CELIJAKIJA

SEMINARSKI RAD

SADRAJ

UVOD
1.2. RADNA HIPOTEZA 1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAIVANJA 1.4. STRUNE METODE 1.5. STRUKTURA RADA

1
1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKAT ISTRAIVANJA 2 2 2 2 3

CELIJAKIJA
1.6. GLUTEN GRAA, OSOBINE

4
4 5 5 7 8 9 9 12

2.1.1. Patomehanizam 'resorpcije' glutena nastanak celijakije 1.7. PATOFIZIOLOGIJA CELIJAKIJE 1.8. KLINIKA SLIKA CELIJAKIJE 2.3.1. Oblici bolesti 2.3.2. Komplikacije bolesti 1.9. DIJAGNOZA CELIJAKIJE 1.10. TERAPIJA CELIJAKIJE

NJEGA BOLESNIKA I SMJERNICE KOD CELIJAKIJE 13 ZAKLJUAK LITERATURA 16 17

1. UVOD
Danas, kada je tempo ivota izuzetno brz, mi, ljudska vrsta, takoe na brz nain zadovoljavamo i svoje osnovne fizioloke potrebe. Ishrana je, kao jedna od bitnih potreba za odravanje nekih homeostaza u ovjeijem tijelu, takoer na udaru ovakvog stila ivota. ta jedemo, kako jedemo i koliko jedemo su naini i mehanizmi pomou kojih postiemo to da smo zdravi - zadovoljili potrebe organizma za vanim sastojcima u hrani, i druga krajnost je da postiemo da smo bolesni, odnosno da neke namirnice ne unosimo dovoljno, a sa unosom nekih drugih pretjeramo. Kako se ovjek od ovjeka razlikuje, tako se razlikuju i potrebe i naini ishrane. Takoer ni sistem za prijem i obradu hrane, digestivni sistem, kod svih ljudi nije isti. Poznati su sistemi za probavu, odnosno oboljenja koja se javljaju na njima, a koji su uslovljeni raznim iniocima ili predispozicijama organizma i imaju za posljedicu nepodnoenje odreenih komponenti koje se nelaze u hrani. Jedno od njih je i celijakija, koja spada u malapsorptivne bolesti. Celijakija predstavlja nepodnoljivost organizma na gluten - bjelanevinu koje najvie ima u itaricama: penici, rai, zobi i jemu. Posljedica je tipina glutenska enteropatija koja se kod nekih osoba manifestira i izaziva teko oteenje sluznice tankog crijeva, zbog ega je umanjena resorpcija hrane. Celijakija je dakle autoimuna bolest probavnog trakta koja pogaa genetiki podlone pojedince. Jo se naziva sindrom malapsorpcije ili glutenska enteropatija, ili netropska sprue (zato to se ne razlikuje mnogo od tropske sprue). Kod celijakije je sluznica tankog crijeva oteena, a do oteenja dolazi zbog konzumiranja hrane koja sadri gluten. Pri tome se smanjuju male resice (villi) koje se nalaze na sluznici tankog crijeva i slue za apsorpciju hranjivih tvari i stvaranje probavnih enzima. Tako organizam postaje nesposoban apsorbirati hranjive tvari kao to su proteini, masti, ugljikohidrati, vitamini i minerali koji su neophodni za ivot i zdravlje. Svaka hrana koja sadri spomenute itarice, u najmanjoj koliini ak u tragovima, zabranjena je za osobe koje boluju od ove bolesti. Celijakija se lijei doivotnom dijetom.

1.1.

PROBLEM, PREDMET I OBJEKAT ISTRAIVANJA

Problem istraivanja jeste mehanizam nastanka celijakije i uestalost oboljenja kod populacije,odnosno sve ono to bolest predstavlja. Objekat istraivanja u seminarskom radu je gastrointestinalni trakt sa karakteristinom anatomijom i fiziologijom, a u ovome konkretno sluaju sistem preko kojega bolest direktno utie na cjelokupan ovjekov organizam. Predmet istraivanja je celijakija, bolest probavnog sistema uzrokovana unoenjem prehrambenih namirnica koje sadre gluten u organizam, najvie i najee dakle putem ishrane, ali i na druge naine. 1.2. RADNA HIPOTEZA

Kada je ljudska populacija najmnogobrojnija na planeti, nego ikada do sada, bolest celijakije poprima alarmantnu notu. Radna hipoteza je neto to e se provui kroz cijeli seminarski rad: Celijakija je veoma esta doivotna bolest, moe imati podmukao poetak, i kada se na vrijeme ne prepozna i ne lijei dovodi do brojnih i ozbiljnih komplikacija. 1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAIVANJA

Ukazati na oziljnost ovoga oboljenja i kako se ona reflektuje na itavu ovjekovu fiziologiju,odnosno na njegov ivot. Potrebno je pokazati ulogu resica u crijevima digestivnog sistema ovjekovog organizma, te promjene koje gluten direktno izaziva na njima, dijagnostike metode za otkrivanje oboljenja, dugotrajne posljedice po normalni ivot oboljelog odnosno terapija kod oboljenja i njega oboljelih. 1.4. STRUNE METODE

U pripremi i izradi ovoga rada koritene su slijedee ope strune metode: metoda analize i sinteze, metoda deskripcije, metoda apstrakcije, konkretizacije i generalizacije te dedukcije. 1.5. STRUKTURA RADA

Seminarski rad ine 3 poglavlja. Rad e u uvodu dati opte informacije o celijakiji, zatim e da objasni mehanizam nastanka ovoga oboljenja, ulogu ishrane na nastanak odnosno 'prestanak' bolesti, da d ope informacije o dijagnosticiranju, kao i o terapiji celijakije. Takoer, da informie o hrani i nainu pronalaenja adekvatne hrane za oboljele. Naravno, neizostavan dio na kraju su smjernice i uputstva za njegu bolesnika oboljelih od celijakije.

2.

CELIJAKIJA
Celijakija, glutenska enteropatija, trajna je nepodnoljivost glutena u za to

predodreenih osoba. Histoloke promjene crijeva i kliniki znakovi bolesti nestaju na dijeti bez glutena, a ponovno se javljaju kod prehrane sa glutenom (recidiv histolokih promjena je redovit, dok kliniki simptomi mogu i izostati).1 Celijakija je podmukla bolest, vreba skrivena u glutenu. Veliki broj ljudi boluje od celijakije a da oni to i ne znaju, pa njihov ivot zavrava vrlo rano, smrt nastupa nakon razvoja komplikacija. Tijelo, zbog neprihvaanja glutena, moe reagirati razliitim autoimunim bolestima jetre, titnjae, sluznice eluca te neurolokim poremeajima poput epilepsije. Najvei problem predstavlja nelijeena celijakija, to moe dovesti do razvoja malignih bolesti poput karcinoma crijeva ili limfoma. Ova hronina gastroenteroloka autoimuna bolest pojavljuje se podjednako kod oba spola, obuhvaa sve dobne grupe, i moe se javiti u bilo kojem periodu ivota. Pojavljuje se zbog genetskog nasljea, zatim kao posljedica stresa ili infekcije, a nerijetko kuca na vrata osobama koje pate od Downova sindroma ili neke priroene bolesti. U skandinavskim zemljama celijakija je mnogo ea nego u ostatku Evrope, a gotovo da je nema u zemljama Azije i SAD. Kod rijetkih primjera doe do ozdravljenja u pubertetu. Celijakija se najee javlja kod dojenadi kad dijete pone uzimati hranu koja sadri gluten. Celijakija je kod djece uglavnom prepoznatljiva, karakterizira je nadut trbuh i veoma tanki udovi. Zanimljivo je kako se ova doivotna hronina bolest esto prezentira simptomima poput umora ili malaksalosti, a osim toga, javlja se dugotrajna dijareja, gubitak apetita, nadutost, slabljenje miinog tkiva ili ak slabokrvnost.

Vrhovac B. i sur., Interna medicina Medicinska biblioteka, Zagreb 2003.

2.1.

GLUTEN GRAA, OSOBINE

Gluten (glue) je proteinski molekul dva proteina (glijadina i glutelina) koji se nalaze priblino u jednakim promjerima u jezgru (endospermu) penice i nekih itarica). To je visoko proteinski ostatak veoma bogat proteinima, ugljenim hidratima, kalcijumom i vitaminima grupe B. Nerastvorljiv je u kiseloj sredini (elucu), a asimilira se u crijevima. Osim pomenutog glutena poznato je nepovoljno djelovanje i drugih prolamina: sekalina (iz rai), hordeina (jema) i avenina (zobi). Sve etiri frakcije glijadina izazivaju glutensku enteropatiju, alergiju na itarice. Postoji i lizin, bazna diamo-monokarboksilna esencijalna kiselina, koja se nalazi u proteinima tira (naroito u baznim jedarnim proteinima, histaminima). I heljda, iako nije itarica, sadri bjelanevinu slinu glutenu. Kod nekih osoba izaziva glutensku enteropatiju, sindrom loe crijevne apsorpcije. 2.1.1. Patomehanizam 'resorpcije' glutena - nastanak celijakije Gluten stvara problem s varenjem, poto je njegova mrea teka za razlaganje i samo se djelimino svari. Ako je glutenska hrana nedovoljno savakana, glavni je uzrok crijevnih zapaljenja i alergija. Gluten slabi zidove tankog crijeva, djelujui na male resice koje se nalaze na sluznici tankog crijeva koje usvajaju hranljive materije. Na taj nain crijevne resice imaju smanjenu sposobnost za apsorpciju hranljivih materija. Uslijed nadraenosti oteenih crijevnih resica organizam stvara zatitni sloj sluzi koji ini jo teim prolaz hranljivih materija kroz crevni zid. Tako gluten, posebno penini, uzrokuje tipine bolesti slabog varenja. Kada je crijevni zid oteen, postaje propustljiv i za vee molekule od normalnih, pa djelimino svarene bjelanevine i bakterijski toksini ulaze u krvotok izazivajui alergiju i slabljenje imunog sistema. Sluz koju stvara gluten, osim u tankim crijevima, moe se nai i u glavi. Osobe sa ovakvim nakupinama ne mogu se opustiti, osjetljive su, eksplozivne, i u sluaju alergije mozga, naklonjene su epilepsiji i mentalnim bolestima. Kasnije nakupljanje sluzi moe da ima za posljedicu i gluhou. Zbog poremeaja metabolizma, penini skrob se u njihovom organizmu uglavnom pretvara u tjelesne masti, umjesto u energiju. Osim peninih namirnica i preraevina i mnoge druge namirnice esto sadre dodati gluten.

2.2.

PATOFIZIOLOGIJA CELIJAKIJE

Po svemu sudei etiologija malapsorpcije ne moe se dovesti u vezu iskljuivo sa oteenjem sluznice tankoga crijeva. Znaajni su faktori kontaminacije tankog crijeva bakterijama, ispadi u apsorpciji i funkciji unog mjehura, smetnje enterohepatine cirkulacije unih soli, smetnje crijevnog motiliteta i djelomina insuficijencija egzokrine guterae. Poremeaj gastrointestinalnih hormona, koji se redovito javlja, odraava rasprostranjenost sluznikih promjena. Enzimi enzimi etkaste navlake sluznice tankog crijeva (disaharidaze dipeptidaze, alkalna fosfataza) su snieni. Najosjetljivija je laktaza ija se aktivnost prva smanjuje, a pslednja oporavlja. Aktivnost disaharidaza obino nije jednaka u tankom crijevu (kao to ni morfoloko oteenje nije jednoliko), pa zbog toga stupanj podnoljivosti laktoze ne mora biti sukladan stupnju oteenja sluznice. U bolesnika sa aktivnim boleu nalazi se u sluznici tankoga crijeva znaajno poveanje prostaglandina, za koje se vjeruje kako potiu aktivnost adenil ciklaze i smanjuju aktivnost Na-K-ATP-aze te tako pridonose proljevu.2
Slika 1: Prolaz nutritijenata kroz zdrave kanalie tankog crijeva u krv

Izvor: www.building-body.com/istina-o-glutenu.html

Vrhovac B. i sur., Interna medicina Medicinska biblioteka, Zagreb 2003.

Slika 2: Prolaz nutritijenata kroz celijakijom oteene kanalie tankog crijeva u krv

Izvor: www.building-body.com/istina-o-glutenu.html

2.3.

KLINIKA SLIKA CELIJAKIJE

Tipinu kliniku sliku celijakije u ranoj djeijoj dobi ine opta pothranjenost, hronini proljev sa obilnim kaastim masnim stolicama (steatoreja) uz veliki distendiran trbuh, razdraljivost i promjene ponaanja djeteta te gubitak apetita. U pravilu celijakija se pojavi u dobi starijeg dojeneta i malog djeteta, kada se djetetu poinje davati vie itarica, rjee u kasnijoj dobi, a traje cijelog ivota.3 Simptomi celijakije variraju u zavisnosti koji je nutrijent izostao iz normalne apsorpcije. Najei simptomi su: - hronini proljev ili zatvor stolice; - svijetle (ak sjajne) i obilate zaudarajue stolice; - bolovi u trbuhu; - nenapredovanje na teini; - izboen trbuh; - anoreksija - nedostatak apetita; - promjena raspoloenja, mrzovoljnost; - povraanje; - gubitak energije, umor; - atipian razvoj kod djece i zakanjeli pubertet; - mlitava muskulatura i - oteenje zubne cakline.

Mardei D. Pedijatrija kolska knjiga, Zagreb 2005.

Osim tipine klinike slike, kod celijakije mogu se javiti simptomi koji esto nisu vezani uz probavni sistem te se o celijakiji niti ne misli.
Slika 3: Izgled djeteta oboljelog od celijakije

Izvor: www.celijakija.hr

2.3.1. Oblici bolesti Bolest se moe javiti u bilo kojoj ivotnoj dobi. Kod djece se esto manifestira klasinim ili tipinim oblikom bolesti tzv crijevni oblik bolesti: gubitkom apetita, dugotrajnim proljevom ili uestalom, obilnom, masnom, pjenuavom i zaudarajuom stolicom, povraanjem i nenapredovanjem na teini te promjenama raspoloenja djeteta. U izgledu djeteta dominira povean trbuh uz jako tanke noge i ruke, bez potkonog masnog tkiva, i oboljela djeca imaju izgled djeteta iz Bijafre. Kod odraslih se bolest moe drugaije manifestirati i celijakija je dijagnosticirana dok su obavljali pretrage radi sumnje na neke druge poremeaje. Prepoznavanje celijakije, tj. nivo klinike sumnje na ovu bolest posebno je izraen problem, naroito kod odraslih osoba. Na jednog dijagnosticiranog bolesnika dolazi najmanje sedam neprepoznatih. Kona celijakija ili hepetiforni dermatitis je oblik bolesti karakteriziran pojavom sitnih mjehuria na koi koljena, laktova i bedara bolesnika, koji jako svrbe, pucaju i ostavljaju oiljke. Celijakija se moe ispoljiti slikom psorijaze te gubitka kose. Jedini simptom bolesti moe biti slabokrvnost zbog nedostatka eljeza koji uporno traje usprkos dugotrajnoj terapiji. Niski rast vee djece ili adolescenata te poremeaj u razvoju zubne cakline nalazi se kod 30% nelijeenih bolesnika. Celijakija je opisana u 1,5 do 7% reumatolokih bolesnika koji pate od reumatoidnog artritisa. Celijakija se moe spojiti s hroninom upalom jetre, 10

krhkou kostiju, kao posljedice njihove smanjene gustoe. Nekih 20% oboljelih pati od osteoporoze. Neuroloki poremeaji celijakiara prezentiraju se slikom epilepsije, cerebralne ataksije, polineuropatije i miastenije.Bezglutenska dijeta i ovdje moe imati vanu ulogu u nestanku simptoma bolesti. U veeg broja adolescenata koji pate od celijakije opaen je zaostatak u razvoju puberteta. Nadalje, celijakija se moe ispoljiti slabijom plodnou oboljele osobe. Celijakija se moe prezentirati i znakovima srane bolesti kao sto su upala srane ovojnice perikarditis, te proirenje srca sa znakovima poputanja njegove funkcije. Bolesnici s tihim, tzv. asimptomastkim oblikom bolesti prividno su zdravi. Ti bolesnici nemaju nikakvih simptoma bolesti, ali se histolokom analizom bioptata crijevne sluznice otkriva oteenje tipino za celijakiju. Ti se bolesnici obino otkrivaju meu rodbinom bolesnika oboljelih od jasne celijakije.4 2.3.2. Komplikacije bolesti Izostanak terapije (bezglutenska dijeta) dosta poveava opasnost razvoja brojnih opasnih bolesti. Oteenje sluznice tankog crijeva koje traje, onemoguuje iskoritavanje tvari iz hrane, i ima za posljedicu hormonalne poremeaje, a moe rezultirati i razvojem vrlo tekih i ivotno ugroavajuih bolesti (karcinom crijeva i maligni tumor limfnog tkiva limfom). Bez sumnje je utvrena dvostruko vea stopa umiranja bolesnika od koji pate od nelijeene celijakije u poreenju sa grupom zdravih ljudi. Stopa smrtnosti prvenstveno se odnosi na umiranje od posljedica spomenutih malignih bolesti. Kod bolesnika kod kojih je bolest prepoznata i lijeena, stopa smrtnosti je ista kao kod zdravih ljudi. Bolesnici koji pate od celijakije mogu oboljeti od eerne bolesti, autoimune upale titnjae, autoimune upale jetre, autoimune upale sluznice eluca, oteenja nadbubrene lijezde i dr. 2.4. DIJAGNOZA CELIJAKIJE

Izvor: www.roda.hr/article/read/celijakija-ili-glutenska-enteropatija

11

Dijagnoza se postavlja na osnovu klinike slike, laboratorijskih nalaza, rendgenskog nalaza i biopsije jejunuma, koja je karakteristina za primarni oblik malapsorpcije celijakiju. Jedini nain za otkrivanje ove bolesti je biopsija tankog crijeva. Tokom pretrage celijakiju otkriva stanje resica. One zbog bolesti poinju nestajati, a sluznica poinje biti tanja i atrofina.
Slika 4: Tanko crijevo, presjek

Izvor: salerno.uni-muenster.de/data/bl/sobotta/pics_big/0950.html#

Dijagnostiki postupak temelji se na analizi vie uzoraka sluznice tankoga crijeva, uzetih sa razliitih mjesta, to daje uvid u rasprostranjenost promjena i njihov intenzitet. Preporuuje se izvoenje biopsije viekratnom sukcijskom peroralnom biopsijskom kapsulom. Tako dobiveni uzorci crijevne sluznice u pravilu su kvalitetniji to omoguava primjerenu analizu. Biopsijski uzorci dobiveni endoskopom potjeu uglavnom iz distalnog duodenuma, manji su i esto oteeni to oteava pretragu. Europsko drutvo za pedijatrijsku gastroenterologiju i prehranu (ESPGAN) preporuuje postavljanje dijagnoze celijakije na sljedei nain: nalaz sluznice tankoga crijeva u poetku bolesti kompatibilan s dijagnozom, puna klinika remisija na dijeti bez glutena, nalaz cirkulirajuih IgA protutijela na glijadin, retikulin i endomizij u vrijeme biopsije crijevne sluznice i njihov nestanak na bezglutenskoj dijeti. 12

Ponovno izlaganje glutenu (provokacija glutenom) s prateom rebiopsijom jejunuma nije obvezno, ali se preporuuje u nekim sluajevima kao to su: U djece u koje je dijagnoza utvrena do druge godine ivota (zbog znatno ire diferencijacijalne dijagnoze u tom ivotnom razdoblju); U djece sa atipinom klinikom slikom i/ili atipinim nalazom sluznice tankoga crijeva; U djece u koje je dijagnoza utvrena na temelju anamneze, klinike slike, imunolokih, apsorpcijskih i drugih testova; U djece u koje je biopsija crijeva izvrena u pogreno vrijeme, npr. u vrijeme napamet propisane bezglutenske dijete; U vee djece i adolescenata koji planiraju povratak na prehranu glutenom, uprkos lijenikom savjetu... ...Vjerojatno je kako e se dijagnoza glutenske enteropatije u budunosti temeljiti na kulturi tkiva. U laboratorijskim uvjetima analizirat e se ponaanje morfologije i funkcije bolesnikova crijevnog bioptata uprisutnosti glutena i bez njega. U dijagnostici celijakije znaajni su rezultati imunolokih pretraga, koji su ve dugo u rutinskoj uporabi. Miljenja o njihovoj pouzdanosti su prilino razliita, to je bar dijelom posljedica razliitih laboratorijskih metoda i intepretacija nalaza. Po svemu sudei vlastita iskustva imaju jak utjecaj na stav o dijagnostikom postupku i praenju bolesnika. U stalnoj su uporabi ''celijakina'' protutijela: IgA AGA, IgG AGA te IgA ARA i EMA. U vrijeme utvrivanja dijagnoze IgA AGA i IgG AGA prisutni su u veine (ali ne u svih) bolesnika sa glutenskom enteropatijom. IgG AGA osjetljiviji su od IgA AGA, ali se nalazi i u oko 25% bolesniika s drugim probavnim smetnjama, pa i u zdrave djece, zbog ega je broj lano pozitivnih nalaza izuzetno visok. Visoka specifinost (96 do 100%) u aktivnoj celijakiji pripisuje se protutijelima ARA; osjetljivost je od 16 do 76%. EMA su takoer visokospecifina. Pozitivna su u gotovo svih nelijeenih bolesnika, ali ee poslije druge godine ivota. Od laboratorijskih nalaza est je nalaz anemija, uglavnom hipokromna mikrocitna zbog manjka eljeza. Rijetko se nalazi megaloblastina anemija, uglavnom u bolesnika sa oteenim ileumom. U djece sa nelijeenom boleu folna

13

je kiselina u serumu, u eritrocitima uglavnom sniena. Daljnji su nalazi sniene serumske vrijednosti kalcija, fosfora, alkalne fosfataze i magnezija.5

2.5.

TERAPIJA CELIJAKIJE

Lijeenje se provodi strogom dijetom bez glutena, to je jedini mogui tretman za oboljele. To znai da dijeta mora biti stroga i kompletna, s doivotnim izbjegavanjem namirnica koje sadravaju gluten! Ponovno izlaganje hrani koja sadri gluten izaziva recidiv i moe dovesti do brojnih komplikacija kao to su sve vrste tumora koje se razvijaju u tankom crijevu. Doputa se ria, kukuruz, soja, krompir, sve vrste voa i povra kao i sve vrste mesa i ribe. Danas postoje mnoge vrste gotove hrane bez glutena, gdje se na ambalai istie odgovarajui znak: ne sadri gluten. Hrana treba biti bogata bjelanevinama, mineralima i vitaminima; one topljive u mastima u puetku lijeenja treba davati parenteralno. Posebnu panju valja obratiti davanju preparata eljeza, a u izrazito zekim sluajevima, u kojima je patolokim procesima zahvaen i distalni dio tankog crijeva (ileum) valja davati i folnu kiselinu i vitamin B126 Celijakija se moe javiti u bilo kojem periodu ivota, a najee kod male djece koja su se prvi put susrela s namirnicama to sadre gluten. Bitno je ne uvoditi u prehranu dojeneta namirnice od penice, rai, jema i zobi prije 6. mjeseca ivota. Ali prema zadnjim istraivanjima, alergija na gluten se smanjuje za 40% kod djece kojoj su u prehranu uveli gluten jo za vrijeme dojenja! Ukoliko se postepeno, pri odreenim uslovima, uvode male koliine tvari iz hrane, imunoloki sistem naui ne reagovati na te tvari. Ovaj proces naziva se desenzibilizacija ili uvoenje tolerancije. Nauna ispitivanja u vedskoj ukazala su na postojanje mogunosti da kod primjene malih koliina glutena uz dojenje, u kljunom periodu dojenake dobi, bi se moda mogao sprijeiti razvoj celijakije. Meutim, ovo jo nije ispitano na djeci iz obitelji s celijakijom. Uobiajena praksa

5 6

Vrhovac B. i sur., Interna medicina Medicinska biblioteka, Zagreb 2003. Vrhovac B. i sur., Interna medicina Medicinska biblioteka, Zagreb 2003.

14

nije uvoditi gluten u dojenaku prehranu prije perioda dohrane, tj. est mjeseci ivota, nigdje u Evropi.7 Oboljeli od celijakije obino ne podnose mlijeko, a ta nepodnoljivost laktoze u mlijeku je rezultat nadraenosti crijevnih resica na povrini sluznice i nemogunost probavljanja mlijenog eera. Sreom, kod bezglutenske dijete resice se oporavljaju pa je ta netolerancija laktoze prolazna. Ali, dobro bi bilo izbjegavati mlijeko u vrijeme kada se kree s dijetom. U vrijeme ozdravljenja, obino oboljelima treba nadopuna vitaminima i mineralima, koje odreuje ljekar. Dobro bi bilo kod odraslih, a naroito kod ena, kontrolirati nivo kalcija u kostima radi malapsorpcije kalcija. ... Kod Celijane krize rije je o djeci kod kojih je klinika slika bolesti veoma izraena, u kojih postoji teka dehidracija i malapsorpcija veeg broja sastojaka ishrane. Terapija se sastoji u primjeni I.V. rehidracije uz upotrebu pogodnih preparata mlijeka za realimentaciju (primjer: Pregestimil, Pregomin), a neki autori za najtee sluajeve preporuuju primjenu korfikosteroida. ... Djeca se oporavljaju bre od odraslih. Potrebno im je najmanje est mjeseci, dok je odraslima potrebno najmanje dvije godine. Dijeta bez glutena nije jednostavna jer je gluten prisutan u mnogim proizvodima, u mnogim kozervansima i lijekovima. Puno hrane, naizgled bez glutena, ga sadri, npr. hidrolizirani protein povra (HVP) i modificirana hrana. Proizvod koji se konzumira mora se dobro kontrolirati. Bezglutenska dijeta nije samo izbjegavanje proizvoda kao to su kruh, tjestenina, kolai i sl. Jedan od vanih faktora u olakavanju provoenja terapije je edukacija o bolesti i velika podrka obitelji i okoline.8

3. NJEGA BOLESNIKA I SMJERNICE KOD CELIJAKIJE

Celijakija je naalost trajna, hronina bolest, a jedini lijek je trajna doivotna dijeta za oboljelog. Da bi bila provedena dijeta, stroga prehrana, neophodna je pa ak i od esencijalne vanosti tana informisanost koji proizvodi sadre, a koji ne, gluten. Mora se posebno paziti na skrivene izvore glutena (aditivi, konzervasni i
7 8

Izvor je naveden u 'Ostalim izvorima'; Izvor: www.celijakija.hr (19.12.2012.)

15

stabilizatori) kojih ima u gotovoj hrani, lijekovima, sredstvima za odravanje higijene itd. Celijakija je bolest cijelog organizma, a ne samo probavnih organa pa posljedice nepridravanja dijete mogu biti katastrofalne. Stroga beuglutenska dijeta dovodi do potpunog nestanka simptoma. Njega bolesnika, odnosno dovoenje u stanje kada nema simptoma bolesti, odnosno odravanje stanja bez simptoma bolesti podrazumijeva kvalitetno provoenje bezglutenske dijete. Zatim, savjetovanje, edukacija o nainu i vrstama prehrambenih proizvoda koji su dozvoljeni za upotrebu. Na primjer, oboljelima od celijakije umjesto peninog brana savjetuje se koritenje riinog. No, najbitnije je da oboljeli naue itati deklaraciju na proizvodima koje kupuju, ti proizvodi ne bi smjeli sadravati gluten ak ni u tragovima. Bitno je znati da je univerzalni znak, koji proizvode s glutenom razlikuje od onih bez njega, prekriena penica. Zadatak mediciske sestre je da upozna pacijenta sa vrstama deklaracija, odnosno znakova na prehrambenim proizvodima koji definiu ''hranu bez glutena''.
Slika 5: Neke od deklaracija proizvoaa za proizvode bez glutena

Izvor: www.google.ba/search?
q=bez+glutena&hl=bs&tbo=d&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ei=wxjYUMbcI8Tx4QTr7IHoBw&v ed=0CAcQ_AUoAA&biw=1360&bih=598

Takoer, medicinska sestra treba da d opis i vrste najvanijih, odnosno onih namirnica koje su najvie vezane za nae podneblje i koje se najvie koriste u ishrani, a koje su dozvoljene i one koje nisu dozvoljene u ishrani oboljelih od celijakije. Dozvoljena hrana za osobe s celijakijom: sve vrste voa: svjeeg, kandiranog*, suhog; itarice: ria, kukuruz, proso, heljda, soja, sezam; 16

sve vrste povra ukljuujui krompir, grahorice, riu, leu, salate itd.; sve vrste mesa, ribe, jaja, mlijeko, margarin, vrhnje*, jogurt, sir*, gljive, eer, aj, crna kava, kakao, dem, med, pekmez*, isti sladoled, ista okolada, kavovina, krob, ukljuujui i penini krob, ulje, ocat, papar, paprika, sol, kvasac, miroije*9; Zabranjena hrana za osobe s celijakijom: Penica, ra, jeam i sve njihove preraevine i proizvodi koji sadre ove

itarice i u tragu: penine klice, mekinje, krupica od nezrela ita, sladno pivo, bijela kafa, viski, kupovni kruh od kukuruznog brana (uvijek sadri bijelo brano), gotove supe i hrana, sosevi, instant krompir, suhe smokve - bijeli prah na njima esto je brano, suhomesnati proizvodi poput salama, kobasica, hrenovki i pateta - preteno sadre brano. Nerijetko se dogaa da i kozmetiki proizvodi sadre gluten, na to treba obratiti panju.10
Slika 6: itarice, neprikosnoveni izvor glutena

Izvor: dalje.com/hr-zivot/celijakija---podmukla-bolest-skrivena-u-glutenu

Jako je bitno pacijentu stvoriti svijest, a ako je u pitanju beba ili manje dijete roditeljima, od kakvog oboljenja boluje, kako bolest odravati u fazi da ne izaziva posljedice po njihove ivote jer na taj nain dobivamo saveznika u lijeenju bolesti. Medicinska sestra kao ravnopravan dio tima naravno i u ovome ima veoma vanu ulogu.
9
10

* oznaenim namirnicama pojedini proizvoai mogu dodati brano. Izvor: www.celiac.inet.hr

17

4. ZAKLJUAK
Prema podacima svjetskih istraivanja, od celijakije boluje 1 do 2% stanovnitva. Celijakija je doivotna nesnoljivost na gluten gdje i najmanja koliina glutena djeluje tetno. Potvrena dijagnoza celijakije znai dakle osjetljivost na gluten za cijeli ivot, a ponovno izlaganje glutenu, nakon postavljene dijagnoze, opasno je po ivot. Lijeenje celijakije je bezglutenska dijeta, i kada je se pridrava uspjeh terapije je siguran, u veini sluajeva. Dijeta je potrebna jer se nelijeenoj celijakiji pridruuju razne bolesti koje je tee izlijeiti, a nakon nekog vremena posljedica moe biti kancerogeno oboljenje. Rak probave i maligni limfon je est kod bolesnika s celijakijom koji bezglutenskoj dijeti ne posveuju posebnu panju. Njega bolesnika, oboljelih od ove bolesti, je u smislu davanja smjernica za adekvatnu ishranu, edukacija oboljelih o promjeni ivotnog stila, i edukacija o prepoznavanju simptoma i komplikacija uslijed ponovnog, najee nehotinog, unosa glutena u organizam.

18

LITERATURA
Knjige 1. Mardei D., Pedijatrija, kolska knjiga Zagreb, Zagreb 2005. 2. Vrhovac B. i sur., ''Interna medicina'', tree izdanje, Medicinska biblioteka, Zagreb 2003. 3. ivkovi R., Praktina gastroenterologija, kolska knjiga, Zagreb 1993. Ostali izvori 1. Pismo roditeljima djece oboljele od celijakije u vezi sa Projektom 'PREVENTCD'; Referentni centar za djeju gastroenterologiju i prehranu; Klinika za pedijatriju, Klinika za djeje bolesti Zagreb i Klinika za pedijatriju, Medicinski centar Sveuilita u Leidenu, Nizozemska; www.zajedno-do-zdravlja.hr/en/celi_info.php Tekstovi sa interneta 1. bezgluten.net/content/celijakija-i-gluten (24.12.2012.) 2. dalje.com/hr-zivot/celijakija---podmukla-bolest-skrivena-u-glutenu/270735 (19.12.2012.) 3. salerno.uni-muenster.de/data/bl/sobotta/pics_big/0950.html# (24.12.2012.) 4. www.celiac.inet.hr (23.12.2012.) 5. www.celijakija.hr (24.12.2012.) 6. www.roda.hr/article/read/celijakija-ili-glutenska-enteropatija (23.12.2012.) 7. zajedno-do-zdravlja.hr/celijakija.php (19.12.2012.) 8. zdravlje.hzjz.hr/clanak.php?id=12972 (19.12.2012.)

19

20