VINJA MACHIEDO- KOBNA LJUBAV TRISTANA I IZOLDE

Zapoela bih sa problematikom shvacanja srednjovjekovnih djela danas. Prvi problem predstavlja jezik. Drugi problem je KNJIEVNO-POVIJESNA I POVIJESNA BARIJERAizmeu ostalog veliki civilizacijski, svjetonazorski i ideoloki odmak srednjeg vijeka i suvremenog svijeta. Trei problem su novovjekovne predrasude - za razbijanje ovih predrasuda potrebno je doista duboko uci u medijevistiku (znanost o srednjem vijeku). O srednjovjekovnom romanu openito: VIKTOR MEGA je u Povijesnoj poetici romana ustanovio nedostatak poetike anra u doba procvata francuskog vitekog romana tijekom druge polovice 12.st., te zakljuuje da je tadanji pristup naraciji ploan i bezbrian. mega napominje kako u tom razdoblju nitko nije ni slutio vanost velikih pripovjednih oblika. On svrstava viteki roman u fantastiku te priznaje da pritom prosuuje s dananjeg stajalita. PAUL ZUMTHOR pak srednjovjekovni roman smatra zatvorenim ili zaokruenim, ali zapravo "bez dna", otvoren beskonanom nadopisivanju, te plonom naziva jedino historiografiju. Zumthor upozorava kako u vrijeme srednjeg vijeka ne postoji oporba izmeu zbiljskog i fiktivnog, nego se tzv. "istinitost" romana oituje u pouci, tj. transmisiji njegova duha ili smisla- onoga to Chretien de Troyes (retjen de Troj) naziva "SEN". Dakle, istinitost naracije nuno ovisi o suvisloj kompoziciji i retorikom umijeu autora.

KRATKI SADRAJ:
Tristan, sin kralja Rivalena, ostavi siroe, naao je u vjernom titonoi Gorvenalu odgojitelja i prijatelja. U petnaestoj godini dolazi na dvor svoga ujaka Marka, kralja od Cornvalla. Tristan je hrabar, vjet u oruju, zadivljuje sviranjem na harfi. U dvoboju s gorostasom Morholtom Tristan svlada protivnika, ali je pri tom ranjen otrovanim kopljem. Otrovni zadah njegove rane udaljuje od njega sve prijatelje te ojaen zbog takvog udesa, Tristan je, po vlastitoj elji, preputen puini, sam s harfom u malenom amcu, amac ga, noen vjetrovima, dovede do obala Irske. Irska kraljica (kojoj se predstavio kao ongler) izlijei ljekovitim travama njegovu ranu i povjeri mu svoju kerku Zlatokosu Izoldu modrih oiju da je pouava u glazbi. Vrativi se u Cornvall, ujaka je toliko oduevio opisom Izoldine ljepote, da se kralj Marko odlui njome oeniti. Tristan se ponovno vraa u Irsku, ovaj put s misijom da za svoga ujaka isprosi Izoldinu

ruku. Kraljica povjeri Izoldinoj pratilici Brangijeni napitak koji je imao udesnu mo da one koji ga ispiju sjedini zauvijek u ljubavi i smrti. Ali za vrijeme putovanja taj ljubavni napitak (namijenjen Izoldi i Marku) ispie, zabunom, Izolda i Tristan. Od toga trenutka ni ast, ni obziri, ni vjenanje Marka i Izolde -nita nije moglo raskinuti sudbinsku vezu Izolde i Tristana. Saznavi da se ljubavnici potajno sastaju, kralj Marko progna Tristana iz Cornvalla. Da bi zaboravio svoju ljubav, Tristan se u progonstvu (u Bretanji) eni kerkom vojvode Hoela (kojoj je takoer ime Izolda), nazvanom Izoldom bijelih ruku. enju za Zlatokosom uzalud nastoji potisnuti vitekim bojevima i lovom. Sudjelujui s prijateljem Kaheridnom u nekoj pustolovini, Tristan je smrtno ranjen. Po Kaherdinu alje poruku Zlatokosoj Izoldi da jeeli vidjeti prije smrti. Bijelo jedro na lai biti e znak da Izolda stie, a crno da se ogluila pozivu. Zlatokosa Izolda odmah krene na put. Meutim Izolda bijelih ruku, opsjednuta ljubomorom, lae Tristanu da se primie laa s crnim jedrima. Tristan od boli umire, a Zlatokosa Izolda, naavi ga mrtva, pada mrtva do njega. Kralj Marko, koji je u isti mah saznao i za njihovu smrt i za tajnu ljubavnog napitka, prenio je u Cornvall tijela nesretnih ljubavnika i sahranio ih jedno do drugoga. Iz njihovih grobova izrasla su dva stabla, ije su se grane meusobno ispreplele nerazdvojivo. postoje mnoga djela koja se bave legendom Tristana i Izolde, koja se razlikuju anrovski i stilski.

Kronoloka tablica "Tristana"

-oko 1120. - na dvoru Vilhelma X., akvitanskog vojvode, boravi KeltBreri. Postoje jos mnoge varijante imena ovog pripovjedaca (npr. Bledhri, Bleheris, Bliobleheris), uzrokovane prijelazom iz jezika u jezik, usmenim deformacijama i pogrekama prepisivaa. Nijedan rukopis ovog pripovjedaca nije sacuvan, ali ga se svako toliko priziva u vitekim romanima retjenovih nastavljaa. Tu se postavlja pitanje treba li smatrati istinitim to to neki srednjovjekovni pisac izjavljuje o izvorima svojih romana. -izmeu 1150. i 1190. datira se mogui nastanak Beroulova Romana o Tristanu -1170.-1173.- Thomas pie Roman o Tristanu -12. stoljee- nastaju epizodine prie o Tristanu i Izoldi spisateljice Marie de France, te dvije prie o LudomTristanu -krajem 12.st. datira se njemaki prijevod Beroulova Tristana, dok se Thomasov roman prevodi poetkom 13.st. -od 1225. do otprilike 1235. nastaje Tristan u prozi. Iako je bio relativno popularan kod srednjovjekovne publike, medijevisti ga uglavnom smatraju dosadnim pustolovnim romanom bez ikakve uzviene ideje. -1226. nastaje Norveka saga o Tristanu i Izoldi- prijevod sa starofrancuskog kojeg naruuje norveki kralj Haakon IV. Sreom ,

ovo je djelo sauvano u cjelosti, pa se njime nadopunjavaju sadrajne praznine u sauvanim rukopisima francuskih tekstova iz 12. st. -krajem 13.st. nastaje nizozemska verzija, nakon njega engleski Tristrem, talijanski Tristano , te se nastavlja javljati u raznim verzijama sve do 15.stoljea. -Tristan i Izolda se 1865. pojavljuju u istoimenoj Wagnerovoj operi, te 1943. u filmu Jeana Cocteaua- Vjeni povratak. -Joseph Bedier- Roman o Tristanu i Izoldi (1900.) Bedier je sakupio sve sauvane tekstove koji priaju priu o Tristanu i Izoldi (ukljuujui Beroula, Thomasa, Gottfrieda Strasburkog, Eilharta...), iz njih uzeo najbolje, uskladio ih i uklonio meusobne kontradikcije. Svoju naraciju prilagoava tadasnjem "suvremenom itatelju", pokuava sastaviti savrenu priu. Neki jo moderniji autori optuuju Bediera za preveliku ovisnost o simbolistikom kontekstu. Gaston Paris, francuski medijevist, istie 4 glavna momenta karakteristina za koncept udvorne ljubavi, preuzetu od provansalskih trubadura: 1. ljubavnik stalno strepi da e izgubiti svoju ljubljenu ili njezinu naklonosti (ovo se ne odnosi na brane veze) 2. gospa je nedostina te stroga samovoljna gospodarica nad svojim pokornim i dubokim potovateljem 3. ljubavnik mora biti spreman na sve mogue i nemogue kako bi bio jo dostojniji svoje gospe 4. ljubav je umijee, nauk koji ima svoje vlastite zakone i pravila igre

suvremena tumaenja Tristana i Izolde:

-Friedrich Nietzsche:" Zar vjerujete da nas Tristan i Izolda pouavaju protiv preljuba zato to oboje zbog njega stradavaju? To bi znailo da jako loe shvaate pjesnike koji su kao Shakespeare posebice zaljubljeni u strasti kao takve, i poglavito u njihovu naklonost prema smrti, i u ta srca koja do ivota ne dre vie od kapi vode na povrini stakla. Oni nam, ba naprotiv, kazuju: to uzbudljivo, neizvjesno, opasno, trpko postojanje, poee osvijetljeno jarkim suncem, uzdie se do vrhunca ushita! -Vinja Machiedo pak smatra kako je Roman prije svega figurativni oblik ljudskog potraivanja prava na individualan ivot, istinu, narav i sudbinu u vremenu kada su individualnost i drutvene istine nepomirljive. Tristan i Izolda zagovaraju iracionalni, obespravljeni svijet sna, nagona i strasti, opiru se drutvu koje eli ukrotiti istinitu prirodu ljubavi. Prihvaaju smrt kao potvrdu svoje individualne istine. Po tome ostaju bezvremenski, vjeno mlad ljubavni par.

Razne verzije Tristana i Izolde po nekim su naznakama bile bestseller vec u 12.st. Buduci da je Beroulov roman, kao i

Thomasov, sauvan samo u fragmentima i to u samo jednom prijepisu, a recimo Waceov Roman o Brutu ak u 24 rukopisa, Vinja Machiedo smatra da takva nestaica rukopisa upuuje na neki oblik cenzure. Naime, kroz legendu o Tristanu i Izoldi pojavljuju se mnogi elementi koji po tadanjem shvaanju vrijeaju boje i ljudske zakone npr. incest, preljub, tzv. kodeks udvorne ljubavi koji podrazumijeva da su ljubavnici gospodari svoje strasti. Ni Thomas ni Beroul ne osuuju svoje likove i njihove postupke, te ne inzistiraju na grenosti njihove veze. Postavlja se pitanje jesu li Tristani namjerno rjee prepisivani i jesu li namjerno ili sluajno izgubljeni.