive i miii. Dakako, i kost. Katkada mi je ao to je ne mogu pokazivati uenicima; ta ruka tako lijepo pojanjava sve. Pokuavam zamisliti to su sve ti prsti osjetili i tada se prestraim: vratove onih djevojica, njihovu mekou. Donald Malloy poklanjao je silnu pozornost svojim rukama. Sjeam se koliko su bile ruiaste kada me posluivao u drogeriji, sjeam se pomno obrezanih koica, ulatenih noktiju. Katkada je na noktima imao ak i prozirni lak. P~sti su sada usmjereni prema dolje, runi zglob prema vrhu staklenke. Na nadlanici nema puno dlaka; nekoliko desetaka kratkih i crvenih dlaica. Prsti su svijeni, zglobovi na prstima debeli i podbuhli od stajanja u tekuini. Palac je okrenut prema van, kao da se sprema otii bez obzira na ostale. Kost se u zglobu sjaji. A nokti, kako su samo pomno odrezani.