TONIKA - SUBDOMINANTA - DOMINANTA TONIKA

Akord
Izvor: Wikipedija Skoi na: orijentacija, trai Akord u glazbi oznaava tri ili vie tonova razliite visine koji zvue istodobno, ili odvojeno ako pritom ostavljaju dojam suzvunosti. esto se definira jednostavno kao suzvuk triju ili vie tonova - to je pomalo preiskljuivo, jer ne moraju zvuati istovremeno. Ipak, najee su to skupine tri tona razliite visine koje se tvore dodavanjem terca na toniku.

Akordi u notnom pismu

Akordi u notnom pismu

Sadraj
[sakrij]

1 Povijest 2 Graa i imenovanje o 2.1 Broj tonova o 2.2 Funkcije akorada o 2.3 Vrste intervala u akordima 3 Vrste akorada o 3.1 Trozvuci (kvintakordi) i vrste kvintakord o 3.2 Mnogostranost kvintakord o 3.3 Obrati kvintakord o 3.4 Sekstakordi o 3.5 Kvartsekstakordi

3.6 Septakordi 3.7 Obrati septakord 3.8 Proireni akordi 3.9 Kromatske alteracije 3.10 Suspendirani akordi 3.11 Polikordi 3.12 Nepotpuni akordi 3.13 Akordi za gitaru i u pop glazbi 4 Istovremenost
o o o o o o o o

5 Vanjske poveznice

Povijest [uredi]
Podrobniji lanak o temi: Harmonija (glazba) Rije akord dolazi od srednjovjekovne latinske rijei accord. U srednjem vijeku u zapadnjakoj harmoniji koriste se intervali kvarta, kvinta i oktava. U 15. i 16. stoljeu trozvuci u molu i duru bivali su sve popularniji i uskoro postaju glavni oblik polifonije. etverotonski septakordi irom su uvedeni u 17. stoljeu. Harmonija mnogih suvremenih popularnih zapadnjakih anrova i dalje se zasniva uglavnom na koritenju trozvuka i septakorda, iako je to daleko od univerzalne prakse. Znaajne iznimke ukljuuju moderni jazz (od oko 1960-ih) u kojima se akordi esto sastoje od najmanje pet tonova, a akordi od sedam i povremeno vie su uobiajeni. Atonalna i post-tonalna suvremena glazba (ukljuujui i neke primjere filmske glazbe) iji akordi mogu biti daleko kompleksniji, utemeljena je na tako raznovrsnim harmonijskim principima da se tradicionalni izrazi kao trozvuk tamo rijetko koriste. Akordi su tako vrsto utvreni u zapadnoj glazbi da istovremeni zvuk dva razliita tona, ak i monofonih melodija sluatelji (i glazbenici i neglazbenici) esto interpretiraju kao implicirane akorde. Taj psihoakustini fenomen rezultat je stalne izloenosti konvencionalnim glazbenim harmonijama, te tako mozak sluatelja popunjava praznine potrebne za grau prikladnih akorda. Skladatelji mogu iskoristiti ovu tendenciju kako bi iznenadili sluatelje, namjerno izbjegavajui odreene definirajue tonove. Na primjer, skladba moe veinom biti skladana u pentatonskoj mol ljestvici, u sluatelja implicirajui eolski modus, prije namjernog prelaska na neuobiajeniju melodijsku progresiju ili akord, kao npr. durski VI. koji signalizira dorski modus, ili snieni II. koji implicira frigijski.

Graa i imenovanje [uredi]

Odreene karakteristike posjeduje svaki akord:

broj tonova koje sadri, vrste intervala koje sadri (sekunde, terce ili kvarte), preciznu intervalnu grau, npr.: ako je akord kvintakord, je li durski, molski, poveani ili smanjeni akord, ljestvini stupanj osnovnog tona, je li akord u obratu.

Broj tonova [uredi]

Jedan nain razvrstavanja akorada jest prema broju tonova koji se koriste u njihovoj grai, gdje ton odreuje stupanj na kromatskoj ljestvici (tj. odreeni ton, kao npr. C, Des, E, Fis itd.) bez obzira na to u kojoj oktavi se pojavljuje. Akordi koji koriste tri tona zovu se trikordi, akordi koji koriste etiri tona tetrakordi, pet tonova pentakordi, a akordi sa est razliitih tonova zovu se heksakordi.

Funkcije akorada [uredi]

Svaki stupanj u ljestvici se osim brojevima, moe oznaiti i funkcijom. Temeljne funkicije (glavni stupnjevi u ljestvici) su tonika (T), subdominanta (S), i dominanta (D), koji tvore kadencu. Tako i akordi mogu biti nositelji funkcija, ovisno o stupnju u ljestvici i vrsti.

Rimski broj

I.

II.

III.

IV.

V.

VI.

VII.

Stupan donja tonika supertonika medijanta subdominanta dominanta voica j medijanta

Rimski brojevi prvenstveno se koriste u glazbenoj teoriji, za razliku od simbola za pop akorde koji se koriste kao vodi sviraima i imaju sasvim drukije oznake.

Vrste intervala u akordima [uredi]

Podrobniji lanak o temi: Glazbeni interval
Napomena: Nazivi tonova (C, D, E itd.) bit e pisani velikim slovima, bez brojeva, jer se mogu odnositi na bilo koju oktavu.

Mnogi akordi mogu se poredati kao niz ije elemente dijele intervali koji su ugrubo iste veliine. Npr. trozvuk C-dura sadri tonove C, E i G. Ovi tonovi mogu biti poredani u nizu CE-G u kojemu je prvi interval velika terca (C-E), dok je drugi mala terca (E-G). Svaki akord koji moe biti niz tih intervala je tercijarni akord. Akord kao to je C-D-Es sastoji se od niza sekunda (velika i mala) i zove se sekundarni akord. Akord C-F-H, koji se sastoji od iste kvarte C-F i poveane kvarte (tritonusa) F-H nazivamo kvartalnim akordom. Veina akorada u zapadnjakoj glazbi su tercijarni akordi. Nakon podrobnijeg posmatranja vidi se da takvo nazivlje moe biti neodreeno. Pojmovi "sekunda", "terca", "kvarta" itd. esto se razumiju samo relativno u ljestvici jer nije uvijek jasno na koju ljestvicu se odnose. U primjeru pentatonske ljestvice G-A-C-D-F intervali G-C i C-F su terce jer je izmeu njih jedan ton. U odnosu s kromatskom ljestvicom, intervali G-C i C-F su kvarte jer je razmak izmeu njih pet polustepena. Zbog toga bi se akord G-C-F mogao opisati i kao tercijaran i kao kvartaran, ovisno o tome mjere li se intervali prema pentatonskoj ili kromatskoj ljestvici. Uporaba snizilica i povisilica pregled jo vie komplicira. Akord HIS-E-AS biljei se kao niz smanjenih kvarta (HIS-E) i (E-AS). No akord je enharmonijski jednak i zvuno nerazdvojiv od akorda C-E-GIS, koji se sastoji od velikih terca (C-E) i (E-GIS); budui da je HIS zvuno

jednako C, i AS zvuno potpuno jednako GIS. U notnom zapisu je onda prvi akord kvartarni iako zvui identino drugom, koji je tercijaran. U nekim okolnostima korisno je govoriti o tome kako se akord zapisuje, a u drugima kako zvui. Izrazi "tercijarni" i "kvartarni" mogu se koristiti u oba konteksta ali je vano napomenuti na koji se misli.

Vrste akorada [uredi]

Trozvuci (kvintakordi) i vrste kvintakord [uredi]
Vrsta trozvuka odreuje precizno razmjetanje intervala. Tercijarni trikordi zvani kvintakordi mogu se opisati kao suzvuk od tri tona. Prvi element zove se temeljni ton akorda, drugi je njegova terca, a trei kvinta. Opisuje ih se kako slijedi: Ime akorda Intervali ista kvinta ista kvinta Primjer C-E-G C-Es-G Simbol C, CM, Cma, Cmaj Cm, Cmi, Cmin C+, C+, Caug

Durski kvintakord velika terca Molski kvintakord mala terca

Poveani kvintakord velika terca poveana kvinta C-E-Gis Smanjeni kvintakord

mala terca smanjena kvinta C-Es-Ges Cm(5), C, Cdim

C-dur ljestvica, uzlazno i silazno Kao primjer uzmimo C-dur ljestvicu koja se sastoji od tonova C, D, E, F, G, A, H i C. To je osnovna i najjednostavnija ljestvica.

Trozvuk C-dura

Trozvuk d-mola Trozvuk C-dura tvori se od osnovnog tona C, treeg tona u ljestvici E, i petog G. Koristei istu ljestvicu moe se nainiti mol akord uspomo tona D kao osnovnog: D-F-A. Pogled na klavijaturu otkriva etiri polustepena izmeu osnovnog tona i treeg tona akorda Cdura, ali samo tri polustepena izmeu osnovnog tona D i njegovog treeg tona (dok su vanjski tonovi jo uvijek udaljeni za istu kvintu). Tako je trozvuk na tonu C durski kvintakord, a na tonu D molski kvintakord. Iz gornje tablice vidimo da se durski kvintakordi sastoje od osnovnog tona, velike terce i iste kvinte, dok se molski kvintakordi sastoje od osnovnog tona, male terce i iste kvinte. Dakle jedina razlika je u srednjem tonu, ovdje terci. Upravo to smo vidjeli na primjeru kvintakorda na tonovima C i D (C-E je razmak od etiri polustepena, a D-F od tri polustepena) - u velikoj terci nalaze se etiri polustepena (ili dva stepena), a u maloj terci tri polustepena (jedan i pol stepen). Trozvuk se moe napraviti iz bilo kojeg tona na C-dur ljestvici, i oni e biti ili durski ili molski, osim akorda kojemu je osnovni ton H (posljednja tipka prije tona C) iji tonovi tvore smanjeni kvintakord.

Mnogostranost kvintakord [uredi]

Akord se moe izgraditi na svakom stupnju bilo koje ljestvice. U klasinoj durskoj i molskoj ljestvici ima sedam tonova, tako da u tim ljestvicama moemo izgraditi sedam akorada. Npr. prvi stupanj C-dur ljestvice je ton C, kvintakord koji je na njemu izgraen glasi C-E-G, po vrsti je durski i bit e oznaen rimskim brojem I. Kvintakord na drugom stupnju glasi D-F-A, po vrsti je molski i oznaava se sa II. itd. Tako se u durskoj ljestvici durski kvintakordi nalaze na I., IV. i V. stupnju; molski na II., III. i VI. stupnju, a na VII. stupnju je smanjeni kvintakord. U prirodnom molu su molski kvintakordi na: I., IV. i V. stupnju; durski na III., VI. i VII., a smanjeni je na II. stupnju.

U harmonijskom molu su molski kvintakordi na I. i IV., durski na V. i VI., smanjeni na II. i VII., te poveani na III. stupnju. U melodijskom molu, molski kvintakordi su na I. i II., durski na IV. i V., smanjeni na VI. i VII. i poveani na III. stupnju.

Obrati kvintakord [uredi]

Podrobniji lanak o temi: Interval (glazbena teorija) Kada se basov (donji, dublji) ton nekog akorda prebaci za oktavu gore, nastaje obrat akorda. Broj obrata koje akord moe imati za jedan je manji od broja tonova koje sadri. Trozvuci npr., budui da se sastoje od tri tona, mogu imati tri poloaja od kojih je jedan temeljni (kvintakord) i dva obrata:

Osnovni poloaj: Basov ton i temeljni ton su jednaki, a iznad njega su terca i kvinta. Oznaka je 5/3. Prvi obrat sekstakord: Terca je u basu, a iznad njega su kvinta i osnovni ton. Ovo stvara interval sekstu i iznad nje tercu, tako da se biljei sa '6/3'. To se obino skrauje na '6' jer je seksta karakteristina za tu inverziju, ali se uvijek podrazumijeva '6/3'. Drugi obrat kvartsekstakord: Kvinta je u basu, iznad nje su osnovni ton i terca. Ovo stvara intervale sekstu i kvartu iznad basa i biljei se sa '6/4'. Drugi obrat je najnestabilniji obrat kvintakorda.

Sekstakordi [uredi]
Sekstakordi su akordi kojima vrstu odreuje vrsta sekste. Od svake vrste kvintakorda se moe napraviti sekstakord: 1. Durski sekstakord, oznaka D6 Ovaj sekstakord se sastoji od basovog tona, male terce i iste kvarte, a razmak izmeu basovog i gornjeg tona je mala seksta. Npr. tonovi E-G-C 2. Molski sekstakord, oznaka M6 Gradi se od basovog tona, velike terce i iste kvarte. Razmak izmeu basovog tona i gornjeg tona je velika seksta. Primjer: ES-G-C 3. Smanjeni sekstakord, oznaka Sm6 Gradi se od basovog tona, male terce i poveane kvarte. Razmak izmeu basovog tona i gornjeg tona je velika seksta. Primjer ES-GES-C 4. Poveani sekstakord, oznaka Pov6

Pod njim se ne misli na prvi obrat poveanog kvintakorda, jer mu je po zvunosti identian (gradi se od velike terce i smanjene kvarte, koja je po enharmonijski ekvivalent velikoj terci. Tako da ima istu grau kao i kvintakord). Ista je situacija s njim i u drugom obratu (6/4). Pod poveanim sekstakordom se misli na alterirani akord, koji se sastoji od velike terce i poveane sekste (primjer: c-e-ais). Poveana seksta openito se smatra disonantnim intervalom koji se rjeava tako da se oba tona pomiu van prema oktavi. U sluaju da se ovom sekstakordu doda odreeni ton, nastaju tzv. alterirani akordi koji imaju oblik nekog od obrata septakorda. Ovdje su prikazani pravi alterirani akordi (u C-duru):

Poveani sekstakord (talijanski poveani sekstakord): AS-C-FIS Poveani terckvartakord (francuski poveani sekstakord): AS-C-D-FIS Poveani kvintsekstakord (njemaki poveani sekstakord): AS-C-ES-FIS

Poveani sekstakord sadri neke osebujnosti. Budui da nisu utemeljeni na trozvucima kao septakordi i drugi sekstakordi, openito se dri da ne sadre osnovni ton (pa tako ni obrate), iako je jedan obrat mogu (sa sekstom u obratu kako bi se stvorila smanjena terca). 5. Napuljski sekstakord Ovaj akord je durski trozvuk koji kao osnovni ton sadri snienu supertoniku. Akord se naziva sekstakordom jer se gotovo uvijek sree u svojem prvom obratu, iako bi tehniki ispravnom analizom trebao biti oznaen rimskim II, openito ga se biljei simbolom N6. U C-duru, akord sadri tonove DES-F-AS. Budui da sadri sniene tonove, ovaj akord je esto sredstvo modulacije. Moe se pojaviti i u duru i u molu.

Kvartsekstakordi [uredi]
Kvartsekstakord je drugi obrat kvintakorda. Ovo je nesamostalni akord, poto mu je basov ton V. stupanj, a kao obrat ima drugu funkciju. Zato se u harmoniji upotrebljava kao nesamostalni akord. Kao i kod sekstakord, tako i kvartsekstakordi mogu biti obrati svih etiriju vrst kvintakord. 1. Durski kvartsekstakord, oznaka D6/4 Sastoji se od basovog tona, iste kvarte i velike terce. Razmak izmeu basovog i gornjeg tona je velika seksta. Primjer: G-C-E 2. Molski kvartsekstakord, oznaka M6/4 Sastoji se od basovog tona, iste kvarte i male terce. Razmak izmeu basovog i gornjeg tona je mala seksta. (G-C-ES) 3. Smanjeni kvartsekstakord, oznaka Sm6/4

Sastoji se od basovog tona, poveane kvarte i male terce. Razmak izmeu basovog i gornjeg tona je velika seksta. Ovaj akord se vrlo rijetko upotrebaljava. (GES-C-ES) 4. Poveani kvartsekstakord oznaka Pov6/4 Sastoji se od basovog tona, smanjene kvarte i velike terce. Razmak izmeu basovog i gornjeg tona je mala seksta. S ovim akordom je ista situacija kao i s poveanim sekstakordom. On je enharmonijski jednak jednom drugom poveanom kvintakordu. (GIS-C-E jednak je AS-C-E)

Septakordi [uredi]
Septakordi se mogu smatrati iduim prirodnim korakom u stvaranju tercijarnih akorda nakon trozvuka. Septakordi se grade dodavanjem etvrtog tona kvintakordu, za tercu vie od kvinte akorda. Ovo stvara septimu iznad osnovnog tona akorda. Postoje razliiti septakordi, to ovisi o vrsti trozvuka koji ga ini i septimi koja je dodana. Pet uobiajenih vrsta septakorda imaju standardne simbole, npr.: D-7, Dm7, i Dm7 (sve predstavljaju isti akord). Zadnja tri akorda se esto koriste u jazzu. Naziv akorda Veliki durski septakord Dominantni septakord Mali molski septakord Veliki molski septakord Smanjeni septakord Polusmanjeni septakord Poveani septakord Sastavni tonovi (Akord i interval) durski kvintakord durski kvintakord molski kvintakord molski kvintakord smanjeni kvintakord smanjeni kvintakord poveani kvintakord velika septima mala septima mala septima velika septima smanjena septima mala septima velika septima Simbol CMaj7, CMA7, CM7, C, Cj7 C7, C7 Cm7, C-7, C-7 Cm(Maj7), C-(j7), Cm#7 Co, Cdim7 C, Cm75, C-7(5) C+(Maj7), C+MA7, CMaj7+5, CMaj7#5, C+j7

Najvie upotrebljavan je dominantni septakord D7 (u C-duru: G-H-D-F), koji se nalazi na V. stupnju dijatonske ljestvice. On je vrlo uvjerljivi predstavnik dominantne funkcije.

Obrati septakord [uredi]

Obrati septakord nastaju kao i obrati kvintakorada: basov ton se prebaci za oktavu vie. Prvi obrat septakorda se zove kvintsekstakord i obiljeava se sa 5/6 (H-D-F-G), drugi obrat je

terckvartakord (D-F-G-H), obiljeava se s 4/3, i posljednji obrat je sekundakord (F-G-H-D), koji se obiljeava s 2.

Proireni akordi [uredi]

Proireni akordi su u osnovi trozvuci iji su tonovi proireni, ili trozvuci s dodanim tonovima iza septime. Tako su nonakordi, undecimakordi, tredecimakordi proireni akordi. Nakon tredecime, bilo koji dodatan ton ponavlja ton koji se ve u akordu nalazi, tako da ne postoje kvintadecimakordi, septadecimakordi itd. Za dodavanje jednog tona trozvuku koriste se ekvivalentni intervali. Budui da oktava sadri sedam razliitih tonova, oni su sljedei: Ime akorda Dodatna nona Dur kvartakord Dur sekstakord 6/9 Dominantni nonakord Dominantni undecimakord Sastavni tonovi (Akord i interval) durski trozvuk durski kvintakord durski kvintakord durski kvintakord dominantni septakord dominantni septakord (terca se obino izostavlja) dominantni septakord (undecima se obino izostavlja) nona ista kvarta seksta seksta velika nona velika nona nona Simbol C2, Cadd9 C4 C6 C6/9 C9

ista undecima

C11

Dominantni tredecimakord

velika nona

ista undecima, ista tredecima

C13

Drugi proireni akordi slijede gore navedenu logiku. Tako su Maj9, Maj11 i Maj13 akordi proireni dominantni akordi prikazani u tablici, s velikim septimama umjesto dominantnih. Slino, m9, m11 i m13 imaju male septime. Proireni akordi koji se sastoje od trozvuka mogu imati varijacije. Tako su madd9, m4 i m6 molski trozvuci s proirenim tonovima.

Kromatske alteracije [uredi]

Iako se terce i septime akorda uvijek odreuju po gore prikazanim simbolima, kvinta kao i proireni intervali nona, undecima i tredecima, mogu biti izmijenjeni uporabom alteracije koje su prikazane zajedno s dotinim tonom koji se poviava ili sniava. Ovi akordi su zapravo varijante njihovih temeljnih oblika i upotrebljavaju se u jazz i modernoj glazbi. Alternacija se najee koristi zajedno s akordima dominantne funkcije. Npr.: Ime akorda Septakord s poveanom kvintom Nonakord sa snienom nonom Undecimakord s poveanom undecimom Tercdecimakord sa snienom tercdecimom Sastavni tonovi dominantni septakord dominantni septakord dominantni septakord dominantni septakord poveana kvinta mala nona poveana undecima mala tercdecima Simbol' C7+5, C75 C7-9, C79 C7+11, C711

C7-13, C713

"Alterirani" dominantni nonakordi (C7alt) imaju snienu ili povienu nonu, te umanjenu ili uveanu kvintu. Neki ovo biljee kao C7+9, to takoer pretpostavlja snienu nonu, umanjenu i uveanu kvintu. Kada se koriste brojevi u eksponentu, razliiti brojevi mogu biti popisani (kako je pokazano) horizontalno ili vertikalno.

Suspendirani akordi [uredi]

Suspendirani akord ili "sus akord" se koristi u anglo-amerikoj teoriji glazbe. U hrvatskoj glazbeno-teoretskoj praksi su objedinjeni zajedno sa zaostajalicama i ne koriste se kao posebni tipovi akorada. Kod nas se njihovo znakovlje koristi samo u zabavnoj i jazz glazbi. Sus akord je akord u kojemu je terca premjetena bilo disonantnim susjednim tonovima koji s osnovnim tonom tvore intervale veliku sekundu ili ee istu kvartu. To daje dva zasebna tipa akorda: suspendiranu (zaostajalinu) sekundu (sus2) i suspendiranu (zaostajalinu) kvartu (sus4). Npr. akordi Csus2 i Csus4 sastoje se prvi od tonova C-D-G, a drugi od C F G. Proirene verzije su takoer mogue kao to je npr. septakord sa zaostajalinom kvartom u kojemu je osnovni ton C, a sadri tonove C-F-G-B, a biljei se oznakom C7sus4. U jazz teoriji kasnijeg i modalnog jazza skladbi i improvizacija, suspendirani septakordi esto se koriste na netradicionalan nain. U tim kontekstima oni esto ne funkcioniraju kao kvintakordi i ne razrjeuju kvartu na tercu. Nedostatak tog razrjeenja daje akordu svojstvo neodreenosti i statinosti. Terca se esto svira kao najvii ton akorda to u jazz teoriji ne pobija vrstu akorda kao suspendiranog.

Polikordi [uredi]
Polikordi se sastoje od dva ili vie akorda koji se nalaze jedan iznad drugog.

Nepotpuni akordi [uredi]

Nepotpuni akordi sastoje se od osnovnog tona, iste kvinte i ponekad oktave. Budui da akord ne sadri tercu, nema svojstva dur ili mol akorda. Upotrebljavani su kroz cijelu povijest glazbe, a vrlo esto u razdoblju renesanse. U ozbiljnoj glazbi je poznati zavretak stavka Kyrie iz Mozartovog Requiema koje zavrava upravo neputpunim akordom. U popularnoj glazi se sviraju na elektrinoj gitari i vrlo se uestalo koriste u rock glazbi, pogotovo u heavy metalu i punk rocku, zajedno s mnogo distorzije. Budui da distorzija zvuka dodaje puno harmonijskog sadraja boji tona elektrine gitare, isti intervali jedini su koji mogu biti jasno artikulirani i percipirani na visokim stupnjevima distorzije - ak i dodavanje terce tada moe uzrokovati disonantnost. Fredrik Thordendal i Mrten Hagstrm iz vedske metal skupine Meshuggah dodaju jo jednu kvintu zbog ega oni zvue jo agresivnije.

Akordi za gitaru i u pop glazbi [uredi]

Za sve akorde u popularnoj glazbi pretpostavlja se da su u osnovnoj poziciji u kojoj je bas ton takoer i osnovni. Za indikaciju bas tona koristi se kosa crta kao npr. C/E to oznaava C-dur akord kojemu je bas ton E. Ako je bas ton dio akorda, rezultat je invertirani akord. U popularnoj glazbi akordi se biljee skraeno, koristei slova, brojeve i druge simbole koji se obino nalaze iznad teksta glazbe ili crtovlja. Iako se oni ponekad koriste i u klasinoj glazbi, najei su u pojednostavljenim notnim zapisima za popularnu glazbu i jazz.

Istovremenost [uredi]
Akord je jedina harmonijska funkcija skupine tonova i nije neophodno da svi zvue istovremeno. Npr. razloeni akordi i arpeggia naini su sviranja u nizu, koji takoer tvore akorde. Jedan od najpoznatijih razloenih akorda je Albertijev bas. Budui da istovremenost u akordima nije potrebna, bilo je akademskih rasprava o toki pri kojoj skupina tonova postaju akordi. Jean-Jacques Nattiez objanjava kako "moemo sresti 'iste akorde' u glazbenom djelu, kao u dijelovima Slika s izlobe Modesta Musorgskog pod nazivom etnja (Promenada).

Modest Petrovi Musorgski: Slike s izlobe, "etnja" No, "esto moramo od jasnog prezentiranog tekstualnog akorda poi prema apstraktnijem prikazu akorda koji se koriste" kao u Debussyjevoj Premire Arabesque. Akordi na donjem crtovlju apstrahirani su od tonova koji se pojavljuju u djelu, koji su prikazani u prvom crtovlju. "Da bi se zvuna konfiguracija prepoznala kao akord, mora imati odreeno trajanje." Goldman (1965., str.26) elaborira: "osjeaj harmonijskog odnosa, promjene ili efekta ovisi o brzini (ili tempu) kao i o relativnom trajanju pojedinih tonova ili trozvunih jedinica. I apsolutno vrijeme (mjerljiva duina i brzina) i relativno vrijeme (proporcija i podjela) moraju uvijek biti uzete u obzir u harmonijskom promiljanju ili analizi. Evo ovako uzet u primjer u C-duru.C-dur ljestvica glasi:c-d-e-f-g-a-h-cNa svakom tonu ove ljestvice moe napraviti akord, koji se inae gradi na tercnom principu(dodavanjem terci):ce-gd-f-ae-g-hf-a-cg-h-da-c-eh-d-fDakle budui da je u pitanju klavijatura, u desnoj ruci svira melodiju (po tonovima ljestvice), a u lijevoj akorde koje sam ti napisao gore.npr. ako u melodiji svira ton "c" na njega moe svirati akord c-e-g, a-c-e ili f-a-c (zato to sva tri imaju u sebi ton "c") ili na tonu "g" (u melodiji) moe svirati akord g-h-d, e-g-h ili c-e-g (opet sva tri akorda u sebi imaju ton "g") itd. Naravno nee na svaki novi ton melodije svirat novi akord, tu se ipak mora oslonuti na sluh. Npr. na tonove melodije c-d-e moe svirati akord ce-g ili a-c-e (oba akorda imaju po dva tona iz melodije). Ali ponavljam tu nema strogog pravila te se mora oslonuti na sluh.Takoer u odabiru akorda moe ti pomoi i razumjevanje funkcija.U durskim i molskim ljestvicama postoje tri glavne funkcije:tonika (1. stupanj/ton ljestvice, u ovom sluaju ton c)subdominanta (4. stupanj/ton ljestvice, u ovom sluaju ton f)dominanta (5. stupanj/ton ljestvice, u ovom sluaju ton g)tonika, tj. tonika funkcija daje osjeaj smirenostidominanta, tj. dominantna funkcija daje osjeaj napetostsubdominanta, tj. subdominantna funkcija je neto izmeuBudui da je tonika 1. ton ljestvice onda je akord sagraen na tome tonu nositelj tonike funkcije, a to je c-e-g, nadalje subdominantni akord je f-a-c, a dominantni g-h-d.Sa ta tri akorda se pokrivaju svi tonovi ljestvici (c-d-e-f-g-a-h-c) i sve funkcije, te teoretski moe odsvirati svaku dursku pjesmu samo sa ta tri akorda.E sad moemo rei da je nezanimljivo svirati pjesmu samo sa ta tri akorda, ali na sreu svaki ovaj akord ima svoga "zamjenika" tj. svaka glavna funkcija ima svoga zamjenika:za 1. stupanj/ton ljestvice zamjenik je 6. stupanj/ton ljestviceza 4. stupanj/ton ljestvice zamjenik je 2. stupanj/ton ljestviceza 5. stupanj/ton ljestvice zamjenik je 3. stupanj/ton ljestvicePrema tome: tonikoj funkciji i akordu c-e-g pridruujemo njegovog zamjenika, akord a-c-e (koji isto ima toniku funkciju) subdominantnoj funkciji i akordu f-a-c pridruujemo njegovog zamjenika, akord d-f-a (koji isto ima subdominantnu funkciju) dominantnoj funkciji i akordu g-h-d pridruujemo njegovog zamjenika, akord e-g-h

(koji isto ima toniku funkciju) Znai sada za pjesmu u c-duru ima na raspolaganju est akorada: c-e-g, a-c-e (tonika funkcija) f-a-c, d-f-a (subdominantna funkcija) g-h-d, e-g-h (dominantna funkcija)

Naravno ni tu nije kraj dodavanja akorda, ali ja u se ipak zaustaviti :001_smile:Ovo sve moe primjeniti i na druge ljestvice, tako da bi bilo dobro da ih naui iz knjige koju si nabavio.Uspjeno vjebanje elim

Interval (glazbena teorija)

Izvor: Wikipedija Skoi na: orijentacija, trai Interval je u glazbenoj teoriji razmak izmeu bilo koja dva tona. Prvi je u povijesti interval teoretski odredio Pitagora, podijelivi icu kitare u raznim omjerima (2:1, 3:2, 4:3, 5:4). Intervali mogu biti dvojaki:

harmonijski ako se tonovi sviraju/pjevaju istovremeno; melodijski ako se sviraju/pjevaju uzastopce (prvo jedan ton, pa onda drugi).

Sadraj
[sakrij]

1 Podjela intervala 2 Obiljeavanje intervala 3 Konsonantnost i disonantnost intervala 4 Obrati intervala 5 Enharmonija intervala

Podjela intervala [uredi]

Intervale dijelimo po veliini, vrsti i suzvuju. Veliina odreuje koliki je razmak izmeu tonova. Po veliini ih zovemo (od talijanskog):

prima (oznaava se s 1) - prvi i najmanji interval, zapravo je istozvuni unisono (ponovljeni ton) sekunda (2) je razmak od dva tona, terca (3) razmak od tri tona, kvarta (4) razmak od etiri tona, kvinta (5) razmak od pet tonova, seksta (6) razmak od est tonova, septima (7) razmak od sedam tonovai oktava (8) razmak od osam tonova.

Ovi intervali se nazivaju jednostavni intervali. Intervali koji imaju razmak vei od oktave se nazivaju sloeni intervali. Razlog tomu je to su oni zapravo oktava plus jo jedan jednostavni interval. Oktava + sekunda je razmak od devet tonova i naziva se nona (9). Decima (10) je razmak od deset tonova (oktava + terca). Sljedei po redu je undecima (11), pa duodecima (12), tercdecima (13), kvartdecima (14) i kvintdecima (15). Vrstom se preciznije odreuje koliko polustupanja ima izmeu tonova. Intervali po vrsti mogu biti:

isti : prima, kvarta, kvinta, oktava; veliki : sekunda, terca, seksta, septima.

isti intervali mogu biti isti (), poveani (pov) i smanjeni (s); a veliki mogu biti veliki (v), mali (m), poveani i smanjeni (s iznimkom prime koja ne moe biti smanjena) poveani su : svi intervali umanjeni su : svi intervali osim 1 (prime) isti su: 1,4,5,8 mali intervali su: 2,3,6 i 7

Obiljeavanje intervala [uredi]

Obiljeavanje je vrlo jednostavno. Ako elimo napisati npr. mala terca, uinit emo to ovako: m 3. Velika septima tako e biti v 7, poveana seksta pov 6, smanjena sekunda e biti s 2, ista oktava 8 itd. Kad raunamo intervale, moramo imati na umu da se broje i zavrni i poetni ton. Dakle, ako elimo napraciti npr. istu kvartu na ton c1, brojit emo i taj ton; kvarta na c1: c-d-e-f . Znai, 4 na ton c1 jest f1.(pogledaj: glazbena abeceda)

Konsonantnost i disonantnost intervala [uredi]

Konsonanca i disonanca su relativni pojmovi u dananjoj glazbi. Generalno, disonantni intervali su oni koji izazivaju napetost (nelagodu) kod sluaa i trae rjeenje. Nasuprot njima konsonantni ne trae rjeenje. Kako su se mijenjala stilska razdoblja, tako se i mijenjao odnos spram intervala. Dok je neki interval u nekom razdoblju smatran za disonancu, u sljedeem bi se ve smatrao konsonancom. Danas se uzimaju pravila klasine harmonije da bi se odredilo koji su intervali konsonantni, a koji disonantni.

Konsonantni : svi isti intervali, velika i mala terca i seksta Disonantni : svi smanjeni, poveani intervali, velika i mala sekunda i septima (m 7 trai rjeenje "prema dolje", a v 7 "prema gore")

Obrati intervala [uredi]

Intervali se mogu obrtati. Obrati nastaju tako to se nii ton prebaci za oktavu vie ili vii ton za oktavu nie. Postoje dva osnovna pravila za obrtanje intervala: 1) Zbroj osnovnog i intervala u obratu je uvijek devet. (npr. pravimo obrat sekste (6) i do devet nam nedostaje 3. Znai da je njegov obrat terca.) Ovo se pravilo rjee koristi u glazbenim kolama, ee se trai da se napamet naui pravilo prima postaje oktava; sekunda postaje septima; terca seksta; kvarta kvinta; kvinta kvarta; seksta terca; septima sekunda; oktava prima. 2)

isti intervali u obratu uvijek ostaju isti. Veliki intervali postaju mali i mali postaju veliki. Smanjeni postaju poveani i poveani postaju smanjeni.

Enharmonija intervala [uredi]

Enharmonija intervala podrazumijeva istozvunost dva intervala koji se razliito biljee. Broj njihovih polustupanja je identian, ali se oni nazivaju drugaije i drugaije se notiraju, to znai da potpuno isto zvue, ali se drukije zovu i zapisuju, tj. postoju samo u teoriji. Na konkretnom primjeru se to jasnije vidi: ako imamo inerval pov 2 c-dis, on ima svog enharmonijskog para m 3 c-es (jer je dis jednako es - enharmonijska zamjena). Time zakljuujemo da je i poveana sekunda jednaka maloj terci.