Dokumenti

AKADEMIJA ODGOJNIH ZNANOSTI HRVATSKE 10 000 Zagreb, Trg marala Tita 4

NACIONALNO VIJEE ZA ZNANOST Predsjednik Vijea: Prof. dr. sc. Kreimir Paveli
Potovani gospodine predsjednie Vijea, prof dr. sc. Paveli, elimo Vas obavijestiti o obnavljanju inicijative za uspostavljanje: 1) interdisciplinarnog polja 8.06. Interdisciplinarni studiji obrazovanja (psihologija odgoja i obrazovanja, sociologija obrazovanja, politologija obrazovanja, ekonomika obrazovanja, antropologija obrazovanja, neuroznanost) u okviru podruja Interdisciplinarna podruja znanosti. 2) U okviru znanstvenih podruja, 1. Prirodne znanosti, 5. Drutvene znanosti i 6. Humanistike znanosti , odnosno njihovih interdisciplinarnih polja, uspostavile bi se grane to se odnose na metodike izvoenja nastavnih predmeta a temelje se na prirodnim, drutvenim i humanistikim znanostima. To su slijedee grane: Grana 1.06.01. Metodike nastavnih predmeta prirodnih znanosti u okviru polja 1.06. Interdisciplinarne prirodne znanosti. Grana 5.14.02. Metodike nastavnih predmeta drutvenih znanosti, u okviru polja 5.14. Interdisciplinarne drutvene znanosti, Grana 6.10.01. Metodike nastavnih predmeta humanistikih znanosti u okviru polja 6.10. Interdisciplinarne humanistike znanosti.

OBRAZLOENJE PRIJEDLOGA ZA USPOSTAVU POLJA Interdisciplinarni studiji obrazovanja Istraivako podruje obrazovanja i odgoja (u daljnjem tekstu obrazovanje) je polidisciplinarno i interdisciplinarno podruje istraivanja i nastave. Ono je nastalo posljednjih desetljea razvojem onih drutvenih znanosti koje istrauju obrazovanje i proizvode novo znanstveno znanje o zakonitostima obrazovanja. Zbog toga se govori o obrazovnim znanostima u pluralu (educational sciences, sciences de leducation, Erziehungswissenscaften). Danas slijedee drutvene znanosti proizvode novo znanstveno znanje o obrazovanju: psihologija, sociologija, politologija, ekonomika, antropologija ali i medicinska znanost - neuroznanost. Znanje 497

METODIKA:Vol. 9, br. 17 (2/2008), str. 470-479

o obrazovanju to je nastalo u navedenim znanostima integrira se u interdisciplinarnoj znanosti o obrazovanju (education). Prema Meunarodnoj enciklopediji edukacije, obrazovanje (education) je kao polje istraivanja pozicionirano na krianju navedenih drutvenih znanosti (Husn & Postlethwaite, eds. The International Encyclopedia of Education, Oxford: Pergamon, str. xii.). Kako u nas, u okviru znanstvenog podruja drutvene znanosti, ve postoji znanstveno polje Pedagogija potrebno je ukazati na bitne razlike izmeu interdisciplinarne znanosti o edukaciji (education) i pedagogije koja je kao akademska disciplina nastala poetkom devetnaestog stoljea u Njemakoj kada moderne obrazovne znanosti jo nisu postojale (sve su se temeljne obrazovne znanosti etablirale u dvadesetom stoljeu). Razlike izmeu pedagogije i education su konceptualne pa i nazivi pedagogija i education nemaju isto znaenje. Pedagogija ima ue znaenje nego education i uglavnom se odnosi na praksu pouavanja (Husn & Postlethwaite, isto. str. xii.). Pedagogija je monodisciplinarna znanost dok je education interdisciplinarna. Pedagogija koristi neke koncepte temeljnih obrazovanih znanosti (educational foundations), kao to su psihologija i sociologija obrazovanja (koje dri svojim pomonim disciplinama), no koristi ih parcijalno i prerauje ih tako da u njihovoj pedagokoj interpretaciji dolazi do znaenjskih distorzija zbog kojih je komunikacija izmeu pedagogije i obrazovnih znanosti oteana, a u nekim dijelovima i prekinuta. Za education su pak obrazovne znanosti temeljne pa koristi njihove koncepte u izvornom nepreraenom obliku. Druga se konceptualna razlika izmeu pedagogije i obrazovanja education-a sastoji u vrsti znanja to ga proizvode temeljne obrazovne znanosti (integrirane u education-u) i pedagogija. Pedagogija je preteito deskriptivna i normativna disciplina dok su obrazovne znanosti (edukacijska psihologija, sociologija, politologija, ekonomika, antropologija i neuroznanost) eksplanatorne. Pedagogija opisuje odgojne pojave i probleme te se zauzima za rjeenja koja su s gledita odreenog svjetonazora ispravna i poeljna, dok edukacijske znanosti nastoje otkriti zakonitosti obrazovanja kako bi obrazovne pojave objasnile bez presudnog vrijednosnog opredjeljivanja. Pedagogija i education mogu istraivati iste probleme, ali su pri tome njihove istraivake pozicije i ciljevi razliiti. Pedagogija se zauzima za ono to u praksi odgoja smatra ispravnim dok education nastoji otkriti uzrono-posljedine odnose koji edukacijske pojave objanjavaju. Pedagogija nije samo normativna, nego je i primijenjena edukacijska znanost (tzv. praktina teorija) pa u nekoj mjeri primjenjuje spoznaje temeljnih eksplanatornih edukacijskih znanosti, prvenstveno psihologije i sociologije (koje smatra svojim pomonim znanostima). No originalni teorijski doprinosi pedagogije su deskriptivni i normativni, a ne eksplanatorni. Zbog toga se u metateorijskim sustavima obrazovnih teorija, pedagogija i obrazovne znanosti klasiciraju u razliite tipove teorija. Dva su vodea sustava obrazovnih teorija: kritiko-racionalni metateorijski sustav Wolfganga Brezinke (nastao u njemaki 498

Dokumenti

govoreim zemljama) i edukoloki sustav obrazovnih teorija (poznatiji kao education), to je nastao u engleski govoreim zemljama i koji je prihvaen od veine svjetskih edukacionista pa je prema njemu ureena i Meunarodna enciklopedija obrazovanja (Husn & Postlethwaite, Oxford: Pergamon, 1994.). U kritiko-racionalnom sustavu obrazovnih teorija razlikuju se tri tipa teorija o obrazovanju (odgoju): lozofske teorije edukacije (one postuliraju odgojne ciljeve i postupke i ne objanjavaju obrazovne pojave), znanstvene teorije edukacije (one ne propisuju nego opisuju i objanjavaju pojave) i praktine teorije odgoja, tj. praktina pedagogija (koja je deskriptivna i normativna). Pedagogija normira odgoj etiki (propisujui ciljeve) i tehniki (propisujui odgojne postupke). Ove se teorije ne iskljuuju nego nadopunjuju. Znanstvene teorije obrazovanja ne iskljuuju potrebu postojanja praktinih teorija odgoja. Sve se edukacijske pojave mogu istraivati i s normativnog i s ueg empirijskog znanstvenog stajalita. Edukoloki sustav edukacijskih teorija (education), to su ga razvili analitiki lozo obrazovanja, u osnovi se poklapa s kritiko-racionalnim, ali je razraeniji. Edukoloke teorije se dijele na analitike, normativne i empirijske (znanstvene). Empirijske teorije se pak dijele na temeljne i primijenjene. Temeljne obrazovne znanosti su edukacijska psihologija, sociologija, politologija, ekonomika, antropologija i ziologija edukacije (danas neuroznanost). Primijenjene obrazovne znanosti su obrazovna politika i teorija kurikuluma. Pedagogija se u edukolokom sustavu izrijekom ne spominje (jer se smatra praksom pouavanja a ne konzistentnom teorijom). Analizom pedagokog korpusa u zemljama u kojima je pedagogija akademska disciplina, moe se zakljuiti da je ona u edukolokom sustavu pozicionirana kao normativna teorija odgoja i primijenjena znanost o edukaciji. Praktini razlozi za uspostavljanjem interdisciplinarnog polja znanosti Interdisciplinarni studiji obrazovanja, pored polja Pedagogije, u nas jesu slijedei: Interdisciplinarni istraivaki projekti Suvremena razvojna istraivanja obrazovanja moraju biti interdisciplinarna jer se samo povezanim koritenjem znanja nastalim u razliitim obrazovnim znanostima, mogu objasniti sloeniji obrazovni fenomeni i predloiti uporabiva rjeenja za probleme u obrazovnoj djelatnosti. Kako u nas nije uspostavljeno interdisciplinarno znanstveno polje obrazovanje (education), to se interdisciplinarni istraivaki projekti predloeni za nanciranje ministarstvu znanosti dodjeljuju na recenziranje ili pedagozima ili psiholozima, odnosno sociolozima, koji ih procjenjuju prema svojim specinim monodisciplinarnim kriterijima ili se pak susteu recenzirati ih jer stvarno i ne spadaju u potpunosti u njihova istraivaka polja. Centar za istraivanje i razvoj obrazovanja imao je do sada dosta takvih iskustava. 499

METODIKA:Vol. 9, br. 17 (2/2008), str. 470-479

Izbori i napredovanje istraivaa obrazovanja u znanstvena zvanja S prethodnim problemom izravno je povezan problem izbora u znanstvena zvanja i znanstveno napredovanje istraivaa obrazovanja iji su znanstveni radovi interdisciplinarni. Osobito pri tome trpe pedagozi koji su interdisciplinarno usmjereni (radovi im sadravaju psihologijsku ili sociologijsku komponentu) pa se takvi njihovi radovi pri izboru i napredovanju u via znanstvena zvanja ne uzimaju u obzir (jer nisu pedagoki). Oni uistinu nisu pedagoki jer spadaju u education. Znanstveni novaci na interdisciplinarnim projektima, a koji su doktorirali education u inozemstvu, imaju potekoa pri nostrikaciji svojih diploma i pri izboru u znanstvena zvanja (njima se iz usluge diplome nostriciraju na odsjecima, odnosno u znanstvenim poljima u kojima su diplomirali). Diplomski i poslijediplomski studiji obrazovanja Poseban problem predstavlja pokretanje interdisciplinarnih diplomskih i poslijediplomskih studija iz podruja obrazovanja. Kako nije uspostavljeno interdisciplinarno znanstveno polje obrazovanje, oni se najee prijavljuju u polju pedagogije. Zbog toga su programi pedagogizirani tako da je zastupljenost sadraja iz temeljnih obrazovnih znanosti dimenzionirana na mjeru pomonih disciplina pedagogije. Na taj se, meutim, nain oteava formiranje interdisciplinarno usmjerenog znanstvenog i nastavnog kadra koji bi mogao kroz istraivanje i nastavu uinkovitije unaprjeivati obrazovnu djelatnost. Razlika izmeu pedagogije i education-a vidi se i prema sustavu studiranja. Pedagogija se studira na preddiplomskoj, diplomskoj i poslijediplomskoj razini. Education se studira samo na diplomskoj i poslijediplomskoj razini kako bi se preddiplomskim studijem neke druge znanosti osigurala viedisciplinarna usmjerenost studenata. Pedagoko-psiholoko osposobljavanje predmetnih nastavnika Studenti nastavnikih fakulteta i umjetnikih akademija, da bi stekli nastavnike kompetencije, moraju pored studija struke upisati i poloiti paket programa iz obrazovnih znanosti u ekvivalentu od 60 ECTS bodova, to je europski standard. Osnovu tog paketa u nas tvore pedagogija, didaktika, psihologija odgoja i obrazovanja, metodike nastave pojedinog predmeta i kolska praksa. Ovakav koncept pedagokog osposobljavanja nastavnika predmetne nastave ima svoj korijen u seminarima iz pedagogije i psihologije za budue gimnazijske profesore to ih je krajem devetnaestog stoljea uro Arnold, na temelju svog bekog iskustva, uveo na tadanji zagrebaki Mudroslovni fakultet. Takav se (poli)disciplinarni koncept protivi modernom konceptu osposobljavanja koji pri utvrivanju sadraja programa polazi od eljenih kompetencija (ishoda, osposobljenosti) to ih predmetni nastavnici moraju stei da bi bili uspjeni u obnaanju nastavnike uloge. Pored kolskih pedagoga i psihologa koji su zaposleni u kolama nastavnici ne trebaju biti polukvalicirani pedagozi 500

Dokumenti

i psiholozi. Napredni studij obrazovanja nastavnika predmetne nastave komponiran je od veeg broja problemski interdisciplinarno usmjerenih programa kojima se nastavnici osposobljavaju za razvoj kolskog kurikuluma, uspjeno pouavanje, evaluaciju obrazovnih i odgojnih postignua, pouavanje uenika s posebnim potrebama, specino obrazovanje odraslih, upravljanje razredom, voenje kolske administracije i sudjelovanje u razvoju kole kao organizacije. Pri tome su temeljni psihologijski i sociologijski kolegiji preraeni pod vidom osposobljavanja nastavnika za navedene zadae. Interdisciplinarni koncept osposobljavanja predmetnih nastavnika iz podruja obrazovanja, kojim se osiguravaju one kompetencije (ishodi) to su potrebne za uspjeno izvoenje poslova predmetnih nastavnika, nee biti mogue dosljedno ostvariti bez strunjaka za obrazovanje koji su diplomirali i doktorirali interdisciplinarni studij obrazovanja. OBRAZLOENJE PRIJEDLOGA ZA USPOSTAVU INTERDISCIPLINARNIH GRANA Metodike nastavnih predmeta prirodnih znanosti, drutvenih znanosti i humanistikih znanosti. Kao to je poznato, jedna od vanih sastavnica nastavnike kompetencije je metodika osposobljenost. Metodika osposobljenost nastavnika se oituje u uspjenom posredovanju sadraja uenja i njegovoj osposobljenosti za razvoj ostalih elemenata kurikulumskog sustava odreenog nastavnog predmeta (utvrivanje ciljeva uenja, razvoj programa i vrednovanje ishoda uenja). Sadraji uenja se klasiciraju u tri podruja uenja to ih je nuno razlikovati zato jer se naini optimalnog uenja i pouavanja u njima razlikuju. Tri su osnovna podruja uenja: kognitivno podruje (koje tvore razliite vrste znanja), psihomotorno podruje (psihomotorne vjetine) i afektivno podruje (vrijednosti, stavovi i navike). Psihologijska istraivanja, provedena tijekom druge polovice dvadesetog stoljea u okviru teorije kurikuluma, pokazala su da je za uspjeh u uenju bitno na koji su nain sadraji uenja prezentirani te u kojoj su mjeri sadraji obrazovanja prilagoeni dobi (intelektualnoj razvijenosti) i predznanju uenika. Kasnija istraivanja su otkrila zakonitosti vane za izbor i strukturiranje sadraja uenja (izbor sadraja najvee transferne vrijednosti i logiko strukturiranje sadraja), utvrdila kriterije za izbor metoda uspjenog pouavanja (to je dovelo do djelomine deverbalizacije nastave) i otkrila optimalne naine ispitivanja steenih kompetencija (ishoda uenja), to nadilaze puko verbalno reproduciranje. Otkriveni su i optimalni naini programiranja, pouavanja i vrednovanja postignua u kognitivnom, psihomotornom i afektivnom podruju uenja od kojih su komponirani nastavni predmeti. Sociologijska su pak istraivanja ukazala na drutvenu uvjetovanost sadraja programa i na socijalne imbenike organizacije nastave i njezina izvoenja.

501

METODIKA:Vol. 9, br. 17 (2/2008), str. 470-479

Naini optimalnog strukturiranja sadraja, optimalno uenje/pouavanje i vrednovanje u razliitim nastavnim predmetima nisu isti. Programiranje, izvoenje i vrednovanje u podruju znanstvenog obrazovanja (science education) nije jednako programiranju, pouavanju i vrednovanju u podruju uenja jezika (language leqarning). Uvjeti uenja (uvjeti uenja su imbenici o kojima ovisi uspjeh uenja), nisu jednaki u razliitim podrujima uenja i razliitim nastavnim predmetima. Teorija kurikuluma generalizira opa naela meusobnog usklaivanja uvjeta uenja (kako se usklauju programi, udbenici, nastavna tehnologija sa sposobnostima, predznanjem i motivacijom uenika), dok ih metodike nastave pojedinih nastavnih predmeta speciciraju prema specinostima njihova sadraja. Zbog toga svaki nastavni predmet ima svoju vlastitu metodiku koja se odnosi na razvoj njegovog kurikuluma (sadraja uenja, izvoenja i vrednovanja ishoda uenja). Metodika nastave pojedinog predmeta je interdisciplina i ne pripada u cijelosti ni supstratnoj znanosti (struci to se temelji na prirodoslovlju, matematici, drutvenim i humanistikim znanostima), niti nekoj obrazovnoj znanosti (psihologiji, sociologiji ili pedagogiji). To je zbog toga jer se srika korpusa metodikog znanja sastoji u znanju o postupcima usklaivanja pojedinih elemenata kurikulumskog sustava (sadraja, izvoenja i vrednovanja). Pri tome se polazi od sadraja koji se pak mora uskladiti s tehnolokim mogunostima izvoenja i osobinama uenika (sposobnostima, predznanju i motivaciji za uenje). Zato metodiar nastave treba posjedovati dvostruku kurikularnu kompetenciju: on mora biti strunjak u odreenom podruju znanosti i imati kompetencije potrebne za uspjeno usklaivanje sadraja uenja s nastavnom tehnologijom i psihikim osobinama uenika. Program se osposobljavanja i usavravanja metodiara i nastavnika u kurikularnom konceptu naziva curriculum and instruction. U tom se nazivu simboliki odraava dvojakost, odnosno interdisciplinarni karakter metodika. Zagreb, 23. 12. 2008. Predsjednik Akademije odgojnih znanosti: Dr. sc. Vladimir Findak. redoviti profesor

502