Onore de Balzak Balzak je roen 1799.godine u Turu, Francuska. Kao linost i kao pisac formira se u prvoj polovini 19.

vijeka, koju obiljeavaju snaan uspon buroazije i njene filozofije ivota i sila novca kao osnovna pokretaka snaga svega djelovanja i stila ivljenja. Kada je zavrio studij prava, trebalo je, po elji roditelja, da bude biljenik jer je taj poziv obezbjeivao drutveni ugled i udoban ivot. Balzaku se taj poziv nije dopao, ak mu je bio odvratan. Htio je, o tome je matao kao djeak, da bude pisac. Nasluivao je svoj stvaralaki genije i uporno odbijao da se bavi bilo im osim pisanja. Njegov prvi pokuaj je tragedija Kromvel, ali je to bilo vrlo slabo djelo. Okrenuo se romanu, napisao za nekoliko godina nekoliko romana, ali je vidio da su vrlo slabi i nije ih potpisivao svojim imenom. Poslije prvih knjievnih neuspjeha, opredjeljuje se za izdavatvo, potom kupuje tampariju uz finansijsku pomo roditelja. U ovom poslu propada i doivljava materijalnu katastrofu koja e ga pratiti do kraja ivota; stalno je bio u dugovima i stalno se borio sa nematinom. Opet se vraa knjievnosti reen da pie roman o gradjanskom ratu izmeu monarhista i republikanaca u Bretanji. Odlazi na mjesto dogaaja, mjesec i po dana prikuplja grau i vraa se u Pariz, pie roman Posljednji uan i, svjestan njegove vrijednosti, potpisuje ga svojim imenom. Od tada pa za sljedeih dvadesetak godina Balzak e napisati stotinu kniga piui iz dana u dan, bez predaha, po sedamnaest sati dnevno. Balzak je primjer ogromne stvaralake snage, posveenosti knjievnosti i sagorijevanja u neprekidnom stvaralakom zanosu. Ogromna radna energija je slabila, zdravlje se sve vie pogoravalo i posljednjih nekoliko godina, umoran i ophrvan boleu, nita nije napisao. Umro je 1850. godine, na vrhuncu slave. Balzak je doao na genijalnu ideju da sve svoje romane objedini u jednu cjelinu koju je nazvao Ljudska komedija. Svaki roman je posebna cjelina ali sve ih objedinjuje vrijeme, podneblje, mentalitet, linosti. Neke njegove linosti javljaju se u razliitim djelima, razliitim vremenima i drugaijim ambijentima.U Ljudskoj komediji Balzak prikazuje plemstvo, ministre, politiare, bankare, sudije, advokate, oficire, svetenike, trgovce, novinare, studente, fabrikante, seljake, zanatlije, prosjake, robijae, prostitutke. Njegova Ljudska komedija je tako postala i ostala istorija naravi francuskog drutva prve polovine 19.vijeka. On je postao najbolji i najpoznatiji istoriar. U najznaajnija i najpoznatija djela ubrajaju se: ia Gorio, agrinska koa, Evgenija Grande, Roaka Beta, Roak Pons, Izgubljene iluzije, Traenje apsolutnog, Seljaci, Pukovnik aber. ia Gorio ia Gorio je stekao bogatsvo za vrijeme revolucije prodajui brano deset puta skuplje no to ga je kupovao. Kada je ostao udovac, svu svoju ljubav je posvetio dvema kerima: kupovao im haljine, nakit, koije; obezbedio im velik miraz i obe su se udale u aristokratske porodice. Starija ker Anastazija postala je grofica de Resto, mlaa Delfina je postala baronica de Nisenan. Kada su ule u visoko drutvo, njihove potrebe su postale vee - elele su da se istaknu na balovima i sveanim veerama. Novac su dobijale od oca koje je, zaslepljen oinskom ljubavlju, zadovoljavao njihove prohteve i hirove, rukovoen stavom: 1

''Oevi uvek treba da daju pa da budu sreni. Uvek davati to znai biti otac''. Dok je ima pare, pazole su ga i kao parajliju svakome pokazivale. A kad je nestalo novca, nemilosrdno su ga oterale. U pansionu Voker je naao sklonite, prezren i siromaan. Stalno menja spratovei i iznajmljuje jeftinije sobe. Odrekao se duvana, otpustio berberina, prestao je da se puderie, nije vie nosio skupa odela, bivao je sve mraviji. ia Gorio '' koji je imao ezdeset i dve godine i izgledao kao da nema ni etrdeset (...), koji je imao neeg mladalakog u osmehu, sada je liio na izlapelog, nemonpg i bledog starca od sedamdeset godina''. Kada je ponestalo novca, prodao je nakit, zlatne tabakere, cvjenjake, posue od srebra, uvek je kerima davao sa suzama radosnicama u oima, srean to su one zadovoljne i srene. Kada bi u pansionu neko spomenuo ime neke od njegovih keri, oslukivao bi da uje kako su izgledale, jesu li bile srene, jesu li se lepo provele. Da je njegova ljubav slepa, pokazuje sluaj kada je zakupio stan da bi njegova ker Dafina imala gdje da se sastaje sa Rastinjakom. Tek na samrti, kad danima nije bilo njegovih keri jer nije bilo ni novca, prvi put e izraziti razoarenje i bunt : Ne, one nee doi! Znam ja to ima ve deset godina. Ja sam to pomiljao ponekad, ali nisam smio da verujem. Umro je ia Gorio sam i naputen od keri, kao ubogi siromah. Ispratili su ga samo Rastinjak i Kristof, pokuar gospoe Voker. Keri za koje je sve rtvao nisu dole na sahranu - poslale su prazne koije i koijae