UNIVERZITET U BIHAU PRAVNI FAKULTET

LJUDSKA PRAVA I NJIHOVA ZATITA

ISPITNA PITANJA- I kolokvij

1. Razvoj ideje o ljudskim pravima 2. Atenska demokracija 3. Helenizam 4. Srednjevjekovno poimanje ovjeka i drave 5. Liberalizam 6. Niccollo Machiavelli 7. Hugo Grotius 8. Thomas Hobbes 9. John Locke 10. Montesquieu 11. Jeremy Bentham i James Mill 12. Jean Jasques Rousseau 13. Mary Wollstonecraft 14. John Stuart Mill 15. Magna Carta Libertatum 16. Habeas Corpus act 17. Bill of rights 18. Deklaracija o nezavisnosti 19. Ustavni amandmani na Ustav SAD-a 20. Deklaracija o pravima ovjeka i graanina 21. Deklaracija prava naroda i Deklaracija prava radnog i eksploatisanog naroda 22. Medinska povelja 23. Utuiva i neutuiva ljudska prava 24. Ljudska prava s pbzirom na pravni reim zatite 25. Ljudska prava prve generacije ope karakteristike 26. Ljudska prava druge generacije- ope karakteristike 27. Ljudska prava tree generacije ope karakteristike 28. Ogranienja ljudskih prava 29. Razvoj ljudskih prava u okviru UN-a 30. Univerzalna deklaracija o pravima ovjeka 31. Meunarodni ugovori kao izvor ljudskih prava 32. Meunarodno obiajno pravo 33. Opa naela civiliziranih naroda 34. Nadzor nad potovanjem ljudskih prava na meunarodnom nivou 35. Konvencijsko pravo ljudskih prava 36. Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda- osnovne karakteristike 37. Evropski sud za ljudska prava 38. Pokretanje postupka pred Evropskim sudom za ljudska prava 39. Karakter presude Evropskog suda za ljudska prava 40. Zatita ljudskih prava prema Ustavu BiH

1. RAZVOJ IDEJE O LJUDSKIM PRAVIMA

Ljudska prava postala su ope mjesto moderne civilizacije, i to civilizacije ija se ideja javlja jo u vremenu II svjetskog rata, kada se raala misao o novoj globalnoj meunarodnoj organizaciji. Ta globalna me.zajednica postavljena je na univerzalnim principima povjerenja uroenim u dostojanstvo ljudske linosti,na ravnopravnosti naroda bez obzira na njihovu veliinu i na pravedniji meunarodni poredak u svijetu, koji je u stanju osigurati mir i puni razvoj svih svojih dijelova. Kao izraz osjeanja meuzavisnosti drava i ravnopravnosti ljudi i nacija, postavljeni su temelji novom ideolokom pogledu na svijet, odnosno ideologiji ljudskih prava. Meutim, korijeni ideje o ljudskim pravima, odnosno o onome to je pripadajue ovjeku i graaninu, seu u prolost, te se mogu pratiti na dvije paralelne razine: kroz djela filozofa, pravnih i politikih mislilaca i na razini konkretnih pravnih akata, relavantnih za razvoj demokracije i ljudskih prava. Demokracija se sama po sebi ne svodi na ljudska prava, ali ju je teko zamisliti bez potovanja ljudskih prava, od kojih su neka upravo pravo na demokraciju, na uee graana u obrazovanju vlasti, dok druga stvaraju demokratsku klimu, kao to su: sloboda izraavanja i udruivanja. Zakljuit cemo da se razvoj ideje o ljudskim pravima,kao dio razvoja demokracije,moe pratiti putem dva pravca: kroz razvoj u filozofskoj, politikoj i pravnoj misli i na osnovu pravnih akata, doneenim u vremenu borbe protiv apsolutizma i njegovog ograniavanja zatitom pojedinanih prava.

2. ATENSKA DEMOKRACIJA
Korijeni evropskog kulturno-civilizacijskog kruga seu iz vremena stare Grke. Iako je stara Grka poznavala vie modela vladavine, tiraniju, oligarhiju i demokraciju, atenska demokracija ima povijesni znaaj i kada je rije o starogrkoj batini rije je o institucijama i nainu ureenja u Ateni kao i filozofskim i politikim refleksijama na nju. Atenska demokracija podrazumijevala je aktivno uee cjelokupnog graanstva u sistemu vlasti, u kojem se naizmjenino smjenjivao princip vladanja i biti vladanja. Ukupno graanstvo inilo je demos koji je bio nosilac suvereniteta u dravi i koji je inio skuptinu kao najvii organ vlasti. Skuptina je bila otvorena za sve graane i davala im pravo da pred njom budu sasluani, politike rasprave bile su slobodne, odnosno priznavala se sloboda miljenja, izraavanja i kritikog odnosa prema stvarnosti. Dravne funkcije bile su dostupne svim graanima,sa izuzetkom funkcija koje su traile sposobnost i znanje, kao to je u sluaju rukovoenja vojskom, bile su vremenski ograniene na 1.god i plaene kao stimulacija i obeteenje graanima za vrijeme vrenja funkcije. Jednakost graana bila je izraena i u jednakoj vrijednosti svih glasova. Grka civilizacija temeljila se na otroj podijeljenosti meusobno suprostavljenih dijelova drutva. Kao dominantna, muka patrijarhalna kultura, kultura odraslih muskaraca, iskljuivala je iz politikog ivota ogromnu populaciju koju su inili robovi, stranci, ene i djeca. Muki, patrijarhalni, politiki obrazac kulture koji je razvijao atenski tip demokracije utemeljio je podjelu po kojoj mukarcu pripada mjesto u javnom, politikom, graanskom ivotu, a enama kua, kuni poslovi, obaveze i djeca bez prava i mogunosti da budu priznate kao punopravni graani polisa. Iako su formalno mogle biti slobodne, nisu uivale status punopravnih graana. Pravni status bio je pun ogranienja: neravnopravnost u porodici jer su bile podreene mukim lanovima i iskljuene iz nasljenog prava, u braku podreene muu bez prava na razvod, u javnosti bez prava na uee u politikom ivotu, angairane na kunim poslovima koji predstavljaju drutveno nepriznat rad. 3

3. HELENIZAM
Makedonska drava, monarhijsko-vojnika drava sa naglaenim statusom vojnog stalea, trudila se da preuzme grku kulturu kao svoju, meutim u oima Grka pripadali su dijelu onog drugog,barbarskog svijeta, koji se prostirao izvan stare Grke. Ipak, Aleksandar Makedonski, Aristotelov uenik, osvaja i vojskovoa, postao je kljuna linost koja obiljeava prekretnicu izmeu grkog vremena, vremena zaokruenog svijeta polisa, i helenizma. Drava Aleksandra Makedonskog prostirala se na dijelovima 3 kontinenta- Evrope, Azije i Afrike, i upravo u susretu, meusobnom utjecaju grke kulture i kultura Orijenta, razvio se kulturni krug, krug helenizma. Drutvena funkcija polisa je nestala, svijet nije bio ogranien rubovima polisa, bio je mnogo iri nego to su graani mogli da svojim ivotom okuse. Graani jedne drave ivjeli su na velikim, udaljenim prostranstvima i u razliitim zajednicama, postali graani svijeta. Grka politika stvarnost polisa u helenizmu prerasla je u politiku ideju kozmopolisa. U stoikoj filozofiji razvijena je ideja o svjetskoj dravi kao prirodnoj zajednici ljudi i politikom izrazu njihove povezanosti. Dostignua atenske demokracije, kao politikog ideala, zaokruila su povijesni krug stare Grke. Helenizam je promovirao kult vladara, vladara-boga, kao politiki izraz drave. Teite sa grkog graanina, koji donosi zakone i osmiljava drutvenu i politiku prirodu polisa, preneseno je na vladara, kome se obraaju kao Boijem sinu. Grki stvaralaki i politiki nemir, koji je vladao zivotom polisa i koji je od svakog graanina zahtijevao angaman, u helenizmu je preseljen u zahtjev za duevnim mirom kao osnovicom sree umnog ovjeka. Cilj je bio postizanje sloge,kao politikog izraza drutvenog poretka. Povjerenje u politiku snagu i mo demosa, boansku mo graanima, preneseno je na vladara boanske moi. Najdublji povijesni trag helenistikog naslijea ostao je u ideji o slobodi i jednakosti kao prirodnim pravima koje pripadaju ljudskim biima kao takvim, nezavisno od priznanja u drutvenoj normi. 4

4. SREDNJEVJEKOVNO POIMANJE OVJEKA I DRAVE

Od vremena propasti helenskog svijeta pa do njegovog oivljavanja u interesu za politika i pravna iskustva koja su bitno odreivala ivot helenskog svijeta, oivljena u italijanskim gradovima-dravama,protee se vremenki period koji ima nekoliko povijesnih znaajki: teritorijalna rascjepkanost, feudalizam kao imovinsko-pravni poredak, veoma esti sudari crkvene i svjetovne vlasti, kranstvo kao dominantna politika filozofija, crkva kao znaajan politiki inilac. Iako je u modernom evropskom drutvu religija dobila jedan drukiji, transformirani znaaj i ima drukiji politiki utjecaj, ona duboko proima ukupan ivot evropskog ovjeka , putem kulturnog naslijea, tradicije, vrijednosnog sustava, morala, izraajne i umjetnike simbolike. Na osnovu toga,mozemo zakljuiti da suu jednom suptilnom, duhovnom obliku elementi srednjovjekovlja sauvani do danas. Taj vremenski period, u kojem je sa aspekta ljudskih prava zanimljiva jedino ouvana misao o jednakosti ljudi u njenom religijskom ruhu, kao jednakosti ljudi pred Bogom, i misao o opravdanosti pobune kada je ponaanje vladara u suprotnosti sa prirodnim zakonom.

5. LIBERALIZAM
Ideja o ljudskim pravima, odnosno o pravima ovjeka, razvijala se u okvirima razmiljanja o dravi, politikom obliku vladavine, vlasnikim odnosima unutar drave i drutva, poloaju pojedinca u odnosu na vlast, njegovim pravima i obavezama koje mu pripadaju kao ovjeku, a potom i kao graaninu. Prava ovjeka stasavaju u sueljavanju jedinka-drava, u ograniavanju apsolutne monarhijske vlasti i otvaranju prostora slobode za jedinku u ekonomskoj,privatnoj i politikoj sferi, u odmjeravanju pojedinanih i zajednikih interesa. Dok je u grkoj politikoj filozofiji punopravan graanin bio pretpostavka drutvenog i politikog ivota, put od renesanse do modernog vremena poinje transformacijom podanikog u graansko drutvo, od prenoenja suvereniteta vlasti po milosti bozijoj na vlast po volji naroda kao nosioca suvereniteta. Zatim prelaz od autokratskog na demokratski oblik vladanja, u kojoj jedinka uiva temeljne slobode i prava koji joj pripadaju prvo kao ljudskom biu, a zatim kao graaninu.

6. NICCOLO MACHIAVELLI
Talijanski knjizevnih i politiar, za ije ime se vee nastanak politike u modernom znaenju.U politikom rjeniku najdue se zadrala njegova maksima cilj opravdava sredstvo, te je unesen pojam makijavelizma- odsustvo morala u politici. On je postavio zahtjev da se drava i pravo odvoje od religije i od morala,te da se posmatraju kao samostalno podruje u kojem je politika vjetina vladanja, a vladareva mo bit e zasnovana na njegovoj sposobnosti da se zadri na vlasti. Njegova politika filozofija razraena je u njegovom djelu Vladar, koje se istovremeno smatra i kljunim djelom koje ovog mislioca uvodi u svijet politike filozofije. Ne vjerujui ni u prirodna prava pojedinca,koja treba da se potuju u dravi, ni u unaprijed definirani poredak stvari, bilo da je zasnovan

na izvanvanjsom autoritetu ili razumu, Machiavelli politici daje snagu koja ureuje poredak stvari u drutvu, politika je pokreta i kreator stvarnosti, te upravo tu lei njena snaga, mo i znaaj. U svom djelu Razgovori iznio je vienje po kojem je veina ljudi sebina, lijena, sumnjiva i nesposobna da uini ijedno dobro, ako nije na to prisiljena nudom. Elementi njegove politike filozofije, koji e biti razvijeni u liberalnoj filozofiji, su: vienje mjeovite vlasti,koja je u stanju uravnoteiti suprotne interese drutvenih slojeva, stav po kojem drave i gradovi pod tiranijom na dugi rok propadaju, i suprotno tome, u slobodi doivljavaju puni procvat. U javne poslove ukljuivao je i zanatlije i sitne trgovce, ali je ostao zatvoren za politiku participaciju stranaca, radnika, sluga i ena, jer je mislio da oni nemaju direktnog interesa za dravu. U njegovoj politikoj filozofiji jos nema slobode govora,misli i udruivanja, kasnijih kljunih elemenata liberalne filozofije. Interes drave potpuno je iznad interesa pojedinaca, tako da je i u vanjskoj i u unutranjoj politici pojedinac podreen dravi. Machiavelli je tiraniju predpostavio slobodi, a lukavog vladara, koji koristi lukavstvo i silu za osvajanje politike vlasti,stavio iznad zakona i interesa pojedinca. Politika filozofija Machiavellia oznaila je poetak raanja nove politikr misli u Evropi, shvatanju odnosa jedinka-drava, ulozi politike u drutvenom ivotu.

7. HUGO GROTIUS
Teorijski rad i razmiljanja Huge Grotiusa oznaili su raanje teorije o meunarodnom pravu.Nizozemska je u to vrijeme, u kojoj je zovio i djelovao Hugo G., bila slobodna i nezavisna zemlja, razvijena pomorska i trgovaka sila, koja je imala probleme sa konkurentskom panijom oko koritenja morskih puteva,te su tako pomorsko i ratno pravo uli u sredite drutvenih i politikih pitanja. Tako su dva najvanija djela Huge G., Slobodno more i O ratnom i mirnodopskom pravu,postali jedno od najvanijih pitanja u Nizozemskoj u to vrijeme. Sama ideja o prirodnom pravu ne nastaje sa Hugom, ali je u njegovom djelu dobila snanog zagovornika i teoretiara.

Prirodno pravo je njegova osnovna filozofska i pravna postavka sa dalekosenim povijesnim znaajem. Hugo G. pravi jasnu distinkciju izmeu prirodnog i pozitivnog prava, u kojoj je pozitivno pravo (ius voluntarium) podreeno prirodnom pravu (ius naturale). Prirodno pravo je zapovjed, odnosno propis pravnog uvida. Ono je nepromjenjivo, da ga ni sam Bog ne bi mogao ozmijeniti. Ono ukazuje na nepromjenjivo bie prirodnog prava, koje postoji nezavisno od promjenjivih drutveno- politikihuvjeta, u kojima se donose pozitivni zakoni. Prirodno pravo je mjera za pozitivno pravo. Prirodno pravo lei u osnovi meunarodnog prava i na osnovu njega se osporavaju samovoljni principi snanih zemalja, princip moi i iskljuivog interesa. Snaga me.prava poiva na prirodnom pravu, a ne na pravu jaeg. Meunarodno pravo je izvedeno iz umne i drutvene prirode pojedinca, koja je izvor pravne svijesti i savjesti i po njoj se regulira i legalitet me.ivota. Grotius, kao izrazit zagovornik prava vlasnitva, kao temeljnog ljudskog prava, i slobodu vidi kao vlasnitvo koje se pravno moe prodati i izgubiti. Tako on u ratnom pravu opravdava ropstvo. Pojedinac kao vlasnik svoje slobode,ima pravo njome raspolagati i moe je zaloiti, prodati ako to eli, pa prema tome to pravo pripada i zajednici, kao zajednici slobodnih ljudi, pravo raspolaganja imovinom. Sa politikom i pravnom teorijom Huge G. zapoinje jedan novi koncept ljudskih prava, odnosa jedinka-drava, ureenje odnosa zajednice. Pojedinca poinjemo prepoznavati u odreenju moderne drave i graanina. Pojedincu kao prirodna prava pripadaju pravo na ivot, na nepovredivost tjelesnog integriteta, pravo na vlanitvo,udruivanje, a drava je tu da titi ljudska prava zakonodavnim putem. Za njega je rat bila akcija za uspostavljanje prava, odnosno on je opravdan u sluajevima odranja ivota i uspostavljanja pravnog stanja. jedno od ovih prava, kao pravo na samoodbranu, bit e uneseno i u Povelju U, kao izuzetak u kojem je upotreba sile dozvoljena.

8.THOMAS HOBBES
U temeljnim odreenjima ljudske prirode postoji odreena filozofska saglasnost Machiavellia i Hobbesa, dva politika filozofa koji su bili svjedoci burnih historijskih promjena. Hobbes je bio poznat po amoralnosti prirodnog stanja ovjeka u kojem vlada uvena maksima ovjek je ovjeku vuk. Dva nerazluiva elementa u Hobbesovoj filozofiji su etika i politika razmiljanja. U etici, pravac kojem pripada Hobbesova filozofska misao nazvan je racionalni egoizam. Osnova etike poiva na shvatanju ovjeka kao egoiste (ovjek je sebino i zlo bie) i sve druge osobine izvode se iz egoizma. Osnovna karakteristika ovjekove prirode je beskrajna volja za proirenjem granica svoje moi. Hobbes je zastupao teoriju drutvenog ugovora , koja se zasnivala na ideji ujedinjenja ljudi radi uzajamne zatite, radi dobra svih. Suverenitet je apsolutan, nepodijeljen, i poiva u narodu, koji ga kao graani, slobodnom voljom putem drutvenog ugovora prenose bilo na parlament ili jednu linost, monarha. Osnov legitimiteta vlasti poiva u volji naroda. S obzirom na osnovni motiv sklapanja drutvenog udovora, tenja za mirom i sigurnosti, obaveze graana prema monarhu prestaju u trenutku kada nije u stanju da ispuni smisao drutvenog ugovora (npr. kada ga je zarobio neprijatelj). Drutveni ugovor gubi svoj smisao i kada nije obezmjeeno funkcioniranje drave, kada graani nisu zatieni i u meusobnim odnosima i u odnosima prema neprijatelju.

9. JOHN LOCKE
Politika filozofija enleskog mislioca John Locka, poiva na modernom konceptu demokratske drave, koji uvaava prava pojedinca. Ukupna filozofska i politika teorija Johna L. proeta je protestantizmom, odnosno kalvinistikim puritanizmom. Protestantizam je ostavio ovjeka bez institucionalizirane podrke Crkve, samog i odgovornog za svoje postupke, bez mogunosti oprosta grijeha, bez mogunosti zasluge milosti kroz pobona djela. Locke je dravu shvatao kao racionalno ustrojenu zajednicu, koja ima obavezu da titi imovinu, ivot i slobodu svojih graana. Mnogi kritiari Lockeovog pristajanja na neogranieno sticanje pripisuju mu stvaranje moralnog opravdanja kapitalistike proizvodnje i nastanak drutva egoistinih pojedinaca koji su omeeni vlastitim interesom i shvatanjem drave ne kao drutvene zajednice, ve kao ugovornog drutva,nastalaog u cilju zatite takvih pojedinanih interesa. Meutim, nije Lockeova politika filozofija moralno opravdanje kapitalizma, nego se ono nalazi u protestantskoj etici koja je utjecala na Locka, ali i na stvaranje kapitalizma. Locke je bio vatreni teorijski zagovornik ograniene ustavne monarhije. Pojedinci su slobodni i jednaki,i niko nema veih prava ni vee vlasti. Izvorni suverenitet pripada pojedincima, graanima, koji oni prenose na monarha sa stalnim pravom da mu ospore vlast, odnosno da je promijene ukoliko ne zastupa njihove interese. Ustavom se odreuju granive javne moi kao osnova sigurnosti graana u zatiti njihovih prava. Locke je takoer bio pobornik donoenja odluke veinom, to je princip funkcioniranja moderne drave. Pojedinac je asolutni vlasnik svoje linosti i svojih sposobnosti, a svoju slobodu ispoljava kroz nezavisnost od volje drugih. Znaajno za razvoj ljudskih prava, svakako su Lockeovi zahtjevi za politikom slobodom, vjerskom slobodom i tolerancijom i ekonomskom slobodom. Njegovo znaajno djelo sa tog aspekta je Pismo o tpleranciji. Locke je bio borac za slobodu misli i izraavanja i, kao mnogi puritanci svog vremena, bio stravstveni zagovornik slobode naunih istraivanja i protivnik pozitivnih zakona koji ljude dre u neznanju. Politika filozofija Johna L. ini nezaobilazno mjesto u razvoju ideje politike filozofije liberalizma. 10

10. MONTESQUIEU
Najznaajnije djelo je Duh zakona, koje se moe smatrati i prvom sistematskom sociolokom raspravom o razliitim tipovima i vrstama drutava. Duboko nadahnut politikom filozofijom helenizma, idejom graanske odnosno politike slobode, umnim ustrojstvom drave koja je u stanju da zatiti slobode i prava pojedinaca, Montesquie je iskazao interes za utvrenje optimalnog oblika politikog ureenja,koji ce zatiti interese pojedinca sa jedne i mo drave sa druge strane. Odgovor je pronaao u trolanoj podjeli vlasti, u kojoj su odvojene zakonodavna,izvrna i nezavisna sudska vlast. Vlast je rasporeena izmeu razliitih organa : organa u iju je nadlenost stavljeno donoenje zakona, organa koji izvravaju zakone i organa koji presuuju u sporovima i izriite kazne usljed nepotovanja zakona. Nezavisna sudska vlast je kljuno mjesto za zatitu prava pojedinaca. Ova ideja o trolanoj podjeli vlasti danas je uglavnom opeprihvaen princip, bez obzira na oblike dravnog ureenja, u nekim sluajevima kao izraz demokratskog politikog ureenja, a u nekim kao pravna mimikrija diktature. Montesquie je takoer prihvati i ideju o dvodomnom parlamentu, gornjem domu za nasljedno plemstvo u donjem domu zastupnika graana.

11. JEREMY BENTHAM I JAMES MILL

U filozofiji poznati kao zastupnici etike utilitarizma ( poiva na uvjerenju da se ovjekova priroda ispoljava u tenji za izbjegavanjem boli i patnje, a u cilju postizanja sree i zadovoljstva). Prema njihovom miljenju da bi politika vlast bila demokratska i da bi titila interese svojih graana, ona zahtijeva ope preduvjete: politiku odgovornost izabtranih svom birakom tijelu, konkurenciju meu kandidatima za predstavnike, tajno glasanje, slobodu misli, govora i udruivanja, te slobodu tampe kao mogunost slobode izraavanja. S druge strane opravdali su dravnu intervenciju u cilju suzbijanja neposlunosti pojedinca, grupa ili klasa.

11

Bentham je podravao planove za besplatno kolovanje,minimalne nadnice i bolesniku potporu,dakle kao one elemente koji ulaze u ekonomska,kulturna i socijalna prava. Birako tijelo, kao ope pravo glasa, u poetku je bilo ogranieno na punoljetne,imune mukarce, da bi Bentham u svojoj krajnjoj fazi postao liberalniji u pogledu ukljuivanja ena, ali za izvjesnim rezervama u pogledu naina politikog angamana. Njihova politika teorija poivala je na slobodnom pojedincu, slobodnom tritu, politikoj i ekonomskoj konkurenciji, ulozi drave u zatiti pojedinanih prava i interesa sa mogunou intervencije. Demokratski izabrana,politiki odgovorna, politika vlast ima zadatak da u okvirima drave otvori prostor za slobodno i nesmetano zadovoljavanje interesa svojih graana.

12. JEAN JACQUES ROUSSEAU

Politika i filozofska teorija francuskog enciklopediste, filozofa i prosvjetitelja uvela je jedan drukiji uklon u vienje demokracije, drutva, vlasti i pojedinca od onog koji je do tada nudila liberalna politika filozofija. Rousseova politika vizija drutva bila je kao neka vrsta enje za izgubljenim rajem. Politiko oivljavanje ideala atinske demokracije o ueu graana u politikoj vlasti, jer Drutveni ugovor upuuje na samoodreenje naroda, koji je i nosilac suvereniteta, navelo je francuski parlament na donoenje odluke o spaljivanju Rousseovog djela i naloga za njegovo hapenje.Rousseauova politika filozofija dijeli sa prethodnicima liberalizma dva mjesta: prirodno stanje koje prethodi politikoj zajednici i teoriju o drutvenom ugovoru. Rousseauov zahtjev za jednakou, povratkom u prirodno stanje, nije zahtjev za potiranjem razlika izmeu ljudi, nego ujednaavannje stepena ekonosmke moi, stvaranja ekonomske sigurnosti,koja osigurava autonomiju i slobodu pojedinca. Upotreba vlasti i moi ograniena je zakonom. Zakonodavna vlast pripada narodu, a izvrna vladaocu zbog potrebe efikasnosti.

12

13. MARY WOLLSTONECRAFT

U politikoj i socijalnoj teoriji dovela je u pitanje ustaljen odnos i podjelu drutvenih uloga izmeu spolova. Bila je zagovornica jednakosti spolova. Lino iskustvo i iskustvo bliskih ena u njenoj okolini, koje su osjetile teinu muke tiranije u kui, naveli su Mary da, suprotno dotadanjoj tradiciji i dominantnom politikom razmiljanju, uvede jedno novo politiko pitanje: podreenost ene. Njena studija Opravdanost enskih prava, naila je na podrku veoma uskog kruga ljudi, dok je ira javnost krajnje neprimjeivala ideju o emancipaciji ena. Meutim, vjerujui u ljudski razum i na osnovu njega moralno usavravanje i pojedinaca i drutva, da je Bog obdario ljudska bia bez razlike na spol, Mary je pred ene postavila obavezu da se prvo prema sebi odnose kao prema razumnom biu, da bi potom mogle ispuniti obavezu kao supruge, majke i graanke. Svjesna da e njene ideje naii na podsmijeh, ona je hrabro pod emancipacijom ena podrazumijevala uee ena u savjetovanju vlasti, kao naina ispoljavanja graanskih dunosti i mogunosti utjecaja na kreiranje politikih i drutvenih prilika, zatita u graanskim zakonima, prostor ekonomske slobode nezavisbe u odnosu na mua. Ovim je Mary W. otvorila novo poglavlje ljudskih prava, problematizirala je muku prevlast u oblastima privatnog i javnog ivota, otvorila pitanje jednakosti spolova. Od tog vremena poinje borba ena za ostvarivanje prava: na visokokolskom obrazovanju, pravo na raspolaganje vlastitom imovinom i zaradom, te pravo glasa. Sudbina Emili Vallding Dejvison postala je paradigma enske odlunosti u borbi za pravo glasa, koja je ila do granice samortvovanja. Aktivna uesnica demonstracija, hapena 49 puta i nasilno hranjena, kako bi naglasila vanost zahtjeva ena za pravom glasa, izvrila je politiko samoubistvo bacanjem pod kraljevsku koiju. Na kraju je iskazani enski patriotizam u I sv.ratu i doprinos u odbrani zemlje diveli do podrke javnog mijenja na stranu ena. To je znailo 1918.g. priznanje prava glasa Engleskinjama starijim od 30.god., a priznanje prava glasa pod jednakim uvjetima kao i mukarcima 1928.

13

14. JOHN STUART MILL

Bio je engleski filozof, teoretiar politike filozofije liberalizma, zagovornik demokratske drave koja titi slobode i prava graana, zastupnik ideje o ravnopravnosti ena i lan engleskog parlamenta.Sloboda pojedinca koja je u stanju da se izrazi u svi sferama ivota, zatita slobode i individualnosti unutar drave, odnos jedinka vlast i priroda i granice vlasti koje drutvo moe imati nad pojedincem su predmet Millovog preispitivanja. On je smatrao da je intervencija u polje slobode pojedinca koji je suveren nad soobom, svojim tijelom i umom doputena samo u cilju samozatite. Mill zaokruuje autonomno polje pojedinca, karakteristino za liberalnu filozofiju: sloboda misli, osjeanja, rasprave i objavljivanja, sloboda ivota u skladu sa vlastitom prirodom, sloboda udruivanja .Slobodi tampe Mill je pridavao znaaj mjesta gdje se meusobno prepliu i uvjetuju ljudska prava i demokracija. Sloboda tampe, javnog objavljivanja, je preduvjet javnosti slobode misli i opredjeljenja. Mill, svjestan svih nedostataka i ogranienja predstavnike demokracije opredjeljuje se za nju ne kao idealan, ali ipak najbolji mogui oblik vlasti ogranien slobodama i pravima pojedinca, slobodom u ekonomskoj sferi, slobodno trite, to stvara uvjete za slobodu zajednice i dravu blagostanja. Mill se je zalagao za sloeni sistem viestrukog glasanja, sistem u kojem bi svi punoljetnih graani, sto je veoma znaajno bez obzira na spol, imali pravo glasa s tim da obrazovaniji, pametniji i darovitiji imaju pravo na vie glasova od neukih i manje sposobnih. Politika rasprava Podreenost ena , u kojoj Mill ukljuuje ene u politiki zrela bia, u slobodne i ravnopravne graanke, dugo vremena bila je prilino zanemarena u odnosu na ostale dijelove Millove politike filozofije.

14

15. MAGNA CARTA LIBERTATUM

Korijeni nastanka Magna Carta Libertatum potiu iz napora kraljeva da svojom apsolutnom vlau potine krupne feudalce- barone i njihovog otpora takvim nastojanjima. Danas se Magna Carta Libertatum smatra dokumentom sa kvalitetom ustavnog akta, najveeg i najvieg po svom pravnom znaaju. Svojom sadrinom ona se odnosi na reguliranje odnosa izmeu kralja i plemstva, njihovih meusobnih prava, i smatra se da je to prvi pisani akt kojim su ozakonjeni postojei obiaji. Njom se potvrena prava i slobode svih slobodnih ljudi u Engleskoj. Magna Carta Librtatum ima povijesni znaaj za ogranienje kraljeve vlasti i nastanak engleskog parlamenta. Zavrne odredbe Velike povelje sloboda odnose se na elje da Engleska bude zemlja u kojoj ljudi mogu uivati sva prava i ustupke koje Povelja sadri, a u sluaju njihova krenja i nepotivanja, baronima pripada pravo da na svaki raspoloivi nain vre pritisak na kralja u cilju ispunjenja obaveza koje mu Povelja namee. Engleski parlament u formi podjele na dna doma, Gornji dom-Dom lordova,kojeg ine baroni i visoko sveenstvo i Donji dom-Dom komuna, odnosno Predstavniki dom,sa predstavnicima ritera i gradova, formiran je u 14.st. Tako je uspostavljena veza izmeu Magna Carta Libertatum i nastanka Parlamenta. Moemo rei da je uspostavljena veza izmeu ljudskih prava i demokracije. U 17.st. Velika povelja sloboda je dobila i svoje vrijednosno obiljeje, kao Velika povelja kojom se priznaju prava i temeljne slobode graana, da vlast kralja nije neograniena i da se njome utire put ka supremaciji prava i ustanovljavanju ustavne monarhije. U zemljama anglosaksonskog prava Povelja se smatra temeljnim pravnim i politikim dokumentom.

15

16. HABEAS CORPUS ACT

Prvi zakon, kao sredstvo za zatitu linosti, pod nazivom Habeas Corpus Act, donijet je 1640.godine. Meutim, vrlo brzo su pronaeni naini za njegovu zloupotrebu i izigravanje: ponovna hapenja nakon putanja, premjetanja iz jednog zatvora u drugi, prebacivanje u kotsku ili na neko drugo mjesto, van domaaja ovog zakona. Zbog svih nedostataka u samom tekstu, kao i mogunosti njegovog zatvora. izigravanja, U donesen zatite je 1679.g. Habeas linostiCorpus zabrane Amendment Act- Zakon za bolje osiguranje slobode podanika i zabranu prekomorskog pogledu integriteta nezakonitog hapenja bez sudskog naloga, zabrane dugotrajnog dranja u zatvoru bez oiglednih dokaza o krivici, zatite od maltretiranja u istrazi i iznuivanja priznanja- Habeas Corpus Act predstavlja jedan od najvanijih dokumenata u anglosaksonskom pravu. Habeac Corpus Act je mogao, odlukom Parlamenta, biti stavljen van snage u odreenim kritinim situacijama (npr. za vrijeme rata). On je vremenom dopunjavan : Zakon o pravima (Bill of Rights) je uveo olakice za koritenje ovog instituta zabranom prevelikog jamstva, to je bio nain njegovog izigravanja; Habeas Corpus Act (1816) je proirio njegov domet sa krivinih na sve ostale situacije, kada je nekom licu ugroena lina sloboba. Vrijednost ovog instituta je u zatiti integriteta ljudske linosti, kao jednog od najvanijih graanskih i politikih prava i sloboda. titi ovjeka od zloupotrebe vlasti, od neovlatenog ogranienja slobode, torture policijskih organa, uspostavlja sudski nadzor nad policijskom vlau. U pravnom sistemu SAD-a, ovaj institut predstavlja ustavnu odredbu, koja se moe staviti van snage jedino u sluajevima pobude, invazije i kada to nalae javna sigurnost. Odredbe Habeas Corpus Acta su ule u katalog ljudskih prava u UN i priznate su kao univerzalna prava kojima se titi integritet linosti.

16

17. BILL OF RIGHTS

Bill of Rights (Zakon o pravima) je dokument kojim je uspostavljena ustavna monarhija i ograniena kraljeva vlast. S njom je ustanovljeno: da kralj ne moe ni donositi ni ukidati zakone bez saglasnosti Parlamenta i da mora vladati na osnovu zakona; obaveza redovnog sazivanja Parlamenta, sloboda izbora za Parlament, imunitet poslanika; pravo graana na podnoenje peticije kralju, neka prava graana u sudskom postupku u pogledu visine jamstva, postupak izbora porotnika i zabrana izricanja kazne prije nego to lice bude osueno. Povijesni i pravni znaaj Zakona o pravima (Bill of Rights) lei u ustanovljavanju parlamentarne monarhije, zakonom ograniene i na zakonu zasnovane vlasti, utiranju puta parlamentarnoj demokraciji, potvrivanju graanskih i politikih prava i sloboda i uspostavljanje novog odnosa izmeu zakonodavne i izvrne vlasti.

18. DEKLARACIJA O NEZAVISNOSTI

U Filadelfiji je 4.jula 1776.godine proglaena Deklaracija o nezavisnosti, kojom Sjedinjene Amerike Drave postaju samostalne. Tekst deklaracije potpisalo je 56 lanova Drugog kontinentalnog kongresa. Nakon proglaenja Deklaracije o nezavisnosti, ubrzan je put za osamostaljivanje i drugih kolonija i donoenja njihovih ustava, kojii su sadravali Deklaraciju o pravima. Kongres je razmatrao i lanke o konfederaciji u kojima su bile sadrane osnove budueg ureenja. Oni su usvojeni novembra 1787. i poslani dravama na ratifikaciju. Poto su ga sve drave ratificirale, na snagu je, u ratnim uvjetima, stupio prvi ameriki ustav 1.marta 1787.god. Kao poetni dokument Deklaracija ponavlja ideje o jednakosti ljudi kojima pripadaju neotuiva prava u koja spadaju : ivot, sloboda i traenje sree, ideju o

17

suverenosti naroda i njegovog prirodnog prava i obaveze da se suprostavi tiraniji i izgradi politiki poredak koji je u stanju da mu obeznjedi sigurnost. U Deklaraciji se nabrajaju kraljeve nepravde u kolonijama i ocjena vladavine kralja Georgea III, kao i niz uvreda i nasilja iji je cilj bio uspostavljanje tiranije. Sve su to razlozi zbog kojih su se kolonije odluile na prekid veza sa britanskom krunom i na uspostavljanje slobode i nezavisnosti. Deklaracija o nezavisnosti predstavlja prvi ustavni dokument u kojem je prisutna ideja o suverenitetu naroda i pravo na smjenjivanje tiranske vlasti. Njene ideje su nadahnule jo jedan povijesni dokument, francusku Deklaraciju prava ovjeka i graanina, gradei tako vrstu osnovu buduoj Univerzalnoj deklaraciji sa kojim poinje izgradnja kataloga ljudskih prava u UN.

19. USTAVNI AMANDMANI NA USTAV SAD-a

Nakon Virdinije i veina ostalih drava proglasile su nezavisnost. U uvodnom dijelu svojih ustava imale su Zakon o pravima (Bill of Rights). On se odnosi na individualna prava i slobode, koje se garantiraju graanima. Meutim, u amerikom Ustavu iz 1787.god je izostavljen Zakon o pravima, to je bila, uglavnom, posljedica koncentriranja panje na organizaciju drave i na usklaivanje interesa drava, lanica SAD. Na ustavotvornoj skuptini su bili izneseni zahtjevi za unoenje Zakona o pravima u Ustav, meutim taj prijedlog nije usvojen, tako da je odmah sa borbom za ratifikaciju Ustava, poela i borba za Zakon o pravima. Zakon o pravima, formuliran u obliku amandmana, koji su na prijedlog Shermana prikljueni na kraju Ustava, jer je usvojen u Predstavnikom domu, a 25.septembra 1789. i u Senatu, kao konaan tekst amandmana. Nakon to ga je ratificiralo 10 drava, koliko je potrebno za stupanje na snagu amandmana na Ustav 15.decembra 1791.god stupio je na snagu Zakon o pravima, koga ini 10 amandmana, i postao dio amerikog Ustava. Zakon o pravima predstavlja ustavnu garanciju individualnih prava i sloboda i naine njihovih primjena. Prava i slobode uivaju sudsku zatitu na koje

18

se graani mogu pozivati u sluajevima njihovog ugroavanja. Neka od prava koja garantira su : pravo na vjersku slobodu, slobodu govora, tampe, mirno okupljanje,pravo na noenje oruja, na zatitu integriteta i linu sigurnost, pravo na imovinu, prava vezana za krivini postupak,zabranu prekomjernog novanog jemstva,neumjernih novanih kazni, te surovih kazni. Zakon o pravima je jo uvijek efikasan ustavni mehanizam za zatitu ljudskih prava.

20. DEKLARACIJA O PRAVIMA OVJEKA I GRAANINA

Francuska Deklaracija prava ovjeka i graanina pripada onim povijesnim dokumentima koji su postali ope mjesto historije ljudskih prava. Revolucionarni kontekst u kojem je proglaena, burna historijska zbivanja, refleksije koje je imalo ukidanje feudalne, apsolutistike monarhije na Evropu tog vremena, uinilo je da ova Deklaracija dobije izgled kljunog historijskog dokumenta. Donoenje Deklaracije pratile su brojne rasprave oko pitanja da li treba da bude sastavni dio preambule ustava, ili da bude usvojena prije donoenja ustava. Pobijedilo je miljenje da Deklaracija prava ovjeka i graanina, koja afirmira ideje narodnog suvereniteta i ljudska prava, bude donesena kao akt koji prethodi ustavu. Konani tekst Deklaracije usvojen je 26.augusta 1789.god. Deklaracija ima 17 kratkih i konciznih lanova. Deklaracija proglaava da se ljudi raaju slobodni jednaki u svojim pravima, iz ega je izvedeno priznavanje pravne i politike jednakosti graana. Kao osnovna prava i slobode priznaju se sloboda misli, govora, tampe, religijskog uvjerenja, pravo kontrole vlasti i zatitu prava na imovinu. Deklaracija tako promovira model modernog demokratskog drutva i pravne drave, te je uvrtena u svjetsku batinu na kojoj se razumijevaju ljudska prava.

19

21. DEKLARACIJA PRAVA NARODA I DEKLARACIJA PRAVA RADNOG I EKSPLOATISANOG NARODA

Uvrtavanje ove dvije deklaracije u povijesne dokumente o ljudskim pravima u jednoj mjeri naruava koncepciju dosadanjeg izlaganja. Do sada je bilo rije o deklaracijama i poveljama iji je osnovni filozofski, pravni i politiki smisao prenesen u savremeno poimanje ljudskih prava na meunarodnoj razini. Meutim,ove dvije deklaracije, s obzirom da se odnose na uspostavljanje sovjetske drave i komunistikog politikog sistema, otvaraju i problematiziraju jedno sasvim drugo pitanje- odnos komunizma i ljudskih prava. Gotovo itav rad Ujedinjenih nacija u oblasti ljudskih prava imao je u pozadini blokovsku podjelu svijeta i snano sueljavanje najire shvaenog kapitalizma i liberalizma i komunistikih politikih sistema. Zato su ove dvije deklaracije donesene sa ciljem da budu ideoloki pandan povijesnim dokumentima iz oblasti ljudskih prava i da promoviraju revolucionarni preobraaj i nastanak novog sistema,novog poimanja ljudskih prava i novog ovjeka sa posljedicama koje je iskusilo preko sto miliona ljudi. Odbacujui kapitalizam kao ekonomski sitem i ukupno naslijee i vrijednosti koje promovira liberalna politika filozofija i predstavnika demokracija, sovjetska drava zapoela je povijesni eksperiment izgradnje novog drutva i novog, socijalistikog ovjeka. Odbacujui vrijednost graanskih i politikih prava, ideoloki je otvoren put za nasilje. Povijesnom ironijom na Deklaraciji prava naroda nalazi se Staljinovo ime, koje je postalo politiki fenomen kulta linosti, nekontrolirane upotrebe moi i nasilja koje je prouzrokovalo ogromne rtve. Deklaraciju o radnom i eksploatiranom narodu (1918) napisao je Lenjin i kao cilj novog socijalistikog drutva odredio je potpuno unitenje eksploatacije ovjeka nad ovjekom, ukidanje podjele drutva na klase, nemilosrdno gaenje otpora eksploatatora, uspostavljanje socijalistike organizacije drutva i pobjedu socijalizma u svijetu.Njome se ukida privatno vlasnitvo nad zemljom, oznaava prijelaz banaka u vlasnitvo drave, uvodi opa radna obaveza, promovira slobodno sapoopredjeljenje naroda,te vlast

20

pripada radnim masama i njihovom ovlatenom predstavnitvu- sovjetima radnikih, vojnikih i seljakih deputata. Ova deklaracija postala je osnova prvog sovjetskog ustava iz 1918.g. i njegog sastavni dio. Bitno je spomenuti da su ove dvije deklaracije bile uvod i osnova stvaranja komunistiih sistema i da su doprinijele sagledavanju teme komunizma i ljudskih prava.

22. MEDINSKA POVELJA

Medinska povelja vezana je za nastanak prve politike zajednice muslimana koja je formirana u Medini, nakon hidre, kao glavog politikog sjedita arapskog carstva pod prvim halifima. Hidra oznaava preseljenje muslimana iz Meke, u kojoj su bili izloeni progonu i nerazumijevanju pripadnika glavnog plemena Kureia u Medini. Pred novu zajednicu postavila su se pitanja ureenja odnosa, prava i dunosti, izmeu Muhameda a.s. i vjernika, kao i odnosa sa nemuslimanima, Arapima i idovima, pitanje organizacije javnog ivota,prava, finansija, vojske i drugih pitanja. Kao rezultat i izraz tih potreba nastala je, 623.g. Medinska povelja. Neki autori je smatraju ustavom, a neki i prvim ustavom ne samo muslimana nego i bilo koje drave na svijetu. Sastoji se od 52 lana, te se prvi dio odnosi na muslimane, a drugi na Jevreje. Medinska povelja,kao pravni akt politikog konstituiranja prve muslimanske zajednice, religijska,etika, socijalna i politika dimenzija Kurana,opruka Muhameda a.s. jasno ukazuje na postojanje dimenzije ljudskih prava u islamu. Islam priznaje jednakost ljudi bez obzira na rasu, boju koe, etniko porijeklo, spolnu pripadnost,socijalno i imovno stanje,jer je objavljen svim ljudima. Doktrinarni islamski princip, po kojem u vjerovanju nema prisile,ukazuje na slobodu vjerovanja, misli i opredjeljenja,na emu se gradi i princip vjerske i politike tolerancije za pripadnike drugih religija. Medinska povelja i osnivanje prve politike zajednice u Medini bile su poetak povijenih promjena koje je islam znaio za arapski drutveni, politiki, pravni, socijalni i kulturni preobraaj.

21

23. UTUIVA I NEUTUIVA LJUDSKA PRAVA

Situacija u pogledu ljudskih prava oznaava injenicu da su ljudska prava

uglavnom svuda u svijetu proklamirana i kao takva prihvaena od strane svih drava, ali skoro da ta ljudska prava nisu u praksi primjenjena. Upravo zato je bitno da li je neko ljudsko pravo utuivo, to znai da se za njegovo ostvarenje moe traiti sudska zatita. Kada se radi o ljudskim pravima drava je duna da osigura efektivan pravni lijek, to bi znailo da mora izgraditi mehanizam putem kojeg e biti mogue ovjeku da u sluaju krenja nekog prava bude u situaciji da ga restituira ili da osigura adekvatnu naknadu tete. Po pravilu klasina graanska prava su utuiva, dok ekonomsko- socijalna prava nisu utuiva. Ljudska prava koja se ne mogu zatititi djelotvornim pravnim lijekom,zapravo nisu istinska ljudska prava, nego odreene proklamacije ukoliko pojedinac nije u stanju da ih putem suda efikasno zatiti. U Evropskoj konvenciji sadrana su samo ona prava koja su utuiva, to znai koja se mogu zatititi putem drave i evropskih institucija za zatitu ljudskih prava. Drugim rijecima, Evropska konvencija je, suprotno Deklaraciji iz 1948. godine, ostavila van svojih okvira ona prava koja nisu utuiva, pa se za njih ne moe ni osigurati valjana zatita. Radi se o pravima koja inace mogu imati vrlo veliki znacaj za pojedince, posebno kada se radi o ekonomskim i socijalnim pravima. Medutim, iako ne postoji efikasna pravna zatita ljudskih prava i sloboda na prostoru jurisdikcije svake pojedine drave-lanice Konvencije, ili pak evropskih organa za zatitu ljudskih prava, onda ta prava imaju karakter odredenih programskih nacela koja naravno, mogu i sama, u datom trenutku postati ljudska prava Konvencije ukoliko tokom vremena, budu obuhvacena odredenim protokolom uz Konvenciju.

22

24. LJUDSKA PRAVA S OBZIROM NA PRAVNI REIM ZATITE

Ljudska prava koje je proklamirala Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava, nisu oito na jednak nain zaticena. U tom pogledu sva ljudska prava i osnovne slobode koje su sadrane u Evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava, mogu se, prema reimu pravne zatite podijeliti u tri grupe, i to: Ljudska prava koja su potpuno zaticena su: -pravo na ivot; -zabrana muenja; -zabrana ropstva i prinudnog rada; -kanjavanje samo na osnovu zakona; i -non bis in idem. U ovu grupu ulaze ona ljudska prava i osnovne slobode koja imaju najvei znaaj za fiziki i moralni integritet pojedinca, pa je upravo zato, Konvencija osigurala njihovu aspolutnu zatitu. Ljudska prava koja su relativno(uvjetno) zatiena su prije svega ona ljudska prava koja se mogu suspendirati za odreeno vrijeme, ali se ne mogu vriti njihove restrikcije kao to su: pravo na albu, pravo na obrazovanje, pravo na slobodne izbore i slino. To su dalje ,ona ljudska prava koja mogu biti i derogirana i ograniena, kao to je to sluaj s pojedinim sluajevima liavanja slobode, navedenih u lanu 5. Konvencije tj. pravo na slobodu i sigurnost. Najzad, tu se nalaze i ljudska prava koja je mogue ograniiti u skladu s klauzulom opeg poretka kao to su: pravo na potovanje privatnog i porodinog ivota, sloboda izraavanja, sloboda udruivanja, sloboda manifestiranja religije i svojih ubjeenja i sloboda kretanja. Da bi, dakle, bilo omoguceno mijeanje drave u vrenje odredenih ljudskih prava i osnovnih sloboda, potrebno je da ta aktivnost bude: a) predvidena zakonom, b) da je neophodna u demokratskom drutvu, i c) da je opravdana odredenim legitimnim ciljevima kao to su: interes

23

nacionalne

bezbjednosti,

javne

sigurnosti,

ekonomske

dobrobiti

zemlje,

spreavanja nereda ili spreavanja zloina, zatite zdravlja i morala, zatite prava i sloboda drugih itd. Indirektno zatiena ljudska prava Radi se o pravima koja pojedinac moe koristiti samo u vezi sa nekim drigim pravom, koje takoer garantuje Konvencija.

25. LJUDSKA PRAVA PRVE GENERACIJE -Ope karakteristikeLjudska prava prve generacije ili klasicna gradanska prava javila su se u procesu oslobadanja drutva od feudalnog reima. Radi se o onim ljudskim pravima i slobodama koje su oznaile stvaranje ograda samovolji dravne vlasti koja je bila karakteristina za period srednjeg vijeka. Graanska i politika prava pripadaju klasinim, najstarijim, odnosno ljudskim pravima prve generacije. Svojim sadrajem ugalvnom su usmjerena na zatitu prava pojedinca i odnose se na temeljne vrijednosti : zatita ivota, fizikog, prihikog i moralnog integriteta ljudske linosti, na prostor slobode zatien od neovlatenog i nezakonitog uplitanja treih lica i same drave, pravo slobodnog ispoljavanja linosti i skup politikih prava i sistem u kojem je zatita ljudskih prava i temeljnih sloboda graana neodvojiv dio pravnog poretka. Postoji miljenje da da graanska i politika prava, kao poseban oblik moralnih prava, koja za razliku od drugih, predstavljaju prava svih ljudi i u svim vremenima, s obzirom na vrijednosti koje tite i obavezu njihovog potovanja, ine sr i okosnicu pojma ljudskih prava. Usvojena graanska i politika prava drave ugovornice obavezne su da potuju i garantiraju svim licima koja se nalaze na jihovu teritoriju i koja potpadaju pod njihovu nadlenost bez obzira na rasu, boju, spol, jezik, vjeru ili drugio miljenje,nacionalno,socijalno porijeklo, imovno stanje, roenje ili svaku drugu okolnost. Diskriminacija po bilo kojem od ovih osnova predstavlja povredu ljudskih prava.

24

26. LJUDSKA PRAVA DRUGE GENERACIJE -Ope karakteristikeEkonomska, kulturna i socijalna prava nazivaju se ljudskim pravima druge generacije. U odnosu na klasina graanska i politika prava, vremenski su nastala kasnije, te je ovdje rije o novijim, naprednijim pravima, koja vie odgovaraju savremenim potrebama ovjeka. Dok se graanska i politika prava u odnosu prema dravi odreuju negativno, postavljaju zahtjev neinjenja, granicu i naine na koje je drava moe zakonito uplitati u oblasti prava i sloboda graana, dotle ekonomska, socijalna i kulturna prava trae suprotno, aktivan odnos drave,postavljajui pred nju zahtjev za injenjem,za stvaranjem ekonomskih i politikih pretpostavki, i usvajanjem efikasnih mjera za njihovo ostvarivanje. Cilj ekonomskih i politikih prava je ostvarivanje ideala slobodnog ljudskog bia, osloboenog straha i bijede, koji se postie stvaranjemn uvjeta u kojima pojedinac moe da uiva ekonomska,socijalna i kulturna prava, kao i svoja graanska i politika. Kao i sva druga prava iz Kataloga ljudskih prava UN, uivanje ekonomskih,socijalnih i kulturnih prava treba da bude dostupno svim graanima bez ikakvih ogranienja zasnovanih na rasi, boji koe,spolu, jeziku, vjeri, politikom ili kakvom drugom miljenju. Ogranienja u vrenju ovih prava mogua su samo na temelju zakona. U razraenom obliku ekonomska,socijalna i kulturna prava ine: pravo na rad, pravo na pravine i povoljne uvjete rada, pravo na pravinu zaradu,pravo na odmor,povremena plaena odsustva, pravo na organiziranje i pravo na trajk, praco na socijalnu sigurnost,prava porodice,djece i maloljetnika na zatitu, pravo na obrazovanje,pravo na uestvovanje u kulturnom ivotu, prava koja proistiu iz autorskih prava, pravo na slobodu u oblastima nauke i stvaralatva, i itd.

25

27. LJUDSKA PRAVA TREE GENERACIJE -Ope karakteristikeLjudska prava tree generacije su kolektivna prava, koja nastaju kasnije,u odnosu na graanska i politika, te ekonomska,socijalna i kulturna prava. Pojava meunarodnih dokumenata, kako na globalnoj tako i na regionalnoj razini, koji su u kontekst ljudskih prava stavili prava koja se odnose na narod/naciju problematizirali su pitanja imenovanja ovih prava, njihovu pravnu prirodu i listu ovih prava. Prava naroda je izraz koji koristi Afrika povelja koja samim nazivom sugerira da se ljudska prava priznaju i pojedincima i narodu kao kolektivitetu. Kolektivna prava asociraju da se radi o koncepciji shvatanja ljudskih prava koja je suprotna individualistikom shvatanju po kojem samo pojedinci mogu biti subjekti prava. Prava naroda koja daje Afrika povelja, kao regionalni dokument su: pravo na ravnopravost naroda, parvo na samoopredjeljenje, pravo na slobodno upravljanje narodnim bogatstvom i prirodnim izvorima, pravo na ekonomski,socijalni i kulturni razvoj, pravo na mir, pravo na zatitu okoline. U skladu sa Afrikom poveljom svaki pojedinac je nosilac prava, ali se prava garantiraju i narodu i porodica je priznata kao prirodna elija na kojoj se zaniva drutvo.

26

28. OGRANIENJA LJUDSKIH PRAVA

Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava predvia odreena ogranienja ljudskih prava i osnovnih sloboda. Mogue je uoiti tri vrste takvih ogranienja, i to: 1. derogacija; 2.izuzeci; i 3. restrikcija. Derogacija ili stavljanje van snage odreenih ljudskih prava i osnovnih sloboda u vanrednim okolnostima svakako je najei oblik ogranienja ljudskih prava od strane drave. Vri se u zaista izuzetnim okolnostima kao to su rat, unutranji neredi i druge ozbiljne opasnosti za dravu i njenu populaciju. Intenzitet opasnosti mora biti tako velik, da ugroava na ozbiljan nain normalno funkcioniranje institucija drave i prijeti fizikom opstanku naroda u cjelini ili nekog njegovog dijela. Izuzeci su ogranienja stalne prirode i odreeni su odredbama samog ljudskog prava koje je zatieno Konvencijom. Za razliku od derogacije, izuzeci imaju trajnu vanost i podloni su striktnoj kontroli Evropskog suda. Takoer, oni su precizno definisani tako da to olakava kontrolu. Restrikcije su, kao i izuzeci, trajni oblici ogranienja ljudskih prava i najee su izraeni u pravnom standadru neophodno u demokratskom drutvu. Restrikcije su sline derogacijama, samo im je opseg neto iri, jer se radi o kontroli kompatibilnosti od strane suda koja priznaje zonu slobodnog djelovanja drave. Ovdje se radi o prioritetu odredbi Konvencije, koja uzima u obzir nacionalne interese drave. Primjetno je da su svi oblici ogranienja nain da se ogranii uloga drave,njen uticaj u vrenju prava, ali ujedno oni su i nain da se osnai uloga drave.

27

29. RAZVOJ LJUDSKIH PRAVA U OKVIRU UN-a

Potreba da se osigura ,da svi ljudi u svijetu imaju osnovna prava i slobode, bio je jedan od motiva za osnivanje Ujedinjenih naroda. Sporazumom svih drava ljudska prava vie nisu bila stvar pojedinih drava nego su postala pitanja zajednice drava. To je sadrano u kljunom ugovoru izmeu drava, u Povelji Ujedninjenih naroda, koja je usvojena 26. juna 1945. U njoj se istie da se sve drave lanice obvezuju da e i zajedno i svaka posebno suraivati s Organizacijom u smislu provedbe ciljeva Organizacije, a u te ciljeve ubraja se zatita ljudskih prava. Tim lanom svaka drava lanica UN-a (danas su to gotovo sve zemlje svijeta), obvezuje se na potivanje ljudskih prava. Da bi bilo precizno utvreno to su ljudska prava, sastavljena je Univerzalna (Opa) deklaracija o ljudskim pravima, koja je usvojena 10. decembra 1948. Ona oznaava poetak pokuaja univerzalne politike i pravne provedbe ljudskih prava. Univerzalna deklaracija time razvija osnovnu ideju Povelje UN-a, prema kojoj ljudska prava predstavljaju osnov slobode, pravde i mira u svijetu. Na ovaj nain, ljudska prava iz nacionalne prelaze u internacionalu sferu, a meunarodno pravo nije vie samo meudravno pravo, nego je i pravo ovjeka-pojedinca, usljed ega je i me.pravo u cjelini,dobiva novu dimenziju. Razvolj ljudskih prava i sloboda u okviru UN-a, nastavio se naravno i nakon donoenja ovog akta. Tako naroito treba navesti Konvenciju o genocidu iz 1948. godine i dva pakta o ljudskim pravima: Pakt o politikim oravima i Pakt o socijalno-ekonomskim pravima(1966), kao i itav niz drugih konvencija, kojima je u velikoj mjeri zaokruen kompletiran sistem ljudskih prava UN. Meutim,danas je jo uvijek, naalost, jako vidljiv jaz izmeu ljudski prava koja su su proklamirana i mogunosti UN i opih me.institucija da ta prava adekvatno primijene u stvarnom ivotu ovjeka.

28

30. UNIVERZALNA DEKLARACIJA O PRAVIMA OVJEKA

Univerzalna (Opa) deklaracija o pravima ovjeka je temeljni i najznaajniji dokument UN, a time i ukupne i meunarodne zajednice o sistemu ljudskih sloboda i prava. Usvojena je u Generalnoj skuptini UN-a 10.12.1948.god. Zbog toga se ovaj datum obiljeava kao svjetski dan prava ovjeka. Garantuje se pravo na ivot, slobodu i linu sigurnost. Niko ne smije biti podvrgnut muenju, okrutnom,nehumanom ili poniavajuem postupanju i kanjavanju. Svi su jednaki pred zakonom i uivaju jednaku pravnu zatitu. Garantuje se privatnost i zabranjuje mijeanje u privatni ivot, porodicu, dom ili prepisku. Zabranjen je svaki napad na ast i ugled ovjeka. Deklaracija garantuje temeljno pravo na dravljanstvo,pravo na sklapanje braka i zasnivanje porodice,pravo na imovinu. Svako ima pravo na slobodu misli, savijesti i vjere, kao i slobodu miljenja i izraavanja, mirnog okupljanja i udruivanja. Garantuje se pravo na rad i sloboda izbora zanimanja, na povoljne uslove rada i na zatitu od nezaposlenosti. Tako je uspostavljen poseban organ UN-a mogu obratiti ovom organu. -Komitet za ljudska prava- i

konstituisano pravo svih da se u sluaju neefikasne zatite kod domaih organa,

29

31. MEUNARODNI UGOVORI KAO IZVOR LJUDSKIH PRAVA

Veliki pravni znaaj ima sedamdesetak meunarodnih ugovora iz oblasti ljudskih prava, meutim treba imati na umu da time nisu nastale jednake obaveze za sve lanice organizacije. Pristupanje i izbor ugovora kojima e biti vezane u zavisnosti je od odluke svake drave. Da bi dokument, koji su usvojile Ujedinjene nacije,stupio na snagu potrebno je da ga potpie,ratificira ili da mu pristupi odreen broj drava lanica koji je predvien samim ugovorom. Ako uzmemo za primjer dva reprezentativna ugovora iz oblasti ljudskih prava, Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima i Meunarodni pakt o ekonomskim,socijalnim i kulturnim pravima, za drave lanice to znai: drava osigurava prava svim osobama na svojoj teritoriji i pod svojom nadlenosti bez ikakve diskriminacije; preduzima sve potrebne korake,zakonodavne i druge mjere radi ostvarenja priznatih prava; stavlja na raspolaganje efikasne pravne lijekove svim licima ija su prava prekrena, pri emu je koritenje pravnih lijekova pravo i treba da budu sudske prirode uz obavezu drave da njihovi rezultati budu sprovedeni u djelo. A u drugom sluaju drave se obavezuju na postepenu primjenu ekonomskih,socijalnih i kulturnih prava, na poduzimanje svih mjera sa ciljem stvaranja uvjeta za njihovu realizaciju,kreiranje drutvene strategije u tom pravcu i koritenje meunarodne pomoi. Iako stepen i vrsta obaveza za ugovorne lanice iz ova dva ugovora nije ista, uz uvaavanje svih osobenosti drava, cilj je jedan- postii stvarno uivanje ljudskih prava. U sklopu svojih aktivnosti, relevantna tijela UN-a prikupljaju informacije iz razliitih izvora o implementiranju ljudskih prava u dravama lanicama. Redovni UN komiteti koji nadgledaju implementaciju ljudskih prava,su: Komitet za eliminiranje rasne diskriminacije, Komitet za ljudska prava, Komitet protiv torture, Komitet za prava djeteta.

30

32. MEUNARODNO OBIAJNO PRAVO

Meunarodno obiajno pravo obavezuje sve drave lanice Ujedinjenih nacija na isti nain. Drava kri meunarodno pravo ako, kao dio dravne politike,sprovodi,podstie ili tolerie: 1.genocid; 2.ropstvo ili trgovinu robljem; 3.ubistvo i nestajanje pojedinca; 4.muenje ili drugo svirepo,neovjeno ili poniavajue postupanje ili kanjavanje; 5.dugotrajno samovoljno liavanje slobode; 6.sistematsku rasnu diskriminaciju; 7.dosljednu politiku masovnog krenja meunarodno priznatih ljudskih prava. Uvrtavanje ljudskih prava u obiajno meunarodno pravo jaa izvlaenje ljudskih prava iz unutranje nadlenosti drava. U tom smislu zanimljiva je Univerzalna deklaracija koja po svom karakteru nema pravno obavezujuu snagu, ali se smatra da po svom karakteru predstavlja dio obiajnog prava. Tako shvaena dobiva veu pravnu snagu od paktova o ljudskim pravima.

33. OPA NAELA CIVILIZIRANIH NARODA

Rije je o naelima koja potiu, ili pripadaju, unutranjem pravnom poretku, tj.postoje kao esencija pravnih pravila u svim razvijenim pravnim sistemima postojeih drava. Polazna pretpostavka je da se drave obavezuju na potovanje ljudskih prava bona fides i da pristupaju meunarodnim ugovorima sa ciljem da ih primijene u unutranjem sistemu i stvaranju uvjeta za njhovu realizaciju i stvarno uivanje. Meutim, isustva pokazuju da to nije uvijek sluaj. Ponekad pristupanje moe biti iskljuivo politiki motivirano sa ciljem stvaranja,pred domaom i meunarodnom javnosti, imida demokratske vlasti ili sa ciljem da se maskira stvarno stanje i odnos u pogledu ljudskih prava u odreenim dravama i pod odreenim politikim reimima. Ne ulazei u sve mogue razloge koje zemlje motiviraju na usvajanje meunarodnih dokumenata, stvarnu ili prividnu elju drava lanica da ljudska prava ine bitan sadraj svih aspekata u drutvu,injenica je da se ljudska prava kre i ugroavaju.

31

Zato se postavlja pitanje ta UN mogu uiniti na zatiti ljudskih prava, koji instrumentarij posjeduju i kakvi su dometi zatite ljudskih prava. Jedan od naina na koji se sprovodi me.zatita ljudskih prava je uspostavljen nadzor nad postovanjem i sprovoenjem obaveza iz Povelje i preuzetih obaveza na osnovu me.ugovora, kao i potovanje me.obiajnog prava iz oblasti ljudskih prava. Drugi nain je predvieno pravo albe i pokretanje postupka pred nekim od organa UN ili tijelom posebno osnovanim samom Konvencijom, koje je zadueno da prati primjene i povrede odredbi Konvencije.

34. NADZOR NAD POTOVANJEM LJUDSKIH PRAVA

Smisao nadzora nad potovanjem ljudskih prava je kontrola i nadzor nad vladama koliko one ugroavaju i kre ljudska prava,odnosno doputaju da se ljudska prava kre na njihovoj teritoriji. Ovaj nadzor vre meunarodni organi sastavljeni od predstavnika drava ili nezavisnih linosti i meunarodne nevladine organizacije. U sluaju nadzora i utvrivanja stvarnos stanja ljudskih prava vanu ulogu imaju meunarodne nevladine organizacije. Mnoge od njih postale su respektabilan izvor za ocjenu stanja i povreda ljudskih prava u svijetu. Njihov rad je mnogo manje optereen ideologijom i politizacijom, imaju izgraen ujednaen standdard primjene kriterija na osnosu kojih se uspostavlja daleko objektivnija slika stanja stvari u domenu ljudskih prava, od onih koje drave plasiraju u svojim izvjetajima. Osnovni znaaj njihovog rada je javnost. Periodini izvjetaji me.organa zaduenih za nadzor ljudskih prava i izvjetaji nevladinih organizacija dostavljaju se Komisiji za ljudska prava Ujedinjenih nacija. Na taj nain UN dobivaju informacije o politici i djelovanju drava lanica. Komisija za ljudska prava i Potkomisija za borbu protiv diskriminacije i zatitu manjina, mogu razmatrati albe pojedinaca povodom povrede ljudskih prava o osnovnih sloboda. Uvjet je iscrpljivanje svih pr.lijekova u dravi i da se isti predmet ne vodi pred nekim drugim organom UN ili spec.agencijom.

32

35. KONVENCIJSKO PRAVO LJUDSKIH PRAVA

Evropska konvencija je u svojoj preambuli u svemu prihvatila Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, naglaavajui posebno da ova deklaracija ima cilj da uini sigurnim univerzalni i stvarno priznavanje i potovanje u njoj proklamiranih prava. Uz ovo kompletno prihvatanje ljudskih prava i sloboda,koje je priklamirala Univerzalna deklaracija, na istom mjestu je utvreno da e Evropska konvencija u odnosu na Univerzalnu deklaraciju poduzeti prve korake ka zajednikom provoenju odreenih prava navedenih u Univerzalnoj deklaraciji. Evopska konvencija za zatitu ljudskih prava u potpunosti se oslanja na dostihnua Univerzalne deklaracije. Doneenjem Evropske konvencije, trebalo se postii, da se odredbe Univerzalne deklaracije prilagode specifinostima evropskog tla i posebno ciljevima koje je pred Evropu stavio tada ve stvoreni Savjet(Vijee) Evrope. Taj dokument se javlja u socijalnoj i politikoj klimi koja je u to vrijeme jo vladala u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, pri emu su veliki znaaj svakako imali procesi evropske integracije na ekonomskom i socijalnom planu. Zagovornici ideje o evropskoj integraciji bili su uvjereni da napori na evropeizaciji nee biti uspjeni,ukoliko se ne ostvari odgovarajui napredak u pogledu zatite ljudskih prava putem pravne drave.

33

36. EVROPSKA KONVENCIJA O ZATITI LJUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA

Usvojena je 4.novembra 1950.godine u Rimu. Cilj Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava neodvojiv je od cilja Savjeta(Vijea) Evrope da se ostvari vee jedinstvo meu dravama koje su ule u sastav ove najire evropske organizacije. Ako je integracija evropskih drava osnovni cilj Savjeta Evrope, onda su autori Konvencije morali stati vrsto na na stanovite ouvanja i daljnjeg provoenja ljudskih prava i osnovnih sloboda. U socijalnom i politikom ambijentu Evrope, koji je bio u trenutku dodnoenja Evropske konvencije, bilo je posve normalno i pretpostavljeno da e ona prihvatiti sva pozitivna dostignua Univerzalne deklaracije, i da e u odnosu na taj veliki historijski dokument, napraviti veliki i kvalitetno nov doprinos. Evropska konvencija je ustvari trebala da nastavi upravo tamo gdje je zastala Univerzalna deklaracija, a to je traenje meunarodnog mehanizma kojim bi se, u skladu sa Deklaracijom, ljudska prava i slobode navedene u toj deklaraciji, mogle realizirati. Stvaraoci Evropske konvencije,smatrali su da Evropska konvencija nee imati realni domaaj, ako je ne provedu u injenju, a da bi se to uradilo na najefikasniji nain, jeste da se uz usvajanje deklaracije o ljudskim pravima predvide i jasno definirane pravne sankcije. Prema tome, bitna novost Evropske konvencije u odnosu na sve prethodne meunarodne dokumente iz obalsti ljudskih prava, jeste u nastojanju da se osigura zatita ljudskih prava. Zadatak Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava odreen je praktino osnovnim ciljem njenih stvaralaca, a to je da se omogui ekonomska,socijalna i druga integracija meu dravama Evrope. Ta zatita morala je biti izraena na dva nivoa: prvo, da drave same osiguraju valjane institucijske pretpostavke za zatitu ljudskih prava u svojim okvirima, i drugo, da se uspostavi efikasan sistem meunarodne regionalne kontrole i kolektivne odgovornosti Savjeta(Vijea) Evrope, za zatitu ljudskih prava u mjeri u kojoj to ne uspijeva zemljama.

34

37. EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

Evropski sud za ljudska prava je nezavisno sudsko tijelo, ustanovljeno radi zatite ljudskih prava koja su navedena u Evropskoj konvenciji. Osnovna uloga suda sastoji se u tome da utvrdi da li postoji zaista povreda prava iz Evropske konvencije, od strane drava-potpisnica Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava. Broj lanova suda ovisi od broja drava koje potpisuju Konvenciju. Tako Evropski sud u ovom trenutku ima 41 suca. Sudije moraju imati visoki moralni ugled i posjedovati kvalifikacije potrebne za obavljanje visokih sudskih funkcija, odnosno biti priznati pravni strunjaci. Suce bira Parlamentarna skuptina, s ime se izraava puna legitimnost njihove funkcije,a time se naglaava i njihova nezavisnost. Biraju se na period od 6.godina, uz mogunost ponovnog izbora. Prije stupanja na funkciju,sudac je duan da poloi zakletvu. Kada je u pitanju struktura suda, tu moemo navesti 4 tijela Suda: 1. Plenarna skuptina (vijee)- ima uglavnom administrativno-upravljaku funkciju. 2. Komitet od tri suda- povjerena je uloga trijae individualnih zahtjeva,tako to jednoglasno moe da proglasu neprihvatljivom ili skinuti sa liste svaku individualnu predstavku. 3. Vijee od sedam sudacaje osnovni kontrolni organ suda i njegove kompetencije su jako velike. Ono je ustvari sredinji organ, jer se izjanjava o tome da li je povrijeena,prekrena odredba Konvencije. 4. Veliko vijee- osigurava jedinstvenost cijelog suda. Sastoji se od 17 sudaca sa vrlo razliitim stavovima. Funkcija se sastoji u ponovnom ispitivanju nekih sluajeva koji imaju poseban znaaj. Dakle, Sud ima sudsku i savjetodavnu ulogu. Sudska je raznovrsna i obuhvata sve od prihvatljivosti zahtjeva, utvrivanja injenica, pokuaja mirenja do donoenja odluka. A savjetodavna se sastoji u davanju miljenja o pravnim pitanjima, koja se tiu tumaenja Konvencije i njenih Protokola.

35

38. POKRETANJE POSTUPKA PRED EVROPSKIM SUDOM ZA LJUDSKA PRAVA

Osnovna karakteristika sudskog postupka proizlazi iz karaktera ljudskih prava i osnovnog pravnog odnosa koji oni pretpostavljaju. Ovlatenici ljudskih prava, koji kao takvi mogu traiti odgovarajuu zatitu pred Evropskim sudom, su drave i pojedinci. to se tie obveznika ljudskih prava , to u svakom sluaju, mogu biti samo drave i to drava koja je lan Konvencije, kao jednog meunarodnopravnog ugovora. Da bi se pokrenuo sudski postupak, postoji obaveza ovlatenika, da se sudu dosatvi predstavka u pisanom obliku i potpisana od strane podnosioca predstavke ili njegovog predstavnika. 1.Dravne predstavke Bitne karakteristike ove dravne predpostavke su da se radi o objektivnoj predstavci koju moe podnijeti svaka drava i u povodu svakog krenja odredbi konvencije. Ovdje se ne radi, o tome da drava pokree postupak kada su u pitanju njeni vlastiti interesi- ili krenja ljudskih prava koja se tiu nje same ili njenih dravljana, nego se radi o predstavci koja ukazuje na povrede ljudskih prava bez obzira ko ih vri i protiv koga ih vri. Dakle, u pitanju je interes evropskog javnog poretka. Dravna predstavka nije bazirana na principu reciprociteta, te da bi se pokrenuo postupak pred sudom, dovoljna je povreda ljudskih prava od strane drave-lanice konvencije. Ona ustavri predstavlja kolektivnu garanciju ljudskih prava. 2.Pojedinane predstavke Pojedincu pripada pravo na pojedinanu predstavku upuenu sudu radi zatite nekog svog prava iz Konvencije. Podnosioci predstavke mogu biti: pojedinci, nevladine organizacije, grupa pojedinaca. Svaki ovjek moe inicirati evropske organe onda kada smatra da su njegova ljudska prava povrijeena.

36

39. KARAKTER PRESUDE EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA

Evropski sud za ljudska prava na kraju donosi presudu, i po izricanju, one se objavljuju. Presude se dostavljaju Savjetu ministara, generalnom sekretaru Savjeta Evrope, strankama, treim licima i svim drugim osobama koje su direktno umijeane u spor. Osnovno to sud treba da izrazi u presudi, jeste da li u dotinom predmetu postoji ili ne postoji povreda dispozicija Evropske konvencije. Priroda presude u tijesnoj je vezi sa prirodom Evropskog suda za ljudska prava. Evrospki sud donosi deklaratorne odluke, to znai da on nema mogunosti da prinudnim mjerama namee odluke dravama. Konana odluka dostavlja se Komitetu ministara koji nadgleda njeno izvrenje. Odluke Suda su u velikoj mmjeri relativne. Znai, presuda je deklaratornog karaktera, jer rjeava jedini jedino pitanje da li je, u datom sluaju, prekrena ili nije, odreena dispozicija Konvencije. Odluka suda je relativna i ne vai erga omnes,jer su samo strane u sporu obavezne da se prema njoj ponaaju. Presude koje donosi sud imaju obavezni karakter.

37

40. ZATITA LJUDSKIH PRAVA PREMA USTAVU BiH

Ustav BiH donesen je u sklopu napora za zaustavljanje rata koji po elementima genocida, zloina, masovnih krenja ljudskih prava ima slinosti sa II svj.ratom. U preambuli Ustava BiH pominju se pojmovi ljudskog dostojanstva, slobode, jednakosti, mira, pravde, tolerancije, pomirenja. Za dravu se veu demokratski organi vlasti, pravina procedura, miroljubivi odnosi unutar drutva, ope blagostanje, ekonomski razvoj, suverenitet, teritorijalni integritet i politika nezavisnost. A od meunarodnih dokumenata poziva se na Povelju UN, Univerzalnu deklaraciju, Pakt o graanskim i politikim, odnosno ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i na Deklaraciju o pravima lica koja pripadaju nacionalnim ili etnikim, vjerskim i jezikim manjinama, kao i drugim instrumentima ljudskih prava. Uzimanjem u obzir navedene meunarodne instrumente za zatitu ljudskih prava, koji ine sastavni dio Ustava, zatim Katalog ljudskih prava koja navodi Ustav i obavezu po kojoj e drava BiH i oba entiteta osigurati najvii nivo meunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, dobiva se iroka lista priznatih prava i sloboda. U Ustavu BiH potvren je stav o meusobnoj uvjetovanosti demokracije i ljudskih prava; odnos u kojem se demokracija pojavljuje kao jedno od ljudskih prava,a istovremeno samo demokratska drava moe osigurati potovanje ljudskih prava. Politika prava i slobode pripadaju graaninu, dravljaninu BiH, bez obzira u kojem njenoj entitetu ivi pod jednakim uvjetima i bez diskriminacije po bilo kojem osnovu( to su: prava koja ukljuuju slobodu miljenja,savjesti i vjere,slobodu izraavanja i tampe,aktivno i pasivno birako pravo, pravo na demokratske izbore i politike predstavnike). U skladu sa meunarodnim dokumentima koji ine sastavni dio Ustava BiH, priznaje se: pravo na imovinu, na rad, na pravinu zaradu, pristojan ivot, pravo na socijalnu sigurnost,,prava porodice, djece i maloljetnika,pravo na obrazovanje i mnoga druga prava.

38