155

Prijenos topline
Toplina, Q |J| je energija koja zbog razlike temperatura prelazi iz podrucja vise temperature u
podrucje nize temperature, dok se ne uspostavi toplinska ravnotea.
Prijelaz topline u vremenu naziva se toplinski tok, v [W], dok se toplinski tok po plotini
naziva gustoca toplinskog toka q [W/m
2
].
Toplina se moze prenositi na tri osnovna nacina:
vodenjem (kondukcijom) - u cvrstim, tekucim i plinovitim materijalima;
strujanjem (konvekcijom) - u tekucim i plinovitim materijalima;
zracenjem (radijacijom) - u plinovitim materijalima i u vakuumu.
Kondukcija
Kada medu raznim dijelovima nekog sredstva postoji temperaturna razlika, dolazi do
prijenosa topline kondukcijom, gdje energija prelazi iz podrucja vise temperature u podrucje
nie temparature. Energija se prenosi sa cestice na cesticu, tj. toplina prelazi s jednog kraja na
drugi kraj, a samo sredstvo miruje. Zamislimo unutar nekog tijela od homogenog materijala,
toplinske provodljivosti , plocu debljine d i poprecnog presjeka A omedenu paralelnim
ravninama temperature T
1
i T
2
(slika 12.20).
Slika 12.20. Prijenos topline kroz materijal
Kolicina topline Q koja ce se u vremenu t prenijeti kondukcijom kroz homogenu plocu se
moe izracunati prema sljedecoj Iormuli (Fourierov zakon):
1 2
T T
Q A t
d

=
[J]
Toplinska provodljivost je kolicina topline u J, koja u jedinici vremena prode kroz sloj
materijala plotine presjeka 1 m
2
i debljine 1 m okomito na njegovu povrinu pri razlici
temperature od 1 K.
1 2
( )
Q d

A T T t
=

[W/(mK)]
156
Vrijednosti koeficijenta toplinske provodljivosti ( ) su vrlo promjenjive za jedan te isti
materijal i ovise o:
volumenskoj masi materijala (poroznosti)
kemijskom sastavu materijala
sadraju vlage u materijalu
temperaturi materijala.
Slika 12.21. Ovisnost koeficijenta toplinske provodljivosti o volumenskoj masi i vlanosti za
vecinu neorganskih materijala.
Koeficijent toplinske propustljivosti ( ) jednak je omjeru koeficijenta toplinske provodljivosti
gradevinskog materijala i njegove debljine (d):
= /d [W/(m
2
K)]
KoeIicijent toplinske propustljivosti jednak je kolicini topline koja u jedinici vremena prode
okomito kroz jedinicu povrsine gradevinskog elementa debljine d, pri jedinicnoj razlici
temperatura granicnih povrsina elementa, kada je postignuto stacionarno stanje.
Otpor proputanja topline (R) jednak je reciprocnoj vrijednosti koeIicijenta toplinske
propustljivosti:
R = 1/ [(m
2
K)/W]
Otpor proputanja topline gradevinskog elementa karakterizira svojstva toplinske izolacije tog
elementa. to je toplinski otpor veci to je element bolji izolator. Ukoliko se eli promatrati
prenosenje topline iz prostorije kroz gradevinski element u vanjski prostor, mora se promatrati
prenoenje topline iz prostorije na element, kroz gradevinski element, te s elementa u vanjski
prostor. Parametar koji karakterizira takovo prenoenje topline zove se koeficijent prolaza
topline gradevinskog elementa (K):
K = 1/(1/
i
+ d/ + 1/
e
) [W/(m
2
K)]
zasiceno vodom
vlano
suho
(W/mK)
o
z
(kg/m
3
)
157
gdje je,
i
je koeficijent unutarnjeg prijelaza topline, koji je jednak kolicini topline koja u
jedinici vremena prijede sa zraka u prostoriji na jedinicu povrsine gradevinskog elementa pri
jedinicnoj razlici temperature zraka i povrine elementa, a
e
koeficijent vanjskog prijelaza
topline, koji je jednak kolicini topline koja u jedinici vremena prijede s jedinice vanjske
povrsine gradevinskog elementa na vanjski zrak, pri jedinicnoj razlici temperature povrine
elementa i vanjskog zraka. Koeficijent prolaza topline gradevinskog elementa jednak je
kolicini topline koja u jedinici vremena prode okomito kroz jedinicu povrsine gradevinskog
elementa pri jedinicnoj razlici temperatura zraka s obje strane elementa. Koeficijent prolaza
topline se moe izraziti i pomocu toplinskih otpora:
K = 1/ (R
i
+ R + R
e
)
R
i
= 1/
i
otpor unutarnjeg prijelaza topline
R
e
= 1/
e
... otpor vanjskog prijelaza topline
R = 1/A . otpor proputanja topline
Otpor prolazu topline (R
0
) je reciprocna vrijednost koeIicijenta prolaza topline gradevinskog
elementa:
R
0
= 1/K
R
0
= R
i
+ R + R
e
Vrijednost koeficijenta prolaza topline vana je za ocjenu gubitka topline iz grijanih prostorija
prema van.
Kod pregrada debljine d izradenih od vise razlicitih materijal u slojevima d
1
, d
2
, ... d
n
(slika
12.22) i ako su temperature krajnjih povrsina razlicite (T
1
i T
n
), u odredenom trenutku se
uspostavlja stanje jednolike (linearne) promjene temperature po presjecima pojedinih slojeva
pregrade. Kako je gustoca toplinskog toka (specificni toplinski tok) ,q:
d
T T
At
Q
q
n
) (
1

= =

jednaka kroz pojedine slojeve i kroz cijelu pregradu slijedi:
) ( ) ( ) (
1
1
1
3 2
2
2
2 1
1
1
n n
n
n
T T
d
T T
d
T T
d
= = =

L .
Dakle, moemo pisati
q
d
T T
q
d
T T
q
d
T T
n
n
n n
1
1
1
2
2
3 2
1
1
2 1

=
=
=

M
158
Zbrajanjem gornjih jednadzbi dobije se izraz za gustocu toplinskog toka:

=
1
1
1
n
i i
i
n
d
T T
q

Slika 12.22. Prijenos topline kroz vieslojni zid.

Konvekcija
Konvekcija je prijenos topline od nekog Iluida (plina ili tekucine) u gibanju na neko cvrsto
tijelo ili obrnuto. Prema uzroku gibanja fluida razlikuje se prirodna konvekcija (cestice Iluida
se gibaju zbog razlike u gustoci nastalih nejednolikom temperaturom dijelova Iluida) i
prisilna konvekcija (gibanje Iluida se podrzava nekim mehanickim uredajem). Prijenos
topline konvekcijom se racuna pomocu Newtonovog zakona, gdje je gustoca toplinskog toka
dana sljedecom formulom:
( )
c p f
q h T T = [W/m
2
]
q - gustoca toplinskog toka, W/m
2
h
c
- koeficijent konvekcije, W/(m
2
K)
T
p
- temperatura cvrste plohe, K
T
f
- temperatura fluida, K
159
Zracenfe
Prijenos topline pomocu elektromagnetskih zraka naziva se zracenje (radijacija). Toplinska
energija tijela pretvara se u elektromagnetsko zracenje, koje tijelo emitira u okolni prostor. I
obratno, kada elektromagnetski valovi dospiju do povrine nekog tijela, jedan njihov dio tijelo
upije i pretvara ga u toplinu. Ukupna energija prenesena zracenjem dobije se kao razlika
izmedu energije sto je emitira plotina nekog tijela i energije koju je ta ista plotina pri
dozracivanju apsorbirala. Gustoca toplinskog toka , koji se prenosi zracenjem racuna se prema
sljedecem izrazu:
1 2
( )
r
q h T T = [W/m
2
]
q - gustoca toplinskog toka , W/m
2
h
r
- koeIicijent prijelaza topline zracenjem, W/(m
2
K)
T
1
- temperatura tijela 1, K
T
2
- temperatura tijela 2, K
U slucaju dviju ravnih, paralelnih ploha, toplinski tok koji prijede s ravnine s visom
temperaturom na onu s niom temperaturom, dan je sljedecim izrazom:
4 4
1 2
1 2
1 2
( )
( )
1 1
1
r
o T T
q h T T
c c

= =
+
[W/m
2
]
- Stefan-Boltzmannova konstanta, 5,67 10
-8
W/(m
2
K
4
)
A - plotina, m
2
c - koeficijent emisije jednak je omjeru odzracene (apsorbirane) energije promatrane
plotine i odzracene (apsorbirane) energije plotine crnog tijela jednake temperature
Toplinsko irenje materijala
Gotova se sva tijela zagrijavanjem rastezu, tj. povecava im se volumen. Kod tijela cije su
dvije dimenzije znatno manje od trece (npr. stapovi, sipke, cijevi i sl.) razmatramo samo
linerno sirenje, a kod tijela cija je debljina zanemariva (npr. ploce) povrsinsko sirenje. Duljina
nekog tijela se prilikom zagrijavanja od pocetne temperature T
0
do konacne temperature T
mijenja po sljedecoj Iormuli:
0
(1 ) l l T = + [m]
l
0
- pocetna duljina tijela pri temperaturi T
0
, m
l - duljina tijela na temperaturi T, m
AT - porast temperature od T
0
do T, K
- toplinski koeficijent, 1/K
Toplinski koeficijent definiran je relacijom:
160
0
0 0
1 l l
l T T

[1/K]
Specificni toplinski kapacitet
Toplinski kapacitet nekog tijela je kolicina topline Q koju tijelo treba primiti da bi mu se
temperatura podigla za jedan stupanj.
t
Q
C =
T
[J/K]
Da bi se dobila velicina karakteristicna za odredeni materijal, koja ne ovisi o masi tijela,
deIinira se speciIicni toplinski kapacitet c. SpeciIicni toplinski kapacitet c je kolicina topline
koja je potrebna da se jedinicnoj masi nekog tijela povisi temperatura za jedan stupanj.
1 Q
c
m T
=

[J/(kgK)]
C
t
- toplinski kapacitet, J/K
c - speciIicni toplinski kapacitet, J/(kgK)
Q - kolicina topline, J
AT - porast temperature od T
0
do T, K
m - masa tijela, kg
Tijela s malim toplinskim kapacitetom zagrijavaju se brzo, dok se tijela s relativno velikim
kapacitetom zagrijavaju sporije.