Karl Marx Ekonomsko-filozofski rukopisi iz 1844.

godine
Sadraj: Predgovor Prvi rukopis. Nadnica Profit od kapitala Zemljina renta Otudjeni rad Drugi rukopis. Odnos privatnog vlasnitva Trei rukopis. Privatno vlasnitvo i rad Privatno vlasnitvo i komunizam Potreba, proizvodnja i podjela rada Novac Kritika Hegelove dijalektike i filozofije uope Napomene

Ekonomsko-filozofski rukopisi iz 1844. godine

Predgovor(1) Ja sam ve u asopisu "Deutsch-Franzosische Jahrbucher" najavio kritiku nauke o pravu i dravi u obliku Hegelove filozofije prava(2). Pri pripremanju materijala za tampu pokazalo se da je miljenje kritike koja je upravljena samo protiv spekulacije s kritikom medjusobno razliitih predmeta sasvim neprikladno, da ometa izlaganje i oteava razumijevanje. Osim toga, bogatstvo i raznolikost predmeta koje treba obraditi dozvolili bi zbijanje toga materijala u jedan spis samo na potpuno aforistian nain, a takav aforistiki prikaz, sa svoje strane, stvorio bi privid proizvoljnog sistematiziranja. Ja u stoga u posebnim brourama obraditi jednu za drugom kritiku prava, morala, politike itd. i konano u pokuati da u posebnom radu dadem opet povezanost cjeline, odnos pojedinih dijelova i, napokon, kritiku spekulativne obrade toga moaterijala. Zbog toga je u ovom spisu veza nacionalne ekonomije sa dravom, pravom, moralom, gradjanskim ivotom itd. dodirnuta samo utoliko ukoliko sama nacionalna ekonomija ex professo dodiruje te predmete.

itaoca koji je upoznat s nacionalnom ekonomijom ne moram uvjeravati da su moji rezultati dobiveni doslednom empirijskom analizom koja se zasniva na savjesnom, kritikom studiranju nacionalne ekonomije. <Nasuprot tome, recezent neznalica(3) koji svoje potpuno neznanje i siromatvo misli pokuava sakriti na taj nain to pozitivnog kritiara zagluuje izrazima kao to su "utopijska fraza", ili "sasvim ista, sasvim odluna, sasvim kritika kritika" ili "ne samo pravno nego drutveno, sasvim drutveno drutvo", "kompaktna, masovna masa", "govorniki govornici masovne mase" - taj recezent treba najprije da prui dokaz da osim o svojim teolokim porodinim stvarima, moe rei koju rije i o svjetovnim stvarima.> Razumije se samo po sebi da sam se osim radova francuskih i engleskih socijalista sluio i radovima njemakih socijalista. Sadrajni i originalni njemaki radovi u oblasti te nauke svode se medjutim - osim Vajtlingovih spisa - na rasprave Hesa u "Einundzwanzig Bogen"(4) i na Engelsov Nacrt za kritiku politike ekonomije u asopisu "Deutsch-Franzosische Jahrbucher", gdje sam i ja, u sasvim opim crtama, naznaio prve elemente ovoga rada. Pozitivna kritika uope, pa dakle i njemaka pozitivna kritika nacionalne ekonomije, ima da zahvali za svoje pravo osnivanje ne samo tim piscima koji su se kritiki bavili nacionalnom ekonomijom ve i Fojerbahovim otkriima, protiv ije su Filozofije budunosti i Teza za reformu filozofije(5) u "Anekdota" i pored toga to su obilno iskoritavani - sitniava zavist jednih i stvarni bijes drugih, izgleda, stvorili pravu zavjeru utnje. Pozitivna humanistika i naturalistika kritika poinje tek sa Fojerbahom. Delovanje Fojerbahovih spisa utoliko je sigurnije, dublje, obuhvatnije i trajnije ukoliko je neujnije; poslije Hegelove Fenomenologije i Logike(6) to su jedini spisi u kojima je sardana zbiljska teorijska revolucija. Zavrno poglavlje ovog spisa, kritiko razraunavanje s Hegelovom dijalektikom i filozofijom uope, smatrao sam, nasuprot kritikim teolozima(7) naeg vremena, potpuno nunim zato to takav rad dosad izvren - nuna netemeljitost, jer ak i kritiki teolog ostaje teolog, dakle, ili mora poi od odredjenih filozofskih pretpostavki kao autoriteta, ili ih, ako su mu se u procesu kritike i uslijed tudjih otkria pojavile sumnje u filozofske pretpostavke, naputa plaljivo i neopravdano, od njih apstrahira i samo jo negativnim, nesvjesnim i sofistikim nainom otkriva svoje robovanje njima i srdbu na to robovanje. <... samo negativno i nesvjesno ispoljava na taj nain da djelomino neprestano ponavlja uvjeravanje o istoti svoje vlastite kritike, a djelomino, da bi skrenuo panju promatraa kao i svoju vlastitu panju s nunog razraunavanja kritike s njenim izvorom - Hegelovom dijalektikom i njemakom filozofijom uope - da bi skrenuo panju sa tog nunog uzdizanja moderne kritike iznad njene vlastite ogranienosti i sirovosti, pokuava naprotiv da proizvede utisak kao da kritika ima posla jo samo s ogranienim oblikom kritike izvan nje - moda onom iz 18. stoljea - i s

ogranienou mase. Napokon, kad se otkrije sutina njegovih filozofskih pretpostavki - kao to je to uinio Fojerbah - kritiki teolog se pretvara kao da je on to sam izvrio; on se pretvara tako to rezultate onih otkria, budui da ih sam ne moe razraditi, baca kao parole protiv pisaca koji su jo obuzeti filozofijom; s druge strane, on uobraava da se ak uzdigao iznad tih otkria, operirajui potajno, podmuklo i skeptino protiv Fojerbahove kritike Hegelove dijalektike onim elementima te dijalektike koje jo ne nalazi u toj kritici i koje mu jo ne podnose na korienje u kritiki razradjenom obliku; on sam nije ni pokuao niti moe dovesti te elemente u pravi odnos prema kritici, nego njima naprosto operira u onom obliku koji je svojstven Hegelovoj dijalektici. Tako on, na primjer, istie kategoriju posrednog dokaza... protiv kategorije pozitivne istine koja poinje od same sebe. Naime, teoloki kritiar smatra sasvim prirodnim da s filozofske strane treba initi sve da bi on mogao brbljati o istoti, odlunosti, sasvim kritinoj kritici i zamilja sebe da je pravi pobjednik nad filozofijom kad moe osjetiti da jedan Hegelov moment nedostaje u Fojerbaha, jer se teoloki kritiar ne moe vinuti preko osjeta do svijesti, koliko god se bavio spiritualistikim idolopoklonstvom "samosvijesti" i "duhu".> Ako se tanije pogleda, teoloka kritika - ma koliko u poetku kretanja bila stvarni momenat napretka - u krajnjoj instanci nije nita drugo ve krajnost i konzekvencija stare filozofske, osobito Hegelove transcedencije izopaene u teoloku karikaturu. Ova interesantna pravednost historije, koja teologiju, oduvijek trulo mjesto filozofije, odredjuje sada i za to prikazuje negativno raspadanje filozofije - tj. njen proces kvarenja - ovu historijsku nemesis prikazat u opirno drugom prilikom(8). <Koliko su, naprotiv, Fojerbahova otkria o sutini filozofije - barem za njen dokaz - jo uvijek inila nunim kritiko razraunavanje s filozofskom dijalektikom, to e se vidjeti iz samog mog izlaganja.>
Napomene 1) Ovi rukopisi, nastali 1844. godine za vrijeme Marksova boravka u Parizu, prvi put su djelomino izdani na ruskom jeziku u "Arhivu K. Marksa i F. Engelsa", sv. III, Moskva 1927, a u potpunosti tek u Marx-Engels-Gesamtausgabe (MEGA), Erste Abteilung, Band 3, Berlin 1932, u redakciji V. Adoratskog. Istovremeno su ih (1932) u zbirci Marksovih radova pod naslovom Die Historische Materialismus. Die Fruhschriften, izdali u Lajpcigu S. Landshut i J. P. Majer, ali i u njihovom izdanju neki vani odeljci ovih rukopisa nedostaju. Nakon rata, izdanje djela je vie puta ponovljeno na jeziku originala, kao i u prevodu na nekoliko jezika. Kod nas je prvi prijevod, uinjen prema MEGI, objavljen u Ranim radovima, u Zagrebu 1953. Kako su se u njemakom izdanju potkrale neke krupnije greke u deifriranju veoma neitljivog Marksovog rukopisa, tako su se i u naem prijevodu one nuno ponovile. To je ispravljeno u drugom izdanju (1961), kada je prijevod kolekcioniran prema tada najnovijem njemakom izdanju (Dietz Verlag, Berlin 1953. i 1955). Ovi rukopisi su postali jedno od najpoznatijih Marksovih djela, jer sadravaju u najrazradjenijem obliku filozofsku problematiku ovjeka, humaniteta i njegovu teoriju otudjenja. Nadalje, za razumijevanje Marksovog odnosa prema Hegelu, ovi su rukopisi takodjer nezamjenjivi i, konano, u njima je Marks ostavio prve tragove intenzivnijeg bavljenja politikom ekonomijom, onom naukom kojom se kasnije najvie bavio. - U prijevodu je zadran termin "nacionalna ekonomija", jer je on bio udomaen kod Nijemaca od poetka 19. st. i zadrao se veoma dugo u upotrebi. Inae, iz Marksovih biljenica se vidi

da je tada ve bio ekscerpirao i prostudirao veliki dio najznaajnijih ekonomista: .B. Seja, F. Skarbeka, A. Smita, D. Rikarda, D. Mila, D. R. Mak Kakolka, Destita de Trasija, P. le P. de Boailbert i dr. Strana djela Marks citira uglavnom u francuskom prijevodu. 2) Vidi Marksov lanak Prilog kritici Hegelove filozofije prava. 3) Recenzent neznalica - misli se na Bruna Bauera, koji je u asopisu "Allgemeine LiteraturZeitung", u svescima za decembar 1843. i za mart 1844. bez potpisa objavio jedan prikaz knjiga, broura i lanaka pod naslovom O najnovijim napisima o jevrejskom pitanju, a u svesku za jul 1844. lanak ta je sad predmet kritike. Veina citata koje Marks dalje navodi uzeta je iz ovih lanaka. 4) U zborniku "Einundzwanzig Bogen aus der Schweiz", koji je publiciran sredinom 1843. u redakciji G. Harvega, objavio je M. Hes svoje rasprave: Socijalizam i komunizam, Jedna i cijela sloboda i Filozofija ina. 5) Fojerbahove znamenite Prethodne teze za reformu filozofije izale su u zborniku "Anekdota zur neuesten deutschen Philosophie und Publicistik", izd. A. Ruge, Zrich und Winterthur 1843, a Osnovna naela filozofije budunosti u julu iste godine u formi broure, u izdanju "Comtoir litteaire", Zurich und Winterthur. 6) Hegelova Fenomenologija duha objavljena je 1807, a Logika (tzv. Velika logika) 1812. 7) Kritiki teolozi - Bruno Bauer i njegovi istomiljenici, okupljeni oko lista "Allgemeine Literatur-Zeitung". 8) Ovu svoju namjeru Marks je proveo u knjizi koju je napisao s Engelsom: Sveta porodica ili kritika kritike kritike. Protiv Bruna Bauera i drugova.

Ekonomsko-filozofski rukopisi iz 1844. godine

[Prvi rukopis] Nadnica Nadnica se odredjuje neprijateljskom borbom izmedju kapitalista i radnika. Nuno pobedjuje kapitalist. Kapitalist moe ivjeti due bez radnika nego radnik bez kapitalista. Povezivanje medju kapitalistima uobiajeno je i djelotvorno, dok je radnicima zabranjeno i ima za njih loe posljedice. Sem toga, zemljoposednik i kapitalist mogu svojim prihodima dodavati i industrijsku dobit, dok radnik svom industrijskom prihodu ne moe dodavati ni zemljinu rentu ni kamatu od kapitala. Zato je konkurencija medju radnicima tako velika. Dakle, odvajanje kapitala, zemljinog vlasnitva i rada samo je za radnika neizbjeno, sutinsko i tetno odvajanje. Kapital i zemljino vlasnitvo ne moraju ostati u toj podvojenosti, ali radnikov rad mora. Dakle, odvajanje kapitala, zemljine rente i rada za radnika je smrtonosno.

Najnii i jedino neophodan iznos za nadnicu jest izdravanje radnika za vrijeme rada, i to toliko da moe prehraniti svoju porodicu i da ne izumre radnika rasa. Prema Smitu, obina nadnica je najnia nadnica koja obezbedjuje simple humanite(9), naime ivotinjsku egzistenciju. Potranja za ljudima nuno regulira proizvodnju ljudi kao i svake druge robe. Ako je ponuda mnogo vea od potranje, jedan dio radnika pada na nivo prosjaka ili umire od gladi. Egzistencija radnika svedena je, dakle, na uvjet egzistencije svake druge robe. Radnik je postao roba i za njega je srea ako nadje kupca. A potranja, od koje zavisi radnikov ivot, zavisi od raspoloenja bogataa i kapitalista. Ako kvantitet ponude na(dmai) potranju, jedan od dijelova koji konsti(tuiraju) cijenu - profit, zemljina renta, nadnica - plaen je ispod cijene, dakle, (jedan) dio ovih odredjenja izmie toj primjeni, i tako trina cijena gravitira (prema) prirodnoj cijeni kao centralnoj taki. Ali 1. ako je radniku najtee da pri velikoj podjeli rada svome radu dade drugi pravac, 2. pri svome potinjenom poloaju u odnosu prema kapitalistu tetu trpi prije svega radnik. Pri gravitiranju trine cijene prema prirodnoj cijeni radnik, dakle, gubi najvie i bezuvjetno. I upravo sposobnost kapitalista da svome kapitalu dade drugi pravac ostavlja bez kruha radnika koji je ogranien na odredjenu granu rada ili ga prisiljava da se pokori svim zahtjevima toga kapitalista. Sluajna i iznenadna kolebanja trine cijene manje pogadjaju zemljinu rentu nego dio cijene koji se razdvaja na profit i nadnicu, ali manje profit nego nadnicu. Na jednu nadnicu koja se poveava dolazi obino jedna koja ostaje stalna i jedna koja pada. Radnik ne mora nuno zaraditi sa zaradom kapitalista, ali nuno s njim gubi. Tako radnik ne zaradjuje kad kapitalist tvornikom ili trgovakom tajnom, monopolom ili povoljnim poloajem svoga komada zemlje dri trinu cijenu iznad prirodne cijene. Nadalje: cijene rada mnogo su konstantnije od cijena sredstava za ivot. One su esto u obrnutom odnosu. U godini skupoe nadnica se smanjuje zbog smanjenja potranje za radom, s povisuje zbog povienja cijena sredstava za ivot. Dakle, balansira. U svakom sluaju jedan dio radnika ostaje bez kruha. U godinama jeftinoe nadnica se poveava sbog poveanja potranje, a smanjuje se zbog cijena sredstava za ivot. Dakle, balansira. Druga teta za radnika: Cijene rada razliitih vrsta radnika mnogo su razliitije od razliitih grana u koje je uloen kapital. U radu se ispoljava cjelokupna prirodna, duhovna i socijalna razliitost individualne djelatnosti i razliito se plaa, dok mrtvi kapital ostaje uvijek isti i ravnoduan je prema zbiljskoj individualnoj djelatnosti.

Uope se moe primjetiti da tamo gdje radnik i kapitalist jednako trpe, radniku je ugroena egzistencija, a kapitalistu dobit u njegovom mrtvom mamonu. Radnik ne mora da se bori samo za svoja fizika sredstva za ivot, on se mora boriti za sticanje rada, tj. za mogunost, za sredstvo da bi mogao ostvariti svoju djelatnost. Uzmimo tri glavna stanja u kojima se drutvo moe nalaziti i promatrajmo u njima poloaj radnika. 1. Ako je bogatstvo drutva u opadanju, onda najvie trpi radnik, jer: iako radnika klasa ne moe zaraditi toliko kao klasa vlasnika u sretnom stanju drutva, aucune ne souffre aussi cruellement de son declin que la classe des ouvriers(10). 2. Uzmimo sada jedno drutvo u kojem bogatstvo raste. Ovo je stanje radniku jedino povoljno. Ovdje nastaje konkurencija medju kapitalistima. Potranja za radnicima nadmauje njihovu ponudu. Ali: Prvo: poveanje nadnice dovodi do iscrpljenosti radnika. Ukoliko ele vie zasluiti, utoliko moraju vie rtvovati svoga vremena i, potpuno se odriui svake slobode, izvravati robovski rad u slubi lakomosti. Pri tome oni skrauju svoj ivot. To skraivanje trajanja ivota povoljna je okolnost za radniku klasu u cjelini, jer na taj nain postaje nuna uvijek nova ponuda. Ta klasa mora uvijek rtvovati dio sebe da ne bi sasvim propala. Dalje: kada se jedno drutvo nalazi u stalnom bogaenju? Kad rastu kapital i prihodi jedne zemlje. A to je mogue samo: a) tako to se nagomila mnogo rada, jer je kapital nagomilani rad; dakle, na taj nain to se radniku oduzima iz ruke sve vie od njegovih proizvoda, to mu se njegov vlastiti rad sve vie suprotstavlja kao tudje vlasnitvo i to se sredstva njegove egzistencije i njegove djelatnosti sve vie koncentriraju u rukama kapitalista. b) Gomilanje kapitala poveava podjelu rada, podjela rada poveava broj radnika; obrnuto, broj radnika poveava podjelu rada, kao to podjela rada poveava gomilanje kapitala. S tom podjelom rada na jednoj strani i gomilanjem kapitala na drugoj, radnik postaje sve vie zavisan samo od rada i to odredjenog, vrlo jednostranog, mainskog rada. Kako se on, dakle, duevno i tjelesno snizuje do stroja, te od ovjeka postaje apstraktna djelatnost i trbuh, tako postaje sve zavisniji od svih kolebanja trine cijene, ulaganja kapitala i raspoloenja bogataa. Isto se tako zbog poveanja klase ljudi koja samo radi poveava konkurencija radnika, dakle, snizuje se njihova cijena. Taj poloaj radnika dostie u tvornikom sistemu svoj vrhunac.

c) U drutvu koje se nalazi u rastuem blagostanju samo najbogatiji mogu ivjeti od kamate od novca. Svi ostali moraju svojim kapitalom voditi posao ili ga baciti u trgovinu. Na taj nain postaje, dakle, konkurencija medju kapitalima vea, koncentracija kapitala se poveava, veliki kapitalisti upropatavaju male, a jedan dio bivih kapitalista prelazi u radniku klasu, koja tim pritjecanjem djelomino opet doivljava obaranje nadnice i dospijeva u jo veu zavisnost od nekolicine velikih kapitalista; time to se broj kapitalista smanjio, njihova konkurencija u odnosu na radnike gotovo vie i ne postoji, a time to se broj radnika poveao, njihova medjusobna konkurencija postala je utoliko vea, neprirodnija i nasilnija. Jedan dio radnikog stalea dospijeva stoga isto tako nuno u prosjatvo ili stanje skapavanja od gladi, kao to jedan dio srednjih kapitalista prelazi u radniki stale. Dakle, ak i u stanju drutva koje je radniku najpogodnije, nuna posljedica za radnika je iscrpljenost i rana smrt, pretvaranje u stroj, u robu kapitala koji se, njemu nasuprot, opasno nagomilava, nova konkurencija, smrt od gladi ili prosjaenje jednog dijela radnika. Poveanje nadnice pobudjuje kod radnika kapitalistiku strast za bogaenjem, koju, medjutim, moe zadovoljiti samo rtvovanjem svoga duha i tijela. Povienje nadnice pretpostavlja gomilanje kapitala i dovodi do njega, te proizvod rada suprotstavlja, dakle, radniku kao njemu sve vie tudj. Podjela rada ini ga isto tako sve jednostranijim i zavisnijim kao to dovodi ne samo do konkurencije ljudi nego i do konkurencije strojeva. Budui da je radnik unien od stroja, moe mu se stroj suprotstaviti kao konkurent. Napokon, kao to gomilanje kapitala poveava kvantitet industrije, dakle radnika, isti taj kvantitet industrije donosi pomou te akumulacije vei kvantitet proizvodnje, koja postaje prekomjerna i zavrava ili tako da jedan veliki dio radnika ostavlja bez posla, ili njihovu nadnicu reducira na najbedniji minimum. To su posljedice drutvenog stanja koje je radniku najpovoljnije, naime, stanje bogatstva koje raste i napreduje. Ali to stanje rasta mora, napokon, ipak jednom dostii svoj vrhunac. Kakav je tada poloaj radnika? 3. "U zemlji koja bi dostigla najvii stupanj svoga bogatstva, i nadnica i kamata od kapitala bile bi vrlo niske. Da bi zadrali zaposlenje, radnici bi jedni drugima toliko konkurisali, da bi plae bile reducirane na ono to dostaje za odranje istog broja radnika, i budui da bi zemlja bila dovoljno naseljena, taj se broj ne bi mogao poveavati."(11) Viak bi morao umrijeti. Dakle, u drutvu koje nazaduje - progresivna bijeda radnika; u drutvu koje napreduje - komplicirana bijeda; na stupnju najveeg bogatstva - ustaljena bijeda.

Medjutim, budui da jedno drutvo, prema Smitu, nije sretno ako veina trpi(12), a budui da najbogatije stanje drutva vodi toj patnji veine i da nacionalna ekonomija (uope drutvo privatnog interesa) vodi tom najbogatijem stanju, izlazi da je nesrea drutva cilj nacionalne ekonomije. to se tie odnosa izmedju radnika i kapitalista treba jo primjetiti da se povienje nadnice kapitalistu vie nego kompenzira smanjenjem koliine radnog vremena i da povienje nadnice i povienje kamata od kapitala djeluju na cijenu robe kao jednostavna i sloena kamata. Stavimo se sada sasvim na stajalite nacionalnog ekonomista i uporedimo idui za njim teorijske i praktine zahtjeve radnika. On nam kae da prvobitno i teorijski sav proizvod rada pripada radniku. Ali on nam istovremeno kae da u zbiljnosti radniku pripada najmanji i najneophodniji dio proizvoda; samo toliko koliko je potrebno da egzistira, ali ne kao ovjek, nego kao radnik, da ne razmnoava ovjeanstvo, nego robovsku klasu radnika. Nacionalni ekonomist nam kae da se radom sve kupuje i da je kapital samo nagomilani rad, ali on nam istovremeno kae da radnik, daleko od toga da bi sve mogao kupiti, mora prodati sebe i svoju ovjenost. Dok zemljina renta neradnog zemljoposednika iznosi obino treinu proizvoda zemlje, a profit zaposlenog kapitalista ak dvostruku kamatu od novca, dotle dio koji radnik u najboljem sluaju zaradi iznosi toliko da mu od etvoro djece dvoje mora izgladnjeti i umrijeti. Dok je rad, prema nacionalnom ekonomistu, jedino sredstvo pomou koga ovjek poveava vrijednost prirodnih proizvoda, dok je rad njegovo djelatno vlasnitvo, dotle su, prema toj istoj nacionalnoj ekonomiji, zemljoposednik i kapitalist, koji su kao zemljoposednik i kapitalist samo privilegirani i besposleni bogovi, od radnika svagdje jai i propisuju mu zakone. Dok je rad, prema nacionalnim ekonomistima, jedina nepromjenljiva cijelina stvari, nita nije sluajnije, nita nije izloeno veim kolebanjima od cijene rada. Dok podjela rada povisuje proizvodnu snagu rada, bogatstvo i profinjenost drutva, ona radnika osiromauje do stroja. Dok rad izaziva gomilanje kapitala, a time i rastue blagostanje drutva, radnika ini sve zavisnijim od kapitalista, dovodi ga u veu konkurenciju, nagoni ga u hajku hiperprodukcije, kojoj slijedi isto takvo opadanje proizvodnje. Dok interes radnika, prema nacionalnim ekonomistima, nikada nije suprotan interesu drutva, dotle se drutvo uvijek i nuno suprotstavlja interesu radnika.

Prema nacionalnim ekonomistima, interes radnika nikada se ne suprotstavlja interesu drutva, 1. jer se povienje nadnice vie nego nadoknadjuje smanjenjem kvantiteta radnog vremena, pored ostalih, gore izloenih posljedica, i 2. jer u odnosu na drutvo, cjelokupan bruto-proizvod jest neto-proizvod, a neto ima znaenje samo u odnosu na privatnika. Medjutim, da sam rad nije samo pod sadanjim uvjetima tetan i koban, nego uope, ukoliko je njegov cilj isto poveanje bogatstva, to slijedi, a da nacionalni ekonomist to i ne zna, iz njegovih izvodjenja. *** Teorijski, zemljina renta i profit od kapitala su odbici od nadnice. Ali u zbiljnosti nadnica je odbitak koji zemlja i kapital daju radniku, koncesija proizvoda rada radnicima, radu. U drutvu koje nazaduje, radnik trpi najvie. Za specifinu teinu svoga tereta on ima da zahvali svom poloaju radnika, a za teinu tereta uope poloaju drutva. Ali u drutvu koje napreduje propast i osiromaenje radnika proizvod su njegova rada i bogatstva koje on proizvodi. Dakle, bijeda koja proizilazi iz sutine samog dananjeg rada. Stanje najveeg bogatstva drutva, ideal koji se ipak postepeno postie i koji je barem cilj nacionalne ekonomije kao i gradjanskog drutva, stalna je bijeda za radnike. Samo se po sebi razumije da nacionalna ekonomija promatra proletera - tj. onoga koji, bez kapitala i zemljine rente, ivi jedino od rada i to jednostranog, apstraktnog rada - samo kao radnika. Stoga ona moe postaviti naelo da on, kao i svaki konj, mora toliko zaraditi da bi mogao raditi. Ona ga ne promatra u njegovu slobodnom vremenu, kao ovjeka, nego to promatranje preputa kriminalistikom pravosudju, lijenicima, religiji, statistikim tabelama, politici i nadzorniku prosjaka. Uzdignimo se sada iznad nivoa nacionalne ekonomije i pokuajmo iz dosadanjeg, gotovo rijeima nacionalnih ekonomista datog izvodjenja, odgovoriti na dva pitanja. 1. Kakav smisao ima u razvitku ovjeanstva ta redukcija najveeg dijela ovjeanstva na apstraktni rad? 2. Kakvu pogreku ine reformatori en detail koji ili povisuju nadnicu i na taj nain ele poboljati poloaj radnike klase ili smatraju da je jednakost nadnice (kao Prudon) cilj socijalne revolucije? Rad se javlja u nacionalnoj ekonomiji samo u obliku djelatnosti za zaradu.

*** "Moe se tvrditi da su ona zaposlenja koja predstavljaju specifine sklonosti ili duu naobrazbu u cjelini postala unosnija, dok je srazmjerna plaa za mehaniku jednolinu djelatnost, koju svatko moe lako i brzo izuiti, pala pri rastuoj konkurenciji i nuno je morala pasti. A upravo je ta vrsta rada daleko najmnogobrojnija pri sadanjem stanju njegove organizacije. Ako, dakle, jedan radnik prve kategorije zaradi sedam puta vie nego to je zaradjivao otprilike prije pedeset godina, a neki radnik druge kategorije zaradjuje kao i ranije, onda, naravno, obojica zaradjuju prosjeno etiri puta vie nego ranije. Ali ako je u jednoj zemlji prva kategorija rada popunjena samo sa 1.000 ljudi, a druga s milijun ljudi, onda 999.000 nisu u boljem poloaju nego prije pedeset godina, ve su u gorem poloaju ako su istovremeno porasle cijene ivotnih potreba. I s takvim povrnim prosjenim raunanjima ljudi se zavaravaju o najmnogobrojnijoj klasi stanovnitva. Osim toga, veliina nadnice je samo jedan momenat za procjenu radnikog prihoda, jer za odmjeravanje tog prihoda bitna je u proraunu i njegova osigurana trajnost, a o tome ne moe uope biti govora u anarhiji tzv. slobodne konkurencije s njenim kolebanjima i zastojima koji se stalno vraaju. Napokon, treba jo obratiti panju na prije i sada uobiajeno radno vrijeme. Ono je, medjutim, otprilike za posljednjih 25 godina - dakle, upravo od uvodjenja strojeva koji utedjuju rad - uslijed preduzetnikove poude za zaradom poveano na 12-16 sati dnevno za engleskog radnika u manufakturi pamuka, a poveanje u jednoj zemlji i u jednoj industrijskoj grani moralo se vie ili manje pokazati i drugdje, pri svagdje jo priznatom pravu apsolutne eksploatacije siromanih od strane bogataa." (ulc: Kretanje proizvodnje, str. 65.)(13) "ak i kad bi bilo istinito, kao to je lano, da se poveao prosjeni prihod svih drutvenih klasa, razlike i razmjerni rasponi izmedju prihoda mogu ipak postati vei, i prema tome otrije izbiti i suprotnosti izmedju bogatstva i siromatva. Dakle upravo zato to raste cjelokupna proizvodnja i to se u istoj mjeri u kojoj se to dogadja umnoavaju i potrebe, poude i zahtjevi, moe porasti relativno siromatvo, dok se apsolutno smanjuje. Samojed nije siromaan uz riblje ulje i pokvarene ribe, jer u njegovom zatvorenom drutvu svi imaju jednake potrebe. Ali, u jednoj dravi koja napreduje, koja je otprilike u toku jednog decenija poveala svoju cjelokupnu proizvodnju za jednu treinu u odnosu na drutvo, radnik koji prije i poslije 10 godina jednako zaradjuje nije ostao jednako imuan, nego je postao siromaniji za jednu treinu." (Ibid., str. 65-66.) Ali nacionalna ekonomija poznaje radnika samo kao radnu ivotinju, kao ivotinju koja je svedena na najneophodnije tjelesne potrebe. "Da bi se jedan narod duhovno slobodnije obrazovao, ne smije vie biti u ropstvu svojih tjelesnih potreba, ne smije vie biti rob tijela. Prije svega, mora mu ostati vremena da bi mogao i duhovno raditi i duhovno uivati. Napredak u organizaciji rada stvara to vrijeme. Uz nove pogonske snage i poboljane strojeve jedan jedini radnik u tvornicama pamuka sada esto

izvrava posao stotine, tovie 250-350 prijanjih radnika. Sline su posljedice u svim granama proizvodnje, jer se spoljanje prirodne snage sve vie primoravaju da uestvuju u ljudskom radu. Ako je za podmirenje jednog kvantuma materijalnih potreba ranije bio potreban utroak vremena i ljudske snage koji se kasnije smanjio za polovinu, istovremeno je za toliko proiren prostor za duhovno stvaranje i uivanje, bez ikakvih gubitaka za ulnu ugodnost. Ali i o podjeli plena koji otimamo starom Kronosu na njegovom vlastitom podruju, odluuje jo kocka slijepog, nepravednog sluaja. U Francuskoj je izraunato da bi za zadovoljenje svih materijalnih interesa drutva pri sadanjem stupnju proizvodnje bilo dovoljno prosjeno radno vrijeme od pet sati dnevno na svakog za rad sposobna ovjeka... I pored utede vremena uslijed usavravanja strojeva, za mnogobrojno stanovnitvo trajanje robovskog rada se u tvornicama samo povealo." (Ibid., str. 67-68.) "Prelaenje od sloenoga runog rada (na mainski) pretpostavlje rastavljanje toga rada u njegove jednostavne operacije. Ali u poetku e strojevima pripasti samo jedan dio operacija koje se jednolino ponavljaju, a drugi dio ljudima. Prema prirodi stvari i prema iskustvima koja se podudaraju, takva neprekidna jednolina djelatnost tetna je kako za duh, tako i za tijelo; i tako pri toj povezanosti strojeva s obinom podjelom rada medju mnogobrojnim ljudskim rukama moraju izii na vidjelo i sve tete takve podjele rada. Te tete pokazuju se, medju ostalim, u veoj smrtnosti tvornikih radnika... Ta velika razlika, koliko ljudi rade pomou strojeva a koliko kao strojevi..., nije uzimana u obzir." (Ibid., str. 69.) "Ali u budunosti narodnog ivota ove nerazumne prirodne snage koje djeluju u strojevima bit e nai robovi i kmetovi." (Ibid., str.74.) "U engleskim je predionicama zaposleno samo 158.818 mukaraca i 196.818 ena. Na svakih 100 radnika u tvornicama pamuka grofovije Lankaster dolaze 103 radnice, a u kotskoj ak 209. U Engleskim tvornicama lana u Lidsu je na 100 radnika mukaraca bilo 147 ena; a u Drudenu i na istonoj obali kotske ak 280. U Engleskim tvornicama svile... mnogo radnica; u tvornicama vune koje zahtevaju veu fiziku snagu, vie mukaraca... I u sjevernoamerikim tvornicama pamuka bilo je zaposleno u godini 1833. pored 18.593 mukarca nita manje nego 38.927 ena. Dakle, promjenom u organizaciji rada enskom rodu je pripao iri krug privredne djelatnosti... ene imaju samostalni ekonomski poloaj... oba spola su medjusobno vie pribliena u svim socijalnim odnosima." (Ibid., str. 71, 72.) "U engleskim predionicama koje se pokreu pomou pare i vode radilo je 1835. godine: 20.558 djece izmedju 8 i 12 godina; 35.867 izmedju 12 i 13 godina i, napokon, 108.208 izmedju 13 i 18 godina... Dalji napredak mehanike, budui da sve vie uzima ljudima iz ruku sva jednolina zanimanja, djeluje, naravno, tako da se postepeno popravljalo to nepovoljno stanje. No samom tom brem napretku stoji na putu jo i okolnost da kapitalisti mogu sebi na najlaki i najjeftiniji nain prisvojiti snage donjih

klasa, pa i snage djece, tako da ih koriste i troe umjesto pomonog sredstva mehanike." (ulc, Kretanje proizvodnje, str. 70, 71.) "Lord Bruem dovikuje radnicima: 'Postanite kapitalisti!'... Nevolja je u tome to milijuni mogu doi do oskudne zarade samo napornim tjelesnim radom koji rastrojava, koji moralno i duhovno osakauje; pa ak i nesreu, tj. to su pronali takav rad, moraju smatrati sreom." (Ibid., str. 60.) "Pour vivre donc, les non-proprietaires sont obliges de se mettre directement ou indirectement au service des proprietaires. c'est-a-direcous leur dependance." (Pecqueur, Theorie nouvelle d'economie soc. etc., p. 409.)(14) Domestiques - gages; ouvriers - salaires; employes - traitement ou emoluments. (Ibid., str. 409, 410.) "Louer son travail", "preter son travail a l'interet", "travailler a la place d'autrui." "Louer la matiere du travail", "preter la matiere du travail a l'interet", "faire travailler autrui a sa place". (Ibid., str. 411.) "Cette constitution economique condamne les hommes a des metiers tellement abjects, a une degradation tellement desolante et amere, que la sauvagerie apparait en comparaison, comme une royale condition"(l. c., p. 417-418). "La prostitution de la chair non-proprietaire sous toutes les formes"(str. 421. i slij.). Skupljai krpa. . Laudn u spisu Solution du probleme de la population, etc., Paris 1842(15), procjenjuje broj bludnica u Engleskoj na 60-70.000. Broj femmes d'une vertu douteuse je isto toliki (str. 228). "La moyenne de vide de ces infortunees creatures sur le pave, apres qu'elles sont entrees dans la carriere du vice, est d'environ six ou sept ans. De maniere que pour maintenir le nombre de 60.000 a 70.000 prostitutees, il doit y avoir, dans les 3 royaumes, au moins 8.000 a 9.000 femmes qui se vouent a cet infame metier chaque annee, ou environs vingt-quatre nouvelles victimes par jour, ce qui est la moyenne d'une par heure; et consequemment, si la meme proportion a lieu sur toute la surface du globe, il doit y avoir constamment un million et demi de ces malheureuses."(Ibid., p. 229.) "La population des miserables croit avec leur misere, et... c'est a la limite extreme du denuement que les etres humains se pressent en plus grand nombre pour se disputer le droit de souffrir... En 1821, la population de l'Irlande etait de 6.801.827. En 1831, elle s'etait elevee a 7.764.010; c'est 14% d'augmentation en dix ans. Dans le Leinster, province ou il ya le plus d'aisance, la population n'a augmente que de 8%, tandis que, dans le Connaught, province la plus miserable, l'augmentation s'est elevee a 21% (Extraits des Enquetes publiees en Angleterre sur l'Irlande, Vienne 1840)" Buret, De la misere etc., t. I, p. 36-37.(16)

Nacionalna ekonomija promatra rad apstraktno kao stvar; le travail est une marchandise; ako je cijena visoka, znai da se roba mnogo trai; ako je niska, onda se mnogo nudi; comme marchandise, le travail doit de plus en plus baisser de prix; na to prisiljava djelomino konkurencija izmedju kapitalista i radnika, djelomino konkurencija medju radnicima. "... la population ouvriere, marchande de travail, est forcement reduite a la plus faible part du produit... la theorie du travail marchandise est-elle autre chose qu'une theorie de servitude deguisee? (l. c., p. 43). Pourquoi donc n'avoir vu dans le travail qu'une valeur d'echange?" (ib., p. 44.) Velike radionice kupuju prvenstveno rad ene i djece, jer taj stoji manje nego rad mukaraca(l.c.). "Le travailleur n'est point, vis-a-vis de celui qui l'emploie, dans la position d'un libre vendaur... le capitaliste est toujours libre d'employer le travail, et l'ouvrier est toujours force de le vendre. La valeur du travail est completement detruite, s'il n'est pas vendu a chaque instant. Le travail n'est susceptible ni d'accumulation, ni meme d'epargne, a la difference des veritables (marchandises). Le travail c'est la vie, et si la vie ne s'echange pas chaque jour contre des aliments, elle suoffre et perit bientot. Pour que la vie de l'homme soit une marchandise, il faut donc admettre l'esclavage."(l.c., p. 49-50) Ako je, dakle, rad roba, onda je on roba s najnesretnijim svojstvima. Medjutim, on to nije ni po nacionalnoekonomskim naelima, jer nije le libre resultat d'un libre marche. Sadanji ekonomski reim "abaise a la fois et le prix et la remuneration du travail; il perfectonne l'ouvrier et degrade l'homme." (l. c., p. 52-53) "L'industrie est devenue une guerre et le commerce un jeu." (l. c., p. 62) "Les machines a travailler le coton (u Engleskoj) predstavljaju rad 84 000 000 radnika koji rade runo." (l. c., p. 193, bel.) Industrija se dosad nalazila u stanju osvajakog rata: "ella a prodigue la vie des hommes qui composaient son armee avec autant d'indifference que les grands conquerants. Son but etait la possession de la rishesse, et non le bonheur des hommes". (Buret, l. c., p. 20.) "Ces interets (sc. economiques) librement abandonnes a euxmemes... doivent necessairement entrer en conflict; ils n'ont d'autre arbitre que la guerre, et les decisions de la quere donnet aux uns la defaite et la mort, pour donner aux autres la victoire... C'est dans le conflict des forces opposees que la sience cherche l'ordre et l'equilibre: la guerre perpetuele est selon elle le seul moyen d'obtenir la paix; cette guerre s'appele la concurrence". (l. c., p. 23)

Da bi se uspjeno vodio, industrijski rat zahtjeva mnogobrojne armije koje moe na istoj taki nagomilati i obilno desetkovati. A vojnici te armije ne podnose napore koji im se nameu niti iz devoument, niti iz dunosti, nego samo da bi izbjegli okrutnu neminovnost gladi. Svojim efovima nisu ni privreni ni zahvalni; efovi se prema svojim potinjenima nisu odnosili sa osjeajem naklonosti; oni ih ne poznaju kao ljude, nego samo kao orudja za proizvodnju koja moraju donositi to vie i troiti to manje. Ove grupe radnika, sve vie ugnjetavane, nisu ak sigurne ni da e uvijek biti zaposlene; industrija koja ih je sakupila dozvoljava im da ive samo dok su im potrebni, a im ih se moe osloboditi, naputa ih bez ikakvog premiljanja; nasuprot tome, radnici su primorani da nude svoju linost i snagu po cijeni koja im se daje. Ukoliko je rad koji im se daje dui, muniji, odvratniji, utoliko su manje plaeni; ima nekih koji se esnaestoasovnim radom na dan, uz neprestano naprezanje, jedva mogu kupiti pravo da ne umru. (l.c., p. 68, 69) "Nous avons la conviction... partagee... par les commissaires charges de l'enqute sur la condition des tisserands a la main, que les grandes villes industrielles perdraient, en peu de temps, leur population de travailleurs, si elles ne recevaient, a chaque instant des campagnes voisines, des recrues continuelles d'hommes sains, de sang nouveau."(l. c., p. 362)
Napomene 9) Marks se oslanja na Smitovo djelo u francuskom prijevodu od armena Garnijea Recherches sur la nature et les causes de la richesse des nations. Traduction nouvelle, avec les notes et observations, Pariz 1802, i citate navodi po njemu. 10) Adam Smit, Recherches sur la nature et les causes de la richesse des nations, Pariz 1802, t. II, p.162. 11) Isto djelo, tom I, str. 193. 12) Isto djelo, tom I, str. 159-160. 13) Wilhelm Schulz, Die Bewegung der Production. Eine geschichtlich-statistische Abhandlung zur Grundlegung einer neuen Wissenschaft des Staats und der Gesellschaft, Zurich und Winterhur 1843. 14) C. Pecquer, Theorie nouvelle d'economie sociale et politique, ou etudes sur l'organisation des societes, Pariz 1842. 15) Charles Loudon, Solution du probleme de la population et de la subsistance, soumise a un medecin dans une serie de lettres, Pariz 1842. 16) Eugene Buret, De la misere des classes laborieuses en Angleterre et en France, Pariz 1840.

Ekonomsko-filozofski rukopisi iz 1844. godine

[Prvi rukopis (nastavak)] Profit od kapitala 1. Kapital 1. Na emu se osniva kapital, tj. privatno vlasnitvo na proizvode tudjeg rada? "Ako se sam kapitel ne svodi na kradju i prevaru, njemu je ipak potrebna pomo zakonodavstva da bi se nasljedstvo uinilo svetim" (Sej, tom I, str. 136, biljeka).(17) Kako se postaje vlasnik proizvodnih kapitala? Kako se postaje vlasnik proizvoda koji se stvaraju pomou tih kapitala? Pomou pozitivnog prava. (Sej, tom II, str. 4.) to se stjee kapitalom, nasljedstvom jednog velikog imanja, na primjer? "Netko tko, na primjer, nasljedi veliko imanje, ne stjee, dodue, na taj nain neposredno i politiku mo. Vrsta moi koju mu taj posjed neposredno i direktno prenosi, to je mo kupovanja, to je pravo zapovedanja nad svim radom drugih ili nad svim proizvodima toga rada koji na tritu trenutno postoje." (Smit, tom I, str. 61) Kapital je, dakle, upravljaka vlast nad radom i njegovim proizvodima. Kapitalist posjeduje tu vlast ne zahvaljujui svojim linim ili ljudskim svojstvima, nego kao vlasnik kapitala. Njegova mo jest kupovna mo njegovog kapitala, kojoj se nita ne moe opirati. Mi emo kasnije vidjeti kako kapitalist pomou kapitala vri svoju vlast nad radom, a onda emo vidjeti vlast kapitala nad samim kapitalistom. to je kapital? "Une certaine quantite de travail amasse et mis en reserve." (Smith, tom II, p. 312.) Kapital je nagomilani rad. 2. Zaliha, fonds, Stock je svako gomilanje proizvoda zemlje i manufakturnog rada. Glavnica se naziva kapiatlom tek onda kad svom vlasniku daje prihod ili dobitak. (Smith, tom II, str. 191.) 2. Dobit od kapitala

Profit ili dobit od kapitala sasvim je razliit od nadnice. Ova se razliitost pokazuje na dvostruki nain: prvo, dobit od kapitala se u potpunosti odrdjuje prema vrijednosti uloenog kapitala, iako rad oko nadgledanja i upravljanja kod razliitih kapitala moe biti jednak. Zatim, u velikim tvornicama je taj cjelokupni rad povjeren glavnom inovniku, ija plaa ne stoji ni u kakvoj vezi s kapitalom iji uinak on nadgleda. Iako se rad vlasnika svodi ovdje gotovo na nulu, on ipak zahtjeva profite razmjerno svom kapitalu. (Smit, tom I, str. 97-99.) Zato kapitalist zahtjeva ovu proporciju izmedju dobiti i kapitala? On ne bi imao interesa da upoljava radnike kad od prodaje njihova proizvoda ne bi oekivao vie nego to je nuno da bi nadnoknadio kapital koji je dao kao predujam za nadnice, niti imao interesa da radije uloi veliku nego malu sumu novca kad njegov profit ne bi bio razmjeran opsegu uloenog kapitala. (Tom I, str. 96, 97.) Kapitalist vue, dakle, prvo, dobit na nadnicu, drugo, na predujmljene sirovine. U kakvom se odnosu nalazi dobit prema kapitalu? Ako je ve teko da se odredi obina srednja stopa nadnice na datom mjestu i u (datom) vremenu, jo je tee procjeniti dobit kapitala. Promjene u cijeni roba s kojima kapital trguje, srea i nesrea njegovih rivala i muterija, hiljadu drugih sluajeva kojima su robe izloene kako za vrijeme transporta tako i u skladitima, izazivaju promjenu u profitu svakog dana i gotovo svakog sata. (Smit, sv. I, str. 179, 180.) Koliko god je sad nemogue s preciznou odrediti dobit od kapitala, o njemu ipak moemo stvoriti predodbu prema kamati od novca. Tko s novcem moe mnogo zaraditi, taj mnogo daje za mogunost da se s njim poslui, a ako malo zaradi njegovim posredstvom, onda daje malo. (Smit, sv. I, str. 181.) Proporcija koja se mora odrati izmedju obine kamatne stope i stope iste dobiti nuno se mijenja s porastom ili padom dobiti. U Velikoj Britaniji se rauna da je dvostruka kamata ono to trgovci nazivaju un profit honnte, modere, raisonnable;to su izrazi koji nita drugo ne kau, ve da je to obian i uobiajan profit. (Smit, tom I, str. 198.) Koja je najnia stopa dobiti? A koja je najvia? Najnia stopa obine dobiti od kapitala morab uvijek biti neto via nego to je nuno da bi kompenzirala sluajne gubitke, kojima je izloeno svako ulaganje kapitala. Ovaj surplus je zapravo dobit ili le bnfice net. Isto tako stvar stoji sa najniim iznosom kamatne stope. (Smit, tom I, str. 196.) Najvia stopa do koje se mogu popeti obini profiti jeste ona koja u veini rob u cjelini oduzima zemljinu rentu i svodi nadnicu za dostavljenu robu na najniu cijenu, samo na izdravanje radnika za vrijeme rada. Radnik se uvijek mora hraniti na jedan ili drugi nain dok god se koristi u dnevnom

poslu; zemljina renta moe sasvim otpasti. Primjer: u Bengaliji, ljudi indijske trgovake kompanije. (Smit, tom I, str. 197, 198.) Osim svih koristi neznatne konkurencije koje kapitalist u ovom sluaju smije iskoriavati, moe on na astan nain drati trinu cijenu iznad prirodne cijene: Prvo, pomou trgovake tajne ako je trite jako udaljeno od onih koji ga opskrbljuju; naime, pomou zataivanja promjene cijene, njenog povienja iznad prirodnih stanja. To zataivanje dovodi do toga da drugi kapitalisti ne ulau svoj kapital u tu granu. Zatim pomou tvornike tajne, koja omoguava kapitalisti s manjim proizvodim trokovima a s vie profita dostavlja svoju po istim ili ak niim cijenama nego njegovi konkurenti. - (Prevara pomou zataivanja nije nemoralna? Burzovna trgovina.) - Dalje: gdje je proizvodnja vezana za odredjeno mjesto (na primjer, skupoceno vino), pa efektivna potranja nikad ne moe biti zadovoljena. Napokon: pomou monopola individua i kompanija. Monopolska cijena je visoka koliko je mogue. (Smit, tom I, str. 120-124.) Drugi sluajni uzroci koji mogu povisiti dobit od kapitala: Stjecanje novih teorija ili pojava novih trgovakih grana esto uveavaju dobit od kapitala, ak i u bogatoj zemlji, jer starim trgovakim granama odvlae jedan dio kapitala, umanjuju konkurenciju, trite opskrbljuju s malo roba, ije cijene onda rastu; trgovci tim robama mogu onda za posudjeni novac platiti vee kamate. (Smit, tom I, str. 190.) Ukoliko se jedna roba vie obradjuje, ukoliko postaje pradmet manufakture, raste onaj dio cijene koji se dijeli na nadnicu i profit u odnosu na dio koji sainjava zemljinu rentu. Napretkom koji na toj robi postie runi rad ne uveava se samo broj profita, nego je svaki sljedei profit vei od prethodnoga, jer je kapital iz kojeg on proistie uvijek nuno vei. Kapital koji zapoljava tkalce uvijek je nuno vei od onoga koji zapoljava prelce, jer ne nadomjeta samo ovaj poslednji kapital i njegov profit, nego osim toga daje i tkalcima nadnice, a dobit mora uvijek biti u nekoj proporciji s kapitalom. (Smit, tom I, 102, 103.) Dakle, sve vea koliina ljudskog rada u prirodnom proizvodu i obradjenom prirodnom proizvodu ne poveava nadnicu, nego poveava djelimino broj kapitala koji dobivaju, a djelomino razmjer svakog slijedeeg kapitala prema prathodnome. O profitu koji kapitalist vue iz podjele rada bit e govora kasnije. On dobiva dvostruko: prvo od podjele rada, drugo, uope od poveanja koliine ljudskog rada u prirodnom proizvodu. Ukoliko je u nekoj robi vei udio koji unosi ovjek, utoliko je vea dobit od mrtvog kapitala.

U jednom istom drutvu prosjena stopa profita od kapitala mnogo je blia istom nivou nego plaa razliitih vrsta rada (tom I, str. 228). Kod razliitih ulaganja kapitala mijenja se uobiajna stopa profita prema veoj ili manjoj sigurnosti da e kapital biti vraen. "Stopa profita raste s rizikom, iako ne u potpunoj proporciji". (Ibid., str. 226, 227.) Razumije se samo po sebi da dobiti od kapitala rastu i uslijed olakica ili pojeftinjenja sredstava cirkulacije (na primjer, papirnog novca). 3. Vladavina kapitala nad radom i motivi kapitalista Jedini motiv kojim se posjednik kapitala rukovodi pri ulaganju u argikulturu ili manufakrturu ili u posebnu granu trgovine en gros ili en detail, jesu izgledi za njegov vlastiti profit. Nikada mu ne pada na pamet da prorauna koliko e produktivnog rada zaposliti svaka od tih vrsta ulaganja, ili koliko e uveati vrijednost godinjeg proizvoda zemljita i rada svoje zemlje. (Smit, tom II, str. 400, 401.) Najkorisnije ulaganje kapitala za kapitalistu jest ono koje mu uz istu sigurnost daje najveu dobit. To ulaganje nije uvijek najkorisnije za drutvo; najkorisnije je ono koje je usmjereno na izvlaenje koristi iz proizvodnih snaga prirode. (Sej, tom II, str 131.) Najvanije operacije rada uredjuju se i vode prema planovima i spekulacijama onih koji ulau kapital; a cilj koji oni sebi postavljaju u svim tim planovima i operacijama jeeste profit. Dakle: stopa profita ne raste kao zemljina renta i nadnica s blagostanjem drutva, i ne pada kao one s njegovim opadanjem. Naprotiv, ta stopa je prirodno niska u bogatim zemljama, a visoka u siromanim zemljama; ali nikad nije tako visoka kao u zemljama koje najbre jure u susret svojoj propasti. Dakle, interes te klase nije u istoj vezi s opim interesom drutva kao interes obeju drugih klasa... Poseban interes onih koji se bave posebnom trgovakom ili manufakturnom granom uvijek je u stanovitom smislu razliit od interesa publike, a esto mu je ak i neprijateljski suprostavljen. Interes je trgovca da uvijek proiruje trite i ogranii konkurenciju prodavaa... To je klasa ljudi iji interes nikad nee biti egzaktno isti kao interes drutva, klasa koja je openito zainteresirana da publiku prevari i nadmudri. (Smit, tom II, str. 163-165.) 4. Akumulacija kapitala i konkurencija medju kapitalistima Umnoavanje kapitala koje povisuje nadnicu tei tome da smanji dobit kapitalista konkurencijom medju kapitalistima. (Smit, tom I, str. 179.) "Ako, na primjer, kapital koji je potreban sitnoj trgovini jednog grada bude podeljen medju dva razliita trgovca, konkurencija e uiniti da e svaki od njih prodavati jeftinije nego kad bi se kapital nalazio u rukama jednog jedinog trgovca; a kad je podeljen medju 20, konkurencija e biti upravo za toliko aktivnija i utoliko manje e biti data mogunost da es oni medjusobno sporazumevaju da povise cijenu svoje robe. (Smit, tom II, str. 372, 373.)

Budui da mi sada ve znamo da su cijene monopola maksimalno visoke, jer je ak i s obinog nacionalnoekonomskog gledita interes kapitalista suprotan interesima drutva, jer povienje dobiti od kapitala djeluje na cijenu robe kao sloena kamata (Smit, tom I, str. 190-201), izlazi da je konkurencija jedina pomo protiv kapitalista koji prema navodu nacionalne ekonomije djeluje jednako blagotvorno na povienje nadnice kao i pojeftinjenje roba u korist potroake publike. Ali konkurencija je mogua samo tako ako se kapitali umnoe, i to u mnogo ruku. Nastajanje mnogih kapitala mogue je samo pomou mnogostrane akumulacije, jer kapital uope nastaje samo pomou akumulacije, a mnogostrana akumulacija nuno se obre u jednostranu. Konkurencija medju kapitalima uveava akumulaciju medju kapitalima. Akumulacija, koja je u uslovima privatnog vlasnitva konkurencija kapitala u malo ruku, uope je nuna konzekvencija kad se kapitali prepuste svom prirodnom toku, a to prirodno odrdjenje kapitala probija sebi pravi slobodni put tek konkurencijom. uli smo da je dobit od kapitala srazmjerna njegovoj koliini. Zatim, bez obzira na namjernu konkurenciju, veliki se kapital, dakle, srazmjerno svojoj koliini akumulira bre nego mali kapital. Prema tome, akumulacija velikog kapitala je mnogo bra od akumulacije maloga bez obzira na konkurenciju. Ali slijedimo dalje taj razvoj. Umnoavanjem kapital smanjuju se profiti od kapitala pomou konkurencije. Dakle, prije svega trpi mali kapitalist. Umnoavanje kapital i velik broj kapitala pretpostavlja, nadalje, progresivno bogaenje zemlje. "U zemlji koja je dospjela do vrlo visokog stupnja bogatstva uobiajna stopa dobiti je tako malena da je kamatna stopa, iju isplatu ta dobit omoguava, suvie niska da bi drugi ljudi, osim najbogatijih, mogli ivjeti od kamate na novac. Dakle, svi ljudi srednjeg imovnog stanja moraju uloiti svoj kapital, baviti se nekim poslom ili se interesirati za neku granu trgovine." (Smit, tom I, str. 197.) Ovo stanje je omiljeno stanje nacionalne ekonomije. "Proporcija koja postoji izmedju sume kapital i dohodka svagdje odredjuje proporciju u kojoj e se nalaziti industrija i besposliarenje; gdje kapitali odnesu pobjedu, tamo vlada industrija; gdje pobede prihodi, vlada besposliarenje." (Smit, tom II, str. 235.) Kako stoji s ulaganjem kapitala u toj poveanoj konkurenciji? "S umnoavanjem kapitala mora se sukcesivno poveavati kvantitet fonds

a preter a interet; uveanjem tog novca kamata postaje manja, 1. jer pada trina cijena svih stvari ukoliko se vie poveava njihov kvantitet, 2. jer umnoavanjem kapital u jednoj zemlji postaje tee uloiti nov kapital na koristan nain. Time to posjednik jednog kapitala ini sve mogue napore da se domogne posla koji je zauzeo drugi kapital, poveava se konkurencija medju raznim kapitalima. Ali veinom se on ne moe nadati da e taj drugi kapital istisnuti s njegova mjesta drukije sem ponudom da e poslovati pod boljim uvjetima. On ne samo to mora prodavati stvari jeftinije nego ih esto mora i kupovati skuplje da bi naao priliku za prodaju. Ukoliko se odredjuje vie kapitala za odravanje proizvodnog rada, utoliko postaje vea potranja za radom: radnici lako nadju zaposlenje, ali kapitalisti teko nadju radnike. Zbog konkurencije kapitalista penje se nadnica i padaju prihodi." (Smit, tom II, str. 358, 359.) Sitni kapitalist ima, dakle, na izbor: 1. ili da svoj kapital pojede, jer vie ne moe ivjeti od kamate, dakle, da prestane biti kapitalist; 2. da se sam prihvati posla, da svoju robu jeftinije prodaje i skuplje kupuje nego bogatiji kapitalisti i da plaa povienu nadnicu; dakle, budui da je trina cijena zbog predpostavljanje visoke konkurencije ve vrlo niska, da se upropasti. Ako, naprotiv, veliki kapitalist eli istisnuti maloga, on ima, njemu nasuprot, sve prednosti koje kapitalist ima nasuprot radniku. Vei kvantitet njegova kapitala nadomjeta mu manje donitke, a on moe podnositi ak i momentane gubitke sve dok manji kapitalist ne bude upropaen i dok on ne bude oslobodjen te konkurencije. Tako on sebi akumulira dobitke malog kapitaliste. Dalje: veliki kapitalist kupuje uvijek jeftinije nego maleni, jer kupuje masovnije. On moe, dakle, bez tete prodavati masovnije. Ali ako pad kamate od novca pretvori srednje kapitaliste iz rentijer u poduzetnike, onda umnoavanje poslovnog kapitala i manji dobitak koji zbog toga slijedi izazivaju obratno pad kamate od novca. "Time to se smanjuje korist koja se moe vui od upotrebe kapitala, smanjuje se nuno i cijena koja se moe platiti za upotrebu toga kapitala." (Smit, tom II, str. 359.) "Ukoliko se bogatstvo, industrija, stanovnitvo vie uveavaju, utoliko se vie smanjuje kamata od novca, dakle dobit kapitalista; ali oni sami se za to ne poveavaju sporije, ve jo bre nego prije, uprkos smanjenju dobitaka... Veliki kapital, iako s malim dobicima, umnoava se openito mnogo bre nego mali kapital s velikim dobicima. Para ide na paru, kae poslovica." (Tom I, str. 189.) Ako se, dakle, tom velikom kapitalu suprostave sasvim maleni kapitali s malenim dobicima, kao to je to pod pretpostavljenim stanjem jake konkurencije, on ih onda potpuno unitava.

Nuna posljedica u toj konkurenciji jest onda ope pogoranje kvaliteta roba, krivotvorenje, prevara u proizvodnji, masovno trovanje, kao to se pokazuje u velikim gradovima. Nadalje vana je okolnost u konkurenciji velikih i malenih kapitala odnos capital fixe i capital circulant. "Capital circulant je kapital koji se primjenjuje za proizvodnju sredstava za ivot, u manufakturi ili tgorvini. Taj tako uloeni kapital ne daje svom vlasniku prihod ili profit dok je u njegovom posjedu ili dok ostaje u istom obliku. Iz njegove ruke on neprestano ide u odedjenom obliku da bi se vratio u drugom i donosi profit samo pomou tog sukcesivnog pretvaranja i zamjenjivanja. Capital fixe sastoji se iz kapitala koji je uloen u poboljanje zemlje, u kupovanje strojeva, orudja, alata i slinih stvari." (Smit, tom II, str. 197, 198.) "Svaka uteda u rashodima stalnog kapitala jeste porast iste dobiti. Cjelokupni kapital svakog poduzetnika nuno se dijeli na capital circulant i capital fixe. Ako suma kapitala ostaje ista, jedan dio e biti utoliko manji ukoliko je drugi vei. Capital circulant daje mu materijal i nadnice, i pokree proizvodnju. Dakle, svaka uteda u capital fixe koja ne umanjuje proizvodnu snagu rada uveava kapital (fonds)." (Smit, tom II, str. 226.) Od samog poetka se vidi da je odnos capital fixe i capital circulant mnogo povoljniji za velike nego za manje kapitaliste.Krupni bankar treba samo neznatno vie capital fixe nego vrlo maleni bankar.Njegov capital fixe ograniava se na izdatke za poslovnu kancelariju. Orudja velikog zemljoposjednika ne uveavaju se srazmjerno veliini njegova zemljita. Isto tako je kredit, u kojem veliki kapitalist ima prednosti nad manjim, utoliko vea uteda u capital fixe, naime u novcu koji kapitalist uvijek mora imati u gotovu. Napokon, razumije se da tamo gdje je gotovo sav runi rad postao tvorniki rad, malenom kapitalistu nije dovoljan ni njegov cjelokupni kapital da bi posjedovao samo potrebni capital fixe. On sait que les travaux de la grande culture n'occupent habituellement qu'un petit nombre de bras. Uope, pri akumulaciji velikih kapitala srazmjerno se vri koncetracija i pojednostavljivanje capital fixe u poredjenju s manjim kapitalistima. Veliki kapitalist uvodi sebi neku vrstu organizacije orudja rada. "Isto tako u podruiju industrije svaka manufaktura i tvornica ve ire povezivanje veeg predmetnog imetka s mnogobrojnim i mnogovrsnim intelektualnim sposobnostima i tehnikim umijeima za zajedniki cilj proizvodnje... Gdje zakonodavstvo odrava zemljino vlasnitvo u velikim masama, viak rastueg stanovnitva prelazi na zanatski rad, a podruje na kojem se uglavnom skuplja vei broj proletera jeste, dakle, industrija, kao u Velikoj Britaniji. Gdje, medjutim, zakonodavstvo dozvoljava stalno parceliranje zemljita, tu se, kao u Francuskoj, poveava broj malenih i zadunih vlasnika, koje neprestano usitnjavanje posjeda baca u klasu siromanih i nezadovoljnih. Ako je, napokon, to komadanje i prezaduivanje

dotjerano do vieg stupnja, veliki zemljoposjed opet guta mali, kao to i krupna industrija unitava sitnu; budui da se sada opet stvaraju vei kompleksi dobara, velik broj siromanih radnika, koji naprosto nisu vie potrebni za obradjivanje zemljita, navaljuju opet u industriju." (ulc,Kretanje proizvodnje, str. 58, 59.) "Zbog promjene u nainu proizvodnje, a osobito primjenom strojeva, karakter rob iste vrste postaje drugaiji. Samo iskljuenjem ljudske snage postalo je mogue da se od jedne funte pamuka vrijednosti od 3 ilinga 8 pensa oprede 350 kanura, duine 167 engleskih tj. 36 njemakih milja, u trgovakoj vrijednosti od 25 gvineja." (Ibid., str. 62.) Za posljednjih 45 godina u Engleskoj su se cijene vunenih tkanina smanjile u prosjeku za 11/12, a prema Maralovim proraunima, ista koliina proizvodnje za koju se 1814. godine jo plaalo 16 ilinga sada se izradjuje za 1 iling 10 pensa. Vea jeftinoa industrijskih proizvoda poveala je potronju kako u unutranjosti tako i na tritima u inozemstvu; s tim je povezano jo i to da se u Velikoj Britaniji broj radova u pamunoj industriji ne samo nije smanjio posle uvodjenja strojeva nego se od 40 000 popeo na 1 milijun. to se tie zarde industrijskih poduzetnika i radnika, usljed konkurencije medju prvima nuno se smanjio njihov prihod srazmjerno kvantitetu proizvoda koje oni isporuuju. U godinama 1820-1833. bruto zarada fabrikanata u Manesteru pala je po komadu prostog platna od 4 ilinga 1_ penija na 1 iling 9 penija. Da bi se nadnoknadio taj gubitak, proiren je za toliko vie opseg proizvodnje. Posljedica toga da u pojedinim industrijskim gradovima nastaje djelomina hiperprodukcija, da nastaju esti bankroti, zbog ega unutar klase kapitalista i gospodara rada dolazi do nesigurnog kolebanja posjeda, to proletarijatu pridodaje jedan dio ekonomski upropaenih; da esto i iznenadno obustavljanje ili smanjivanje rada postaje nuno, a) tete koje otuda proizilaze klasa najamnih radnika uvijek gorko osjea." (Ibid., str. 63.) "Louer son travail, c'est commencer son esclavage; louer la matiere du travail, c'est constituer sa liberte... Le travail c'est l'homme, la matiere au contraire n'est rien de l'homme." (Pecquer, Theor. soc. etc., p. 411, 412.) "L'element matiere, qui ne peut rien pour la creation de la richesse sans l'autre element travail, recoit la vertu magique d'etre fecind pour eux comme s' ils y avaient mis, de leur propre fait, cet indispensable element" (ibid., 1. c.). "En supposant que le travail quotiden d'un ouvrier lui rapporte en moyenne 400 fr. par an, et que cette somme suffise a chaque adulte pour vivre d'une vie grossiere, tout proprietaire de 2000 fr. de rente, de fermage, de loyer, etc., force dounc indirectement 5 hommes a travailler de 250 hommes et 1 000 000 le travail de 2500 individus (dakle, 300 miliona Luja Filipa rad 750000 radnika)."(Ibid., str. 412, 413.) "Les propprietaieres ont recu de la loi des hommes le droit d'user et d'abuser, c'est-a-dire de faire ce qu'ils veulent de la matiere de tout travail... ils (ne) sont nullement obligs par la loi de fournir a propos et toujours du

travail aux nonproprietaires, ni de leur payer un salaire toujours saffisant etc." (l. c., p. 413.) "Libert entiere quant a la nature a la quantitete, a la qualitete, a l'opportunite de la production, a l'usage, a la consommation des richesses, a la disposition de la mataiere de tout travail. Chaqun est libre d'echanger sa chose comme il l'ented, sans autre consideration que son propre interet d'individu."(l. c., p. 413.) "La concurrence n'exprime pas autre chose que l'echange facultatif, qui luimme est la consequence prochaine et logique du droit individuel d'user et d'abuser des instruments de toute production. Ces trois moments economiques et la concurrence arbitraire, entrainent les consequences suivantes: chasun produit ce qu'il veut, comme il veut, quand il veut, qu il veut; produit bien ou produit mal, trop ou pas assez, trop tot ou trop tard, trop cher ou a trop bas prix; chacun ignore s'il vendra, a qui il vendra, comment il vendra, quant il vendra, ou il vendra: et il en est de meme quant aux achats. Le producteur ignore les besoins et les ressources, les demandes et les offres. Il vend quand il veunt, quand il peut, ou il veut, a qui il veut, au prix qu'il veut. Et il achete de meme. En tout cela, il est toujours le joet du hasard, l'esclave de la loi du plus fort, du moins presse, du plus riche... Tandis que sur un point il y a disette d'une richesse, sur l'autre il y a tropplein et gaspillage. Tandis qu'un producteur vend beaucoup ou tres cher, et a benefice enorme, l'autre ne vend rien ou vend a perte... L'offre ignore la demande, et la demande ignore l'offre. Vous produisez sur la foi d'un gout, d'une mode qui se manifeste dans le publik des consommateurs; mais deja, lorsque vous etes prets a livrer la marchandise, la fantasie a passe et s'est fixee sur un autre genre de produit... consecqences infaillibles, la permance at les encombrements ou les disettes periodiques; l'instabilite et l'avilissement des salaires et des profits; la deperdition ou le gaspillage enorme de richesses, de temps et d'efforts dans l'arene d'une concurrence acharnee."(l. c., p. 414-416.) Rikardo u svojoj knjizi (18) (Rent of land): Nacije su samo proizvodne radionice, ovjek je stroj za potronju i proizvodnju; ljudski ivot je kapital; ekonomski zakoni slijepo vladaju svijetom. Za Rikarda ljudi nisu nita, proizvod je sve. U 26. poglavlju francuskog prijevoda (19) kae se: "II serait tout a fait indifferent pour une personne qui sur un capital de 20 000 fr. ferait 2000 fr. par an de profit, que con capital employat cent hommes ou mille... L'interet reel, et que ses fermages et ses profits soient les memes, qu' importe qu'elle se compose de dix au de douze millions d'individus?" (Tome II, p. 194, 195.) "En verite, dit M. de Sismondi (tome II, p. 331), il ne reste plus qu'a desirer que le roi, demeure tout seul dans l'ile, en tournant constamment une manivelle (ruica) fasse accomplir, par des automates, tout l'ouvrage de l'Angleterre." (20) "Le maitre qui achete le travail de l'ouvrier a un prix si bas qu'il suffit a peine aux besoins les plus pressents, n'est responsable ni de l'insuffisance des salaires, ni de la trop longue duree du travail: il subit lui-meme la loi qu'il

impose... ce n'est pas tant des hommes que vienit la misere, que de la puissance des choses." (Buret, 1. c., 82.) "U Engleskoj postoje mnoga mjesta u kojima stanovnici nemaju dovoljno kapiatla za valjanu obradu zemlje. Vuna iz istonih provincija kotske mora najveim dijelom dugo putovati po zemlji po rdjavim putevima da bi bila obradjena u grofoviji Jork, jer na mjestu njene proizvodnje nema kapitala za manufakturu. U Engleskoj postoji vie malih tvornikih gradova, iji stanovnici nemaju dovoljno kapitala za transport svojoih industrijskih proizvoda na udaljena trita na kojima ih potroai trae. Trgovci su ovdje samo agenti bogatijih trgovaca koji stoluju u nekim velikim trgovakim gradovima." (Smit, t. II, p. 382.) "Pour augmenter la valeur du produit annuel de la terre et du travail, il n'y a pas d'autres moyens que d'augmenter, quant au nombre, les ouvries productifs, ou d'augmenter, quant a la puissance, la factulte productive des ouvries precedemment employes... Dans l'un et dans l'autre cas il faut presque toujours un surcroit de capital." (Smit, t. II, p. 338.) "Dakle poto je u samoj prirodi stvari da je akumulacija kapitala nuni pretea podjele rada, rad se moe dijeliti na daljnje podvrste samo u odnosu u kojem su se kapitali postepeno nagomilali. Ukoliko se rad vie raspada u podvrste, poveava se kvantitet sirovina koje moe preraditi isti broj osoba; time to zadatak svakog radnika postaje sve jednostavniji pronalazi se mnotvo strojeva da bi se ti zadaci skratili i olakali. Ukoliko se, dakle, podjela rada vie proiruje, nuno je, da bi iosti broj radnika bio stalno zaposlen, da se unaprijed nagomila zaliha sredstava za ivot, zaliha sirovina, orudja i alata, koja je mnogo vea nego to je to ranije bilo potrebno u uvjetima slabije razvijenosti. Broj radnika se poveava u svakoj grani u isto vrijeme kad u njoj raste podjela rada, ili im, naprotiv, poveanje njihova broja omoguuje da se na taj nain klasificiraju i podjele." (Smit, t. II, 193, 194.) "Kao to rad ne moe izdrati taj veliki porast proizvodnih snaga bez prathodne akumulacije kapitala, tako i akumulacija kapitala, prirodno, prouzrukuje taj porast. Naime kapitalist eli da svojim kapitalom proizvede to vie proizvoda, tei, dakle, da medju svojim radnicima uvede najprikladniju podjelu rada, da ih, ako je to mogue, snabdije najboljim strojevima. Da bi uspio u oba sluaja, njegova sredstva moraju biti srazmjerna proiirenju njegova kapitala i broju ljudi koje taj kapital moe zaposliti. Dakle, pomou porasta kapitala ne uveavaju se u jednoj zemlji samo kvantitet rada koji on pokree, nego usljed toga porasta isti kvantitet rada daje mnogo vei kvantitet proizvoda." (Smit, 1. c., str. 194, 195.) Dakle hiperprodukcija. "Obuhvatnije kombinacije proizvodnih snaga... u industriji i trgovini pomou ujedinjenja mnogobrojnih i mnogovrsnijih ljudskih i prirodnih snaga za pothvate u veem raznjeru. Ovdje-ondje... ve ua medjusobna veza glavnih grana proizvodnje. Tako e vlasnici velikih tvornica pokuati da istovremeno

steknu veliki zemljini posjed, da makar jedan dio sirovina koje su potrebne njihovoj industriji ne moraju nabavljati iz tree ruke; ili e sa svojim indsustrijskim pothvatima povezati trgovinu, ne samo za prodaju svojih vlastitih proizvoda nego i za kupovanje proizvoda druge vrste i za prodaju tih proizvoda svojim radnicima. U Engleskoj, gdje pojedini vlasnici tvornica katkada imaju 10-12 000 radnika... ve nisu rijetke takve veze razliitih proizvodnih grana pod jednom vodeom linosti, nisu rijetke takve manje drave ili provincije u dravi. Tako u novije vrijeme posjednici rudnika kod Birmingema preuzimaju cjelokupan proces pripremanja eljeza, koji se prije djelio na razliite poduzetnike i vlasnike. (Vidi lanak Birmingenski rudarski okrug u asopisu "Deutshe Viertejahrsschrift", (21) 3, 1838.) - Napokon, u veim deoniarskim preduzeima, koja su postala tako mnogobrojna, vidimo obuhvatne kombinacije novavih snaga mnogih uesnika s naunim i tehnikim znanjima i umjeima drugih, kojima je povjereno izvodjenje rada. Tako je kapitalistima omogueno da svoje utede na mnogovrstan nain, i to istovremeno, primjene u poljoprivrednoj, industrijskoj i trgovakoj proizvodnji, a suprotnosti izmedju interesa agrikulture, industrije i trgovine ublauju se i nestaju. Ali sama ta olakana mogunost da se kapital korisno upotrebi na razliite naine mora poveati suprotnost izmedju imunih i neimunih klasa." (ulc, 1. c., str. 40, 41.) Golem dobitak koji stanodavci vuku od sirotinje. Le loyer stoji u obrtnom odnosu prema industrijskoj sirotinji. Isto tako procenti od poroka ruiniranog proletarijata. (Prostitucija, pijanevanje, pretur sur gages.) Time to se kapital i zemljoposed nalaze u jednoj ruci akumulacija kapitala raste, a njihova konkurencija pada, kao i time to kapital svojom veliinom osposobljen da kombinira razliite proizvodne grane. Ravnodunost prema ljudima. 20 sreaka od Smita. Revenu net et brut od Seja.
Napomene 17) J. B. Say, Traite d'economie politique, 3me ed., Pariz 1817. 18) David Ricardo, On the principles of political economy, and taxation, London 1817. 19) Na francuski je Rikardovo djelo preveo F. S. Konstancio, a kritike biljeke dao je .B. Sej. Drugo izdanje, koje Marks citira, pojavilo se 1835. 20) Cio ovaj pasus, ukljuujui citate iz Rikardovog djela i iz djela J. C. L. Simonde de Sismondi, Nouveaux principes d'economie politique, Paris 1819, tome II, uzeti su iz knjige: Antoine-Eugene Buret, De la misere des classes laborieuses en Angletere et en France..., Paris 1840, tome I, pp. 6-7, note. 21) "Deutsche Vierteljahrsschrift", Stuttgart und Tubingen 1838. Navedeni lanak o rudarskom okrugu kod Birmingema napisao je A. V. Treskov.
(22)

22) Marks ima u vidu sledea razmatranja A. Smita: "U potpuno potenoj lutriji morali bi oni koji izvuku nagrade dobiti sve ono to drugi izgube. U zvanju gdje promae dvadesetorica na jednoga koji uspije, taj jedan morao bi dobiti sve ono to su imala dobiti ona neuspjela dvadesetorica" (Istraivanje prirode i uzroka bogatstva naroda I, Zagreb 1952, str. 97).

Ekonomsko-filozofski rukopisi iz 1844. godine

[Prvi rukopis (nastavak)] Zemljina renta Pravo zemljovlasnika vodi svoje porijeklo od pljake. (Sej, tom I, str. 136, biljeka.) Zemljovlasnici, kao i svi ljudi, vole eti tamo gdje nisu sijali i zahtevaju rentu ak i za prirodni proizvod zemlje. (Smit, tom I, str. 99.) "Moglo bi se pomisliti da je zemljina renta samo dobit od kapitala koji je vlasnik uloio za poboljanje zemljita. Ima sluajeva kada zemljina renta to djelimino moe da bude..., ali zemljovlasnik zahtjeva 1. rentu ak i za nepoboljanu zemlju, a to to se moe smatrati kamatom ili dobitkom od trokova za poboljanje, to je obino samo dodatak (addition) toj primitivoj renti; 2. osim toga, ta poboljanja nisu uvijek uinjena kapitalom zemljovlasnika, nego katkad i kapitalom zakupnika: pa ipak, ako se radi o tome da se obnovi zakupnina, zemljovlasnik obino zahtjeva takvo povienje rente kao da su sva ta poboljanja bila izvrena njegovim vlastitim kapitalom; 3. tovie, on katkad zahtjeva rentu i za ono to se nikako ne moe poboljati pomou ljudske ruke." (Smit, tom I, str. 300, 301.) Smit navodi kao primjer za posljednji sluaj slanicu (Seekrapp, salicorne), jednu vrstu morske biljke; ona nakon spaljivanja daje alkalinu sol koja se moe upotrebljavati za pravljenje stakla itd.; raste u Velikoj Britaniji, osobito na razliitim mestima kotske, ali samo na stjenama koje lee ispod nivoa plime (visoka, plima, matee) i koje su dvaput dnevno prikrivene morskim valovima; proizvod, dakle, nikad nije uvean ovjekovim radom. Vlasnik takvog komada zemljita gde raste ovakva vrsta bilja ipak zahtjeva rentu, kao i od itorodnog zemljita. U blizini etlandskih otoka more je izvaredno bogato. Velik dio njihova stanovnitva ivi od ribolova. Da bi se, medjutim, vukla dobit od proizvoda mora, treba imati stan na susjednom kopnu. Zemljina renta nije srazmjerna onome to zakupnik moe initi sa zemljom, nego onome to moe initi sa zemljom i morem zajedno. (Smit, tom I, str. 301, 302.) "Zemljina renta se moe promatrati kao proizvod prirodne sile iju upotrebu vlasnik privremeno ustupa zakupcu. Taj proizvod je vei ili manji ve prema opsegu te snage, ili drugim rijeima, prema opsegu prirodne ili umjetne

plodnosti zemlje. To je dijelo prirode, koje preostaje poslije odbijanja ili poslije izjednaavanja svega onoga to se moe smatrati ovjekovim djelom." (Smit, tom II, str. 376-378.) "Zemljina renta promatrana kao cijena koja se plaa za upotrebu zemlje jest, naravno, monopolska cijena. Ona uope nije proporcionalna poboljanjima koje je zemljovlasnik izvrio na zemlji, ili onome to on mora uzeti da ne bi bio na gubitku, nego odgovara onome to zakuonik moda moe dati a da ne izgubi." (Smit, tom I, str. 302.) "Od tri proizvodne klase, klasa zemljoposednika je ta koju njen prihod ne staje ni rada, ni brige, nego kojoj taj prihod dolazi, tako rei, sam po sebi, a ona o tome nita ne misli, niti stvara bilo kakav plan." (Smit, tom II, str. 161.) Ve smo uli da veliina zemljine rente zavisi od stupnja plodnosti zemljita. Drugi momenat njenog odredjenja jest poloaj. "Renta se mijenja prema plodnosti zemlje, bez obzira kakav je njen proizvod, i prema poloaju, bez obzira kakva je njena plodnost." "Ako su zemljita, rudnici, ribarska lovita iste plodnosti, njihov e proizvod biti srazmjeran opsegu kapitala koji se ulae u njihovu obradu i eksploataciju, kao i vie ili manje spretnom nainu ulaganja kapitala. Ako su kapitali ulagani jednako vjeto, proizvod e biti srazmjeran prirodnoj plodnosti zemljita, ribarskih lovita, i rudnika." (t. II, str. 210) Ovi su Smitovi stavovi vani, jer pri istim proizvodnim trokovima i istom opsegu kapitala svode zemljinu rentu na veu ili manju plodnost zemlje. Dakle, dokazali su jasno izvrtanje pojmova u nacionalnoj ekonomiji, koja plodnost zemlje pretvara u svojstvo zemljoposednika. A sada promatrajmo zemljinu rentu kako se oblikuje u zbiljskom saobraanju medju ljudima. Zemljina renta se utvrdjuje borbom izmedju zakupca i zemljovlasnika. U nacionalnoj ekonomiji svagdje nalazimo neprijateljsku suprotnost interesa, borbu, rat, priznate za osnovu drutvene organizacije. Pogledajmo sada kako se medjusobno odnose zemljovlasnik i zakupac. "Pri odredjenju zakupnikih klauzula, zemljovlasnik pokuava da zakupniku, ako je mogue, ne ostavi vie nego to je dovoljno da ovaj nadomjesti kapital kojim obavlja sjeme, plaa rad, kupuje i izdrava stoku i drugo orudje, a, osim toga, daje dobit koja je uobiajna pri ostalim zakupima u kantonu. To je oito najmanji dio kojim se zakupac moe zadovoljiti a da ne bude na gubitku, i zemljovlasnik je rijtko sklon da mu ostavi vie. Sve to ostaje od proizvoda ili njegove cijene iznad tog dijela, bez obzira kakav je

ostatak, vlasnik pokuava da rezervira za sebe kao zemljinu rentu, najveu koju zakupnik moe platiti pri trenutnom stanju zemlje. Ovaj viak se uvijek moe smatrati prirodnom zemljinom rentom ili rentom za koju se najvie komada zemlje prirodno iznajmljuje." (Smit, tom I, str. 299, 300.) "Zemljovlasnici" kae Sej, "ostvaruju neku vrstu monopla u odnosu na zakupce. Potranja za njihovom robom, zemljom, moe neprestano rasti, ali kvantitet njihove robe see samo do stanovite take... Trgovina koja se zakljuuje izmedju zemljovlasnika i zakupca uvijek je prvome maksimalno korisna... osim koristi koju vue iz prirode stvari, on vue drugu korist iz svoga poloaja, veeg imetka, kredita, ugleda; ve samo prva dostaje da bude uvijek sposoban da se koristi samo povoljnim okolnostima zemljita. Otvaranje jednog kanala, puta, napredak stanovnitva i blagostanje jednog kantona uvijek povisuje zakupnu cijenu... Sa, zakupnik moe, dodue, poboljati zemljite na svoj troak; ali od toga kapitala on vue korist samo za vrijeme trajanja svoga zakupa, a njegovim istekom ostaje zemljovlasniku; od toga momenta ovaj vue otuda kamatu a da nije davao predujme, jer se zakupnina sada proporcionalno povisuje." (Sej, tom II, str. 142, 143.) "Stoga je, naravno, zemljina renta, promatrana kao cijena koja se plaa za upotrebu zemlje, najvia cijena koju je zakupac u stanju da plati pri postojeem stanju zemljita." (Smit,tom I, str. 299.) "Stoga zemljina renta povrine zemlje iznosi obino samo treinu cjelokupnog proizvoda i veinom je to stalna renta, nezavisna od sluajnih kolebanja etve." (Smit, tom I, str. 351.) "Ta renta rijetko iznosi manje od etvrtine cjelokupnog proizvoda." (Ibid., tom II, str. 376-378.) Zemljina renta se ne moe platiti kod svake robe. Na primjer, za kamenje se u nekim podruijima ne plaa zemljina renta. "Na trite se obino mogu doneti samop proizvodi zemlje, dijelovi proizvoda zemlje, ija je obina cijena dovoljna da se nadomjesti kapital koji se upotrebljava za transport tih proizvoda i obina dobit toga kapitala. Ako je cijena dovoljna i za vie od ovoga, viak ide, naravno, zemljinoj renti. Ako je samo dovoljna, roba se moe donjeti na trite, ali ona nije dovoljna da se zemljoposedniku plati zemljina renta. Da li e cijena biti vie nego dovoljna ili nee biti? To zavisi od potranje." (Smit, tom I, str. 302, 303.) "Zemljina renta ulazi u sastav cijene robe na sasvim drugi nain nego nadnica i dobit od kapitala. Visoka ili niska stopa nadnica i dobiti jest posljedica cijene." (Smit, tom I, str. 303.) Hrana spada medju proizvode koji uvijek donose zemljinu rentu. "Budui da se ljudi, kao i sve ivotinje, razmnoavaju srazmjerno sredstvima za izdravanje, uvijek postoji vea ili manja potranja za hranom. Hrana e uvijek moi kupiti manji ili vei dio rada, i uvijek e se nai ljudi spremni da neto ine da bi zaradili. Rad koji hrana moe kupiti nije, dodue, uvijek

jednak radu koji bi se od nje mogao izdravati kad bi bila podeljena na najekonominiji nain, a to je katkad posljedica visoke plae rada. Ali hrana moe uvijek kupiti toliko rada koliko ga ona, prema stopi na kojoj ta vrsta rada obino stoji u susjedstvu, moe izdravati. Gotovo u svim moguim situacijama zemlja proizvodi vie hrane nego to je to potrebno za izdravanje cjelokupnog rada koji pridonosi tome da se ta hrana donese na trite. Viak te hrane uvijek je vie nego dovoljan da se dobitkom nadomjesti kapital koji taj rad pokree. Dakle, uvijek neto ostaje da se zemljovlasniku dade renta." (Smit, tom I, str. 305, 306). "Hrana je ne samo proizvod rente ve svaki drugi proizvod zemlje koji kasnije daje rentu dobiva onaj dio svoje vrijednosti koji otpada na rentu od poboljanja radne snage u proizvodnji hrane zbog poboljanja i obrade zemljita." (Smit, tom I, str. 345.) "Dakle, ovjekova hrana uvijek je dovoljna da se plati zemljina renta." (Tom II, str. 337.) "Zemlje se ne naseljavaju srazmjerno broju ljudi koje njihov proizvod moe obui i nastaniti, nego prema tome koliko ljudi njihov proizvod moe prehraniti." (Smit, tom I, str. 342.) "Dvije najvee ljudske potrebe poslije hrane jesu odijelo i stan, s ogrjevom. One obino daju zemljinu rentu, ali ne uvijek nuno." (Ibid, tom I, str. 338.) Pogledajmo sada kako zemljovlasnik eksploatira sve prednosti drutva. 1. Zemljina ranta uveava se sa stanovnitvom. (Smit, tom I, str. 335.) 2. Ve smo uli od Seja kako se zemljina ranta penje sa uvodjenjem eljeznice itd., s poboljanjem, sigurnou i umnoavanjem prometnih sredstava. 3. "Svako poboljanje drutvenog stanja tei direktno ili indirektno da povisi zemljinu rentu, da povea realno bogatstvo vlasnika, tj. njegovu mo da kupi tudji rad ili njegov proizvod... irenje poboljanja zemljita i obrade direktno tei tome. Vlasnikov dio u proizvodu uveava se nuno sa umnoavanjem proizvoda... Poviavanje realne cijene ove vrste sirovine, na primer poviavanje cijena stoke, takodjer direkno tei tome da povea zemljinu rentu u jo jaoj proporciji. Ne samo da se realna vrijednost zemljoposednikova dijela, realna mo koja mu daje taj dio na tudji rad, nuno uveava s nunom vrijednou proizvoda nego se s tom vrijednou uveava i veliina toga dijela u odnosu na totalni proizvod. Poto je postala vea realna vrijednost toga proizvoda, on ne zahtjeva nikakav vei rad da bi bio izradjen i da bi nadomjestio uloeni kapital zajedno s njegovim uobiajnim dobicima. Preostali dio proizvoda koji pripada zemljovlasniku bit e, dakle, mnogo vei u odnosu na cjelokupan proizvod nego to je bio pre toga." (Smit, tom II, str. 157-159.) Vea potranja sirovina i stoga poveanje vrijednosti mogu proizii djelomino iz porasta broja stanovnika i iz uveanja njihovih potreba. Ali svaki novi pronalazak, svaka nova primjena koju vri manufaktura s dosad uope neupotrebljavanom ili malo upotrebljavanom sirovinom, uveava

zemljinu rentu. Tako se, na primer, renta rudnika uglja golemo poveala s pojavom eljeznica, parnih brodova itd. 4. Vrste poboljanja u proizvodnoj snazi rada, koje su direktno usmjerenena to da snize realnu cijenu manufakturnih proizvoda, tee indirektno povienju realne zemljine rente. Naime, za manufakturni proizvod zemljovlasnik mijenja dio svojih sirovina koji prelazi njegovu linu potronju, ili cijenu toga dijela. Sve to smanjuje realnu cijenu prve vrste proizvoda poveava realnu cijenu druge vrste. Isti kvantitet sirovina odgovara odsad veem kvantitetu manufakturnih proizvoda, a zemljovlasniku je omogueno da pribavi sebi vei kvantitet udobnosti, nakita i luksuznih stvari". (Smit, tom II, str. 159.) Medjutim, ako sada Smit iz injenice to zemljovlasnik eksploatira sve pogodnosti drutva zakljuuje (str. 161, tom II) da je interes zemljovlasnika uvijek identian s interesom drutva, onda je to budalasto. U nacionalnoj ekonomiji, pod vladavinom privatnog vlasnitva, interes koji netko ima za drutvo upravo je u obratnom razmjeru koje drutvo ima za njega, kao to interes lihvara za raspikuu uope nije identian s interesom raspikue. Mi spominjemo samo uzgred samo monopolsku strast zemljovlasnika prema zemljovlasnitvu tudjih zemalja, odakle, na primjer, proizilaze zakoni o itu. Ovdje isto tako prelazimo preko srednjevekovnog kmetstva, ropstva u kolonijama, preko bijede seoskih radnika u Velikoj Britaniji. Drimo se stavova same nacionalne ekonomije. 1. Zemljovlasnik je zainteresiran za blagostanje drutva, kae se u nacionalnoekonomskim naelima, on je zainteresiran za napredak njegova stanovnitva, za umjetniku proizvodnju, za poveanje potrebe drutva, jednom reju za porast bogatstva, a taj porast je, prema naim dosadanjim razmatranjima, indentian s porastom bijede i ropstva. Odnos izmedju poveanja stanarine i poveanja bijede je primjer interesa zemljovlasnika za drutvo, jer s porastom stanarine raste zemljina renta, kamata od zemljita na kojem stoji neka kua. 2. Prema samim nacionalnim ekonomistima interes zemljovlasnika je neprijateljska suprotnost interesu zakupca; dakle, znatnom dijelu drutva. 3. Budui da zemljovlasnik moe od zakupca zahtjevati utoliko vie rente ukoliko zakupac plaa manju nadnicu, i budui da zakupac utpliko vie snizuje nadnicu ukoliko zemljovlasnik vie zahteva rente, to je interes zemljovlasnika isto tako neprijateljski prema interesu bezemljaa kao interes vlasnika manufaktura prema njihovim radnicima. Interes zemljoposjednika takodjer snizuje nadnicu na minimum. 4. Budui da realno snienje cijene manufakturnih proizvoda povisuje zemljinu rentu, zemljoposjednik je, dakle, direktno zainteresiran za sniavanje nadnice manufakturnih radnika, za konkurenciju medju kapitalistima, za hiperprodukciju, za cjelokupnu manufakturnu bijedu.

5. Ako je, dakle, interes zemljovlasnika daleko od toga da bude identian sa interesom drutva, u neprijateljskoj suprotnosti s interesom zakupaca, bezemljaa, manufakturnih radnika i kapitalista, onda nije identian ni interes jednog zemljovlasnika s interesom drugoga, i to zbog konkurencije koju emo sada razmotriti. Uzevi openito, veliki i mali zemljoposjed odnose se kao veliki i mali kapital. Medjutim, k tome jo pridolaze specijalne okolnosti koje na isti nain nuno uzrokuju akomulaciju velikog zemljoposjeda i gutanja malenog. 1. Broj radnika i orudja nigde vie ne opada srazmjerno s veliinom kapitala nego kod zemljinog posjeda. Isto tako, mogunost svestranog iskoriavanja, utede proizvodnih trokova, vjete podjele rada nigdje s veliinom kapitala ne raste vie nego kod zemljinog posjeda. Ma kako bio mali komad zemlje, orudja za rad koja su mu potrebna, kao plug, pila itd., dostiu stanovitu granicu ispod koje ne mogu vie biti smanjena, dok siunost zemljoposjeda moe daleko prijei tu granicu. 2. Veliki zemljoposjed akumulira sebi kamate od kapitala koji je uloio zakupac za poboljanje zemljita. Mali zemljoposjed mora uloiti svoj vlastiti kapital. Za njega je, dakle, sav taj profit izgubljen. 3. Dok svako drutveno usavravanje koristi velikom zemljoposjedu, ono kodi malome, jer od njega zahtjeva sve vie gotova novca. 4. Treba razmotriti jo dva vana zakona za tu konkurenciju: a) Renta zemljita koje se obradjuju za proizvodnju ovjekovih ivotnih namjernica regulira rentu ostalog obradjenog zrmljita. (Smit, tom I, str. 331.) Prehrambena sredstva, kao stoku itd., moe, napokon, proizvoditi samo veliki zemljoposjed. Dakle, on regulira rentu ostalog zemljita i moe je sniziti na minimum. Mali zemljovlasnik koji sam radi nalazi se tada prema velikom zemljovlasniku u takvom odnosu kao obrtnik koji ima vlastito orudje prema vlasniku tvornice. Mali zemljoposjed je postao obino orudje rada. Za malog zemljoposjednika zemljina renta potpuno iezava, njemu u najboljem sluaju ostaje kamata od njegova kapitala i njegova nadnica; naime, zemljina renta moe konkurencijom biti dotjerana dotle da bude samo jo kamata na kapital koji nije uloio zemljoposjednik. b) Uostalom, ve smo uli da je proizvod uz istu plodnost i uz jednako vjetu eksploataciju zemljita, rudnika i lovita riba, proporcionalan vjeliini kapitala. Dakle, pobjeda velikog zemljoposjeda. Isto je tako kod jednakih kapitala u odnosu na plodnost. Dakle, uz iste kapitale pobjedjuje zemljovlasnik plodnijeg zemljita.

c) "O nekom rudniku moe se openito rei da je plodan ili neplodan ve prema prema tome da li je koliina minerala koja se iz njega moe izvaditi pomou stanovite koliine rada vea ili manja od one koje se moe izvaditi iz veine drugih rudnika iste vrste uz istu koliinu rada." (Smit, tom I, str. 345, 346.) "Cijena najplodnijeg rudnika regulira cijenu uglja za sve ostale rudnike u susjedstvu. Obojica, zemljovlasnik i poduzetnik, smatraju da e imati jedan jau rentu, drugi jai profit ako stvari prodaju jeftinije od svojih susjeda. Susjedi su sad primorani da prodaju po istoj cijeni iako za to imaju manje mogunosti, iako se ta cijena sve vie smanjuje i katkad im oduzima cjelokupnu rentu i cjelokupan profit. Neka okna se tada sasvim naputaju, druga ne donose vie rentu i dalje ih moe eksploatirati sam zemljovlasnik." (Smit, tom I, str. 350.)) "Poslije otkria rudnika u Peruu naputen je najvei broj rudnika srebra u Evropi... Isto se dogodilo i sa rudnicima na Kubi i San Domingu, pa ak i sa starim rudnicima u Peruu poslije otkria onih u Potoziju." (Tom I, str. 353) Sasvim isto to Smit kae o rudnicima vrijedi manje ili vie za zemljoposjed uope. d) "Treba primjetiti da tekua cijena zemljita zavisi od tekueg iznosa kamatne stope... Kad bi zemljina renta pala ispod kamata od novca za vrlo veliku razliku, nitko ne bi htio kupovati zemljita, a to bi uskoro opet dovelo do njihove tekue cijene. U protivnom kad bi prednosti zemljine rente vie nego konpenzirale kamatu od novca, onda bi svi htjeli kupiti zemljita, to bi takodjer opet uspostavilo njihovu tekuu cijenu." (Tom II, str. 367, 368.) Iz tog odnosa zemljine rente prema kamati od novca slijedi da zemljina renta mora sve vie padati, tako da, napokon, od zemljine rente mogu ivjeti samo jo najbogatiji ljudi. Dakle, sve vea konkurencija medju nezakupljenim zemljoposedima. Propast jednog djela tih zemljoposjeda. Ponovna akumulacija velikog zemljoposjeda. Daljna je posljedica ove konkurencije da velik dio zemljoposjeda pada u ruke kapitalista i tako kapitalisti postaju istovremeno zemljovlasnici, kao to su uope manji zemljovlasnici samo jo kapitalisti. Isto tako jedan dio velikog zemljoposjeda postaje istovremeno industrijski. Dakle, konana je posljedica ukidanja razlike izmedju kapitaliste i zemljoposjednika, tako da u cjelini postoje samo dvije klase stanovnitva, klasa radnika i klasa kapitalista. Ova prodaja zemljoposjeda, pretvaranje zemljoposjeda u robu, posljedi je pad stare aristokratije i posljednji uspon novane aristokracije. 1. Nama su strane sentimentalne suze koje na d ovim roni romantika. Ona uvijek zamenjuje besramnost koja je sadrana u prirodi zemlje sasvim razumnim konzekvencijama koje su nune i poeljne unutar privatnog vlasnitva, a sadrane su u prodaji privatnog vlasnitva na zemlju. Prvo, feudalni zemljoposjed je, ve prema svojoj sutini, prodana zemlja, zemlja

koja je ovjeku otudjena i koja mu se stoga suprostavlja u obliku nekolicine velikih gospodara. Vladavine zemlje kao tudje sile nad ljudima ve je u osnovi feudalnog zemljoposjeda. Kmet je akcidacija zemlje. Zemlji takodjer pripada gospodar majorata, prvorodjeni sin. Ona ga batini. Uope, sa zemljoposjedom poinje vladavina privatnog vlasnitva, on je njegova baza. Ali u feudalnom zemljoposjedu gospodar barem izgleda kao kralj zemljoposjeda. Isto tako jo egzistira privid prisnog odnosa izmedju posjednika i zemlje, kao da je odnos itavog bogatstva stvari. Komad zemljita se individualizira sa svojim gospodarem, on ima svoj poloaj, on je zajedno s njim baronski ili grofovski, ima svoje privilegije, svoju sudsku vlast svoj politiki odnos itd. On se pojavljuje kao arogansko tijelo svoga gospodara. Odatle poslovica: nulle terre sans maitre, u kojoj je izraena sraslost gospodstva i zemljoposjeda. Vlast zemljoposjeda se i ne pojavljuje neposredno kao vlast samog kapitala. Njegovi se pripadnici odnose prema njemu vie kao prema svojoj domovini. To je uskogrudna vrsta nacionalnosti. Isto tako feudalni zemljoposjed daje ime svom gospodaru, kao to kraljevstvo daje ime svom kralju. Gospodareva porodnina historija, historija njegove kue itd., sve to individualizira njegov zemljoposjed i pretvara ga potpuno u njegov dom, personificira ga. Isto tako oni koji obradjuju njegov zemljoposjed ne nalaze u odnosu najamnih radnika, nego su i sami djelominonjegovo vlasnitvo, kao kmetovi, a djelomino se prema njemo odnose s respektom, podredjenou i dunou. Stoga je poloaj zemljovlasnika prema njima neposredno politiki, te ima takodjer i emancionalnu stranu. Obiaji, karakter itd. mijenjaju se od jednog komadazemlje do drugoga, te izgleda kao da su jedno s parcelom, dok kasnije ovjeka za komad zemljita vee jo samo njegova kesa, a ne njegov karakter, njegova individualnost, Napokon, on ne tei da izvue najveu korist od svoga zemljoposjeda. tovie, on troi ono to postoji, a brigu oko dobavljanja onog to je potrebno mirno preputa kmetovima i zakupcima. To je plemiki odnos prema zemljoposjedu, koji svojim gospodarima daje romantian oreol. Potrebno je da se taj privid ukine, da se zemljoposjed, korijen privatnog vlasnitva, potpuno uvue u kretanje privatnog vlasnitva i da postane roba, da se vladavina vlasnika pojavi kao ista vladavina privatnog vlasnitva, kapitala, oslobodjena svake politike obojenosti, da se odnos izmedju vlasnika i radnika svede na nacionalnoekonomski odnos eksploatatora i eksploatiranoga, da prestane svaki lini odnos vlasnika prema njegovu vlasnitvu i da ono postane samo materijalno bogatstvo, bogatstvo u stvarima, da namjesto asnog braka sa zemljom dodje brak iz interesa i da se zemlja takodjer spusti na nivo prodajne vrijednosti kao i ovjek. Nuno je da je ono to je korijen zemljoposeda, prljava sebinost, pojavi takodjer u svom cininom obliku. Nuno je da se nepokretni monopol pretvori u pokretni i nemirni monopol, u konkurenciju, a besposliarski uitak u plodovima tudjeg krvavog znoja u mnogo zaposlenu trgovinu tim plodovima. Napokon, nuno je da u toj konkurenciji zemljoposjed pokae svoju vlast u obliku kapitala kako nad radnikom klasom tako i nad samim vlasnicima na

taj nain to e ih zakoni kretanja kapitala upropastiti ili uzdii. Tako onda namjesto srednjevekovne poslovice: nulle terre sans seignur dolazi druga poslovica: l'argent n'a pas de maitre, u emu je izreena cjelokupna vlast mrtve materije nad ljudima. 2. to se tie prepirke o dijeljenju ili nedijeljenu zemljoposjeda, moe se primjetiti sljedee: Podjela zemljoposjeda negira krupni monopol zemljoposjeda, ukida ga, ali samo tako to ga uopava. Ona ne ukida osnovu monopola, privatno vlasnitvo. Ona napada egzistenciju monopola, ali ne napada njegovu sutinu. Posljedica je toga da ona postaje rtvom zakona privatnog vlasnitva. Podjela zemljoposjeda odgovara, naime, kretanju konkurencije djela zemljoposjeda odgovara, naime, kretanju konkurencije na industrijskom podruiju. Osim nacionlanoekonomskih teta od te podjele orudja i teta od medjusobno odvojena rada (dobro razlikovati od podjele rada; rad se ne dijeli medju mnoge, nego se svaki za sebe bavi istim radom, to je umnoavanje istoga rada), ova se podjela, kao i prije spomenuta konkurencija, opet nuno pretvara u akumulaciju. Dakle, gdje dolazi do podjele zemljoposjeda, ne preostaje nita ve vratiti se monopolu u jo odvratnijem obliku, ili negirati, ukinuti samo podjelu zemljoposjeda. To, medjutim, nije povratak feudalnom posjedu, nego ukidanje privatnog vlasnitva na zemljite uope. Prvo ukidanje monopola uvijek je njegovo uopavanje, proirivanje njegove egzistencije. Ukidanje monopola koji je dostigao svoju maksimalnu iroku i sveobuhvatnu egzistenciju jest njegovo potpuno unitenje. Asocijacija, primjenjena na zemljite, iskoritava prjednost velikoga posjeda u nacionalnoekonomskom pogledu i realizira tek prvobitnu tendenciju podjele, naime jednakost, kao to uspostavlja na razuman, a ne vie na posredan nain pomou kmetstva, vlasti i besmislene mistikwe vlasnitva, emocionalan odnos ovjeka prema zemlji na taj nain to zemlja prestaje da bude predmet trgovanja, te slobodnim radom i slobodnim uitkom opet postaje istinsko, lino ovjekovo vlasnitvo. Velika prednost podjele zemljoposjeda sastoji se u tome to ovdje masa, koja se vie ne moe odluiti za kmetstvo, propada od vlasnitva drugaije nego u industriji. to se tie velikog zemljoposjeda, njegovi branioci su uvijek, na sofistiki nain, identificirali nacionalnoekonomske koristi koje daje agrikultura na veliko s velikim zemljoposjedom, kao da ta korist ne dobiva s jedne strane svoj najvei zamah, a s druge postaje od socijalne koristi tek ukidanjem vlasnitva. Oni su takodje napali trgovaki duh malog zemljoposjeda, kao da veliki zemljoposjed nije u sebi latentno sadravao trovanje ve u svom feudalnom obliku. Da ne govorimo o modernom engleskom obliku, u kojem su povezani feudalizam vlastelina te trgovina i industrija zakupca. Kao to veliki zemljoposed moe podjeli zemljoposjeda uzvratiti prijektor o monopolu zato to se i podjela bazira na monopolu privatnog vlasnitva, tako i podjela zemljoposjeda moe velikom zemljoposjedu uzvratiti prijektor o

podjeli zato to i ovdje vlada podjela, samo u krutom, ukoenom obliku. Uope, privatno vlasnitvo osniva se na podjeli. Uostalom kao to podjela zemljoposjeda vodi natrag velikom posjedu kao bogatstvu kapitala, tako feudalno zemljino vlasnitvo nuno mora da vodi k podjeli, ili barem da padne u ruke kapitalista, ma kakve lukavosti primenjivao. Jer veliki zemljoposjed, kao u Engleskoj, tjera pretenu veinu stanovnitva u ruke industrije i svoje vlastite radnike svodi na potpunu sirotinju. Dakle, on stvara i poveava mo svog neprijatelja, kapitala, industrije, tako to sirotinju i jednu cijelu djelatnost zemlje baca na drugu stranu. On veinu stanovnitva zemlje industrijalizira, dakle, ini ga protivnikom velikog zemljoposjeda. Ako je industrija dostigla visoku mo, kao sada u Engleskoj, ona velikom zemljoposjedu postepeno otima monopol prema inozemstvu i baca ga u konkurenciju s inozemnim zemljoposjedom. Pod vlau industrije zemljoposjed je, naime, mogao osigurati svoju feudalnu veliinu samo monopolom prema inozemstvu, da bi se tako zatitio od opih zakona trgovine koji protivree njegovoj feudalnoj sutini. Baen jednom u konkurenciju, on sljedi zakone konkurencije kao i svaka druga roba koje joj je predodredjena. On postaje isto tako nestalan, smanjuje se i poveava, prelazi iz jedne ruke u drugu, i nijedan zakon ga ne moe vie zadrati u nekoliko predistiniranih ruku. Neposredna posljedica jest rascjepkanost zemljoposjeda u mnogo ruku, u svakom sluaju potinjavanje moi industrijskog kapitala. Napokon, veliki zemljoposjed, koji je tako nasilno odran i koji je pored sebe proizveo golemu industriju, vodi jo bre krizi nego podjela zemljoposjeda, pri kojoj moi industrije ostaje uvijek drugorazedna. Veliki zemljoposjed je, kao to vidimo u Engleskoj, ve izgubio svoj feudalni karakter i dobio industrijski karakter utoliko, ukoliko eli stvarati to vie novca. On daje vlasniku maksimalnu zemljinu rentu, a zakupcu maksimalan profit od njegova kapitala. Stoga je broj poljoprivrednih radnika sveden ve na minimum, a klasa zakupca zastupa ve unutar zemljoposjeda mo industrije i kapitala. Zbog konkurencije s inozemstvom zemljina renta najveim dijelom prestaje biti samostalan prihod. Veliki dio zemljovlasnika mora zauzeti mesti zakupaca, koji na taj nain djelomino postaju proleteri. S druge strane, mnogi zakupci e se dokopati zemljoposjeda; jer veliki posjednici koji su kraj svojih ugodnih prihoda najveim dijelom odali rasipnitvu te su obino neupotrebljivi za vodjenje agrikulture na veliko, djelomino ne posjeduju ni kapital ni sposobnost da zemljite eksploatiraju. Dakle, i jedan dio tih potpuno se upropaava. Napokon, nadnica koja je svedena na minimum mora se jo reducirati da bi izdrala novu konkurenciju. To onda nuno vodi revoluciji. Zemljoposjed se morao razvijati na oba naina, da bi u obadva doivio svoju nunu propast, kao to se industrija moarala upropastiti u obliku monopola i u obliku konkurencije da bi se nauila vjerovati u ljude.

Ekonomsko-filozofski rukopisi iz 1844. godine

[Prvi rukopis (nastavak)] Otudjeni rad Mi smo poli od pretpostavki nacionalne ekonomije. Akceptirali smo njen jezik i njene zakone. Pretpostavili smo privatno vlasnitvo, razdvajanje rada, kapitala i zemlje, isto tako razdvajanje nadnice, profita od kapitala i zemljine rente, kao i podjelu rada, konkurenciju, pojam razmjenske vrijednosti itd. Pokazali smo iz same nacionalne ekonomije, njenim vlastitim reima, da je radnik postao roba, i to najbednija roba, da bijeda radnika stoji u obrnutom razmjeru prema moi i veliini njegove proizvodnje, da je nuni rezultat konkurencije akumulacija kapitala u malo ruku, dakle jo gore uspostavljanje monopola, da napokon isezava razlika izmedju kapitaliste i zemljinog renterijera, kao i razlika izmedju zemljoradnika i manufakturnog radnika, i da se cijelo drutvo mora raspasti na dvije klase: klasu vlasnika i klasu radnika lienih vlasnitva. Nacionalna ekonomija polazi od injenice privatnog vlasnitva. Ona nam ga ne objanjava. Materijalni proces koji privatno vlasnitvo prolazi u zbiljnosti ona obuhvaa u ope, apstraktne formule, koje joj onda vae kao zakoni. Ona ne shvaa te zakone, tj. ona ne pokazuje kako oni proizilaze iz sutine privatnog vlasnitva. Nacionalna ekonomija nam ne daje nikakvo razjanjenje o uzroku odvajanja rada i kapitala, kapitala i zemlje. Ako, na primjer, odredjuje odnos nadnice prema profitu od kapitala, njoj kao poslednja osnova slui interes kapitalista; tj. ona pretpostavlja ono to treba da dokae. Isto se tako svagdje pojavljuje konkurencija. Nju nacionalna ekonomija objanjava iz vanjskih okolnosti. Koliko su te vanjske, prividno sluajne okolnosti samo izrez nunog razvitka, o tome nacionalna ekonomija nita ne govori. Mi smo vidjeli kako joj se sama razmjena ini kao sluajna injenica. Jedini kotai koje pokree nacionalna ekonomija jesu gramzivost i rat izmedju gramzivih, konkurencija. Ba zato to nacionalna ekonomija ne shvaa povezanost kretanja, moglo se, na primjer, uenje o konkurenciji opet suprostaviti uenju o monopolu, uenje o slobodi obrta uenju o korporaciji, uenje o podjeli zemljoposjeda uenju o velikom zemljoposjedu, jer su konkurencija, sloboda obrta, podjela zemljoposjeda bili razvijeni i shvaeni samo kao sluajne, namjerne, nasilne, a ne kao nune, neizbjene, prirodne posljedice monopola, korporacije i feudalnog vlasnitva. Dakle, mi sad treba da shvatimo bitnu povezanost izmedju privatnog vlasnitva, gramzivosti, odvajanja rada, kapitala i zemljoposjeda, izmedju razmjene i konkurencije, vrijednosti i obezvredjivanja ljudi, monopola i konkurencije itd., povezanost tog cijelokupnog otudjenja s novanim sistemom.

Nemojmo se prenositi u izmiljeno prastanje kao nacionalni ekonomist kad eli da objanjava. Takvo prastanje ne objanjava nita. Ono samo potiskuje pitanje u sivu maglovitu daljinu. On pretpostavlja u obliku injenice, dogadjaja, ono to treba da deducira, naime nuan odnos izmedju dvije stvari, na primjer izmedju podjele rada i razmjene. Tako teologija objanjava porijeklo zla pomou prvoga grijeha, tj. ona pretpostavlja kao injenicu, u obliku historije, ono to treba dokazati. Mi polazimo od nacionalnoekonomske, savremene injenice. Radnik postaje utoliko siromainji, ukoliko proizvodi vie bogatstva, ukoliko njegova proizvodnja dobiva vie na moi i opsegu. Radnik postaje utoliko jeftinija roba, ukoliko stvara vie robe. Poveanjem vrijednosti svijeta stvari raste obezvredjivanje ovjekova svijte u upravnom razmjeru. Rad ne proizvodi samo robe; on proizvodi sebe sama i radnika kao robu, i to u razmjeru u kojem uope proizvodi robe. Ta injenica izraava samo ovo: da se predmet proizveden radom, njegov proizvod, suprostavlja njemu kao tudje bie, kao sila nezavisna od proizvodjaa. Proizvod rada jest rad koji se fiksirao u jednom predmetu, koji je postao stvar, to je opredmeenje rada. Ostvarenje (Verwirklichung) jest njegovo opredmeivanje kao gubitak i ropstvo predmeta, prisvajanje kao otudjenje, kao ospoljenje.(23) Ostvarenje rada toliko se pojavljuje kao obestvaranje, da se radnik obestvaruje do smrti od gladi. Opredmeenje se toliko pojavljuje kao gubitak predmeta, da je radnik lien najnunijih predmeta, ne samo predmeta za ivot nego i predmeta rada. tovie, sam rad postaje predmet kojeg se radnik moe domoi samo najveim naporom i sasvim neredovitim prekidima. Prisvajanje predmeta pojavljuje se do te mjere kao otudjenje, da ukoliko radnik proizvodi vie predmeta, utoliko moe manje posjedovati i utoliko vie dospijeva pod vlast svog proizvoda, kapitala. Sve te konzekvencije nalaze se u odredjenju da se radnik prema proizvodu svoga rada odnosi kao prema tudjem predmetu. Jer prema toj pretpostavci je jasno: ukoliko se radnik svojim radom vieeksteriorizuje, utoliko moniji postaje tudji, predmetni svijet koji on stvara sebi nasuprot, utoliko postaje siromaniji on sam, njegov unutrani svijet, utoliko njemu samome manje pripada. Isto je tako u religiji. Ukoliko ovijek vie stavlja u boga, utoliko manje zadrava usebi.Radnik stvalja svoj ivot u predmet; ali sad ivot ne pripada vie njemu, nego predmetu. Ukoliko je, dakle, vei taj proizvod, utoliko je manji on sam. Ospoljenje radnikau njegovu proizvodu znai ne samo da njegov radpostaje predmet, vanjska egzistencija, nego da rad egsistira izvan njega, nezavisno, tudje i postaje samostalna sila nasuprot njemu, da mu se ivot koji je dao predmetu suprostavlja neprijateljski i strano. Razmotrimo sad poblie opredmeivanje, proizvodnju radnika i u njoj otudjenje, gubitak predmeta, njegova proizvoda.

Radnik ne moe nita stvarati bez prirode, bez osjetilnog vanjskog svijeta. To je materijal na kojem se ostvaruje njegov rad, u kojem je on djelatan, iz kojega i pomou kojega on proizvodi. Kao to priroda, medjutim, prua radu ivotna sredstva u smislu da rad ne moe ivjeti bez predmeta na kojima se vri, tako ona, s druge strane, prua i ivotna sredstva u uem smislu, naime sredstva za fiziko izdravanje samog radnika. Dakle,ukoliko radnik pomou svoga rada vie osvaja vanjski svijet, osijetilnu prirodu, utoliko vie oduzima sebi ivotna sredstva u dva smisla:prvo, tako to osjetilni svijet sve vie prestaje da bude predmet koji pripada njegovu radu, ivotno sredstvo njegova rada; drugo, to vanjski svijetsve vie prestaje da bude ivotno sredstvo u neposrednom smislu, sredstvo za fiziko izdravanje radnika. Dakle, na taj dvostruki nain radnik postaje rob svoga predmeta, prvo, to dobiva predmet rada, tj. to dobiva rad, i drugo, to dobiva sredstva za izdravanje. Prvo, dakle, to moe egzistirati kao fiziki subjekt. Vrhunac je toga ropstva da se kao fiziki subjekt moe odrati samo kao radnik, a radnik je samo kao fiziki subjekt. (Otudjenje radnika u njegovu predmetu izraava se prema nacionalnoekonomskim zakonima tako da ukoliko radnik vie proizvodi, utoliko ima manje za potronju, ukoliko stvara vie vrijednosti, utoliko postaje bezvredniji, nedostojniji, ukoliko je oblikovaniji njegov proizvod utoliko nakazniji postaje radnik, ukoliko je civilizarniji njegov predmet utoliko barbarskiji postaje radnik, ukoliko je moniji rad utoliko nemoniji postaje radnik, ukoliko je rad bogatiji duhom utoliko je radnik postao glulji i rob prirode.) Nacionalna ekonomija skriva otudjenje u sutini rada tako to ne razmatra neposredan odnos izmedju radnika (rada) i proizvodnje. Razumije se, rad proizvodi udesna djela za bogatae, ali on proizvodi ogoljenje za radnika. On proizvodi palae, ali za radnika jazbine. On proizvodi ljepotu, ali za radnika osakaenje. On zamjenjuje rad strojevima, ali jedan dio radnika baca natrag barbarskom radu, a drugi dio ini strojem. On proizvodi duh, ali za radnika proizvodi glupost i kretenizam. Neposredan odnos rada prema njegovim proizvodima jest odnos radnika prema predmetima njegove proizvodnje. Odnos imunika prema predmetima proizvodnje i prema njoj samoj jest samo konzekvencija toga prvoga odnosa. I ona ga potvrdjuje. Tu drugu stranu posmatrat emo kasnije. Dakle, kad pitamo: koji je sutinski odnos rada, onda pitamo za odnos radnika prema proizvodnji. Mi smo dosad promatrali otudjenje, ospoljenje radnika samo s jedne strane, naime, njegov odnos prema proizvodima njegova rada. Ali otudjenje se ne

pokazuje samo u rezultatu, nego i u aktu proizvodnje, u samoj proizvodnoj delatnosti. Kako bi se radnik mogao tudje suprostaviti proizvodu svoje djelatnosti ako se u aktu same proizvodnje sam sebi nije otudjio: proizvod je samo rezume djelatnosti, proizvodnje. Ako je, dakle, proizvod rada ospoljenje, onda sama proizvodnja mora biti djelatno ospoljavanje, ospolajvanje djelatnosti, djelatnost ospoljavanja. U otudjenju predmeta rada rezimira se samo otudjenje, ospoljenje u samoj djelatnosti rada. U emu se, dakle, sastoji ospoljenje rada? Prvo, da je rad rdaniku spoljanji rad, tj. da ne pripada njegovoj sutina, da se on stoga u svom radu ne potvrdjuje, nego porie, da se ne osjea sretnim, nego nesretnim, da ne razvija slobodnu fiziku i duhovnu energiju, nego mrcvari svoju prirodu i upropaava svoj duh. Stoga se radnik osjea kod sebe tek izvan rada, a u radu se osjea izvan sebe. Kod kue je kad ne radi, a kad radi nije kod kue. Stoga njegov rad nije dobrovoljan, nego prinudan, prisilan rad. Stoga on nije zadovoljenje jedne potrebe, nego je samo sredstvo da zadovolji potrebe izvan njega. Njegova tudjost jasno se pokazuje u tome to se rad izbjegava kao kuga im ne postoji fizika ili druga prisila. Spoljani rad, rad u kome se ovjek ospoljuje, jest rad samortvovanja, mrcvarenja. Napokon, spoljanost rada pojavljuje se radniku u tome to on nije njegov vlastiti rad, nego rad nekoga drugoga, to mu on ne pripada, to on u njemu ne pripada samom sebi, nego nekome drugome. Kao to u religiji samodjelatnost ljudske fantazije, ljudskog mozga i ljudskog srca djeluje nezavisno od individuuma, tj. djeluje na nj kao tudja, boanska ili djavolska djelatnost, tako djelatnost radnika nije njegova samodjelatnost. Ono pripada drugome, ona je gubitak njega samog. I tako dolazi do toga da se ovjek (radnik) osjea samodjelatan samo u njegovim ivotnim funkcijama, u jelu, piu i radjanju, najvie jo u stanu, nakitu itd., a u svojim ljudskim funkcijama osjea se samo kao ivotinja. ivotinjsko postaje ljudsko, a ljudsko postaje ivotinjsko. Jelo, pie i radjanje itd. jesu, dodue, prave ljudske funkcije. Medjutim, u apstrakciji koja ih djeli od ostalog kruga ljudske djelatnosti i koja ih ini posljednim i jedinim ciljevima, one su ivotinjske. Rad, akt otudjenja praktine ljudske djelatnosti, razmatrali smo s dvije strane. 1) Odnos radnika prema proizvodu rada kao predmetu koji mu je stran i koji njim vlada. Taj odnos je istovremeno odnos prema osjetilnom spoljanjem svijetu, prema prirodnim predmetima, kao svijetu koji je njemu tudj i neprijateljski suprostavljen. 2) Odnos rada prema aktu proizvodnje u samom radu. Taj odnos je odnos radnika prema njegovoj vlastitoj djelatnosti kao prema tudjoj djelatnosti koja mu ne pripada; djelatnost se ovde pojavljuje kao trpljenje, snaga kao nemo, radjanje, kao kopljenje, vlastita radnikova fizika i duhovna energija, njegov lini ivot - jer to je ivot (drugo) ve djelatnost - kao djelatnost upravljanja protiv njega samoga, od njega nezavisna, koja njemu ne pripada. Samootudjenje, kao to je prije navedeno otudjenje stvari.

Sad imamo da iz dva dosadanja izvedemo i tree odredjenje otudjenog rada. ovjek je rodno bie ne samo zato to praktiki i teorijski ini rod, kako svoj vlastiti tako i rod drugih stvari, svojim predmetom, nego i zato - a to je samo drugi izraz za istu stvar - to se prema sebi odnosi kao prema prisutnom ivom rodu, zato to se prema sebi odnosi kao prema univerzalnom, te stoga slobodnom biu. Rodni ivot, kako kod ovjeka tako i kod ivotinje, sastoji se fiziki prvo u tome to ovjek (kao ivotinja) ivi od anorganske prirode i ukoliko je ovjek univerzalniji od ivotinje, utoliko je univerzalnije podruije anorganske prirode u kojem on ivi. Kao to biljke, ivotinje, kamenje, zrak, svjetlo itd. teorijski ine jedan dio ljudske svijesti, djelomino kao predmeti umjetnosti ovjekovu duhovnu anorgansku prirodu, duhovna sredstva za ivot koja mora tek pribaviti za uivanje i probavu - tako oni i praktiki ine jedan dio ljudskog ivota i ljudske djelatnosti. Fiziki ivi ovjek samo od tih prirodnih proizvoda, bilo u obliku hrane, ogrjeva, odjela, stana itd. ovjekova univerzalnost pojavljuje se praktiki ba u univerzalnosti koja cjelokupnu prirodu ini njegovim anorganskim tijelom, i to ukoliko je 1. neposredno sredstvo za ivot, kao i ukoliko je 2. materija, predmet i orudje njegove ivtone djelatnosti. Priroda je ovjekovo anorgansko tjelo, naime priroda, ukoliko sama nije ovjekovo tjelo. ovjek ivi od prirode, to znai: priroda je njegovo tjelo, s kojom on mora ostati u stalnom procesu da ne bi umro. Da je ovjekov fiziki i duhovni ivot povezan s prirodom, nema drugog smisla nego da je priroda povezana sama s sobom, jer ovjek je dio prirode. Budui da otudjeni rad ovjeku 1. otudjuje prirodu 2. njega samog, njegovu vlastitu djelatnu funkciju, njegovu ivotnu djelatnost, on ovjeku otudjuje rod; on mu rodni ivot ini sredstvom individualnog ivota. Prvo, on mu otudjuje rodni ivot i individualni ivot; drugo, on mu ovaj poslednji, sveden na apstrakciju, pretvara u cilj prvoga, takodjer u njegovu apstraktnu i otudjenu obliku. Jer, prvo, ovjeku se rad, ivotna djelatnost, sam proizvodni ivot pojavljuje samo kao sredstvo za zadovoljenje jedne potrebe, potrebe odravanja fizike egzistencije. Medjutim, proizvodni ivot je rodni ivot. To je ivot koji proizvodi ivot. U nainu ivotne djelatnosti lei cjelokupan karakter vrste, njen rodni karakter, a slobodna svjesna djelatnost je ovjekov rodni karakter. Sam ivot pojavljuje se samo kao sredstvo za ivot.
ivotinja je neposredno jedinstvena sa svojom ivotnom djelatnou. Ona se

od nje ne razlikuje. Ona je ivotna djelatnost. ovjek ini samu svoju ivotnu djelatnost predmetom svoga htjenja i svoje svijesti. On ima svjesnu ivotnu djelatnost. To nije odredjenost s kojom se on neposredno stapa. Svjesna ivotna djelatnost razlikuje ovjeka neposredno od ivotinjske ivotne djelatnosti. On je upravo samo na taj nain rodno bie. Ili, on je samo svjesno bie, tj. njegov vlastiti ivot mu je predmet upravo zato to je rodno bie. Samo zato je njegova djelatnost slobodna djelatnost. Otudjeni rad

okree odnos tako da ovjek upravo zato to je svjesno bie ini svoju ivotnu djelatnost, svoju sutinu, samo sredstvom svoje egzistencije. Praktino proizvodjenje predmetnog svijeta, prerada anorganske prirode jest potvrdjivanje ovjeka kao svjesnog rodnog bia, tj. bia koje se prema rodu odnosi kao prema svojoj vlastitoj sutini, ili prema sebi kao rodnom biu. Dodue, ivotinja takodjer proizvodi. Ona gradi sebi gnezdo, stanove, kao pela, dabar, mrav itd. Ali, ona proizvodi samo ono to treba neposredno za sebe ili za svoje mlado; ona proizvodi jednostrano, dok ovjek proizvodi univerzalno; ona proizvodi samo pod vlau neposredne fizike potrebe, dok ovjek proizvodi i kad je slobodan od fizike potrebe, i istinski proizvodi tek oslobodjen od nje; ona proizvodi samo za sebe, dok ovjek reproducira cijelu prirodu; njezin proizvod pripada neposredno samo njenom fizikom tjelu, dok se ovjek slobodno suprostavlja svom proizvodu. ivotinja oblikuje samo po mjeri i potrebi vrste kojoj ona pripada, dok ovjek znade proizvoditi po mjeri svake vrste i znade svagdje dati predmetu inherentnu mjeru; zato ovjek oblikuje i prema zakonima ljepote. Stoga se ovjek zbiljski potvrdjuje kao rodno bie ba u obradi predmetnog svijeta. Ta proizvodnja je njegov djelatni rodni ivot. Kroz nju se priroda pojavljuje kao njegovo djelo i njegova zbiljnost. Predmet rada je stoga opredmeivanje ovjekovog rodnog ivota: time to se on ne udvostruuje samo intelektualno, kao u svijesti, nego djelatno, zbiljski, i stoga sebe promatra u svijetu koji je sam stvorio. Time to otudjeni rad ovjeku oduzima predmet njegove proizvodnje, oduzima mu njegov rodni ivot, njegovu zbiljsku rodnu predmetnost i pretvara njegovo primustvo nad ivotinjom u tetu time to mu se oduzima njegovo arogansko tjelo, priroda. Isto tako time to otudjeni rad svodi samodjelatnost, slobodnu djelatnost na sredstvo, on ovjekov rodni ivot ini sredstvom njegove fizike egzistencije. Svijest koju ovjek ima o svome rodu pretvara se, dakle, uslijed otudjenja u to da mu rodni ivot postaje sredstvom. Otudjeni rad ini, dakle: 3)ovjekovu rodnu sutinu, kao prirodu tako i njegovu duhovnu rodnu mo, njemu tudjom sutinom, sredstvom njegove individualneegzistencije. On otudjuje ovjeku njegovo vlastito tjelo kao i prirodu izvan njega, kao i njegovu duhovnu sutinu, njegovu ljudsku sutinu. 4) Neposredna posljedica toga to je ovjek otudjen proizvodu svoga rada, svojoj ivotnoj djelatnosti, svojoj rodnoj sutini, jest otudjenje ovjeka od ovjeka. Ako se ovjek sam sebi suprostavlja, njemu se suprostavlja drugi ovjek. to vrijedi za odnos ovjeka prema njegovu radu, prema proizvodu njegova rada i prema njemu samom, to vrijedi za odnos ovjeka prema drugom ovjeku, kao i prema radu i predmetu rada drugog ovjeka.

Uope, stav da je ovjeku otudjena njegova rodna sutina znai da je ovjek otudjen drugome, kao to je svaki od njih otudjen ljudskoj sutini. Otudjenje ovjeka, uope svaki odnos u kojem se ovjek nalazi prema samome sebi, ostvaruje se i izraava tek u odnosu u kojem se ovjek nalazi prema drugim ljudima. Tako, dakle, u odnosu otudjena rada svaki ovjek promatra drugoga prema mjerilu i odnosu u kojem se nalazi on sam kao radnik. Mi smo poli od nacionalnoekonomske injenice, od otudjenja radnika i njegove proizvodnje. Mi smo izrazili pojam te injenice: otudjeni, ospoljeni rad. Mi smo analizirali taj pojam, dakle analizirali smo jednu nacionalnoekonomsku injenicu. Pogledajmo sada dalje, kako se pojam otudjenog, ospoljenog rada mora u zbiljosti izraziti i prikazati. Ako je proizvod rada meni tudj, ako se meni suprostavlja kao tudja sila, kome on onda pripada? Ako moja vlastita djelatnost ne pripada meni, ako je ona tudja iznudjena djelatnost, kome ona pripada? Nekom drugom biu, a ne meni. Tko je to bie? Bogovi? Istina, u prvo se vreme glavna proizvodnja pojavljuje - kao na primer, gradnja hramova itd. u Egiptu, Indiji, Meksiku - u slubi bogova, kao to i proizvod pripada bogovima. Ali sami bogovi nisu nikada bili gospodari rada. Isto tako ni priroda. I kakva bi protivrenost da se ovjek ukoliko vie svojim radom podredjuje sebi prirodu, ukoliko uda bogova sve vie postaju izlina usljed uda industrije, da se ovjek, za volju tih snaga, odrekao radosti proizvodnje i uitka od proizvoda! Tudje bie kome pripada rad i proizvod rada, u ijoj se slubi nalazi rad i za ije uivanje postoji proizvod rada, to bie moe biti samo ovjek sam. Ako proizvod rada ne pripada radniku, ako stoji nasuprot njemu kao tudja sila, to je mogue samo zato to pripada nekom drugom ovjeku izvan radnika. Ako je njegova djelatnost za njega muenje, ona mora biti uitak nekom drugom i ivotna radinost nekom drugom. Samo ovjek sam moe biti ta tudja sila nad ljudima, a ne bogovi, ne priroda. Neka se jo razmisli o prije iznesenom stavu da odnos ovjeka prema samom sebi postaje ovjeku predmetan, zboljski, tek njegovim odnosom prema drugom ovjeku. Kad se on, dakle, prema proizvodu svog rada, prema svom opredmeenom radu odnosi kao prema tudjem, neprijateljskom, monom, od

njega nezavisnom predmetu, on se prema njemu odnosi tako da je gospodar toga predmeta drugi, njemu tudj, neprijateljski, moan, od njega nezavistan ovjek. Kad se prema svojoj vlastitoj djelatnosti odnosi kao prema neslobodnoj djelatnosti, on se prema njoj odnosi kao da je u slubi, pod vlau, prisilom i jarmom drugoga ovjeka. Svako samootudjenje ovjeka od sebe i od prirode pojavljuje se u odnosu u koji on sebe i prirodu prema drugim ljudima, koji su od njega razliiti. Stoga se religiozno samootudjenje nuno pojavljuje u odnosu laika prema sveeniku, ili pak, budui da se ovdje radi o intelektualnom svijetu, prema posredniku itd. U praktinom zbiljskom svijetu moe se samootudjenje pojaviti samo kroz praktian, zbiljski odnos prema drugim ljudima. Samo sredstvo pomou koga se otudjenje dogadja jest praktino. Otudjenim radom, dakle, ovjek ne proizvodi samo svoj odnos prema predmetu i katu proizvodnje kao prema tudjim i njemu neprijateljskim silama; on proizvodi i odnos u kojima se nalaze i drugi ljudi prema njegovoj proizvodnji i njegovom proizvodu, i odnos u kojem se on nalazi prema tim drugim ljudima. Kao to svojom vlastitom proizvodnjom proizvodi svoje obestvarenje, svoju kaznu, kao to svoj vlastiti proizvod pretvara u gubitak, u proizvod koji mu ne pripada, tako on ini da vlast nad proizvodnjom i nad proizvodom dobije onaj ko ne proizvodi. Kao to sebi otudjuje svoju vlastitu djelatnost, tako strancu daje djelatnost koja mu ne pripada. Mi smo dosad posmatrali samo odnos sa strane radnika, a kasnije emo ga posmatrati i sa strane ne-radnika. Dakle, pomou otudjenog, ospoljenog rada radnik proizvodi odnos nekog ovjeka prema tome radu koji je radu tudj i koji se nalazi izvan rada. Odnos radnika prema radu proizvodi odnos kapitalista - ili, kako se on inae naziva, poslodavca - prema radu. Privatno vlasnitvo proizilazi, dakle, pomou analize iz pojma ospoljenog rada, tj. ospoljenog ovjeka, otudjenog rada, otudjenog ivota, otudjenog ovjeka. Pojam ospoljenog rada (ospoljenog ivota) dobili smo svakako iz nacionalne ekonomije kao rezultat kretanja privatnog vlasnitva. Ali pri analizi toga pojma, ako se privatno vlasnitvo pojavljuje kao osnova, kao uzrok ospoljenog rada, pokazuje se da je ono njegova konzekvencija, kao to i bogovi prvobitno nisu uzrok, nego posljedica zablude ljudskog razuma. Kasnije se taj odnos pretvara u uzajamno djelovanje. Tek na posljednjoj kulminacionoj taki razvitka privatnog vlasnitva ponovo izbija ta tajna, naime, da je ono, s jedne strane, proizvod ospoljenog rada, a s druge, da je sredstvo pomou kojeg se rad ospoljuje, realizacija tog ospoljenja. Taj razvitak istovremeno osvjetlava razliite, dosad nerjeene sukobe.

1. Nacionalna ekonomija polazi od rada kao od prave due proizvodnje, pa radu ipak ne daje nita, a privatnom vlasnitvu daje sve. Prudon je iz te protivrjenosti izveo zakljuak u korist rada, a protiv privatnog vlasnitva. Medjutim, mi uvidjamo da je ova prividna protivrjenost protivreje otudjenog rada sa samim sobom da je nacionalna ekonomija izrazila samo zakone otudjenog rada. Stoga takodjer uvidjamo da su nadnica i privatno vlasnitvo identini: jer je nadnica, u kojoj proizvod, predmet rada, plaa sam rad, samo nuna konzekvencija otudjenja rada, kao to se u nadnici rad takodjer ne pojavljuje kao samo svrha, nego kao sluga zarade. To emo obrazloiti kasnije, a sada ukaimo jo samo neke konzekvencije. Nasilno povienje nadnice (bez obzira na druge potekoe, bez obzira na to bi se ono kao anomalija moglo tagodjer samo nasilno odrati) biljo bi samo bolje plaanje robe robova, a ne bi ni radniku ni radu izvojevalo njihovo ljudsko odredjenje i dostojanstvo. ak i jednakost nadnica, onakvu kakvu zahteva Prudon, samo pretvara odnos sadanjeg radnika prema svom radu u odnos svih ljudi prema radu. Drutvo se tada shvaa kao apstraktni kapitalist. Nadnica je neposredna posljedica otudjenog rada, a ptudjeni rad je neposredan uzrok privatnog vlasnitva. Stoga s jednom stranom mora pasti i druga. 2. Iz odnosa otudjenog rada prema privatnom vlasnitvu sljedi dalje da se emancipacija drutva od privatnog vlasnitva itd., od ropstva, izraava u politikom obliku emancipacije radnika ne kao da se radi o njihovoj emencipaciji; ova je, pak, u emancipaciji radnika sadana zato to je celokupno ljudsko ropstvo involvirano u odnosu radnika prema proizvodnji, a svi ropski odnosi samo su modifikacije i konvezacije toga odnosa. Kao to smo iz pojma otudjenog, ospoljenog rada nali pomou analize pojam privatnog vlasnitva, tako se pomou tih dvaju faktora mogu razviti sve nacionalnoekonomske kategorije, a u svakoj emo kategoriji nai, kao na primjer u trgovini, konkurenciju, kapitalu, novcu, samo odredjeni i razvijeni izraz tih prvih osnova. Prije nego to razmotrimo to oblikovanje, pokuajmo rijeiti jo dva zadatka. 1. Odrediti opu sutinu privatnog vlasnitva, koja je proizala kao rezultat otudjenog rada u njegovu odnosu prema pravom ljudskom i socijalnom vlasnitvu. 2. Mi smo otudjenje rada, njegovo ospoljenje pretpostavili kao injenicu i tu injenicu smo analizirali. Sada pitamo kako ovjek dolazi do toga da svoj rad ospoljuje, otudjuje? Kako je to otudjenje osnovano u sutini ovjekova razvitka? Za reenje zadatka dobili smo ve mnogo time to smo pitanje o

porijeklu privatnog vlasnitva pretvorili u pitanje odnosa ospoljenog rada prema razvitku ovjeanstva. Jer, ako se govori o privatnom vlasnitvu, vjeruje se da je rije o nekoj stvari iznad ovjeka. Kad se govori o radu, rije je neposredno o samom ovjeku. To novo postavljanje pitanja implicira i njegovo reenje. ad 1. Opa sutina privatnog vlasnitva i njegov odnos prema istinskom ljudskom vlasnitvu. Ospoljeni rad nam se raspao na dva sastavna dijela koji se uzajamno uvjetuju ili koji su samo razliiti izraz jednog te istog odnosa; prisvajanje se pojavljuje kao otudjenje, ospoljenje, a ospoljenje kao prisvajanje, otudjenje kao istinsko udomaenje. Mi smo posmatrali jednu stranu, ospoljeni rad u odnosu prema samom radniku, tj. odnos ospoljenog rada prema samom sebi. Kao proizvod, kao neophodan rezultat toga odnosa, nali smo vlasniki odnos neradnika prema radniku i radu. Privatno vlasnitvo kao materijalan, rezimirajui izraz ospoljenog rada obuhvaa oba odnosa, odnos radnika prema radu, proizvoda njegova rada i neradniku, kao i odnos neradnika prema radniku i proizvodu njegova rada. Kad smo vidjeli da se u odnosu prema radniku koji radom prisvaja prirodu, prisvajanje pojavljuje kao otudjenje, samodjelatnost kao djelatnost za drugoga i kao djelatnost drugoga, ivotnost kao rtvovanje ivota, proizvodnja predmeta kao gubitak predmeta koji prelazi u tudju vlast, tudjem ovjeku, razmotrimo sada odnos toga, radu i radniku stranog ovjeka prema radniku prema radu i predmetu rada. Prije svega treba primjetiti da sve to se kod radnika pojavljuje kao djelatnost ospoljenja, otudjenja, kod neradnika se pojavljuje kao stanje ospoljenja, otudjenja. Drugo, da se zbiljsko, praktino odnoenje radnika u proizvodnji i prema proizvodu (kao duevno stanje) pojavljuje kod neradnika koji mu je suprostavljen kao teorijsko odnoenje. Tree. Neradnik ini protiv radnika sve ono to radnik ini sam protiv sebe, ali neradnik ne ini protiv sebe ono to ini protiv radnika, Razmotrimo poblie ta tri odnosa.
Napomene 23) Ovdje Marks upotrebljava, kao i na mnogim drugim mjestima u ovom radu, pojmove otudjenje (Entfremdung) i ospoljenje (Entausserung) kao sinonime, jer se u njemakom jeziku oba pojma upotrebljavaju za pojam otudjenja. Medjutim, kad se pravi distinkcija izmedju pojmova otudjenja i ospoljenja, onda se terminom ospoljiti i ospoljenje oznaava ona djelatnost koja subjektu ini spoljanjim ono to mu je inae inherentno. Ali ospoljeno ne mora biti i otudjeno, tj. da se kao tudja sila suprotstavlja onome od koga je ospoljena.

Ekonomsko-filozofski rukopisi iz 1844. godine

[Drugi Rukopis] Odnos privatnog vlasnitva ...sainjava kamatu njegova kapitala. U radniku, dakle, subjektivno egzistira to da je kapital ovjek koji je sam sebe potpuno izgubio, kao to u kapitalu objektivno egzistira to da je rad ovjek koji je sam sebe izgubio. Medjutim radnik ima nesreu da je ivi kapital i stoga kapital koji ima potrebe, koji svakog trenutka kada ne radi gubi svoju kamatu, a time i svoju egzistenciju.Kao kapital, vrijednost radnika se penje prema potranji i ponudi, pa ak i fiziki postojanje radnika njegov ivot, bili su posmatrani i posmatraju se kao ponuda robe, kao i svake druge robe. Radnik proizvodi kapital, kapital proizvodi radnika, on dakle proizvodi samoga sebe, a proizvod cjelokupnog kretanja jest ovjek kao radnik, kao roba. ovjek nije nita drugo ve radnik, a u njemu kao u radniku njegove ljudske osobine postoje samo utoliko ukoliko postoje za kapital koji im je tudj. A budui da su jedan drugome tudji, te se stoga nalaze u indiferentnom vanjskom i sluajnom odnosu, ta tudjost se mora pojaviti kao zbiljska. im, dakle, kapitalu padne na pamet pomisao - nuna ili proizvoljna - da on za radnika vie ne postoji za sebe, on nema nikakva rada, stoga ni bilo kakve nadnice, a budui da ne postoji kao ovjek, nego kao radnik, moe se dati pokopati, moe umrjeti od gladi itd. Radnik postoji samo kao radnik im postoji za sebe kao kapital, a postoji samo kao kapital im kapital postoji za njega. Postojanje kapitala je njegovo postojanje, njegov ivot, kao to kapiatal odredjuje sadaj njegova ivota na nain koji je za njega sasvim indiferentan. Stoga nacionalna ekonomija ne poznaje nezaposlenost radnika, radnog oveka, ukoliko se on nalazi izvan toga radnog odnosa. Objeenjak, mangup, prosjak, nezaposleni, izgladneli, bjedni, delikvetni radni ovjek, to su likovi koji ne egzistiraju za nju, nego samo za druge oi, za oi lijenika, suca, grobara i nadzornika prosijaka, to su duhovi izvan carstva nacionalne ekonomije. Stoga su radnikove potrebe za nju samo potreba da se on izdrava za vrijeme rada, toliko da ne iz[ umre] rod radnika. Stoga nadnica ima sasvim istu smisao kao uzdravanje, odravanje svakog drugog proizvodnog orudja, kao potronja kapitala uope, koja mu je potrebna da bi se reproducirao s kamatom, kao ulje koje se upotrebljava za tokove da bi ih odravalo u kretanju. Stoga nadnica pripada nunim trokovima kapitala i kapitalista i ne smije prijei potrebu te nude. Bilo bi stoga sasvim konzekvetno kad su engleski vlasnici tvornica, prije Amandmana Bila iz 1834, [ 24] odbili od nadnice javnu milostinju koju je radnik dobivao preko poreza u korist sirotinje i smatrali je integralnom dijelom nadnice. Proizvodnja ne proizvodi ovjeka samo kao robu, ljudsku robu, ovjeka u odredjenju robe, ona ga isto tako proizvodi, u skladu s tim odredjenjem, kao

duhovno i tjelesno oneovjeeno bie - nemoralnost, nakaznost, tupost radnika i kapitalista. - Njen proizvod je samosvjesna i samodjelatna roba,... ovjek roba... Veliki napredak Rikarda, Mila itd. u poredjenju sa Smitom i Sejom sastoji se u tome to su oni proglasili postojanje ovjeka - veu ili manju ovjekovu produktivnost te robe - indiferetnim ili ak tetnim. Pravi cilj proizvodnje nije broj radnika koji izdrava jedan kapital, nego kamata koju on donosi, cilj je suma godinjih uteda. Isto je tako bio velik i logian napredak novije engleske nacionalne ekonomije u tome to je ona - koja rad proglaava jedinim principom nacionalne ekonomije - istovremeno s potpunom jasnoom razotkrila obrnuti odnos izmedju nadnice i kamate od kapitala, pokazujui da kapitalist, po pravilu, moe zaraditi samo snienjem nadnice, i obrnuto. Normalan odnos nije prevara potroaa, nego uzajamna prevara kapitalista i radnika. Odnos privatnog vlasnitva implicira latetno odnos privatnog vlasnitva kao rada i odnos ovoga kao kapitala, kao i medjusobni odnos jednog i drugog. To je, s jedne strane, proizvodnja ljudske djelatnosti kao rada, to jest kao djelatnosti sasvim tudje sebi, ovjeku i prirodi, te stoga sasvim tudje svijesti i ispoljavanju ivota, apstraktna ovjekova egzistencija samo kao obinog radnog ovjeka, koji stoga svakog dana moe biti sruen iz svog ispunjenog nita u apsolutno nita, u svoje drutveno, stoga u svoje zbiljsko nepostojanje. S druge strane, to je proizvodnja predmeta ovjekove djelatnosti kao kapitala, u kojoj je izbrisana svaka prirodna i drutvena odredjenost predmeta, u kojoj je privatno vlasnitvo izgubilo svoj prirodni i drutveni kvalitet (dakle izgubilo sve drutvene i politike iluzije i nije pomeijeano s prividno ljudskom odnosima) - u kojoj isti kapital u najrazliitijem, prirodnom i drutvenom postojajnu ostaje isti, a potpuno je indiferetan prema svom zbiljskom sadraju. Ta suprotnost doterana je do kraja nuno je vrhunac, kraj i propast cjelokupnog odnosa. Stoga je opet velika zasluga novije engleske nacionalne ekonmije to je pokazala da je zemljina renta razlika izmedju kamate od najloijeg obradivog zemljita i najboljeg obradivog zemljita, to je [ dokazala] romantine iluzije zemljovlasnika - njegovu tobonu socijalnu vanost, te indititet njegova interesa s interesom drutva, to Adam Smit tvrdi jo i nakon fiziokrata - te to je anticipirala i pripremila obinog, prozainog kapitalista, te e na taj nain uprostiti, zaotriti suprotnost i tako ubrzati njeno reenje. Zemlja kao zemlja, zemljina renta kao zemljina renta, izgubili su tako svoju staleku razliku i postali kapital koji nita ne govori ili, naprotiv, samo kapital i kamata koji govore jezikom novca. Razlika izmedju kapitala i zemlje, izmedju dobiti i zemljine rente, kao i razlika ovih i nadnice, razlika izmedju industrije i agrikulture, nepokretnog i pokretnog privatnog vlasnitva, jo je historijska razlika, koja nije zasnovana u sutini stvari, koja je fiksirani momenat stvaranja i nastajanja suprotnosti izmedju kapitala i rada. U industriji itd., nasuprot nepokretnom zemljoposjedu, izraen je samo nain nastajanja i suprotnost prema agrokulturi, u kojoj se industrija izgradjivala. Kao posebna vrsta rada, kao sutinska, vana razlika koja obuhvaa ivot, postoji ta razlika samo dok se stvara industrija (gradski ivot) nasuprot zemljoposjedu (plemikom

feudalnom ivotu) i dok na sebi nosi jo feudalni karakter svoje suprotnosti u obliku monopola, ceha, korporacije itd., unutar kojih odredjenja rad ima jo prividno drutveno znaenje, jo ima znaenje zbiljske zajednice, jo nije postao indiferetan prema svom sadraju i nije doao potpunog bitka za sebe samog, tj. do apstrakcije od svakog drugog bitka, i zato jo nije doao do oslobodjenja kapitala. Ali nuan razvitak rada jest oslobodjena, kao takva za sebe konstituirana industrija i oslobodjeni kapital. Mo industrije nad njenom suprotnou pokazuje se odmah u nastajanju agrikulture kao zbiljske industrije, dok je prije glavni posao preputala zemljitu i robovima toga zemljita, pomou kojih se ono samo obradjivalo. Pretvaranjem roba u slobodna radnika, tj. u najamnika, pretvorio se vlastelin po sebi u industrijalca, kapitalista, i to je pretvaranje koje se prije svega dogadja pomou srednjeg lana, zakupca. Ali zakupac je reprezetant, otkrivena tajna zemljoposjednika; samo pomou zakupca on postoji nacionalnoekonomski, kao privatni vlasnik - jer zemljina renta njegove zemlje postoji samo pomou konkurencije zakupaca. -Dakle, vlastelin je ve u zakupcu sutinski postao obian kapitalist. A to pretvaranje jo se moe izvriti u zbiljnosti; kapitalist koji se bavi agrikulturom, tj. zakupac, mora postati vlastelin ili obratno. Industrijske mahinacije zakupca jesu industrijske mahinacije zemljovlasnika, jer bitak prvoga postavlja bitak drugoga. Ali sjeajui se svog suprotnog nastanka, svog porijekla, zemljovlasnik vidi kapitalista kao svog dojueranjeg obijesnog, oslobodjenog, obogaenog roba i kao kapitalist osjea da ga ovaj ugroava, a kapitalist vidi zemljoposednika kao dojueranjeg neradnika i okrutnog egoistinog gospodara, on zna da ga kao kapitalist oteuje, ali svoje cjelokupno drutveno znaenje, svoj imetak i svoj uitak zahvaljuje industriji, on u njemu vidi suprotnost slobodne industrije i slobodnog kapitala, nezavisnog od svakog prirodnog odredjenja. Ova suprotnost je estoka i obje strane govore jedna drugoj istinu. Treba samo itati napade nepokretnog vlasnitva na pokretno, i obratno, pa da se dobije oigledna slika o njihovu obostranom nevaljalstvu. Zemljoposednik se kooperi nasljednim plemstvom svog vlasnitva, feudalnim reminiscencijama, uspomenama, poetskim sjeanjima, svojim sanjarskim biem, svojom politikom vanou, a kad govori nacionalnoekonomski: produktivna je samo zemljoradnja. Svog protivnika prikazuje istovremeno kao prodana nitkova: lukava, podmitljiva, angrizava, lana, lakoma, potkupljiva, buntovna, bez srca i duha, otudjena od zajednice, koji trguje njenim interesima, kao lihvara, svodnika, roba, savitljivca, laskavca, varalicu bez asti, bez naela, bez poezije, bez supstancije, bez iega, koji izaziva, uzgaja, raspiruje konkurenciju i stoga siromatvo, zloin i raspadanje svih socijalnih veza. (Vidi, medju ostalima, fiziokratu Bergasa, kojega Kamij Demulen iba ve u svom asopisu: "Les Revolutions de France et de Brabant"(25); vidi Finke, Lanicole, Haler, Leo, Kozegarten i Sismondi.) Pokretno vlasnitvo sa svoje strane ukazuje na uda industrije i kretanje, ono je dijete modernog doba, njegov jedinorodjeni sin; ono ali svog protivnika kao glupana koji ne shvaa svoju sutinu (a to je potpuno ispravno), koji namjesto moralnog kapitala i slobodnog rada eli uspostaviti

grubu nemoralnu silu i kmetstvo; ono ga prikazuje kao Don Kihota, koji pod maskom ispravnosti, estitosti, opeg interesa, stalnosti skriva nesposobnost za kretanje, lakomu pohlepu za uivanjem, sebinost, poseban interes, zlonamjernost; ono ga proglaava lukavim monopolistom; njegove reminiscencije, njegovu poeziju, njegovo sanjarenje ono gui historijskim i sarkastinim nabrajanjem podlosti, okrutnosti, poniavanja, prostitucije, infamije, anarhije, pobune, ije su radionice bili romantini dvorci. Pokretno vlasnitvo tvrdi da je ono pribavilo narodu politiku slobodu, razbilo okove stalekog drutva, medjusobno povezalo svjetove, stvorilo humanu trgovinu, isti moral, obrazovanje po elji; da je narodu dalo, umjesto njegovih grubih, civilizirane potrebe, i sredstva za njihovo zadovoljenje, dok zemljovlasnik - taj nepokretni lihvar itom koji samo smeta -poskupljuje narodu neophodne ivotne namernice, te na taj nain prisiljava kapitaliste da povise nadnicu a da ne mogu poveati proizvoljne snage, spreava porast godinjih prihoda nacije, akomulaciju kapitala, dakle, mogunost da se narodu dade rad a zemlji bogatstvo, te, napokon, sasvim ukida, dovodi do ope propasti i lihvarski iskoriava sve prednosti moderne civilizacije a da nita za nju ne ini i da uope ne odustaje od svojih feudalnih predrasuda. Napokon, on treba da gleda samo na svog zakupca on, za koga zemljoradnja i samo zemljite egzistiraju samo kao njemu poklonjeni izvor novca - i neka kae nije li on stari, fanatini, lukavi nitkov, koji srcem i zbiljnosti odavo pripada slobodnoj industriji i dragoj trgovini, koliko god se tome protivio i koliko god brbljao o historijskim uspomenama i moralnim ili politikim ciljevima. Sve to on zbiljski navodi u svoju korist istinito je samo za zemljoradinika (kapitalistu i seljake nadniare), iji je neprijatelj zemljovlasnik; on, dakle, dokazuje protiv sama sebe. Bez kapitala zemljoposjed je mrtva, bezvrijedna materija. Njegova civilizirana pobjeda jest upravo to to je namjestio mrtve stvari otkrio i stvorio ljudski rad kao izvor bogatstva. (Vidi: Pol-Luj Kurije, Sen-Simon, Ganil, Rikardo, Mil, Mak Kalok, te Destit de Trasi i Miel evalje.) Iz zbiljskog toka razvitka (ovdje umetnuti) slijedi nuna pobjeda kapitalista, tj. razvijenog privatnog vlasnitva nad nerazvijenim, polovinim, nad zemljoposjednikom, kao to ve mora pobjediti: kretanje nepokretnost, otvorena, samosvjesna besmrtnost prikrivjenu i nesvjesnu, gramzivost pohlepu za uivanjem, otvoreno neobuzdana spretna sebinost prosvjeenosti lokalnu, obazrivu, proprostu, tromu i fanatinu sebinost praznoverja, kao to novac mora pobjediti drugi oblik privatnog vlasnitva. Drave koje neto slute o opasnosti razvijene slobodne industrije, dovrenog istog morala i dovrene humane trgovine, pokuavaju da zaustave kapitaliziranje zemljoposjeda - ali sasvim uzaludno. Zemljoposjed, u svojoj razlici od kapitala, jest privatno vlasnitvo, kapital proet jo lokalnim i politikim predrasudama, koji jo nije sasvim doao sebi iz svoje zapletenosti sa svijetom, tj. jo je nedovreni kapital. U toku svoga svjetskog stvaranja on mora doi do apstraktnog, tj. istog izraza.

Odnos privatnog vlasnitva jest rad, kapital i njihov odnos. Krijetanje koju moraju prijei ti lanovi jest: Prvo - neposredno i posredovano jedinstvo jednog i drugog. U poetku kapital i rad jo ujedinjeni; onda, dodue, odvojeni i otudjeni, ali uzajamno se podiui i unapredjujui kao pozitivni uvjeti. [Drugo] Suprotnost jednog i drugog. Oni se uzajamno iskljuuju; radnik vidi u kapitalistu svoje nepostojanje, i obratno; svaki pokuava da drugome oduzme njegovo postojanje. [Tree] Suprotnost svakog samom sebi. Kapital = nagomilani rad = rad. Kao takav on se raspada na sebe i svoje kamate, kao to se ove opet raspadaju na kamate i dobit. Potpuno rtvovanje kapitalista. On prelazi u radniku klasu, kao to radnik - ali samo izuzetno - postaje kapitalist. Rad kao moment kapitala, njegovi trokovi. Dakle, nadnica je rtva koju prinosi kapital. Rad se raspada na sebe i nadnicu. Sam radnik je kapital, roba. Kolizija uzajamnih suprotnosti.
Napomene 24) Amendment Bill iz 1834 - zakon o reformi staranja o sirotinji, koji je stupio na snagu 14. avgusta 1834. i koji je doputao samo jedan oblik pomoi sirotnji: smjetaj u "radne domove". 25) "Les Revolutions de France et de Brabant" par Camille Desmoulins, Second trimestre, contenant mars, avril et mai. Pariz, godina I, br. 16, i 26. Ovaj nedeljni asopis, koji je izlazio od novembra 1789. do jula 1791, bio je u stvari niz pamfleta.

Ekonomsko-filozofski rukopisi iz 1844. godine

[Trei rukopis](26) Privatno vlasnitvo i rad ad pag XXXVI(27) Subjektivna sutina privatnog vlasnitva, privatno vlasnitvo kao djelatnost koja postoji za sebe, kao subjekt, kao linost, jest rad. Razumje se, dakle, da tek nacionalnu ekonomiju koja je rad priznala svojim principom - Adam Smit - koja, dakle, privatno vlasnitvo nije vie shvaala samo kao stanje izvan ovjeka, da tu nacionalnu ekonomiju treba posmatrati kao proizvod zbiljske energije i kretanja privatnog vlasnitva (ona je za sebe u

svijesti nastalo samostalno kretanje privatnog vlasnitva, moderna industrija kao vlastitost), i kao proizvod moderne industrije, s druge strane, ubrzala i proslavila energiju i razvitak te industrije i uinila je snagom svijesti. Pristalice novanog i merkantilnog sistema, koji privatno vlasnitvo smatraju samo predmetnim biem za ljude, ine se stoga ovoj proslavljenoj nacionalnoj ekonomiji, koja je otkrila subjektivnu sutinu bogatstva - unutar privatnog vlasnitva - kao fetiisti, kao katolici. Stoga je Engels s pravom nazvao Adama Smita Luterom nacionalne ekonomije(28). Kao to je Luter priznao religiju, vjeru za sutinu vanjskoga svijeta i stoga se suprostavio katolikom mnogobotvu, kao to je ukinuo spoljanju religioznost time to je religioznost uinio ovjekovom unutranjom sutinom, kao to je negirao sveenika koji postoji izvan laika time to je sveenika premestio u srce laika, tako se pregledava bogatstvo koje se nalazi izvan ovjeka i koje je od njega nezavisno - dakle, koje se moe odrati i potvrditi samo na spoljani naim - tj. ta njegova spoljana, nemisaona predmetnost se prevladava time to se privatno vlasnitvo otjelovljuje u samom ovjeku, a sam ovjek se priznaje njegovom sutinom - ali zato je sam ovjek stavljen u odredjenje privatnog vlasnitva kao kod Lutera u odrdjenje religije. Medjutim, pod vidom priznanja ovjeka nacionalna ekonomija iji je princip rad samo je konzekvatno provodjenje proricanja ovjeka na taj nain to se sam ovjek ne nalazi vie u spoljanoj napetosti prema spoljanoj sutini privatnog vlasnitva, nego je sam postao ta napeta sutina privatnog vlsnitva. to je prije bilo sebi-spoljani-bitak (Sichuerlichsein), realno ovjekovo ospoljenje, sada je postalo samo djelo ospoljenja, ospoljenost. Ako, dakle, ova nacionalna ekonomija poinje s prividom priznanja ovjeka, njegove samostalnosti, samodjelatnosti itd., i poto premjeta privatno vlasnitvo u sutinu samoga ovjeka, pa ne moe vie biti uvjetovana lokalnim, nacionalnim itd. odredjenjima privatnog vlasnitva kao sutine koja egzistira izvan njega, dakle, razvija kozmopolitsku, opu energiju koja rui svaku granicu, svaku vezu, da bi se postavila na tom mjestu kao jedina politika, openitost, granica i veza, ona u daljem razvitku mora odbaciti licemjerstvo i pokazati se u svom potpunom cinizmu; a ona to ini tako to - bez obzira na sve prividne protivrjenosti u koje zapetljava to uenje - mnogo jednostranije i zato otrije i konzekvetnije, tratira rad kao jedinu sutinu bogatstva; tovie, ona pokazuje da su konzekvencije toga uenja, nasuprot onom prvobitnom svaanju, ovjeku neprijateljske i, napokon zadaje smrtni udarac poslednjem, individualnom, prirodnom, od kretanja rada i izvora bogatstva nezavisnom postojanju privatnog vlasnitva - zemljinoj renti, tom izrazu feudalnog vlasnitva koji je postao ve sasvim nacionalnoekonomski i stoga nesposoban za otpor protiv nacionalne ekonomije (Rikardova kola). Cinizam nacionale ekonomije ne raste samo relativno poevi od Smita preko Seja do Rikarda, Mila itd., ukoliko ovi poslednji vide konzekvencije industrije kao razvijene i punije protivrenosti, nego i s pozitivnog gledita oni uvijek i svesno idu dalje od svog prethodnika putem otudjenja protiv ovjeka, ali samo zato to se njihova nauka razvija konzekvetnije i istinitije. Time to privatno vlasnitvo u njegovom djelatnom obliku ine subjektom, dakle, istovremeno ine ovjeka biem i ovjeka koga svode na nebie ine biem, protivrjenost zbiljnosti potpuno odgovara protivrjenom biu koju su priznali kao princip. Rastrgana zbiljnost industrije ne samo to oprgava ve,

naprotiv, potvrdjuje njihov u sebi rastrgani princip. tovie, njihov princip je princip te rastrganosti. Fiziokratsko uenje dr Kenea ini prijelaz od merkalizma Adamu Smitu. Fiziokratija je neposredno nacionalnoekonoski raspad feudalnom vlsanitva, ali isto tako i neposredno nacionalnoekonomska transformacija, ponovno uspostavljanje toga istog feudalnog flasnitva, samo to njegov jezik vie nije feudalni, nego ekonomski. itavo bogatstvo sastoji se od zemlje i zemljoradnje (agrikulture). Zemlja jo nije kapital, ona je jo poseban nain njegova ivljenja, koji vrijedi u svojoj prirodnoj osobenosti i uslijed svoje prirodne osobenosti; ali zemlja je ipak opi, prirodni element, dok merkantilizam poznaje samo plemeniti metal kao egzistenciju bogatstva. Predmet bogatstva, njegova materija dobila je, dakle, istovremeno najviu openitost unutar prirodne granice - ukoliko je on jo i kao priroda neposredno predmetno bogatstvo. A zemlja postoji za ovjeka samo pomou rada, agrikulture. Dakle, ve se subjektivna sutina bogatstva premjeta u rad. Rad, dakle, jo nije shvaen u svojoj openitosti i apstrakciji, on je jo vezan za poseban prirodni element kao svoju materiju, on je stoga priznat jo u posebnom, prirodnom odredjenom nainu postojanja. On je stoga tek odredjeno, posebno ospoljenje ovjeka, kao to je njegov proizvod shvaen jo kao odredjeno bogatstvo - koji vie pripada prirodi nego samom radu. Zemlja se ovdje jo priznaje kao prirodno postojanje nezavisno od ovjeka, jo se ne priznaje kao kapital, tj. kao moment samog rada. Rad se, naprotiv, pojavljuje kao njen moment. Medjutim, time to je fetiizam starog, spoljanjeg bogatstva, koje postoji samo kao predmet sveden na vrlo jednostavan prirodni element, a njegovo bie priznato ve, iako tek djelomino, na poseban nain u svojoj subjektivnoj egzistenciji, neophodan napredak sastoji se u tome da se prizna opa sutina bogatstva i da se stoga rad u svojoj optoj apsolutnosti, tj. apstraktnosti uzdigne do principa. Fiziokratiji se dokazuje da se agrikultura u ekonomskom, dakle, jedino opravdanom pogledu ne razlikuje ni od koje druge oblasti proizvodnje, da prema tome sutina bogatstva nije odredjeni rad, posebno ispoljavanje rada vezano za poseban element, nego da je to rad uope. Fiziokratija porie posebno spoljanje, samo predmetno bogatstvo time to rad proglaava njegovom sutinom. Ali rad je za nju, prije svega, samo subjektivna sutina zemljoposjeda (fiziokratija polazi od vrste vlasnitva koja se historijski pojavljuje kao vladajua i priznata); ona samo zemljoposjed ini ospoljenim ovjekom. Ona ukida njegov feudalni karakter tako to proizvodnju (agrikulturu) proglaava njegovom sutinom; ali ona se odnosi negativno prema svijetu industrije, ona priznaje feudalni sistem time to agrikulturu proglaava jedinom proizvodnjom. Razumije se, im se shvati subjektivna sutina industrije koja se konstruira u suprotnosti prema zemljoposjedu, tj. kao industrija, ta sutina ukljuuje u sebe i tu svoju suprotnost. Jer kao to industrija obuhvaa ukinuti zemljoposjed, tako njena subjektivna sutina obuhvaa istovremeno subjektivnu sutinu zemljoposjeda.

Kao to je zemljoposjed prvi oblik privatnog vlasnitva, a industrija mu se suprostavlja samo kao posebna vrsta vlasnitva prije svega historijski - ili je, bolje reeno, oslobodjeni rob zemljoposjeda - tako se taj proces ponavlja pri naunom shvaanju subjektivne sutine privatnog vlasnitva, rada, a rad se javlja, prije svega, samo kao zemljoradnja, a zatim dolazi do izraaja kao rad uope. itavo bogatstvo postalo je industrijsko bogatstvo, bogatstvo rada, a industrija je dovreni rad, kao to je tvorniki sistem izgradjena sutina industrije, tj. rada, dok je industrijski kapital zavren oblik privatnog vlasnitva. Vidimo kako tek sada privatno vlasnitvo moe dovriti svoju vlast nad ovjekom i u najopenitijem obliku postaviti svjetskohistorijska sila.
Napomene 26) Trei rukopis je svezak od 17 araka, odnosno 68 stranica. Marks ih je sam paginirao. Poslije stranice XXI Marks je omakom stavio XXIII, a poslije XXIV stavio je XXVI. Posljednje 23 stranice su prazne. Na str. XI, neposredno poslije ekonomskih razmatranja, poinje kritika Hegelove filozofije, prekidana ovdje-ondje daljnjim ekonomskim izlaganjima. Sve to se odnosi na Hegelovu filozofiju skupljeno je u jedno poglavlje, dato na kraju pod naslovom "Kritika Hegelove dijalektike i filozofije uope". Na str. XXXIX poinje predgovor koji je ovdje stavljen na poetak, ispred prvog rukopisa. 27) Ovo je dodatak uz izgubljenu str. XXXVI drugog rukopisa. 28) Vidi Fridrih Engels, Nacrt za kritiku politike ekonomije.

Ekonomsko-filozofski rukopisi iz 1844. godine

[Trei rukopis (nastavak)] Privatno vlasnitvo i komunizam ad pag. XXXIX(29). Ali suprotnost izmedju nevlasnitva i vlasnitva jo je indiferetna suprotnost, jo nije u svojoj djelatnoj relaciji prema svom unutranjem odnosu, jo nije suprotnost shvaena kao protivrjenost, sve dok se ne shvati kao suprotnost rada i kapitala. ak i bez progresivnog kretanja privatnog vlasnitva (u starom Rimu, u Turskoj itd.) ta suprotnost moe se izraziti u prvom obliku. Tako se ona jo ne javlja kao odredjena samim privatnim vlasnitvom. Ali rad, subjektivna sutina privatnog vlasnitva kao iskljuenje vlasnitva, i kapital, objektivni rad kao iskljuenje rada, ine privatno vlasnitvo kao razvijeni odnos protivrjenosti, te stoga energian, napet odnos koji vodi reenju protivrjenosti.

ad ibidem. Ukidanje samootudjenja ini isti put kao i samootudjenje. Najpre se razmatra privatno vlasnitvo samo s njegove objektivne strane - ali se rad ipak promatra kao njegova sutina. Stoga je njegov oblik postojanja kapital, koji "kao takav" treba ukinuti (Prudon). Ili se poseban nain rada -niveliran, podjeljen, te stoga neslobodan rad - shvaa kao izvor tetnosti privatnog vlasnitva i njegova ovjeku otudjenog, postojanja - Furije, koji, shodno fiziokratima, zemljoradnju opet shvaa barem kao izvrstan rad, dok SenSimon, naprotiv, industrijski rad kao takav proglaava sutinom i tei za iskljuivom vlasti industralijalaca i poboljanjem poloaja radnika. Komunizam je napokon pozitivan izraz ukinutog privatnog vlasnitva, prije svega, ope privatno vlasnitvo. Time to odnos privatnog vlasnitva shvaa u njegovoj openitosti, komunizam je 1. u svom prvom obliku samo uopenje i dovrenje toga vlasnitva; kao takvo dovrenje on se pokazuje u dvostrukom obliku: prvo, vladavina vlasnitva stvari nad njim tako je velika da on eli unititi sve to ne mogu svi posjedovati kao privatno vlasnitvo; on hoe na nasilan nain da apstrahira od talenta itd. Neposredan fiziki posjed njemu je jedini cilj ivota i postojanja; odredjenje radnika se ne ukida, nego se proiruje na sve ljude; odnos privatnog vlasnitva ostaje odnos zajednice prema svijetu stvari; napokon, ova tendencija suprostavljanja opeg privatnog vlasnitva privatnom vlasnitvu manifistira se u ivotinjskom obliku kad se braku (koji je svakako oblik ekskluzivnog privatnog vlasnitva) suprostavlja zajednica ena, gdje, dakle, ena postaje drutveno i ope vlasnitvo. Moe se rei da je ta misao o zajednici ena izreena tajna toga jo sasvim grubog i nemisaonog komunizma. Kao to ena iz braka prelazi u opu prostituciju, tako cijeli svijet bogatstva, tj. predmetnog ovjekovog bia, prelazi iz odnosa ekskluzivnog braka s privatnim vlasnikom u odnos univerzalne prostitucije sa zajednicom. Taj komunizam - time to svagdje negira ovjekovu linost - upravo je samo konzekvetan izraz privatnog vlasnitva, koje je sama ta negacija. Opa zavist koja se konstituira kao sila samo je skriveni oblik u kome se gramzivost uspostavlja i zadovoljava samo na drugi nain. Misao svakog privatnog vlasnitva kao takvog upravljena je barem protiv bogatijeg privatnog vlasnitva kao zavist i tenja za niveliranjem, tako da one sainjavaju, tako rei, sutinu konkurencije. Primitivni komunist samo je dovrenje te zavisti i te nivelacije sa stanovnita zamiljenog minimuma. On ima odredjenu, ogranienu mjeru. Kako to ukidanje privatnog vlasnitva ima malo veze sa zbiljskim prisvajanjem, dokazuje upravo apstraktna negacija itavog svijeta obrazovanja i civilizacije, povratak neprirodnom primitivizmu ovjeka siromana i bez potreba, koji ne samo to nije prevladao privatno vlasnitvo nego do njega jo nije ni dospio. Za komunizam ove vrste zajednica je samo zajednica rada i jednakost plae, koju isplauje zajedniki kapital, tj. zajednica kao opi kapitalist. Obje strane odnosa uzdignute su u zamiljenu opost: rad kao odredjenje u koje je svatko postavljen, a kapital kao priznata opost i mo zajednice. U odnosu prema eni kao plijenu i sluavci zajednikog uivanja izraena je beskrajna degradacija u kojoj ovjek postoji za sebe samog, jer tajna tog odnosa ima svoj nesumljiv, odluan, otvoren, otkriven izraz u odnosu mukarca prema eni i nainu kako se shvaa neposredni, prirodni rodni

odnos. Neposredan, prirodan, nuan odnos ovjeka prema ovjeku je odnos mukarca prema eni. U tom prirodnom rodnom odnosu, odnos ovjeka prema prirodi neposredno je njegov odnos prema ovjeku, kao to je odnos prema ovjeku neposredno njegov odnos prema prirodi, njegovo vlastito prirodno odredjenje. U tom odnosu pokazuje se, dakle, na osjetilan nain, svedeno na oiglednu injenicu to koliko je ljudska sutina postala ovjeku prirodna ili koliko je priroda postala ovjekova ljudska sutina. Iz tog odnosa moe se, dakle, prosudjivati cjelokupan stupanj ovjekova obrazovanja. Iz karaktera toga odnosa slijedi koliko je ovjek postao za sebe i koliko je sebe shvatio kao rodno bie, kao ovjeka; odnos mukarca prema eni je najprirodniji odnos ovjeka prema ovjeku. U njemu se, dakle, pokazuje, koliko je prirodno odnoenje ovjeka ljudsko ili koliko je ljudska sutina njemu postala prirodnim biem, koliko je njegova ljudska priroda postala njemu prirodom. U tom se odnosu takodjer pokazuje koliko je ovjekova potreba postala ljudskom potrebom, koliko mu je, dakle, drugi ovjek kao ovjek postao potrebom, koliko je on u svom najindividualnijem postojanju istovremeno i drutveno bie. Prvo pozitivno ukidanje privatnog vlasnitva, grubi komunizam, samo je, dakle, pojavni oblik podlosti privatnog vlasnitva koje hoe da se postavi kao pozitivna zajednica. 2. Komunizam a) jo politike prirode, demokretski ili despotski; b) s ukidanjem drave, ali istovremeno jo nedovren i jo uvijek aficiran privatnim vlasnitvom, tj. ovjekovim otudjenjem. U oba oblika komunizam se ve pokazuje kao reintegracija ili povratak ovjeka u sebe, kao ukidanje ovjekova samootudjenja, ali poto jo nije shvatio pozitivnu sutinu privatnog vlasnitva, i poto je isto tako malo shvatio ljudsku prirodu potrebe, on je njime jo proet i pod njegovim uticajem. On je, dodue, shvatio pojam privatnog vlasnitva, ali jo nije shvatio njegovu sutinu. 3. Komunizam kao pozitivno ukidanje privatnog vlasnitva kao ovjekova samootudjenja, te stoga, kao zbiljsko prisvajanje ovjekove sutine od ovjeka i za ovjeka, potpun, svijestan i unutar cjelokupnog bogatstva dosadanjeg razvitka nastali povratak ovjeka sebi kao drutvenog, tj. ovjenog ovjeka. Taj komunizam kao dovrni naturalizam = humanizam, kao dovrni humanizam = naturalizam, on je istinsko rjeenje sukoba izmedju ovjeka i prirode, izmedju ovjeka i ovjeka, istinsko reenje borbe izmedju egzistencije i sutine, izmedju opredmeivanja i samootpredmeivanja, izmedju slobode i nunosti, izmedju individuma i roda. On je reenje zagonetka historije i zna da je on to reenje. Stoga je cjelokupno kretanje historije, s jedne strane, zbiljski akt radjanja komunizma, rodjenja njegova empirijskog postojanja, a s druge strane, za njegovu svijest koja misli -shvaeno i svjesno kretanje njegova nastajanja, dok onaj jo nedovreni komunizam trai historijski dokaz za sebe u pojedinim historijskim oblicima koji su suprostavljeni privatnom vlasnitvu, dokaz u postojeem na taj nain to istre pojedine momente iz kretanja (na tom konju osobito jau Kabe, Vilegardel itd.) i fiksira ih kao dokaze za svoju

historijsku istokrvnost, ime upravo dokazuje da nesrazmjerno vei dio toga kretanja protivrjei njegovim tvrdnjama, i ako je jednom postajao, da upravo njegov proli bitak opovrgava pretenzije sutine. Lako je uvideti nunost toga da cjelokupno revolucionarno kretanje nalazi kako svoju empirijsku tako i teorijsku bazu u kratanju privatnog vlasnitva, upravo u kretanju ekonomike. To materijalno, neposredno osjetilno privatno vlasnitvo jest materijalni, osjetilni izraz otudjenog ovjekova ivota. Kretanje privatnog vlasnitva proizvodnja i potronja - jest osjetilno oitovanje kratanja cjelokupne dosadanje proizvodnje, tj. ozbiljenje ili zbiljnost ovjeka. Religija, porodica, drava, pravo, moral, nauka, umjetnost itd. samo su posebni naini proizvodnje i padaju pod njen opi zakon. Stoga je pozitivno ukidnje privatnog vlasnitva kao prisvajanje ovjekovog ivota pozitivno ukidanje svakog otudjenja, dakle povratak ovjeka iz religije, porodivce, drave itd. u svoje ljudsko, tj. drutveno postojenje. Religiozno otudjenje kao takvo dogadja se samo u podruju svijesti ovjekove unutranjosti, ali ekonomsko otudjenje je otudjenje zbiljskog ivota - stoga njegovo ukidanje obuhvaa obe strane. Razumje se da kretanje kod raznih naroda poinje prema tome da li se istinski priznati ivot naroda vie dogadja u svijesti ili u vanjskom svijetu, da li je vie misaoni ili realni ivot. Komunizam poinje odmah s ateizmom (Oven), ateizam je isprva jo daleko od toga da je komunizam, kao to je onaj ateizam s kojim poinje komunizam vie jedna apstrakcija. - Stoga je filantropija ateizma isprva samo filozofska, apstraktna filantropija, dok je filantropija komunizma odmah realna i neposredno pripravna za djelovanje. Vidjeli smo kako pod pretpostavkom pozitivnog ukinutog privatnog vlasnitva ovjek proizvodi ovjeka, sama sebe i drugog ovjeka; kako je predmet koji je neposredno odjelotvorenje njegove individualnosti istovremeno njegovo vlastito postojanje za drugog ovjeka, postojanje tog drugog ovjeka i postojanje drugog za prvoga. Ali, i materijal rada i ovjek kao subjekt isto su tako rezultat kao i polazna taka kretanja (a da oni moraju biti ta polazna taka, upravo u tome lei historijska nunost privatnog vlasnitva). Drutveni karakter je, dakle, opi karakter cjelokupnog kretanja; kao to samo drutvo proizvodi ovjeka kao ovjeka, tako i on prozvodi drutvo. Djelatnost i uitak su drutveni kako po svom sadraju tako i po nainu postojanja; oni su drutvena djelatnost i drutveni uitak. Ljudska sutina prirode postoji tek za drutvenog ovjeka; jer tek ovdje ona postoji za njega kao veza s ovjekom, kao njegovo postojanje za drugoga i kaop ostojanje drugoga za njega, te kao ivotni element ljudske zbiljnosti; tek ovdje ona postoji kao osnova njegova vlastitog ljudskog postojanja. Njegovo prirodno postojanje tek mu je ovdje postalo njegovim ljudskim potstojanjem, a priroda je za njega postalo ovjekom. Dakle, drutvo je dovreno sutinsko jedinstvo ovjeka s prirodom, istinsko uskrsnue prirode, provedeni naturalizam ovjeka i provedeni humanizam prirode. Drutvena djelatnost i drutveni uitak nikako ne egzistiraju samo u obliku neposredno zajednike djelatnosti i neposredno zajednikog uitka, iako se

zajednika djelatnost i zajedniki uitak, tj. djelatnost i uitak koji se ispoljavaju i potvrdjuju neposredno u zbiljskom drutvu s drugim ljudima, dogadjaju svagdje gdje je onaj neposredni izraz drutvenosti osnovan u sutini sadraja djelatnosti ili uitka i primjeren prirodi toga sadraja. Ali ak i ako djelujem nauno itd. - djelatnost koju rijetko mogu izvjesti u neposrednoj zajednici s drugima - je sam drutven, jer djelujem kao ovjek. Meni nije dat kao drutveni proizvod samo materijal moje djelatnosti - kao i jezik pomou koje mislilac djeluje - moje vlastito postojanje je drutvena djelatnost; zato ono to inim iz sebe inim iz sebe za drutvo i sa svijeu da to inim kao drutveno bie. Moja opa svijest samo je teorijski oblik onoga ega je ivi oblik realna zajednica, drutveno bie, dok je danas opa svijest apstrakcija od zbiljskog ivota i kao takva suprostavlja mu se neprijateljski. Stoga je i djelatnost moje ope svijesti - kao tavka- moje teorijsko postojanje kao drutvenog bia. Prije svega, treba izbei da se "drutvo" ponovo fiksira kao apstrakcija nasuprot individuumu. Individuum je drutveno bie. Stoga je njegovo ispoljavanje ivota - makar se i ne pojavljivalo u neposrednom obliku zajednikog ivota koji se vri istovremeno s drugima - ispoljavanje i potvrdjivanje drutvenog ivota. Individualni i rodni ovjekov ivot nisu razliiti, i pored toga to je - i to nuno - nain postajanja individualnog ivota vie poseban ili vie openit nain rodnog ivota, ili rodni ivot -vie poseban ili openit individualni ivot. Kao rodna svijest ovjek potvrdjuje svoj realni drutveni ivot i ponavlja samo svoje zbiljsko postojanje u miljenju, kao to se, obrnuto, rodni bitak potvrdjuje u rodnoj svijesti i u svojoj openitosti postoji za sebe kao misaono bie. Stoga, ma koliko ovjek bio poseban individuum - a njegova posebnost upravo ga ini individumom i zbiljskim individualnim biem zajednice - on je isto toliko totalitet, idealan totalitet, subjektivno postojanje miljenog i doivljenog drutva za sebe, kao to u zbiljnosti postoji isto tako kao percepacija i zbiljski uitak drutvenog postojanja, kao i totalitet ovjekovog ispoljavanja ivota. Miljenje i bitak su, dodue, razliiti, ali su istovremeno medjusobno u jedinstvu. Smrt izgleda kao okrutna pobjeda roda nad odredjenim individuumom i kao protivrei njihovom jedinstvu; ali odredjeni individuum samo je odredjeno rodno bie i kao takvo smrtno. <4. Kao to je privatno vlasnitvo samo osjetilni izraz injenice da ovjek istovremeno postaje predmetan za sebe i, tovie, da postaje sebi tudj i neovjean predmet, da je njegovo ispoljavanje ivota njegovo ospoljenje ivota, da je njegovo ostvarenje njegovo obestvarenje, tudja zbiljnost, tako se

pozitivno ukidanje privatnog vlasnitva, tj. osjetilno prisvajanje ovjekova bia i ivota, predmetnog ovjeka, ovjekovih djela za i pomou ovjeka, ne smije shvatiti samo u smislu neposrednog, jednostranog uitka, samo u smislu posjedovanja, u smislu imanja. ovjek prisvaja svoje svestrano bie na svestran nain, dakle, kao totalan ovjek. Svaki od njegovih ljudskih odnosa prema svijetu, gledanje, sluanje, mirisanje, kuanje, osjeanje, miljenje, opaanje, htijenje, rad, ljubav, ukratko, svi organi njegove individualnosti, kao organi koji postoje neposredno u svom obliku kao drutveni organi, u svom su predmetnom odnoenju ili u svom odnoenju prema predmetu prisvajanje predmeta; prisvajanje ovjekove zbiljnosti, njeno odnoenje prema predmetu jest potvrdjivanje ovjekove zbiljnosti; ovjekova djelotvornost i ovjekovo trpljenje, jer je trpljenje, shvaeno ljudski, samouitak ovjeka. Privatno vlasnitvo nas je uinilo tako glupim i jednostranim da je neki predmet na tek onda kad ga imamo, dakle, kad postoji za nas kao kapital, ili kad ga neposredno posjedujemo, jedemo, pijemo, nosimo na svome tjelu, nastanjujemo itd., ukratko kad ga upotrebljavamo. Iako privatno vlasnitvo shvaa sva ta neposredna ozbiljenja samog posjeda opet samo kao sredstvo za ivot, a ivot, kojemo oni slue kao sredstvo, jest ivot privatnog vlasnitva, rad i kapitaliziranje. Stoga je na mjesto svih fizikih i duhovnih osjetila stupilo jednostavno otudjenje svih tih osjetila, osjetilo posjedovanja. Na to apsolutno siromatvo moralo se svijesti ovjekovo bie da bi iz sebe moglo roditi svoje unutranje bogatstvo. (O kategoriji posjedovanja vidi Hes u "Einundzwanzig Bogen"(30).) Stoga je ukidanje privatnog vlasnitva potpuna emancipacija svih ljudskih osjetila i svojstava; ali ono je ta emancipacija upravo zato to su ta osjetila i svojstva postala ljudska, kako subjektivno tako i objektivno. Oko je postalo ljudskim okom kao to je njegov predmet postao drutvenim, ljudskim predmetom koji potie od ovjeka za ovjeka. Stoga su osjetila neposredno u svojoj praksi postala teoretiari. Ona se odnose prema stvari zbog stvari same, ali sama stvar je predmetno ljudsko odnoenje prema sebi, prema ovjeku i obrnuto. Stoga su potreba ili uitak izgubili svoju egoistinu prirodu, a priroda svoju golu korisnost tako to je ta korisnost postala ljudska korist. Osjetila i uitak drugih ljudi isto su tako postali moje vlastito prisvajanje. Osim tih neposrednih organa stvaraju se stoga drutveni organi, u obliku drutva, npr. djelatnost neposredno u drutvu s drugima itd. postala je organ mog ispoljavanja ivota i nain prisvajanja ovjekova ivota. Razumje se, ljudsko oko drugaije uiva nego grubo, neljudsko oko, ljudsko uho drugaije nego grubo uho itd. Vidjeli smo da se ovjek ne gubi u svom predmetu samo onda kad mu ovaj postane ljudski predmet ili predmetni ovjek. To je mogue samo tako da

predmet predmet postane za njega samo drutveni predmet, da on sam sebi postane drutveno bie i da drutvo postane za njega bie u tom predmetu. Stoga, ukoliko, s jedne strane, svagdje u drutvu predmetna zbiljnost postaje ovjeku zbiljnost ovjekovih sutinski snaga, ovjekova zbiljnost, pa zato i zbliljnost njegovih vlastitih sutinskih snaga, svi predmeti postaju opredmeenje njega samoga, predmeti koji potvrdjuju i ostvaruju njegovu individualnost, njegovi predmeti, tj. predmet postaje on sam. Kako oni postaju njegovim predmetima, to zavisi od prirode predmeta i od prirode sutinske snage koja joj odgovara; jer upravo odredjenost toga odnosa ini poseban, zbiljski nain potvrdjivanja. Jedan predmet je oku drugaiji nego uhu i predmet oka je drugaiji nego predmet uha. Svojevrsnost svake sutinske snage upravo je njena svojevrsna sutina, dakle i svojevrstan nain njenog opredmeivanja, njenog predmetno-zbiljskog ivog bitka. Stoga se ovjek u predmetnom svijetu potvrdjuje ne samo u miljenju nego sa svim osjetilima. S druge strane, shvaeno subjektivno: tek muzika budi ovjekovu smisao za muziku; za nemuzikalno uho ni najljepa muzika nema nikakva smisla, nije nikakav predmet, jer moj predmet moe biti samo potvrdjivanje jedne od mojih sutinskih snaga, to jest on za mene moe postojati samo onako to moja sutinska snaga postoji za sebe kao subjektivna sposobnost, jer smisao jednog predmeta ide za mene upravo donde (on ima smisao samo za njemu odgovarajue osjetilo) dokle see moje osjetilo; stoga su osjetila drutvenog ovjeka drugaija nego osjetila nedrutvenog ovjeka; tek pomou predmetno razvijenog bogtstva ovjekova bia djelomino se razvijaju, a djelomino tek proizvode: bogatstvo subjektivno ljudske osjetilnosti, muzikalno uho, oko za ljepotu oblika, ukratko - osjetila sposobna za ljudske uitke, osjetila koja se potvrdjuju kao ljudske sutinske snage. Jer ne samo pet osjetila nego i takozvana duhovna osjetila, praktika osjetila (volja, ljubav) jednom rijei ljudsko osjetilo, ljudskost osjetila, nastaje tek pomou postojanja njegova predmeta, pomou oovjeene prirode. Stvaranje pet osjetila jest posao cjelokupne dosadanje svjetske historije. Osjetilo koje je obuzeto grubom praktinom potrebom ima samo ogranien smisao.> Za izgladnjela ovjeka ne postoji ljudski oblik hrane, nego samo njeno apstraktno postojanje kao hrane: ona bi isto tako mogla biti pred njim u najsirovijem obliku i ne moe se rei ime bi se ova ishrana razlikovala od ivotinjske ishrane. Pritisnut brigom i siromatvom, ovjek nema smisla ni za najlepu predstavu; trgovac mineralima vidi samo trgovaku vrijednost, ali ne vidi ljepotu ni osobitu prirodu minerala; on nema mineralokog smisla; dakle, odpredmeenje ovjekova bia i u teoriskom i u praktinom pogledu bilo je potrebno kako za to da ovjekovo osjetilo uini ljudskim, tako i da stvori ljudsko osjetilo koje odgovara cjelokupnom bogatstvu ljudskog prirodnog bia. <Kao to kretanjem privatnog vlasnitva, njegova bogatstva i bijede materijalnog i duhovnog bogatstva i bijede - drutvo koje nastaje zatie sav materijal za to formiranje, tako i novonastalo drutvo proizvodi kao svoju stalnu zbiljnost ovjeka u tom cjelokupnom bogatstvu njegova bia, bogatog i duboko sveosjetilnog ovjeka.>

Vidimo kako subjektivizam i objektivizam, spiritualizam i materijalizam, djelatnost i trpljenje gube svoju suprotnost, a time i svoje postojanje kao takve suprotnosti, tek u drutvenom stanju, <vidi se kako je rjeenje teorijskih suprotnosti mogue samo na praktian nain, samo ovjekovom praktinom energijom, pa njihovo reenje nije stoga nikako samo zadatak spoznaje nego zbiljski ivotni zadatak, koji filozofija nije mogla rijeiti upravo zato to je isti zadatak shvatila samo kao teorijski zadatak...> <Vidimo kako je historija industrije i nastalo predmetno postojanje industrije otvorena knjiga ovjekovih sutinskih snaga, osjetilno data ovjekova psihologija koja dosad nije bila shvaena u svojoj povezanosti s ovjekovom sutinom, nego uvijek samo u vanjskom odnosu korisnosti, jer su ljudi kreui se unutar otudjenja - shvaali kao zbiljnost ovjekovih sutinskih snaga i kao akte ljudskoga roda samo ope ovjekovo postojanje, religiju ili historiju u njenoj apstraktno-opoj sutini kao politiku, umjetnost, literaturu itd. U obinoj, materijalnoj industriji (koja se isto tako moe shvatiti i kao poseban dio industrije, jer je sva dosadanja ljudska djelatnost bila rad, dakle industrija, sama po sebi otudjena djelatnost) imamo pred sobom opredmeenje ovjekove sutinske snage u obliku osjetilnih, tudjih, korisnih predmeta, u obliku otudjenja. Ona psihologija za koju je ta knjiga, dakle osjetilno upravo najprisutniji, najpristupaniji dio historije, zatvorena ne moe postati zbiljskom, sadrajnom i realnom naukom.> to da uope mislimo o nauci koja otmjeno apstrahira od toga velikoga dijela ljduskoga rada i ne osjea u samoj sebi svoju nepotpunost sve doktle dok joj takvo raireno bogatstvo ljudskoga djelovanja ne kae nita, osim moda neto to se moe rei jednom rijei: "potreba", "prosta potreba"? Prirodne nauke su razvile golemu djelatnost i ovladale stalno rastuim materijalom. Medjutim, filozofija im je ostala isto onako tudja kao to su one ostale tudje filozofiji. Kratkotrajno ujedinjenje bilo je samo fantastina iluzija. Volja je postojala, ali je nedostajalo snage. Sama historijografija osvre se na prirodne nauke samo uz put, kao na faktor prosvjeenosti, korisnih pojedinih velikih otkria. Ali prirodne nauke se pomou industrije utoliko praktinije zahvatile u ovjekov ivot, preoblikovale ga i pripremile ovjekovu emancipaciju, mada su neposredno morale upotpuniti oneovjeenje. Industrija je zbiljski historijski odnos prirode, a stoga i prirodna nauka prema ovjeku; ako se, stoga, ona shvati kao egzoteriko otkrivanje ovjekovih sutinskih snaga, moe se shvatiti ljudska sutina prirode ili prirodna sutina ovjeka; stoga e prirodne nauke izgubiti apstraktno materijalni, ili tanije, idealistiki pravac i postae baza ljudske nauke, kao to su sad ve postale - iako u otudjenom obliku - baza zbiljskog ljudskog ivota; jedna baza za ivot, a druga za nauku, to je od poetka la. <Priroda koja nastaje u ljudskoj historiji - u aktu nastajanja ljudskog drutva - zbiljska je ovjekova priroda kakva postaje pomou industrije, iako u otudjenom obliku, istinska antropoloka priroda.> Osjetilnost (vidi Fojerbah) mora biti baza svake nauke. Ona je zbiljska nauka samo kao polazi od osjetilnosti u dvostrukom obliku: od osjetilne svijesti i od osjetilne potrebe - dakle, samo ako nauka polazi od prirode. Da bi "ovjek" postao predmet osjetilne svijesti i da bi potreba "ovjeka kao ovjeka" postala potreba, za to je cjelokupna historija - historija priprema, historija razvitka. Sama historija je zbiljski dio historije prirode, postajanje prirode ovjekom.

Prirodne nauke e kasnije isto tako obuhvatiti nauku o ovjeku, kao to e nauka o ovjeku obuhvatiti prirodne nauke: to e biti jedna nauka. ovjek je neposredan predmet prirodnih nauka, jer neposredna osjetilna priroda za ovjeka je neposredno ovjekova osjetilnost (identian izraz), ovjek koji za njega neposredno osjetilno postoji kao drugi; jer njegova vlastita osjetilnost postoji za njega kao ljudska osjetilnost tek pomou drugog ovjeka. Ali priroda je neposredan predmet nauke o ovjeku. Prvi ovjekov predmet - ovjek - jest priroda, osjetilnost i potrebe ovjekove osjetilne sutinske snage, koje svoje predmetno ostvarenje mogu nai samo u prirodnim predmetima, mogu nai svoju samopoznaju samo u nauci o prirodnom biu uope. Jezik, element samog miljenja, element ivotnog ispoljavanja misli, osjetilne je prirode. Drutvena zbiljnost prirode i ljudske prirodne nauke ili prirodne nauke o ovjeku - to su indetinni izrazi. <Vidimo kako na mjesto nacionalnoekonomskog bogatstva i bijede stupa bogat ovjek i bogata ovjekova potreba. Bogat ovjek je isovremeno ovjek kome je potreban totalitet ovjekova ispoljavanja ivota. ovjek u kome njegovo vlastito ostvaranje postoji kao unutranja nunost, kao nuda. Ne samo ovjekovo bogatstvo nego i njegovo siromatvo dobiva - pod pretpostavkom socijalizma - podnjedako ljudsko, te stoga drutveno znaenje. Ono je pasivna veza koja ini da ovjek kao potrebu osjeti najvee bogatstvo, drugog ovjeka. Vlast predmetnog bia u meni, osjetilno izbijanje moje sutinske djelatnosti jest strast, koja na taj nain postaje ovdje djelatnost moga bia.> 5. Jedno bie je za sebe samostalno tek onda kad stoji na vlastitim nogama, a na vlastitim nogama stoji tek onda kad svoje postojanje zahvaljuje samom sebi. ovjek koji ivi od milosti drugoga smatra se zavisnim biem. A ja potpuno ivim od milosti drugoga ako sam mu obavezan ne samo za izdravanje svoga ivota nego ako je on jo osim toga stvorio moj ivot, ako je on izvor moga ivota, a moj ivot nuno ima takvu osnovu izvan sebe ako nije moje vlastito djelo. Stoga je stvaranje predstava koju je vrlo teko potisnuti iz narodne svijesti. Njoj je neshvatljivo postojanje prirode i ovjeka pomou sebe samih, jer protivrjei svim evidetnim datostima praktinog ivota. Predstava o stvaranju Zemlje dobila je snaan udarac od geognozije, tj. od nauke koja stvaranje zemlje postanak zemlje prikazuje kao proces, kao samostvaranje. Generatio aequivoca je jedino praktino opovrgavanje teorije stvaranja. Sada je, dodue, lako rei pojedinim individuama ono to je ve Aristotel rekao: ti si rodjen od svog oca i majke, dakle, parenje dvoje ljudi, rodni akt ljudi proizveo je ovjeka. Vidi, dakle, da ovjek i fiziki svoje postojanje zahvaljuje ovjeku. Ne smije, dakle, imati u vidu samo jednu stranu, beskrajni progres, i pitati: tko je rodio moga oca, a tko njegova djeda itd. Ti se mora vrsto drati i krunog kretanja, koje je u onom progresu osjetilno vidljivo, prema kojemu ovjek u radjanju ponavlja sebe sama, te tako ovjek uvijek ostaje subjekt. Ali ti e govoriti: ja ti priznajem to kruno kretanje,

priznaj ti meni progres koji me uvijek tera dalje sve do pitanja: tko je uope stvorio prvog ovjeka i prirodu? Ja ti mogu samo odgovoriti: samo tvoje pitanje proizvod je apstrakcije. Pitaj se kako dolazi na ovo pitanje; pitaj se da li tvoje pitanje ne dolazi sa stajalita na koje ne mogu odgovoriti zato to je izopaeno? Pitaj se da li onaj progres kao takav postoji za razumno razmiljanje? Ako pita za stvaranje prirode i ovjeka, ti apstrahira, dakle, od ovjeka i prirode. Ti ih smatra za nepostojee, a ipak hoe da ti dokaem da postoje. Ja ti samo kaem: napusti svoju apstrakciju, onda naputa i svoje pitanje, ili, ako se eli vrsto drati svoje apstrakcije, onda budi konzekvetan, pa ako ovjeka i prirodu zamilja kao nepostojee koje misli, onda zamisli sebe samog kao da ne postoji, jer ti si ipak i priroda i ovjek. Ne misli, ne pitaj me, jer im ti misli i pita, tvoja apstrakcija o bitku prirode i ovjeka nema smisla. Ili si takav egoist da sve postavlja kao nita i eli da postane sam? Ti mi moe uzvratiti: ja ne elim pretpostaviti da je priroda nita itd.; ja te pitam za njezin akt nastajanja, kao to anatoma pitam za stvaranje kostiju. Medjutim, zato to za ovjeka socijalista cjelokupna takozvana svetska historija nije nita drugo ve proizvodjenje ovjeka pomou ljudskoga rada, nita drugo nego nastajanje prirode za ovjeka, on ima oigledan, neoboriv dokaz o svom rodjenju pomou samoga sebe, o svom procesu nastajanja. Time to su bitnost ovjeka i prirode, time to su ovjek za ovjeka kao postojanje prirode, a priroda za ovjeka kao postojanje ovjeka postali praktini, osjetilni, oigledni, postalo je praktiki nemogue pitanje o tudjem biu, o biu nad prirodom i ovjekom -pitanje, koje ukljuuje priznanje nebitnosti prirode i ovjeka. Ateizam kao poricanje te nebitnosti nema vie nikakvog smisla, jer je ateizam negacija boga i postavlja tom negacijom postojanje ovjeka; ali socijalizmu kao socijalizmu nije vie potrebno takvo posredovanje; on poinje od teorijski i praktiki osjetilne ovjekove i prirodne svijesti kao sutine. On je pozitivna ovjekova samosvijest koja nije vie posredovana ukidanjem religije, kao to je zbiljski ivot pozitivna ovjekova zbiljnost koja nije vie posredovana ukidanjem privatnog vlasnitva, komunizmom. Komunizam je pozicija kao negacija negacije, stoga zbiljski, za sljedei historijski razvitak nuan moment ovjekove emencipacije i povratka samome sebi. Komunizam je nuan oblik i energian princip neposredne budunosti, ali komunizam kao takav(31) nije cilj ljudskog razvitka - oblik ljudskog drutva.(32)
Napomene 29) Ovo je dodatak uz izgubljenu str. XXXIX drugog rukopisa. 30) Kategorija posjedovanja - u svome lanku Philosophie der Tat (u zborniku "Einundzwanzig Bogen aus der Schweiz", Erster Teil, Zurich und Winterthur 1843, S. 329) Mozes Hes pie: udnja za postojanjem (Seinsucht), naime udnja da se trajno postoji kao odredjeni individualitet, kao ogranieno Ja, kao konano bie -to je ono to vodi udnji za posjedovanjem (Habsucht). A negacija svake odredjenosti, apstraktno Ja i apstraktni komunizam, posljedica prazne 'stvari po sebi', kriticizma i revolucije, nezadovoljenog 'treba' to je ono to je dovelo do bia (Sein) i posjedovanja (Haben). Tako su iz pomonih glagola (Hulfszeitworter) postale imenice (Hauptworter)."

31) Pod "komunizmom kao takvim", Marks ovdje misli na grubi, egalitarni komunizam, iji su predstavnici bili, na primjer, babuvisti. 32) Ovdje poinje prvi dio "Kritike Hegelove dijalektike i filozofije uope", koji je prema Marksovoj sugestiji dat na kraju ovog spisa.

Ekonomsko-filozofski rukopisi iz 1844. godine

[Trei rukopis (nastavak)] Potreba, proizvodnja i podjela rada 7. Vidjeli smo kakvo znaenje pod pretpostavkom socijalizma ima bogatstvo ljudskih potreba, pa stoga i novi nain proizvodnje, a isto tako i novi predmet proizvodnje: to je novo ispiljavanje ovjekove sutinske snage i novo obogaivanje ovjekova bia. U okviru privatnog vlasnitva znaenje je obrnuto. Svaki ovek spekulira s tim da drugome stvori novu potrebu da bi ga prisilio na novu rtvu, da bi ga stavio u novu zavisnost, te da bi ga zaveo na novi nain uivanja, a time na ekonomsku propast. Svako pokuava da nad drugim stvori tudju sutinsku snagu da bi u tome zadovoljio svoju vlastitu, sebinu potrebu. Stoga s masom predmeta raste carstvo tudjih bia kojima je ovjek podjarmljen, a svaki novi proizvod je nova potencija uzajamnog varanja i uzajamnog pljakanja. ovjek postaje utoliko siromaniji kao ovjek, on treba utoliko vie novca da bi zagospodario neprijateljskim biem, a mo njegova novca pada upravo u obrnutom razmjeru s masom proizvodnje, tj. njegove potrebe rastu s poveanjem moi novca. Stoga je potreba za novcem istinska potreba koju proizvodi nacionalna ekonmija i jedina potreba koju ona proizvodi. Kvantitet novca sve vie postaje njegovo jedino mono svojstvo; kao to sva bia svodi na njihovu apstrakciju, tako se on u svom vlastitom kretanju svodi na kvantitativno bie. Njegova prava mjera postaju prekomjerenost i neumjerenost. Subjektivno to izgleda tako da proirenje kruga proizvoda i potreba djelomino postaje dovitljiv i prorauljiv rob neljudskih, rafiniranih, neprirodnih i izmiljenih pouda -privatno vlasnitvo ne zna uiniti grubu potrebu ljudskom potrebom; njegov idealizam je uobraenje, samovolja, hir, i nijedan eunuh ne laska podlije svome despotu i ne pokuava da besramnijim sredstvima podrauje njegovu otupelu spozobnost uivanja da bi lukavstvom zadobio milost nego to to ini industrijski eunuh, proizvodja, koj i laska da bi lukavstvom dobio srebrne tanjire, da bi iznajmio zlatnike iz depa kranski ljubljenog susjeda - (svaki proizvod je mamac kojim se eli iznajmiti bie drugoga, njegov novac; svaka zbiljska ili mogua potreba je slabost koja e muhu navesti na ljepak; ope iskoriavanje drutvenog ovjekovog bia, kao to je svako ovjekovo nesavrenstvo veza s nebom, jeste jedna strana s koje je njgovo srce dostupno sveeniku; svaka nevolja je prilika da se susjedu pristupi s najljubaznijim izgledom i da mu se kae:

dragi prijatelju, dajem ti ono to ti je potrebno; ali ti zna conditio sine qua non; ti zna kakvim crnilom treba da mi zapie duu; ja ti podvaljujem pruajui ti uitak) - prilagodjava se njegovim najpokvarenijim fantazijama, igra ulogu svodnika izmedju njega i njegove potrebe. pobedjuje u njemu bolesne poude, vreba na svaku slabost da bi onda zahtjevao kaparu za tu uslugu. - To otudjenje se djelomino pokazuje tako to na jednoj strani proizvodi rafiniranost potreba i njihovih sredstava, a na drugoj strani ivotinjsku podivljalost, potpunu, grubu, apstraktnu jedinstvenost potrebe; ili, tovie, samo ponovo proizvodi sebe samu u svom suprotnom znaenju. ak i potreba za slobodnim zrakom prestaje da bude kod radnika potreba; ovjke se vraa u pilju, koja je, medjutim, otrovana smrdljivim kunim dahom civilizacije, i koju on kao tudju nastanuje privremeno i nesigurno, koja mu svakog dana moe izmai, iz koje svakog dana moe biti izbaen ako ne plaa. On mora platiti tu kuu smrti. Svijetao stan, koji Prometej oznaava kod Eshila kao jedan od velikih poklona pomou kojeg je divljaka stvorio ovjeka, prestaje da postoji za radnika. Svijetlo, zrak itd., najjednostavnija ivotinjska istia, prestaje da bude potreba za ovjeka. ivotnim elementom postaje mu prljavtina, to propadanje, truljenje ovjeka, kloaka (to treba doslovno shvatiti) civilizacije. Potpuna neprirodna zaputenost, trula priroda postaje njegov ivotni elemenat. Nijedno od njegovih osjetila vie ne postoji, ne samo na svoj ljudski nain nego i na neljudski, pa zato ak ni na ivotinjski nain. Ponovo se vraaju najgrublji naini (i orudja) ljudskoga rada, kao dolap rimskih robova, koji je postao nain proizvodnje, nain postajanja mnogih engleskih radnika. Ne samo to ovjek nema nikakvih ljudskih potreba nego ak prestaju i ivotinjske potrebe. Irac zna samo za poterbu jela, i to samo krompira, i to najgore vrste, prosijakog krompira. Ali Engleska i Francuska imaju ve u svom industrijskom gradu malu Irsku. Divljak, ivotinja ipak ima potrebu za lovom, za kretanjem itd., za drutvenou. - Upropaavanje stroja i rada iskoriava se za to da ovjeka koji tek nastaje, sasvim neoformljena ovjeka -dijete - uini radnikom, kao to je radnik postao najzanemarnije dijete. Stroj se prilagodjuje ovjekovoj slabosti da bi od slaba ovjeka nainio stroj. <Kako porast potreba i sredstava za njihovo zadovoljenje proizvodi nedostatak potreba i nedostatak sredstava, dokazuje nacionalni ekonomist (i kapitalist - uope, mi govorimo uvijek o empirijskim poslovnim ljudima kada se obraamo nacionalnim ekonmistima, njihovom naunom priznanju i postojanju) 1. time to radnikovu potrebu svodi na najnunije i najjadnije izdravanje fizikog ivota, a njihovu djelatnost na najapstraktnije mehaniko kretanje; dakle, kae on, ovjek nema nikakve druge potrebe, ni potrebe za djelatnou, ni za uivanjem; jer ak i takav ivot proglaava ljudskim ivotom i postojanjem; 2. time to najoskudniji ivot (egzistenciju) rauna kao mjerilo, i to kao ope mjerilo: ope zato to vrijedi za masu ljudi; on ini od radnika bie bez osjeaja i potreba, kao to njegovu djelatnost ini istom apstrakcijom svake djelatnosti; on smatra da je svaki radnikov luksuz za osudu i sve to prelazi najapstraktniju potrebu - bilo to kao pasivan uitak ili ispoljavanje djelatnosti - ini mu se kao luksuz. Stoga je nacionalna ekonomija, ta nauka o bogatstvu, istovremeno nauka o odricanju, oskudevanju, tednji i ona zaista dolazi do toga da ovjeka ui da tedi ak i

na potrebi za istim zrakom i fizikim kretanjem. Ta nauka o udesnoj industriji istovremeno je nauka o askezi, a njen istinski ideal je asketski, ali lihvarski krtac i asketski rob, ali rob koji proizvodi. Njen moralni ideal je radnik koji donosi u tedionicu jedan dio svoje plae, i ona za taj svoj omiljeni ideal nala, tako rei, ropsku umjetnost. U kazalitu je to prikazivano na sentimentalan nain. Stoga je ona - uprkos svom svjetovnom i razbludnom izgledu - zaista moralna nauka, najmoralnija nauka. Njeno osnovno naelo je samoodricanje, odricanje od ivota i od svih ljudskih potreba. Ukoliko manje jede, pije, kupuje knjige, ukoliko manje ide u kazalite, na ples, u gostionicu, ukoliko manje misli, voli, teoretizira, pjeva, slika, pie itd., utoliko [ vie] tedi, utoliko vee postaje tvoje blago koje ne deru ni moljci ni praina, utoliko vei postaje tvoj kapital. Ukoliko si neznatniji, utoliko manje ispoljeva svoj ivot, utoliko vie ima, utoliko je vei tvoj otudjeni ivot, utoliko vie nagomilava svoje otudjeno bie. Sve ono to ti nacionalni ekonomist uzme od ivota i ljudskosti, on ti nadomjeta u novcu i bogatstvu, a sve ono to ne moe ti, moe tvoj novac: on moe jesti, piti, ii na ples i u kazalite, on moe putovati, on zna sebi [ pribaviti] umjetnost i uenost, historijske rijetkosti i politiku mo, on ti moe sve pribaviti, on moe sve kupiti, on je istinska mo. Ali on, koji je sve to, ne mari ni za ta drugo ve da stvori sebe sama, da kupi sebe sama, jer sve drugo njemu slui, i kad posjedujem gospodara, posjedujem i slugu, pa ne moram da jurim za njegovim slugom. Sve strasti i sva djelatnost moraju, dakle, propasti u pohlepi. Radnik smije imati samo toliko da bi htio iveti, a smije hteti iveti zato da bi imao.> Na nacionalnoekonomskom tlu nastaje uistinu jedan spor. Jedna strana (Loderdejl, Maltus itd.) preporuuje luksuz i proklinje tednju; druga (Sej, Rikardo, itd.) preporuuje tednju i proklinje luksuz. Ali ona prva priznaje da eli luksuz da bi proizvela rad (tj. apstraktnu tednju); druga strana priznaje da preporuuje tedljivost da bi proizvela bogatstvo, tj. luksuz. Prva strana romantino uobraava da pohlepa ne bi sama smjela odredjivati potronju bogatih, i protivrjei svojim vlastitim zakonima kad rasipnitvo prikazuje neposredno kao sredstvo za bogaenje, a druga strana joj dokazuje vrlo ozbiljno i podrobno da rasipnitvom smanjujem, a ne poveavam svoj imetak; druga strana licemerno nee da prizna kako upravo hir i sluaj odredjuju proizvodnju; ona zaboravlja "profinjene potrebe", ona zaboravlja da se bez potronje ne bi proizvodilo; ona zaboravlja da proizvodnja uslijed konkurencije mora postati samo svestranija, luksuznija; ona zaboravlja da upoterba odredjuje vrijednost stvari i da moda odredjuje upotrebu; ona eli da vidi kako se proizvodi previe korisnih stvari proizvodi suvie nekorisnog stanovnitva. Obje strane zaboravljaju da su isto: i rasipnitvo i tednja, luksuz i oskudica, bogatstvo i siromatvo. I ne samo da mora tedeti na svojim neposrednim osjetima, kao na jelu itd., nego mora tjedeti i sa uestvovanjem u opim interesima, saaljenju, poverenju itd., ako eli biti ekonomian, ako ne eli da te upropaste iluzije. <Sve to je tvoje mora prodati, tj. uiniti korisnim. Kad pitam nacionalnog ekonomista: da li se pokoravam ekonomskim zakonima kad izvlaim novac iz

rtvovanja, nudjenja svoga tjela tudjem uivanju (tvorniki radnici u Francuskoj nazivaju prostitucijom svojih ena i keri x-tim radnim satom, to je doslovno istina), ili, da li ne postupam nacionalnoekonomski kad svog prijatelja prodam Marokancima (a neposredne prodaje ljudi, kao trgovine regrutima itd., ima u svim kulturnim zemljama), onda mi nacionalni ekonomist odgovara: ti ne djeluje protiv mojih zakona; ali osluni ta kau kum moral i kuma religija; moj nacionalnoekonomski moral i moja nacionalnoekonomska religija nemaju nita da ti prigovore, ali... Ali, kome sad da verujem, nacionalnoj ekonomiji ili moralu? Moral nacionalne ekonmije je zarada, rad i tednja, trezvanost - ali nacionalna ekonomija mi obeava da e zadovoljiti moje potrebe. Nacionalna ekonomija morala jest bogatstvo u takvim stvarima kao to su dobra savjest, vrline djeluje protiv mojih zakona; ali osluni ta kau kum mogu imati dobru savjest ako nita ze znam? Sve je to zasnovano u sutini otudjenja, svaka sfera mi postavlja neko drugo i suprotno mjerilo: moral jedno, nacionalna ekonomija drugo, jer je svaka odredjeno otudjenje ovjeka> i svaka fiksira poseban krug otudjene djelatnosti bia, svaka se odnosi otudjenjo prema drugom otudjenju. Tako gospodin Miel evalje prebacuje Rikardu da apstrahira od morala. Ali Rikardo doputa nacionalnoj ekonmiji da govori svojim vlastitim jezikom, pa ako ona ne govori moralno, to nije Rikardova krivica. M. evalje apstrahira od nacionalne ekonmije ukoliko moralizira, ali on apstrahira od morala nuno i zbiljski ukoliko se bavi nacionalnom ekonomijom. Odnos nacionalne ekonomije prema moralu, ako inae nije proizvoljan, sluajan i stoga neosnovan i nenauan, ako nije uinjen prividom, nego se smatra sutinskim, moe biti samo odnos nacionalnoekonomskih zakona prema moralu. Ako se to ne dogodi, ili se, naprotiv, dogodi suprotno, da li je za to kriv Rikardo? Uostalom, suprotnost izmedju nacionalne ekonomije i morala samo je privid, i kao to je suprotnost, ona to opet nije. Nacionalna ekonomija izraava moralne zakone, samo na svoj nain. <Guenje potrebe kao princip nacionalne ekonomije pokazuje se najsjanije u njenoj teoriji o stanovnitvu. Ima previe ljudi. ak i postojanje ovjeka je isti luksuz, pa ako je radnik "moralan" (Mil predlae javne pohvale za one koji se pokau uzdrljivi u spolnom odnosu i javni prijekor za one koji se ogree o tu neplodnost braka... nije li to moral, uenje o asskezi?), on e biti tedljiv u radjanju. Proizvodnja ovjeka pokazuje se kao javna bijeda.> Smisao koji proizvodnja ima u odnosu na bogate pokazuje se oigledno u onome smislu koji ona ima za siromane; prema onima gore on se ispoljava uvijek fino, skriveno, dvosmisleno, on je sutina. Gruba radnikova potreba mnogo je vei izvor zarade nego fina bogataeva potreba. Podrumski stanovi u Londonu donose vie svojim vlasnicima nego palae, tj. oni su u pogledu dobiti vee bogatstvo, dakle, govorei nacionalnoekonomski, vee drutveno bogatstvo. I kao to industrija spekulira na profinjenu potreba, ona isto tako mnogo spekulira na njihovoj grubosti, ali na njihovoj umjetno proizvedenoj grubosti; stoga je pravi uitak koji pruaju ove grube potrebe samoomamljivanje, to prividno zadovoljenje potreba, ta civilizacija unutar grubog barbarstva

potrebe. Stoga su engleske rakijanice slikovit prikaz privatnog vlasnitva. Njihov luksuz prikazuje pravi odnos industrijskog luksuza i bogatstva prema ovjeku. Zato su one s razlogom jedna narodna nedeljna zabava, koju engleska policija tretira u najmanju ruku blago(33). Ve smo vidjeli kako nacionalni ekonomist uspostavlja jedinstvo rada i kapitala na mnogostran nain. 1) Kapital je nagomilani rad; 2) odredjenje kapitala unutar proizvodnje, djelimino reprodukcija kapitala s dobitkom, djelomino kapital kao sirovina (materijal za rad), djelomino kao istrument koji sam radi - stroj je kapital neposredno identificiran s radom -jest proizvodni rad; 3) radnik je kapital; 4) nadnica spada u trokove kapitala; 5) u odnosu na radnika rad je reprodukcija njegovog ivotnog kapitala; 6) u odnosu na kapitalista, on je moment djelatnosti njegova kapitala. Napokon 7) nacionalni ekonomist polazi od pretpostavke o prvobitnom jedinstvu kapitala i rada kao jedinstvu kapitalista i radnika - to je rajsko prastanje. Kako se oba ta momenta sukobljuju kao dvije osobe, za nacionalnog ekonomistu je to sluajan dogadjaj, koji se stoga moe objasbiti samo na spoljani nain. (Vidi Mil.) Nacije koje su jo zasljepljene osjetilnim sjajem plemenitih metala i koji su stoga jo fetiisti metalnog novca - jo nisu izradjene novane nacije. Suprotnost izmedju Francuske i Engleske. - Koliko je reenje teoretskih zagonetki zadatak prakse i praktiki posredovano, koliko je istinska praksa uvijet zbiljske i pozitivne teorije, pokazuje se, na primjer, na fetiizmu. Osjetilna svijest fetiista drugaija je od svijesti Grka, jer je njihovo osjetilno postojanje jo drugaije. Apstraktno neprijateljstvo izmedju osjetila i duha je nuno sve dotle dok ovjekovo osjetilo prirode, dokle i prirodno ovjekovo osjetilo jo nije proizvedeno vlastitim ovjekovim radom. Jednakost nije nita drugo ve njemaka formula Ja = Ja prevedena na francuski, tj. na politiki oblik. Jednakost kao osnova komunizma njegovo je politiko zasnivanje, pa je isto kao kad ga Njemac zasniva tako to ovjeka shvaa kao opu samosvijest. Razumije se da ukidanje otudjenja uvijek polazi od oblika otudjenja koji je vladajua sila - u Njemakoj samosvijest, u Francuskoj jednakost zbog politike, u Engleskoj je to zbiljska, materijalna praktika potreba koja se mjeri samo po sebi. S toga gledita treba kritizirati i priznavati Prudona. Ako sam komunizam ne oznaimo jo kao istinsku poziciju -jer kao negacija negacije, kao prisvajanje ovjekova bia koje se posjeduje sobom kroz negaciju privatnog vlasnitva, ne polazi od sebe sama, nego, naprotiv, od privatnog vlasnitva,. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . otudjenje ovjekova ivota ostaje otudjenje, i to utoliko vee, ukoliko samo vie svjesni njega kao takvog - onda se ukidanje toga otudjenja, dakle, moe izvriti samo pomou ostvarenog komunizma. Da bi se ukinula misao o privatnom vlasnitvu, potpuno je dovoljan miljeni komunizam. Da bi ukinulo zbiljsko privatno vlasnitvo, potrebna je zbiljska komunistika

akcija. Historija e je doneti, i onaj pokret koji u mislima ve vidimo da se sam ukida, u zbiljnosti e proi kroz vrlo surov i dugotrajan proces. Ali mi moramo smatrati stvarnim napretkom to to smo od poetka stekli svijest kako o ogranienosti tako i o cilju historijskog kretanja, svijest koja pretie to kretanje. <Kad se ujedine komunistiki radnici, njima je cilj prije svega uenje, propaganda itd. Medjutim, oni time istovremeno stjeu novu potrebu, potrebu drutva, i to je izgledalo kao sredstvo, postalo je cilj. Taj praktini pokret moe se promatrati u njegovim najsjajnijim rezultatima kad se pogledaju ujedinjeni socijalistiki francuski radnici. Puenje, pie, jelo itd. nisu vie ni izgovor ni sredstvo povezivanja. Njima je dovoljno drutvo, udruenje, zabavljanje koje opet ima za cilj drutvo: bratstvo ljudi nije kod njih fraza, nego istina, a plemenitost ovjeanstva svijetli nam iz likova koji su ovrsli od rada. <Kad nacionalna ekonomija tvrdi da se potranja i ponuda uvijek poklapaju, ona odmah zaboravlja da prema njenoj vlastitoj tvrdnji ponuda ljudi (teorija o stanovnitvu) uvijek promauje potranju, dakle, da kod bitnog rezultata cjelokupne proizvodnje - egzistencija ljudi - nesrazmjer izmedju potranje i ponude dobiva svoj najadekvatniji izraz. Koliko je novac, koji se pojavljuje kao sredstvo, istinska mo i jedini cilj koliko je uope sredstvo koje me ini biem i prisvaja mi tudje predmetno bie, koliko je ono samosvrha... moe se videti po tome kako je zemljoposjed tamo gde je zemljite izvor ivota, kako su konj i ma tamo gde su oni pravo ivotno sredstvo, priznati i kako prave politike ivotne sile. Jedan stale je u srednjem veku emancipiran im smije nositi ma. Kod nomadskog stanovnitva konj me ini slobodnim ovjekom, lanom zajednice. Prije smo rekli da se ovjek vraa peinskom stanovanju, ali u otudjenom, neprijateljskom obliku. Divljak se u svojoj peini - tom prirodnom elementu koji mu se spontano nudi na korienje i zatitu - ne osjea vie strano, ili tovie, osjea se kod kue kao riba u vodi. Ali podrumski stan siromaha je neprijateljski "stan koji se dri kao tudja sila po sebi, koji mu daju samo utoliko, ukoliiko on njemu predaje svoj krvavi znoj", stan koji ne moe smatrati svojim zaviajem gdje bi napokon mogao rei: ovdje sam kod kue, nego se, naprotiv, nalazi u kui drugoga, u tudjoj kui, iji vlasnik na nj svakodnevno vreba i izbacuje ga napolje ako ne plati zakupninu. Isto tako on zna da je njegov stan po kvaliteti u potpunoj suprotnosti prema onostranom ljudskom stanu u carstvu bogatstva. Otudjenje se isto tako pojavljuje u tome to je moje ivotno sredstvo sredstvo drugoga, to je ono to je moja elja nedostupan posjed drugoga, kao i u tome to je svaka stvar drugo nego ona sama, to je moja djelatnost druga, to napokon - a to vai i za kapitalista - uope vlada neljudska sila. Odredjenje nedjelatnog rasipnog bogatstva, koje se koristi samo za uivanje gdje se onaj koji uiva manifestira, dodue, s jedne strane samo kao prolazni

individuum, koji se isprazno, prijeko mjere iivljava, i koji isto tako zna da je tudji robovski rad, ovjekov krvavi znoj pljen njegove poude, pretavno bie; pri tome se preziranje ljudi pokazuje kao objest, kao rasipanje onoga to bi moglo produiti stotinu ljudskih ivota, a djelimino kao besramna iluzija da njegovo neobuzdano rasipnitvo i nestalna neproduktivna potronja uvjetuju rad, a time i uzdravanje drugoga - a ostvarenje ovjekovih sutinskih snaga vidi samo u ozbiljenju svoje ludosti, svoga hira i samovoljnih bizarnih ideja to bogatstvo, koje, s druge strane, poznaje bogatstvo samo kao isto sredstvo i kao stvar koja je vrijedna samo unitenja, koje je, dakle, istovremeno njegov rob i gospodar, istovremeno velikoduno i podlo, hirovito, oholo, uobraeno, fino, obrazovano, duhovito, - to bogatstvo jo nije iskusilo na sebi bogatstvo kao savim tudju silu; ono u njemu vidi, naprotiv, samo svoju vlastitu mo, [ ne] bogatstvo, nego uivanje koje [ mu se javlja] kao poslednji, krajnji cilj. ... i sjajnoj, osjetilnim prividom zasljepljenoj iluziji o sutini bogatstva, suprostavlja se radni, trijezni, ekonomini, prozaini, o sutini bogatstva obaveteni industrijalac i stvarajui pohlepi rasipnika za uivanjem vei opseg, laskajui mu svojim proizvodima - njegovi proizvodi su upravo tako niski komplimetni poudama rasipnika - on na jedino koristan nain prisvaja sebi mo koja rasipniku nestaje. Ako se, dakle, industrijsko bogatstvo jalja prije svega kao rezultat rasipnog, fantastinog bogatstva, onda vlastito kretanje prvoga potiskije poslednje takodjer i na aktivan nain. Naime, pad kamata od novca nuna je konzekvencija i rezultat industrijskog kratanja. Sredstva rentijera rasipnika smanjuju se, dakle, dnevno upravo u obrnutom razmjeru prema umnoavanju sredstava i zamki uitka. Dakle, on mora ili sam potroiti svoj kapital, dakle propasti, ili samo postati industijski kapitalist... S druge strane, zemljina renta se dodue stalno neposredno poveava u toku industrijskog kretanja, ali - to smo ve vidjeli - nuno dolazi as kad zemljoposjed, kao i svaki drugi posjed, mora pasti u kategoriju kapitala koji se reproducira s dobitkom, a to je rezultat istog industrijalskog kretanja. Dakle, i rasipan vlastelin mora ili potroiti svoj kapital, dakle propasti, ili sam postati zakupac svog vlastitog komada zemljita agrikulturni industrijalac. Stoga je, prije svega, smanjene kamate od novca to Prudon smatra ukidanjem kapitala i tendencijom prema socijalizaciji kapitala - neposredno samo simptom potpune pobjede aktivnog kapitala nad nad rasipnim bogatstvom, tj. pretvaranje svega privatnog vlasnitva u industrijski kapital - potpuna pobeda privatnog vlasnitva nad svim njegovim prividno jo ljudskim kvalitetama i potpuno podjarmljivanje privatnog vlasnika sutini privatnog vlasnitva - radu. Razumje se, industrijski kapitalist takodjer uiva. On se ni u kom sluaju ne vraa neprirodnoj jednostavnosti potrebe, ali njegov uitak je samo sporedna stvar, oporavak podredjen proizvodnji, pri tom sraunat, dakle ak ekonomian uitak, jer on ubraja svoj uitak u trokove kapitala, a njegov uitak smije ga stajati samo toliko da se potroeno opet moe nadomjestiti reprodukcijom kapitala s dobitkom. Uitak je dakle podredjen kapitalu, individuum koji uiva individumu koji tedi, dok se prije dogadjalo suprotno. Stoga je smanjenje kamate samo utoliko simptom ukidanja kapitala ukoliko je simptom njegove dovrene vlasti, dovrenog otudjenja, koji stoga uri svom

ukidanju. To je uope jedini nain na koji ono to postoji potvrdjuje svoju suprotnost.> Stoga je prepirka nacionalnih ekonomista o luksuzu i tednji samo prepirka nacionalne ekonomije koja je sebi razjasnila sutinu bogatstva a onom nacionalnom ekonomijom koja je jo proeta romantinim, antiindustrijskim uspomenama. Nijedna strana ne zna da predmet prepirke svede na njegov jednostavan izraz i zato medjusobno izlaze na kraj(34). Zemljina renta je nadalje bila oborena kao zemljina renta na taj nain to je novija nacionalna ekonomija, nasuprot argumentu fiziokrata da je zemljoposjednik jedini istinski proizvodja, pokazala protivno: da je zemljoposjednik kao takav jedini sasvim neproduktivni rentijer. Agrikultura je stvar kapitalista koji svoj kapital ulae tamo gdje od njega moe oekivati uobiajnu dobit. Stoga se postavka fiziokrata - da zemljoposjed kao jedino produktivno vlasnitvo treba sam da plati dravni porez, dakle i da ga sam odobri i uestvuje u dravnim poslovima - mijenja u obrnuto odredjenje: da je porez na zemljinu rentu jedini porez na neproduktivan prihod, da je on stoga jedini porez koji nije tetan nacionalnoj proizvodnji. Razumije se da pri takvom svaanju ni politika privilegija zemljoposjednika ne slijedi vie iz injenice to su uglavnom oni oporezivani. Sve to Prudon shvaa kao kretanje rada protiv kapitala samo je kretanje rada u odredjenju kapitala, kretanje industrijskog kapitala protiv kapitala koji se ne troi kao kapital, tj. ne troi se industrijski. I to kretanje ide svojim pobjedonosnim putem, tj. putem pobjede industrijskog kapitala. Vidi se, dakle, da se i nacionalno ekonomsko kretanje kao takvo moe sagledati u svojoj zbiljskoj odredjenosti tek kada se rad shvati kao sutina privatnog vlasnitva. Drutvo - kako se ono ini nacionalnom ekonomistu - jest gradjansko drutvo, u kojem je svaki individuum cjerlina potreba i postoji za drugoga kao to i drugi postoji za njega samo ukoliko jedan drugome postaje sredstvo. Nacionalni ekonomist -kao i politika u svojim ljudskim pravima svodi sve na ovjeka, tj. na individuum, s kojeg skida svako odredjenje da bi ga fiksirao kao kapitalista ili radnika. Podjela rada je nacionalnoekonomski izraz drutvenosti rada unutar otudjenja. Ili, budui da je rad samo izraz ovjekove djelatnosti unutar ospoljenja, ispoljavanja ivota kao ospoljenja ivota, to je i podjela rada samo otudjeno, ospoljeno postavljanje ovjekove djelatnosti kao realne rodne djelatnosti ili kao djelatnosti ovjeka kao rodnog bia. Nacionalni ekonomisti su vrlo nejasni i protivreni kad se radi o sutini podjele rada - koja se, naravno, morala shvatiti kao glavni pokreta proizvodnje bogatstva im je rad bio spoznat kao sutina privatnog vlasnitva - tj. kad se radi o tom otudjenom i ospoljenom obliku ovjekove djelatnosti kao rodne djelatnosti.

Adam Smit: "Podjela rada ne duguje svoje porijeklo ovjekovoj mudrosti. Ona je nuna, polagana i postepena konzekvencija sklonosti prema razmjeni i medjusobnom trgovanju proizvodima. Ta sklonost trgovini vjerovatno je nuna posljedica upotrebe razuma i rijei. Ona je zajednika svim ljudima i ne nalazi se ni kod jedne ivotinje. ivotinja, im odraste, ivi oslonjena na samu sebe. ovjeku je neprestano potrebna potpora drugih i uzalud bi je oekivao samo od njihove dobre volje. Bit e mnogo sigurnije obratiti se njihovom linom interesu i uvjeriti ih daa njihova vlastita korist trai da ine to on od njih eli. Kod drugih ljudi mi se ne obraamo njihovoj ovjenosti, nego njihovom egoizmu; mi im nikad ne govorimo o naim potrebama, nego uvijek o njihovoj koristi. - Budui da razmjenom, trgovinom, prodajom dobivamo veinu dobrih usluga koje su nam uzajamno potrebne, ta dispozija za trgovanje je i izazvala podjelu rada. Na primjer, u plemenu lovaca ili pastira, pojedinac pravi lukove i strele bre i vjetije nego drugi. On esto zamenjuje sa svojim drugovima tu vrstu proizvoda za stoku, divlja, te uskoro primjeuje da ono posljednje moe lake pribaviti pomou toga sredstava nego kad bi sam iao u lov. Iz sebinog rauna, dakle, on od proizvodnje lukova itd, stvara svoje glavno zanimanje. Razlika prirodnih talenata medju individuama nije toliko uzrok, koliko je posljedica podjele rada... Bez ovjekove dispozije za trgovinu i razmjenu svatko bi bio obavezan da sam sebi pravi sve to je potrebno za ivot i ivotnu udobnost. Svatko bi imao da ispuni isti dnevni rad, pa ne bi dolo do one velike razlike medju zanimanjima koje jedino moe proizvesti veliku razliku medju talentima. Kao to ta sklonost prema razmjeni proizvodi medju ljudima razliitost talenata, tako opet ta ista sklonost ini tu razliitost korisnom. Mnoge rase ivotinja, iako oste vrste, dobile su od prirode mnogo izrazitiju razliku u nadarenostima od one koja se moe opaziti kod necivilizovanih ljudi. Razlika izmedju filozofa i nosaa vrea u talentu i u inteligenciji nije po prirodi ni upola tolika, kolika je razlika izmedju domaeg psa i hrta. hrta i prepeliara, prepeliara i ovarskog psa. Te razliite rase ivotinja, iako iste vrste, ipak nisu jedne drugima ni od kakve koristi. Pas uvar ne moe nita dodati prednosti svoje snage time to bi se moda posluio okretnou hrta itd. Djelovanje tih razliitih talenata ili stupnjeva inteligencijene mogu se spojiti zbog pomankanja sposobnosti ili sklonosti prema trgovini i razmjeni, i ne mogu uope nita pridonijeti koristi ili zajednikoj udobnosti vrste. Svaka ivotinja mora izdravati i tititi samu sebe, nezavisno od drugih - ona ne moe imati ni najmanju korist od razliitosti talenata koju je priroda razdjelila medju one koje su njoj sline. Medju ljudima, naprotiv, medjusobno postaju korisni najrazliitiji talenti, jer razliiti proizvodi svake od njihovih pojedinih industrijskih grana skupljeni su pomou te ope sklonosti trgovini i razmjeni, tako rei, u zajedniku masu, gdje svaki ovjek, prema svojim potrebama, moe kupiti jedan dio industijskih proizvoda drugih ljudi. - Budui da ta sklonost prema razmjeni daje podjeli rada njeno porijeklo, porast te podjele je uvijek konzekvetno ogranien proirenjem sposobnosti za razumevanje, ili drugim rijeima, proirenjem trita. Ako je trite veoma malo, nitko nee biti tako hrabar da se potpuno preda jednom zanimanju, zbog nemogunosti da viak proizvoda svoga rada koji prelazi njegovu vlastitu potronju zamjeni za isti viak proizvoda rada drugoga koji bi eleo pribaviti..." U razvijenom stanju: "Svaki ovjek se izdrava od

echanges, razmjene, i postaje neka vrsta trgovca, a samo drutvo je zapravo drutvo koje se bavi trgovinom". (Vidi Destit de Trasi: "Drutvo je niz uzajamnih razmjena, u commerce je cjelokupna sutina drutva."(35) "... Akumulacija kapitala raste s podjelom rada i obrnuto." Toliko Adam Smit.(36) "Kad bi svaka porodica proizvodila totalitet predmeta svoje potronje, moglo bi se drutvo odrati iako se ne bi ostvarila nijedna vrsta razmjene; razmjena je neophodna u razvijenom stanju naega drutva, ali nije fundamentalna; podjela rada je vjeta primjena ovjekovih snaga, ona, dakle, umnoava proizvode drutva, njegovu mo i njegove uitke, ali ona unitava ili smanjuje sposobnost svakog ovjeka izuzetno individualno. Proizvodnja se ne moe odravati bez razmjene." Toliko .B. Sej.(37) "ovjeku inheretne snage jesu: njegova inteligencija i njegova fizika sklonost za rad; one koje svoje porijeklo vode iz drutvenog stanja lee u sposobnosti da se podjeli rad i da se razdjele razliiti radovi medju razliite ljude... i u mogunosti da se razmjene uzajamne usluge i proizvodi koji konstituiraju ta sredstva... Motiv to jedan ovjek posveuje drugome svoje usluge lei u egoizmu - ovjek zahtjeva naknadu za usluge uinjene drugome. Pravo eskluzivnog privatnog vlasnitva je neophodno da bi se uspostavila razmjena medju ljudima." "Razmjena i podjela rada uzajamno se uvjetuju." Toliko Skarbek.(38) Mil pokazuje razvijenu razmjenu, trgovinu, kao posljedicu podjele rada. "ovjekova djelatnost moe se svijesti na vrlo jednostavne elemente. On uistinu ne moe initi nita vie nego proizvoditi kretanje; on moe kretati stvari da bi ih medjusobno udaljio ili pribliio; svojstva materije ine ostlo. Kod primjene rada i strojeva esto nalazimo da se uinak moe uvjeati vjetom raspodjelom, odvajanjem operacija koje se suprostavljaju i spajanjem svih onih koji se na neki nain mogu uzajamno dopunjavati. Budui da ljudi openito ne modu izvravati mnogo razliitih operacija istom brzinom i spretnou kao to im navika stvara tu sposobnost za vrenje manjeg broja tih operacija, uvijek je korisno koligo god je mogue, ograniiti broj operacija koje se poveravaju pojedincu. - Za podjelu rada ili raspodjelu ovjekovih snaga i strojeva na najkorisniji nain nuno je, u mnogo sluajeva, raditi u velikim razmjerama, drugim rijeima, proizvoditi bogatstva u velikim masama. Ova prednost jwe osnova nastajanja velikih manufaktura, od kojih esto jedan mali broj, koji je osnovan pod povoljnim uvjetima, katkad snabdjeva ne samo jednu jedinu nego vie zemalja kvantitetom tamo zahtjevnih predmeta koje one proizvode." Toliko Mil.(39)

Medjutim, cjelokupna moderna nacionalna ekonomija slae se u tome da se podjela rada i bogatstvo proizvodnje, podjela rada i akomualcija kapitala uzajamno uvjetuju i da oslobodjeno, samom sebi preputeno privatno vlasnitvo moe samo proizvesti najkorisniju i najobuhvatniju podjelu rada. Izlaganje Adama Smita moe se ovako rezimirati: podjela rade daje radu beskonanu proizvodnu sposobnost. Ona je osnovana na sklonosti prema razmjeni i trgovini, specifino ljudskoj sklonosti, koja vjerovatno nije uvjetovana sluajno, nego upotrebom razuma i jezika. Motiv onoga koji razmenjuje nije ovjenost, nego egoizam. Razliitost ljudskih talenata vie je posljedica nego uzrok podjele rada, tj. razmjene. Tek ova posljednja ini tu razliitost korisnom. Posebna svojstva razliitih rasa jedne ivotinjske vrste po prirodi otrija nego razliitost ljudskih sklonosti i djelatnosti. Ali kako ivotinje ne mogu razmjenjivati, nijednom ivotinjskom individumu ne koristi specifino svojstvo jedne ivotinje iste vrste, ali razliite rase. ivotinje ne mogu sloiti razliita svojstva svojih vrsta; one ne mogu nita pridonjeti zajednikoj koristi i udobnosti svojih vrsta. Drugaije je kod ovjeka, kod kojeg su uzajamno korisni najdisparatniji talenti i naini djelatnosti, jer ne mogu skupiti svoje razliite proizvode u zajedniku masu od koje svatko moe kupovati. Kao to podjela rada proizilazi iz sklonosti prema razmjeni, tako ona raste i ograniena je proirenjem razmjene, trita. U razvijenom stanju svaki ovjek je trgovac, drutvo je trgovako drutvo. Sej smatra razmjenu sluajnom, a ne fundamentalnom. Drutvo bi bez nje moglo postojati. Ona postaje neophodna u razvijenom stanju drutva. Medjutim, proizvodnja se bez nje ne bi mogla odrati. Podjela rada je ugodno, korisno sredstvo, vjeta primena ljudskih snaga za stvaranje drutvenih bogatstva, ali ona smanjuje sposobnost svakoga ovjeka uzetog individualno. Poslednja primjedba je napredak koji je uinio Sej. Skarbek razlikuje individualne, ovjeku inheretne snage, inteligenciju i fiziku dispoziju za rad, i snage koje su izvedene iz drutva, razmjenu i podjelu rada, koje se uzajamno uvjetuju. Ali nuna pretpostvka razmjene jest privatno vlasnitvo. Skarbek ovdje izraava u objektivnom obliku ono to Smit, Sej, Rikardo itd. kau kad egoizam, privatni interes oznauju kao osnovu razmjene, ili kad trgovanje oznauju kao sutinski i adekvatni oblik razmjene. Mil prikazuje trgovinu kao posljedicu podjele rada. Ljudska djelatnost svodi se po njegovu miljenju na mehaniko kretanje. Podjela rada i primjena strojeva uvjetuju sa svoje strane masovnu proizvodnju bogatstva, dakle proizvoda. To je osnova velikih manufaktura. Razmatranje podjele rada i razmjene od najveeg je interesa, jer su one jasno ospoljeni izrazi ovjekove djelatnosti kao rodne djelatnosti i ovjekove sutinske snage kao rodne sutinske snage. Da se podjela rada i razmjena zasnivaju na privatnom vlasnitvu, nije nita drugo ve tvrdnja da je rad sutina privatnog vlasnitva, tvrdnja koju

nacionalni ekonomist ne moe dokazati i koju emo mi dokazati umjesto njega. Ba u tome to se podjela rada i razmjena oblici privatnog vlasnitva, ba u tome lei dvostruki dokaz, s jedne strane, da je ovjekovom ivotu potrebno privatno vlasnitvo za njegovo ozbiljenje, a s druge, da je sada potrebno ukidanje privatnog vlasnitva. Podjela rada i razmjena dvije su pojave, pri ijem se razmatraju nacionalni ekonomist hvali drutvenou svoje nauke i u jednom dahu nesvjesno izgovara protivrjenost svoje nauke, zasnivanje drutva pomou nedrutvenih posebnih interesa. Momenti koje treba da razmotrimo jesu sledei: prvo, sklonost prema razmjeni - iju osnovu nalazimo u egoizmu -promatra se kao osnova ili uzajamno djelovanje podjele rada. Sej smatra da razmjena nije fundamentalna za sutinu drutva. Bogatstvo, proizvodnja objanjavaju se podjelom rada i razmjenom. Priznaje se da podjelom rada individualna djelatnost osiromauje i da gubi svoju sutinu. Razmjena i podjela rada priznaju se kao proizvodjai velike raznolikosti ljudskih talenata, raznolikosti koja pomou ovih postaje opet korisna. Skarbek dijeli produkcione ili produktivne sutinske snage ovjeka na dva dijela, 1. na individualne i ovjeku inheretne, njegovu inteligenciju i specijalnu radnu dispoziju ili sposobnost, 2. na one koje su izvedene iz drutva - a ne iz zbiljskog individuma - na podjelu rada i razmjenu. - Dalje: podjela rada je ograniena tritem. - Ljudski rad je jednostavno mehaniko kretanje; glavnu stvar ine materijalna svojstva predmeta. - Jednom individuumu mora se dodijeliti najmanji mogui broj operacija. - Dijeljenje rada i koncetracija kapitala, beznaajnost individualne proizvodnje i masovna proizvodnja bogtstva. Razum slobodnog privatnog vlasnitva u podjeli rada.(40)
Napomene 33) Ovdje se nastavlja "Kritika Hegelove dijalektike i filozofije uope", koja je u cjelini data na kraju ovog spisa. 34) U rukopisu na ovom mjestu poinje posljednji dio "Kritike Hegelove dijalektike i filozofije uope". 35) Destutt de Tracy, Elemens d'ideologie. IV et V parties. Traite de la volonte et de ses effets, Paris 1826, pp. 68, 78. 36) Adam Smith, Recherches sur la nature et les causes de la richesse des nations, Paris 1802, tome I, pp. 29-46. 37) Jean-Baptiste Say, Traite d'economie politique..., 3me ed., Paris 1817, tome I, pp. 300, 76-77 et tome II, p. 6. 38) Frederic Skarbek, Theorie des richesses sociales, Paris 1829, tome I, pp. 25-27, 75. Posljednja reenica u citatu je rezime Skarbekovih misli koje je izloio na str. 121-132. svoje knjige. 39) James Mill, Elemens d'economie politique..., Paris 1823, pp. 7, 11-12.

40) U rukopisu ovdje poinje tekst predgovora, koji je dat na poetku ovog spisa.

Ekonomsko-filozofski rukopisi iz 1844. godine

[Trei rukopis (nastavak)] Novac Ako ovjekovi osjeti, strasti itd. nisu sam antropoloka odrdjivanja u [uem] smislu, nego istinski ontoloka potvrdjivanja bia (prirode) - i ako se oni zbiljski potvrdjuju samo na taj nain to njihov predmet za njih postoji osjetilno, razumije se 1. da nain njihova potvrdjivanja nije jedan i sasvim isti, nego naprotiv, da razliiti naini potvrdjivanja ine svojevrsnost njihova postojanja, njihova ivota; nain kako predmet postoji za njih svojevrstan je nain njihova uitka; 2. tamo gdje je osjetilno potvrdjivanje neposredno ukidanje predmeta u njegovu samostalnom obliku (jelo, pie, obrada predmeta itd.)., to je potvrdjivanje predmeta; 3. ukoliko je ovjek ovjean, dakle, utoliko je i njegov osjet itd. ovjean, potvrdjivanje predmeta pomou drugoga takodjer je njegov vlastiti uitak; 4. tek pomou razvijene industrije, tj. pomou posredovanja privatnog vlasnitva, onotoloka sutina ovjekove strasti postie kako svoj totalitet tako i svoju ljudskost; dakle, sama nauka o ovjeku je proizvod praktinog ovjekovog samopotvrdjivanja; 5. smisao je privatnog vlasnitva - oslobodjenja svog otudjenja - postojanje bitnih predmeta za ovjeka, kako predmeta uitka, tako i predmeta djelatnosti. Time, dakle, to poseduje svojstvo da prisvaja sve predmete, novac je predmet u eminetnom smislu. Univerzalnost njegova svojstva je svemo njegova bia; stoga on vai kao svemono bie... Novac je svodnik izmedju potrebe i predmeta, izmedju ivota i ovjekova sredstava za ivot. A ono to mi posreduje moj ivot, to mi posreduje i postojanje drugih ljudi za mene. To je za mene drugi ovjek. "Do vraga! Naravno, ruke i noge I glava i zadnjica, to je tvoje! A, ipak, sve to svjee uivam, Zar je to, stoga, manje moje? Mogu li platiti est pastuha, Nisu li njihove snage moje? Ja jurim i pravi sam ovjek Kao da imam dvaestetir' noge." Gete, Faust (Mefisto) ekspir u Timonu Atenskom:

"Zlato? Skupoceno, blistavo, crveno zlato? Ne bogovi! Nisam uzalud preklinjao. Toliko toga ini crno bijelim, runo ljepim; Zlo dobrim, staro mladim, plaljivo hrabrim, podlo plemenitim. Ono mami... Sveenika od oltara; Bolesnom otima jastuk ispod glave; Da, ovaj crveni rob razvezuje i vezuje Posveene veze; blagosilja proklete; Kugu ini ljupkom, daje lopovu ast I daje mu ugled, potovanje i utjecaj U vijeu senatora; ostareloj udovici dovodi mlade prosce; Nju, odagnanu s gadjenjem iz bolnice, s ranama otrovnim i gnojnim, pomladjuje kao melem U majsku mladost. Prokleti metale, Ti prosta droljo to zavodi ljude I narode." A neto dalje: "Ti slatki kraljeubico, plemeniti raskolnie Sina i oca! sjajni oskrnitelju Najsvetlijeg boga himena! hrabri Marse! Vjeno cvatui, njeno voljeni zavodnie, to crvenim sjajem topi sveti sneg Na istom krilu Dijane! vidljivo boanstvo to tjelesno bratimi nemogunosti I sili ih da se ljube! Govori svakim jezikom i za svaku svrhu! O ti, probni kamena srdaca! Zamisli, buni se rob tvoj, ovjek! Uniti ih svojom snagom, i razdorom pometi, Da ivotinje zavladaju ovim svijetom!" ekspir izvrsno opisuje sutinu novca. Da bismo ga razumjeli, poinjemo prije svega s izlaganjem Geteova stava. to za mene postoji pomou novca, to ja mogu platiti, tj. to novac moe kupiti, to sam ja, sam posjednik novca. Kolika je snaga novca, tolika je moja snaga. Svojstva novca su moja -njegova posjednika - svojstva i sutinske snage. To to ja jesam i to mogu, nije, dakle, nikako odredjeno mojom individualnou. Ja jesam ruan, ali mogu kupiti najljepu enu. Dakle, ja nisam ruan, jer je djelovanje runoe, njena odbojna snaga, unitena pomou novca. Ja sam - prema svojoj individualnosti - hrom, ali mi novac pribavlja 24 noge; dakle, ja nisam hrom; ja sam rdjav, nepoten, nesavjestan, glup ovjek, ali je novac cijenjen, dakle cijenjen je i njegov posjednik. Novac je najvie dobro, dakle i njegov posjednik je dobar, novac

me, osim toga, oslobadja muka da budem nepoten; dakle, unaprijed se pretpostavlja da sam poten; ja sam bez duha, ali novac je zbiljski duh svih stvari, pa kako bi njegov posjednik bio bez duha? Osim toga, on moe kupiti umne ljude, a onaj koji ima mo nad umnim ljudima, nije li on umniji od umnijih! Ja, koji pomou novca mogu sve za im ezne ljudsko srce, ne posedujem li ja sve ljudske moi! Ne pretvara li, dakle, moj novac sve svoje nemoi u njihovu suprotnost? Ako je novac veza koja me vezuje za ljudski ivot, za drutvo, za prirodu i ljude, nije li novac veza svih veza! Ne moe li on razrjeiti i vezati sve veze! Nije li on zato i ope svojstvo razdvajivanja? On je prava moneta razdvajanja kao to je i pravo sredstvo veze, [ galvano] kemijska snaga drutva. ekspir osobito istie dva svojstva novca: 1. on je vidljivo boanstvo, pretvaranje svih ljudskih i prirodnih svojstava u njihovu suprotnost, opa zamjena i obrtanje stvari; on bratimi nemogunosti; 2. on je opa prostitutka, opi svodnik ljudi i naroda. Izopaavanje i zamenjivanje svih ljudskih i prirodnih kvaliteta, bratimljenje nemogunosti - boanska snaga - novca lei u njegovu biu kao otudjenom, ospoljenom, ospoljavajuem, rodnom biu ovjeka. On je ospoljena mo ovjeanstva. to ja ne mogu kao ovjek, dakle, to ne mogu moje individualne sutinske snage, to mogu pomou novca. Novac, dakle, ini svaku od tih sutinskih snaga neim to ona po sebi nije, tj. njenom suprotnou. Ako elim neko jelo ili su mi potrebna potanska kola, jer nisam dovoljno jak da put predjem peke, novac mi pribavlja jelo i potanska kola, tj on pretvara moje elje iz bia predodbe u ivot, iz njegovo osjetilno, zbiljsko postojanje, iz predodbe u ivot, iz predoenog bitka u zbiljski bitak. Kao to posredovanje [ novac] je istinska stvaralaka snaga. Demande postoji isto tako za onoga ko nema novca, ali njegove demende je samo bie predodbe, koje na mene, na treega, na [ druge] nema djelovanja, koje nema egzistencije, dakle, za mene samog ostaje nestvarno, bespredmetno. Razlika izmedju efektivne demende, koja se bazira na novcu, i neefektivne, koja se bazira na mojoj potrebi, na mojoj strasti, na mojoj elji itd., jest razlika izmedju bitka i miljenja, izmedju predodbe koja egzistira samo u meni i predodbe koja je za mene zbiljski predmet izvan mene. Ako nemam novaca za putovanje, nemam potrebe, tj. nemam stvarne i ostvarljive potrebe za putovanjem. Ako imam sklonost za studiranje, ali nemam za to novaca, nemam nikakve sklonosti za studiranje, tj, nemam efikasne, istinske sklonosti. Naprotiv, ako ja nemam stvarno nikave sklonosti za studiranje, ali imam volje i novaca, onda imam efikasnu sklonost. Novac

kao izvanjsko ope sredstvo i mo koje ne proizilazi iz ovjeka i ljudskog drutva kao drutva, mo pretvaranja predodbe u zbiljnost i zbiljnosti u istu predodbu, pretvara isto tako zbiljske ljudske i prirodne sutinske snage u isto apstaktne predodbe, i zato u nesavrenosti, mune utvare, kao to, s druge strane, zbiljske nesavrenosti i utvare, zbiljski nemone sutinske snage individuuma, koje postoje samo u njegovoj mati, pretvara u zbiljske sutinske snage i moi. Dakle, ve prema tom odredjenju, novac je ope izopaenje individualnosti, koje ih obre u njihovu suprotnost i njihovim svojstvima pridaje protivrjena svojstva. Kao mo koja izopaava novac se pojavljuje i prema individuumu i prema drutvenim vezama koje pretendiraju na to da za sebe budu bie. On pretvara, vjrnost u nevjernost, ljubav u mrnju, mrnju u ljubav, vrlinu u porok, porok u vrlinu, slugu u gospodara, gospodara u slugu, glupost u razumnost, razumnost u glupost. Budui da novac, kao postojei djelotvorni pojam vrijednosti, zamjenjuje i razmjenjuje sve stvari, on je opa zamjena i razmjena svih stvari, dakle, izopaeni svijet, zamjena i razmjena svih stvari prirodnih i ljudskih kvaliteta. Tko moe kupiti hrabrost, taj je hrabar ako je i plaljiv. Budui da se novac razmjenjuje ne samo za odredjeni kvalitet, za odredjenu stvar, za ovjekove sutinske snage, nego za cjelokupan ljudski i prirodni predmetni svet, on onda zamenjuje - gledano sa stanovnitva njegova posjednika - svako svojstvo za svako svojstvo - pa takodjer i za njemu protivrjeno svojstvo i predmet; on je bratimljenje nemogunosti on prisiljava protivrjenosti da se ljube. Ako pretpostavi ovjeka kao ovjeka, a njegov odnos prema svjetu kao ljudski odnos, ljubav moe zamjenuti samo za ljubav, povjerenje samo za povjerenje itd. Ako eli uivati u umjetnosti, mora biti umjetniki obrazovan ovjek; ako eli vriti utjecaj naljude, mora stvarno biti ovjek koji djeluje potiui na druge ljude. Svaki od tvojih odnosa prema ovjeku -i prema prirodi - mora biti odredjeno ispoljavanje tvog zbiljskog individualnog ivota koji odgovara predmetu tvoje volje. Ako ti voli a ne izaziva ljubav partnera, tj. ako tvoja ljubav kao ljubav ne izaziva uzajamnu ljubav, ako kao ovjek koji voli ne postane kroz ivotno ispoljavanje voljeni ovjek, tvoja ljubav je nemona, ona je nesrea.

Ekonomsko-filozofski rukopisi iz 1844. godine

[Trei rukopis (nastavak)] Kritika hegelove dijalektike i filozofije uope

6) Moda je ovdje mesto da se dadu neke napomene kako za razumevanje i obrazloenje Hegelove dijalektike uope, tako osobito o njenom izlaganju u Fenomenologiji i Logici, te napokon o odnosu novijeg kritikog pokreta prema Hegelu. Suvremena njemaka kritika toliko se bavila sadrajem staroga svijeta, njen razvitak je tako snano bio obuzet gradjom da je dolazilo do potpuno nekritikog odnoenja prema metodi kritike i do potpune nesvjesnosti o djelomino formalnom, a u stvari o sutinskom pitanju: kako se mi odnosimo prema Hegelovoj dijalektici? Nesavjesnost - u odnosu suvremene kritike o Hegelovoj filozofiji uope, aosobito prema dijalektici - bila je tako velika da su kritiari kao traus i Bruno Bauer, prvi potpuno, a drugi u svojim Sinopticima(41) (gdje nasuprot trausu, umjesto supstancije "apstraktne prirode" stavlja "samosvijest" apstarktnog ovjeka), pa ak i u Otkrivenom kranstvu(42), bar potencijalno, jo potpuno proeti Hegelovom logikom. Tako se, na primjer, u Otkrivenom kranstvu kae: "Kao da samosvijest zato to postavlja svjet ne postavlja razliku i kao da u tome to proizvodi samu sebe, jer opet ukida razliku onoga to je proizvela, budui da ona sama postoji samo u proizvodjenju i kretanju same sebe - kao da u tom kretanju nema svoj cilj" itd., ili: "Oni" (francuski materijalisti) "nisu jo mogli vidjeti da je kretanje univerzuma tek kao kretanje samosvijesti postalo zbiljski za sebe i da se spojilo s njim u jedinstvo" To su izrazi koji se ni svojim rjenikom ne razlikuju od Hegelova shvaanja, nego ga, naprotiv, doslovno ponavljaju. Kako su ti ljudi za vreme akta kritike bili malo svjesni (Bauer, Sinoptici) svog odnosa prema Hegelovoj dijalektici, i kako je neznatno porasla njihova svjesnost i poslije materijalne kritike, dokazuje Bauer kad u svojoj Dobroj stvari slobode(43) neskromno pitanje gospodina Grupea "a ta s logikom" odbija tako da ga upuuje na budue kritiare. Ali i sada poto je Fojerbah - kako u svojim Tezama u "Anekdota", tako i opirno u Filozofiji budunosti - oborio u zametku staru dijalektiku i filozofiju, poto je spomenuta kritika, koja nije mogla izvriti to delo, nego je naprotiv vidjela da je djelo izvreno, proglasila sebe istom, odlunom, apsolutnom kritikom koja je za sobom naistu, poto je u svojoj spiritualistikoj nadutosti cjelokupno historijsko kretanje svela na odnos ostalog svijta - koji, njoj nasuprot, pada pod kategoriju "mase"(44) - prema samoj sebi i sve dogmatske suprotnosti svela na jednu dogmatsku suprotnost izmedju svoje vlastite mudrosti i gluposti svijeta, izmedju kritikog Krista i ovjeanstva kao "gomile", poto je svoju vrlinu dokazivala svakog dana i svakog sata na tuposti mase, poto je konano kritiki najavila sudnji dan govorei da se pribliava dan kad e se cjelokupno propadajue ovjeanstvo okupiti oko nje, da e ga ona razdjeliti u grupe, a svaka e posebna gomila dobiti svoj testimonium paupertatis, poto je u tampi objavila svoju uzvienost nad ljudskim osjetima kao i nad svijetom nad kojim ona vlada u uzvienoj osamljenosti, doputajui da se samo s vremena na

vreme s njenih sarkstinih usana zaori grohotan smjeh olimpijskih bogova nakon svega toga zabavnog ponaanja idealizma (mladohegelovstva), koji izdie u obliku kritike, taj idealizam nije izgovorio ni slutnju da treba kritiki razraunati sa svojom majkom, Hegelomvom dijalektikom, tovie, nije znao pokazati ak ni kritiki odnos prema Fojerbahovoj dijalektici. To je potpuno nekritino dranje prema samom sebi. Fojerbah je jedini koji se ozbiljno, kritiki odnosi prema Hegekovoj dijalektici i koji je uinio istinska otkria na tom podruiju; on je uope pravi pobjednik nad starom fiolozofijom. Veina djela i skromna jednostavnost s kojom ih daje svijetu stoje u udesnoj suprotnosti prema ponaanju drugih. Veliko Fojerbahovo djelo jest: 1. dokaz da filozofija nije nita drugo ve religija stavljena u misli i misaono izvedena; dakle, drugi oblik i nain postojanja otudjenja ovjekova bia, koji takodjer treba osuditi; 2. zasnivanje istinskog materijalizma i realne nauke na taj nain to drutveni odnos "ovjeka prema ovjeku" Fojerbah ini isto tako osnovnim principom teorije; 3. suprostavljanje negaciji negacije, koja tvrdi da je apsloutno pozitivno, pozitivnog koje se osniva na samom sebi i koje je pozitivno osnovano na samom sebi. Fojerbah objanjava Hegelovu dijalektiku - (i tako zasniva polazak od pozitivnoga, od osjetilno-izvesnoga) - na sljedei nain: Hegel polazi od otudjenja supstancije (logiki: beskrajnog, apstraktno opeg), od apsolutne i fiksirane apstrakcije - to jest, popularno izraeno, on polazi od religije i teologije. Drugo: on ukida beskrajno, postavlja zbiljsko, osjetilno, realno, konano, posebno (filozofija, ukidanje religije i teologije). Tree: on ponovo ukida pozitivno, uspostavlja opet apstrakciju, beskrajno. Ponovo uspostavljanje religije i teologije. Fojerbah, dakle, shvaa negaciju negacije samo kao protivrjenost filozofije sa samom sobom kao filozofiju koja potvrdjuje teologiju (transcendenciju itd.) poto ju je negirala, dakle, potvrdjuje teologiju nasuprot samoj sebi. Pozicija ili samopotvrdjivanje i samoafirmiranje koje lei u negaciji negacije svhaeno je kao pozicija koja samoj sebi jo nije sigurna, te je stoga proeta svojom suprotnou koja sumnja u samu sebe i zato joj treba dokaz, koja sebe, dakle, ne dokazuje pomou svoga postojanja, nego je shvaeno kao jo nepriznata pozicija i stoga joj se direktno i neposredovano suprostavlja pozicija osjetilno izvjesna, koja se osniva na samoj sebi.

Ali time to je Hegel shvatio negaciju negacije, s obzirom na pozitivan odnos koja u njoj lei, kao jedini istinski akt i akt samopotvrdjivanja svega bitka, on je naao samo apstraktan, logian, spekulativan izraz za kretanje historije, koja jo nije zbiljska ovjekova historija kao pretpostavljenog subjekta, nego je tek akt proizvodjenja, historija nastajanja ovjeka. Mi emo objasniti, modernoj kritici nasuprot, i apstraktan oblik i razliku koju to kretanje ima kod Hegela prema istom procesu u Fojrbahovoj Sutini kranstva ili tovie, kritiki oblik toga kod Hegela jo nekritikog kretanja. Jedan pogled na Hegelov sistem. Mora se poeti s Hegelovom Feomenologijom, pravim izvorom i tajnom Hegelove filozofije. Fenomenologija A. Samosvijest. I. Svijest. _) Osjetilna izvjesnost ili Ovo i mnjenje. ) Opaanje ili stvar sa svojim svojstvima i obmana _) Sila i razum, pojava i nadosjetilni svijet. II. Samosvijest. Istina vlastite izvjesnosti. a) Samostalnost i nesamostalnos samosvijesti, vladanje i ropstvo. b) Sloboda samosvijesti. Stoicizam, skepticizam, nesretna svijest. III. Um. Izvjesnost i istina uma. a) um koji promatra; promatranje prirode ili samosvijesti. b) Ostvarenje umne samosvjesnosti pomou sebe sama. Zadovoljstvo i nunost. Zakon srca i ludilo tatine. Vrlina i svjetski tok. c) Individualnost koja je sebi realna po sebi i za sebe. Duhovno carstvo ivotinja i prevara ili stvar sama. Zakonodavni um. Um koji ispituje zakone. B. Duh I. Istinski duh: obiajnost. II. Sebi otudjeni duh, obrazovanost. III. U samoga sebe izvjesni duh, moral. C. Religija. Prirodna, religija umjetnosti, objavljena religija. D. Apsolutno znanje. Kao to Hegelova Enciklopedija poinje Logikom, istom spekulativnom milju, i zavrava se apsloutnim znanjem, samosvjesnim filozofskim ili apsolutnim duhom koji shvaa samoga sebe, to jest nadljudskim, apstraktnim duhom, tako cijela Encoklopedija nije nita drugo ve razvijena sutina filozofskog duha, njegovo samoopredmeivanje; kao to i filozofski duh nije nita drugo ve otudjeni duh svijeta koji se unutar samog otudjenja shvaa misaono, tj. apstraktno. Logika - novac duha, spekulativna, misaona vrijednost ovjeka i prirode - njihova sutina koja je posatala sasvim indiferetna prema svakom zbiljskom odredjenju i zato nezbiljska - ospoljeno miljenje koje stoga apstrahira od prirode i zbiljskog ovjeka, apstraktno miljenje. Spoljanost tog apstraktnog miljenja... priroda kakva je za to apstraktno miljenje. Ona

mu je spoljanja, njegov samogubitak; a on je shvaa i spoljanje, koa apstraktnu misao, ali kao ospoljeno apstraktno miljenje - napokon duh, to miljenje koje se vraa na svoj vlastiti izvor, koje jo uvijek za sebe vai kao antropoloki, fenomenoloki, psiholoki, moralni, umjetniko relegiozni duh, dok se napokon ne nadje i ne odnosi kao apsolutno znanje u apsolutnom, tj. u apstraktnom duhu, i ne primi svoje svjesno i njemu odgovarajue postojanje. Jer njgovo zbiljsko postojanje jest apstrakcija. Dvostruka greka kod Hegela. Prva se najasnije ispoljava u Fenomenologiji kao pravom izvoru Hegelove filozofije. Ako je on na primer, shvatio bogatstvo, dravnu mo itd. kao ovjekovu biu otudjene sutine, to se dogadja samo u njegovom misaonom obliku... Oni su misaona bia - stoga samo otudjenje istog, tj apstraktnog filozofskog miljenja. Ono od ega su otudjeni ti predmeti i emu se suprotstavljaju prisvajanjem zbiljnosti, to je upravo apstraktno miljenje. Filozof uzima sebe - dakle opet apstraktan oblik otudjenja ovjeka - kao mjerilo otudjenja svijeta. Cjelokupna historija ospoljenja i cjelokupno vraanje ospoljenja, nije stoga nita drugo ve historija proizvodnje apstraktnog tj. apsolutnog miljenja, logikog spekulativnog miljenja. Otudjenje, koje je stoga prvi interes tog ospoljenja i ukidanje tog ospoljenja jest suprotnost izmedju po sebi i za sebe, izmedju svijesti i samosvijesti, izmedju objekta i subjekta, tj. suprotnost apstratnog miljenja i osjetilne zbiljnosti ili zbiljske osjetilnosti unutar same misli. Sve ostale suprotnosti i kretanja tih suprotnosti su samo privid, omota, egzoterian oblik tih jedinih interesatnih suprotnosti, koje sainjavaju smisao drugih profanih s[ uprotnosti] . Ono to je shvaeno to se ovjekovo bie u suprotnosti prema samom sebi opredmeuje neljudski, nego to se opredmeuje u razlici od apstraktnog miljenja i u suprotnosti prema njemu. Prisvajanje ovjekovih sutinskih snaga koje su postale predmeti i tudji predmeti jest dakle, prvo, samo takvo prisvajanje koje se odvija u svijesti, u istom miljenju, tj. u apstrakciji, prisvajanje tih predmeta kao misli i kretanja misli, zbog ega ve u Fenomenologiji - uprkos njenom posve negativnom i kritinom obliku i uprkos kritici koja je u njoj stvarno sadrana i koja esto antipicira kasniji razvitak - lei latetno, postoji kao klica, kao potencija, kao tajna, nekritiki pozitivizam, a isto tako nekritiki idealizam kasnijih Hegelovih djela - to filozovsko rastvaranje i ponovo filozofsko sastavljanje postojee empririje. Drugo. Prisvajanje predmetnog svijeta za ovjeka - na primjer, spoznaja da osjetilna svijest nije apstraktno osjetilna svijest, nego ljudski osjetilna svijest, da su religija, bogatstvo itd. samo otudjena zbiljnost ovjekova opredmeivanja, ovjekove sutinske snage pretvorene u djelo i stoga samo put prema istinskoj ljudskoj zbiljnosti - to prisvajanje ili shvaanje toga procesa pokazuje se kod Hegela tako da su osjetilnost, religija, dravna mo itd. duhovne sutine - jer je samo duh istinska sutina ovjeka, istinski oblik duha je mislei duh, logiki, spekulativni duh. Ljudskost prirode i ljudskost historijom proizvedene prirode, ljudskost ovjekovih proizvoda, pokazuje se u tome to su oni proizvodi apstraktnog duha i utoliko, dakle, duhovni momenti, misaona bia.

Stoga je Fenomenologija skrivena, sama sebi jo nejasna i mistificijua kritika; ali ukoliko ona fiksira otudjenje ovjeka - iako se ovjek pojavljuje samo u obliku duha - u njoj su skriveni svi elementi kritike i esto ve pripravljeni i izradjeni na nain koji daleko nadvisuje Hegelovo stajalite. "Nesretna svijest", "potena svijest", borba "plemenite i podle svijesti" itd. itd., ti pojedini osjeci sadravaju kritike elemente - ali jo u otudjenom obliku - itavih sfera, kao religije, drave, gradjanskog ivota itd. Dakle, kao to se bie, predmet javlja kao misaono bie, tako je subjekt uvijek svijest ili samosvijest, ili, tanije, predmet se pojavljuje samo kao apstraktna svijest, a ovjek samo kao samosvijest; stoga su razliiti oblici otudjenja pojavljuju samo razliiti oblici svijesti i samosvijesti. Kao to je apstraktna svijest po sebi - taj oblik u kome se predmet shvaa - samo momenat razlikovanja samosvijesti sa csvjeu, apsolutno znanje, kretanje apstraktnog miljenja koje se vie ne dogadja prema spoljanosti, nego samo jo u samom sebi, tj. rezultat je dijalektika istog miljenja. Veliko u Hegelovoj Fenomenologiji i njenom konanom rezultatu - dijalektici negativiteta kao principu koji pokree i proizvodi - jest, dakle, to to Hegel samo stvaranje ovjeka shvaa kao proces, opredmeuje kao raspredmeuje (Entgegenestndlichung), kao ospoljenje i kao ukidanje tog ospoljenja; dakle, to shvaa sutinu rada, a predmetnog ovjeka - istinskog ovjeka, jer je zbiljski - shvaa kao rezultat njegova vlastita rada. Zbiljsko, djelatno ovjekovo odnoenje prema sebi kao rodnom biu, ili njegovo odjelotvorenje kao zbiljskog rodnog bia, tj. kao ljudskog bia, mogue je samo tako da sve svoje rodne snage zaista spoji (herausschafft) - to kao rezultat istorije - da se prema njima odnosi kao prema predmetima, to je, napokon, opet mogue samo u obliku otudjenja. Hegelovu jednostranost i granicu mi emo iscrpno prikazati na zavrnom poglavlju Fenomenologije, apsolutnom znanju -poglavlju koje sadri saeti duh Fenomenologije, njen odnos prema spekulativnoj dijalektici kao i Hegelovu svijest o objema i njihov uzajamni odnos. Privremeno anticipirajmo jo samo sljedee: Hegel stoji na stajalitu, moderne nacionalne ekononmije. On shvaa rad kao sutinu, kao sutinu ovjeka koja se obistinjuje; on vidi samo pozitivnu stranu rada, a ne njegovu negativnu stranu. Rad je postojanje ovjeka za sebe unutar ospoljenja ili ospoljeni ovjek. Rad, koji Hegel jedino pozna i priznaje, apstraktno je duhovan. Dakle ono to uope ini sutinu filozofije, ospoljenje ovjeka koje sebe zna, ili ospoljenu znanost koja sebe misli, to Hegel svaa kao sutinu rada i moe stoga nasuprot prethodnoj filozofiji, saeti njene pojedine momente i svoju filozofiju prikazati kao filozofiju. to su uinili drugi filozofi da pojedine momente prirode i ovjekova ivota shvaaju kako momente samosvijesti, i to apstraktne samosvijesti - to Hegel zna kao djelovanje filozofije. Stoga je njegova znanost apsolutna. Prijedjimo sada na na predmet. Apsolutno znanje. Poslednje poglavlje "Fenomenologije".

Glavno je da predmet svijesti nije nita drugo ve samosvijest, ili da je predmet samo opredmeivanja samosvijest, samosvijest kao predmet. (Postavljanje ovjeka - samosvijest.) Stoga treba prevladati predmet svijesti. Predmetnost kao takva tretira se kao otudjeni ojekov odnos, koji ne odgovara ovjekovoj sutini, samosvijesti. Ponovno prisvajanje predmetnog ovjekovog bia koje je proizvedeno kao tudje pod odredjenjem otudjenja, ne znai samo ukidanje otudjenja nego i ukidanje predmetnosti, dakle, da se ovjek smatra ne-predmetnim, spiritualistikim biem. Kretanje prevladavanja predmeta svijesti Hegel opisuje na ovaj nain: Predmet se ne pokazuje samo kao vraanje u vlastitost (to je po Hegelu jednostrano razumijevanje - koje shvaa samo jednu stranu onog kretanja). ovjek se izjednaava s vlastitou. Vlastitost, medjutim, jest apstraktno shvaen i pomou apstrakcije proizveden ovjek. ovjek je vlastit (selbstisch). Njegovo oko, njegovo uho, itd. vlastito je; svaka od njegovih sutinskih snaga ima u njemu svojstvo vlastitosti. Ali je zato sasvim pogreno rei: samosvijest ima oko, uho, sutinsku snagu. Samosvijest je, naprotiv, kvalitet ovjekove prirode, ovjekova oka itd., ovjekova priroda nije kvalitet samosvijesti. Za sebe apstrahirana i fiksirana vlastitost jest ovjek kao apstraktni egoist, u svojoj istoj apstrakciji do miljenja uzdignut egoizam. (Na ovo emo se vratiti kasnije). Ljudsko bie, ovjek, za Hegela je isto to i samosvijest. Stoga je svako otudjenje ovjekova bia samo otudjenje samosvijesti. Otudjenje samosvijesti nije izraz zbiljskog otudjenja ovjekova bia, izraz koji se odrava u znanju i miljenj. Naprotiv, zbiljsko otudjenje koje se realno pojavljuje jest prema svojoj najunutranjijoj skrivenoj sutini - a nju osvjetila tek filozofija - samo pojava otudjenja zbiljskog ovjekova bia, samosvijesti. Nauka koja to obuhvaa zove se zato fenomenologija. Zato se svako ponovno prisvajanje otudjenog predmetnog bia pojavljuje kao njegovo ukljuivanje u samosvijest; ovjek koji je ovladao svojim biem samo je samosvijest koja je ovladala predmetnim biem, stoga je povratak predmeta u vlastitoost ponovno prisvajanje predmeta. Prevladavanje predmeta svijesti svestrano izraeno sastoji se u tome: 1. da se predmet kao takav prikazuje svijesti kao iezavajui; 2. da ospoljenje samosvijesti postavlja predmetnost; 3. da to ospoljene nema samo negativno, nego i pozitivno znaenje; 4. da ga nema samo za nas ili po sebi, nego za svijest samu; 5. negativan element predmeta ili njegovo ukidanje samog sebe ima za nju na taj nain pozitivno znaenje, ili, ona zna njegovu nitavnost tako to se sama ospoljava, jer u tom ospoljavanju ona postavlja sebe kao predmet ili predmet kao sebe samu zbog nerazdvojnog jedinstva bitka za sebe; 6. S druge strane, ovdje se istovremeno nalazi drugi moment, da je to ospoljenje i predmetnost koliko ukinula toliko i vratila u sebe, dakle postoji kod sebe u svom drugobitku kao takvom. 7. To je kratanje svijesti i to je zato

totalitet njenih momenata. 8. Ona se isto tako mora odnositi prema predmetu u skladu s totalitetom svojih odredjenja i shvatiti ga prema svakom od njih. Ovaj totalitet njenih odredjenja ini predmet po sebi duhovnim biem, a za svijest to postaje uistinu pomou shvaanja svakog od njih pojedinano kao vlastitosti, ili pomou gore naznaenog duhovnog odnoenja prema njima. (45) ad 1. Da se predmet kao takav prikazuje svijesti kao isezavajui, jest gore spomenuti povratak predmeta u vlastitost. ad 2. Ospoljenje samosvijesti postavlja predmetnost (Dingheit). Budui da je ovjek = samosvijest, njegovo ospoljeno predmetno bie ili predmetnost (ono to je za njega predmet, a predmet je uistinu za njega samo ono to je njemu sutinski predmet, to je dakle njegovo predmetno bie. Budui da ni zbiljski ovjek kao takav, pa zato ni priroda - ovjek je ovjena priroda - nije uinjen subjektom, nego samo ovjekova apstrakcija, samosvijest, to predmetnost moe biti samo ospoljena samosvijest) jednaka je ospoljenoj samosvijesti, a predmetnost je postavlejna tim ospoljenjem. Sasvim je prirodno da ivo, prirodno bie, obdareno i obskrbljeno predmetima, tj. materijalnim sutinskim snagama, ima isto tako zbiljske prirodne predmete svoga bia, kao i da njegovo samoospoljenje znai postavljanje zbiljskog predmetnog svijeta, ali u obliku spoljanosti, svijeta koji, dakle, ne pripada njegovu biu, koji mu je nadmoan. Nema tu nieg neshvatljivog i zagonetnog. Naprotiv, suprotno bi bilo zagonetno. Ali isto je tako jasno da samosvijest, tj. njeno ospoljenje moe postaviti samo predmetnost tj. opet samo apstraktnu stvar, stvar apstrakcije, a nikakav zbiljski predmet. Stoga je, dalje, jasno da predmetnost u odnosu na samosvijest nije uope nita samostalno, sutinsko, nego obino stvorenje, neto to ono postavlja, a to postavljeno umjesto da se samo potvrdjuje, samo je potvrdjivanje akta postavljenja koji u jednom momentu fiksira svoju energiju kao proizvod i dodjeljuje mu prividno - ali samo za momenat - ulogu samostalnog, zbiljskoga bia. Kada zbiljski, tjelesan ovjek, koji stoji na vrstoj, okrugloj Zemlji, koja izdie i udie sve prirodne snage, postavlja svoje zbiljske, predmetne sutinske snage pomou svog ospoljenja kao strane predmete, onda subjekt nije postavljanje; to je subjektivnost predmetnih sutinskih snaga, ija akcija mora stoga biti predmetna. Predmetno bie djeluje predmetno, a ono ne bi djelovalo predmetno koa predmetnost ne bi leala u njegovom sutinskom odredjenju. Ono stvara, postavlja samo predmete, jer su ga predmeti postavili, jer je svojim porijeklom priroda. U aktu postavljanja ono ne pada, dakle, iz svoje "iste djelatnosti" u stvaranju predmeta, nego njegov predmetni proizvod potvrdjuje njegovu predmetnu djelatnost, njegovu djelatnost kao djelatnost predmetnog prirodnog bia. Ovdje vidimo kako se provedeni neturalizam ili humanizam razlikuje i od idalizma i od materijalizma, a istovremeno je njihova istina koja ih ujedinjuje. Istovremeno vidimo kao je samo naturalizam sposoban da shvati akt svjetske historije.

<ovjek je neposredno prirodno bie. Kao prirodno bie i kao ivo prirodno bie, on je obdaren djelomino prirodnim, ivotnim snagama, on je djelatno prirodno bie; te snage egzistiraju u njemu kao sklonosti i sposobnosti, kao nagoni; on je djelomino prirodno, tjelesno, osjetilno, predmetno bie koje trpi, koje je uvjetano i ogrenieno, kao to su to biljka i ivotinja, tj. predmeti njegovih nagona postoje izvan njega, kao od njega nezavisni predmeti; ali ti predmeti su predmeti njegove potrebe, predmeti koji su neophodni za odjelotvorenje i potvrdjivanje njegovih sutinskih snaga, sutinski predmeti. Da je ovjek tjelesno, ivo, zbiljsko, osjetilno, predmetno bie, znai da za predmet svoga bia, svog ivotnog ispoljavanja ima zbiljske, osjetilne predmete, ili da svoj ivot moe ispoljavati samo na zbiljskim, osjetilnim predmetima. Biti predmetan, prirodan, osjetilan, ili imati izvan sebe predmet, prirodu, osjetilo, ili za neto tree sam biti predmet, priroda, osjetilo, to je identino.> Glad je prirodna potreba; da bi se zadovoljila, da bi se utaila, njoj je potrebna priroda izvan nje, predmet izvan nje. Glad je priznata potreba tjela za predmetom koji se nalazi izvan njega, koji je neophodan njegovom integriranju i ispoljavanju bia. Sunce je predmet biljke, predmet koji joj je neophodan, koji potvrdjuje njen ivot, kao to je biljka predmet sunca, ispoljavanje sunane snage, snage koja budi ivot, ispoljavanje predmetne sutinske snage sunca. Bie koje svoju prirodu nema izvan sebe, nije prirodno bie, ne uestvuje u biu prirode. Bie koje nema nikakav predmet izvan sebe, nije predmetno bie. Bie koje samo nije predmet za tree bie, nema bie za svoj predmet, tj. ne odnosi se predmetno, njegov bitak nije predmetan. Nepredmetno bie je nebie (Unwesen). Pretpostavite bie koje ni samo nije predmet, niti ima predmet. Takvo bie bilo bi prvo, jedino bie, izvan njega ne bi egsistiralo nikakvo bie, ono bi egzistiralo usamljeno i samo. Jer im postoje predmeti izvan mene, im ja nisam sam, ja sam drugi, druga zbiljnost nego predmet izvan mene. Za taj trei predmet ja sam, dakle, druga zbiljnost a ne on, tj. ja sam njegov predmet. Bie koje nije predmet drugog bia pretpostavlja, dakle, da ne postoji nikakvo predmetno bie. im imam jedan predmet, taj predmet ima mene za predmet. A nepredmetno bie je nezbiljsko, neosjetilno, samo miljeno, tj. samo imaginarno bie, bie apstrakcije. Biti osjetilan, tj. biti zbiljski, znai biti predmet osjetila, osjetilni predmet, znai, dakle, imati sve osjetilne predmete izvan sebe, imati predmete svoje osjetilnosti. Biti osjetilan znai trpeti. Stoga je ovjek kao predmetno osjetilno bie trpno bie, a, budui da je bie koje osjea svoje patnje, on je strastveno bie. Strast, passion, je ovjekova sutinska snaga, koja energino tei ka svom predmetu. <Ali ovjek nije samo prirodno bie, nego je ljudsko prirodno bie, tj. bie koje postoji samo za sebe, stoga rodno bie koje se kao takvo mora ptvrditi i manifestirati u svom bitku i u svom znanju. ovjekovi predmeti nisu, dakle, prirodni predmeti onakvi kakvi su neposredno dati, a ni ovjekovo osjetilo

kakvo je ono neposredno, predmetno, nije ovjekova osjetilnost, ovjekova predmetnost. Priroda ni objektivno ni subjektivno nije neposredno adekvatno data ovjekovu biu.> A kako sve prirodno mora nastati, tako i ovjek ima svoj akt nastajanja, historiju, koju je on, medjutim, svijestan i koji je stoga akt nastajanja koji se ako akt nastajanja svjesno ukida. Historija je prava prirodna historija ovjeka. (Na to se treba vratiti.) Tree, budui da je to postavljanje same predmetnosti samo privid, akt koji protivrei sutini iste djelatnosti, ono se mora opet ukinuti, predmetnost mora biti negirana. ad 3, 4, 5, 6. - 3. To ospoljenje svijesti nema samo negativno, nego i pozitivno znaenje i 4. to pozitivno znaenje ne postoji samo za nas ili po sebi, nego za nju, za samu svijest. 5. Na taj nain negatvni element predmeta, ili njegovo ukidanje samoga sebe, ima za nju pozitivno znaenje, ili ona zna tu nitavnost njegovu tako to samu sebe ospoljuje, jer u tom ospoljenju ona zna sebe kao predmet, ili predmet kao sebe samu, zbog nerazdvojnog jedinstva bitka za sebe. 6. S druge strane, ovdje se istovremenoi nalazi taj drugi momenat, da je ona to ospoljenje i predmetnost isto tako ukinula i vratila u sebe, da postoji, dakle, kod sebe u svom drugobitku kao takvom. Ve smo vidjeli da prisvajanje otudjenog predmetnog bia ili ukidanje predmetnosti pod odredjenjem otudjenja - koje mora ii od indiferetne tudjosti do zbiljskog neprijateljskog otudjenja - ima za Hegela istovremeno, ili ak uglavnom, znaenje ukidanja predmetnosti, jer ono to je za samosvijest odbojno u otudjenju nije odredjeni karakter predmeta, nego njegov predmetni karakter. Stoga je predmet neto negativno, neto tro ukida sama sebe, nitavnost. Ta njegova nitavnost nema za svijest samo negativno nego i pozitivno znaenje, jer je upravo ta nitavnost predmeta samopotvrdjivanje nepredmetnosti, apstrakcije, njega samog. Stoga za samu svijest nitavost predmeta ima pozitivno znaenje u tom smislu to svijest zna da je ta nitavnost predmetno bie, njeno samoospoljenje, to zna, da nitavnost postoji samo pomou njenog samoospoljenja... Nain na koji svijest postoji i kako neto za nju postoji jest znanje. Znanje je njen jedini akt. Stoga neto za nju postaje ukoliko ona za to neto zna. Znanje je jedino njeno predmetno odnoenje. - Ona sada zna za nitavnost predmeta, tj. nerazliitost predmeta od nje, za nebitak predmeta, tako to zna da je predmet njeno samoospoljenje, tj. ona sebe zna - znanje kao predmet - na taj nain to je predmet samo privid predmeta, obmana, ali da on prema svojoj sutini nije nita drugo ve samo znanje koje sebi samom suprostavlja, te je stoga sebi suprostavilo nitavnost, neto to nema nikakvu predmetnost izvan znanja; ili znanje zna da ono time to se odnosi prema nekom predmetu postoji samo izvan sebe, da se ospoljuje; da se ono samo sebi pokazuje samo kao predmet ili da je ono to se njemu pokazuje kao predmet ono samo.

S druge strane, kae Hegel, ovdje je sadran istovremeno ovaj drugi moment: da li je to ospoljenje i predmetnost ono isto tako ukinulo i vratilo u sebe, dakle da je kod sebe u svom drugobitku kao takvom. U ovom razmatranju sabrali smo sve iluzije spekulacije. Prvo: svijest, samosvijest je u svom drugobitku kao takvom kod sebe. Stoga je ona - ili, ako ovdje apstrahiramo od Hegelove apstrakcije i umjesto samosvijesti postavimo samosvijest ovjeka - kod sebe u svom drugobitku kao takvom. U tom lei, prvo, da svijest - znanje kao znanje - miljenje kao miljenje - tei tome da bude neposredno drugo sebe same, osjetilnost, zbiljnost, ivot - miljenje koje se prevazilazi u miljenju. (Fojerbah(46).) Ta strana je sadrana ovdje ukoliko se svijest samo kao svijest spotie ne na otudjenu predmetnost, nego na predmetnost kao takvu. Drugo, u tome je sadrano da samosvjestan ovjek - ukoliko je duhovni svijet, ili ope duhovno postojanje svoga svijeta, spoznao i ukinuo kao osamoospoljenje - isti svijet ipak ponovo potvrdjuje u tom ospoljenom obliku i smatra ga svojim istinskim postojanjem, ponovo ga uspostavlja i pretenduje da bude kod sebe u svom drugobitku kao takvom. Tako se nakon prevladavanja, na primjer, religije, nakon spoznaje religije kao proizvoda samoospoljenja, ipak nalazi potvrdjen u religiji kao religiji. Tu je korijen krivog Hegelovog pozitivizma ili njegova samo prividnog kriticzma; to je ono to Fojerbah oznauje kao postavljanje, negiranje i uspostavljanje religije ili teologije - a to, medjutim, treba shvatiti openitije. Dakle, um je kod sebe u neumu kao neumu. ovjek koji je spoznao da u pravu, politici itd. vodi ospoljeni ivot, vodi u tom ospoljenom ivotu kao takvom svoj istinski ljudski ivot. Samoafirmiranje i samopotvrdjivanje u protivrjenosti sa samim sobom, kako sa znanjem, tako i sa sutinom predmeta, jest, dakle, istinsko znanje i istinski ivot. O nekoj Hegelovoj akomodaciji religiji, dravi itd. ne moe vie biti govora, jer ta la je la njegova principa. Ako znam da je religija ospoljena ovjekova samosvijest, onda znam da se u njoj kao religiji ne potvrdjuje moja samosvijest, nego moja ospoljena samosvijest. Znam, dakle, da se moja samosvijest koja pripada sebi, svom biu, ne potvrdjuje u religiji, nego naprotiv u unitenoj, ukinutoj religiji. Stoga negacija negacije nije kod Hegela potvrdjivanje istinskog bia upravo pomou negacije prividnog bia, nego potvrdjivanje prividnog bia ili bia otudjenog u svom poricanju, ili poricanje tog prividnog bia kao predmetnog bia koje postoji izvan ovjeka i koje je od njega nezavisno, te njegovo pretvaranje u subjekt. Stoga svojevrsnu ulogu igra ukidanje, u kome su povezani poricanje i ouvanje, potvrdjivanje.

Tako je, na primjer, u Hegelovoj filozofiji prava ukinuto privatno pravo jednako moralu, ukinuti moral jednak porodici, ukinuta porodica jednaka gradjanskom drutvu, ukinuto gradjansko drutvo jednako dravi, ukinuta drava jednaka je svjetskoj historiji. U zbiljnosti privatno pravo, moral, porodica, gradjansko drutvo, drava itd. postoje i dalje, samo su postali momenti, egzistencije i naini postojanja ovjeka, koji ne vrijede izolirano, koji se uzajamno ponitavaju i proizvode itd. Momenti kretanja. Ta njihova pokretna sutina skrivena je u njihovoj zbiljskoj egzistenciji. Ona se manifestira, oituje tek u miljenju, u filozofiji, i zato je moje pravo religiozno postojanje - moje filozfsko-religijsko postojanje, moje pravo politiko postojanje - moje filozofsko-pravno postojanje, moje pravo prirodno postojanje - filozofsko-prirodno postojanje, moje pravo umjetniko postojanje - filozofsko-umjetniko postojanje, moje pravo ljudsko postojanje - moje filozofsko postojanje. Isto tako, prava egzistencija religije, drave, prirode, umjetnosti jest: filozfija religije, prirode, drave, umjetnosti. Medjutim, ako je samo filozfija religije itd. za mene pravo postojanje religije, onda sam ja takodjer istinski religiozan samo kao filozof religije i tako poriem zbiljsku religioznost i zbiljski religioznog ovjeka. Ali ja ih istovremeno potvrdjujem, djelomino unutar svog vlastitog postojanja ili unutar tudjeg postojanja koje im suprotstavljam, jer ono je samo njihov filozofski izraz, a djelomino u njihovu svojevrsnom prvobitnom obliku, jer su u mojim oima samo prividni drugobitak, alegorije, pod osjetilnim velom skriveni oblici njihova vlastitog, istinskog, tj. moga filozofskog postojanja. Isto je tako ukinuti kvalitet, jednak kvantitetu, ukinuti kvantitet jednak je mjeri, ukinuta mjera jednaka je sutini, ukinuta sutina jednaka je pojavi, ukinuta pojava jednaka je zbiljnosti, ukinuta zbiljnost jednaka je pojmu, ukinuti pojam jednak je objektivnosti, ukinuta objektivnost jednaka je apsolutnoj ideji, ukinuta apsolutna ideja jednaka je prirodi, ukinuta priroda jednaka je subjektivnom duhu, ukinuti subjektivni duh jednak je moralnom objektivnom duhu, ukinuti moralni duh jednak je umjetnosti, ukinuta umjetnost jednaka je religiji, ukinuta religija jednaka je apsolutnom znanju. S jedne strane, to ukidanje je ukidanje miljenog bia, dakle, miljeno privatno vlasnitvo ukida se u mislima morala. A budui da miljenje uobraava da je neposredno drugo sebe sama, osjetilna zbiljnost, te da njegova akcija, dakako, vrijedi i kao osjetilna zbiljska akcija, onda to misaono ukidanje, koje svoj predmet u zbiljnosti ostavlja, vjeruje da ga je zbiljski prevladalo; s druge strane, budui da je sam predmet postao za miljenje misaoni moment, ono ga stoga i u njegovoj zbiljnosti smatra kao samopotvrdjivanje sebe sama, samosvijesti, apstrakcije. Stoga s jedne strane postojanje, koje Hegel ukida u filozofiji, nije zbiljska religija, drava, priroda, nego religija kao predmet znanja, dogmatika, zatim pravo, nauka o dravi, nauka o prirodi, S jedne strane, dakle, Hegel stoji u suprotnosti kako prema zbiljskom biu tako i prema neposrednoj nefilozofskoj nauci, ili prema nefilozofskim pojmovima toga bia. Stoga on protivrjei njihovim obinim pojmovima.

S druge strane, religiozan itd. ovjek moe nai svoju posljednju potvrdu u Hegelu. Sad treba shvatiti pozitivne momente Hegelove dijalektike - unutar odredjenja otudjenja. a) Ukidanje kao predmetno kretanje koje ponovo uvlai u sebe ospoljenost. To je unutar otudjenja izraeno saznanje o prisvajanju predmetnog bia pomou ukidanja njegova otudjenja, otudjeno saznanje o zbiljskom opredmeivanju ovjeka, o zbiljskom prisvajanju njegova predmetnog bia pomou unitenja otudjenog odredjenja predmetnog svijeta, pomou njegova ukidanja u njegovom otudjenom postojanju; kao to je ateizam kao ukidanje boga nastajanje teorijskog humanizma, tako je komunizam kao ukidanje privatnog vlasnitva prisvajanje zbiljskog ovjekova ivota kao njegova vlasnitva, nastajanje praktinog humanizma; drugim rijeima, ateizam je posredstvom ukidanja religije, a komunizam posredstvom ukidanja privatnog vlasnitva - sobom posredovani humanizam. Tek pomou ukidanja toga posredovanja - koje je, medjutim, nuna pretpostavka - nastaje humanizam koji pozitivno poinje od sebe sama, pozitivni humanizam. Ali ateizam i komunizam nisu nikakav bijeg, apstrakcija, gubitak predmetnog svijeta koji je proizveo ovjek, gubitak njegovih sutinskih snaga koje su postale predmetnost, nisu nikakvo siromatvo koje se vratilo neprirodnoj, nerazvijenoj jednostavnosti. Naprotiv, tek su oni zbiljsko nastajanje, za ovjeka zbiljski nastalo ostvarenje njegova bia, njegova bia kao zbiljskog bia. Hegel shvaa, dakle, samootudjenje, ospoljenje bia, raspredmeenje i obestvarenje ovjeka kao samoprisvajanje, promjenu bia, opredmeenje, ozbiljenje time to shvaa pozitivni smisao negacije koja se odnosi na sebe samu - iako opet na otudjen nain. <Ukratko, on shvaa rad - unutar apstrakcije - kao akt samostvaranja ovjeka, odnoenje prema sebi kao prema tudjem biu i svoje odjelotvorenje kao odjelotvorenje tudjeg bia - kao rodnu svijest i rodni ivot koji nastaju.> b) Kod Hegela - bez obzira na ve opisanu iskrivljenost, ili tovie, kao njena konzekvencija - taj akt se pojavljuje jednom samo kao formalan, jer je apstraktan, jer je ljudsko bie shvaeno samo kao apstraktno bie koje misli, kao samosvijest: i drugo, poto je shvaanje formalno i apstraktno, ukidanje ospoljenja postaje potvrdjivanje ospoljenja, ili, ono kretanje samostvaranja, samoopredmeivanja, kao samoospoljenje i samootudjenje, za Hegela je apsolutno, te zato posljednje ovjekovo ispoljavanje ivota koje je samo sebi svrha i u sebi se smiruje, koje je dolo do svoga bia. To kretanje u svom apstraktnom obliku, kao dijalektika, vai stoga kao istinski ovjeiji ivot, a budui da je on ipak apstrakcija, otudjenje ovjekova ivota, on vai kao boanski proces, stoga kao ovjekov boanski proces -

proces koji prolazi njegovo apstraktno, isto, apsolutno, od njega razliito bie. Tree: taj proces mora imati nosioca, subjekta; ali subjekt postaje tek kao rezultat; taj rezultat, subjekt koji zna da je apsolutna samosvijest, jest stoga bog, apsolutni duh, ideja koja sebe zna i odjelotvoruje. Zbiljski ovjek i zbiljska priroda postaju samo predikati, simboli toga skrivenog nezbiljskog ovjeka i te nezbiljske prirode. Stoga se subjekt i predikt medjusobno nalaze u odnosu apsolutne iskrivljenosti: mistini subjekt-objekt ili subjektivnost koja prelazi objekt, apsolutni subjekt kao proces, kao subjekt koji se ospoljuje, te koji se vraa u sebe iz ospoljenja, ali koji to ospoljenje istovremeno vraa u sebe, i subjekt kao taj proces; isto neprekidno kruenje u sebi. Uz prvu taku: formalno i apstraktno shvaanje ovjekova akta samoproizvodjenja ili samoopredmeivanja. Otudjeni predmet, otudjena zbiljnost ovjekova bia nije nita drugo budui da Hegel ovjeka poistoveuje sa samosvijeu -ve svijest, on je samo misao otudjenja, njen apstraktan i zato besadrajan i nezbiljski izraz, negacija. Stoga ni ukidanje ospoljenja nije nita drugo ve apstraktno, besadrajno ukidanje one besadrajne apstrakcije, negacija negacije. Sadrajna, iva, osjetilna, konkretna djelatnost samoopredmeivanja postaje stoga njena ista apstrakcija, apsolutna negativnost, apstrakcija koja se opet kao takva fiksira i pomilja kao samostalna djelatnost, kao djelatnost uope. Budui da ta takozvana negativnost nije nita drugo ve apstraktan, besadrajan oblik onog zbiljskog ivog akta, to i njen sadraj moe biti samo formalan, sadraj proizveden apstrahiranjem od svakog sadraja. To su stoga opi, apstraktni oblici apstrakcije, oblici miljenja, logike kategorizacije, otrgnute od zbiljskog duha i od zbiljske prirode, oblici koji pripadaju svakom sadraju i koji su stoga indiferentni prema svakom sadraju, i koji ba zato vrijede za svaki sadraj. (Logiki sadraj apsolutne negativnosti razvit emo kasnije.) Pozitivno to je Hegel izvrio ovdje - u svojoj spekulativnoj logici - jest to da su odredjeni pojmovi, opi fiksni oblici miljenja, u svojoj samostalnosti nasuprot prirodi i duhu, nuan rezultat opeg otudjenja ovjekova bia, dakle i ovjekova miljenja i da ih je Hegel stoga prikazao i saeo kao momente procesa apstrahiranja, Na primjer, ukinuti bitak je sutina, ukinuta sutina je pojam, ukinuti pojam... apsolutna ideja. Ali to je apsolutna ideja? Ona opet ukida samu sebe ako nee da prodje opet od poetka cjelokupan akt apstrahiranja i da se zadovolji time da bude totalitet apstrakcija ili apstrakcija koja shvaa samu sebe. Ali apstrakcija koja sebe shvaa kao apstrakciju, zna da je nita; ona mora napustiti sebe, apstrakciju, i tako dolazi do bia, koje je upravo njena suprotnost, do prirode. Cjelokupna logika je, dakle, dokaz da apstraktno miljenje za sebe nije nita, da apsolutna ideja za sebe nije nita, da je tek priroda neto.

Apsolutna ideja, apstraktna ideja, koja "razmatrana sa stanovita svog jedinstva sa sobom jest promatranje" (Hegelova Enciklopedija, 3. izdanje, strana 222 [ 244] , koja "u apsolutnoj istini same sebe odluuje da slobodno iz sebe otpusti moment svoje posebnosti ili prvog odredjenja i drugobitka, neposrednu ideju kao svoj odraz, sebe kao prirodu" (1.c.), cijela ova ideja koja se vlada tako neobino i udnovato, koja je hegelovcima prouzrokavala silne glavobolje, nije nita drugo ve apstrakcija, tj. apstraktni mislilac, apstrakcija koja se, opameena iskustvom i objasnivi sebi svoju istinu, odluuje na to, pod razliitim - krivim i takodjer jo apstraktnim uvjetima, da sebe napusti i da svoj drugobitak, ono posebno, odredjeno stavi na mjesto svoga kod-sebe-bitka, nebitka, svoje openitosti i svoje neodredjenosti, da slobodno iz sebe otpusti prirodu, koju je skrivala u sebi samo kao apstrakciju, kao misaonu stvar, tj. da napusti apstrakciju i da jednom pogleda od sebe oslobodjenu prirodu. Apstraktna ideja, koja neposredno postaje promatranje, nije nita drugo ve apstraktno miljenje koje sebe naputa i odluuje se za promatranje. Taj cjelokupan prijelaz logike u filozofiju prirode nije nita drugo ve prijelaz iz apstrahiranja u promatranje, to ga apstraktni mislilac tako teko ostvaruje i to ga je stoga tako neobino opisao. Mistino osjeanje koje filozofa tjera iz apstraktnog miljenja u promatranje, jest dosada, enja za sadrajem. (Sam sebi otudjen ovjek jest i svom biu, tj. prirodnom i ljudskom biu otudjeni mislilac. Stoga su njegove misli nepokretni duhovi koji prebivaju izvan prirode i ovjeka. Hegel je u svojoj logici zatvorio sve te nepokretne duhove, shvatio svakog od njih najprije kao negaciju, tj. kao ospoljenje ovjekova miljenja, zatim kao negaciju negacije, tj. kao ukidanje tog ospoljenja, kao zbiljsko ispoljavanje ovjekova miljenja; no budui da je sama jo proeta otudjenjem, ta negacija negacije je djelomino ponovno uspostavljanje duhova u njihovu otudjenju, a djelomino ostajanje kod posljednjeg akta, odnoenja-na-samu-sebe u otudjenju kao istinskom postojanju tih nepokretnih duhova, a djelomino, pak, ukoliko ta apstrakcija shvaa samu sebe i u sebi samoj osjea beskrajnu dosadu, javlja se kod Hegela naputanje apstraktnog miljenja koje se kree samo u miljenju, koje je bez oka, bez zuba, bez uha, bez iega, kao odluka da se prizna priroda kao bie i da se posveti promatranju. Ali ni priroda, apstraktno uzeta, za sebe, fiksirana u odvojenosti od ovjeka, nije za ovjeka nita. Da je apstraktni mislilac koji se odluio za promatranje promatra apstraktno, razumije se po sebi. Kao to je priroda leala zatvorena za mislioca u obliku koji je njemu samom skriven i zagonetan, kao apsolutna ideja, kao misaona stvar, tako je on, uistinu, time to ju je otpustio iz sebe, otpustio samo tu apstraktnu prirodu, -ali sada sa znaenjem da je ona drugobitak misli, da je ona zbiljska, promatrana, od apstraktnog miljenja razliita priroda - otpustio je samo misaonu stvar prirode. Ili, govorei ljudskim jezikom, promatrajui prirodu, apstraktni mislilac saznaje da bia nisu nita drugo ve apstrakcija prirodnih odredjenja. Cijela priroda ponavlja

mu, dakle, logike apstrakcije, samo u osjetilnom, spoljanjem obliku. - On ponovo analizira nju i te apstrakcije. Njegovo promatranje prirode je, dakle, samo akt potvrdjivanja njegove apstrakcije o promatranju prirode, tok radjanja njegove apstrakcije koji on svjesno ponavlja. Tako je, na primjer, vrijeme istovremeno negativnost koja se odnosi na sebe (str 238, 1.c.). Ukinutom nastajanju kao postojanju odgovara - u prirodnom obliku ukinuto kretanje kao materija. Svjetlo je - prirodan oblik - refleksija u sebi. Tijelo kao mjesec i komet je prirodan oblik suprotnosti, s jedne strane, po Logici pozitivno koje se osniva na samom sebi, a s druge strane je negativno koje se osniva na samom sebi. Zemlja je prirodan oblik logike osnove, kao negativno jedinstvo suprotnosti itd. Priroda kao priroda, tj. ukoliko se ona osjetilno jo razlikuje od onog tajnovitog, u njoj skrivenog smisla, priroda odijelena, razliita od onih apstrakcija, jest nita, nita koje se pokazuje kao nita, jest besmislena ili ima samo smisao spoljanjosti koja je ukinuta. "U konano-teolokom stanovitu nalazi se valjana pretpostavka da priroda ne sadri u samom sebi apsolutnu svrhu" (str. 225 [ 245] ). Njezin cilj je potvrdjivanje apstrakcije. "Priroda se pojavila kao ideja u obliku drugobitka. Budui da je na taj nain ideja ono negativno same sebe ili sebi spoljanja, priroda nije spoljanja samo relativno spram te ideje, nego spoljanjost sainjava odredjenje u kojem ona postoji kao priroda" (str. 227 [ 247] ). Spoljanjost ne treba ovdje shvatiti kao osjetilnost koja se ispoljava i koja je otvorena svjetlu, osjetilnom ovjeku, tu spoljanjost treba ovdje shvatiti u smislu ospoljenja, pogreke, mane, koja ne treba da postoji. Jer istinito je jo uvijek ideja. Priroda je samo oblik njenog drugobitka. A budui da je apstraktno miljenje sutina, to je ono to je njemu spoljanje, po svojoj sutini samo spoljanjost. Apstraktni mislilac priznaje istovremeno da je sutina prirode osjetilnost, spoljanjost u suprotnosti prema miljenju, njen nedostatak, da je ona, ukoliko se razlikuje od apstrakcije, manjkavo bie. Bie koje nije manjkavo samo za mene, u mojim oima, nego po sebi, ima neto izvan sebe, neto to mu manjka. Znai, njegova sutina je neto drugo nego ono samo. Stoga se priroda mora sama ukinuti za apstraktnog mislioca, jer ju je on ve postavio kao bie koje je potencijalno ukinuto. "Za nas duh ima kao svoju pretpostavku prirodu, ija je on istina, a time i apsolutno pravo. U toj istini priroda je iezla, a duh se pojavio kao ideja koja dola do svog bitka-za-sebe, iji je pojam i objekt i subjekt. Taj identitet je apsolutna negativnost, jer pojam ima u prirodi svoju potpunu spoljanju objektivnost, ali je on to svoje ispoljenje ukinuo i u njemu postao identian sa sobom. On je, dakle, taj identitet samo kao povratak iz prirode" (str. 392 [ 381] ).

"Objavljivanje, koje je kao apstraktna ideja neposredan prijelaz, nastajanje prirode, kao objavljivanje duha koji je slobodan jest postavljanje prirode, kao objavljenje duha koji je slobodan jest postavljanje prirode kao njegova svijeta; postavljanje koje je kao refleksija istovremeno pretpostavljanje svijeta kao samostalne prirode. Objavljenje u pojmu jest stvaranje prirode kao njegova bitka, u kojemu on sebi daje afirmaciju i istinu svoje slobode." "Apsolutno je duh. To je najvia definicija apsoluta" (str. 393 [ 384]).
Napomene 41) Bruno Bauer, Kritik der evangelischen Geschichate der Synoptiker, Bd. 1-2, Leipzig 1841, Bd. 3, Braunschweig 1842. U literaturi o historiji religije sinoptiarima se nazivaju sastavljai prva tri evandjelja (Matej, Marko, Luka). 42) Bruno Bauer, Das entdeckte Christenthum, Zurich und Winterthur 1843. 43) Bruno Bauer, Die gute Sache der Freiteit und meine eigene Angelegenheit, Zurich und Winterthur 1842. 44) Marks ovdje aludira na lanke Bruna Bauera, objavljene u listu "Allgemeine LiteraturZeitung" (Chalottenburg 1844). Podrobnijoj kritici Marks ih je podvrgao u Svetoj porodici. 45) Ovih osam taaka "prevladanja predmjeta svijesti", Marks je skoro doslovce uzeo iz poglavlja "Apsolutno znanje" Hegelove Fenomenologije duha. 46) U ovom spisu Grundsatze der Philosophie der Zukunft, Fojerbah u 30. kae: "Hegel je mislilac koji prevazilazi sebe u miljenju".

*** Napisano od aprila do avgusta 1844. Prvi put objavljeno pod redakcijskim naslovom Okonomisch-philosophische Manuskripte aus dem Jahre 1844, u MarxEngels, Historisch-kritische Gesamtausgabe - Werke, Schriften, Briefe. Erste Abt., Bd. Marx-Engels Verlag, G. m. b. H., Berlin 1932, str. 29-172