NETO VIE O

SIHRU, UROKU, EJTANIMA I DINIMA

- ERIJATSKI TRETMAN I LIJEENJE Hvala Allahu, azze ve delle, na neizmjernoj blagodatiti upute, neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, na Njegovu asnu porodicu, ashabe, tabine i sve one koji ih slijede do Sudnjeg dana. Osnova ove tematike vraa se na jedan Kur'anski ajet i jedan hadis Allahova Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je rije o ajetu onda mislim na rijei Uzvienog: "I povode se za onim to su ejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik ejtani su nevjernici: uili su ljude vradbini i onome to je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga uili dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskuavamo, i ti ne budi nevjernik!" I ljudi su od njih dvojice uili kako e mua od ene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Uili su ono to e im nauditi i od ega nikakve koristi nee imati iako su znali da onaj koji tom vjetinom vlada nee nikakve sree na onome svijetu imati. A doista je jadno ono za to su se

prodali, kada bi samo znali!" (Prijevod znaenja sura AlBeqara, ajet broj 102). Drugi dio ove tematike tretira hadis (govor) Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od Ibnu Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Urok je istina i da je ita preteklo kader, pretekao bi ga urok, pa ako od vas neko zatrai da se operete, operite se." Kao i rijei Esme bint Uvejs, radijallahu anha, od koje se prenosi da je kazala: "O Allahov Poslanie, Da'ferove sinove pogaa urok, pa hou li im zbog toga uiti rukju?" "Ui, jer da je ita preteklo Allahovu odredbu, pretekao bi je urok." (Prenosi ga Ahmed 6/438 i Et-Tirmizi: 2059, ocjenjen je kao hasen-sahih a El-Albani je u Dami'u" rekao da je Sahih: 5662). I nakon to smo potvrdili erijatskim ispravnim dokazima postojanja Sihra i Uroka, te da su oni stvarnst i da moe ovjek da oboli od njih, ja u uz Allahovu pomo osvrnuti se detaljno na tematiku svake od ove dvije stvari.

SIHR - VRADBINE
JEZIKO ZNAENJE SIHRA El-Ezheri je rekao: Sihr je svako djelo putem koga se ovjek pribliava ejtanu i kojim se trai njegova usluga. Na drugom mjestu: Sutina sihra je prikazivanje neke pojave u lanom liku suprotnom njegovoj biti. Kada sihirbaz hoe da prikae lanu sliku kao istinitu i predstavi neto u suprotnosti od njegove biti, on to opsihri
3

i ono postane suprotno svojoj sutini. (Lisanul-Areb) Prenosi se od Ibnu Ebi Aie da je rekao: Kada Arapi nazivaju sihr sihrom, onda ga oni tako zovu zato to on pretvara (preobraa) zdravlje u bolest. (Pogledati Lisanu-l-Areb). Ibnu Faris je rekao: Sihr je prikazivanje neistine u vidu istine. (Pogledati Lisanu-l-Areb). U Mudemul-Vesitu je reeno: Sihr je tajnovit i suptilan . U djelu Muhitul-Muhit se kae: Sihr je prikazivanje stvari u njima suprotnom stanju kako bi se izazvao nered. SIHR U ERIJATSKOJ TERMINOLOGIJI Fahruddin Er-Razi je rekao: "Sihr u erijatskom znaenju se vee za sve ono iji je uzrok skriven, to izgleda suprotno njegovoj sutini, i to se deava u vidu opsjene i varke." Ibnu Kudame El-Makdisi kae: Sihr je vraanje, zapisivanje i vezivanje vorova. Ima uticaj na srce i tijelo, pa se kao posljedica toga javljaju bolesti, ubistva i rastavljanje branih drugova. On sprijeava ovjeka od spolnog openja sa svojom enom itd. Neki od njih se spravljaju da bi razdvojili mua od ene ili da bi omrzli jedno drugom ili da bi omilili jedno drugom . A Ibnul-Kajjim, rahametullahi alejhi, je rekao: To je sloeno djelovanje zlih duhova i podlonost utjecaju natprirodnih sila. SUTINA SIHRA

Radi se o sporazumu izmeu sihirbaza i ejtana koji se sastoji u tome da sihirbaz poini neke harame ili djela koja vode u irk (nevjerstvo), a da mu ejtan zauzvrat pomae i bude posluan u onome to trai od njega.

DOKAZI IZ KUR'ANA, SUNNETA I GOVORA UENJAKA O POSTOJANJU DINA I EJTANA

Dokazi iz Kur'ana: Uzvieni Allah je rekao: Kada ti poslasmo nekoliko dina da Kur'an sluaju, kada dooe da ga uju, oni rekoe: "Pst!" A kad se zavri, vratie se narodu svome da opominju. (Prijevod znaenja sura El-Ahkaf, ajet broj 29) "O skupe dinski i ljudski, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ete ovaj va dan doekati?" Oni e rei: "Mi to priznajemo na svoju tetu." Njih je ivot na Zemlji bio obmanuo i oni e sami protiv sebe posvjedoiti da su bili nevjernici. (Prijevod znaenja sura El-Enam, ajet broj 130). O druine dina i ljudi, ako moete da preko granica nebesa i Zemlje prodrete, prodrite, moi ete prodrijeti jedino uz veliku mo! (Prijevod znaenja sura Er-Rahman, ajet broj 33). Reci: Meni je objavljeno da je nekoliko dina prislukivalo i reklo: Mi smo doista Kur'an, koji izaziva divljenje, sluali. (Prijevod znaenja sura El-Dinn, ajet broj 1).

I bilo je ljudi koji su pomo od dina traili, pa su im tako obijest poveali. (Prijevod znaenja sura El-Dinn, ajet broj 6). ejtan eli da pomou vina i kocke unese meu vas neprijateljstvo i mrnju, i da vas od sjeanja na Allaha i od namaza odvrati. Pa hoete li se okaniti? (Prijevod znaenja sura El-Maida, ajet broj 91). O vjernici, ne idite ejtanovim stopama! Onoga ko bude iao ejtanovim stopama on e na razvrat i odvratna djela navoditi. (Prijevod znaenja sura En-Nur, ajet broj 21). Dokazi iz Kurana su mnogobrojni, dovoljno je znati da u Kuranu postoji citava sura koja govori o Dinima. Rije Din je u jednini spomenuta na dvadeset i dva mjesta u Kuranu, a ista rije u mnoini na sedam mjesta. Rije ejtan u jednini je spomenuta na ezdeset i osam mjesta, a ista rije u mnoini na sedamnaest mjesta. Kako vidimo, o Dinima i ejtanima postoji veliki broj ajeta. Rekao je Uzvieni Allah: "I povode se za onim to su ejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik ejtani su nevjernici: uili su ljude vradbini i onome to je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga uili dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskuavamo, i ti ne budi nevjernik!" I ljudi su od njih dvojice uili kako e mua od ene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Uili su ono to e im nauditi i od ega nikakve
6

koristi nee imati iako su znali da onaj koji tom vjetinom vlada nee nikakve sree na onome svijetu imati. A doista je jadno ono za to su se prodali, kada bi samo znali!" (Prijevod znaenja sura Al-Beqara, ajet broj 102). "Zar za istinu koja vam je dola kaete da je arolija?" ree Musa "a arobnjaci nee nikada uspjeti!" (Prijevod znaenja sura Junus, ajet broj 77). I kad oni bacie, Musa uzviknu: Ono to ste priredili arolija je! Allah e je unititi, jer Allah ne doputa da djelo pokvarenjaka uspije. Allah e Svojom moi istinu uvrstiti, makar e to nevjernicima krivo biti. (Prijevod znaenja sura Junus, ajet broj 81-82). I Musa u sebi osjeti zebnju. Ne boj se! - rekosmo Mi - Ti e, doista, pobijediti! Samo baci to to ti je u desnoj ruci, progutae ono to su oni napravili, jer je ono to su oni napravili samo varka arobnjaka, a arobnjak nee, ma gdje doao, uspjeti. ( Prijevod znaenja sura Ta-Ha, ajet broj 67 - 69). I Mi naredismo Musau: Baci tap svoj! - I on odjednom proguta sve ime su oni bili obmanu izveli. I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lano ono to su oni priredili. I tu oni bijahu pobijeeni i ostadoe ponieni, a arobnjaci se licem na tle bacie. Mi vjerujemo u Gospodara svjetova - povikae - Gospodara Musaova i Harunova. (Prijevod znaenja sura El-Earaf, ajet broj 117 - 122). Reci: Utiem se Gospodaru svitanja, od zla onoga to On stvara, i od zla mrkle noi kada razastre tmine, i od zla onih koji u uzlove puu, i od zla zavidljivca kad zavist

ne krije. (Prijevod znaenja sura El-Felek, ajet broj 1 5). Reci: Traim zatitu kod Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla ejtana, napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi - od dina i od ljudi. (Prijevod znaenja sura En-Nas, ajet broj 1 - 6). Kurtubi, rahmetullahi alejhi, je rekao da rijei od zla onih koji u uzlove puu aludiraju na vraare koje su puhale u uzlove od konaca dok su zapisivale. Hafiz Ibnu Kesir, rahmetullahi alejhi, rekao je da ove rijei oznaavaju Sihirbaze (vraare). Ibnu Derir Et-Taberi, rahmetullahi alejhi, je rekao za prethodne rijei: To jest od zla vraara koji puu u uzlove od konaca kad zapisuju. Dokazi iz Sunneta: Od Ibnu Mesuda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: Jedne noi smo bili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Izgubili smo ga i traili po dolinama i gudurama. Pomislili smo da je nestao ili da je ubijen. Prenoili smo tu. To nam je bila najgora no koju moe neko doivjeti. Kada smo osvanuli, ugledali smo kako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dolazi iza peine. Rekli smo: Boiji Poslanie, izgubili smo te i traili, ali te nismo nali. Proveli smo najgoru no koju moe ovjek proivjeti. Rekao je: Doao mi je din i pozvao da idem s njim. Otiao sam i uio im Kur'an. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je poveo sa sobom i pokazao nam tragove dina i tragove njihove vatre. Kae da su ga pitali o njihovoj hrani, pa im je rekao:

Hranite se svakom kosti nad kojom je spomenuto Allahovo ime i balegom od ivotinja. Zatim nam je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Nemojte se njima potirati (istiti od nude), jer je to hrana vase brae. (Hadis prenosi imam Muslim: 4/170). Od Ibnu Seida El-Hudrijja, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mi je rekao: Primjeujem da voli stoku i pustinju, pa kad bude sa svojom stokom u pustinji, i proui Ezan, povii svoj glas, jer ko god da uje glas mujezina, bio to Din, ili ovjek, ili bilo ta drugo, posvjedoit e mu na Sudnjem danu. (Hadis prenose imami Buhari: 6/343, Malik: 1/68 i En-Nesai: 2/12). Od Ibnu Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio se sa grupom ashaba na pijacu Ukaz, a izmeu ejtana i obavijesti sa neba je postavljena prepreka i bili su pogoeni svjetlicama. Vratili su se svome narodu. ta vam je? - upitali su ih. Oni odgovorie: Izmeu nas i obavijesti sa neba postavljena je prepreka, a nas pogodie svjetlicama. Rekli su im njihovi: Desilo se neto to vas je omelo, zato preite zemlju od istoka do zapada kako biste saznali ta je to zbog ega ste sprijeeni da prislukujete (ono to e se desiti u budunosti). Uputili su se neki od njih prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i onima koji su sa njim krenuli na pijacu Ukaz. On je u tom momentu klanjao sabahnamaz sa ashabima. Nakon to su uli Kur'an, paljivo su ga sasluali, i rekli: Ovo se isprijeilo izmeu nas i obavijesti sa neba. Vratili su se svom narodu i rekli: O na narode, mi smo sluali Kur'an udesni, koji vodi ispravnom Putu, pa smo povjerovali u njega i vie neemo nikoga Gospodaru naem ravnim smatrati. Tada je
9

Allah, delle anuhu, objavio ove rijei: Reci, meni je objavljeno da je nakoliko dina prislukivalo i reklo: Mi smo doista, Kur'an, koji izaziva divljenje sluali. (El-Dinn, 1). Ono to je objavljeno Poslaniku bile su rijei dina. (Ovaj hadis prenose imami Buhari: 2/253 i Muslim: 4/168). Od Aie, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Meleki su stvoreni od svjetlosti, Dini od vatre, a Adem je stvoren od onoga kako vam je ve opisano. Od Safijje bintu Hujejj, radijallahu anha, se prenosi da je rekla: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Zaista ejtan kola ovjekovim tijelom kao to kola krv. (Hadis prenose imami Buhari: 4/282 i Muslim: 14/155). Od Abdullaha Ibn Omera, radijallahu anhu, prenosi se: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Kada neko od vas jede, neka jede desnom rukom, a kada pije neka pije desnom rukom, jer ejtan i jede i pije svojom ljevicom. (Hadis biljei imam Muslim 13/191). Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Ne postoji ni jedno novoroene a da ga ejtan prilikom raanja ne dodirne. Svako od njih zaplae od dodira ejtana. Jedino sina Merjemina (Isaa a.s.) i njegovu majku nije dotakao. (Hadis prenose imami Buhari: 8/218 i Muslim: 15/121). Od Abdullaha Ibn Mesuda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, spomenut je ovjek koji je prespavao cijelu no, pa

10

je on rekao: U uho tog ovjeka se pomokrio ejtan. (Hadis biljei imam Buhari: 3/28 i Muslim: 6/64). Od Ebu Katade, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Dobar san je od Allaha, a ruan san je od ejtana, pa ko vidi u snu nesto runo, neka tri puta puhne na svoju lijevu stranu i neka zatrai zatitu kod Allaha, i taj san mu nee natetiti. (Hadis biljee imami Buhari: 12/283 i Muslim: 15/16). Od Ebu Seida El-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Kada neko od vas zijeva, neka stavi ruku na usta jer ejtan moe ui u njega prilikom zijevanja. (Hadis biljee imami Muslim: 18/122 i Ed-Darimi: 1/321). O ovoj temi postoje i drugi mnogobrojni hadisi, ali je onome ko trai istinu sasvim dovolno ono to smo naveli. I ovo jasno ukazuje na postojanje ejtana i Dina. Od Aie, radijallahu anha, se prenosi da je rekla: Jedan jevrej iz plemena Zurejk je opsihrio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zvao se Lubejd Ibnul-Easam. Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, se inilo da obavlja neke poslove, a on ih u stvari nije obavljao. Jednog dana ili jedne noi je bio kod mene, kada je mnogo Allahu dove upuivao, a zatim je rekao: Aia, jesi li primijetila da mi je Allah dao odgovor na ono to sam Ga pitao? Dola su mi dva ovjeka, jedan je sjeo kod moje glave, a drugi kod nogu, pa je jedan drugog upitao: Od ega boluje ovaj ovjek? Odgovori drugi: On je opsihren. A ko je to uradio? Ree: Lubejd Ibnul-Easam. Na emu mu je napravio sihr? Kae: Na eslju i dlakama koje je stavio u koru od palme. A gdje je to? - upita ovaj. U
11

bunaru Zervan. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poslao jednog ashaba da ga izvadi. Zatim je rekao: Aia, voda tog bunara izgleda poput boje potopljene kne, a plodovi palmi oko bunara su kao ejtanske glave. Ja ga upitah: Allahov Poslanie, zato mu ne uzvrati? On odgovori: Allah me je izlijeio, a ja mrzim da inim ljudima zlo. Zatim je naredio da se sihr uniti. (Hadis biljee imami Buhari: 10/222 i Muslim u poglavlju Elem). ZNAENJE HADISA Jevreji su se dogovorili sa Lubejd Ibnul-Easamom, (on je bio najpoznatiji jevrejski sihirbaz, neka je Allahovo prokletstvo na njih), da napravi sihr Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a za uslugu su mi dali tri dinara. I zaista, taj je pokvarenjak to i uradio na nekoliko Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, dlaka. Donijela mu ih je robinja koja je dolazila u Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, kuu. Napravivi na njih sihr stavio ih je u bunar Zervan. Iz svih predaja ovog hadisa da se zakljuiti da je ovaj sihr bio od vrste spolne nemoi (impotencija), jer se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, inilo da se moe sastajati sa svojom enom, a kad bi joj se pribliio bio bi sprijeen. Ovaj sihr nije natetio ni njegovom razumu, ni ponaanju, ni razmiljanju, nego je bio uskraen samo u ovome to smo spomenuli. Uenjaci su se razili oko toga koliko dugo je bio opsihren. Jedni tvrde da se radilo o etrdeset dana, dok drugi kau da je manje ili vie. Allah najbolje zna. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dugo molio Allaha, delle anuhu. Allah je udovoljio njegovoj dovi i poslao mu dva meleka. Jedan od njih je sjeo kod glave a drugi

12

kod nogu te je jedan od njih rekao: ta je s ovim ovjekom? Drugi je odgovorio: On je opsihran. A ko ga je opsihrao? Lubejd Ibnul-Easam, jevrej. Zatim je objasnio da je njegov sihr napravljen na dlakama Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, kose. Jevrej ih je stavio u koru palme, da bi imao to vei uticaj, a potom ga stavio pod kamen u bunar Zervan. Poto su meleci tano utvrdili stanje Boijeg Poslanika i ukazali na mjesto sihra, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio da se sihr izvadi i zakopa, a u nekim predajama stoji da ga je i spalio. Kada prouimo sve predaje, shvatit emo da su jevreji napravili veoma jak sihr s ciljem da ubiju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Poznato je da se nekim sihrima moze ubiti. Ali ga je Uzvieni Allah spasio te se preobrazio u slabiji vid sihra, a on se zove rabt (nemogunost prilaska eni impotencija). SUMNJA I ODGOVOR NA NJU El-Maziri je rekao: Ovaj hadis negiraju novatori u vjeri, smatrajui da on teti ugledu poslanstva i izaziva sumnju u njegovu vjerodostojnost. Stoga smatraju da potvrda autentinosti ovog hadisa teti autentinosti eriata, i kau: Moda mu se uinilo da mu je doao Dibril, alejhisselam, a on mu nije doao, i moda mu se uinilo da mu se objavljuje a ne objavljuje mu se. El-Maziri kae: Ovo to oni kau je neispravno, zato to dokaz poslanstva koji je mudiza upuuje na istinitost onoga to mu se objavljuje od Allaha, delle anuhu, i na njegovu bezgrijenost. Dozvolit neto to je u suprotnosti sa erijatskim dokazom je besmisleno. Ovo se prenosi u djelu Zadul-muslim 4/221.

13

Ebul-Dukeni El-Jusufi, Allah mu se smilovao, je rekao: Bolest koja je zadesila Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao posljedica sihra nimalo nije natetila ugledu poslanstva. Sve bolesti poznate na dunjaluku spopadale su i poslanike, to je poveavalo njihovu nagradu na Ahiretu, neka je selam i spas na sve njih. Zbog toga, kada mu se priinjavalo, zbog sihra, da radi neke stvari, a on ih nije inio (a zatim mu je sve to nestalo time to mu je Allah, delle anuhu, ukazao na mjesto gdje se nalazi sihr i on ga je izvadio i zakopao), to nimalo nije natetilo njegovom poslanstvu. To je bolest kao i ostale bolesti. Bolest nije imala nikakvu dominaciju nad njegovim razumom. Sihr se odrazio samo na pojedine organe kao sto su oi, tako da mu se inilo da prilazi svojim enama, a on to nije inio. U fazi bolesti navedene stvari ne mogu natetiti poslanstvu. On dalje kae: udim se onima to smatraju da ono to se desilo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, posljedicom sihra, teti njegovu poslanstvu i pored toga to se u Kur'anu jasno spominje sluaj Musa'a, alejhisselam, sa sihirbazima i faraonom, kad se i Musa'u uinilo da njihovi tapovi puu. Allah ga je uvrstio, kao to se u Kur'anu to spominje: Ne boj se, rekosmo Mi, - ti es doista pobjediti! Samo baci to to ti je u desnoj ruci, progutae ono to su oni sainili, jer je ono to su oni sainili samo varka arobnjaka, a arobnjak nee, ma gdje doao, uspjeti. I arobnjaci se bacie licem na tle govorei: Mi vjerujemo u Musaova i Harunova Gospodara. (Prijevod znaenja sura Ta-Ha, ajet broj 68 70). Ni jedan uenjak niti pametan ovjek nije rekao da ono to se priinilo Musa'u, alejhisselam (kretanje konopaca), teti njegovom poslanstvu.

14

Naprotiv, rekli su da takve stvari koje se deavaju poslanicima, alejhisselam, poveavaju snagu imana. Uzvieni Allah ih pomae protiv njihovih neprijatelja i daje im nadnaravne pojave u vidu vidljivih mudiza, a poniava sihirbaze i kafire, i ini da sretan kraj bude za bogobojazne. Ovako je to pojanjeno u brojnim ajetima. U djelu Zadul-muslim 4/22 Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Klonite se sedam najveih grijeha. Upitali su: A koji su to grijesi? Rekao je: Pripisivanje Allahu druga, vradbina (sihr), ubistvo osobe koju je Allah zabranio da se ubija osim u sluaju zadovoljavanja pravde, uzimanje kamate, uzimanje imetka siroeta, bjeanje s bojnog polja, klevetanje estitih i bezazlenih vjernica. (Hadis biljee imami Buhari: 5/393 i Muslim: 2/83). Ovim hadisom se dokazuje postojanje sihra. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam nareuje da ga se klonimo, i pojanjava nam da je to teak grijeh koji vodi u propast. Sve to govori da sihr uistinu postoji, i da nije izmiljotina. Od Ibnu Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Ko naui proricati u zvijezde, nauio je dio sihra. Poveanjem znanja o proricanju u zvijezde, poveava se znanje o sihru. (Hadis prenosi Ebu Davud i Ibnu Made, a El-Albani ga je uvrstio meu vjerodostojne hadise pod brojem 793). Ovaj hadis nam dokazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao na jedan od naina uenja sihra, ali s ciljem upozorenja kako bi ga se muslimani uvali.

15

Tu je, upravo, i dokaz da je sihr injenino znanje, koje se ui. Na to upuuju i ove Allahove, delle anuhu, rijeci: ...pa su uili od njih kako e razdvojiti mua od ene. Jasno je da je sihr nauka kao i sve druge nauke, ima svoje temelje na kojima poiva, a izloeni prethodni ajet i hadis osuuju sihr. Od Imran Ibn Husajna, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Nije od nas onaj koji predskazuje i kome se predskazuje, onaj koji prorie i kome se prorie, onaj koji pravi sihr i ko trai da se nekome napravi sihr, a ko dode vraaru pa povjeruje njegovim rijeima, porekao je ono to je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. (Prenosi Hejsemi u Medmeuz-zevaid 5/20, a El-Albani ga je naveo u El-halal, vel-haram pod brojem 289, i kae da je hasen li-gajrihi). Dokaz u ovom hadisu o postojanju sihra je u tome to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio sihr i odlazak sihirbazu, a on ne zabranjuje nita to ne postoji i to nije vidljivo i stvarno. Od Ebu Musaa El-Earija, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Nee ui u dennet onaj koji je privren alkoholu, niti onaj koji vjeruje da sihr djeluje sam po sebi (bez Allahove, delle anuhu, odredbe i volje), i onaj koji kida rodbinske veze. (Prenosi ga Ibnu Hibban, a El-Albani kae da je hasen zbog toga to ima drugi slian hadis koji ga potkrepljuje). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio vjerovanje da sihr djeluje sam od sebe. Dunost je vjerniku da vjeruje da sihr ili sline pojave ne mogu djelovati bez Allahove, delle anuhu, volje.
16

Kur'an kae: Ali nisu mogli time nikome, bez Allahove volje nauditi. (El-Bekara, 102) Ibnu Mesud, radijallahu anhu, kae: Ko otie vraaru ili sihirbazu ili proroku, pa povjeruje u ono to kae, porekao je ono to je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem." (Prenosi ga Ebu Jala i Bezzar sa dobrim senedom, a hafiz El-Munziri ga prenosi u Tergibu 4/36). MILJENJA UENJAKA O SIHRU, DINIMA I UROKU El-Hattabi, rahmetullahi alejhi, je rekao: Prirodoslovci su zanijekali sihr i porekli njegovo djelovanje. A poznato je da sihr postoji i da je stvarnost. Mnogi narodi, poput Arapa, Hindusa i Rimljana sloni su u tome da sihr postoji, a oni su najbolji stanovnici ove zemlje, najueniji su i najmudriji. Allah, delle anuhu, je rekao: Oni ue ljude vradbini. (El-Bekara, 102), i naredio je da traimo utoite od njega. I utiem se Gospodaru od zla smutljivca kada smutnju sije. (El-Felek, 4) I od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se u tu svrhu prenose brojni hadisi koje negira samo onaj koji porie ono to je oevidno i nuno. Ulema se razila oko adekvatne kazne za sihirbaza. Ono to nema osnove ne moe ni biti na stepenu neega to je poznato i o emu se proulo. Negiranje sihra je neznanje, a raspravljati sa onim ko ga negira besmisleno je i beskorisno. El-Kurtubi, rahimehullah, je rekao: Uenjaci Ehlis-sunneta smatraju da je sihr utvren i da postoji, a veina
17

Mutezila i Ebu Ishak El-Istrabadi smatraju da sihr nema osnove, ve da se ustvari radi o obmanjivanju, priinjavanju, sugestiji i prikazivanju stvari drugaijim nego to izgledaju. Takav je primjer obmane i maioniarskih trikova, kao to Allah, delle anuhu, kae: ...priinilo im se da se one kreu. Nije rekao da se one uistinu kreu, nego je rekao: priinilo im se. Takoer kae: Oparali su oi ljudi. El-Hattabi dalje spominje: U tome nema nikakva dokaza, jer i mi ne poriemo da priinjavanje spada u okvire sihra. Meutim, desile su se neke stvari koje razum dozvoljava i za njih se ulo. Neke od njih su spomenute u ajetu koji govori o sihru i njegovom poduavanju. Da nije stvaran ne bi bio ni izuavan, i ne bi nas Allah obavijestio u Kuranu da ejtani ue ljude sihru, to upuuje na to da on stvarno postoji. Isto se spominje i u kazivanju o Faraonovim vraarima: I doose sa velikom vradbinom. I u suri El-Felek. Svi se mufessiri slau da je povod objave ove sure sihr koji je Lubejd Ibnul-Easam napravio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Sluaj je spomenut u hadisu kojeg prenose Buhari i Muslim i drugom od Aie, radijallahu anha, kada je rekla: Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, opsihrio

18

je jevrej iz plemena Zurejk. Kau da se zvao Lubejd Ibnul-Easam... U istom hadisu stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon to je sihr prestao djelovati, rekao: Uistinu me je Allah izlijeio. Izljeenje biva sa uklanjanjem bolesti, to upuuje da je to istinito i injenino. Nepotrebno je o postojanju sihra vie raspravljati nakon to su i Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o tome izvijestili i jasno uputili na njegovo postojanje. Nema nikakve koristi niti tete u tome to se istini o postojanju sihra suprostavljaju Mutezile i njima slini, kada znamo da veina uleme zastupa suprotno miljenje. On dalje kae: Sihr se u prolim vremenima mnogo proirio i o njemu su ljudi puno priali, nije zapameno ni od ashaba ni od tabiina da su negirali postojanje sihra. El-Maziri, rahimehullah, je rekao: Sihr je potvrena stvar i on je realnost. Ima uticaj na onoga kome je napravljen, iako postoje ljudi koji smatraju da je on nestvaran, a da je ono to se desi, kao posljedica sihra, iluzija i pokvarena lana mata. Sve to je navedeno o neutemeljenosti sihra neistinito je, jer ga je Uzvieni Allah spomenuo u Svojoj asnoj Knjizi. On se ui, i putem njega se postaje kafir. Njime se moe razdvojiti mu od ene. U hadisu koji govori o opsihrenosti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, spominje se da je on nainjen od stvari i predmeta koji se zakopavaju i vade.
19

Stvari i predmeti su materijalne prirode. Sve to smo spomenuli, ne moe se desiti kod stvari koje nisu realne i stvarne. Kako se moe izuavati ono to nije istinito i stvarno? On dalje kae: Nije pojmljivo da Allah izmijeni ustaljene prirodne pojave izgovorom formula, ili spajanjem supstanci i odreenih snaga, na nain koji ne zna niko osim sihirbaz. Ko se osvjedoio u postojanje supstanci poput droga koje imaju smrtonosno djelovanje ili koje izazivaju bolesti ili one koje dovode do izlijeenja kao to su antibiotici, nije mu teko shvatiti da se sihirbaz moe izdvojiti u vezi poznavanja smrtonosnih snaga ili rijei koje dovode do razdvajanja. En-Nevevi, rahimehullah, kae: Istina je da je sihr realnost. Veina uleme se u tome slae, a na to upuuju i Kur'an i Sunnet. Ibnu Kudame, rahimehullah, rekao je: Sihr je istina. Posljedica sihra moe biti ubistvo, bolest, razdvajanje mua od ene tako to e se sustezati od spolnog openja sa njom. Postalo je raireno meu narodom postojanje kompliciranih odnosa meu branim drugovima kao posljedica sihra. Zbog toga mukarac nije u stanju da prie eni. Kada se sihr ukloni, komplikacije nestaju. Toliko toga je preneseno o sihirbazima, tako da je nemogue i pomisliti da se radi o potvorama ili laima. Ebu Muhammed El-Makdisi, rahimehullah, rekao je u svom djelu El-Kafi: Sihr je vraanje, zapisi i vezivanje vorova. Ima uticaj na srce i tijelo, pa se kao posljedica
20

toga javljaju bolesti, ubistva i razdvajanje branih drugova, a Uzvieni Allah kae: Uili su od njih kako ce mua od ene rastaviti. (El-Bekara, 122) U drugom ajetu kae: Utjeem se Allahu od zle smutnje smutljivaca koji puu u uzlove. (El-Felek, 4) To jest: od zla vraara koji puu u uzlove i koji vezuju sihr u uzlove. Da sihr nije realnost, Allah, delle anuhu, ne bi nareivao da traimo Njegovu zatitu od djelovanja sihra. Veliki uenjak Ibnul-Kajjim, rahimehullah, u djelu Bedaiul-Fevaid kae: Allahove rijei: I od zla smutnje smutljivaca koji puu u uzlove i hadis kojeg prenosi Aia, radijallahu anha, upuuju na djelovanje sihra i na to da je on stvarnost." Ebul-Izz El-Hanefi, rahimehullah, kae: Ulema je dugo raspravljala o sihru i njegovim vrstama. Veina njih tvrdi da on ima udjela u uzrokovanju smrti i bolesti onoga kome je napravljen bez vidljivog vanjskog utjecaja." ISLAMSKI STAV U POGLEDU SIHRA Imam Malik, Allah mu se smilovao, rekao je: Sihirbaz koji pravi sihr, a to i ne ini niko osim sihirbaz, slian je onom za koga Allah kae: Znali su da onaj koji tom vjetinom vlada nee nikakve sree na onom svijetu imati. (ElBekara: 102), i ja smatram da se treba ubiti osoba koja to ini. Ibnu Kudame, Allah mu se smilovao, rekao je: Kazna za sihirbaza je ubistvo. Ovo miljenje se prenosi od Omera Ibnul-Hattaba, Osmana Ibnu Affana, Ibnu Omera, Hafse, Dundub Ibn
21

Abdullaha, Dundub Ibnu Kaba, Kajsa Ibnu Sada, Omer Ibnu Abdul-Aziza, a tako misle i Ebu Hanife i Malik. El-Kurtubi, Allah mu se smilovao, rekao je: Islamski pravnici su se razili u pogledu propisa o sihirbazu muslimanu i nemuslimanu, tako da je Malik miljenja da ako sihirbaz lino nekog opsihri, a njegov sihr bude izvren putem rijei koje u sebi sadre kufr, onda ga treba ubiti i ne treba pri tome od njega traiti da se pokaje. Njegovo pokajanje se ne prima, zato to je sihr stvar kojom on eli da se prikrije i zato to je Allah sihr nazvao nevjerstvom: ...a njih dvojica nisu nikog uili dok nisu rekli: Mi samo iskuavamo, i ti ne budi nevjernik. (ElBekara, 102) Ovo je miljenje Ahmed Ibnu Hanbela, Ebu Sevra, Ishaka, Safije i Ebu Hanife. Treba napomenuti da je poznato miljenje afije da ne treba ubiti sihirbaza samo zbog sihra, nego se on ubija u odmazdi, tj. u sluaju da je on nekog sihrom ubio. Ibnu Munzir, Allah mu se smilovao, kae: Kada ovjek potvrdi da je nekog opsihrio rijeima kufra, dunost je da se ta osoba ubije ako se ne pokaje, isto se radi ako postoji oigledan dokaz protiv njega, kao to je oigledan kufr. A ako se ispostavi da govor kojim je on nekog opsihrio, ne sadri u sebi kufr, onda ga nije dozvoljeno ubiti. A ako opsihrenog spopane ludost i gubitak pameti kao posljedica sihra, treba nad njim izvriti odmazdu ako je to bilo namjerno, a ako nije bilo namjerno, onda treba dati krvarinu njegovoj porodici. Hafiz Ibnu Kesir, Allah mu se smilovao, je rekao: Oni koji sihirbaze smatraju nevjernicima dokazuju to ajetom: A da su vjerovali i bili bogobojazni... Tako se prenosi od
22

Ahmed ibnu Hanbela i drugih prethodnika. Jedni su rekli da se takav ne smatra nevjernikom ve ga samo treba kazniti. Tako se prenosi od afije i Ahmeda koji kau: Obavijestio nas je Sufjan ibnu Ujejne od Amr ibnu Dinara da je uo Bedleta ibnu Abdeta da je rekao: Omer Ibnul-Hattab, radijallahu anhu, je pisao pismo u kojem nareuje da se ubiju svaki sihirbaz i sihirbazica, pa smo ubili tri sihirbaza. Poznato je da je Hafsu opsihrila jedna ropkinja, pa je naredila da se ubije i bila je ubijena. Imam Ahmed, rahmetullahi alejhi, je rekao: Zabiljeeno je od trojice Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, drugova da treba ubijati sihirbaze. Hafiz Ibnu-Hader, rahmetullahi alejhi, je rekao: Malik zastupa miljenje da je presuda za sihirbaza kao i presuda za odmetnika od vjere i ne prima mu se tevba. Bie ubijen kada se utvrdi da je pravio sihr. Tako isto misle i Ahmed Ibn Hanbel. A afija kae: Nee se ubiti osim ako on sam prizna da je nekoga ubio svojim sihrom.

EJTANSKI MESS (OPSJEDNUTOST) I SIHR

O pitanju pravljenja razlike izmeu sihra i ejtanskog messa, neki od onih koji imaju iskustva na ovom planu spominju simptome koji su specifini za mess. SIMPTOMI EJTANSKI MESS (OPSJEDNUTOST) I SIHR

23

1. Izbjegavanje i velika odbojnost prema sluanju ezana i Kurani-Kerima; 2. Padanje u nesvijest i komu, te grenje miia za vrijeme uenja Kurna kod njega; 3. Zastraujui snovi; 4. Osamljivanje i izopavanje od drutva, te demonstracija udnih postupaka; 5. Ponekad din koji je uao u njega progovara putem njegovog govornog aparata prilikom uenja Kurana u njegovoj blizini; 6. Izbezumljivanje, kao to to Uzvieni Allah napominje u Kurnu: Oni koji se kamatom bave dii e se kao to e se dii onaj koga je dodirom ejtan izbezumio... (El-Bekare, 275) ZNAKOVI I SIMPTOMI DA JE NEKOME NAPRAVLJEN SIHR SU SLIJEDEI: 1. Mrnja oboljelog od sihra prema supruzi ili oboljele prema suprugu, kao to nas o tome obavjetava Kuran: ...I ljudi su od njih dvojice uili kako e mua od ene rastaviti... (El-Bekare, 102) 2. Potpuna suprotnost osjeaja u kui i van nje. Tako da za vrijeme boravka van kue osjea silnu elju za kuom i porodicom. Meutim, kada se nae u kui, tada osjea neopisivu mrnju prema njima; 3. nemogunost izvravanja svojih obaveza u branoj postelji; 4. Uzastopno pobacivanje ploda za vrijeme trudnoe; 5. Iznenadna promjena raspoloenja bez ikakvog vidljivog razloga; 6. Potpuno gubljenje apetita;
24

7. Priinjavanje da je uinio odreenu stvar, bez konkretnog ina; 8. bezrezervna poslunost i iznenadna i pretjerana ljubav prema odreenoj osobi. NAPOMENA: Moramo ovom prilikom napomenuti da pojava nekih od nabrojanih simptoma ne mora automatski znaiti da je neka osoba i oboljela od sihra ili od ejtanskog messa. Uzronik nekih od tih simptoma moe biti pitanje fizike ili psihike promjene u ovjeku. LIJEENJE: 1. Oslanjanje na Uzvienog Allaha i iskren povratak Njemu; 2. Lijeenje putem uenja erijatom dozvoljenih tekstova iz Kurna i vjerodostojne tradicije Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najvanije su, o ovom pitanju, sura En-Nas i sura El-Felek (dva posljednja poglavlja iz Kurana) kojima je bio lijeen i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je bio opsihren. S njima se na ovom planu ne moe porediti ni jedna druga sura i to je najbolje sa ime se moe traiti pomo od Allaha, d.., od ove vrste bolesti. Tu je i sura El-Ihlas, zatim sura El-Fatiha koja je, takoer, davala dobre rezultate u lijeenju, kao to je to potvreno vjerodostojnom predajom od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. 3. U lijeenju od sihra, moe se koristiti i lie lotosovog drveta. Naime, uzme se sedam listova od ovog drveta,

25

koji se zatim isitne ili samelju, pa se stave u posudu u koju se naspe toliko vode da bude dovoljno za kupanje. Nakon toga, na tu vodu se ui Ajetul-Kursija, sura ElKafirun, sura El-Ihlas, sure El-Felek i En-Nas i ajeti koji govore o sihru u slijedeim surama: sura El-Bekare, 102. ajet; sura El-Earaf, 117.-119. ajet; sura Junus, 79.-82. ajet; sura Ta ha, 65.-69. ajet, zatim se dio vode popije, a preostali dio vode se koristi za kupanje. Ovaj nain lijeenja je primijenjen od strane nekih pravovjernih prethodnika (selefa) i pokazao se uspjenim; 4. Vaenje sihra i njegovo unitavanje kao to je to uradio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je sihr napravio Jevrej Lubejd b. el-Easam; 5. Upotreba dozvoljenih lijekova, kao to je konzumiranje sedam komada datula bernijske sorte (datula koja uspijeva samo u gradu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) natate (na prazan stomak). Ako ne bi naao ovu sortu, onda moe doi u obzir bilo koja druga vrsta, koja e, uz Allahovu, azze ve delle, pomo, koristiti; 6. Putanje krvi (hidama); 7. Obraanje Uzvienom Allahu iskrenom dovom. ZNAKOVI PO KOJIMA SE PREPOZNAJE SIHIRBAZ I ZNAKOVI PO KOJIMA SE PREPOZNAJE UA ERIJATSKE RUKJE Da bi se mogao razlikovati sihirbaz od uaa rukje treba poznavati znakove po kojima se prepoznaje onaj ko se bavi sihrom, kao i osnovne radnje i osobine uaa rukje.

26

Od znakova po kojima se raspoznaje sihirbaz su sljedei: 1- Trai ime ili ime majke i datum roenja. 2- Traenje neega od bolesnika poput pramena njegove kose, dijelova odjee, njegovu sliku i slino. 3- Izgovaranje nerazumljivog govora, koritenje hamajlija i drugih neobinih stvari. 4- Pisanje raznoraznih zapisa ija sadrina bude ispunjena brojevima, geometrijskim figurama, nepoznatim rijeima, imenima, ili pisanje samih kur'anskih ajeta ali odpozada, slika zmija i akrepa, a to je poznato kao SedamSulejmanovih ugovora. 5- Pravljenje voria na raznoraznim kanapama i koniima uz istovremeno puhanje i izgovaranje nepoznatih rijei, a sve to sa ciljem da se od toga napravi sihr. 6- Neistoa i prljavtina prostorije u kojoj boravi sihirbaz kao i neurednost i prljavtina samog sihirbaza. 7- Osamljivanje sihirbaza u mranoj prostoriji radi kontaktiranja sa dinima i ejtanima koji ga pomau u njegovim poganim radnjama. 8- Traenje od klijenata da zakolju ovcu, kokoku ili neto slino kao kurban, a to u stvari predstavlja klanje kurbana dinima. 9- Materijalno iskoritavanje bolesnika uz traenje basnoslovnih suma poput toga da jedna hamajlija kota nekoliko stotina maraka. 10- Osamljivanje sa enama bez mahrema to esto zavri i sa inom zinaluka pri emu sama ena nema kontrolu nad samom sobom i ne moe se oduprijeti.
27

11- Upotreba mokrae, izmeta i krvi hajza prilikom pravljenaj zapisa i hamajlija. 12- Traenje od bolesnika da se odvoji od ljudi odreeno vrijeme u prostoriji u koju ne dopire suneva svjetlost. 13- Traenje od bolesnika da ne dolazi u kontak sa vodom odreeni vremenski period koji ponekad dostie ak etrdeset dana. 14- Traenje od bolesnika da neke stvari zakopa u zemlju i da ih zalije nekom tekuinom, ili da stavi pokvareno jaje na prag vrata ili u kuu a na sve te stvari je sihirbaz ve napravio sihr. 15- Davanje bolesniku dreenih papira i zapisa da ih zapali i da se nakadi na njima. 16- Pisanje isprekidanih harfova na papiru i njihovo potapanje u vodu i da bolesnik pije tu vodu. 17- Obavjetavanje bolesnika o nekim pojedinostima njegovog linog ivota i njegovog odnosa sa drugim ljudima a sve te informacije uzima od dina i ejtana sa kojima inae kontaktira. 18- Vanjski izgled sihirbaza ukazuje na njegovo nepraktikovanje i nepridravanje vjerskih propisa. Od znakova po kojima se prepoznaje ua rukje, odnosno onaj koji na ispravan erijatski nain lijei opsihirene osobe, one koji imaju dinski dodir i ureene, su sljedee karakteristike: 1- Uenje Kur'ana nad bolesnikom, to predstavlja osnovni i najupeatljiviji metod i nain lijeenja bolesnih od sihra, dinskog dodira i uroka.

28

2- Traenje od bolesnika da skine sve zapise i hamajlije koje ima kod sebe kao i one koje ima u kui te da ih uniti ili zapali. Takoe, traenje da skloni slike, kipove, figure, krstove i slino i da ih ne koristi. 3- Savjetovanje i traenje od bolesnika od prvog susreta da praktikuje propise vjere (ako ve do tada nije), poput toga da redovno obavlja namaz, ui jutarnji i veernji zikr, ui suru Bekara u kui, ui Bismilu kod svakog posla koji radi, da prekine sa haramima koje je do tada praktikovao, poput sluanja muzike, pijenja alkohola, mijeanja i kontaktiranja sa enama kojima nije mahrem i slino. 4- Ako je bolesnik ena zahtijeva od nje da se pokrije, ne lijei je bez prisustva njenog mahrema osim u nudi, prilikom lijeenja ne dira njeno tijelo. 5- Od ispravnog naina lijeenja, uglavnom ako su u pitanju dua lijeenja, je i to da se bolesniku daje voda, med i ulje na kojima je nauen Kur'an. 6- Prepoznatljiv je i po tome to se u njegovom nainu lijeenja ne moe nai da radi ita od gore spomenutih znakova i obiljeja sihirbaza. Od osnovnih osobina onoga koji lijei rukjom je: - Da bude osoba koja je mjerodavna da se time bavi tako to posjeduje dovoljno erijatskog znanja i iskustva da se moe ovim poslom baviti, naravno ne kao profesijom. - Da je prepoznatljiv svojom vanjtinom i unutranou po praktikovanju vjerskih propisa izvravanjem vadiba i sunneta, ostavljanjem velikih i malih grijeha, neinjenjem novotarija, da su mu zarada i imetak halal i tako dalje.

29

Napomena: Ne treba zavarati to to emo nai sihirbaza (kojeg prepoznajemo po nekim od gore spomenutih znakova) da klanja sa ljudima kao i da prilikom pravljenja ili otklanjanja sihra ui Kur'an jer se on eli meu ljudima predstaviti kao sasvim normalan i ispravan vjernik. Takoe, ne treba nas zbuniti i dovesti u sumnju ako naemo kod uaa rukje (kojeg prepoznajemo po gore spomenutim metodama ispravnog lijeenja) da ima nekih vidljivih nedostataka u praktikovanju vjere, poput toga da je obrijan ili ima kratku bradicu, da mu se u porodici ne praktikuje u potpunosti vjera (npr. da mu ena ili kerka nije pokrivena), da nije zavrio neku erijatsku kolu, ne zna arapski i slino. Sve ovo i slino ne treba zbuniti jer je ibret u ovom sluaju nain i metoda njegovog lijeenja a oni su ispravni, a nema sumnje da je poeljno da ua rukje posjeduje najbolje osobine vjernika.

UROK (AR. EL-AJN)

DOKAZI IZ KUR'ANA ZA DJELOVANJE UROKA: Uzvieni Allah kae da je Ja'kub rekao: "O sinovi moji" ree onda - "ne ulazite na jednu kapiju, ve na razne kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga to vam Allah odredi; mo pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!" I kad udoe oni kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu poteeni onoga to im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila elja Ja'kubova, koju je izvrio, a on je, uistinu veliki znalac bio, zato to

30

smo ga Mi nauili, ali veina ljudi ne zna." (Prijevod znaenja sura Jusuf, ajet broj 67-68). Hafiz Ibnu Kesir, Allah mu se smilovao, u tefsiru ova dva ajeta kae: "Uzvieni Allah, delle anuhu, govorei o Ja'kubu, alejhisselam, kae da je naredio svojim sinovima kad ih je spremio sa bratom Benjaminom u Egipat, da ne ulaze svi na jedna vrata, nego da se razdvoje i uu na razliita vrata, jer, kako kau Ibnu Abbas, Muhammed Ibnu Ka'b, Mudahid, Ed-Dahhak, Katade, Es-Suddejj i drugi: "On se za njih pobojao da se ne ureknu jer su bili izuzetno lijepi, i privlani. Urok je stvarnost i moe skinuti konjanika sa njegova konja." Njegove rijei: "...a ja vas ne mogu spasiti od onoga to vam Allah odredi; mo pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!", tj. ovaj savjet koji sam vam dao, ne moe vas sauvati od onoga to vam je Uzvieni Allah odredio, jer kad Uzvieni hoe neto, u tome Ga ne moe niko sprijeiti niti zaustaviti. "I kad uoe oni kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu poteeni onoga to im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila elja Ja'kubova, koju je izvrio, a on je, uistinu veliki znalac bio, zato sto smo ga Mi nauili, ali veina ljudi ne zna." (Prijevod znaenja sura Jusuf, ajet broj 68). Kau da je to zatita od uroka iz "Tefsir Ibnu Kesir", 2/485.

31

Uzvieni Allah je rekao: "Gotovo da te nevjernici pogledima svojim obore kad Kur'an sluaju, govorei: "On je, uistinu, luda!" Hafiz Ibnu Kesir, Allah mu se smilovao, rekao je: "Ibnu Abbas, Mudahid i drugi kau: "Rije (lejuzlikuneke) "probadaju te" (bi ebsarihim) - "svojim oima" tj. urekli bi te oima od zavisti i mrnje prema tebi da nije Allahove, delle anuhu, zatite. U ovom ajetu je dokaz da je urok oima istinit i da ima uticaja Allahovom, delle anuhu, voljom, kao to to potvruju i mnogobrojni hadisi preneseni razliitim putevima." (Tefsir Ibnu Kesir: 4/410). DOKAZI IZ SUNNETA ZA POSTOJANJE UROKA 1. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Urok je istina." (Buhari: 10/203 i Muslim u "Es-Selamu" poglavlje o medicine). 2. Od Aie, radijallahu anha, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Traite kod Allaha utoite od uroka, jer uroci postoje." (Ibnu Made 3508, a El-Albani je za njega rekao da je sahih u "SahihulDami'" 951). 3. Od Ibnu Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Urok je istina i da je ita preteklo kader, pretekao bi ga urok, pa ako od vas neko zatrai da se operete, operite se."

32

Tj. kada neko od nas urekne nekoga, pa mu taj doe i zatrai da se abdesti ili okupa, da bi se ovaj poprskao tom vodom kako bi prestao urok, uinite to. (Ovo je jedan od naina uklanjanja uroka). 4. Od Esme bint Uvejs, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: "O Allahov Poslanie, Dza'ferove sinove pogaa urok, pa hou li im zbog toga uiti rukju?" - "Ui, jer da je ita preteklo Allahovu odredbu, pretekao bi je urok." (Prenosi ga Ahmed 6/438 i Et-Tirmizi: 2059, ocjenjen je kao hasen-sahih a El-Albani je u Dami'u" rekao da je sahih: 5662). 5. Od Ebu Zerra, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Urok, Allahovom voljom, utie na ovjeka sve do te mjere, da se ovjek popne na visoko mjesto i strovali se s njega" (od jaine uroka). Prenose ga Ahmed i Ebu Ja'la a El-Albani je u Dami'u rekao da je sahih, br.1677. 6. Od Ibnu Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Urok je istina i moe oboriti ovjeka s visine." (Prenose ga Ahmed, EtTaberani, i El-Hakim, a El-Albani je rekao da je hasen u "Es-silsiletus-sahiha: 1250). 7. Od Dabira, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Urok uvodi ovjeka u kabur, a devu u kazan." Tj. pogodi ovjeka, pa ga usmrti, te bude zakopan, i isto tako pogodi devu to bude uzrokom njene slabosti, te je zakolju i skuhaju njeno meso u kazanu. (Prenosi ga Ebu

33

Nu'ajm u "El-Hilje" a El-Albani je u "Sahihul-Dami'u" rekao da je hasen: 4023). 8. Od Dabira, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najvei uzronik smrti mog ummeta, poslije Allahove odredbe, je urok." (Prenosi ga El-Buhari u "Et-Tarih" a El-Albani je u "Sahihul-dami'u" rekao da je hasen 1217). 9. Od Aie, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mi je nareivao da uim rukju protiv uroka." (Buhari: 10/170 i Muslim 2195). 10. Od Enesa ibnu Malika, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dozvolio da se ui rukja protiv uroka, ujeda zmije i akrepa, te ireva na slabinama." (Muslim: 2196 u "EsSelamu"). 11. Od Ummu Seleme, radijallahu anha, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za njenu slukinju, na ijem je licu vidio crnu mrlju, rekao: "Prouite joj rukju, ona je ureena." Pod crnom mrljom se misli na ejtanov znak, neko kae da je to ejtanov udarac, tj. crna ili uta fleka na licu. (ElBuhari 10/171 i Muslim: 97). 12. Od Dabira, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je Hazmovoj porodici dozvolio lijeenje rukjom od zmijskog ujeda. Esmi bintu Umejs je rekao: "ta je to sa sinovima moga brata pa su tako mravi i slabi, da li im ta fali?" "Ne" odgovorila je - "nego se brzo ureknu." "Ui im rukju" 34

rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ona je odbijala, ali je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovio: "Ui im rukju." (Muslim u "Es-Selamu" 2198). MILJENJE UENJAKA U POGLEDU POSTOJANJA UROKA Hafiz Ibnu Kesir, Allah mu se smilovao, rekao je: "Uticaj uroka je mogu i nastaje Allahovom, delle anuhu, voljom." Hafiz Ibnu Hader, Allah mu se smilovao, rekao je: "Bit uroka se sastoji u pogledu sa divljenjem pomjeanim sa zaviu osobe pokvarene due koji tetno djeluje na onoga kome je upuen." ("Fehtul-Bari" 10/200). Ibnu Esir, Allah mu se smilovao, rekao je: "Oni kojima su uskraeni vid i razum, zanijekali su urok rijeima: "To su samo neistinita privienja..." Ovo su najneupueniji ljudi koji pred sobom imaju zastor iza kojeg ne vide. Oni nemaju kulture niti ikakvog znanja o dui i duhovnim stvorenjima te o njihovoj prirodi i uticaju, kojima je dat razum bez razlike kojem narodu pripadali, ne poriu postojanje uroka, niti ga nijeu iako su se razili u nainu njegova uticaja i uzroka. Nema sumnje da je Uzvieni Allah duama i tijelima dao razliite moi i prirode. Mnogima je dodijelio osobine koje imaju uticaj. Nemogue je onome ko posjeduje razum da zanijee uticaj bestjelesnih bia na tijelo.

35

To je neto oito i osjetno. Primjetit e kako se lice jako zacrveni ako u njega pogleda neko od koga se ovaj ustruava i stidi, ili pozuti kada pogleda u nekog koga se boji. Ljudi su svjedoci sluajeva gdje osoba oslabi i oboli od neijeg pogleda. Sve ovo se deava posredstvom i uticajem duhovnih bia. Zbog uske veze sa oima prema njima je i dobio ime (urok, urokljive oi ar. ajn-oko). Meutim, nisu oi te koje imaju mo da izazovu urok, to se deava posredstvom bestjelesnih bia. Bestjelesna bia imaju razliite prirode, moi i djelovanje. Zavidna dua ima vidljiv i tetan uticaj na osobu kojoj se zavidi. Radi ovoga je Uzvieni Allah naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da trai Njegovu zatitu od zle zavisti. Uticaj zavidnika na onoga kome zavidi je potvrena stvar i ne moe se zanijekati. To ine samo oni koji su izali iz okvira ljudske prirode. Osnova zavidluku je urok. Pokvarena i zavidna dua se zlobno ponaa i utie na onoga kome zavidi. Ona svojom pokvarenou djeluje na njega. Najblia ovom primjeru je zmija. U njoj je skriven otrov, pa kada se sretne sa svojim neprijateljem, iz nje proradi mrnja, te se okomi na njega, to njemu teti. One su

36

razliite. Uticaj nekih od njih je tako jak da moe izazvati pobaaj, ili sljepou kao to je to rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za bezrepu otrovnicu i jo jednu vrstu otrovnih zmija: "One osljepljuju i izazivaju pobaaj." (Buhari: 6/248 i Muslim: 2233). Uticaj dua nastaje susretom, vienjem, kontaktom, upuivanjem dua na one na koje e djelovati, dovama, rukjom i surama el-Felek i en-Nas, ponekad privienjem i umiljanjem. Nije pogled taj koji je presudan kod osobe koja urie. Desi se da se slijepom opie neto te ga njegova dua urekne iako ga nije vidio. Mnoge osobe su urekle nekoga preko opisa bez vienja. To su strelice koje izlaze iz due osobe koja to ini. Ponekad pogodi ureenog, a ponekad promai. Ako ga zatee "otkrivenog" (bez zatite dovama i drugim titovima) nema sumnje da e ga pogoditi. Ako ga zatee naoruanog i zatienog, te strelice mu ne mogu nauditi, ak postoji mogunost da se ta ista strelica vrati na onog od koga je i poslana. Urok se javlja na ovaj nain; Osoba je prvo neim, zadivljena, zatim to neto slijedi njegova pokvarena dua, a potom se u izvrenju trovanja pripomae pogledom upuenim ureenom. ovjek ponekad urekne samog sebe, a ponekad urekne bez svoje volje. ("Zadulmead":4/165, skraena verzija). RAZLIKA IZMEU UROKA I ZAVISTI

37

1. Zavist je iri pojam od uroka. Svaka osoba koja moe da urekne zavidna je, a nije svaki zavidnik i osoba koja moe da urekne. Radi toga je u suri El-Felek spomenuto traenje zatite od zavidnika. Ako musliman zatrai zatitu od zavidnika, ujedno je zatraio zatitu i od uroka. Ovo je dokaz univerzalnosti Kur'ana, njegove nadnaravnosti i retorike. 2. Zavist je pobuena mrnjom i eljom da onome kome se zavidi nestanu sve blagodati. Povod uroku jeste divljenje, dopadanje i hvaljenje neega. 3. Zavist i urok igraju jednaku ulogu u izazivanju tete ureenom, a razlikuju se u porijeklu. Porijeklo zavisti pogaa srce vidjevi na ureenom mnoge blagodati i elei da taj ostane bez njih. Onaj koji urie pomae se prodornim pogledom. Tako on urie ono emu ne zavidi kao to su predmeti, ivotinje, usjevi i imetak. Moe se ak desiti da urekne samog sebe takvim prodornim pogledom. 4. Zavidnik moze djelovati na neto to pretpostavlja i prije nego to se desi, dok onaj koji urie moze uticati samo na ono to je stvarno prisutno. 5. ovjek ne moe zavidjeti samom sebi niti svom imetku dok moze urei i sebe i svoj imetak. 6. Zavist dolazi samo od pokvarene due, dok urok moze doi i od dobrog ovjeka ako mu se neto svidi bez elje da to to se njemu svidjelo bude uskraeno ureenom.

38

Ovo se desilo Amiru Ibnu Rebi'i kada je urekao Sehla Ibnu Hunejfa uprkos tome to je Amir, radijallahu anhu, meu prvim koji su prihvatili Islam i uesnik Bedra. Ibnul-Devzi, Ibnul-Kajjim, Ibnu Hader, En-Nevevi, Allah im se svima smilovao, su napravili razliku izmeu uroka i zavisti. Poeljno je da musliman, kada vidi neto to mu se dopadne, zamoli Allaha za blagoslov, svejedno radilo se o njegovoj ili tuoj stvari. Potvrda za ovo su rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu Sehla ibnu Hunejfa: "Zato nisi blagoslovio?" tj. zamolio Allaha da ga blagoslovi, jer ova dova spreava uticaj uroka. DINI URIU LJUDE 1. Od Ebu Seida El-Hudrija, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, traio zatitu od dinskog i insanskog uroka, a kad su objavljene sure El-Felek i En-Nas, uio je njih, a ostavio ono to je do tada uio (od te vrste dova)." (Et-Tirmizi 2059 u "Et-Tibb" pod ocjenom hasen. Ibnu Made 3511, a El-Albani je u "Sahihu Ibni Made" rekao da je sahih: 2830). 2. Od majke vjernika Ummu Seleme, radijallahu anha, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u njenoj kui vidio slukinju na ijem licu je bila crna mrlja na to je rekao: "Prouite joj rukju, ona je ureena." (Buhari 10/171 i Muslim 2197).

39

El-Ferra' je rekao: "Pod rijeima "crna mrlja" misli se na trag dinskog pogleda." Iz ova dva hadisa saznajemo da urok nastaje i od dina i od insana. Radi toga je svaki musliman obavezan da spomene Allahovo ime kad skida odjeu, ili se ogleda u ogledalu, i prilikom svakog drugog posla, kako bi od sebe odbacio dinsko uznemiravanje poput uroka i slinog. LIJEENJE UROKA Postoji nekoliko naina lijeenja uroka, spomenut u sljedee: PRVI NAIN: KUPANJE ONOGA KO JE UREKAO Ako je osoba koja je urekla poznata, onda se od nje trai da se okupa, te se tom vodom ureeni polije otpozada, i Allahovom, delle anuhu, voljom e ozdraviti. Od Ebu Umame ibnu Sehla ibnu Huzejfe, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Moj otac Sehl kupao se u Harri (jednoj dolini Medine). Skinuo je svoj ogrta, dok je Amir Ibnu Rebia gledao u njega. Sehl je bio jako bijele puti i lijepe koe. Amir je rekao: "Do danas nisam vidio ovako lijepu kou ni kod pokrivene djevice." Istog momenta Sehla je uhvatio estok bol. Obavijestili su Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o njegovom bolu:

40

"Ne moe podii glave - rekli su: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih upita: "Sumnjate li na koga?" "Na Amira Ibnu Rebi'u"", odgovorie. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je pozvao i strogo mu se obratio: "Radi ega to ubijate svoju brau? to ga nisi blagoslovio? Operi se za njega." Na to je Amir oprao lice, ruke, laktove, koljena, noge i potrao se ispod koulje. Tu vodu je stavio u posudu i njome polio Sehla otpozada. Istog momenta Sehl je ozdravio." (Prenose ga Ahmed, En-Nesai, Ibnu Made, Malik, a El-Albani je u "Sahihul-Dami" rekao da je sahih 3908). U pogledu toga ta se podrazumijeva pod rijeima "ispod koulje" uenjaci su se razili: Neki su miljenja da je to dio tijela, neki da je spolni organ, neki bedro, jer je na njemu svezana koulja. OPIS PRANJA Ibnu Sihab Ez-Zuhri, radijallahu anhu, rekao je: "Nai uenjaci opisuju pranje na ovaj nain: Osobi koja je urekla se dadne posuda s vodom u koju on stavi ruku, uzme malo vode i ispere usta te to ispljune u posudu. Poslije toga opere lice u posudi. Zatim stavi lijevu ruku u posudu i iz nje sipa na desnu aku jedan puta. Zatim desnom rukom polije po lijevom laktu, onda lijevom rukom polije desnu nogu a desnom rukom polije lijevu nogu. Lijevom rukom e politi desno koljeno a desnom lijevo. Svu ovu vodu uhvatiti u posudu, a zatim unutranji dio koulje umoiti u nju ali da se pri tome posuda ne sputa na zemlju. Ova voda se polije po glavi ureenog. To se uini

41

jednim potezom otpozada." (Vidi "Es-Sunen" od ElBejhekija 9/202). PROPIS PRANJA OSOBE KOJA JE UREKLA Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Urok je istina i da je neto preteklo Allahovu odredbu, pretekao bi je urok, pa ako se od nekog od vas zatrai da se opere, neka to uini." (Prenosi ga Muslim: 5/32). Od Aie, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: "Osobi koja je urekla nareivano je da se abdesti i da se tom vodom opere ureeni." (Ebu Davud, br. 3880 sa sahih senedom). Iz ova dva hadisa, kao i drugih njima slinih, se uzima dokaz za abdest ili pranje onoga ko je urekao radi ureenog. DRUGI NAIN: STAVITI RUKU NA GLAVU UREENOG I REI: "Bismillahi erkike, Allahu jefike, min kulli dain ju'zike ve min kulli nefsin ev ajnin hasidin Allahu jefike." (Muslim: 2186). (U ime Allaha ti uim rukju, Allah te izlijeio od svake bolesti koja te uznemirava, i od svake zavidljive due i od uroka, Allah te izlijeio.) Ovo ponoviti tri, pet, sedam ili devet puta. TREI NAIN: STAVITI RUKU NA GLAVU UREENOG I REI:

42

"Bismillahi jubrike, min kulli dain jefike, ve min erri hasidin iza hasede, ve min erri kulli zi ajnin." (Muslim: 2186). Ponoviti pet ili sedam puta. ETVRTI NAIN: STAVITI RUKU NA GLAVU UREENOG I REI: "Allahumme rabben-nasi ezhibil be'se vefi ente-afi la ifae illa ifauke ifaen la jugadiru sekamen." (Allahu moj, Gospodaru ljudi, otkloni nevolju i izlijei, Ti si Lijenik. Nema lijeka pored Tvoga, izlijei lijekom poslije kojeg se bolest ne vraa). Ponoviti sedam puta. PETI NAIN: STAVITI RUKU NA MJESTO BOLA I PROUITI SLJEDEE SURE: El-Ihlas, El-Felek i En-Nas po sedam puta. ESTI NAIN: PRIPREMITI POSUDU SA VODOM, PROUITI NA NJU EL-IHLAS, EL-FELEK I EN-NAS I REI: "Allahumme raben-nasi, ezhebil be'se vefi ente-afi, la ifae illa ifauke ifaen la jugadiru sekamen." (Tri puta) "Bismillahi erkike, Allahu jefike, min kulli dain ju'zike ve min kulli nefsin ev ajnin hasidin Allahu jefike." (Tri puta)

43

Nakon toga isprazniti posudu na glavu ureenog jednim potezom sazada, tako da voda dohvati itavo tijelo. Allahovom e voljom ozdraviti.

STVARNOST UROKA (AJNA) I ISPRAVAN NAIN LIJEENJA

Urok dolazi od glagola a'ne-je'inu tj. kada nekoga oima pogodi-urekne. Osnova uroka dolazi od zadivljenosti onoga ko ima urokljive oi s neim, o tome on razmilja u svojoj pokvarenoj i prljavoj dui, a zatim se potpomae u ostvarenju njene nakane gledanjem u onoga koga eli urei. Uzvieni Allah je naredio svome Poslaniku Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem da kod Allaha trai zatitu od zavidljivaca kada je rekao: ''I od zla zavidljivca kad zavist ne krije.'' Svaki urokljivac je i zavidljivac, a nije svaki zavidljivac urokljiv. Poto je zavidnost openitija i rairenija od urokljivosti, otuda utjecanje Allahu od zavidnika obuhvata i utjecanje od urokljivaca. Urok je dakle strijela koja izlazi iz due zavidnoka i urokljivaca prema onome kome zavide i oima gledaju, i nekad ga pogaaju a nekad promauju. Ako zadese ovjeka otkrivenog i bez zatite utjeu na njega, a ako ga zadese dok je na oprezu i spremnog oruja, strijele ne pogaaju, i ne utjeu na ovjeka, a moda se ak strijela vrati na onoga ko ju je poslao. (Zadul-me'ad)

44

Od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem preneseni su vjerodostojni hadisi o uroku oima, od kojih je svakako i hadis zabiljeen u dva Sahhiha od Aie, radijallahu anaha, da je kazala: ''Poslanik sallallahu alejhi ve sellem mi je nareivao da traim da mi se ui rukja od uroka.'' Biljei Muslim, Ahmed i Tirmizi koji hadis smatra vjerodostojnim od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, a on od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da je kazao: ''Urok okom je istina, a da ima ita to moe kader pretei, preteklo bi ga oko, pa ako neko od vas zatrai da se okupate, vi se okupajte.'' Biljei takoer Imam Ahmed i Tirmizi koji hadis smatra vjerodostojnim, od Esme Bint Umejs, radijallahu anha, da je kazala: ''O Allahov Poslanie, porodicu Daferovu pogaaju uroci, hoemo li traiti da im se ui rukja? Ree: ''Svakako, jer da ima ita to bi moglo kader pretei, pretekao bi ga urok (ajn).'' Biljei Ebu Davud od Aie, radijallahu anha, da je kazala: ''Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bi nareivao urokljivcu da se abdesti a zatim bi se time kupao ureeni.'' Zabiljeili su Imam Ahmed, Malik, Nesai i Ibn Hibban koji vjerodostojnom smatra hadis od Sehl b. Hunejfa: ''Da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem krenuo a i on sa njim na put prema Mekki. Kad su stigli do mjesta po imenu u'bul-Harar kod Duhfe, okupa se tu Sehl b. Hunejf, a bio je bijele puti i lijepog izgleda i koe, pa je Amir b. Rebi'a iz plemena Beni Adijj b. Ka'ba gledao ga dok se kupao i rekao: Nisam vidio ko danas, ljepe koe, te se Sehl sruio. Pa su ljudi otili Poslaniku govorei: Allahov Poslanie ima li lijeka za Sehla, Allaha nam ne die glavu?

45

Poslanik je upitao: ''Da li sumljate na nekog?'' Rekli su: Gledao je u njega Amir b. Rebi'a, pa je Poslanik pozvao Amira i estoko ga ukorio i rekao: ''Pa zar treba da neko od vas ubije svoga brata, zato kada si vidio neto to ti se svia nisi rekao tebarekellah-Allah te blagoslovio.'' Zatim mu je rekao: ''okupaj se za njega.'' Pa je oprao lice, ruke, laktove, koljena, krajeve nogu i unutranjost ispod donjeg ogrtaa u lonac. Potom je ta voda izlivena na Sehla, sipao ju je ovjek iza njega po njegovoj glavi i leima, naginjui lonac iza njega, i tako su sa njim uinili pa je Sehl otiao sa ljudima bez bolesti.'' Veina uenjaka potvruje urokljivost okom na osnovu spomenutih hadisa i drugih, a i onoga to se moe vidjeti i to je stvarnost. to se tie hadisa kojeg ste spomenuli: ''Treina ljudi u mezarima je od uroka.'' Nije nam poznata njegova vjerodostojnost, ali autor nejlul-evtara spomenuo je da je Bezzar zabiljeio hadis Hasana b. Dabira da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: ''Najvie ljudi iz moga ummeta poslije Allahovog kadera umire od dua (enfus).'' Tj, od uroka. Dunost je ovjeka da zatiti sebe od ejtana i pokvarenih dina i ljudi, snagom svoga imana u Allaha, uzdajui se i oslanjajui na Njega, pribjegavajui i titei se Njime. Takoer koristei Poslanikovu zatitu, estim uenjem sura El-Felek, i En-Nas, sure Ihlas, Fatihe, i Ajetul-Kursijje. Takoer u zatitu spadaju i ove dove: (E'uzu bi kelimatillahi ettammeti min errima halek) ''Utjeem se Allahovim potpunim rijeima od zla onoga to on stvara.'', (E'uzu bi kelimatillahi ettammeti min gadabihi ve ikabihi ve min erri ibadihi ve min hemezati-ejatin ve en
46

jahdurun) ''Utjeem se Allahovim savrenim rijeima od njegove srdbe, kazne i od zla Njegovih robova, i od zla ejtanskih podrugljivanja i da mi dolaze.'' I Allahove rijei: ''Dovoljan mi je Allah, na Njega se oslanjam i On je Gospodar Ara velianstvenog.'' Takoer i druge erijatske dove poput ovih, a u ovom kontekstu je i znaenje Ibn Kajjimovog govora spomenutog na poetku odgovora. Ako ovjek zna da ga je neko urekao okom, ili sumnja da je on nekoga urekao okom, nareuje mu se, da se okupa radi svoga brata. Donese mu se posuda s vodom, te u nju stavi svoje ake, izapere usta i vodu vrati u posudu, opere lice nad posudom, zatim stavi svoju lijevu ruku u vodu i polijeva po desnom koljenu, pa desnu ruku stavi u vodu i polijeva po lijevom koljenu, zatim opere svoj donji ogrta (izar), a potom istrese na glavu ureenog s lea sve odjednom, pa e ozdraviti s Allahovom dozvolom. Kod Allaha je uspjeh, neka je salevat i selam na naeg Poslanika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe. (Fetve stalne komisije / 1tom, 174 str.) TA SE IZGOVARA KADA UGLEDA NETO TO TI SE DOPADA, DA BI SPRIJEIO UTICAJ UROKA? Ako neko vidi neto to je njegovo vlasnitvo ili uoi neku osobinu pri sebi, onda e rei: Ma aa-llahu, la kuvvete illa bi-llahi (Kako Allah hoe, sva mo pripada samo Njemu). Jer, Allah, azz ve delle, kae: A zato nisi, kad si u vrt svoj uao, rekao: "Maallah! mo je samo u Allaha!" (Prijevod znaenja sura Al-Kahf, ajet broj 39).

47

A ako je vidio neto to nije njegovo, niti je pri njemu, onda e rei: Ma aa-llahu, tebareke-llah (Kako Allah hoe, Allah je blagoslovan, tj. On daje blagoslov). Ovako se govori zato to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Trebao si blagosloviti (prizvati Allahov blagoslov). (Iz fetvi i predavanja ejha Muhammeda Ibn Saliha El-Usejmina). KAKO ZATITITI DIJETE OD UROKA? Ono to je vama dozvoljeno i preporueno da se ui jesu dove koje su propisane da bi ovjek zatitio sebe i svoju djecu od uroka. Allahov Poslanik preporuio je uenje sura El-Felek i EnNas kao sredstvo za uvanje od uroka. Zabiljeeno je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uio razne dove kao vid zatite od dinna i uroka sve dok nisu objavljene ove sure, a kada su one objavljene, samo je njih uio. (Tirmizi, vjerodostojnim ga je ocijenio ejh Albani). Takoer, zabiljeeno je da je uio dove u kojima je molio Allaha da sauva njegove unuke Hasana i Husejna, radijjallahu anhuma, od uroka: " : : . "

48

Transkripcija dove: Uizukuma bikelimatillahit-tammeti min kulli ejtanin ve hammeti ve min kulli ajnin lammeti. (Biljee imami Buharija, Ebu Davud, Tirmizi). LIJEENJE NEMUSLIMANA OD SIHRA SA RUKJOM Nije uslov da bi lijeenje Kur'anom bilo uspjeno da osoba koja se lijei bude musliman, jer je uenje Kur'ana prilikom erijatske rukje lijek za sve ljude muslimane i nemuslimane. Ovo potvruje vjerodostojna predaja u kojoj je jedan od ashaba (drugova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) uenjem Fatihe (sure iz Kur'ana) izlijeio nemuslimana od ujeda korpiona. Ono to je problem u sluaju kada osoba koja se lijei Kur'anom nije musliman je to to dini (koji djeluju na ljude preko sihra, ejtanskog dodira ili uroka) imaju olakan pristup onima koji ne praktikuju islamski nain ivota (klanjanje, post, ostavljanje bluda, alkohola i sve ono to jedan musliman treba da radi u svom svakodnevnom ivotu). Naravno, isti je sluaj i sa onima koji se deklariu kao muslimani ali u svom ivotu ne praktikuju islamski nain ivota.

ERIJATSKI PROPIS OSOBE KOJA SE BAVI SIHROM SIHIRBAZA?

Sihr (vraanje) je u svim svojim oblicima strogo zabranjen u svim erijatima, a takoer svi su sloni da je zabranjeno da se ui ili pak poduaje neto od Sihra.
49

Sihr je u direktnoj suprotnosti sa onim sa ime je doao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odnono sa onim to je objavljeno u asnom Kur'anu. Stav veine islasmki uenjaka po pitanju osobe koja se bavi Sihrom, jeste da je obaveza na islamskom voi (ar. Velijju El-Emr) da takvu osobu ubije. Rekao je Allah, azze ve delle:

[:]
"A Sulejman nije bio nevjernik ejtani su nevjernici: uili su ljude vradbini i onome to je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu." (Prijevod znaenja sura Al-Beqara, ajet broj 102). I kae Uzvieni u nastavku ajeta:
[:]

"A njih dvojica nisu nikoga uili dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskuavamo, i ti ne budi nevjernik!" (Prijevod znaenja sura Al-Beqara, ajet broj 102). Ovaj ajet direktno kazuje da onaj ko ui i bavi se Sihrom, ta on biva Kafir (nevjernik), jer su oni govorili: "Mi samo iskuavamo, i ti ne budi nevjernik!" Veina afijski uenjaka Fikha, tj. Fakiha samtra da se Sihirbaz ne ubija osim ako je ubjeenja da je Sihr halal (dozvoljen), ili pak da je ubjeenja istoga kakvog su bili ubjeenja stanovnici Babilona koji se u Kur'anu spominje,

50

koji su to inili kako bi se svojim Sihrom i neasnim dijelima pribliili zvjezdama (sedam zvjezdi). No, ovaj stav nije zasnovan na validnim dokazima tako da se ne moe uzeti kao ispravan stav, a ispravno je da osoba koja se bavi Sihrom, tj. Sihirbaz biva KAFIR sve jedno da li on samtrao Sihr halal ili ne, dovoljan je sam njegov postupak bavljenja (uenja ili poduavanja) Sihrom koji ga stavlja na vagu erijata, a erijatski propis dotinog dijela - SIHRA jeste da ta osoba bude UBIJENA. Ovo je ono to se razumije iz ispravnih erijtaski tekstova i nema nita drugo to bi se suprotstavilo ovakvom konanom sudu. Tako kada se dokae da je neka osoba pravila sihr, odnosno njime se bavila ona biva ubijena i to je stroga obaveza na islamskom voi (ar. Velijju) da tu kaznu sprovede shodno onome to se prenosi od ashaba Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ovjde treba naglasiti da nema svaka osoba pravo da ovu kaznu sprovodi u prkasi bez odobrenja ili saglasnosti islamskog vladara (voe) ili njegova zamjenika, kako se iz toga ina i kazne za Sihirbaza nebi napravila vea teta i nered meu muslimanima. A Allah najbolje zna! DA LI JE DOZVOLJENO UBITI SIHIRBAZA BEZ ODOBRENJA ISLAMSKOG VLADARA? Kada se pouzdano utvrdi da odreena osoba bavi se i radi sa sihrom obaveza je da se ta osoba UBIJE, a to sve

51

iz razloga kako bi se od ljudi otklonila prijetnja i teta koju te pokvarene osobe nanose. Sihr (vraanje) je u svim svojim oblicima strogo zabranjen u svim erijatima, a takoer svi su sloni da je zabranjeno da se ui ili pak poduaje neto od Sihra. Sihr je u direktnoj suprotnosti sa onim sa ime je doao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odnono sa onim to je objavljeno u asnom Kur'anu. Stav veine islasmki uenjaka po pitanju osobe koja se bavi Sihrom, jeste da je obaveza na islamskom voi (ar. Velijju El-Emr) da takvu osobu ubije. Rekao je Allah, azze ve delle:

[:]
"A Sulejman nije bio nevjernik ejtani su nevjernici: uili su ljude vradbini i onome to je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu." (Prijevod znaenja sura Al-Beqara, ajet broj 102). I kae Uzvieni u nastavku ajeta:
[:]

"A njih dvojica nisu nikoga uili dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskuavamo, i ti ne budi nevjernik!" (Prijevod znaenja sura Al-Beqara, ajet broj 102).

52

Ovaj ajet direktno kazuje da onaj ko ui i bavi se Sihrom, ta on biva Kafir (nevjernik), jer su oni govorili: "Mi samo iskuavamo, i ti ne budi nevjernik!" Stoga, obaveza na islamski vladarima i onim kojima je Allah povjeri voenje ummeta (naroda) da sude po Allahovu zakonu, rekao je Allah, azze ve delle:

[:]
"I sudi im prema onome to Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i uvaj ih se da te ne odvrate od neega to ti Allah objavljuje." (Prijevod znaenja sura AlMaida, ajet broj 49). I rekao je:
[:]

"A oni koji ne sude prema onome to je Allah objavio, oni su pravi nevjernici." (Prijevod znaenja sura Al-Maida, ajet broj 44).
[:]

"Oni koji ne sude prema onom to je Allah objavio pravi su nasilnici." (Prijevod znaenja sura Al-Maida, ajet broj 45).
[:]

53

"Oni koji nisu sudili prema onome to je Allah objavio pravi su grjenici." (Prijevod znaenja sura Al-Maida, ajet broj 47). I nikada nije dozvoljeno da se zanemari ili pak ne izvri erijatska kazna, a gore jo biva kada neki ljudi to priznaju i gledaju to kao i svaki drugi halal posao za koji od ljudi uzimaju porez. Ukoliko bi neko tako postupio od namjesnika (voa) to bi znailo pronevjeru emaneta za koju e Allaha na Sudnjem danu zasigurno da pita, rekao je Allah, azze ve delle:

]:[ ]:[ [:]

"Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govorei: "Kamo sree da sam se uz Poslanika Pravoga puta drao, kamo sree, teko meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kur'ana odvratio nakon to mi je priopen bio!" a ejtan ovjeka uvijek ostavlja na cjedilu!" (Prijevod znaenja sura Al-Furqan, ajet broj 27-29). Ovdje je neophodno da se naglasi jedna stvar jako bitna, a ona je: Ukoliko islamski namjesnik (vladar, velijj) ne bude radio ono to mu je obaveza (Vadib) kao to je sprovoenje erijatski kazni, onda nema pravo niti jedan "obini" musliman da to uzme u svoje ruke, jer da bi se sprovela erijatski kazna nad nekim ona se mora prvo

54

validnim putem da dokae a na kraju svega treba da neko ko ima mo (snagu) tu kaznu u praski sprovede. I kada bi se ljudima otvorila vrata da svako od njih sprovodi erijatske kazne, nebi niko bio poteen a niti siguran za sebe i svoj imetak da ga neko nee pogubiti optuivi za neto. Uenjaci Savremenog kolegija za islamsko misionarstvo (El-Lednetu Ed-Daime) u Saudiskoj Arabiji kazali su: Osoba koja je zaduena da dokae bavljenje sihrom i u prkasi sprovede adekvatnu kaznu nad poiniocem je islamski vladar (namjesnik, velijj), a niko drugi mimo njega kako se nebi otvorila vrata veoj teti i neredima meu muslimanima. (Fetava El-Lednetu Ed-Daime 1/552). Rekao je ejh Sulejman El-Ulvan: "Tako kada se dokae da je neka osoba pravila sihr, odnosno njime se bavila ona biva ubijena i to je stroga obaveza na islamskom voi (ar. Velijju) da tu kaznu sprovede shodno onome to se prenosi od ashaba Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ovjde treba naglasiti da nema svaka osoba pravo da ovu kaznu sprovodi u prkasi bez odobrenja ili saglasnosti islamskog vladara (voe) ili njegova zamjenika, kako se iz toga ina i kazne za Sihirbaza nebi napravila vea teta i nered meu muslimanima." Ono to je obaveza na svakom "obinom" muslimanu jeste ukoliko zna pouzdano za neku osobu da se bavi Sihrom, da upozori druge muslimane na tu osobu, da ukae na opasnost iste i da pojasni da ta osoba svojim dijelima (Sihrom) izlazi iz ove plemenite vjere. A Allah najbolje zna!
55

56