GRADJANSKO PRAVO I POJAM I NACELA GRADJANSKOG PRAVA GRADJANSKO PRAVO U objektivnom smislu je skup pravnih pravila koja regulisu

imovinske odnose odnose izmedju ljudi i stvari (individualno odredjenih, pokretnih i nepokretnih stvari). Sustina gradjanskog prava moze se najbolje shvatiti kroz primjenu odredjenih nacela koja imaju primjenu u svakoj gradni gradjanskog prava (stvarno,obligaciono i nasljedno). To su nacelo dispozitivnosti,stranacke ravnopravnosti,imovinske sankcije i prenosivosti subjektivnih gradjanskih prava.

NACELO DISPOZITIVNOSTI Gradjansko pravni odnos je dispozitivne prirode, sto znaci da nastaje mjenja se i prestaje voljom ugovornih strana. Ovo se nacelo na konkretan nacin ispoljava u svakoj grani prava. U oblasti obligacionog prava ispoljava se kroz slobodu ugovaranja ili slobodnog uredjivanja obligacionih odnosa. To prakticno znaci da subjekti prava (fizicke i pravne osobe) slobodno odlucuju da li ce zakljuciti odredjeni ugovor i skim ce i sporazumno odredjuju sadrzaj ugovornih prava i obaveza. Zakljuceni ugovor moze se sporazumom stranaka raskinuti ili izmjeniti zbog promjenjenih okolnosti. Medjutim,sloboda ugovaranja nije apsolutna i ogranicena je prinudnim propisima,pravilima morala,drustva i ustavom utvrdjenim nacelima drustvenog uredjenja. Rukovodeci se ovim relevantnim kriterijima sud ce u svakom slucaju cijeniti da li je odredjeni ugovor povodom kojeg je doslo do spora medju strankama dopusten ili nedopusten. Ovo iz razloga sto sud moze pruziti trazenu sudsku zastitu samo ako je ugovor dopusten (punovazan). Ovo nacelo se ispoljava i u oblasti stvarnog prava jer iskljucivo od volje vlasnika ili predpostavljenog vlasnika zavisi da li ce podnijeti tuzbu kao dispozitivnu parnicnu radnju, u slucaju kada je protivno svojoj volji izgubio neposredan ili posredan posjed stvari. U oblasti nasljednog prava ovo nacelo se ispoljava u pravu zavjestaoca da jos za zivota izvrsi rasporedjivanje svoje imovine. NACELO STRANACKE RAVNOPRAVNOSTI Je usko povezano sa nacelom dispozitivnosti, jer ako gradjansko pravni odnos nastaje vojom ugovornih strana onda je i logicno da njihove volje budu ravnopravne ili koordinirane a ne subordinirane ili nadredjene.

Potpuno je nebitno sto je jedna osoba u obligacionom odnosu povjerilac a druga duznik jer to ne dovodi do pravnog preimucstva kod nadleznog suda. Svaka strana ce pred sudom morati da dokazuje postojanje iznijetih spornih pravno-relevantnih cinjenica koja joj po materijalnom pravu idu u prilog. NACELO IMOVINSKE SANKCIJE Sve mjere koje donosi sud u parnicnom postupku su imovinske prirode. Ona ugovorna strana koja je u cjelosti izvrsila preuzetu ugovorn obavezu i putem suda zahtjeva da se na to obaveze i druga strana, moze zahtjevati i nadoknadu stete koju je pretrpjela i ako je dokaze sud ce je dosuditi. Isto, tako ko drugome prouzrokuje stetu duzan je nadoknaditi, pa je i kod vanugovornih ili deliktne odgovornosti sankcija imovinske priode. NACELO PRENOSIVOSTI SUBJEKTIVNIH PRAVA Prenosiva su samo imovinska prava kao sto je npr.pravo vlasnistva,dok licna prava koja su vezana za odredjenu licnost nisu prenosiva jer se gase smrcu nosioca.

IZVORI GRADJANSKOG PRAVA Su propisi,pravni obicaji,sudska praksa i pravna nauka. PROPISI- su pisani izvori prava,izmedju sebe rangirani sto je od znacaja ukoliko je jedan propis u suprotnosti sa drugim, da bi se moglo znati koji ima primat. Najvisi propis je USTAV koji regulise osnove pravnog,ekonomskog i politickog uredjenja. Ustav sadrzi relativno mali broj propisa iz oblasti gradjanskog prava,ali oni su od posebnog znacaja. Tako npr.Ustav garantuje pravo vlasnistva,subjektima prava i pravo na nasljedjivanje. Drugi u rangu propisa je zakon koji mora biti u saglasnosti sa ustavom. Zakon je najcesci pravni propis koga donosi zakonodavno tijelo drzave. Za nase pravo je karakteristicno da nije unificirano,tj. nemamo jedinstven gradjanski zakonik vec je svaka grana prava regulisana posebnim zakonima. Svaki zakon posebno karakterise zabrana retroaktivnog ili povratnog djelovanja. Zakon stupa na snagu od dana objavljivanja u sluzbenim novinama FBiH ili sluzbenom oglasniku BiH i od tada regulise buduce zivotne situacije, a ne i one koje su nastale prije njegovog stupanja na snagu. Treci izvor propisa su pravna pravila imovinskog prava ili bivsi austrijski gradjanski zakonik (AGIZ) koji se primjenjuje za one zivotne situacije koje nisu u suprotnosti za zakonom i ustavom federacije. U danasnjim uslovima AGIZ se

primjenjuje za regulisanje susjedovnih odnosa, licnih sluznosti i realnih tereta. PRAVNI OBICAJI su izvori prava onda kada ih zakon prizna, a primjenjuju se onda kada ne postoji odgovarajuce zakonsko rjesenje,tako da je njihova primjena supsidijarna. Sud ne smije odbiti da odlucuje o postavljenom zahtjevu za pruzanje sudske zastite sa obrazlozenjem da ne postoji odgovarajuci zakonski propis. Ako ne postoji zakonsko rjesenje,sudija mora utvrditi da li postoji odgovarajuci pravni obicaj koji je primjenjiv za rjesenje konkretnog spora. U francuskom pravu, ako sudija odbije da pruzi sudsku zastitu zbog nedostatka zakonskih propisa,za dati spor cini krivicno djelo. U nasem pravu ovaj izvor prava posebno je dosao do izrazaja kod trgovackih obicaja izmedju preduzeca. SUDSKA PRAKSA Je supsidijaran izvor prava. Do toga ce doci kada se na nivou jednog najviseg suda u drzavi donese vise saglasnih odluka o istom pravnom pitanju. Takve odluke nisu obavezujuce za nize sudove, ali djeluju snagom svoje ubjedljivosti,tako da ih nizestepeni sudovi prihvataju ako vjeruju u njihovu ispravnost. Medjutim, sudija se u presudi ne moze pozvati na presudu viseg suda vec samo na zakonodavne propise. U nasem pravu,sudska odluka nema znacaj presedana kao sto je slucaj u drzavama anglo saksonskog prava,gdje je to direktan izvor prava. U nasem pravu sudska odluka je izvor prava samo za stranke u konkretnom sporu. PRAVNA NAUKA Je takodjer supsidijaran izvor prava,koja svojom ubjedljivoscu djeluje na strucno formiranje pravnickog kadra,kao sto su npr.strucni clanci i naucne studije.Sudija se u svojoj odluci ne moze pozvati na stav pravne nauke vec samo na zakon koga mora primjenjivati, a jedino moze da ne primjeni podzakonski akt ukoliko smatra da nije u saglasnosti sa zakonom. PRAVNE CINJENICE Su one za koje pravo veze nastanak,promjenu i prestanak subjektivnih gradjanskih prava. Postoji vise vrsta podjela pravnih cinjenica ali je najznacajnija ona s obzirom na nastanak i funkciju pravnih cinjenica. U odnosu na nastanak razlikuju se: Prirodni dogadjaji kao sto je npr. cinjenica rodjenja i smrti, ili protek vremena koji je znacajan zbog mogucnosti isticanja materijalnog prigovora da je potrazivanje zastarjelo zbog zakasnjelog vrsenja prava, i Ljudske radnje mogu biti dopustene kao sto su npr.Pravni poslovi i nedopustene kao sto su npr. Gradjansko pravni delikti.

S tim u vezi zakon o obligacionim odnosima propisuje opstu zabranu prouzrokovanja stete, a ukoliko dodje do nastanka stete onda je stetnik duzan ostecenoj strani nadoknaditi prouzrokovanu stetu. U odnosu na funkciju posebno je znacajan Pravni osnov i Pravne pretpostavke. Pravni osnov je ona bitna pretpostavka za koju se veze nastanak,prestanak ili promjena subjektivnih gradjanskih prava. Pravni osnov se uvijek mora dokazati od strane onog koji se na njega poziva. Tako npr. osnovi sticanja prava vlasnistva su : Pravni posao,zakon,nasljedjivanje i odluka nadleznog organa, dok su osnovi sticanja Prava stvarne sluznosti pravni posao, dosjelost i odluka nadleznog organa. Pravne pretpostavke: se dijele na: oborive i neoborive. U prvom slucaju za upisanu osobu pretpostavlja se da je vlasnik nekretnine, a ko tvrdi suprotno mora to i dokazati. Ova pretpostavka je oboriva zbog toga sto se moze desiti da postoji raskorak ili nepodudarnost izmedju zemljisno-knjiznog i vanknjiznog stanja. Ta ce saglasnost postojati ako upisana osoba ima istovremeno i samostalan posjed nekretnine na licu mjesta, pa ce upis prava vlasnistva takve osobe istinit ili tacan. Nesaglasnost postoji kada je stvarni vlasnik nekretnine njen vanknjizni vlasnik koji je tu nekretninu pribavio uz samostalan posjed po osnovu punovaznog ugovora o kupoprodaji, ali se nije upisao kao knjizni vlasnik protiv prodavca, vec je protekom roka od 10godina. redovnom dosjeloscu stekao vlasnistvo. Neoborive pretpostavke su one gdje zakon ne dopusta mogucnost dokazivanja suprotnog. Npr. Za zemljisne knjige vazi nacelo javnosti, sto znaci da se svaka osoba mogla upoznati sa stanjem zemljisne knjige zbog cega se niko ne moze pozvati na nepoznavanje zemljisno knjiznog stanja. Kupac koji propusti da izvrsi uvid u stanje zemljisne knjige ne moze se smatrati savjesnim sto je posebno znacajno kod visestrukog ugovaranja otudjenja iste nekretnine.

SUBJEKTI PRAVA Su fizicke ili pravne osobe. Da bi subjekt prava mogao zasnovati odredjene gradjasnko pravne odnose mora imati i odredjena svojstva. Nastanak fizicke osobe tj.covjeka veze se za cinjenicu rodjenja a gasi momentom smrti. Bitna svojstva svake fizicke osobe su:pravna , poslovna i deliktna sposobnost.

Pravna sposobnost fizicke osobe stice se rodjenjem a gasi se u momentu smrti. To je sposobnost biti subjekt prava i obaveza i ne moze se oduzeti za razliku od poslovne soposobnosti.Pravna sposobnost u oblasti gradjanskog materijalnog prava ima znacaj i za druge grane prava kao sto je gradjansko procesno pravo. Osoba koja ima pravnu sposobnost u oblasti gradjanskog procesnog prava ima ujedno stranacku sposobnost ili sposobnost biti parnicna stranka. Drugo bitno svojstvo fizicke osobe je POSLOVNA sposobnost ili sposobnost samostalnog preuzimanja odredjene pravne radnje sa pravnim posljedicama kao sto je npr. zakljucenje ugovora i sticanje ugovornih prava i obaveza. Fizicka osoba koja ima potpunu poslovnu sposobnost u oblasti gradjanskog procesnog prava ima parnicnu sposobnost da samostalno preuzima procesne radnje. Potpuna poslovna sposobnost stice se sa navrsenih 18 godina zivota,izuzetno fizicka osoba moze steci ovu sposobnost i prije navrsenih 18 godina zivota. To je slucaj kada sud malodobnoj osobi odobri zakljucenje braka sa navrsenih 16 godina zivota. Ogranicena poslovna sposobnost znaci da fizicka osoba moze zakljuciti pravne poslove koje treba da naknadno odobri njen zakonski zastupnik ili staratelj. Odredjena fizicka osoba koja je navrsila 18 god. zivota moze biti lisena poslovne sposobnosti odlukom suda u vanparnicnom postupku ako utvrdi da je dusevno oboljela. Deliktna sposobnost fizicka osoba stice sa navrsenih 14 godina zivota, znaci da tada moze odgovarati za svoje protupravne radnje kao sto je obaveza da nadoknadi prouzrokovanu stetu. Pravne osobe su npr.preduzeca i sve javne ustanove i one imaju sve tri vrste sposobnosti kao fizicke osobe. Kada se medjusobno poredi pravna sposobnost onda se moze zakljuciti da je fizicke osobe imaju opstu a pravne osobe posrednu pravnu sposobnost.Pravne osobe ostvaruju poslovnu sposobnost preko svojih sluzbenika.

SADRZAJ SUBJEKTNOG PRAVA Cini dva elementa: i to pravno ovlastenje i zahtjev za prinudno ostvarenje prava. Ovo se najbolje moze sagledati na primjeru prava vlasnistva koje je najpotpunije stvarno pravo koje postoji na individualno odredjenoj stvari. Sadrzaj ovog prava cine tri pravna ovlastenja i to : pravo posjedovanja, pravo koristenja, pravo raspolaganja! Ako vlasnik protivno svojoj volji izgubi posjed stvari ima mogucnost da putem suda zahtjeva povrat svoje stvari a da li ce to uciniti zavisi od njegove volje.

VRSTE SUBJEKTIVNIH-GRADJANSKIH PRAVA

APSOLUTNA I RELATIVNA PRAVA Apsolutna su sva stvarna prava jer djeluju prema svim trecim osobama i nezastarjevaju. Relativna su obligaciona prava koja djeluju samo izmedju ugovaraca i zastarjevaju. PRENOSIVA I NEPRENOSIVA U prvom slucaju su pravo vlasnistva a u drugom sve tri licne sluznosti. GLAVNA I SPOREDNA Npr. zalozno pravo,glavno je pravo potrazivanja, a sporedno pravo je zalozno pravo koje sluzi kao sredstvo obezbjedjenja glavnog prava.

OBJEKTI GRADJANSKO PRAVNIH ODNOSA Su stvari,cinidbe i imovina. Za oblast stvarnog prava posebno je znacajna podjela stvari na pokretne i nepokretne. Ovo iz razloga sto se na indivudualno odredjeno pokretnu i nepokretnu stvar mogu sticati sva stvarna prava. Pokretne stvari su one stvari koje se mogu premjestati sa jednog mjesta na drugo pazeci pri tome da se ne povrijedi njihova sustina. Broj pokretnih stvari danas je prakticno neogranicen. Nepokretne stvari su zemljista i zgrade. Zgrada je nepokretna stvar samo onda ako predstavlja prirastaj zemljista ili akcesio. Nasuprot tome montazne zgrade koje se mogu premjestati sa jednog mjesta na drugo mjesto su pokretne stvari. Druga znacajna podjela je na one stvari koje se nalaze u dopustenom pravnom prometu jer se samo na njima mogu sticati stvarna prava. Stvari nedopustenog pravnog prometa su sva javna dobra (ulice i parkovi) i na njima se nikada ne mogu steci stvarna prava , niti se na njima moze uspostaviti fakticka vlast jedne osobe da bi uzivala sudsku zastitu.

CINIDBE Cinidba je svaka pozitivna ili negativna ljudska radnja kojom se duznik obavezuje povjeriocu izvrsiti odredjenu obavezu. Razlika izmedju stvari i cinidbe je u tome sto povodom stvari nastaje stvarnopravni odnos, dok povodom cinidbe nastaje obligacioni odnos. Stvar i cinidba cine pravno jedinstvo. Tako npr. zakljucenjem punovaznog ugovora izmedju kupca i prodavca u odnosu na nepokretnu stvar,kupac stice samo obligaciono pravni zahtjev da od

prodavca trazi predaju kupljene stvari u posjed, tj. da se izvrsi preuzeta ugovorna obaveza, koja je ujedno i pravno zasticena. Medjutim bitna je drugacija situacija. Ako je predmetni ugovor dobrovoljno izvrsen predajom nekretnine u samostalan posjed kupcu, u ovom slucaju ugovor ima stvarnopravno dejstvo i kupac stice pretpostavljeno vlasnistvo ili publicijanski posjed. Ako takav sticalac posjeduje fakticki nekretninu,neprekidno 10 godina stice vlasnistvo po samom zakonu redovnom dosjeloscu. Svaka cinidba mora biti ljudska radnja.Ako to nije onda nema znacaj cinidbe. Nadalje mora imati imovinski karakter. Kada se obaveze stetnik on od suda da nadoknadi stetu, onda se i imovinski karakter cinidbe ogleda u tome sto ce doci do povecanja imovine ostecene strane, a umanjenja imovine stetnika. Cinidba nadalje mora biti objektivno moguca, jer niko ne moze preuzeti obavezu koju objektivno ne moze izvrsiti. Cinidba mora biti pravno dopustena,npr. zakljucenje ugovora o prodaji ciji je predmet stvar dopustenog pravnog prometa. I konacno cinidba mora biti odredjena odnosno odrediva. Sadrzaj cinidbe se sastoji u davanju,cinjenju,propustanju vlastitih radnji i trpljenju tudjih radnji sto je karakteristicno za pravo stvarne sluznosti. IMOVINA Je skup subjektivnih imovinskih prava koja pripadaju subjektu prava. Dvije su osnovne funkcije imovine. Prvo to je sredstvo obezbjedjenja ,potrazivanja povjerioca na taj nacin sto se na imovini duznika zasniva zalozno pravo u korist povjerioca. Druga funkcija je da olaksa pravni promet. Postoje i dvije karakteristike imovine. Prva je jedinstvenost, sto znaci da jedna imovina pripada jednom nositelju prava. Druga karakteristika je indentitet imovine. Ona se moze vremenom povecati ili smanjiti, ali se uvijek radi o istoj imovini koja pripada jednom subjektu prava. PRAVNI POSLOVI Pravni posao je stranacko ocitovanje volje radi postizanja dopustenog pravnog cilja. Taj cilj je nastanak,prestanak ili izmjena odredjenog subjektivnog prava.Pravni poslovi imaju veliki prakticni znacaj u materiji stvarnog prava jer predstavljaju pravni osnov za sticanje svih vrsta stvarnih prava. Samo punovazni pravni posao stvara ugovorena prava i obaveze i moze dovesti do prenosa sticanja stvarnih prava.

Da bi jedan pravni posao punovazno nastao moraju se ispuniti odredjeni opsti uslovi i poseban uslov,kada su u pitanju ugovori o prometu nepokretnosti. Prvi opsti uslov: je saglasnost izjava volja ugovaraca o bitnim sastojcima ugovora npr. kod ugovora o prodaji to su predmet ugovorene obaveze-odredjena stvar i ugovorena cijena. Ako nema saglasnosti po tim elementima onda prvi uslov nije ispunjen. Drugi uslov: se odnosi na predmet ugovorne obaveze koja se moze sastojati u davanju,cinjenju, necinjenju i trpljenju, a mora biti dopustena, moguca, odredjena i odrediva!(vazi sve kao i kod cinidbe) Treci uslov: postojanje opste poslovne sposobnosti kada su ugovaraci fizicke osobe. Samo punoljetna fizicka lica mogu da izjave pravno relevantnu volju podobnu za sticanje ugovornih prava i obaveza. Kada su ugovaraci pravne osobe, onda moraju da imaju posebnu poslovnu sposobnost. Cetvrti uslov: da postoji osnov ugovorne obaveze i da je dopusten jer je u protivnom ugovor nistav. Osnov ugovorne obaveze je nedopusten ako je protivan prinudnim propisima ustavom utvrdjenim drustvenim nacelima i moralu drustva. Ako se putem pravnog posla stice pravo vlasnistva na nekretnini onda vazi pravilo da niko na drugoga ne moze prenjeti vise prava nego sto sam ima. Prodavac mora biti upisan kao knjizni vlasnik da bi svoje vlasnistvo mogao prenjeti na kupca. To vlasnistvo ne mora imati u momentu zakljucenja ugovora jer se na osnovu samog ugovora i ne stice pravo vlasnistva na nekretnini vec tek momentom uknjizenja od strane kupca. Ako do toga odlucujuceg momenta prodavac nije najkasnije stekao vlasnistvo, onda ce ugovor biti nistav zbog nepostojanja osnova ugovorne obaveze. Osnov ugovorne obaveze ili kauzu treba razlikovati od pravnog osnova. Zakljuceni ugovor je samo pravni osnov a kauza je jedan od opstih uslova za punovazan nastanak obligacionog ugovora koji ima za cilj sticanje stvarnih prava. Zbog toga je pravilno kauzu shvatiti kao podlogu i sastavni dio pravnog osnova. I konacno POSEBAN uslov o ugovoru o prometu nepokretnosti je zakonom propisana pismena forma. Ugovor koji ima za cilj prenos vlasnistva mora biti zakljucen u pismenoj formi a potpisi ugovaraca ovjereni u nadleznom sudu BIH. Ako ovi uslovi nisu kumulativno ispunjeni ugovor ne proizvodi pravno dejstvo. Samo se na osnovu punovaznog ugovora mogu sticati stvarna prava i u tome se ogleda nacelo kauzalnosti uknjizbe.

VRSTE PRAVNIH POSLOVA Na prvom mjestu mogu se podjeliti na jednostrane kod kojih samo jedna strana ocituje svoju volju, kao npr. Ponuda na zakljucenje ugovora.

Dvostrani pravni poslovi su ugovori medju kojima su najvazniji obligacioni ugovori. Druga je podjela na jednostrano obavezne i dvostrano obavezne. Kao primjer za prvu moze se navesti ugovor o poklonu gdje samo poklonodavac preuzima izvrsenje obaveze prema poklonoprimcu . Kod dvostrano obaveznih ugovora postoje uzajamna prava i obaveze, kao sto je npr. ugovor o kupoprodaji. Bolja podjela je na ugovore za zivota i za slucaj smrti (testament). Nadalje razlikuju se teretni ugovori(ugovor o kupoprodaji) i bezteretni ugovori(pokloni). Kauzalni ugovori su oni kod kojih je kauza vidljiva, dok su apstraktni ugovori oni kod kojih je kauza prikrivena npr. mjenicni pravni poslovi. Dalja podjela je na formalne i neformalne. Formalni su oni kod kojih je punovaznost uslovljena zakonskom ili ugovornom formom, dok se neformalni zakljucuju usmeno i to su pravilu ugovori u odnosu na pokretne stvari. NEVAZECI UGOVORI ZOO razlikuje dvije vrste nevazecih ugovora i to nistavi i rusljivi. Ugovor je nistav ako je protivan prinudnim propisima ustavom utvrdjenim nacelima drustvenog uredjenja i moralu drustva. Nistav ugovor ne proizvodi pravne posljedice od samog zakljucenja. Razlozi ili uzroci nistavosti su negativno odredjeni u odnosu na uslove punovaznosti (nepostojanje osnova ugovorne obaveze ili opste poslovne sposobnosti). Na nistavost sud pazi po sluzbenoj duznosti. Tuzba za utvrdjenje nistavosti nije ogranicena zastarnim niti prekluzivnim rokovima. Svako trece lice moze podnijeti za utvrdjenje nistavosti ugovora. Kada sud usvoji zahtjev za utvrdjenje nistavosti odluka ima deklatorno dejstvo i njome se samo utvrdjuje postojanje razloga nistavosti. Nistavi ugovori ne proizvode ocekivane pravne posljedice. Svaka ugovorna strana mora vratiti drugoj ono sto je primila po osnovu nistavog ugovora jer ne postoji pravni osnov sticanja ali samo po zahtjevu(TUZBI). Sud moze u cjelosti ili djelimicno odbiti zahtjev za vracanje nesavjesne stranke koja je znala za postojanje razloga nistavosti a moze odrediti i ono sto je dato preda opstini. Savjesna ugovorna strana(koja nije znala za postojanje razloga nistavosti) ima pravo da trazi naknadu stete koju je pretprjela zakljucenjem nistavog ugovora. Za nistave ugovore karakteristicna je mogucnost konverzije ili pretvaranja nistavog ugovora u drugi punovaza ugovor koga ugovaraci zele npr. Da bi ugovor o dozivotnom izdrzavanju punovazno nastao mora biti zakljucen i procitan u prisustvu sudije koji ga ovjerava svojim potpisom. Ako je takav ugovor zakljucen u

prisustvu strucnog saradnika suda onda ce biti nistavan. Medjutim, svaka ugovorna strana iz nistavog ugovora o dozivotnom izdrzavanju moze postaviti zahtjev da se utvrdi da takav nistav ugovor ispunjava uslove za punovazan ugovor o poklonu jer je zakljucen u pismenoj formi. RUSLJIVI UGOVORI Rusljivi ugovori proizvode pravne posljedice sve dok se konstitutivnom odlukom suda ne poniste. Ovo iz razloga sto na rusljivost sud ne pazi po sluzbenoj duznosti,vec samo po prigovoru ugovaraca u cijem je interesu rusljivost ustanovljena. Samim time trece osobe nemaju ovlastenje da traze ponistenje rusljivog ugovora . Razlozi rusljivosti su : Mane volje(bitna zabluda,prevara i prijetnja), kao i prekomjerno ostecenje. Tuzba za ponistenje je ogranicena prekluzivnim rokovima. Subjektivni rok iznosi jednu godinu i racuna se od dana saznanja za razlog rusljivosti, Objektivni rok iznosi 3 godine i racuna se od dana zakljucenja ugovora. Na prekluzivne rokove sud pazi po sluzbenoj duznosti. I kod rusljivih ugovora koji se odlukom suda poniste vazi pravilo vracanja datog i primljenog. Za rusljive ugovore karakteristicna je mogucnost konvalidacije ili naknadnog osnazenja u dva slucaja. Prvi slucaj je ako je ugovor izvrsen od strane ugovaraca u cijem je interesu rusljivost ustanovljena. Drugi slucaj je ako tuzba za ponistenje ne bude podnijeta ili ne bude blagovremeno podnijeta. Postoji mogucnost konvalidacije nistavih ugovora ako je zabrana bila manjeg znacaja a ugovor je u cjelosti izvrsen. Npr. Kod ugovora o prodaji navede se cijena koja nije stvarna dok je usmeno ugovorena stvarna cijena jer poreski organi svakako procjenjuju vrijednost nekretnine. STICANJE STVARNIH PRAVA Svi nacini sticanja stvarnih prava mogu se u sustini svesti na derivativno ili izvedeno sticanje te sticanje po samom zakonu ili originarno sticanje. Kod derivatnog sticanja sticalac izvodi svoje pravo iz prava prethodnika sto znaci da prodavac mora biti vlasnik da bi kupac na osnovu pravnog posla stekao vlasnistvo upisom u zemljisnu knjigu. Ovdje dolazi do izrazaja pravilo iz rimskog prava da niko na drugoga ne moze prenjeti vise prava nego sto sam ima. Ovo pravilo vazi kod sticanja prava vlasnistva na nekretninama na osnovu pravnog posla. Derivatno sticanje moze biti Translativno i Konstitutivno. U prvom slucaju prenosilac na sticaoca prenosi cjelokupno svoje pravo, a u drugom slucaju zasniva drugo pravo, npr. Kada vlasnik posluzne nekretnine na osnovu pravnog posla na svojoj nekretnini zasnuje pravnu sluznost u korist vlasnika povlasne nekretnine. Kod sticanja po samom zakonu sticalac ne izvodi pravo od predhodnika vec ga stice po samom zakonu to je npr. Sticanje vlasnistva dosjeloscu kako na pokretnim tako i na nepokretnim stvarima ili sticanje vlasnistva na pokretnim stvarima od

nevlasnika na osnovu teretnog pravnog posla. Prestanak prava koje je steceno moze biti relativno i apsolutno . Kod relativnog prestanka pravo jednog subjekta prelazi na drugog subjekta npr. Ugovor o prodaji, a kod apsolutnog prestanka pravo jednog subjekta ne prelazi na drugog vec u cjelosti prestaje npr. Slucaj kada dodje do propasti stvari jer ako nema stvari na njoj ne moze postojati ni pravo. Uz prestanak prava vezu se dva pravna instituta i to Zastarjelost i Prekluzija. Sustina zastarjelosti je u tome da odredjeni subjekt svoje pravo ne vrsi u roku koji je propisan zakonom uslijed cega gubi ovlastenja za sudsku zastitu prava. Kod zastarjelosti zastarjeva tuzba u materijalnom smisli ili zahtjev za prinudno ostvarenje prava putem suda. Kada nastupi zastarjelost povjerilac svoje pravo ne moze prinudno ostvariti dok njegovo pravo i dalje postoji ali samo kao prirodna ili naturalna obligacija. Duznik moze ako zeli izvrsiti izvrsiti zastarjelu obavezu ali se na to ne moze primorati. Zastarjevaju imovinska obligaciona prava, dok stvarna prava u pravilu ne zastarjevaju. Vlasnik nece izgubiti svoje pravo neovisno od toga koliko ga dugo nije vrsio, medjutim stvarna duznost koja je stecena dosjeloscu prestaje ako nije vrsena neprekidno 20 godina. Na zastarjelost sud ne pazi po sluzbenoj duznosti vec samo po prigovoru duznika. Rokovi zastarjelosti propisani su zakonom o obligacionim odnosima i stranke te rokove ne mogu produzivati nit skracivati. Ako bi eventualno tako nesto bilo po volji i bilo ugovoreno takva ugovorna odredba bila bi nistavna. Od zastarjelosti treba razlikovati prekluziju koja dovodi do potpunog gubitka prava. Na prekluzivne rokove sud pazi po sluzbenoj duznosti. U toku tecenja roka zastarjelosti moze doci do prekida npr. podnosenje tuzbe sudu, kada rok zastarjelosti pocinje teci od pocetka. Druga mogucnost je da dodje do zastoja npr. Usljed ratnih okolnosti ili elementarnih nepogoda kada se proteklo vrijeme do tih dogadjaja racuna, za vrijeme tih dogadjaja ne racuna, a poslije prestanka se nastavlja. Ako je na osnovu punovaznog ugovora kupac kupio stvar od nevlasnika on je dobio pretpostavljeno vlasnistvo jer je kupio od nevlasnika iako nije izvrsio uknjizbu. POSJED Pojam Posjed je fakticka vlast koju jedna osoba vrsi nad stvari koja je u dopustenom pravnom prometu. Za pojam posjeda pravno je irelevantno da li ima utemeljenje u subjektivnom pravu. Pozeljno je da posjed ima utemeljenje u subjektivnom pravu i tada posjednik ima pravo na posjed stvari. Medjutim i onda kada posjed nema utemeljenje u subjektivnom pravu uziva sudsku zastitu ovo iz razloga sto je posjed po svojoj pravnoj prirodi cinjenica a ne pravo. Posjed odredjenog kvaliteta proizvodi pravne posljedice.

Tako npr. Posjed koji je istovremeno zakonit,istinit,savjestan a uz to i samostalan, protekom roka od 10 godina dovodi do sticanja vlasnistva redovnom dosjeloscu. Posjednik koji ima sve ove kvalitete posjeda naziva se Publicijanski posjednik i moze podnijeti reivindikacionu tuzbu(publicijansku). Posjed se ostvaruje u drustvu mada ga je pravilno shvatiti kao socijalnu cinjenicu. Posjednik je i kradljivac. Ta okolnost ne utice na samostalnu egzistenciju posjeda vec samo na kvalitet posjeda. VRSTE POSJEDA: Zakon o vlasnicko pravnim poslovima prihvatajuci objektivnu koncepciju posjeda razlikuje : posjed stvari (neposredan i posredan) i posjed prava (stvarne sluznosti i koristenja tehnickih usluga). U odnosu na broj osoba koje vrse fakticku vlast na stvari razlikuje se individualni posjed i suposjed. U odnosu na kvalitet posjeda, posjed moze biti zakonit, istinit i savjestan. Zakon razlikuje i nasljednicki posjed kao oblik tzv. idealnog posjeda za razliku od faktickog ili efektivnog. Neposredan posjed je osnova cjelokupne konstrukcije posjeda. Neposredan posjednik je osoba koja neposredno vrsi fakticku vlast na stvari. Od neposrednog posjednika moguce je saznati da li je njegov posjed samostalan. Ako postoji samo neposredan posjed onda je on ujedno i samostalan(vlasnicki). Za neposrednog posjednika pokretne stvari po zakonu se pretpostavlja da je vlasnik a ko tvrdi suprotno mora to i dokazati. Ako pored neposrednog posjednika postoji i posredan posjednik, onda je neposredan posjed nesamostalan, npr. posjed zakupoprimca, a posredan je samostalan npr. zakupodavca vlasnik. Cetiri su bitne karakteristike neposrednog posjeda. On mora biti vanjski vidljiv, da je u drustvu primjetno da se vrsi fakticka vlast od strane odredjene osobe, to je bitno za pruzanje poslovne zastite, posjed je srazmjerno trajnija fakticka vlast, a ne nesto sto traje trenutno. Nadalje mora da uziva sudsku zastitu i konacno stvar mora biti dostupna posjedniku. npr. javna dobra ne mogu biti predmet posjeda. Prema prihvacenoj objektivnoj koncepciji za nastanak neposrednog posjeda ne zahtjeva se posjedovna volja kao u rimskom pravu niti posebno kvalifikovana volja. To medjutim ne znaci da je za nastanak neposrednog posjeda potpuno nebitna volja. Zahtjeva se tzv. prirodna volja, jer se niko ne moze primorati da nesto posjeduje ako to ne zeli. Ovu volju imaju i poslovno nesposobne osobe. Posredan posjed: Struktura posjeda moze biti takva da istu stvar posjeduju 2 osobe, jedna neposredno druga posredno. Ovo je moguce zbog toga sto posredan posjed moze da postoji samo ako postoji neposredan posjed. Posredan posjednik je osoba koja je stvar predala drugoj osobi na osnovu odgovarajuceg pravnog posla koji nije osnov za sticanje vlasnistva. Npr. to moze biti ugovor o zakupu stvari prema kome je zakupodavac posredan posjednik a zakupoprimac neposredan posjednik. Dvije su bitne karakteristike posrednog posjeda. Prvo pravo posrednog posjednika da zahtjeva vracanje stvari od neposrednog posjednika nakon isteka ugovorenog

roka zakupa ako se stvar ne vrati dobrovoljno. I drugo da neposredan posjednik priznaje visu fakticku vlast posrednog posjednika. Za nastanak neposrednog posjeda pravno je irelevantno da li je punovazan odgovarajuci pravni posao. Ovaj ce posjed nastati i kada je ugovor nistav, a ako se ovaj prigovor istakne sud ga nece uzeti u razmatranje jer je to prigovor pravne prirode. NASLJEDNICKI POSJED Po uzoru na njemacko i svajcarsko pravo nase pravo je prihvatilo rjesenja prema kome je posjed nasljediv. Momentom smrti ostavitelja na nasljednika prelazi onaj posjed koji je do tada imao ostavitelj. Posjed nasljednika nstavlja se kao idealan ili neefektivan posjed. Prema zakonskom rjesenju nasljednik postaje posjednik u momentu smrti ostavitelja bez obzira kada je stekao fakticku vlast nad stvari. Nasljednik ce vremenom nastojati da uspostavi i fakticku vlast i kada do toga dodje postat ce neposredan ili posredan posjednik stvari. Kroz nasljednicki posjed ostvaruje se kontinuitet i zastitna funkcija posjeda da bi se sprijecilo nastajanje praznine u posjedovanju. Neovisno od toga da li je ili nije nasljednik uspostavio fakticku vlast na stvari uziva posjedovnu zastitu i pripadaju mu obje posjedovne tuzbe, kako zbog bezpravnog uznemiravanja tako i zbog protupravnog oduzimanja posjeda stvari. Ako je ostavitelj imao odgovarajuci kvalitet posjeda za dosjelost onda se nasljedjivanjem taj kvalitet posjeda prenosi i na nasljednika, kome se ujedno uracunava i rok dosjelosti da bi mogao dovrsiti dosjelost! SAMOSTALAN POSJED Samostalan posjednik je osoba koja stvar posjeduje kao da je njen vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj tog prava. Samostalan posjednik je npr. kupac,poklonoprimac, dok je nesamostalan posjednik zakupoprimac,poslugoprimac i tome sl. Samostalan posjed izvodi se iz zakonske definicije savjesnog posjeda. Ovo iz razloga sto su savjesni posjednici samo oni koji opravdano vjeruju da je stvar koju posjeduju njihova. Samostalan posjed je relevantan u materiji stvarnog prava. POSJED PRAVA Polazeci od prihvacene objektivne koncepcije posjeda nase pravo poznaje samo dva oblika posjeda prava. Ovakvo rjesenje je prihvaceno zbog toga sto su prema objektivnoj koncepciji posjeda rimski detentori npr. zakupoprimac , postali neposredni posjednici stvari. Objektivna koncepcija znatno je prosirila krug posjednika stvari dok je posjed prava maksimalno suzila. Nase pravo poznaje posjed prava stvarne sluznosti i posjed prava koristenjja tehnickih usluga. Posjed prava stvarne sluznosti ima osoba koja fakticki koristi nekretninu druge osobe u obimu koji odgovara sadrzaju te sluznosti. Posjed prava koristenja tehnickih usluga(elektricna energija voda plin tel.linije i sl) ima osoba koja neposredno fakticki koristi te usluge, ili posredno preko druge osobe.

RAZLOZI ZASTITE POSJEDA Iako je posjed po svojoj pravnoj prirodi samo cinjenica, a ne i subjektivno pravo, uziva sudsku zastitu da bi se obezbjedio javni red i mir, i sprjecilo samovlasno mjenjanje posjedovnih odnosa. Ovo se moze najbolje sagledati na jednom prakticnom primjeru. Kada kupac i prodavac zakljuce ugovor o kupoprodaji onda kupac preuzima ugovornu obavezu da ce platiti ugovorenu cijenu za stvar a prodavac da ce kupljenu stvar predati u posjed. Ako kupac prvi ispuni preuzetu ugovornu obavezu a prodavac mu u ugovorenom roku ne preda kupljenu stvar u posjed onda kupac, treba da podnese tuzbu i putem suda zahtjeva predaju kupljene stvari u posjed. Medjutim, ako kupac na silu uzme kupljenu stvar onda se radi o samovlascu, pa ce po tuzbi prodavca sud utvrditi ometanje posjeda i naloziti kupcu da vrati prodavcu istu stvar, u ovom slucaju sud ce samovlasce sankcionisati usvajanjem posjedovnog zahtjeva prodavca za vracanje stvari. Ostvarivanje sudske zastite je fakticki monopol drzave da bi se sprjecilo samovlasno ostvarivanje prava. SUDSKA ZASTITA POSJEDA Ostvaruje se u posebnom i skracenom parnicnom postupku da bi se pruzila sto efikasnija sudska zastita. Sporovi ove vrste po zakonu se smatraju bitnim jer bi svako zakasnjelo pruzanje sudske zastite bilo ravno njenom poricanju. Posjedovna tuzba kao i svaka druga je dispozitivne prirode, sto znaci da iskljucivo od volje posjednika zavisi da li ce od suda zahtjevati pravnu zastitu. Smetanje posjeda moze se pojaviti ili ispoljiti kao oduzimanje stvari i uznemiravanje i shodno tome, postoje dvije posjedovne tuzbe i to radi vracanja posjeda stvari i prestanka uznemiravanja. U oba slucaja smetanje posjeda mora biti protivpravno, ako nema protupravnosti , onda nema ni smetanja posjeda, pa ce sud odbiti postavljeni posjedovni zahtjev. Nema protupravnosti ako je posjednik dao svoj pristanak ili saglasnost, ako postoji zakonsko ovlastenje ili pravosnazno rjesenje nadleznog organa uprave da se moze izvrsiti odredjena radnja. Suprotno od izlozenog postoji protupravnost. Tuzba zbog smetanja posjeda mora se podnijeti blagovremeno u okviru zakonskih prekluzivnih rokova, na koje sud pazi po sluzbenoj duznosti: Subjektivni prekluzivni rok iznosi 30 dana i racuna se od dana saznanja za smetanje i pocinioca. Objektivni iznosi jednu godinu i racuna se od dana nastalog smetanja. Kod primjene rokova, vazi pravilo o zabrani preskakanja sto znaci da tuzitelj ne moze koristiti objektivni rok ako je za smetanje saznao u okviru subjektivnog roka. U posjedovnoj parnici predmet raspravljanja su samo dvije pravnorelevantne cinjenice i to: Posljednje stanje posjeda Nastalo smetanje.

Postojanje ovih cinjenica treba da dokaze tuzitelj ako su one medju strankama sporne.U posjedovnoj parnici iskljuceno je raspravljanje o pravnim pitanjima kao sto su pravo na posjed stvari, pravni osnov posjeda, savjesnost ili nesavjesnost posjeda, zahtjev za naknadu stete. Tuzeni u posjedovnoj parnici moze istaci 4 prigovora. PRVI prigovor neblagovremenost tuzbe. Ako sud utvrdi da je ovaj prigovor osnovan onda ce rjesenjem odbaciti tuzbu bez upustanja u meritum (SUSTINU) spora. DRUGI je prigovor tuzenog da je posjed tuzitelja prema njemu manljiv (viciozan) sto znaci da je tuzitelj oduzeo posjed tuzenom ,silom,prevarom, ili zloupotrebom povjerenja, i da je tuzeni taj posjed vratio putem samopomoci. Ako tuzeni dokaze postojanje ovih cinjenica , sud ce odbiti posjedovni zahtjev jer je samopomoc tuzenog bila dopustena i opravdana. TRECi prigovor je da je ranije pravosnazno okoncana petitorna ili vlasnicka parnica izmedju istih stranaka u odnosu na istu stvar u korist tuzenog. Iz posjedovne parnice kod takvog stanja stvari petitorna parnica apsorbuje posjedovnu parnicu, pa je bespredmetno dalje vodjene posjedovne parnice. Tuzitelj iz posjedovne parnice ima mogucnost da povuce tuzbu, a ako to ne ucini, sud ce odbiti njegov zahtjev. Posjedovna i petitorna parnica mogu istovremeno, ali i odvojeno teci zbog razlicitog predmeta dokazivanja, ali upravo iz ovog razloga nije dopusteno njihovo spajanje. CETVRTI prigovor da medju istim strankama se vodi upravni postupak kada sud odbacuje posjedovnu tuzbu. Sud ce na ovaj nacin pristupiti jer upravni postupak pruza potpuniju zastitu nego skraceni parnicni postupak , a i da bi se sprjecilo eventualno donosenje dvije razlicite odluke. Odluka koju donosi sud u posjedovnoj parnici je rjesenje, ali je to meritorna odluka koja se moze pobijati iz svih zalbenih razloga kao i presuda. Odluka ima privremen karakter sto znaci da se njome konacno ne rjesava spor izmedju stranaka. Tuzilac koji je dobio posjedovnu parnicu moze u petitornoj parnici po tuzbi tuzenog iz posjedovne parnice biti obavezan da vrati istu stvar ako sud utvrdi da ima jace pravo na posjed stvari, ili da je vlasnik. Ako sud ocjeni da je osnovan posjedovni zahtjev onda ce naloziti prestanak daljeg uznemiravanja pod prijetnjom izricanja novcane kazne, ciju visinu utvrdjuje izvrsni sud, Ili ce naloziti vracanje oduzetog posjeda stvari. SUPOSJED Postoji kada vise osoba istovremeno vrsi fakticku vlast na istoj nepodjeljenoj stvari. Suposjednik uziva sudsku zastitu, pod istim materijalnim pretpostavkama kao i posjednik, sto znaci da mora dokazati postojanje pravnorelevantnih cinjenica posljednjeg stanja suposjeda i nastalog smetanja. Isto tako i rokovi za podnosenje posjedovne tuzbe su isti, medjutim postoji specificna razlika izmedju zastite iskljucivog posjeda i suposjeda. Ova razlika ogleda se u

tome sto suposjednik uziva potpunu sudsku zastitu samo prema trecoj osobi prema kojoj moze podnijeti obje posjedovne tuzbe. U medjusobnom odnosu izmedju suposjednika svakom suposjedniku pripada pravo na sudsku zastitu ako je doslo do potpunog oduzimanja suposjeda stvari ili je znatno otezano vrsenje dotadasnjeg suposjeda. Ako se radi o neznatnom otezavanju vrsenja fakticke vlasti izmedju suposjednika, u tom slucaju sud ne pruza sudsku zastitu. PRAVO NA SAMOPOMOC Pored sudske zastite svaki posjednik ima pravo na samopomoc ako je samopomoc nuzna , opasnost neposredna i nacin vrsenja samopomoci odgovara prilikama u kojima opasnost postoji. Samopomoc se moze pojaviti u dva oblika: 1. 2.

Defanzivna samopomoc- ima za cilj da se zadrzi posjed stvari Ofanzivna samopomoc - ima za cilj da se vrati oduzeti posjed

stvari
Pravo na samopomoc pripada bez razlike da li se radi o protupravnom uznemiravanju, ili oduzimanju posjeda stvari. Pravo na samopomoc se mora vrsiti krajnje restriktivno ili obazrivo. Ovaj uslov je ispunjen ako se napadacu ne ostecuju stvari niti nanose tjelesne povrede. Pravo na samopomoc se mora ostvariti u okviru propisanih zakonskih prekluzivnih rokova, koji vaze kao i kada se podnosi tuzba sudu. Pravo na samopomoc pripada neposrednom posjedniku stvari. Ovo pravo pripada posrednom posjednuku stvari samo u slucaju ako je doslo do protupravnog uznemiravanja ili oduzimanja stvari za vrijeme dok je neposredan posjednik bio odsutan. I suposjednik stvari takodje ima pravo na samopomoc pod istim uslovim,pod kojima suposjednik uziva sudsku zastitu. Osobi koja je iskoristila pravo na samopomoc ne pripada sudska zastita. Ako i pored toga posjednik ili suposjednik podnese tuzbu zbog smetanja posjeda, sud ce je rjesenjem odbaciti kao nedopustenu.

Zastita posjeda po osovu prava na posjed

Neovisno od spora zbog smetanja posjeda ovlastena osoba moze podnijeti tuzbu radi zastite posjeda po osnovu prava na posjed u ovom slucaju radi se o petitornoj zastiti posjeda koja se u bitnome razlikuje od posjedovne zastite posjeda. U petitornoj parnici raspravlja se o pravnim pitanjima kao sto su pravo na posjed stvari, pravni osnov posjeda i savjesnost posjeda. Parnicni postupak za ostvarivanje petitorne zastite posjeda ostvaruje podnosenjem sudu petitornih tuzbi a to su reivindikaciona tuzba, publicijanska tuzba i negatorna tuzba.

ZAKONIT POSJED To je objektivna kvaliteta posjeda, i u tome je sustinska razlika u odnosu na obican posjed koji je fakticka vlast na stvari. Posjed je zakonit ako se zasniva na

punovaznom pravnom osnovu i ako nije pribavljen silom prevarom ili zloupotrebom povjerenja. Nasuprot tome nezakonit je onaj posjed koji uopste nema pravni osnov ili je on nistav, i ako je pribavljen silom,prevarom ili zloupotrebom povjerenja. Zakonit posjed je onaj koji je istovremeno istinin i zakonit i u tome se ogleda uska veza koja postoji izmedju ova dva kvaliteta posjeda. Punovaznim pravnim osnovom pribavlja se samo pravo na posjed, ali i ne posjed stvari za koga se zahtjeva dobrovoljna predaja. Kada ugovaraci zakljuce punovazan ugovor o prodaji i kupac isplati ugovorenu cijenu, onda ne smije na silu uzimati kupljenu stvar, ako je prodavac ne zeli dobrovoljno predati. Ako to ucini samovlasno, posjed ce biti nezakonit, bez obzira sto ima punovazan ugovor o prodaji. Postojanje punovaznog pravnog osnova zahtjeva se ne samo kod sticanja prava vlasnistva vec i kod bilo koga subjektivnog prava koje posjedniku daje pravo na posjed stvari. Osnovi sticanja zakonitog posjeda su isti kao i kod sticanja prava vlasnistva, a to su : zakon,pravni posao, nasljedjivanje i odluka nadleznog organa uprave. Posjed nepokretne stvari je zakonit i onda kada je pribavljen od nevlasnika po punovaznom pravnom osnovu i na zakonit nacin. Zakonitost posjeda cijeni se po materijalnom pravu, a ne po subjektivnom uvjerenju ugovaraca. Npr. Za punovaznost ugovora o prodaji nekretnine uslov je da se zakljuci u pismenoj formi i da se potpisi ugovaraca ovjere u nadleznom sudu. Ako je u odredjenoj drustvenoj sredini uobicajeno da se ugovori o prometu nepokretnosti zakljucuju u usmenoj formi, onda postoji samo tz. PUTATIVNI PRAVNI OSNOV, koji postoji samo u svijesti ugovaraca. Posjed mora biti zakonit za cijelo vrijeme njegovog trajanja. To je bitno za sticanje stvarnih prava. Osnov zakonitog posjeda moze biti i konvalidiran, rusljiv ugovor, kao i konvertovan i konvalidiciran nistav ugovor. ISTINIT POSJED Prema nacinu sticanja posjed moze biti istinit i neistinit. Posjed je istinit ako nije pribavljen silom, prevarom ili zloupotrebom povjerenja a u protivnom je neistinit. Zakonski izraz da posjed stvari mora biti pribavljen na zakonit nacin znaci da to mora biti uradjeno dobrovoljnom predajom. Istinit posjed je takodje objektivna kvaliteta posjeda. Prvobitno neistinit posjed moze naknadno postati istinit posjed ako posjednik koji je izgubio posjed stvari podnese tuzbu za vracanje posjeda u objektivnom roku od 1 godine od gubitka posjeda. U ovom slucaju kaze se da se radi o umirenju neistinitog posjeda. SAVJESTAN POSJED Je subjektivna kvaliteta posjeda. Posjed je savjestan ako posjednik ne zna niti moze znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Osnovni je nedostatak ovakvog zakonskog rjesenja sto se ovaj kvalitet posjeda izvodi iz prava vlasnistva a ne iz prava na posjed stvari. U prvom slucaju savjesni su samo samostalni posjednici , dok nesamostalni nisu savjesni iako imaju pravo na posjed stvari. Ako se ovaj kvalitet posjeda izvodi iz prava na posjed stvari onda su savjesni posjednici kako samostalni tako i nesamostalni. Zabluda savjesnog posjednika o sopstvenom pravu vlasti mora biti objektivno opravdana, a to znaci da i pored ispoljene paznje prosjecnog pazljivog covjeka date

sredine nije mogao zakljuciti da se njegova fakticka vlast ne podudara sa pravnom vlasti. Savjesnost posjeda po zakonu se pretpostavlja pa ko tvrdi suprotno mora to i dokazati. Konkretno pretpostavlja se da je zakonit posjednik ujedno i savjestan dok suprotna strana u parnici, a to je tuzeni, treba da dokaze suprotno. Ali ako tuzeni dokaze da je nezakonit posjednik nesavjestan onda se nece pruziti sudska zastita jer objektivno pravo stiti samo savjesnog posjednika. Savjesnost se pretpostavlja i u slucaju kada je treca osoba upisana kao zemljisno knjizni vlasnik nekretnine, iz tih razloga sto upis moze biti netacan i da vanknjizni sticalac ima jace pravo na posjed stvari po materijalnom pravu. Savjesnost mora da postoji za cijelo vrijeme trajanja posjeda, sto je relevantno za sticanje stvarnih prava.

PRAVO VLASNISTVA POJAM PREDMET I NOSIOCI Pravo vlasnistva je najpotpunije stvarno pravo koje postoji na imaginarno odredjenoj stvari. Za prava vlasnistva izvode se i ogranicena stvarna prava kao sto su pravo sluznosti, pravo stvarnog tereta, pravo zaloge i pravo gradjenja. Sadrzaj prava vlasnistva cine tri pravna ovlastenja i to : pravo vlasnika da svoju stvar posjeduje, da se njome koristi i da njome raspolaze, u skladu sa prirodom i namjenom stvari. Medju ovim pravnim ovlastenjima najvaznije je pravo posjedovanja jer ono omogucava ostvarivanje druga dva pravna ovlastenja. Pravo vlasnistva je apsolutno pravo, u tom smislu da djeluje prema svim trecim osobama koja su duzna da se uzdrze od povrede prava vlasnistva. Ova duznost ima ne samo moralni vec i pravni znacaj. Svako od navedenih pravnih ovlastenja uziva i odgovarajucu pravnu zastitu. Ako vlasnik protivno svojoj volji izgubi posjed stvari stoji mu na raspolaganju reivindikaciona tuzba ili publicijanska tuzba radi lakseg dokazivanja.Ukoliko vlasnik ima neposredan posjed stvari ali je protivpravno uznemiren pravo koristenja ili raspolaganja onda moze podnijeti negatornu tuzbu. Predmet prava vlasnistva su individualno odredjene pokretne i nepokretne stvari. Nosioci prava vlasnistva mogu biti fizicke i pravne osobe. Osnovi sticanja prava vlasnistva Pravo vlasnistva stice se po samom zakonu, na osnovu pravnog posla, nasljedjivanjem i odlukom nadleznog organa. Po samom zakonu pravo vlasnistva se stice stvaranjem nove stvari, spajanjem , mjesanjem, dosjeloscu, sticanjem od nevlasnika odvajanjem plodova, okupacijom, gradjenjem na tudjem zemljistu i u drugim slucajevima odredjenim zakonom.

SAVJESNO STICANJE PRAVA VLASNISTVA OD NEVLASNIKA Ovaj nacin predstavlja izuzetak od pravila da niko na drugog ne moze prenjeti vise prava nego sto sam ima. U stvarnom desava se da vlasnik svoju pokretnu stvar preda na popravak drugoj osobi ili da je ustupi na privremeno koristenje a da ova osoba zahvaljujuci cinjenici da ima neposredan posjed stvari izvrsi neovlasteno otudjenje trecoj osobi. Kod ovog nacina sticanja prava vlasnistva ugovorene strane su prodavac nevlasnik i savjestan kupac. Da bi doslo do sticanja prava vlasnistva moraju se kumulativno ispuniti tri opsta uslova i jedan od posebnih uslova. Opsti uslovi su: da se stice pokretna stvar, da se stice na osnovu teretnog pravnog posla koji mora biti punovazan i da je sticalac-kupac savjesna osoba. Kupac ce biti savjesna osoba ako je opravdano vjerovao da je prodavac vlasnik pokretne stvari. Za neposrednog posjednika pokretne stvari po zakonu se pretpostavlja da je vlasnik, pa je na osnovu toga i kupac mogao opravdano vjerovati da stvar pribavlja od vlasnika. Posebni su uslovi: da je pokretna stvar pribavljena od nevlasnika kome je vlasnik predao stvar u posjed na osnovu pravnog posla koji ne moze dovesti do sticanja prava vlasnistva, npr. ugovor o zakupu. Stvar mora izaci iz posjeda vlasnika dobrovoljno. Ako je stvar izasla iz posjeda protivno svojoj volji vlasnika, npr. ukradena ili izgubljena, onda je savjesno sticanje iskljuceno, ne samo za prvog sticaoca vec i za sve ostale sticaoce. U ovom slucaju vlasnik moze svoju stvar vindicirati od sadsnjeg posjednika, osim ako ovaj dokaze da je dosjeloscu stekao pravo vlasnistva. Drugi poseban uslov je da je stvar pribavljena na javnoj prodaji, a treci da je pribavljena od nevlasnika koji je stavljao u promet u okviru svoje djelatnosti. Ako su ispunjena sva tri opsta uslova i jedan od posebnih uslova, onda prestaje vlasnistvo na vlasnickoj stvari, jer je to pravo stekla treca savjesna osoba, tj. kupac. Raniji vlasnik moze od sadasnjeg vlasnika u prekluzivnom roku od 1 godine od prestanka vlasnistva zahtjevati da mu ovaj vrati stvar, ukoliko ona za njega ima posebnu ili afekcionu vrijednost, i ako naknadi njenu prometnu vrijednost. STICANJE PRAVA VLASNISTVA NA NAPUSTENIM STVARIM Jedno od ovlastenja vlasnika je njegovo pravo da odluci da svoju stvar napusti ili da se odrekne njenog vlasnistva. Ovakvu volju vlasnik mora izraziti na nesumnjiv nacin. Predmet napustanja mogu biti samo pokretne stvari, i to beznacajne vrijednosti. Da bi druga osoba stekla pravo vlasnistva na takvoj napustenoj stvari, mora je uzeti u posjed sa voljom da postane vlasnik i tek onda se moze reci da je doslo do sticanja prava vlasnistva okupacijom na napustenoj pokretnoj stvari. Na napustenoj nekretnini fizicka osoba nemoze steci pravo vlasnistva. Napustena

nekretnina postaje vlasnistvo federacije ako posebnim zakonom nije odredjeno da postaje vlasnistvo kantona, opstine ili grada. STICANJE PRAVA VLASNISTVA DOSJELOSCU Pojam dosjelosti ili uzukapnja je pravni institut koji vodi porjeklo iz rimskog prava. Sustina dosjelosti je u tome sto jedna osoba posjeduje stvari na kojoj druga ima pravo vlasnistva. Cilj dosjelosti je da se fakticka stvar na stvari uskladi sa pravnom vlasti, tako da posjednik postane i vlasnik. Dvije su osnovne funkcije dosjelosti. Prva da posjednik koji ima odgovarajuci kvalitet posjeda protekom zakonskog roka dosjelosti postane vlasnik. Druga funkcija dosjelosti je da se stvarnom vlasniku dosjeditelju olaksa dokazivanje prava vlasnistva pozivom na dosjelost ako je osnov njegovog sticanja nekretnina koja nije upisana u zemljisnu knjugu pravni posao. Po redovnom toku stvari takav bi sticalac morao da dokazuje vlasnistvo svog prethodnika i prethodnikovog prethodnika i tako sve unazad do onog koji je stekao vlasnistvo dosjeloscu. Da bi se izbjeglo ovo slozeno dokazivanje koje se naziva DJAVOLSKO dokazivanje, najlaksi nacin je pozvati se na dosjelost. U pravnom zivotu na dosjelost ce se najlakse pozvati osoba koja je kupila nekretninu od zemljisnoknjiznog vlasnika i dobila je u samostalan posjed, ali je propustila da izvrsi uknjizbu tako da je upisani prodavac i dalje formalni vlasnik. Ako bi zemljisnoknjizni prodavac podnio reivindikacionu tuzbu protiv kupca, kupac se moze vlasnickom zahtjevu uspjesno suprostavit isticanjem prigovora da je kupio i dobio nekretninu u samostalan posjed. Ako bi kupac izgubio posjed nekretnitne koja je pod odredjenim okolnostima dosla u posjed prodavca, onda je moze vratiti nazad sa dokazanim protivprigovorom da je kupio i dobio posjed, cime se prigovor vlasnistva prodavca lisava ucinka.

VRSTE DOSJELOSTI Dosjelost moze biti redovna i vanredna. Za redovnu dosjelost zahtjeva se da posjed bude istovremeno zakonit, istinit, savjestan i samostalan. Takav posjed naziva se samostalan kvalifikovan posjed, za koga zakon koristi termin pretpostavljeno vlasnistvo. Rok redovne dosjelosti za nekretnine iznosi 10 godina a za pokrente stvari 3 godine. Rok dosjelosti mora neprekidno trajati u okviru zakonskog roka, s tim da se neprekidnost posjeda preglasava. Dosjeditelj mora da dokaze pocetak i zavrsetak roka, a ko tvrdi suprotno mora to i dokazati. Dosjeditelj ne mora biti u posjedu u momentu podnosenja tuzbe, ako je do tog momenta vec istekao zakonski rok dosjelosti. Za dosjelost se zahtjeva da posjed bude fakticki ili efektivan a ne zabludan. Ovaj posjed ima osoba koja je upisana u zemljisnoj knjizi kao vlasnik ali nema samostalan posjed jer je nekretninu

otudjila. Objekt kod faktickog posjeda odredjuje i obim dosjelosti. Ako je dosjeditelj posjedovao povrsinu od 500m2, a parcela ima povrsinu 1 dunuma onda moze steci vlasnistvo samo na povrsini od 500m2. VANREDNA DOSJELOST Zahtjevi su kraci ali su zato rokovi znatno duzi. Za vanrednu dosjelost posjed mora biti istovremeno i samostalan i savjestan. Kod vanredne dosjelosti dosjeditelj se nalazio u dvostrukoj zabludi, kako u pogledu sopstvenog prava vlasnistva tako i kod punovaznosti pravnog osnova koji postoji samo u njegovoj svijesti. Protekom roka od 20 godina kupac nekretnine stice pravo vlasnistva vanrednom dosjeloscu, iako je ugovor o kupovini bio nistav. Rok vanredne dosjelosti za nekretnine iznosi 20 godina a za pokretne stvari 6 godina. Ako posjed nije savjestan ne moze se vanrednom dosjeloscu steci pravo vlasnistva bez obzira koliko dugo vremenski traje.

PRETPOSTAVKE ZA DOSJELOST Prema ZOVO u pretpostavke za dosjelost su : sposobnost stvari , sposobnost sticaoca, fakticki posjed odredjenog kvaliteta i zakonski rok dosjelosti. Kada se ispune istovremeno sve ove materijalne pretpostavke onda dosjeditelj stice pravo vlasnistva izvorno po samom zakonu. Dosjeditelj moze upisati steceno pravo vlasnistva u zemljisnu knjigu i takav upis ima deklaratoran znacaj jer se o tome obavjestavaju trece osobe. Dokaz vlasnistva vrsi se utvrdjujucom presudom na osnovu koje se vrsi upis. Ipak pozeljno je da dosjeditelj izvrsi upis stecenog prava vlasnistva jer do tada postoji neistinit upis zemljisno-knjiznog otudjioca, sto pruza mogucnost trecoj savjesnoj osobi da na osnovu pravnog posla izvrsi upis svog prava vlasnistva cime prestaje vanknjizno vlasnistvo dosjeditelja. Zakon o zemljisnim knjigama propisuje, ako su pretpostavke za dosjelost ispunjene po ZOVO-u prije nastupanja na snagu ZZKa onda steceno vlasnistvo ostaje na snazi. Ako su pretpostavke za dosjelost ispunjene nakon stupanja na snagu ZZKa onda se vlasnistvo stice tek upisom u zemljisnu knjigu, dakle na isti nacin kao i pravnim poslom. PRIRACUNAVANJE ROKA DOSJELOSTI PREKID I ZASTOJ S obzirom da su rokovi dosjelosti dugi, u toku njegovog tecenja moze doci do promjene licnosti dosjeditelja, ali tada ne dolazi do prekida roka dosjelosti vec do priracunavanja ili akcesije. U vrijeme koje potrebno za dosjelost uracunava se i vrijeme za koje su prethodnici sadasnjeg posjednika posjedovali stvar kao zakoniti i savjesni posjednici, ili samo savjesni posjednici. To znaci da se moze priracunavati vrijeme ako je posjed imao odredjeni kvalitet. Npr. ako je dosjeditelj posjedovao nekretninu kao savjestan i zakonit posjednik 6 godina pa putem punovaznog pravnog posla i na zakonit nacin prenese posjed stvari na kupca, onda ce kupac protekom roka od 4 godine steci pravo vlasnistva redovnom dosjeloscu. U toku roka dosjelosti mogu da nastupe razlozi koji dovode do prekida, kada rok dosjelosti pocinje teci iznova. Fakticki razlozi mogu biti : gubitak samostalnog posjeda

protivnoj volji dosjeditelja za period duzi od 1 godine, ili da sazna da nije vlasnik stvari. Razlozi mogu biti i priznanje da nije vlasnik ili ako vlasnik uspije sa reivindicationom tuzbom za povrat stvari. Mnogo su blaze posjedice kada dodje do zastoja roka dosjelosti, npr. usljed elementarnih nepogoda kada se stvar nije mogla posjedovati. Kada prestanu razlozi koji su doveli do zastoja onda se rok dosjelosti nastavlja a do tada proteklo vrijeme se ne gubi vec se uracunava. STICANJE PRAVA VLASNISTVA GRADJENJEM NA TUDJEM ZEMLJISTU Kada graditelj izgradi trajni gradjevinski objekat na zemljistu koje je u vlasnistvu tudje osobe onda stice pravo vlasnistva i na zemljistu na kome se nalazi objekat kao i na zemljistu koje je neophodno za njegovu upotrebu, ako nije znao niti je mogao znati da gradi na tudjem zemljistu a vlasnik zemljista je znao za izgradnju i nije se tome odmah usprotivio. Vlasnik zemljista ima pravo da zahtijeva u roku od 3 godine od dana saznanja za zavrsenu izgradnju a najkasnije u roku od 10 godina od zavrsene izgradnje da mu graditelj naknadi prometnu vrijednost zemljista na dan donosenja sudske odluke. Ako je graditelj znao da gradi na tudjem zemljistu, ili ako to nije znao a vlasnik zemljista se odmah usprotivio izgradnji, onda vlasnik zemljista ima pravo da zahtijeva da mu pripadne pravo vlasnistva nad gradjevinskom objektu ili da graditelj porusi gradjevinski objekat i zemljiste dovede u ranije stanje, ili da mu naknadi prometnu vrijednost zemljista. Pravo izbora vlasnik zemljista moze ostvariti u roku od 3 godine od zavrsetka izgradnje gradjevinskog objekta, a nakon toga moze traziti samo naknadu prometne vrijednosti zemljista. Ako je vlasnik zemljista trazio da mu pripadne vlasnistvo na gradjevinskom objektu onda je duzan graditelju naknaditi vrijednost objekta po prosjecnim gradjevinskim cijenama u mjestu gradjenja i u vrijeme donosenja sudske odluke. Ako je vlasnik zemljista trazio da se rusi gradjevinski objekat, sud takav zahtjev moze odbiti uzimajuci u obzir vrijednost objekta kao i ponasanje graditelja i vlasnika zemljista u toku gradjenja. Ako su obje strane savjesne, u slucaju da gradjevinski objekat vrijedi znatno vise od zemljista onda gradjevinski objekat zajedno sa zemljistem pripada graditelju dok je drugoj strani duzan naknaditi vrijednost zemljista. Ukoliko je vrijednost zemljista znatno veca od vrijednosti gradjevinskog objekta onda gradjevinski objekat pripada vlasniku zemljista a graditelju je duzan naknaditi vrijednost objekta. Ako su vrijednost gradjevinskog objekta i zemljista priblizno iste sud ce gradjevinski objekat i zemljiste dodijeliti graditelju ili vlasniku zemljista uzimajuci u obzir njihove potrebe i druge relevante okolnosti slucaja. STICANJE PRAVA VLASNISTVA NA NEKRETNINI NA OSNOVU PRAVNOG POSLA Da bi se derivativnim putem steklo pravo vlasnistva na nekretnini moraju se kumulativno ispuniti 4 materijalne pretpostvake : 1. Vlasnistvo otudjioca 2. Punovazan pravni posao kao pravni osnov 3. Zakonit nacin sticanja

4. Saglasnost knjiznog otudjioca da se kupac upise kao novi knjizni vlasnik. S obzirom da se radi o izvedenom sticanju prava vlasnistva, prenosilac mora biti vlasnik da bi svoje vlasnistvo mogao prenijeti na sticaoca, jer vazi pravilo da niko ne moze prenijeti na drugog vise prava nego sto sam ima. Ako prenosilac nije vlasnik, kupac makar bio i savjestan ne moze steci vlasnistvo od nevlasnika. Pravni posao mora biti punovazan po vazecem materijalnom pravu. Kod ugovora o prometu nepokretnosti pravni posao je punovazan samo ako je istovremeno zakljucen u pismenoj formi a potpisi ugovaraca ovjereni u nadleznom sudu. Zakljucen punovazan ugovor pretstavlja samo pravne osnove, i stvara ugovorena prava i obaveze. Da bi na osnovu punovaznog zakljucenog ugovora doslo do sticanja prava vlasnistva, sticalac mora izvrsiti uknjizbu svog prava vlasnistva u glavnu zemljisnu knjigu. Do uknjizbe prodavac je i dalje vlasnik neovisno od toga da li je ili nije isplacena ugovorena cijena koja i nije materijalna pretpostavka za sticanje prava vlasnistva. Pravo vlasnistva koje ima jedna osoba prestaje tek onda kada druga osoba stekne pravo vlasnistva, sto znaci da ce kupac postati novi vlasnik na kupljenoj nekretnini tek onda kada izvrsi uknjizbu svog prava vlasnistva. Ni samom uknjizbom ne stice se pravo vlasnistva ako ugovor nije punovazan, i u tome se ispoljava nacelo kauzalnosti uknjizbe. Uknjizba se vrsi protiv upisanog knjiznog prenosioca pa je potrebna i njegova pismena saglasnost ili klauzula intabulandi. Ona moze biti data u posebnoj odredbi ugovora o prodaji ili da se sastavi pismena isprava od strane prodavca koja mora biti notarski obradjena. Ako prodavac odbije da da klauzulu ugovorom o prodaji , onda kupac na osnovu sudske presude moze izvrsiti upis. Opravdano odbijanje bilo bi ako kupac nije u cijelosti isplatio ugovorenu cijenu jer je to nacin da se primora da u cjelosti isplati ugovorenu cijenu. STICANJE PRAVA VLASNISTVA NA POKRETNINAMA Takodje su potrebne da se ispune 3 ista uslova ali je njihov sadrzaj drugaciji nego kod nepokretnih stvari. Razlika je u pravnom poslu i zakonitom nacinu sticanja. Kod pokretnih stvari punovazan je i usmeni ugovor o otudjenju dok je zakonit nacin sticanja predaja u samostalan posjed kupcu. Do predaje vlasnik je i dalje prodavac, bez obzira na zakljuceni ugovor, i da li je isplacena ugovorena cijena. Pored fizicke predaje, moguca je i predaja isprave ili nekog dijela stvari. Nije nuzno ni da se uvijek izvrsi predaja ako postoji punovazan ugovor o prodaji. Takva je situacija kada kupac vec ima u posjedu stvar po nekom drugom pravnom osnovu, npr. ugovor o zakupu, pa nije potrebno da stvar vraca prodavcu da bi mu ponovo bila predata u posjed. Prakticni razlozi nalazu da se zakljuci samo drugi pravni posao koji imaju podobnu kauzu za prenos prava vlasnistva sa prenosioca na sticaoca. VISESTRUKO UGOVARANJE OTUDJENJA ISTE NEKRETNINE

U pravnom zivotu najcesci je slucaj da knjizni vlasnik otudji svoju nekretninu kupcu kome dozvoli uknjizbu i na taj nacin prenese pravo vlasnistva. Medjutim, dogadja se i da knjizni vlasnik visestruko otudji svoju nekretninu razlicitim osobama radi prenosa prava vlasnistva. Postojanje ranijeg ugovora o otudjenju nekretnine ne cini samo po sebi nistavim kasniji ugovor o otudjenju iste nekretnine. Kod visestrukog ugovaranja otudjenja iste nekretnine na sadasnje zakonsko rijesenje je bitan uticaj imala prijeratna sudska praksa insistirajuci na savjesnosti kasnijeg sticaoca koji je prvi zatrazio uknjizbu prava vlasnistva. U sporu ove vrste sud treba da utvrdi koji od vise sticalaca ima jaci pravni osnov radi sticanja prava vlasnistva. O tome sud odlucuje primjenom nacela savjesnosti i postenja, morala i drustva i zabrane zloupotrebe prava. Smisao ovih nacela je u tome da se sprijeci nesavjesni sticalac da stekne pravo vlasnistva na stvari za koju zna da pripada ranijem sticaocu. Pravno je moguce da knjizni vlasnik visestruko otudji istu nekretninu razlicitim kupcima zbog odvojenog djelovanja pravnog osnova kod zakonitog nacina sticanja prava vlasnistva. Upisani vlasnik zadrzava svoje vlasnicko pravo sve dok kupac ne upise svoje vlasnistvo u zemljisne knjige. Da bi se spor ove vrste razrijesio u sudskom postupku, moraju se istovremeno ispuniti odredjene procesne i materijalne pretpostavke. Osnovna je procesna pretpostavka da sticalac koji smatra da ima jaci pravni osnov podnese tuzbu sudu i da njome obuhvati sve pasivno legitimisane osobe, a to su prodavac i svi ostali kupci po slabijem pravnom osovu kao jedinstveni nuzni suparnik. Ako tuzilac ne postupi na ovaj nacin sud ce presudom odbiti tuzbeni zahtjev zbog nedostatka stvarne legitimacije na pasivnoj strani, tj. zbog toga sto se navedene osobe nisu tuzbom tuzene. Materijalne pretpostavke su vlasnistvo knjiznog otudjioca, a on je stvarni vlasnik ako je ujedno i samostalni posjednik nekretnine. Druga je materijalna pretpostavka postojanje punovaznog pravnog posla koji ima za cilj prenos prava vlasnistva. I treca pretpostavka je da se izvrsi upis u glavnu zemljisnu knjigu. Prema zakonskom rijesenju ovog pitanja, ako postoji vise savjesnih sticalaca, upis u zemljisnju knjigu ima pravo zahtijevati onaj kome je nekretnina predata u samostalan posjed. A ako je nekretnina u posjedu prenositelja upis u zemljisnu knjigu ima pravo zahtijevati onaj koji je prvi stekao pravni osnov za prenos vlasnistva. U prvom slucaju izvrsen je ugovor izmedju prodavca kao zemljisnoknjiznog vlasnika i jednog od vise kupaca kome je nekretnina predata u samostalan posijed. Izvrseni ugovor proizvodi stvarno pravno dejstvo pa je takav kupac postao pretpostavljeni vlasnik i ima jaci pravni osnov za uknjizbu u odnosu na ranijeg kupca koji ima samo punovazan ugovor. Da bi kasnije kupac tj. pretpostavljeni vlasnik imao jaci pravni osnov, uslov je da je savijestan, to znaci da u momentu zakljucenja svog ugovora i predaje u posjed nije znao niti je mogao znati za postojanje ranijeg ugovora o otudjenju iste nekretnine. Njegova savijesnost po zakonu se pretpostavlja. Tek onda i kada raniji kupac dokaze nesavjesnost pretpostavljenog vlasnika, ugovor ce biti nistav pa ce spor dobiti raniji kupac koji ima samo pravni osnov. U drugom slucaju ugovor izmedju prodavaca i vise kupaca nije izvrsen pa kod takvog stanja stvari svaki od vise kupaca ima punovazan ugovor. Po principu prvi u vremenu jaci u pravu spor ce dobiti prvi kupac. VISESTRUKO UGOVARANJE OTUDJENJA ISTE POKRETNE STVARI

I vlasnik pokretne stvari moze visestruko izvrsiti otudjenje sa razlicitim sticaocima, radi sticanja prava vlasnistva i ta se pravna mogucnost objasnjava na isti nacin kao i kod nepokretnih stvari. Kod visestrukog otudjenja iste pokretne stvari pravo vlasnistva stice onaj sticalac kome je pokretna stvar predata u samostalan posjed jer je to zakoniti nacin sticanja prava vlasnistva. Takav sticalac je kasniji ugovarac, pa je uslov za sticanje prava vlasnistva da je savjestan. Mora biti savjestan kako u momentu zakljucenja svog pravnog posla, tako i u momentu predaje u posjed, a to znaci da tada nije znao niti je mogao znati za postojanje ranijeg ugovora o otudjenju iste pokretne stvari. Njegova se savjesnost po zakonu pretpostavlja, pa tek ako i ukoliko prvi sticalac dokaze nesavjesnost kasnijeg, ugovor drugog sticaoca tj. vlasnika bice nistav sljedom cega ce prvi kupac moci zahtijevati da mu posjednik izvrsi predaju pokretne stvari u posjed. Drugi slucaj je kada je zakljuceo vise ugovora o prodaji iste stvari, ali nijedan ugovor nije izvrsen predajom stvari u posjed, tj. otudjena stvar je u posjedu prenositelja, vlasnika, i tada pravo zahtijavati predaju u posjed ima onaj sticalac koji je prvi stekao pravni osnov. Za prenos vlasnistva po principu Prvi u vremenu jaci u pravu .

ZASTITA PRAVA VLASNISTVA Reivindicationa tuzba Jedno od sadrzaja pravnih ovlastenja vlasnika je pravo da svoju stvar posjeduje. Ako je vlasnikova stvar protivpravno oduzeta ili zadrzana (pa zakupoprimac je nije vratio u ugovorenom roku) onda vlasnik moze sudu podnijeti tuzbu i zahtijevati povrat stvari : Ovu tuzbu podnosi vlasnik neposjednik protiv posjednika nevlasnika. Tuzbom se moze zahtijevati povrat individualno odredjenje stvari, kako pokretne tako i nepokretne. Genericke stvari ili one koje su odredjenje po rodu ne mogu biti predmet reivindicatie i za njih se moze podnijeti tuzba zbog neosnovnog obogacenja ili za naknadu stete. Podnosilac ove tuzbe mora dokazati da je vlasnik stvari ciji povrat trazi, i da se ona nalazi u faktickoj vlasti oznacenog tuzenog koji je posjeduje bez pravnog osnova ili po slabijem pravnom osnovu. Tuzba se podnosi protiv osobe koja trazenu stvar posjeduje u momentu podnosenja tuzbe i ona mora imati u posjedu i u momentu zakljucenja glavne rasprave nakon cega sud donosi presude. Ako se desi da je u medjuvremenu pokretna stvar unistena onda vlasnik moze zahtijevati samo naknadu materijalne stete. Tuzeni se moze suprostaviti reividikacionom zahtijevu isticanjem materijalnog prigovora da ima pravo na posjed stvari kao sto je npr. pravo retencije ili zadrzanja stvari dok mu vlasnik ne naknadi iznos nuznih i korisnih troskova. Zahtijev ove tuzbe ako je vlasnih upisan u zemljisnu knjigu kao i nekretnina ne moze nikada glasiti na utvrdjenje prava vlasnistva vec samo na dosudjenja ili povrat u posjed. Pravo na podnosenje tuzbe nije ograniceno u zastarnim ni prekluzivnim rokovima.

PUBLICIJANSKA TUZBA Publicijanska tuzba je vlasnicka tuzba kojom se stiti jace pravo ili jaci pravni osnov na posjed stvari. Prema zakonskom rjesenju osoba koja je pribavila individualno

odredjenu stvar po pravnom osnovu i na zakonit nacin, a nije znala niti je mogla znati da nije postala vlasnik (pretpostavljeni vlasnik) , ima pravo zahtijevati povrat stvari i od savjesnog posjednika bez pravnog osnova ili po slabijem pravnom osnovu. Pravo na podnosenje ove tuzbe zakon priznaje bivsem samostalnom kvalifikovanom posjedniku koga naziva pretpostavljenim vlasnikom. Ova osoba treba da dokaze da je prije podnosenja tuzbe imala zakonit i istinit posjed i da ga je izgubila protivno svojoj volji. Tuzba je efikasna samo protiv pravno slabijeg posjednika koji trazenu stvar posjeduje bez pravnog osnova ili po slabijem pravnom osnovu. Razlog zbog cega podnosilac ove tuzbe nije postao vlasnik moze biti u tome sto je individualno odredjenu stvar pribavio od nevlasnika- drugog samostalnog kvalifikovanog posjednika a nije znao da rokovi dosjelosti nisu istekli. Drugi razlog moze biti sto je nekretninu pribavio od zekmljisno-knjiznog vlasnika ali je propustio da izvrsi uknjizbu svog prava vlasnistva. Nema sumnje da se ovom tuzbom moze posluziti i vlasnik ako ocijeni da nece moci dokazati da vlasnistvo prethodnika i sopstveno vlasnistvo ili bi to dokazivanje bilo znatno otezano u odnosu na nekretninu koja nije upisana u zemljisnu knjigu. Kada vlasnik podnosi ovu tuzbu onda mora da dokaze postojanje istih materijalnih pretpostavki kao i kada je podnosi pretpostavljeni vlasnik. Nije uslov da vlasnik mora prethodno podnijeti reividikacionu tuzbu pa da bude odbijen da bi tek onda mogao podnijeti ovu tuzbu sto znaci da ju podnosi bez ikakvih uslova i ogranicenja. Ako se pak desi da vlasnik podnese reividikacionu tuzbu pa sud ocijeni da nije dokazao uslove za podnosenje te tuzbe, onda nece odbiti vlasnicki zahtjev, vec ce ga raspraviti po osnovu jaceg prava na posjed stvari. Materijalno ovlastenje suda za navedeno postupanje nalazi se u tome sto je u pravu vlasnistva kao sirem pravu sadrzano i jace pravo na posjed stvari, sto znaci da je vlasnik stvari minialno i samostalno kvalifikovani posjednik. Procesno ovlastenje suda za navedeno postupanje ogleda se u tome sto sud nije vezan za pravni osnov tuzbenog zahtjeva vec samo za tuzbeni zahtjev koji je kod obje tuzbe sadrzajno isti ( povrat stvari ) . Sud moze odbiti tuzbeni zahtjev kao neosnovan tek onda kada ga ne moze usvojiti ni po kom drugom pravnom osnovu. PASIVNO LEGITIMISANE OSOBE Podnosilac ove tuzbe moze zahtjevati povrat stvari i od savjesnog posjednika kod koga se ona nalazi bez pravnog osnova. I pretpostavljeni vlasnik moze da raspolaze sa svojom stvari tako sto ce npr. dobrovoljno predati u zakup/poslugu privremenom korisniku. Moze se desiti da privremeni korisnik neovlasteno otudji primljenu stvar trecoj osobi i time dovede u pitanje pravo podnosioca tuzbe da ima makar i posredan posjed stvari . Treca osoba moze biti i savjestan ali ne moze steci vlasnistvo ako privremeni korisnik nije bio vlasnik.Treca osoba moze biti kupac ili poklonoprimac nepokretne stvari ili poklonoprimac pokretne stvari. Takav ugovor o otudjenju tudje stvari je nistav zbog nepostajanje osnova ugovorne obaveze ( niko na drugog ne moze...). Takav sticalac je u obavezi da vrati trazenu stvar podnosiocu tuzbe jer je posjeduje bez pravnog osnova bez obzira sto je savjestan.

SAVJESTAN POSJEDNIK PO SLABIJEM PRAVNOM OSNOVU U sporu izmedju dva pretpostavljena vlasnika jaci pravni osnov ima onaj koji je stvar stekao teretno u odnosu na drugog koji je stvar stekao bezteretno. Ovakvo rijesenje polazi od toga da ce manju stetu zbog oduzimanja stvari pretrpjeti ona strana koja je stvar stekla bezteretno. Ako su pravni osnovi iste jacine (oba stekla teretno ili bezteretno) spor ce dobiti ona strana koja je posjeduje, pa otuda i misao sretni su oni koji posjeduju. *To je petitorna parnica izmedju dva pretpostavljena vlasnika zato sto tuzilac nije dokazao jace pravo na posjed* NESAVJESTAN POSJED BEZ PRAVNOG OSNOVA Publicijanska tuzba je efikasna i protiv ovog posjednika koji je trazenu stvar pribavio na protivpravan nacin, silom, prevarom ili zloupotrebom povjerenja neovisno od toga koliko vremenski traje posjed. Oznaceni tuzeni ne moze nikada steci pravo vlasnistva dosjeloscu jer nema nikakav kvalitet posjeda. Podnosilac tuzbe treba da dokaze zakonit i istinit posjed iz cega se nesumnjivo izvodi zakljucak o postojanju jaceg prava na posjed stvari. PRAVNA PRIRODA PUBLICIJANSKE TUZBE Ovo je znacajan materijalni aspekt jer od toga zavisi pravni osnov tuzbe, pravilan naziv tuzbe tuzitelja i procesno pitanje da li i za koga pravosnazno okocana publicijanska parnica prestavlja presudjenu stvar. Okolnosti koje odredjuju pravnu prirodu ove tuzbe su : priroda publicijanskog zahtjeva, mjesto koje tuzba ima u ZOVO, predmet zastite i da li pravo na podnosenje tuzbe zastarijeva. Povrat izgubljene stvari moze se zahtjevati reivindikacionom, publicijanskom i posjedovnom tuzbom zavisno od toga na kom se pravnom osnovu zasniva zahtjev. Jedan od obaveznih elemenata tuzbe je i odredjen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potrazivanja. Vlasnicki zahtjev za povrat stvari je samo onaj koji ima utemeljenje u pravu vlasnistva ili jacem pravu. Publicijanski zahtjev za povrat stvari po svojoj pravnoj prirodi je vlasnicki, slijedom cega je i ova tuzba vlasnicka. Za ocjenu pravne prirode tuzbe nije bitna pravna kvalifikacija tuzitelja vec ocjena suda imajuci u vidu izlozeno pravilo. Publicijanska tuzba je sadrzana u glavi 3 ZOVO koja regulise stvarnopravnu zastitu vlasnistva. Ovom tuzbom se stiti jace pravo na posjed stvari, pa je sud u obavezi da utvrdi kvalitet i kvalifikaciju posjednika, svakog ucesnika u parnici. Pravo na podnosenje ove tuzbe nije vremenski ograniceno zastarnim niti prekluzivnim rokovima. Tuzba se moze uvijek podnijeti , a njen konacan uspijeh zavisit ce od toga kakav kvalitet posjeda ima tuzeni i koji ce prigovor istaci da bi se suprostavio publicijanskom zahtjevu. Za ocijenu pravne prirode publicijanske tuzbe od znacaja je i razlikovanje u odnosu na reivindikacionu tuzbu. Osnov reivindikacione tuzbe je pravo vlasnistva a publicijanske tuzbe jace pravo na posjed stvari. Donijeta presuda u reivindikacionoj parnici ima apsolutno djelovanje prema svim trecim osobama. Publicijanska presuda

ima relativno dejstvo samo prema pravno slabijem posjedniku i to u konkretnoj parnici. Na osnovu izlozenog moze se zakljuciti da je reivindikaciona tuzba prava vlasnicka tuzba dok je publicijanska neprava vlasnicka tuzba. Na osnovu svega izlozenog moze se konacno zakljuciti da je publicijanska tuzba po svojoj pravnoj prirodi neprava vlasnicka tuzba sa jacim posjedovnim osnovom koja je efikasna samo protiv pravno slabijeg posjednika.

PRIGOVOR TUZENOG POSJEDNIKA U PUBLICIJANSKOJ PARNICI Tuzeni se moze suprostaviti publicijanskom zahtjevu sticanjem odredjenih materijalnih prigovora, a to su : prigovor prava vlasnistva i prigovor jaceg i jednakog pravnog osnova na posjed stvari. Teret dokazivanja cinjenica kojima se sprecava nastanak prava je na tuzenom pa je duzan dokazati osnovanost svakog od istaknutih prigovora koji ima za osnovu cinjenice. Dokazanost svakih od ovih prigovora dovodi do odbijanja publicijanskog zahtjeva. Dokazano pravo vlasnistva je jace od jaceg kvalifikovanog posjeda pa ce tuzeni zadrzati posjed trazene stvari. U sporu izmedju dva pretpostavljena vlasnika tuzeni ce takodje zadrzati posjed trazene stvari ako dokaze jace ili jednako pravo. PRESUDJENA STVAR U PUBLICIJANSKOJ I REIVINDIKACIONOJ PARNICI Pravosnazno okoncana reivindikaciona parnica pretstavlja presudjenu stvar za porazenu stranku. Stranka koja je dobila ovu parnicu nema pravni interes za novu tuzbu. Ako porazeni tuzenik podnese novu reivindikacionu tuzbu sud ce je rijesenjem odbaciti kao nedopustenu. Pravosnazno utvrdjenje da je tuzilac vlasnik odredjene stvari sadrzi u sebi utvrdjenje da to tuzeni nije, i obrnuto jer samo jedna osoba moze biti iskljucivi vlasnik stvari. Ako se desi da treca osoba podnese reivindikacionu tuzbu u odnosu na istu stvar onda ce sud po prijedlogu tuzitelja iz ranije parnice koristiti pravosnaznu presudu kao dokaz vlasnistva, pa ce tuzbu trece osobe odbaciti kao neosnovanu. Bitno je drugacija situacija u pogledu presudjene stvari u publicijanskoj parnici. Po ovom pitanju podijeljena su misljenja u literaturi. Da bi se dao pravilan odgovor da li pravosnazno okoncana publicijanska parnica pretstavlja presudjenu stvar za porazenu stranku potrebno je imati u vidu koji se uslovi moraju ispuniti za postojanje presudjene stvari. To su : identitet parnicnih stranaka, identitet tuzbenog zahtjeava u pogledu pravnog osnova i sadrzaja te identitet cinjenicnog osnova. Prvi uslov je ispunjen bez obzira sto se radi o obrnutoj stranackoj ulozi ali preostala dva uslova nisu ispunjena. Tuzbeni zahtjev je kod obe tuzbe sadrzajno isti ali se zasniva na razlicitom pravnom osnovu. Pravo vlasnistva je nova cinjenica koja je nastala nakon zakljucenja glavne rasprave kod prvostepenog suda i zbog toga nije obuhvacena pravosnaznoscu presude. Polazeci od izlozenog moze se zakljuciti da

pravosnazno okoncana publicijanska parnica ne pretstavlja presudjenu stvar za porazenu stranku. Ta stranka ako stekne mogunost da naknadno dokaze da je vlasnikiste stvari o kojoj je vodjena publicijanska parnica moze podnijeti reivindikacionu tuzbu koju ce sud uzeti u razmatranje i odlucivanje, i zavisno od toga donijeti odgovarajucu odluku. Ako raniji tuzenik kao sadasnji podnosilac reivindikacione tuzbe dokaze da je vlasnik iste stvari sud ce suprotnu stranku ranijeg tuzitelja iz publicijanske parnice obavezati da vrati istu stvar. NEGATORNA TUZBA Ako treca osoba protivpravno uznemiri vlasnika na drugi nacin a ne oduzimanjem stvari onda vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik mogu zahtijevati da to protivparno uznemiravanje prestane. Podnosenjem ove tuzbe ovlastena osoba zahtjeva sudsku zastitu u pogledu pravnih ovlastenja koja se odnose na koristenje i raspolaganje sa stvari. Ovlastene osobe za podnesenje ove tuzbe su : suvlasnik, zajednicki vlasnik i etazni vlasnik. Podnosilac tuzbe treba da dokaze svoje vlasnicko pravo i da ga je tuzeni uznemirio. Ako tuzeni tvrdi da ima pravo da uznemirava tuzitelja na osnovu zakona, pravnog posla i ovlastenja nadleznog organa mora to i dokazati. Ako dokaze sud ce odbiti negatorni zahtjev, a ako ne dokaze sud ce ga usvojiti jer tada postoji protivparno uznemiravanje. Ovu tuzbu ovlastena osoba moze podnijeti npr. kada mu tuzeni na parcelu odlaze radnicki otpadni materijal, pusta stoku ili je neovlasteno postavio reklamu. U pravnom zivotu tuzba se najcesce podnosi radi zastite o tzv. stetnih emisija kada prelazi u obicajenu mjeru do garancije. Osobe protiv kojih se moze podnijeti ova tuzba su : autouznemiravanje, nalogoprimac koji postupa po zahtjevu druge osobe i osoba u kojoj je korist izvrseno uznemiravanje. Postavljenim zahtjevom trazi se prestanak protivpravnog uznemiravanja. Ako je ovlastena osoba pretrpjela stetu ima pravo da zahtjeva naknadu po opstim pravilima odgovornosti. Pravo na podnosenje tuzbe nije ograniceno zastarnim niti prekluzivnim rokovima. DUZNOSTI I PRAVA TUZENOG POSJEDNIKA U VLASNICKOJ PARNICI Tuzeni posjednik moze imati procesni i materijalni polozaj savjesnog posjednika bez pravnog osnova ili po slabijem pravnom osnovu, ili da je nesavjestan posjednik. Podnosiilac vlasnicke tuzbe za povrat stvari moze postaviti maksimalan zahtjev prema nesavjesnom posjedniku, a znatno suzen zahtjev prema savjesnom posjedniku. Savjestan posjednik je duzan vratiti trazenu stvar, a ako ona ne postoji nije duzan naknaditi stetu, jer ne odgovara za ostecenje i unistavanje stvari. Ovo se odnosi

samo na samostalnog savjesnog posjednika koji je opravdano vjerovao da je stvar koju posjeduje njegovo vlasnistvo. Ako postoji ostecena stvar, duzan je vratiti je al bez obaveze da vrsi popravak. Bitno je drugacija situacija, kada je tuzeni nesamostalni savjesni posjednik koji ima pravo na posjed stvari ali ujedno zna da stvar koju posjeduje nije njegovo vlasnistvo. Ako takva osoba nije u mogucnosti vratiti trazenu stvar jer je unistila, duzna je naknaditi njenu vrijednost po cijenama na dan donosenja sudske odluke. Ako postoji ostecena stvar duzan je popraviti je i u takvom stanju vratiti je podnosiocu vlasnicke tuzbe. I savjestan posjednik moze traziti naknadu nuznih troskova za odrzavanje stvari kao i korisnih troskova u onoj mjeri u kojoj je vrjednost stvari povecana. Ima pravo i na naknadu troskova koje je ucinio radi svog zadovoljstva i uljepsanja stvari, ako je time povecana njena vrijednost. Ako se ono sto je savjestan posjednik ucinio moze odvojiti od stvari bez njenog ostecenja, onda ima pravo da to odvoji i zadrzi za sebe. Savjestan posjednik ima pravo zadrzavanja stvari dok mu se ne naknadi iznos nuznih i korisnih troskova koje je imao u vezi sa stvari. Nesavjestan posjednik takodje je duzan vratiti trazenu stvar s obzirom da je znao da stvar koju posjeduje nije njegova u nemogucnosti vracanja stvari duzan je naknaditi njenu novcanu protuvrjednost. Nesavjestan posjednik ima pravo na svoje zahtjeve prema podnosiocu vlasnicke tuzbe ali su oni znatno uzi od prava savjesnog posjednika. Ima pravo na naknadu nuznih troskova koji bi nastali i da se stvar nalazila kod vlasnika. Ima pravo na naknadu korisnih troskova ali samo ako su oni osobno korisni i za vlasnika, ili posjednika sa jacim posjedovnim osnovom. Nesavjestan posjednik nema pravo na naknadu troskova koje je ucinio radi svog zadovoljstva ili uljepsanja stvari ali ako se to moze odvojiti od stvari bez njenog ostecenja, onda ima pravo da to odvoji i zadrzi za sebe. Savjestan i nesavjestan posjednik mogu postaviti svoje zahtjeve prema podnosiocu vlasnicke tuzbe u roku od 3 godine od predaje trazene stvari. PRESTANAK PRAVA VLASNISTVA Pravo vlasnika moze da prestane na relativan i apsolutan nacin. U prvom slucaju mjenja se nosilac prava vlasnistva, a u drugom slucaju dolazi do potpunog prestanka prava vlasnistva. Prema zakonskom rjesenju pravo vlasnistva koje ima jedna osoba na stvari prestaje kada druga osoba stekne pravo vlasnistva na toj stvari. Pravo vlasnistva na osnovu pravnog posla ne prenosi se niti se stice samim zakljucenjem punovaznog ugovora. Pored toga, potreban je i odgovarajuci nacin sticanja prava vlasnistva, zavisno od toga da li se radi o pokretnoj ili nepokretnoj stvari.

Kad su ispunjeni svi uslovi tek onda dolazi do prenosa, odnosno sticanja prava vlasnistva. Kada je u pitanju sticanje po samom zakonu onda se vlasnistvo stice ispunjenjem zakonskih pretpostavki : Na osnovu odluke nadleznog organa vlasnistvo se stice danom pravosnazne odluke, npr. rjesenjem kojim je priznato pravo vlasnistva na uzurpiranom drustvenom zemljistu. Eventualni upis u zemljisnu knjigu ima samo deklarativno dejstvo i o tome se obavjestavaju 3 osobe. -Drugi nacin prestanka je napustanjem stari. Stvar se smatra napustenom kada vlasnik na nesumnjiv nacin i slobodno izrazi volju da odredjenu stvar ne zeli vise imati u svom vlasnistvu. Napustena pokretna stvar moze biti predmet okupacije dok u odnosu na napustenu nekretninu nadlezni opstinski organ donosi odgovarajucu odluku kojom utvrdjuje njen status. -Treci nacin prestanka prava vlasnistva je propast stvari. Ako nema stvari kao predmeta prava vlasnistva onda nema vlasnistva niti njegovog nosioca. Ako je medjutim stvar samo djelimicno propala onda se na ostalom dijelu vlasnistva zadrzava pravo vlasnistva. Takav je slucaj npr. Kada rijeka svojom snagom kida okolno zemljiste i smanjuje povrsinu parcele u vlasnistvu do potpunog ili djelimicnog unistenja.

By: Me

GRADJANSKO PRAVO I