Institut Za Istoriju U Sarajevu

UDC 93/99 (058)
ISSN 0350 59
INSTITUT ZA ISTORIJU U SARAJEVU
PRILOZI CONTRIBUTIONS
Prilozi, 35, -372, Sarajevo, 2006.
REDAKCIJA: Robert J. Donia, Center for Russian & East European Studies, University of Michigan, Ann Arbor, USA Tomislav Iek, Institut za istoriju, Sarajevo Devad Juzbai, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo Ibrahim Karabegovi, Sarajevo Vera Katz (sekretar), Institut za istoriju, Sarajevo Vera Krinik-Buki, Intitut za narodnostna vpraanja, Ljubljana, Republika Slovenija Dubravko Lovrenovi, Filozofski fakultet, Sarajevo Enes Pelidija, Filozofski fakultet, Sarajevo Mirko Valenti, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
Glavni i odgovorni urednik: HUSNIJA KAMBEROVI (husnijak@bih.net.ba)
Nauna gledita u pojedinim prilozima odraz su stavova autora, a ne nuno i Redakcije asopisa.
Ovaj broj Priloga tampan je uz finansijsku podrku Ministarstva za obrazovanje i nauku Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Fondacije za izdavatvo Fondacije za nakladnitvo, Sarajevo.
UDC 93/99 (058) Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. -372.
ISSN 0350 59
SADRAJ
Rije redakcije..........................................................................................................7 LANCI I RASPRAVE

. Pejo okovi, Fridrik II. Celjski kao pretendent na bosansko prijestolje .................. 11 2. A. Latif Armaan i Nee zden, Procjena raznih epidemija kuge u balkanskim i zapadno-anadolskim krajevima Osmanskog carstva u 18. stoljeu ............... 31 3. Sonja Dujmovi, Izmeu tradicije i modernizacije Bosanska vila u prvoj godini izlaenja (1886) ..............................................................................45 4. Seka Brkljaa, Stanovnici gradova u Bosni i Hercegovini 1914-1941. ......................61 5. Vladan Jovanovi, Interministerijalna konferencija Kraljevine Jugoslavije o iseljenju neslovenskog elementa u Tursku (1935)................................ 105 6. Denis Beirovi, Znaajnija obiljeja procesa mobilizacije radne snage u industriju na podruju tuzlanske oblasti (1947-1952) ................................. 125
HISTORIJSKA GRAA
. Vera Katz, Nekoliko dokumenata o stvaranju dravne svojine u Bosni i Hercegovini 1945-1946. godine ............................................................. 141
POLEMIKE
. Esad Kurtovi, Paralelna historiografija (O nekim devijacijama u historiografiji: Povodom knjige: Sinia Mii, Humska zemlja u srednjem veku, Beograd: DBR International Publishing - Filozofski fakultet, Biblioteka Znamen, Knjiga 0, 996) ............................................................................................. 171 3
ISSN 0350 59
2. Mesud adinlija, Nepopravljivo poglavlje o zastavi (na: Pl Kolst, Odgovor Mesudu adinliji, Prilozi, 34, 2005, 283-286).............................................................. 201
IZLAGANJA SA NAUNIH SKUPOVA

. Enver Redi: Svijet i mi 1945. i 2005. ....................................................................... 209 2. O glavnim problemima historije Bosne i Hercegovine................................................ 217
OSVRTI
. Mesud adinlija: Evan F. Kohlman, Al-Qaidin dihad u Evropi: afganistansko-bosanska mrea, Naklada Ljevak, Zagreb, 2005. .................... 245
PRIKAZI
. Nauni skup: Modernizacija drutva u Bosni i Hercegovini, Dijalog historiara Bosne i Hercegovine, Neum, 0.- 2. septembar 2004. (Edin Radui) ........ 257 2. ore Stankovi, Istorijski stereotipi i nauno znanje, Plato, Beograd 2004, 3. (Sonja Dujmovi) ............................................................................................ 259 3. Latinka Perovi (ur): Srbija u modernizacijskim procesima XIX i XX veka. 4. ene i deca, Beograd : Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji. Biblioteka Helsinke Sveske br. 23, 2006, 452. (Vera Katz)............................................................. 264 4. Frensis Fukujama, Kraj istorije i poslednji ovek / naslov originala: The End of History and The Last Man, ( preveli sa engleskog Branimir Gligori i Slobodan Divjak), Clio, Beograd 2002., 373. (Amra ai) .......................... 269 5. Branka Raunig, Umjetnosti religija prahistorijskih Japoda, Djelo CBI, LXXXII/knj.8, ANUBiH, Sarajevo 2004, str. 30; K.-7; Tab.-5. (Melisa Fori).................................................................................................. 272 6. Stjepan osi Nenad Vekari, Dubrovaka vlastela izmeu roda i drave (Salamankezi i sorbonezi ), HAZU Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku, Zagreb Dubrovnik 2005, 232. (Amila Pustahija) ................... 275 4
ISSN 0350 59
7. Theodore Spandounes, On the origin of the Ottoman Emperors, Translated and edited by Donald M. Nicol, Kambridge University Press, 997, 6. (Hatida ar Drnda)..................................................................................... 279 8. Philippe Gelez, Petit quide pour servir a letude de lislamisation en Bosnie et en Herzegovine; avec le recueil des sources connues, ainsi quun commentaire sur lutilisation qui a l faite de calles-ci, Istanbul, Les cahiers du Bosphore, XXXVII, 2005, 237. (Ramiza Smaji). .......................................................... 282 9. Sidil Teanjskog kadiluka (1740-1752): (1740-1752) / prijevod i obrada Hatida ar Drnda /, Orijentalni institut, Sarajevo 2005, 53. Tomus undecimus; Serija 5. Sidili; knj. (Ramiza Smaji) ...................................... 286 0. Maglajski sidili 1816-1840. Prevele i i priredile Duanka Bojani Luka i Tatjana Kati, Bonjaki institut Fondacija Adila Zulfikarpaia, Sarajevo 2005, 690. (Enes Pelidija). ............................................................... 288 . Husnija Kamberovi, Begovski zemljini posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine, Drugo izdanje, Naunoistraivaki institut IBN SINA Sarajevo, Sarajevo 2005, 55. (Edin Radui) ............................................... 291 2. Zoran Janjetovi, Deca careva, pastorad kraljeva. Nacionalne manjine u Jugoslaviji 1918-1941., Beograd 2005, 458. (Senija Milii) ........................ 297 3. Gordana Krivokapi Jovi, Oklop bez viteza. O socijalnim osnovama i organizacionoj strukturi Narodne radikalne stranke u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1918-1929), Institut za noviju istoriju Srbije, knj. 9, Beogard 2002, 493. (Sonja Dujmovi) ........................................................... 302 4. Goran Miloradovi, Karantin za ideje: logori za izolaciju sumnjivih elemenata u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1919-1922, Institut za savremenu istoriju, Beograd 2004, 377. (Senija Milii).................................................. 306 5. Adnan Jahi, Hikjmet rije tradicionalne uleme u Bosni i Hercegovini, BZK Preporod Opinsko drutvo Tuzla, Tuzla 2004, 206. (Edin Veladi)................................................................................................ 311 6. Tomislav Duli, Utopias of Nation. Local Mass Killing in Bosnia and Herzegovina, 94-42 (Studia historica Uppsaliensia 28), Uppsala 2005, 402. (Iva Lui)....................................................................................................... 316 7. Ladislav Hladk: Bosensk otzka v 19. a 20. stolet. Brno : Mezinrodn politologick stav Masarykovy univerzity v Brn, 2005, 388. (Petr Stehlk) ................................................................................................... 320 8. Pobeda nad faizmom 60 godina kasnije, Drutvo za istinu o antifaistikoj narodnooslobodilakoj borbi u Jugoslaviji 94-945, Beograd 2005, 54. (Senija Milii)........................................................................................ 323
ISSN 0350 59
9. Richard J. Crampton, Balkan posle Drugog svetskog rata / naslov originala: The Balkans since The Second World War, Pearson Education Limited 2002, prevela sa engleskog Ksenija Todorovi, Clio, Beogard 2003, 50. (Denita Sara) ...................................................................................... 328 20. Igor Duda, U potrazi za blagostanjem (O povijesti dokolice i potroakog drutva u Hrvatskoj 1950-tih i 1960-tih ), Srednja Europa, Zagreb 2005, 66. (Hana Younis) ......................................................................................... 333 2. Norman M. Naimark i Holly Case (ur.): Jugoslavija i njeni povjesniari. Razumijevanje balkanskih ratova u 990-im. Zagreb : Srednja Europa, 2005, 229. Preveli Kreimir Krnic, Draenka Kei i Silvije Devald. (Husnija Kamberovi)..................................................................................... 335 22. Dragoljub Todorovi, Knjiga o osiu, Trei milenijum, Beograd 2005, 368. (Safet Bandovi)............................................................................................ 338 23. ivorad Kovaevi, Srbija i svet: Izmeu arogancije i poniznosti, Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd 2004, 327. (Safet Bandovi). ................. 346 24. Suad upina, Izdaje i odbrana Hecegovine 91 - 95, Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo 2006, 674. (Senija Milii) .................... 351 25. Ibrahim Alibegovi, U potrazi za istinom o ratu u Bosni, Ljiljan, Sarajevo 2004, 430. (Safet Bandovi).................................................................................... 355 26. Azra Junuzovi, Sarajevske rue: Ka politici sjeanja (Sarajevo Roses: Towards politics of remembering), prevela Azra Junuzovi, Sarajevo: Armis Print i Udruenje za zatitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu, 2006, 286. (Vera Katz) ...................................................................................................... 361 27. Graaniki glasnik asopis za kulturnu historiju, broj 20, Graanica, maj 2005, 220. (Enes Pelidija) ........................................................................ 365
Indeks autora ...................................................................................................... 369 Upute saradnicima .............................................................................................. 371
Rije redakcije Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. v8.
RIJE REDAKCIJE
Ovim brojem Priloga nastavljamo ve uobiajenu koncepciju asopisa zadrav v vajui sve rubrike, ali uz otvaranje sve veeg prostora za polemike rasprave. U ruv v brici lanci i rasprave objavljujemo ukupno est rasprava, pri emu smo nastojav v li objaviti tekstove koji pokrivaju sva povijesna razdoblja (od rasprave Peje ov v kovia o Fridriku II. Celjskom kao pretendentu na bosansko prijestolje do rasprave Denisa Beirovia o Znaajnijim obiljejima procesa mobilizacije radne snage u ind d dustriju na podruju Tuzlanske oblasti od 1947. do 1952. godine). Dvoje turskih hiv v storiara (A. Latif Armaan i Nee zden) piu o Epidemijama kuge u balkanskim i zapadnodanadolskim krajevima Osmanskog carstva u 18. stoljeu, a dvoje historiv v ara iz Instituta za istoriju u Sarajevu (Sonja Dujmovi i Seka Brkljaa) o Bosand d skoj vili u prvoj godini izlaenja (1886) u kontekstu odnosa tradicije i modernizacid d je, te o Stanovnicima gradova u Bosni i Hercegovini od 1914. do 1941. godine. Vlav v dan Jovanovi sa Instituta za noviju istoriju Srbije u Beogradu pie o radu tzv. Interd d ministerijalne konferencije o iseljavanju neslovenskog elementa u Tursku, koja je odrana u Beograda 20. septembra 1935. i koja je rezultirala konkretnim prijedloziv v ma o iseljenju. U rubruci Historijska graa Vera Katz prezentira nekoliko dokumenata o stvad d ranju dravne svojine u Bosni i Hercegovini 1945d1946. godine, dok Mesud adinv v lija u rubrici Polemike nastavlja raspravu sa Pl Kolstm o bosanskoj zastavi. Redav v kcija ovim adinlijinim tekstom zavrava ovu polemiku, zakljuujui da su oba auv v tora sasvim jasno iskazala svoje stavove. Meutim, ovim brojem asopisa tekstom Esada Kurtovia povodom knjige Sinie Miia Humska zemlja u srednjem veku otvaramo novi polemiki dijalog elei doprinijeti kritikom i ozbiljnom vrednovav v nju nae prolosti. U rubrici Izlaganja sa naunih skupova objavljujemo tekst Envera Redia, koji je bio pripremljen za konferenciju koju je Institut za istoriju u Sarajevu organizirao 12. i 13. maja 2005. povodom 60 godina od zavretka Drugog svjetskog rata. Rev v ferati sa toga skupa su objavljeni u posebnom Zborniku, a ovdje objavljujemo refev v rat akademika Redia, koji je iz tehnikih razloga isputen iz navedenog Zbornika. Drugi prilog u ovoj rubrici su kratka saopenja sa skupa to ga je Institut za istoriju u Sarajevu organizirao 16. decembra 2005. o temi Glavni problemi historije Bosne i

Rije redakcije Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. v8.
Hercegovine. Na skupu su uestvovali historiari iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske v (Husnija Kamberovi, Pejo okovi, Enes Pelidija, Galib ljivo, Zijad ehi, Tov mislav Iek, Safet Bandovi, Budimir Milii, Azem Koar, Salih Jalimam, Boro Bronza, Devad Juzbai i drugi historiari iz Sarajeva). Ovdje objavljujemo dio sav v openja koja smo uspjeli dobiti, a dio emo objaviti u nekom od narednih brojeva. Na kraju, slijedi osvrt Mesuda adinlije na knjigu Evan F. Kohlmana o AldQad d idinom dihadu u Evropi, te rubrika Prikazi, u kojoj objavljujemo ukupno 27 prikav v za knjiga, asopisa ili skupova. elimo otvoriti asopis za saradnju to irem krugu historiara iz zemlje i inov v zemstva, te njegovati polemike rasprave koliko god je to mogue. Naravno, istiev v mo da autori priloga odgovaraju za nauna gledita, koja nisu uvijek odraz miljev v nja Redakcije asopisa.
LANCI I RASPRAVE
Pejo okovi, Fridrik II. Celjski kao pretendent na bosansko prijestolje Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. 11v29. UDK: 929.7 Fridrik II Celjski 94(497.6) 14 Izvorni nauni rad
FRIDRIK II. CELJSKI KAO PRETENDENT NA BOSANSKO PRIJESTOLJE

Pejo OKOVI Filozofski fakultet u Sarajevu
Abstrakt: O popunjavanju bosanskog prijestolja u XV. st. odluivali su vlad d dar i vlastela okupljena u dravnom saboru. Njihove radnje u tom pogledu nisu tekle istodobno, kralj je za ivota mogao pokuati rijeiti pitanje svog nasljednika, poput Tvrtka II. 1427. ili preporuiti vlasteli kandidata iz krud d ga vladajue dinastije, kao to je postupio isti kralj na samrti kad se odlud d io za Tomaa, mlaeg sina kralja Ostoje. Vlastela je to mogla prihvatiti ili odbiti. Oko Tomaeva izbora vlastela se podijelila, veina ga je prihvatila, a manjina s monim vojvodom Stjepanom Vukiem Kosaom pristala je uz starijeg Ostojina sina Radivoja, koji je ve nastupao kao protukralj. Takvo dranje Bosanaca pothranjivalo je vladarske ambicije kneza Fridrika II. d Celjskog s ijim je ocem Tvrtko II. svojedobno pokuao rijeiti pitanje nad sljednika bosanskog prijestolja i krune. Mladi Celjski je doista poduzimao neke korake kojima je ugroavao kralja Tomaa koji se zbog toga alio rimskodnjemakom caru Fridriku III. Kljune rijei: Bosansko Kraljevstvo, Toma Ostoji, Radivoj Ostoji, Stjed d pan Vuki Kosaa, Herman II. Celjski, Fridrik II. Celjski, Sigismund Lukd d semburki, Bosanci, Ugri, Osmanlije, bosansko prijestolje, sabor, vlastela. Abstract: In the 15th century, it was the ruler and the aristocracy, assemd d bled in the national assembly, that decided on who would be sitting on the Bosnian throne. Their activities in that respect were not undertaken simuld d taneously; the king used to try to solve the issue of his heir, as it was done by
11
Pejo okovi, Fridrik II. Celjski kao pretendent na bosansko prijestolje Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. 11v29.
King Tvrtko II in 1427. Alternatively, he would recommend to the countrys d aristocracy a candidate from the ranks of the ruling dynasty d as King Tvrd tko II, indeed did, opting from Toma, the younger son of King Ostoja. The members of aristocracy could either accept or reject the kings proposal. In this specific case, they were divided on the issue of Toma, whereby most of them accepted him, while a small minority, led by powerful Duke Stjepan Vuki Kosaa favoured Ostojas older son Radivoj, who had already acted as viceroy. This attitude of Bosnians nurtured the ruling ambitions of Prind d ce Frederic II of Celje, with whose father Tvrtko II once tried to solve the issue of heir to the Bosnian throne and crown. Indeed, the young ruler of Celje did undertake certain steps threatening King Toma, who complained to Frederic III, the Holy Roman Emperor and the King of Germany. Key words: Bosnian Kingdom, Toma Ostoji, Radivoj Ostoji, Stjepan Vuki Kosaa, Herman II of Celje, Frederic II of Celje, Sigismund of Lud d xembourg, Bosnians, Hungarians, Ottomans, Bosnian throne, Assembly, aristocracy. v Bosanski su vladari udajama i enidbama stupali u rodbinske veze s mnogim div nastijama i velikakim kuama, kako onima iz blieg susjedstva tako i onima iz udav v ljenijih zemalja. To je bila uobiajena praksa toga vremena u kome se vie pazilo na drutvenu i staleku pripadnost, a nerijetko i politiku korist, nego na uzajamne osjev v aje buduih suprunika. Do takvog povezivanja bosanskih vladara s drugim dvorov v vima dolazilo je vrlo rano, a pouzdano se takve veze mogu pratiti od vremena bana Kulina ija je sestra bila udana za zahumskog kneza Miroslava Nemanjia, uz napov v menu da brojnije vijesti o toj temi potjeu tek iz XIV. i XV. st. Iako ta tematika nije bez znaaja za razumijevanje nekih prekretnica u srednjov v vjekovnoj bosanskoj povijesti, mi se njome neemo opirnije baviti. Umjesto te prov v blematike u cjelini, ovom prigodom zanima nas iskljuivo tek jedna nedovoljno zav v paena epizoda iz koje se jasno vidi kako su rodbinske veze mogle posluiti kao pov v dloga za rjeavanje dinastikih pitanja, tonije za popunjavanje prijestolja pod sav v svim odreenim okolnostima. U tom pogledu pomiljamo na posljedice enidbene veze dinastije Kotromania s velikakom obitelji Celjski, koje su uspostavljene jo 1361. udajom Katarine, keri bosanskog bana Stjepana II. Kotromania za Hermav v na I. Celjskog.1 Ta udaja nije nagovjetavala da bi se mogla razlikovati od drugih sliv v
Opirnije o Katarini Kotromani, eni Hermana I. Celjskog pisao je . , I. ( 1353d1377) 1377d1391. ,
1
12
nih kojima je rjeavan status nekog lana dinastije ili velikake obitelji, jer njome nije utvrivan nikakav politiki odnos izmeu dviju strana kome bi sklopljeni brak trebao biti jamac i talac njegove nepromjenljivosti i trajnosti. ak ni roenje potov v 2 maka, sinova Ivana, koji je umro 1372. i Hermana, nije najavljivalo nikakvu prov v mjenu u tom pogledu. Naprotiv, izgledalo je da svaka strana ide svojim posebnim putem zaokupljena vlastitim ambicijama i planovima koji se ni u jednoj interesnoj toki nisu dodirivali. Ipak, kako su se postupno mijenjale politike prilike tako su aktualizirane rov v dbinske veze izmeu Kotromania i Celjskih. Tako je zapoelo njihovo pribliavav v nje u nepovoljnim okolnostima po bosansku dinastiju koja se stala suoavati sa sve veom turskom opasnou i mijeanjem Turaka u odnose meu njezinim podaniciv v ma te sve veim utjecajem i moi Celjskih knezova3 kojih su se posjedi u prvoj pov v lovici XV. st. protezali od austrijskih i slovenskih zemalja, preko hrvatskovugarskog teritorija do Bosne.4 Podlogu za ostvarenje te ideje pruale su Hermanu II. zasluge steene na strani kralja Sigismunda. Prvo je spasio kralja u bitki kraj Nikopola 1396. u kojoj je kranska vojska bila teko potuena, a Sigismund dopao u ivotnu pogiv v
, , 4(1892) 3, str. 205v211; Isti, Katharina, die Tocd d hter Tvrtkos I, 1353d1377 Banus und 1377d1391 Knigs von Bosnien, Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und der Hercegovina, II, Wien 1894, 173v178. . , , 1960, 325 (dalje: , ); L. Thallczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, MnchenvLeipzig 1914, 288 (dalje: Thallczy, Studien), pie da je ta Katarina bila ki kralja Tvrtka I. Iako se podloga za takvo miljenje moe nai u Celjskoj kronici, GZM IV, 1892, 205v211, ono je u historiografiji odbaeno kao netono, jer Tvrtko u to doba nije mogao imati ki za udaju. Usp. J. Oroen, Zgodovina Celja, II. Srednjeveko Celje kot sredie dravotvornega stred d mljenja: doba narodne samostojnosti, Savinjska marka, knezi in grofje Celjani, Celje 1927, 52 (dalje: Oroen, Zgodovina II). Herman II. nije mogao biti roen oko 1360, kako navodi M. vab (M. b.), Celjski, Herman II, u: Hrvatski biografski leksikon, 1989, 625, jer je bio drugoroeno dijete Hermana I. i Katarine Kotromani, koji su brak sklopili 1361, a po Celjd d skoj kronici 1362.
2
U historiografiji je raspravljano o naslovu Celjskih, koji se najee nazivaju grofovima, a N. Klai je branila tezu da su oni bili knezovi, uostalom taj naslov priznao je Fridriku II. i njegovoj brai i car Albrecht, usp. Celjani v slovenskem in srednjeevropskem prostoru (okruv v gli stol), Zgodovinski zbornik, Ljubljana, 37(1983) 1/2, str. 94.
3
T. Raukar, Grofovi Celjski i hrvatsko kasno srednjovjekovlje, Historijski zbornik, 36(1983), Zagreb 1984, str. 124 (dalje: Raukar, Grofovi Celjski); usp. F. Ba, Celjski grofi in njihova doba, Celjski zbornik, Celja 1951, 10 (dalje: Ba, Celjski grofi).
4
13
belj iz koje ga je knez Herman II. spasio.5 Drugi put je zasluge stekao 1402. u vezi s v oslobaanjem zatoenog hrvatskovugarskog kralja koga su nezadovoljni plemii zav tvorili u gradu Siklsu.6 Za te usluge kralj je 14. kolovoza 1397. poklonio Hermanu II. grad Varadin, a 9. rujan 1398. potvrdio tu svoju darovnicu te 27. sijenja 1399. Zagorje, koje je ulo u njihov naslov te su se otada nazivali knezovi Celjski i Zav v gorski.9 Poloaj Hermana II. jo se vie uvrstio, a posjedi poveali kad je nakon zav v v ruka devetogodinje keri Barbare za kralja Sigismunda 1405, dobio od njega Mev 10 imurje s gradom akovcem, zatim pravo da kao upravitelj Zagrebake biskupije postavlja njezina biskupa te ast slavonskoga bana.11 Tako su Celjski knezovi postav v jali sve moniji i utjecajniji na ugarskom dvoru i u dravi, dok se istodobno bosanv v ska dinastija suoavala sa sve snanijim vanjskim pritiscima, branei zemlju najpriv v v je od ugarskih presizanja, ak i uz pomo turskih eta, a potom pokuavajui se zav tititi od rastue opasnosti doskoranjih saveznika i njihova prekomjernog mijeav v v nja u unutranje odnose meu bosanskim podanicima. Rastua turska opasnost smav njila je u Bosni strah od ugarske prevlasti, to je za kralja Tvrtka II. bio dovoljan rav v zlog da potrai oslonac svojoj vanjskoj politici na budimskome dvoru te tako pov v kua sauvati vlast i zatititi zemlju. U tim nastojanjima naiao je bosanski kralj na puno razumijevanje u Ugarskoj kojoj nije moglo biti svejedno koga e imati za suv v
I. Voje, Odnos Celjskih grofova prema politikim prilikama u Bosni i Hercegovini u XV vijeku, Radovi sa simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, Izdanja Muv v zeja grada Zenice III, Zenica 1973, 56 (dalje: Voje, Odnos); usp. . , (25. 1396), , , 8(1896) 1, str. 79v80; Oroen, Zgodovina II, 58; , , 326; N. Klai, Zagreb u srednjem vijeku, 1, Zagreb 1982, 138 (dalje: Klai, Zagreb).
5
Oroen, Zgodovina II, 60; usp. Voje, Odnos, 56. Klai, Zagreb, 131; Ista, Medvedgrad i njegovi gospodari, Zagreb 1987, 124 (dalje: Klai, Medvedgrad).
6
T. Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, XVIII, Zagrabiae 1990, 244v247, 364v366 (dalje: Smiiklas, Codex diplomaticus XVIII); usp. , , 326; Klai, Zagreb, 138.

Smiiklas, Codex diplomaticus XVIII, 413v418; usp. Klai, Zagreb, 138; . , , 19992, 203 (dalje: , ).
9
Voje, Odnos, 56v57. Klai, Zagreb, 138; usp. , , 203.
10 11
Oroen, Zgodovina II, 63; usp. Voje, Odnos, 57; N. Klai, Zadnji knezi Celjski v deelah sv. Krone, Celje 1982, 36 (dalje: Klai, Zadnji knezi); Ista, Zagreb, 138v139; Ista, Medvedd d grad, 124. 14
sjeda. Kad ve nije ostvario svoju davnu elju da se okruni bosanskom krunom radi ega je potkraj XIV. i na poetku XV. st. vodio vie vojnih pohoda juno od Save, Sigismundu se neoekivano pruila povoljna prilika da Bosnu tjenje vee uz Ugarv v sku, to hrvatskovugarski kralj nije elio propustiti. U prilog njegovim nakanama ile su trenutne okolnosti u kojima se nalazio bosanski kralj. Osim to je bio pritijev v njen turskim provalama i upletanjima u bosanske prilike, u drugoj polovici dvadev v setih godina Tvrtko II. jo nije imao nasljednika. Ta injenica otvarala je hrvatskov v ugarskome kralju realne izglede da utjee na popunu bosanskoga prijestolja. U trav ganju za prikladnim Tvrtkovim nasljednikom prijedlog se sveo na kneza Hermana II. Celjskog, koji je irinom politikih koncepcija nadmaio sve druge velikae u Hrv v vatskovUgarskom Kraljevstvu. Sve je izgledalo lako izvedivo, jer se Hermanov dov v v lazak na bosansko prijestolje mogao opravdavati njegovim krvnim srodstvom s bov sanskom dinastijom, budui da je bio praunuk bana Stjepana II. Kotromania. Sigiv v v smundov pak interes u Bosni osiguravao je njegov brak s Hermanovom keri Barbav rom. Tako bi se postigao eljeni cilj i sauvala priznavana zakonitost promjene vlav v dara i dinastije. Bez mogunosti velikog izbora Tvrtko II. pokazao je elju da se priv v blii Ugarskoj, to je u prvoj polovici 1425. rezultiralo sklapanjem formalnog mira izmeu njega i kralja Sigismunda. Ono to je za nau temu puno vanije odnosi se na nastavak pregovora o odreivanju nasljednika, ako bosanski kralj Tvrtko II, koji tada nije imao djece, umre bez mukog potomka. Kralj je 30. kolovoza 1426. izdao upuv v tu svojim izaslanicima, Andriji sinu Petra de Ztanch i slavonskom banu Pavlu Bisv v senu de Ezdege, koje je slao po nekom poslu u Bosnu.12 Tom prilikom su, prema J. Radoniu, uz druga problematina pitanja, izgleda, voeni i pregovori o nasljeivav v 13 nju bosanskog prijestolja. S tim u vezi valja upozoriti da su u svibnju te godine vov v eni pregovori i postignut sporazum u Tati izmeu hrvatskovugarskog kralja i despov v ta Stefana Lazarevia. Sporazumom je utvreno da despota naslijedi sestri ura Brankovi, a Ugarskoj pripadnu Beograd i Golubac na Dunavu te Mavanska banov v
Quia Andreas filius Petri de Ztanch, familiaris magnifici Pauli de Ezdege, alias regni nostri Sclavonie bani, unacum eodem domino suo in legationibus nostris in regnum nostrum Boznense de commissione nostre maiestatis speciali accessuro asseritur fore profecturus, igitur fidelitati vestre firmiter precipiendo mandamus, E. Kammer, Codex diplomaticus domus senioris comitum Zichy de Zich et Vsonke, VIII, Budapestini 1895, 303. O toj misiji usp. . , XV. , , 11 12, 1905, 48v49 (dalje: , ); Klai, Zadnji knezi, 35.
12
, , 48v49; Isti, Der Grossvojvode von Bosnien Sandalj Hranid Kosaa, Archiv fr slavische Philologie, XIX, Berlin 1897, 454.
13
15
vina14. S obzirom na Sigismundove planove i mogue dalekosene posljedice ti izniv v v mno vani pregovori voeni su do 2. rujna 1427, kad je bosanski kralj Tvrtko II. prov v glasio roaka Hermana II. Celjskog svojim nasljednikom te mu u svom stolnom grav v du Bobovcu izdao odgovarajuu ispravu kojom je njemu i njegovim mukim potomv v cima darovao itavo Bosansko Kraljevstvo u sluaju da ne bi ostavio zakonitih muv kih potomaka. Tvrtko II. je naglasio da to ini zbog osobitog prijateljstva, ljubavi i vjernosti, koje je ljubljeni roak i brat njegov Herman II, celjski i zagorski knez te ban slavonski vazda iskazivao i iskazuje prema njemu i Bosanskomu Kraljevstvu te zbog v osobitih radnji koje je spomenuti knez poduzimao kod kralja Sigismunda u prilog Bov sne i njezinih stanovnika i napokon, jer mu je roak.15 Iz Tvrtkova pisma, a ni iz prav v teih dokumenata, ne moe se dokuiti to je to njegov roak doista inio za Bosnu i njezina kralja da bi mu mogli pripasti bosanska kruna i prijestolje. Celjski su stekli grad Krupu na Uni, koju je kralj Sigismund najprije zaloio, a 1429. i predao potpuno u vlasnitvo knezu Fridriku II, Hermanovu sinu.16 Tako ih je taj grad trebao pribliiv v ti Bosni i tamonjim prilikama te uvrstiti njegov poloaj u tim krajevima. Ugovor iz v 1427. nije, meutim, ostavio ravnodunim glavne aktere na bosanskoj politikoj scev ni, ali ni zemlju nije gurnuo u graanski rat. Nezadovoljstvo koje su pokazivali vojv v v vode Sandalj Hrani i Radoslav Pavlovi stialo se do polovice 1428. Brzo smirivav v nje nesuglasica upuuje na pomisao da je Tvrtko II. raunao da se svi uvjeti iz spomev
U novije vrijeme o tom sporazumu pisao je opirnije I. Prlender, Sporazum u Tati 1426. godine i igmundovi obrambeni sustavi, Historijski zbornik, Zagreb, 44(1991) 1, str. 23v41; usp. takoer M. Perojevi, Stjepan Tvrtko II. Tvrtkovi po drugi put kralj, Poviest hrvatv v skih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463. Sarajevo 1942, 471 (dalje: Perojevi, Tvrtko II); . , . d , 1978, 54, 338; . , , , 2, 19942, 215; , , 109v110; . , , 20012, 115v116.
14
S. Katona, Historia critica regum Hungariae stirpis mixtae ex fide domesticorum et exd d terorum scriptorum concinnata, XII, Budae 1790, 477v478 (dalje: Katona, Historia critica XII); G. Pray, Annales regnum Hungariae ab anno Christi 997 ad annum 1564, II, Vindobov v nae 1774, 293; G. Fejr, Codex diplomaticus ecclesiasticus ac civilis, X/6, Budae 1844, 900v 901 (dalje: Fejr, Codex diplomaticus X/6); usp. Oroen, Zgodovina II, 63v64; Perojevi, Tvrtko II, 472; , , 328; Voje, Odnos, 57; Klai, Zadnji knezi, 60, bilj. 277; P. okovi, Bosanska Kraljevina u prijelomnim godinama 1443d1446, Banjaluka 1988, 25 (dalje: okovi, Bosanska Kraljevina).
15
Usp. . Truhelka, Nai gradovi, Nada, Sarajevo, 8(1902) 23, str. 313; Isti, Nai gradovi. Opis najljepih sredovjenih gradova Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1904, 18; Oroen, Zgod d dovina II, 81; R. Lopai, Biha i Bihaka krajina. Mjestopisne i poviestne crtice, Zagreb 19432, 166; Voje, Odnos, 57; Klai, Zadnji knezi, 43v44.
16
16
nutog dogovora nee ispuniti te da prijestolje i kruna nee pripasti strancima. U priv v log tome govori i injenica da je bosanski kralj ve u prvoj polovici 1428. pokuavao v na vie strana traiti sebi suprugu i naao ju je u Doroteji, keri pokojnoga mavanv skog bana Ivana Gorjanskog.17 Nakon tih za razumijevanje nae teme vanih dogaaja, stvari su krenule svojim v tokom ne marei puno za elje i oekivanja zainteresiranih strana. Prvo je u 13. listov pada 1435. u Pounu umro knez Herman II, nesueni bosanski kralj,18 ime je bilo nagovijeteno izbjegavanje moguih zapleta i nesporazuma izmeu Celjskih knezov v va i Kotromania. Dvije godine poslije, 9. prosinca 1437. smrt je u Znojmu odnijela i kralja Sigismunda, zaetnika i glavnog zatitnika tog sporazuma.19 Uskoro se, mev v utim, pokazalo da su ta dva dogaaja nakratko probudila tek varljivu nadu koja je potkraj rujna 1438. pokopana s kraljicom Dorotejom.20 Tada je postalo jasno da kralj nee imati nasljednika te da smjena na prijestolju nakon njegove smrti nee proi bez potresa. U takvim okolnostima Tvrtkov sporazum s Hermanom II. iz 1427, pokazat e skori dogaaji, nije bio bez vanosti, iako se za njega u samoj Bosni nije puno marilo. v Razlog tome lei u injenici to su u zemlji poduzete odreene radnje koje su trebav v le osigurati dolazak na vlast izdanka dinastije Kotromania koji je bio prihvatljiv vev ini bosanskog plemstva, pa i samome kralju Tvrtku II. Tako je izbor pao na Tomaa, izvanbranog sina kralja Ostoje,21 koji se za prijestolje ipak morao boriti s dvojicom pretendenata i njihovih pristaa.
Opirnije o kraljici Doroteji pisao je P. Aneli, Bosanska kraljica Doroteja Gorjand d ska, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Arheologija, Nova sev v rija XXVIIvXXVIII (1972v1973), str. 377v395 (dalje: Aneli, Bosanska kraljica): usp. . , , 1964, 260; P. ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi. Bosna u prvoj polovini XV stoljea, Sarajevo 1981, 121v125 (dalje: ivk k kovi, Tvrtko II); okovi, Bosanska Kraljevina, 25v27.
17
O vremenu Hermanove smrti opirije je pisala Klai, Zadnji knezi, 62v63; usp. takoer , , 328.
18
V. Klai, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svretrka XIX. stoljea, 3, Zagreb 1980, 171 (dalje: Klai, Povijest Hrvata III); J. de Turocz, Chronica Hungarorum, II. Comd d mentarii, 2. Ab anno 1301 usque ad annum 1487 (sastavio E. Mlyusz), Budapest 1988, 288.
19 20 21
Kraljica je umrla izmeu 19. i 24. rujna 1438, usp. Aneli, Bosanska kraljica, 383.
g(ospo)d(I)nD kralD stefanD toma{D mnogwpo~tenoga spomenutj slavnwga krala wstoe sInD I naslIdnIkD, . , , . I. , , , , , , , . XXIV, v. 1934, 115 (dalje: , II); F. Mikloi, Monumenta 17
Unutranji bosanski zapleti i sukobi podijelili su politiki Bosnu na dvije suv v v protstavljene strane, onu veinsku koja je pristajala uz mlaeg Ostojina sina Tomav a i onu koja je podupirala Tomaeva starijeg brata Radivoja, u tadanjoj bosanskoj javnosti poznatog od poetka tridesetih godina XV. st., kad je u vie navrata nastuv v pao kao protukralj.22 Glavni oslonac toj stranci bio je vojvoda Stjepan Vuki Kosav v a, najmoniji pojedinac u zemlji. U historiografskoj literaturi ti su dogaaji u nov v vije vrijeme opirnije opisani, a pojedinosti smjetene u pripadajui politiki okvir.23 Naprotiv, o nastupima drugog Tomaeva protukandidata, kneza Fridrika II. Celjskog ni danas se ne zna puno. Na njegovo dranje prema bosanskim prilikama baca slav v bo svjetlo tek odgovor rimskovnjemakog cara Fridrika III, koje je uputio novoizav v branom, ali osporavanom bosanskom kralju Tomau. Pouzdano se moe rei da su Celjski nakon smrti Tvrtka II. doista poduzimali neke korake u namjeri da se domov v gnu bosanske krune i prijestolja, ali se ni danas zbog oskudice izvornih podataka ne moe rei u emu su se sve njihovi nastupi sastojali i koliku su stvarnu opasnost predstavljali po novoizabranoga kralja, koji se zbog toga alio caru Fridriku III, iji su podanici bili. Car se u svome odgovoru kratko osvrnuo na Tomaeve zamjerke upuene na raun neprijateljskog dranja kneza Fridrika II, bez prevelikih obeanja ni u pogledu brzine ni u pogledu mjera koje namjerava poduzeti.24 Da bismo sve to
Serbica spectantia historiam Serbiae Bosnae Ragusii, Graz 19642, 427 (Mikloi, Monud d menta Serbica). Potpunije o Radivoju Ostojiu pisao je Thallczy, Studien, 79v109, a o njemu kao protuv v kralju usp. ivkovi, Tvrtko II, 164v181; Isti, Iz srednjovjekovne povijesti Bosne i Huma, Osijek 2002, 125v149.
22
Usp. prikaz prvih godina Tomaeve vladavine i njegova nastojanja da se odri na vlasti okovi, Bosanska Kraljevina, 24v101; Isti, O dolasku Stjepana Tomaa na vlast i njed d govom meunarodnom priznanju, Istorijski zbornik, Banjaluka, 5(1985) 5, str. 7v35 (dalje: okovi, O dolasku);
23
quia vero idem nuntii tui de illustri principe comite Cilie, fideli nostro dilecto, mentiov v nem fecerunt, eundem favere tuis emulis nuntiantes, parati sumus juxta petitionem nuntiorum tuorum partes nostras interponere et omni conatu niti, ut inter tuam fraternitatem et dictum comitem bona vicinitas et mutuus amor reintegretur, sperantes, eundem comitem in hac parte nobis complaciturum esse, ad quam rem, quam primum occasio se prebuerit, operam dabimus et sane juxta possibilitatem nostram omnia faciemus libenti animo et voluntario corde, que ad regni tui prosperitatem et pacem ac honoris augmentum tui pertinere noscimus, R. Wolk k kan, Der Briefwechsel des Eneas Silvius Piccolomini, I. Abteilung: Briefe aus der Laienzeit (1431d1445), II. Band: Amtliche Briefe, Fontes rerum Austriacarum, Diplomataria et acta, LXII. Band, Wien 1909, 166 (dalje: Wolkan, Briefwechsel II); okovi, Bosanska Kraljevid d
24
18
mogli bolje razumjeti, pokuat emo u nastavku to pismo analizirati i njegov sadraj smjestiti u pripadajui politiki kontekst. Kada se smru Tvrtka II. potkraj 1443. srednjovjekovna bosanska drava nala na dinastikom raskriju, na vlast je stupio kralj Toma, koji je svoj vladarski polov v v aj morao braniti diplomacijom i orujem. Jedan od prvih koraka koje je novi i ospov ravani kralj poduzeo, bilo je upuivanje izaslanstva susjednim vlastima u Dubrov v vniku, Mlecima, Budimu, Beu te Rimskoj kuriji u Rimu.25 S obzirom na temu ovov v ga rada nau pozornost privlai Tomaevo obraanje caru Fridriku III, koji je potom odgovorio na misiju bosanskog izaslanstva, a sreom pismo je sauvano i danas dov v stupno javnosti.26 S razlogom se moe pretpostaviti da su i drugi vladari i vlasti kov v jima je novoizabrani bosanski kralj uputio svoje izaslanstvo da im javi o svom stuv v panju na prijestolje takoer pismenim putem izrazili svoje zadovoljstvo tom promjev v nom, prihvaajui Tomaa kao Tvrtkova nasljednika na prijestolju Kotromania. Za nau temu najvaniji je, meutim, odgovor koji je novom bosanskom kralju uputio car Fridrik III. Budui da to carevo pismo nije datirano teko je utvrditi kad je nastav v lo, a u skladu s tim ne moe se pouzdanije odrediti ni vrijeme upuivanja bosanskih izaslanika u Be. Na temelju sadraja careva pisma moglo bi se s razlogom pretpov v staviti da je ono nastalo u proljee 1444. te da je novoizabrani bosanski kralj uskoro
na, 189; usp. Isti, O dolasku Stjepana Tomaa na vlast i njegovom meunarodnom priznanju, Istorijski zbornik, Banjaluka, 5(1985) 5, str. 9, bilj. 8 (dalje: okovi, O dolasku).
25
Ta njegova nastojanja prikazao je okovi, O dolasku, 7v35; Isti, Bosanska Kraljevina, 24v43.
Carevo pismo objavio je u cijelosti R. Wolkan, Der Briefwechsel des Eneas Silvius Picd d colomini, Band II. Briefe aus der Laienzeit (1431d1445), Fontes rerum Austriacarum, Div v plomataria et acta, LXII. Band, Wien 1909, 165v166 (dalje: Wolkan, Briefwechsel II), a po njemu okovi, Bosanska Kraljevina, 188v189, ali s pogreno navedenom zbirkom, O. Raynaldus, Annales ecclesiastici ab anno 1198, ubi desinit cardinalis Baronius, IX, Lucv v cae 1752, 427, iz koje je pismo preuzeto, to sad ispravljamo. U historiografskoj literaturi pismo je bilo poznatije u izdanju koje je pripremio N. Jorga, Notes et extraits pour servir l histoire des croisades au XVe sicle, III, Paris 1902, 113 (dalje: Jorga, Notes III). Iako se za njega u historiografskoj literaturi odavno znalo, usp. , , 181; . , , , , . CCCLXXVI, , . 48, 1964, 72, bilj. 7 (dalje: , ), ipak nije u dovoljnoj mjeri iskoriteno, jer su se istraivai sluili nepotpunim tekstom objavljenim u Jorginim ispisima, usp. okovi, O dolasku, 16v 17; Isti, Bosanska Kraljevina, 37v38.
26
19
po stupanju na prijestolje o tome obavijestio i cara, a ne samo susjedne vladare.27 Da v Toma doista nije oklijevao izvijestiti susjedne dvorove o smjeni na prijestolju Kov tromania posvjedouje raspoloiva izvorna graa prema kojoj se o tom dogaaju u Dubrovniku znalo ve 5., a u Veneciji 20. prosinca 1443. Ne znamo, naalost, koje v je poslanike Toma ovlastio da caru prenesu njegove poruke i predaju mu vjerodajv no pismo. Moda je rije o istim osobama koje su po tom poslu trebale posjetiti i hrv v v vatskovugarskog kralja Vladislava I. Jagelovia i Ivana Hunyadija. Unato zauzetov sti hrvatskovugarskoga kralja i njegova prvog vojskovoe ratnim pripremama za nav v valni rat protiv Turaka, u prvoj polovici 1444. rjeavana je i vladarska sudbina novov v izabranog bosanskog kralja u Ugarskoj, pa nema razloga ne pretpostaviti da je vjev v rojatno od istih Tomaevih izaslanika i car Fridrik III. bio obavijeten o promjenav v ma na prijestolju Kotromania. U svakom sluaju bosansko je izaslanstvo boravilo u Beu, gdje je predalo caru kraljevo vjerovno pismo te odralo govor, prije prve polov v v vice 1445, kad je Fridrik II. Celjski postao banom itave Slavonije, jer ga car u svov me pismu naziva knezom.28 Fridrik III. je nadalje od bosanskih izaslanika doznao da je Toma nakon smrti svoga prethodnika postao kraljem. Taj podatak je vrijedan pov v zornosti jer se u njemu izriito tvrdi da su ga po posljednjoj elji Tvrtka II. za kralja izabrali velmoe, baruni i ostalo stanovnitvo Kraljevstva.29 Kurtoazne su pak bile izjave bosanskih izaslanika o Tomaevoj naklonosti prev v ma caru i darovi koje mu je poslao, ba kao i careva estitka novom bosanskom krav v lju na dolasku na vlast te isticanje uvjerenosti u njegove vrline kojima je obdaren, to je veliko jamstvo da e znati dobro vladati povjerenim kraljevstvom. Iz stilizacije tih misli neodoljivo se namee pomisao da je bosanskom kralju vie bilo stalo do careve naklonosti, koju su trebali pobuditi poslani darovi, nego to je bilo stalo Fridriku III. do bosanskog kralja od koga nita nije oekivao, a njegova ga zemlja nije zanimav v la. U taj nas dojam uvjerava i nastavak pisma, gdje car izjavljuje da u Bosnu ne kani
Nastanak nedatiranog careva pisma kralju Tomau pokuao je, Wolkan, Briefwechsel II, 165, dovesti u vezu s pismima pape Eugena IV. od 29. svibnja 1445, a istom ga godinom datira i Jorga, Notes III, 113. Po sadraju tih pisama jasno je da ona nisu odgovor Rimske stolice na izjavu Tomaevih izaslanika o njegovu stupanju na vlast nego se bave drugim, u oima Katolike crkve, ozbiljnim pitanjima. Na neosnovanost Wolkanove datacije Fridrikov v va odgovora upozorio je , , 72, bilj. 7; okovi, O dolasku, 18, bilj. 34.
27
nuntii tui de illustri principe comite Cilie, fideli nostro dilecto, mentionem fecerunt, Wolkan, Briefwechsel II, 166; okovi, Bosanska Kraljevina, 189.
28
teque per proceres, barones et alios regnicolas juxta voluntatem et desiderium ultimum prefati Steffani in regem esse assumtum, Wolkan, Briefwechsel II, 166; okovi, Bosand d ska Kraljevina, 188; usp. okovi, O dolasku, 16; Isti, Bosanska Kraljevina, 29.
29
20
slati svoje izaslanstvo, kako je to predlagala bosanska strana, da bi ga izvjetavala o prilikama u zemlji i Tomaevu poloaju.30 Svoju odluku car objanjava uvjerenjem da je Toma po preuzimanju vlasti sposoban sam pravedno vladati svojim kraljevv v stvom. ini se da se u tom odgovoru naziru problemi koje je novoizabrani bosanski v kralj imao u zemlji, pa i vani, da bi se odrao na vlasti. O njima je bosansko izaslanv stvo oito upoznalo cara, ali se on u to nije elio mijeati, uskrativi Tomau potporu v koju je na carskom dvoru traio i oekivao. Takav carev odgovor potpuno je u sklav du s razvojem prilika u Carstvu, jer se Fridrik III. nije elio sukobljavati s najmoniv v jim svojim podanicima s kojima je i sam imao problema, koje je u ljeto 1443. rijeio sporazumom i to ne bez ustupaka.31 Nezainteresiranost cara Fridrika za upletanje u bosanske prilike postaje razuv v mljivija kad se povee s pritubom koju su mu Tomaevi ljudi iznijeli, a odnosila se na dranje kneza Fridrika II. Celjskog, kome su Bosanci zamjerali naklonost prema kraljevim protivnicima.32 Tko bi bili ti Tomaevi protivnici, iz careva se pisma ne moe dokuiti. Umjesto toga, sama stilizacija navedene izjave upuivala bi na pomiv v sao da Fridrik II. Celjski nije vodio nikakvu svoju politiku niti da je pokuavao osiv v gurati svoja nasljedna prava na bosansko prijestolje. Ako bi se na tu izjavu tako glev v dalo, moralo bi se neizbjeno kneza Fridrika II. dovesti u vezu s pristaama pretenv v v denta Radivoja i vojvode Stjepana Vukia, ali nam ni o tome izvorna svjedoanv stva nita ne govore. Kad bi se o Fridrikovim nastupima razmiljalo u tom smislu, ostalo bi neobjanjeno zato bi moni knez Celjski odustao od dinastikih ambicija i pretendentskih prava na prijestolje Kotromania te pristao uz stranu koja je to prav v vo nastojala osigurati drugom kandidatu, a ni u samoj Bosni nije imala veinu. Friv v drik II. je doista polagao prava na bosansku krunu i prijestolje na temelju porodinog ugovora sklopljenog izmeu njegova oca i bosanskog kralja Tvrtka II. 1427. Istina, okolnosti su se ipak unekoliko promijenile utoliko to je s povijesne scene nestalo Hermana II. Celjskog, koji je umro 13. listopada 1435. Meutim, spomenuti je ugov v
nec existimamus in presentiarum opus esse, per nos aliquem mitti ad partes illas, qui de conditionibus patrie et tuo statu informatus nobis relationem efficiat prout idem nuntii postuv v larunt, Wolkan, Briefwechsel II, 166; okovi, Bosanska Kraljevina, 188v189; usp. Isti, O dolasku, 17.
30
Usp. Klai, Zadnji knezi, 64; , , 330; Voje, Odnos, 58; M. vab (M. b.), Celjski, Fridrik II, u: Hrvatski biografski leksikon, 1989, 624v625.
31
quia vero idem nuntii tui de illustri principe comite Cilie, fideli nostro dilecto, mentionem fecerunt, eundem favere tuis emulis nuntiantes, Wolkan, Briefwechsel II, 166; okovi, Bosanska Kraljevina, 189; Isti, O dolasku, 17.
32
21
vor predviao da on i njegovi potomci postanu Tvrtkovim nasljednicima, ako bi ovaj umro bez zakonitog mukog poroda. Osam godina poslije, u studenom 1443. umro je, kako se oekivalo, bosanski kralj Tvrtko II. bez nasljednika. S obzirom na te okolnosti bosansko prijestolje i kruv v v na, prema ugovoru iz 1427, trebali su pripasti dalekim roacima bosanskih Kotromav nia izvan Bosne, tonije Celjskim knezovima, jer je pokojni bosanski kralj u svov v joj ispravi od 2. rujna 1427. izrijekom naveo da je spomenutomu knezu Hermanu II. Celjskom i svim njegovim mukim nasljednicima i njihovim potomcima svjesno dav v rovao itavo Bosansko Kraljevstvo i njegove podanike, tvrave i utvrde, gradove i varoi, sela i posjede sa svim pripadnostima ako bi umro bez mukih potomaka te da u tim okolnostima Herman II. ili njegovi nasljednici mogu preuzeti i posjedovati Bov v sansko Kraljevstvo sa svime to mu pripada.33 S obzirom na to da su se Tvrtkovom smru 1443. stekli uvjeti koje je sam propisao o prijenosu Bosanskog Kraljevstva na roake Celjske, tvrdei da je to uinio svjesno (scienter), oni su po vie put spomiv v njanom ugovoru iz 1427. polagali puno pravo na krunu i prijestolje Kotromania te u tom pogledu njihova batinska prava nije mogla umanjiti ni injenica da je roakv pregovara umro prije roakavdarovatelja. Takvu mogunost dinastiki ugovor nije predviao. Tvrtko II. je u potpunosti iskljuivao mogunost da ga na prijestolju nav v v slijedi netko od potomaka Kotromania iz Bosne te je pitanje popune prijestolja rjev avao izmeu eventualnih svojih potomaka i roaka Celjskih. U historiografskoj liv v teraturi se to objanjavalo time da je na taj nain elio onemoguiti dolazak na vlast svog politikog protivnika i turskog saveznika, protukralja Radivoja, starijega sina
praefato Comiti Hermano Ciliae et universis suis haeredibus masculini sexus, ex nomine Comitem Ciliae procreandorum, dictum regnum nostrum et regnicolas, castra, fortalitia, civ v vitates, oppida, villas, possessiones cum universis pertinentiis dicti regni nostri Bosne donav v vimus, et donatione firma praescripsimus, damusque et donamus ipsis etiam dictum nostrum regnum Bosniae integraliter, et cum universis suis pertinentiis scienter et vigore praesentium nostrarum literarum omni dolo et fraude penitus remoto tali sub conditione, si contingeret, quod absque legitimis haeredibus decederemus, quod Deus avertat, vel quod si legitimos haeredes post nos relinqueremus, et demum dicti haeredes etiam sine haerediv v bus legitimis decederent, quod tunc praefatus frater et consanguineus noster dilectus Comes Hermanus Cilie vel haeredes sui dictum nostrum regnum Bosnae, cum universis suis pertinentiis recipere et possidere, et de eodem uti, frui et gaudere possint et debeant, quomodo ipsis melius videbitur ad beneplacitum ipsorum, Fejr, Codex diplomaticus X/6, 901; Katona, Historia critica XII, 478; usp. Thallczy, Studien, 288v289; . . , , , , . CCXXXI, , , . 13, 1955, 68; okovi, O dolasku, 8v9; Isti, Bosanska Kraljevina, 25.
33
22
kralja Ostoje.34 Oito je da se tada u Bosni nije ozbiljno razmiljalo s Tomaem kao buduim kraljem, iako je on bio u dobrim odnosima s kraljevskim dvorom.35 Njegov v va povuenost i pravo prvorodstva (ius primogeniturae) kao da su mu unaprijed zav v tvarali put do krune i prijestolja, uz napomenu da ni on u to doba nije bio vie tako mlad budui da je bio oenjen ovjek. to je Tvrtko II. vie stario, a politike prilike u Bosni i njezinu susjedstvu se v mijenjale, to se na odredbe dinastikog ugovora iz 1427. u zemlji sve manje misliv lo. tovie, ak je i sm kralj napustio zamisao o povjeravanju Bosanskog Kraljevv v stva svojim roacima Celjskim knezovima te se, prema izjavi njegova nasljednika, na samrti pobrinuo da nae nasljednika prijestolja meu najbliim Kotromaniima u zemlji. Tvrtko II je, doista, imao razloga da pri tom zaobie najstarijeg Ostojina sina, kneza Radivoja s kojim je bio u dugogodinjem neprijateljstvu zbog njegovih nastupa kao protukralj. Obino se kao argument protiv pretendenta Radivoja navov v de njegove veze s Osmanlijama, iako nam se ini razlonim pretpostaviti da su puno jai bili osobni razlozi. U osobi Tomaa Ostojia poklopile su se dvije pogodnosti, bio je prihvatljiv i kralju i veini bosanskog plemstva koje ga je na saboru prihvativ v lo za kralja, pa je rukovodei se svojim razlozima istodobno ispunilo posljednju Tvrv v tkovu elju. Osim toga, malo kojem od najmonijih pojedinaca na bosanskoj poliv v v tikoj sceni ne bi se moglo prigovoriti da nije odravao veze s Osmanlijama i koriv stio se njihovim uslugama, to je vrijedilo i za Tomaeva prethodnika. Izborom mlav v eg Ostojina sina Bosna je nastavila politiku oslanjanja na Ugarsku i formalnog nev v prijateljstva s Osmanlijama. Ipak, sm poetak vladavine novoizabranog i osporavav v nog kralja protekao je u tom pogledu vrlo uzdrano. Toma. naime, nije sudjelovao u v dugoj vojni 1443v1444. koju je vodio hrvatskovugarski kralj protiv Turaka na Balv kanu, ali su se u Bosni ti dogaaji pratili, a pojedinci su ak u njima i sudjelovali.36
V. Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb 1882, 268 (dalje: Klai, Poviest Bosne).
34
O tome svjedoi isprava kralja Tomaa kojom je 19. veljae 1459. obdario Pavla, Mativ v ju i Jurja, sinove Ivanca Jurinia, za koga sm kralj navodi da namD poslu`I u vrIme
35
skog muzeja u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 17(1905) 1/4, str. 253; usp. M. Perojevi, Stjed d pan Toma Ostoji, Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463. Sarajevo 1942, 546v547, bilj. 181 (dalje: Perojevi, Stjepan Toma).
36
prIsvItloga g(ospodI)na krala tvrtka na usorI kada nasD IzbavI re~enI IvanacD odD velIke te{koe kada nasD bIhu ustrIlIlI podD pemI, . i . k , 19. . 1450 [!], Glasnik Zemaljv v
venit eciam ad eundem ex Bossna quidam vayvoda vocatus dominus Petrus Cohacz cum equitibus 600 vel 700, R. Wolkan, Der Briefwechsel des Eneas Silvius Piccolomini, I. Abteilung: Briefe aus der Laienzeit (1431d1445), I. Band: Privat Briefe, Fontes rerum Austriv v 23
Nakon to je Toma uredio svoje odnose s ugarskim dvorom i stekao naklonost v vojvode Ivana Hunyadija, ljutog protivnika Celjskih knezova, dijelio je s njim njiv hovo neprijateljstvo te ono vie nije moglo ozbiljnije ugroziti njegov vladarski pov v loaj. Upadljivo je da je Toma i u svom pismu za vojvodu Hunyadija takoer istiv v v cao kako je doao na prijestolje Kotromania po odredbi slavnoga spomenua krav lja Tvrtka, naega predragoga strica te postao gospodarom gradova i krunskih pov v sjeda Bosanskog Kraljevstva.37 Iz Tomaevih nastupa je oito kako je za njegov dov v lazak na vlast bila presudna volja ne bosanskog plemstva nego njegova strica, krav v lja Tvrtka II. Ona je bila kljuni argument koji je novoizabrani bosanski kralj dosljev v dno ponavljao branei svoj vladarski poloaj pred zahtjevima druge dvojice pretenv v denata. Time kao da se eljelo poslati poruku zadovoljnoj i nezadovoljnoj domaoj i okolnoj javnosti da je tako posljednjom vladarskom voljom htio njegov prethodnik na prijestolju Kotromania odrediti sebi nasljednika, iako je u tekim okolnostima u tom smislu na sebe ne bez rizika preuzeo 1427. obvezu koju, ini se, doista nije bio spreman ve od poetka provesti u djelo. Naime, na odbacivanje dinastikog sporav v zuma s Celjskim knezovima kao da upuuje fraza quod Deus avertat, kojom je Tvrv v tko odbacivao mogunost da bi mogao ostati bez zakonitih mukih potomaka. U ulozi kljunog argumenta kralj Toma je putem svoga izaslanstva i pisma nav v veo i caru Fridriku III. gotovo istim rijeima okolnosti pod kojima je doao na vlast. Car, ini se, nije imao u tom pogledu nikakvih prigovora, budui da novom bosanv v skom kralju nije nita predbacivao, iako mu je to bila zgodna prilika da brani interev v se svoga podanika, kneza Fridrika II. Celjskog. U tom kontekstu namee nam se pov v misao kako je vladar mogao bez obveza i posljedica odreivati svoga nasljednika u v situacijama kada popunjavanje prijestolja nije moglo biti obavljeno uobiajenim puv tem. Tako je, naime, postupao i bosanski kralj Tvrtko II, koji je s Bosanskim Krav v ljevstvom postupao kao da je u pitanju bilo njegovo vlasnitvo, odredivi prvo 1427. jedne nasljednike, a na samrti drugu osobu koja ga je i naslijedila. Protiv vladarev v ve volje moglo se tek orujem i ratom, pri emu prieljkivani ishod ni jednoj strav v v ni nije bio unaprijed zajamen. Odluivala je volja i mo oruja, odnosno snaga njiv hovih pristaa. To je oprobala i iskusila i Bosna nakon Tvrtkove smrti, kad je novov v izabrani kralj Toma Ostoji branio svoj vladarski poloaj na koji je doao posljev v
acarum, Diplomataria et acta, LXI. Band, Wien 1909, 282; Jorga, Notes III, 109; usp. Perok k jevi, Tvrtko II, 502; okovi, O dolasku, 19; Isti, Bosanska Kraljevina, 12; . , , , 2, 19942, 256; , , 325. Thallczy, Studien, 366v368; usp. Klai, Poviest Bosne, 285; Klai, Povijest Hrvata III, 231; Perojevi, Stjepan Toma, 506v507; okovi, O dolasku, 21.
37
24
dnjom voljom svoga strica Tvrtka II. i izborom od strane veine bosanskog plemv v v stva na bosanskom dravnom saboru te snagom oruja svojih pristaa pred zahtjeviv ma druge dvojice pretendenata, svoga starijeg brata Radivoja, koji je na svojoj strav v ni imao pravo prvorodstva (ius primogeniturae) i neke bosanske velikae na elu s vojvodom Stjepanom Vukiem Kosaom te roaka kneza Fridrika II, koji se poziv v vao na odredbe dinastikog ugovora iz 1427. do koga u Bosni nitko vie nije drao. v Njegove izglede umanjivala je i injenica da je imao vie neprijatelja nego savezniv ka, a ni politiki podijeljeni Bosanci nisu ga eljeli. U takvim okolnostima nastup Celjskog kneza predstavlja samo pokuaj da se izvana utjee na promjenu vladarske dinastije, koji nije imao izgleda na uspjeh, te ostaje vie kao zanimljiv nego kao dav v lekosean i vaan dogaaj s obiljejima prekretnice u politikom ivotu srednjovjev v v kovne bosanske drave dvadesetak godina prije nego je i ona nestala u kovitlacu vev likih promjena na Balkanu izazvanih turskim osvajanima. Ideju da se bosansko priv v v jestolje prenese na udaljene roake bosanskih Kotromania izvan zemlje, dobro pov zicioniranih u bliem i daljem bosanskom susjedstvu aktualizirale su i nametnule jev v dne politike okolnosti kakove su bile u polovici dvadesetih godina XV. st., a odbav v cila ju je kao neprihvatljiv koncept druga politika stvarnost, koja je okosnicu vlasti traila i nala u samoj Bosni.
* ***
Ugovor o nasljeivanju bosanskog prijestolja i krune sklopljen 2. rujna 1427. izmeu kralja Tvrtka II. i kneza Hermana II. Celjskog odavna je poznat u historiov v grafskoj literaturi i spominju ga gotovo svi pregledi povijesti srednjovjekovne bov v sanske drave. Isto je tako dobro poznata promjena na prijestolju nakon smrti Tvrtka II. kojom je na vlast doao kralj Toma Ostoji. U vezi s tim gotovo je potpuno zav v nemarivano pitanje kako su se prema tim dogaajima drali Celjski knezovi, tonije Hermanov sin i nasljednik Fridrik II. Sauvano pismo rimskovnjemakog cara Fridrika III. upueno kralju Tomau otkriva da njegov podanik nije mirno gledao na dinastika nadmetanja u Bosni nego da je i sm u njima sudjelovao zauzevi neprijateljski stav prema novoizabranov v me kralju uz kojega je stala veina bosanskih velikaa. Pojedinosti iz tog repertoara ostaju, meutim, poblie nepoznate. Pretpostavljamo da je o svemu tome bosansko izaslanstvo podrobno upoznalo cara, ali on u svom uopenom i kurtoaznom odgovov v ru tim pritubama nije pridavao veu vanost. Takav njegov odgovor postaje puno jasniji kad se dovede u vezu s injenicom da su se potkraj 1443. izmirili Frirdrik III.
25
i Celjski knezovi, te da u tim okolnostima car nije namjeravao postignuti sklad dov v voditi u pitanje zbog zahtjeva novoizabranog bosanskog kralja, koji je ionako imao ozbiljnih protivnika u samoj Bosni. Pretendentski nastupi Fridrika II. nisu ozbiljno ugroavali Tomaev vladarski poloaj, a ublaavalo ih je i neprijateljstvo izmeu Celjskih i Ivana Hunyadija38 s kov v jim je novi bosanski kralj do poetka lipnja 1444. uspostavio dobre odnose uz godiv v nju isplatu 3000 zlatnika.39 Nakon iscrpljujuega graanskog rata Toma je obranio svoj vladarski poloaj, izmirivi se s vojvodom Stjepanom Vukiem ijom se keri potom oenio. Uspostavljena sloga i mir izmeu zeta i punca, odnosno izmeu krav v lja i njegova najmonijeg podanika nije dugo trajala, pa su neprijateljstva vie puta nastavljana i prekidana. Na njihove odnose Celjski nisu imali nikakva utjecaja, iako se u toku pedesetih godina XV. st. pribliavaju Kosai.
Usp. M. Kos, Celjski grofovi, Hrvatska enciklopedija, 3, Zagreb 1942, 669; S. Pavii, Hrd d vatska vojna i ratna povijest i Prvi svjetski rat, Zagreb 1943, 49; , , 331; Voje, Odnos, 58; Raukar, Grofovi Celjski, 130.
38 39
Thallczy, Studien, 366v368; usp. okovi, O dolasku, 21.
26
PRILOG I. Pismo cara Fridrika III. bosanskom kralju Stjepanu Tomau [Be, 1444].
Illustri principi Thome Stefano, regi Bozne, fratri nostro carissimo, sav v lutem et fraterne dilectionis augmenv v tum. Honorabiles, religiosos tue fraterv v nitatis nuntios, cum litteris credentialiv v bus per hos dies ad nostram presentiam venientes, et coram nobis sermonem habentes, tuo intuitu libenter audiviv v mus. ex his nanque intelleximus, post obitum beate memorie Steffani, rev v gis quondam Bozne, regium fastigium in tuam fraternitatem devenisse teque per proceres, barones et alios regnicov v las juxta voluntatem et desiderium ultiv v mum prefati Steffani in regem esse asv v sumtum. retuleruntque nos iidem nunv v tii, fraternitatem tuam non param afv v fectum erga gerere magnasque tui ex parte nos oblationes fecerunt, pro quiv v bus fraternitati tue pleno corde regrav v tiamur, offerentes vice versa quidquid per nos ad honoris et status conservav v tionem fieri postest, congratulamurque plurimum de tua ad predictum regnum sublimatione, sperantes, quod propter singularem tuam prestantiam et virtuv v tes precipuas, quibus ex alto dotatus es, regnum ipsum bene gubernabitur et felicioribus dietim prosperabitur augv v mentis. nec existimamus in presentiav v rum opus esse, per nos aliquem mitti ad partes illas, qui de conditionibus pav v Svijetlomu vladaru Stepanu Tov v mau, kralju bosanskome, naemu prev v dragome bratu pozdrav i obilje bratske ljubavi. Po tvojoj nakani rado smo sasluav v li tvoje bratske asne i potovane glav v snike koji su ovih dana doli k nama s vjerodajnim pismom te govorili pred nama. Od njih smo, naime, doznali da je nakon smrti blage uspomene Stjepav v na,* neko kralja bosanskoga, kraljevv v sko dostojanstvo prelo na tebe brate te da su te po posljednjoj elji spomev v nutoga Stjepana, vlastela, baruni i stav v novnitvo uzvisili za kralja. Isti su nas glasnici obavijestili da ti brate prema nama ne malu ljubav iskazuje te da si sa svoje strane velike darove poslao na kojima ti od svega srca zahvaljujemo, darujui ti za uzvrat neto od sebe to bi moglo biti na ast i ouvanje tvov v ga poloaja, a ponajvie ti estitamo na uzvienju na reeno Kraljevstvo u nadi da e poradi svoje naroite vrliv v ne i kreposti kojima si odozgo obdav v ren, samim Kraljevstvom dobro vlav v dati i svakodnevno raditi na uveanju blagostanja. Za sada ne drimo potrebitim da sa svoje strane aljemo u te krajeve nev v koga tko bi nas pouzdano izvjetavao
*
Rije je o kralju Tvrtku II. Tvrtkoviu. 27
trie et tuo statu informatus nobis relav v v tionem efficiat prout idem nuntii postuv larunt. nanque, cum tua fraternitas rev v v gnum illud in se susceperit, nichil amv bigimus, quin illic omnia et juste fiant et prospere procedant. solum fraterniv v tatem tuam hortamur, ut te ipsum et tuas vurtutes imiteris, cum enim, sicut accepimus, virtus tua generis claritav v tem sequatur, nichil est, quod monitiov v ne indigeas, qui pro tua singulari pruv v dentia et te et subditos tuos optime guv v bernaturus existimaris. quia vero idem nuntii tui de illustri principe comite Civ v lie, fideli nostro dilecto, mentionem fev v cerunt, eundem favere tuis emulis nunv v tiantes, parati sumus juxta petitionem nuntiorum tuorum partes nostras inv v terponere et omni conatu niti, ut inv v ter tuam fraternitatem et dictum cov v mitem bona vicinitas et mutuus amor reintegretur, sperantes, eundem comiv v tem in hac parte nobis complaciturum esse, ad quam rem, quam primum ocv v casio se prebuerit, operam dabimus et sane juxta possibilitatem nostram omv v nia faciemus libenti animo et voluntav v tario corde, que ad regni tui prosperiv v tatem et pacem ac honoris augmentum tui pertinere noscimus.
R. Wolkan, Der Briefwechsel des Eneas Silvius Piccolomini, I. Abteilung: Briefe aus der Laienzeit (1431d1445), II. Band: Amtliche Briefe, Fontes rerum Auv v striacarum, Diplomataria et acta, LXII. Band, Wien 1909, 166, 165v166.
o prilikama u domovini i o tvome pov v v loaju, kako su to traili glasnici. Nav ime, kad si ti brate preuzeo na sebe to Kraljevstvo, nimalo nismo sumnjali da se tu u svemu nee pravino postupav v ti i sretno vladati. Potiemo te brate da samo nasljeduje samoga sebe i svov v je vrline jer, kako smo saznali, tvoja vrlina slijedi slavu roda, te ni u emu ne treba savjeta ti za kojega se porav v di osobite tvoje razboritosti dri da e ponajbolje vladati sobom i svojim pov v danicima. Poto su pak tvoji glasnici spomev v nuli svijetloga poglavitoga kneza Celjv v skog, naeg ljubljenog podanika, izjav v vivi da je on naklon tvojim protivniv v cima, spremni smo prema molbi tvojih glasnika posredovati i svakako nastov v jati da se izmeu tebe i spomenutoga kneza uspostave dobrosusjedski odnov v si i uzajamna ljubav. Nadamo se da e nas spomenuti knez posluati, pa emo u toj stvari posredovati im se za to prui prva prigoda. Doista emo rado i draga srca uiniti sve prema naim mov v gunostima to e, znamo, biti za nav v predak, mir i poveanje tvoje asti.
28
FREDERIC II OF CELJE AS THE PRETENDER TO BOSNIAN THRONE Pejo okovi Summary

The treaty on the heir to the Bosnian throne and crown, concluded on September 2, 1427 between King Tvrtko I and Prince Herman II of Celje, has been known to the historiography for quite a time; it is mentioned in almost all the accounts of the hisv v tory of medieval Bosnia. The succession on the Bosnian throne once King Tvrtko II v died, and once King Toma Ostoji came to power, is also widely known. In this conv text, however, the issue of the position of the princes of Celje v more precisely, that of Hermans son and heir Frederic II, has been completely neglected. The letter sent by the Emperor of Holy Rome and the King of Germany, Fredv v eric III to King Toma shows that his subject die not sit still in the midst of dynasv v tic rivalries in Bosnia, but rather participated in them, showing hostility towards the newlyvelected king, who was supported by the majority of Bosnian aristocracy. The details of this rivalry, however, have remained unknown to this day. We assume that Bosnian emissaries informed the Emperor on all the developments, yet, in his rather general and courtesy answer, he does not pay any significant attention to those comv v plaints. His answer gets even clearer in the context of to the fact that v towards the end of 1443 v Frederic III and the princes of Celje reached reconciliation. In such cirv v cumstances, the emperor had no intention to jeopardize the newly attained harmony for the sake of claims made by the newly elected Bosnian King, whose opposition in Bosnia was virtually nonvexistent. Frederic II, with his pretensions to the throne, did not seriously threaten Tomas position as the ruler, while they were mitigated by the hostility that prevailed bev v tween the princes of Celje and Ivan Hunyadi, with whom the Bosnian King estabv v lished good relations by the beginning of June 1444, having agreed to make annuv v al payment of 3000 gold coins. After an exhausting civil war, Toma defended his ruling position; he reconciled with Duke Stjepan Vuki, whose daughter would bev v come his wife. The newly established harmony and peace between the invlaws, i.e., between the King and his most powerful subject did not last for long, however, since their hostilities kept repeating sporadically. The rulers of Celje did not have imv v pact on their relations, although during 1450s, they established closer relations with Kosaa.
29
Latif A. Armaan i Nee zden, Procjena raznih epidemija kuge u balkanskim i zapadnodanadolskim krajevima osmanskog carstva u 18. stoljeu Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. 31v43. UDK: 616.981.45 (496.02) 17 Izvorni nauni rad
PROCJENA RAZNIH EPIDEMIJA KUGE U BALKANSKIM I ZAPADNOvANADOLSKIM KRAJEVIMA OSMANSKOG CARSTVA U 18. STOLJEU
Latif A. ARMAAN i Nee ZDEN University of Ankara/Turkey, Faculty of LanguagevHistory and Geography, Department of History
Abstrakt: Ova studija analizira epidemije kuge koja su izbile u nekim od d gradova, okruga i sela zapadne Anadolije i Balkana (osobito u administrad tivnim jedinicama vezanim za pokrajinu Rumelija, meu njima Nibolu, Sed d lanik/Solun, Silistre, Kstendil, irmen, itd) kroz primjere epidemija kuge izmeu kraja 17. i prve polovine 18. stoljea. Razmatrat emo ekonomske prilike ovih regija, kako su se one odraavale kroz zahtjeve njihovog stanod d d vnitva u pogledu poreza i odgovor Drave, uz spominjanje pritisaka na ded mografsku strukturu koja je bila rezultat umiranja i privremenog ili trajnog migriranja u druge kadiluke i sela. Ovaj tip dokumentacije uglavnom je prikupljen u Osmanskom arhivu predsjednitva vlade (BOA) u Istanbulu. Kljune rijei: kuga, zapadna Anadolija, Balkan, ekonomske prilike. Abstract: This study analyzes the plague epidemics that occurred in some of the cities, districts, and villages of western Anatolia and the Balkans (particularly in the administrative units connected with the province of Rud d melia, among them Nibolu, Selanik/Thessalonki, Silistre, Kstendil, ird d men, etc.) by giving examples from the outbreaks of plague between the end of the 17th century and the first half of the 18th century. The economic conditions of the regions will be examined, reflected in the requests of red d sidents regarding taxes and the States response, together with an analysis
31
Latif A. Armaan i Nee zden, Procjena raznih epidemija kuge u balkanskim i zapadnodanadolskim krajevima osmanskog carstva u 18. stoljeu Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. 31v43.
of the changes in demographic structure that were a result of deaths and temporary or permanent migration to other kazas and villages. This type of documentation is chiefly drawn from the Ottoman Prime Ministerial Archid d ves (BOA) in stanbul. Key words: Plague, western Anatolia, Balkan, economic conditions. v Osmanski izvori, koji sadre definicije i podatke o kugi, uz spisak perioda njev nog djelovanja, bili su izuzetno korisni u toku ovog istraivanja. Usto e biti koritev v ni radovi ranijih istraivaa koji su prouavali temu kuge u kontekstu ove studije.1 U osmanskim izvorima se koriste dva termina kada se opisuje ova poast: tan i veba. Termin veba se koristi za oznaavanje trenutanog i fatalnog oblika kuge, ali je mogue koritena i u vezi s drugim zaraznim bolestima. to se tie tana, taj nav v ziv se izgleda koristio specifino za ljezdanu kugu.2 Vremenom su se poeli koristiv v ti i drugi nazivi za razne bolesti te je termin veba koriten samo za oznaavanje kuge. Stari izvori razlikuju ova dva termina uz sljedee tumaenje: tan je jedan tip vebe, dok se svaki sluaj vebe ne moe nazivati tan3. Kuga (zarazna bolest koja kod rtve izaziva otok pazuha i prepona te nesnosne bolove) imala je sve do sredine 18. stoljea vidno drastian efekat na mortalitet ne samo tokom datog perioda, ve i tokom cijelog Srednjeg vijeka v sa krupnim efektiv v ma na evropskom kontinentu openito. Sredinom 14. stoljea smrtonosna kuga rav v irila se iz Kine u zapadnu Aziju a potom u Evropu, kosei stanovnitvo u relativno kratkom vremenu.4 Epidemiju ljezdane kuge sredinom 14. stoljea prenijeli su glodari brodski pacovi te je bolest zarazila i pobila milione ljude u Evropi. Dok je ve u Srednjem vijeku teko pogodila politiku i socioekonomsku strukturu evropskih zemalja i osmanskih pokrajina, znaajna epidemija kuge bitno pogaa Osmansko carstvo od poetka 17. stoljea, a njen pogubni utjecaj nije zaustavljen sve do sredine 19. stoljev v
Primjerice, rad Daniela Panzaca, Osmanl mparatorluunda Veba (17001850), (u turv v skom prijevodu Serap Ylmaz), Tarih Vakf Yurt Publishings, stanbul 1997, str. 16, 32; Za simptome kuge, vidjeti lanak A. Sheyl nver, Trkiyede Veba (Tan) Tarihesi zerine (O povijesti kuge u Turskoj), offvprint, stanbul, Ahmed hsan Press, 1935, str 7.
1 2 3 4
Panzac, vidjeti 1, str.15. nver, vidjeti 1, str.3. Panzac; vidjeti 1, str.39.
32
a5. Ovdje treba rei i to da je epidemija kuge koja je izbila na Balkanu i u Anadoliv v ji trajala sve do sredine 19. stoljea, nakon ega kuga nestaje iz Osmanskog carstva.6 Nakon epidemije u Anadoliji 1843, te u Egiptu 1844. godine, u istonom Sredozev v mlju zadugo nije dolo do izbijanja ove bolesti. Meutim, nekoliko manjih epidemiv v ja kuge u raznim dijelovima svijeta zabiljeeno je ak i u 20. stoljeu. Tako je, reciv v mo, 1935. godine ova bolest pogodila 48.000, a ubila 42.000 u svijetu; 1936. godine je 20.000 od ukupno 33.000 sluajeva zavrilo smru. Od tih sluajeva, 72% se pov v javilo u Indiji, a neki su zabiljeeni ak i u Australiji. to se tie Turske, jedna epidev v mija kuge pogodila je Istanbul i neke druge luke dijelove zemlje nakon 1. svjetskog rata, a neke krajeve u Sredozemlju krajem 2. svjetskog rata. Uslijed mjera predostrov v nosti preduzetih u lukama i pograninim krajevima, bolest se nije rairila u unutrav v njost Turske te je posljednji put izbila 1947. godine u gradu Urfa u Akakaleu. Turci Osmanlije su na Balkanskom poluostrvu napredovali sredinom 14. stoljev v a, odmah nakon fatalne epidemije kuge koja je poharala Evropu. Nakon osvajanja Balkana u 14. stoljeu, Osmansko carstvo je podijeljeno na velike pokrajine (ejaled d te). Rumelijski ejalet ukljuivao je teritorije osmanskih pokrajina u Evropi i bio dav v lje podijeljen na manje administrativne jedinice zvane sandaci, kao i na manje jediv v nice, dijelove sandaka v kadiluke (sudske okruge) i nahije (male gradove). Mada je nekoliko sandaka inilo jedan ejalet, postojao je i jedan primjer sandaka zvanog Paa Sanca koji je bio pod direktnom upravom ejaleta. U 18. stoljeu, osmanske teritorije su bile pogoene ne samo estim bolestima koje su pogaale mase stanovnitva (poput kuge, tuberkuloze, kolere), ve su ih pov v drivali ratovi, hajduija, i razni drugi simptomi politike i vojne slabosti. Od kraja 17. i tokom cijelog 18. stoljea deavaju se goleme promjene, kako unutarnje tako i vanjske, jer Osmansko carstvo poinje usvajati novu politiku prema Evropi i jednu novu perspektivu, koja se razlikovala od one u ranijem, klasinom Osmanskom pev v riodu (1300v1600) kad je Carstvo dostiglo vrhunac moi. Tad je, tokom dugih ratova
Sabri Yetkin, zmirde Veba Salgn (MaysvAustos 1900), (The Plague Epidemic in zmir, MayvAugust 1900), ada Trkiye Tarihi Aratrmalar Dergisi (Journal of Contemd d porary Turkish Historical Studies), Dokuz Eyll University, tom 1(3), (zmir 1993), str. 371. Vidjeti i M. W. Flin, Avrupa ve Akdeniz lkelerinde Veba, (u turskom prijevodu Necmiye Alpay), Tarih ve Toplum (History and Society), broj. 39 (mart 1987), str. 26.
5 6
Panzac, vidjeti 1, str. 1.
Panzac, vidjeti 1, str. 233v4. Godine 1842. biljei se kraj epidemije kuge na teritorijima pod utjecajem Osmanskog carstva. (Flin, vidjeti 5, str. 30).

Shhiye Mecmuas (Health Journal), tom XIV, broj 93, Ankara 1938, str. 318; Salk Hizmed d tlerinde 50 Yl (50 Years in the Health Service), Ankara, Ayyldz Press, 1973, str.100v1. 33
u 17. stoljeu protiv najjaih evropskih sila, Evropa postala superiorna dok osmanv v ska mo poinje slabiti. Sa Karlovakim mirom 1699. godine, koji je okonao gotovo 350 godina dugu osmansku ekspanziju na evropskom kontinentu, vojna nadmo Evrope bila je vidljiv v vi podsjetnik na to da je mona Osmanska drava zapoela svoj stoljetni polagani i postepeni pad. Godine 1683. Turci su napredovali sve do Bea i drali ga pod opsav v dom; uz pomo drugih evropskih sila, meutim, Austrija je porazila Osmanlije i njev v na armija poinje napredovati duboko u balkanske krajeve Osmanskog carstva, iji su stanovnici tada masovno stradavali od kuge. Krajem 17. stoljea, Osmansko carstvo se moralo nositi sa razornim efektima kuge, kao i sa politikom nestabilnou, brojnim unutarnjim pobunama i vojnim nev v daama. Nakon poraza od Austrougarskog carstva, Osmansko carstvo nije imalo drugog izbora do da potpie Sporazum u Poarevcu (1718), ime su odreene nove granice izmeu Osmanskog i Austrougarskog carstva, koje e zadugo potom ostav v ti nepromijenjene. Te nove granice su prerasle u svojevrsnu karantenu, tzv. cordon sanitaire, s ciljem spreavanja irenja bolesti ili drugih neeljenih deavanja s jedne strane na drugu stranu. Uspostava tog cordon sanitaire u 18. stoljeu bila je vana, budui da, dok su este epidemije jo cijelo stoljee pogaale mnoge dijelove Osmanskog carstva, nije v bilo velike epidemije kuge du bilo koje od sjevernih i zapadnih granica sa Poljv skom.9 Epidemije koje su izbile poetkom 18. stoljea jo jednom su pokazale da je kuga obino napadala luke gradove, gusto naseljena podruja i trgovinske putev v ve koji su povezivali Evropu sa Azijom, kao i siromanije dijelove lanano povezav v nih gradova gdje su cvjetali nehigijenski uslovi i bijeda. Pokuamo li klasificirati u opim kategorijama ljude koji su bili podloniji zarazi od kuge, vidimo da su to bili manje zatiene drutvene klase; ljudi niskog prihoda iji su ivotni uslovi bili dav v leko od zdravih. Dokumenti iz tog perioda navode prljavtinu kao jedan od glavnih uzroka kuge, te vele da su gradovi sa dobrim higijenskim uslovima manje stradali te bili na nju otporni.10 Najstarija meu razliitim mjerama predostronosti protiv iv v
Tolga Ersoy, Bulac Hastalklar Tarihinde Trk Kimliine Ksa Bir Bak (A Short Glance at the Turkish Identity u knjizi History of Infectious Diseases), Reports of the 5th Congress of Turkish Medical History, Ankara University; GATA (Glhane Military Academy of Medicine); Institut za tursku medicinsku povijest, Ankara, The Ankara University Press, 1998, str. 565, 567; Flin, vidjeti 5, str. 29.
9 10
Yetkin, vidjeti 5, str. 371, 376v7; Panzac, vidjeti 1, str.13v4, 39; evket Pamuk, Kara lm Orta Douda (The Black Death in the Middle East), Tarih ve Toplum, Issue 40 (April 1987), 34
renja kuge bila je nametanje karantena zaraenim podrujima. Zbog toga su se ne samo lokalni administrativni zvaninici, ve i visoki vjerski dostojanstvenici, poput ejhduldislama, ukljuili u kampanju te preuzeli na sebe dunost sprjeavanja epidev v mije kuge koja je dovela do veoma visoke stope smrtnosti i ekonomskog haosa.11 Prema osmanskim dokumentima iz period 1695v1696. i 1729v1730. jedna epiv v demija kuge nepoznatog porijekla prvo je 1695. godine pogodila kadiluk Hotali u sandaku Nibolu na Balkanu te rezultirala smru mnogih stanovnika. Selo koje je najvie stradalo od te epidemije bilo je Hirve, gdje je preko jedne treine mjetana pokosila smrt; dio preivjelih je napustilo selo. Oni su otili kadiji (sudiji koji je prev v v suivao prema islamskom pravu i upravljao kadilukom), te su, nakon to su mu opiv sali svoje teke prilike i nesposobnost da plaaju poreze, traili od njega da im umav v nje dabine. Kada je kadija Hotalia, Esvseyyid brahimvefendi, prenio tu situaciju relevantnim vlastima, broj avrzhana (domainstva koja su imala obavezu plaati avrz, vanredni osmanski porez) pao je sa 8 na 5.12 Slijedee, 1696. godine, kuga je pogodila i kadiluk Vodina u sandaku Selanik (Solun) te rezultirala velikim brojem umrlih i masovnim iseljenjem. Kao rezultat zav v htjeva stanovnika ovog kadiluka smanjen je porez mjetanima podruja najtee pov v goenog kugom v sela Ortakob,13 Iste godine kuga se proirila na selo Ll u kadiv v luku Cisrvi Ergene (Uzunkpr); veina je stanovnika umrla.14 Takoer je zabiljeev v v no da je te godine mnogo ljudi pomrlo od epidemije kuge u blizini mjesta Pravadiv ja na Balkanu15. Kuga je izbila i 1696. godine u kadiluku Gynk u sandaku Hdvendigr (Bursa) u Anadoliji i tu su zabiljeeni znatni gubici. Tako je, naprimjer, u selu Bov v yalca ostalo samo troje ljudi, poto su ostali ili pomrli ili pobjegli u strahu od bov v
str. 41; nver, vidjeti 1, str. 4. Primjerice, eyhlislam Ebussud Efendi naglaava potrebu za borbom protiv kuge, objav v vom fetve kojom se narodu nalae da se ne zadrava u kugom pogoenim krajevima. nver, vidjeti 1, str. 3v4.
11 12
BOA, bnlvEminvShhiye, br. 120 (H. 11 Reblvevvel 1107/M. 20 October 1695). Viv v djeti takoer nver, 1, str. 6. BOA, bnlvEminvShhiye, br. 135 (H. aban 1107/M. mart 1696).
13 14
Zbog masovnog umiranja, ljudi su se obraali kadji navodei da nemaju sredstava da plate dio poreza te je, poto bi Cisrvi Ergene Naibi brahim Bey prenio njihove albe administrativ v vnom sreditu, dolo do smanjenja broja avrzhana u ovom selu. BOA, bnlvEminvShhiv v ye, br. 173 (H. 5 Zilvkade 1107/M. 6. juni 1696).
15
nver, vidjeti 1, str.7. 35
lesti. Mjetani tog sela su spominjali krajnje siromatvo i potpunu nesposobnost da v plaaju poreze te su, na nain slian prethodno opisanim sluajevima, traili porev zne olakice. Kad je kadija Gynka izvijestio nadlene, taj je zahtjev prihvaen od strane Drave.16 Godine 1697. epidemija kuge izbila je u sandacima Aydn, Saruhan, Mentee u zapadnoj Anadoliji, kao i Aliye (Alanya) juno od Antalije. U ovim je sandacima, oproteno 97 od priblino 376 kurua duga iz prethodnih godina, stoga to ih ljudi nisu bili kadri platiti.17 Iste godine je epidemija kuge pogodila kadiluk Kean u regiji Edirne u Trakiv v ji; vie od polovine mjetana sela Arnavudlar u ovom kadiluku izgubilo je ivot, a neki su bili primorani napustiti selo.18 Edirne su potom izvjesno vrijeme bilo jedno od najtee pogoenih mjesta u rumelijskom dijelu Anadolije. Velika epidemija kuge pogodila je 1698. godine kadiluke Yanbolu, Viranehir, Mandca (Mandie), Zaravi Atik, Glhisar, te Hamid i regiju Cisrvi Mustafa Paa blizu Edirne te izazvala masov v vno umiranje.19 Epidemija je usmrtila brojne stanovnike nahije Cisrvi Mustafa Paa u Edirnama, dok je mnogo stanovnika pobjeglo da bi preivjelo. Poto je bolest ostav v vila tamonji ivalj u veoma tekim prilikama, oni su zahtijevali smanjenje regiov v nalne avrzhane, te je njihovom zahtjevu dijelom bilo udovoljeno.20 U regiji Edirne kuga je tokom 1698v1699. pogodila i kadiluke Edirne, psala, Gmlcine, Cisrvi Erv v gene, te rpan u sandaku Paa; tu je i dvogodinja epidemija u selu Manastrv Kev v bir u regiji Manastr kod Edirni. Veina mjetana tog sela je podlegla tako da je selo sa 100 kua svedeno na 40.21 U epidemiji kuge koja je pogodila nahije Sahra u kadiv v luku Gmlcine, te kadiluke psala, Cisrvi Ergene i rpan, mnogo je ljudi pomrlo; ostali su napustili sela kako bi izbjegli zarazu.22 Izmeu poetka 1698. i februara 1699. godine epidemija kuge je pogodila ev v tiri sela kadiluka Razlk u sandaku Paa; veina je stanovnika podlegla. Preivjev v li su ivjeli u bijedi te su im vlasti dale jamstva da e im smanjiti poreze.23 U kadiluv v
16 17 18 19
BOA, CevdetvShhiye, br. 1204 (H. 21 aban 1107/M. 26. mart 1696). BOA, bnlvEminvShhiye, br. 122 (H. 13 evval 1105/M. 5. april 1697). BOA, bnlvEminvShhiye, br. 136 (H. 27 Ramazan 1108/M. 19. april 1697).
BOA, bnlvEmin, br.125 (H. 27 Ramazan 1109/M. 24. mart 1698); BOA, bnlvEminv Shhiye, br..137 (H. Evilvi Zilvkade 1109/ M. maj 1698); nver, vidjeti 1, str.7.
20 21 22 23
BOA, bnlvEminvShhiye, br. 138 (H. 25 aban 1110/ M. 26. februar 1699). BOA, bnlvEminvShhiye, br. 128 (H. 22 aban 1110/ M. 23. februar 1699). BOA, bnlvEminvShhiye, br. 113 (H. 12 Safer 1111/ M. 9. avgust 1699). BOA, bnlvEminvShhiye, br. 159 (H. 15 aban 1110/ M. 16. februar 1699).
36
ku Yanbolu sandaka Silistre te kadiluku Viranehir u sandaku Bolu, zbog oajnih prilika u kojima su mjetani ivjeli, porezi su 1698. godine takoer bili smanjeni ili ukinuti.24 Iste te godine, epidemija kuge zadesila je kadiluk Zaravi Atik u sandaku Paa i dovela do umiranja i iseljavanja. Ljudi su zbog bolesti ivjeli u veoma tekim uslovima; na njihov zahtjev u ovoj regiji se primjenjivao manji porez.25 Poetkom 1699. godine kuga je izbila u kadilucima Karada i Karaferye u sanv v daku Selanik, kadiluku Dubnice u Kstendil (Kyustendil) sandaku, te u kadiluku Eribucak u sandaku Manastr. Kuga je tu trajala sve do sredine te godine, posebno u Karadau, u nahiji aranbavi Sargl u kadiluku Karaferye, te u kasabi (gradiu) Cuma u kadiluku Dubnice i u kadiluku Eribucak, odnijevi brojne ivote i izazivav v jui masovno iseljavanje.26 U drugoj polovici iste godine, uslijed epidemije kuge, biv v ljee se slina deavanja u sandacima irmen i Selanik.27 Kako se primie 18. stoljee, da se zapaziti naglo pogoranje ivotnih i ekonomv v skih prilika stanovnika ove regije. Epidemija koja je pogodila kadiluk Misuri 1702. godine rezultirala je ekonomskim gubicima kao i brojnim ljudskim rtvama. Napriv v mjer, koliina jema zadranog za nabavku stoke za Istablv Amire u klaku (zimv v ske vojne kasarne) u Edirnama pala je sa 3500 na 2500 kila28. Godine 1704. epidemiv v ja kuge pogodila je kadiluk Yenipazar te selo Mrselli u kadiluku ehirky (arky) u sandaku Gelibolu; mnogi su tamonji stanovnici podlegli dok su drugi izbjegli u nezaraena podruja.29 Godine 1705. kuga se proirila na kadiluke Gmlcine, Yenicevi Karasu, Ahiv v elebi, i alayk u sandaku Paa; veliki broj poreznih obveznikavnemuslimana (tzv. raja) podlegao je a neki su promijenili boravite, ponijevi sa sobom svoje dokuv v mente o dizji uzete od dizjedara). Tako 680 od 3000 dokumenata o dizji nije div v stribuirano, uslijed smrti ili odsustva vlasnika te je ostalo u rukama nekog ovjeka zvanog Musa, dizjedara zaduenog za prikupljanje poreza. Odlueno je da se razdiv v jele meu selima koji su spadali u navedene kadiluke30.
24 25 26 27 28 29
BOA, bnlvEminvShhiye, br. 137 (H. Evilvi Zilvkade 1109/M. maj 1698). BOA, bnlvEminvShhiye, br. 124 (H. 24 Cemziyelvhir 1109/ M. 7. januar 1698). BOA, bnlvEminvShhiye, br. 108 (H. 20 Zilvhicce 1110/M. 19. juni 1699). BOA, bnlvEminvShhiye, br. 114 (H. 28 Reblvhir 1111/M. 23. oktobar 1699). BOA, bnlvEminvShhiye, br. 133 (H. 23 Cemziyelvhir 1111/M. 14. novembar 1702).
BOA, bnlvEminvShhiye, br. 149 (H. 23 Ramazan 1115/M. 30. januar 1704); BOA, bnlvEminvShhiye, br.140 (H. 18 Zilvkade 1115/M. 24. mart 1704).
30
BOA, bnlvEminvShhiye, br. 141 (H. 15 Zilvkade 1116/M. 11. mart 1705). 37
Tokom 1713. godine, kuga je zadesila kadiluk Dimetoka, gdje je izazvala smrt gotovo svih stanovnika sela Kozluca; samo je osmero mjetana preivjelo.31 Godine 1719. epidemija je pogodila regije Yeniehir, Trnova i Bakrac, gdje su mnogi pomrli a brojni drugi osiromaili. Neki stanovnici su pobjegli u susjedne kadiluke i okruge. Ukupno 1800 dokumenata o dizji umrlih ili izbjeglih iz zaraenih krajeva ostali su kod ovjeka po imenu Sadullah, ija je dunost bila prikupljanje poreza u tom kraju. Nareeno je da se ti dokumenti bez odlaganja raspodijele na stanovnike Izdina, Trv v hale u drugim mjestima uvezanim u Cizye Kalem32. Epidemija kuge koja je zadesila ostrvo Kretu 1729. godine takoer je uzrokovala masovno umiranje i preraspodjelu dijela dokumenata o dizji koji su pripadali toj regiji.33 Ovdje treba spomenuti da su uslijed masovne epidemije balkanski dijelovi Osmanskog carstva sve do najzapadnije pokrajine Carstva Bosne poharani u 18. stoljeu. Strah od bolesti u Bosanskom ejaletu jasno se vidi iz zapisa bosanskog hrov v niara iz 18. stoljea, Mula Mustafe Baeskije. Baeskija spominje iznenadne smrv v ti izazvane kugom u Bosni, navodei mjesta i imena umrlih od kuge u Bosni i druv v 34 gdje, u okviru opeg spiska umrlih za godine 1759v1796. Pored znaajne Baeskijiv v ne hronike, informacije o broju umrlih u toj regiji te mjerama predostronosti u borv v bi protiv bolesti mogu se nai u arhivskim dokumentima te u brojnim bosanskim av v sopisima i novinama.35 Uz brojna navedena mjesta koja su stradala od kuge, ova je bolest pogodila i grad Izmir, privredno sredite i luki grad u zapadnoj Anadoliji. Unato tome to zav v raza nije bila velika u samom gradu, bolest je ipak ozbiljno pogodila te ostavila tev v ke posljedice na njegov drutveni ivot, to je, opet, dovelo do drutvenih i ekov v nomskih promjena.
BOA, bnlvEminvShhiye, br. 144 (H. 14 Muharrem 1125/M. 10. februar 1713). BOA, bnlvEminvShhiye, br. 182 (H. 27 aban 1131/M. 15. juli 1719). BOA, bnlvEminvShhiye, br. 191 (H. 10 Receb 1142/M. 29. januar 1730).
31 32 33 34
Baeskija biljei da su ulice bile pune mrtvih ivotinja te da se uslijed bolesti narod naao u nemoguim prilikama. Godine 1762, naprimjer, prva smrt u Sarajevu desila se na Vratniku a umrli se zvao abri (Kabrikogli); umro je od kuge 23. jula 1762. godine; 20 dana kasnije, abriev brat takoer umire od kuge. Mula Mustafa Baeskija, Ljetopis (1746d1804), drugo izdanje, Sarajevo 1987, str. 52, 55. Vidjeti takoer kratki prijevod Riza ef. Muderizovia pod naslovom Sarajevski nekrologij Mula Mustafe Baeskije u Nizam ul Alem, (prijevod Safvetv beg Baagi), Sarajevo 1919, str. 40v57. Vidjeti, naprimjer, lanak Rudolfa Zaplate pod naslovom Velika kuga u Sarajevu 1862. godine u asopisu Jugoslavenski list od 13.1. 1933.
35
38
Bolest je imala negativan utjecaj na ekonomski i komercijalni ivot Izmira. Tov v v kom epidemije broj brodova koji su pristajali u luku, ba kao i uvoz i izvoz, u znav 36 tnom su padu. Kao rezultat kuge, grad je doivio glad, rast ivotnih trokova, pov v javu crne berze, to je sve izuzetno oteavalo ivot njegovih stanovnika. Trgovci su najvie stradali od epidemije. Zbog nametanja karantene ija je svrha bila da se ljuv v di zatite od bolesti a bolest sama stavi pod kontrolu v oni nisu mogli obavljati svov v je uobiajene trgovake aktivnosti te su u nekim periodima postajali nelikvidni. Stov v ga su trgovci poeli kriti da je izbila kuga; katkad bi tvrdili i da bolest nema razmjev v re epidemije, te da stoga nema potrebe za karantenom.37 Drugim rijeima, kako spov v minje i Panzac, kako je u Osmanskom carstvu imao status vanog industrijskog i kov v mercijalnog centra, luki grad Izmir je bio veoma dobro mjesto za praenje irenja kuge. Bez obzira na to koji je dio Anadolije bio pogoen, kuga je neizbjeno stizala i do luke Izmir38. U periodu od 1707. do 1800. godine grad su pogodile 54 epidemiv v je kuge razliitog intenziteta; meu njima je bilo osam ozbiljnih (1709, 1728, 1735, 1741, 1759, 1762, 1771. i 1788) te pet izuzetno tekih epidemija (1740, 1758, 1760, 1765. i 1784)39. U prvoj polovici 18. stoljea, u Izmiru je bilo oko 100.000 stanovniv v ka; uslijed epidemija kuge, 1709. godine podleglo je 10.000 ljudi a tokom 1724. jo 12.000.40 Epidemije kuge krajem 18. stoljea (1791, 1792. i 1793) dovele su do toga da se zbog nedovoljnog broja bolnica na kopnu zaraeni lijee na brodovima u luci. Kuga je i dalje pogubne utjecala na Izmir u prvoj polovici 19. stoljea a poela se pov v vlaiti tek nakon epidemija 1826. i 1835. godine, koje su odnijele 5000 ivota.41 Zakljuak v Pogubna epidemija kuge koja je izbila u Osmanskom carstvu poetkom 17. stov ljea okonana je tek sredinom 19. stoljea. Ova bolest je imala ne samo katastrofalv v ne posljedice na mortalitet, ve je njome izazvano pomjeranje stanovnitva utjecav v
Za podatke o carinarnicama luke zmir, vidjeti Mbahat S. Ktkolu, Osmanl D Tiv v caretinin Gelimesinde zmir Liman ve Gmrklerinin Rol, zmir Tarihinden Kesitler (A Crossdsection of the History of zmir), zmir Municipality Publishings, zmir 2000, str. 298v9, 301v12.
36
Za daljnje informacije vidjeti Yetkin, 5, str. 374v5, 377v82, 384. Bilo je i povremenih pokuv v aja da se uspostave karantene prije no to je to zapravo bilo bezbjedno uiniti.
37 38 39 40 41
Panzac, vidjeti 1, str. 77,79. Yetkin, vidjeti 5, str. 371; Panzac, vidjeti 1, str. 14v5. Panzac, vidjeti 1, str. 183. Yetkin, vidjeti 5, str. 371v2. 39
lo na privredu, izazivajui haos u proizvodnji, zaposlenju i uslovima rada. U poglev v du njenog ekonomskog efekta na osmansko drutvo, epidemija kuge je utjecala na odnos izmeu ovjekovog statusa i prihoda, te time izazivala krize u trgovini i porev v v skom sistemu. Poljoprivreda i stoarstvo se nisu mogli odrati na odgovarajui nav in, posebno u ruralnim krajevima. Graani su zapadali u siromatvo te traili pov v mo Drave. Ova studija ne pokuava obuhvatiti ni potpunu povijest katastrofalnih efekata epidemije kuge na cijelom osmanskom teritoriju, niti drutvenovekonomsku politiv v ku, zdravstvene slube, ili mjere predostronosti vezane za lijeenje te bolesti. Ona se ne bavi ni jednim od moguih rezultata epidemije visok mortalitet u Evropi nav v kon Srednjeg vijeka v pri emu, zanemare li se nesretne pojedinosti ljudskih gubitav v ka, boli i drutvenih nemira, ekonomske posljedice takvih katastrofa mogu takoer ironino v dovesti i do ekonomskog rasta. Izuzimajui sve navedeno, ova studija ima za cilj tek da prui informacije, uz relevantne primjere, o epidemijama kuge koje su pogodile osmanski ivalj i poharale osmanski teritorij, kao i finansijske tekoe zav v jednike i za ljude i za Dravu u tim tekim prilikama. Moe se rei da je epidemija kuge imala brojne negativne efekte, kako na demov v grafske, tako i na drutvenovekonomske prilike Osmanskog carstva. Arhivski dokuv v menti pruaju ograniene statistike informacije o uobiajenom mortalitetu u gradov v vima i selima, ali ima i poneki podatak o broju umrlih od epidemije kuge. U ovoj stuv v diji, informacije o broju umrlih temelje se na dokumentima iz tog perioda. Poto je mortalitet bio visok, moemo pratiti znaajne populacijske promjene u raznim nasev v ljima. Drugi rezultat su bile privremene ili trajne migracije s ciljem izbjegavanja zav v raze; ljudi su bjeali iz zaraenih krajeva te selili u nepogoene kadiluke i sela. Ovaj fenomen susreemo dosta esto u periodu kojeg opisujemo. tavie, uslijed pada poljoprivredne proizvodnje i trgovine, negativan razvoj dogaaja, poput ope nestaice hrane, rasta ivotnih trokova, nastanka crne berze, te nezaposlenosti doveli su ljude do samog ruba egzistencije i izazvali strane nevov v lje stanovnicima, posebno pripadnicima nie i srednje klase. Kuga je imala i demografske i ekonomske efekte na osmansko drutvo. Uz mnov v ge uzastopne, sporadine epidemije, ili one koji su se deavale istodobno, pogubne epidemije kuge su unitile neke osmanske gradove i sela, izazvale masovno umirav v nje; to je rezultiralo znaajnim promjenama drutvenovekonomske strukture Carstva. Iz tog se razloga kuga moe navesti kao vaan faktor promjene broja stanovnika.42 Usto, kuga je bila razlog privremenih ili trajnih migracija. Kad god bi neko mjesto bilo zaraeno kugom, njegovi su se stanovnici bilo grupno ili pojedinano v morav v
42
Vidjeti, primjerice, Panzac, 1, str. 37v8.
40
li seliti u druga mjesta kako bi se zatitili od bolesti. Periodino, ta su deavanja utrv v la put graanskim bunama i neredima.43 U pogledu ekonomskog utjecaja na drutvo, navedene migracije su, zajedno sa visokim mortalitetom, izazivale nerede, zbrku i probleme koji e na kraju rezultirati krizom u trgovini. Ono to se zapaa u razliitim podrujima stradalim od epidemija kuge openito je meusobno slino.44 Kad bi epidemija kuge pogodila sektor trgoviv v ne, to je negativno utjecalo na privredni ivot grada ili sela, te bi v uslijed umiranja ili migracija v izazvalo haos u zapoljavanju i radu. U ruralnim krajevima, poljoprivrev v da i uzgoj stoke nisu se mogli na odgovarajui nain odravati. Shodno tome, rasle su cijene nekih roba posebice nekih osnovnih prehrambenih proizvoda i najnuniv v jih roba. Visoke cijene i djelovanje crne berze imali su utjecaja ne samo na pojedinv v ce, ili ak na cijele zajednice, ve su negativno utjecale na dravnu ekonomiju koja je rezultirala promijenjenim odnosom izmeu statusa osobe i njenog prihoda.45 Uslijed epidemije kuge ljudi su ivjeli u veoma tekim prilikama te su zahtijev v vali ili smanjenje ili potpuno oslobaanje od plaanja poreza, ili pomo Drave. Ljuv v di su doivjeli da im se smanje razne dabine: avrz i bedeldi nzl evldd fatihan bedeliyyesi, srsat i beldr bedeli, dizju, celebdkean anm i ostale. Zahtjevi za smanjenjem poreza su se prvo podnosili Meclisdi er (Sudu za kanonsko pravo) da bi ih potom Sud prosljeivao kadiji. Kadja bi ispitao situaciju i sroio arz te ga upuv v tio odgovarajuoj dravnoj slubi da bi potom postupio po dravnom nalogu. Drav v va je u ovim sluajevima provodila potrebne istrage i provjere: na osnovu tih nalav v za bivalo je potvreno ili odbijeno potpuno ili djelomino oslobaanje od obaveze plaanja poreza. Mada to ne potpada pod parametre ovog rada, moe se spomenuti da su se epiv v demije kuge deavale u irem Osmanskom carstvu tokom cijelog 18. stoljea. Tako je, recimo, u drugoj polovici 18. stoljea (1778. godine) kuga pogodila prijestolnicu Istambul; tokom 17791783. ova se poast nastavila iriti u osmanski teritorij Rumev v
Feda amil Ark, Seluklular Zamannda Anadoluda Veba Salgnlar (Plague Epidemics in Anatolia in the Era of the Seljuk Turks) , A..D.T.C.F. Tarih Aratrmalar Dergisi (Jod d urnal of the Faculty of LanguagedHistory and Geography, University of Ankara), 1990d1991, XV/26 (Ankara 1991), str. 33.
43 44 45
Panzac, vidjeti 1, str. 37.
Ark, vidjeti 43, str. 33; Michael W. Dols, Veba Srasnda ehirli Halkn Tavr (Reaction of People in Cities on Plague) (Reakcija gradskog ivlja na kugu) ), [prijevod stranica 236 i 254 VI poglavlja Dolsove knjige pod naslovom The Black Death in the Middle East (Crna smrt na Bliskom Istoku). (Princeton 1977)], u turskom prijevodu mit Hassan, Tarih ve Tod d plum, broj 40 (april 1987), str. 47. 41
Latif A. Armaan i Nee zden, Procjena raznih epidemija kuge u balkanskim i zapadnodanadolskim krajevima osmanskog carstva u 18. stoljeu Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. 31v43..
lije; izmeu 1784. i 1787. cijelo je Carstvo osjetilo njene efekte.46 Tokom 19. stoljea v (1830), Osmansko carstvo se poinje boriti protiv kuge koritenjem evropskih tehniv ka i metoda u sklopu evropskih reformi koje su se u drugim podrujima ivota prov v vodile u periodima Tanzimata (1839v1856) i Islahata (1856v1876). Poslije 1840, bov v lest koja je stoljeima na Zapadu bila poznata kao crna smrtnije se vie javljala na osmanskom teritoriju. Unato povremenom izbijanju kuge, u godinama to su usliv v jedile nije bilo istinski ozbiljne epidemije; druge bolesti, poput tuberkuloze i kolere, postaju pitanja od primarnog znaaja u povijesti ljudske civilizacije.
46
Za informacije o procesu irenja kuge iz Istambula na cijelu teritoriju Osmanskog carstva tokom 1778. godine, vidjeti Panzac, 1, str. 21v36. 42
AN EVALUATION OF VARIOUS OUTBREAKS OF PLAGUE IN THE BALKANIC ANDWESTERN ANATOLIAN PARTS OF THE OTTOMAN EMPIRE IN THE 18TH CENTURY Latif A. ARMAAN i Nee ZDEN Summary
The deadly plague epidemics which appeared in the Ottoman Empire at the bev v ginning of the 17th century came to an end only in the middle of the 19th century. This disease not only had a catastrophic effect on human mortality rates, but the associav v ted population migration affected the economy, creating chaos in production, emplov v yment and work. With regard to their economic impact on Ottoman society, plague epidemics affected the relationship between a persons status and income, and thus created crises in trade and the tax system. Agriculture and the raising of livestock cov v uld not be adequately maintained, especially in rural areas. Citizens found themselv v ves living in poverty, and therefore requested assistance from the State. This study touches on several examples from among the various outbreaks of the plague epidemics that occurred in some of the cities, districts, and villages of wev v stern Anatolia and the Balkans, particularly in the sancaks, kazas and villages witv v hin the Eyalet of Rumelia. It indicates the circumstances as reflected by the requests of the residents of these areas regarding taxes and the States response, together with a mention of the pressures on the demographic structure resulting from deaths and temporary or permanent migration to other regions between the end of the 17th cenv v th tury and the end of the 18 century. The study is based primarily on documents from the Ottoman Prime Ministev v rial Archives in stanbul (BOA). This data contains lists from the periods of plague, as well as definitions of the plague itself v which take two different forms, i.e. veba (designating an instant and fatal form of plague) and tan (used exclusively for buv v bonic plague).
43
Sonja Dujmovi, Izmeu tradicije i modernizacije d Bosanska vila u prvoj godini izlaenja (1886) Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. 45v59. UDK: 070.15 (497.6) 1886 050 (497.6) 1886 Izvorni nauni rad
IZMEU TRADICIJE I MODERNIZACIJE v BOSANSKA VILA U PRVOJ GODINI IZLAENJA (1886)

Sonja DUJMOVI Institut za istoriju, Sarajevo
Absrakt: Rad predstavlja analizu elemenata tradicije i modernizacije u jedd d nom sarajevskom srpskom knjievnom asopisu u toku prve godine izlaenja. Knjievnost, jezik, prosvjeivanje, kolstvo neki su od razmatranih tema u okviru navedene analize. Kljune rijei: Bosanska vila, Sarajevo, 1886, knjievnost, jezik, prosvjeid d vanje, kolstvo, nacija, rodni odnosi, nacionalizam Abstract: This paper gives an analysis of the elements of tradition and modd d ernization in a Sarajevo Serb literary review during the fist year of its isd d suance. Literature, language, enlightenment, and schools are some of the themes elaborated in the framework of this analysis. Key words: Bosanska Vila, Sarajevo, 1886, literature, language, enlightend d ment, nation, education, gender relations, nationalism.
Sloenost pojma modernizacije obavezuje istraivaa da sagleda mnogobrojne elemente privredne, politike i drutvene stvarnosti u vremenu koje je predmet njev v govog interesa, da bi barem donekle ukazao na pravce djelovanja preteno urbanog drutvenog stratuma koji je odgovoran za procese drutvenog napretka. Taj zahtjev v vni zadatak podrazumijeva koritenje rezultata mnogih nauka, vie ili manje srodnih istorijskoj, a u prvom redu imperativno nalae preciznost u terminologiji, koja u stvav v
45
Sonja Dujmovi, Izmeu tradicije i modernizacije d Bosanska vila u prvoj godini izlaenja (1886) Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. 45v59.
ri nije apsolutna, tj. ne moe odgovoriti tom osnovnom zadatku i iz razloga to prirov v v du elitnog drutvenog sloja, a ni proces modernizacije nije mogue uvijek u potpunov sti jasno definisati, pa ni na prostorima Bosne i Hercegovine u drugoj polovini XIX stoljea. Meutim, jedan od naina pribliavanja definisanju je onaj preko kulture, odnosno preko vrijednosti koje promovie i brani kulturna elita, preko odreenih interesa koje zastupa, preko elemenata kojima oblikuje sopstveni identitet i ponuenih ideja o pravcima razvoja vlastite nacionalne grupe. Izbor ove teme, koja se moe uiniti uskih okvira, ukljuuje suoavanje sa nev v kim problemima koji se nailaze prilikom bavljenja procesom modernizacije. Ukratko emo razloiti samo dio njih, prisutnih pri analizi sadraja jednog asopisa. Zadrav v vanje samo na jednoj, i toj prvoj godini izlaenja ponukano je interesom o presjeku u jednoj vremenskoj taki drutvenih, politikih, kulturolokih stavova jedne drutvev v ne, tek u formiranju grupacije sa srpskim nacionalnim predznakom, koja se u novov v stvorenim okolnostima, u Monarhiji nala spremna da se ogleda sa svim problemima koji su proizvedeni sueljavanjem tradicionalne, agrarne, nerazvijene drutvene struv v kture i novog pravnog, privrednog, drutvenog, kulturolokog sistema. Rad ne iscrv v pljuje cjelokupnu problematiku, ve samo prua mogui model istraivanja za pojediv v ne drutvene i nacionalne grupe u bosanskohercegovakom drutvu i pokazuje u kov v joj mjeri jedan asopis moe biti ilustrativan za istraivanje prisutnosti tradicionalnog i modernog u jednoj drutvenoj grupi. ini se da njegov sadraj moe biti veoma vav v an pri sagledavanju istovremenog postojanja ova dva oprena procesa. Sama pojava asopisa sasvim sigurno obuhvata elemente privredne, politike i drutvene stvarnosti, odnosno uslove koji su neophodni za njegovo pokretanje. Ako se govori o modernizacijskim elementima u jednom drutvu, u tom smislu vrlo vaan iv v nilac su i pokretai asopisa, nosioci akcije koja je rezultat svih zadatih i izmjenjenih okolnosti u Bosni i Hercegovini osamdesetih godina 19. stoljea. Pojava grupe mladih uitelja koji su osnivai knjievnog lista Bosanska vila govori o formiranju drutvenih grupa koje svoje interese artikuliu na jedan sasvim novi nain, razliit od tradicionalnog. Ovdje se prepoznaje elja za ispunjavanjem planiranih zadataka od zajednikog interesa za nacionalnu, u ovom sluaju lokalnu zajednicu, i to putem pismene forme, knjienog lista u kojem se uspostavljaju i odreeni estetski sistem vrijednosti u kome se veoma velika vanost daje znanju, obrazovanju, umjetnosti, promociji odreenog naina svakodnevnog ivota. U pojavi asopisa, odnosno u stvorenim uslovima da jedna drutvena grupa ima dovoljno finansijskih sredstava da samostalno i svojevoljno pokrene jedan asopis i da ga nadalje odrava dugi niz godina, mijenjajui svoj program i prilagoavajui ga stalno novom vremenu, uoavaju se izmjenjene privredne prilike bosanskohercegovakog srpskog graanstva
46
i njihov nov odnos prema vanosti komunikacijskih modela, usvojenim po evropskom uzoru, a ustanovljenim sa dolaskom Monarhije. Oigledno je jo i to da kod pokretaa Bosanske vile apsolutno postoji svijest o tekoama sa kojim se hvataju u kotac i da misija koje su se prihvatili nee bit nimav v lo laka, jer u prvom broju njihov urednik e rei da (su) prola vremena topova i maeva, pa ako se jo gdje gdje i uje njihovo gruvanje i njihov zveket to je poljev v dnje. Danas se narodi i zemlje osvajaju drugim mnogo zgodnijim, ali opasnijim sredv v 1 stvima kulturom i knjigom. Da je to usvojen princip vidi se u jednom od narednih brojeva I dananje vreme, ako ne gore, a ono nije ni malo bolje u masi iskuenja, to se sa svih strana na Srpstvo gomilaju i srljaju. Spremaju se i oruaju na sve strane neprijatelji Srpstva, da mu potkopaju slobodu, da ga namoraju da se odree samostalv v nosti, narodnosti, slavnih dela svojih junaka i uglednika!2 Isto tako, koristei teoretsku podlogu na osnovu koje je pojava nacionalizama u XIX stoljeu rezultat modernog procesa, moe se pojava jednog nacionalnog asov v pisa, mada nazvanog list za zabavu, pouku i knjievnost pripisati modernoj naciov v nalnoj svijesti. To je rezultat modernog politikog pomaka i politikog shvatanja, pri emu se nacionalna grupa nastoji putem modernog medija nacionalno osvijestiti, pov v litiki organizovati i pripremiti za iru nacionalnu i politiku akciju. Sagledavanje nov v silaca drutvene akcije, grupe koja se svojim angamanom politiki i nacionalno aktiv v virala, pomjerajui granice politikih vidika i sudbinskih ograda za budunost naciv v onalne grupe kojoj pripadaju, usko je vezano za politiku modernizaciju te iste gruv v pe. Pokretanje Bosanske vile u kojoj se njeguje tradicionalna srpska narodna poezija i knjievnost, a i moderna lirika, jednako kao i slovenska solidarnost ve od prvog brov v ja, jeste kulturni in, ali i politiki, uperen protiv nove vlasti i objelodanjenje je, kao i jaanje vlastitog nacionalnog identiteta. U tom naporu pojavljuje se istovremeno suv v kob izmeu modernih nastojanja i vrijednosti sa jedne strane i patrijarhalnog nasljev v a, koji je permanentno prisutan i vidljiv na stranicama ove novine. Sve sami uitelji, osnivai i urednici Bosanska vile (Boidar Nikainovi, Nikov v la umonja) preuzeli su na sebe mnogostruke obaveze knjievne i prosvjetne, druv v tvene i nacionalne, pa u tom nizu njihovih zadataka knjievni asopis koriste za iskav v zivanje sudbonosnijih ivotnih pitanja, primorani da i sami u vrijeme Kalajeve uprave primjenjuju forme modernog politikog taktiziranja. (Prva pjesma u listu je Siva mad d glo Boidara Nikainovia, Vranina Siva maglo, to zastire/ plavo nebo, brijeg i dolju;/ to zaranja u dnu srca/ Teke jade, ljutu bolju). Istovremeno, oni trebav v ju da izmire dvije struje jednu koja im izranja pod uticajem narodne, epske prolosti
1 2
Bosanska vila, br. 1, 16. decembar 1885, str. 15. Bosanska vila, br. 8, 16. aprila 1886, str. 127. 47
sa svojim vrijednostima i nedostatka srpske moderne knjievnosti i drugu struju koja dolazi sa modernim knjievnim tokovima i koja sa svojim savremenim umjetnikim i individualistikim stavom donosi nove izazove, te se u sukobu tih struja urednici bore za istovremeno podravanje pravih vrijednosti. U ovom sudaru ipak temelj i oslonac trae i nalaze u drutveno ve vrednovanoj i prepoznatljivoj tradiciji. Zbog toga u dev v vetom broju lista, u odgovorima urednitva nalazimo poruku upuenu T..N. u A., koji je poslao svoju pripovijetku: Vai su osjeaji suvie subjektivni, a da bi mogli zanimati iru publiku, naroito onakovu kao to je ima Bosanska vila. Ako izvolite, mi emo vam je vratiti, pa nam se moete drugi put im drugim javiti.3 Odustaje se, dakle, od individualizma, jednog od temeljnih postulata modernizacije, jer Iz dosav v danjih brojeva naega lista mogli ste se uvjeriti, da donosimo vrlo malo umjetnih pev v sama. Ako koju i donesemo, to je rodoljubiva, a ljubavne pjesme ne donosimo nikav v ko, ne bismo voljeli, da se Bosanska vila premetne u kakvog Post d Amoura. Najv v bolje umjetne srpske pjesme nijesu ljepotom svojom do danas dostigle narodne pjev v sme, pa na to traiti preko ljeba pogae4. Ukoliko je umjetna pjesma i objavljev v na, uglavnom se njena raspoloenja kreu u okviru nacionalnog romantizma i u kojoj dominira osjeaj dunosti pjesnikog doprinosa nacionalnom i kulturnom prosvjeiv v vanaju naroda. Ljubavna lirika objavljena na stranicama Bosanske vile usmjerena je uglavnom prema vlastitom narodu, a izraena ljubav u prozi ograniena je postulativ v ma patrijarhalne sredine i njenim socijalnim zakonima, rigoroznim obiajima i mov v ralnim zabranama. Mada, moramo rei, da od ukupno tri slike objavljene u prvoj gov v dini izlaenja Bosanske vile jedna predstavlja par pri poljupcu, a druge dvije prikazuv v ju istaknute linosti bosanskohercegovake stvarnosti mitropolita Savu Kosanoviv v a, kako kau srpskog knjievnika i Omervpau Latasa. Prozni radovi donose najvie zebnji pred neizvjesnostima koje donose strani utiv v caji i naglaeni otpor prema posljedicama prouzrokovanim njihovim sudarom sa vlav v stitom patrijarhalnom sredinom. Veza domaih ljudi sa stranim svijetom i njegovom kulturom uvijek je u ovim pripovijetkama prikazana u vidu kobnih posljedica po slov v bodu manifestovanja nacionalnog duha i njegovih tradicija ili pak u vidu otpadnitva i gubljenja ivotnog sadraja, cilja i uporita, a nerijetko i u vidu suoavanja s ambiv v 5 som nemorala koji je taj svijet donosio. Upozorenje donose prve reenice prve objav v vljene pripovijetke u prvom broju. Vi ste dakle na putu da se civilizirate, da postav v nete ljudi od Svijeta. Nitko nema nita protivu toga, ve se na protiv mora radovati
3 4 5
Bosanska vila, br. 9, 1. maj 1886, str. 144. Bosanska vila, br. 12, 16. jun 1886, str. 191.
Dejan urikovi, asopis Bosanska vila u knjievnoj i kulturnoj istoriji Bosne i Hercegovine, Pregled, br. 10v11, (oktobarvnovembar), 1978, str. 1349v1365. 48
tome iz sveg srca. Samo neka ta civilizacija ne doe kod vas s repom naprijed. To bi bilo grdno zlo. to uini takova civilizacijona nalepa, mnogo je crnje i gore od tuinske sile i obijesti.6 A ta kao najgore od svih zala koje nadolaze ocijenjuje sarav v dnik Bosanske vile, neto kasnije e biti spomenuto. I pored tog vida otpora prema civilizaciji veliki doprinos Bosanska vila ima u razgranatoj prevodilakoj aktivnosti v najmoderniji evropski pjesnici i pisci nalaze svoje mjesto na stranicama ove novine. Prevodi se sa francuskog, ruskog, poljskog, ekog, slovenakog, to je jedna od esto naglaavanih vrijednosti sarajevskog knjiv v evnog magazina kod istoriara knjievnosti. Svoje pripovjetke su tu mogli nai i Zola i Turgenjev. Ne zanemaruju se ni radovi brojnih srpskih pisaca v onih koji su djev v lovali u Monarhiji, a i oni u Srbiji, ime ovaj asopis predstavlja pravu tribinu onov v vremene srpske knjievnosti. U svakom broju se donose i obavjetenja o pojavi nov v vih asopisa, kalendara, o novim zbirkama narodnih pjesama, o prevedenim knjigav v ma evropskih knjievnika i autora, a u rubrici pod nazivom Knjievnost srpska i hrd d vatska urednitvo prati knjievna zbivanja u susjednim zemljama. Istovremeno Bosanska vila sprovodi akciju prikupljanja srpskih narodnih umotvorina pjesama, pripovjedaka, gatalica, poslovica i zagonetki, koje redovno objavljuje. Prikupljanje folklorne tradicije i njegovo objavljivanje vodilo je, i pored vrlo malog broja pismenih, do prepoznavanja tradicije koja se koristi i koja je zajednika srpskom narodu, njihovom boljem meusobnom razumjevanju, prevazilaenju lokalnih okvira, te se moe rei da je objavljivanje bilo smiljena artikulacija koja je vodila homogenizovanju narodne zajednice. Privrenost srpske zajednice usmenoj knjievnosti je iskoritena za njeno povezivanje, da to vei broj ljudi podijeli svijest o zajednikom nacionalnom pripadanju. Posebno je narodna poezija imala uticaj u formiranju nacionalne svijesti, jer je neprestano obnavljala sjeanje na izgubljeno srpsko srednjevjekovno carstvo, poticala znaaj nacionalne crkve, podsjeala na znaajne nacionalne figure i njihovu borbu za narodnu slobodu. Bosanska vila ponosito istie svoju ulogu i u prosvjetiteljskoj misiji, te hvali svoj jezik i svoju jeziku slobodu. Bosni je dato, da svojim posestrimama srpskim zemljama barem u tom prednjai, jer dok se u Srbiji progonila Vukova jota, dotle se u Sarajevu u vilajetskoj tampariji pod TopalvOsman paom tampao srpski bukvar dananjim pravopisomTa nije ni Bosna tikva bez korijena! Dakle, dok je u Srbiji bila zabranjena upotreba Vukovog standardizovanog narodnog jezika, olienog u Rijeniku i Novom zavjetu, u Bosni je on bio koriten. Moda ne bi bilo pogreno rei da znaaj koji ovi mladi obrazovani ljudi daju jeziku proistie iz jednog modernog
6
Bosanska vila, br. 1, decembar 1885, str. 2. Bosanska vila, br. 11, 1. jun 1886, str. 175. 49
shvatanja jezika i svijesti o znaaju njegove standardizacije, ime se pogotovo njegovo nacionalno imenovanje, i na taj nain posebnost, doivljava kao objedinjavajui element jedne jedinstvene nacionalne cjeline. Osim toga, standardizovanje jezika je u Srbiji ugroavao status crkve, tj. upotrebe staroslavenskog jezika u njoj, emu se crkva odupirala. U Bosni je prihvatanje standardnog jezika davalo jednu sekularnu notu srpskom nacionalnom vostu, samim tim to je ono bilo i prije izolovano od visokog pravoslavnog fanariotskog svetenstva i njegovog direktnog uticaja. Svijest o loim osobinama civilizacije je bila dominantno prisutna, ali i svijest o nunosti ukljuivanja u njega, pa makar kakav on bio, takoe: Ljudi danas ne ive odijeljeno, svaki za sebe, ve u nekoj nerazdjeljivoj zajednici, nijedan ovjek ne moe rei da ga se cijeli svijet nita ne tie, ve mora da razbira i za druge udaljenije krajev v ve. Iz kue ne moe izai, a da ne uje ime kakve zemlje ili varoiTako je danas sobom donijela borba za ivot, za opstanak i ko bi htio tome da se protivi, zaostao bi, a svijet bi i dalje napredovao putem, kojim je poao Da se to ne bi dogodilo urednitvo je uinilo napor da donese prilian broj tekv v stova koji se tie prosvijeivanja svoga itateljstva. Uputstva o potrebi odravanja hiv v gijene u domainstvu, voenja urednog ivota i umjerenosti, o nainu uvanja i priv v premanja hrane, o poticanju pijenja iste vode umjesto alkohola, provoenju vie vrev v mena na istom zraku i tjelesnom kretanju preuzimana su iz evropskih naunih kruv v gova (dr L. Bihner).9 U isti krug, ali sa naglaeno veom vrijednou spadaju i tekstovi koji se tiu nav v rodne privrede i ukazivanja na naine kako da se to stanje popravi. Pozitivan stav prev v ma radu i disciplini, razvijanje osjeanja dunosti vezano je za preuzeti evropski utiv v caj v racionalnu ekonomsku misao i racionalnom planiranje i ukazuje na pozitivan stav prema budunosti, te se savjetuje srpskim zadrugama da Bodrim okom prate svaku novu pojavu na polju industrije, pa ako je kod stranih naroda koraknula induv v strija ma i jednim korakom naprijed, da i oni ne zaostanu tamo gdje su, ali zato ne trev v ba da budu samo prost majmun, koji samo ono radi, to vidi drugi da radi, ve neka i oni svom pronicavom duhu ne dopuste da spava, neka ga silom gone na produktivan rad.jer samo u slozi lei Srbinov Spas10 Napor za prosvjeivanjem na ekonomv v skom polju dopunjen i prijedlozima za kupovinu knjiga izdatim u Novom Sadu, Panv v evu i Beogradu, a koje se tiu unapreenja privrede. Tenja za racionalizacijom je u stvari sutinska odredba modernosti koju bosanskohercegovaki urednici uvruju u svoj program, promoviui je na njima dostupan nain.
9
Bosanka vila, br. 12, 16. jun 1886, str. 190. Bosanska vila br. 1, decembar 1885, str. 7 Bosanska vila, br. 16, 16. august 1886, str.251v252.
10
50
Zabrinutost za duhovno i moralno zdravlje naroda, koji je idui u susret moderv v v noj civilizaciji i novim formama ivota trebao oekivati i mnoga teka iskuenja, izrav ena je u Bosanskoj vili panjom upuenom mlaem narataju, kolstvu i naroito pev v dagokom radu meu djecom. Bosanska vila donosi tekstove o modernim pedagov v v kim metodama, propagira u Srbiji objavljenu djeiju literaturu, prati izdavanje kolv skih udbenika, kritikuje stanje srpskih kola u Bosni, njihovu malobrojnost i kadrovv v sku slabost, podrava uvoenje gimnastike u nastavu i za djevojice i za djeake. Jer, O vanosti kola i negovanju njihovom u isto narodnom duhu nije nuno danas vie ni rijei troiti, to je oruje, koje svagdje i svakoga pobjeuje, to je tit, kojim se svav v gdje i od svakoga moe braniti. Svaki napredan narod najvie neguje svoje kole, i danas se po poloaju kola presuuje vrijednost svakoga naroda11 Osim toga, kola i to srpska, bila je za urednike i sredstvo borbe protiv uznemirujue moralne degradav v cije, koja se nazirala sa dolaskom novog svijeta u Bosnu. U strahu od prekidanja sa tradicionalnim formama meuljudske saradnje Bosanska vila pri svakoj prilici naglaava vanost i neprocjenjivu vrijednost porodice kao osnovne drutvene jedinice u kojoj se uvaju tradicionalne vrijednosti i koja treba da bude zatiena od javne sfere, pune uznemirujuih izmjenjenih moralnih postulata, stranih i neprihvatljivih za nacionalnu zajednicu. Stoga je sukob tradicije i modernizma naoitija prilikom razmatranja uloge ene u drutvu, pri emu je njena uloga majke, domaice i uvarice kunog ognjita na pijedestalu vrijednosti i na to se upozorava u prvom broju: Zato se prije svega v uite. I to uite u prvom redu vae eri, da budu dobre ene i prave matere. Jer, ma koliko da e izgledati smijeno, ja u vam rei: teko narodu koji nema pravih ena. I ena dobrote, plemenitosti i uzvienosti, onako od prilike, kao to je na narod imao Jevrosimu majku, Da, ogrijetiti duu, v to je ono pravo, to pravi od ljudi neljude, od ena vjetice. uvajte dakle vae ene, da negrijee due, v strano je kad ena nije ena! A toga ima dosta me civiliziranim svijetom u drutvu, u porodici gdjegod stanu dvije ene zajedno. To je zlo, koje rui porodini ivot i mir, koje zavaa roake i prijatelje, koje rui optinu i v dravu.12 Dakle, kako ena treba uvati svoju porodicu, tako se njena uloga uvarice proiruje i na iru zajednicu, nacionalnu zajednicu, odnosno cjelokupno srpstvo. Bosanska vila kritikuje drutvenu pasivnost ene u Bosni i upuuje je na primjer njenih sestara u prekosavskim krajevima. Srpkinje u Srbiji, Bakoj, Banatu, Srijemu i Trojednoj kraljevini ne ale truda, nego sudjeluju gdje god mogu, svaka Srpkinja tako radi. Nae Srpkinje u Bosni u tom pogledu sasvim su zaboravile srpstvo. Prvih godina, kada su se tek poele prireivati svetosavske besjede, sudjelovale su i nae Srpkinje
11 12
Bosanska vila br. 13, 1. jula 1886, str. 208 Bosanska vila, br. 1, 16. decembar 1885. str. 2 51
bosanske ali odmah ve idue godine, neke odstupie i svake godine ih je sve to manje. Ako ovako i na dalje ustraje, onda e to biti alosna pojava za Srbe u Bosni a na nae Srpkinje bacie vrlo gadnu sjenku. Ta kamo oni Srpkinja, koje su s maem u ruci naprijed jurile u najvei boj, samo da ouvaju srpsko ime, da ostane isto i neokaljano?! Danas nije vrijeme, da se s maem u ruci bore, manjih rtvi zahtjevamo, ali nae Srpkinje, bosanke nee ni za to da znaju.13 Mada je meta kritike i novotarija praenje mode14, ipak veu opasnost za duv v ebrinike predstavlja angaman Srpkinja u zajednikom, nacionalno arolikom druv v tvu ena Sarajeva, te je i gorina vea. Teko nam je, da istinu kaemo, ali sree i napretka radi, moramo da osudimo njihovu nemarnost. Mi imamo danas u Sarajevu FrauenvFerajn drutvo, koje je svakog priznanja vrijedno. U tome drutvu ima i nav v ieh Srpkinja. Mi nemamo nita protiv toga, ta vie, nama je jo milo, da vidimo nae Srpkinje u takom blagotvornom drutvu, ali nas boli i pee, to take Srpkinje ne e da rade na ognjitu svoga naroda, nego na poziv idu da piluju dame to je onda ast, a kad se sastanu sa svojima drugama, onda ne e, ili nemaju vremena, da se posavjev v tuju, kako e ljepe i krasnije svoju kuu da kue i djecu da vaspitanju nego se onda pretresaju lokalne dnevne novosti i t.d.15 Vjerovatno odziva na ovu vrstu upozorenja nije bilo, pa su u pretposljednjem broju Bosanske vile u prvoj godini izlaenja iznev v sene nepravilnosti pri izboru odbornica, u pokuaju da se diskredituje navedeno druv v tvo, i potraili se uzroci toga nemilog dogaaja.16
13 14
Bosanska vila, br. 2, 2. januar 1886, str. 27.
Treba se ugledati u druge, ne samo u tome kakovi se fistani i eiri nose, nego i u onome, to moe biti korisno za opte dobro. Tek kad se budemo znali uzdii iznad obinih, svav v kidanjih stvari, zasluiemo ime naroda. (Bosanska vila, br. 5, 1. mart 1886, str. 79) A gdje je sada sve to bogatstvo i kuda se potroi u kratko vrijeme? Ni vatra spri, ni hrsuz ukrade, ni lopov ote. Sve to ode po mojoj pameti, na modu dananjih fistana, kojih se na godinu promjeni po petnajest; a gdje je tek pet, est eira i tunika i midera, rukavica i ta ti ja znam(Bosanska vila, br. 6, 16. mart 1886, str. 90)
15 16
Bosanska vila, br. 7, 1. april 1886, str. 110
Glavna godinja skuptina Frauenferajna, drutva sarajevskih gospoa, drana je ovih dana, gdje su imala biti na novo izabrane predsjednica, potpredsjednica i odbornice druv v tvene. Ovdanji njemaki list, koji se i inae vrlo odlikuje pouzdanou svojih vijesti i finim nainom pisanja, donio je i ovom prilikom o toj skuptini izvjetaj, koji je u dijametralnoj opreci s istinom, i koji je kanda samo zato iznijet na javnost, da zavede javno mnjenje. S vie strana smo umoljeni, da ispravimo onu vijest, i to ovime rado inimo u hatar istine. Protiv izbora, koji je uinjen na poljednjoj skuptini, podigle su se mnoge i najuglednije gospoe u drutvu, jer su izabrane odbornice dole do svoje asti prevarom najnie vrsti. Kad su se izborne liste sputale u urnu, spustile su mnoge gospoe po dvije i tri liste, v i tako su izbori 52
Ovdje se mora spomenuti i kritika izmjenjenih drutvenih pravila o ulogama i odnosima ena i mukaraca. Promjenjeni tradicionalno utvreni odnosi meu polov v vima u privatnoj, a naroito u javnoj sferi vieni su kao atak na vrijednosti nacionalv v ne zajednice u kojoj je poloaj ene bio odreen i svaka se emancipacija smatrala vev v v likom opasnou po opstanak utvrenih pravila, jer je ruenje i obezvreivanje ustav ljenih normi vodilo izmjenjenoj i time neizvjesnoj budunosti. Slijedei citat to zorno pokazuje. E, kai mi, vere ti, kako svijet nije poao naopako? Kud e ti naopanije, nego kad je svijet poao za enama. One hoe da su najstarije, da se njihova najprije samelje. Ako kuda sa ovjekom ide, ona je s desne strane. Ako se u kolima voze, ona je na prvom mjestu. Ako je gdje unii, ona prva ulazi. Ako li je sretne na putu, valja da joj ti prvi Boga nazove. O dananjoj modi ne mogu brate ni prosloviti. Kad vidim na naeim enama onolike krpe i zakrpe i nekake penjge i pripenjge ne znam kako vi one avole zovete umjesto lijepoga naeg starinskoga odijela, i one na glavama kone i itave plastove na mjesto srpskih pletenica, to no se u pjesmama pjevaju, smuti mi se u dui, pa vam ne mogu nita rei, nego: crn vam obraz i pred Bogom i pred potenim ljudima! Jazuk vam bila srpska vjera i srpsko mlijeko, to opoganiste istu krv srpsku! Pa kakvih li danas jo neprilika nema, Boga mi gristi mi se i govoriv v ti. A to je ve zagrelo, vidio sam jednoga Srpia, gdje jednu mladu ena li je cura li je, danas su sve jednake u ruku ljubi. E moj junae, pomislio sam, tvoji stari nijev v su tako radili.17 Nain na koji su komentarisani osjetljivi meurodni odnosi govori da su svi napori urednitva ili su za ouvanjem tradicionalnih vrijednosti koje bi trebale
ispali po elji izvjesnih krugova, koji ele i nastoje oko toga, da uprava drutvena pree veinom u ruke austrijskih Jevrejaka. No kad su poslije prebrojene liste, ulo se vindlu u trag, i vidjelo se, da ima lista 153, a prisutnih gospoa 121! Dakle 32 liste dole su u urnu nekorektnim nainom. Ovako postupanje samo e otuiti od drutva mnoge gospoe, a ne da e se jo koja lanica zadobiti za drutvo. Tako na primjer, nema meu izabranim gospoama ni plemenite Mis Irbijeve, koja je sama uinila ovome narodu toliko dobroinstava, koliko ih nee vie nikakav pojedinac uiniti, i radi kojih bi ona trebala da dobije prvo poasno mjesto u drutvu, kao primjer najnesebinije i najplemenitije dareljivosti. A naprotiv, vidimo meu izabranim odbornicama jednu damu, koja je istu plemenitu Mis Irbijevu lani u drutvu tako uvrijedila, da je imala biti iskljuena iz drutva. Otkud njoj dakle ove godine toliko odlikov v vanje? Meu tim, ve je uloen protiv toga protest, koji e se za cijelo rijeiti u korist onih, na ijoj se strani pravo. A i to nek se ne misli, da austrijske Jevrejke imaju vie srca prema ovdjenjoj sirotinji, nego nae Srpkinje, premda Jevrejaka ima u drutvu preko 100, a Srpkiv v nja ni 20! Ako se i na dalje bude tako radilo, nee Srpkinja biti ni 20 jer e se i oni znati krenuti, pakao to su austrijske gospoe osnovale Frauverein, tako i one da osnuju svoje gospoinsko drutvo. Bosanska vila, br. 23, 1. decembar 1886, str. 367.
17
Bosanska vila, br. 13, 1. jula 1886, str. 193v194. 53
da u otporu prema stranim uticajima, olienima u austrougarskim zakonskim, instituv v cionalnim i kulturnim formama sauvaju osnovnu jezgru nacionalnog bia. Ne ulazei u razmatranje pitanja vremena nastanka nacija na ovom prostoru i nav v ina njihovog formiranja, kao i u teoriji postavljenih pitanja nacije kao starog/moderv v v nog drutvenog fenomena, ovdje je nadalje namjera pokazati u kojoj je mjeri naciov nalna misao, srpska nacionalna misao u jednom modernom mediju za bosanskohercev v govaki prostor knjievnom asopisu Bosanskoj vili18, bila prisutna i koji su to sadrv v ajni elementi koje su ovi prvi nacionalni misionari u tom kontekstu ponudili. Svaka nacionalna grupa, mada jedinstvena drutvenovistorijska konstrukcija, ima mnogo zajednikih elemenata sa ostalim nacionalnim zajednicama. Ve je pomenuta briga asopisa za duhovno stvaralatvo v vlastitu narodnu knjievnu tradiciju, te ulov v eni napori na skupljanju usmenog narodnog blaga, kao znaaj koji je dat jeziku djev v lom i zbog osjeaja ugroenosti vlastitog identiteta, svojstvenog mladom devetnaev v stovjekovnom nacionalizmu. Obzirom na vjerovatnu nemogunost da se okome na vladajue tendencije proistekle iz politike Monarhije, naredna se opasnost vidjela u preuzimanju kulturnog vostva na Balkanu od strane Hrvata, gdje se navodi da taj priv v mat u stvari pripada srpskoj strani, to je za urednitvo neupitna injenica.19 Mada, po
Biljeku o tirau nalazimo u odgovoru i Gici Dragici S.T. u S.: Raspaana su oba broja u hiljadu egzemplara pa nemamo ni u samoj redakciji nijednoga. Dok se izlaenje lista uredi, a to e biti sad skoro, tampae se ti brojevi naknadno jo jednom. Bosanska vila, br. 9, 1. maja 1886, str. 144.
18
Hrvati od nekog doba boluju od jedne teke boljetice, od ive elje, da oni preuzmu na balkanskom polustrvu ako ne drukiju, a ono barem kulturnu i knjievnu igemoniju. Teka je to boljetica ama sreom nije opasna, a lijei se obino tuem Boljeticu tu ili da rev v knemo, elju tu gaji ve od neko doba sav mlai narataj hrvatski, koji e danas sutra da bude inteligencija, da bude voa svoga naroda. Hrvati su spasenje Hrvati su svijetlo Balkanu od Hrvata e da zasija lu prosvjete potitenim narodima balkanskima, Hrvati e u svemu da im prednjae ovo su neoprovrgnute dogme, u koje vjeruje sva omladina hrvatska. Mi Srbi to i ne zarezujemo, al i to ne valja. Treba da pratimo i rad Hrvata u svakom pogledu, ne zato, to bi nam oni bili opasni, nego da znamo ta misle i kuda smijeraju. v Hrvati su opet nesposobni da vode igemoniju kulturnu na Balkanu. Oni nemaju nikakove narodne podloge, na kojoj e da grade kulturnu zgradu, a asovit bljesak je samo asovit i nita vie. Moramo naglasiti, da nas raduje svaki kulturni napredak, nae najsrodnije brae Hrvata, ali ne smijev v mo i neemo da im potpomaemo u iluzijama, koje e se kad tad sruiti. A igmonija kulturna pripada samo prirodnom vlasniku njenom onome, koji je stvarnim radom ve pokazao da je zato sposoban, v pripada Srpstvu. Bosanska vila, br. 1, 16. decembar 1885, str. 14v15
19
54
njihovim rijeima, tome ne pridaju previe panje, ipak se na tom polju ukazuje na mogue pravce akcije, koja je potaknuta iz Zagreba, a koju treba imati u vidu.20 Uzori za nain odbrane od ovakvih vrsta opasnosti traili su se djelom u irem krugu narodne solidarnosti Slovenstvu, u kojem se nalaze potencijali za buduu optu kulturnu renesansu, pa su se pruali primjeri kulturnog djelovanja Rusa21, eha gotovo u svakoj prilici22, kao i dobre organizovanosti i meusobne solidarnosti Slovenaca23, na koje se treba ugledati i sa kojima treba saraivati po naelu Upov v 24 znajmo se! Meutim, najvaniji cilj je meusobno uvaavanje i potovanje Srba, jaanje njiv v hove povezanosti i zajednitva: A dokle e trajati te nesretne predrasude, dokle li e se tuiti Srbin Bosanac od Srbina Austrijanca? Dokle e mu izdijevati pogrdna imev v
U osvrtu na knjigu Hrvatske narodne pjesme iz Bosne koje je skupio K. Blagai, Zav v greb, 1885. nalazimo Otkad je n. pr. u Bosni hrvatskoga jezika i hrvatske pjesme? Prosti boe! Evo po Bosni (sic) nazivlju svoj jezik hrvatski ili bosanski.Knjige ove turaju se u Travniku meu katolike i muhamedovce, a prevrtljiv kakav doljak to upazi te otuda telali u Zagrebu po nekijeh tiskarnicah ko bajagi, evo ovladali cijelom Bosnom. Aj, aj (Jagi hoe da se svaki put naznai mjesto iz kojega je to skupljeno, i ko je kazivao u pero koju umotvorinu narodno. To je korektno. Ali toga stalnoga pravila taj se majin sinak nije drao, nego on onako uture javlja. Ne kae nam sakuplja koje pjesme pjevaju Katolici, a koje opet Muhamedovci. To nije kazao, a trebalo je da jeste. Zato? Prosto s toga, jer su to komije ba u Travniku koji su tui jedan drugome. Latini bosanski poznavaju i dre se svoga ujaka, a Turci opet hvale svoga muftiju i odu: Ujak je olieni Frank i papin zapad, a oda je olieni Islam i sultanov istok. E v to je razlika na ruvu i na kruvu; pa takova im je i pjesma; koliko se to na naem sudu tako nazvati moe: A koja ti vajda, moj brate Hrvate, to ti podbio te svoje neke katolike, a ovamo laska se tima Muhamedovcima, te e ovi po tvojoj pameti zar odmah prigrliti ime hrvatsko, ko bajagi. Jest mladi brate, ta tvoja elja donekle i uputna, ali je bogme i suvie onako to i Zagrebu reku splo jalova. (U nas Srbalja ova vaa estetika u velike vrijea srpski stid, a onamo nikako da se ostave te i takove abane konverzacije: Jo davno je ruski uenjak Hiljferding poruivao u Zagreb; evo da ne e Jeropa Hrvatima tima nekima za volju mijenjati svoju kartu: A na to i mraziti se danas sa Srbima? Ta nas Srbalja ima na jugu toliko; da e svagda i po drukija snaga sa naim glasom i pasom raunatiPa tu moe naa narodnost svagda vie dobiti; a nikako ne e izgubiti: Bosanska vila, br. 17, 1. septembar 1886, str. 271v272.
20 21 22 23
Bosanska vila, br. 1, 16. decembar 1885, str. 15 Bosanska vila br. 1, 16. decembar 1885, str. 15, br.4, 16. februara 1886, itd.
O skupljanju novaca za izgradnju Narodnog doma u Ljubljani Bosanska vila, br. 10, 16. maj 1886, str. 159.
24
Bosanska vila, br. 14, 16. juli 1886, str. 224. 55
na, mjesto da ga prigrli kao roena brata? Zar ne tee u jednome i u drugome ista srpska krvca, zar se ne zna bratska ljubav uzdii iznad uskih granica rijeka i planina, drava i careva. Ta Srbin je jedno, a gdje bio, ma gdje ivio, Srbin treba da se uz Srv v bina priljubi makar iz koje pokrajine bio samo tako e ostati bar u duhovnom jedinv v stvu. Pa dokle emo sami da se tome protivimo?25 Stoga se revnosno biljee i pov v hvaljuju sve akcije solidarnosti u kojima bosanskohercegovaki Srbi uestvuju.26 Pov v red finansijske pomoi u izgradnji kola, navode se i iskazi dobrovoljnih priloga o srpskoj Sv. Savskoj besjedi prireenoj u korist fonda siromanijih aka sarajevske i srpske kole,27 te u korist izgradnje crkve u Bosanskom Brodu 28 ili se biljei npr. zav v hvala ivojina Horvaanina, srpskog narodnog uitelja iz Brkog na prilozima i pov v 29 klonima koli u Brkom. Pored iskazane solidarnosti u izgradnji institucija prosvjev v te i kulture (kola, itaonica, knjinica30) na nioj razini koja je bila zaivjela, upozov v renje i izraena briga stie ve u prvom broju o znaaju najvie kulturne i duhovne inv v stitucije kod Srba. Matica postoji ve 60 godina, a nije imala toliki broj lanova, da bi mogla biti zadovoljna. Tome ili je uzrok to je cijena lanstva dosta znatna (50 for. jedared za svagda) ili tom to naa publika malo mari za Maticu. I kanda je ovo poljednje glavni uzrok, jer moramo konstatovati alostan fakat, da naa inteligenciv v ja, ili bar veina njena ne osjea tolike moralne ambicije, da se nazove lanom Mativ v ce srpske. Zato nam danas svaki lan matiin izgleda kao neki knjievni aristokrata, a glavni cilj Matice da to vema prodre u narod ba je time promaen. Ne moev v mo a da se ovom prilikom ne dotaknemo i Bosne. U Bosni ima dosta oveih mjesta, a u tim mjestima dosta ljudi, i to bogatih ljudi, veinom trgovaca koji su uza to i vav v ljani i oduevljeni Srbi. Pa ipak se rijetko koji ili nikoji od tih oduevljenih Srba ne sjea, da bi sebi osvjetlao obraz, i mnogo doprineo razviu srpske svijesti, da bi pov v stao lanom Matice srpske. Jer nije dosta biti Srbin samo na rijei, ve ondje, gdje trev v ba podnijeti kakovu rtvu, naroito kad je malena. Zavrujui rije o toj stvari, eliv v
25 26
Bosanska vila, br. 8, 1. maj 1886, str. 133.
Javna zahvala brai Srbima u Banjaluci, Donjoj Tuzli i Prnjavoru, koji iz svoga rodoljublja i plemenite elje za narodnom prosvetom uinie znatnu pomo naoj ovomjestnoj srpskov pravoslavnoj koli, te se ova otvorila jesenas.v poruka je iz Varcar Vakufa Bosanska vila br. 6, 16. mart 1886, str. 95.
27 28 29 30
Bosanska vila, br. 4, 16. februar 1886, Bosanska vila, br. 5, 1. mart 1886. Bosanska vila, br. 3, 1. februar 1886. Bosanska vila, br. 20, 16. oktobra 1886, str. 308.
56
mo da se i bosanski imuni Srbi doskora jave Matici sa svojim prilogom na oltar Srv v pstva i srpske prosvjete.31 Mada se pri modernizaciji drutva uz pojavu nacionalizma i sekularizacija uziv v ma kao jedan od elemenata ovog sloenog procesa, u sluaju izrastanja srpske naciv v je u 19. stoljeu nalazimo na vjerski koncept. U Osmanskom drutvu ustanovljena i tradicionalna identifikacija preko religiozne pripadnosti bila je uobiajena i u vrijeme austrougarske vlasti, te je predstavljala osnovu grupnog identiteta. U srpskom sluav v ju naziv nacionalne crkve je omoguio i lake uspostavljanje veze nacionalne i vjerv v ske pripadnosti i mjerila razliitosti naspram drugih. Osim toga, bosanskohercegovav v ko nie svetenstvo potenciralo je ovu vrstu identifikacije i ranije, u otporu, to je ve reeno, prema visokim hijerarhijskim krugovima pravoslavne crkve koju su iv v nili fanarioti. Identifikacija pravoslavlja i srpstva je praktino dobila svoje uporite u sjeanju na srednjevjekovno srpsko kraljevstvo i njegovu svetost otjelotvorenu u liku Svetoga Save, koji je imao sve potrebne elemente oko kojih se izgradio konv v cept religioznog i nacionalnog identiteta, odnosno izvrilo njihovo stapanje. Pripav v dnik srpske kraljevske loze, svetac i jeziki reformator bio je ona inauguraciona tav v ka, linost koja je u sebi ujedinila jedinstvo kraljevske i crkvene moi i pruala mov v gunost jaeg nacionalnog homogenizovanja u okolnostima kada teba ii Prot duv v mana neprjatelja srpske slave i imena.32 Javno obiljeavanje dana Svetog Save uz crkveni obred, sveane predstave svjetovnog karaktera, pjevanje himne i ostalih elemenata sveanosti religioznovistorijskog karaktera, prihvaena je i u Bosni i Herv v cegovini i podravana od strane Bosanske vile33. Proslava dana Sv. Save predstavljav v
31 32
Bosanska vila, br. 1, 16. decembar 1885, str. 14.
Stihovi iz programske pjesme Bosanska vila Senje akovia, Bosanska vila, br. 6, 16. mart 1886. Znaaj i postanak svetosavske besjede u nas Srba. Nema jo ni potpunih dvadeset gov v dina, od kako je zasnovana svetosavska besjeda i za to kratko vrijeme rasprostre se ona po cijelome Srpstvu i kao da na nekim krilima leti, tako se iri, pa evo danas ve i po manjim srpskim mjestima prireuje se. Svetosavka besjeda posta naljednicom zbora i sijela, pa sad treba svojski da je prigrlimo i da se zauzmemo, te da se na svima stranama prireuje gde god ima Srbina. Time emo postii, da srpski duh nee klonuti, jer e se drati razni pouni govori, koji e buditi srpsku svijetst, v hrabrie nas, da u svakom plemeniotom, korisnom a tekom poduzeu ne malakemo, nego da smjelo naprijed stupamo. Ovim nainom kroz nekoliko godina sv. Sava slavie se u cijelom srpstvu kao slava, ne samo kolska, nego i cijelog naroda. Mi emo podizati naim zaslunim ljudima takove spomenike, kojih nee nestati sve dotle, dokle god traje i jednog Srbina, dokle god tee u ilama srpska krv. Diimo spomenike duhovne, koje ne moe vriv v jeme potrti, koji e se svake godine sve vie i vie usavravati sve vie i vie uvrivati
33
57
la je politizaciju ovog u poetku vjerskog praznika i pretvorena je u nacionalni prav v znik srpskog naroda34. To nije bila niukoliko karakteristika samo srpskog nacionaliv v zma, takvu vrstu fenomena proslave i njenih formi nalazimo u mnogim ranim evropv v 35 skim nacionalizmima. Interesantno je napomenuti i to da u ovoj fazi srpskog nacionalizma u Bosni i Hercegovini ne nalazimo na upotrebu kosovskog mita u svrhu zaotravanja podjev v le na mi i oni36, nego se ak oportuno postavljaju pitanja gdje su uzroci velike evropske osude islama37. Zavravajui ovu kratku analizu jednog knjievnog, nacionalnog asopisa iz 19. stoljea i elemenata koji u njemu ukazuju na modernizaciju drutva v ini se da je mov v gue na ovaj nain razmatranje teorije modernizacije i nacije kao njenog pripadajueg dijela. Odnosno, jo vanije ostala je vlastita zapitanost nad oiglednom mogunov v
sve vie i vie rasprostranjivati! Sv. Sava je srpski najzasluniji mu. On nam je ouvao srpsko ime, on nas je utvrdio u pravoslavnoj vjeri, on nam je podigao srpske kole njemu valja da podignemo trajan spomenik. Najtrajniji je spomenik svetosavska besjeda koja treba na sv. Savu po svima srpskim mjestima da se prireuje. (pouni govori, gusle) Gusle se kanda malo po malo zanemaruju a to ikako ne smije biti jer guslama imamo da zahvalimo, to smo se do danas odrali poslije toliko bijeda i nevolja, muka i patnja. Prireivanjem svetosavskih besjeda srpski duh e jo vema oiviti, svi Srbi e u jednom pravcu raditi za opte blagostanje i napredak narodni, nae e sile biti ujedinjene tee tako svetosavska bev v sjeda imati vrlo lijep, znaajan i uzvien zadatak, pa zbog toga treba svi da prijonemo oko podizanja istih, a naroito mi Srbi iz Bosne, treba da pojmimo uzvien poziv joj i da se svake godine sve to vie zavodiBosanska vila, br. 2, januar 1886, str. 27. Za svetosavsku besjedu spremaju se i ove godine mnoga srpska mjesta u Bosni. Koliko nam je do sada poznato, drae se ove godine na sv. Savu u Bosni ovim mjestima besjede: u Sarajevu, Banjaluci, D. Tuzli, Brkom, Bijeljini, Bugojnu, Konjicima, Foi i ajniu. Bod d sanska vila, br. 23, 1. decembar 1886, str. 367.
34
Mihael Miterauer, Milenijumi i druge jubilarne godine. Zato proslavljamo istoriju? Udruv v enje za drutvenu istoriju, Beograd, 2003.
35
U rubrici Srpske narodne umotvorine objavljena je pjesma Milo Obili pod adorom Muratovim u br. 3, 1. feb. 1886, a u br. 7, od 1. aprila 1886. nalazimo reklamu za knjigu Boj na Kosovu, srpske narode pjesme sa 12 slika, u izdanju srpske knjiare brae M. Popovia u Novom Sadu.
36
Jedan dan uz Ramazan, crta Mustafa Hilmi v Moju matu obuzela je sada samo jedna misao, kojom istraivah uzroke tvrdnjama dananje zapadne kulture, koja nestidljivo izrie nesmiljene osude islamu i porie mu napredak i plemenito vaspitanje. Proletilo bi mi kroz glavu stotinu misli ali nigdje i nikako ne naoh dovoljna i opravdana razloga tome. Bosand d ska vila, br. 18, 16. septembar, str. 279.
37
58
u da se u dananje vrijeme u drutvu mogu prepoznati procesi bliski jednom prev v v dmodernizacijskom vremenu, koje kao istraivai 19vvjekovnog nacionalnizma nalav zimo na ovom prostoru u jednom agrarnom drutvu, u kome je religija glavna sastav v vnica homogenizacije nacionalne zajednice i u kome je oigledan nedostatak sekularv v ne, ili makar kakve, racionalnosti.
BETWEEN TRADITION AND MODERNIZATION BOSANSKA VILA IN ITS FIRST YEAR OF ISSUANCE (1886) Sonja Dujmovi Summary
The analysis of a literary review may point at the key ideas and objectives of a sov v th cial and ethnic group in BosnianvHerzegovinian society by the end of the 19 centuv v ry. Changing political, economic, cultural and social circumstances were reflected in the attitudes and views of a group, while their social orientation was manifested throv v ugh the equidistance towards traditional and modern movements, depending on the problems they dealt with. The importance attached to national literature, popular env v lightenment, economic growth, schools, gender relations and national homogenizativ v on points at the national activities of the group in the prevmodern society significant for potential use in subsequent national and social development of BosnianvHerzegov v vinian society.
59
Seka Brkljaa, Stanovnici bosanskohercegovakih gradova (1918d1941. godine) Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. 61v104. UDK: 314.9 (497.6) 1918/1941 Izvorni nauni rad
STANOVNICI BOSANSKOHERCEGOVAKIH GRADOVA (1918v1941. GODINE)

Seka BRKLJAA Institut za istoriju, Sarajevo
Abstrakt: Istaknuvi neka od glavnih obiljeja statusa itelja u bosanskod d hercegovakim gradovima, u kontinuitetu od perioda austrougarske uprave do kraja kraljevske drave 1941. godine, autorica je rekonstruisala i anad d lizirala promjene, kao i uzroke i posljedice, u broju i strukturi stanovnitva bosanskohercegovakih gradova. Stanovnitvo u Bosni i Hercegovini bilo je predmetom prouavanja u bosanskohercegovakoj i jugoslovenskoj hid d storiografiji, pa i ire, ali bez i jednog rada koji bi sagledao demografske promjene u bosanskohercegovakim gradskim optinama u periodu izmeu dva svjetska rata. Oslanjajui se na rezultate zvanine statistike, autor prad d ti stanje i mijene gradske populacije u kontekstu irih drutvenodpolitikih prilika tog perioda. Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, gradske optine, stanovnici, zaviajd d nost, komunalni zakoni, popisi stanovnitva, statistika, prirataj stanovnid d tva, migracije, broj stanovnika, konfesionalnodnacionalna struktura, jezid d ka struktura, porodica, domainstvo. Abstract: Pointing at some key characteristics of the status of the populatid d on of Bosnian d Herzegovinian towns from the period of AustrodHungarian rule to the end of the Kingdom of Yugoslavia in 1941, the author has recond d structed and analysed the changes d and their causes and consequences d in d the size of population in the towns of Bosnia and Herzegovina. The popud lation of Bosnia and Herzegovina was often subject of research of the hid d storiography of Bosnia and Herzegovina and Yugoslavia and even beyond
61
Seka Brkljaa, Stanovnici bosanskohercegovakih gradova (1918d1941. godine) Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. 61v104.
their borders, yet there is hardly any paper taking a comprehensive look at demographic changes in urban municipalities of Bosnia and Herzegovina between the two world wars. Relying on the results of official statistics, the author follows the situation and changes of urban population in the context of broader sociodpolitical circumstances of the period. Key words: Bosnia and Herzegovina, urban municipalities, inhabitants, domiciliation, municipal laws, census, statistics, population growth, migrad d tion, population size, confessional and national structure, linguistic strucd d ture, family, household.
Stanovati, ivjeti u bosanskohercegovakom gradu imalo je i svoj pravni pojam koji je prenesen iz austrougarskog zakonodavstva u novu dravu u paketu svih onih propisa koji su inili prtljag pravnog partikularizma nove drave. Bosanskohercegov v vaki gradovi bili su pretena domena graana koja im je omoguavala da se koriste gradskim privilegijama. Bitna karakteristika graanstva je, da je unutar ostalog stav v novnitva u gradu, stvorilo, ipak, jednu privilegovanu klasu i sa tog stanovita zadrv v alo karakteristike srednjovjekovnog feudalnog grada u odnosu na savremeni, mov v derni grad kapitalistikog doba, jer se ovi razlikuju samo po gustoi stanovnika i kompliciranoj upravi. Inae, graani se ni u emu ne razlikuju od ostalog stanovniv v tva u dravi, ni u javnom pravu, ni u privatnom. Kako je srednjovjekovni ovjek bio naprotiv ovjek drugih kvaliteta nego svi oni koji obitavaju izvan gradskih zidina i kako je sticanje graanskih prava imalo slino znaenje kao promaknue u viteza ili tonzura sveenstva, jer daje poseban pravni poloaj,1 tako je i bosanskohercegovaki grad bio grad prvo svojih graana, a onda i svojih stanovnika. Ekskluzivitet graana i kategorija slobodnog naseljavanja u grad bila je neko pomirljivo, prelazno rjeenje izmeu tradicionalnog feudalnog grada i mobilnog kapitalistikog drutva, kada je dihotomija parcijalne modernizacije austrougarskog perioda u paru ModernovTradiv v cija2 predstavljala razvijanje pojedinih privrednih grana industrijskog tipa sa okotav v lim agrarnim odnosima na selu i korporativnim tenjama tradicionalnog zanatsva. U
Henri Pirenne, Privredna povijest evropskog zapada u srednjem vijeku, Sarajevo, Veselin Maslea, 1958, 50, 141.
1
Pea J. Markovi, Teorija modernizacije i njena primena na meuratnu Jugoslaviju i Beov v grad, u : Srbija u modernizacijskim procesima XX veka (Nauni skup), Institut za noviju istoriju Srbije, Beograd, 1994, 435, Autor ustvari citira i parafrazira klasine teoretiare mov v dernizacije koji svijet posmatraju u dihotomijama (Spenser, Karl Marks, Maks Veber i td.). Tradicionalna drutva su daleko heterogenija i ne uvijek u suprotnosti modernih i tradiciov v
2
62
kraljevskoj Jugoslaviji takva karakteristika itelja gradova, koja je dolazila na prvo v mjesto u odreivanju i analizi bilo koje strukturalne osobine stanovnika grada, u vriv jeme promjena agrarnih odnosa, ustavnih odredbi o graaninu i nepriznavanju ikav v kvih preimustava po roenju bila je retrogradna privilegija koja je pravno segreriv v rala stanovnitvo na domicilno i strance. Austrougarsko komunalno zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini pravno je dev v finisalo gradove kao optine graana koje predstavljaju zajednice naroitih lanova optine, zaviajnika ili graana koji kao takvi u toj optini uivaju neka prava i obav v veze. Oni ne mogu biti protjerani sa teritorija optine i uivaju i jo neke naroite pov v vlastice kao to je zatita zajednice u sluaju bolesti, siromatva i iznemoglosti. Ovaj kolektivni teritorijalizovani sistem prava i obaveza kao i zatite pojedinca predstav v vljao je jednu zatvorenu zajednicu lanova i u tu povlatenu zajednicu moglo se ui samo roenjem ili naroitim prijemom. Odluka o prijemu u lanstvo gradske optiv v ne ostavljena je diskrecionoj ocjeni gradske uprave i ona se svo vrijeme i uz ispuv v njavanje formalnih uslova nije donosila lako. Naroito su bogatiji gradovi kao Sarav v jevo, odnosno njihove komunalne uprave oteavale zadobijanje punopravnog lanv v stva v domovnice, novajlijama, teei da zadre to due i potpunije organizaciju opv v tine graana na isto korporativnoj bazi. Ta tendencija e ostati trajna osobina svih gradskih uprava, ne samo bosanskohercegovakih gradova nego i predstavnika ostav v lih gradova u dravi u vrijeme kraljevske Jugoslavije. Zadravajui ustavnim i zav v konskim propisima optinu graana, donekle modificiranih krutih principa, i uprav v vna vlast se pridruivala ovoj tenji, i dok su gradske vlasti optinom graana uvav v le i ekskluzivno pravo uestvovanja u upravljanju gradom, upravne vlasti su ovu kav v tegoriju upotrebljavale i kao svojevrsnu legalnu politikovpolicijsku palicu koja je, pored ostaloga, omoguavala i laku kontrolu i odstranjivanje nepodobnih stanovniv v ka grada. Gradska optina stanovnika predstavlja jednu mnogo otvoreniju zajednicu nego optina graana, ona je demokratskija i liberalnija i kod nje se ne vodi toliko rauna o porijeklu i tradicijama koliko o ekonomskoj i drutvenoj stvarnosti. Optinu stav v novnika sainjavaju svi oni koji trajno ive na optinskoj teritoriji, koji tu imaju svoj domicil. Takve optine ne priznaju nikakvu kvalificiranu pripadnost, lanstvo se dov v biva na osnovu zakona samim faktom doseljenja, nije tu potrebna nikakva naroiv v ta odluka, nikakav administrativni akt o prijemu u lanstvo. Doseljeni stupa odmah u sva prava lanova optine, nita ga pravno ne odvaja od ostalih lanova, ak ni od potomaka starih porodica te iste optine. Takva optina odgovara promijenjenim
nalnih crta (Urlih Veler), ali se kada je u pitanju Bosna i Hercegovina austrougarskog perioda moe govoriti i o dihotomijama i parcijalnoj modernizaciji (Ruschemeyer). 63
drutvenim odnosima kapitalizma i liberalizaciji politikog ivota. Kao takva postev v peno preovlauje u drugoj polovini 19. stoljea u Evropi3 u odnosu na starodrevno ustrojstvo optine graana koje su, pored bosanskohercegovakih, naslijedili i drugi gradovi u Kraljevini SHS, i oni iz bivih austrijskih i ugarskih, kao i oni koji su pov v v tpadali pod srbijansko komunalno zakonodavstvo. Razvoj saobraaja koji ini i stav novnitvo lako pokretljivim, sloboda kretanja u okviru jedne drave, sloboda otvav v ranja radnji u ma kom mjestu iste drave, prenaseljenost izvjesnih krajeva i potreba za radnicima u industrijskim rejonima, jednostavno potrebe drutva mobilne radne snage traile su ureenje gradskih zajednica bez uslovljavanja i gradovi stanovnika upravo praktino odgovaraju takvom nivou drutvenovekonomskih odnosa. Zadrav v vajui, iako neto modificiranu, ali ipak formu optine graana, bosanskohercegov v vaki gradovi su, u drutvu sa drugim gradovima u dravi, na izvjestan nain odrav v avali ovakvim svojim odreenjem i stepen drutvenovpolitikog razvoja i gradova i drave u cjelini. Optina graana i odreivanje pojma zaviajnosti i pojma stranac pravno se trev v tira zakonskom regulacijom gradskih optina, donoenjem njihovih statuta i regulav v cijom izbornih prava supstituirano u Zakonu o upravljanju gradskim optinama od 16. aprila 1907. godine.4 Zaviajnost kao kategorija pripadala je svim organizovav v nim optinama u Bosni i Hercegovini, bilo gradskim bilo seoskim i upravo je u Zakod d nu o upravi seoskih opina u Bosni i Hercegovini od 15. marta 1907. godine ralav v njen i opisan pojam opinara i pravna forma kojom se odreuje ta kategorija itelja neke optine.5 Kategorizacija itelja grada sa jasnom formulacijom, pravima i obav v vezama, kao i administrativna forma za sticanje statusa graanina grada podrobnije
Laza M. Kosti, Optine graana ili Optine stanovnika , u : Savremena optinadSavred d mena opina, VII, 1v2, Beograd, januarvfebruar 1932, 15.
3
Zakon za upravu gradskih opina u Bosni i Hercegovini s izbornim redom (odobren Previnjim rijeenjem od 21. marta 1907. proglaen otpisom zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu od 12. aprila 1907, br. 62.064), u : Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Herd d cegovinu, Sarajevo, 1907, 102, etvrto poglavlje Djelokrug opinskog vijea, 24, ta. 15. v podjeljivanje prava zaviajnosti bos.herc. zemaljskim pripadnicima i privremeno uvjerenje skopano s uslovom sticanja bos.herc. zemaljske pripadnosti onim natjecateljima, koji nijesu zemaljski pripadnici, da e biti primljeni u opinsku svezu. Radi toga, da se uglavi predhodno pitanje odnosno dravne (zemaljske) pripadnosti natjecatelja za zaviajno pravo, treba molv v benice prije no to opinsko vijee stvori zakljuak podnijeti kotarskom uredu (kotarskoj ispostavi), te ih prema odluci istog (iste) o tome predhodnom pitanju podvrgnuti shodnom postupku ;...
4
Zakon o upravi seoskih opina u Bosni i Hercegovini (Odobren Previnjim rijeenjem od 8. februara 1907. Proglaen otpisom zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu od 13. marta
5
64
je regulisana u statutu grada Mostara.6 Poto statuti gradova nisu bili pravno stariji v od optih zakonskih propisa nego su neki, kao mostarski, samo detaljnije odreivav li kategorije itelja grada, taj statut, koji u drugom odsjeku jasno govori o kategorijv v skim podjelama stanovnitva u gradu, moe biti najbolji primjer uoavanja grupaciv v v ja itelja koji su nastanjivali grad na osnovu njihovog pravnog statusa u gradu. Grav dove su nastanjivali itelji organizovani u optinu koju kao takvu sainjavaju opiv v nari i stranci. Opinari su: 1. opinari prinadlenici. 2. opinarivdrugari. (l.3). Dok prvi imaju zaviajno pravo u tom gradu drugi ga nemaju, ali nesmetano stanuju i pri tome plaaju izravne poreze od svog nepokretnog imanja, zarade ili prihoda (l.7). Zajednika im je karakteristika da su bosanskohercegovaki zemaljski pripadnici, a zatim i austrijski i ugarski dravljani. Stranci su ona lica koja borave u optini i ne pripadaju ni jednoj od navedenih kategorija (l.8), a istoriografska literatura stranv v ce jo naziva i doseljenicima, obuhvatajui pod oba izraza ljude koji su porijeklom izvan granica ove pokrajine. Svi itelji grada imali su zajedniko pravo na policijsku zatitu osoba i imanja na optinskom podruju, kao i pravo koritenja optinskim dov v brima i ustanovama koje su bile namijenjene javnoj upotrebi (l.11). Osim pravnog apstiniranja u upravljanju gradom nedostatkom aktivnog i pasivnog birakog prava proizalog iz pojma zaviajnosti, i opinari drugari i stranci mogli su biti protjerani iz grada ako sa svojom svojtom ne ive pristojno i padnu na teret javnom milosrv v u (l.15). I upravo takav pravni status stanovnika grada, koji u optini graana nisu bili sastavni dio graanstva sa privilegijama proizalim iz zaviajnog prava, dozvov v ljavao je kao paravan legalno pokrie zvaninoj politici u novoj dravi nakon 1918. godine da, uz vrlo jednostavnu registraciju na osnovu optinskih knjiga popisa zav v viajnika, konzistentno u namjeri i sa varijantama u izvedbi, protjeruje iz bosanskov v hercegovakih gradova i seoskih optina one koji su bili stranci, one koji su bili nev v podobni ili oboje istovremeno. Nacrt zakona o optinama u Bosni i Hercegovini iz 1921. godine ureuje dov v sada zamreno pitanje opinske nadlenosti koju predvia kao lanstvo optine u 134. kada govori o ovlastima optinske uprave koja se, pored ostaloga, stara o unav v preenju opine i njenih lanova u svakom pogledu...... Samo lanstvo regulisano
1907, br. 34.0547I), u: Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 1907, 35v36. Opinski red sa izbornim redom za grad Mostar, (Odobren Previnjim rijeenjem od 16. fev v bruara 1907. otpisom zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu od 30. marta 1907. br 33.951), u : Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 1907, 44.
6
Arhiv Bosne i Hercegovine (ABH), Fond Veliki upan Sarajevske oblasti (FVSO), 19, 5538/25, 1925.

65
je 244 nacrta zakona koji odreuje neku vrstu nulte take kada svi oni koji stalno v nastanjuju optinu due od 6 mjeseci danom stupanja na snagu tog zakona o optinav ma postaju istovremeno i lanovi optine. Vidovdanskim ustavom 1921. godine zav v viajno pravo, odnosno lanstvo u optini, gradu postaje ustavna kategorija (l. 10) v i vie nije bilo dilema da li e prevladati i dalje optine graana ili optine stanovniv ka u mnogobrojnim varijantama nacrta zakona o optinama jedinstvenog i opteg za cijelu dravu. Kasnije zakonodavstvo je razbilo prvobitni princip optine graana, s tim da je izvjesnim propisima modificiralo kruta i ograniavajua pravila koja su proizilazila iz nasljeenog komunalnog zakonodavstva. To se, prije svega, odnosi na propise o stalnim birakim spiskovima i na Uredbu o izboru optinskih vijea u Bod d 9 sni i Hercegovini od 26. decembra 1927. godine (l. 2. i 3). Na taj nain i nelanovi gradske optine dobivaju uticaj na izbor najvanijih organa optine, a time, i na tok optinskih poslova. Meutim, ovakva polovina rjeenja i dalje oteavaju praktini ivot onih stanovnika grada koji u njemu nemaju povelju o zaviajnosti, jer su i dalje dio prava i obaveza mogli ispunjavati samo u mjestu za koje su bili vezani lanstvom (vojna evidencija, regrutacija, bolniki trokovi, milosre, razna uvjerenja itd.). To je bio jedan od razloga to su gradska vijea, proceduralno obavezna, vrlo esto, a gradsko vijee Sarajeva na svakoj sjednici, raspravljala i rjeavala zahtjeve za dodjev v ljivanje prava zaviajnosti, onima koji tu statusnu formu nisu imali. Septembarski ustav iz 1931. godine10 predvidio je glavne principe budueg zav v kona o optinama i gradovima, a preslikanim lanom 10. Vidovdanskog ustava, zav v drava, na taj nain, i kategoriju zaviajnosti (l. 9). I Zakon o dravljanstvu odrev v uje u 3 da svaki dravljanin mora imati zaviajnost u jednoj optini drave prema odredbama o zaviajnosti. Projekat zakona o optinama, koji je 3. novembra 1932. godine ministar unutranjih poslova obznanio u Narodnoj skuptini, usvojio je tzv. optinu graana, a ne moderniju optinu stanovnika. Projekat pravi razliku izmeu lanova, odnosno zaviajnika optine i ostalih stanovnika. Samo lanovi uivaju nev v ograniena prava u optini (pravo na pomo kad osiromae, pravo da budu odborniv v
Ustav Kraljevine SHS (28. juni 1921. godine), u: Denana auevi, Pravno politiki rad d zvitak Bosne i Hercegovine, Dokumenti sa komentarima, Sarajevo, Magistrat, 2005, 284, l. 10.: Nijedan graanin ne moe biti izgnan iz drave. On se ne moe proterati u zemlji iz jednog mesta u drugo, ni zatoiti u jednome mestu, osim u sluajevima, koje je zakon izreno predvideo. Niko se ne moe, ni u kome sluaju, proterati iz svog zaviajnog mesta, bez sudske presude.

Slubene novine Kraljevine SHS, IX, 293vLXXXII, Beograd, 26. decembar 1927, Slubeni deo, Narodno jedinstvo, X, 145, Sarajevo, 31. decembar 1927, 1v2.
9
Ustav Kraljevine Jugoslavije (3. septembar 1931. godine), u: Denana auevi, Pravno politiki razvitak, 337.
10
66
ci itd.). Ali i obini stanovnici imaju aktivno birako pravo, pravo nastanjivanja, uiv v v vanja optinskih dobara i ustanova ija upotreba ima biti ureena na osnovi proklav movanog principa jednake pravnosti optinskih stanovnika. Ovakve paradoksalne suprotnosti proklamovanog i stvarnog ne bi ni postojale da su uvedene optine stav v v novnika, te je i sam obrazac optine graana stvarao razlike u statusu i pravima iv telja grada koje su ve postojale i po starom nasljeenom komunalnom zakonodavv v stvu. Labaviji uslovi za prijem u status zaviajnika ublaavali su ovaj paradoks, ali su ipak samim, bilo kakvim, uslovljavanjem pruali gradskim optinskim upravav v ma priliku da i dalje strogo vode rauna kod prijema novih lanova optine titev v i elitistiki princip upravljanja gradom i pristup socijalnim i finansijskim fondoviv v ma gradske optine. Predvianja da e novi zakonski projekat izazvati otpor komuv v nalnih predstavnika organizovanih u Savez gradova Kraljevine Jugoslavije obistinila su se, jer su ovi energino traili zadravanje optine graana u istom obliku nasuv v prot optine stanovnika. Ostavljajui optinu stanovnika kao daleku budunost koja nee moi da se izbjegne, konzervativno nisu uvaavali posljedice razvoja saobrav v aja i traenje rada velikog broja stanovnika po cijeloj dravi, ne dozvoljavajui im pristup u zatvoreni krug povlatenih graana koji teko novajlijama i uljezima daju pristup u svoje drutvo.11 Mobilnost radne snage, pokretana vie pauperizacijom i gradskog i seoskog stanovnitva nego ekonomskim potrebama za radnom snagom, od strane gradskih optina proglaavala se skitnjom,12 skidajui na taj nain sa sebe i pravno obaveze kolektivne zatite pojedinca sistemom socijalne i zdravstvene funv v kcije fondova zaviajne gradske optine.13
11
Laza M. Kosti, Projekt Zakona o optinama, u: Savremena optina d Savremena opina, VII, 11v12, Beograd, novembarvdecembar 1932, 714.
Preko sreskih upravnih organa gradske optine su oglaavale pojedina lica sa neophodv v nim linim podacima proglaavajui ih na taj nain zvanino skitnicama, s tim da je danom oglaavanja po sreskim uredima prestajala svaka obaveza matine optine da se brine o ovim licima i da snosi njihove bolnike ili druge trokove, kao to je bilo zaduivanje na raun optine ako ova lica trenutno nisu bila u stanju da se materijalno obezbijede. Oglaavanje je bilo vrlo esto, svaki mjesec neka optina ili vie njih dostavlja itav spisak takvih lica, to na posredan nain pokazuje i stepen mobilnosti stanovnika koji idu od mjesta do mjesta u potrazi za poslom i boljom egzistencijom, u: ABH, Fond Kraljevska banska uprava Drinske banovinevdrugo odjeljenje (KBUDBvII), k. 2, 2289, 1932.
12
Koliko su se gradske optine borile da suze krug zaviajnika dokazuju brojni meusobni sporovi gradskih optina koje su jedva ekale da dokau da neki stanovnik nije njihov graanin i da na taj nain nemaju i materijalnih obaveza koje zaviajno pravo garantuje u sluaju bolesti i siromatva. Sarajevska gradska optina se sporila sa optinom u Bijeljini od 1927. godine pa sve do 1936. oko zaviajnosti Isaka Levija roenog u Bijeljini, a nastanjenog
13
67
Novi dravni okviri 1918. godine, zatim promijenjeni drutvenovekonomski i pov v v litiki uslovi nisu poremetili sada ve tradicionalno uvrijeeno poimanje onih druv tvenih struktura koje su se smatrale starosjediocima, domaim graanima. Odnos prema novim graanima, doseljenicima u prolom periodu se transformisao u akuv v tni politiki problem koji se reflektovao u polarizaciji na domae i strance, to je dov v velo ne samo do sukoba na lokalnom, sarajevskom nivou gradskog zastupstva 1908. godine.14 Pokuaji neke vrste zatvaranja bosanskohercegovakih gradova uskraivav v njem odreenih prava pridolicama doseljenicima u tom periodu bilo je, pored ostav v lih razloga, i dio i oblik politike borbe. Ovakve tendencije predstavljale su direktno suprostavljanje procesu inkorporiranja Bosne i Hercegovine u dravne okvire Mov v narhije, nespojivo sa poloajem ove pokrajine naroito nakon 1908. godine, kao i politikom kontinuiranog nesmetanog useljavanja. U skladu sa tim postulatima zajev v dniko ministarstvo u Beu je u praksi, odnosno u nacrtima novih regula, kao i priv v likom formiranja i djelovanja gradskih vijea, raznim formama nastojalo da otupi otrinu razlika u statusu graana i stanovnika bosanskohercegovakih gradova. Dok
u Sarajevu, sve dok banska uprava Drinske banovine nije rijeila spor i navela grad Bijeljinu zaviajnom optinom sa obavezom da plati iskazane bolnike trokove, u: ABH, KBUDBvII, k. 1, 3014, 1936. Todor Kruevac, Sarajevo pod austrugarskom upravom 1878d1918, Sarajevo, Muzej grav v da Sarajeva, 1960, 74v78, Rasprava oko nacrta novog statuta gradske optine u Sarajevu poetkom februara 1908. godine dovela je do otre diskusije polarizovanih vijenika oko pitanja izbornog prava, pri emu je snano doao do izraaja antagonizam domaih graana prema doseljenim strancima, umnogome kao odjek politikih borbi koje su tada naroito putem tampe voene. Vijee se podvojilo na dvije nepomirljive grupe, jedna za koncepciju da izborno pravo imaju samo sarajevski graani, a druga da takvo pravo treba priznati i svim inovnicima i austrovugarskim dravljanima. Glasanje je dovelo do pobjede prve grupe, krize u gradskom vijeu, ostavke gradonaelnika Kulovia, a time i do odgode rasprave o nacrtu statuta. Reakcje koje su poele izjavom zajednikog ministra Burijana sredinom februara 1908. godine da vlada ne moe prihvatiti nastojanje gradskih optina u Mostaru i Sarajevu da izborno pravo u optinama imaju samo domai graani istiui da to pravo treba bezuslovno priznati i austrovugarskim naseljenicima ve zbog toga to u Bosni i Hercegovini oni snose velike poreske terete, rezultiralo je itavom lepezom mjera austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini, koje su, pored ostaloga, dovele do rasputanja gradskog zastupstva u Sarajevu septembra 1910. godine, imenovanja za gradonaelnika Fehima uria, a ne Kulovia koji je na izborima dobio najvie glasova. Na kraju, takva zaotrena i nepomirljiva polarizacija rev v zultirala je da Sarajevo, i pored novog nacrta statuta kao vladinog prijedloga koji se pribliio mostarskom statutu, ostane izbijanjem rata 1914. godine te zavoenjem komesarijata 1915. godine i bez nove i savremenije gradske regulative.
14
68
je zaviajno pravo i dalje zadrano nakon 1918. godine, motivi nove vladajue poliv v tike strukture u dravi bili su drugaiji. U zvaninom obraanju ministarstvu unutranjih poslova kao predlagau prov v jekta zakona o optinama i gradovima, Savez gradova je uputio predstavku koju su prethodno jednoglasno usvojile sve lanice Saveza, a time i bosanskohercegovaki gradovi sa sarajevskim predstavnicima, koji su bili i meu autorima ovoga vrlo opsev v nog spiska primjedbi i prijedloga, kao dr. Ivan Pavii, podnaelnik gradske optiv v ne u Sarajevu. Savez je upozoravao, pored ostaloga, da mi nismo proletarizovana drava, gde su mnogi pojedinci izgubili vezu sa roenom grudom, i zato nije za nas optina stanovnika koji fluktuiraju i putuju od mesta do mesta, ve treba da prihvav v timo optinu zaviajnika, u kojoj e lanovi optine odravati meu sobom vezu ive zajednice. U tom smislu Savez gradova je traio i promjenu birakog prava za gradska i optinska predstavnitva koje bi odvojili od birakog sistema za Narodno pretstavnitvo. Podiui tenzije podvlae da u tome lei uslov za ozdravljenje opv v tinske samouprave. Birako pravo po njima bi trebalo da budu vezano za dui i stalniji boravak u optini nego birako pravo za Narodnu skuptinu, tako da se gav v rantuje mnogo vei uticaj faktinim lanovima optinske zajednice, tj. zaviajniciv v ma, kao i ostalim licima koja su vezana uz optinu trajnim i stalnim boravkom i zav v nimanjem.15 Zakon o optinama iz 1933. godine16 i Zakon o gradovima iz 1934. godine17 rev v gulisali su status itelja optine, grada podijeljenim prema glavi drugoj oba zakona na lanove i stanovnike grada. Oba zakona donose skoro identine odredbe detaljv v no ralanjene na vie paragrafa zakona18 i istovremeno odraavaju pogled zvanine politike, vlasti, drave na drutvo te zemlje, ne samo zadravanjem kategorije zaviv v ajnosti nego i specijalnim odredbama o sticanju lanstva, pravima i obavezama nov v sitelja tog statusa, kao i onih koji ga nemaju. Uslov da molilac nakon pet godina stalv v nog boravka uiva astna prava da bi pored relativno dobre materijalne situiranov v sti koja garantuje ekonomsku neovisnost i nedostatka sudske istrage za eventualne prestupe bilo koje vrste, uopte mogao zatraiti zaviajnost, otvarao je pitanje prov v cjene pojma astna prava i uopte etikog pogleda na svijet onih koji takvu prov v cjenu vre. Poloaj ene je odraavao status ove populacije u kraljevskoj Jugoslaviji, oba zakona su odredbama o zaviajnoj pripadnosti ene potpuno vezala udate ene
15 16 17 18
Savremena optina d Savremena opina, VII, 5v6, Beograd, majvjuni 1932, 399v402, 408. Slubene novine Kraljevine Jugoslavije, XV, 85vXXVI, Beograd, 15. april 1933, 493v505. Slubene novine Kraljevine Jugoslavije, XVI, 169vXLIII, Beograd, 25. juli 1934, 707v722.
Zakon o optinama Kraljevine Jugoslavije, 15v24, 494v495, Zakon o gradskim optinama Kraljevine Jugoslavije, 11v20, 708v709. 69
za zaviajnost mua, koja, ni kao javna slubenica, ne moe samostalno stei zaviv v v ajnost itd. Automatsko sticanje lanstva u nekoj optini nakon deset godina boravv ka ne moe se nazvati tako, jer je u pitanju bilo samo pokretanje slubene procedure, a sam prijem bio je, na kraju, uslovljen ispunjavanjem onih istih uslova koji su bili predvieni i za druge kandidate. Ograniavanjem zaviajnog prava suavao se krug korisnika gradskih podobnosti, a posebno socijalne pomoi.19 Drutveno ekonomska kriza koja je svoj vrhunac ispoljila u Kraljevini Jugoslav v viji u vrijeme priprema komunalnih zakona, kao i sve vei broj onih koji su bili oviv v sni o davanjima gradskih optina, imala je odreeni uticaj i ila je u prilog stavoviv v ma o zadravanju principa privilegovanih zaviajnika. Iako novi zakoni obavezuju optine da ne smiju i lanovima drugih optina uskratiti neophodnu pomo, mnogov v brojni su primjeri sporova gradskih optina oko naplate potraivanja njenih zaviajv v nika napravljenih u drugom gradu. Iako su svi stanovnici gradova imali i obaveze u dunostima podnoenja optinskih tereta, gradske vlasti svih vrsta i oblika u itavom periodu kraljevske drave nastojale su da zadre, ne samo kategoriju zaviajnosti, nego i da ne stimuliu naseljavanje novih stanovnika. Jo 1928. godine, prilikom rav v sprave o budetu, gradska uprava Sarajeva je 27. februara zakljuila da treba enerv v gino sprijeiti naseljavanje u Sarajevo onih koji nisu materijalno obezbjeeni, jer je podjela potpora, milostinje, po njima, inicirala vei priliv stanovnitva koje dolazi sa svih strana.20 Ideja nije bila nova jer je i predhodni komesarijat imao takve i sline stavove 21. decembra 1927. godine, kada se pritisak osiromaenih i raskuenih sev v
Sarajevska gradska optina zadrala je diskreciono pravo primanja u lanstvo optine i po donoenju Zakona o gradovima, ograniavajui strancima sticanje zaviajnosti pod uslov v vom da e garantovano dobiti dravljanstvo Kraljevine Jugoslavije. Gradska optina donijela je Pravilnik o lanstvu maja 1935. godine, koji u obrazloenju sadri principe poimanja optine graana. to se tie uslova u Pravilniku oni direktno tangiraju optinu jer gradska optina treba da primi u svoje lanstvo samo ona lica koja su i svojim politikim i graanskim vladanjem dostojna da budu lanovi ove optine i naravno treba da su i materijalno osigurana, kako ne bi pala na teret ove optine. Petogodinji boravak predvia se stoga da se ima prilike provjeriti karakter lica i da li on odgovara uslovima za sticanje lanstva, u: ABH, KBUDBvII, k. 6, 14226, 1935.
19
ABH, Fond Oblasni odbor Sarajevske oblasti (OOSO), 14, 9765, 1928, Na sjednici gradv v skog komesarijata od 27. februara 1928. godine zakljueno je povodom izdvajanja u Fond za socijalne potrebe da poto u nas drava u ove svrhe nita ne daje, privatna inicijativa vrlo malo pa je sve na opini. Istovremeno prevagnulo je miljenje da milostinja vodi u nerad i prosjeenje i da je veoma privlana za pojaani pritisak useljavanja. A poto Zakon o zatiti djece predvia da se Mjesna zatita djece izdrava u prvom redu od privatne inicijative, drava ne daje nita i sve je na opini, pa onda neka su to samo sarajevska djeca.
20
70
ljaka osjetio u jaoj mjeri 1926v1928. godine pod uticajem dvije uzastopne nerodne godine koje su izazvale intenzivnija migraciona pomjeranja stanovnitva na relaciji selovgrad. Novopridolice su svojom konkurencijom pogoravale ionako teak ekov v 21 nomski i socijalni poloaj gradskog radnitva koje, na kraju, vri jai pritisak na sov v v cijalne fondove gradske optine. U tom zatvorenom krugu useljavanja i slabe propuv sne moi gradske privrede, gradske vlasti branei pozicije i isto tako uvijek nedostav v tne kredite namjenjene siromanim, stajale su na pozicijama koje se kao takve mogu nazvati protuurbanizacijskim. U nemogunosti da djeluju protiv pravno starijih rev v gula koje nisu sprijeavale slobodan protok ljudi i naseljavanje, svojim krutim stavov v vima prema novim stanovnicima nastojale su da zadre uravnoteeno jezgro lav v 22 nova i barem izvjesne osobine povlatenosti starosjedilakog graanstva. lanstvo u gradskoj optini, u itavom periodu kraljevske drave, bilo je i sredv v stvo da upravna vlast, odstranjivanjem onih koji kao stanovnici gradske optine, za razliku od lanova optine, njoj pravno ne pripadaju, primjenjuje efikasne policijske mjere prema, uglavnom, politiki nepodobnima. Zaviajno pravo kao pravni status koji ne dozvoljava iseljavanje lanova gradske optine protivno njihovoj volji, izguv v bilo je svoju funkciju u vrijeme rata 1914.v1918. godine, u kome dolazi do prisilnog
Budimir Milii, Radnika klasa Sarajeva 1919d1941, Sarajevo, Institut za istoriju, 1985, 178.
21
Cijepanje starih i novih Sarajlija podjelom na ovdanje i dole dobilo je svoj odraz i u politikoj borbi pred prve optinske izbore u Bosni i Hercegovini septembra i oktobra 1928. godine. Iako je politika borba i obrazovanje kandidacionih lista bila u ii interesa politikih stranaka, i bez obzira to je predizborna kampanja izbacila u prvi plan borbu za pristalice i birae i to su svi potezi bili usmjereni ka ovim ciljevima, evidentno je da je antagonizam, v surevnjivost i konkurencija ipak postojala izmeu ova dva ovako podijeljena stratuma musliv manskog stanovnitva u Sarajevu. Politiki obol je prekrivao ovaj odnos i davao mu ton, ali javni istupi, izjave za tampu, proglasi itd. ukazuju da i pored politikih odnosa postoji podjela koja se ispoljava i na privrednom planu. To potvruju i izjave Asima Dugalia protiv tadanjeg komesara gradske optine u Sarajevu Edhema Biakia da starosjedioci ne dozvoljavaju prisv v tup u gradsku upravu i Gradsku tedionicu kroz koju prolazi sav privredni ivot grada, a ta mjesta zapremili ljudi iz arije , dok istovremeno nove Sarajlije njih 80 % u gradu imaju 10 direktora privrednih preduzea . Pretoeno na politiki plan A. Dugali iznosi ideju da na optinske izbore izae sa listom naseljenih Sarajlija , u : Jugoslovenski list, I, 215, Sarajevo, 11. septembar 1928, 3, 216, 12. septembar 1928, 4, Reakcija vostva JMO bila je u stvaranju Akcionog odbora useljenih Muslimana , proglas koji osuuje ovakve podjele na ovdanje i otudanje i kandidovanje Mehmeda Spahe kao nosioca liste na optinskim izborima za grad Sarajevo, u : Atif Purivatra, Jugoslavenska muslimanska organizacija u politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Sarajevo, Svjetlost, 1977, 288v289, Pravda, VIII, 42, Sarajevo, 17. oktobar 1928, 1.
22
71
pomjeranja stanovnitva bez obzira na njegov status u mjestu ivljenja. Podreeno ratnim i politikim ciljevima u vanrednim prilikama demografske promjene dobiv v vaju novi kvalitet otvorenog prisilnog pomjeranja stanovnitva koje je kao pojava i proces ostavilo tragove u istoriografskoj grai,23 ali ne i potpune brojane pokazatev v lje kao sistem registrovan statistikom djelatnou koja bi omoguavala konkretne i pouzdane pokazatelje u odnosu na stanje do rata. Nakon rata u novoformiranoj drav v vi prisilno iseljavanje i iz bosanskohercegovakih gradova upravo se vraa na formu zaviajnog prava koje je uslovljeno zemaljskom pripadnou, da bi nova vlast jasno registrovala ciljeve na koje se odnosila Naredba o iseljavanju stranaca objavljena poetkom maja 1919. godine. Zvanini statistiki podaci kao jedino relevantni pokazatelji pate ne samo od nedostataka vrste pokazatelja, nego su nakon 1918. godine u kraljevskoj dravi zav v snovani na drugim principima i usmjereni na nove ili drugaije ciljane kategorije u skladu sa interesima i zadacima dravne politike. U svome rezultatu ne omoguavav v ju komparaciju kao bazu, osnovni uslov da se neka registrovana pojava pretvorena u broj transformie u proces, odnosno da ima kontinuitet. Podaci koje prua zvanina dravna statistika Kraljevine SHS / Jugoslavije pruaju uslove da se uoe stanja onih pojava za koje je bila zainteresovana i na nain koji je odgovarao i bio komplementav v ran dravnoj politici i ideologiji, to najbolje pokazuju preraunavanja nakon 1929. godine odreenih pojava za teritorije banovina briui do kraja teritorijalna uoavav v nja po istorijskim pokrajinama. Kod istraivanja konkretno bosanskohercegovakih gradova, njihovog stanovnitva statistiki podaci austrougarskog perioda i perioda 1918v1941. godine omoguavaju komparaciju prisutnog stanovnitva u gradovima po broju, kao i jeziku strukturu na osnovu maternjeg jezika prisutnih stanovnika u gradovima, ali ni tu jednoobrazno na ujednaenom principu i ne za sve gradove. To se ne odnosi samo na poreenja ova dva istorijska perioda nego i u okviru istog pev v rioda kraljevske drave kada se kompariraju dva jedina popisa stanovnitva, onaj iz 1921. godine i popis iz 1931. U zavisnosti od navedenog uz ture preostale podatke statistike gradskih uprava, neto vie za gradsku optinu Sarajevo, teko da se mogu pratiti strukturalne demografske promjene koje bi predoile stanja i mijene bosanv v skohercegovakih gradova u periodu kada su izloeni i vanekonomskim i ekonomv v skim poticajima koji su bili uzrokom da su ovi gradovi 1921. godine pokazivali tav v kvu sliku veliine gradskog stanovnitva koja se, na osnovu jasnih brojanih pokav v zatelja, moe okarakterisati kao pojava deurbanizacije grada.
Galib ljivo, Raspoloenje naroda Bosne i Hercegovine prema austrougarskoj politici i austrougarske politike protivmjere, u : Veleizdajniki proces u Banjaluci, Zbornik radova, Banjaluka, Univerzitet uro Pucar Stari Banjaluka, Institut za istoriju u Banjaluci, 1987, 117v143.
23
72
Za poveanje ukupnog broja, kao i u formiranju strukture stanovnitva bosanv v v skohercegovakih gradova austrougarskog perioda, od velikog znaaja bila su miv graciona strujanja u oba pravca koja su zahvatila gradske centre mijenjajui u njiv v ma konfesionalne, nacionalne i socijalne odnose. Pored ovoga mehanikog populav v cionog faktora tu je, naravno, i prirodni prirataj sa razliitim dejstvom i rezultatima po ukupne pokazatelje o broju stanovnika, kao i sa razliitim posljedicama u odnosu na pojedine etnike i konfesionalne grupe. Podaci o prirodnom kretanju stanovniv v tva uporeeni sa ukupnim porastom stanovnitva u popisnim periodima, omoguav v vaju da se bar priblino ustanovi broj doseljenih i u gradu nastanjenih lica, mada to ustvari predstavlja samo krajnji rezultat imigracionih kretanja u godinama kada je popisivano stanovnitvo. U onim bosanskohercegovakim gradovima kojima su, zav v hvaljujui efikasnosti i interesu nove austrougarske administracije, obe ove kompov v nente bile zadovoljene i, na kraju, do istraivaa doprli tragovi ovih popisa mogue je navedenim matematskim principom dobiti podatke o odnosu mehanikog i prirov v dnog strujanja gradskog stanovnitva, ali za period izmeu dva svjetska rata, to se tie bosanskohercegovakih gradova, takvih podataka nema. Interes kraljevske drav v vne statistike kod objavljivanja podataka te vrste bio je vezan za druge i vee admiv v nistrativovteritorijalne oblasti nego to su bile optine. Useljavanjem velikog broja stranaca koji su, kao nosioci administracije, novih tehnikih znanja i nove privredne aktivnosti, bili vezani preteno za gradske centre, dolo je u njima do stvaranja pravog mozaika naroda i jezika. Osim ovoga kulturov v lokog fenomena kao posljedice naseljavanja, bosanskohercegovaki gradovi za vriv v jeme austrougarske vladavine mnogo su vie rasli i mijenjali tradicionalnu strukturu usljed doseljavanja stranaca negoli pod uticajem industrijalizacije i promjena koje je izazvalo oivljavanje ukupne privredne aktivnosti zemlje.24 Zato se namee potreba njihovog uoavanja u periodu kraljevske drave, ali su, izrazito po njenom stvarav v nju, a manje duinom trajanja, suprotni pravci kretanja ove populacije, otklonili ovaj faktor razvoja bosanskohercegovakih gradova austrougarskog perioda i sveli ga na pojavu koja se moe brojano registrovati onoliko koliko vrsta i koliina statistikih podataka to dozvoljava.25
Iljas Hadibegovi, Postanak radnike klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914. godine, Sarajevo, Svjetlost, 1980, 116.
24
Interna anketa banske uprave Drinske banovine preko sreskih naelstava prikupila je za svoje potrebe 1931. godine podatke preko prijavnih ureda gradskih optina o, kako su ih okarakterisali, stranim dravljanima, izbjeglicama i vojnim bjeguncima. Prema tim pov v dacima i u Sarajevu je u to vrijeme bilo stanovnika sa dozvolom boravka inae dravljana : ehoslovake 428, Italije 141, Austrije 162, Turske 141, Maarske 79, Albanije 103, Poljske 80, Bugarske i Rumunije 22, Njemake 34, Sjeverne Amerike 4, June Amerike 1, Egipta 1,
25
73
Utvrivanje etnike strukture predstavlja posebnu tekou s obzirom da popiv v v si stanovnitva i statistika uopte ne doputaju potpuno razjanjenje ovoga fenomev na. U tom pogledu statistike oba perioda se slau utoliko to su svi statistiki podaci dati prema konfesionalnoj podjeli stanovnitva, a nacionalnost i religija kao i jezik ne dozvoljavaju prostu podudarnost, te su podaci o maternjem jeziku jedino uporite koje omoguava utvrivanje etnikog mozaika, ali ne i dovoljni da se mogu pratiti i njegove promjene u svim gradovima u kontinuitetu. Princip da se zakljuci, ne samo o strancima u bosanskohercegovakim gradovima, ne mogu donositi na osnovu mav v ternjeg jezika, kao ni utvrivanje njihove nacionalne strukture, ne odnosi se samo na period austrougarske statistike. U to vrijeme teko je razluiti i Jevreje, jer jedan dio govori panski (Sefardi), a drugi (Akenazi) njemakim, maarskim i poljskim jev v zikom. Srbi se takoe ne mogu tano razluiti posebno u periodu kraljevske drave kada se naseljavanjem Rusa poveava procenat pravoslavnog ivlja. Isto se odnosi i na Hrvate, jer podaci o vjeroispovjesti za katolike ne znae i znak jednakosti, dok su u austrougarskom periodu to svi katolici, domai i doseljeni. Ista konstatacija vai i za kasniji period pokazujui jednim dijelom pad koji indicira iseljavanje stranaca koji su pripadali katolikoj konfesiji razliitih nacija i jezika, a s druge strane sama statistika kraljevske drave mijenja principe nominiranja pojedinih vjerskih grupa, kao to su grkovkatolici, ili ak mnogo brojniji Jevreji podvodei ih pod druge ili ostale. Naroito popis iz 1931. godine moe da skrene od pravilnih zakljuaka, jer je do tada zahvaljujui Zakonu o dravljanstvu i vladajuoj ideologiji jugoslavenstva dio stranaca asimilovan sa domaim stanovnitvom i formalno.26 Iako popis iz 1879. godine ne daje sigurnu statistiku sliku gradskog stanovniv v tva i mada je ovim popisom obuhvaeno 48 okrunih i sreskih mjesta moe se tvrdiv v ti da je u tom periodu, na osnovu vjerske strukture, muslimansko stanovnitvo iniv v
Palestine 3, Francuske 2, Engleske 3, Grke 7, Rusije 172. Izbjeglice, prema anketi, su bile iz : Bugarske 95, ehoslovake 20, Austrije 8, Rumunije 9, Njemake 3, Italije 13, Rusije 10, Maarske 1, Turske 1, Poljske 4, Albanije 1. Bez obzira na nepreciznosti u definisanju statusa na osnovu ove ankete u Sarajevu je zabiljeeno stranih dravljana 1541, u Brkom 63, Bijeljini 60, Visokom 69, Vlasenici 22 (Ruske izbjeglice), Viegradu 12, Fojnici 6, ajniu 5, Vareu 30, Goradu 121 (Rusi uglavnom kadeti), Zavidoviima 85, Bos. amcu 20, Zvorniku 15, Zenici 91, epu 7, Kladnju 27, Srebrenici 5, Travniku 129, Tuzli 220, u: ABH, KBUDBv II, k.31, 35650, 1931. Dravna statistika Kraljevine SHS, odnosno Jugoslavije djelovala je na principima naciov v nalne politike drave, pa su i podaci ove statistike slube, njihova struktura, terminologija itd. bili u skladu sa vladajuom ideologijom i poimanjima drave troimenog naroda , odv v nosno Jugoslovena, to je, pored ostalog, rezultiralo podacima o konfesionalnom sastavu stanovnitva, a ne o nacionalnom.
26
74
lo 70,70 % gradskog stanovnitva i na taj nain imalo apsolutnu veinu pored 18,77 % pravoslavnih, 8,08 % katolika, 2,28 % Jevreja koji su gotovo iskljuivo ivjeli u gradovima i 0,17 % ostalih. Usljed iseljavanja i neto slabijeg prirodnog prirataja Muslimana, a useljavanja stranaca, uglavnom katolika i Jevreja, kao i promjenom teritorija gradskih optina vjerska struktura u gradovima se mijenjala. Od 1879. do 1910. godine pravoslavno stanovnitvo zabiljeilo je prirataj od 66 %, muslimanv v sko 36 %, katoliko 107 %, i jevrejsko za 246 %. Normalan prirodni prirataj prav v ti samo pravoslavno, srpsko stanovnitvo, dok su Muslimani zbog iseljavanja i niv v eg prirodnog prirataja znatno zaostajali, a katolici i Jevreji usljed useljavanja su, s druge strane, znatno premaili svoje ranije uee. Bosanskohercegovaki gradovi su nakon 1878. godine dosta brzo gubili muslimansku veinu, iako su 1910. godine oni jo uvijek imali neznatnu natpolovinu veinu od 50,3 %. Tabela 1. Doseljenici u ukupnom stanovnitvu 1910. godine:
Grad Sarajevo Banja Luka Tuzla Mostar Ukupno stanovnitvo 1910. godine 51.919 14.800 12.353 16.392 Doseljenici 18.346 3.234 4.049 2.713 Procenat % 35,3 21,8 35,7 16,6
Sukcesivno useljavanje stranaca nakon 1878. godine dovelo je da ve 1910. gov v dine njihov broj iznosi ukupno 114.591 lica, ili 6,04 % od ukupnog broja civilnog stanovnitva Bosne i Hercegovine. Ovako veliko useljavanje stranaca bilo je uslov v vljeno potrebama koje su ih znatnim dijelom vezivale za gradske sredine, ali osim za okrune gradove Sarajevo, Banja Luku, Mostar, i Tuzlu, nije mogue utvrditi kov v 27 liko ih je 1910. godine bilo u ostalim gradovima Bosne i Hercegovine. Ovaj isjev v ak podataka pokazuje da su gradovi Sarajevo i Tuzla razvijenije gradske privrede sa brim industrijskim razvojem bili privlanija meta stranih doseljenika nego to su Banja Luka i Mostar sa izrazitim naznakama agrarnih sredita. U Sarajevu je jedna treina stanovnitva pripadala ovoj kategoriji, pokazujui ukupno da je stanovnitvo
27
Iljas Hadibegovi, Bosanskohercegovaki gradovi na razmeu 19. i 20. stoljea, Sarajevo, Institut za istoriju, 2004, 64v65, 330, Statistiki podaci o broju stranaca preuzeti od autora. 75
ovih gradova poveano pod uticajem raznih imigracija vie nego to bi to i pod najv v povoljnijim prilikama bilo mogue na osnovu prirodnog prirataja.28 Faktini i prirodni prirataj neravnomjeran kao prirodni prirast po pojedinim konfesijama, etnikim grupama, pojedinim gradovima i regijama u Bosni i Hercegov v vini29 odraavao se, pored ostalog, i na politiki stav i na drutvenovpolitike i ekov v nomske odnose tih konfesionalnovnacionalnih grupa i u bosanskohercegovakom gradu. Viestruke posljedice svjetskog rata kao i izgon stranaca stvorile su drugaiju brojanu sliku stanovnitva i njegove strukture zemlje u cjelini, kao i bosanskoherv v cegovakih gradova perioda izmeu dva svjetska rata. Raspored broja kao i njegov v va kvantitativna snaga po pojedinim kvalitetima, odnosno konfesijama, jer njih prati zvanina statistika, kako u gradovima tako i u novoj dravi u cjelini, davala je speciv v finu teinu politikoj borbi za prevlast nad bosanskohercegovakim gradom u drav v vi proklamovane jednakopravnosti,30 u konstelaciji politikih snaga tog perioda baziv v
Todor Kruevac, Sarajevo pod austrodugarskom upravom, 18, Stopa mortaliteta je u pev v riodu 1886v1918. godine uopte bila visoka i ona je u krajnjoj liniji slabila dejstvo visokog nataliteta i presudno uticala na rezultat prirodnog prirataja stanovnitva Sarajeva navedenog perioda. Vrijedno je istai da je krajnji rezultat prirodnog prirataja povoljniji za ene nego za mukarce (50,8 % kod ena prema 49,2 % kod mukaraca). Dok o iseljavanju i useljavanju domaeg svijeta nema pouzdanih podataka, doseljavanje u Sarajevo sa strane, izvan granica Bosne i Hercegovine, moe se pratiti po dravljanstvu. Ako se broj pripadnika drugih drava odbije od ukupnog porasta stanovnitva u Sarajevu vidjet e se da je domae stanovnitvo poraslo od 1879. do 1910. godine samo za 12.196 lica ili za 57 %, prosjeno godinje za 1,8 %, Iljas Hadibegovi, Bosanskohercegovaki gradovi, 330, Tabela 14, Prirataj doseljenika iz AustrovUgarske samo u Sarajevo u periodu od popisa 1885. do 1910.godine bio je 13.846 lica, iz drugih drava 1.354 lica, to je procentualno poveanje za 471 %, odnosno 657 % za navedeni period.
28
Ferdo Hauptmann, Privreda i drutvo Bosne i Hercegovine u doba austrovugarske vladaviv v ne (1878v1918), u: Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine II, Sarajevo, ANUBiH, 1987, 111v 115, Autor navodi da prirodni prirast za period 1895v1910. godine iznosi 1,34 % (izraunat na osnovu Popisa iz 1910. godine), a da je kod Muslimana u BiH iznosio u tom periodu 13, 43 %, tj. godinje 0,89 %, kod Srba 21,45 %, tj. 1,43 %, kod Hrvata 25,54 %, tj. 1,70 %, Kev v mal Hrelja, Kako je ivio narod, Bosna i Hercegovina 1918d1941, Sarajevo, Bosanska knjiga, 1994, 11, Autor uzima ustaljenu godinju stopu prirodnog prirasta od 1,90 % u Bosni i Hercegovini za period do Prvog svjetskog rata i na osnovu ove stope izraunava broj potenciv v jalnih stanovnika koje je ova zemlja izgubila zbog rata i posljedica rata 1914v1918. godine.
29
Manifest regenta Aleksandra narodu, Beograd, 6. januar 1919/24. decembar 1918, ... Time e biti priznata i utvrena potpuna jednakost svih graana kraljevstva pred zakonom, ukinute sve staleke povlastice i zajamena sloboda i ravnopravnost veroispovesti. u : Denana auevi, Pravno politiki razvitak Bosne i Hercegovine, Dokumenti sa komentarima, Sarav v jevo, Magistrat, 2005, 275.
30
76
ranih, uglavnom, na nacionalnovkonfesionalnoj osi i, kao takvim, ovisnim od numev v rike prevlasti pojedinih nacionalnih grupacija. Svjetski rat unio je novu komponentu u Bosnu i Hercegovinu koja je do poraza Srbije i Crne Gore bila frontalno podruje. Granina teritorija Bosne i Hercegovine, u jednom periodu oktobra 1914. godine dubine do Sarajeva, bila je izloena ratnim razaranjima i direktnim i posrednim pomjeranjima stanovnitva. Kotar Rogatica kao i Foa stradao je ve 1914. godine kada je jedan dio njegovog stanovnitva izbjegao, a drugi se povukao sa srpskim etama. Ova podruja, kao i sam grad, bili su izloev v ni ratnim razaranjima sve do kapitulacije Crne Gore januara 1916. godine.31 Stradav v nja, rtve, izbjeglice i prisilno odvoenje i raseljavanje stanovnitva bile su kvalitativ v 32 vno nove demografske komponente koje su po posljedicama duinom trajanja dalev v ko nadmaile period rata i nakon njega obiljeavale drutveno v politike i privredne odnose stanovnitva razliitih nacionalnovkonfesionalnih grupa, posebno u podrujiv v ma koja su bila zahvaena ratnim operacijama. Vojna mobilizacija, koja je 1917. gov v dine u Bosni i Hercegovini obuhvatila 2,35 % ukupnog stanovnitva, dok je taj prov v
Najvea ratna razaranja doivjelo je stanovnitvo du istone granice Romanije, kotari: foanski, ajniki, viegradski, rogatiki, bijeljinski u Semberiji i gataki, bileki i trebinjski u istonoj Hercegovini, gdje je u toku viemjesenih vojnih operacija dolo do izbjeglitva, prisilne evakuacije i protjerivanja stanovnitva. Samo iz istone Bosne izbjeglo je u druge krajeve 42.218 lica (Muslimana 37.294, Srba 3.319, Hrvata 887, Jevreja 718), kao i Musliv v mana iz Sandaka, dok je evakuisano 41.716 lica, od toga Srba 21.048, uglavnom prisilno, u zapadnu Bosnu ; Muslimana 14.751, Hrvata 3.196, i Jevreja 2.904, to ukupno iznosi 91.236 izbjeglih i evakuisanih lica, u : Iljas Hadibegovi, Bosna i Hercegovina u Prvom svjetskom ratu i njen ulazak u zajedniku jugoslavensku dravu Kraljevinu SHS, Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, Sarajevo, Bosanski kulturni centar, 1998, 287.
31
ore Pejanovi, Stanovnitvo, kolstvo i pismenost u krajevima bive Bosne i Hercegod d vine, Sarajevo, Drutvo Prosveta, 1939, 1, Kako je godine 1913 (uoi rata) bilo u Bosni i Hercegovini 1.962.411 stanovnika, a 1921. godine samo 1.889.929, mesto 2.250.000, koliko je trabalo biti raunajui prirodni godinji porast sa 1,90 %, to znai da je rat u Bosni i Herv v cegovini progutao oko 360.000 dua veinom mukih , Ovaj podatak veina kasnijih autora prihvaa bez dvoumljenja, tako da na kraju ovaj broj ispada kao broj stvarnih, fizikih rtava, a ne potencijalnog, mogueg stanovnitva na osnovu prorauna. Iste podatke daje i K. Hrelja u navedenom djelu. N. arac navodi podatke Bosanskog Lloyda iz 1920. godine po kojem je apsolutno smanjenje broja stanovnika od 1914v1918. godine iznosilo 71.000 lica. Ako se uzme u obzir i progresivno poveanje itelja po inae visokoj stopi prirodnog prirataja, onda se moe uzeti da populacija BiH u meuvremenu pokazuje negativnu razliku za 211.000 lica, u : Nedim arac, Uspostavljanje estojanuarskog reima 1929. godine sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, Svjetlost, 1975, 24.
32

cenat za Austriju iznosio 0,50 %,33 glad i bolesti, naroito tzv. panska groznica dale v su znaajan doprinos negativnim demografskim promjenama koje su smanjile ljudv ski potencijal i u bosanskohercegovakim gradovima. Traganje za najsumarnijim pokazateljima drutvenovekonomske stvarnosti u Kraljevini SHS prvih godina nakon rata upuuje na zakljuak da je gotovo nemoguv v e statistiki utvrditi veinu relevantnih podataka koji bi nam omoguili da doemo do egzaktnih mjerila.34 Popis iz 1921. godine je ona taka oslonca koja kao zvanina statistika omoguava praenje nekih pojava u drutvu po gradskim optinama, kao to je stanje po broju i konfesionalnoj strukturi prisutnog stanovnitva i meternjeg jezika. Komparacija sa 1910. godinom imala je optimalnu mogunost, jer popisne 1921. godine teritorij gradskih optina zadrava tradicionalni opseg kakav je imao i 1910. godine, dakle, prorauni prisutnog stanovnitva po istoj povrini u dva vrev v menska perioda ostvaruju pretpostavku procesa koji odraava i kompleksne posljev v dice rata i prvih godina konstituisanja nove drave. Kasnije teritorijalne promjene gradskog opsega 1927/1928. godine35 dozvoljavaju i dalje takvo praenje, ali samo djelomino, ogranieno na one gradske optine koje su ostale u istom opsegu, njih 14 od ukupno 66. Kod ostalih gradova moe se konstatovati stanje nastalo proirev v njem iji je rezultat bila i promjena broja stanovnika i njihove konfesionalne i sov v cijalne strukture. Prema tome, urbanizacija kao pojam povaroivanja stanovnika na ovaj nain je zadovoljena mehaniki administrativno, odnosno formalno. Sutinski na osnovu privredne strukture situaciju nije mogao promijeniti prosti zbir broja stav v novnika koji, po tim administrativnim mjerama, ive sada u jedinstvenoj gradskoj optini i jednostavno se zbog te injenice i prilikom popisa podvode pod gradsko stav v novnitvo. Stvarna posljedica bila je da izmijenjena struktura gradskih optina, kako
33 34
I. Hadibegovi, Bosanskohercegovaki gradovi, 128.
Tomislav Iek, Djelatnost Hrvatske seljake stranke u Bosni i Hercegovini do zavoenja diktature, Sarajevo, Svjetlost, 1981, 65, Autor navodi M. Goranovia (Poljoprivredni dod d hodak Jugoslavije, str. 1v2, Separat iz Arhiva Ministarstva poljooprivrede, God. IV, sv. 9, Beograd, 1937) koji kae da se uvjerio da je za peiod od 1919. do 1922. vrlo teko vriti ma kakva istraivanja, koja bi se bazirala na statistikim podacima. Slubene novine Kraljevine SHS, IX, 221vLXI, Beograd, 30. septembar 1927, Slubeni deo, Na osnovu l. 165. Finansijskog zakona za 1927/28. godinu ovlaten je ministar unutranjih djela da odredi ime, obim i sjedite optina u bosanskohercegovakim oblastima, Slubene novine Kraljevine SHS, X, 139vXLVI, Beograd, 20. juni 1928, Slubeni deo. Na osnovu l. 1 Zakona od 12. decembra 1927. godine ministar unutranjih djela bio je ovlaten da u roku od 6 mjeseci mijenja obim, ime i sjedite optina u oblastima u Bosni i Hercegovini. Na osnovu ovih ovlatenja, pored ostaloga, ministar A. Koroec promijenjeno je ime gradskih optina Lijevno u Livno i Duvno u Tomislav grad.
35

privredna i socijalna, tako i nacionalnovkonfesionala, pojedine gradske optine ovim proirenjima je izraajno agrarizirala.36 Dok se period 1921. godine moe oznaiti kao trenutak popisom registrovane globalne deurbanizacije, ali ne i agrarizacije, pov v pis 1931. godine registruje u velikom dijelu gradskih optina u Bosni i Hercegovini proces suprotan povaroivanju. Zakon o optinama iz 1933. godine nivelisao je i sve ostale razlike identinim ureenjm i veine bivih gradskih i svih seoskih optina. To naravno ne znai da se grad mogao administrativnovteritorijalnim proirenjem i zakonskim propisima ukinuti, grad i dalje i po Zakonu zvanino nosi svoj naziv grav v da, atributi gradskog jezgra ne gube na znaenju u smislu heterogenosti drutvenov ekonomskih karakteristika tipinih za gradske sredine. Takve gradske optine su siv v stem paralelnih svjetova koji su upravnim odlukama prisiljeni da ive u istoj optiv v ni, koji su potpuno upueni jedni na druge, ali kroz suprotnosti sela i grada ne vode ih u tome identini ili slini interesi. Nova organizacija kroz zvaninu statistiku otev v ava, ako ne i onemoguava praenje odreenih pojava gradskog ivota, ali na srev v u, to nisu jedini podaci koji su ostavili traga. Rat je ostavio teke poljedice i promijenio demografsku sliku bosanskohercev v govakih gradova, a neposredno poslije rata u vrijeme formiranja narodnih vijea su i odreene kategorije stranih doseljenika naputale zemlju ne oekujui odluke nov v vih vlasti o njihovom statusu. Migraciona strujanja u bosanskohercegovakim grav v dovima dobila su dvosmjerni karakter, jedni su iseljavali, drugi dolazili i useljavali, sa generalnom podjelom na strance i domae. Iseljavanje stranaca dobrovoljno zav v poeto je jo prvih dana oktobra 1918. godine i ubrzavano po okonanju rata. Tu je rije, u prvom redu, o vrhovima inovnike, vojne i policijske birokratije zajedno sa ranijim poglavarom Bosne i Hercegovine generalom Sarkotiem, koji je dobio i spev v cijalnu dozvolu za iseljenje, da bi promijenjene politike prilike, koje su i bile glav v vnim uzrokom ovog posredno dobrovoljnog iseljavanja, u proljee 1919. godine dov v
Prikladniji je izraz poseljaenje gradova jer sutinski odgovara promjenama nakon Urev v dbe iz 1928. godine, poto veliki procenat agrarnog stanovnitva nije neka nova i neobina karakteristika bosanskohercegovakog grada, u kome je ivio odreeni procenat takvog stanovnitva nasljeen i iz austrougarskog perioda. Tada su neke gradske optine imale i preko 50% stanovnika koje je ivjelo od poljoprivrede. (I. Hadibegovi, Bosanskohercegovaki gradovi, 37v39). Procesom agrarne reforme nakon 1918. godine taj procenat se naglo topio, ali popisi stanovnitva i statistika ne prate te promjene. Meutim, za razliku od tog tipa grav v dova u kojima agrarno stanovnitvo ini dio sloene i osobene socijalnovekonomske strukv v ture bosanskohercegovakog grada, sada su se formirale gradske optine mjeovitog tipa sasv v tavljene od dva heterogena dijela. U ovoj administrativnovteritorijalnoj konstrukciji jedinstva paralelnih svjetova gradsko jezgro je urbano ostrvo utopljeno u seoskom moru ija je dubina u zavisnosti od veliine prikljuenog seoskog teritorija i broja seoskog stanovnitva .
36
79
bile novi kvalitet formom Naredbe o isljevanju stranaca.37 Ovaj drugi talas iseljeniv v v ka, bilo dobrovoljno bilo prisilno, bili su i privrednici svih struka i dio visokokvaliv fikovanih radnika u pojedinim industrijskim pogonima, kao i na eljeznici. Dok su prve dvije kategorije stranaca iz svih oblika dravne slube nalazile vrlo upitnu zav v mjenu38 po strunom kvalitetu, dok su se na mjesto odseljenih privrednika ubacivali novi ljudi, kvalifikovani radnici su stvorili kadrovskovtehnoloku upljinu koja se tev v ko mogla odmah popuniti nedostatnim domaim ljudima, pokazujui da se praznina u pojedinim tehnikim znanjima, kao npr. na eljeznici, nije u prethodnom periodu adekvatno kvantitativno i kvalitativno mijenjala u korist kvalifikacija ovdanjeg rav v dnitva. Na mjesto privrednika, osobito trgovaca,39 ubacuju se, pored starih domaih trgovaca, novi ljudi kojima je i povoljna konjuktura nakon rata kao i olakice za dov v bivanje obrtnica bila izrazito poticajna da je prvih godina ivota u novoj dravi ova brana znatno premaila onu prijeratnu. Promjena nacionalne, a time i socijalne struv v kture odlaskom stranaca ostavila je na taj nain razliite posljedice u Bosni i Hercev v
Kasim Isovi, Prilike u radnikom pokretu Bosne i Hercegovine 1919. i 1920. godine, Graa, u: Glasnik ADA BiH, God. 1968v1969, Knj. VIIIvIX, Sarajevo, ADABiH, 1968/1969, 318.
37
Iljas Hadibegovi, Radnika klasa, 200, 153, To ilustruje struktura iz 1905. godine koja pokazuje da je na bosanskohercegovakim eljeznicama radilo od ukupno 1.365 radnika i slubenika : 713 (52,2%) iz Austrije, 216 (32,4%) iz Ugarske i samo 210 (15,4%) iz BiH. Srev v dinom 1912. godine od ukupno 5.256 radnika na eljeznici od kvalifikovanih 882, domaih je bilo 259 ili 29% u odnosu na 623 stranaca ili 70%, a kada je u pitanju radnitvo bez kvaliv v fikacija odnos je bio obrnut, domaih od ukupno 1.202 bilo je 1.049 ili 87,3%.
38
Znatno uporite u trgovini u bosanskohercegovakim gradovima imali su doseljeni stranv v ci, posebno iz redova Jevreja, doprinosei sa Jevrejima starosjediocima kao pridolice uz poveanje broja gradskih trgovaca, Jevreji Akenazi srazmjerno svome broju bili su ekov v nomski znatno uticajniji. Strani dravljani bili su vlasnici radnji kojih je bilo u njihovim rukama ve 1907. godine 3.957 ili 8,98 % od ukupnog broja. Inae, kada je rije o Jevrejima vlasnicima preduzea i radnji njih je iste godine bilo 1.262 ili 3 %, sa tendencijom stalv v nog rasta, ve 1913. godine 1.923 ili 3,6 %, u: I. Hadibegovi, Radnika klasa, 97v102, I. Hadibegovi, Bosanskohercegovaki gradovi, 47, Ideja da se poslovni odnosi odvijaju samo unutar svoga nacionalnovkonfesionalnog kruga, potaknuta izbijanjem politikih antav v gonizama, bili su izraz i odreenih inferiornosti u konkurenciji s jevrejskim privrednicima. Deviza svoj svome pojavila se i u srpskoj nacionalnoj sredini u Bosni i Hercegovini pred Prvi svjetski rat, ali nije ostala na nju ograniena Ona e docnije biti vie prisutna u drugim, posebno malograanskim krugovima, u kojima je egzistirala jo od kraja 19. stoljea, u: Devad Juzbai, Nekoliko napomena o Jevrejima u Bosni i Hercegovini u doba austrouv v garske uprave, Sefard 92, Zbornik radova, Sarajevo, Institut za istoriju i Jevrejska zajednica BiH, 1995, 93v111.
39
80
govini i njenim gradovima u zavisnosti od broja i pojedinih profesija koje su dotle obavljali stranci. Dok je uprava postepeno popunjavana novim ljudima, kada istov v vremeno dolazi do promjene nacionalnovkonfesionalne strukture birokratskog apav v 40 41 rata i izrazitog pada profesionalnog kvaliteta novog inovnitva, prazna mjesta u privrednoj djelatnosti, kao to je trgovina, vrlo brzo su popunjavana i proirivana ambicijama novih ljudi, dotle i dalje kvalifikovana radna snaga ostaje otvoren prov v blem koji ne smanjuje motivaciju vlasti da nastavi i dalje iseljavanje pripadnika svih profesija, ako su to inicirali interesi politike, ali i drutvenovekonomske prirode. Poetni impuls za iseljavanjem usmjeren na one strance doseljene u toku rata ubrzo je tranformisan na sve strance, odnosno one koji nisu mogli dokazati zemaljv v sko pripadnitvo, kao i zaviajno pravo. Naredba koja nije imala pravni lijek bila je formulacijom dokazivanja i dravnike vjernosti preputena subjektivnoj procjeni organa upravne vlasti. itava kampanja, koja nije bila ograniena samo na Bosnu i Hercegovinu, imala je viestruke motive kao i vrlo sloene posljedice i predstavljala je u kontinuitetu materijalizaciju animoziteta koji su jasno bili izraeni u drutvenov politikim i ekonomskim suprotnostima prethodnog austrougarskog perioda vlasti.42 U pozadini je stajala tenja politike nove drave u nastajanju nakon svjetske katakliv v zme da se oslobodi stranih doseljenika, posebno iz neprijateljskih drava, oslobodi konkurencije stranaca privrednika i monopolie unutranje trite u obolu politikih motiva meu kojima je za dobivanje politikog povjerenja irokih slojeva bio, svav v kako, jedan znaajan motiv. To je istovremeno bila prilika na domaem, lokalnom tlu u bosanskohercegovakim gradovima da, u vrlo povoljnim novim politikim uslov v vima, doe do smjene i zamjene stranog elementa domaim na svim onim mjestima na kojima je sjedio stranac, objektivno i tamo gdje se u vrijeme austrougarske vladav v vine nije ni mogao nai domai kadar takvog znanja i sposobnosti. Ozbiljno ugroev v no funkcionisanje eljeznikog saobraaja u Bosni i Hercegovini prisililo je domae vlasti na akciju i apele suprotne intencijama iz Naredbe, a sa druge strane to je pokav v
Atif Purivatra, Jugoslovenska muslimanska organizacija u politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Sarajevo, Svjetlost, 1977, 40v47, Nusret ehi, Bosna i Hercegod d vina 1918d1925. (privredni i politiki razvoj), Sarajevo, Institut za istoriju, 1991, 42.
40
Kasim Isovi, Struktura i funkcionisanje organa dravne uprave u Bosni i Hercegovini u vremenu od 1918. do 1924. godine, u: Glasnik ADA BiH, God. II, Knj. II, Sarajevo, 1962, 53v54.
41
Istupajui protiv stranih kapitalista i dravnih vlasti graanski politiari istupali su i protiv stranih radnika. Kroz njihove istupe esto je provejavao izraziti nacionalizam i mrnja prema strancima uopte to je bilo strano bosanskohercegovakim socijaldemokratima, u: Devad Juzbai, Politika i privreda u Bosni i Hercegovini pod austrougarskom upravom, Posebna izdanja, Knj. CXVI, Sarajevo, ANUBIH, 2002, 336.
42
81
zalo da nisu u svim branama zreli uslovi za takve radikalne promjene. Osim negav v tivnih meunarodnih implikacija, izgon stranaca koji je dobio razmjere iroke akcije i izrazito materijalistikih i pljakakih motiva,43 nailazio je na otpor i pojedinih dov v 44 45 maih krugova nasuprot ak i euforinom odobravanju drugih. Akcije radnikog pokreta, naroito one prvih godina nove drave, imale su za posljedicu izgon onih radnika koji su na osnovu zaviajnog prava proglaavani stranv v cima, iako su bili stanovnici ne samo zajednike drave, nego i susjednog sreza. Po tom kljuu zaviajno pravo slui kao mjera za suzbijanje i razbijanje radnikih trajv v kova i protesta, primjenjena u tom cilju nekad je bila uspjena. Meutim, u sluaju trajka rudara u Kreki dovela je do otvorene pobune rudara decembra 1920. godine (Husinska buna) koji su, pored ostaloga, titili kolege, preteno Slovence, a i domav v e rudare izbaene iz mjesta stanovanja u kome nisu bili zaviajni. To je prema mjev v
Nusret ehi, Bosna i Hercegovina 1918d1925. (privredni i politiki razvoj), Sarajevo, Inv v stitut za istoriju, 1991, 329, 334v335, Ima dosta primjera da je Naredba o izgonu stranaca iz Bosne i Hercegovine bila dobar povod lokalnim vlastima da uz beznaajan povod se doepaju oni ili oni koji su stajali iza te vlasti tuih posjeda, kue, stana, krme, hotela i sl. Naredba i dodatne kontraverzne instrukcije davala je povoda da je vrena i po kriterijima ovisnim od dobre volje i stava lokalnih vlasti, pri emu se u tome naroito isticao u bijeljinskom kotaru naelnik Milii koji je u roku od 3 dana protjerivao strance iz drave pod isprikom nestaice stanova.
43
Pored radnike tampe kao to je bio Glas slobode koji je kritikovao protjerivanje stranih radnika i podravao organizovane akcije domaeg radnitva koje se u pojednim mjestima kao u Jajcu odupiralo progonu i beogradska Samouprava je 1919. godine kritikovala odluku o protjerivanju stranaca jer se stvara utisak nasilja i to bi moglo koditi naoj stvari u Parizu, u: Nusret ehi, Bosna i Hercegovina, 327.
44
Utvrdivi da je mjera o izgonu stranaca logina posljedica njihova dranja prema nama Jugoslavenima u prolosti, a i sada, u daljem tekstu se navodi: Kad sve ne bi bilo ovih razloga, ima i drugih, a ti su ekonomske naravi. 40 godina od okupacije, Austrija je samo dov v seljavala strance, od beskunika stvarala je trgovce i obrtnike, ila im je u svemu na ruku. Sa strancima je napunila sve urede, od najveih do najmanjih. Sve ovo bilo je na tetu domaeg naroda, nae djece. Domai narod bio je odasvuda istisnut, iz trgovine, iz obrta, iz ureda. Ovo treba uvaiti, jer se neto slina nije dogodilo nigdje u Europi. Od 40 godina je, to nam ovi ljudi otimlju svaki rad u trgovini, uguuju svaku inicijativu, zatvaraju vrata sviju ureda naoj djeci. Je li vrijeme da to prestane? Ve sam ovaj razlog bio bi dovoljan da im se dovikne pred licem Boga i svijeta: Bilo je dosta vaeg pira i iara tuinska gospodo, molimo vas da se povuete, a da se uini mjesta u trgovini, uredima i dravnim slubama i naim ljudima, u: Jugoslavenski list, II, 106, Sarajevo, 10. svibnja 1919, 1, Todor Kruevac, Razvojni put trgovine grada Sarajeva u periodu izmeu ratova (1918d1941), u : Glasnik ADAR BiH, God. XIIvXIII, Knj. XIIvXIII, Sarajevo, 1972/1973, 134.
45
82
rama i potezima vlasti bila odrednica koje se upravna vlast drala kao principa ugrav v enog i u akt Obznane od 30. decembra 1920. godine, nakon to je opao nivo i intenv v zitet velike akcije izgona stranaca, ali sam in, uz povremeno oivljavanje, nije nev v stao ak ni nakon donoenja Zakona o dravljanstvu 1. novembra 1928. godine. Zav v v viajno pravo je itavo vrijeme postojanja kraljevske drave imalo i tu funkciju odv stranjivanja nepodobnih iz grada kao svojevrsni ostracizam prve polovine 20. stoljev v a.46 To je potvrdila krajem decembra 1939. godine i vladina Uredba o izmeni i dod d puni Zakona o zatiti javne bezbednosti i poretka u dravi unoenjem tzv. lana 12a, koji je prvostepenim upravnim organima dao iroke ovlasti da mogu po svom nahov v enju lica nepoudna reimu uputiti na boravak u koje drugo mjesto, odnosno lev v galizovana je konfinacija. Jo i prije ove Uredbe, koja je vaila za cijelu dravu, u Banovini Hrvatskoj donesena je Uredba o redarstvenim prekrajima po kojoj su vlav v sti nepoeljne osobe mogle, na osnovu odluke gradskog ili kotarskog poglavarstva, biti istjerane iz optine ili kotara u kojima nisu zaviajne.47 Na taj nain je zakonski regulisano progonstvo zadrano kao retrogradna i restriktivna mjera koja, ne gubei nita od svoje sutine potvrene i Ustavom iz 1910. godine ( 5),48 postaje tradiciov v nalizam u kontinuitetu do kraja perioda i kraljevske drave. Rezultati prisilnog i dobrovoljnog iseljavanja stranaca iz Bosne i Hercegovine prvih godina nove drave bili su viestruki, njihov broj u ukupnom broju stanovnika gradova i zemlje u cjelini je znaajno smanjen, ali oskudni i nedovoljno precizni stav v 49 tistiki i drugi podaci ne omoguavaju jasne tvrdnje. Mogui su samo pojedinane
Glas slobode, XIII, 20, Sarajevo, 17. maj 1923, 3, Progon stranih radnika putem dozvola za boravak preko policije i sreskih poglavara, Isto, 49, 6. decembar 1923, 3, Otputanje stranih radnika u Tesliu, a neki su jo od osnivanja fabrike, Glas slobode, XVIII, 3, Sarajevo, 19. januar 1928, 3, Progon iz bosanskohercegovakih gradova na osnovu zaviajnog prava koje je omoguavalo progon nepoudnih naroito radnika, na djelu je progon radnika Slovenaca iz Jajca.
46
Ljubo Boban, Maek i politika Hrvatske seljake stranke 1928d1941. (Iz povijesti hrvatsd d kog pitanja), 1, Zagreb, Liber, 1974, 238.
47
Zemaljski ustav (tatut) za Bosnu i Hercegovinu, Iv Opa graanska prava; 5 ( ...) One koji nisu mjetani, doputeno je protjerati iz nekog mjesta ili podruja samo prema propisima, koji o tome postoje (), u: Devad Juzbai, Nacionalno politiki odnosi u Bosanskohercegovakom Saboru i jeziko pitanje (1910d1914), Sarajevo, ANUBiH, 1999, 218.
48
Narodno jedinstvo, II, 47, Sarajevo, 21. februara 1919, 1, br. 48, 22. februar 1919, 1, Autor lanka Kraljevina SHS u brojevima M. MakalevJuranovi koristi podatke iz zvaninih izvora a za novu Srbiju i Crnu Goru iz engleskih izvora, odnosno, na osnovu podataka i iz popisa 1910. godine u Bosni i Hercegovini pravio je proraun na temu d mogunosti i probd d
49
83
indikacije kao za Sarajevo iz koga se do jeseni 1919. godine iselilo ve 3.500 lica, a do januara 1921. godine 4.500 ili, prema jednoj tvrdnji, 50 % svih stranaca registrov v vanih u tom gradu 1910. godine.50 Manji broj stranaca koji je ostao u zemlji, nastojev v i dobiti ili su ve dobili uslovno zaviajno pravo, imao je srazmjerno broju i manji v uticaj u svim onim granama gdje su ga do tada drali. Iako su njihova znanja i struv nost i dalje neophodni, stranci nisu vie onaj faktor razvoja bosanskohercegovav v kih gradova kakav i koliki su bili u predhodnom periodu. Na njihova mjesta, stanov v ve, poslovne prostore ak i na njihov namjetaj dolaze novi, domai ljudi, preteno iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, ali i iz raznih drugih mjesta nove drave. Prev v ma statistici Trgovake i obrtnike komore u Bosni i Hercegovini i na osnovu podav v taka iz svih vanijih industrijskih preduzea do polovine 1924. godine vidi se da je broj stranih radnika srazmjerno prema broju uposlenih domaih radnika vrlo neznav v tan. U 57 veih preduzea umske, rudarske, metalske, hemijske, mlinarske, tamv v parske, stolarske, hotelske i druge industrije ima svega 901 inovnik, 703 poslovov v e i specijalista i 29.298 radnika, od toga broja stranaca ima 230 inovnika, 220 pov v slovoa i specijalista i 795 radnika. U tim preduzeima uposleno je, dakle, ukupno 30.972 inovnika, specijalista i radnika, a od toga 1245 stranaca, to ini svega 4 % svih uposlenih radnika u Bosni i Hercegovini. Tih 4 % su mahom specijalisti koji ne mogu da se zamijene domaom radnom snagom.51 Popisom stanovnitva u Kraljevini SHS od 31. januara 1921. godine registrovav v no je brojano stanje prisutnog stanovnitva kao graansko, vojniko i trajno i prov v lazno prisutno. Kako dravna statistika daje kumulativne podatke o zateenom stav v novnitvu bez distinkcije, ti podaci ne odgovaraju u potpunosti stvarnom stanju, ali su zvanini i jedini kojima raspolaemo kada su u pitanju i bosanskohercegovaki gradovi i zemlja u cjelini. Popis iz 1921. godine pokazuje da je u Bosni i Hercegoviv v ni tada ivjelo ili zateeno 1.890.440 stanovnika, to je manje za 7.604 stanovnika ili
lemi vjerske i nacionalne majorizacije Srba u novoj dravi kojih ima najvie, ali su ukupno u toj istoj dravi manjina. Podaci koje navodi M. Makale i koji su rezultat linih kalkulacija auv v tora ne mogu se ni u kojem sluaju ozbiljno koristiti za 1919. godinu, jer poetkom te godine nema jo nikakvih ozbiljnih statistikih pokuaja. Grad Sarajevo u martu iste godine vri tek popis ukupnog stanovnitva grada u cilju regulisanja aprovizacionih spiskova. Prema tome, ti podaci nisu relevantni za 1919. godinu da bi se mogli upotrebiti kao pokazatelji rezultata izgona stranaca, pa ni oprezno samo kao indikacija kao to je sluaj kod autora N. ehia (Bosna i Hercegovina 1918v1925, 341).
50 51
T. Kruevac, Razvojni put trgovine grada Sarajeva, 134.
Glas slobode, XIV, 22, Sarajevo, 5. juni 1924, 2, List navodi da su takvi radnici stranci kao specijalisti neophodno potrebni naoj privredi, o njima, to vie, i zavisi normalno funkv v cionisanje nae industrije koja je upuena na strane specijaliste. 84
0,40 %, sa prosjenom godinjom stopom pada od 0,04 % u odnosu na desetak godiv v na prije, prema popisu iz 1910. godine, kada je Bosna i Hercegovina imala 1.898.044 stanovnika.52 U treoj godini nakon rata brojevi pokazuju pad ukupnog broja stanov v vnitva kao oiti dokaz populacionih gubitaka usljed direktnih i indirektnih posljediv v ca rata.53 Nasuprot ovome padu, registrovano statistikim pokazateljima stanovniv v tvo u 66 bosanskohercegovakih gradova, koji su i u to vrijeme istog nasljeenog tev v ritorijalnog obima, pokazuje ukupni porast od 278.158 iz 1910. godine na 297.859 poetkom 1921. godine, to je za 19.701 stanovnika vie ili za 7,1 %, s tim da je udio gradskog stanovnitva u ukupnom stanovnitvu zemlje za taj period porastao od 14,7 % na 15,8 %.54 Sa stopom urbanizacije od svega 1,06 % za vie od deset godina i sa 84,2 % seoskog ivlja Bosna i Hercegovina ovakvim prosjenim omjerom najrjeiv v tije govori o svojoj ekonomskoj strukturi u kojoj je dominantno uee seoske priv v vrede. Stepen urbanizacije kao udio gradskog stanovnitva u ukupnom stanovnitvu u Kraljevini SHS u to vrijeme bio je 13,1 %,55 te je prema ovom proraunu Bosna i Hercegovina bila neto iznad dravnog prosjeka, dok je u ukupnom stanovnitvu drv v ave od 11.692.730 uee Bosne i Hercegovine bilo sa 16,2 %, a udio gradskog stav v novnitva pokrajine u ukupnom stanovnitvu drave iznosio je 2,55 %.
Dravna statistika Kraljevine SHS / Jugoslavije izdavala je nakon svakog popisa prvo privremene, a zatim i definitivne rezultate popisa prisutnog stanovnitva, pri emu su se pojavljivale i razlike u brojevima. Trgovaka i obrtnika komora za Bosnu i Hercegovinu u 1926. godini koristila se podacima koji su joj do tada bili na raspolaganju za 1921. godinu, jer su definitivni rezultati popisa iz 1921. godine objavljeni tek 1932. godine. Meutim, razlike se pojavljuju kada kasniji autori koriste ove prvobitne podatke koji mogu da imaju i znatna odstupanja u brojevima, pa i kod ukupnog broja stanovnika Bosne i Hercegovine.
52
Veliki gubitak stvarnih i potencijalnih stanovnika nije bio samo posljedica ratnog fizikog unitavanja ljudskih ivota nego i poveane smrtnosti uslijed pogoranih uslova ivota, nedostatka hrane i pogubnih posljedica raznih bolesti, naroito tifusa i groznice. Na osnovu stope prirataja od 1,9 % godinje dobiven je mogui broj stanovnika od 2.250.000 u 1921. godini i broj od 360.000 rtava u Bosni i Hercegovini koje su ustvari potencijalni stanovnici izraunati prema stopi prirataja uz pretpostavku da rata nije bilo.
53
Pokazatelji dobiveni proraunima na osnovu podataka u: I. Hadibegovi, Bosanskoherd d cegovaki gradovi, Prilozi, 299v333, Definitivni rezultati popisa stanovnitva od 31. januara 1921. godine, Sarajevo, Opta dravna statistika Kraljevine Jugoslavije, 1932, 130v246.
54
Nedim arac navodi dr Dolfe Vogelnika (Urbanizacija kao odraz privrednog razvoja FNRJ, Beograd, Savez drutava ekonomista Jugoslavije, 1961, 44v45) koji je kod utvrivanja stepena urbanizacije, doao 60vtih godina XX stoljea do zakljuka, da je 1921. godine u jugoslovenskoj dravi bilo 13,1 %, a 1931. godine 15,1 % gradskog stanovnitva, u: Nedim arac, Uspostavljanje estojanuarskog reima, 51v52.
55
85
Tabela 2. Prirataj stanovnitva u bosanskohercegovakim gradovima od 1910. do 1931. godine:

Broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. Grad Sarajevo ajnie Gorade Foa Fojnica Kreevo Rogatica Visoko Vare Viegrad Biha Bos. Krupa Bos. Petrovac Cazin Drvar KulenvVakuf Klju Sanski Most Stari Majdan Tuzla Bijeljina Brko Graanica Gradaac Modria Bos. amac Kladanj Maglaj Oraje 1910. god 51.919 1.538 1.822 4.432 1.392 1.037 3.378 4.105 3.078 2.551 6.201 3.206 2.906 2.321 2.605 1.268 1.755 2.234 1.197 12.353 10.061 6.517 4.222 3.735 2.469 2.077 1.324 2.143 1.074 1921. god 66.317 1.307 1.608 3.459 1.195 870 3.190 4.062 2.650 2.474 6.372 2.940 2.832 1.998 1.966 1.206 1.540 2.411 992 14.036 11.013 6.832 4.058 3.471 1.454 2.031 1.197 1.952 1.062 Promjena + 14.398 v 231 v 214 v 937 v 197 v 167 v 188 v 43 v 428 v 77 + 171 v 266 v 74 v 323 v 639 v 62 v 215 + 177 v 205 + 1.683 + 952 + 315 v 164 v 264 v 15 v 46 v 127 v 191 v 12 Procenat % + 27,7 v 15 v 11,7 v 22 v 14,2 v 16 v 5,6 v 1,1 v 14 v3 + 2,8 v 8,3 v 2,6 v 14 v 24,5 v 4,9 v 12,3 +8 v 17 + 13,7 + 9,5 + 4,8 v 3,9 v 7,8 v 0,6 v 2,2 v 9,6 v 8,9 v 1,1 1931. god. 78.173 1.350 2.212 4.613 5.323 5.439 10.024 4.709 8.399 4.699 8.374 8.642 15.347 6.158 8.627 9.983 8.953 4.629 8.644 16.708 12.389 7.780 4.581 8.138 5.203 3.412 4.242 4.195 1.257 Promjena + 11.856 + 43 + 604 + 1.154 + 4.128 + 4.569 + 6.834 + 647 + 5.749 + 2.225 + 2.002 + 5.702 + 12.515 + 4.160 + 6.661 + 8.777 + 7.413 + 2.218 + 7.722 + 2.672 + 1.376 + 948 + 523 + 4.667 + 2.749 + 1.381 + 3.045 + 2.243 + 195 Procenat % + 17,9 + 3,3 + 37,6 + 33,4 + 345,4 + 525,2 + 214,2 + 15,93 + 216,9 + 89,9 + 31,4 + 194 + 441,9 + 208,2 + 338,8 + 727,7 + 481,4 + 92 + 778,4 + 19 + 12,5 + 13,9 + 12,9 + 134,5 + 112 + 68 + 254,4 + 114,9 + 18,4
86
Broj 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63.
Grad Srebrenica Vlasenica Zvornik Travnik Bugojno Donji Vakuf Gornji Vakuf Glamo Jajce Livno Prozor VarcarvVakuf Zenica epe upanjacv Duvno Banja Luka Bos. Dubica Bos. Gradika Bos. Novi Bos. Brod Bos. Kostajnica Derventa Doboj KotorvVaro Prijedor Prnjavor Teanj Mostar Bilea apljina Gacko Konjic Ljubinje Ljubuki
1910. god 1.612 1.918 3.190 6.647 1.936 2.027 1.535 1.813 4.236 4.729 1.107 3.274 7.215 2.053 1.807 14.800 3.477 4.098 3.309 3.378 1.376 5.363 3.380 1.548 5.184 1.876 3.068 16.392 1.871 1.560 1.689 2.382 1.259 3.297
1921. god 1.242 1.766 3.139 6.334 2.021 1.817 1.444 1.802 4.132 4.822 1.122 2.796 7.632 1.878 1.552 18.001 3.754 4.157 3.582 4.110 1.437 6.176 3.846 1.428 5.596 1.924 2.781 18.176 1.937 1.781 1.819 2.310 1.108 2.655
Promjena v 370 v 152 v 51 v 313 + 85 v 210 v 91 v 11 v 104 + 93 + 15 v 483 + 417 v 175 v 255 + 3.201 + 277 + 59 + 273 + 732 + 61 + 813 + 466 v 120 + 412 + 48 v 287 + 1.784 + 66 + 221 + 130 v 72 v 151 v 642
Procenat % v 23 v8 v 1,6 v 4,7 + 4,4 v 10,4 v 5,9 v 0,6 v 2,5 +2 +1,4 v14,7 +5,8 v 8,5 v 14 + 22 + 0,8 + 1,4 + 8,3 + 21,7 + 4,4 + 15,2 + 13,8 v 7,8 +8 + 2,6 v 9,4 + 10,9 + 3,5 + 14,2 + 7,7 v3 v 12 v 19,5
1931. god. 7.984 4.904 3.487 6.810 15.960 10.034 10.893 9.093 7.517 4.327 9.468 4.239 9.078 7.192 1.636 22.165 11.100 6.524 4.024 7.386 9.717 6.654 4.881 1.824 6.623 2.677 7.435 20.295 5.397 12.360 4.559 13.527 6.985 3.355
Promjena + 6.742 + 3.138 + 348 + 476 + 13.939 + 8.217 + 9.449 + 7.291 + 3.385 v 495 + 8.346 + 1.443 + 1.446 + 5.314 + 84 + 4.164 + 7.346 + 2.367 + 442 + 3.276 + 8.280 + 478 + 1.035 + 396 + 1.027 + 753 + 4.654 + 2.119 + 3.460 + 10.579 + 2.740 + 11.217 + 5.877 + 700
Procenat % + 542,8 + 177,7 + 11,1 + 7,5 + 689,7 + 452,2 + 654,4 + 404,6 + 82 v 10,3 + 743,9 + 51,6 + 19 + 283 + 5,4 + 23,1 + 195,7 + 56,9 + 12,3 + 79,7 + 576 + 7,4 + 26,9 + 27,7 + 18,4 + 39,1 + 167,3 + 11,7 + 178,6 + 594 + 150,6 + 485,6 + 530,4 + 26,4

Broj 64. 65. 66.
Grad Nevesinje Stolac Trebinje u gradovima u Bosni i Hercegovini
1910. god 1.948 3.251 4.615
1921. god 1.754 2.677 5.856
Promjena v 194 v 574 + 1.241
Procenat % v 10 v 17,7 + 27
1931. god. 6.509 4.161 6.242
Promjena + 4.755 + 1.484 + 386
Procenat % + 271,1 + 55,4 + 6,6
svega svega
278.158
297.859
+ 19.701
+ 7,1%
559.224
+ 261.365
+ 87,8%
1.898.044 1.890.440
v 7.604
v 0,40% 2.323.555
+ 433.115
+ 22,9%
Meutim, od opteg ka pojedinanom, odnosno od prosjenih pokazatelja ka posebnim, slika se mijenja, od 66 gradova u Bosni i Hercegovini njih 41 imaju mav v nje stanovnika u 1921. godini nego 1910. godine, a samo 25 gradova pokazuje uglav v vnom neznatan porast koji u odnosu na desetogodinji period predstavlja ne samo stagnaciju u populacionom razvoju nego i nazadak koji ovako velikim brojem u ukuv v v pnom broju gradova pokazuje u prosjeku stanje deurbanizacije. Registracija ovav kvog stanja neto vie od dvije godine nakon rata u turbulentno vrijeme inkorporiv v ranja u novu dravu i krajem kratke, ali efikasne ere najjaeg djelovanja Naredbe o izgonu stranaca ukazuje na glavne uzronike pada ljudskog potencijala u veini gradskih optina u Bosni i Hercegovini. Gradovi koji u 1921. godini pokazuju izrav v zit prirataj stanovnitva, koji je na kraju i doveo da u prosjeku gradsko stanovnitvo u apsolutnim iznosima nije sa negativnim predznakom, bili su tradicionalni upravni centri, vei i jai gradovi na saobraajnim pravcima, razvijenije gradske privrede. To je prije svega Sarajevo ije je stanovnitvo poraslo za 27,7 %, a utvreno je prilino tano, da se u tom gradu do poetka 1921. godine doselilo oko 12.500 domaih lica, iz ega se vidi da je doseljavanjem nadoknaen i znatno premaen broj odseljenih stranaca.56 U tu grupu gradova spada i Trebinje sa priratajem od 27 %, Banja Luka sa 22 %, Bosanski Brod sa 21,7 %, Derventa 15,2 %, apljina sa 14,2 %, Doboj sa 13,8 %, Tuzla sa 13,7 %, Mostar sa 10,9 %, Bijeljina sa 9,5 %, Zenica sa 5,8 %. U svim ovim gradovima na krajnji rezultat koji je registrovala statistika vie je uticalo mehaniko kretanje stanovnitva u oba pravca nego prirodni prirataj. I dalje su za v useljavanje bili privlaniji gradovi koji su u kombinaciji sa svojim upravnim polov ajem, brojem stanovnika, gradskom privredom, kao trgovaki i saobraajni punktov v vi pruali sliku bolje perspektive pridolicama,57 to pokazuje primjer Travnika koji, iako okruni grad, biljei pad u broju stanovnika za 4,7%, ili Biha sa priratajem od
56 57
T. Kruevac, Razvojni put trgovine Sarajeva, 135. I. Hadibegovi, Bosanskohercegovaki gradovi, 34.

samo 2,8 %. Naseljavanje stranaca zamijenili su domai ljudi iz svih krajeva zemlje, ali prvenstveno iz neposrednog ruralnog okruenja. Regionalna komparacija gradov v va po broju stanovnika pokazuje u 1921. godine sliku koja i dalje ukazuje na posljev v dice rata i nesigurnu situaciju prvih godina izgradnje nove drave, koja je dovela i do novog rasporeda stanovnitva. Gradovi koji su bili poprite neposrednih ratnih zbiv v vanja, a krajem rata i neposredno nakon njega izloeni kao dio ireg podruja jugov v istone Bosne i istone Hercegovine upadima crnogorskih komita koji su izazivali optu nesigurnost i strah, posebno kod muslimanskog ivlja, pokazuju i u 1921. gov v dini negativan prirataj stanovnitva u odnosu na 1910. godinu. Foa je u 1921. gov v dini imala za 22 % manje stanovnika nego 1910. godine, ajnie za 15 %, Gorade za 11,7 %, Rogatica za 5,6 %, Stolac za 17,7 %, Ljubinje za 12 %, Nevesinje za 10 %. Izbjeglice su bile trajni dio doseljenike strukture i pravac njihovog kretanja iao je prema gradovima centralne Bosne i dalje ka sjeveru. Trebinje sa priratajem od 27 % je samo djelomino izuzetak, ako se prenebregne da su u tom periodu preko Boke Kotorske pristizale ruske izbjeglice u Kraljevinu SHS i da je smjetaj u Trebinju bio jedna od stanica na njihovom putu razmjetanja po itavoj dravi.58 Dok su gradovi prema srbijanskoj i crnogorskoj granici pokazivali pranjenje stanovnitva, gradovi sjeverne Bosne prema Savi pokazuju suprotne tendencije, koje promjenom adminiv v strativnih granica veine gradskih optina nakon 1928. godine, uglavnom, ne omov v guavaju da se prate na osnovu drugog popisa stanovnitva iz 1931. godine. U skladu sa svim kompleksnim faktorima koji su uticali na demografske prov v mjene u bosanskohercegovakim gradovima nakon svjetskog rata i na pragu ivov v ta u novoj dravnoj zajednici nije dolo do bitnije promjene u njihovoj klasifikaciji po broju stanovnika. Bosna i Hercegovina i dalje ostaje obiljeena pretenim brojem malih gradova u rasponu od 1.000 do 5.000 stanovnika, 53 grada su ulazila u ovu kategoriju, odnosno 80,3 % od ukupnog broja gradova. Za razliku od klasifikacije u 1910. godini Bosna i Hercegovina u 1921. godini ima i dva grada sa manje od hiljav v du stanovnika, Kreevo i Stari Majdan, 7 gradova sa preko 5000 stanovnika, 4 preko 10.000 stanovnika, kao to su bili Banja Luka, Mostar, Tuzla i Bijeljina, i samo jev v dan grad, a to je bilo Sarajevo, koje je u to vrijeme premailo brojku od 50.000 stav v novnika. I ovi podaci sa svoje strane pokazuju kakav i koliki je bio nivo urabanizav v cije u Bosni i Hercegovini u periodu duem od deset godina.
Nusret ehi, Bosna i Hercegovina, 348v349, Raspoloivi podaci o naseljavanju ruskih izbjeglica u Bosni i Hercegovini su nepotpuni i nisu pruili mogunost da se utvrdi koliko je tano naseljeno potkraj 1920. i 1921. godine u ovoj pokrajini. Navodi kotarskog predstojnika iz Bosanske Dubice o preuzimanju dijela ruskih izbjeglica iz Trebinja, gdje ih se inae, po njemu, nalazi vie hiljada, vie zvue kao proizvoljno uveliavanje broja, ali je nesporna injenica da je Trebinje bilo za mnoge Ruse usputna, a za neke i stalna taka smjetaja.
58
89
Dok nivo urbanizacije59 Bosne i Hercegovine iskazan brojem dobivenim na osnovu prirataja stanovnitva gradova do januara 1921. godine pokazuje izrazito nisku stopu od 1,1 %, karakter urbanizacije izveden na osnovu udjela gradske, nepov v ljoprivredne djelatnosti u ekonomskoj strukturi zemlje iskazuje jo niu stopu koja v je rezultat, a i posredni dokaz zadravanja odreenih agrarnih karakteristika gradv skog stanovnitva bosanskohercegovakih gradova tipinih za predhodni austrouv v garski period. U vrijeme kada je popis vren, bosanskohercegovaki gradovi tek pov v inju osjeati posljedice kompleksne situacije u agraru koju nazivamo agrarnom rev v formom. 60 Zvanina statistika nijednim popisom ne registruje strukturalne promjev v ne u gradovima kao posljedice ekonomskih promjena na selu, jer procesi u agraru nisu imali za posljedicu samo mehaniki priliv seoskog stanovnitva regrutovanog iz obje suprotstavljene grupacije na koje se odnosila agrarna reforma.61 Agrarna rev v
Statistiki podaci kraljevske Jugoslavije najpriblinije pruaju podatke koji odgovaraju dev v finiciji urbanizacije kao odnosu broja stanovnika grada i sela, vrlo manjkavo kada je u pitanju urbanizacija kao proces strukturalnih promjena u korist vanagrarnih zanimanja i drutvenih grupa. Promjene u agrarnim odnosima reformama nakon 1918. godine pribliavaju ove dvije definicije urbanizacije u Bosni i Hercegovini u datom periodu do 1941. godine, pri emu bosanskohercegovaki gradovi nisu izuzetak, ne samo u dravi, nego i ire. Meutim, treba podvui da takva postavka nije univerzalna na isti nain kao to ne postoji jedna takva dev v finicija grada, u: Aleksandar Todorovi, Uvod u sociologiju grada, Beograd, Vuk Karadi, 1965, 67, U mnogim gradovima Azije i Latinske Amerike govori se o hipervurbanizaciji, jer broj stanovnika grada ne stoji ni u kakvom odnosu prema industrijalizaciji ili ekonomskoj snazi (tercijalizaciji grada), pa ti gradovi podsjeaju na onu prenapuenost koja je u Evropi bila svojstvena samo u prvoj fazi industrijske koncentracije. u: Rudi Supek, Grad po mjeri ovjeka, S gledita kulturne antropologije, Zagreb, Naprijed, 1987, 39.
59
Atif Purivatra, Jugoslavenska muslimanska organizacija, 366, Nagle ekonomske promjene na selu poslije ukidanja kmetskih odnosa i doseljavanja prilinog broja muslimanskog seov v skog stanovnitva u gradove imalo je kao posljedicu, pored ostalog, poveanje ve prilino brojne muslimanske sirotinje, Milan Gakovi, Rjeavanje agrarnog pitanja u Bosni i Herced d govini 1918d1921, u: Prilozi Instituta za istoriju radnikog pokreta, God. VI, br. 6, Sarajevo, 1970, 25v26, U jednom izvjetaju kotarskog ureda u Foi iz septembra 1920. godine se, pored ostaloga navodi da Drugi bi razlog bio, koji je nesnoljivost izmeu Srba i Muslimana esto v bacio u nazadak, najnovija naredba o oduzimanju begluka, koja je veliki broj aga i to iskljuv ivo Muslimana bacila na prosjaki tap. Naroito je tim poskoio broj varoke siroadi, koja se skoro iskljuivo regrutira iz bivih aga.
60
Prema statistici Prijavnog ureda Policijske Direkcije u Sarajevu iz 1927. godine u posljedv v nje etiri godine iz provincije se u Sarajevo stalno nastanilo, pored ostalih, i 460 bivih begovskih porodica koje se sada bave sitnom trgovinom ili su se rasuli po raznim drugim rav v dovima. Jo je vei broj drugih lica koja su se stalno nastanila u Sarajevu, u : Glas slobode, XVII, 24, Sarajevo, 17. juni 1927, 2.
61
90
forma mijenjala je i strukturu agranog stanovnitva u gradovima koje ostaje bez vev v ine zemljinih posjeda van grada, kao izvora osnovnih prihoda od kojih su ivjeli u gradu. Na osnovu ekonomskih strukturalnih promjena koje se odnose na udio gradv v ske privrede, stanje urbanizacije u 1921. godini u odnosu na 1910. godinu pokazuv v je da je urbanizacija napredovala za manje od 1 %, odnosno za 0,7 %, dok na osnov v vu istih podataka data stopa u periodu 1885. do 1910. godine iznosi 1,77 %.62 Bosanv v skohercegovaki gradovi su u oba vida urbanizacije i po nivou i karakteru pokazivav v li, kada se uzme u obzir period dug vie od deset godina, ne samo stagnaciju nego i oigledan pad. Tabela 3. Stanovnitvo po profesionalnim grupacijama 1921. godine:
Grana zanimanja Praproizvodnja (poljoprivreda, lov, i sl.) Industrije i zanati Trgovina i saobraaj Javna sluba i slobodne profesije Kuna sluba i ostalo Ukupno: 1910. god. 1.652.778 104.777 55.201 39.245 46,043 1.898.044 stanovnitva % 87,08 5,52 2,91 2,07 2,42 100 1921. god. 1.632.333 121.145 46.870 35.341 54.241 1.889.929 stanovnitva % 86,37 6,41 2,43 1,87 2,87 100
Ovim podacima, bez obzira na njihovu cifarsku korektnost, treba prii kao inv v dikatorima udjela nepoljoprivrednog stanovnitva u ukupnom stanovnitvu Bosne i Hercegovine, to istovremeno ne znai i odnos gradskog stanovnitva naspram sev v oskog. U itavom ovom periodu kraljevske drave, struktura industrijske proizvov v dnje u Bosni i Hercegovini je i dalje, kao preteno primarna, tradicionalno vezana za izvore sirovina (umska, najveim dijelom i rudarska). Stanovnitvo profesionalno vezano za ove privredne grane nije istovremeno i gradsko stanovnitvo, jer su glav v
Gojko Krulj, Ekonomsko stanje Bosne i Hercegovine deset godina posle osloboenja, u: Pregled, knj. II, Sv. 60, Sarajevo, Jaka Kuan, decembar 1928, 345, Statistika sluba izmeu dva svjetska rata nije preciznije diferencirala seosko i gradsko stanovnitvo, pa je oznaena procjena izvedena na osnovu podataka o zanimanju i to na osnovu preliminarnih rezultata popisa stanovnitva iz 1921. godine.
62
91
vni i najvei industrijski kapaciteti u Bosni i Hercegovini i dalje smjeteni po prirodi v proizvodnje van gradskog teritorija. Tome ide u prilog i injenica da je veliki dio zav poslenih u ovim profesijama i dalje ivio na selu i esto mu je sezonski karakter rada u pojedinim industrijama ostavljao poljoprivredu kao dodatnu ili osnovnu moguv v v nost privreivanja. Prema tome, prirataj gradskog ivlja kao prisutnog stanovniv tva u gradskim optinama koje su kao takve administrativnovteritorijalno definisane63 i neizmjenjenog teritorijalnog opsega preostaje kao glavni pokazatelj urbanizacije u periodu 1910. do 1921. godine, a na isti nain i za kasniji period. Popis iz marta 1931. godine registrovao je stanje prisutnog stanovnitva i po optinama koje su u Bosni i Hercegovini u velikom broju uredbama iz 1927/1928. godine doivjele transformaciju svoga obima, od tradicionalnog teritorija ka vie manje velikim povrinama i seoskog okolia. Mehaniko prikljuenje administrativ v vnom odlukom seoskog ivlja u gradsku optinu imalo je za posljedicu registraciju dravne statistike koja iskazuje samo ukupni broj stanovnika neke optine, te je pov v pulaciona eksplozija u pojedinim gradskim optinama direktna posljedica takvog iv v renja grada koje je administrativnom odlukom svrstalo bosanskohercegovake grav v dove u novu kvantitativnu klasifikaciju. Ukupan broj prisutnog stanovnitva kao rezultat prirodnog prirataja i mehaniv v kih strujanja komparativan je samo za 14 gradova koji su ostali istog teritorijalnog opsega, tome se mogu prikljuiti jo Travnik i Tuzla sa manjim promjenama gradv v skog teritorija, dok za ostale gradove poreenje sa 1921. godinom nije precizno, ta vie i potpuno neprimjereno. Stanovnitvo u gradskim optinama Bosne i Hercev v govine u 1931. godini64 brojano je iznosilo 559.224 stanovnika, to je poveanje u
Iljas Bonjovi, Privreda i stanovnitvo Bosne i Hercegovine u meuratnom razdoblju, u: Acta historicodoeconomica Iugoslaviae, Vol. 7, Zagreb, Komisija za ekonomsku historiju Jugoslavije, 1980, 149, Iljas Bonjovi uzima da je gradsko stanovnitvo ono stanovnitvo koje ivi u naseljima sa preko 5 hiljada stanovnika, onda taj dio populacije u Bosni i Hercev v govini iznosio je svega 8,8 % 1921. i 9 % 1931. godine. To se moe smatrati linim stavom i procjenom autora Bonjovia, ali se korektno gradskim stanovnitvom moe karakterisati samo ono stanovnitvo koje ivi u optinama koje su pravno definisane kao gradske.
63
Podaci koje iznosi ore Pejanovi o ukupnom gradskom stanovnitvu u Bosni i Hercev v govini za 1931. godinu ne odgovaraju administartivnom principu gradskih optina, jer ne iznose sa cifrom od 360.255 zbir stanovnika 66 gradskih optina, odnosno gradova. Podaci koje iznosi . Pejanovi i koje mnogi kasniji autori preuzimaju nekritiki kao da su zvanini statistiki podaci, ustvari predstavljaju jednu interpretaciju zvanine statistike, s tim da za ukupan broj gradskog stanovnitva koji je prezentovan nema navedenog ni izvora ni principa na osnovu kojega je dobiven. Moda taj podatak vie odgovara broju stanovnika gradskih jezgra, ali takav podatak se mogao dobiti samo slobodnom interpretacijom koja predstavv v
64
92
odnosu na 1921. godinu za 261.365 ili 87,8 %. U odnosu na ukupan broj stanovniv v ka u Bosni i Hercegovini od 2.323.555 procenat gradskog stanovnitva je skoio na 24,1 %, dok je u ukupnom stanovnitvu drave od 13.934.038 iznosio 4 %. Poveav v nje ukupnog stanovnitva Bosne i Hercegovine u 1931. godini iznosilo je 433.115 stanovnika, ili za 22,9 % u odnosu na 1921. godinu, a ukupna stopa urbanizacije bila je 8,3 % ili 0,083 % godinje.65 Ovo svojevrsno ubrzavanje istorije kao modernizacijski revolucionarni skok od seoskog ka urbaniziranom drutvu je statistika fatamorgana, nastala kao posljev v dica administrativnih odluka koje sutinski nisu promijenile strukturu teritorija koji su proglasili dijelom gradske optine. Popis stanovnitva iz 1931. godine ne registruv v je kumulativno samo posljedice poveanja stanovnitva u gradskim optinama na osnovu prirodnog i mehanikog prirataja, nego i na osnovu administrativnog prirav v taja koji stvara velike razlike izmeu ovih kategorija prirataja stanovnitva. Porast ukupnog stanovnitva u Bosni i Hercegovini izmeu dva popisna perioda biljei rev v zultat od 433.115 stanovnika, pri emu na prirataj ovako uveanih gradskih optina otpada vie od polovine pokazujui, i na taj nain, kako se birokratski u statistikom rezultatu mogu dobiti iskrivljene slike urbanizacije koja iskazuje daleko manje civ v fre na primjeru gradova koji nisu mijenjali svoju povrinu. Dok priraaj u gradskim optinama koje su ostale istog obima ne prelazi 20% za 10 godina, u rasponu od 3,3 % do 19 %,66 prirataj u ostalim optinama je daleko vii, 22 grada imaju poveanje stanovnitva u rasponu od 200 % do skoro 800%, pri emu su Stari Majdan sa povev v
lja lini stav navedenog autora. Prema tome, izvedeni podaci o konfesionalnoj strukturi, u odnosu na navedeni broj stanovnika gradova, ne odgovaraju zbiru podataka po gradskim optinama koje nudi zvanina statistika, u: ore Pejanovi, Stanovnitvo, kolstvo i pisd d menost, 9v10. Definitivni rezultati popisa stanovnitva od 31. marta 1931. godine, Knj. I, Prisutno stanovnitvo, broj kua i domainstava, Beograd, Opta dravna statistika Kraljevine Jugov v slavije, 1937.
65
Izuzetak je gradska optina Konjic koja je Uredbom iz 1928. godine ostala u tradicionav v lnom obimu, ali popis iz 1931. godine registruje poveanje stanovnitva od 2.310 u 1921. godini na 13.527, ili vie za 11.217, odnosno vie za 485,6 %. Postoje samo dva objanjenja, ili je statistika registrovala proirenje optinskog teritorija do koga je zvanino dolo neto poslije popisa, a godina izdanja zvaninih podataka je 1937. i 1938, ili je u pitanju tamparska greka, jer prirodni i mehaniki prirataj za deset godina u ovoj gradskoj optini svedenoj na staro gradsko jezgro nije mogao dati ovaj brojani rezultat, Slubene novine Kraljevine Jud d goslavije, XIV, 88vXXXVIII, Beograd, 16. april 1932, 393, Uredbom ministra unutranjih poslova proirena je gradska optina Konjic selima Podoraac i Umoljani u jednu optinu sa sjeditem u Konjicu, gradu u srezu konjikom Primorske banovine.
66
93
anjem od 778,4 %, Prozor sa 743,9 % i KulenvVakuf sa 727,7 % na vrhu liste ovav v v kvih gradskih optina. Meutim, prosjena stopa prirataja za gradove nepromijenjev nog atara bila je 13 %67 za deset godina, to je ispod prosjeka za Bosnu i Hercegoviv v nu koji se odnosi samo na prirodni prirataj od 19,5 % u 1931. godini.68 Prema ovim brojkama stanovnitvo bosanskohercegovakih gradova u koje se nije mijeala dravna administracija priratajem na osnovu kancelarijskih odluka, sporije je raslo na osnovu i prirodnog i mehanikog prirataja nego stanovnitvo u zemlji, odnosno na selu to nije neobino za ove urbane sredine i predstavlja karav v kteristiku tipinu za Bosnu i Hercegovinu kao poljoprivrednu zemlju koja inae ima vii prirataj od dravnog prosjeka. Mali ukupni prirataj gradskog stanovnitva za deset godina je indikator urbanizacije Bosne i Hercegovine, njenog drutvenog i ekonomskog razvitka u tom periodu koji je vrlo nizak i vrlo spor. U istom periodu stanovnitvo Zagreba upravo najvie raste, a glavni je uzrok razvoj industrije u gradu koji je u tom deceniju narastao od 108.674 stanovnika na 185.581, ili vie za 70,77 %. U tom periodu prirodni porast je samo 6.122 osobe, dok se doselilo 70.785.69 Kombinovanim priratajem Bosna i Hercegovina u 1931. godini nema vie grav v dova ispod 1000 stanovnika, te u novoj klasifikaciji prevlauju gradovi srednje kav v tegorije, 30 gradova veliine od 5v10.000 stanovnika, 23 gradske optine sa brov v jem stanovnika do 5.000, 10 gradova veliine preko 10.000 stanovnika, 2 grada sa preko 20.000 stanovnika i Sarajevo koje se sa 78.173 stanovnika pribliava cifri od 100.000.70 Od svih gradova jedino Livno iskazuje nazadovanje negativnim priratav v jem od 10,3 %, meutim i drugi gradovi kao ajnie pokazuju stagnaciju malih grav v
To su gradovi: Sarajevo sa priratajem od 1921.v1931. godine od 17,9 %, ajnie 3,3 %, Tuzla 19 %, Bijeljina 12,5%, Brko 13,9 %, Graanica 12,9 %, Oraje 18,4 %, Zvornik 11,1 %, Travnik 7,5 %, Tomislavvgrad 5,4 %, Bosanski Novi 12,3 %, Banja Luka 23,1 %, Derv v venta 7,4 %, Prijedor 18,4 %, Mostar 11,7 %.
67 68 69
Kemal Hrelja, Kako je ivio narod, 17.
Nikola Peri, Prirast i kretanje gradskog stanovnitva s naroitim obzirom na grad Zad d greb, u: Pregled, God. XI, knj. XIII, sv. 162, Sarajevo, Jovan Kri i Todor Kruevac, juni 1937, 378. Planirani popis stanovnitva Kraljevine Jugoslavije za 1941. godinu nije obavljen zbog rata, ali na osnovu prosjene godinje stope prirataja postoje prorauni koji se uzimaju kao zvanini, za Bosni i Hercegovinu kao i za grad Sarajevo, Bosna i Hercegovina bi po tom proraunu imala na dan 31. marta 1941. godine 2.850.000 stanovnika, a grad Sarajevo 92.267, u: Statistiki godinjak 1945d1953, Sarajevo, Zavod za statistiku i evidenciju NR Bosne i Hercegovine, 1954, 39, Kemal Hrelja, Pregled drutveno ekonomskih prilika u Sad d rajevu izmeu dva rata, u: Sarajevo u revoluciji, Tom I, Sarajevo, Istorijski arhiv Sarajevo, 1976, 63v64.
70
94
dova u izrazito siromanom seoskom okruenju. Dotle Banja Luka kao banovinski v centar biljei porast od 4.164 stanovnika ili za 23,1 % vie, potvrujui tradicionalv nu privlanost upravnih, a potom i privrednih i saobraajnih centara za novopridov v 71 lice koje postaju stanovnici grada. Do Zakona o optinama iz 1933. godine po vaeim propisima i proceduri gradv v skim optinama proglaeni su jo Tesli 8. avgusta 1931. godine72 i Kupres 5. marta 1932. godine,73 te Bosna i Hercegovina do kraja perioda kraljevske drave ima ukuv v pno 68 naseljenih mjesta koja su, bez obzira na promjene komunalne regulative, zav v drala pravo da se mogu nazivati gradom. Na taj nain poveao se i udjel stanovniv v tva gradskih optina u ukupnom stanovnitvu Bosne i Hercegovine, kao i drave u cjelini za 26.715.74 Ovaj broj se pridruio cifri od ukupnog broja stanovnika koji nav v stanjuju optine administrativno ureene kao gradske, odnosno sa atributom grada, meutim, drutvenovekonomska struktura tog stanovnitva nije istovremeno znaiv v la i odreenje gradski na osnovu profesionalne podjele na zanimanja u i van seoske privrede. Ovdje se demografija kao vrlo zahvalno polje za praenje porasta gradov v va, odnosno urbanizacije suoava sa vrlo nemodernim preprekama meuratne stativ v stike koja na ovome principu nije registrovala, pa prema tome ni pratila ove struktuv v ralne diferencijacije ovako oblikovanih gradskih optina u Bosni i Hercegovini, to za posljedicu ima brojano teko uoljive sutinske parametre urbanizacije u odnosu na ove administrativno formalne. Popis stanovnitva iz 1921. godine brojano ilustruje da nije promijenjena trav v dicionalna heterogena konfesionalna, etnika i jezika struktura bosanskohercegov v vakih gradova koja je, uz ve postojei mozaik muslimani, pravoslavni, katolici i
U desetogodinjem periodu izmeu dva popisa stanovnitva gradovi Beograd, Zagreb i Subotica bili su jedini gradovi u kraljevskoj dravi sa preko 100.000 stanovnika. U kategoriju od 50v100.000 stanovnika pored Ljubljane i Sarajeva 1931. godine ulaze Skoplje i Novi Sad, porastom stanovnitva za 68 %, odnosno 63,6 % zahvaljujui tome to su u posljednje vreme postali centri civilne i vojne administracije, a porasli su i zbog svog povoljnog geografskog i privrednog poloaja, u: Definitivni rezultati popisa stanovnitva od 31. marta 1931 godine, Knj. I, Prisutno stanovnitvo, broj kua i domainstava, Beograd, Opta dravna statistika Kraljevine Jugoslavije, 1937, XIVvXV.
71
Slubene novine Kraljevine Jugoslavije, XIII, II deo, 179vLVIII, Beograd, 8. avgust 1931, 1208.
72 73 74
Slubene novine Kraljevine Jugoslavije, XIV, I deo, 52vXX, Beograd, 5. mart 1932, 151.
Kupres je u 1921. godini imao 882 stanovnika da bi administrativnim proirenjem teritorija u 1931. godini narastao na 16.094, to je poveanje za 15.212 ili 1724,7 %. Tesli je u 1921. godini imao 1833 stanovnika, na isti nain kao i Kupres uz prirodni i mehaniki prirataj narastao je na gradsku optinu od 14.819 stanovnika, vie za 12.986 ili 708,5 %. 95
jevreji, u austrougarskom periodu dobila na sloenosti useljavanjem stranaca. Dok je mozaik i dalje prisutan brojani odnosi izmeu njegovih sloenih dijelova su se promijenili, sa tendencijom daljih promjena koje su nastavljene u itavom periodu Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije pod uticajem svih kategorija prirataja stav v v novnitva. Meutim, pored prirodnog prirataja mehaniki prirataj u jednom pravv cu ka gradu, kao i administrativni prirataj bili su osnovnim uzrokom da se upravo odnos izmeu konfesionalnovnacionalih grupacija u bosanskohercegovakim gradov v vima mijenjao sa ispoljavanjem koje se ve da naslutiti u prvom popisu stanovniv v tva. Dok prvi popis iz 1921. godine registruje promjene koje su najveim dijelom posljedica velikog rata i politike nove drave prema strancima, drugi popis registruv v je i rezultate administrativno teritorijalne politike drave koja je uz visok mehaniki prirataj doprinijela da bosanskohercegovake gradske optine, za vrlo kratko vriv v jeme dobiju drugaiju vjerskovetniku strukturu, sa politikim tendencijama da se takve promjene nastave i dalje. Brojne administrativnovteritorijalne promjene obiv v ma gradskih optina tridesetih godina u Bosni i Hercegovini uvijek su predstavljav v le i promjenu vjerskovnacionalne strukture na ovaj nain oblikovanih gradskih optiv v na, to je svakako uslonjavalo i politiku upravljanja takvim optinama koje su ve i samom promjenom ekonomskovsocijalne strukture ukljuivanjem sela izrazito dov v bile na kompleksnosti.
96
Tabela 4. Konfesionalana struktura u bosanskohercegovakim gradovima 1910, 1921, i 1931. g:

Konfesija Muslimani Pravoslavni Rimovkatolici Grkovkatolici Jevreji i ostali Protestanti Drugi hriani 11.115 1910. god. 139.816 56.184 68.438 1921. god. 144.898 68.345 70.152 812 11.537 1.649 466 10.798 1.909 1.787 317 v + 260 v 2,9 + 15,8 1931. god. 244.789 172.068 127.873 Promjena 1910.v1931. + 104.973 + 115.884 + 59.435 Procenat % + 75,1 206,3 + + 86,8
Tabela 5. Procenat konfesionalnih struktura u ukupnom gradskom stanovnitvu 1910, 1921, 1931:
Konfesija Muslimani Pravoslavni Rimovkatolici Jevreji i ostali Protestanti Drugi hriani 99,1% 1910. god. 50,3 20,2 24,6 4,0 1921. god. 48,65 22,95 23,55 3,87 0,55 0,16 100% 1931. god 43,77 30,77 22,87 1,93 0,34 0,32 100% Promjena 1910.v1921. v1,65 +2,75 v1,05 v0,13 Promjena 1921.v1931. v 4,88 + 7,82 v 0,68 v 1,94 v 0,21 + 0,16 Promjena 1910.v1931. v 6,53 + 10,57 v 1,73 v 2,07
Izvor: Die Ergebnise der Volkzhlung in Bosnien der Hercegovina vom 10. Oktober 1910; Definitivni rezultati popisa stanovnitva Kraljevine SHS/Jugoslavije 1921. i 1931. gov v dine
97
Proces demografskog nazadovanja Muslimana u bosanskohercegovakim grav v dovima nastavljen je i nakon 1910. godine kada popis stanovnitva registruje njihov dotadanji izrazitiji procentualni pad u ukupnom stanovnitvu gradova. Dok su Muv v slimani imali brojano najvie stanovnika u gradovima iji je cifarski ukupni rast iao uzlaznom linijom, da bi 1931. godine75 u odnosu na 1910. godinu bio za 75,1 % vii, procenat muslimanskog stanovnitva u ukupnom stanovnitvu gradova u Bov v sni i Hercegovini biljei lagani, ali kontinuirani pad, od 50,3 % u 1910. godini preko 48,65 % u 1921. do 43,77 % u 1931. godini, ili za 6,53 % manje nego dvadeset i jev v dnu godinu prije. Izraeniji prirataj muslimanskog stanovnitva je mijenjao struktuv v ru nekih gradskih optina 1931. godine, kao Bugojna za 897,8 %, Kreeva poveav v njem za 646,9 %, Varea za 389,1 %, Fojnice za 290,6 %, apljine za 535,7 % i Dov v boja, u kome poveanjem za 619,8 % postaju veinsko stanovnitvo. Karakteristino je za populaciona kretanja nacionalnovkonfesionalnih grupacija u ovim gradovima da sve konfesionalne grupe u ukupnom stanovnitvu gradova imaju silaznu putanju svoga demografskog razvoja osim pravoslavnog ivlja koje jedino ima stalnu uzlav v znu putanju. Dok je katoliko stanovnitvo u bosanskohercegovakim gradovima u austrougarskom periodu, zahvaljujui i politici koja je poticala doseljavanje, poraslo preko tri puta i doivjelo pravu demografsku eksploziju, u narednom periodu, zahvav v ljujui upravo politici koja je poticala iseljavanje, katoliko stanovnitvo procentualv v no u ukupnom stanovnitvu gradova lagano opada za 1,73 % u periodu od 1910. do 1931. godine, iako je njegov ukupni broj, za isti period, povean za 86,8 %. Do tada veinsko stanovnitvo u Doboju, Jajcu, ili Livnu i Bosanskom Brodu, registrovano popisima 1910. i 1921. godine, sljedei popis biljei u tim gradovima veinsko muv v slimansko, odnosno pravoslavno stanovnitvo. Isti proces prati i Jevreje koji demov v grafski nazaduju u dvadesetogodinjem periodu za 2,9 % utapajui se, pored ostalov v ga, kao tipino gradsko stanovnitvo, sa ukupno malim brojem pripadnika, u teritov v rijalno uveane gradske optine. Nerijeeni agrarni odnosi su oigledno uticali negativno na veu pokretljivost pravoslavnog stanovnitva sa sela u gradove u vrijeme austrougarske vlasti, da bi promjene nakon 1918. godine bile onaj poticajni faktor na tu populaciju koja ini najvei procenat gradskih doseljenika, a administrativnim promjenama 1928. godine i vei procenat novih stanovnika gradskih optina. U gradskim optinama zapadne Bosne, koje je nastanjivalo veinsko muslimansko stanovnitvo, birokratskom geov v tomijom potpuno je promijenjena konfesionalnovetnika struktura, koja 1931. godiv v ne biljei, za razliku od ranijih popisa, veinsko pravoslavno stanovnitvo, kao u Kuv v
Definitivni rezultati popisa stanovnitva od 31. marta 1931. godine, Knj. II, Prisutno stanov v vnitvo po veroispovesti, Beograd, Opta dravna statistika Kraljevine Jugoslavije, 1938.
75
98
lenvVakufu poveanjem za 9.641,8 %, Starom Majdanu za 3.637,6 %, u Bosanskom Petrovcu za 2.107,8 % i Bosanskoj Krupi za 446,9 %, ili u sjeverozapadnoj Bosni u Bosanskoj Kostajnici sa naglim skokom od 2.062,8 %, kao i u Hercegovini, u Glav v mou sa 859,4 %, ili u Nevesinju za 454,4 %. Na isti nain pravoslavno stanovniv v v tvo u konfesionalnovetnikoj strukturi Donjeg Vakufa, prilivom od 1.148,5 %, pov staje veinsko umjesto muslimanskog stanovnitva, koga je u dotadanjim popisima bilo tri puta vie, ili u Bosanskom Brodu umjesto veinskog katolikog stanovnitva sa procentom poveanja od 612,2 %. To je imalo za posljedicu da se pravoslavni iv v valj u gradskim optinama uveao za dvadesetak godina za 206,3 % u ukupnom stav v novnitvu bosanskohercegovakih gradskih optina, a u gradskim strukturama 1931. godine inili su procenat vei za 10,57 % u odnosu na 1910. godinu.76 U 1910. godini 53 grada od 66 u Bosni i Hercegovini imala su muslimansku veinu, katolici su bili veinski u 10, a pravoslavni u 3 grada. Ve 1921. godine taj odnos se mijenja, muslimansko stanovnitvo ima negativan prirataj u 40 gradova, katolici u 37, a pravoslavci u 34, s tim da muslimani tada imaju veinu u 54 grada, katolici u 8, a pravoslavni ivalj u 4. U 1931. godini ponovo drugaija slika, tendenv v cija negativnog prirataja je i dalje prisutna u pojedinim gradovima, muslimansko stanovnitvo je i dalje manjeg broja nego 1910. godine u 5 gradova, pravoslavno u 10, katolika u 17, s tim da muslimani su veinski u 42 grada, katolici u 7, a pravoslav v vno stanovnitvo je poraslo do nivoa da je veinsko u 17 gradskih optina. Na ove promjene uticali su svi navedeni oblici prirataja, s napomenom da prav v voslavno srpsko stanovnitvo izrazitije naseljava gradove nakon 1918. godine, kada u novim drutveno v politikim uslovima vidi i priliku bolje ekonomske perspektiv v ve. Iako je svaki pridolica u grad sluaj za sebe, ekonomski i politiki razlozi, pov v jedinano ili u kombinaciji bili su onaj motivirajui faktor koji je poticao i useljavav v nje i iseljavanje u bosanskohercegovakim gradovima tog doba. Pravoslavno stanov v vnitvo, iji procenat u nekom iznosu poveava i naseljavanje Rusa, nastavlja istu tendenciju austrougarskog perioda, odnosno da se uveava samo sada veom brziv v nom i veim ciframa proirenjem gradskog teritorija i privlanou upravnog, priv v
Iljas Hadibegovi, Konfesionalana i nacionalana struktura stanovnitva u kotaru i gradu Jajcu od 1851. do 1991. godine, u: Prilozi, 30, Sarajevo, Institut za istoriju, 2001, 69, Autor navodi, povodom podatka o populacionom padu katolikog stanovnitva u kotaru i gradu Jajv v cu nakon velikog rata, da : Odseljavanje katolika bivih pripadnika administracije, vojske, privrede i sl. i gubici u ratu uglavnom su smanjivali stanovnitvo ove konfesije. Bosanskov v hercegovaki prelazak iz Osmanskog u Habzburko Carstvo 1878. godine i iz Habzburkog u Kraljevstvo SHS 1918. godine nosio je u sebi elemente vjerskih i etnikih (nacionalnih) promjena. U obje ove oblasti mijenjao se poloaj vjerskih i nacionalnih zajednica po principu dravna vjera i dravnotvoran narod.
76
99
vrednog, saobraajnog i drugog znaaja pojedinih gradova. Iako je ta privlanost v bila opta, kao motivirajui faktor useljavanja i egzistencijalne nade, nove ekonomv ske prilike uz politike su bile odluujue za pokretanje stanovnitva u pravcu selo v grad za koje je Dragoljub Jovanovi kazao da je karta u jednom pravcu jer povrav v tak na zemlju je nemogu. Struktura bosanskohercegovakih gradova po maternjem jeziku iskazana rezulv v tatima popisa iz 1921. godine svjedoi da je stanovnitvo tih urbanih sredina i dalje ima heterogen sastav, ali su principi i metodologija popisa upropastili priliku preciv v znijeg brojanog utvrivanja pojedinih etnikih zajednica, pri emu su i Jevreji svrv v stani u rubriku ostali i nepoznati i mogu se priblino prepoznati samo na osnovu velikog iskazanog broja. Popis je zabiljeio da stanovnici gradova u Bosni i Herv v cegovini najvie po roenju govore jezicima, po tadanjoj zvaninoj terminologiv v ji79 srpskovhrvatski, u broju od 268.674 ili od ukupnog broja stanovnika grada 90,2 % je govorilo jednim od ovih domaih jezika kao maternjim. Slovenaki jezik bio je maternji za 1,07 % stanovnika gradova, jezik ehoslovaka za 1,44 %, Rusina za 0,15%, Poljaka za 0,44 %, Rusa 0,77 %, Maara 0,56 %, Nijemaca 2,37 %, Arnauv v ta 0,2 %, Turaka 0,07 %, Rumuna 0,07 %, Talijana 0,22 %, Francuza 0,01, Engleza 0,01 i ostalih i nepoznato 2,41 %, kategorija koja je kumulativno iskazala i maternji jezik Jevreja, bez distinkcije na ladino ili jidi ili neki drugi.
Navodei kao socioloki zakon jednosmjernog kretanja po kome na putu iz sela u grad nema povratka Dr. Dragoljub Jovanovi iznosi podatke da su programi industrijalizovanih zemalja, kao u tadanjoj Francuskoj od ministra poljoprivrede Melina proklamovani princiv v pom retour la terre ili Velike Britanije od Lojda Dorda i Liberalne partije da se nezav v posleni industrijski radnici Engleske pretvore u poljoprivrednike, dokazali svojim potpunim neuspjehom vanost ovoga zakona, u: Savremena optina d savremena opina, X, 5v6, Beov v grad, majvjuni 1935, 229.

Potvrdu tog broja daju i podaci iz popisa prisutnog stanovnitva koji je izuzetno obavila gradska optina Sarajevo u novembru 1925. godine. Tim popisom utvreno je da grad u to vrijeme ima 64.420 stanovnika, od toga 24.209 muslimana, 14.062 pravoslavnih, 17.816 kav v tolika, 7.858 jevreja i 475 ostalih. Gradsko poglavarstvo Sarajeva imalo je u okviru optinske kancelarije i Statistiki ured koji je prikupljao podatke o stanovnicima grada, u: Narodno jedinstvo, Ilustrovani zvanini almanahdkalendar Drinske banovine za budetsku 1930/1931. godinu, God. prva, KBUDB, Sarajevo, 1930, 194, Komunalnim zakonima iz 1933/1934. gov v dine optine su bile dune da preko statistikih ureda vode evidencije nastanjenih itelja. Na alost, u veini sluajeva te evidencije nisu sauvane kao dostupna arhivska graa.

Ustav iz 1921. godine lanom 3, a Ustav iz 1931. godine lanom 2. reguliu pitanje jezika istom formulacijom: Slubeni jezik Kraljevine je srpskovhrvatskovslovenaki.
79
100
Stanovnitvo bosanskohercegovakih gradova, bez obzira kojoj drutvenoj struv v kturi pripadalo, prvenstveno je bilo organizovano u osnovnoj drutvenoj jedinici porodici, s tim da gradsko stanovnitvo u tom pogledu nije predstavljalo nikakav izuzetak. Bez obzira to je Kraljevina SHS, odnosno Jugoslavija porodicu smatrav v la osnovnom elijom drutva i to je porodica, odnosno poticanje njenog formiranja i razvoja bio i dio dravne politike iskazane kroz razne forme djelovanja kao to je bio i porez na neenjena lica, proskripcija vanbranih veza, zatita javnog morala itd, tu tendenciju nije sistematski razvijala uoavanjem njenog broja, odnosno broja dov v mainstava kao elementarnih drutvenih jedinica u koje je stanovnitvo i sela i grav v dova bilo organizovano i u kojima se preventivno organizovano ivjelo. Broj domav v instava u odnosu prema ukupnom broju stanovnika je mjerodavan pokazatelj uvjev v ta ivota i stanovanja gradskog stanovnitva. Taj broj, uz onaj koji je dobiven odnov v som domainstava prema kuama u nekom vremenskom periodu, istovremeno regiv v struje procese razvoja grada, odnosno urbanizaciju. Poto u popisu iz 1921. godine nema nikakvih podataka o domainstvima, a popisi austrougarskog perioda biljee broj kua i stanova razliitih kriterija,80 svaka procjena i komparacija gubi smisao, osim registrovanja samog stanja popisom iz 1931. godine, koji prua podatke o broju kua za stanovanje, kao i o broju domainstava. Bosanskohercegovaki gradovi su te godine imali ukupno 88.797 kua i 106.892 domainstva, na jednu kuu je dolazilo u prosjeku 6,3 stanovnika, odnosno na 100 kua 630 stanovnika, to je bilo iznad drv v 81 avnog prosjeka koji je predstavljao 571,9 stanovnika. U bosanskohercegovakim gradskim optinama popisne godine jedno domainstvo imalo je prosjeno 5,2 lav v nova, to je iznad dravnog prosjeka kada na 100 domainstava dolazi 514,3 stanov v vnika. U to vrijeme najmanje stanovnika, 400,4 na 100 domainstava, je na podruv v ju Uprave grada Beograda, to i sama tadanja statitika karakterie zbog njegovog
Todor Kruevac, Sarajevo pod austrodugarskom upravom, 54v55, Podaci o broju kua ne odraavaju pravo stanje ve ni zbog toga to su pri brojanju u popisnim godinama primjenv v jivani razliiti kriteriji, Iljas Hadibegovi, Bosanskohercegovaki gradovi, 31, Porast broja kua i stanova u gradovima u periodu 1879v1910. godine znatno je zaostajao iza prosjeka cijele pokrajine na osnovu statistikih podataka, ali to se objanjava izgradnjom velikog broja gospodarskih zgrada koje se raunaju u nenastanjene zgrade, a u takve se ubrajaju zanatske i trgovake radnje, ukoliko se u istoj zgradi nije stanovalo, Definitivni rezultati popisa stanovnitva od 31. marta 1931. godine, Knj. I, prisutno stanovnitvo, broj kua i domainstava, Beograd, Opta dravna statistika Kraljevine Jugoslavije, 1937, XI, U uvodv v nom dijelu statistikog godinjaka savjetnik Andrej Jug pominje da su u pitanju kue za stanovanje.
80
Isto, Prema izvrenom popisu od 31. marta 1931. godine u Kraljevini Jugoslaviji popisano je 13.934.038 stanovnika, 2.709.309 domainstava i 2.436.534 kua.
81
101
skoro iskljuivo gradskog karaktera. Istovremeno najvii prosjek, odnosno gdje se taj broj penje na 600 stanovnika na 100 domainstava, imala je Vrbaska banovina. Posmatrajui odnos domainstava prema kuama za stanovanje vidi se da taj odnos od 120,3 na 100 kua premauje prosjeni odnos za cijelu kraljevsku dravu u iznosu v od 111,2, dakle ispod odnosa da na jednu kuu za stanovanje dolazi i jedno domainv stvo, to ukazuje na nepovoljne stambenovekonomske prilike stanovnitva gradova. Meutim, poto statistiki podaci daju prosjenu sliku bosanskohercegovakih gradskih optina u vrijeme kada su se mnoge od njih prostirale i na velika seoska pov v druja, izdvojit emo iz te prosjene slike gradove koji zadravanjem gradskog jev v zgra kao nepromijenjenog teritorija optine omoguavaju pribliniju sliku te komv v ponente urbanizacije. Sarajevo je imalo najveu koncentraciju ivlja po stambenoj zgradi, tako da dolazi 9,1 stanovnika na jednu kuu, iako su, kada je u pitanju drav v vni prosjek, daleko veu naseljenost po jednoj kui tada imali gradovi: Ljubljana sa 18,5, Zagreb sa 14,6 i Beograd sa 10,4. Od bosanskohercegovakih gradova iza Sav v rajeva je Banja Luka sa 7,4; Mostar 7,3; Travnik sa 6,3; Tuzla 6,1; Prijedor 6,1; Tov v mislavvgrad 5,7; Graanica 5,5; Bijeljina 5,3; Brko 5; Derventa 5; ajnie 5 i Orav v je sa 3,9. Prosjeno u ovim gradovima dolazilo je 4,74 lanova po jednom domav v instvu, manje od ukupnog prosjeka gradskih optina, to je jo jedan prilog posljev v dicama promijenjene strukture bosanskohercegovakih gradskih optina prikljuev v njem seoskih podruja u gradski atar. Zakljuak Bosanskohercegovaki gradovi su u kontinuitetu iz perioda austrougarske uprav v ve uli u kraljevsku dravu kao pretena domena graana zadravajui tu retrograv v dnu privilegiju neto modificiranih liberalnijih normi sve do kraja postojanja Kraljev v vine Jugoslavije. Kao optine graana, koje su segrerirale stanovnike grada na domiv v cilno i strance, bosanskohercegovaki gradovi su odraavali, na izvjestan nain, ovav v kvim statusom stanovnika grada i stepen drutvenovpolitikog razvoja gradova i drv v ave u cjelini. Uskraivanjem prava uivanja optinske kolektivne zatite u punom kapacitetu komunalne vlasti su zatvarale grad i djelovale protuurbanizacijski u grav v du takvih ekonomskih kapaciteta da mu je svako procentualno jae useljavanje bilo balast i konkurencija, dok su politike vlasti ovakav status stanovnika grada koristile kao svojevrsnu policijsku palicu za odstranjivanje onih nepodobnih. Podaci koje prua zvanina dravna statistika Kraljevine SHS i Jugoslavije, pruv v aju uslove da se uoe stanja onih pojava za koje je bila zainteresovana i na nain koji je odgovarao i bio komplementaran dravnoj politici i ideologiji. U svom rezulv v tatu takva statistika teko da omoguava da se prate strukturalne demografske prov v mjene koje bi predoile stanja i mijene bosanskohercegovakih gradova u periodu
102
kada su bili izloeni i vanekonomskim i ekonomskim poticajima koji su bili uzrov v kom da su ovi gradovi 1921. godine pokazivali sliku veliine svoga stanovnitva koja se, na osnovu jasnih brojanih pokazatelja, moe okarakterisati kao pojava dev v urbanizacije grada. Mehaniko prikljuenje administrativnom odlukom seoskih pov v druja u gradske optine imalo je za posljedicu registraciju dravne statistike koja stvara, na taj nain, lanu sliku modernizacijskog revolucionarnog skoka od seoskog v ka urbaniziranom drutvu, to potvruje mali ukupni prirataj stanovnitva onih opv tina koje su zadrale tradicionalni obim gradskog atara. Stvarna posljedica bila je da je izmijenjena struktura ovako proirenih gradskih optina, kako privredna tako i nacionalnovkonfesionalna. Visok mehaniki prirataj je pojedine gradske optine pov v seljaio, dok je uvijek predstavljao promjenu vjerskovnacionalne strukture koja je, kroz numeriku snagu pojedinih dijelova konfesionalnog mozaika bosanskohercev v govakih gradova, uticala na drutvenovpolitike odnose u gradskoj optini i ire.
POPULATION OF URBAN BOSNIA AND HERZEGOVINA (1918v1941) Seka Brkljaa Summary

The towns of Bosnia and Herzegovina moved from the AustrovHungarian rule to the Kingdom of Yugoslavia prevalently dominated by the citizens, maintaining this retrograde privilege of somewhat more liberal norms throughout the existence of the Kingdom of Yugoslavia. As the municipalities of citizens, making clear segrev v gation between domicile population and foreigners, the towns reflected, in a certain way, mainly through the status of their inhabitants, a certain degree of sociovpolitical development of towns and of the state as the whole. Denying the enjoyment of univ v versal municipal protection, municipal authorities closed Bosnia and Herzegoviniv v an towns and acted as an antivurbanisation force. Thus, every instance of increased immigration represented a burden and competition, while political authorities used such a status of urban population as a police instrument of a kind to remove all those who were considered unfit to be the citizens of towns.
103
The data provided by the official statistics of the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenians, i.e. the Kingdom of Yugoslavia, enable us to detect the status of those phenomena for which an official state policy and ideology were interested and which they considered as complementary to their goals. Consequently, such statistic can v hardly provide an insight into the structural demographic changes that would indiv cate the situation and changes of the towns of Bosnia and Herzegovina in the anav v lysed period, when they were exposed to both nonveconomic and economic incenv v tives that caused these towns to present, in 1921, the demographic picture, that can be defined if based on purely numerical indicators v as devurbanisation of towns. Mechanical inclusion of rural areas, by mere administrative decision, into urban setv v tlements, resulted in the state statistics that creates a false picture of modernisation and of a revolutionary leap towards an urbanised society. It is clearly confirmed by a very low overall population growth in these municipalities that maintained their trav v ditional size of urban quarters. The true consequence was an altered structure v ecov v nomic, ethnic and confessional alike v of expanded urban municipalities. High mev v chanical population growth has thus ruralised some urban municipalities, while it alv v ways represents a change of confessional and ethnic structure, which, through the numerical force of individual segments of confessional mosaic of the towns of Bosv v nia and Herzegovina, influenced social and political relations in urban municipaliv v ties that reached even beyond their boundaries.
104
Vladan Jovanovi, Interministerijalna konferencija Kraljevine Jugoslavije o iseljenju neslovenskog elemnta u Tursku (1935) Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. 105v124. UDK: 314.74 (497.1 : 560) 1935 325.54 (560) 1935 Izvorni nauni rad:
INTERMINISTERIJALNA KONFERENCIJA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE O ISELJENJU NESLOVENSKOG ELEMENTA U TURSKU (1935)

Vladan JOVANOVI Institut za noviju istoriju Srbije, Beograd
Abstrakt: Na temelju izvorne arhivske grae, u radu se ocrtava iri politiki kontekst iseljavanja u Tursku muslimana iz Jugoslavije, posebno sa prostod d ra Makedonije, Sandaka i Kosova u razdoblju izmeu dva svetska rata. U centru istraivanja je rad tzv. Interministerijalne konferencije o iseljad d vanju neslovenskog elementa u Tursku (Beograd 20. septembra 1935), koja je rezultirala konkretnim predlozima i tzv. Projektom plana o iseljed d nju (Beograd 24. septembra 1945). U radu se, takoe, prikazuju konkretne akcije koje su jugoslovenske vlasti preduzimale radi realizacije predloenih mera. Kljune rei: Muslimani, Iseljavanje, Kraljevina Jugoslavija, Turska, Turd d ci, Albanci Abstract: Based on original archival material, in this paper we have ded d lineated the broader political context of emigration of the Muslims from Yugoslavia to Turkey, particularly those from the territories of Macedonia, Sanjak and Kosovo in the period between the two world wars. The focus of our research is the sodcalled InterdMinisterial Conference on Emigratid d on of NondSlavic Element to Turkey (Belgrade, September 20, 1935), which resulted in concrete proposals and the sodcalled Emigration Project (Belgrade, September 24, 1945). The paper also presents concrete measud d
105
Vladan Jovanovi, Interministerijalna konferencija Kraljevine Jugoslavije o iseljenju neslovenskog elemnta u Tursku (1935) Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. 105v124.
res undertaken by the Yugoslav authorities aimed at the realisation of the proposed plan. Key words: Muslims, emigration, The Kingdom of Yugoslavia, Turkey, Turks, Albanians. Jedan od znakova slabljenja rubnih delova Osmanskog carstva nakon Velike istone krize bilo je i kretanje muslimanskog stanovnitva ka jugoistoku Balkana i Maloj Aziji. Jovan Trifunoski tvrdi da je najvei deo neetnikih Turaka, voen verv v skim instinktom, propast Carstva doivljavao kao vlastitu nesreu, pa je migrirao ka domovini koju nikada ranije nije video.1 Neposredno po austrougarskoj okupaciv v ji BiH 1878. oko 50.000 iseljenika je krenulo za Carigrad, dok je na eleznikoj pruv v zi MitrovicavSolun u oktobru iste godine registrovano 60.000 iseljenikih porodica. Istovremeno, u novopazarskom sandaku je procenat muslimanskog stanovnitva nav v rastao sa 45% na 60%, prvenstveno zahvaljujui doseljenicima iz Bosne. Austrouv v garska aneksija BiH iz 1908. izazvala je novi talas iseljavanja muhadira, ali je ono dobilo neto drugaiji karakter, poto je mladoturska vlast sprovodila otomanizirav v nje evropskog dela Turske sa mnogo vie plana (smatrali su da u naseobinama muv v hadirskim lei uslov za miran razvitak turske imperije).2 Tokom Prvog balkanskog rata iseljavanje muslimana je bilo intenzivnije sa podruja koja su zaposele dobrovov v ljake jedinice crnogorske vojske.3 Prema svedoenju Lava Trockog koji je u jesen 1912. radio kao izveta kijevskog lista sa balkanskog ratita, ni postupci srpskih snav v ga prema muslimanskom stanovnitvu u skopskovkumanovskom kraju nisu bili nita manje brutalni.4 I pored garancija Srbije i Bugarske da e muslimanski dravljani imati puna grav v anska, politika i verska prava, te da e svetovne kole biti dvojezine, njihovo isev v ljavanje je uzelo maha ve od jeseni 1913. godine.5 Prema izvetaju austrougarskog
1 2
Jovan F. Trifunoski, Albansko stanovnitvo u SR Makedoniji, Beograd 1988, str. 100.
Avdija Avdi, Opti pogled na migraciona kretanja muslimanskog stanovnitva na Balkanu od kraja XIX veka do zakljuenja Jugoslovenskovturske konvencije (11. jula 1938), Novod d pazarski zbornik, br. 9, Novi Pazar 1985, str. 147v152. Safet Bandovi, Iseljavanje muslimana iz Sandaka, Sarajevo 1991, str. 14v17. v Ubistva muslimana u Sjenici, Plavu i Gusinju pokrenula su novi talas izbeglica, pa je u Pljevljima od 14.000 ljudi 1913. godine ostalo svega 8.000.
3 4
George Weissman, Dunean William (Eds.), The War Correspondence of Leon Trotsky: Bald d kan Wars 1912d1913, Pathfinder, New York 1993, pp. 267v277.
Bogumil Hrabak, Arbanaki upadi i pobune na Kosovu i u Makedoniji od kraja 1912. do kraja 1915. godine, Vranje 1988, str. 97. v Beka tampa je pisala da se do kraja marta 1914.
5
106
vicekonzula u Baru, samo od aprila do jula 1914. preko barske luke se u Tursku iselilo v 16.570 ljudi, a iz oblasti koje su pripojene Srbiji 40.000 muslimana. Ministarstvo inov stranih dela Turske je operisalo zbirnim podatkom o 200.000 muslimana iseljenih iz njenih izgubljenih balkanskih provincija, dok Dastin Mekarti tvrdi da ih je ak 62% napustilo region.6 Kao uzroci se pominju irenje oseaja neminovnosti odlaska, verv v ski fanatizam koji strogo zabranjuje Turinu da ivi pod upravom naroda druge vere, rodbinske veze, strah od odmazde zbog nasilja nad hrianima, uee dobrovoljaca u austrougarskoj vojsci, kao i nekanjena nepravda poinjena od strane novih vlasti. Nada u bolji i bogatiji ivot u Turskoj bila je takoe jedan od pokretakih motiva. Jugoslovenska drava je, shodno meunarodnim obavezama preuzetim u Senv ermenu, bila u prilici da na delu demonstrira svoju sposobnost da integrie musliv v mane. U pitanju je bilo stanovnitvo koje je posle Balkanskih ratova, razbijanja kruv v pnih turskih poseda i likvidacije feudalnih odnosa ostalo bez izvora prihoda, tako da je skoro dve treine bivih zemljoposednika bilo primorano da se preorijentie na zav v nate i trgovinu. Haotini imovinski odnosi i traljav poetak agrarne reforme samo su zakomplikovali predvienu kolonizaciju Kosova i Makedonije u kojima je etvrtinu predvienih parcela inio fond tzv. bezvlasnikih imanja, naputenih od Turaka. Ni skromno uee Turaka u dravnim slubama nije ilo u prilog stvaranju slike toleranv v tne mlade drave kakvu je trebalo servirati znatieljnoj meunarodnoj javnosti.9 Drutveni status muslimana koji su iveli u pokrajini Junoj Srbiji, a od 1929. u Vardarskoj banovini bio je posledica stanja nekonsolidovanosti same drave, kakva je bila jugoslovenska kraljevina. Njihova politika delatnost se odvijala preko Demiv v
iz oblasti dodeljenih Grkoj odselilo 24.296, Bugarskoj 45.900, dok je iz novoosloboenih krajeva Srbije emigriralo oko 60.000 muslimana. S. Bandovi, Iseljavanje muslimana iz Sandaka, str. 17v19; A. Avdi, Opti pogled, 154v156; Justin McCarthy, Stanovnitvo osmanlijske Evrope prije i poslije pada Carstva, u: Fikret Kari (ur.), Muslimani Balkana: Istono pitanje u XX vijeku, Tuzla 2001, str. 56.
6
Arhiv JugoslavijevBeograd (dalje: AJ), Fond Kraljev dvor (74), fascikla 51, arhivska jediv v nica 74, referat Vida urevia; Rastko S. Puri, Analiza sastava radnitva i radnog trita June Srbije, Socijalni arhiv, br. 5v6, Beograd 1939, str. 141.
9
AJ, Fond Ministarstva agrarne reforme, 96v14v51; Isto, 96v13v49.
Arhiv Srpske akademije nauka i umetnostivBeograd (dalje: ASANU), Zaostavtina Vukaiv v na ivotia, br. 14458/Iv8, Moslems in Yugoslavia, str. 9. v Poetkom 30vih godina na teritoriji Vardarske banovine je u okviru dravnog budeta radilo svega sedam turskih lekara, pet profesora, etiri advokata, 17 uitelja, 25 erijatskih sudija i 176 slubenika Islamske verske zajednice. 107
jeta koji je okupljao feudalne i verske krugove iz turskovalbanskih sredina, kao i sanv v dake Bonjake. Posredstvom ove partije radikali su parirali srpskim opozicionim strankama, a koristei se linim interesima njegovih voa, odlagali su reavanje vitalv v v nih pitanja muslimana kao to su bili prosvetno, versko i agrarno. Otuda ne udi podav tak da su muslimani tokom 20vih godina na listama radikalskih poslanikih kandidata inili skoro treinu. Samostalni uspeh Demijeta na parlamentarnim izborima 1923. godine je izazvao ozbiljnu dravnu akciju koja se kretala od prikrivenih do otvorenih represivnih mera.10 Turci su sami finansirali svoje glasilo Hak koje je 1924. skopska upanija zabranila, pa je Demijet na narednim izborima ostao bez ijednog mandata. Kontroverzno hapenje, suenje i oslobaanje voe Demijeta poklapaju se sa raspuv v tanjem stranke i njenim stavljanjem van zakona (1925).11 Upravo ta godina je u svev v sti muslimana ostala sinonim za doba kada su vlasti podsticale karavane iseljenika.12 Meutim, njihov broj je u ovom periodu teko odrediti, jer tzv. kontinentalna statistiv v ka nije obuhvatala iseljavanje jugoslovenskih muslimana u Tursku, poto ono navov v dno nije bilo inspirisano ekonomskim, ve verskovpolitikim motivima.13 U okviru neujednaenog prosvetnog sistema jugoslovenske kraljevine organizov v vano je kolovanje na jezicima manjina. Uprkos masovnoj nepismenosti, muslimanv v ska deca su i dalje inila tek 12% aka u osnovnim kolama June Srbije, dok je uee turskih predavaa u nastavnom kadru pokrajine iznosilo 6,4%.14 Spoljni vid tov v 15 lerancije se mogao prepoznati i kroz postojanje velikog broja medresa. Verski polov v aj muslimana u pet muftijstava Makedonije, Sandaka i Kosova bio je naizgled zav v dovoljavajui, jer je postojea infrastruktura Islamske verske zajednice odravana sav v glasno zakonu, tj. polovinu njenog budeta popunjavala je drava, dok su ostatak pov v krivali prihodi sa vakufskih imanja i verska taksa koju su plaali muslimani.16 Ipak, odnos drave se moe sagledati i kroz uestalu politizaciju imama i dovoenje apsolv v
AJ, Zbirka Ilije Pria (398), fasc. 1, Poloaj Turaka u Jugoslaviji, str. 7v8; Stenografske beleke Narodne skuptine Kraljevine SHS, III prethodni sastanak, 22. mart 1925, str. 47v51.
10
AJ, Ministarstvo unutranjih poslova, 14v76v257; ASANU, br. 13316/103, Ferad beg Ali Draga, str. 1v3.
11 12 13
S. Bandovi, Iseljavanje muslimana, str. 39.
Ministarstvo socijalne politike. Iseljenika sluba, Izvetaj Narodnoj skuptini za 1926/27. god, Beograd 1928, str. 39v40.
14 15 16
AJ, 398v1, Poloaj Turaka u Jugoslaviji, str. 2v4. AJ, Ministarstvo pravde, 63v157v694.
ASANU, br. 14458/Iv8, Moslems in Yugoslavia, str. 2v6. Na prostoru pet muftijstava pov v krajine June Srbije registrovana je 1.131 damija. 108
venata erijatske kole koji nisu govorili turski, a naroito kroz problematian tretman vakufskih imanja.17 * *** Predstava jugoslovenskih muslimana o turskoj domovini nije bila adekvatna stanju stvari u reformisanoj Turskoj. Pored proglaenja republike (1923) Mustafa Kev v mal je zakonima iz korena promenio dravu, potpuno je odvojivi od crkve, a neov v ekivani dometi njegovih reformi su uticali na irenje glasina kako e Turska postav v 18 ti protestantska zemlja! Skopske damije su sredinom 20vih bile preplavljene komuv v nistima i republikancima spremnim da se konfrontiraju protivnicima boljevizacije muslimana, ali je snaga islamske tradicije ostala dominantna.19 Pored praenja demografskih posledica turskovgrke konvencije o razmeni stav v novnitva (1923), panja jugoslovenske diplomatije bila je usmerena i na turskovruv v munske pregovore o iseljavanju 400.000 Turaka iz Dobrude. Ohrabrena uspehom razmene stanovnitva sa Grkom, turska vlada je 1934. donela zakon o kolonizaciv v ji i zakljuila sa Rumunijom sporazum o iseljavanju koje je trebalo obaviti u roku od pet godina. Prema reima jugoslovenskog poslanika u Ankari (1939), Turska je intenv v zivnom imigracijom podesnog elementa nameravala da naseli opusteli pojas prev v ma Iranu i Iraku sa koga je poetkom 30vih godina na brutalan nain proterala Kurv v de i poto pokuaj naseljavanja tog pojasa domaim Turcima (zbog straha od osvete) nije uspeo.20 S obzirom da je u tadanjoj Bugarskoj ivelo 789.296 muslimana (15%), to je i tamo dola na red ideja o njihovom iseljavanju u maticu. U maju 1935. do MIPva je stigla turska procena da je u Dobrudi ostalo jo svega 102.000 muslimana, a do novembra 1935. kada je turski parlament usvojio dopune zakona o kolonizaciji,
AJ, 63v132; Ramu Osmanovi: Stenografske beleke Narodne skuptine Kraljevine SHS, CVI red. sast, 25. jul 1922, str. 791v792; Miloslav Stojadinovi, Razmiljanja o Junoj Srv v biji, Savremena optina, br. 31, Beograd 1931, str. 28v30; Vladan Jovanovi, Jugoslovenska drava i Juna Srbija 1918d1929, Makedonija, Sandak, Kosovo i Metohija u Kraljevini SHS, Beograd 2002, str. 368v372.
17
AJ, Poslanstvo Kraljevine Jugoslavije u Turskoj, 370v56v142, list 487; Mirjana Teodosijev v vi, Mustafa Kemal Ataturk u jugoslovenskoj javnosti, Beograd 1998, str. 157v158.
18 19 20
AJ, 63v136, izvetaj za MUD iz Skoplja 26. 3. 1927, MIP ministru prosvete 23. 4. 1937.
AJ, 370v9v42, listovi 622, 623, 853. v Prema raunici koju nudi Vestermanov Atlas svetske istorije, posle grkovturskog rata migracijama je bilo zahvaeno oko 635.000 Turaka (Der grosse Atlas zur Weltgeschichte, Orbis Verlag/Westermann GmbH, Braunschweig 1990, str. 153). 109
u Tursku je useljeno 600.000 muslimana, od ega je 400.000 bilo posledica razmene sa Grkom, dogovorene u Lozani.21 Sredinom 30vih godina turski parlament je regulisao naseljavanje emigranata sa Balkana, ostavljajui ministru unutranjih dela iroka ovlaenja.22 Turski listovi su pisali o bujicama iseljenika koje su krenule u Tursku posle anadolske pobede i pod pritiskom ovinistikog reima. ak je i jugoslovensko Ministarstvo inostranih pov v slova u reakciji na priu o teroru nad muslimanima objavilo demanti po kome je pov v etkom 20vih godina navodno izdato svega pet pasoa za Tursku! Turska tampa je podsticala svoju vladu da emigrantima ustupa najplodniju zemlju (da njihovo zav v dovoljstvo bude veiti mamac za ostale), premda je bilo i novina koje su se protiviv v le prihvatanju balkanskih muslimana. Krajem 1923. delegat SHS je pisao da se Turci ude tolikoj najezdi muslimana, optuujui nie jugoslovenske inovnike za represiv v ju prema njima i istovremeno ponavljajui kako Turska nee primati arnautske isev v ljenike. Zaista, poetkom januara 1924. usledila je naredba carigradskom valijatu da ne izdaje nufusdteskere doseljenicima, uz obrazloenje da Turska ne eli muhadire arnautskog porekla, te da je prezauzeta razmenom stanovnitva sa Grkom. Namera Jugoslavije da se kroz iseljavanje naroda turske kulture oslobodi nelojalnog albanv v skog stanovnitva nije naila na odobravanje u Ankari. O njihovom oteanom iseljav v vanju svedoe instrukcije jugoslovenskog MIPva poslaniku u Carigradu, kao i praksa turskog konzulata u Skoplju da od potencijalnih iseljenika albanskog porekla zahteva perfektno znanje turskog jezika.23 U februaru 1925. neki listovi su pisali kako je turv v ska vlada odobrila useljenje 30.000 muslimana iz Srbije, te da je samo za 1926. prev v dvidela prihvat 50.000 iseljenika! Turska vlada nije potvrdila ove informacije, ali ih nije ni demantovala, to je navelo tampu na zakljuak kako vlada u Ankari eka da jugoslovenski muslimani prvo prodaju svoju imovinu, a onda krenu punih, a ne prav v znih aka za Tursku. Par godina kasnije i uprava Vardarske banovine je uvela birov v kratske olakice za sve zainteresovane iseljenike.24 Dodue, poetkom 30vih godina iz jugoslovenskog poslanstva u Carigradu su poele stizati vesti o tome da policija zav v
AJ, 370v9v42, listovi 629, 681, 682, 718. v Tenja Turske da prevashodno popuni Trakiju ogledala se i u broju podignutih kua (u Trakiji 44.118, a u vilajetu Kodaeli svega 808 kua).
21 22 23 24
Vardar, br. 263, Skoplje 25. 8. 1934, str. 1. AJ, 370v9v42, listovi 496v499, 511v513, 518, 524, 525, 532, 534, 544, 590, 748. AJ, 370v9v42, listovi 549, 551, 559, 564, 575, 578.
110
branjuje strancima bavljenje poslovima rezervisanim za Turke, pa je u izgledu bila (neeljena) repatrijacija jugoslovenskih dravljana.25 Neaurnost i nespremnost konzulata i poslanstava u Turskoj da se izae u susret povratnicima bila je oigledno dirigovana sa vieg mesta, pri emu se strah od ulaska turskih dravljana u Jugoslaviju manifestovao na vie naina.26 Tokom 1928. pasoi turskih dravljana koji su dolazili u Kraljevinu SHS vizirani su najvie na est meseci, dok im za povratak u Tursku nije naplaivana nikakva taksa. Od januara 1930. uestav v la je praksa da se kod onih koji nisu regulisali imovinske odnose u Jugoslaviji izdaje polugodinja viza i to samo efu porodice. Viziranje pasoa za turske dravljane bilo je dosta skupo, premda je i odlazak iz Turske bio neto komplikovaniji poto su tav v monje vlasti zahtevale specijalnu izlaznu vizu. Kada se radilo o razoaranim musliv v manima koji su, ne prepoznavi reformisanu Tursku eleli nazad, Konzulat je dobio instrukcije da u takvim sluajevima nipoto ne izdaje vizu.27 Izloeni denacionalizav v ciji i nerazumevanju turskih vlasti za aktivnosti i projekte kojima bi sauvali jezik, obiaje i svest o poreklu, jugoslovenski emigranti su od januara 1935. poeli da uziv v maju nova prezimena poto je u Turskoj stupio na snagu zakon o obaveznom porodiv v nom imenu.28 Poetkom 30vih godina u Vardarsku banovinu se vratilo svega 317 muv v slimana, iako su procene o broju interesenata uzimale u obzir daleko vei broj.29 Uspostavljanjem diplomatskih odnosa izmeu Turske i Jugoslavije (1925) stvov v 30 reni su preduslovi za nekoliko vanih politikih dogaaja. Dolo je i do privrednog
25 26
AJ, 370v10v43, listovi 109, 133, 135, 174, 175, 203.
AJ, 370v9v42, list 583. v Iz jednog dokumenta MIP upuenog poslaniku u Ankari oktobra 1934, pored standardnog spiska podanika koji su istupili iz jugoslovenskog dravljanstva se kae: Povratak ovih lica u Kraljevinu nepoeljan je, jer nemajui ovde nikakvog imanja, pala bi na teret drave, optine ili rodbine. Stoga Ministarstvo ima ast moliti, da se priloeni spisak dri u evidenciji, kako se u njima imenovanim licima ne bi izdala dozvola za povratak u nau zemlju. AJ, 370v56v142, listovi 457, 484, 487, 491; Slubeni glasnik Ministarstva unutranjih pod d slova, br. 2, 1. 2. 1937, str. 42v43; br. 6, 1. 6. 1937, str. 226.
27
Ejup Muovi, Posleratne migracije i imigracije stanovnitva novopazarskog kraja, Novopazarski zbornik, br. 13, Novi Pazar 1989, str. 144v145: E. Muovi, Jugoslovensko iseljenitvo u Turskoj, Zbornik radova Etnografskog instituta, knj. 12, Beograd 1981, str. 72.
28 29 30
Statistiki godinjak Kraljevine Jugoslavije 1930d1940, knj. IIvX, Beograd 1931v1933.
U pitanju su konferencija Balkanskog sporazuma (1930), prva zvanina poseta kralja Alev v ksandra Turskoj (oktobar 1933), jugovturski ugovor o prijateljstvu, nenapadanju, sudskom raspravljanju, arbitrai i koncilijaciji (novembar 1933) i formiranje Balkanskog saveza izmev v u Jugoslavije, Turske, Grke i Rumunije (1934). 111
zbliavanja, poto je u Ankari aprila 1931. potpisan sporazum o zajednikom triv v nom nastupu proizvoaa opijuma.31 Inae, iseljavanje muslimana sa jugoslovenv v skog prostora u Tursku pravno je regulisano septembra 1928. na osnovu lana 55 Zad d kona o dravljanstvu. Njime je bilo predvieno da neslovenski dravljani Kraljeviv v ne SHS mogu istupiti iz dravljanstva u narednih pet godina, pri emu bi momentalv v no bili izbrisani iz vojnih i optinskih spiskova, dok bi im olakice za iseljenje i prov v daju njihove imovine omoguio Ministarski savet. Meutim, bez jasno regulisanog bilateralnog postupka iseljenici su esto vraani sa turske granice o troku Kraljevine SHS.32 Odluka turske vlade da zabrani dalje useljavanje dovela je do toga da su bezv v zemljai koji su ekali na zemljite muslimana pali na teret drave. Otuda je i komuv v nikacija izmeu MIPva i Generalnog konzulata u Carigradu postala gotovo svakodnev v vna.33 Mi favorizujemo iseljenje muslimana iz June Srbije, kae generalni konzul SHS u Carigradu i podsea da su preutnim sporazumom jugoslovenske vlasti izdav v vale muslimanima pasoe bez prava povratka. Do koje mere se ilo pokazuje praksa iz maja 1933. kada se za istup iz dravljanstva nisu morale ispuniti formalnosti iz l. 55, ve je bilo dovoljno davanje jedne proste izjave, dok se u ime nepismenih mov v gao potpisati bilo koji inovnik Poslanstva. Procedura je zahtevala da, po zatraenom istupu iz dravljanstva, MIP prosledi spiskove poslanstvima u Tirani i Ankari i genev v ralnom konzulatu u Carigradu, posle ega bi usledilo odobrenje.34 Prema podacima MIPva broj lica koja su se do 1935. iselila iz Jugoslavije u Turv v sku po davanju izjave o istupanju iz dravljanstva iznosio je 21.500, dok je u Albav v niju prelo 1.350 lica.35 Prema dravnoj statistici u periodu 1927v1939. u Tursku je iz Jugoslavije emigriralo 19.278 lica.36 Statistiki godinjaci od 1930v1939. pokazuv v ju da se u tom periodu u Tursku iselilo 13.678 lica (bez podataka za 1938), to znav v i da se izmeu 1927. i 1930. iselilo oko 5.600 ljudi. injenica da je petina jugoslov v venskih evroviseljenika poticala iz najjunije banovine tesno je skopana sa fluenv v tnom migracijom u Tursku i druge balkanske zemlje, jer je polovina iseljenika iz Varv v darske banovine koja je voena kao iseljenitvo po evropskim zemljama zavrila
31
Stenografske beleke Narodne skuptine Kraljevine Jugoslavije, red. saz. za 1932/33, knj. I, Beograd 1932, X r. s, 18. 11. 1932, str. 121v122. AJ, 370v9v42, list 506, 630, MIP delegatu SHS u Carigradu Trajanu ivkoviu (3. 6. 1923). AJ, 370v9v42, list 591. AJ, 370v56v142, listovi 487, 489, 499. AJ, 370v9v42, list 630.
32 33 34 35 36
Sulejman Smlati, Iseljavanje jugoslavenskih muslimana u Tursku i njihovo prilagoavanje novoj sredini, INNJ, str. 251v256. 112
upravo u Turskoj!37 Samo tokom 1934. godine iz Vardarske banovine se u kontinenv v v talne zemlje iselilo 50% svih jugoslovenskih iseljenika od kojih je 4.123 otilo u Turv 38 sku i Persiju. Organizovano iseljavanje muslimana postalo je sredinom 30vih godina esta tema kojom se zanimala i najira javnost, a nekoliko primera potvruje da je inicijativ v va odozdo u velikoj meri bila inspirisana (ne)zvaninim dravnim odlukama. Skopv v ski advokat D. Anastasijevi je avgusta 1936. uputio pismo predsedniku vlade kojim ga je obavestio kako on lino radi na iseljavanju i razreivanju arnautskih masa u Juv v goslaviji.39 Daleko konkretniji bio je Vasa aleti, upravnik Saveza Agrarnih zadruga June Srbije koji je marta 1936. predlagao diskretno iseljavanje Albanaca u Tursku u organizaciji Saveza na ijem je bio elu, koji bi bio zaduen za otkup njihovih imav v nja i transfer u Tursku. Mere koje aleti preporuuje za ubrzavanje procesa iseljavav v 40 nja, u potpunosti se podudaraju sa zakljucima tzv. Interministerijalne konferencije! * *** Naime, 20. septembra 1935. u Ministarstvu inostranih poslova Kraljevine Jugov v slavije su se sastali predstavnici pet ministarstava i Generaltaba radi elaboracije piv v tanja mogueg iseljavanja muslimana, dok je etiri dana kasnije sastavljen i projev v kat tzv. Ueg komiteta interministerijalne konferencije o iseljenju neslovenskog eled d menta iz June Srbije.41 U radu Konferencije su uestvovali predstavnici Ministarstva inostranih poslova (ef odseka Politikog odeljenja Ilija Miliki, savetnik Milivov v je Mili, savetnik Petar Cabri i sekretar Radovan Mitrovi), Ministarstva poljopriv v vrede (inspektor Vojislav Magovevi i ef finansijskog odseka ura Tatalovi), Miv v nistarstva unutranjih poslova (inspektor Duan Tadi), Ministarstva finansija (savev v
37 38 39 40
Statistiki godinjak Kraljevine Jugoslavije 1930d1940, knj. IIvX, Beograd 1933v1941. Vardar, br. 536, 21. 7. 1935, str. 2. AJ, Fond Milan Stojadinovi, 37v22v175, list 356.
AJ, 37v22v175, listovi 362v365. v Mere su podrazumevale: uproavanje izdavanja pasoa, reviziju katastarske klasifikacije zemlje (metnuti u najvie klase zemlje Arnauta i Turaka), zabranu saenja duvana u arnautskim srezovima pod izgovorom da imamo dosta duvana ili ih na otkupu strogo ceniti, drakonsko kanjavanje albanskih gorosea, irenje kuluka u albanskim krajevima, strogu primenu veterinarske uredbe i sl. AJ, 370v9v42, listovi 637v643, Zapisnik Interministerijalne konferencije, odrane u Miv v nistarstvu inostranih poslova 20. septembra 1935. god. po pitanju iseljenja neslovenskog stanovnitva iz June Srbije
41
113
tnik Duan Trajkovi), Ministarstva saobraaja (vii inovnik Komercijalnog odeljev v nja Milo Popovi) i Glavnog generaltaba (pukovnik Jovan Sokolovi). Sednica je otvorena u 18h i njome je predsedavao Ilija Miliki, dok su zapisnik vodili pisari Miv v nistarstva inostranih poslova dr Feodor Koreni i dr Joo Logar.42 Predsedavajui je napomenuo da je odravanje tog sastanka bilo podstaknuto inicijativom Vojislava Magovevia, inspektora Ministarstva poljoprivrede, te da je pitanje iseljavanja Turaka i ostalih muslimana iz junih krajevabilo urgentno, jer su kompaktne mase Turaka i Arnauta du albanske granice predstavljale nacionalv v ni i vojnovstrateki problem. Broj Albanaca, koji se od 1931. godine uveao za oko 65.000, inspirisao je Milikia da za uzroke neuspene nacionalizacije neslovenskog elementa oznai dva problema: to je pravoslavni ivalj u junim krajevima malov v brojan (svega ima u junim krajevima 165.000 pravoslavnih) i to na elemenat nije bio dovoljno pripremljen za vrenje nacionalizacije. Prema tome, ostaje jedino jo put iseljenja neslovenskog elementa iz zemlje.43 Miliki je upoznao prisutne sa slabim rezultatima dotadanjeg iseljavanja i mov v gunostima koje je nudio novi turski zakon o kolonizaciji. Naveo je primer turskovruv v munskog sporazuma koji je mogao biti obrazac potencijalnog jugoslovenskovturskog aranmana, pritom navodei sve njegove detalje (o otkupu imovine iseljenika, o pov v vlasticama i poreskim olakicama, oprostu duga, oslobaanju od vojnog roka, besplav v tnom prevozu i sl). On je takoe podsetio da je albanska vlada promenila kurs, odbiv v jajui da i dalje prima kosovske Albance, navodno iz finansijskih razloga: Meutim, nae je uverenje da ona to ini iz nacionalnih razloga: ona ne eli smanjenja broja Arv v 44 banasa kod nas zbog buduih teritorijalnih pretenzija. Iako je lan 55 Zakona o dravljanstvu omoguio iseljenje neslovenskog stanov v vnitva, Miliki je uoio i neke greke. Naime, poto se meu izjavama za iseljenje nalazio veliki broj prijava muslimana iz Sandaka (koji su u stvari nai ljudi), Poliv v tiko odeljenje Ministarstva inostranih poslova je skrenulo panju Ministarstvu unuv v tranjih poslova da se takve izjave naeg slovenskog ivlja ne primaju. Kada se rav v dilo o likvidaciji imanja iseljenika, postojalo je oekivanje da e taj problem biti reen pomou zajma od 21,8 miliona dinara koji je Ministarstvo poljoprivrede uzelo kod Dravne hipotekarne banke. Iako je zatraeno da se siromanijim iseljenicima osiguv v ra besplatan prevoz do granice ili bar popust od 75%, Ministarstvo saobraaja i dalje
42 43 44
AJ, 370v9v42, list 638. AJ, 370v9v42, list 638. AJ, 370v9v42, list 639.
114
nije odstupalo od pravilnika o tarifama. Miliki je smatrao da bi trebalo hitno odrediti koje srezove, iz vojnikih i politikih razloga, treba u prvom redu raseljavati.45 Drugi uesnik konferencije bio je Milivoje Mili, takoe savetnik u MIPvu. Prev v ma njegovom miljenju, famozni paragraf 55 je sve do 1933. godine ostao mrtvo slov v vo na papiru. Tek tada je albanska vlada pokrenula pitanje dravljanstva onih Albanav v ca koji su izbegli iz Jugoslavije. Poto je vaenje lana 55 Zakona o dravljanstvu istiv v calo 1. novembra 1933. godine, on je produen na zahtev Ministarstva inostranih pov v slova do 1. novembra 1938. Mili je prisutnima izneo podatak da je do tada bilo isev v ljeno svega 20.000 lica u Tursku, dok je za Albaniju registrovano oko 2.000 izjava, ali da nijedan nije dobio dozvolu za useljenje. On je izneo i zanimljivu opservaciju: Turci u naoj zemlji pretstavljaju miran elemenat, otseen od metropole te nisu pov v dloni nacionalistikoj propagandi. Kod Arbanasa je situacija sasvim drukija s obziv v rom na to da su naseljeni u gustoj masi u graninim predelima (u nekim srezovima preko 90% celokupnog stanovnitva). Mi smo u prijateljskim odnosima sa Turskom te u roku od nekoliko meseci moemo reiti pitanje iseljenja Turaka. Turska prima sve ljude turske kulture te bi na taj nain mogli iseliti i jedan deo Arbanasa.46 Inicijator sazivanja konferencije, Vojislav Magovevi, podsetio je uesnike da je Ministarstvo poljoprivrede sprovodilo kolonizaciju ve punih 15 godina. Najviv v e je bilo iseljeno iz pasivnih krajeva (Bosne, Like, Hercegovine i Crne Gore), ali su iscrpljene sve slobodne povrine, a bilo je jo 17.000 porodica koje su podnele molbe za dodelu zemljita u junim krajevima. Jedino reenje Magovevi nalazi u tome, to bi se iselio turski i arbanaski elemenat, koji je naroito jak u 17 srezova; tu je rev v lacija 73% neslovena prema 27% naeg ivlja. Nacionalni razlozi trae da se nastav v vi sa kolonizacijom ba pored arbanske granice. On je ponovo istakao velika oekiv v vanja od zajma sklopljenog kod Dravne hipotekarne banke kojim je trebalo otkupiv v ti albanska i turska imanja, ali je naglasio da je delovanje Albanskog komiteta u pov v graninim krajevima odvraalo potencijalne iseljenike. I Magovevi je smatrao da je turskovrumunska konvencija bila odlina baza za postizanje sporazuma izmeu Juv v goslavije i Turske.47
45 46
AJ, 370v9v42, list 639.
AJ, 370v9v42, list 639. Mili je zavrio svoje izlaganje reima: Nikakve rtve nisu suviv v e velike, da se ovo pitanje rei. Ministarstvo poljoprivrede, pomou jedne planske organizav v cije, treba da razbije komplekse Arnauta, putajui u svako selo po nekoliko naih porodica, a du arbanske granice bi trebalo jedan pojas sasvim oistiti Arbanasa. AJ, 370v9v42, list 640. Mi bi dali novac za prodata imanja samo onim licima, koja budu nabavila uredan paso, odsluila vojsku i platila svu porezu; oni bi se odmah ukrcali u vozov v
47
115
U sledeem delu konferencije predsedavajui je predloio mere za olakavanje iseljavanja neslovenskog stanovnitva na osnovu 55 Zakona o dravljanstvu (izdav v vanje besplatnih pasoa, osloboenje od svih dunih dabina, davanje besplatnog pov v dvoza do dravne granice u zamenu za ustupljena imanja, sklapanje konvencije sa Turskom po rumunskom obrascu, osloboenje od sluenja vojske itd). Osim toga, v predloeno je pojednostavljenje administrativnog postupka prilikom vaenja mnogov brojnih uverenja, a da bi se mere sprovele u ivot, iznet je i predlog o organizovanju jednog ueg komiteta u koji bi uli M. Mili, pukovnik J. Sokolovi, D. Tadi i V. Magovevi. Zadatak tog komiteta bi bio da izradi projekt mera koje bi trebalo prev v duzeti za pospeenje iseljavanja neslovenskog ivlja, a koji e se podneti na usvojev v nje Ministarskom savetu.48 Nastup pukovnika Sokolovia obeleio je otar govor o merama kojima bi se pospeilo iseljavanje neslovena. Prva od njih ticala se rigoroznijeg odnosa prema neurednim poreskim obveznicima, dok je druga predviala svojevrsnu izolaciju pov v tencijalnih emigranata od uticaja onih koji su vrili propagandu protiv iseljavanja. Dalje je trebalo naterati tursku decu u dravne nacionalne kole (poto se nai Turv v ci ne smatraju kao narodna manjina), jer se do tada deavalo da tri etvrtine mladiv v a iz tih krajeva, koji dolaze na odsluenje vojnog roka, piu samo turski. Poverljivim raspisom je trebalo da se oni, koji ne bi eleli da se isele, ne primaju ni u dravnu ni u samoupravnu slubu, dok je srpsko obeleje trebalo uvoditi nacionalizovanjem imena mesta i krajeva. Takoe, Sokolovi je predlagao stvaranje zone naseljene nav v imelementom du albanske granice, pa je iz tog razloga trebalo sistematski poeti sa kolonizacijom od granice, ka unutranjosti.49 Nakon dvoasovne konferencije uesnici su jednoglasno doneli zakljuak u est taaka. Njime je bilo predvieno pokretanje pitanja iseljenja u kontaktima sa turskom vladom i insistiranje na njegovom reavanju putem specijalne konvencije koja bi bila izraena po ugledu na Rumuniju. Svima koji bi poeleli da se isele, trebalo je obezbev v diti besplatne iseljenike pasoe, osloboditi ih poreskih obaveza i izai u susret onima koji su nudili svoja nepokretna imanja u zamenu za besplatan prevoz do granice, dok je siromanim bezzemljaima trebalo osigurati besplatan podvoz. Potencijalne iseljev v nike je trebalo osloboditi i plaanja dabina na mrtav inventar, tj. stvari i novac koje bi poneli sa sobom. Ministarstvo vojske i mornarice je ve bilo izdalo nareenje da
ve. Ranija praksa naih policiskih vlasti, kad se je izdavao paso sa vanou od pola godine, bila je pogrena, jer ta lica nisu gubila dravljanstvo, pa su se vraala.
48 49
AJ, 370v9v42, list 640.
AJ, 370v9v42, list 640. To pitanje ne reavati na pare, ve doneti plan za nekih 10 gov v dina. 116
se svima izdaju dozvole za iseljenje bez obzira da li su regulisali vojnu obavezu. Isto tako, trebalo je putati i one koji su eleli da se isele, a nalazili su se na odsluenju vojnog roka. Konferencija je ovlastila svoj Ui odbor da izradi Projekt plana o iseljed d nju, koji bi naredna interministerijalna konferencija definitivno primila i podnela miv v nistru poljoprivrede, a ovaj to pitanje izneo pred Ministarski savet.50 Ui komitet se sastao ve 24. septembra 1935. godine u 9 sati u Ministarstvu inov v stranih poslova i doneo tzv. Projekt ueg komiteta interministerijalne konferencije o iseljenju neslovenskog elementa iz June Srbije. On je sadrao sledee zakljuke: 1/ Pitanje iseljenja treba to pre regulisati specijalnom konvencijom izmeu nae drave i Turske, kao i izmeu nae drave i Arbanije, a na nav v in kako je to pitanje regulisano izmeu Turske i Rumunije. 2/ U sluaju da se sa Arbanijom ne bude mogao zakljuiti sporazum o isev v ljenju Arbanasa u Arbaniju, ili da se Arbanasi nai podanici ne budu hteli iseljavati u Tursku, treba odmah pristupiti postojeim zakonskim odredbama o preseljavanju ovog elementa sa granine zone u unutranjost zemlje i nasev v ljavanjem iste zone stanovnitvom jugoslovenske narodnosti. 3/ Svima onim licima koja na osnovu 55 Zakona o dravljanstvu dadu izjave, da se odriu naeg podanstva i da e se u odreenom roku iseliti iz nae zemlje, uiniti sledee povlastice: a) izdati im besplatne iseljenike pasoe, prema prilikama kolektivne; b) osloboditi ih svih dunih dabina (poreza, prireza, vojnice itd); v) u sluaju da lica koja se sele, imaju hipotekarna i privatna dugovanja (menice, obligacije i slina pismena), uinjena do 1. septembra 1935. god. imaju se zajmodavcima (potraivaima) isplatiti iz procenjene vrednosti njiv v hovih nepokretnih dobara; g) izdati im besplatan podvoz do Soluna i Svilengrada, ako izjave da svu svoju nepokretnu imovinu ostave naoj dravi. Isto se ovo odnosi i na iseljev v nike siromanog stanja; d) izdati popust na eleznicama od 75% licima, koja su materijalno obev v zbeenija ili koja su ranije prodala svoja imanja; ) osloboditi ih svih dabina za izvoz mrtvog inventara i novca; e) osloboditi ih od momenta date izjave za iseljenje: regrutovanja, upuiv v vanja u kadar, sluenja kadra, pozivanja na vebe i uzimanja komore i prev v
50
AJ, 370v9v42, list 641. 117
voznih sredstava radi izvoenja vebi i manevara. Od ovoga se mogu uiv v niti odstupanja u sluaju, ako se iseljenje ne izvri za godinu dana od date izjave. 4/ Za to uspenije i bre iseljavanje ovog neslovenskog ivlja u Turv v sku, odnosno Arbaniju, komitet nalazi da bi korisno bilo preduzeti i sledev v e mere: a) svim sredstvima suzbijati i onemoguavati svaku propagandu koja se meu ovim elementom vri iz Arbanije protiv iseljavanja; b) od neslovenskog stanovnitva koje dolazi u obzir za iseljenje, zahtevav v ti ispunjenje svih postojeih zakona i propisa, a naroito onih koji se odnose na plaanje fiskalnih dabina (porez, prirez, vojnica itd); v) to ee na teritoriji June Srbije, a naroito iz graninih srezova pov v zivati na vojne vebe obveznike operativne i rezervne vojske neslovenskog porekla, bilo radi vebi i manevara, bilo radi izrade strategiskih puteva ili fortifikaciskih objekata; g) naelno ne primati u dravnu slubu (i samoupravnu) lica koja dolaze u obzir za iseljenje, a ona koja su ve u dravnoj (samoupravnoj) slubi, rav v sporeivati u krajevima gde ivi nae nacionalno stanovnitvo; d) strogo primenjivati princip o obaveznom kolovanju dece u ovim krav v jevima u naim osnovnim kolama; ) strogo primenjivati sve propise o naseljavanju junih krajeva u poglev v du ograniavanja potrebnih kompleksa za naseljavanje, a u prvom redu u pov v graninim srezovima; e) odmah pristupiti nacionalizovanju geografskih objekata (naseljenih mesta, reka, planina itd) i osobnih prezimena. Ovo se odnosi i na javne nav v tpise, firme, reklame itd; ) sve napred iznete mere prvenstveno i odmah primenjivati poev od grav v nine linije prema Arbaniji ka unutranjosti zemlje.51 Da su ovi predlozi veoma brzo poeli da se primenjuju u praksi, pokazuju mere za suzbijanje albanske iredente bana Vardarske banovine koje je potpisao njegov pomonik 29. aprila 1936. godine. Naime, trebalo je bilo propagandom, bilo izuzev v tnim merama stimulisati iseljavanje Albanaca u Tursku. Za poetak, bilo je dovoljv v no proiriti glasine po arijama da e u Turskoj dobiti najplodniju zemlju i vea prav v va nego u Albaniji. Dalja metodologija je istovetna pomenutim merama Vase aletiv v
51
AJ, 370v9v42, listovi 642, 643.
118
a (kuluenje na isuivanju movara, kanjavanje akih roditelja, zabrana proizvov v dnje duvana), ali ukljuuje i sugestije Interministerijalne konferencije: konfiskaciju albanskih udbenika, naturanje slubenog jezika, kanjavanje inovnika koji odlau izvrenja sudskih presuda Albancima, naplatu zaostalih poreza bez milosra, to ee proglaavanje stonih zaraza u albanskim selima, nacionalizovanje imena i gev v 52 ografskih pojmova i sl. Iako je turski ef diplomatije Rudi Aras tvrdio septembra 1935. kako je jo sa bivim jugoslovenskim premijerom Jevtiem bio postignut konani dogovor o isev v ljavanju, nastojanja jugoslovenske vlade da postigne sporazum sa Turskom prema kome iseljavanje muslimana vie ne bi bilo jednostrani akt, realizovana su tek 11. jula 1938. kada je u Carigradu parafiran tekst konvencije.53 Predlog za formiranje meovite komisije za iseljavanje potekao je upravo od turskog ministra inostranih poslova u Ankari februara 1938. na sastanku Saveta Balkanskog sporazuma, a Kov v misija za iseljavanje se sastala u Carigradu 9. juna 1938.54 Na osam sednica ove Kov v misije dominiralo je nekoliko problema, od kojih je prvi reen tako to je tekst turv v skovrumunske konvencije postavljen kao obrazac jugoslovenskovturskog sporazuv v ma. Kada se radilo o finansiranju preseljenja 200.000 ljudi, turski delegat je naglav v sio da Turska oekuje da Jugoslavija plati transport emigranata do Soluna i makar polovinu realnih trokova preseljenja (za otkup zemljita u Anadoliji), tj. 20 miv v 55 liona turskih lira. Jugoslovenska strana je insistirala da odteta bude plaena po glavi emigranta, dok je Turska smatrala racionalnijim plaanje po iseljenoj porodiv v ci. Poto je jugoslovenska strana popustila, 11. jula 1938. je potpisana Konvencija koja se sastojala iz 21 lana.56 Njome je uzeto u obzir jugoslovensko muslimansko stanovnitvo koje govori turski jezik i ima tursku kulturu, ali ne i Romi i nomadv v sko stanovnitvo! Geografski je definisan prostor za iseljavanje (38 srezova Vardarv v ske, 5 Zetske i 3 Moravske banovine), pri emu Sandak i BiH nisu bili obuhvaev v ni, pa su se tamonji muslimani na putu za Tursku zadravali u srezovima navedev v
52 53
AJ, 37v51v315, list 41.
Safet Bandovi, Ratovi i demografska deosmanizacija Balkana 1912v1941, Prilozi, br. 32, Sarajevo 2003, str. 222. Avdija Avdi, Jugoslovenskovturski pregovori o iseljavanju muslimanskog stanovnitva u periodu izmeu dva svetska rata, Novopazarski zbornik, br. 15, Novi Pazar 1991, str. 112v 114. U radu Komisije uestvovao je i pomenuti inicijator Interministerijalne konferencije Vojislav Magovevi.
54 55 56
AJ, 370v9v42, list 771. A. Avdi, Jugoslovenskovturski pregovori, str. 114v117. 119
nim u Konvenciji. Turska se obavezala da primi 40.000 porodica u roku od est gov v v dina koje bi se iseljavale od maja do oktobra svake godine. Odredbe su vaile iskljuv ivo za seosko stanovnitvo, premda su se mogli iseljavati i stanovnici gradova kao slobodni emigranti. Sva nepokretna iseljenika imanja pripala bi jugoslovenskoj dravi u trenutku kad godinja lista emigranata bude dostavljena turskim predstavniv v cima u Jugoslaviji i kad emigranti napuste prebivalite i dou do luke. Dogovorena odteta koju bi Jugoslavija plaala Turskoj bila je 500 turskih lira po porodici, tj. 20 miliona lira za svih 40.000 porodica. Isplata bi se obavljala svake godine od 1. apriv v la do 1. oktobra shodno broju iseljenih porodica (u 12 rata na 6 godina) i to 30% u stranoj valuti, a 70% u dinarima deponovanim na raun Republike Turske kod Nav v rodne banke Jugoslavije. Ta sredstva bi bila utroena za sve transakcije i kupovinu jugoslovenske robe bez naplate poreza, osim one koja se plaala u devizama (bakar, vuna, koa, orahovina, uljarice, masline i ito). Iseljenici bi dobijali status emigranav v ta po davanju izjave o istupanju iz dravljanstva, a status turskih dravljana po pov v tpisivanju godinje liste iseljenika od strane turskih delegata. Osim oslobaanja od vojne obaveze muslimana ije su porodice na listama za iseljavanje, Jugoslavija se obavezala da nee pozivati regrute islamske vere iz ovih srezova koji su predvieni za iseljavanje. Konvencija je predviala transfer iseljenika i njihove pokretne imoviv v ne do solunske luke o troku Jugoslavije, dok bi se ukrcavanje obavljalo na osnovu kolektivnih turskih pasoa i besplatnih jugoslovenskih izlaznih viza u Jugoslovenv v skoj slobodnoj zoni u Solunu.57 Slab odjek Konvencije u jugoslovenskoj tampi vie govori o tajnosti parafirav v 58 nog sporazuma nego o njegovom skromnom znaaju. U nekoliko dokumenata se naglaava potreba za zajamenom diskrecijom pregovora, premda je jo u maju 1938. italijanska tampa objavila i najpikantnije detalje oko iseljavanja! Jo vei problem je predstavljala nova ucena kojom je turska vlada uslovljavala ratifikaciju Konvencije. Naime, Turska je traila od Jugoslavije da za tri godine isplati 20 miliv v ona lira i time stekne uslov da u istom roku iseli polovinu predvienog broja porodiv v ca o svom troku. Bez obzira na nepovoljne finansijske uslove, ovo ubrzavanje prov v
AJ, 370v9v42, listovi 803v811. v Iseljenici su imali pravo da sa sobom ponesu najvie etiri grla krupne stoke i deset sitnih ivotinja, od nakita najvie jednu ogrlicu po osobi, dok je svaki kuni stareina mogao izneti do 2.000 din. u gotovini i devize ija vrednost ne prelazi 4.000 din!
57
AJ, 370v9v42, list 922; Politika, br. 10819, 13. 7. 1928, str. 2. Ne preporuuje se redovan postupak za ozakonjenje iz razloga unutranje i spoljne politike. Bilo bi bolje uvesti konv v venciju u ivot putem uredbe, a zatim je povratno ozakoniti iduim finansijskim zakonom, smatrali su jugoslovenski zvaninici aprila 1939. godine.
58
120
cesa iseljavanja je oigledno odgovaralo jugoslovenskoj vladi, to se vidi iz telegrav v ma CincarvMarkovia upuenog 13. avgusta 1939. poslaniku u Ankari.59 Naknadno tumaenje dogovora vodilo je zakljuku da je tajni smisao konvencije v iseljavav v nje albanskog stanovnitva kome jugoslovenska drava nije morala da plati nikakvu odtetu za seoska imanja, te da je konvencija bila tako sroena da se iseljavanje mov v glo uiniti obaveznim bez obzira na volju pogoenog stanovnitva, kako turskog, tako i albanskog.60 U Tirani se s pravom strahovalo da su jugoslovenskovturski pregovori bili srav v unati na auriranje iseljavanja Albanacavmuslimana, pa je usledila prava politika kampanja protiv zakljuivanja Konvencije.61 Jo poetkom 30vih godina registrovav v na je akcija Albanije koja je putem naroitih misionara odvraala kosovske Albanv v ce da naputaju Jugoslaviju.62 U kampanju iznutra bio je ukljuen i jugoslovenski reisvulvulema Fehim Spaho, koji je oktobra 1938. u Novom Pazaru pozvao vernike da ne naputaju svoju dedovinu.63 Lina urgencija kralja Zogua kod turskog predsev v v dnika (1935) imala je za cilj vraanje svih kosovskih i makedonskih Albanaca u Alv 64 baniju, a u istom duhu bila je i poseta Ferhatvbega Drage i Malia Pelivanovia Cav v rigradu i Ankari, gde su lobirali da se iz Konvencije izuzmu etniki Albanci. Ferhat Draga je oktobra 1938. predao dr Spahi memorandum protiv sprovoenja jugovturv v ske konvencije o iseljavanju.65 U misiju sa slinim zadatkom albanska vlada je u Anv v v karu poslala i Mehmeda Konjica septembra 1938. Sudei po reima CincarvMarkov via iz aprila 1939. Rudi Aras nije podlegao albanskim pritiscima i bio je spreman da do kraja sprovede potpisanu konvenciju.66 Ipak, sudei po reima turskog konzuv v la u Skoplju albanska antikampanja je doprinela da broj kolebljivih ministara u turv v
AJ, 370v9v42, listovi 773, 777, 927, 931. v CincarvMarkovi je sugerisao jugoslovenskom poslaniku da pristane na sve uslove turske vlade, iako je ponovo dolo do izmene plana za tu godinu.
59 60 61 62 63 64 65 66
AJ, 370v9v42, listovi 921v922, 5. april 1939. ore Borozan, Velika Albanija: porijeklodidejedpraksa, Beograd 1995, str. 133v139. AJ, 66v72v187, Ministarstvo inostranih poslova Ministarstvu prosvete, 31. 1. 1930. AJ, 37v25v196, listovi 247v248. AJ, 370v9v42, list 657. AJ, 37v22v175, list 374. AJ, 370v9v42, listovi 812, 831, 889. 121
skoj vladi znaajno naraste.67 Osim toga, Turska nije ratifikovala Konvenciju ni zbog v smrti Kemala Ataturka, da bi komplikacije oko revidiranja finansijkog dela sporav zuma i izbijanje Drugog svetskog rata definitivno omeli realizaciju ovog bilateralv v nog dogovora.
LITERATURA:
v Avdija Avdi, Jugoslovenskovturski pregovori o iseljavanju muslimanskog stanovniv v tva u periodu izmeu dva svetska rata, Novopazarski zbornik, br. 15, Novi Pazar 1991. v Avdija Avdi, Opti pogled na migraciona kretanja muslimanskog stanovnitva na Balkanu od kraja XIX veka do zakljuenja Jugoslovenskovturske konvencije (11. jula 1938), Novopazarski zbornik, br. 9, Novi Pazar 1985. v Safet Bandovi, Iseljavanje muslimana iz Sandaka, Sarajevo 1991. v Safet Bandovi, Ratovi i demografska deosmanizacija Balkana 1912v1941, Prilod d zi, br. 32, Sarajevo 2003. v ore Borozan, Velika Albanija: porijeklodidejedpraksa, Beograd 1995. v Elka Dimitrieva, Verica Janeska, Osobenosti na migracionite dvienja od SR Makev v donija vo stranstvo, Problemi na demografskiot razvoj vo SR Makedonija, Skov v pje 1985. v Hajredin Hoda, Uzroci, problemi i posledice migracija stanovnitva Kosova i pripav v dnika albanske nacionalnosti u inostranstvo, Iseljenitvo naroda i narodnosti Jud d goslavije i njegove uzajamne veze s domovinom, Zagreb 1978. v Zoran Janjetovi, Deca careva, pastorad kraljeva. Nacionalne manjine u Jugoslavid d ji 1918d1941, Beograd 2005. v Vladan Jovanovi, Jugoslovenska drava i Juna Srbija 1918d1929. Makedonija, Sand d dak, Kosovo i Metohija u Kraljevini SHS, Beograd 2002. v Fikret Kari (ur.), Muslimani Balkana: Istono pitanje u XX vijeku, Tuzla 2001. v Ejup Muovi, Jugoslovensko iseljenitvo u Turskoj, Zbornik radova Etnografskog instituta, knj. 12, Beograd 1981. v Ejup Muovi, Posleratne migracije i imigracije stanovnitva novopazarskog kraja, Novopazarski zbornik, br. 13, Novi Pazar 1989. v Hugh Poulton, Suha TajivFarouki (eds.), Muslim Identity and the Balkan State, C. Hurst & Co, 1997. v Hugh Poulton, Balkan. Manjine i drave u sukobu, Subotica 2002. Zoran Janjetovi, Deca careva, pastorad kraljeva. Nacionalne manjine u Jugoslaviji 1918d1941, Beograd 2005, str. 395; S. Bandovi, Ratovi i demografska deosmanizacija Balkana, str. 225.
67
122
v Sulejman Smlati, Iseljavanje jugoslavenskih muslimana u Tursku i njihovo prilagov v avanje novoj sredini, Iseljenitvo naroda i narodnosti Jugoslavije i njegove uzad d jamne veze s domovinom, Zagreb 1978. v Milena Spasovski, Osnovne odlike demografskog razvitka BiH od 1918v1991, Bod d sna i Hercegovina od Srednjeg veka do novijeg vremena, Beograd 1995. v Mirjana Teodosijevi, Mustafa Kemal Ataturk u jugoslovenskoj javnosti, Beograd 1998. v Jovan F. Trifunoski, Albansko stanovnitvo u SR Makedoniji, Beograd 1988.
INTERvMINISTERIAL CONFERENCE OF THE KINGDOM OF YUGOSLAVIA ON THE EMIGRATION OF NONvSLAVIC ELEMENT TO TURKEY (1935) Vladan Jovanovi Summary
Based on the minutes that have been preserved, this paper reconstructs the work of the sovcalled IntervMinisterial Conference on Emigration of Yugoslav Muslims to Turkey, held at the Ministry of Foreign Affairs of the Kingdom of Yugoslavia by midvSeptember 1935. The Conference developed the Emigration Project, whov v se main provisions are also presented here, while, based on the documents kept by the mission of the Kingdom of Yugoslavia in Turkey, an outline is made of a broav v der context of the emigration of Yugoslav Muslims. In the focus of the papers attenv v tion are the regions of Macedonia, Sanjak and Kosovo, i.e. the Vardar Province (Bav v novina), from which the people of Turkish culture were to be relocated, pursuant to the then agreement reached between Yugoslavia and Turkey. Yugoslavia attemv v pted to get rid of its disloyal, Albanian element and to get their land for colonisation, while Turkey wanted to populate its own deserted regions populating them with the convenient element. Within the framework of preparations for the conclusion of a lasting arrangement with Turkey, the Ministry of Foreign Affairs of the Kingdom of Yugoslavia held a meeting on September 29, 1935, which included the represenv v tatives of five ministries and of the Army General Staff with the intention to elabov v
123
rate upon the issue of potential emigration of Muslims. Four days later a project on the emigration of nonvSlavic element from Southern Serbia was developed. One of the dominant conclusions is the urgency of adoption of bilateral conventions with Turkey and Albania, whereby, in case of problems with emigration of Albanians, the plan was to relocate them to the Yugoslav hinterland. The exemption from all the tav v xes and of military service was envisaged for those who voluntarily waived their civ v tizenship, while those were willing to leave their immovable property to the state cov v uld count with free transportation. These proposals made by the military represenv v tatives were unanimously accepted and were consequently adopted as the measures proposed by the Project itself in order to assure the fastest and the most successful emigration of nonvSlavic population to Turkey and Albania. These measures incluv v ded the suppression of propaganda against emigration led from Tirana; the most frev v quent possible recruitment of nonvSlavic soldiers from the borderline communities to the military manoeuvres and exercises; the ban on recruitment of individuals eliv v gible for emigration into civil service; relocation of nonvSlavic civil servants to otv v her parts of the country; nationalisation of geographic establishments and individuv v al surnames, etc. The state activities on the emigration of Yugoslav Muslim popuv v lation reached its culmination with the signing of the YugoslavvTurkish Convention in Istanbul, in July 1938, whose ratification and enforcement were thwarted by fiv v nancial disputes, Albanian antivemigration campaign and the breakout of the World War II.
124
Denis Beirovi, Znaajnija obiljeja procesa mobilizacije radne snage u industriju na podruju Tuzlanske oblasti (1947d1952) Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. 125v138. UDK: 316.324.7 (497.6 Tuzla) 1947/1952 316.422 (497.6 Tuzla) 1947/1952 Izvorni nauni rad
ZNAAJNIJA OBILJEJA PROCESA MOBILIZACIJE RADNE SNAGE U INDUSTRIJU NA PODRUJU TUZLANSKE OBLASTI (19471952)
Denis BEIROVI Tuzla
Abstrakt: U ovom radu autor na temlju arhivske grae iz Regionalnog ard d hiva u Tuzli analizira tok i drutvene posljedice mobilizacije radne snage u industriju na prostoru Tuzlanske oblasti. Detaljno se prate modeli agitacid d je, kampanje za ukljuivanje radne snage u privredu, ali i probleme vezane za mobilizaciju. Kljune rijei: Radna snaga, industrija, agrar, Tuzlanska oblast. Abstract: In this paper, the author uses the archival material of the Regiod d d nal Archive of Tuzla in order to analyze the course and social consequend ces of mobilization of labour force to work in the industry of the region of Tuzla. The models of campaigning for the inclusion of labour force into the economy of the region are elaborated in detail, alongside the problems this mobilization entailed. Key words: Labour force, industry, agriculture, the Region of Tuzla.
Poslije zavretka Drugog svjetskog rata Bosna i Hercegovina je u pogledu rav v dnitva bila u loijem poloaju od bilo koje druge jugoslavenske republike. Induv v strijska tradicija na ovom prostoru nije bila duga, a i ono malo industrijskih radnika, uglavnom, su inili stranci koji su nakon rata napustili zemlju. Uslijed ratne devastav v
125
Denis Beirovi, Znaajnija obiljeja procesa mobilizacije radne snage u industriju na podruju Tuzlanske oblasti (1947d1952) Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. 125v138.
cije privreda je bila u opem kolapsu, preduzea razorena, zatvorena ili svedena na v minimum rada. U takvom ambijentu, zbog izraene potrebe za novom radnom snav gom nova vlast je provodei forsiranu industrijalizaciju esto i nasilnim putem ubrv v zavala transfer seoske radne snage u industriji.1 Sve do 1948. godine u Bosni i Hercegovini se obnavljavala ona industrija koja je izgraena za vrijeme austrougarske uprave ili u periodu izmeu dva svjetska rata. Intenzivniji razvoj industrije poinje od 1948. godine, to je istovremeno zahtijevav v lo i veu akumulaciju seoske radne snage, koja je mijenjala na taj nain kompletnu strukturu drutva.2 Opredjeljujui se za favoriziranje industrijalizacije i elektrifikacije KPJ je u koncipiranju plana razvoja zemlje raunala na revolucionarni optimizam i entuzijav v zam narodnih masa, bogate sirovinske izvore zemlje, perspektivu slobodnog razvov v ja i pomoi socijalistikih zemalja na elu sa SSSRvom. Na tim postavkama usvojen je u aprilu 1947. godine Zakon o petogodinjem razvitku narodne privrede Jugoslad d vije za period 1947d1951. Sama injenica da je plan donijet u formi zakona dodatno je isticala njegovu vanost i obaveznost. Osnova plana temeljena je na sovjetskim iskustvima u metodologiji planiranja, ija je glavna karakteristika dirigirani sistem planiranja koji onemoguava bilo kakvu samoinicijativnost, podreujui rad gotovo apsolutnoj kontroli dravnih organa.3 Glavni ciljevi plana bili su: prevazilaenje vev v like privredne i tehnike zaostalosti, jaanje ekonomske samostalnosti i odbranbenih kapaciteta, izgradnja i potpuno uspostavljanje socijalistikog sektora privrede i sociv v jalistikih odnosa, te podizanje opeg blagostanja naroda.4 Izgradnja novih kapaciteta, kao i proirenje i reprodukcija postojeih, zahtijevav v li su ukljuivanje nove radne snage u privredi. Meutim, porast ekonomskih razlika na relaciji selo grad imao je negativan odraz na ukljuivanje nove radne snage u dravni sektor privrede. Potrebe za radnom snagom ubrzano su rasle, iako je mobiliv v zacija radne snage bila sve tea, zbog ega od 1949. godine poinje iroka kampanja za mobilizaciju radne snage. U toku iste godine potpuno je oblikovan sistem organiv v zacije za ukljuivanje radne snage, koji je zahtjev za regrutacijom nove radne snage v ostvarivao posredstvom partijskih direktiva, ije su izvrenje obavljali lanovi partiv je i Narodnog fronta ili mjerama ekonomske prirode.
1 2 3
Husnija Kamberovi, Prema modernom drutvu, Teanj, 2000. godine, 146. i 147. Isto, 97v98.
Branko Petranovi, edomir trbac, Istorija socijalistike Jugoslavije, Beograd, 1977, knjiv v ga I, 79.
4
Duan Bilandi, Historija SFRJ, Glavni procesi 1918d1985, Zagreb 1985, 113v114.
126
Ali, i pored svega toga, ukljuenje radne snage u privredu na podruju Tuzlanv v ske oblasti, bilo je ispod planiranih oekivanja. Sreski komiteti u nemogunosti da obezbjede stalnu radnu snagu, pribjegavali su slanju povremene frontovske radne v snage. Posebno kritina situacija bila je sa ukljuivanjem stalne radne snage u ruv dnike, s obzirom na teke uvjete rada u ovoj privrednoj grani. Zato se pribjegavav v lo prebacivanju jednog dijela stalne radne snage iz lokalnih rudnika u rudnik Krev v ku, nastojei da najvei dio radnika koji se prebacuju iz lokalnih rudnika bude uglav v vnom iz mlae generacije. U vezi s tim, omladinske organizacije su dobile konkrev v tne zadatke da agituju za ulazak omladine u rudnike, procjenjujui da se tako najlav v 5 ke moe doi do radne snage. Istovremeno sa politikim i propagandnim radom, aktivno se radilo i na uvrivanju aparata za ukljuivanje radne snage putem jaav v nja uprava, savjeta i komisija.6 No, i pored navedenih mjera, planovi o ukljuenju rav v dne snage u mnogim srezovima nisu se odvijali predvienom dinamikom. Umjesto toga, oni koji su bili zaposleni, sve vie su izostajali s posla, a neki su i naputali priv v vredne kolektive zbog ega su pisane i potjernice za radnicima. Najee obrazloev v nje naputanja posla od strane radnika, bilo je to se njihove familije kod kue nerev v dovno i oskudno snabdijevaju. Neuspjeh slanja radnika u privredu nije se krio ni na partijskim sastancima, tako da se realizacija ovog zadataka postavljala kao prioritet koji se mora pod svaku cijenu izvriti O vanosti obezbjeenja radne snage potvruje injenica da je vlast ovo pitanje isticala kao jedno od glavnih uslova za izvrenje planskih zadataka. Prema planu rav v dne snage koji je izradila poetkom 1949. godine Planska komisija NR BiH, bilo je potrebno jo oko 35.000 novih radnika za industrijska preduzea u Bosni i Hercev v govini. Pri izradi ovog plana radne snage predvieno je bilo puno koritenje postov v jee i nove radne snage sa punim brojem radnih dana, bolje koritenje mehanizaciv v je i ispunjenje norme kod svih radnika. Plan je takoer predviao poboljanje radne discipline, smanjenje izostanaka na minimum, pravilnije koritenje kvalifikovanih radnika, sprovoenje sistematizacije radnih mjesta i ukidanje svih nepotrebnih rav v
Regionalni istorijski arhiv Tuzla (dalje: RIAT), Oblasni komitet KP BiH Tuzla (dalje: OK KP BiH T), K.1, br. 17/3, Zapisnik sa sastanka Oblasnog komiteta KP BiH u Tuzli, odranog 13.9.1949.
5
RIAT, OK KP BIH T, K. 1, br.2/2, Zapisnik sa sastanka sreskih i gradskih komiteta odrad d nog 12.5.1949.
6
RIAT, Optinski komitet SK Banovii (dalje : OK SKB), K.2, br.20/1v2, Zapisnik sa sastand d ka Radnikog komiteta KP BiH Banovii odranog 19.6.1950.

RIAT, Sreski komitet SK BiH Bosanski amac, K.3, br. 123/1v6, Zapisnik sa redovnog sastanka elije Domaljevca KPJ, od 29.11.1949.

127
dnih mjesta, kako u proizvodnji tako i u upravi i na pomonim mjestima.9 Pomenuv v v te mjere u ovom planu bile su uzrokovane snanijim razvojem privrede u treoj gov dini realizacije Petogodinjeg plana. Znaajan porast broja fabrika i drugih industrijv v skih postrojenja, uz sve vei obim proizvodnje, traio je sve vie radne snage. Najv v vea deficitarnost radne snage osjetila se u kljunim granama privrede ( u industriji, rudarstvu, graevinarstvu, trgovini, saobraaju ...), pa su irom Bosne i Hercegoviv v ne obrazovane radne brigade koje su radile u pojedinim industrijskim granama. Ove brigade su posebno bile angaovane na sjei ume, u drvnoj industriji, u rudnicima i u graevinarstvu. Uporedo sa frontovskim radnim brigadama Partija i Narodni front su od privrednih rukovodstava zahtijevali da naroitu panju posvete obezbjeenju sezonske radne snage, a s ciljem savladavanja zaostataka u izvrenju plana proizvov v dnje. Ti zaostaci posebno su bili izraeni u drvnoj industriji, te se zbog toga isticala potreba vanrednog ukljuivanja radne snage u izvrenje plana sjee drveta. Nije nev v vano istai da je plan ukljuivanja radne snage bio otean i zbog stalne fluktuacije, jer privredni kolektivi nisu iznalazili odgovarajue naine da ukljuenu radnu snagu zadre. Tako je, na primjer, u graevinarstvo ukljuen planirani broj radnika, ali je u meuvremenu otilo iz preduzea oko 3.000 radnika.10 Pitanju obezbjeenja nove radne snage u sjeveroistonoj Bosni poklonjena je velika panja i prilikom prvog zasjedanja Privremenog oblasnog narodnog odbora za Tuzlansku oblast.11 Tom prilikom skupu se obratio i Cvijetin Mijatovi v Majo, lan CK KPJ i potpredsjednik Vlade NR Bosne i Hercegovine, istakavi da Tuzlanska oblast prednjai po brzini industrijalizacije. Zanimljivo je i obrazloenje Mijatovia kada govori o znaaju ukljuivanja radne snage u privredu, gdje podcrtava ne samo ekonomske motive za ukljuivanje novih radnika u privredu, ve i politike, koji su, prema njegovim rijeima, mnogo znaajniji jer se kroz rad u industriji mijenjaju i
O zadacima sindikalne organizacije u rjeavanju pitanja radne snage, Osloboenje, XI; br. 727, Sarajevo, 21.II. 1949, 2.
9
Plansko ukljuivanje nove radne snage u privredu v neodloan zadatak organizacija Narov v dnog fronta i sindikata, Osloboenje, VI; br. 810, Sarajevo, 31.V. 1949, 1.
10
Prvo zasjedanje privremenog narodnog Oblasnog odbora Tuzlanske oblasti odrano je 21. maja 1949. godine u sveanoj sali Gradskog narodnog odbora u Tuzli, a otvorio ga je najstariv v ji odbornik Bogoljub Jajanin. Na poetku zasjedanja izabran je izvrni odbor sa Svetolikom Gospiem kao predsjednikom i Begi Dragom i Buri Husom kao potpredsjednicima, dok je za sekretara izabran Predrag Kalakovi.
11
128
stvaraju novi ljudi novog socijalistikog drutva, ljudi sa novim vidicima koji prekiv v daju s raznim predrasudama, nazadnim i tetnim shvatanjima. 12 Na tragu ovakvih stavova razvijala se iroka agitacija za ukljuenje radne snav v ge u industriju i druge neagrarne djelatnosti. Glavni pokreta propagandnog rada na ukljuivanju radne snage u industriji bila je Komunistika partija, koja je svoje stav v vove stanovnitvu plasirala putem organizacije Narodnog fronta. elei unaprijediv v ti komunikaciju izmeu vladajue partije i naroda, KPJ je posebnu panju u okviru organizacije Narodnog fronta posveivala masovnom politikom radu. Tako se od 1949. godine s ciljem uspjenijeg sprovoenja politike agitacije, naroito na selu, pristupa konsolidovanju kadrovske strukture u komisijama za agitaciju i tampu i osnivanju sreskih i seoskih aktiva agitatora u onim mjestima gdje do tada nisu bili osnovani. Koliko je ovo pitanje bilo vano ukazuje i injenica, da je vlast isplanirav v la i strunu izobrazbu kadrova zaduenih za tzv. agitaciono politiki rad, kroz forv v me predavanja, seminara, instruktivnih sastanaka itd. Nakon kratke obuke ovi kadrov v vi bi na terenu provodili agitaciju razliitim metodama, a najei oblici komunikav v cija i prezentiranja stavova bili su: mitinzi, konferencije, proslave znaajnih prazniv v ka, zborovi graana i skuptine zadruga.13 Glavni smisao agitacije bio je da se to vie radnika ukljui u industriju i to vie omladine sa sela. Eo ipso, nije sluajno da je vlast veliku panju poklanjala izgraiv v vanju, irenju i popularisanju kulta industrijskog rada. Privlanost rada u industriji pokuavala se prikazati raznim nainima agitacije, kao to su primjera radi: povrev v meno izlaganje slika najboljih radnika u preduzeima i frontovaca po selima, kolev v ktivne posjete seljaka preduzeima, organizovanje specijalnih kino predstava i umjev v tnikih priredbi za one koji odlaze na rad, organizovanje posjeta brigadama na rav v dilitima od strane rukovodilaca raznih masovnih organizacija itd. Takoe, u svrhu podizanja radnog elana i entuzijazma, naroito u prvim godinama provoenja Petov v godinjeg plana, praktikovalo se organizovanje radnih takmienja izmeu pojedinav v ca, eta, pa i pojedinih brigada, poslije ega bi slijedilo sveano proglaavanje pov v bjednika takmienja uz nagraivanje i pohvaljivanje najboljih brigada i pojedinaca. U nekim selima prezentirane su pokretne izlobe o naprednim privrednim kolektiviv v ma i izlobe o zadrugama. In merito sve ove aktivnosti imale su politiku dimenziju, obzirom da je komunistika vlast cjelokupan ideoloko vaspitni rad usmjerila na razvijanje socijalistike svijesti kod radnih masa, razvijanje socijalistikog patriotiv v
Prvo zasjedanje privremenog oblasnog narodnog odbora Tuzlanske oblasti, Front slobode, VII. br. 211, Tuzla, 28.5. 1949, str.1.
12
Izrada i dopuna planova organizacija Narodnog fronta za 1949. godinu, Osloboenje,VI, br.726, Sarajevo, 20.2. 1949, str.2.
13
129
zma i svijesti o pripadnosti socijalistikom frontu i na neprestano podizanje klasne svijesti radnih ljudi, a posebno klasne svijesti siromanih i srednjih seljaka.14 Zahvaljujui pojaanoj kampanji ukljuivanja radne snage u privredi na podruv v ju Tuzlanske oblasti od 1949. godine sa znatno veim uspjehom realizirao se plan ukljuivanja radne snage. Naroito zapaeni rezultati u ukljuivanju radne snage pov v stignuti su u rudarstvu. Ilustrativan primjer su rudnici uglja Tito u Banoviima i Kreki, gdje je do polovine godine mobilizirano preko 62 % od planiranog broja pov v trebne radne snage.15 U narednim godinama pitanju ukljuenja stalne radne snage u privredu prilo se jo organizovanije. Oblasni komitet KP BiH Tuzla od 1950. godiv v ne jo vei akcenat stavlja na agitaciono politiki rad, a unutar Partije pojavljuju se prvi znaci kritike posrednog ili neposrednog prinuivanja. Najee su meu oniv v ma koji su se prvi javili za odlazak u industriju bili lanovi Partije i Narodnog fronv v ta, koji su bili pokretai i drugih masovnih organizacija. Oni su odravali konferenv v cije po selima i osnovnim organizacijama Narodnog fronta. U svako mjesno podruv v je upuivano je po 6v7 agitatora sa zadatkom da objanjavaju potrebu odlaska u inv v 16 dustriju. Ipak, uprkos snanoj kampanji i pripremama vezanim za ukljuivanje stalne rav v dne snage u velikom broju srezova Tuzlanske oblasti bilo je problema i prepreka ukljuenju radne snage. U skoro svim srezovima Oblasti vrlo malo ili skoro nikako nisu koriteni savjeti rada, a slino stanje bilo je i u ostalim komisijama pri povjerev v nitvima za radnu snagu pri mjesnim odborima koje se gotovo nikako nisu sastajav v le. Uz ove probleme od 1950. godine sve izraenije se uoavalo da izvjestan broj rav v 17 dne snage naputa preduzea. Zbog navedenih razloga ova e problematika biti jedna od glavnih tema koje su razmatrane na godinjim sreskim partijskim konferencijama. Tom prilikom isticane su i razne greke koje su oteavale angairanje radne snage. Naglaavano je da se od 1948. godine prave brojni propusti kako kod mobilizacije radne snage, tako i njihov v vog prijema, smjetaja i racionalnog koritenja.18 Oteavajuu okolnost predstavljala je injenica, da e nestimulativnost odnosa u proizvodnji i porast ekonomskih razlika
14 15
Isto, Osloboenje, VI , br. 276, Sarajevo, 20.2. 1949, str. 2.
Na podruju Tuzlanske oblasti sve vei broj radnih ljudi ukljuuje se u privredu, Front slobode, VII, br. 210, Tuzla, 21.5. 1949, str. 1.
16 17
Ukljuenje radne snage u privredu, Front slobode, VIII, br. 239, Tuzla, 12.1.1950, str.1.
O nekim problemima oko ukljuenja u stalne radne snage, Front slobode, VII, br. 264, Tuzla, 6.7. 1950, str.1.
18
RIAT, Optinski komitet SK ekovii, (dalje: OKSK), K.1, br.6/1v6.
130
na relaciji selovgrad dodatno usporiti mobilizaciju novih kontingenata radne snage v u dravni sektor proizvodnje. Ve u toku 1949. godine taj se zahtjev najee ostvav rivao ili posredstvom partijskih direktiva, ije je izvrenje od strane partijskog lanv v stva i frontovaca bilo obavezno, ili mjerama ekonomske prisile.19 Problem se javljao i u vezi sa zadravanjem ve uposlene radne snage i njenim stalnim ukljuivanjem u proizvodnju. Uslijed nedostatka motivacionih mjera sve ee je dolazilo do pojava dezerterstva i harangerstva u privrednim kolektivima koje su ugroavale ispuv v njenje planskih zadataka. Takvu slabost reim je pokuavao nadomjestiti otrim sanv v kcijama i upozorenjima da borbu protiv izrazitih dezertera treba zaotriti do te mjev v re da u svijesti masa lik dezertera bude lik neprijatelja izgradnje socijalizma u naoj zemlji. Prema takvim ljudima treba poduzimati i druge mjere.20 Na tragu ovako rigiv v dnih stavova u mnogim srezovima i gradovima Tuzlanske oblasti mobilizacija je vrv v ena ne putem ubjeivanja, ve putem poziva i milicije, to je ojadilo brojne seljake i na koncu prisililo ih da se upoljavaju kao stalni radnici. Oni koji to nisu uinili bili su izloeni torturi organa bezbjednosti najee kanjavani prinudnim radom.21 Jedan od faktora koji je utjecao na odlazak ve uposlenih radnika bio je i nestruv v nost rukovodilaca preduzea u Tuzlanskoj oblasti. Dijelom o tome svjedoi i semiv v nar sa kadrovima sreskih, gradskih i njima ravnih komiteta, gdje se raspravljalo o analizi privrednog kadra i konstatovalo da su u svim preduzeima direktori radniv v 22 ci. Stoga nije iznenaujue da je takav nekolovan rukovodei kadar pravio brojne greke prilikom planiranja radne snage, tako da su mnoga preduzea planirala dalev v ko vie radne snage nego to im je bilo potrebno. Pogreno planiranje oteae mobiv v lizaciju, ali i pravilnu raspodjelu. U mnogim preduzeima nije bilo na vrijeme obev v zbijeeno sve to je potrebno za prijem novih radnika i njihovo ukljuivanje u rad, na prvom mjestu smjetaj i ishrana, a negdje i odjea i obua. To dokazuje Analiza rada u rudniku Banovii, u kojoj se navodi da (...) nedostaje dovoljan broj kupativ v la koja bi omoguila da se svi radnici poslije rada mogu okupati (...), dok se u pov v gledu ishrane navodi da su (...) rijetki dani kada se moe kupovati meso, to svakav v ko oteava ishranu ljudi sa odgovarajuom kalorinom vrijednou. Kada se tome
Kako je partijska organizacija Tuzlanske oblasti izvrila zadatak ukljuenja radne snage u rudarstvu, Partijska izgradnja, I, br. 9v10, Beograd, 1949, str.53v65.
19
Otklonimo dosadanje nedostatke u ukljuenju radne snage u privredu, Front slobode, VII, br.212, Tuzla, 6.6.1949, str.3.
20
RIAT, OKSK, K.1, br. 6/1v6, Zakljuci godinje sreske partijske konferencije za srez Vlad d seniki odrane 2.XI.1950.
21
RIAT, OK KP BiH T, K.2, br.98/1v24, Zapisnik sa seminara odranog sa kadrovicima sred d skih, gradskih i njima ravnih komiteta dana 28, 29. i 30. januara 1950. godine.
22
131
dodaju i stalne (...) nestaice elektrinih sijalica, tako da su stanovi, menze, radiliv v ta i druga mjesta bili neosvjetljeni, to je bilo ne samo teko, nego i (...) opasno po ljude(...), onda je razumljivo zato su bile este pojave raskidanja ugovora i izostav v naka sa posla.23 Osim toga, nerijetko su pravljene i greke u primjenjivanju uredbi o platama radnika, kao i u isplati plata radnicima koje su kasnile po nekoliko mjeseci. Sve ovo imalo je za posljedicu veliku fluktuaciju radne snage, a ponegdje i masovniv v je naputanje preduzea od strane novih radnika.24 Navedeni problemi oko ukljuivanja i zadravanja ve uposlene radne snage nisu bili nepoznati vladajuim strukturama u Tuzlanskoj oblasti. ta vie, sreske i druge partijske organizacije kontinuirano su od 1948. godine razmatrale i pratile prov v blematiku inkorporiranja radne snage u dravni sektor i u vezi s tim donosile mjere za ubrzanje tog procesa. Sa eskalacijom sukoba izmeu Jugoslavije i SSSR a, koji e dovesti do potpune blokade jugoslavenske privrede, ovo pitanje postaje jo ozbiljv v nije. Zato se od proljea 1949. godine od svih partijskih organizacija u Tuzlanskoj oblasti trai, izmeu ostalog, da pokrenu otru borbu protiv neopravdanih izostanav v ka, provjere rezerve rade snage, uvrste aparat za ukljuivanje radne snage i pojaaju odgovornost po dravnoj i partijskoj liniji za provoenje odluke o ukljuivanju radne snage.25 Budui da su sreski komiteti uglavnom ukljuivali frontovsku radnu snagu, Oblasni komitet KP BiH Tuzla je od druge polovine 1949. godine traio da sreski kov v miteti umjesto frontovske upuuju stalnu radnu snagu, apostrofirajui da se ne priv v hvata slanje frontovske radne snage kao zamjena za stalnu radnu snagu.26 No, bez obzira na sve to, plan ukljuivanja radne snage nije ostvaren u skladu sa zacrtanim planovima. Naalost, podaci koji govore o godinjim planovima ukljuv v enja radne snage u privredi, nisu dostupni autoru ovog rada, iako bi osvjetljavanje ovih pokazatelja, nesumnjivo, bilo od koristi za ukupno sagledavanje razmatrane problematike. Jedini podatak koji iole ukazuje na razliku izmeu planiranih i ostvav v renih rezultata u ukljuenju radne snage, istina u formi mjesenog izvjetaja, je prev v
RIAT,OK SKB, K. 2, br.4 / 1v7, Analiza rada Rudnikog komiteta KPBiH Banovii u I kvartalu 1951. godine
23
O zadacima sindikalne organizacije u rjeavanju pitanja radne snage, Osloboenje, VI, br. 727, Sarajevo, 21.2. 1949, str.2.
24
RIAT, OK KPBiH T, K.1 , br. 212, Zapisnik sa sastanka sekretara sreskih i gradskih komid d teta, od 12. V. 1949. godine
25
RIAT, OK KPBiH T, K.1, br. 17/3, Zapisnik sa sastanka Oblasnog komiteta KP BiH Tuzla, od 13.9.1949.
26
132
gled ukljuivanja radne snage za mjesec novembar 1949. godine (Tabela 1).27 Plan v ukljuenja radne snage u privredu za mjesec novembar ostvaren je 58,2%, i prikav zan je u tablici br. 1. Tabela 1. Broj planiranog i ostvarenog ukljuivanja radne snage po srezovima Tuzlanske oblasti u novembru 1949. godine.
Red. br. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. Sreski narodni odbor SNO Bijeljina SNO Brko SNO Bos. Brod SNO Kladanj SNO Derventa SNO Doboj SNO Graanica SNO Gradaac SNO Lopare SNO Maglaj SNO Modria SNO Odak SNO Srebrenica SNO Tuzla SNO Tesli SNO Teanj SNO Bos. amac SNO Zvornik UKUPNO Stalna radna snaga % 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 Planirano 308 362 63 200 237 283 168 20 104 164 121 242 210 100 236 166 237 3.309. Ostvareno 202 256 38 10 130 90 243 72 % 66,0 70,7 43,2 15,9 65,0 38,0 85,9 42,9 % 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 Frontovska radna snaga Planirano 1498 1538 561 187 1346 864 1217 1232 983 450 416 822 1243 1230 1000 1090 803 1344 17.828 Ostvareno % 1181 219 90 922 467 637 964 737 112 326 513 304 397 475 803 466 538 10.092 58,5 76,8 39,0 48,1 68,5 54,1 52,3 78,2 75,0 24,9 78,4 62,4 24,5 32,3 47,5 73,7 58,1 40,0 56,6
22 100,0 146 66 47 144 83,7 89,0 54,5 19,4 68,6
102 102,0 236 100,0 129 191 2.201 77,7 80,6 66,5
Tabela je sastavljena na temelju podataka koji se nalaze u fondu, OK KP BiH T, K. 1, br. 19/5, Zapisnik sa sastanka Oblasnog komiteta KP BIH za oblast tuzlansku, odranog 5. ded d cembra. 1949, str.4.
27
133
Iz tabelarnih pokazatelja, bez nekih irih elaboracija, mogu se izvui odreeni zakljuci. Prije svega, uoljivo je da se i pored brojnih mjera i pritisaka vlasti, plan ukljuivanja radne snage polovino ostvarivao, tako da je plan za mjesec novembar ostvaren sa 58%. Nadalje oigledno je da se frontovska radna snaga mnogo lake i u veem broju mobilizirala nego stalna radna snaga. Zbog vanosti mobilizacije radne snage u privredi ova problematika bila je prev v dmet interesovanja i najviih saveznih organa vlasti. Jo u septembru 1948. godine, Ministarstvo rada FNRJ donosi Uredbu o slubi i upravama za ukljuivanje radne snage u privredi, koju su bili duni da provode ministarstva rada narodnih republika. Prema toj Uredbi, Ministarstvo rada FNRJ je izraivalo opedravni plan pronalav v enja radnih rezervi i njihovog ukljuivanja u privredu, na bazi ega su ministarstva rada narodnih republika izraivala sopstvene planove pronalaenja radnih rezervi i planove ukljuivanja radne snage u privredu na teritoriji narodne republike. Za rev v alizaciju navedenih planova bile su zaduene uprave za radnu snagu, koje su vrile poslove oko pronalaenja radnih rezervi i njihovog ukljuivanja u privredu. Izmev v u ostalog, glavni zadaci uprave za radnu snagu bili su: (...) da u okviru operativ v vnog plana republikanske uprave za radnu snagu izrauju za svoju teritoriju operav v tivne planove pronalaenja radnih rezervi i ukljuivanja radne snage u privredu (...) neposredno i u zajednici sa preduzeima i ustanovama kojima su dodijeljeni izvori radne snage organizuju ukljuenje radne snage u privredu; da pronalaze nove izvore radne snage i da vode evidenciju o raspoloivoj radnoj snazi; da na svojoj teritoriji vode nadzor (...) u pogledu pravilnog zapoljavanja radne snage, pronalaenja unuv v tranjih radnih rezervi i ukljuivanja radne snage u privredu; organizuju propaganv v du za ukljuivanje radne snage u privredu; da neposredno rukovode radom komisiv v je za radnu snagu kod mjesnih narodnih odbora(...).28 Pri upravama za radnu snav v gu postojao je savjet za radnu snagu kao savjetodavni organ uprave za pronalaenje izvora radne snage, dok je pri mjesnim odborima postojala komisija za radnu snagu sa zadatkom da neposredno na terenu mobilie novu radnu snagu i organizuje upuv v ivanje u privredne kolektive.29 Uz pomo savjeta za radnu snagu i povjerenitva za radne odnose vren je popis raspoloive radne snage i utvrivanje rezervi radne snav v ge u Tuzlanskoj oblasti. Ovim poslovima bavio se lan biroa Sreskog komiteta, koji je bio zaduen za agitaciju.30 Pri tome ukazivano je i na potrebu realnijih i tanijih procjena u vezi sa planiranjem ukljuivanja radne snage u privredu. S tim u vezi, trav v
28 29 30
Slubeni list FNRJ, br.79, 15.9. 1948, Uredba o slubi i upravi za radnu snagu. Isto.
RIAT, OK KP BiH T, K.1, br.2/2, Zapisnik sa sastanka sekretara sreskih i gradskih komid d teta, od 12.5. 1949. 134
eno je da se tano oznai za koje su radove predvieni radnici i koliko ima kvalifiv v kovanih radnika.31 Tako se ve od sredine 1950. godine pitanju planiranja ukljuivav v nja radne snage prilazilo sa znatno vie sistematinosti i osmiljenosti. Poinju orv v v ganizovati edukativna savjetovanja na kojima uestvuju povjerenici za radne odnov se sreskih narodnih odbora Tuzlanske oblasti, a najvie panje na ovim sastancima posveivano je ukljuivanju to veeg broja radne snage u rudarstvo i teku industriv v ju.32 No, kako u 1950. i 1951. godini nije bilo znaajnog ukljuivanja radnika u inv v dustriju, uprave za radnu snagu su postepeno mijenjale nain svog djelovanja, to e se i formalno potvrditi u 1952. godini, kada je donesena Uredba o organizaciji slud d be posredovanja rada. Pomenutim aktom umjesto uprave za radnu snagu uvode se slube posredovanja rada.33 No, i pored odreenih promjena u institucijama koje su se u ovom razdoblju bavile problematikom mobilizacije radne snage, odreena pitanja su u kontinuitev v tu ostajala problematina. To se, prije svega, odnosi na angairanje radne snage u rudarstvo, to je uoavao i Oblasni komitet KP BiH Tuzla, upozoravajui na kritiv v 34 nu situaciju u pogledu ukljuivanja stalne radne snage u rudnike. Da takve ocjev v ne nisu bili ni izuzeci, ni sluajnost potvrivale su i istovjetne ocjene sa sastanka ruv v dnikih komiteta. Na povrinu su izbijali recidivi totalne blokade i sa istoka i sa zav v pada, kao i brojnih unutranjih slabosti proizalih iz same prirode novog drutvenov ekonomskog sistema. Najizrazitiji primjer loeg stanja u rudnicima bio je rudnik Bav v novii. U ovom rudniku nisu bili rijetki sluajevi loe hrane, materijalnog obezbev v enja i smjetaja radnika. Podsjeajui, na teku situaciju Rudniki komitet KP BiH Rudnika Tito je prilikom rasprave o pitanju brige o ljudima izrekao ocjene da su (...)slaba hrana i nered u restoranima posljedica slabog rada ekonoma, koji su ev v sto puta skloni raznim malverzacijama i pronevjerama (...), te da vlada neistoa u stanovima radnika, navodei ak i sluajeve kako su stanovi nepodesni jer u jednoj sobi stanuje po 20, 30. i vie ljudi.35 Kulminacija svojevrsne politike panike u pov v
Izrada i dopuna planova organizacije Narodnog fronta za 1949. godinu, Osloboenje, VI, br. 726, Sarajevo, 20.2. 1949, 2.
31
Plan ukljuivanja radne snage za mjesec august u naoj Oblasti potpuno je ostvaren, Front slobode , VIII, br. 271, Tuzla, 24.8. 1950,1.
32 33 34
Slubeni list FNRJ, br.16, 31.3. 1952, Uredba o organizaciji slube posredovanja
RIAT, OK KP BiH, K.1, br.17/3, Zapisnik sa sastanka Oblasnog komiteta KP BiH Tuzla, od 13.9. 1949. RIAT, OK KP BiH, K.1, br.15/ 1, Zapisnik sa sastanka Radnikog komiteta KP BiH Rudnid d ka Tito, od 22.4. 1950.
35
135
gledu ishrane u rudnicima nastupie koncem sune 1950. godine, jer su rezerve hrav v v ne potroene, a obustavljen je dotok osnovnih prehrambenih artikala, kao to su brav no, ulje, eer itd. U takvoj situaciji izrazito loe su prolazili oni krajevi koji su bili udaljeniji ili loije komunikacijski povezani sa Tuzlom kao sjeditem oblasti. Zato su, ilustracije radi, rudari Litve krajem jeseni 1950. godine traili da se vodi vie rav v una o (...) rudarima u Banoviima i o njihovoj ishrani, jer je Litva udaljena od svih pijaca (...) te su familije rudara prisiljene dolaziti u Tuzlu, izgubiti itav dan, potrov v iti novac za prevoz i skupo na taj nain plaati pijane artikle (...).36 Imajui u vidu sve ove primjere o tekoama rada u rudarstvu i tekoj industriji, onda i ne udi zav v to je bilo teko angairati seljaka da zamijeni kolikovtoliko siguran ivot na selu, sa mukotrpnim i egzistencijalno neizvjesnim radom u industriji. Borei se protiv injenice da se seljak teko odvajao od zemlje, komunistika vlast je, naroito u 1949. i 1950. godini, primjenjivala i direktne i indirektne mjev v re prisile. U Tuzlanskoj oblasti esto je intervenisala milicija prilikom mobiliziranja radne snage, a za onim radnicima koji su bjeali iz preduzea pisane su potjernice.37 Na fonu takve politike bila je i Uredba o rasporeivanju kvalifikovanih i polukvalid d fikovanih graevinskih radnika na radne zadatke, koju je u maju 1949. godine doniv v jela Vlada NR Bosne i Hercegovine. Uredba je propisala da administrativno kazneni postupak vode i izriu izvrni odbori sreskih i gradskih (rejonskih) narodnih odbov v ra po propisima osnovnog zakona o prekrajima. Za lica koja se ne odazovu poslov v davcu kod koga su rasporeena, ili za one koji onemoguavaju provoenje Uredbe, bile su predviene za ondanje prilike visoke novane kazne od 500 do 20 000 div v 38 nara ili kazna popravnog rada. Nakon III plenuma CK KPJ, Vlada FNRJ je izradiv v la novu Uredbu o ustaljenju radne snage i njenom usklaivanju sa planom platnog fonda i planom obezbjeenog snabdijevanja. Po ovoj Uredbi lica koja nisu u radnom odnosu, bez obzira po kom su odnosu do tada imala pravo na obezbjeeno snabdjev v vanje i bez obzira da li posjeduju zemlju nee biti preuzeta na garantovano snabdijev v vanje industrijskim artiklima.39 Time je vlast ekonomski kanjavala i oteavala polov v
RIAT, OK KP BiH, K.2, br. 38/1v8, Zapisnik sa sastanka u rudarskom komitetu KP Litva, od 16.11. 1950.
36
RIAT, OK SK B, K.1, br. 20 /1v2, Zapisnik sa sastanka u rudnikog komitetu KP BiH Bad d novii, od 19.6. 1950.
37
Vlada NR BiH donijela je Uredbu o rasporeivanju kvalifikovani i polukvalifikovanih graevinskih radnika na radne zadatke, Front slobode, VII, br. 210, Tuzla, 21.5.1949. god. str. 4.
38
Slubeni list FNRJ, br. 4, 21.1. 1950, Uredba o ustaljenju radne snage i njenom usklaivav v nju sa planom platnog fonda i planom obezbjeenog snabdijevanja
39
136
aj onih lica koja nisu htjela da se ukljue na rad u industriji. Ipak, vrhunac svojevrv v v sne ucjene vlasti prema seljacima predstavlja povezivanje pitanja ishrane stanovniv tva sa problematikom ukljuivanja radne snage. Drugim rijeima, seljaci su bili na grub nain ucjenjeni, tako da je na podruju bijeljinskog sreza propagirana teza da ko nema ita treba da ide u privredna preduzea.40
IZVORI I LITERATURA 1. IZVORI Neobjavljena arhivska graa Regionalni historijski arhiv Tuzla Fondovi: Oblasni komitet KP BiH Tuzla Sreski komitet SK BiH Bijeljina Sreski komitet SK BiH Bosanski amac Optinski komitet SK Banovii Optinski komitet SK ekovii 2. TAMPA I PERIODIKA Slubeni list FNRJ Osloboenje Sarajevo Partijska izgradnja Beograd Front slobode Tuzla 3. LITERATURA Husnija Kamberovi, Prema modernom drutvu. Bosna i Hercegovina od 1945. do 1953. godine, Teanj 2000. Duan Bilandi, Historija SFRJ, Glavni procesi 1918d1985, Zagreb 1985. Branko Petranovi, edomir trbac, Istorija socijalistike Jugoslavije, knjiga I, Beograd 1977.
RIAT, Sreski komitet SK BiH Bijeljina, K.6, br. 61/1v5, Zapisnik sa sastanka odranog 8.2.1951, kojem su prisustvovali lanovi sreskog komiteta KP BiH, Izvrni odbor SNOva, predsjednici i sekretari MNO i sekretari MK KP BiH.
40
137
SIGNIFICANT CHARACTERISTICS OF THE PROCESS OF MOBILIZATION OF LABOUR FORCE IN THE REGION OF TUZLA (1947 1952) Denis Beirovi Summary
With the development of new production facilities in the postvwar period, the need has increased for the employment of new labour force in the statevown economv v v ic sector. This need was ever growing, particularly after 1948, although mobilisav tion was getting more and more difficult to accomplish in those days. That is why a broad campaign was launched in 1949 in several districts of the region of Tuzla, with v the establishment of an employment system. However, despite this effort, the emv ployment in the regions factories was less then expected. That is the reason why the v Communist Party initiated a broad campaign for the mobilisation of labour in indusv try and other nonvagrarian fields, propagating and popularising the cult of industriv v al growth. Within this campaign, the authorities did not hesitate to apply both direct and indirect measures of duress. In the region of Tuzla it happened very often that the repressive bodies intervened in the process of the mobilisation of labour, acting v against the individuals who tried to escape mobilisation and even fled from the comv panies. Thus, even arrests warrants were issued as if they were fugitive offenders. The authorities imposed economic punishment and made life difficult for those who refused to participate in the statevowned economic sector, trying to employ these measures to mitigate the shortage of labour force that was felt in the key branches of economy (industry, mining, etc.). Such a rigid treatment of rural labour force caused additional impoverishment and great dissatisfaction among rural population. (Translated by author)
138
HISTORIJSKA GRAA
Vera Katz, Nekoliko dokumenata o stvaranju dravne svojine u Bosni i Hercegovini 1945d1946. godine Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. 141v168. UDK: 930.25 (497.6) 1945/1946 332.025.27 (497.6) 1945/1946 Historijska graa
NEKOLIKO DOKUMENATA O STVARANJU DRAVNE SVOJINE U BOSNI I HERCEGOVINI 1945v1946. GODINE

Vera KATZ Institut za istoriju, Sarajevo
Abstrakt: U ovom je prilogu prezentirano nekoliko dokumenata koji se odnose samo na jedan od nekoliko naina stvaranja dravne svojine. Oni svjedoe o postupku konfiskacije u Bosni i Hercegovini poslije Drugog svjetskog rata. Historijska vrela o ovoj problematici su brojna i sadrajno bogata, a nalaze se u fondu Zemaljska uprava narodnih dobara (ZUND) 1945d1946. u Arhivu Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Zakonom o konfid d skaciji stvoreni su pravni modaliteti prelaska privatne imovine u dravnu svojinu, a u arhivskoj grai saznajemo kako se zakon ostvarivao u praksi. Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, 1945. godina, Zakon o konfiskaciji, imovina, sud, dokumenti. Abstract: This paper presents several documents related to one of the ways state property was created. They are the testimony of the confiscation prod d cedures in Bosnia and Herzegovina after the World War II. The historical sources on this issue are numerous and rich in content; they can be found in the collection of Lands Administration of Peoples Property (ZUND) 1945d 1946, kept by the Sarajevodbased Archive of Bosnia and Herzegovina. The Confiscation Act provided for legal modalities for transformation of private into state property, while the archival material helps us understand the very implementation of the Confiscation Act. Key words: Bosnia and Herzegovina, 1945, the Confiscation Act, property, court, documents.
141
Vera Katz, Nekoliko dokumenata o stvaranju dravne svojine u Bosni i Hercegovini 1945d1946. godine Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. 141v168.
1.Uvodne napomene Za funkcioniranje politike vlasti Komunistike partije Jugoslavije neophodan uvjet je bio ostvarenje njene drutvene moi. Da bi to postigla, nastojala je osigurav v ti politiku podrku to veeg broja stanovnitva, s jedne, te osvojiti dravnovsvov v v jinski monopol nad sredstvima za proizvodnju, s druge strane. Komunistika partiv ja Jugoslavije je tijekom narodnooslobodilake borbe ostvarivala taj cilj vrlo strpljiv v vo i postupno svojom koncepcijom stvaranja narodnooslobodilakih odbora. Odbori su imali i politiku i ekonomsku funkciju, odnosno stvaranjem optenarodne imov v vine gradili su drutvenu mo, kao preduvjet za uspostavljanje i organizaciju pov v litike vlasti. Svi ti procesi tekli su paralelno svuda gdje su to ratni uvjeti doputav v li. Tamo gdje uvjeti nisu doputali, bili su planirani, a njihovo ostvarenje ekalo je pogodnije vrijeme. Donoenje kljunih politikih odluka bilo je u nadlenosti najviv v eg partijskog rukovodstva, a narodnooslobodilaki odbori i s njima povezane masov v vne organizacije imale su zadatak propagirati komunistiku ideologiju i na toj osnov v vi stvarati politiku podrku naroda novoj vlasti. Najvie partijske vlasti donosile su prvo odluke, a poslije osloboenja zemlje zakone, kojima su mijenjani drutvenov ekonomski odnosi i uvrivan novi narodni poredak. U procesu stvaranja drav v vnog sektora privrede sustavno su se prenosile ingerencije sa vlasnika privatne imov v vine na narodnu vlast politikim odlukama pretoenim u zakone o sekvestraciji, konfiskaciji, nacionalizaciji i agrarnoj reformi. U ovom prilogu se nastojalo samo sa nekoliko dokumenata skrenuti pozornost na arhivsku grau koja vrlo plastino kazuje o tom vremenu nakon rata u bosanskov v hercegovakim seoskim i gradskim sredinama iz kuta primjene Zakona o konfiskad d 1 ciji i o izvenju konfisakcije.
Slubeni list DFJ, Beograd, god. I, br. 40, 12. VI 1945, 345v348. lanci Zakona o konfisd d kaciji imovine i o izvrenju konfiskacije u ovom radu bit e citirani prema zbirci dokumenata Slobodana Neovia, Stvaranje nove Jugoslavije 1941d1945, Beograd 1981, 790.
1
142
2. Dokumenti: 2.1. Zapisnik sa konferencije, odrane na dan 21. XI. 1945. godine u Sarajevu izmeu sreskih referenata OUNDda2
OUND3 (za okrug Sarajevo ) ZUND Sarajevo4
ZAPISNIK
Sa konferencije, odrane na dan 21. XI. 1945. godine u Sarajevu izmeu sreskih referenata OUNDva. Konferenciji prisutni: Upravnik OUNDva drug Ibrulj, prestav v vnici ZUNDva Dr. Konforti i Lagumdija, pomonik javnog tuioca za grad Sarajev v vo drug Jokanovi, sekretar ONOva5 Sarajevo drug Saletovi. Iz OUNDva prisutni inovnici, pravni referent drug Cirkov, ef opteg otseka drug Kabil i ef Otseka za evidenciju drug Petrovi. (...) Drug Konforti Zakon o konfiskaciji naziva najvanijim zakonom (...) posao oko konfiskacije ima se smatrati najhitnijim. (...) a drug Konforti naroito podvlai,
Arhiv Bosne i Hercegovine (ABH ), Zemaljska uprava narodnih dobara (ZUND) 1945, br. 14066 /45, 24. XI. 1945.
2
OUND je skraenica za Okrunu upravu narodnih dobara. Prema tadanjoj administrativnov teritorijalnoj podjeli Bosne i Hercegovine postojalo je pet okruga i jedna oblast Hercegoviv v na. Analogno tome su organizirane i uprave narodnih dobara, nadlene za rad niih, sreskih i mjesnih organa vlasti.
3
ZUND je skraenica za Zemaljsku upravu narodnih dobara za Bosnu i Hercegovinu smjetenu u Sarajevu u zgradi Hipotekarne banke (danas je tu smjetena Centralna banka); Zakon o konfiskaciji. l. 26: Zemaljska uprava narodnih dobara ovlaena je da upravlja oduzetom imovinom kad se radi o objektima koji spadaju u njenu nadlenost. U sluaju konfiskovanja banaka, rudnika, industrijskih preduzea, velikih trgovakih i drugih radnji ili velikih poseda od opteg privrednog znaaja odluie o pravu raspolaganja Dravna uprava narodnih dobara. Slobodan Neovi, nav. djelo, 622.
4 5
ONO skraenica za Okruni narodni odbor 143
da kad je u pitanju delimina konfiskacija,6 onda nema primene l. 6. Navodi konv v kretne primere pojedinih sudova, koji su u tome pravcu greili. (...) Na pojedina postavljena pitanja od strane prisutnih referenata, drug Konforti dev v taljno objanjava problem o odseljavanju Nemaca i njihov ugovor sa NDH, po odluv v ci AVNOJva, a po tumaenju druga Konfortija nevaei je, to tano precizira lan 6 AVNOJva. Drug Konforti objanjava da sreski referenti, u vezi sa mesnim vlastima ne treba da vre prenos nekog Nemakog imanja sa NDH na dotinog Nemca, pa tek onda da ree konfiskaciju. Kupci nemake imovine, pa makar to bila i NDH, takoer spadaju pod udar o konfiskaciji. Zatim prelazi na tumaenje l. 28 Zakona o konfiskaciji.9
l. 1. Zakona o konfiskaciji... 1) Konfiskacija imovine jeste prinudno oduzimanje bez naknade u korist drave celokupne imovine (potpuna konfiskacija) ili tano odreenog dela imovine (delimina konfiskacija ) koja je lina svojina ili lini udeo u zajednikoj imovini sa drugim licima. 2) Konfiskacija se odnosi na sva imovinska prava. Slobodan Neovi, nav. djelo,617.
6
l. 6. Zakona o konfiskaciji...1) Od konfiskacije se izuzimaju 1) predmeti kuanstva (odev v lo, rublje,obua, nametaj, sudovi i slino ) koji su neophodni za ivot osuenoga i njegove ue porodice; 2) orue svake vrste koja su neophodna za lini zanatliski rad ili za vrenje line samostalne ili polusamostalne profesije, ako osueni nije od suda lien prava da vri svoju profesiju; 3) okuje, minimum zemljinog poseda i ivog i mrtvog inventara, sa zgrav v dama za stanovanje i privredu neophodnim za odravanje sitnog seljakog gazdinstva bez upotrebe tue radne snage; 4) hrana i ogrev za linu upotrebu osuenoga i njegove ue pov v rodice za etiri meseca; 5) novana suma koja ne moe prei prosenu tromesenu nadnicu radnika dotinog mesta za svakog lana porodice. 2) Prilikom odreivanja imovine koja e se ostaviti uoj porodici, sud e voditi rauna o konkretnim okolnostima svakog pojedinog sluaja i uzimajui i obzir mesne privredne uslove. Imovina koja se ostavi uoj porodici ima se srazmerno preneti na sve njene lanove.

Odluka o vrhovnom zakonodavnom i izvrnom narodnom predstavnikom telu Jugoslavije i Nacionalnom komitetu osloboenja Jugoslavije kao privremenim organima vrhovne nard d odne vlasti u Jugoslaviji za vreme narodnooslobodilakog rata: l. 6. Nacionalni komitet osloboenja Jugoslavije jeste najvii izvrni i naredbodavni organ narodne vlasti u Jugoslaviv v ji preko koga Antifaistiko vee narodnog osloboenja Jugoslavije ostvaruje svoju izvrnu vlast. Slobodan Neovi, nav. djelo, 226.

l. 28. Zakona o konfiskaciji...1) Sreski narodni odbori duni su najdalje u roku od 90 dana po donoenju ovog Zakona dostaviti narodnom sreskom sudu taan popis nepokretne imovine onih ratnih zloinaca i narodnih neprijatelja koji su u toku rata streljani, ubijeni, pov v ginuli ili pobegli, a kojima imovina ili uopte nije bila konfiskovana jer se nije do nje moglo doi ili je bila konfiskovana samo pokretna imovina ili samo deo te imovine. U svim takvim sluajevima narodni sreski sud, bez obzira da li raspolae ili ne raspolae po kojoj su takva
9
144
Pored teksta citiranog u pomenutom lanu, drug Konforti objanjava prisutniv v ma da pod udar l. 28 spadaju i oni, koji su prirodnom smru umrli, a svojim radom za vreme okupacije stvorili su sebi krivice, da se mogu nazvati narodnim neprijatev v ljima. Dalje drug Konforti objanjava, da ako je narodni neprijatelj na domaku vlasti i postupak se protiv njega ve vodi, ne treba vriti konfiskaciju. A za one narodne nev v v prijatelje koji su u odmetnitvu, Sreski narodni odbori konstatuju takvo stanje i prev dmet alju sudu. Na primedbu sreskog referenta epe, kako se ima postupati u sluajevima, gde se otac nije ogreio o NOV, a sinovi su mu i danas u umi, drug Konforti daje sledev v e objanjenje: U svim takvim sluajevima, moraju mesne vlasti da stave napomenu u gruntov v vnim knjigama da se sin NN nalazi u umi i da njegov deo nasledstva otac ne moe da otui niti sina da razbatini. Te poslove treba to pre svriti, da se ne bi dala mov v gunost takvim roditeljima da preduhitre vlast i svoje sinove, koji se danas smatraju narodnim neprijateljima, iskljue iz nasljedstva. (...) Drug Konforti prelazi na tumaenje, ta znai to, kad se neka imovina stavi pod dravnu upravu. Naglaava da se sva imovina bez vlasnika mora obuhvatiti, a vlav v snik po svome povratku, u koliko nije niim kompromitovan, obraa se sudu sa nev v taksiranom molbom, da mu se imovina vrati. To je t.zv. vanparniki postupak. U tom se sluaju skidaju svi tereti sa imanja. Ali ako je n.pr. NDH isplatila neki teret ili izvrila neke vee opravke i dogradnju na takvom imanju, onda je vlasnik duan, da takve trokove nadoknadi naim vlastima. Drug Konforti naglaava da je razlika izmeu Uprave i Sekvestra uglavnom u novanim prihodima po knjigama koje se vode. vUpravnik OUNDva pita druga Konfortija: ta se radi u sledeem sluaju t.j. sud donese reenje, da se izvesna radnja preda vlasniku iz 1941. godine, a roba je se meutim u pomenutoj radnji sasvim promenila.
lica osuena, smatrae presudu izvrnom u celini kao i u izricanju konfiskacije i formulisae odluku o konfiskaciji celokupne imovine, pokretne i nepokretne, saobrazno ovom Zakonu i istu do kraja sprovesti i izvriti prelaz konfiskovane imovine i upis prava drave na konfiv v skovanu nepokretnu imovinu. 2) Na prijavljivanje ovih sluajeva obavezni su sreski narodni odbori i u tom sluaju ako je bila izvrena konfiskacija i same nepokretne imovine, kako bi sud mogao izvriti propisan prelaz te imovine u svojinu drave. 3) Isto tako vojni sudovi i komande duni su nadlenom narodnom sreskom sudu za gornje sluajeve dostaviti iz svojih arhiva presuda kako bi sud mogao do kraja sprovesti konfiskaciju i doneti odluku o konfiskav v ciji, ukoliko je to presuda propustila uiniti. Slobodan Neovi, nav. djelo,622. 145
Drug Konforti objanjava da se radnja mora vratiti bilo na koji nain, a u krajv v v njem sluaju putem ratne tete. Ako su u pitanju male radnje u vrednosti do par hiv ljada Dinara vraaju se odmah, a ako su u pitanju velike radnje predaju se radniv v kovtrgovakom preduzeu, a vlasnici se docnije ustanovljavaju, kako onaj iz 1941 god. tako i onaj iz 1945. god. Posle toga drug Konforti objanjava pitane bliskih srov v dnika. Na postavljeno pitanje, da li se izvjesnom licu, koje je o svom troku opravilo kuu, imaju priznati ti trokovi, drug Konforti odgovara da se ti trokovi moraju priv v znati dotinom licu a putem kirije, koje to lice plaa za dravnu zgradu. Sreski referent iz epa pita ta se radi sa zgradama, koje su u slabom stanju i koje se rue. Drug Konforti objanjava naelo samopomaganja t.j. uzimati materijal od mav v nje potrebne zgrade i opraviti potrebniju. Drug Lagumdija postavlja pitanje ta je bilo sa poljoprivrednim imanjima. Upravnik OUNDva daje potrebna objanjenja da je taj posao ve u toku i da se vri predaja i takvih imanja Ministarstvu poljoprivrede. Drug Konforti napominje, da se uzme hitan izvjetaj od sreskih referenata po pitanju poljoprivrednih imanja, a OUND neka izvesti ZUND, koje su potekoe na putu u pogledu predaje poljoprivrednih imanja Ministarstvu poljoprivrede, pa e ZUND stupiti u vezu sa Ministarstvom poljoprivrede. Drug Kabil trai definiciju poljoprivrednog imanja i iznosi da je od strane OUNDva ve dat raspis sreskim referentima o predaji poljoprivrednih imanja Miniv v starstvu poljoprivrede. Drug Konforti daje definiciju poljoprivrednog imanja, napominjui, da recimo jedna vila ili ljetnikovac sagraen pored poljoprivrednog imanja, ne spadaju u isto. Sreski referent epe iznosi da su pojedina sela ugroena od etnika i da je tamo nemogue vriti konfiskaciju, na ta mu drug Lagumdija odgovara, da treba traiv v ti zatitu od strane milicije. Posle toga uzima re drug Lagumdija, koji iznosi nezavidan poloaj sreskih rev v ferenata, koji ne uivaju takoreku nikakvu potporu vlasti, u izvrenju svoje dunov v sti. Uzima se za ovakve referente dosta nesposobno osoblje, koje nee ni jedno drugo nadletvo da primi. Pored toga sreski referenti ne uivaju podrku Sreskog narodnog odbora, pa bi zato Okruni narodni odbor u Sarajevu trebao podesnim putem, a u sav v dejstvu sa Sreskim narodnim odborima da podigne ugled sreskim referentima. Drug Lagumdija iznosi vanost celokupnog rada na obuhvatanju i konfiskovav v nju imovine, napominjui da je najvea stavka u dravnu budetu predviena ba od prihoda sa raznih obuhvaenih imanja.
146
Zatim drug Lagumdija iznosi nedrugarsko i nekorektno ponaanje Mesnih i v Sreskih narodnih odbora prema inovnicima OUNDva u Sarajevu, koji po svojoj sluv benoj dunosti odlaze na teren u cilju prikupljanja pojedinih podataka i davanja na licu mesta svih objanjenja po pitanju konfiskacije. v Upravnik OUNDva takoe primeuje, da pojedine mesne vlasti smatraju inov vnike OUNDva kao bive poreznike i da je dunost Okrunog N. O. da tome jedanv v put stane na put i da podigne ugled dravnim inovnicima. Uzimajui re drug Jokanovi, pomonik Javnog tuioca u Sarajevu savetuje da se ne prebacuje odgovornost sa jedne ustanove na drugu ili na sreske sudove. Trev v ba imati na umu da su nam svi rokovi za izvrenje pojedinih zadataka ve proli. Ne treba beati sa linije odgovornosti. Iznosi, da veina srezova do danas nije dostavila reene predmete, koji se odnose na vano obuhvatanje imovine. Naglaava da nema saradnje izmeu tuioca, OUNDva i sreskih referenata. (...) Drug Jokanovi moli druga Konfortija, da se uspostavi kontakt izmeu dr. Tuv v ioca, ZUNDva i OUNDva jer da se u dr. tuiotvu nema dovoljnih podataka o radu izmeu navedenih ustanova. Upravnik OUNDva zahteva od sreskih referenata da redom koga je on naznaio, itaju svoje izvetaje: Sreski referent Zenica ita svoj izvetaj, koji glasi: Po l. 30 Zakona o konfiskaciji 10 ukupno je obuhvaeno 67 predmeta i to: 278 dun. 352 m zemljita u vrednosti ....................................... 10.124.000 Din. 43 zgrade u vrednosti od ............................................................ 10.352.000 Din. 14 nepotpunih nametaja u vrednosti ............................................... 49.191 Din. 11 kom. polj. sprava u vrednosti ....................................................... 10.000 Din. 1 levaonica eljeza u vrednosti .................................................... 2.042.834 Din.
l. 30. Zakona o konfiskaciji... 1) Svugde gde postoji imovina Nemakog Rajha i njegovv v ih dravljana ili imovina lica nemake narodnosti iz take 1 i 2 Odluke Antifaistikog vea narodnog osloboenja Jugoslavije od 21 novembra 1944 godine koja dolazi pod udar konfisv v kacije, odluku o konfiskaciji donosi sreska komisija od tri lica koju postavlja sreski narodni odbor, a u gradu koji ima rang sreza ili okruga slina komisija koju postavlja gradski narodni odbor. U te komisije imaju obavezno biti uzeta dva predstavnika nadlene uprave narodnih dobara i jedan predstavnik unutranjih poslova sreskog narodnog odbora. lanovi komisije na poetku rada polau zakletvu pred nadlenim narodnim odborom. (...) 4) Isto tako navev v dene komisije dostavie, po pravosnanosti svoje odluke, osnovne podatke o svakoj takvoj konfiskovanoj imovini nadlenom narodnom sreskom sudu koji e izvriti prenos imovine na dravu i upis prava drave na konfiskovanu nepokretnu imovinu. 5) Komisije su dune svriti sav svoj posao najdalje do 15 septembra 1945 godine. Slobodan Neovi, nav. djelo, 623.
10
147
Po l. 28. Zakona o konfiskaciji: Sreski narodni odbor predao je spisak od 45 lica Sreskom narodnom sudu. Referent OUNDva dostavio je sreskom narodnom odboru spisak od 38 lica, koji je takoe predat Sreskom narodnom sudu. Po ovom lanu sekvestirno je 62 sluaja i to: 39 dun. i 281 m zemljita u vrednosti od.................................... 1.389.000 Din. 10 zgrada u vrednosti ................................................................... 1.222.000 Din. 57 oskudnih i veinom slabih nametaja od ................................... 124.876 Din. 2 radnje u vrednosti od .................................................................. 579.045 Din. Po presudama sudova po l. 16. i 17. Zakona o konfiskaciji 11 prelo je u dravnu svojinu: 4 dun. 228 m zemljita u vrednosti od ........................................... 230.000 Din. 5 zgrada u vrednosti od ................................................................ 1.420.000 Din. 2 nametaja u vrednosti od ................................................................. 7.320 Din. 1 kino sa aparaturom u vrednosti od ............................................... 180.600 Din. Pod privremenu upravu uzeto je: 1 dun. 620 m zemljita u vrednosti od ........................................... 124.006 Din. 4 zgrade u vrednosti od ................................................................ 4.100.000 Din. 1 radnja u vrednosti od ..................................................................... 37.520 Din. Od kirije do sada je naplaeno i predano Okrunoj upravi narodnih dobara 15.455 Dinara, to znai oko 40 %. Naplata kirije ide vrlo teko iz razloga to su u vremenu dok je vreno obuhvav v tanje imovine ljudi su zaostali sa plaanjem i sada je teko sve odjednom naplatiti. Osim toga u pojedinim zgradama nalazi se vojska i pojedine dravne ustanove, koje
l. 16. Zakona o konfiskaciji... Konfiskaciju sprovodi onaj sreski sud na ijem se podruju nalazi imovina koju treba konfiskovati. Ukoliko se imovina nalazi na podruju vie sreskih narodnih sudova, svaki e sreski narodni sud sprovesti konfiskaciju na svom podruju na traenje suda koji je doneo presudu. l. 17. 1) Postupak sprovoenja konfiskacije je hitan. 2) Po prijemu izvrne presude o konfiskaciji sreski sud odredie svoga izaslanika koji e izvriti popis imovine koja se ima konfiskovati. Istom odlukom sud e odrediti dan i mesto gde e se popis izvriti. 3) O tome sud e obavestiti osueno lice ili njegovog staraoca, nadlenu upravu narodnih dobara i mesni narodni odbor, i objaviti odluku na sudskoj tabli. Slobodan Neovi, nav.djelo, 620.
11
148
jo nisu dobili kredite. U par zgrada stanuju muhadiri,12 koji nemaju sredstava, pa se je sreski referent obratio Gradskom i Sreskom narodnom odboru da on za njih plati. Od prihoda sa poljoprivrednih imanja nije nita ubrato, jer sva konfiskovana i sekvestirana zemljita su veinom gradilita i vrtovi uz kue. Izvesna imanja je u poetku obraivala vojska, ali ih je napustila, jer je usled vev v like sue sav plod propao. Na imanju Gajgera nije se ubralo nita, jer su seljaci odbili da dadu ma ta, pov v zivajui se na injenicu da je u parcelama koje su oni obradili Gajger bio suvlasniv v kom sa vrlo malim delom i veina toga imanja bila je pretvorena u vonjak, koji ove godine usled sue nije dao skoro nikakva prihoda. Jedini prihod sa poljoprivrednih imanja bio je na imovini odbjeglog i ratnog zlov v inca Kazimira Peria u penici i ljivama, koji je prihod njegova sestra preuzela na svoju ruku prije obuhvatanja ovog imetka. Ta je stvar uzeta u postupak te e njegov v va sestra penicu i ljivu vratiti ili platiti. Ratna teta: prijavljena je na vreme i to: 1,617.750 Din. teta i 317.500 izguv v bljena dobit. Iskazi obuhvaenih imanja sainjeni su i dostavljeni Okrunoj upravi narodnih dobara, jedino za naknadno obuhvaena imanja nisu dostavljeni iskazi, jer se jo nije izvrila procena. Revizija izdatih pokretnina vri se i oteavana je time to referent mora sam istraivati, poto ima sluajeva da su pojedini organi narodne vlasti i komanda mev v sta u Zenici u poetku osloboenja Zenice pojedincima davali pokretnine, bez reverv v sa, dok su pojedinci dobivane pokretnine prilikom odlaska iz Zenice, odnosili sa sov v bom, a da o tome nisu nikoga izvetavali. Kasnije je izdat nalog eleznikoj stanici u Zenici da bez znanja referenta ne tovari nikakvih selidbenih stvari. Tako je raznev v sen nametaj iz hotela Moskovi. ena odbeglog narodnog neprijatelja Karla Vidmav v ra, koja ivi ovde u Sarajevu dola je u Zenicu i odnela sa sobom i one stvari koje joj ne pripadaju, a Blagija Vujnovi, ena narodnog neprijatelja Marka Vujnovia uzev v la je sav brijaki nametaj, pre nego je stiglo reenje OUNDva o uruenju brijakog nametaja po sudskoj odluci. Prilikom povratka jevreja u Zenicu Sreski narodni sud donosio je reenja o pov v vraaju nekretnina i oni su bez reenja OUNDva sami ili po kuama i uzimali i to v je njihovo i to nije. Sreski narodni sud nije ovo spreio i kad sam to saoptio izaslav niku Okrune uprave narodnih dobara otili su na sud i obeano je da e sud preduv v
12
muhadir v izbjeglica 149
zeti reviziju svih reenja o idovskoj imovinii ponovno je reavati. Sud je poeo po tome da radi. Tako je Marija Sumnik ud. Vukovi po odvoenju u logor njezinog mua Miv v loa Vukovia ivela kao prilenica sa Johanom Fatom sa kojim je 1942. g. napuv v v stila Zenicu i odselila u Nemaku, povratila se u Zenicu iza osloboenja i putem lav nih dokumenata uspela na sudu da na sebe gruntovno prenese imetak Flata Johav v na. Komisija za konfiskaciju donela je odluku, te su sada te nekretnine prele i grunv v tovno prenesene na D.F.J., a Sumnik Marija je stavljena u zatvor po organima mev v sne OZNE.13 Po proitanju svoga izvetaja sreski referent Zenica izjavljuje, da Sreski sud u Zenici nije doneo ni jednu odluku po l. 28. Zakona o konfiskaciji, iako je dobio oko 83 predmeta na vreme. Upravnik OUNDva: Da li si ti imao podrku kod mesnih vlasti? Sreski refev v rent: Niko me ni u emu ne pomae, sve sam radim. Upravnik OUNDva: ta si uradio sa Filipoviem Antom? Sreski referent: Sve to je dravno bilo kod njega oduzeo sam mu, ali kola, konje i krave su njegova svojina i to mu nisam oduzeo. Upravnik OUNDva: Poalji prijavu da bi mu se sve konfiskovalo. Sreski referent prima k znanju nareenje Upravnika. Upravnik OUNDva: ta je bilo sa magaciniv v ma, koji je pokraden, a u kome su drane stvari? Sreski referent: U tome istom magacinu nalaze se i stvari vatrogasnog doma u Zenici. Meni je dato vrlo malo prov v stora u magacinu, gde sam smestio dravne stvari. U njemu je sve ispreturano i ja ne mogu za sada da ustanovim, koje su stvari pokradene. Milicija koja je uvala strau kod magacina, skinuta je i za to vreme se i desila kraa. O skidanju milicije ja nisam bio obaveten. Sada ja spavam u magacinu i tako uvam dravnu svojinu. Upravnik nareuje sreskom referentu u Zenici da se u roku od 2 dana mora da konstatuje, koje su dravne stvari pokradene, i da o tome izvesti OUND u Sarajevu. Drug Kabil pita sreskog referenta u Zenici, ta je bilo sa neobuhvaenom apotev v kom Otona Vajsa u Zenici, na ta sreski referent odgovara, da je apoteka obuhvaev v na, samo nema strunjaka da pregleda i popie lekove. Traena je komisija od Miniv v strastva zdravlja, koja e obaviti ovaj posao. Upravnik postavlja pitanje, da li su se prijavila lica na oglas, koji javlja da se prijave svi oni, koji su uzeli dravne stvari na revers ili bez reversa. Sreski referent odgovara da se niko nije prijavio. Drug Jokanovi predlae da treba izvriti reviziv v ju svih reversa. Sreski referent iz Zavidovia ita svoj izvetaj koji glasi: 1) Po lanu 30 ukupno 34 sluaja, od kojih 33 predata sudu, a 1 je u radu;
13
OZNA je skraenica za Odjeljenje za zatitu naroda
150
a) Obuhvatanje imovine je izvreno od 34 lica po l. 30 Zakona o konfiv v skaciji. b) Ukupna povrina obuhvaenog zemljita je 52 ha, 6a 58 m sa procenom vrednosti od 473.650 din. v c) Ukupan broj stanbenih zgrada sa neispravnim je 36, sa procenom vrev dnosti od 1.000.000 din. d) Sumaran pregled pokretnina, raunajui i nametaj iznosi 34.000 din. Ukupno dinara 1,507.000 din. Izvetaj o prihodima sa predmetnih imanja: a) mesena kirija od zgrada po l. 30 3.905 din b) ubrani i ostvareni prihodi sa poljoprivrednih imanja; i to: 1.442 kgr. kukuruza po 3 Din 4.326 din 131 kgr rai po 4 Din 548 din 31 kgr penice po 5 din 155 din c) Ukupno pijavljena ratna teta je 28 po l. 30 Zakona o konfiskaciji sa ukupnom vrednou 2,526.100 din. 2) Konfiskacija po l. 28 izvrena je za 17 lica, od kojih je sud uvaio samo 10, koji su imali nekretnina. 3) Obuhvatanje imovine po l.16 i 17 imade samo jedan sluaj, koji je osuen od suda narodne asti u Tuzli, a sud u epu izvrio je opis, te je ista stvar jo u radu. 4) Obuhvatanje imovine pod privremenom upravom onih lica koja su napustila svoju imovinu u toku okupacije iz bilo kojih razloga je 42, a stanbenih zgrada 34. Od tih imanja je predato po odluci OUNDva Sarajevo na privremenu upotrebu 42 imav v nja sa 9 stanbenih zgrada i zemljitem u povrini od 19 ha 0,8 a 8 m sa procenjenom vrednosti 65.000.vdinara. Zgrade su procenjene na 26.000 din. to znai da je jo pod upravom 25 stanbenih zgrada i zemljite u povrini 163 ha 0 a 30 m. a) Obuhvatanje imovine je izvreno od 43 lica. b) Ukupna povrina zemljita 163 ha 0 a 30 m sa procenjenom vrednou 796.700.vdinara. c) Ukupan broj stanbenih zgrada sa procenjenom vrednou je 1,320.000.v din. d) Sumaran pregled pokretnina sa procenjenom vrednou rasparenog nav v metaja 60.000.v din. Izvetaj o prihodima imanja pod upravom:
151
a) Prihodi od stanbenih zgrada kirija 6.685.v din v b) Ostvarenih prihoda sa poljoprivrednih imanja nema, iz razloga to je zev mljite neplodno ili pripada istoj kui za koju plaa kiriju zakupac. c) Ukupno prijavljena ratna teta iznosi 33 podnesaka sa ukupnom svotom 29.305.100.vdin. 5) Obuhvatanje raznih trgovakih radnji sa oznakom vrste robe sa procenjev v nom vrednou je: a) etiri (4) radnje sa sitnom raznom robom i eleznom prodane su za svotu od 457.820.din. Dve trgovake radnje procenjene su sa 19.000 din. Jedna sodarska radnja procenjene su sa 3.000 din. Jedna apoteka sa procenom 15.000 din. Radnja Miler Adolfa prodana je seljakoj zadruzi 3.000 din. Sreski referent u Zavidoviu poduzeo je korake o reviziji pokretne imovine, te je pozvao sva lica, koja poseduju bespravno predmetnu pokretnu imovinu, a koja im je dodeljena od strane Mesnog narodnog odbora, te da isti koji ele i nadalje pokrev v tne stvari drati na privremenu upotrebu da podnesu molbe OUNDvu u Sarajevu, a svoje molbe taksiraju sa 40 Din. Posle svoga izvetaja sreski referent iz Zavidovia iznosi da je zatekao u OZNI u Zavidoviu 10 Kulturbundovaca sa oko 14 kufera sa raznim stvarima. Po ozninom miljenju navedenim Kulturbundovcima 14 treba dati samo najnunije stvari, a ostav v le im popisati. Upravnik OUNDva nareuje, da se sve te stvari popiu i da preu u dravnu svov v jinu, a sreski referent o tome da izvesti OUND u Sarajevu. Drug Saletovi pita sreskog referenta iz Zenice ta je bilo sa poljoprivrednim spravama, koje su konfiskovane po l. 30 a kojih ima 11 kom. Sreski referent iz Zenice odgovara, da lee u magacinu, na ta Upravnik OUNDv v a predlae da se pomenute sprave predaju strunom ministarstvu, a u krajnjem sluav ju privatnicima na iskoritavanje. Drug Saletovi pita druga Upravnika OUNDva: Imate li ugovore sa elezarom u Zenici, v a drug Upravnik odgovara da nema. Drug Saletovi: Imate li plan za iskoriavanje poljoprivrednih imanja? Drug Upravnik objanjava, da ranije, dok nije stiglo nareenje da se poljoprivrev v dna imanja predaju Ministarstvu poljoprivrede, ista je davata privatnicima, da bi se
Klturbund v Prosvjetni savez njemaka organizacija u Jugoslaviji koja je vrila ulogu pete kolone
14
152
blagovremeno posejala. U koliko se takva imanja sada nalaze kod privatnika ista se predaju Ministarstvu poljopivrede, kao i ona, koja do sada nikome nisu data. Drug Saletovi pita kako je organizovana nadlenost izmeu OUNDva i sreskih referenata. Drug Upravnik daje potrebno objanjenje, s napomenom da sreski referent ne moe nita sam da rei, niti da izdaje ma kakvo reenje, a da o tome ne bude u spov v razumu sa OUNDvom. Drug Saletovi konstatuje, da nije bilo saradnje izmeu OUNDva, Okrunog nav v rodnog odbora u Sarajevu i sreskih referenata. Obeava da e Okruni narodni odbor preduzeti sve mere, da se olaka rad i posao sreskih referenata. Ujedno moli da se o svim vanijim stvarima izvetava Okruni narodni odbor u Sarajevu. Drug Upravnik predlae da lanovi Okrunog narodnog odbora u Sarajevu, koji idu na slubeni put, da tom prilikom sreskim narodnim odborima ukau na vanost sreskog referenta i da im pomognu u radu, i da im podignu i odre ugled u narodu. Drug Kabil daje izvetaj o stanju u istonoj Bosni, iznosei da Gorade do sada nije skoro nita uradilo. Narodne vlasti nisu dobro organizovane i nema bezbednosti. Zato se treba obratiti Okrunom narodnom odboru u Sarajevu, da se pomognu mev v sne vlasti u svome radu. Dalje prelazi na Fojnicu, referiui da tamo nije bilo sreskog referenta. Sva akta su bila ispreturana i leala nereena. Lino je pronaao druga Vinka Tomia, inovniv v ka suda, koji e uz honorar, da obavlja sreski referat u Fojnici. Inae do sada nije nita uraeno. Prijava po lanu 28 dostavljeno je 33. Formiv v rana je komisija za konfiskaciju i do sada reena tri sluaja. Drug Kabil dao je uputstva pomenutoj komisiji i sada su poslovi u toku. Ruv v dnik Bakovi nije bio obuhvaen. Pronaen je jedan Ing. u Sarajevu, koji je raniv v je radio u rudniku i on je dao OUNDvu podatke o aktivi i pasivi pomenutog rudniv v ka, koji sada ne radi. U Fojnici ima dve pilane, koje su konfiskovane, a u rukovodstvu su Ministarv v stva umarstva. Pilane sada rade. Na kraju drug Kabil dodaje, da je obuhvatio nekoliko Vila u Kiseljaku, izdao ih pod kiriju i sklopio ugovor o istoj. Za Fojnicu ratna teta je prijavljena na vreme. Sreski referent iz Visokog, poto nije napravio pismeni izvetaj, daje usmene podatke: Po l. 30. Zakona o konfiskaciji sva imanja koja su do sada obuhvaena, predata su Sreskom narodnom sudu u Visokom, ali sud do danas nije doneo odluke. Drug Upravnik pita: Da li su obuhvaena imanja Nemaca iz Kaknja, na ta srev v ski referent, potvrdno odgovara.
153
Po l. 28 Zakona o konfiskaciji takoe su dostavljena obuhvaena imanja Srev v v skog narodnog suda u Visokom, ali pomenuti sud po njima do danas nita nije urav dio. Drug Upravnik primeuje, da u Sutjeskoj ima najmanje oko 100 narodnih nepriv v jatelja, koji do danas nisu prijavljeni sudu. Sreski referent iz Visokog odgovara da je Sreski narodni odbor radio prema prijavama Mesnog narodnog odbora i sve to su ti odbori dostavljali, uzeto je u postupak. Dalje sreski referent u Visokom iznosi da su po l 17 i 18 15 Zakona o konfiskaciji konfiskovane samo dve radnje. Drug Upravnik pita ta je sa ciglanom Handia, na ta sreski referent odgovav v ra, da sa njom upravlja Sreski narodni odbor, ali upravnik dotine ciglane ne vodi uredno administraciju. Svima prisutnima drug Upravnik objanjava kakva su i na koji nain prodato dev v set radnji, odnosno njihova roba, zadruzi u Visokom, i nareuje da se tako ima postuv v pati po svim srezovima, u koliko bude takvih radnji. Izlaganje nastavlja sreski referent iz Visokog. Navodi da je novac od kirije uzeo drug Vrbani, sa napomenom, da kad se vrati u Sarajevo svrie i uredie pitanje o kiriji. Drug Upravnik kritikuje stanje u Visokom u pogledu izdavanja zgrada pod kiriv v ju i konstatuje, da od poznatih, niko ne zna koje su jevrejske zgrade, ko u njima stav v nuje i da za sedam meseci niko nije naplaivao kiriju u jednoj zgradi. Skree panju svima sreskim referentima da otampaju pozivnicevformulare, po kojima e svaka stranka sama dolaziti da plaa kiriju, a ne da eka da je neko usmev v no poziva. Pravni referent napominje da postoji Uredba o kiriji i da svako lice, koje na vrev v me ne plaa kiriju, moe da se samo dva puta opomene, a posle toga predaje se Jav v vnom tuiocu. Drug Kabil pita koliko ima zgrada u Visokom, koje su pod sekvestrom, a koliko konfiskovanih po l. 30. Sreski referent u Visokom odgovara da je po l. 28 Zakona o konfiskaciji ima svega jedna zgrada, a pod upravom oko deset jevrejskih radnji. Upravnik iznosi zakljuak o radu u Visokom i konstatuje da pored svih moguv v nosti, sreski referent nije zadovoljio sa svojim dosadanjim radom. Tom prilikom upravnik napominje svima sreskim referentima da budu u tesnoj vezi sa Sreskim nav v rodnim odborima u pogledu pote, koja se alje iz OUNDva. im prime potu odmah v da je datiraju, tako, da ako doe do zakanjenja u izvrenju nareenog, da se po dav
l. 18. Zakona o konfiskaciji ... Osueno lice ili lanovi njegove ue porodice mogu odrediti punomonika koji e ih zastupati u postupku za konfiskaciju. Slobodan Neovi, nav. djelo, 620.
15
154
tumu moe da ustanovi kada je pota krenula iz OUNDva, a kada ju je primio sreski referent preko delovodnika Sreskog narodnog odbora. Sreski referent iz Varea daje usmene podatke o radu u svome srezu: Po lanu 28 bilo je 19 predmeta, ali poto su se pojedine porodice vratile ostalo je svega 12. Sve je to predato Sreskom narodnom sudu, koji je obeao da e do 23. ov. meseca da bude sve gotovo. Po lanu 30. Zakona o konfiskaciji ima etiri predmeta, koji su takoe predati gornjem sudu, pa e i oni do 23. ov. meseca biti reeni. U selima Vijaka i Okruglica nema bezbednosti za rad sreskog referenta mada bi imalo dosta imanja, koja bi pala pod udar l. 28. Zakona o konfiskaciji. Ima etiri predmeta po Sudu narodne asti. Osueni Crvenkovi Filip alio se na presudu, kojom mu je konfiskovano drvo iz zgrade. Drug Upravnik nareuje pravnom referentu OUNDva da taj predmet uzme od sreskog referenta i po njemu povede dalji postupak. to se tie kirije, sreski referent iz Varea obavetava da ima samo jednu zgrav v du, od koje kiriju uvek redovno alje OUNDvu u Sarajevu. Drug Upravnik nareuje sreskom referentu da napie odluku i da napravi zakuv v pni ugovor sa stanarom, a novac da poalje OUNDvu. Sreski referent iz Varea iznosi da postoji imanje Vinka Obrdalja, na koje bi trev v balo postaviti upavitelja. Pomenuti Vinko ubijen je od NOV16 i ima dve velike zgrav v de, iz kojih su pokretnine raznesene, osim dve vage. Sve stvari koje je nekome izdao, ima propisne reverse. Na pitanje sreskog referenta iz Varea, ta da se radi sa nametajem iji se sopv v stvenik ne zna, drug Upravnik daje sledee objanjenje. Za takvu vrstu imovine, za iju se zna da je nemakog porekla, ali se ne zna ime Nemca kome pripada, ima se konfiskovati po lanu 30. Zakona o konfiskaciji. A za svu onu imovinu, za koju se ne zna da nije nemakog porekla, ali joj je vlasnik nepov v znat, ima se staviti pod privremenu upravu i uvati do pojave vlasnika. Drug Upravnik pita sreskog referenta u Vareu zato do sada nije poslao dve elektrine pei i ivau mainu, kada mu je to bilo nareeno. Sreski referent odgovav v ra da nije imao prevoznih sredstava. Drug Upravnik mu zamera i konstatuje da je to aljkavost pomenutog sreskog rev v ferenta. Sreski referent u Vareu izvetava da u selu Dabrovinama ima jedna jevrejska zgrada, koja je dosta rujinirana, a mogla bi se korisno upotrebiti za osnovnu kolu.
16
NOV je skraenica za Narodnooslobodilaku vojsku 155
Drug Upravnik pita sreskog referenta u Vareu kakav mu je odnos sa mesnim v vlastima, na ta referent odgovara da sve sam radi. Navodno, mesne vlasti su opterev ene, a mene i moju dunost smatraju kao neto suvino i nevamo. Drug Lagumdija konstatuje, da nije dobro shvaena uloga OUNDva i njenih referenata od strane mesnih narodnih odbora. Treba razuveriti mase o pogrenom shvatanju inovnika OUNDva t.j. da ih ne smatraju kao ljude, koji samo ubiru prihov v de. Dalje drug Lagumdija navodi primer Napretkove zadruge za vreme NDH, iji je cilj bio samo da se obogati na raun naroda. Meutim, treba nastaviti svim silama, da oni inovnici, koji su u najtenjoj vezi sa narodom podignu ugled svojih ustanova, te da narod ne gleda u njima neke poreznike ve ljude koji rade na optem narodnom dobru. Drug Lagumdija uvia da su plate inovnika male, ali savetuje da se radi to vie, pa e svaki, prema svome efektu rada biti pristojno nagraen. (...) Drug Upravnik daje zakljuak o radu sreskog referenta u Vareu i konstatuje, da bi rad mogao da bude bolji. Savetuje sreskom referentu da sve radi pismeno. Drug Upravnik nareuje zameniku sreskog referenta iz Viegrada da se dosav v danji vrilac dunosti sreskog referenta u Viegradu Vasi zameni sa nekim drugim sposobnijim i urednijim inovnikom. Izvetaj iz Viegrada nije ovde citiran, poto za sada OUND nema tamo svog sreskog referenta. Upravnik donosi zakljuak da se sreskom narodnom odboru u Viegradu poav v lju svi zakoni, a naroito Zakon o konfiskaciji. Drug Upravnik se obraa svim prisutnim i saoptava: da e iz OUNDva u Sarav v jevu obrazovati specijalna komisija, koja e izai na teren i popisati sva industrijska preduzea po nadlenim srezovima. Zbog toga treba svi sreski referenti im se vrate u svoje srezove da prikupe sve podatke o takvim preduzeima i da na taj nain olav v kaju rad gore pomenutoj komisiji. Sreski referent iz Foe nema pismenog izvetaja i daje podatke usmeno. U prvom redu iznosi potekoe na koje nailazi i pri radu i navodi da je teko pov v pisati imovinu narodnih neprijatelja, jer mesni narodni odbori sami kriju pravo stav v nje stvari, ponekad iz straha od etnike osvete, a ponekad iz linog neprijateljstva prema dananjem stanju. Predlae da se odredi jedna specijalna komisija, koja bi izav v la na teren i popisala sve takve sluajeve. Dalje iznosi da nema nikakvih gruntovnih podataka u pojedinim selima. Takoe nema nikakve konfiskacije po lanu 30 Zakov v na o konfiskaciji. Jedino postoje imanja izbeglica koje se slabo vraaju. U koliko se ko od izbeglica vrati, ne idu u svoja sela, ve se smetaju u samoj Foi i to u zgradav v ma, koje se za njih spremaju. Po lanu 28 obuhvatio je 353 predmeta, koji je sve dov v stavio sudu u Foi, ali isti sud nije dovoljno ekspeditivan u poslu i do sada se jo niv v
156
ta ne zna ta je uraeno po tim predmetima. to se tie plodova sa naputenih imav v nja, za sada, se jo nalaze na dotinim imanjima, ali se ve radi na sakupljanju ita i smetanju za to odreenoj prostoriji. Voe su uzele zadruge, o emu e OUND dobiti iscrpan izvetaj. Predlae da se za sreskog referenta u Foi odredi Omer Perviz, pov v red redovne dunosti. Upravnik OUNDva se slae s tim. Na kraju svoga izlaganja sreski referent iz Foe izvetava da do sada nije primio nikakvu platu, i moli da mu se ista dodeli. Upravnik OUNDva na to primeuje, da zvanino on nije ni postavljen za sreskog referenta u Foi, ve je bio u unutranjem odelenju Sreskog narodnog odbora. Za pov v slove, koje je do sad obavljao kao sreski referent u Foi primie odreeni honorar. Upravnik donosi zakljuak, da se preko Sreskog odbora u Foi trai da Omer Perviz, pored redovne dunosti bude odreen za sreskog referenta OUNDva u Foi. Sreski referent iz Gorada podnosi svoj pismeni izvetaj u sledeem: Po lanu 30 Zakona o konfiskaciji ima svega jedan sluaj. Odluka o konfiskaciji je doneena, ali se ne moe provesti jer su gruntovne knjige unitene u ratu. Po lanu 28 Zakona o konfiskaciji ima 25 predmeta, za koje Sreski narodni sud ve zakazao roite. Rad po lanu 28 Zakona o konfiskaciji ide vrlo teko, jer ni sam Sreski narodni odbor ne raspolae sa potrebnim podacima o narodnim neprijateljiv v ma. Prilike su u srezu jo nesreene, a u pojedinim selima, kao n.pr. Stragaina Luka nema uopte mesnog narodnog odbora. Naputenih imanja u srezu Gorade ima mnogo, ali se nisu mogla obuhvatiti, jer nema line sigurnosti. Bez zatite vojske u mnoga se sela ne moe ii. Trgovakih i zanatskih radnji nema. Od industrijskih preduzea ima samo piv v lana Maksa Hefera, koja je izgorela i za koju je podnesena ratna teta. Zgrada u drv v avnoj svojini, pod privremenom upravom i pod sekvestrom nema, pa prema tome nema ni kirije. Od prihoda sa naputenih imanja bilo je i to: jabuka 19.000 kgr, suhih ljiva 870 kgr. i pekmeza od jabuka 2.000 kgr. Sve ove plodove, u sporazumu sa Sreskom nav v rodnom odboru, uzela je Komanda sarajevskog vojnog podruja. Od poljoprivrednih sprava, kao i ivog inventara ima i to: 2 vola, 1 plug i jedna kola u neispravnom stanju. Sve je ovo po odluci Sreskog narodnog suda izdato na privremenu upotrebu i uvanje. Zbog neurednosti prilika, kao i pomanjkanja strunog osoblja kod mesnog kao i sreskih narodnih odbora, rad nije mogao biti bolji i pored svog zauzimanja i nastov v janja sreskog referenta OUNDva u Goradu. Drug Upravnik daje zakljuak o radu sreskog referenta u Goradu napominje mu da sve pismeno dostavlja. Naroito mu panju skree na javnost akata t.j. da se
157
iz akta vidi, o emu se radi. Zamera sreskom referentu to nisu obuhvaena sva imav v nja, koja su do sada mogla biti obuhvaena. Sreski referent u Goradu odgovara da su prilike pod kojima se radi vrlo teke i napominje da mesni odbori iz sela Zaborak, Batovo, Miljeno, Braha i Hoevina Biv v lji jo nisu dostavili tane podatke po prihodima, koje su metani pobrali. Pored toga u selu uevu ima oko 2.000 kgr. sena i predlae da ga proda vojsci. Drug Upravnik odgovara, da kad je god u pitanju stona hrana, koja se nalazi po raznim selima, uvek treba prvo ponuditi vojsci, da je kupi za svoje potrebe. Sreski referent iz Srednjeg izvetava da je stupio na dunost tek pre sedam dana i dao svim ovim pitanjima ne zna nita. Drug Upravnik zakljuuje da se preko Okrunog narodnog odbora u Sarajevu trai da se odredi sreski referent u Srednjem. Sreski referent u epu podnosi svoj pismeni izvetaj: 1) Na teritoriji Sreskog narodnog odbora epe Zavidovii konfiskovano je po lanu 30 Zakona o konfiskaciji 46 imanja, o emu su izdate odluke i po pravomov v nosti dostavljene Sreskom narodnom sudu, radi provoenja iste odluke dostavljene su OUNDvu u Sarajevu, ZUNDU, DUNDU i Sreskom sudu u epu. 2) Na teritoriji Sreskog narodnog odbora u epu, konfiskovano je po lanu 28 Zakona o konfiskaciji dva imanja, dok je po istom lanu predloeno sudu jo 18 lica. v 3) Na teritoriji Sreskog narodnog odbora u epu, po presudama sudova konv fiskovano je imanje Mufti Ismeta iz epa, dok su dva sluaja ostala bezuspena, i to za Crni Rudolfa iz Zavidovia i Marberger Ota iz Begovog Hana, jer se kod istih nije imalo ta konfiskovati, i ako su sudom na to osueni. 4) Na teritoriji Sreskog narodnog odbora u epu ima pod privremenom uprav v vom oko 36 zgrada, to idovskih, to drugih odsutnih lica.v 5) Obuhvaenih trgovakih niti ostalih radnji nema. Prema gornjem, broj lica kod kojih je obuhvaena imovina izvrena, iznosi 49. Ukupna povrina obuhvaenog zemljita iznosi oko 560 dun. u vrednosti od oko 560.400.v Dinara. Ukupan broj stanbenih zgrada je 45, u vrednosti od oko 1,961.000.v Dinara. Od pokretne imovine imade pod upravom oko 30 raznih komada nametaja u vrednosti od oko 40.000.v Dinara. Najamnina za zgrade, koje su pod upravom i u dravnoj svojini, naplauje se rev v dovno, od ega se novac dostavlja OUNDvu u Sarajevu. Imade neto zaostatka u pov v gledu kirije, te je za lica, koja do danas nisu platila kiriju za protekle mesece, dostav v
158
vljen izvetaj kako OUNDvu tako i unutranjem odelenju Sreskog narodnog odbora u epu i mesnom narodnom odboru u epu, radi prisilne naplate. U ovoj godini prihodi sa poljoprivrednog imanja bili su, usled tog to je godina izdala, sasvim neznatni, ali su ipak svi ubrani prihodi dostavljeni OUNDvu u Sarav v v jevu. Napominje se, da su prema nalogu Ministarstva poljoprivrede sva poljoprivrev dna imanja predata na upravu poljoprivrednom referentu Sreskog narodnog odbov v ra u epu. Za sve zgrade i imanja, podnete su prijave za ratnu tetu, koja iznosi 1,622.340.v Dinara. Za sve ove pojave dobiveni su i zakljuci komisije za ratnu tetu. Za svu imovinu popunjeni su plavi arci i dostavljeni OUNDvu u Sarajevu. Izvreno je osiguranje od poara za sve zgrade, koje su pod upravom i u drav v v vnoj svojini, kod drutva CROATIA osiguravajue zadruge podrunice Sarav jevo. (...) Za ovo osiguranje uplaen je iznos od 3.561.v Dinar. Podnesena je prijava Javnom tuiocu za okrug sarajevski pod br. 7122 od 16.11. 1945.godine, protiv Smoljan Emilije, koja je zatajila tuu pokretnu imovinu. O tome je obaveten i OUND u Sarajevu. Postignuti su vrlo dobri rezultati oko istraivanja imovine, koja je trebala potpav v sti pod upravu, a ovo je naroito postignuto kod pokretne imovine, te se i dalje trav v ga za istom. Cjelokupan posao oko narodnih dobara uglavnom je zavren, i u tom pogledu postignuti su dobri rezultati, s obzirom da je ovaj referat tek uspostavljen i imao je otpoeti svojim radom bez ikakvih potrebnih podataka i materijala za to. itav pov v sao na teritoriji ovog odbora u ovome pogledu nije u zaostatku. Drug Upravnik stavlja primedbu na gornji izvetaj, da treba izdvojiti vrednost zgrada koje su pod upravom, kao i onih zgrada koje su konfiskovane po lanu 30 Zav v kona o konfiskaciji. Prilikom itanja izvetaja sreskog referenta iz epa, svi su prisutni primetili da je Isaku Kabilju i Raheli Musafiji od strane OUNDva u Sarajevu br. 668 i 694 previv v e imanja i zgrada dodeljeno na uivanje. Naime, dodeljeno im je dvanaest imanja sa 9 stanbenih zgrada. Upravnik OUNDva nareuje, da se po ovom pitanju izvri revizija. Posle toga drug Upravnik daje re drugu Petroviu koji radi na evidenciji u OUNDvu. Drug Petrovi se obraa svima sreskim referentima i daje im uputstva u isto administrativnom pogledu po sledeim pitanjima: a) kako se ima prijavljivati i obuhvatiti imovina; b) kako se kompletiraju predmeti v stvaranje dosijea; c) kako se popunjavaju popisni listovi i gruntovni uloci;
159
d) ko i na koji nain vri izdavanje lokala pod kiriju; e) kakav je postupak sa kljuevima od zapeeenih radnji; f) kako se vri izdavanje stvari na revers i kako isti treba da izgleda, g) kako se vri reavanje pote, koja nema roka i ona za koju treba prikupljati podatke. (...) Drug Upravnik objanjava prisutnima ko je bila Jela Medi, kao i njen nepraviv v lan rad. Predlae da sam lino da izvetaj o radu u Ilidi. (...) Posle toga v drug Upravnik iznosi da sarajevski srez nije odgovorio svojoj duv v nosti, kao i mnogi mesni narodni odbori. Navodi primer Rajlovca, gde su sami organi vlasti krili narodne neprijatelje. Sreski narodni odbor u Ilidi ekao je da mu OUND pronae i dostavi narodne neprijatelje, a sreski referent nije lino zakljuivao ugovore o kiriji, niti je izlazio na lice mesta. Mnoge pokretnine date su bez reversa, a mnoge kue ostale su ne obuhvaene. Kao zakljuak o nepravilnom radu drugarice Medi iznosi se, da e stvar predav v ta biti javnom tuiocu. Smrt faizmu Sloboda narodu ! Zapisniar: Rad. T. Petrovi Upravnik OUNDva: Ibrulj
2.2. Konfiskacija nepokretne imovine Evangelistike crkve u Sarajevu 17 Komisija za izvrivanje konfiskacije pri III. reonu GRADSKOG NARODNOG ODBORA U SARAJEVU Broj: 31 Sarajevo, 7. marta 1946
17
ABH, ZUND: 1945v1946, Odluke o konfiskaciji imovine, E 5.
160
ODLUKA
Komisija za izvrivanje konfiskacije pri III. reonu Gradskog Narodnog Odbov v ra u Sarajevu, odluila je na temelju Zakonskog propisa l. 30 Zakona o konfiskaciji od 9. VI. 1945, da se konfiskuje cjelokupna imovina Evangelistike crkve iz Sarajev v va18 u korist drave Demokratske Federativne Jugoslavije jer je dravljanin Njemav v kog Rajha njemake narodnosti. IMOVINA Evangelistike crkve se sastoji: I. Pokretne: nema II. Nepokretna: Kua na Zvonimirovoj obali 19 Grn.ul. br.CXXVIII/25 k.. br. 41 vrijednost Din. 1,430.000.v III. Ostalo: nema Za privremenog staraoca imovine Evangelistike crkve postavlja se B o r i Hasan iz Sarajeva, koji e ujedno biti i skrbnik otsutnog. Protiv ove odluke doputena je alba putem ovog reona Gradskog Narodnog odbora, na komisiju pri Zemaljskoj upravi narodnih dobara u Sarajevu u roku od 8 dana pri primitku ove odluke. O tome se obavjetavaju: 1/ Evangelistika crkva, odnosno privremeni staraoc ili skrbnik Bori Hasan 2/ Gradska uprava narodnih dobara u Sarajevu 3/ Zemaljska uprava narodnih dobara u Sarajevu 4/ Dravna uprava narodnih dobara u Beogradu 5/ Sreski narodni sud u Sarajevu S.F. S. N.20 lanovi komisije: 21 1) ___________________ 2) ___________________ 3) ___________________
18 19 20
Danas je u toj zgradi Likovna akademija Danas je to ulica Obala Maka Dizdara
Uobiajna skraenica za pozdrav na kraju svakog dopisa, a glasi: Smrt faizmu Sloboda narodu !
21
Potpisi lanova komisije su neitki. 161
2.3. Zapisnik o konfiskaciji naknadno pronaene imovine Evangelistike crkve u Sarajevu22
ZAPISNIK
Sastavljen dana 2 aprila 1946 u 10 sati u prostorijama Zemaljske banke za B. i H. Sarajevo, povodom otvaranja sefa broj 7 vlasnitvo Evangelistike crkvene opv v tine, Sarajevo, na zahtjev komisije za konfiskaciju III reona, Sarajevo, nalog broj Kom. Br. Konf. 32 / 46 od 31/3 1946. P r i s u t n i: Od strane Komisije za konfiskaciju drugovi: Brakovi Hasan, Tafro Aziz, Tav v li Hamdija, a od strane Zemaljske banke za B. i H., Sarajevo, drugovi: Zdravko Rav v dovi i Esad emerli, inovnici Privredne banke ujedno sekvestri Zemaljske banv v ke za B. i H., te drug Boidar Petrovi, bivi ef blagajne Zemaljske banke sada iv v novnik Privredne banke B. i H. Sef broj 7 nasilno je otvoren poto je klju odnesen i u istom je naeno slijedev v e: 1 koverta sa gotovim novcem Kunama koja je glasila na Kirchen Gemeinde kn. 20.825.v 1 koverta sa novcem glasea na Kirhen Gemeinde kn. 5.610.v 1 koverta od kljueva otvorena bez sadraja 1 ulona knjiica Hipotekarne banke filijale, Sarajevo par. 1099 glasea na Kirv v hen Gemeinde Zavidovii i na din. 52.v Va. Decembar 1938. 1 ulona knjiica Dravne Hipotekarne banke filijala Sarajevo, part. 86 glasev v a na Evangelistika crkvena optina Prosora i na din.v 2.600.v Va 12/5 1937 i ulona knjiica Dravne Hipotekarne banke filijale Sarajevo part. 1943 glasea na penzioni zavod Njemake evangelistike crkve Kr. Jugoslavije i na kn. 381.963.v 1 ulona knjiica Zemaljske banke za B. i H. Sarajevo, broj 58.573, glasea na evangelische Frauenhilfe i na kn. 5560.v Va 18/4 1942 Fond Magda Kuzmani. 1 ulona knjiica Zemaljske banke za B. i H., Sarajevo, broj 60.841, glasea na evangelische Frauenhilfe i na kn. 762.v Va 31/12 1941 v 1 ulona knjiica Zemaljske banke B. i H., Sarajevo broj 74907, glasea na evanv gelistiki sinod i na kn. 1305.v Va. 25/5 1943 1 ulona knjiica Zemaljske banke za B. i H., Sarajevo, br. 76505 glasea na Evangelistiku crkvenu optinu i na kn. 200.251.v Va 25/5 1944.
22
Kao napomena 17.
162
1 ulona knjiica Gradske tedionice, Sarajevo br. 14324 glasea na Evang. Sev v niorat, Sarajevo i na 13.523.v Va. 25/5 1944. v 1 ulona knjiica Gradske tedionice, Sarajevo broj 7626 glasea na Evang. Sev niorat, Sarajevo i na kuna 3.165,60 Va 31/12 1942. 3 knjige Todten Buch iz godine 1894, 1907 i 1921. 1 knjiga Taubruch 1 knjiga Traumsbuch III knjiga 1 knjiga Ferzeichnis der Grabsteten 1931 1 knjiga Konfinomazionsbuch 1 knjiga Verzeichnis der Erdiockten 4 srebrena irjaka 4 srebrena bokala sa poklopcem i krstom v manja 1 srebreni bokal sa poklopcem vei 2 srebrena bokala 2 srebrena bokala bez poklopca v 1 srebreni ibrik, 2 kutije sa krstom, 1 kutija sa hostijama v vea, 1 kutija sa hostiv v jama v manja, 1 mali putir sa flaom od stakla, 1 srebreni tanjir veeg formata i 5 tav sova manjih razne veliine.23 Zakljueno i potpisano. Predali: Radovi s.r. emerli s.r.
Primili: Brakovi s.r. Tali s. r. Tafro s. r.
2.4. Dopunska odluka o konfiskaciji pokretne imovine Evangelistike crkve u Sarajevu 24 Komisija za izvrenje konfiskacije pri N.O. III reonu Gradskog narodnog odbora u Sarajevu Br. 31/46 Sarajevo 22. IX. 1946.
Iz jednog drugog zapisnika o ovom predmetu moe se vidjeti vrijednost ovih predmeta koji su nainjeni od pozlate, srebra i alpaka u iznosu od 4.351.v dinara. Prema tome, ilim iz sljedeeg dokumenta je vrlo vrijedan.
23 24
Kao napomena 17. 163
Dopunska odluka
Odlukom ove komisije pod gornjim brojem od 7. marta 1946 god doneena je odluka da se konfiskuje u odluci navedena imovina Evangelistike crkve. Kako se naknadno pronala imovina Evangelistike crkve u Sarajevu i to kod Vihnalek Roze u Zvonimirovoj obali br. 8 1. 1. ilim vrijednosti Din. 3.000.v te se u smislu l. 30. Zakona o konfiskaciji i ta imovina konfiskuje u korist F.N.R.J.25 Smrt faizmu v Sloboda narodu! lanovi komisije: 1. Tali Hamdija 2. Tafro Aziz 3. /neitko/
2.4. Zapisnik o konfiskaciji privatne imovine lica osuenog prema Zakonu o sudu narodne asti 26 U IME SRESKOG NARODNOG SUDA U SARAJEVU NA LICU MJESTA U KOSOVSKOJ UL. BROJ 4 U STANU OSUENOG ALIRESOVI DEMALA.
ZAPISNIK
sastavljen dne 15 septembra 1945 Prisutni su od suda: sudski izaslanik: akovi Od stranaka lino: Osueni Alirejzovi Demal
Iz sljedeeg dokumenata o ovom predmetu konfiskacije posebnim rjeenjem ilim je prev v dat Gradskom narodnom odboru, na daljnje upravljanje.
25 26
ABH, ZUND 1945v1946, Odluke o konfiskaciji imovine, Av7
164
Od ZUNDBIHA: Selimovi od narodnog odbora: Desimirka Bajeti Sudsko povjerenstvo stie na lice mjesta tano u 8.30 sati gdje u kui zatee osuenog te mu saopti predmet uredovanja. Po dobivenim uputama od strane Zunda konstatuje se da je od osuenog oduzev v te sledee stvari i to: Izuzeto od strane Zunda i predato ministarstvu trgovine i snabdjevanja: 1. 5.041 litar rakije 33 stepena a Din.99 ........................................Din.499.059 2. 104 litra rakije 33,50 stepeni a Din. 103.50 ................................Din. 10.764 3. 2.088 litara rakije 36 stepeni a Din 108 ....................................Din. 225.504 4.50 litara rakije Vasi Skoajiu 34 stepena a 102 ............................Din. 5.100 5. Gostionici Romanija 50 litara rakije 34 stepena ...........................Din. 5.100 6. 7.233 litra rakoje u tri bureta zastavniku Brkiu ...........................Din 1.500 7. 50 litara gostiona Biro / 34 stepena a 3 Din ...................................Din 5.100
Iz radnje osuenog preneeno u magacin ZUNDA 8. 1 koica od vidre ......................................................................... Din 600 9. 12 komada koa tvoria ................................................................. 1.200 10. 20 komada vjeverica .................................................................... 400 11. 222 komada zeeva ...................................................................... 4.440 12. 148 komada lisica ........................................................................ 22.200 13. 2 jazavca ...................................................................................... 100 Prelazi se na popis i procjenu nekretnina: 14. 1 nekretnine upisane u zemlj. knjinom ul. broj XCIXv88 naime kat. est. broj 128 kua sa kuitem i dvoritem u povrini od 203 m vrsti mulk.27 Na pomenutoj estici nalazi se kua od erpia i cigle koja je na jedan sprat. U istoj se nalaze slijedee prostorije i to: Podrum, te pored njega dvije sobice.
27
mlk v vlasnitvo 165
Prizemlje: tri sobe, kuhinje pajza, banje nunika i jedna mala sobica u kojem se stanu nalazi Sejdalija Karahmet iz Rogatice. Na spratu stanuje osueni a stan se sastoji od: 3 sobe, kuhinje, banje, pajza i jev v dne manje sobe. Osueni ima porodicu od 5 djece, enu, svastiku i on ukupno 8 lav v nova familije. Ispod kue nalazi se malo dvorite. Kua je promjera 9x9 metara i sagraena je od obinog materijala a sve prostov v rije su manje obzirom na povrinu iste. Vrednost ove kue prestavlja u dananje vrijeme Din. 100.000 to bi iznosio konfiskovani dio Din. 50.000 Nekretnine upisane u z.k. ul. broj XXXIIIv21 magaza ne u emalui nego u Alev v ksandrovoj ulici 28 broj 2 sastoji se iz magaze oko 12 metara duga i iroka oko 4 mev v tra sa zidovima, masivno graena u vrednosti Din. 60.000 Tako da polovica konfiskovane imovine procjenjuje se na Din. 30.000 Inventar magaze se sastoji: 15. od 4 velike kace za rakiju ....................................................... Din. 16. 4 buradi velike ............................................................................. 17. 1 kanta za vodu ............................................................................ 18. 2 drvena sanduka ......................................................................... 19. 1 zefir pe .................................................................................... 20. 1 mala stalaa ............................................................................... 21. 2 m. laufa .................................................................................... 22. 5 praznih vrea ............................................................................. 8.000 2.000 20 20 500 50 200 20
Sve gornje stvari su uzete po Zundu i iz njihova popisa predaje je popisano. Namjetaj osuenog sastoji se i to: Od spavae sobe od dva kreveta, psihe, nadkani, 1 jednog trokrilnog ormara, te jednog malog ormaria, djeijeg kreveta, 1 sata, dvije posteljine sa dva dueka i tri jorgana, jednog starog ilima, jednog kauuka, kao i ostalog, a obzirom na lanove porodice kojih ima 8 a poto je zastupnik Zunda pristao da se sve stvari izlue ispod konfiskacije u smislu l. 6 Zakona o konfiskaciji kao najnunije potrebno za famiv v liji i osuenog, to se iste ostavljaju osuenom i njegovoj familiji, i isto se izluuje ispod konfiskacie.
28
Danas je to Titova ulica.
166
Nakon toga je uredovanje zavreno, s time da je ovaj zapisnik sastavljen u etiv v ri jednaka primjerka, od kojih jedan predat zastupniku Zunda, drugi lanu narodnog odbora, a jedan predat i potpisuju zapisnik. Bajeti Desanka Selimovi Rasim D o v r e n o u 12 sati. /potpis: neitko / Alirejsovi D.
3. Umjesto zakljuka v Ovih nekoliko primjera iz arhivske grae su izabrani zbog zanimljivosti itav teljstvu. Dokumenti o konfiskaciji banaka, industrijskih poduzea, zemlje, trgoviv v na i ostalog su puno vaniji kada je u pitanju ukupna dobit u korist dravnog sektov v ra privrede. Istraivanjem ove vrste dokumenata moe se objektivno spoznati proces potpuv v nog ovladavanja ekonomskom sferom drutva, to je Komunistika partija Jugoslav v vije smatrala jednim od svojih osnovnih zadataka, jer joj je to omoguilo realiziranje utvrene politike, odnosno davalo joj je sposobnost da ostvaruje postavljene druv v tvene ciljeve mobiliziranjem ljudi i resursa. Tijekom 1945. i 1946. godine KPJ je najveim dijelom ostvarila dravni sektor privrede, a putem monopoliziranja vlasti uspostavila kontrolu nad ukupnim financijv v skim sustavom to joj je osiguralo raspolaganje drutvenom akumulacijom i naciov v nalnim dohotkom.
167
SEVERAL DOCUMENTS ON EMERGENCE OF STATE PROPERTY IN HERZEGOVINA IN 1945 1946 Vera Katz Summary
After WWII, the Communist Party of Yugoslavia undertook different measuv v res aimed at creation of state economic sector. One of them was the confiscation of private property based on various types of judicial decisions, particularly targeting the citizens of German origin. A very interesting material that abounds in informav v tion and data could be found in the Archive of Bosnia and Herzegovina, within its collection of documents gathered by the Lands Administration of Peoples Properv v ty (ZUND) relating the period from 1945 to 1946. These archival sources are imporv v tant for our understanding of how the state monopoly was developed in the econov v mic sphere of the postvwar society of Bosnia and Herzegovina.
168
POLEMIKE
Esad Kurtovi, Paralelna historiografija Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. 171v199.
PARALELNA HISTORIOGRAFIJA
(O nekim devijacijama u historiografiji: Povodom knjige: Sinia Mii, Humska zemlja u srednjem veku) Esad KURTOVI Filozofski fakultet, Sarajevo
Abstrakt: Kroz nekoliko primjera komentiranih u pristupu autora Sinie Miia u monografiji Humska zemlja u srednjem veku prepoznaje se zaned d marivanje istinskih vrijednosti istraivakog postupka u korienju izvora i neuspjeno valoriziranje pratee literature. Uoene devijacije proizvode niz dilema pred kojima stoji aktualna historiografija i ope zakljuke koji su naizgled prestrogi, hiperkritiki nastrojeni, no sasvim izvjesno utemed d ljeni i upozoravajui u aktualnim olakim shvatanjima znanstvenog rada. Ukupnom metodolokom prezentacijom u monografiji je dobijena fiktivna d spoznaja, hibridan i povran kompilatorski izraz proizvoljne znanosti pod tpuno odvojene od fundusa izvornih pokazatelja kao uobiajenog polazita za istinskog istraivaa. U paralelnoj dimenziji sa historiografijom stvorio se izraz koji je njena negacija. Analizirani primjeri daju potpuno negativnu impresiju pred spoznajom koja se na osnovu izvrenog istraivanja moe da ponudi suvremenoj historiografiji. Abstract: Through several examples from the paper of Sinia Mii, which is a part of the monograph entitled The Land of Hum in the Middle Ages one can easily see a certain neglect for the true values of the proper prod d cedure of research in the use of sources and an unsuccessful evaluation of literature. Detected deviations give rise to numerous dilemmas confronting current historiography, whereas, even though this general conclusion relatd d ing the quality of this paper may seem too strict, hypercritical, yet it is quite certain that it is well founded and that it contains a warning visddvis our
171
current loose understanding of scientific work. The overall methodologid d cal presentation in this monograph gives fictitious findings, a hybrid and superficial compilatory expression of arbitrary science, completely aliend d ated from the body of original sources that should always be the sole point of departure for every true researcher. Offering a parallel dimension of historiography, it creates something that turns into its own negation. The examples we have analysed here give a very negative impression of the findd d ings offered by this paper to the contemporary historiography.
Knjiga autora Sinie Miia pod naslovom Humska zemlja u srednjem veku1 prezentirana je, doivljena i doekana na razliite naine. Uglavnom su prepoznata izraena dnevnopolitika, vjerska i etnografska projiciranja koja su postavljena kao iskljuiva, preiavana i obeshrabrujua (uzaludno nacionalistika) svrsishodnost historije naspram namjere i elje da se bogatstvo historijskog razvoja prepoznaje kao odraz znanosti i uporite u razumijevanju srednjovjekovnog, ali i modernijeg i suv v vremenijeg doba na podruju Hercegovine. Kao takva, iz tog ugla, teko da e nai znanstvena uporita u daljim prouavanjima hercegovakog prostora.2 Odreena kvaliteta oekivana je u ponudi historijske topografije, privrede i druv v tva koji su sastavni dijelovi Miieve monografije. Tu se oekivao historiar, istraiv v va koji je u tim (za dnevnopolitiku praksu: drugim) oblastima pobjegao u znanost, vratio se zanatu i smislu bitisanja struke u kojem nema estradnih potreba neumoljivo edne i sumorne balkanske dnevnopolitike prakse. Na to je upuivao i, za one koji to znaju, respektabilan broj serija i svezaka neobjavljene arhivske grae koju je auv v tor postavljao u svojim napomenama. Prezentirana istraivaka podloga ipak nije izdrala ni u tim segmentima. Iskriv v avi primjeri usputnog poravnavanja inili su se u poetku kao sitni propusti koji bi
Sinia Mii, Humska zemlja u srednjem veku, DBR International Publishing v Filozofski fakultet, Biblioteka Znamen, Knjiga 10, Beograd 1996, str. 384.
1
Uporedi apostrofiranja: Esad Kurtovi, Historiografska literatura o srednjovjekovnoj Bosni objavljena u zemlji i inostranstvu 1980d1998, Prilozi Instituta za istoriju 29, Sarajevo 2000, 49v88, 76v77; Isti, Sinia Mii, Humska zemlja u srednjem veku, DBR International Publiv v shing v Filozofski fakultet, Biblioteka Znamen, Knjiga 10, Beograd 1996, str. 384 (manji format), ir, Hercegovina 13v14, Mostar 2001, 309v312; Mladen Ani, Humsko knetvo, Mladen Ani, Na rubu Zapada. Tri stoljea srednjovjekovne Bosne, Hrvatski institut za povijest v Dom i svijet, Biblioteka Hrvatska povjesnica, Monografije i studije III/12, Zagreb 2001, 141v176, 143.
2
172
se mogli razumijeti i donekle tolerirati u ogromnom sintetskom pregledu kakav je v bio u polazitu Miievog prezentiranja. Iako koristi neobjavljenu grau za XV. stov ljee, na koje smo interesno obratili posebnu panju vlastitim uvidom, autor je nekav v ko u fragmentima znao onoliko koliko se ve u objavljenom moglo nalaziti. No, dev v v taljnija provjeravanja vremenom su se pretvorila u prepoznavanje jednog opeg nev gativnog pravila koje je kao neprimjerenu metodologiju u svom istraivakom radu prezentirao i ponudio Sinia Mii. Ukupna slika ostala je na kraju, ne na pitanju kako se sve to moglo desiti, jer je linija pristupa autora istraivakom procesu prev v poznata, ve pred zadivljujuim pitanjem: Kako je sve to moglo proi do ire struv v ne javnosti uz pominjanje respektnih istraivaa, bukvalno itave suvremene kov v le univerzitetskog Beograda, od davnina jakog zanatskog i znanstvenog centra i iv v tave znanstvene kole u prouavanju historije srednjovjekovne Bosne? Odgovor e traiti onaj koga to bude interesovalo, ali bit e i ostat e da je Miieva monografiv v ja svakako karakteristika vremena u kojem se nisu birala sredstva za postizanje unav v prijed zacrtanih ciljeva, pa i u znanstvenim krugovima. Cilj ove kritike je da se skrev v ne panja na negativne metodoloke, istraivake i uope znanstvene uzuse pri kov v rienju izvora i literature koje daje i otvara monografija Sinie Miia pred suvrev v menom historiografijom. Prezentirani primjeri pokazuju nevjerovatno, da golim signaturama, kao arhivv v skim pokazateljima naikan rad nije uope plod Miievih arhivskih istraivanja, da dostupni rezultati historiografije nisu pozitivno iskoritavani ve zloupotrebljavav v ni iskrivljivanjem, te da je rezultat nalik fikciji kojom se temeljne vrijednosti historiv v ografije obezvrjeuju u potpunosti. Stranice koje slijede nisu sve to se moe izdvov v jiti i daleko veim brojem injenica pokazati kao negativna strana u metodologiji pav v ralelne historiografije koju demonstrira Sinia Mii. Olako je ukratko rei da neto ne valja i da nema smisla troiti vrijeme da se to i pokae, ali i teko je pokazivati da neto ne valja u sluajevima kada za dokazivanje treba potroiti mnogo vie vremev v na i prostora nego to je trebalo autoru da napie onako loe kako je napisao. U prv v vom sluaju naizgled zlobno, a u drugom, po rezultatu, zasigurno usred besmisla. U svakom sluaju neproduktivno, naroito obzirom na ciljeve i svrhu kritike kojoj je namjera prepoznavanje i negiranje uoenih devijacija u istraivakom radu. No, miv v slim da bi, kao neto izmeu, ovdje izdvojeno, ni kratko ni dugako, moglo posluiv v ti struci za raspravu i da bi se historiografija okoristila kada bi nastala rasprava koju otvaram u ovdje kritiziranim primjerima. Radisalii i Vlatko urevi ?! Jula 1420. godine Veliko Jurkovi podnio je tubu protiv brae Vladislava i Miluda Radiia iz Pocrnja zbog pljake izvrene u Kruevici kod Ljubinja. Predmet
173
pljake bila su dva lukna ita (koja su inila jedan dubrovaki star ita) i jedan vo v vrijednosti osam perpera. Kao svjedoci zabiljeeni su braa Gruba i Budimir Druv eti iz Pocrnja.3 Sa drugim akterima jedan slian sluaj registriran u knjizi kod Sinie Miia izav v v zvao je dodatne provjere. Naime, Mii navodi da Braa Radisalii iz katuna Pov crnje su u Kruevici kod Ljubinja silom oduzeli Vlatku ureviu dva lukna ita i deo stoke sa uporitem na arhivski podatak: DAD, Lam. de foris, IV, 249 pod datuv v 4 mom 26.09. 1420.g. Budui historiari, ljubitelji prolosti i uope pisci sinteza o Ljubinju, koji bi svoju radnju pravili na osnovu ovdje ponuena dva sluaja, kao izvrenih arhivv v skih istraivanja, oslanjajui se na njih kao na utemeljene pristupe, doli bi u situav v ciju da na osnovu iznesenog govore o dvije pljake koje su se desile na istom prov v storu u kratkom vremenskom razmaku. U svemu tome, i da ne znaju za to, napraviv v li bi drastinu pogreku. Naime, navedeni sluaj pljake koji demonstrira Sinia Miv v i nije se uope ni desio jer tako navedenog sluaja nema u arhivskoj grai! Kako navedenog meu arhivskim pokazateljima uope nema na dotinoj strani folije, pov v stavilo bi se pitanje o emu se radi. Stvar je jedino jasna kada se napravi poredba sa ispisima Marka Vega, koje je Sinia Mii obilato koristio u svome radu iako to rev v lativno esto, kao i u ovom sluaju, nije naznaavao. Da jeste, time ne bi doao u siv v tuaciju da mu ekskluzivno pripisujemo imaginiranu, paralelnu historiju. I zaista, sve navedeno se tamo u ispisima Marka Vega i nalazi, osim navedene signature i datav v cije koju je Marko Vego na dotinom mjestu sasvim izostavio, a Sinia Mii je uz taj Vegin tekst ispisa, signaturu i datum pozajmio iz narednog dokumenta kojeg Vego ispisuje nie njega uz drugi ispis i drugi dogaaj. Mii je tako, vjerovatno miv v slei da je ista signatura i datum vezan za oba dokumenta, premjestio ovaj dogaaj u kasnije vrijeme.5 No, vidjet emo i naredni Vegin ispis e pozajmiti za drugi dogav v aj, bez obzira to e ga datirati istim datumom i istom signaturom. Za razliku od Sinie Miia, Marko Vego je zapravo itao gore navedeni dokuv v menat ali nije za njega dao signaturu i datum, niti ispravnu transkripciju. Nisu braa
Velichus Iurchouich ... supra Vladislauum et Milud fratres Radisich de Pocernia. Eo quia nunc sunt dies octo quod predicti in Cruseuia in Glubigna sibi violenter abstulerunt duos luchnas de grano qui faciunt unum starium mensere Ragusii et unum bouem valoris yperpev v ros octo. TT: Gruba Drusetich, Budimir fratres de Pocernia (14.07. 1420), Dravni arhiv u Dubrovniku (dalje: DAD), Lamenta de foris, IV, 214.
3 4 5
S. Mii, Humska zemlja u srednjem veku, 205, i napomena 23 na strani 318.
Marko Vego, Ispisi iz Historijskog arhiva u Dubrovniku o srednjovjekovnoj Hercegovini, Hercegovina 1, Mostar 1981, 279v312, 284. 174
Radisali nego Radii, nije dio stoke nego jedan vo vrijednosti osam perpera, nije sve to oduzeto Vlatku ureviu nego Veliku Jurkoviu i nije meu svjedocima nav v veden Zubac nego Gruba. O katunu Pocrnja nema izriitog navoda. Dakle, ovdje nismo prezentirali dva sluaja registrirane pljake nego jedan. Nav v vedenim neopreznim postavljanjem signatura, datuma i imena Sinia Mii na ovom mjestu pokazuje da dotinu arhivsku stranicu nije ni vidio. Osim Ljubinja, Sinia Mii u svoj registar nije unio dotino navoenje Pocrnja, Kruevice, brae Radisav v li i Vlatka urevia. Uz poznatog Vlatka urevia, kojeg ima u registru, nije nav v veo i pokazatelj iz ovog dokumenta.6 Po svemu, ini se da je ovim podacima Marka Vega kao istraivaa arhivske grae popunjavao praznine u svojim vlastitim istraiv v vanjima koja su izostala ... Na kraju, desio se i primjer koji pokazuje kuda ide paralelna historiografija. Vjerujui postavci Sinie Miia pri obradi materijalne kulture Ljubinja i njegove okoline autor Aleksandar Ratkovi je preuzeo njegov podatak, uredno citirajui auv v tora kojeg koristi. On navodi: Braa Radisalii, iz katuna Pocrnje u Kruevici kod Ljubinja, silom su oduzeli 26.11. 1420.g. Vlatku ureviu dva lukna ita i neutvrv v en dio stoke, pratea napomena: S. Mii, n.d, Beograd 1996, 205. Aleksandar Ratkovi je istraiva materijalne kulture, kojemu su istraivai pisane grae u sfev v ri pomone discipline i ijim rezultatima se on slui u svom radu (mada se pokazav v lo da u radu sa pisanom graom upravo istraivai materijalne kulture ponekad daju i koriste sumnjive rezultate). Iako Ratkovi ne zna da citirani podatak nije taan i da ne potjee iz neobjavljene arhivske grae nego nepravilnog ispisa Marka Vega, niko ga ne moe kriviti to je trei u nizu svojevrsnih kliconoa u svijetu paralelne hiv v storiografije. Da je ovaj nepravilni ispis Marka Vega u prilinoj mjeri popularan pokazuju i drugi autori. Pratei vlahe Pocrnje uro Toi govori o pripadnicima demata Herav v ka sina Radonje (prema osmanskom popisu iz 1477), pa navodi: Pomenimo na krav v ju i da su pripadnici njegovog demata Vuka Zubanovi, te Vukosav i Stepan Buv v dimirovi bili potomci Zubana Druetia i brata mu Budimira koji se javljaju pred dubrovakim sudom u ulozi svjedoka povodom neke pljake koja se desila vie od pola vijeka ranije u Kruevici kod Ljubinja, uz prateu napomenu: HAD: Lam. de
Uporedi, S. Mii, Humska zemlja u srednjem veku, strana 205 i registar lica i mjesta na kraju knjige.
6
Aleksandar Ratkovi, Ljubinje srednjevjekovne nekropole i crkvita (Prilozi monografiji), Optina Ljubinje, Ljubinje 2002, 125. Miiev datum, rimsku brojku za septembar (IX), Ratkovi je malo promijeao i pretvorio u novembar (XI), a Miiev deo stoke pretvorio u neutvren dio stoke.

175
For. IV fol. 249, 26.IX 1420. Radilo bi se o liniji patronimika Gruba Zubanov v vi, koja ne moe stajati. Kruevac, Tulji, Galii !? U poglavlju o seoskim naseljima, za podruje Popova Mii navodi: Kod sela v Kruevca (takoe pripada Popovu) desila se pljaka 1420. godine, a u njoj su uev stvovali i Radenko Gali iz sela Galia (kod Veliana) i Vukain Tuli iz sela Tuv v lji9, a sa uporitem na golu signaturu [Lam. de foris, IV, 249 (26.09. 1420)].10 Oviv v me je Mii na istoj stranici folije i pod istim datumom, kao i u prvom sluaju, dobio jo jedan dogaaj. Da se nalazio pred barem polovinom brojnih folija iz svezaka Lav v menta de foris koje citira u svojoj monografiji takav propust ne bi napravio. Naime, dvije razliite tube su rijetka karakteristika iste folije. I ovoga puta njegov izvor nije neobjavljeni arhivski pokazatelj na kojega se poziva. Na dotinoj foliji od toga nema nita. Opet su u pitanju ispisi Marka Vega koje Mii ne spominje. U svome ispisu, Marko Vego navodi: Mila Bekovi de Poglie optuio je pred dubrovakim knezom i njegovim sudijama Pribetka Bogetia i Stipana, roav v ka Rasoja (Ivanovia), Radonju, ljude Rasoja Ivanovia i Mileta Miljenia, Radivov v ja Dobrisalia, te Radenka Galiia i Vukaina Tulia zbog pljake robe in loco div v cto Zuaglina (valjina). Radi se o vrlo vanom dokumentu koji jasno dokazuje da je Radenko Galii iz popovopoljskog sela Galiia u blizini Veliana, dok je Vukain Tuli iz sela Tulji. Ta sela i ta prezimena esto se spominju u dubrovakim zapisima (Lamenta de foris IV, list 249, 26. IX 1420).11 Dok je Marko Vego pretpostavljao da je Radenko Galii iz ... Galiia, a Vukain Tuli iz sela Tulji, izvodei to na osnovu njihovih prezimena, u razumijev v vanju njegovih ispisa kolikovtoliko jasno razdvajajui ta je naao u dokumentu a ta on sam tumai, Sinia Mii samouvjereno upuuje da se sve to nalazi u navedenom dokumentu, to nije tano. Pravo je pitanje na osnovu ega je Mii napisao da se pljaka desila kod sela Kruevca! Vjerovatno rep iz prethodnog Veginog ispisa?
uro Toi, Prilog prouavanju Donjih vlaha u istonoj Hercegovini, Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine 4, Beograd 2004, 81v132, strana 86 i pratea napomena 40. S. Mii, Humska zemlja u srednjem veku, 160. Isto, napomena 65 na strani 310. M. Vego, Ispisi iz Historijskog arhiva u Dubrovniku o srednjovjekovnoj Hercegovini, 284.
10 11
176
Na kraju, navedeni sluaj nije ba ni onakav kakvim ga prezentira Marko Vego obzirom na broj i imena svih sudionika, a ni signatura mu nije tana.12 Sinia Mii navedeni dokumenat uope nije imao u rukama kako je to prezentirao u svojoj mov v nografiji. Ne ispis, nego tumaenje pisane grae od strane Marka Vega za Siniu Miv v ia je neobjavljeni arhivski izvor! Kako to izgleda moemo vidjeti na srodnom primjeru: Ako Vukosav (ne Vuv v kain, kako to navode Vego i Mii) Tuli, samo zbog svoga prezimena moe da bude iz sela Tulji, onda to moe da bude i izvjesni Boidar Tuli iz Popova, pomev v nut 1415.godine u ugovoru o dranju stoke,13 istina za kojeg moda ni Sinia Mii ni Marko Vego nisu uli. Boidar bi mogao biti blizak srodnik Vukosava Tulia. Bov v idar bi mogao biti roeni brat Vukosava Tulia. Sve to zaista moe takvo biti. No, to je tumaenje koje se treba odreenim upotrebljenim formulacijama jasno razlikov v vati od onoga to je zabiljeeno u arhivskoj grai koju treba predoiti da bi se jedno od drugog jasno razlikovalo, tj. ta pie u grai, a ta je iz nje izvedeno, jer u grai ne pie niti da je Boidar Tuli iz sela Tulji, niti da je srodnik Vukosava Tulia, niti da je brat Vukosava Tulia! Dakle, ne moe se samo postaviti gola signatura i tvrdiv v ti da tamo u grai stoji da je Boidar Tuli iz sela Tulji! Sinia Mii poznaje selo Tulji samo prema Marku Vegi (1420. godine), daje u registru Tulji, selo i registrira ga na svojoj karti Popova pod Tulje sa oznakom: sela XIV i XV veka.14 Izvedeno Tulji od Tuli pa Tulje, bi se moda i moglo pov v janjavati, ali kakavvtakav izvor iz 1420. godine i XIV.vXV. stoljee je previe smjev v lo baratanje arhivskom graom! Marko Vego je s tim u vezi pokuao biti izriit. Miv v slei na prezimena Galii (ne Gali kako nalazi Mii) i Tuli i sela Galiii (ne Gali kao Mii) i Tulji naveo je da ta sela i ta prezimena esto se spominju u duv v
Milach Bechouich de Poglie ... supra Pribettam Bogettich, Stipanum consobrinum Crassoy, Radognam homines Crassoy Iuanouich et Milath Migleuich, Radiuoy Dobrosaglich et eius fratrem Raianum, Vlatchum Vrgliauich, Radinum Galicich, Volchosauum Tulich. Eo quia dicti accusati die domenico propelapsa violenter in domo Radini Mrauiani in loco div v cto Zuaglina acceperunt accusatori predicto ... (26.09. 1420), DAD, Lamenta de foris, IV, 249v.
12
Bosidar Tulich de Popoua confessus fuit habuisse et recepisse a Goiacho Radostich carv v pentario ... ad tenendum ... unum equm et boues octo et septem vaccas ... capita quinquaginta animalium minutorum et duodecim porcos (19.06. 1415), DAD, Diversa Cancellariae, XL, 179.
13 14
S. Mii, Humska zemlja u srednjem veku, 160, 372, karta izmeu strana 168 i 169. 177
brovakim zapisima .15 Za selo Tulji (Mii: Tulje) ipak treba arhivska potvrda koju ni Vego ni Mii nisu dali.16 Obzirom da se u vie navrata provlai pogreno pominjanje jedne te iste folije dokumenta [Lam. de foris, IV, 249] red je da se i sadraj sa te folije prezentira. On nema nikakve veze sa navodima Marka Vega, Sinie Miia i ure Toia.17 Zupci, braa Dragolinovi i svetkovina Sv. Marije od Snijega ?! v Krajem septembra 1421. godine Pribil Pripi optuio je vei broj abiana, ljuv di vojvode (?) Vuka Hrania, da su u Trnovu, sa orujem u rukama, augusta iste gov v dine, orobili 15 koza i jednog jarca. Pomenuti su Radoslav Drugalinovi i njegov nev v 18 ak Boidar, te Radovac Milatovi, Stojko Ratkovi i Dobrilo Radosinji. Iako je ovaj podatak bio registriran u skraenoj verziji u radu kod Mihaila Div v nia19, Marko Vego ga je u dva navrata razliito itao. Prvi put je mislio da se radi o Zubcima, a neto kasnije da se radilo ipak o abici. Pri tom nije niim naznaio svov v ju ispravku. Prezime Drugalinovi jasno navedeno dva puta, proitao je jedne prilike kao Dragalinovi i Dragulinovi, a druge prilike za oba navoda Dragulinovi. Svaki put pogreno. Dokumenat je datirao 23.9. 1421.20 Sinia Mii u svome radu navodi da se radi o pljaki koju su izvrili braa Dragolinovi iz Zubaca potkrepljujui svoj navod golom signaturom datiranom
15 16
M. Vego, Ispisi iz Historijskog arhiva u Dubrovniku o srednjovjekovnoj Hercegovini, 284.
Pored Vukosava i Boidara Tulia uporedi: Radoychus Tullich de Papaua facit manifestum quod ipse se obligat ex certa eius scientia et bona voluntate ser Iohanni de Mene presenti et consetenti pro certo animalibus (08.03. 1406), DAD, Diversa Cancellariae, XXXVI, 31v. Ostoia Milatchouich de Umbla homo ser Damiani de Menze ... conqueriter. Eo quia die veneris proxime preterita in Umbla supra villa in terrenis Radmani Slauogostich secata fuit sibi magna quantitas grani et absportata, videlicet ultra staria duo et ad huc nescit a quibus (23.09. 1420), DAD, Lamenta de foris, 249.
17
Pribil Pripich de Ternoua ... conqerintur supra Radosauum Drugalinouich et Radoua Milathouich et Bosidarum nepotem Radoslauum Drugalinouich et Stoichum Ratchouich, Dobrillum Radossignich de Zabia homines voiuode Volchi Cragnich. Eo quia dicti accusati violenter et manu armata acceperunt accusatori predicto capras quindecim et ircum unum in festo sancte Marie de mense augusti in Ternouo (28.09. 1421), Isto, 317.
18
Mihailo Dini, Zemlje hercega Svetoga Save, Mihailo Dini, Srpske zemlje u srednjem veku (Istorijskodgeografske studije), Srpska knjievna zadruga, Beograd 1978, 178v269, napomev v na 43 na strani 188.
19
M. Vego, Ispisi iz Historijskog arhiva u Dubrovniku o srednjovjekovnoj Hercegovini, 285; Isti, Izvori o Trebinju i okolini u srednjem vijeku, Tribunia 2, Trebinje 1982, 115v138, 119.
20
178
23. 9. 1421.g.21 Obzirom da u dokumentu nema brae, ni Dragolinovia, ni Zubaca, v niti je datum taan, proizilazi da ono to se da uoiti na vie mjesta kod Miia vriv jedi i u ovom sluaju. Ne samo da se Mii sluio pogrenim informacijama ponuv v enim od Marka Vega, kojeg u ovom sluaju ne citira, nego ih dodatno iskrivljuje. itav sluaj, ni ove prilike, nije niti popratio u svome registru. Vegino drugo itanje, ispravnije kada je u pitanje porijeklo Drugalinovia (de abica), onako kako ga je proitao svojevremeno i Mihailo Dini, Sinia Mii nije poznavao.22 Ispisi Marka Vega tako su kod Miia u prednosti nad istraivanjima Mihaila Dinia, jednog od najboljih poznavalaca arhivske grae na kojoj se temelji njegov tematski okvir! Na kraju, Marko Vego je u ponuenom dokumentu pronaao da se pljaka desiv v 23 la na svetkovinu Sv. Marije od Snijega. Tako postupa i na osnovu gole signatuv v re nalazi i Sinia Mii.24 Takve preciznosti u dokumentu ipak nema. U svom druv v gom itanju ovog dokumenta Marko Vego je uz navedeno dodao u zagradi de Niv v ves [Vego Marko, Izvori o Trebinju i okolini u srednjem vijeku, 119.], pa je situaciv v ja i s tim u vezi jasna. Oito je da je napisano de mense Vego proitao kao de niv v ues i pretvorio u de Nives, mada se jasno vidi da toga nema: in festo sancte Mav v rie de mense augusti in Ternouo. Preko Marka Vega do Vukote Radmilovia iz Konjica nepostojeeg trgovca !? v U svojoj monografiji Sinia Mii navodi: Tako se 1448. godine pominje trv govac Vukota Radmilovi, koji trguje u Konjicu,25 sa uporitem u golu signaturu i ispis Marka Vega [HAD, Deb. Not. 23, foll. 152 (10.I 1448); M. Vego, Ispisi, 297].26 Na drugom mjestu, o istom, Mii je konstatirao: Tako se Vukota Radmilovi obav v vezuje da vrati zajam za dve godine Benediktu Zamagni. Poto znamo da je Vukota bio trgovac, sigurno je novac od ovog zajma uloio u svoje trgovake poslove,27 sa uporitem na isto kao i u prvom sluaju.28 Kao i u prethodnim sluajevima od svega toga neto i ima, ali sasvim drugaije nego to su to navodili i Vego i Mii. Poput
21 22 23 24 25 26 27 28
S. Mii, Humska zemlja u srednjem veku, strana 205, napomena 24 na strani 318. Isto. M. Vego, Ispisi iz Historijskog arhiva u Dubrovniku o srednjovjekovnoj Hercegovini, 285. S. Mii, Humska zemlja u srednjem veku, 205. Isto, 154. Isto, napomena 45 na strani 308. Isto, 222. Isto, napomena 117, na strani 323. 179
mnogih drugih mjesta, slijepo vjerujui Veginom itanju, to isto je proitao i Sinia Mii samouvjereno istiui arhivski pokazatelj za potkrijepljenje svoga navodnoga itanja uz ispise Marka Vega. O iskazivanim sumama novca (ustvari robi koja je u pitanju kod zaduivanja v trgovaca iz zalea u Dubrovniku) u ranijoj literaturi se moglo pronai dosta koriv snih informacija koje su mogle dati ispravan izraz kod Sinie Miia kao historiara koji je trebao da razumije ranija istraivanja kreditne trgovine (Ignacij Voje, Desanv v ka KovaevivKoji, Pavo ivkovi i dr.). Inae, ovako Mii potvruje da ni drugi njegovi citati arhivskih knjiga zaduenja nisu izraz vlastitog uvida. Kljuno, trgovac Vukota Radmilovi iz Konjica ne postoji! Naime, radi se o, u literaturi izuzetno pov v znatom, Vueti Radmiloviu iz Cernice. Marko Vego je pogreno Vuetu Radmilov v via iz Cernice prepoznao u arhivskom izvoru kao Vukotu Radmilovia iz Konjica (umjesto Cernica proitao je kao Coniza), a na dotinoj strani folije jeste zabiv v 29 ljeen Vueta Radmilovi iz Cernice, ali sa sasvim drugim ugovorom i zaduenjem. Marko Vego je svojevremeno Vuetu Radmilovia, kao Vukotu Radmilovia povev v zivao i sa Konjicom, ak i sa Zenicom (!?),30 a nikako, kako je trebalo, sa Cernicom. Vueta Radmilovi, knez Cernice, ipak je poznata linost koju je trebalo uoiti u liv v teraturi, kod Desanke KovaevivKoji, autorice koja je, poput Dinia vrhunski pov v znavalac grae koju Mii koristi za svoj tematski okvir.31 Tu literaturu Mii poznav v je, barem po spisku literature u svojoj monografiji,32 ali prednost je, iz nejasnih rav v zloga, na ovom mjestu dobilo, zaista anonimno (i potpuno netano) itanje i tumaev v nje pisane grae od strane Marka Vega ... Kroz ispise Marka Vega do pokazatelja o prvom pomenu Stoca !? Kod prvog pomena Stoca iz poetka maja 1420.g. zabiljeen je i prvi imenom poznati Stoanin. To je Gojko Tihosali. Naime, Miljen Budeevi optuio je Vuiv v hnu Vlahovia i Stiepoja koji je pripadao katunu Vuihne Vlahovia zato to su oteli
Ego Voceta Radmilouich de Zernica confiteor quod super me et omnia mea bona obligo me dare et soluere ser Ellie Si. de Restis et Marino Radelich ducati auri quadriginta nouem usque per totum mensem aprilis proxime futuris. Sa strane je zabiljeeno da je zajam bio vraen 26. aprila 1449. g, (09.01. 1448), DAD, Debita Notariae, XXIII, 152v.
29
M. Vego, Bosanski trgovci i dubrovaki financijeri u drugoj polovici 15. i u prvoj polovici 16. stoljea, Anali 15v16, Dubrovnik 1978, 53v68, 56, 58.
30
O Vueti Radmiloviu iz Cernice uporedi, Desanka KovaevivKoji, O knezovima u gradd d skim naseljima srednjovjekovne Bosne, Radovi Filozofskog fakulteta 6, Sarajevo 1971, 333v 345, 339.
31 32
S. Mii, Humska zemlja u srednjem veku, 334.
180
tri krave i jednog vola koji su bili na uvanju i uzgoju kod Stoanina Gojka Tihosav v lia.33 Ovo je pokazatelj koji, koliko je poznato, prije pojave monografije Sinie Miv v ia nikad u cjelini nije bio objavljen niti u cjelini preprian, ali je bio pominjan u liv v 34 teraturi (koju Mii ima u svome spisku) i prije ispisa Marka Vega. Ovoga podatka kod Sinie Miia nema tamo gdje bi on trebalo da bude, kod prv v vog pominjanja Stoca. Da bi se vidjelo kako je Sinia Mii sve to opisao oko Stoca najbolje je sagledati itave tri reenice sa njegovim prateim napomenama u zagrav v dama: Grad Vidoki u Vidovom polju (to je Stolac u Stolakom polju), navodi se u sve tri povelje, a prvi put se pominje 1375. godine [M. Vego, Naselja bosanske sred d dnjovjekovne drave, 124]. Vidovo polje koje je dobilo ime po starijem nazivu Brev v gave pominje se u latinskoj transkripciji kao Planum Sancti Viti jo 1417. godine. [HAD, Div. Canc. 41, foll. 110; M. Dini, Zemlje hercega Svetoga Save, 205]. Druv v gi naziv za Vidoki Stolac poznat je ve u XV veku. [HAD, Div. Not. 20 foll. 49 (13.V 1436); M. Dini, Zemlje hercega Svetoga Save, 206].35 U prvoj reenici Sinia Mii prema Marku Vegu poistovjeuje Vidoki sa Stov v cem i prvi pomen Vidokog (Stoca) stavlja u 1375. g. Nisam mogao utvrditi izvoriv v te informacije Marka Vega o pominjanju Vidokog (Stoca) iz 1375. g. Pregledana su pratea mjesta koja Vego navodi (Dini Mihailo, Thallczy Ludwig, Kreevljakov v vi HamdijavKapidi Hamdija, Hrman KostavRadimsky Vaclav) ali prvog pomena Stoca ili Vidokog 1375. g, tamo nema.36 Prema navedenom bilo bi da je Mii citiv v rao ono to zna samo Marko Vego. Autoritet Marko Vego. No, Marko Vego se u mev v uvremenu i sam odrekao tog nejasnog pokazatelja a da Sinia Mii to nije uoio.37 U drugoj reenici kod prvog pominjanja Vidovog polja u latinskoj transkripciv v ji iz 1417.g. Sinia Mii zna koliko i Mihailo Dini. Kako obojica ne navode prev v
1420 die VII maii. Milien Budezeuich coram nobili et sapienti viro domino Rectore ser Nicola Io. de Poza conquitur supra Volcichnam Vlachoeuich et Stiepoe de cathuna dicti Volv v cichne Vlachouich. Eo quia his diebus propelapsis predicti violenter in loco dicto Stola acv v ceperunt sibi vaccas tres et I [unum] bouem quos habebat in manibus et ad custodiam Goiachi Tichosaglich qui stat in dicto loco Stola (07.05. 1420), DAD, Lamenta de foris, IV, 190.
33
Gavro krivani, Putevi u srednjovekovnoj Srbiji, Novinskovizdavako preduzee Turistiv v ka tampa, Beograd 1974, 51; D. KovaevivKoji, Gradska naselja srednjovjekovne bod d sanske drave, Veselin Maslea, Biblioteka Kulturno nasljee, Sarajevo 1978, 118; M. Vego, Ispisi iz Historijskog arhiva u Dubrovniku o srednjovjekovnoj Hercegovini, 283.
34 35 36 37
S. Mii, Humska zemlja u srednjem veku, 142 i pratee napomene 14v16 na strani 303. M. Vego, Naselja bosanske srednjevjekovne drave, Svjetlost, Sarajevo 1957, 124.
E. Kurtovi, Vidovski, Vidovo polje i Stolac prvi pisani pokazatelji (Uz 585vobljetnicu prvog pomena Stoca: 1420v2005), Slovo Gorina 27, Stolac 2005, 43v51, 48. 181
cizan datum dokumenta jasno je da Sinia Mii nije bio u prilici da taj dokumenat lino pogleda.38 U treoj reenici Mii opet preko Mihaila Dinia dolazi do prvog pokazatelja o Stocu iz 1436. g. Za razliku od Dinia ima pogrean datum dokumenta i ne odaje time nikakav utisak da ga je lino pogledao.39 Naprotiv, na drugom mjestu u istoj knjizi, kada govori o stoarstvu, Sinia Mii pokazuje da poznaje dokumenat o prvom pomenu Stoca. Tada navodi: Tako su Vuv v ina i Stepoje Vlahovii iz katuna Vuikne Vlahovia in loco dicto Stolaz oduzeli Gojku Tihosaljiu tri krave. Kao pratea napomena data je sa datumom i tana, ali ponovo gola signatura.40 Obzirom da je u odjeljku o stoarstvu kroz prizmu ovov v ga dokumenta znao za tri krave, a ne i za pomenutog vola, te da je u navoenju imev v na imao pomalo iskrivljeno prezentiranje, lako se prepoznaje da je i u ovom sluaju imao predloak u ispisu Marka Vega, a ne u arhivskom dokumentu na koji se poziva. Naime, i Marko Vego navodi da se radi o Vuini i Stjepoju (Mii ga prepisuje ekav v vicom: Stepoja), te da se radi o katunu Vuikne, tri krave i da je u pitanju Stolaz.41 Iako to takvim predstavlja, Sinia Mii nije vidio ni ovaj dokument. Pored Mihaila Dinia, a preko Marka Vega do Velje Mee !? Preko pokazatelja koji govori o Veliaru povezanim sa Stonom,42 Marko Vego je, ne spominjui te okvire, nalazio da bi se radilo o Ueliaca te stvorio dilemu da je teko odrediti da li se radi o Velianima ili Veljoj Mei u Popovu. Pri tom je iskljuio Veljake kod Ljubukoga.43 Bez ikakvih pojanjenja Sinia Mii je navev v deno doveo u vezu sa Veljom Meom uredno se pozivajui na Marka Vega koji u nav v
Milich Boghetich Crisanovich de Plano Sancti Viti (26.04. 1417), DAD, Diversa Cancelv v lariae, XLI, 110v. Inae, postoji i ranije navoenje Vidovog polja: in Vidoui Pogle (07.08. 1413), DAD, Lamenta de foris, III, 87v.
38
Vochmir Goiacouich de Stolac, de Vidoe poglie (31.05. 1436), DAD, Diversa Notariae, XX, 49.
39 40 41 42
S. Mii, Humska zemlja u srednjem veku, strana 205 i napomena 21 na strani 318. M. Vego, Ispisi iz Historijskog arhiva u Dubrovniku o srednjovjekovnoj Hercegovini, 283.
Ser Natalis de Proculo et Tomas de Lucaris ... supra Petchum Simicich eorum villanum in Stagno. Eo quia dictus Petchus inculit unam pinum magnam quam dicti ser Natalis et Thomas habebant in Veliar. TT: Ser Marinus de Geraldi, Utich homo ser Marini de Geraldi in Veliara, Dobrie homo ser Blasii et ... (04.08. 1434), DAD, Lamenta de foris, X, 234v.
43
M. Vego, Ispisi iz Historijskog arhiva u Dubrovniku o srednjovjekovnoj Hercegovini, 288.
182
vedenom, i pored slabog itanja ni sam, kako smo vidjeli, nije bio siguran.44 Za pov v kazatelj o Veljoj Mei Mii je mogao uzeti sigurniji i vremenski raniji pokazatelj koji je prije Marka Vega ponudio Mihailo Dini u svome radu.45 No, Marko Vego je za Miia u prednosti sa itanjem i tumaenjem pisane grae ... Preko Marka Vega do upana Komlina koji je doekao bana Tvrtka kada je ovaj vladar doao u Suhu na Prozracu 1353.g. !? v Opravdano je pretpostavljati da je izvjesni Komlin otac, sa natpisa uvenih Kov mlinovia, no potpuno je neopravdano u pretpostavci dodijeljivati mu i titulu upav v na, pa time utjecati na definiranje njihovog posjeda, te, jo dalje, pokuavati preciv v zno definirati vrijeme u kojem je taj upan Komlin ivio. Na osnovu krajnjeg rev v zultata svih pretpostavljanja neprimjereni su zakljuci kakvi se mogu nai u literatuv v ri. Na podruju Huma o njegovoj upanskoj asti ipak bi ostalo pomena. U svakom sluaju za to bi trebala izvorna potvrda. Dok je to Marko Vego izveo bez ikakvog uporita i drao za pretpostavku, Sinia Mii je to naao kao injenicu i odlazio dalje pravei na osnovu Veginog nepostojeeg upana Komlina jake ire zakljuke, recimo o organizaciji dravne uprave i drutvenoj strukturi u Bosni i Humu u vrijev v me bana Tvrtka I. Kotromania.46 Ta konstrukcija postavljena je ovako kod Marka Vega: Izgleda da je u upi Brono oko 1353 godine bio upan Komlin, rodonaelnik porodice Komlinovia.47 Kod Miia ovako: Oko 1353. godine u upi Brono bio je upan Komlin, rodonav v elnik Komlinovia, kod koga je bio ban Tvrtko kad je prvi put doao u Humsku zev v mlju, sa prateom napomenom za ovu konstataciju: L. Thallczy, Studien, 20 (br.
Veljaci (Velja Mea), S. Mii, Humska zemlja u srednjem vijeku, 160 i napomena 74 na strani 310.
44
Radossaus Radichieuich ... supra Radiuoy Obradouich Ysbancich et supra Bolletam Nov v uchouich et supra Vladimir Lugoeuich. Eo quia dicti acusati per vini acceperunt vachas sex et yperperorum decem et octo. Quos vachas et denarios ipsi Radossaus dederat Radoye Miv v ochaseuich eius cognato, hominem Radoye Nicolich ad saluandum. Et hoc fuit in loco vocato Velia megia (05.05. 1434), DAD, Lamenta de foris, X, 179v. Skraena verzija u, M. Dini, Humskovtrebinjska vlastela, Srpska akademija nauka i umetnosti, Posebna izdanja 397, Odev v ljenje drutvenih nauka 54, Beograd 1967, 13.
45
M. Vego, Novi i revidirani irilski natpisi iz upe Brono u Hercegovini, Glasnik Zemaljv v skog muzeja (Arheologija) 14, Sarajevo 1959, 221v237, 231; S. Mii, Humska zemlja u srednjem veku, 37, 64, 86, 118, 189, 201.
46 47
M. Vego, Novi i revidirani irilski natpisi iz upe Brono u Hercegovini, 231. 183
7).48 O Komlinu ili upanu Komlinu u Talocijevom djelu, ili bilo kojem drugom pov v znatom izvoru, ipak nema ni govora. Miievi navodi (stranice u zagradi): Takvu ulogu sigurno ima i upan Komlin u Bronu, kod koga je ban Tvrtko i doao, kad je 1353. godine stigao u Humsku zemlju (118); Komlinovii su, kao i Pievii, predv v stavnici upske vlastele, iji se lanovi sreu u Bronu od 1353. godine do dolaska Turaka (189); Naime kada je ban Tvrtko doao u Suhu na Prozracu, na plemeniv v to upana Komlina, on je tu ispio veliki pehar vina (201). Marko Vego je ranije bio jo oprezniji, ali to Sinia Mii nije otkrio: O upav v nima upe Brono, u drugoj polovini XIV vijeka, nema izvora, ali se iz natpisa sa nadgrobnih spomenika na srednjovjekovnom groblju u Bakrima (Visoici) moe zav v kljuiti dosta sigurno da je rodonaelnik porodice Komlinovia, koja je vladala u upi Brono, bio upan Komlin ... Prvi siguran podatak o porodici Komlinovia ... 7. maja 1423. godine ...49 U radu Marka Vega kojeg Sinia Mii poznaje, u malom poglavlju Ban Tvrtko Kotromani u Bronu Marko Vego ipak nije pomenuo uv v pana Komlina pri doeku bana Tvrtka I. Kotromania.50 U svome vremenu Mihailo Dini je znao za nova otkria (nedavno su otkrivev v ni) natpisa iz Brona koje i citira, ali u svom pregledu Komlinovia nije pokazao da prihvata Komlina niti upana Komlina kao rodonaelnika Komlinovia u priv v jedlogu Marka Vega, niti je nalazio za shodno da ukae odakle je naveo svoj citat.51 Ni Pavao Aneli nije poznavao upana Komlina na mjestu gdje je govorio o upi Brono i dolasku mladog bana Tvrtka u Hum 1353. godine.52 Po svemu, ispostaviv v lo se da je upan (a vjerovatni upan Komlin) u nastojanju Marka Vega, zapravo pov v krivao demonstraciju upe Brono u sredini XIV. stoljea.53 To nije znao i Sinia Miv v i, ve je uzimao postavku Marka Vega zdravo za gotovo i, dodatno, doveo tog uv v pana Komilina pred bosanskog bana Tvrtka ...
48 49 50
S. Mii, Humska zemlja u srednjem veku, 37 i napomena 138 na strani 269. M. Vego, Historija Brona od najstarijih vremena do turske okupacije, Sarajevo 1961, 52.
Isti, Historija Brona od najstarijih vremena do 1878. godine, Skuptina opine itluk, itluk 1981, 88v90.
51 52
M. Dini, Humskovtrebinjska vlastela, 41.
Pavao Aneli, Srednjovjekovna upa Veenike (Veeri) i postanak Mostara, Pavao Anv v eli, Studije o teritorijalnopolitikoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Svjetlost, Sarav v jevo 1982, 117v141, 136. Isto, naroito napomena 47 na strani 136.
53
184
Vjenaac po starom Marku Vegi !? Tvrava Vjenaac (Vinaac) se najvjerovatnije nalazila uz samo Nevesinje, koje je kao otvoreno naselje moralo imati i svoju tvravu.54 U istraivanjima Konstantina Jireeka i Mihaila Dinia, Vjenaac nije dobio konkretnu ubikaciju, mada se ini da su ga smjetali uz samo Nevesinje.55 Pitanjem ubikacije Vjenaca znaajnije se bav v vio Marko Vego. Njegova istraivanja nisu u dovoljnoj mjeri i potvrivana. Pod njev v govim utjecajem dugo vremena smatralo se da se Vjenaac nalazi u blizini dananjeg sela Udrenja (Udreja), juno od Nevesinja, mada mu Marko Vego, kako i sam priv v znaje, nije vidio ostatke. Sam je to i kazao: Nepoznato mi je da li jo postoje zidine staroga grada.56 To Vegino miljenje preuzeo je i Sinia Mii sa jednom reenicom koja ovisi o pominjanju pojedinih tvrava i gradova u uvenim poveljama datim Stjepanu Vukiu Kosai: Grad se nalazio u blizini dananjeg Udreja, a pre toga pominje se 1435. godine. U prateoj napomeni, pored Marka Vega, dat je i dokumev v nat Mikloieve zbirke irilske grae koji pominje Vjenaac 10. oktobra 1435.57 Poslovino neprovjereno praenje Marka Vega nije rezultiralo kod Sinie Miv v ia preciznim pokazateljima. Marko Vego je u dva navrata podatak od 10. oktobra 1435. navodio kao prvi pomen Vjenaca.58 Kasnije je Vego pronaao Diniev pov v datak o ranijem pomenu Vjenaca iz 24. juna 1435. godine, mada ga je po signaturi pogreno citirao i neprecizno interpretirao.59
54 55
D. KovaevivKoji, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, 118.
Konstantin Jireek, Trgovaki drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku (Prevod s njemakog originala ore Pejanovi), Svjetlost, Sarajevo 1951, 130; M. Dini, Dubrovaka srednjovekovna karavanska trgovina, Mihailo Dini, Srpske zemlje u srednjem veku (Istorijd d skodgeografske studije), Srpska knjievna zadruga, Beograd 1978, 305v330, 325; Isti, Zemlje hercega Svetoga Save, 205.
56 57
M. Vego, Naselja bosanske srednjevjekovne drave, 125 i karta u prilogu.
S. Mii, Humska zemlja u srednjem veku, 141 i pratea napomena 12 na strani 303. Upov v redi: na Nevesinju pod gradom Vjenacem na Nevesinju (10.10. 1435), Ljubomir Stov v janovi, Stare srpske povelje i pisma, I/2, Srpska kraljevska akademija, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, Prvo odeljenje, Spomenici na srpskom jeziku 24, Beograd v Sremski Karlovci 1934, 41; Franz Miklosich, Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, (Wien 1858) Graz 1964, 383. M. Vego, Naselja bosanske srednjevjekovne drave, 125; Isti, Tri povelje o posjedima herd d cega Stjepana Vukia Kosae, Most V/19v20, Mostar 1978, 123v142, 125v126.
58
Isti, Prilog poznavanju srednjovjekovnih gradova hercega Stjepana Vukia Kosae, Most VII/28v29, Mostar 1980, 129v140, strana 134, napomena 26 na strani 140. Uporedi: periculo
59
185
Marko Vego je i problemu ubiciranja Vjenaca priao kasnije i iznio novu pov v stavku, koju Mii ne poznaje, da se Vjenaac nalazio nad Nevesinjem, na brdu Grad ili Kneaa.60 Obzirom da nema opisa ostataka, ini se da stoga nijedan od ponuev v nih prijedloga nije dobio svoju potvrdu u Arheolokom leksikonu Bosne i Hercegod d vine.61 Sinia Mii je na ovom mjestu pratio Marka Vega samo kroz njegova Nasev v lja. Korekcije oko ubiciranja i prvog pomena Vjenaca koje je Marko Vego naprav v vio u svojim drugim radovima, Sinia Mii nije koristio. Ono to Mii donosi bila je i za Marka Vega prevaziena postavka. Za prvi pomen Vjenaca Mii nije koriv v stio ni radove Mihaila Dinia niti rad Desanke KovaevivKoji tako da nije naprav v 62 vio relevantan presjek kojim bi se mogli posluiti budui istraivai. Miljen tek za Osmanlija (u ili izvan Popova ?), Hotanj sjeverno od Popova? v Naselje Miljen Sinia Mii u svojoj monografiji pominje u nekoliko navrav ta. U dva navrata konstatira da se Miljen pominje u turskom katastarskom popisu iz 1475/1477,63 a na prateoj karti Naselja u upi Popovo postavlja ga i evidentira meu sela koja se prvi put pominju u turskom popisu.64 Posljednje pominjanje Miv v ljena kod Miia je dato u poglavlju A. Vlastelinstva humske vlastele. Govorei konkretno o Nikoliima Mii, izmeu ostalog, navodi: Nikolii, koji su nesumnjiv v vo bili jedna od najstarijih humskih vlasteoskih porodica, imali su porodinu grobniv v cu u Vranjevom Selu blizu Neuma. Selo je bilo u upi aba i pripadalo je ovoj porov v dici. U istoj upi kao mesto Radoja Nikolia, zabeleeno je i selo Gradac (ispod plav v nine abe), a severno od Popova, takoe kao njegova, zabeleena su i sela Hotanj i Miljen. Za ovo posljednje, smjetanje Hotnja i Miljena sjeverno od Popova, Miv v
occurrente et occurere valente et ab hominibus habitantibus in Vinaza (24.06. 1435), DAD, Diversa Notariae, XX, 23; M. Dini, Dubrovaka srednjovekovna karavanska trgovina, nav v pomena 90 na strani 325. M. Vego, Tri povelje o posjedima hercega Stjepana Vukia Kosae, 125v126; Isti, Prilog poznavanju srednjovjekovnih gradova hercega Stjepana Vukia Kosae, 134.
60
Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, Zemaljski muzej, Sarajevo 1988, Tom III, Regija 19 (Nevesinje, Gacko).
61
Uporedi polazite u, D. KovaevivKoji, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drd d ave, 118.
62 63 64
S. Mii, Humska zemlja u srednjem veku, 161, 170. Isto, karta izmeu stranica 168 i 169.
186
i se poziva na gole signature i djelo Mihaila Dinia o humskovtrebinjskoj vlasteli, konkretno: HAD, Lam. de Foris 9, foll 20 (18. III 1432); Isto 10, foll. 307 (12. X 1434); M. Dini, Humskodtrebinjska vlastela, 24.65 Ovim posljednjim navodom o Miljenu, Mii je i sam potvrdio da o ovom nav v selju postoje informacije i prije osmanskog popisa iz 1477, a ne onako kako je on v sam predstavio na svojoj karti. Nesklad je ostao i na liniji severno od Popova ... Miv ljen u odnosu na prezentiranu kartu Naselja u upi Popovo. Na drugoj strani, v kada uporedimo ono to Mii nudi sa svojim izvorima i djelom Mihaila Dinia, priv v mjeujemo znatnu razliku. U svome radu o humskovtrebinjskoj vlasteli, (zlobno kav zano, ali deset stranica ranije nego to to sugerira Mii), na mjestu gdje je govorio v o posjedu i ljudima porodice Nikoli, izmeu ostalog, Mihailo Dini je naveo sljedev e: upa apsko, oko planine abe, pripadala je takoe Nikoliima. Gradac, mesto Radoja Nikolia, nesumnjivo je onaj ispod abe. Hotanj kraj njega zabeleen je kao njihovo mesto. Severno od Popova njihovo je bilo i selo Miljen. Ima pomena..., a sve je to dokumentirao arhivskim izvorima u prateoj napomeni.66 U krcatim napomenama M. Dinia koje su mu i jedini izvor u ovom sluaju (a v uz ispise M. Vega i najvanije neobjavljeno arhivsko utoite za itavo XV. stov ljee) S. Mii se nije snaao. Moe se rei da je bolje prepisivao i zloupotrebljavao v Marka Vega nego Mihaila Dinia. Tako za Gradac ne daje nikakvo izvorno uporiv te mada ga Dini prezentira na dotinom mjestu.67 Umjesto da preuzme informaciv v ju o Hotnju koju daje Dini 68 i koja mu je potrebna za njegov navod, Mii je izav v v brao i isturio golu signaturu Dinievog podatka o abi (!?) koji Hotanj uope ne pov 69 minje i koji sa njegovom linijom izlaganja nema nikakve veze. Za Miljen je prev v
65 66 67
Isto, 186 i pratea napomena 177 na strani 314. M. Dini, Humskodtrebinjska vlastela, 14 i pratea napomena broj 51.
Radossaua Pripchoua ... supra Dobrassin et Radognam et Smoliam et Radiuoy fratres Millosseuich et supra Ciychum Cheruatinouich. Eo quia dicti accusati circa festum sancti Martini proxime preterita furtiue acceperunt et alio duxerunt unum bouem dicte Radossaue quem dederat ad pascandum Vucho Radossalich de Gradaz homini Radoye Vuchossalich (06.04. 1432), DAD, Lamenta de foris, IX, 25; M. Dini, Humskovtrebinjska vlastela, 14 i pratea napomena broj 51. supra Mladenum et filium suum de genere Vranicich homines comitis Gregorii Volcosaglich ... in loco dicto Chotagn (24.10. 1423), DAD, Lamenta de foris, V, 224. Kod Dinia pogrena oznaka folije, M. Dini, Humskodtrebinjska vlastela, 14 i pratea napomena broj 51.
68
Budissauus Radinouich ... (umetnuto: supra homines quinque quos dixit ignorare) Grev v gorii Nicolich et Radoe eius fratris ... Et predicta fuerunt prope Xaba (18.3. 1432), DAD,
69
187
pisao pogreno signaturu dokumenta od Mihaila Dinia.70 Zlobno kazano: kao u sav v v moposluzi, ali bez spiska namirnica. Dok je Dini govorio o tome da su Hotanj i Miv ljen pripadali Nikoliima (i dao za to primjere koji pominju vlast Grgura Nikolia u njima), Sinia Mii je za iste navodio da su to mjesta Radoja Nikolia (!?). Svoj rav v v zliit pogled na stanje stvari u odnosu na M. Dinia, Sinia Mii nije niim potkriv jepio, nego, naprotiv, situaciju postavlja na nain kao da je to tako i M. Dini istrav v io i navodio i da se to tako nalazi ovdje u njegovoj, golim signaturama prezentirav v noj grai! Nisu u pitanju nijanse, jer takvo neto nije dato ni u predoenim izvorima, niti je to postavka Mihaila Dinia na osnovu predoenih izvora. Naravno, to sve pov v kazuje da nijedan od citiranih dokumenata koje navodi, Mii nije nikad ni drao u rukama da bi znao: elementarno koji o emu govori! Na kraju, kljuno, za razliku od M. Dinia, koji je govorio da je Hotanj kraj Gradca u upi aba, a da se sjeverv v no od Popova nalazi Miljen, S. Mii je navodio da se sjeverno od Popova nalaze i Hotanj i Miljen i pri tom se za tu tvrdnju pozivao na izvore i Mihaila Dinia. Mihav v ilo Dini to nije tako postavio! Pored izvora time ni kljuna literatura za XV. stoljev v e kod Miia nije dobro savladana. abica u upi aba (?!), Gradac u rukama kneza Vuka Hrania (?!) v Koliko je Sinia Mii u svome istraivakom postupku, u radu na pisanoj grav i, davao prednost Marku Vegi u odnosu na Mihaila Dinia zorno pokazuje primjer smjetanja naselja abice u upu aba i naselja Gradac u ruke kneza Vuka Hrania iz roda Kosaa, inae brata poznatijeg vojvode Sandalja Hrania. Mada je polazite za posjede Vuka Hrania, u dosadanjoj znanosti vrlo uspjeno odredio Mihailo Div v 71 ni , Sinia Mii se Dinievim rezultatima koristio preko tumaenja istih od strav v ne Marka Vega!72
Lamenta de foris, IX, 20v; Die V maii 1432 ... ex dictis quinque accusatis fuit culpabiles ... Radoanus Ostoych et Radossauus eius frater de cathuna Odranzcich homines voyuode Sandagl, Isto. Radouaz Miosich ... supra Radiuoy Bogoseuich, Brancho Goychouich, Cuietchum Dov v brouoychouich homines Gregorii Nicolich. Eo quia sibi per vi abstulerunt et derobauerunt grossos XVIII et brachia X raxie albe et libras tres cere, unum par apanche in loco vocato de Mislien hiis proxime diebus (12.10. 1434), DAD, Lamenta de foris, X, 304v. Uporedi, M. Dini, Humskodtrebinjska vlastela, nap. 51. na str. 14; S. Mii, Humska zemlja u srednjem veku, nap. 177 na str. 314.
70 71 72
M. Dini, Zemlje hercega Svetoga Save, napomena 43 na strani 188. M. Vego, Naselja bosanske srednjevjekovne drave, 160 (pod: upa Zaablje).
188
Miiev navod je: upi aba su pripadala i sela Gradac i abica, koja su 1405. v godine bila u rukama kneza Vuka Hrania, a pominje se i Milat Milinovi de Xabiv ca , pratea napomena M. Vego, Naselja bosanske srednjovjekovne drave, 160.73 U Miievom registru je ponovljeno: abica, selo u Zaablju.74 Na pomenutom mjestu Marko Vego dao je navod: upi Zaablje je pripadalo selo Gradac i abica koja je 1405. godine bila u rukama kneza Vuka Hrania. Tada se spominje Milat Milv v inovi de Xabiza (M. J. Dini, Zemlje hercega Sv. Save, Glas 182, 163 bilj 39).75 U odnosu na Siniu Miia, koji je u upu aba smjestio sela Gradac i abicu i naveo da su oba pripadala knezu Vuku Hraniu, Marko Vego je imao tu razliku to je ipak navodio da se u rukama kneza Vuka Hrania nalazilo samo selo abica. Zbog malo teeg stila pisanja ponekad je teko dokuiti i ispratiti liniju misli u njegovom tekstu. Marko Vego je prepoznatljiv po, da kaemo da se mnogi slau u tome, neto komov v tnijem pristupu i tumaenju pisane grae, a vidjeli smo zorno da je preko svojih ispiv v sa stvarao paralelna znanja. U ovom sluaju, Sinia Mii ne samo da mu je davao prednost u odnosu na izvor na koji se Marko Vego poziva (u ovom sluaju literatura), nego je i jednom pogreno napisanom, da je abica bila u rukama kneza Vuka Hrav v nia, pridodao pogreku da je i selo Gradac u upi aba bilo u rukama kneza Vuka Hrania. Tako je to uradio i Mirko Markovi, jo jedan ljubitelj istraivanja i tuv v maenja Marka Vega i sa slinim istraivakim postupcima kao i Sinia Mii, a u ovom sluaju, za razliku od Sinie Miia taj se pozivao ne na Marka Vega kojeg je doslovno isprepisivao, nego na Vegin kritiki aparat za te svoje konstatacije (to je besmislena istraivaka postavka koja se znanosti servira na kraju XX. stoljea), ni vie ni manje nego na rad Mihaila Dinia.76 Da je provjeravao izvornu podlogu Marv v ka Vega, to se jednostavno moralo uiniti, Sinia Mii bi doao do rada Mihaila Dinia i utvrdio bi da ga je Marko Vego pogreno protumaio. Dokumenat iz 1405. pominje Milata Milinovia, abicu i kneza Vuka Hrania, ali ne i upu aba (Zav v ablje). Ni Mihailo Dini nije smjetao selo abica, posjed Vuka Hrania u upu
73 74 75 76
S. Mii, Humska zemlja u srednjem veku, 33 i napomena 95 na strani 268. Isto, 364. M. Vego, Naselja bosanske srednjevjekovne drave, 160 (pod: upa Zaablje).
Mirko Markovi, Descriptio Bosnae & Hercegovinae. Bosna i Hercegovina na starim zed d mljovidima, AGM, Posebna izdanja, Zagreb 1998, 496. Millath Milinouich de Xabiza homo Volchi Crainich facit manifestum habuisse et rev v cepisse ab Ostoya Milcinouich bastasio in Ragusio unam vacham cum vitulo ad tenendum, passcandum et fideliter custodiandum cum pacto expresso. Quod totus fructus nasciturus ex dicta vacha sit dicti Hostoie. Et similiter vacha cum vitullo obligans se dictus Millat puro ormore et gratia speciali tenere dictam vacham cum vitulo. Et totum fructum eorum. Et illam

189
aba. Za podatak o pomenu dva sela 1405. godine u rukama kneza Vuka Hrania Sinia Mii se kao potkrijepom koristio Markom Vegom! Vukosav Stankovi nepostojei lik meu Milatoviima ? Svoj pristup vlasteli Milatoviima Sinia Mii je ostvario samo kroz prizmu i mogunosti koje je ponudio rad Mihaila Dinia.79 No, ne kao polazitem nego prepiv v sivaki. To je pokuao prikriti poturanjem golih signatura uz Diniev rad, istih onih v koje daje i Dini, kako bi, moda, ostvario utisak da je i sam koristio navedenu grav v u. Na kraju, na jednom je mjestu hrabro postavio samo gole signature, ne pominjuv i Mihaila Dinia, a onda je ostao nedoreen, za razliku od Mihaila Dinia ... Time v je Mii jo jednom pokazao kako nastaju tipine gole arhivske signature proizvev dene izvan arhiva. Tako Sinia Mii navodi da je Sanko Milatovi ostavio dva sina Vukaina i v Vukosava. Vukain Sankovi se pominje 1464. i 1467. godine kada mu je dozvoljev no da ostane na Peljecu u Lovitima80, uz prateu napomenu: HAD, Cons. Rog, 18, foll. 88 (21.VIII 1461); Isto 19, foll. 221 (8.VI 1467).81 Isti sadraj moe se izvui iz opirnijeg teksta Mihaila Dinia (kod Dinia je inae prvi dokument datiran sa 1464. godinom).82 Sinia Mii je doao do priblino istog kao i Mihailo Dini to je mogua situacija, a hiperkritiki i cinino bi bilo kazati da je tu trebao pomenuti i onoga tko je to prije ustvrdio jer uvijek ima negdje sitnih propusta ... Meutim, kada utvrdite da se radi o sistemu punom pogreaka, onda ga lako v prepoznate, jer poslovino, Mii ne poputa u demonstracijama tog sistema. iri Div v niev tekst je ipak jedino i prepoznatljivo Miievo uporite, a ne zasebno izvravav ni arhivski rad, kako se to eli demonstrirati. Mii ne koristi arhivske stranice koje citira, nego ih, kao i tekst, bira i prepisuje od Mihaila Dinia. U protivnom morao bi v da objasni gdje mu je podatak kojim bi pokazao svoju konstataciju da je Sanko Miv v latovi imao dva sina, pored Vukaina i Vukosava Sankovia! Kao rupa, prazan prov v stor u nizanju teksta i uporita za tekst u napomenama!? Kod Miia izvornog upov v rita za Vukosava Sankovia nema. Kod Mihaila Dinia ga ima, ali specifino navev
restituere dicto ostoye ad omnem suam voluntatem et requisitionem (06.01. 1405), DAD, Diversa Cancellariae, XXXV, 138v. U signaturi dokumenta kod M. Dinia je izostavljena oznaka za verso stranicu arhivskog sveska.
79 80 81 82
M. Dini, Zemlje hercega Svetoga Save, napomena 43 na strani 188. Isti, Humskodtrebinjska vlastela, 31v32. S. Mii, Humska zemlja u srednjem veku, 85v86. Isto, napomena 68 na strani 288. M. Dini, Humskodtrebinjska vlastela, 32, 34.
190
denog da se nije mogao tako lako prepisati i upotrebljavati u debeloj hladovini bibliv v oteke ili fakultetske kancelarije. Naime, Mihailo Dini na predvienom mjestu nije, za informaciju i podatak o tome da su Vukain i Vukosav Sankovi braa i sinovi Sanka Milatovia, ponudio dovoljno jasnu podlogu i pratee datume.83 To je usloviv v lo agoniju kod prepisivaa, koji je ni vie ni manje, zbog te sitne omake Mihaila v Dinia, kao svog Arhiva, ostao neprecizan, jer za svoju konstataciju o sinovima Sanv v ka Milatovia nije ponudio nijedan podatak o Vukosavu Milatoviu, a Mihailo Div ni, bez obzira na razinu omake ipak jeste! Takvo neskladno stanje Mii je dao i u prateem stablu Milatovia, prilino ga v opteretivi dodatnom pogrekom da, figurativno reeno, lii na kruku sa granom jav buke. Naime, tamo je upisan kao sin kneza Sanka Milatovia samo Vukain sa nav v vodom: Knez Vukain (pom. 1467).84 Mimo toga Mii je u stablo, kao sina knev v za Vuka Milatovia (?), bez pojanjenja u tekstu i uporita u literaturi i grai, uvrstio samo njemu poznatu osobu, Knez Vukosav Stankovi, a bez ikakvih vremenskih odrednica.85 Oito je u pitanju pogreka, da je trebalo tog Vukosava premjestiti kao sina Sanka Milatovia i dati mu prezime Sankovi ili Milatovi a nikako Stankovi, i v naravno, upisati i 1432. godinu kao vrijeme njegovog pominjanja, barem prema onov me to se moglo uzeti od Dinia kao ve poznato.86 A pomenuti dokument kod Miv v haila Dinia, dat bez datuma, trebalo je pronai u arhivskoj grai i imati kompletniju sliku za tvrdnju da je Sanko Milatovi imao dva sina, i naravno da su registrirani ve 1429. godine. Pristup Mihaila Dinia je bio dobro polazite za raiavanje situav v
83 84 85 86
Isto, 32. S. Mii, Humska zemlja u srednjem veku, 86. Isto.
li exponereti per ordine segondo dali mercadanti sereti informado lo caso della a robalia seguito alla carauana deli nostri mercadanti de Andrea Muruich et Ziucho Braicouich et altri la qual andaua in Bosna. Et siando a Chotaoze fuo a salita di certi homeni arobatori de li quali forno cognosuti esserli homeni dela sua magnificencia e homeni de Marcho Gregorouich e homeni de Vocossau et Vocassin Milatouichi perseguandoli con le arme per tal modo et forv v ma che parte deli mercadanti foronno in esso garauano rimasino feriti et folli tolto per essi arobatori alli detti nostro mercadanti granda quantita de denari zoe in ducati doro e grossi da Ragusa e di salme duo de panni eranno in la dita carauana fornno tolti panni 4 (18.11. 1432), DAD, Lettere di Levante, XI, 122v122v. U kraem izvodu ovoga dokumenta Mihailo Dini je ispustio da navede i Vukaina, M. Dini, Humskodtrebinjska vlastela, 31. Vochassinum et Vochossauum filios Sanchi Milatouich de Chelmo (20.06. 1429), DAD, Diversa Notariae, XVI, 87v87v. Uz ovaj pokazatelj Mihailo Dini nije priloio nikakav dav v tum, M. Dini, Humskodtrebinjska vlastela, 32.

191
cije oko Milatovia i koje se moglo iskoristiti za produbljivanje saznanja, ali ono je iskoriteno samo za klasian nespretan izbor pri prepisivanju. Prezentirano jo jednom pokazuje da se Sinia Mii uope nije potrudio da zav v viri u arhivsku grau XV. stoljea i da je isturajui gole signature doslovno imitirao arhivski rad. itanje i tumaenje povelja ? Povelje aragonskovnapuljskog kralja Alfonsa V. od 19.2. 1444. i od 1.6. 1454. v i povelja rimskog kralja Fridriha III. od 20.1. 1448, sve tri izdate Stjepanu Vukiv u Kosai, objavio je Ludwig Thallczy (dalje: Taloci).89 One predstavljaju materiv v jal koji je uz obilnu upotrebu neobjavljene arhivske grae Mihailo Dini pretvorio u sjajno djelo iz historijske topografije.90 ini se da Sinia Mii s tim u vezi neto nije dobro poredao jer se potrudio da ostavi tragove povrnog razumijevanja stanja stvav v ri. Po Miiu Dini navodi najvanije dijelove povelja, to je tano, no ne sa novim itanjem kako je on to pogreno razumio (a sa novim itanjem),91 jer su svi dijev v lovi, bez izuzetka, koje Dini navodi, zapravo dati po Talocijevom itanju i izdanju. Naprotiv, Mii tvrdi da se kod Talocija radi o loem izdanju.92 Po svemu, Mii uope nije razumio uvodni dio Dinievog djela, tj. nije ni shvatio da je svoj rad Div v ni napravio uz povelje iz Talocijevog izdanja. Mii sam nije izvrio vlastitu analiv v zu Talocijevog itanja povelja u poreenju sa originalom (ili faksimilom) da bi utvrv v dio da je Talocijevo itanje i izdanje loe. To je izveo kao zakljuak itajui Dinia, time pripisujui Diniu neto to on nije konstatirao. Da je bolje itao ta je Dini nav v pisao ne bi mu se desio sunovrat, prava tragikomedija, da Talocijevo izdanje koje mu je loe, i nije ga ni drao u rukama, indirektno preko Dinia zapravo i sam koristi! Naime, Mihailo Dini svoj sud o Talocijevom itanju nije ni mogao izvesti jer nije imao pri ruci originale, kopije ili faksimile pomenutih povelja kada je pisao svoj
Primjerice, spominjani podaci iz 1464. i 1467. kod Dinia su proli kao isti materijal za potkrepljivanje Vukaina Sankovia ali i Vukaina Semkovia! Uporedi, M. Dini, Humskod trebinjska vlastela, (pod Milatovii) 32, (pod Semkovii) 34.

Ludwig Thallczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Verlag von Duncker & Humbolt, Mnchen und Leipzig 1914, XII + 478 + 2 karte (povelje su na stranama 360v363; 378v380; 394v400).
89 90 91 92
M. Dini, Zemlje hercega Svetoga Save, 178v269. S. Mii, Humska zemlja u srednjem veku, 11. Isto, napomena 10, na strani 303.
192
rad.93 Sam Dini kae: Taloci ne donosi snimke, pa se ne moe znati u kojoj je meri ispravno njegovo itanje.94 Dakle, Dini nije ni mogao u cjelini stvoriti sud o Talov v cijevom izdanju. Da je imao faksimile pred sobom ne bi, na primjer, kao Taloci, nav v veo erena i erecena, nego Eretia i Eretua to je vidljivo na faksimilima, no, ove je izraze i uz Talocijevo itanje, Dini (kako i sam kae: ma koliko neobino izgledali ) ispravno prepoznao u znaenju upe Neretva.95 Naprotiv, Dini je komentirao Talocijevu analizu tih povelja (tumaenje), koja je bila i na mnogim mjestima jeste loa, a to je Mii razumio kao Talocijevo loe objavljivanje izvora! Rad Mihaila Dinia, postajui tako izvor prvog reda, to se u brojnim njegovim radnjama nepisanim pravilom u praksi ve primjenjuje, zbog kvav v liteta i ne bez razloga, kod Miia u tom svojstvu, proao je ipak sa slabim koritev v njem (i itanjem i tumaenjem). Naprotiv, S. Mii se potrudio da pokae kako je i pomenutu Talocijevo djev v lo koristio u svojoj radnji. Iako ga vie puta citira, Talocijevo djelo kao da nije bilo u njegovim rukama. Na to upuuje i sam kada nije ispravno napisao ni naslov ovov v ga djela u prateem spisku objavljenih izvora, a svako citirano mjesto Talocijevog djela je zapravo preuzimao iz druge literature, na jednom mjestu i od Mihaila Diniv v 96 a. U svakom sluaju za Miia Taloci je ponekad loe izdanje a ponekad, oito, dobro izdanje pisane grae. Povelje za Stjepana Vukia objavio je i kontroverzni Marko Vego.97 Mii u svome spisku literature navodi da je koristio knjigu Marka Vega u kojoj je objavljev v no to njegovo itanje i analiza tih povelja, te dati faksimili za dvije proitane povev v lje (1444, 1454),98 ali tu injenicu ne uzima u obzir. Istina je da ni Vegina itanja nisu najuspjenija, niti egdotiki ispravno prezentirana za daljnju raspravu (naroiv v
Ovo Dinievo djelo je u prvom izdanju izilo 1940. godine (Glas Srpske kraljevske akav v demije 182, Beograd 1940, 151v257). Mada to M. Dini izrijekom ne spominje, ini se da do originala ili kopija nije mogao ni tako lako doi obzirom na prateu politiku situaciju u srednjoj i zapadnoj Evropi krajem tridesetih XX. stoljea.
93 94 95 96 97
M. Dini, Zemlje hercega Svetoga Save, napomena 3, na strani 179. Isto, 223. Uporedi, S. Mii, Humska zemlja u srednjem veku, 329 i prema registru pod Thalloczy.
Prvo izdanje smo ranije pominjali ali ono je objavljeno i kao dio Vegine knjige, M. Vego, v Tri povelje o posjedima hercega Stjepana Vukia Kosae, u: Marko Vego, Iz historije srev dnjovjekovne Bosne i Hercegovine, Svjetlost, Sarajevo 1980, 452v486.
98
S. Mii, Humska zemlja u srednjem veku, 331. 193
to zbog sugestivno dodavanih komentara),99 ali se na ponuenim faksimilima povev v v lja iz 1444. i 1454. Mii mogao iskuati i preciznije progovoriti o novijim itanjiv ma ili loim izdanjima ovih povelja.100 Ve u uvodnom dijelu svoga rada Marko Vego je uvrstio reenicu kojom konstav v tira da je utvrdio da su prijepisi Talocija dosta toni mada ima manjih propusta.101 Ova izolirana informacija, bez datih dodatnih primjera i konstatacija, naom provjev v rom objavljenih faksimila dvije povelje iz 1444. i 1454. godine i Talocijevog itav v nja, moe se smatrati tanom. Da, Marko Vego je ostvario uvid u ove dvije povelje i dao je precizniju i taniju ocjenu Talocijevog izdanja povelja za Stjepana Vukia nego Sinia Mii! Umjesto zakljuka v Mada je u uvodnom dijelu svoga rada, u kojem je pratio dotadanja prouavav nja, u opim crtama, izraeno hiperkritiki ali i djelimino tano, prosudio kvalitet radova Marka Vege, Sinia Mii se na mnogim primjerima nije drao u skladu sa iznesenom vlastitom ocjenom. Zapravo to je ocjena koju su svojevremeno mogli da iskau nekadanji pioniri modernijeg prouavanja historije srednjovjekovne Bosne, sada ve legendarni medievalisti kao to su Anto Babi ili Sima irkovi koji su djev v lima to i dokazivali. Svojom monografijom Sinia Mii je uporno dokazivao suprov v tno. Miievu ocjenu Veginih radova naveemo u cjelini. O radovima Marka Vege
Svojim komentarima pridodatim u zagradama Vego je prejudicirano ugroavao u tekstu pov v velja njihovu ouvanu originalnu snagu. Iako u dobroj namjeri i ponegdje oito tano, upravo zbog onih pogrenih, ili vjerovatnih, kojima se nepotrebno skree panja buduim istraivav v ima u pogrenom pravcu, te svoje komentare je trebao izolirano prezentirati u odnosu na vrenu transkripciju.
99
Zahvaljujui predloku Talocija i uvidu u date faksimile moe se rei da je itanje Marka Vega moglo biti i bolje. Na nekim mjestima Vego je povelje bolje proitao nego Taloci, no na nekim mjestima i nije. Obzirom da nije egdotiki korisnije predstavio povelje, ne udi to se, i pored njegovog izdanja, autori i istraivai radije slue Talocijevim, nego njegovim izdanjem.
100
Vegin nain pismenog izraavanja upravo na pitanju konstatacije iza ove reenice pokav v zuje naglaenu pojavnu rugobatnost. Iza toga on pie: Istim problemom se bavio ueni Stov v jan Novakovi. Upueniji u problematiku, kada u navedenom radu Stojana Novakovia ne nau pomenute povelje, shvatie da je prikazivanje prouavanja historiografskog rasta i ove konstatacije o Talociju i njegovom itanju neskladno komponirano u itavom pasusu i upravo zbog ovakvog pisanja radije e se odluiti da ili preskoe pristup Marka Vega ili da moraju svaku njegovu konstataciju provjeriti vie puta prije nego to se usude da ga pomenu ili citiv v raju. Uporedi, M. Vego, Tri povelje o posjedima hercega Stjepana Vukia Kosae, 453.
101
194
Mii navodi: Osnovna karakteristika ovih radova je da su oni vredniji u onom delu u kojem se saoptavaju rezultati sa terena (pre svega arheolokih iskopavanja), dok su tumaenje pisanih izvora i pojedini zakljuci autora problematini i podleu kritiv v ci. Posebno su sporni zakljuci o etnikim prilikama u Hercegovini i ubikacija mnov v gih gradova i sela, koja se u vie navrata pokazala kao netana.102 U svome spisku meu objavljenim izvorima, provjerenim i poznatim djelima historiografije, Sinia Mii uvrstio je i ispise Marka Vega o srednjovjekovnoj Hercegovini.103 Uz Diniev v ve radove ovi Vegini ispisi (mada ih, vidjeli smo kroz nekoliko primjera, ponekad i bezuspjeno prikriva golim signaturama, a u knjizi ih je koriteno daleko vie) su mu najvanije uporite u arhivske pokazatelje XV. stoljea. Lako bi se moglo pokazav v ti da Sinia Mii, iako demonstrira suprotno, ipak nije sam koristio nijednu straniv v cu neobjavljene arhivske grae za XV. stoljee! U cjelini gledano respektabilan broj serija, svezaka i folija koje Mii navodi u svojim napomenama u razini su, moe se rei, radnog vijeka jednog istraivaa. Za XV. stoljee, provjereno, Mii to nije dev v monstrirao! Ispisi Marka Vega ipak su samo radno polazite za koje zaista moe vrijediv v ti ocjena da su tumaenje pisanih izvora i pojedini zakljuci autora problematini i podleu kritici. To je upravo Miieva ocjena! Ispisi Marka Vega nisu samo krav v tki, fragmentarni pred mogunostima koje se iz njih mogu izvui, niti injenica, grav v a, relevantno polazite, kolikovtoliko dostupno vrelo ili ono malo to je Mii imao pred sobom, pa to iskoristio u potpunosti, nego su i netani i neprecizni, a upravo to se trebalo utvrditi u istraivakom postupku pa onda razbacivati signaturama. Siniv v a Mii se u svome radu sasvim suprotno ponaao u odnosu na ocjenu koju je iznio o radovima Marka Vega. Naprotiv, uprkos iznesenoj ocjeni davao je Vegi prednost i pred relevantnijim autorima i u historiografiji dokazanim djelima, a ponekad i nad itavom historiografijom (na onim mjestima gdje se Marko Vego pojavljuje kao jediv v ni izvor). Moglo bi se rei da je za razliku od Sinie Miia Marko Vego barem radio, jer to mu je sam Mii priznao stavljajui ga, kao anonimsa u ispisima koje niko ne koristi u takvoj dimenziji, u istu ravan kao i Mihaila Dinia, jednog od, blago reev v no, rodonaelnika arhivske faktografije historije srednjovjekovne Bosne iz neobjav v vljene arhivske grae Dubrovakog arhiva. Ni to nije sve. Ako bi se sve to zanemav v rilo kao jednostrano vienje stanja stvari kod kritiara, zlobnog i matovitog, i kakov tako, ipak, reklo da se sluilo onim to se imalo pred sobom ni to ne bi bilo opravdav v nje. Naime, sve ono to je Vego ponudio Mii nije iskoristio. A, pretpostavljamo, oito je bilo sramotno citirati samo prave izvore informacija. Bit e i ostat e pitanje
102 103
S. Mii, Humska zemlja u srednjem veku, 11. Isto, 327. 195
po kom se principu Mii rukovodio kada je birao (uzimao ili zapostavljao) sadrav v je (podatke i dijelove informacija) iz ispisa Marka Vega! Karikiramo zlobno: moda kao u onoj narodnoj prii o ljivama. to rei u vezi sa Miievom ocjenom konteksta pojave svoje knjige: ... ova tema ... do danas nije obraena na zadovoljavajuem nivou. Ova knjiga predstavlja rezultat viegodinjih istraivanja ... (i dalje da se ne navodi, iz obzira prema onima koje je Mii obmanuo),104 kada se radi o metodologiji znanstvenog rada, do, da se ovakva ponuda kod studenata na prvom seminarskom radu naziva pogrenom. Kuda ide Miieva prezentacija najbolje pokazuje primjer koritenja njegov v ve monografije. Moda osiguran Miievim shvatanjem metodologije znanstvenog rada kao ispravan i kolski odobren pristup, ili iz nekih drugih razloga, uglavnom, ve pomenuti Aleksandar Ratkovi demonstrira da je istu metodologiju dobrano sav v vladao. On navodi sljedee: Izmeu 1449. i 1492. godine u abici su ivjela desev v torica trgovaca ije prisustvo svjedoi o ekonomskoj moi toga kraja , uz prateu napomenu: S. Mii, Humska zemlja u srednjem veku, Beograd, 1996, 223.105 Siv v nia Mii za to nije kriv. Krajnje zlobno: Njegova monografija je pred korisnicima, rezultat je viegodinjih istraivanja, branjena je pred uglednom komisijom, a ima i apostrofiranje da slui kao primjer kako se koristi historijska graa. Kada sagledamo navedenu stranicu u monografiji kod Sinie Miia imamo sljedeu situaciju. Na dov v tinoj 223. stranici monografije nalazi se tekst sa naznaenim napomenama 120v129, a u prateem kritikom aparatu, na 323. strani, daju se u sadraju zvanino gole siv v gnature uz Ispise Marka Vega za napomene u neprekinutom nizu poev i ukljuivo od 115. do ukljuivo 129. napomene.106 Ratkovi se sam mogao posluiti tim istim Ispisima Marka Vega, ali je svojim pristupom, iako istraiva materijalne kulture, pokazao da i on moe da vri istraivanja kao i Sinia Mii. Naime, prije ovog civ v tata monografije Sinie Miia, Ratkovi je koristio Vegine, Izvore o Trebinju, za svojih pet napomena u nizu (napomene 104v108), a poslije citiranja Miia, nastav v vlja u neprekinutom nizu sa jo deset citata Veginih Izvora o Trebinju (napomene
104 105
Isto, 8.
A. Ratkovi, Ljubinje srednjevjekovne nekropole i crkvita (Prilozi monografiji), 65, napomena 109. S. Mii, Humska zemlja u srednjem veku, str 223 i pratee napomene na str. 323. Samo za ovih, zvaninih 15 napomena u nizu koritenih od strane Marka Vega, Sinia Mii je u uvodu svoje monografije, u osvrtu na izvore i literaturu, ako mu ve vrijede, Marka Vega trebao spomenuti i u pozitivnom kontekstu.
106
196
110v119).107 Moda time upotpunjuje istraivanja Sinie Miia, obzirom da Mii koristi Vegine Ispise o Hercegovini ali ne koristi i Vegine Izvore o Trebinju, ili pokazuje neto drugo, to je teko znati (svakako u cjelini oko 30 ispisa Marka Vega u neprekinutom nizu). Za razliku od Sinie Miia, Ratkovi se bar ne razbacuje v signaturama ... Vidljivo je da se pred krupnim metodolokim pogrekama znanstvev ne metodologije ovih autora, i po njihovim prepoznavanju, pa tako ostvarenom kav v pitalu od strane kritiara, bestijalno i besciljno mogu vriti i karikiranja i nipodatav v vanja, zlobni komentari, te zabavljati mlaa struna publika kojoj se, istina, drugaiv v je prezentira metodologija znanstvenog i istraivakog rada (u tom smislu autor ove kritike se suzdravao koliko je mogao i naznaavao gdje je god stizao), ali ako bi se to kao cilj kritike inilo itaocu, autoru (autorima) i kritiziranoj monografiji (monov v grafijama, radovima), ne bih previe alio jer ovo je bio jedan i, ako ga treba tako shvatiti, subjektivan odgovor na rastuu paralelnu historiografiju koja se kao kolv v ski i kolski primjer nudi modernoj historiografiji. Propusti i pogreke su uobiav v jenost i mogu se pravdati, razumjeti i niko nije imun na njih, deavale su se i deav v vaju se mnogima, i najveima i nije zbog toga neko postajao nimalo slabiji, ali itav metodoloki sistem, u startu, svjesno zasnovan na propustima i pogrekama ne moe biti i nije historiografija. Dakle, pitanje valoriziranja ispisa Marka Vega je centralno odredite na kojem e se prepoznavati startni neuspjeh Miieve monografije i put u paralelnu historiografiju. U cjelini gledano, detaljniji uvid pokazuje da ni odreena figurativna apostrov v firanja kvaliteta Miievog pristupa obzirom na historijsku topografiju, privredu i drutvene prilike ne mogu stajati. Sa dobrim namjerama kazano je: U monografiv v ji Sinie Miia, Humska zemlja u srednjem veku, pokazano je na koji nain se istov v rijska graa moe iskoristiti kako bi se svestrano prouila prolost jedne istorijske oblasti iz koje je kasnije izrasla Hercegovina.108 Iznijeto apostrofiranje je prijateljv v ska recenzija, svojevrsna inercija i oekivano shvatanje, jer je ponueno Miievo prezentiranje branjeno ipak kao doktorat i pred uglednom komisijom (pa otuda trev v ba da je dobro !?), a ne detaljnije ostvareni uvid u sadraj njegove monografije, stav v nje u izvorima i historiografiji. Zbog toga se ne moe uzeti u obzir kao relevantna ocjena.109 Naprotiv, u monografiji Sinie Miia, Humska zemlja u srednjem veku,
Uporedi, A. Ratkovi, Ljubinje srednjevjekovne nekropole i crkvita (Prilozi monograd d fiji), 64v65.
107
Jelena MrgivRadoji, Donji Kraji. Krajina srednjovjekovne Bosne, Filozofski fakultet u Beogradu, Filozofski fakultet u Banjaluci, Istorijski institut u Banjaluci, Beograd 2002, 20.
108
Autoriin tematski okvir nije podrazumijevao detaljniju analizu Miieve monografije, pa vjerovatno nije bilo ni prilike da se pretrese njegova istorijska graa i tako potvrdi
109
197
veoma jasno je pokazano na koji nain se historijska graa i historiografija ne smije v iskoritavati i zloupotrebljavati kako bi se bilo ta i poinjalo. U protivnom, iznijev to bi bilo i ostalo ne samo bukvalno tano tehniko odobravanje paralelnog pristupav v nja aktualnim oruima historiara na putu prema spoznaji, nego i unaprijed zacrtav v no i izvreno unitavanje istinske spoznaje. Miievom knjigom dalji razvoj prouav v vanja Huma (i Hercegovine), nije dobio obradu na zadovoljavajuem nivou, nije dov v bio presjek koji moe da bude sigurno i stabilno uporite i polazite u daljnjim istrav v ivanjima, nego otvorenu trasu u paralelnu historiografiju, figurativno reeno prav v
izneseno apostrofiranje. Za one radove koje detaljnije tretira u svom tematskom okviru pov v kazan je kritiki odnos. Tako je autorica utvrdila za rad Pava Anelia, izmeu ostalog (jer ima i pozitivnih ocjena njegovog pristupa), i da je njegovo tumaenje izvora esto neadev v kvatno, za rad Marka Vega, izmeu ostalog, da je izlaganje autora zasnovano na veoma slobodnoj interpretaciji izvora, koje, pri tom, retko navodi u kritikom aparatu, za istog na jednom mjestu da u svojim izlaganjima je veoma tendenciozno koristio izvornu grau kako bi potkrepio svoje stavove, a za jedan, po postavci autorice ini se kljuan za itavu njenu monografiju (!?), u svakom sluaju za autoricu vaan podatak prezentiran u cjelini od strane Mladena Ania: kako nismo u prilici da lino proverimo podatak, uzimamo ga s rezervom, i zbog neproverenosti celog dokumenta ne moe se za sada nita konkretno zakljuiti, Isto, 18v19, 27, 72. Zato samo tu sa rezervom, kada, takoer, autorica ni na jednom drugom mjestu nije bila u prilici lino da provjerava ostale podatke koje koristi ! Ovdje istaknuto predstavlja isjeak i nije rezultat nae detaljnije analize autoriinog rada, niti je kompletan stav autorice koji se moe pronai u monografiji kao stav o dosad izlaganom ili objavljivanom, naroito u biranim rjeima isticanja i hvale za radove srpskih historiara, ali je na primjeru spornog podatka Mladena Ania (koji se jednostavno morao imati radi iznijetog nevjerovatnog subjektivnog iskljuivanja i u tom svojstvu apostrofiranja, a koji se mogao poruiti iz arhiva ili potraiti od navedenog autora) ipak vidljiv naglaen navijaki odnos prema odgovarajuim i potrebnim izvorima, itanjem izvora, tumaenjima, ocjev v nama, kvalifikacijama i prosudbama, pa i onima koji donose nove izvore, u odnosu na brojna citiranja drugih autora iji podaci (esto gole signature), pa ni Miieva itava izvorna grav v a (a radi se o stotinama kilograma i stotinama metara arhivskih svezaka demonstriranih golim signaturama) nisu za provjeru ili rezervu, nego za pozitivan primjer ! Pa ak i za metodoloki primjer !? U svakom sluaju, autorica je u svom tematskom pravcu kod Marka Vega prepoznala veoma slobodnu interpretaciju izvora i veoma tendenciozno koritenje izvorne grae, a monografija Sinie Miia ima za izvornu podlogu, itekako zastupljene ispise i tumaenja izvora od strane Marka Vega, pa bi se u tom pravcu moglo razmiljati odakle je tko metodoloki krenuo i dokle je stigao u svojim viegodinjim istraivanjima ! Mii lino nije provjeravao podatke pa bi ono to je sam navodio u monografiji i sam trebao uzimati sa rezervom, a kamoli oni autori koji njegovu monografiju eventualno koriste ili im uope pada na pamet da je spominju! 198
vi debakl, katastrofu i sramotu historiografije i znanosti uope na jugoistoku Evrov v pe na kraju XX. stoljea. Dobre osnove fundusa pokazatelja koje je pruala ranija historiografija sa svov v jim uobiajenim korisnim inicijalima, dobrim i loim heuristikim karakteristikama, v nisu iskoritavane kao polazite za istraivanja, potvrivanja, popravljanja i dopuv njavanja, istinska valoriziranja, ve su kao konana rjeenja neselektivno preuzeta, transformirana i prezentirana dobrim dijelom kao rezultat vlastitih autorovih istrav v ivanja. Da barem nisu pomenuta uz istinske vrijednosti struke ( primjerice Mihaila Dinia ) ! Obzirom da to nije izraz arhivskih istraivanja, kakvim se predstavlja, niti odraz temeljnih vrijednosti historiografije, svako daljnje zalaenje u korice Miieve knjige zahtijeva dodatne obzire kojima se mogunost literaturnog i izvornog oslonca dovodi do razine obavezne dodatne provjere, pa sve do iskljuivosti i primjedbe da uraeno ne predstavlja odraz historijske grae a ni detaljnijeg strunog uvida u hiv v storiografsku literaturu. Po obimu prezentiranog materijala Miieva monografija je jedan od najzaniv v mljivijih modernih i suvremenih primjera za nastavnu praksu i vjebu na temu kako ne treba pisati znanstveno djelo. Ako se tako moe rei, to je zasad jedina relevanv v tno uoena dobit ove Miieve monografije pred strunom javnou. Po pitanju dov v biti, otvorena rasprava o Miievoj monografiji bi sigurno pokazala vie mogunosti i vie koristi za daljnji razvoj historiografije.
199
Mesud adinlija, Nepopravljivo poglavlje o zastavi Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. 201v206.
NEPOPRAVLJIVO POGLAVLJE O ZASTAVI

(na Pl Kolst, Odgovor Mesudu adinliji, Prilozi, 34, 2005, 283v286) Mesud ADINLIJA Arhiv Armije Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo
Dragi Pl Kolst, Dijelim s Vama zadovoljstvo odjekom napisanog, i u principu, i u konkretnom sluaju nae razmjene miljenja o, po mom sudu, nekoliko spornih tvrdnji iznijev v tih u dijelu Vaeg rada pod nazivom Bosna i Hercegovina: jedna vjetaka zastava za vjetaku dravu? Ako je Va najvei problem tokom nastojanja da formuliev v v te odgovor meni bio identificiranje mjesta naih neslaganja, onda je tim vea i prev a moja obaveza da naem naina da Vam ukaem na mjesta gdje se Va rad ne slav v e sa historijskim injenicama. Idui ka tome truda vrijednom cilju, moraemo jo jednom proi ve poznatom stazom. Kada bih se usudio javno postaviti sljedeu tezu: za vladavine imperatora Nev v v rona bijae postojanje grada Rima krajnje sporno, mogao bih je dokazivati injeniv com da kvantitativna pozicija apsolutne veine rimskih graana u ljubavi i egziv v stencijalnoj potrebi spram svog grada nije nadvladavala kvalitativnu opoziciju imv v peratorovog ludila podranog sa nekoliko legija. Kao kljuni dokaz mogao bih pov v dastrijeti injenicu da je luak na kraju zapalio grad. U tom sluaju, slijedei logiku v shemu uspostavljenu u Vaem Odgovoru, Vi biste se mogli ljuto prevariti i podrav ti moju besmislenu tvrdnju. injenica imperatorskog ludila mogla je rezultirati paljenjem grada (to se, kao to je svima dobro poznato, i desilo), ali nije mogla ni na koji nain uiniti spornim postojanje Rima. Fakat agresije na Bosnu i Hercegovinu, razmjere razaranja i zloiv v v na poinjenih tokom njenog provoenja, kvalitativna neupitnost sposobnosti dijev la njenog stanovnitva da svesrdno podre agresiju, ni u fazi kada je nagovjetavav v na, ni u fazi provoenja, ni na koji nain ne ine spornim uspostavu nezavisnosti Bov v
201
sne i Hercegovine. Neosporna i neosporiva legitimnost i legalnost uspostave drav v vne nezavisnosti Bosne i Hercegovine upravo odreuje bezumni in pokuaja njenog teritorijalnog komadanja, etnikog ienja velikih dijelova njene teritorije i fizikog v unitavanja njenog stanovnitva, kao meunarodnim pravom kvalificirane akte oruv ane agresije i genocida. To nije retoriko, ve sutinsko pitanje. Izriui spornost uspostave dravne nezavisnosti Bosne i Hercegovine na nain na koji Vi to inite, polazei iskljuivo od pozicije politikog rukovodstva jedne nacionalistike stranke u Bosni i Hercegovini, i u redoslijedu zbivanja koja, u doista preirokim potezima, uvodite, Vi samu njenu nezavisnost implicite postavljate kao ugaoni kamen nesree v koja je zadesila ovu zemlju, to nije tano. Jo jasnije: izostavljajui osnovni i pov kretaki uzrok iz lanca dogaaja, Vi jednu od posljedica potvarate za uzrok, a odnos jednog od unutarbosanskih politikih faktora (bez ostalih unutranjih i makar najbiv v tnijih spoljnjih faktora) prema toj posljedici krivotvorite u temeljni paralelogram sila koje su odreivale tok historijskih procesa u jednom od najvanijih perioda povijesti ove zemlje. NE smatram to Vaim pokuajem podrivanja legitimiteta drave Bosne i Hercegovine, ve samo sutinskom manjkavou Vaeg rada koja se ne moe prav v vdati komparativnim pristupom. v Da bih Vas potedio daljih nedoumica u pogledu identificiranja naih neslagav nja, posluiu se plastinim modelom kue sa deset stanovnika koji ste lijepo konv v v struisali u vaem Odgovoru. Prolazei pored kue, kroz njene otvorene prozore i vrav ta (fakat je na sve strane tukao propuh), Vi ste razabrali fragmente prepirke iz kojih ste shvatili da tri njena stanovnika nepopustljivo zahtjevaju da se kua oboji u plavo, v da pet itelja predlae bilo koju osim crvene i plave, dok ostala dva preferiraju crvev nu ali, cijenei situaciju, podravaju izbor neke druge, samo ne plave boje. uvi kav v snije da je kua planula, Vi ste zakljuili da uzrok poara lei u injenici da je pitad d nje bojenja kue krajnje sporno. Moje neslaganje s Vama proizilazi upravo iz toga to ste svoj zakljuak izveli iz glasnih fragmenata prepirke koje ste uspjeli da ujete (a koji i jesu glasno izvikivani zbog komiluka i zbog prolaznika), ne sagledavi pri tom cjelinu slike. U cjelini slike vidjeli biste da se desno od Vaeg modela nalazi plav v v va kua sa dvadeset stanovnika odlunih, kao i nekoliko generacija njihovih predav ka, u namjeri da na svaki nain srue susjednu kuu, prisvoje vei dio placa na kojem je sagraena i na prisvojenom zemljitu sagrade svoju Veliku Plavu Kuu. Lijevo od nae kue, mogli ste vidjeti crvenu kuu sa petnaest stanovnika, od kojih su jedan ili dvojica oduevljeno podravali namjeru stanovnika plave kue da porue i jedan dio crvene kue i na njemu takoe dozidaju Veliku Plavu Kuu. (Neto kasnije, kada je plamen buknuo, i pater familias crvene kue podlegao je avoljoj kunji i odluio da pokua prisvojiti dio susjednog placa i dozidati Uveanu Crvenu Kuu). Ja tvrdim da su graevinski planovi za Veliku Plavu Kuu ono to je bilo krajnje sporno u iv v
202
tavoj ovoj prii, i da je to ugaoni kamen velike nesree o ijem se tumaenju mi ne v slaemo. Pitanje bojenja nije izvorno unutranji spor stanovnika nae kue, bez plav nova za Veliku Plavu ona ne bi planula. Ja zaista tvrdim da bosanski lideri nisu morali proglasiti (Vi u Odgovoru reteriv v rate formulaciju na obavezu da koliko je god to mogue snano naglase, to ima pov v litiku, a ne ustavnovpravnu dimenziju) svoju dravu nadnacionalnom dravom, ne vezujui je za bilo koju etniku grupu posebno, jer je takva definicija ve postojala u Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, i njeno vaenje nije derogirano prestankom vaenja Ustava SFRJ. Ne znamo svi (Vi na primjer) da su u jugoslovenskoj federav v ciji izvorni suverenitet imale republike, da su one kao drave bile definirane i ureev v ne vlastitim ustavima, i kao takve su konstituisale jugoslovensku federaciju. Ne pov v riui evidentnu razliku izmeu biti jugoslovenska republika i biti nezavisna drad d va po meunarodnom pravu, slobodan sam skrenuti Vam panju na injenicu da je pitanje ravnopravnosti naroda i graana, i uope individualnih i kolektivnih prava, rjeavano ustavima jugoslovenskih republika, i Bosna i Hercegovina u tom pogledu nije predstavljala nikakav izuzetak. Proglaenje nezavisnosti ni u jednoj od republiv v ka nije znailo automatsku redefiniciju ustavnih naela, unutranjeg ureenja, konv v stitutivnosti i prava naroda i graana, i ni u ovom pogledu Bosna i Hercegovina nije predstavljala izuzetak. Zato tvrdnja da bosanski lideri nisu morali nanovo proglaav v vati principe utvrene najviim pravnim aktom svoje drave, nije nikakva igra rijed d i i pravnih koncepata ve jednostavna i jasna historijska injenica. Negirati je, a Vi ste to ne samo uinili, ve i ponovili, znai stvarati potpuno pogrenu sliku nekakvog ustavnovpravnog vakuma u kojem se Bosna i Hercegovina nala inom proglaenja svoje dravne nezavisnosti. U toj lanoj slici smislenim se doimaju strahovi ili god d vori o strahovima nekih lidera u Bosni i Hercegovini. No, dragi gospodine, oni i njiv v hovi spoljni pokrovitelji i nalogodavci nakon toga nisu otvorili ustavno pitanje, ve pitanje granica Bosne i Hercegovine. Vi ste svoje razmatranje sudbine dravnih simbola Bosne i Hercegovine zasnov v vali na jednoj potpuno netanoj tvrdnji da su mnoge muslimanske vojne jedinice kod d ristile zelenodbijelu zastavu sa polumjesecom. U redu, pogrijeili ste, priznali ste, kriv je internet. No, mnogo veu pogreku napravili ste izmiljajui kako su te izmiv v ljene ratne zastave imale uticaja na izbor dravnih simbola. U svom tekstu pokazao sam da je dizajn ovih simbola, zasnovan na srednjovjekovnom grbu dinastije Kov v tromania, napravljen prije poetka rata, dakle prije ratnih jedinica Armije Republiv v ke Bosne i Hercegovine, dakle prije njihovih zastava. Uticaj je bio upravo obrnut, pa je dizajn dravnih simbola odredio izgled ratnih zastava. U tom sam dijelu insiv v stirao na hronologiji i momentu odreenih deavanja. Da ste razumjeli kako pitanja hronologije utjeu na Vae ope zakljuke, oni sasvim sigurno ne bi bili tako pogrev v
203
ni. No, u Vaem Odgovoru vi inite meni jo neshvatljiviju stvar, pa koritenje jev v dne netane informacije o mnogim muslimanskim jedinicama koje su se borile pod zelenovbijelom zastavom sa polumjesecom, pokuavate popraviti nagaanjem: mod d da je bilo samo nekoliko jedinica. Ja nisam ni osporavao broj jedinica, nego zastav v vu koju navodite. Nigdje nisam rekao da ova zastava NIJE bila oficijelni simbol Ard d mije Republike Bosne i Hercegovine, ve sam rekao doslovno: Zastava kakva je pov v nuena i opisana u ovom vjetakom poglavlju o vjetakoj zastavi za vjetaku drv v avu, prosto i jednostavno reeno nikada nije bila vojna zastava niti jedne jedinice Armije Republike Bosne i Hercegovine. Dakle nisam rekao da ona nije bila oficiv v jelni, ve da uope nije bila armijski simbol, to je, priznaete, bitna razlika u iskav v zu koja nas ne vodi nigdje mimo sutine. Ne poriem da je u Bosni i Hercegovini tov v kom rata bilo neregularnih jedinica koje su se borile pod samoproglaenim voad d ma i sa vlastitim samoizabranim simbolima. ak tvrdim da su sve jedinice koje nisu bile pod komandom legalnih dravnih organa Republike Bosne i Hercegovine, dav v kle sve jedinice osim Armije Republike Bosne i Hercegovine i Ministarstva unutrav v njih poslova Republike Bosne i Hercegovine, bile neregularne i da su se borile pod samoproglaenim voama i pod samoproglaenim simbolima. Poriem samo moguv v nost da ta injenica ima bilo kakvu vezu sa spornim dijelovima Vaeg rada o kojiv v ma je ovdje rije. No, u jednom ste me ipak ulovili. Priznajem da u svom tekstu nisam pravio rav v zliku izmeu nacionalnog i etnikog. Ne znam samo zato ste me tako viteki ekav v li pokraj zamke u kojoj sam, kao neko ko pie na bosanskom jeziku, unaprijed ulov v vljen i ta ete sa tom lovinom. Meni je zaista poznata razlika u znaenju pojmov v va nacije i etnike grupe na engleskom i veini drugih zapadnoevropskih jezika, kao to je i Vama dobro poznato da se u jezicima naroda bive Jugoslavije, u literaturi na ovim jezicima i u cjelini drutvenog ivota ovih naroda, navedeni izrazi razumijevav v ju kao sinonimi. Uspostavljanje razlike moralo bi se, po pravilu, naglasiti. Ja to niv v sam inio. U ostalom, nije to uinjeno ni u prijevodu Vaeg rada gdje moemo prov v itati izraz nadnacinalno na mjestima na kojima se u Vaem Odgovoru koristi izraz supradetniko. Da, Vaa pretpostavka je tana: ja zaista pod nacionalnim barjakom u pokuaju mislim na nacionalnu zastavu u etnikom smislu, i to Vam ne daje niv v kakve, a pogotovo ne vrste osnove da ovo sredstvo politikog marketinga ukljuite kao naknadni argument u svoju raspravu. Rekavi da je ova zastava promovirana tov v kom predizborne kampanje kao nacionalna zastava u etnikom smislu, nisam rekao, niti sam, drei se u svom tekstu pouzdanih injenica, mogao rei, da je ona kao tav v kva na dovoljno irokoj osnovi prihvaena u narodu (etnikoj skupini) kojem je bila namjenjena. Sve i da jeste, a nije, to ni na koji nain ne bi moglo uticati na izbor drv v avnih simbola Bosne i Hercegovine, jer je egzistencija nacionalnih zastava u etnid d
204
kom smislu druga dva konstitutivna naroda (etnike skupine) unaprijed iskljuila, v kao to ste i sami u izvjesnom smislu uspjeli primjetiti, etniki princip kao prihvav tljiv pri izboru dravnih simbola. Kroz mala vrata jezike dvosmislice ona se ne da uvesti u povijest usvajanja dravne zastave Bosne i Hercegovine. Iskreno, zelenovbiv v jela zastava sa polumjesecom, ni kriva ni duna, zalutala je u Va rad. Moja konstatacija da ste etnizirali bosansku zastavu nije zasnovana na pogrev v nom itanju Vaih tvrdnji. Proitajmo zajedno sljedei Va pasus. Dravnu zastavu sa ljiljanima koristili su samo Muslimani. I tako je prvobitno graanska, naddetnid d ka zastava povezana sa jednom od zaraenih strana i u odreenom smislu etnizid d rana. Nije tano da su dravnu zastavu koristili samo Muslimani. Odakle Vam tako lahkomislena smjelost da poriete nacionalni (etniki) i vjerski identitet bilo koje i koliko brojne skupine ljudi koja je, pod dravnom zastavom sa ljiljanima, zajedno sa pripadnicima drugih naroda (etnikih skupina), branila svoju dravu i temeljne prinv v cipe multietninosti i tolerancije na kojima je izgraena od brutalne agresije? Odav v kle Vam zamisao da im moete retroaktivno oduzeti zastavu njihove drave i negirav v ti im pravo na nju, a zatim je dodijeliti samo Muslimanima? U emu je vjerodostojv v nost Vaeg negiranja mogunosti da pripadnici najbrojnije etnike skupine iz tog bov v sanskohercegovakog fronta (koja je najbrojnija i u ukupnoj populaciji drave) borev v i se za svoj fiziki opstanak, budu istovremeno privreni naddetnikoj strukturi svov v je drave i njenoj naddetnikoj zastavi? Da li i u emu drugom, osim u namjeri da se snizi razina znaenja zbivanja i ba sve ukalupi u stereotip o primitivnom etnikom sukobu, taj eliksir neistih politikih savjesti Evrope. Ili je moda problem u tome to su u pitanju samo Muslimani? Ne mislite li da bi nekog znaaja u izvoenju Vaih zakljuaka trebala imati osnovana sumnja da je jedna od strana u sukobu bila meuv v narodno priznata drava Republika Bosna i Hercegovina, nadvetnika po svojoj ustav v vnoj definiciji, i sa ouvanjem multietnikog drutva i nadvetnike strukture drave kao istaknutim politikim ciljem rata koji je vodila, ili ste u posjedu neke nadmoniv v je teorije po kojoj politiki cilj nije bitan za odreivanje karaktera rata? Ne mislim da ste Vi prvi, niti jedini ovjek koji pravi takvu greku, pa je ne pripisujem samo Vaoj zasluzi. Rei u odreenije: u svom radu Vi ste, bez ikakve ograde, bez naznake rav v zvoja vrijednosti koju utvrujete, bez ponuenih argumenata, netano i nepotrebno etnizirali dravnu zastavu Bosne i Hercegovine. Kada ste nam ve priznali da niste prorok, dobro bi bilo da nam kao naunik koji tvrdi da su to uinili graani Bosne i Hercegovine, ponudite i neka objenjenja, na primjer kada su to uinili graani Bov v sne i Hercegovine, i kako. Inae, dravnu zastavu Bosne i Hercegovine danas moete vidjeti na mnogo vie mjesta u odnosu na vrijeme kada ste pisali Vau raspravu. Njena se oficijelna upotreba poveava sa rastom dravnih institucija, njihovog fizikog obima i kapav v
205
citeta njihovih funkcija i ovlasti. Moda bi ste bili, vjerujem prijatno, iznenaeni i v onim to bi se moglo nazvati prihvaanje i zaivljavanje dravne zastave i u neofiv cijelnim prilikama. O dravnim praznicima moete je vidjeti istaknutu i na zgradav v ma javnih institucija koje nisu dio dravnog aparata, i na privrednim objektima u priv v v vatnom vlasnitvu, u izlozima trgovina i zanatskih radnji. Dodue, preteno u grav dovima iju veinu stanovnitva ine Bonjaci. Moete je u velikom broju, u impov v zantnim buketima, vidjeti na tribinama stadiona i sportskih dvorana na utakmicav v ma sportskih reprezentacija Bosne i Hercegovine? Dodue, utakmice reprezentaciv v ja (koje jesu sastavljene od sportista iz svih etnikih grupa i iz svih krajeva drave) igraju se samo u gradovima iju veinu stanovnitva ine Bonjaci. Moete je vidjev v ti i u takvim intimnim prilikama kakve su ceremonije vjenanja (Svatovi ovdanji obiaj da se prilikom vjenanja uesnici i gosti voze u sveanoj koloni ukraenih auv v tomobila. elni automobil u koloni nosi istaknutu dravnu zastavu). Dodue, i ovav v kva upotreba dravne zastave postala je uobiajena uglavnom u krajevima iju vev v inu stanovnitva ine Bonjaci. Sve u svemu, nemam pouzdane osnove osporavati Vau tvrdnju da zastava moe vremenom postati iroko prihvaena kao zastava Bod d sne sa kojom se lanovi svih etnikih grupa u zemlji mogu identificirati. I ne bi mi bilo teko i mnogo ire izai u susret Vaem iskazanom zanimanju za sadanju i bud d duu situaciju po ovom pitanju, da me nije strah da ete, ve i na osnovu datog mav v terijala, u Vaem sljedeem javljanju po ovoj temi zakljuiti da je i westendorpska zastava ve etnizirana. Na kraju, moram iskazati odreeno razoarenje Vaim pozivanjem na hipotev v tikog historiara iz Republike Srpske. Mislio sam da ete obratiti panju na vrijev v dnost argumenata koje iznosim, a ne na dio Bosne i Hercegovine u kojem ivim i, valjda ne, etniku skupinu kojoj pripadam.
206
IZLAGANJA SA NAUNIH SKUPOVA
Enver Redi, Svijet i mi 1945. i 2005. Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. 209v215.
SVIJET I MI 1945. i 2005.1

Enver REDI Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo
O ovoj tematici, iz posebnih kao i optih aspekata, napisano je i proitano bezv v broj lanaka, eseja, stotine i hiljade knjiga iji su autori bili motivirani raznim veliv v kim i malim pitanjima, dogaajima i pojavama, prilikama i neprilikama. Intelektualv ci su na svim kontinentima imali ta da kau, ako ih je ko elio da slua, podri ili im se razlono suprotstavi. Drugi svjetski rat sa prateim posljedicama privlaio je i ne prestaje da privlai panju umnih ljudi, kao i svjetski poredak dananjice ije je ime globalizacija. Ako sam mojoj temi dao naslov SVIJET I MI 1945. i 2005., to nikako ne znai da mogu da je referatski apsolviram. Govoriu kao svjedok ove 60. godinjice. Svijet kakav je nastao poslije sloma faizma 1945. i zavretka Drugog svjetskog v rata, bio je u znaku protivrjenosti unutar pobjednika antihitlerovske koalicije. Dov v govorom u Jalti voe Velike Britanije, SAD i SSSRva uspostavile su svjetski porev dak definiran interesnim sferama u kome su se formirala dva antagonistika bloka: Atlanski i Sovjetski blok. Ubrzo je poeo meu njima tzv. hladni rat sa takmienjem v u atomskom naoruanju koje je prijetilo atomskim ratom, unitenjem svjetske civiv lizacije. Ekonomski moniji i superioran, Zapadni blok je bio ofanzivniji i primorao v Sovjetski Savez da svoje prirodne resurse totalno podredi vojnim zahtjevima i jaav nju vojnog kapaciteta. Dok je zahvaljujui ekonomskoj snazi Atlanski blok mogao da razvija demokratske odnose, reim u socijalistikom lageru, prvenstveno u SSSRvu, v guio je svaki znak tenji za demokratskim slobodama. Stanje poslije Staljinove smrv ti obeavalo je pozitivne promjene, koje je oliavao Hruov. Meutim, polovine mjere nisu ugroavale vlast partijskog vrha, to je nuno dovelo do pada Hruova i v obnove staljinistikog metoda rukovoenja zemljom i dugogodinje vladavine Leov nida Brenjeva.
Izlaganje pripremljeno za konferenciju 60 godina od zavretka Drugog svjetskog rata kako se sjeati 1945. godine, koju je 12. i 13. maja 2005. organizirao Institut za istoriju u Sarajevu.
1
209
Iako komandanti Atlanskog vojnog saveza nisu uvijek bili ameriki generali, SAD su imale u njemu najvei uticaj. U poreenju sa drugim zapadnim lanicama Atlanskog pakta, SAD su iz Drugog svjetskog rata izale bogatije pa je, prvenstveno ekonomska snaga inila osnovu njihovog vodeeg poloaja Zapada u svijetu. v Velika Britanija izgubila je u Drugom svjetskom ratu uticaj kakav je imala izmev u dva svjetska rata u meunarodnim odnosima, pa se nala u sjeni SAD. Poslije smrv v ti erila ona nije imala dravnika od svjetskog znaaja u meunarodnim politikim v odnosima. Laburistike i konzervativne vlade potvrivale su tradiciju engleske dev mokratije, davale peat legitimitetu politikih reima koji su se smjenjivali, ali su i u Komonveltu morali da ustupcima osiguravaju predsjedniku ulogu. U meunarodnim odnosima Velika Britanija bila je druga violina. Dok je Francuska u vrijeme De Gola ispoljavala ambiciju da oivi tradiciju vev v lesile, njena pozicija u Atlanskom savezu odgovarala je snazi aktuelnih reima koje su personalizirali predsjednici Republike. Ime Miterana imalo je francusku teinu u evropskim i svjetskim odnosima, ali nedovoljnu da se nae u prvom ealonu. Ugovorom De Gola i Adenauera, kojim su se obavezali da Francuzi i Nijemci nee u budunosti ratovima rjeavati sporove u meudravnim odnosima, Francuska i Njemaka zauzele su vodeu poziciju u zapadnovevropskim odnosima i uspostavile najuticajniju ulogu u EU. U poslijeratnoj Evropi Njemaka se predstavlja i uvruv v je kao demokratska drava. De Golova i Adenauerova vizija Evrope od Atlantika do Urala na pravcu je oivotvorenja. Padom Berlinskog zida i uruavanjem Sovjetskog Saveza temeljito su se izmijenili odnosi u Evropi i u svijetu u cjelini. Zemlje socijav v listikog bloka nale su se u tranziciji i procesom politikog pluralizma konstituiraju demokratsko drutvo. Rusija je izgubila vodeu ulogu u Istonoj Evropi kojoj je pov v v slije Drugog svjetskog rata silom nametala svoj politiki i drutveni model. Uporev do, u Rusiji se otvorio proces demokratizacije praen snanim tendencijama anarhiv v zma. Viegodinje razdoblje Jeljcinove etape obiljeeno je razaranjem drutvene struv v kture koja se odravala staljinistikom diktaturom. Izborom Putina za predsjednika ruske federacije otpoeo je period politikog pluralizma u znaku Putinovog vostva v kao i odlunosti centra da slomi pokrete islamskih republika za nezavisnou. Guev nje ovih pokreta provodi se i kvalifikuje kao guenje i borba protiv terorizma u odbrav v ni ustavnog poretka i demokratije. Rusija se na taj nain ukljuuje u optu borbu prov v v tiv terorizma, koju je proklamovala Buova administracija u SAD. U ime slamanja tev rorizma kao svjetske opasnosti, SAD su okupirale Avganistan, zatim Irak, a u posljev v v dnje vrijeme prijete Iranu pod optubom da radi na proizvodnji atomske bombe. Buv ova Amerika postala je centar antiteroristike koalicije u kojoj je glavni ameriki sav v veznik Blerova vlada u Velikoj Britaniji. v Nije sporno da terorizam nosi antidemokratske crte, kao to je takoe neprihvav tljivo da se osvajanjem teroristikih drava uspostavlja demokratija, kako to ini
210
aktuelni predsjednik SAD Bu. Demokratija se ne uspostavlja osvajanjem i imporv v v tom, ve se autonomno priprema kao izvorna tenja i proces u svakoj pojedinoj zev mlji. Osvajanje Avganistana i Iraka autentina je slika i govor politike koju SAD nav v mee svijetu. SAD je u viestrukoj konfrontaciji sa izvornim tenjama mnogih narov v da i zemalja u svijetu. II Gdje smo mi u ovim koordinatama svijeta? v Na periferiji Osmanskog i Habsburkog carstva, interesna sfera na udaru srov dnih istonih i zapadnih susjeda, slijepo crijevo u Kraljevini Jugoslaviji. Periferija je v stoljeima bila istorijska sudbina BiH. Poto je osvajanjem Poljske doao na graniv v ce SSSRva, a okupacijom Francuske izbio na obale Atlantika, Hitler je na putu da zav gospodari i Jugoistonom Evropom, odluio da okupacijom razbije i uniti jugoslov v vensku dravu. Bosna i Hercegovina se nala u sastavu Hitlerovog novog poretka, v u NDH i pod viestrukom okupacijom: njemakom, italijanskom i ustakom. Prev ma statistikoj rekonstrukciji, BiH je u razdoblju 1941v1945. izgubila oko 407.000 stanovnika; Srba oko 209.000, Muslimana oko 100.000, Hrvata 79.000, Jevreja oko 10.000, Roma oko 5.000 i oko 4.000 pripadnika ostalih naroda. U istom razdoblju v uniteno je 130 veih industrijskih preduzea, 24 rudnika, sva preduzea drvne induv strije, najvei dio saobraajnih komunikacija i svi objekti na njima. Unitene su 172 kole, deset gradova i mnoga seoska naselja, najvei dio poljoprivrednog inventara, a stoni fond je smanjen za preko 70%. v Poetak i pravac mirnog razdoblja odredio je pobjednik u NORvu, KPJ, njen nev prikosnoveni centar. Mirnodopska strategija KPJ bila je, praktino, nastavak ratne strategije. Imala je dva osnovna oblika: nacionalizaciju privrede i radikalnu agrarnu v reformu. Praksa revolucionarne strategije uspostavljanjem drutvenog poretka utev v meljenog na drutvenoj (dravnoj) svojini izmijenila je karakter drutva u BiH. Uvov v enje, u stvari oktroiranja radnikog samoupravljanja promovirano je kao proces prev obraaja dravne u drutvenu svojinu. U praksi se pokazalo da KPJ nije spremna da se odrekne diktature kao metoda upravljanja drutvenim tokovima. Ipak razvojem i ekonomskim napretkom na principima socijalistikog samoupravljanja stvarao se u v drutvu prostor za demokratsku kritiku birokratskog sistema, ali i za kritiku sa dev v snih pozicija. Iz krugova nacionalnih korpusa potekle se optube da je komunistiv ka vlast ugroavala bosanske nacije, da su Srbi bili obespravljeni, da su takoe Hrv v v vati i Muslimani bili prikraivani u svojim nacionalnim pravima. Otopljavanje zav v mrznutog nacionalizma imalo je povoljnu klimu, emu je doprinosio i sam sve pov troeniji reim. v U socijalistikom razdoblju BiH je doivjela relevantan ekonomski i kulturni nav v predak: imala je modernu industriju, uspjeno je rjeavala problem zapoljavanja, sov
211
cijalnog i zdravstvenog osiguranja, stambenog pitanja. Imala je moderne cestovne i eljeznike komunikacije, vie hiljada osnovnih i srednjih kola; univerziteti u BiH podigli su hiljade strunjaka svih profila iz ijih su redova izrasli ugledni intelektualci i naunici. Meutim, partijski vrh je ideolokom indoktrinacijom sputavao sve oblav v v sti duhovnog ivota i stvaralatva i tako doprinosio zaotravanju drutvenih protivrjev nosti i produbljivanju krize u drutvu, iji razvoj nije mogao da zaustavi dravnov partijski centar. Kriza je nezadrivo traila i teila raspletu. in raspleta doao je okonanjem dugotrajne drutvenovpolitike krize u SSSRvu i zemljama sovjetskog komunistikog bloka. Pad Berlinskog zida u novembru 1989. ubrzao je rasplet i raspad komunistikih drutava u Istonoj Evropi. Iako nije pripav v dala sovjetskom bloku, SFRJ je poetkom 1990. bila zahvaena procesom rastakanja komunistikog i politikog drutvenog ustrojstva. Izborima u novembru 1990. u BiH je okonan vladajui, ve napukli socijalistiki sistem. Na povrinu su izbile naciov v nalne i politike suprotnosti koje su eskalirale u rat, prijetei BiH da bude unitena kao drava i istorijska zajednica. Meunarodni faktori prepustili su BiH da postane plijen agresora. O posljedicav v ma agresije i meunarodne politike govore podaci: tokom rata u BiH je poginulo ili umrlo 195.000 ljudi, 179.000 je ranjeno; 2,500.000 ljudi je protjerano; 1,000.000 je izbjeglo u druge zemlje. U Sarajevu je tokom hiljadu dana blokade ubijeno 10.000 graana, 60.000 je ranjeno, grad je napustilo 150.000 ljudi. Graani Sarajeva izgubiv v li su od gladi slabe ishrane u prosjeku 12 kg teine. Politika UN i zapadnih sila pokazala se do kraja neefikasnom prema srpskom agresoru. lanice Vijea sigurnosti, prvenstveno Velika Britanija i Francuska, smatrav v le su da se snage UNPROFORva mogu upotrijebiti jedino u samoodbrani, a ne u zav v titi civilnog bosanskohercegovakog stanovnitva. Amerika je preputala bosansko pitanje Evropi i UN. Poetkom 1994. poelo se razmiljati da SAD ne mogu ostati po strani tako znaajnog podruja kao to je Balkan. U ljeto 1995. Amerika je odluila da se ukljui u okonanje bosanskog rata. Snage NATO preuzele su sistematske napav v de na srpske vojne poloaje u Bosni. Vojnu inicijativu dovrila je diplomatska akcija Riarda Holbruka sa diktatom predstavnicima BiH, Hrvatske i Srbije da se uspostav v vi mir u BiH, koji je formuliran i parafiran u Dejtonu 21.XI 1995. Dejtonskim spov v razumom zaustavljen je rat u BiH koji je trajao tri i po godine. To je bio njegov poziv v tivni znaaj. S druge strane, Dejtonski sporazum uvaio je etniku podjelu BiH koja je postignuta vojnom silom. Problem postdejtonskog poloaja BiH ine velike komv v peticije i ovlatenja entiteta, naroito u oblasti odbrane. Prema temeljnim odredbama, Dejtonski mirovni sporazum ne iskljuuje ni jednu od bitnih opcija: reintegraciju ili podjelu. I poslije deset godina obje opcije su otvorene. Od odnosa snaga u BiH kao i od politike meunarodne zajednice i njenih organa u BiH zavisi koji e pravac dov v nijeti rjeenje za budunost BiH. U svakom sluaju, teko je pretpostaviti da bi etniv v
212
kom podjelom dezintegrirana BiH mogla da postane lan evropskih integracija, prv v venstveno EU. III v U doba hladnog rata, u cijelom razdoblju koje su obiljeavali Atlanski i Varavv v ski pakt, SAD i Sovjetski Savez bitno su odreivali karakter odnosa u svijetu, predv stavljali su dva suprotna pola. Koji su imanentno ugroavali mir i prijetili svijetu nuv v klearnim ratom i unitenjem svjetske civilizacije. Uporedo, poslije Drugog svjetskog rata podijeljene su interesne sfere izmeu velikih sila, a podjelom su okonani ratni sukobi pokrenuti antagonizmima i osvajakim ciljevima. Solucija podjelom inauguriv v sana je uspostavljanjem Zapadne i Istone Njemake, Zapadnog i Istonog Berlina, a nastavljena je u Aziji tvorevinama Sjeverne i June Koreje, Sjevernog i Junog Vijev v tnama. Na kraju, i BiH je Dejtonskim ustavom podijeljena na dvije politike teritoriv v je, bonjakovhrvatski i srpski entitet. Na zavretku XX stoljea svijet je, ukidanjem polarizovanih blokova pod vov v stvom SAD i SSSRva, uao u novu eru. Kao instrument Zapadnog bloka, NATO je pov v slije raspada Sovjetskog Saveza dobio ulogu zatite zapadne demokratije sa stigmom amerike politike. Iako je izgubio izvorni smisao vojnog osiguranja interesa teritoriv v jalnovpolitikog bloka, NATO se u praksi iri sa tendencijom da svojom organizaciv v jom pokrije i obuhvati cijelu Evropu.Ve je znatan broj zemalja Istone i Jugoistov v ne Evrope pristupio NATOvu i pokazao spremnost da prihvata njegovu funkciju. iv v renje NATOvpakta odvija se u znaku produenja amerike dominacije u meunarov v dnim odnosima da bi svijet slijedio koncept globalizacije u smislu amerikog shvatav v nja i karaktera demokratije. Tako se u ime obaranja diktature, u Avganistanu i Iraku namee demokratija po amerikom konceptu, a u stvari s motivom eksploatacije priv v rodnih bogatstava ovih drava, naroito bogatih izvora nafte u Iraku. Politika importa demokratije i globalizacije razotkriva se u praksi kao tenja da se na svjetskom tritu nafte postigne i odrava superiornost energetske snage SAD. (Povodom 20vgodinjiv v ce Perestrojke bivi predsjednik Sovjetskog Saveza Mihail Gorbaov je saoptio da je Amerika izbacivanjem na trite golemih zaliha nafte stropotala cijenu glavnog sov v vjetskog izvoznog proizvoda i tako ekonomskim iscrpljivanjem ubrzala pad Sovjetv v skog Saveza). Okupacija Avganistana i Iraka motivirana je osvajanjem stratekih pov v zicija to se potvruje kao metod globalizacije na ameriki nain. Akademik Ivan Suv v pek to naziva Pax Americana u modernoj verziji Pax Romana. Prema AnivGoldtajv v novom enciklopedijskom rjeniku stranih rijei to je ustrojstvo meunarodnih odnosa koje svojim politikim i vojnim autoritetom krajem XX stoljea nameu SAD. U XXI stoljeu ameriko nametanje svjetskog poretka je sve radikalnije i otvorenije. Osim vojnovpolitike, globalizacija ima i ideoloke i religijske znaajke. Aktuelna ameriv v
213
ka politika zaotrava suprotnosti i antagonizam izmeu islamskih i zapadnih zemav v v lja, produbljuje jaz izmeu Sjevera i Juga, provocira vjerski fanatizam, podstie i rav spiruje barbarstvo i svakojake oblike nasilja koje vrhuni u terorizmu. Naa planeta je postala poprite ratova za osvajanje teritorija to vodi sveoptoj konflagraciji. v Svijet je pod pritiskom globalizacije po ideolokovpolitikom konceptu demov kratske strategije SAD u kojoj odreeni znaaj imaju i izvjesne filozofske teze i teov v rije. Da li su gledite Samuela Huntingtona filozofska prethodnica ili paralela ameriv v koj strategiji globalizacije, to ovdje moe da bude irelevantno, ali se svakako namev v e kao nain filozofskog tumaenja realnih svjetskih odnosa. Polazei od kulture razliitosti svijeta savremeni ameriki filozof Huntington, kako u Reviji slobodne misli objanjava Ivan Ivekovi, zagovara tezu da postoji nev v promjenjiva hijerarhija razliitih, odvojenih kultura uslovljenih stepenom njihove civ v vilizacije, koja formira etike karakteristine za velike skupine nacija. Po Huntingtov v nu, osnovu svjetskih kultura ine velike religije, koje u istoriji ovjeanstva imaju pov v seban, specifian uticaj. Tako je, smatra Hantington, judejskovkranska kultura zajev v dno sa protestantskom etikom opredijeljena za mir i toleranciju meu ljudima i narov v dima, dok je islamska kultura, istono hrianska kao i konfuijanska kultura, nastanv v kom i formiranjem, opredijeljena za nasilje i totalitarizam. Otuda islamska kultura, u ijoj je prirodi fundamentalizam i koja uvjetuje pretpostavke i djelovanje terorizma, predstavlja najveu opasnost za zapadnu civilizaciju. Zajedno sa konfuijanizmom, islam predstavlja antizapadnu alijansu, iji je glavni cilj ruenje zapadne demokrativ v je. U Huntingtonovoj heuristici esencijalno je stanovite o neumitnosti sukoba civiliv v zacije koji se temelji na razlikama svjetskih kultura. Nije sporno da Hantingtonova teorija o sukobu civilizacija ima odjeka u aktuelv v noj amerikoj politici. Buova strategija globalizacije na ameriki nain uspostavljav v njem demokratskih reima u islamskim zemljama, Avganistanu i Iraku motivirana je i rukovoena ciljem koji je istovjetan Huntingtonovoj filozofiji rjeavanja sukoba civilizacija. Za razliku i suprotno Huntiongtonu, na filozof Abdulah arevi osnov v vano tvrdi da povijest nosi u sebi represivni karakter koji izokree sve povijesne i duhovne odnose: bit sistema je u svom zapadnjakom porijeklu vladalaka. A iv v roko rasprostranjeno barbarstvo nae civilizacije on vidi i objanjava idologizirav v njem kategorija nacije ili rase, to obilno potvruje istorija od francuske i ameriv v ke revolucije do danas. Ako se u naem razmiljanju okrenemo Evropi, ne moemo a da se ne sloimo sa Arifom Tanoviem da je Evropa porodila demokratiju kao neprevazieni oblik druv v tvenog ivota, a i razne forme diktatura i tiranija, koje ne prestaju da je ugroavaju. Tanovi s uvjerenjem tvrdi da je savremeno ujedinjenje Evrope historijski proces od neprocjenjivog znaaja.
214
IV Ovako kako smo je prezentirali, naa slika stanja svijeta nije potpuna niti je to na prikazani nain mogla biti. Opredjeljujui se da ovom prilikom govorimo o nav v slovljenoj temi, smatrali smo da nae izlaganje na ovoj prigodnoj meunarodnoj nav v v unoj konferenciji moe da ima karakter pristupa razmatranju dogaaja koji su u rav zdoblju 1945v2005. kapitalno odredili odnose u svijetu i na poloaj u njemu. Pobjev v dnik u Drugom svjetskom ratu, antihitlerovska koalicija ubrzo se transformisala u dva suprotstavljena antagonistika bloka. Jedan je pretendovao i uvjeravao da e mav v terijalnom superiornou, preimustvom kulturne tradicije i dostignutim vrijednostiv v ma civilizacije uvesti svijet u idealni poredak demokratije; drugi, suprotni blok prov v povijedao je da budunost svijeta pripada socijalizmu, drutvu u kome e biti ukinuv v ti svi oblici eksploatacije, a ovjeanstvo u svom razvoju poznavati samo napredak i blagostanje. Meutim stvarnost nije ila putem deklaracija, ve organizacijom i mev v todom vojnih blokova. Podjela svijeta u blokove eskalirala je u hladni rat. U podijev v ljenoj Evropi javila se iskra ujedinjenja sa vizijom De Gola i Adenauera: Evropa od Atlantika do Urala. Prvoj sili Zapada, SAD, nije odgovaralo stvaranje jedinstva Evrov v pe jer je ugroavalo hegemoniju koja se zasnivala na homogenosti i jedinstvu Atlanv v skog pakta. U okvirima zapada konstituiraju se dvije politike od kojih svaka proklav v muje princip jedinstva. Kada je u konfrontaciji Sovjetski blok bio primoran na kapiv v tulaciju, Evropska Unija, u ijem su se okviru nale demokratske i najrazvijenije zev v mlje, pojavila se i predstavila kao novi faktor u meunarodnim odnosima. Evropska zajednica je postala privlana zemljama Istone i Jugoistone Evrope, koje su tranziv v cijom u demokratsko drutvo stvarale preduslove za pristupanje evropskim integraciv v jama. Ujedinjena Evropa se nezaustavno proiruje sa perspektivom da obuhvati prov v stor od Atlantika do Urala. Gdje smo mi u starom i novom svijetu? Stoljeima smo bili periferija. ini se kao da nam je ona zloudna sudbina. Mev v utim, i na periferiji je bitan nain ivota. Znali smo da ivimo humano, multikultuv v ralno, duhom bogato, da nam ivot ine unikatne civilizacijske vrijednosti. O integriv v ranju u EU ne odluuje geopolitiki poloaj BiH, ve moderni, demokratski, evropski nain ivota u BiH. Dananja EU je nedovrena zajednica, ne samo teritorijalnovpoliv v tiki; jo je preteno katolikovprotestantska, to je ini duhovno monistikom, unifiv v kantnom. Sa pravoslavnim i islamskim narodima Evropa bi politiki i duhovno ostvav v rila karakter univerzalne zajednice. Na ispitu su i Evropa i Bosna i Hercegovina. Jev v dna bez druge nije cjelovita. Na ezdesetu godinjicu od zavretka Drugog svjetskog rata pokuavamo da vidimo svijet i sebe u svijetu u doglednoj budunosti, oplemenjev v noj idealima autentine demokratije i postojanog mira. Da li smo opredijeljeni, zreli i sposobni da idemo u susret takvoj budunosti?
215
O glavnim problemima historije Bosne i Hercegovine Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. 217v241.
O GLAVNIM PROBLEMIMA HISTORIJE BOSNE I HERCEGOVINE

(Izlaganja na skupu to ga je Institut za istoriju organizirao 16. decembra 2005. godine u Sarajevu)
* OPE NAPOMENE O PROBLEMIMA HISTORIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Husnija KAMBEROVI Institut za istoriju, Sarajevo
U naoj nauci se dugo osjea potreba za ozbiljnim dijalogom o osnovnim istrav v ivakim problemima i prioritetima s kojima se treba suoiti naa zajednica historiv v ara. Zbog toga ovaj skup kao osnovni cilj ima pokuaj utvrivanja istraivakih priv v oriteta u naoj historijskoj nauci, odnosno detektiranje glavnih problema koje treba uvrstiti u istraivake programe, prije svega u Institutu za istoriju u Sarajevu, a pov v tom i van Instituta. Drugi cilj je da dijalogom pokuamo utvrditi koji su to metodov v loki pristupi za koje bi bilo najbolje da se opredijelimo, odnosno da pokuamo nau nauku usmjeriti ka novim modelima istraivanja odreenih istraivakih prioriteta. Osjea se veliki nedostatak komparatistikog pristup u istraivanjima. Konano, kao trei cilj ovoga dijaloga jeste da pokuamo otkriti najbolje forme organizacije histov v rijskih istraivanja u Bosni i Hercegovini. No, prije nego se uope upustimo u razgovor o istraivakim prioritetima nuno je osvrnuti se na trenutno stanje u naoj historiografiji, vodei rauna o razvoju hiv v storiografije u razdoblju od kraja Drugog svjetskog rata do danas. Prvi pregled, koji je nastao kao sumarni referat o stanju hitoriografije u BiH u vremenu od kraja Drugog svjetrskog rata do 1966. godine, priredili su dr. Esad Paav v
217
li i dr. Milorad Ekmei, a autori saopenja su bili dr. Paali, Anto Babi i Desanka KovaevivKoji, Branislav urev, Nedim Filipovi, Milorad EkmeivHamdija Kapidi i Ferdo Hauptmann, te Nikola Babi. Izradu ovoga pregleda u vidu sumarv v v nog referata potaknula je Komisija za istoriju CK SK BiH i Savjet za nauni rad SRv v BiH. Premda je u pojedinim referatima bilo dosta dobrih prijedloga, na kraju se rev daktori izvjetaja (Paali i Ekmei) uglavnom konstatirali potrebu angairanja kav v drova za istraivanja, posebno inzistirajui na tome da u naunoj politici treba vov v v diti brigu ne samo o daljem unapreenju i poboljanju istoriografskog rada za naciov nalnu istoriju ve istovremeno pomagati rad na izuavanju pojedinih domena i prov v blema svjetske istorije.1 Tako je nama ostalo da se vie bavimo svjetskom historiv v jom, nego vlastitom, mada smo, dakako, svjesni koliko je vano bosanskohercegov v vaku povijest promatrati u irem, svjetskom kontekstu. Kakvo je stanje danas? Nakon toga organizirano je nekoliko skupova na kojima se analiziralo stanje u bosanskohercegovakoj historiografiji, ali je kljuni nedostatak bio u tome da se puno vie govorilo o stanju historiografije, a mnogo manje o buduim zadacima sa kojima se historiografija treba uhvatiti u kotac.2 Ipak, znaaj svih tih skupova, ukljuujui i neke organizirane u inozemstvu na kojima su sudjelovali nai nauniv v v ci, doprinosili su razvoju nae nauke, koja dodue, nikada nije uspjela dostii raziv nu ak ni susjdnih historiografija, a o irim evropskim tokovima gotovo da ne moev v mo niti govoriti. Nedavno je u jednom tekstu u kojemu se govorilo o stanju u naoj historiografiji zapisano: Prije desetak godina bio sam krajnje kritian prema rezulv v tatima bosanske samoupravnovsocijalistike historiografije, a danas mi je pusta ev v lja da se bosanska historiografija vrati na nivo prije 1992. godine.3 Mada se ini da ovakva ocjena ne odraava ba u svemu stanje nae historijske nauke, ipak profesiov v v nalno potenje nalae da se konstatira kako je naa historiografija u mnogim podruv jima ostala daleko iza modernih svjetskih trendova, i po izboru tema, i po metodov v lokim pristupima, pa i po stanju kadrova.
Pregled istoriografskog rada u Bosni i Hercegovini od 1945. godine do danas. Sarajevo, decembra 1966. (zahvaljujem kolegi Muhidinu Pelesiu na ustupljenom rukopisu).
1
Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945d1982). Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti BiH, Posebna izdanja, XCII/25, 1983; Istorijska nauka o Bosni i Hercegovini u razdoblju 1990d2000. godine. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegoviv v ne, 2003; Historiografija o Bosni i Hercegovini 1980d1998. u: Prilozi, Sarajevo: Institut za istoriju, br. 29, 2000.
2
Ovako je stanje u naoj historiografiji okarakterizirao Nenad Filipovi u jednom lanku objavljenom u reviji Slobodna Bosna, br. 467, Sarajevo 27.10. 2005, str. 50.
3
218
Mi se danas pitamo da li su nai historiografski prioriteti usmjereni na srednjov v vjekovnu ili modernu povijest, ili se, pak, ti prioriteti ne moraju vezati za takve uobiv v ajene istorijske periode, nego za tematske cjeline ili istraivake modele koji omov v guavaju da se prevaziu takve podjele u historiji, koje su imale svoje opravdanje u tradicionalnoj historiografiji. Da li se danas nai istraivaki problemi mogu vezati za povijest svakodnevnice, povijest mentaliteta, gendervhistory, ekohistoriju? Koliv v ko mi u naoj nauci uope primjenjujemo modele strukturalne historije, koliko uov v avamo fenomene dugog trajanja? Da li moemo i dalje ivjeti i raditi u uvjerenju kako je najvanije istraivati teme iz nacionalne povijesti, a da gotovo zanemarujev v mo kljune sadraje pojedinih nacionalnih identiteta, ali i odnose izmeu razliitih identiteta? Da li mi danas moemo zanemarivati opebosanske teme? Na ova pitanja mi bismo trebali traiti odgovore, ali i nuditi konkretne istraiv v vake teme. Ipak, prije nego otvorimo pitanje novih istraivakih tema valjalo bi se osvrnuti na rezultate jednog poduhvata zasnovanog sredinom 80vih godina i utvrdiv v v ti koje su teme u to doba smatrane prioritetima i dokle se dolo u tim istraivanjiv ma. Radi se o projektu nazvanom Drutveni cilj XIII/2. Institut za istoriju je bio nov v silac projekta, a u njegovoj realizaciji sudjelovala je gotovo cjelokupna tadanja zav v v jednica historiara u BiH, ali i neki istraivai iz drugih centara tadanje Jugoslaviv je (Beograd, Ljubljana). Krajnji cilj ovoga projekta bio je pisanje Historije Bosne i Hercegovine, odnosno rad na izradi analitikovsintetskih djela, monografija, studiv v ja, rasprava i dr. za razdoblje istorije Bosne i Hercegovine od srednjeg vijeka do dav v nanjih dana (), to je jedina solidna pretpostavka za izradu istorije Bosne i Hercegovine kao cjelovitog sintetskog djela. U ovom projektu, u okviru dugorov v nog programa (petnaestogodinji program), planirani su gotovo svi najvaniji zav v daci istorijske nauke u Bosni i Hercegovini za jedno due vremensko razdoblje koje prelazi i u XXI stoljee, dok je srednjoroni program predviao realizaciju prograv v ma u petogodinjem razdoblju. Predvien je rad na 68 pojedinanih projekata: 12 pojedinanih projekata iz srednjeg vijeka, 16 iz osmanskog razdoblja, 4 iz historije BiH u 19. stoljeu, 7 iz austrovugarskog razdoblja, 13 iz razdoblja izmeu dva svjetv v v ska rata, 8 iz razdoblja Drugog svjetskog rata, te 8 iz vremena poslije Drugog svjetv skog rata. Ukupno je bilo angairano 86 istraivaa, od toga 38 doktora historijskih nauka, 22 magistra, 21 asistent, 2 struna savjetnika, 1 struni saradnik i 1 dokumenv v tarist. Sistematsko i iroko organizovano istraivanje nae prolosti inicirano ovim izvedbenim projektom ostavljae sve manje prostora za sve one kontraverze i konv v v frontacije u istorijskoj literaturi, publicistici i dr., koje nisu doprinosile i ne doprinov
219
se razvoju i unapreenju istorijske nauke, a koje su se neizbjeno javljale i ostavljav v le brojne probleme i pitanja nedovoljno ispitana i prouena.4 Bilo je planirano da od ovih 68 istraivakih projekata, 9 projekata pree za zav v vretak u petogodite 1991v1995, jer neki istraivai nisu mogli zapoeti rad u prv v vom petogodinjem razdoblju. Takoer je predviano da e dio projekata koji se rade u prvom petogoditu biti zavren tek u drugom petogoditu, a dio naunika e svoje teme zavriti u prvom petogoditu i odmah poeti rad na drugim projektima koji e trajati i u drugom razdoblju. Osim toga, bilo je planirano i tree istraivako razdov v blje od 1996. do 2001. godine kada je trebalo uglavno zavriti velika istraivanja. Danas je zanimljivo pregledati stupanj zavretka planiranih projekata. Iako je u zavrv v nom izvjetaju nositelja projekta konstatirano kako je koncem 1991. od 62 projekta zavreno 32 (to su, uglavnom, monografije, studije iz svih tematskih oblasti),5 ipak se ni danas, petnaest godina od zavretka projekta, ne moe nabrojati toliko objavljev v nih knjiga. Danas vidimo da je najvie knjiga objavljeno iz srednjovjekovne historiv v je. Od planiranih 12 tema iz srednjovjekovne bosanske historije do danas je zavreno 7 projekata i svi su objavljeni kao posebne knjige. Meutim, od ovih 7 samo su dva zavrena u planiranom roku do konca 1991. godine. S druge strane, najmanje tema je zavreno iz razdoblja nakon 1945. godine (svega jedna tema je zavrena u predviv v enom roku, a na nekima se jo uvijek radi). Sve to govori da rokovi za izradu, uglav v vnom, nisu bili dovoljno dugi. Vidjelo se to i iz povremenih izvjetaja koje je Institut za istoriju dostavljao SIZvu nauke BiH, iz kojih je uoljivo kako se pojedini istraiv v vai ale da nisu u mogunosti zavriti projekte u planiranim rokovima.6 Osim toga, iz pregleda realiziranih projekata moe se zakljuiti kako su mlai istraivai, iji su projekti bili vezani za magistarske i doktorske disertacije, uglavnom istraivanja priv v veli kraju, dok ostali veim dijelom nisu zavravali posao. Zbog toga, ako bismo se danas vratili samo na istraivake teme koje su kao srev v dnjoroni ili dugoroni projekti bile odreene 1986. godine u okviru drutvenog civ v lja, onda bismo vidjeli da nam jo uvijek preostaje obraditi jako puno zapoetih prov v
4 5
DC, Izvedbeni projekt, str. IX.
Nusret ehi, O znaaju, rezultatima i propustima u petogodinjem radu (1986v1991) na istraivanju istorije iz programa Drutvenog cilja 13/2. Prilozi : Institut za istoriju, br. 27, 1992, str. 206. Paradigmatian je sluaj Milana Vasia, koji je prvobitno prijavio projekat pod naslovom Stanovnitvo u Bosni i Hercegovini u tursko doba (1463v1878). Demografski, etniki i konv v fesionalni razvitak. Kasnije je projekat skraen na razdoblje od 1463. do 1650. godine, ali se iz njegovog izvjetaja s konca vidi da on ni krajem istraivakog projekta nije odmakao dalje od prikupljanja i prouavanja literature.
6
220
jekata. Kao krupne teme ostaju pitanje razvoja stanovnitva (demografski, etniki i konfesionalni), pitanje razvoja gradova, poloaj sela i razvoj agrarnog pitanja, razvoj vjerskih institucija, te razvoj pojedinih socijalnih struktura posebno razvoj grav v anske klase i izgradnja institucija graanskog drutva. Kao specifine teme koje se mogu vezati za pojedina povijesna razdoblja vidimo da se od tema iz srednjovjekov v vne povijesti namee nunost obrade slijedeih tema zapoetih u projektu DC 13/2: Odnosi Bosne sa srpskom despotovinom; Dubrovaka trgovaka drutva u Bosni; Stranci u Bosni; Djelovanje katolike crkve i openito pitanje vjerskih prilika u Bov v sni; Poloaj Vlaha i tako dalje. Za osmansko razdoblje, osim opih tema vezanih za historiju sela i gradova, te razvoj stanovnitva, kao nezavrene teme preostaju pitav v nja vezana za organizaciju osmanske vlasti do tanzimata; Osmansko vojno ureenje u Bosni; Ulema i islamske institucije u Bosni. Teme iz povijesti Bosne i Hercegoviv v ne o vremenu austrougarske uprave i Kraljevine Jugoslavije su dosta dobro obraev v ne, ali ostaje jo da se radi o vremenu Drugog svjetskog rata. ini se da upravo dav v nas naa nauka ima priliku odgovoriti na brojna pitanja iz vremena Drugog svjetv v skog rata o kojima se u prethodnih ezdesetak godina nije dovoljno raspravljalo. Piv v tanje koje jo ostaje otvorenim jeste problem muslimanske graanske politike u vrev v menu rata, tema koja je ostala neobraena, a njezin znaaj ne samo za historijsku nav v uku je veoma veliki. Ipak, uoljivo je kako nam ostaje najvie tema iz vremena poslije Drugog svjetv v skog rata. Te teme predviene u projektu DC 13/2 najveim su dijelom ostale nezav v vrene. Tu posebno mislim na teme o razvoju politikog sistema, ali i teme iz histov v rije privrede i problem obrazovanja, na emu ovaj projekat nije poloio ispit. Osim ovih tema zapoetih, a ne zavrenih u okviru projekta DC 13/2, naa nauv v ka se danas suoava sa nizom novih tema, o emu bismo trebali razmijeniti miljev v nja. Osobno smatram kako nam predstoji vee usmjerenje ka temama iz najnovije povijesti, gdje se otvara beskrajno mnogo mogunosti. Iako moramo otvoriti i prov v blem drugaijih pogleda na Drugi svjetski rat, ukljuujui i razna stradanja koja su se desila krajem i neposredno nakon rata, te problem komunistike represije, mislim da se moramo fokusirati na teme iz vremena od kraja Drugog svjetskog rata, sve do kraja posljednjih ratova na Balkanu. Pitanje nacionalnih identiteta je jedno od vanih istraivakih tema, premda je zbog raznih manipulacija, ukljuujui i manipulacije u historiografiji, svako bavljenje fenomenima nacionalnih identiteta u mnogim kruv v govima unaprijed proskribirano. Meutim, upravo komparatistiki pristup istraivav v njima nacionalnih identiteta u socijalistikom i postsocijalistikom razdoblju, te isto takvo komparatistiko istraivanje odnosa nacionalnih i regionalnih identiteta, pov v stavlja se kao kljuno za razumijevanje cjelokupne nae povijesti 20. stoljea. Tu su,
221
naravno, i teme vezane za najnovije ratove, ime se naa historiografija jo nije pov v ela uope baviti. Kao pretpostavka napretka nae nauke namee se, prije svega, kadrovska obnov v va i jaanje naih naunih institucija, te njihova meusobna suradnja. Druga je prev v v tpostavka upoznavanje sa najnovijim metodolokim pristupima u razvijenijim hiv storiografijama u svijetu, to se moe postii kako naunim specijalizacijama na svjetskim univerzitetima, tako i prevoenjem na na jezik najznaajnije literature sa svjetskih jezika. Kao trea pretpostavka jeste prikupljanje i publiciranje historijv v skih izvora. Naravno, kljuna je pretpostavka obezbjeivanje neophodnih materijalnih prev v duvjeta za realizaciju predvienih zadataka. Tu mi ne moemo puno uiniti, ali ono to moemo i moramo uiniti jeste utvrivanje istraivakih prioriteta, a drava i druge institucije, ukljuujui i privredne organizacije i razne fondacije, moraju nai svoj interes kako bi osigurali sredstva za realizaciju tih istraivakih prioriteta.
222
SMJERNICE ZA ISTRAIVANJE BOSANSKOG SREDNJOVJEKOVLJA

Pejo OKOVI Filozofski fakultet, Sarajevo
Bosanskohercegovaka historiografija, ili sveobuhvatnije, pa u skladu s tim i korektnije reeno, historiografija o Bosni i Hercegovini u svom vie od stotinu gov v dina dugom razvojnom putu postigla je zapaene rezultate. Pokrenuta su brojna piv v tanja od kojih su na mnoga ponueni valjani odgovori te ih danas drimo rijeeniv v ma, druga su prepoznata kao vana za bolje razumijevanje bosanskog srednjeg viv v jeka, ali za njihovim objanjenjima treba jo tragati, trea su aktualizirana pa je na njih tako skrenuta pozornost ime su dobila na vanosti za nova prouavanja bosanv v skog srednjovjekovlja. Ova zapaanja mogla bi se s punim pravom primijeniti na dosadanje znanstveno bavljenje bosanskohercegovakom povijeu u cjelini, a uz manje preinake vrijedila bi i za stanje istraenosti pojedinih povijesnih razdoblja. U tom pogledu valja istaknuti da su u proteklom vremenu u izboru znanstvenoistraiv v vakih projekata sva razdoblja bila zastupljena u brojno prihvatljivom meuodnosu koji bi temama i istraivaima sugerirao vee zanimanje za teme iz novije i suvrev v mene povijesti u odnosu na starija razdoblja. Ipak, teko bi se u tim odnosima mov v glo govoriti o smiljenom favoriziranju jednog i zapostavljanju nekog drugog dijev v la cjelovite bosanskohercegovake povijesti, iako bi se razumljivi razlozi mogli trav v iti, pa i pronalaziti u poveanom zanimanju za pojedine teme o komunistikom i partizanskom pokretu. Poveano zanimanje za razliite teme iz novije bosanskohercegovake poviv v jesti ostat e kriterij po kome e se mjeriti stupanj njezine istraenosti. To ne bi bila nikakva naa bosanska posebnost, pa bi taj odnos valjalo i daje njegovati, jer na pov v vijest dananje Bosne i Hercegovine treba gledati kao na ukupnost svih povijesnih procesa koji su na tom prostoru zapoinjali, trajali i zavravali se. Bez poznavanja povijesti antikog razdoblja ovih naih krajeva, teko bismo mogli prepoznati i rav v zumjeti procese koji stoje na poetcima ranog srednjeg vijeka i pronai temelje te na kojima je izgraena ona povijesna stvarnost koju prepoznajemo kao srednjovjekov v
223
vnu bosansku dravu. Bez nje kao politikog okvira teko bi bilo pratiti procese koji odreivali njezin politiki, ekonomski, crkveni ili kulturni razvitak. U tom razdoblju su poloeni najdublji korijeni nae suvremenosti, pa njih razumjeti u povijesnoj rev v trospektivi znai imati uzor i podlogu za procese kojih smo suvremenici. Isto vrijev v di i za razdoblja koja su potom slijedila, uz napomenu da je njihova razvojna danas puno prisutnija i uoljivija na svakom koraku. Stoga ne bi bilo dobro stvarati klimu selekcije po kojoj bi danas jedna razdoblja bila vanija od drugih koja nam zbog nekih razloga ne bi trebala biti ni vana ni zanimljiva. Zanemarivanje u prouavav v nju ma kog dijela bosanskohercegovake povijesti znailo bi nepriznavanje razvojv v nog kontinuiteta i gubitak identiteta. Takav odnos prema prouavanju bosanskoherv v cegovake prolosti ozbiljno bi ugrozio razvoj nae historiografije koja bi time priv v stala biti talac motiva koji joj ne pripadaju. Istina, s tim u vezi dodirnih toaka ima neto to se u historiografiji ne moe pov v tpuno nijekati, a rije je o afinitetu istraivaa pa i njegovoj strunoj osposobljenosti za neke teme. Te afinitete treba potovati koliko to organizacija istraivakog rada doputa, ali strunost valja izgraivati na puno iroj podlozi ve od studijskih dana. Ne bi bilo dobro ni po istraivaa ni po historiografiju, ako bi se on svojim radom zaahurio u uzak okvir svoje prvotne teme i na njoj potroio sav svoj radni vijek. Takav pojedinac nikad ne bi postao svestran istraiva, a historiografija u njemu ne bi dobila velikog strunjaka i autora tematski raznovrsnih tekstova. Kao nita bolji stil rada mogla bi se oznaiti lepravost kojom se autor uputa u obradu razliitih tema, ali pri tom nema strpljenja da im pokloni dovoljno vremena kako bi ih mogao temeljitije prouiti te potom ponuditi vre odgovore na kljuna pitanja koja su mu se u radu nametnula. Danas kad je bosanskohercegovaka historiografija u posebno nezavidnom pov v loaju, koji bi se mogao prepoznati kao nesiguran meuprostor izmeu njezina pov v stojanja i nepostojanja, odnosno priznavanja i nepriznavanja, opasnost od zatvarav v nja u prepoznatljive teme i razdoblja od interesa nosi u sebi veliku zapreku da se izuavanje bosanskohercegovake povijesti u cjelini vrati na put pune afirmacije kav v kvu je ono bilo steklo nakon Drugog svjetskog rata i uspjeno je odravalo do poev v tka devedesetih godina XX. stoljea. Tim putem kretalo se i prouavanje bosanskog srednjeg vijeka, to je iz aspekta ovog priloga osobito vano imati na umu. Iako se ovom prigodom ne kanimo podrobnije baviti prijeenim putem historiografije o bov v sanskoj srednjovjekovnoj dravi i drutvu, ipak nam se ini korektnim spomenuv v ti kako su se, radei na tim temama, nametnula imena povjesniara starije, srednje i mlae generacije ponajprije u Sarajevu i Banjoj Luci, ali i izvan Bosne i Hercegoviv v
224
ne, ponajprije u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani. Rezultati tih istraivakih napora pov v znati su naoj strunoj javnosti, jer su u vie navrata iscrpnije popisivani.1 Politike promjene iz devedesetih godina XX. st. te injenica da je iz njih Bov v sna i Hercegovina izala kao samostalna drava, nametnule su historiografiji u nav v oj zemlji nove obveze i veu odgovornost. Povijesna se znanost u Bosni i Hercegov v vini nala tako pred izazovom da nesputavana odreuje smjer svog razvoja i priov v ritete kojima e se baviti njezini djelatnici. Bili su to zahtjevi velike strune i moralv v ne odgovornosti povjesniara prema sebi i zanatu kojim se profesionalno bave. Veliv v ko polje rada i naglo narasle potrebe iroko su ponudile mogunost unajmljivanja djelatnika, nerijetko onih izvan struke, to nije ostalo bez posljedica. Takvi su, naiv v me, istraivai ostavili u svojim radovima neizbrisive tragove o okolnostima u kov v jima su oni nastajali, pa se lako mogu prepoznati dobro plaeni profesionalci i zaluv v tali diletanti. Tim iskuenjima, naalost, nisu uvijek umjeli odoljeti ni povjesniari od struke, to nam je otvoreno spoitnuo na skupu na studenvpostdiplomac Fedad Forto, tada nazoan u ulozi novinara. Ako smo u stanju vratiti se struci i njome se baviti po njezinim pravilima, jo uvijek bismo mogli pozitivno utjecati na razvoj bosanskohercegovake historiograv v fije usmjeravajui rad na nedovoljno neistraena podruja i neobraene teme. Nije smisao naeg rada da se neprestano vrtimo oko poznatih i obraivanih tema i tu i tamo ispravljamo poneki netoni navod, nego da irimo polje istraivanja na one teme koje jo nisu stigle na red ili nisu bile stekle status prioriteta. Takvim odnov v som prema istraivanju nae sveukupne prolosti, postignuti rezultati bi u potpunov v sti opravdali uloena materijalna sredstva, pouzdanjem bi odgovarali znanju i napov v rima istraivaa, a korisnicima bi pruili odgovore na njihova brojna radoznala pitav v nja. Ukratko, svi bi od takvog rada imali viestruke koristi. Stoga mi se ini nesretnom i nekorisnom zamisao o potrebi revizije historije, jer u tom zahtjevu puno toga nije jasno. Tako na primjer nije jasno mislili se pod hiv v storijom na prolu stvarnost koja je predmet povjesniarova istraivanja ili na hiv v storiografiju, odnosno na rezultate njegova strunog rada ili moda i na jedno i na drugo. Nema dvojbe da bi odgovor na svako od ovih pitanja bio razliit. Kako ulov v gu i poloaj i mogunosti povjesniara razumijem, on nema vlast nad prolom stvarv v nou, ona je zatiena od svih naknadnih intervencija, ona se ne moe prepravljati ni poljepavati. Ona je dostupna prolim, sadanjim i buduim generacijama istraiv v vaa, koji je mogu samo pregledati i manje ili vie uspjeno opisivati. Na opis ili
D. KovaevivKoji, Srednji vijek, u: Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945v1982). ANU BiH, Posebna izdaja, knj. LXV, Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 12, Sarajevo 1983, 31.
1
225
interpretacija prolosti nju nimalo ne mijenja, ona ostaje kakva je bila otpoetka. U toj injenici lei kriterij po kome je povijest magistra vitae i po kome se mjeri snav v ga naih objanjenja. Ukoliko pod historijom koju treba mijenjati shvatimo historiografiju, osobito noviju, nije do kraja jasno to tu treba revidirati, tko bi to trebao obaviti i na kraju zato bismo to morali initi?. Metodoloki gledano, ne bi bilo u redu revidirati stav v vove i zakljuke povjesniara druge polovice XIX. ili prve polovice XX. st. Na njiv v hove se pozitivne rezultate moramo oslanjati, a one u muuvremenu odbaene kao netone, nemamo se razloga iznova vraati. Oni vie ne predstavljaju nikakav prov v blem. On bi mogao nastupiti tek kad su u pitanju jo djelatni povjesniari i njihovi radovi, jer jedino oni sad puno vie znaju nego kad su se poeli baviti tim poslom. U ovom trenutku pred nama je velika obveza da odredimo prioritete i dobro isplaniramo teme koje bi valjalo poeti istraivati te da se okrenemo poslu umjesto da troimo snage na obraune i dokazivanja to je tko napisao i tvrdio te je li ba svav v ki kamen na svom mjestu. Razmiljajui pozitivno o naem zanatu i struci kojom se bavimo, smisao naeg djelovanja ne bi smio poivati na troenju energije i znanja na popravljanje onoga to su postigle generacije prije nas, pa i mi sami u svom dosav v danjem radu, nego bi sve raspoloive snage trebalo usmjeriti na one teme i pitanja koja se jo nije stiglo znanstveno uraditi. Takav pristup imao bi praktini smisao u injenici da bi se tako smanjivao prostor neistraenosti bosanskog srednjovjekovlja, a historiografija bi se obogatila novim radovima. Odabirom prioritetnih tema u stvari na pragu odgovornog osmiljavanja buduv v eg rada na polju prouavanja bosanskohercegovake povijesti u cjelini i pojedinav v no, po pojedinim razdobljima, dakle i njezina srednjovjekovlja. Prouavanje tog div v jela prolosti srednjovjekovne bosanske drave i drutva moralo bi se istodobno rav v zvijati u dva meusobno tijesno povezana, ali ipak dovoljno razliita smjera. Jev v dno od vanih podruja angairanja dananje bosanskohercegovake historiografije morao bi ostati rad na pronalaenju neobjavljene izvorne grae. Tu obvezu nijedan istraiva ne moe zaobii u svom poslu, pa je prikupljanje tih izvora ionako prisuv v tno u heuristikoj fazi svakog znanstvenoistraivakog rada. Odatle nije vie daleko do osmiljavanja da ta prikupljena graa, s onom koju su prikupili drugi istraivav v i, bude publicirana kako bi postala dostupnom to veem broju moguih korisnika. Taj posao bosanskohercegovaka historiografija, prije svega ona koja se bavi prouv v avanjem srednjovjekovne povijesti nije ozbiljnije ni zapoela, a razlog tom kanjev v nju valja potraiti u injenici da su se istraivai za svoje potrebe sluili postojeim zbirkama dokumenata objavljenih izvan Bosne i Hercegovine, u sredinama u kojima je vanost tog posla davno prepoznata.
226
Danas se u vezi s tim moe razmiljati u okviru dva mogua pristupa. Prvi bi pristup bio neto laki i jasniji, a odnosio bi se na prikupljanje izvorne grae koja je ve objavljivana u brojnim zbornicima do kojih i profesionalci danas sve tee mogu doi. Ta injenica, uz brzinu kojom bi se zbornici takve grae mogli prirediti, jak su argument za njezino ponovno izdanje, kojemu bi velika prednost bila u dostupnosti te kritikoj i modernoj obradi. Drugi pristup odnosio bi se na rad s neobjavljenom graom. Taj angaman za strunjake bio bi mnogo opravdaniji i korisniji, ali je izvev v dbeno zahtjevniji, jer bi se od prireivaa zahtijevalo dobro poznavanje pomonih povijesnih znanosti, napose paleografije, kritike izvora te jezika kojima su dokumenv v ti pisani. Taj bi posao iziskivao velika materijalna sredstva, koja se po pravilu teko nalaze. Smiljeno planirani rad na objavljivanju izvora poslije bi se viestruko vrativ v lo tako to bi se olakalo koritenje publicirane grae, smanjilo vrijeme da se do nje doe, smanjila bi se potreba za putovanjima generacijama povjesniara koji dolaze. Ukoliko bi se ovaj posao iroko zasnovao, moglo bi se razmiljati o razliitim kriv v terijima po kojima bi se razvrstavala graa po pojedinim zbornicima, npr. po mjestu postanka, karakteru, namjeni, jeziku i dr. U svakom sluaju, to je vaan zadatak nae historiografije u ovom trenutku i ne bi ga se smjelo ignorirati. U drugoj polovici XX. st. povjesniari bosanskog srednjovjekovlja osjetno usmjerili su svoje zanimanje prema problemima iz privredne i drutvene povijesti. Ta istraivanja dala su dobre rezultate, koji se istina mogu dopunjavati, ali i dav v nas predstavljaju bolje istraeno i objanjeno podruje bosanske prolosti. Pa i veliv v ka tema bosanskog srednjeg vijeka, Crkva bosanska, imala je svojih istraivaa. U vezi s njom valjalo bi upozoriti da je dolo do odreenog zaokreta unatrag, to je div v jelom uslijedilo kao posljedica ukljuivanja veeg broja istraivaa u kojih je elja za novim rjeenjima ila znatno ispred strpljenja da temu doista kritiki istrauju. Povijest drugih dviju kranskih crkava u srednjovjekovnoj Bosni nije pobuivala ni priblino zanimanje istraivaa, iako je i o njima napisano vie znanstvenih i priv v godnih radova. Slina bi se zapaanja mogla iznositi i u pogledu stanja istraenosti drugih tev v matskih podruja u kojima bi se evidentirala dobro istraena, slabo istraena i pov v tpuno neistraena pitanja i problemi bosanskog srednjeg vijeka, ali to ve ne bi bila glavna zamisao ovoga rada. Naime, ovdje nije rije o retrospektivi nego perspektiv v vi. Stoga bi ovom prilikom trebalo odrediti teme i podruja istraivanja koja bi imav v la prednost s obzirom na kadrovsko stanje u nas. Imajui to na umu, bilo bi neophov v dno voditi rauna o sloenijim temama koje bi mogli raditi povjesniari s odreev v nim iskustvom i reputacijom te o onima koje bi se radile u okviru programa strunog obrazovanja, u okviru magistarskih i doktorskih radnji. Prva skupina tema odreev v na je zanimanjem pojedinog istraivaa, dok je druga podlona planiranju i usmjerav v
227
vanju buduih istraivaa. Prve su kompleksnije, zahtjevnije i po trajanju izrade duv v lje, uglavnom petogodinje, a rezultirale bi monografskom obradom izabrane teme. Druge su skromnije, manje, prikladne za svladavanje metodologije rada, poetnikih istraivakih problema, ovladavanjem pomonih disciplina i sveukupnog znanja kov v jim se povjesniar slui u svom eruditskom radu. U prvom petogodinjem razdoblju, pa dobrim dijelom i u drugom, pri izboru tema prevladavale bi one za iju izradu bi bila neophodna mikro istraivanja. Takve teme mogle bi se nai u velikim procesima poput migracija, svakodnevice, drutvene strukture, kulturnih prilika, pismenosti, historijske geografije i dr. Teme prikladne za magistarske i doktorske radnje mogle bi biti usmjerene na prouavanje lokalne pov v vijesti pojedinih podruja srednjovjekovne bosanske drave. Istina, neke od tih tema su nedavno iznova obraivane, poput Donjih Kraja i Humske zemlje, ali izvan bov v sanskohercegovake historiografije. Pojava takvih radova moe biti i vrlo korisna i vrlo poticajna, po cijenu oitih razlika u interpretaciji faktografskih injenica. I razliv v ke mogu biti historiografska, ne nuno i povijesna, istina. Za istraivae to stanje ne predstavlja veliki problem, jer su u razlike utkana polazita i pristupi dotinog istrav v ivaa problematici kojom se bavi. Na to stanje moramo se navikavati, pa e nam manje strana izgledati primjedba i injenica da su vodei ljudi koji se bave bosanv v skohercegovakom povijeu sa strane. Tek kad se u barem dva petogodinja ciklusa obrade vanije teme i proue pitav v nja iz lokalne povijesti i historijske geografije, moi e se s vie optimizma razmiv v ljati o ideji izrade cjelovite povijesti Bosne i Hercegovine. Bez prethodne studiozne obrade vanijih pitanja sveukupne bosanskohercegovake povijesti teko bi se mov v gao realizirati davno ve zamiljeni projekt Povijesti Bosne i Hercegovine. Uloene napore treba cijeniti i od njih polaziti u buduem radu, ali novim je naporima neov v phodno krenuti dalje u obradu onih pitanja koja su do danas ostala po strani. U prov v tivnom ni ova generacija povjesniara nee ispuniti svoju obvezu. Njezin propust bit e vei, jer dio prigovora koji se kao opravdanje mogu uti, danas vie ne vrijedi. Istina, stanje u kome se danas nalazi bosanskohercegovaka historiografija opterev v eno je novim i drukijim problemima. Njih povjesniari takoer moraju postupno rjeavati kako im ne bi usporavali ili ak potpuno blokirali rad.
228
OSNOVNI PROBLEMI HISTORIJE BOSNE I HERCEGOVINE OSMANSKOG PERIODA

Enes PELIDIJA Filozofski fakultet, Sarajevo
U milenijskom postojanju Bosne skoro pet stoljea se odnosi na njen osmanski period. Jedna od injenica oko koje se svi bosanskohercegovaki historiari / povjev v sniari slau je da je to vrijeme od pada srednjovjekovne Bosanske kraljevine 1463. do Berlinskog kongresa 1878. godine, tj. punih 415 godina. Isto tako, za osmanski pev v riod se indirektno vee i vrijeme od prvog upada osmanskih akindija na tlo srednjov v vjekovne bosanske drave 1386. godine i koje do propasti Kraljevine sa kraim ili duim vremenskim intervalima traje u narednih 77 godina. Ovome se moe dodati i 30 godina od Berlinskog kongresa (1878) do austrovugarske aneksije Bosne i Hercev v govine (1908), kada je formalno v pravno ovaj prostor slovio i dalje kao sastavni dio Osmanskog carstva. Na osnovu navedenog moe se kazati da je osmanski period to direktno, a to posredno, trajao ukupno 522 godine. To je i razlog da su se vremenom osmanske vladavine u Bosni u proteklom periv v odu bavili najistaknutiji orijentalisti, historiari i znanstvenici drugih disciplina. Uov v stalom, o tome nam govori bogata i raznovrsna struna literatura. Brojne studije, rav v dove i priloge o tome pisali su znanstvenici sa ovog tla, meu kojima su Salih Sidv v ki Hadihuseinoviv Muvekkit, Safvetvbeg Baagi, iro Truhelka, Vladimir Prelog, Sejfudin Kemura, Vladimir orovi, Hamdija Kreevljakovi, Vladislav Skari, Nev v dim Filipovi, Branislav urev, Hamid Hadibegi, Hazim abanovi, Adem Hanv v di, Milan Vasi, Eref Kovaevi, Fehim D. Spaho, Avdo Sueska, Muhamed Filiv v povi, Ahmed S. Alii, Galib ljivo, Fehim Nametak, Amir Ljubovi, Mustafa Imav v movia, Behija Zlatar, Medida Selmanovi, Hatida arvDrnda, Aladin Husi, Rav v miza Smaji i drugi. Ti radovi su pomogli da se i ira, a ne samo znanstvena javnost, upozna dobrim dijelom o prolosti osmanskog perioda Bosne i Hercegovine. O stav v rijoj generaciji ovih znanstvenika i na njihove radove, te znanstvene rezultate do kov v
229
jih su doli, vrlo pregledno je pisao akademik Avdo Sueska.1 Takoe su o novim rav v v dovima ovih i drugih znanstvenika koji su pisali o osmanskom periodu u zadnjim dev cenijama XX stoljea podneseni referati na meunarodnom skupu u Sarajevu 4. i 5. 11. 1999. godine, a u povodu etrdesetogodinjice postojanja i rada Instituta za istov v riju u Sarajevu.29 I dok su starije generacije znanstvenika, uglavnom, pisale o Bosanskom ejalev v tu na osnovu izvora orijentalne osmanske provenijencije, u zadnje vrijeme uz sasvim opravdanu i nezaobilaznu bogatu osmansku grau sve vie se koriste izvori zapadne provenijencije koji su pisani na latinskom, talijanskom, njemakom i drugim jeziciv v ma. Ovi izvori su, uglavnom, pohranjeni u arhivima Dubrovnika, Zadra, Zagreba, Beograda, Bea, Venecije, Rima i drugih mjesta koja su imala kontakte sa ovim prov v storom. Oni obogauju mnoga naa dosadanja saznanja. Istovremeno su neke raniv v je teze, koje su dugo vremena nekritiki prihvaane, kao i terminologija, podvrgnute struno znanstvenoj provjeri. To je dovelo do izvjesnih korigiranja dosadanjeg piv v sanja. Tako, naprimjer, vie se u ozbiljnim znanstvenim krugovima ne postavlja pitav v nje kakav je bio poloaj Bosne, odnosno Bosanskog ejaleta kao pokrajine u sastavu Osmanskog carstva. Ranije, ne rijetko idealizirana ili vulgarizirana slika o tome, ustuv v pila je mjesto realnijem pristupu. Ova pogranina osmanska pokrajina imala je onav v kav tretman kako je u datom momentu odgovaralo sultanu i Visokoj Porti. Niti je bila u neto naglaeno povlatenom, ali isto tako ni u zaputenom i proganjanom poloav v ju. To su novi momenti koji uz izuzetno korisne studije i radove veine ranijih osmav v nista daju preciznije odgovore na mnoga brojna pitanja za koja se ranije mislilo da su znanstveno apsolvirana. Isto tako je naputen znanstveno neodriv naziv Tursko carstvo, turski period i slino, te svi bez izuzetka ne samo u Bosni i Hercegovini, kao i u najveem dijelu ex v jugoslovenskog prostora piu o Osmanskom carstvu, osmanskom periodu, ejaletu, devirmi i drugim nepreciznim terminima kako je uobiajeno u znanstvenim krugovima. I pored brojnih napisanih i publikovanih knjiga o administrativno upravnoj pov v djeli prostora dananje Bosne i Hercegovine u osmanskom periodu, njenoj politikoj,
Avdo Sueska, Osnovni rezultati poslijeratne bosanskohercegovake istoriografije o osmand d sko turskom periodu i njeni dalji rezultati, Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegov v vine (1945v1982), ANU B i H, Posebna izdanja, knj. LXV, Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 12, Sarajevo 1983, 37 53.
1
Enes Pelidija, Osnovni rezultati bosanskohercegovake historiografije osmanskog perioda (od 1463. do kraja XVIII stoljea ) u posljednje dvije decenije XX stoljea, Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, 29, Sarajevo 2000. godine, 89110; Ahmed Alii, Historiografska literatura koja se odnosi na historiju Bosne i Hercegovine u 19. stoljeu, Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, 29, Sarajevo 2000. godine, 111 116.
2
230
vojnoj, privrednoj i kulturnoj prolosti, pred mlae generacije osmanista, historiav v ra, znanstvenika uope, postavljaju se jo mnoga pitanja na koja znanost eka odgov v vore. Po mom miljenju, u ovom trenutku to je do sada nedovoljna izuenost prostora Bosanske krajine v teritorije koja je bila u sastavu klikog i bihakog sandaka, zatim prostora koji su vie stoljea pripadali novopazarskom, a koji su od XV do XIX stov v ljea bili u sastavu bosanskog i hercegovakog sandaka, o Bosni XVII stoljea, mnov v gim mjestima i pojedicima koji zasluuju da se o njima vie zna, a do sada se samo fragmentarno, pa i pogreno pisalo. Izuzetnu panju treba jo vie posvetiti privrednoj i kulturnoj prolosti, kao i obrazovno znanstvenom radu ljudi iz ovog perioda. Jo mnoga bosanskohercegovaka mjesta, koja su kao urbane sredine nastale u osmanv v skom periodu, do sada su znanstveno ostala neizuena itd. Jedno od centralnih pitanja je dalje izuavanje stanovnitva i migraciona kretanja. Iako je o tome odran i meuv v narodni skup, ipak je te 1989. godine samo djelimino dat odgovor na mnoga pitanja vezana za migracije osmanske Bosne.310 O svemu navedenom mlae generacije piu u svojim magistarskim radovima, doktorskim disertacijama, te referatima i radovima u strunim asopisima, obogauv v jui time naa dosadanja znanja. Jedan od veih problema koji se odnosi na historiografiju u Bosni i Hercegovini predstavlja brza smjena generacija. Naime, za kratko vrijeme iz ove sredine otili su, to zbog starosti ili bolesti, znanstvenici koji su najvie doprinijeli da Sarajevo i Bov v sna i Hercegovina, kada je rije o osmanskom periodu, bude ispred drugih sredina ex v Jugoslavije. Veina navedenih osmanista bila je prisutna na svim znaajnijim meuv v narodnim znanstvenim skupovima. I sami su ih organizirali. Podnesene referate tamv v pali su u posebnim zbornicima. asopis Orijentalnog instituta uz Sarajeva Prilozi za orijentalnu filologiju svojev v vremeno je bio uvrten u 30 referencijalnih asopisa ove vrste u svijetu, a stariji brov v jevi asopisa Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine su, uglavnom, objav v vljivali teme iz perioda osmanske Bosne. Mnoga izuzetno vana i znanstveno obraev v na pitanja od strane najuglednijih osmanista su u vidu lanaka napisana i tampana u ovim asopisima. Njima su se u zadnjim decenijama XX stoljea pridruili i asopisi Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, Istorijski zbornik iz Banja Luke i Hercegovid d na asopis za kulturno i istorijsko naslijee iz Mostara. I u drugim sredinama su se pojavili lokalni asopisi u kojima su tampani i historijski radovi osmanskog perioda toga kraja. Isto tako je u to vrijeme objavljeno i vie studija koje se odnose na osmanv v ski period Bosne i Hercegovine. Sve je izgledalo da e u narednom periodu na ovom polju biti jo uspjenije i za znanstveni rad i publikovanje radova jo bolje.
3
Migracije i Bosna i Hercegovina, Sarajevo: Institut za istoriju, 1990, 1 v 671 231
No, sva deavanja i rat imali su velike negativne posljedice. Paljenjem zgrade v Orijentalnog instituta u Sarajevu, u plamenu je nestalo na stotine orginalnih dokuv menata osmanske orijentalne provenijencije i drugih originalnih dokumenata i kopiv v ja koje su decenijama prikupljane i sa ljubavlju uvane i koritene za rad od svih zav v poslenih u ovoj instituciji, kao i bogata struna literatura sa 20 000 knjiga.411Slino je bilo i sa Nacionalnom i univerzitetskom bibliotekom iz Sarajeva. Dio arhivske grae je stradao i u drugim ratom zahvaenim sredinama. Ipak, u proteklom periodu od 1996. godine je dio izgubljenog u izvjesnoj mjeri nadoknaeno. Posebno je za ovu sredinu vano to je iz Ciriha gdje je radio Bonjad d ki institut zaklada Adil bega Zulfikarpaia izuzetno bogata i raznovrsna arhivv v ska graa i struna literatura prenijeta u prostorije ove Zaklade u Sarajevu. To je jev v dan od izuzetno vanih i znaajnijih dogaaja koji obogauje ovu zemlju, a za znanv v stvenike koji se bave osmanskom Bosnom obogatiti njihova saznanja. To je jedna od rijetko znaajnih i vanih pozitivnih pojava u posljednjih 15 godina. Kada je rije o stavu drave i predstavnika vlasti na svim nivoima moe se konv v statovati da ona nije ni priblino zadovoljavajua. Nije samo dovoljno odobriti zapov v slenje nekog mlaeg i talentovanijeg historiara. Potrebno mu je omoguiti to vie arhivskih istraivanja u domaim i stranim arhivima, odlaske sa referatima na meuv v narodne skupove i slino. Tako se radi u svijetu, a tako su to radile i nae starije genev v racije. Isto tako se za odreene projekte iz osmanskog perioda Bosne i Hercegovine u pravilu kandidati koji konkuriu u dravnim institucijama i udruenjima bez ikakvog objanjenja odbijaju. Oni uporniji koji i pored svih izazova i potekoa zavre svoje teme i pripreme ih za publikovanje, ponovo nailaze na tekoe. Predstavnici dravnih institucija ih najee ne sufinansiraju, iako konkursima ispunjavaju uslove, a sami izdavai su za ovu vrstu knjiga manje zainteresirani zbog njihovog malog tiraa i slav v bog profita. Pa ipak, historiari su uspjeli da odre jedan broj asopisa koji redovno izlaze: Prilozi za orijentalnu filologiju, Prilozi Instituta za istoriju, Hercegovina ad d sopis za istorijsko i kulturno nasljee, a u Tuzli se ak tampa i novi historijski asov v pis Saznanja asopis za historiju. Ovih dana se na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu ponovo radi na oivljavanju Godinjaka Drutva istoriara. Sve te pozitivne aktivnosti su rezultat entuzijazma, rada i truda pojedinaca i znanstvenika u institucijama gdje su zaposleni. Uporedo sa ovim na postdiplomskom studiju Odsjeka za historiju na Filozofv v skom fakultetu u Sarajevu i Tuzli vie postdiplomaca je napisalo i uspjeno odbranilo magistarske radove, a u Sarajevu i doktorske disertacije. To je nova generacija koja uz pomo i podrku starijih kolega stasava u svom znanstvenom radu i razvoju. Iako bez
4
17. 05. 1992. godine.
232
vee i konkretnije materijalne pomoi ire drutvene zajednice, sadanji znanstvenici koji se bave osmanskom Bosnom obeavaju da e vratiti ono mjesto i ulogu koju je ova sredina imala prije izvjesnog vremena. Da bi to uspjeli, pored rada i prevazilaenja brojnih potekoa potrebno je perv v manentno ukazivati ne samo znanstvenoj, nego i iroj javnosti, da historiarima koji se bave osmanskim periodom Bosne i Hercegovine, kao i njihovim kolegama iz druv v gih perioda od antike do savremene historije, treba pruiti pomo i adekvatna matev v rijalna sredstva koja su neophodna za svaku, pa i ovu vrstu posla i rada. Isto tako, na ovo trebaju ukazivati i nae kolege koji su lanovi ANUBiH i drugih poznatih domav v ih i inozemnih institucija. I na kraju, kao i svaki posao i ovaj treba da se radi orgav v nizirano i znanstveno utemeljeno bez ikakve ideologizacije i politikanstva sa jedinim ciljem v da se pie istinito.
233
GLAVNI PROBLEMI HISTORIJE BOSNE I HERCEGOVINE U XIX STOLJEU 1789v1878.

Galib LJIVO Filozofski fakultet, Tuzla
Istraivaki rad za historiju Bosne i Hercegovine u XIX stoljeu, ovdje u prv v v vom redu ukazujem na razdoblje od 1789v1878. godine, nije okonan. Noviji dogav aji krajem XX stoljea (prije svih, Rat za podjelu Bosne i Hercegovine 1992d1995) koji su Bosnu i Hercegovinu ubacili u vrtlog zbivanja na Balkanu, izazvali su opu znatielju za ovu zemlju pored ostalog, i za njenu historiju od najstarijih vremena do danas, a posebno za historiju u XIX stoljeu. Ispunjavajui ovu radoznalost ljudi od v struke i prosjeno obrazovanog stanovnitva za historiju Bosne i Hercegovine, u pov v slijeratnom periodu, za kratko vrijeme, objavljeno je vie historiografskih djela. Vev v ina njih nisu rezultat temeljitih istraivanja arhivske grae, te imaju vie pseudohiv storijski i amaterski karakter, sa puno nepotrebnih uoptavanja i duhovitih nagaanja ili ponavljanja poznatih historijskih podataka, nego ozbiljnih naunih radova. v I pored toga to je upravo posljednjih godina objavljeno vie monografija iz hiv storije Bosne i Hercegovine, ipak su i u njima historijski odsjeci nejednako obraeni. Svakako je to posljedica toga to pojedine epohe nisu podjednako istraene, ili, pak, v i zbog toga to objavljena djela nisu bila na provjeri naune javnosti, prije svih struv v ne kritike. Nema sumnje u to da se ovo odnosi i na XIX stoljee, posebno za vrijev me posljednjih sto godina osmanske uprave, iako je upravo za to razdoblje historije Bosne i Hercegovine vie istraivaa objavilo rezultate svojih istraivanja. v Savremeni historiar da bi istraio zbivanja u ovom vijeku mora savladati veliv ko vremensko razdoblje da bi se pribliio linostima i razumio dogaaje u kojima su uestvovali, te razrijeio njihovu ulogu u njima. Osim toga, da bi bio pouzdan, mora istraiti mnogo historijskih izvora pisanih najmanje na domaem jeziku i mnogo vie na turskom, njemakom, talijanskom, francuskom, engleskom, latinskom i ruskom jeziku, razasutih u mnogim arhivima u zemlji i inostranstvu. Nama se ini da je uprav v vo zbog toga izuavanje historije ovog perioda jo uvijek nedovoljno istraeno, a i ono to je istraeno nije postalo svojina obrazovanog ovjeka, pa ak ni prosjenog
234
znalca historije, a kamoli da je pretoeno u normativne kolske udbenike ili ulo u ope sinteze ili enciklopedije. Usudiemo se spomenuti samo neke od pravaca koji v bi mogli biti predmet daljeg prouavanja jer su uoljive praznine u zajednikom znav nju koje se mogu popuniti samo narednim istraivanjima. v Prvo, do sada je izostala opeprihvatljiva periodizacija historije Bosne i Hercev govine u posljednjih sto godina osmanske uprave. Mi smo se osmjelili da to uinimo i to tako to smo u historiji Bosne i Hercegovine izdvojili ove cjeline: 1.) od 1788. do 1812. godine; 2.) od 1813. do 1826. godine; 3.)od 1827. do 1848. godine: 4.) od 1849. do 1853. godine; 5.) od 1854. do 1860. godine; 6.) od 1861. do 1869. godine; 7.) od 1869. do 1875. godine; 8.) od 1875. do 1878. godine.
v Svaki od ovih perioda zaista ima svoje specifinosti iako bi se i u okviru ovih rav zdoblja trebala i mogla izvriti periodizacija, kao, naprimjer, u razdoblju 1827v1849.: v ukidanje janjiara 1827.; pokret Huseinbega Gradaevia 1831v1832.; odjek reforv v mi od 1834.; pokret Alivpae Fidahia 1837.; Gloina buna 1840.; pokreti u Bosanv skoj krajini 1843v1849. i pokuaj reformi poreskog sistema 1847v1848. godine. v Drugo, historiari prate uestalost nemira u Bosni i Hercegovini skoro u cijev v lom razdoblju od 1789.v1878. godine. Svi historijski izvori ukazuju na to da su u prv voj polovini XIX stoljea ovi nemiri bili istupi srednjeg socijalnog sloja stanovnitva v islamske vjeroispovijesti; u drugoj, bune agrarne prirode pravoslavnog i muslimanv skog seljatva. Ostali su neizueni njihovi uzroci, ukoliko se ovi uzroci, kao to se dosad inilo, ne poistovjete sa nemirima protiv sprovoenja reformi u Osmanskom v carstvu ili borbom za osloboenjem od osmanske uprave, to smatramo nedovoljv v nim, pa i povrnim, upravo zbog stijenjenosti vidika koji su esto nalije profesiov v nalnog bavljenja jednom historijskom pojavom. Zbog toga to se historija, i u cjeliv ni i u pojedinostima, mora znati u njenoj sveukupnosti da bi se imalo smjelosti ui u prikaz bilo koje njene pojedinosti posebno kad je rije o uestalim dogaajima, dalja istraivanja su neminovna, u Bosni i Hercegovini posebno za XIX stoljee. v Tree, kod onih nemira u kojima je uestvovalo samo muslimansko stanovniv tvo, na primjer u prvoj polovini XIX stoljea, uoava se njihov lokalni karakter i pri v tom se izdvaja uestala nepovezanost na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine. ev sto su bune zametane u Bosanskoj krajini, ili u Hercegovini ili u srednjoj Bosni, pa v i Sarajevu, ali i u Posavini, tu su poele, tu i prestale, a da nisu imale odjeka u druv v gim krajevima. Ta pojava, koja se moe pratiti i u drugim razdobljima, moe uvrstiv ti u pojave dugog trajanja, presudno je uticala na uspjeh ustanika. Nema sumnje u to da je osmanskoj upravi bilo lake savladavati pojedinane centre nemira, nego, u v isto vrijeme, na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine. Tu pojavu su istraivai uov
235
ili, ali je jo nisu istraili pa bi trebalo nastaviti istraivanje u tom pravcu zbog njev v ne uestalosti u historijskim zbivanjima. etvrto, u posljednjih sto godina osmanske uprave u Bosni i Hercegovini vrlo esto je primjenjivana kaznena mjera izgona voa nemira iz Bosne i Hercegovine kao nepoudnih podanika, a kad je u pitanju Bosna i Hercegovina, onda, uglavnom, uglednih ljudi koji su mogli biti voe u presudnim zbivanjima. Na Uzvienoj Porti je dosta kasno uoeno, prvi put u vrijeme valije Osmanvpae Sulejmanpaia, kako se v tom mjerom slabi odbrana Bosanskog ejaleta. Koliko je to uticalo na pruanje otpov v ra stranim zavojevaima, pa i okupaciji Bosne i Hercegovine, je pitanje koje bi trev balo podrobnije ispitati. Peto, historiar se susree i sa nedovoljno razgranienim zajednikim nazivom za stanovnitvo Bosne i Hercegovine. U historijskim izvorima stanovnitvo Bosne u XIX stoljeu se najee naziva Bonjaci bilo da su islamske, katolike ili pravoslav v vne vjere, rjee turci za muslimane, a od druge polovine XIX stoljea sve vie Hrv v v vati za katolike odnosno Srbi za pravoslavne. Od sredine XIX stoljea, ejaletske vlav sti su i slubeno zabranile da se pravoslavno stanovnitvo naziva Srbima odnosno katoliko Hrvatima, kao to je to, koliko je nama poznato, prvi put uinio amilv v paa 1853. godine. Da se opredjeljuju kao Hrvati, katolike su na to poticali iz Austriv je odnosno Hrvatske, pravoslavne, pak, iz Srbije. Ipak, ta zabrana nije sprovoena, v a onda je ime Bonjak prevladao za muslimane. Produeno poistovjeivanje bosanv skih muslimana sa turcima je jedan od dogaaja dugog trajanja i to bi moglo imav v v ti, i ima, druge tendencije u vrijeme kada se narui mir u Bosni i Hercegovini u kov jem su izraene teritorijalne pretenzije, to u XIX stoljeu nije bio rijedak sluaj. S v tim u vezi mnogi planovi o cijepanju, odnosno podjeli Bosne i Hercegovine, su toliv v ko uestali da ih nisu mogli zaobii ni historiari susjednih drava, a historiari Bov sne i Hercegovine su ih samo naznaili, ali ne i pomno istraili. Da li zbog toga to bi njihovim prouavanjem kao historiari prestali da budu znalci historije koji samo v kazuju podatke u prii o prolosti, i postaju filozofi historije to jest mislioci koji rav v zmiljaju o stvarima i iz prolih zbivanja izvlae pouku za vrijeme koje dolazi, niv smo pronikli u to, ali da ih treba istraivati u to smo uvjereni. esto, nije teko uoiti da nedostaje dublje poznavanje historijskih linosti koje su imale uticaj na zbivanja u jednom mjestu, zaviaju ili u Bosni i Hercegovini. Kad v je rije o Bonjacima, do sada nije napisana monografija o Sulejmanvpai Skopljav ku, o Huseinbegu Gradaeviu, o Alivpai Rizvanbegoviu, o Mahmudvpai Tuzli, o Alivpai Fidahiu, o Hasanagi Beireviu Pekom, Fadilvpai erifoviu, o Alivpai v Fidajiu i drugima. O njima nemamo ni historijskog romana. Ono to se o njima najv ee zna skoro uvijek je preuzeto iz historijskih izvora susjednih zemalja, ponajv v vie iz novina, koje o njima svjedoe neprovjerenim podacima s ciljem izazivanja odbojnosti i prema linosti i prema osmanskoj vlasti koju su zastupali. esto su te
236
vijesti bile toliko izokrenute da su ih morali demantirati ak i strani konzuli koji su v izbliza pratili dogaaje i bili mnogo bolje upoznati sa linostima i prilikama u Bov sni i Hercegovini, i uope, o svemu to se dogaalo, od dopisnika novina koji su o v tome izvjetavali. Ova konstatacija se posebno odnosi na Hasanagu Beirevia Pev kog, Huseinbega Gradaevia ili Osmanbega Tuzlia sina Mahmudvpae Tuzle, te v Alivpae Rizvanbegovia. Oni su bili nosioci stalekog ureenja Bosanskog vilajev ta. Progonom iz Bosne ili onemoguavanjem uestvovanja u vlasti, bilo lokalnoj ili v vilajetskoj, onemogueni su da odigraju ulogu nosioca progresa. Slabljenjem stalev v kog ureenja, stanovnici Vilajeta Bosna, ostali su ne samo bez gornjih slojeva i bov ljih pojedinaca, nego i bez one vertikale koja bi narod u cjelini upravljala u pravcu uspona. Izostale su historijske sinteze o stalnom smanjivanju plemikih porodica i uglednih pojedinaca zbog stradanja u uestalim ratovima, bilo u osmanskoj vojsci v na svjetskim ratitima ili uguivanjima buna u susjednim krajevima, a onda i prejav kim kanjavanjima Derendeli Alivpae, Delalvpae, Abdurahimvpae i Omervpae. v Bilo je previe smaknua za jedno historijsko razdoblje. Da li je Uzviena Porta njiv hov gubitak mogla nadoknaditi popunjavanjem visokih ili niih inovnika na skoro sve upravne, sudske i vojne poloaje u Bosni i Hercegovini ljudima iz drugih dijelov v va Carstva, nije istraeno. Spoljni znak te prakse bio je openito prihvaen, a stanov v v vnici Bosne bilo da su muslimani, pravoslavni ili katolici nisu podnosili te strane iv v novnike. Iz dosadanjih istraivanja proizlazi kako progonom domaih uglednih ljuv v di prilike u Ejaletu Bosna nisu vidljivo smirene, niti su reforme uspjenije sprovedev ne. Istraivanjem ove pojave otklonili bi se ili potvrdili, uvrijeeni sudovi o tome da su oni bili konica naprednih reformi koje je propisivala centralna osmanska vlada. Sedmo, mee Bosne i Hercegovine u ovom vijeku nisu sporne, bar one koje ine v granicu izmeu Osmanskog i Habsburkog carstva. Ovi granini sporovi, osim izlav v za Bosne i Hercegovine na Jadransko more, samo su uzgredno spominjani u sintev zama. Ipak, na pojedinim mjestima ove dvije drave su se sporile i tom prilikom se u vie navrata zavirivalo u meudravne ugovore, pregledane su skice i planovi koji v su na osnovu tih ugovora sainjeni, ponovo su tumaeni zapisnici komisija za rav zgranienje i pozivani na svjedoenje stanovnici spornih podruja i slino. Posebno v se to dogaalo oko izlaza Bosne i Hercegovine na Jadran, odnosno Neuma i Sutoriv ne, ali i na bosanskovlikoj granici, te razgranienju na Savi kod Bosanskog Novog, v onda pitanje ada kod Bosanskog Novog, ali i na Drini zbog mijenjanja korita ove riv jeke i posebno spor oko Malog Zvornika i Sahara, koji su bili u sastavu Zvornikog sandaka, a nalazili su se na desnoj obali Drine. Svi ovi granini sporovi nisu bili na gusto naseljenim podrujima, niti je bilo rije o posebno plodnom teritoriju, a nije ni veliko zemljite, u pitanju su strateki poloaji ovih podruja. S tim u vezi svakako je i estoko protivljenje Bosanaca svakoj promjeni granica na tetu njihove domovine. Ovaj patriotizam Bosanaca skoro se stidljivo prikazuje, esto kao borba za obranu
237
islamske vjere, osmanske drave i slino. Tek u drugoj polovini XIX stoljea konzuli stranih zemalja uoavaju ovu pojavu i istiu da e svaki napad na Bosnu i Hercegov v v vinu naii na otpor Bonjaka poto je kod njih ukorijen patriotizam iznad svega. Nav redna istraivanja, ne samo historiara, sigurno bi odgovorila sa vie sigurnosti nego to su vienja koja se proturaju iz ugla graanske historiografije ovog vremena. v U XIX stoljeu zaeti su pokreti nacionalnog osvjetavanja na naim prostoriv ma. Njihovo irenje na pravoslavno i katoliko stanovnitvo Bosne i Hercegovine v vie se osjetilo od sredine ovog stoljea. Ono se sprovodilo preko crkvenih instituciv ja, ali i pomaganjem irenja kola i doturanjem listova, asopisa i knjiga iz Hrvatske v i Srbije. Ono na ta osmanske vlasti nisu obraale panju jeste i dodjela dravljanv stva pograninom stanovnitvu, ali i insistiranjem na odravanju privremenih oblika posjeda kao stalnih austrijskih dravljana, kao na primjer prava na ispau i sl. Osim toga, proirivanjem prava zatite na katoliko stanovnitvo, Austrija je ostvarivala sve vei utjecaj u Bosni i Hercegovini koji je ve imala kontrolom trgovakih poslov v v va i osnivanjem est konzularnih ustanova. Ovo je niz pojava koje nisu dovoljno izuv ene i koje treba da historiari podvrgnu pod svoju lupu istraivanja. v Iako je ve objavljeno nekoliko hrestomatija historijskih izvora i vie zbirki dov v kumenata ili dokumenata pojedinano odnosno u prilogu objavljenih djela, ipak, nev v dostaje plansko izdavanje historijskih izvora za ovo razdoblje. S obzirom na razasuv tost historijskih izvora u mnogim evropskim arhivima, pa i u sklopu ureenih serija v dokumenata, istraiva zaista mnogo vie vremena provede na pronalaenju i izdvav janju dokumenata nego to mu je potrebno da bi sroio historijsku priu o odsjeku historijskog razdoblja ili pojavi koju istrauje. Ukoliko bi se sistematski prilo objav v v vljivanju historijskih izvora, pa i paralelno objavio njihov prevod na bosanskom jev ziku nema sumnje u to da bi to olakalo istraivaima studiozniji prilaz historijskom v objanjavanju minulih dogaaja ili linosti. Pri tom ni u kom sluaju to ne bi otklov v nilo potrebu arhivskog rada. Prava historija mora znati ta se dogodilo i to tano onav v ko kako se neto zbilo ili dogodilo. Primarni izvori su nezamjenljivi, a dokumentarv na graa svojom raznovrsnou omoguava potpunu analizu. Taj put istraiva moe ostvariti samo radom u arhivima, i on se niim ne moe zamijeniti. Primjera radi, ja v sam dugi niz godina istraivao u bekim arhivima u kojima ima nebrojeno mnogo arv hivske grae, a neke su zbirke kao Konzulat Travnik 1808v1821. potpuno sauvane i mogle bi initi jednu ediciju dokumenata ili zbirke dokumenata Konzulata Kraljev v vine Pruske. ak smo u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine o tome vodili razgovore, ali je samo na tome i ostalo. Zbog ovih manjkavosti, znanja historije Bosne i Hercegovine su nedovoljna, u kolskim udbenicima povrna, u opem narodnom znanju nedopustivo manjkava, to bi trebalo mijenjati u jednom duem vremenskom razdoblju.
238
STANJE BOSANSKOHERCEGOVAKE HISTORIJSKE NAUKE I NJENI BUDUI ZADACI

Zijad EHI Filozofski fakultet, Sarajevo
U posljednjih est godina odrana su dva nauna skupa iji je predmet razmatrav v v nja bilo stanje bosanskohercegovake historiografije u posljednje dvije decenije. Nav v uni skup odran 1999. godine postigao je postavljeni cilj: da se sagledaju dostignuv a bosanskohercegovake i strane historiografije u posljednje dvije decenije. Najvei dio posla je bio uraen i naredni korak logiki je trebao predstavljati njegov nastavak, v gdje bi se dale ocjene radova i ukazalo na budue zadatke bosanskohercegovake hiv storiografije. Meutim, on je izostao. v Drugi nauni skup je odran 2001. godine i posveen je historiografskim radoviv ma o Bosni i Hercegovini u naoj i stranoj historiografiji posljednjih 10 godina (1991v 2000). Oba ova skupa su prola bez donoenja zakljunih ocjena, svodei se na registrov v vanje, a ne ocjenu do sada napisanog. Stoga se ponovo pokazuje potreba za skupom sa unaprijed postavljenim jasnim zadatkom: da se da ocjena napisanog, vide njegove dobre i loe strane i odrede budui zadaci koji stoje pred historiarima. Veliki dio izlaganja na ovim skupovima nije se uklapao u tematske okvire, niti u v njihov zadatak da se da ocjena radova nastalih u bosanskohercegovakoj i stranoj hiv storiografiji. v Osvrnuo bih se na historijske radove iji su predmet razmatranja Bosna i Hercev govina u periodu austrougrske uprave. Izuavanju bosanskohercegovake prolosti u v ovom vremenskom okviru uvijek je posveivana velika panja jer su se u njemu dev sili prelomni dogaaji koji su imali krupne posljedice. Do 1992. godine je objavljeno v vie monografija koje su sintetiki obuhvatile pojedine aspekte i dale znaajne rezulv v tate u prezentiranju prolosti Bosne i Hercegovine. Iako je u istraivanjima dominirav v la problematika iz politike historije, privreda i drutvo Bosne i Hercegovine u periov du austrougarske uprave bili su, takoer, predmet irih razmatranja historijske nauke, v pa je u ovoj oblasti nastalo niz rasprava, lanaka i drugih priloga u kojima je prikazav
239
na austrougarska privredna politika i privredni i drutveni razvitak Bosne i Hercegov v vine u periodu od 1878. do 1918. godine. v Agresija na Bosnu i Hercegovinu 1992v1995. imala je krupne posljedice na stav nje bosanskohercegovake historiografije, historiografije jugoistone Evrope, pa i ire, a kao posljedica toga povean je interes za prolost i traenje u njoj odgovora na v aktualna zbivanja. U tom razdoblju u Bosni i Hercegovini, a takoer i u njenom suv v sjedstvu, historijska nauka se pretvorila u instrument aktualne politike, pa je nestav v lo mjesta za kritike analize historijskih izvora i njihovo objektivno vrednovanje i inv v terpretiranje. Veim djelom historijskoj nauci se nude manje ili vie uspjene kompiv lacije ve datih rjeenja. Tematska zastupljenost pokazuje da je interes fokusiran na v teme koje se odnose na vlastitu naciju, granice, politiku historiju, regionalnu i lokalv nu problematiku. Istraivanje ekonomske i socijalne komponente bosanskohercegov v vake prolosti gotovo u cjelini je zanemareno. v U obradi pojedinih aspekata bosanskohercegovake prolosti u bosanskohercev govakoj historiografiji dominiraju krai prilozi, neujednaenog kvaliteta i naunih dometa, kao i nedostatak obimnijih studija koje predstavljaju preduvjet za stvaranje historiografskih sinteza. Malo je djela pisanih na osnovu nove, neobjavljene arhivske v grae, to je ipak preduvjet za reinterpretacije ideoloki obiljeenih razmatranja i inv terpretacije tema koje su samo fragmentarno zastupljene u historijskoj nauci. Kada je rije o izuavanju historije Bosne i Hercegovine u doba austrougarske v uprave glavni problem predstavlja nedostatak naunog kadra. Tim periodom bosanv skohercegovake historije ranije se bavio vei broj historiara, a sad je ve evidentan taj nedostatak. Smjena generacija tu prolazi suvie bolno. v Neto i o buduim zadacima, kako krenuti dalje. Postojee stanje u bosanskoherv v cegovakoj historiografiji mogue je prevazii postavljanjem osnova novog srednjov ronog i dugoronog programa istraivanja prolosti Bosne i Hercegovine. Postoji velika potreba za skupom na kojem bi se definisali budui zadaci bosanskohercegov v v vake historiografije u narednom periodu. U tom cilju potrebno je formirati koordinav v ciono tijelo koje bi izradilo dugoroni i srednjoroni program istraivanja, sa definiv v sanim ciljevima i dinamikom rada. Vaan zadatak predstavlja i osiguranje materijalv ne osnove, posebno radi podizanja mlaeg naunog kadra. v U diskusijama voenim posljednjih godina ulo se da postoji dilema da li jo pov v stoji bosanskohercegovaka historiografija ili tri nacionalne historiografije. Evidenv tno je da se politiki ciljevi nastoje realizovati i u historijskoj nauci. Etnocentrinim v postavkama krajnji cilj je marginalizacija ili ak potpuno uklanjanje bosanskog idenv v titeta. To je posebno izraeno u kolskim udbenicima u kojima je zastupljena histov v rija susjednih zemalja i vlastite nacije. Intervencijom OSCEva taj problem se postepev no rjeava i za oekivati je da e primjenom nedavno usvojenih Smjernica za izradu udbenika iz historije ubudue u sreditu panje biti historija Bosne i Hercegovine, a
240
ne susjednih zemalja, odnosno da e svaki uenik dobiti saznanje da je Bosna i Herv v cegovina njegova domovina. v I mediji su u znatnoj mjeri doprinijeli popularisanju nenaunih publikacija, pov red kojih vrijedna nauna djela ostaju neprimijeena. Atraktivan naslov, bez obzira na sumnjiv kvalitet, garantuje dobru zaradu, pa je u odnosu na uloeni trud za autora i izdavaa prilika za dobru zaradu. Strune recenzije u velikoj bi mjeri mogle pomoi da se sauva potrebni kvalitet. U velikoj mjeri je primjetno opadanje interesa za historijsku nauku. Nekada vrlo v popularne emisije kolskog programa koje su se bavile prolou Bosne i Hercegoviv v ne gotovo su zaboravljene, a novih jo nema. Najava snimanja nekoliko desetina dov kumentarnih filmova ija je tematika historija Bosne i Hercegovine budi nadu da e se uskoro i ovom pitanju posvetiti znaajna panja. Ve decenijama je postojala namjera da se napie vietomna historija Bosne i Hercegovine, ali ta namjera je uvijek u poetku zaustavljana. Budui da bi takva djela u velikoj mjeri popularisala Bosnu i Hercegovinu i doprinijela njenoj objektivnoj slici u svjetskoj javnosti to se danas pokazuje kao jedan od prioritetnih zadataka. injenica da je o Bosni i Hercegovini napisano nekoliko stotina putopisa, a da je samo nekoliko njih objavljeno, pokazuje koliko je prolost Bosne i Hercegovine marginalizovana pa ak i nepoznata. Ta tematika predstavlja ogromno polje mogueg v djelovanja kad je u pitanju istraivanje prolosti Bosne i Hercegovine i njeno kulturv no nasljee. v Iako je bosanskohercegovaka historiografija u ranijem razdoblju postigla znav v ajne rezultate u izuavanju politikih, ekonomskih i kulturnih kretanja u Bosni i Herv cegovini u periodu austrougarske uprave, moe se naznaiti nekoliko pitanja koja su ostala zapostavljena u historijskoj nauci, a bila su planirana u programu istraivanja D(rutveni) C(ilj) XIII: v Publikovanje izvora razliite provenijencije i tematske zastupljenosti v Okupacija Bosne i Hercegovine 1878. i njene historijske posljedice v Migracije stanovnitva u BiH 1878v1918. v Agragni odnosi u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske uprave v Ustav i Sabor v Privredni razvoj Bosne i Hercegovine 1878v1914. v Socijalna slika bosanskohercegovakog drutva 1878v1918. v Privreda i drutvo Bosne i Hercegovine u Prvom svjetskom ratu v Svakodnevni ivot bosanskohercegovakog stanovnitva u doba austrougarske uprave (1878v1918) v Slika Bosne i Hercegovine u domaoj i stranoj putopisnoj literaturi v Vizuelna percepcija bosanskohercegovake prolosti u doba austrougarske uprave (1878v1918).
241
OSVRTI
Osvrti Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. 245v254.
Evan F. Kohlman, Al-Qaidin dihad u Evropi: afganistansko-bosanska mrea, Naklada Ljevak, Zagreb, 2005.
U pravoj poplavi razliitih tekstova koji se bave terorizmom kao globalnim prov v blemom, a posebno takozvanim islamskim terorizmom,1 koja se izlila stranicama av v sopisa, webvsajtovima i izlozima knjiara diljem svijeta, nakon 11. septembra 2001. godine i nakon objave rata ovoj pojavi koju je izrekao aktuelni ameriki predsjednik, neto je tee odrediti poziciju historiografije i historiara. S jedne strane, u prilog opravdanju evidentne uzdranosti historiara, imamo vietruko upitnu potrebu hiv v storijske distance, zatim nemalo dvojben nalaz o nedovrenosti historijskog procesa tretiranog ovim tekstovima, te jednu bez sumnje ozbiljnu prepreku angamanu histov v riara nedovoljnu dostupnost relevantnih izvora. S druge strane, kao sediment iza ove poplave, neoptereena neophodnou formalnih pretpostavki, a uveliko se koriv v stei historiografskim metodom, nastaje itava jedna kvazihistoriografija. Izgraujuv v i se uporedo i istovremeno sa izvorima na koje se poziva, obiljem dnevnog materiv v jala razliitih medija i povremenim doziranim uplivom dokumenata v najee obav v vjetajne provenijencije, ova kvazihistoriografija ulazi u prazan prostor koji joj ostav v vlja nauka, stvarajui jednu preteno virtualnu sliku bliske prolosti. Takve radove sa aspekta struke nije teko pokuditi. Nije ih teko, i ne optereuje mnogo savjest hiv v storiara, ni ignorisati. No, nije mogue mirne savjesti ignorisati njihov neosporan javni i drutveni uticaj. Posebnu panju u ovome treba posvetiti takozvanim ekspertskim radovima, nav v ravno u sluajevima kada oni poprime historiografske pretenzije i poslue se metov v dama svojstvenim historiografiji. Po pravilu, iza autora takvih radova stoje instituv v cije (ili oni stoje ispred institucija) i strukture koje se, u ime drava, profesionalno bave pitanjima terorizma i koje su u posjedu informacija i dokumenata zatvorenih za javnost, to poveava pretpostavke vjerodostojnosti njihovih rezultata, a time i utiv v
Sam termin je u dovoljnoj mjeri problematiziran kako sa aspekta samog koritenja religijske odrednice za ovu nesumnjivo negativnu pojavu, tako i sa aspekta upotrebe takve odrednice iskljuivo u sluajevima u kojima su poinioci zloina terorizma oni koji su, ili koji za sebe tvrde da su, muslimani. (op.aut.)
1
245
caja o kojem smo govorili. Ovi radovi esto predstavljaju rezultat jednog nimalo nav v unog manevra, pri kojem rezultati, nastali na posebnim i javno nedostupnim izvov v rima, esto radom velikog broja ljudi unutar specijalizovanih institucija, bivaju apliv v v cirani na konkretan prostor i vrijeme, unutar kojeg se zatim dobiveni rezultat rekonv struira podacima koji potiu samo iz otvorenih izvora, uz mjestimino pozivanje na neke neobjavljene dokumente. Tako se nastoji iz to dublje slike historijskog procev v sa izmodelirati eljena kontura. Pri tome, iz naeg ugla gledanja, nisu u fokusu ocjev v v ne do kojih takav rad moe doi u smislu prirode terorizma kao pojave, tog neupiv tnog zla naeg vremena, niti ocjene irine i naina funkcionisanja teroristike mrev v v e, niti utvrivanja njenih protagonista, ve iskljuivo njegova mogua kvazihistoriv ografska dimenzija i njeno utvrivanje kao takve. Knjiga iji prikaz ovdje dajemo uzoran je predstavnik takve literature. Njen auv v v tor, Evan F. Kohlman, predstavljen je kao analitiar terorizma, sa referencama savjev tnika amerikog Ministarstva pravosua i FBIvja za podruje meunarodnog teroriv v v zma, to su preporuke koje unaprijed ulijevaju povjerenje u analitiku i dokumentarv nu vrijednost teksta kojeg potpisuje. Struktura knjige i autorov nain izlaganja pojaavaju akontativni utisak soliv v v dnosti kod itaoca. Analitiki precizno autor slae sliku nastajanja strukture teroriv stike mree u vremenu i prostoru, od poetka afganistanskog rata, preko prvobitne, v vjerskim osjeanjem solidarnosti pokrenute, stihije dolaska muslimanskih dobrovov ljaca u Afganistan, do raanja ideja ija je dananja personifikacija Osama bin Lav v den i organizacije koja je za svoj cilj uzela realizaciju te ideje, a ije je dananje ime AlvQaida. U osnovi, Kohlman nema potrebu udaljavati se od ve prepoznate idejne matrice AlvQaide: ideje obnove islamskog halifata i borbe za osloboenje islamskog svijeta od pune dominacije Zapada metodama oruane borbe i terora. U svom radu on se koncentrie na definisanje i analizu strategije ove organizacije i taktike kojom su realizirani njeni planovi u pojedinim etapama. Metode obuke, doktrina upotrebe i psiholoki profil vojnika AlvQaide, po njemu su utvreni u afganistanskom ratu i nisu se do danas bitno mijenjali. Za ovaj segment profiliranja oruane sile aktuelnog amerikog neprijatelja broj 1, autor ne umanjuje zasluge CIAve i njenih instruktora, v ali i ne insistira na tome i ne pravi bilo kakve komparacije u tom pogledu. Na stratev koj ravni bavi se detaljnom analizom metoda regrutovanja, stvaranjem i funkcioniv v v sanjem mree ope i finansijske podrke, i posebno naporima da se obezbjedi stratev ka osnovica, odnosno stvore odgovarajua uporita za napade na Ameriku i Zapav v v dnu Evropu. U pogledu posljednjeg navedenog stratekog elementa, autor krucijalv ni znaaj pridaje dolasku muslimanskih dobrovoljaca na bosansko ratite u periodu 1992v1995. godine. Za njega, to se prepoznaje i u naslovu knjige, taj dogaaj predv v v stavlja stvaranje kljunog uporita teroristike mree za napad na Zapad i ostvarev nje bitnog stratekog cilja Osame bin Ladena.
246
Na alost, u prvom dijelu teksta koji se bavi nastajanjem mree u njenoj predv v bosanskoj fazi nismo bili u mogunosti autorovo, inae koncizno i uvjerljivo, izlagav nje testirati na poznatim i provjerljivim faktima, na kojima bi se mogao uoiti kvav v zihistoriografski metod o kojem ovdje govorimo. Na sreu, to moemo uiniti u div v v jelu knjige u kojem se autor bavi ueem stranih muslimanskih dobrovoljaca u odv brani Bosne i Hercegovine od agresije, a koji e pretpostavljamo biti i najinteresanv v tniji bosanskom itateljstvu i publici u neposrednom okruenju. Nastojei u svom analitikom stavu zahvatiti sve slojeve predmeta analize, Kohlman prati nastajanje i razvojne faze strane mudahedinske zajednice u Bosni i Hercegovini i utvruje naine i puteve njihovog dolaska u zemlju, socijalnu struktuv v ru ovih dobrovoljaca i njihov drutveni kontekst u zemljama iz kojih dolaze, organiv v zaciju podrke njihovom dolasku i djelovanju. Pri tome dri bitnim i nastoji utvrditi, ili prije potvrditi, sve aspekte njihove aktivnosti u Bosni i Hercegovini stavljajui ih u suodnos sa lokalnim zajednicama, sa vojnim strukturama Armije Republike Bosne i Hercegovine, sa meunarodnim faktorima prisutnim tokom rata u Bosni i Hercegov v vini, te sa politikim strukturama zemlje. To ini, kako smo ve istakli, ne pozivajuv v i se i ne otkrivajui stvarne izvore na osnovu kojih je izvukao svoje zakljuke. Nau tvrdnju nee biti teko dokazati ve na ogranienom broju primjera koje emo dati u ovom tekstu, a na kojima e se vidjeti kako autor na podlozi faktografije kojom ne vlada naizgled gradi strukturu koja ga zanima, a da pri tome takvi faktografski prov v maaji ne utiu na konzistentnost gradnje te strukture. Po nama, zato to na ovoj fav v ktografiji i na deklariranim izvorima nije ni izgraena. Pri tome je, bila mu to namjev v ra ili ne, koristei iroko historijsku podlogu posljednjeg bosanskog rata, napisao i jednu njegovu historiju. Piui od poetka do kraja uvjerljivim i samopouzdanim stiv v lom, bez izraenih dilema i otvorenih pitanja, sa vrstom geostratekom perspektiv v vom ali i mnotvom plastinih detalja kojima utvruje dogaaje, aktere, vremena i mjesta dogaanja, pie jednu, za iri i neupuen krug italaca, naizgled ozbiljnu hiv v storiju. Zato mislimo da je po srijedi, ipak, jedna kvazihistorija? Kakvo je u stvari njegovo poznavanje historijskog procesa o kojem pie, ta su izvori njegove spoznav v je i kako se autor odnosi prema faktima koje utvruje? U sutini, Kohlman se ne zanima i ne istrauje mnogo uzroke i karakter rata o kojem pie. U cijelom historijskom zbivanju, iju sliku stvara na stranicama svoje knjige, ne nalazi potrebnim dati mnogo mjesta nikome i niemu to nema namjeru ili nije u stanju napasti Ameriku. Kao ameriki graanin on svakako zasluuje priznav v nje za ovakav svoj pristup, no kao autor izlae se riziku da sam prouzrokuje sumnje u vjerodostojnost svojih zakljuaka. Aplicirajui emu AlvQaidinog djelovanja, koju je ve definisao, na situaciju u Bosni i Hercegovini, on najvie panje posveuje djev v lovanju tragine pozicije u kojoj su se nali bosanski muslimani na mobilizaciju rav v dikalnih islamskih krugova u svijetu, na pitanju organizovanja pomoi svojim istov v
247
vjernicima suoenim sa opasnou fizikog unitenja, iji aspekt predstavlja i dolav v v zak dobrovoljaca povezanih sa ovim krugovima na bosansko ratite. Pri tome prov puta primjetiti da ova bosanska tragedija nije u pogledu solidarnosti ujedinila samo radikalne islamiste, ve, kao rijetko ta, cijeli islamski svijet: siromane i bogate muv v slimane, opozicijske pokrete i vlade, ukljuujui i najpouzdanije amerike saveznike meu njima (zanimljivo je primjetiti da je otvorena podrka izostala jedino od strav v ne u to vrijeme najljuih amerikih neprijatelja: Iraka i Libije). irok i snaan pov v kret osude zloina koji se deavao u Bosni i solidarnosti sa rtvama i njihovom borv v bom za vlastito preivljavanje, deavao se istovremeno i na Zapadu. Tako irok konv v tekst Kohlman mehaniki suava na neto ne vie od inicijalne kapsle realizacije jev v 2 dne od, po njemu, najbitnijih faza AlvQaidine strategije. Time ne eli samo odrati fokus svog izlaganja, ve od oiju svog itaoca sakriti oitu i loginu injenicu da se, iz tako velike i iskrene podrke islamskog svijeta, moglo desiti da meu muslimaniv v ma koji su doli u Bosnu da bi se borili, bude mnogo onih koji su, u svojoj elji da pomognu, bili iskreni i bez drugih namjera, i kojima ni na kraj pameti nije bila ideja da nakon te borbe nastave postavljati bombe i otimati avione po svijetu. Ne sporei i ne polemiui sa injenicom da je u nekim od tih glava, svakako, bilo ovakvih plav v nova, mislimo da je ova bezobrazno smjela generalizacija olakala autoru konstruv v kciju teksta, ali ga nije uinila vjerodostojnijim. S druge strane, on takvim pristupom naknadno problematizira sutinu rata u Bosni i Hercegovini, njegove aktere i njihov v ve politike pozicije. Tako bosanska tragedija, ako se u njoj prepoznaje neto iz ega je proizala opasnost za Zapad, prestaje biti tragedija i historijska drama rtava i pov v staje tema koju treba istraivati iskljuivo u pravcu naknadnog utvrivanja odgovorv v nosti rtava zbog prihvatanja neije, takoe naknadno diskreditirane, pomoi. Ovav v kve rezultate autorovog pristupa nee izmijeniti ni njegova velikoduna konstataciv v ja da dio krivnje za dolazak stranih mudahedina u Bosnu treba pripisati i zapadnim vladama, jer nisu ugroenima pruili drugu mogunost.3 Biografske podatke zanimljivih mu linosti, osnovne i one vezane za uee u ratu u Bosni, autor uglavnom preuzima sa web stranica i drugih propagandnih puv v blikacija radikalnih grupa koje istrauje. Ovo su mu i vani izvori za rekonstrukciv v ju vojnih operacija, koliko vrijedni pokazaemo neto kasnije na nekoliko primjev v ra u ovom tekstu. Ni u koritenim podacima o linostima, autor nije napravio potrev v bnu ogradu od injenice da se u najveem broju radi o posmrtnim slovima, uobiav v jeno punim pohvala i, naravno, pretjerivanja. Ove iroko koritene izvore dopunjav v va povremeno zapisnicima sa sasluanja svjedoka pred amerikim sudovima, tranv v
2 3
str. 76 str. 279
248
skriptima presretnutih razgovora od strane amerikih obavjetajnih slubi, izjavav v ma amerikih agenata i slinim izvorima. Interesantno je da autor, koristei dnevnu tampu i agencijske vijesti kao izvore, ne ini to u mjeri u kojoj bi se moglo oekiv v vati. No, da ipak nije potroio mnogo svog dragocjenog vremena na njihovom odav v v biru i kritikoj ocjeni, vidi se po tome to koristi Tanjugove vijesti kao izvore za dov gaaje u Bosni tokom rata. Kao jedan od najvanijih i najee koritenih kanala za ulazak stranih musliv v manskih dobrovoljaca u Bosnu i Hercegovinu, ali i za organizovanje svih vidova pov v drke njihovom djelovanju, autor oznaava razne humanitarne organizacije. Nalav v zei u djelovanju islamskih humanitarnih organizacija generalno gotovo puki terov v ristiki paravan, njegovo izlaganje djeluje zastraujue u otkrivanju dubine zavjere, sve dok se samo ne otkrije u kominom neznanju stvarnih znaenja pojmova i pojav v va kojima se bavi. Tako jednu egipatsku humanitarnu organizaciju pribraja teroristiv v kim pomagaima jer je utvrdio da je ova u Bosni, osim izbjeglicama i siroadi, huv v manitarnu pomo davala i porodicama ehida.4 Naravno da je ovdje rije o tradiciv v onalnom nazivu za svakog poginulog muslimanskog borca, nazivu koji su Bonjav v ci oivjeli u svom jeziku poetkom agresije 1992. godine, i koji je i danas u upotrev v bi, od svakodnevnog govora do zakonodavstva. U njemu nema niega tajanstvenog i zavjerenikog. Naravno, nije nam namjera tvrditi da se ta, ili bilo koja druga orgav v nizacija u Bosni i Hercegovini u toku rata, jeste ili nije bavila ili planirala baviti nev v kakvom subverzivnom djelatnou, to nas ovdje jednostavno ne interesuje. Kaemo jedino da se takav zakljuak nije mogao izvui iz injenice da je ista davala pomo porodicama ehida. No, ameriki ekspert nije samo uzeo sebi slobodu da prilino lev v erno pristupi interpretaciji injenica koje je utvrivao, ve je propustio priliku da navede i one koje je, bez ikakve sumnje, takoe utvrdio, a koje uope nisu bez znav v aja za interpretaciju injenica kojima se bavio. Mislimo prije svega na neupitnu iv v njenicu da su humanitarne organizacije, i islamske i kranske, i istone i zapadne, i sve druge, koritene kao kanal za dolazak u Bosnu i Hercegovinu i djelovanje u njoj od strane svih faktora, a prije svega od strane raznih obavjetajnih slubi, koji nisu mogli doi ili im nije odgovarao dolazak zvaninim diplomatskim ili vojnim kanav v lima. Drugi naini dolaska i kretanja zemljom, osim navedenih, s obzirom na stanje turizma tih ratnih godina, nije bio zamisliv. Za djelovanje islamskih humanitarnih organizacija autor vee i svoj osvrt na nav v pore dijela ovih dobrovoljaca na ostvarenju jednog od njihovih deklariranih ciljeva, oivljavanju vjerskog osjeanja meu Bonjacima. Nije tajna da je bilo misionarenja u formi islama kakva se u Bosni u vijekovima trajanja njene islamske tradicije nije
4
U originalu: obiteljima shuhadaa (gerilaca muenika), str. 73 249
prakticirala i da je to misionarenje, osim to je imalo skromne rezultate i mali domet, v ponekad poprimalo nespretne i nesretne forme. Dobro poznavanje ove pojave dragov cjeno je za razumijevanje aspekata rata u Bosni i Hercegovini o kojima je ovdje riv v je, za ocjenu stvarne i potencijalne uloge i znaaja stranih muslimanskih dobrovov v v ljaca u njemu. Ne bi se moglo ocjeniti ba dobrim poznavanje autora koji u bitnu rev zultantu tog odnosa svodi konstataciju da se mijetani nisu dali nagovoriti da odustav v nu od svinjetine, a da su mnoge Bonjakinje odbile nositi hidab,5 to bi valjda imav v lo znaiti da im je ova vrsta mesa i dan danji redovno na trpezi, a da je nekad neko svim Bonjakinjama naredio da nose hidab, ali su mnoge od njih eto, u tekom rav v tnom vremenu i pod fundamentalistikim pritiskom, to hrabro odbile. Uprativi islamske fundamentaliste prilikom njihovog dolaska dipovima huv v manitarnih organizacija u Bosnu u ljeto 1992. godine, sve usput irei svoje uenje meu Bonjacima, autor konstatuje da je inozemna bonjaka brigada ve u jesen te godine sakupljala razliite elemente u meunarodnu arapskodafganistansku mred d u.6 U toku posljednjeg rata u Bosni, u Armiji RBiH ili van nje, nije nikada postojav v la nikakva inozemna bonjaka brigada. Utvrditi i naglasiti razliku izmeu brigade i odreda, nieg organizacijskog tipa jedinice, kakva je bila jedinica u kojoj su se u najveem broju koncentrisali strani borci u redovima Armije RBiH od avgusta 1993. godine, nije samo pitanje forme i ratne formacije. Razlika nije samo u broju ljudi koje je jedinica mogla imati, ve i u njenim borbenim, operativnovtaktikim moguv v nostima i time, naravno, mogunostima politikog i vjerskog znaaja i uticaja. No, jasno je da vam takvo razlikovanje prestaje biti nuno ako se osmjelite, kao to to ini Evan F. Kohlman, zakljuiti kako su ti i takvi BinvLadenovi sljedbenici ve pov v etkom 1993. godine u Bosni imali uporite iz kojeg su mogli napasti meki trbuh Zad d padne Evrope i Sjedinjenih Drava, i to dokaete injenicom da je ve 26. februav v ra te godine odjeknula prva eksplozija u Svjetskom trgovakom centru u Njujorku. Jave li vam se eventualne nedoumice u pogledu loginosti ovakvog zakljuka, autor vas nee dugo ostaviti u njima i ponudie kljunu vezu: u jednom islamskom centru na tlu Amerike, neposredno prije ovog teroristikog napada, odrana je Konferencid d ja o solidarnosti sa BiH na kojoj je javno predavanje odrao slijepi ejh Omer Abdel Rahman. Impresivno. Na prvi pogled bi se reklo da je autor neozbiljan i sklon pretjerivanju. Mi nev v emo podrati takvo miljenje, jer se radi oito o procjeni snage, irine i efikasnov v sti BinvLadenove mree dobivenoj na sasvim drugom materijalu, koji i nije nuno
5 6
str. 149 str. 53 str. 95v98
250
morao biti vezan za prostor i vrijeme o kojem Kohlman pie u svojoj knjizi. Kada v ih pokuava rekonstruisati na materijalu iz historije agresije na Bosnu i Hercegoviv nu koji slabo poznaje, dobijamo utisak pretjerivanja. Kao kada neobian znaaj priv v daje injenici da se sedam mudahedina pridruilo bosanskoj jedinici od 2.000 ljuv v di u navodnom pokuaju deblokade Sarajeva u oktobru 1992. godine. On iz ovog uea aice stranaca u masi bosanske vojske (pretpostavljamo da je i autor mislio na mnogo vei broj zdruenih bosanskih snaga, kada ve navodi spremnost komanv v danta pomenute jedinice da u deblokadi pogine 10.000 ljudi) uoava i mogue mev v unarodne komplikacije situacije oko Sarajeva. Njegov bi se zakljuak teko mogao opravdati injenicama na koje se poziva, ak i da su one tane, a nisu, ni jedna. Niti je dogaaj o kojem govori bila operacija deblokade Sarajeva, niti su se borbe u bliziv v ni sarajevskog aerodroma, o kojima se zaista radi, odvijale u oktobru mjesecu 1992. godine, niti je komandant na kojeg se poziva9 komandovao jedinicom od 2.000 ljuv v di, niti je njegova izjava o 10.000 poginulih data u vrijeme i u kontekstu borbi o kov v jima je rije. Kada govori o aktivnostima mudahedina (sa bonjakim islamistima) u Gorav v du u septembru 1992. godine,10 pie na osnovu potpunih izmiljotina. Nikada, na strani Armije RBiH, nije bilo nikakvih stranih boraca na podruju Gorada u toku cijelog rata, a ne samo u septembru 1992. godine. Na ovom prostoru nije bilo, za civ v jelo to vrijeme, ni bonjakih jedinica sa naglaenim islamskim imidom. Kako su onda mogli, kada ih tamo nije bilo, i to iz skuene enklave sa masom istonovbosanv v skih prognanika kojoj je bila namjenjena sudbina slina Srebrenici, presjecati ceste izmeu Sarajeva i regije pod srpskom vlau, usput inei nasilje protiv mjesnih krd d anskih graana? Na drugom mjestu takoe izmilja novu grupu mudahedina, koja je navodno poetkom 1992. godine poslana na visove Bjelanice, koju su kao napali 7. novemv v bra i ak ustvrdili da dobro napreduju. Bjelanicu su, po Kohlmanu, opet kao koriv v stili Mladievi vojnici tijekom rata kao dobre i lahko branjive artiljerijske poloav v je. No, ove borbe navodnih stranih mudahedina nee biti uspjeno okonane sve do avgusta (autor ne navodi koje godine, ali je za pretpostaviti da misli na 1993) kada e se srpske snage povui, ne pred vojnom vjetinom mudahedina, ve pred prijev v tnjom NATOva da e vojno djelovati da prekine opsadu Sarajeva.11 Mudahedini su u ovoj prii izmiljeni, a svi dogaaji pomijeani do besmisla. Nikakvi mudahedini
9
str. 82 Radi se o Zulfikaru Alipagi Zuki, komandantu specijalnog odreda Zulfikar (op.aut.). str.77 str.87 251
10 11
nisu poslani na visove Bjelanice. ak i da ih je bilo, nije bilo nikakve potrebe slav v ti ih na Bjelanicu, koja je u to vrijeme bila vrsto u rukama vojnika Armije RBiH. U ljeto 1993. godine mudahedini su mogli napadati visove Bjelanice samo ako ih je bilo u sastavu Mladieve vojske, koja je u to vrijeme zaista napadala tu planinu v i uspjela je zauzeti poetkom avgusta. Uskoro su je i napustili, preputajui je konv troli snaga UNva, ne zbog prijetnji bombardovanjem, nego zbog stvaranja uslova za nastavak jedne od faza politikih pregovora o rjeenju bosanske krize koja je Karav v diu nagovjetavala povoljan ishod. Autor je u priu uveo vjerovatno operaciju bov v sanske vojske s kraja 1992. godine poznatu pod nazivom Koveratd92, koja se i nije odigrala na visovima Bjelanice, i pomjeao je sa operacijom srpske vojske iz narev v dne godine poznatom pod nazivom Lukavacd93, koja se jednim svojim dijelom jeste tamo odigravala. Zatim je vremensku prazninu od nekih osam mjeseci zgodno ispuv v nio stalnim napadima nepostojeih mudahedina, stavljajui tako njima (dakle, Alv Qaidi) u ruke stvarni klju bosanskog rata: kontrolu Sarajeva. Predhodni primjer nije jedino mjesto koje svjedoi o tome da je Kohlman u svom istraivakom postupku koristio vremeplov. Tako navodi da je zapovjednik operativne grupe Bosna u epu i Zavidoviima za operaciju Uragand95 angaov v 12 vao elitne jedinice, meu kojima je bio i odred EldMudahidin. Operacija na koju se poziva jeste operacija 2. korpusa Armije ARBiH iz septembra 1995. godine. Opev v rativna grupa Bosna, dok je postojala, nije bila u sastavu tuzlanskog, ve zenikog 3. korpusa Armije RBiH. U vrijeme kada je njen komandant navodno angaovao elitne jedinice, meu kojima i pomenutu, ova operativna grupa ve vie od pola godine nije postojala. Uz to je, po autoru, ova vojna formacija, u vrijeme kada nije postojala, u okviru operacije koju nikada nije vodila, preko vremenskog razmaka od est mjesev v ci, napala istovremeno ciljeve na dvije prilino udaljene planine: Ozrenu i Vlaiu, koje su mudahedini u juriu zauzeli. Evan F. Kohlman naao je da prethodno opisani vojni uspjesi nisu zadovoljili Arape, pa su produili dalje i zauzeli grad Maglaj, koji je za mudahedine imao pod d seban znaaj jer ga je osnovalo Otomansko carstvo.13 Osim to ovo nije tano, nije ni najjasnije, iz autorove perspektive, zato bi uope mudahedini napadali grad koji je cijelo vrijeme bio pod kontrolom bosanske vlade. Zatim zato bi vehabitski Arapi, radikalni kakvim ih prikazuje, imali pozitivnu, umjesto vjerovatne negativne, motiv v vaciju u neemu to je osmansko nasljee. ak i da su je imali, po emu bi se onda Maglaj izdvajao od drugih bosanskih gradova, kada ih je gotovo sve osnovalo Otod d mansko carstvo.
12 13
str. 173 str. 174
252
injenice ne ometaju previe Kohlmana u njegovom stvaralakom naporu ni v kada se bavi poslijeratnim vremenom. Govorei oito o vojnoj paradi u Zenici u dev cembru 1995. godine, on tvrdi kako je 10.000 bosanskih vojnika i saveznikih elid d tnih postrojbi meu kojima su bili strani mudahedini, prolo ispred Izetbegovia i njegovih zapovjednika uzvikujui Allahu Ekber i ameriki nas tenkovi nee zaplaid d ti.14 Ova parada, kojom je obiljeena trea godinjica 3. korpusa Armije RBiH, odrv v ana je pred velikom masom graana Zenice. Snimana je velikim brojem kamera, a snimci su emitovani u informativnim i opirnim specijalnim emisijama na bosanv v skoj dravnoj i lokalnoj zenikoj televiziji. Niko od tolikog broja oevidaca na njoj nije mogao uoiti nikakve saveznike elitne postrojbe meu kojima su bili strani mud d dahedini, jer ih nije ni bilo. Bosanski vojnici jesu na toj paradi, kojom je obiljeen i kraj rata, izvikivali svoj tradicionalni ratni pokli Allahu Ekber, to se jako dobro i glasno ulo. No, niko nije uo, niti je mogao da uje da su izvikivali neto kao amed d riki nas tenkovi nee zaplaiti. Tako blesav slogan na bosanskom jeziku nije moguv v e ni izgovoriti u ritmu vojnike koranice, a i da jeste, ostaje najvanije pitanje: kav v kvog bi uope razloga imali da tako neto izvikuju. Optuujui neto kasnije Izetbegovia da je odbijanjem da odmah nakon okonv v anja rata protjera sve strane muslimanske dobrovoljce iz Bosne i Hercegovine ne samo naruio Dejtonski mirovni sporazum, ve i uplaio evropske i amerike poslov v vne ljude i ugrozio stoljea meunarodne trgovine i poslovanja u jugoistonoj Evrod d pi, jer je, po njemu, ak i u ranim danima Otomanskog carstva Bosna imala uvid d jek koristi od svog stratekog poloaja kao kljuno mjesto zapadnjakih trgovakih puteva,15 Kohlman nam se preporuuje i kao ekspert za opu historiju. Posljednju ocjenu historijske uloge Bosne kao kljunog mjesta zapadnjakih trgovakih putev v va moe osporiti svaki prosjeno marljiv bosanski srednjokolac, bez razlike po kov v jem nastavnom planu i programu ui historiju, istoriju, povijest. Predstavnici istog, pa i mlaeg kolskog uzrasta, bi bili dovoljni za osporavanje i prethodee joj ocjene o plaenju evropskih i amerikih poslovnih ljudi, jer i oni vide da ni njih, ni njihov v vog kapitala, nema u Bosni ni danas, kada evidentno nema ni Izetbegovia, ni navov v dne radikalnovislamske prijetnje. Na kraju ovog poduhvata dokazivanja jedne teze na drugom materijalu u odnov v su na onaj na kojem je izgraena, autor je vjerovatno uviajui i sam prejak kontrast izmeu injenica historijskog zbivanja o kojima govori i zakljuaka u vezu s kojim ih dovodi, postavio korektivni filter u formi pitanja bi li Bonjaci izdrali protiv hrd d vatske i srpske navale da im na poetku nisu pomogli problematini strani mudahed d
14 15
str. 205 str. 274 253
dini? Kao dokaz potrebnog negativnog odgovora uzeo je izjavu jo jednog eksperta v za Bosnu i Hercegovinu, Richarda Holbrooka i njegovu navodnu tvrdnju da Bonjav ci vjerovatno ne bi preivjeli bez strane pomoi afganistanskih Arapa i drugih lav v 16 nova stranog odreda mudahedina. To jednostavno nije tano. Armija RBiH je najv v v vei broj svojih bitaka vodila, pobjeivala i gubila, bez ikakvog uea odreda strav nih islamskih dobrovoljaca. No, i da nije, ako prihvatimo maksimalno procijenjeni ukupan broj od nekoliko hiljada ovih boraca koji su u svim periodima rata, ma koliv v ko dugo, boravili u Bosni, ne potencirajui injenicu da borbeni dio jedinice o kojoj je rije nikada nije preao cifru od nekoliko stotina, stranih i bonjakih, boraca, jav v sno je da oni u armiji koja je brojala preko 250.000 vojnika nisu fiziki mogli znav v iti presudnu supstancu. Sve da su odreda bili krilati mitski junaci, i makar to tvrdio Richard Holbrooke. Ovih nekoliko primjera smatramo dovoljnim da bi se pokazala neutemeljenost knjige u stvarnosti historijskog zbivanja i njena vjerovatna utemeljenost u stvarv v nosti aktuelnih interesa amerike obavjetajne zajednice. Bavljenje drugim slinim ilustracijama autorovog metoda, kao i osvrt na neke ope zakljuke do kojih je na osnovu takvog metoda doao, drimo izlinim troenjem malog prostora koji ovakav osvrt podrazumijeva. Nadamo se da smo, na kraju, jednim dijelom pokazali i utemev v ljenost potrebe da se bosanskovhercegovaka historiografija, ako jo uope postoji, najzad prihvati svog posla. Mesud adinlija
16
str. 277
254
PRIKAZI
Prikazi Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. 257v367.
Nauni skup: Modernizacija drutva u Bosni i Hercegovini. Dijalog historiara BiH, Neum, 10-12. septembar 2004.
Uslijed podjela izazvanih ratom, saradnja izmeu historiara iz razliitih dijev v lova Bosne i Hercegovine svedena je na minimum. Moglo bi se rei da organizirane saradnje i nema, a i lini kontakti su rijetki. Pored toga, historija se poela tumaiti ne u zavisnosti od izvornih pokazatelja ve od toga odakle dotini historiar dolazi. Imajui u vidu brojna sporna nauna pitanja i injenicu nepostojanja dijaloga meu glavnim naunim centrima u Bosni i Hercegovini, fondacija Friedrich Neumann Stid d ftung do sada je organizirala vie skupova u Bosni i Hercegovini s ciljem pribliavav v nja historiara u BiH i regiji, nazvavi ih jednim imenom Dijalog historiara. To je, ustvari, neka vrsta proirenja Dijaloga povjesniaradistoriara iz Republike Hrvatd d ske i Srbije i Crne Gore koji su se okupljali u osam navrata od 1998. do 2003. godiv v ne, a iji rezultat je osam knjiga zbornika radova o razliitim naunim pitanjima. Nakon Banja Luke i Mostara, trei Dijalog historiara u Bosni i Hercegovini odran je od 10. do 12. septembra 2004. u Neumu. Tema ovog Dijaloga bila je Mod d dernizacija drutva u Bosni i Hercegovini. Na skupu koji je imao meunarodni kav v rakter uzelo je uee sedamnaest historiara sa referatima i nekolicina bez referav v ta. Izlagalo se u tri sesije. Teme referata u prvoj i drugoj sesiji odnosile su se direkv v tno na glavnu temu skupa, dok su u treu sesiju, nazvanu Predmodernizacijsko doba, svrstani referati koji su obraivali pitanja iz vremena prije pojave moderne. Uvov v dniar i moderator skupa bio je dr. Husnija Kamberovi, direktor Instituta za istoriv v ju iz Sarajeva. Pozdravni govor dr. HansvGeorg Flecka iz Friedrich Neumann Stiftunga, a koji se osvrnuo na pristup historiara uesnika u hrvatskovsrpskom dijalogu, pokazao je razliku izmeu ciljeva historiara i same fondacijevorganizatora. Dok su historiv v ari imali devizu istraivati bez obzira na rezultate koje e istraivanje poluiti, dr. Fleck je miljenja da historiari moraju voditi rauna o rezultatima svojih istrav v ivanja, navodei primjer udbenika koji mogu biti sredstvo zloupotrebe historije. Udbenici su bili i tema izlaganja dr. Charles Ingraova, profesora sa Purdue Universiv v ty iz SADva (Weapons of Mass Instruction), koji je analizirao ulogu udbenika u mav v sovnom obrazovanju s konstatacijom da se ni razvijena zapadna drutva nisu u pov v tpunosti oslobodila politikog upliva na sadraje udbenika.
257
Tematski dio skupa otvorila je dr. Latinka Perovi s referatom znakovitog nav v slova Modernizacija srpskog drutva pokuaji i ogranienja. Analizirajui period modernizacije u Srbiji dala je zanimljiv presjek pokuaja modernizacije koji nisu bili originalno domai ve su bili pod spoljnim utjecajem, liberalna struja s osloncem na Zapad ( prije svega na AustrovUgarsku), narodne demokrate na Rusiju. Prof. dr. Iljas Hadibegovi je u svom referatu Graansko drutvo u Bosni i Hercegovini porijed d klo i kontekst istraivao poetke nevladinog organiziranja u BiH (pozno osmansko doba) s naglaskom na austrougarski period, kada graanska drutva dobijaju masov v vni karakter. Pokuaje i perspektive modernizacije bosanskog drutva u osmanskom periodu tretirali su prof. dr. Enes Pelidija (Bosansko drutvo u XVIII stoljeu i mod d dernizacijski procesi), Boro Bronza (Habsburki pogledi na modernizacijsku perd d spektivu BiH krajem XVIII i poetkom XIX stoljea) i Hana Younis (Modernizacijska kretanja u Sarajevu sredinom XIX stoljea). Zajednika karakteristika ovih referata jeste injenica da je na poetke modernizacije u Bosni i Hercegovini snaan utjecaj v vren izvan prostora Osmanskog carstva, putem demografskih promjena, liberalizav cije trgovine, otvaranjem stranih konzulata u Bosni sredinom XIX stoljea. Modernizaciju bosanskohercegovakog drutva u austrougarskom periodu rav v zmatrali su dr. Zijad ehi (Modernizacija u vojsci), prof. dr. Tomislav Iek (Kultud d ra i znanost u Bosni i Hercegovini izmeu sutine i politizacije 1902d2002), Edin Vev v ladi (Vjerski modernizam dr. Demaludina auevia) i mr. Edin Radui (BiH i jugoistona Evropa nuna povezanost). Dok su se ehi i Veladi bavili konkrev v tnim sluajevima modernizacije u austrougarsko doba, Iek i Radui su svoju pav v nju protegli na cijelo XX stoljee. Razliite aspekte bosanskohercegovake historije jugoslavenskog perioda obrav v dili su Sonja Dujmovi (Bosanska vila i modernizacija), mr. Seka Brkljaa (Teorije o slojevitom i spiralnom razvoju: bosanskohercegovako zanatstvo) i mr. Vera Katz (Graanstvo u Bosni i Hercegovini izmeu demokracije i komunizma), dok se mr. Svetlana Baji osvrnula na aktuelni problem odnosa prema kulturnoj batini (ta i kako sa kulturnom batinom). Troje mladih referenata Aida abanovi, Amir Kliko i v Aranel Smiljani tretirali su napredak u razliitim sferama ivotu u Bosni i Hercev govini u antici, srednjem vijeku i na poetku osmanske uprave (Rimska arhitektura na tlu Bosne, Modernizacija proces stalnog ljudskog djelovanja, Vlasi i modernid d zacija bosanskog drutva u XV vijeku). Diskusija je bila raznovrsna, a posebno se mr. Snjeana Vasilj detaljno osvrnuv v la na referat koji se odnosio na vrijeme antike na tlu dananje Bosne i Hercegovine. Raspravljalo se kako o teoretskim okvirima tako i o konkretnim pitanjima na stavove iz pojedinih referata. Uoljiv je bio neujednaen pristup oko periodizacije moderniv v v zacije u Bosni i Hercegovini. Vodila se rasprava o tome da li se drati evropskih mov
258
dela ili uvaavati specifinosti drutvenog razvoja u Bosni i Hercegovini i napraviti v neku vrstu vlastite, bosanskohercegovake periodizacije? Pored toga, gosti iz Hrvatv ske (prof. dr. Drago Roksandi i dr. Igor Graovac) i Srbije (dr. Latinka Perovi) istav v kli su potrebu problemskog pristupa historiji, preporuivi komparativne studije kao najbolje sredstvo potpunog sagledavanja pojedinih naunih problema. Najvei broj uesnika na skupu bio je iz Sarajeva, ali su uestvovali i historiav v ri iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine (Banja Luka, Mostar), kao i iz Srbije, Hrv v vatske, Njemake i Sjedinjenih Amerikih Drava. Posebnu vrijednost skupu dalo je prisustvo velikog broja mladih historiara, onih na kojima lei budunost historijv v ske nauke u Bosni i Hercegovini. Stariji historiari su do sada, naalost, pokazali da se bez obzira na organiziranje ovakvih i slinih okupljanja teko odriu svog pristuv v pa historiji. Veina istoriara i povjesniara iz Banja Luke i Mostara ak ne pokazuju ni neku naroitu spremnost da uestvuju na okupljanjima historiara izvan njihovog nacionalnog entiteta. Zatvaraju se u svoje avlije i zakljuavaju ve zatvorena vrata na njima. Kako onda od njih oekivati da tumae historiju nepristrano, a o moderniv v jem pristupu prezentiranja historije da i ne govorimo. Edin Radui
ore Stankovi, Istorijski stereotipi i nauno znanje, Plato, Beograd, 2004, 311.
Kako svako zanimanje obiljei ovjeka i uini ga prepoznatljivim, tako i otvorev v na rije upuena prvenstveno vlastitim studentima, pa onda i strunoj javnosti moe da otkrije profesorsku vokaciju starog kova, koja se ogleda u upornom i strasnom traganju za istorijskom istinom, otvorenou da svoje znanje podijeli, pa makar je ono ne bilo do kraja uoblieno u cjelinu i zadovoljno sobom, te nuenjem novih tev v orijskovmedotolokih inovacija koje bi unaprijedili dalja istraivanja svih onih koji se bave poniranjem u prolost. Moda jo vanije, to je znanje koje proistie iz ljudv v ske potrebe da se dostignu sopstvena naela koja njeguju slobodu linosti i napora da se prevazie vlastita zatvorenost prouzrokovana akademskom uronjenou u sviv v jet samoe i nedoumica. Takva vrsta napora neosporno u naem vremenu rezultiraju suprotstavljanju sa duhovnom i moralnom dekadencijom u drutvu i profesionalnim krugovima, samozadovoljnim i lanim veliinama koje se iscrpljuju u samodokaziv v
259
vanju otkrivajui na taj nain intelektualnu prazninu, te u krajnjoj liniji sukobljenov v u sa mitskim predstavama o prolosti koje nose sobom i nezaobilazne stereotipe. Pred nama je, dakle, zbirka objavljenih tekstova profesora beogradskog univ v v verziteta i efa odsjeka za istoriju Jugoslavije ora Stankovia koja poinje neobiv nim uvodom predgovorom iz 1988. godine. Njim on podsjea na svojevremeni apel za potrebom utvrivanja bilansa istorijskih uinaka viedecenijskog postojanja Jugoslavije i utvrivanja nove strategije kojom bi istorijska nauka prevazila mnov v ge svoje slabosti, uklonila mogunost novih dogmi, te prihvatiti nove metode koje bi unaprijedile poziv. Ovakav zahtjev se obrazlagao potrebom ukljuenja u tokove v evropskih i svjetskih dostignua u istorijskoj nauci, jer bi samo to oslobodilo druv tvo i pruilo mu mogunost da se oslobodi svoje optereujue prolosti i da otvorev v nije ide ka budunosti. Poziv je ponovno adresiran na sve one naunike dobre vov v lje sa istog prostora kao i pre dve i po decenije, proirujui to na celi Balkan, da se nai brodovi dobre volje i naunog znanja, istorije liene istorijskih stereotipa i v istoriara bez naunog i moralnog kredibiliteta, sastanu na puini univerzalnosti nav uke. Zbirku tekstova zatvara drugi pogovor u kojem se podsjea da je pribliavav v nje istini egzistencijalno pitanje za ljude sa Balkana koje je momentalno prekriveno v tmurnim oblacima mitomanije i vekovnih stereotipa i stoga istoriari treba da uporv v no otkrivaju nove izvore i svjedoanstva na kojim bi gradili nauno znanje koje dov putaju objektivne okolnosti, nezavisno od istoriareve volje. v Primjer angaovanijeg i kritikog osvrta na prolost ponuen nam je i tekstoviv ma izmeu ova dva pogovora, a organizovanih u etiri djela. Prvi dio tekstova objedinjen je naslovom Preispitivanje stereotipa. Njega ini est tekstova, a prvi predstavlja rezultate timskog rada istoriara, predstavljenih na naunom skupu u Neumu 4v8. februara daleke 1985. godine: Istraivanje nacionalno d i jugoslovensko od poetka XIX veka do savremenog doba u srednjokolskim udbed nicima istorije. Aktuelnost znaaja udbenika i u dananje vrijeme ini dodatno inv v teresantnim ovaj tekst koji posebno podsjea na drutvenu odgovornost pri sainjav v v vanju udbenika i na sadraj koji sa svojom romantiarskom notom, politikom istov rijom, zanemarivanjem integralnih postulata, personalizacijom istorije, negativnim v kontekstom izraenim prema odreenim drutvenim stratumima, te sa iracionalnov sti u graenju slike vlastite prolosti moe pripremiti negativna iznenaenja drutvu u budunosti. Tekst Nikola Pai i stvaranje Jugoslavije stereotipi i zablude preuzeti su i skraeni predgovori iz knjiga Nikola Pai, Saveznici i stvaranje Jugoslavije, iz 1984. godine, te iz knjige Nikola Pai i jugoslovensko pitanje, IvII, Beograd, 1985. Ovdje je u najkraem ponueno obrazloenje jednog od najkontraverznijih pitanja jugoslovenske prolosti sa ogranienjima vezanim za ovaj problem, sa naporom da se sa njega skinu mitske i politike zablude. Autor razlae pravni poloaj drava koje
260
su netom ule u Kraljevinu, ratne okolnosti, spoljnu politiku, kao i problem zarov v v bljavanja linosti, i ne samo N. Paia, u nacionalne i politike interese, postavljav jui nova pitanja iji odgovori zasluuju vie panje, nego apriorno presuivanje bez v pravog svjedoenja nauke. Pitanje ove linosti vie je vezano za pitanje smisla pov v stojanja jugoslovenske drave, o snagama koje su je stvorile, o nemogunosti uspov v stavljanja kompromisa i mnogim drugim koji su tek na dalekom horizontu naih utev meljenih saznanja. v Autor, kao i koautori narednog teksta (objavljenog 1985. godine) Drago Rov ksandi i Zorica Stipeti su (bili) miljenja da je i tema Velikosrpski hegemonizam i drugi nacionalizmi u protivrenostima jugoslovenskog drutva 1918d1941. jedna od v onih koja zahtjeva temeljita istraivanja zbog svoje pozicije izmeu nauke, ideolov gije i politike, te je vrlo plodno tlo za stvaranje i odravanje stereotipnih predstava. Iz tih razloga ovdje je ponuena i sa razlogom ponovljena tampanjem ovog priloga izuzetno kvalitetna i kompleksna metoda rada na ovakvoj vrsti problematike. v Uoena opasnost od uskonacionalnih i dogmatskih vizura, nacionalnih romantiv v zama, granica svake vrste, iznuenih patriotskih ekspresija, apologetskih tirada, mov v ralnih erozija, odsustvo dijaloga, neuvaavanje kontinuiteta, ali i drugih naunih pov stulata kao rezultante drutvenih protivrjenosti data je u tekstuvupozorenju pod nav v zivom Protiv apologije vlastite istorije. U tekstu Nacionalizam i politika kultura (Istorijsko iskustvo prvih godina jud d goslovenske drave) ponuena je izuzetno zanimljiva analiza jezika hrvatskih strav v nakih listova u prvim godinama ivota Kraljevine, to je dobro dolo kao model istraivaima politike kulture meuratnog perioda i primjer terora malih razlika u istoriji Jugoslavije. Prvi dio zbirke zavrava se dijelovima knjige Istoriografija pod nadzorom. Prid d lozi istoriji istoriografije I, ora Stankovia i Ljubodraga Dimia o kojoj je ve bilo rijei na stranicama ovog asopisa. U drugom dijelu knjige pod nazivom Nauno proveravanje stereotipa ponueno je nekoliko primjera istraivanja, a veinom vezanih za podruje Slavonije. Tekstov v vi (Srbi u dravnoj upravi Slavonije u vreme provizorijuma (1918d1921), Srbi u Slad d voniji na izborima za Ustavotvornu skuptinu 1920. godine, Srbi u dravnoj uprad d vi Slavonije za vreme sprovoenja centralizacije vlasti 1921d1929, Srbi u dravnoj vlasti i unutranjoj upravi Slavonije za vreme diktature), mada fokusirani na navev v deni teritorij pruaju mnotvo modela i ideja primjenjivih i na druga podruja Krav v ljevine i na druge teritorijalne i drutvene kategorije tadanjeg vremena. Ovakav mov v del detaljnog istraivanja drutvene strukture na lokalnom nivou nudi mogunost preispitivanja i provjeravanja stereotipnih predstava svake vrste i otvara mogunost na novo itanje prolosti. Poloaj pojedinih nacija, dravna politika, unutranja uprava, ureenje grada, prisutnost vojske, uticaj politikih stranaka, tampe prelav v
261
mali su se na mikro planu to ponuena istraivanja mogu da rekonstruiu. Na sliv v an nain primjer nudi i lanak Dravna uprava u Zetskoj banovini za vreme diktatud d re, zasnovan na pomnim istraivanjima, obzirom da donosi karakteristike ove banov v vine, to je mogue uraditi i za druge banovine. Posljednji tekst drugog dijela Reford d ma prosvete u Banovini Hrvatskoj i Srbi u Slavoniji otkriva izvrene korjenite prov v mjene u oblasti prosvjete, ozvaniene sa 54 naredbe i ukazuju na znaaj koji je nova vlast pridavala ovoj drutvenoj oblasti, kao i na odnos drave prema novostvorenoj situaciji, odnosno kako se na ovom drutvenom segmentu mogu iitati odnosi pov v litikih snaga u Kraljevini nakon Sporazuma CvetkovivMaek. Trei dio zbornika, naslovljen Nagovetaji nove istorije sadri sedam raznorov v dnih tekstova. Prvi je Jovan Bl. Jovanovi i drutvena istorija (Jedan zaboravljeni putokaz) je ponovno podsjeanje na znaaj bavljenja linostima kroz prolost, njihov v vim znanjem i djelovanjem koje nam prua sliku odreenog vremena i idejnih struv v janja, to uveliko doprinosi razumjevanju narastanja odreenih procesa i ideolokih pravaca. U ovome sluaju nudi nam i sliku davnog otpora prema romantiarskim tov v kovima u srpskoj istoriografiji, kao i na vienje mogue sudbine zajednice sa susjev v dnim narodima. Kroz cjelokupan profesionalni angaman ponavljana misao o sudbini istoriav v ra u smislu trpeljivosti prema vladajuima i podvrgnuta mediokritetstvu vladav v nja iskompleksiranih bivih pobednika i osionosti novokomponovanih osvetnika i mogunosti da se ona zaobie zaokruena je i data pod nazivom Uvod u etiku nove istorije, a preuzeta iz knjige Izazov nove istorije, to je bila inspiracija za naredni tekst Zato Izazov nove istorije?, u kome se nanovo sloboda postavlja kao preduv v slov i put ka znanju, kao stalno prisutni izazov kroz prolost istoriografije i kao jediv v ni nain da se uspostavi nova istorija, kao reakcija na sve tradicionalne paradigme u istoriografiji, a prvenstveno na tradicionalistiku paradigmu politike istoriografiv v je. Ona nastoji da uzme u obzir sve aspekte ljudske delatnosti, da potuje uporev v do i tradicionalne pristupe, dakle da se dri principa univerzalne intelektualnosti (moralnost, etinost, kritinost i vrhunski domet istorijskih radova). Oko nje se pov v stavljaju odreene grupe tekoa, ali i pravci razvoja, ukratko eksplicirani u navedev v nom tekstu. ene u ustavima Kraljevine Jugoslavije (1918d1945) primjer je jednog od pravaca koji sobom donosi nova istorija i koje u svakom sluaju valja usvojiti i slijediti za dobrobit vlastite istoriografije i mjenjanja drutvenog poloaja polovine ovjeanstva. Savezniko bombardovanje Nezavisne Drave Hrvatske (1943d1945). (Istorijski stereotipi i stvarnost) predstavlja napor da se ukloni jedan od stereotipa, optereujuv v ih za istoriografiju i to na osnovu novih dostupnih dokumenata.
262
Za prouavaoce socijalistikog perioda izuzetan e biti tekst Savremena antinad d unost i modernizacija Srbije, u kojem korjene savremene antinaunosti autor analiv v zom dogaanja u jugoslovenskom drutvu vidi u ezdesetim godinama. Trei dio zavrava tekstom Istoriar Branko Petranovi ovek i naunik epod d he promena. (Nedovreni esej), u kojem uenik tek daje obrise svog velikog uitelja, pa stoga i naslov ne moe biti drugaiji. Posljednji, etvrti dio naslovljen Dijalog prolosti i sadanjosti je neuobiav v jen, ali dobrodoao nain komuniciranja sa istoriarem, odnosno sa njegovim znav v njem. Ovaj dio ine intervjui koje je profesor Stankovi vodio od 1994. do 2003. gov v dine sa novinarima raznih asopisa (Borba, Intervju, Dan, Svedok). Zgusnuto znanje o pojedinim pitanjima prolosti i sadanjim politikim prilikama esto je interesanv v tnije imati na uvid, naroito neprofesionalcima i onima eljnih brzog usvajanja nav v unih sadraja, nego se mukotrpno probijati kroz stranice analitikih i pomno raev v nih djela. Prezentovani oblik komunikacije sa istinskim znanjem predstavlja i jedan od moguih modela prezentovanja novih spoznaja ili izraavanja novih naunih prev v tpostavki, postavljanja hipoteza i naina predoavanja posebnog vitalizma istoriov v grafije u ovom drutvu brzog ritma rada i ivota, a da se pri tome ne iznevjerava nav v una utemeljenost. Kako je ve sam naslov knjige Istorijski stereotipi i nauno znanje svojevrv v sno priznavanje bolesti u istoriografskim krugovima i drutvu, to je prvi korak ka izljeenju djelovanja u pravcu upornog i strasnog traganja za istinom i pouzdanje u mogunost racionalnog puta dolaska do nje. Ponueni tekstovi i intervjui artikuliu potpunu posveenost autora prostoru, vremenu, profesiji, znanju i humanistikom vrijednosnom sistemu. Oni, ini nam se, i pored mnogobrojnih oiglednih problema, ne obeshrabrujui se traginou siv v tuacije, nastoje pomiriti jaz izmeu mnogih kategorija stereotipa, mitomanije i znanja, nacionalno suprotstavljanih krugova, razliitih generacija posveenih istov v rijskom znanju, razliitih metodologija, nastojei uspostaviti neke primarne moralv v ne, duhovne i naune forme. Zbog svega ovog, predstavljena knjiga je za ponovljev v na itanja. Sonja Dujmovi
263
Latinka Perovi, ur., Srbija u modernizacijskim procesima XIX i XX veka. 4. ene i deca, Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, Biblioteka Helsinke sveske 23, Beogard 2006, 352.
Iz projekta Srbija u modernizacijskim procesima XIX i XX veka objavljen je etvrti zbornik radova pod naslovom ene i deca.1 U odnosu na prvi zbornik, koji ima multidisciplinarni karakter, u preostala tri su teme iz drutvene historije sa akcentom na poloaju ena u drutvu, zatim o utjecajima elita u procesima drutvev v nog razvitka i o enama i djeci kao drutvenim grupama. Mada urednica zbornika dr. Latinka Perovi u uvodnom izlaganju napominje da su istraivanja djelimina, da ne predstavljaju cjelinu ni u kronolokom smislu ni u obuhvaenosti svih aspekata relev v vantnih za problem koji se obrauje, ovaj zbornik kao i prethodna tri su inventivna u smislu pravaca istraivanja i u bosankohercegovakoj historiografiji. Bilo bi zav v nimljivo istraiti kako su se naznaeni procesi odvijali u bosanskohercegovakom drutvu da bi se kompariranjem mogla postii objektivnija spoznaja drutvenih krev v tanja u susjednim zemljama. Dr. Latinka Perovi u prilogu Srbija u modernizacijskim procesima XIX i XX veka (7v32), prvo se osvre na literaturu za koju konstatira da nije malobrojna, ali je nedostatna za pouzdane zakljuke o karakteristikama i domenima modernizacijskih procesa u Srbiji u XIX i XX stoljeu. Za istraivanje ove problematike bitno je upov v znavanje sa znaenjem pojmova modernizacija i modernost, zato autorica podsjev v a: Modernizacija je kao pojam ire ula u drutvene nauke tek posle Drugog svetv v skog rata. Ona oznaava vrlo iroke promene (industrijalizacija, izgradnja komuniv v kacija, podizanje obrazovnog nivoa i zdravstvene kulture) i svaku inovaciju (u razliv v itim sistemima: ekonomskom, naunom, prosvetnom). Ona, meutim, ne podrazuv v meva obavezno postojanje elemenata modernog drutva: definisan svojinski odnos, vladavinu zakona, ljudska prava, graansko drutvo. (12), a Modernost se odnov v si na oblike drutvenog ivota ili organizacije koji su se pojavili u Evropi od, otpriv v
Srbija u modernizacijskim procesima XX veka (bez oznake broja 1), Institut za noviju istov v riju Srbije, Beograd, 1994; Srbija u modernizacijskim procesima XIX i XX veka: 2. Poloaj ene kao ogledalo modernizacije, Institut za noviju istoriju Srbije, Beograd, 1998; Srbija u modernizacijskim procesima XIX i XX veka: 3. Uticaj elita, (izdanje autora), Beograd, 2003.
1
264
like, sedamnaestog veka nadalje, manje ili vie po itavom svetu. Re je dakle, o v imanentno globalnom procesu: Jedna od fundamentalnih posledica modernosti ... jev ste globalizacija. (12) Sa ovog stanovita istraivana su pitanja o razvoju Srbije iz kuta stranih i domaih promatraa i istraivaa; prezentirane su razliite tendenv v v cije u srpskoj historiografiji, od onih koji su Srbiju ve od kraja XIX. stoljea vidjev li kao modernu dravu, do drugih koji razlikuju formu i sadrinu, privid i stvarnost, pa je vide kao zatvoreno, patrijarhalno drutvo. Najvei dio ovoga priloga odnosi se na definiranje politike i intelektualne elite u Srbiji, zatim o uzrocima i posljedicav v ma njene podijeljenosti, te dr. Latinka Perovi konstatira da Intelektualne elite su predstavljale ulje na vodi. Ali, to nije usled subjektivnih svojstava i nedostatka enerv v gije njihovih pripadnika ve zbog nedostatka onih pretpostavki koje dele moderno od predvmodernog drutva.(32) Sljedei lanak dr. Vere Gudac Dodi pod naslovom Poloaj ene u Srbiji (1945d2000), (33d130), vrlo temeljito prezentira pravni poloaj ene, njeno kolovav v nje i obrazovanje, rad i zaposlenost, brak i porodine odnose, drutvenu brigu o djev v ci, zdravstvenu zatitu i ulogu ene u politici.U sadrajno preglednom zakljuku suv v mirani su rezultati istraivanja od vremena prve polovice XX. stoljea, kada je druv v tveni poloaj ene u Srbiji bio pod snanim utjecajem patrijarhalnih odnosa agrarv v nog drutva, preko njenog znaajnog uea u ratu i ostvarivanja nekih od osnovnih prava u prvim godinama nakon Drugog svjetskog rata, zatim tijekom postojanja juv v goslavenske socijalistike drave do suvremenog vremena tranzicije u kojem sirov v mano srpsko drutvo, ali ne samo srpsko ve i exvjugoslavensko, vraaju enu njev v noj tradicionalnoj ulozi majke i domaice, ili ih okolnosti primoravaju da naprave izbor izmeu profesije i obitelji. Dananji poloaj ene u drutvu autorica je vrlo jev v zgrovito definirala na sljedei nain: (...) Istovremeno, zadnjih godina sistem drav v vne socijalne zatite u Srbiji sve je slabiji, a socijalna sigurnost graana sve manja. Usluge ustanova za negu i uvanje dece zaposlenih roditelja postaju skuplje, a kov v lovanje sve manje besplatno, posebno visoko. Pod izgovorom bele kuge i racionav v lizacije, postepeno se ukidaju neke osnovne kole u Beogradu. U uslovima razorene ekonomije, do sada i vie nagovetene nego realizovane privatizacije, ali i slabljenja svih onih olakica koje je drava u socijalizmu garantovala, udate ene su sve manje u situaciji da se ravnopravno sa mukarcima suoavaju sa svim onim to tranzicija nosi. (...) (127) Istraivanje je napravljeno za Srbiju u drugoj polovici XX. stoljea, a bilo bi vrlo korisno to uiniti i za Bosnu i Hercegovinu jer se moe pretpostaviti sliv v na, ako ne i nepovoljnija situacija kada je u pitanju ova problematika. Dete i ena na selu u Srbiji izmeu dva svetska rata izuzetno je nadahnut lav v nak dr. Momila Isia. (131v159) Kratki citati iz dokumenata vrlo plastino slikaju izuzetno teak ivot i ena i djece na selu u zavrnom vremenu raspadanja seoskih
265
porodinih zadruga na inokosna domainstva. Obuhvaene su sve razvojne faze jev v v dnog ljudskog bia: od roenja (...) Tako, po neki put na njivi, gde se kopa kukuv ruz, nae se i po osam kolevki, i u njima mala deca, od kojih neko gre, a neko plav v e, a majke na njivi (131); preko ranog djetinjstva (...) Nema ni pet godina, a ve je polo za ovcama ili drugom stokom na pau. Ono i jedno pseto od rane zore do veeri, na kakvom proplanku oko koga su guste ume ili stenoviti bregovi, sa kov v jih se kada valjaju teki oblaci koji e za trenutak docnije sruiti silovite pljuskove i kia, uz tutanj i prasak gromova. (132); preko mladosti, udaje, braka do starosti. ena je, dakle, uvar kunog ognjita. Mnogo je ona u njega uloila da bi ga ostav v vila. Bezgranina je njena trpeljivost, pogotovo kad su u pitanju deca, boji blagov v slov, ak i onda kada je slaba i nemona, kada kri ruke, uverena da ne moe da bude bolje. (159) Dr. Dubravka Stojanovi u lanku U senci velikog narativa: Stanje zdravlja ena i dece u Srbiji poetkom XX veka (160d175) istrauje ovo pitanje od prije stotiv v nu godina na pokazateljima koji govore o smrtnosti novoroenih, male djece i ena na porodu jer su to najvaniji indikatori stanja i razvoja drutva i drave. Uspesi postignuti u razvoju zdravstvene kulture i zatite tokom prethodnog veka brzo su pov v niteni u poslednjoj krizi kroz koju je prolo srpsko drutvo, ime je jo jednom pov v kazano da se vrednosti modernog, individualiziranog drutva ne nalaze na visokom mestu lestvice drutvenih i politikih prioriteta. One se jo uvek lako rtvuju velikoj politici, one jo uvek teko postaju velika tema. Nacionalni interes, koji je bio sredinja tema velikog narativa devedesetih godina XX veka nije kao svoju temu prepoznao zdravlje stanovnitva, pa Srbiju bez obzira na, u meuvremenu postignuv v ti napredak, u XXI vek, kao to je to uinila i na pragu XX, ulazi sa zabrinjavajuv v e visokom stopom smrtnosti odojadi, kao jednim od vitalnih statistikih pokazatev v lja razvijenosti drutva. Oni su nepriznate rtve devedesetih godina XX veka, neviv v dljivi gubitak u optem porazu. injenica da o tim rtvama jo uvek niko ne govori, da nisu uzeti u obzir i da nema adekvatne dravne politike koja bi se ozbiljno suov v ila sa demografskim slomom govori o tome da ta tema jo nije prepoznata kao vav v na. Veliki narativ i dalje u stanovnitvu vidi samo materijal. To je jedan od najpov v raznijih dokaza opstajanja antimodernog sistema vrednosti u kome ljudski ivot ima malu cenu. (175) Ovako opiran izvod iz zakljuka rasprave dr. Dubravke Stojanov v vi trebao bi biti poticaj za razmiljanje i istraivanje bosanskohercegovakog druv v tva u kojem veliki narativ rastae sve njegove dijelove, a osobito zdravlje njegov v vog stanovnitva. Iz priloga Sanje Petrovi Todosijevi Analiza rada ustanova za brigu o majkad d ma i deci na primeru rada jaslica u FNRJ (176d187) uoljivo je da ivot ovih marv v ginalnih drutvenih grupa nije bio poboljan u odnosu na meuratni period, ve je
266
bio jo vie otean novom ulogom ene koju joj je namijenilo socijalistiko druv v v tvo. Osim majke od koje se oekivalo da po svojoj biolokoj funkciji doprinosi dev mografskoj obnovi socijalistike zajednice, bilo je potrebno da se izvanrednim zalav v ganjem ukljui u obnovu zemlje, potom zaposli u neku od tvornica, obavi sve kune v poslove, ali i neke od poljoprivrednih radova i nakon svega drutvenovpolitiki anv gaira. Na jednoj strani, socijalistika vlast donosila je vrlo povoljne zakone o zativ v ti ene i djece, osobito trudnica i majki sa malom djecom, a na drugoj, ta ista vlast ideologijom i praznom retorikom nije javno priznala da se ukupno stanovnitvo nav v lazi na rubu opstanka. Zakoni i kampanje o izgradnji jaslica dirigirane s vrha vlav v sti gubile su se u lokalnim zajednicama sreskih odbora i komiteta smjetenih u miv v ljeu oskudice, siromatva i primitivizma. Izvjetaji o realizaciji ideje o organiziranju jaslica su negativni, porazni po drutvo koje je imalo takoer velike narative, a malo prualo za minimalne ivotne uvjete. I danas postoje historiari koji ovaj periv v od povijesti objanjavaju tako je bilo vrijeme, zato rad Sanje Petrovi Todosijevi otvara sasvim novu perspektivu sagledavanja prolosti na primjeru zbrinjavanja djev v ce dok njihove majke obavljaju nekvalificirane, teke poslove svojom fizikom snav v gom bez osnovnih uvjeta za rad. U godinama FNRJva bile su vrlo popularne akciv v je o pravilnoj ishrani i njegi majke i djece, na koje su se organizatori alili zbog nev v dovoljnog broja zainteresiranih sluatelja, a oekivana publika odgovarala je priv v govorom (...) dajte nam dosta hrane ili dajte nam dosta sapuna. (179) Ovaj izvod iz arhivske grae na najbolji nain svjedoi o drutvu i uvjetima ivota ena i djev v ce u njemu. itajui ovaj zbornik, svaki sljedei lanak ini se ve u naslovu intrigantnijim, novijim i zanimljivijim. Tako je i sa radom dr. Olivere Milosavljevi, Otac genijed ljubimac: Kult vladara najtrajniji obrazac vaspitavanja dece (188d292), u kojem je analiziran kult vladara kao karakteristina dugotrajna pojava politike prirode. Na osnovi listova za djecu i mlade uporedo su analizirani sadraji o velianju vlav v dara i vladarskih dinastija u Kneevini Srbiji, Kraljevini Srbiji, Kraljevini SHS, Krav v ljevini Jugoslaviji, a zatim ratnog voe i doivotnog predsjednika socijalistike Juv v goslavije do 80vih godina XX. stoljea. Analiziranje kulta vladara kao najtrajnijeg obrasca u odgoju i obrazovanju djece, autorica je potkrijepila brojnim primjerima iz razliitih listova iz ega je uoljivo da Vaspitai, i sami vaspitavani po obrascu da je prvi ovek isto to i sam patriotizam, prirodno su ga prenosili na sledee genev v racije mladih. Kako je sam kult bio ideologija, a ne konkretna linost, jo je prirov v dnije to su obrazac prenosili na svaki novi objekat oboavanja, bez obzira na razliv v ite izvore njegovog autoriteta i ideoloke ciljeve koje je simbolizovao. (...) Dokaziv v vanje legitimnosti (svakog) vladara preko njegove prolosti, bilo da se pozivalo na pretke, ili vostvo u revoluciji, pretila je konstantna opasnost od osporavanja legiv v
267
timiteta, pa su graeni sve snaniji kultovi, uz dokazivanje da je Bog, Istorija, Narod ili Klasa upravo njih izabrao. (287) Na zalasku XX veka, i sa njim, na zalasku ovakve politike kulture, bilo je pokuaja da se otac pronae ak i piscu. Nije uspelo, moda zato to ga deca nisu prepoznala. (289) Dr. Andrej Leonidovi emjakin je u tekstu Svet detinjstva u Srba u putnim belekama P. A. Rovinskog (292d313). Boravei oko tridesetak godina na Balkanu, Pavel Apolonovi Rovinski (1831v1916.) ostavio je, izmeu ostalih, i zapise o djeci, v njihovom kolovanju i uvjetima ivota u Srbiji. Za ovoga istaknutog slavistu, autov ra knjige o etnografiji Crne Gore, pronicljivog novinara, istaknutog pedagoga i nev v umornog putnika, dr. Latinka Perovi zakljuuje: Teko je pronai stranog autora koji je pisao o Srbiji u drugoj polovini XIX v. i koji bi se ne samo bolje od Rovinv v skog snalazio u mentalitetu srpskog naroda, ve i da je bolje pisao o njemu. (299), dovoljna je preporuka za itanje ovog zanimljivog lanka. Sljedei rad o kolovanju dece u verskim kolama u Srbiji u drugoj polovini XX veka (314d337), autorice dr. Radmile Radi, govori o kolama i uenicima vjerskih zajednica koje su poslije Drugog svjetskog rata ostale izvan jedinstvenog dravnog sustava obrazovanja, odnosno bez prava javnosti. Prezentirani su rezultati istraivav v nja o niim i srednjim vjerskim kolama razliitih konfesija: Srpske pravoslavne crv v kve, Rimokatolike crkve i Islamske vjerske zajednice, jer je Srbija sa pokrajinama jedina od jugoslavenskih republika imala sve ove vrste kola, pa ak i neke manjih vjerskih zajednica iji je broj uenika bio neznatan, ali su postojale. Dr. Radmila Radi problematiku prezentira u vremenu marginaliziranja crkve i religije u socijaliv v stikom drutvu i brojanim podacima ukazuje na manji broj svetenika/sveenika, monaha/redovnika i asnih sestara u odnosu na vrijeme prije Drugog svjetskog rata, meutim ukazuje i na razliite posljedice koje je komunistiki ideoloki okvir imao na pojedine vjerske zajednice. Utemeljeni zakljuci o ovoj problematici su prepov v ruka za ovu studiju, iz koje se moe uoiti kako su se i vjerske zajednice snalazile u vremenu nepovoljnom za njih, ali i da to cijelo razdoblje nije bilo toliko kruto, jer je ve krajem ezdesetih godina stvarano pogodnije okruenje za njihov razvitak. Posljednji lanak u zborniku je magistrice Aleksandre Vuleti, Oevi i sinod d vi: Skica za poreenje generacija u Srbiji XIX veka (338d349), u kojem se analiziv v ra opeprihvaeno miljenje da su sinovi uglavnom manje uspjeni od svojih oeva. Na primjerima znaajnijih i poznatijih linosti iz srpske historije, autorica na vrlo zav v nimljiv nain elaborira ovu problematiku kroz dvije generacije u razliitim razdov v bljima politikog i kulturnog razvitka Srbije. Opisujui oeve i sinove prezentirane su tradicionalne i moderne ideje u Srbiji, ali kolovani sinovi nisu mogli promjeniv v ti puno jer su predstavljali (...) ulje na vodi. Ali, to nije usled subjektivnih svojstav v
268
va i nedostatka njihovih pripadnika ve zbog nedostatka onih pretpostavki koje dele moderno od predvmodernog drutva. (32). Zatvarajui ovim citatom krug sa prvim prilogom u zborniku, ostaje samo da se preporui itateljstvu. Preporuka su nove teme kojih nema u bosanskohercegovav v koj historiografiji, zatim jasnost izlaganja i analiza i zakljuaka, utemeljenost radov v va na arhivskoj grai, upoznavanje sa prolou na jedan jednostavan i realan nain bez romantiarskih zanosa o nama sa prostora bivih jugoslavenskih republika. Vera Katz
Frensis Fukujama, Kraj istorije i poslednji ovek, naslov originala: The End of History and The Last Man, (preveli sa engleskog Branimir Gligori i Slobodan Divjak), Clio, Beograd 2002, 373.
Porijeklo ove knjige je u lanku pod naslovom Kraj historije koji je ameriki teoretiar, japanskog porijekla Francis Fukuyama napisao za asopis The National Interest u ljeto 1981. u kojem je tvrdio da se liberalna demokratija kao sistem vladav v vine izuzetno proirio svijetom krajem 70vtih i poetkom 80vtih godina prolog stov v ljea. Tvrdio je kako je liberalna demokratija pobijedila protivnike ideologije kao to su nasljedna monarhija, faizam i komunizam. Ideju za ovu tematiku dobio je kada mu se prijateljica, nakon to je doselila iz SSSRva u SAD poalila kako njev v na djeca odbijaju da piu zadau i na njeno insistiranje odgovaraju: Mama, ovdje je demokratija. Ne moramo raditi ono to ne elimo! Ovaj djeiji odgovor Fukuyv v ama nije shvatio nimalo naivno, ve je kroz prizmu filozofskog posmatranja razvov v ja objasnio razvitak ljudskog drutva. Svoje poimanje tog razvoja zasniva uglavnom na tumaenju Platonove, Hegelove, Lokove, Hobsove i Nieove filozofije. Stoga gov v tovo svako poglavlje poinje citatom nekog od navedenih filozofa: Negdje jo pov v stoje narodi i stada, ali ne kod nas, brao moja: ovdje postoje drave. Drava! ta je to? Pa lijepo! Sad otvorite ui, jer sad u vam rei svoju rije o smrti naroda. Drava se zove najhladnije od svih hladnih udovita. Hladno i lae i ova la gmie iz njev v nih usta JA DRAVA, JA SAM NAROD. La je to! Stvaraoci su bili oni koji su stvarali narode i prekrili ih vjerom i ljubavlju, tako da su oni sluili ivotu. Unitiov v ci su oni koji postavljaju zamke za mnoge i nazivaju ih dravom: oni ih prekrivaju
269
maem i stotinama pouda. Gdje jo ima naroda on ne razumije dravu. Ali drava lae na svim jezicima dobra i zla i ma ta da govori, lae i ma ta ima ukrala je. Ovaj citat, svojstven svom autoru Fridrihu Nieu, pomogao je Fukuyami da iznese v tvrdnju da razlog zbog kojeg liberalne demokratije nisu postale univerzalne, odnov v sno stabilne nakon dolaska na vlast, to lei prije svega u neslaganju drave i narov da. Drava se namee narodu. U nekim sluajevima drava formira narod to je bio sluaj u Sparti, dok npr. razliite imigracione svijesti formiraju Sjedinjene Amerike Drave. Nastanak klasnog drutva Fukuyama objanjava Platonovim THYMOSvom, a THYMOS je borba za priznanje to je po njemu pokretaka snaga historije. Kada su se prvi ljudi sukobljavali rezultat je bio to da je poraeni postajao rob, a pobjednik je postajao gospodar eljan jo priznanja koje e dobiti ukoliko pobjedi jo ljudi. Tav v kav odnos u historiji zadrao se do pojave liberalne demokratije. A po Hobsu, Loku i njihovim sljedbenicima koji su pisali ameriki Ustav i Deklaraciju nezavisnosti lid d beralno drutvo je bilo rezultat drutvenog ugovora izmeu pojedinca koji posjedud d je odreena prirodna prava i drave. U skladu s ovim, navodi primjer kako se u izuv v avanju historije esto prave greke u interpretaciji uzroka revolucija. Veoma je rav v ireno shvatanje da su revolucije izazvane siromatvom. Meutim studije o Francuv v v skoj revoluciji pokazale su obrnuto: tokom trideset ili etrdeset godina prije revoluv cije, Francuska je doivjela ekonomski rast, praen serijom dobro usmjerenih reforv v v mi. Stoga autor izvodi zakljuak kako i u savremenom svijetu samo najsiromaniv je i najbogatije zemlje pokazuju tendenciju ka stabilnosti. One zemlje koje se ekov v nomski modernizuju pokazuju tendenciju da budu najmanje politiki stabilne, zato to samo rast promovie nova oekivanja i zahtjeve. Takoer, revolucije su na jedan ili drugi nain posljedice elje za priznanjem. Za to je najbolja ilustracija komunistiv v v ko drutvo kojem je autor posvetio veliku panju poto je knjiga nastajala u periv odu kada je hladni rat bio na koncu. Fukuyama komunizam tumai loginim izbov v rom Rusa i Kineza, jer je u skladu s njihovom tradicijom autokratije i centralne vlav v sti. Komunizam kao i faizam vidi kao oblik tiranije jer suzbija pojedinca u njegovoj elji u dokazivanju. Drava koja svoju privredu bazira na zajednikoj imovini mora propasti kao najbolji primjer navodi Peronovu Argentinu. Naime, 30vtih godina 20. stoljea Argentina je bila bogata poput vicarske, bila je pet puta bogatija od Italije i Austrije, ali nakon to je Peron izvrio reformu, zemlja je sve vie nazadovala. Takov v v er smatra da su komunistike zemlje prilino stagnirale zahvaljujui i svom odnov su prema naunicima. Nauka je potrebna ovjeanstvu, ona ga ak na neki nain sjev v v dinjuje jer kako su se ljudi prije meusobno borili, sada se bore za ouvanje planev te to je prema mom miljenju tipini stav jednog proameriki orijentiranog teoretiv v ara, jer je neosporna injenica da je upravo drava iz koje Fukuyama dolazi najvev v v i zagaiva prirodnog okolia. Ipak njegov je stav da opasnost liberalnoj demokrav
270
tiji najvie prijeti od istonoazijskih zemalja. One usvajaju tehnologiju Zapada, mev v v utim ne odriu se svoje tradicije, ak naprotiv, nastoje to vie da je istiu u svav kodnevnom ivotu. Fukuyama historiju dijeli na historiju i posthistoriju. Sve zemlje u kojima ne vlada liberalna demokratija, koja je po njemu idealno drutveno ureev v v nje su jo u historijskom periodu. Potom priznaje da su i drugi, manje razvijeni vijev kovi takoer mislili o sebi najbolje, mislili su da su dosegli kraj historije. On ne miv v sli da e ratna zbivanja u svijetu potpuno zatihnuti, ali iznosi pretpostavku da e sve vie biti demokratskih zemalja. Taj porast demokratije utjecat e na smanjenje ratova jer je nezamislivo da jedna demokratska zemlja npr. Norveka napadne demokratsku Dansku. Ljudi e svoje vlastite ambicije ostvarivati preko sporta. Ve i sada veina nacija je vie ponosna kada njihov nacionalni tim osvoji Svjetsko prvenstvo u nogov v metu nego to je veina stanovnitva Rimske imperije bila ponosna na njeno osvajav v nje Britanije. Lino ne vjerujem u jednu univerzalnu civilizaciju poto je u ljudskoj prirodi da se sukobljava. Upravo tako Fukuyama tako tumai psihu posljednjeg ov v vjeka. Njegov posljednji ovjek koji nee moi da se bori u ime pravednog cilja, jer e on biti ostvaren u prethodnoj generaciji, poet e se boriti protiv njega. On e se drugim rijeima boriti protiv dosade jer ovjek ne moe zamisliti svijet bez borbe. Pojam posljednjeg ovjeka je u ovoj knjizi objanjen gotovo samo filozofski, gotovo nikako sa aspekta historije, tako da se moe stei dojam da Fukuyama iako to negira, primjerom posljednjeg ovjeka potvruje da je historija ciklian proces. Svoju viziju budunosti ovjeanstva prezentira metaforom teretnih kola koja se kreu u koloni. Neka kola e se zaustaviti u gradu, dok e ostala biti u pustinji ili pov v sljednjem planinskom prijelazu. Neka kola e otii u pogrenom smjeru, neka kola e ostati due nego to ele na putu, a veina e ih sretno doi do grada. Ipak moram priznati da se nadam da e neka od kola koja putuju ka tom idealnom gradu liberalne demokratije moi povesti i sve one siromane koji su samo nuno zlo u svijetu Fuv v kuyamine amerike liberalne demokratije. Amra ai
271
Branka Raunig, Umjetnost i religija prahistorijskih Japoda, Djela CBI, LXXXII/ knj. 8, ANUBiH, Sarajevo 2004, str. 301; K.1-7; Tab.1-51.
Nakon petnaest godina pauze u objavljivanju monografskih studija iz oblasti arv v heologije, Centar za balkanoloka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine je naunoj, ali i iroj itateljskoj javnosti ponudio knjigu Branke Rav v unig, Umjetnost i religija prahistorijskih Japoda. Studija obuhvata rezultate dugov v godinjeg istraivanja japodske kulture na dijelu etnikog prostora Japoda, a ujev v dno i krunu naunog rada autorice Raunig, to je prepoznala i Fondacija za izdavav v tvo koja je i finansijski pomogla izdavanje ove knjige. Iako je monografija publiciv v rana 2004. godine, smatramo da znaaj njenog prikazivanja nije upitan ni dvije gov v dine poslije. Osnovna ideja studije je, kako autorica Raunig u uvodu i naglaava, kroz interv v pretaciju svih vrsta objekata sa karakteristikama figuralnosti pronaenih na japodv v skom teritoriju, zatim proniknuti unutar veze religija umjetnost, odnosno sagledav v vajui elemente religijskih vjerovanja i duhovnosti Japoda prikazati osnovu na kov v joj su izgradili svoj poseban umjetniki izraz. U prvom poglavlju pod nazivom Japodi (str. 11v23), autorica Raunig sumarno i sistematino daje osnovne informacije o ovoj etnikoj grupi v plemenu, njihovom porijeklu, teritoriji koju naseljavaju, historijatu tj. osnovnim obavijestima iz zabiv v ljeene prolosti, zatim o hronologiji, naseljima i drutvenom ureenju, to je upov v tpunjeno dosta jasnom kartom vanijih arheolokih lokaliteta, ukupno 31, te pribliv v no ucrtanom granicom japodskog teritorija. Ukazujui na osnovne probleme s kov v jima su se u istraivanju svih segmenata ivota Japoda susretali, itava plejada istrav v ivaa, pa i sama autorica, ipak ostavlja otvoren niz pitanja v kao naprimjer ona koja se tiu porijekla Japoda, hronologije, granica japodskog teritorija i ubikacije iz izvov v ra poznatih naselja kao to je Metullum, Terpom i lokacija Posena, te odnosa Japoda sa drugim etnikim grupama i narodima, u prvom redu Keltima. Klasifikaciju upotrebnih predmeta na kojima se pojavljuju figuralne predstave, autorica je izvrila na osnovu materijala od koji su ti predmeti izraeni te je ta klasiv v fikacija posluila osnovom za formiranje poglavlja knjige. Da bi tema dobila dodav v tnu dimenziju duhovnosti dala im je prilino poetine naslove, tako da ona posmav v trajui Bogove od gline, oslukujui Govor bronze, traei puteve dragocjenog Jand d
272
tara i stakla te itajui Prie sa kamena definira japodski originalni umjetniki izraz uzimajui u obzir mnogobrojne kulturne utjecaje iz ireg alpskog, mediteranskog i podunavskog prostora. Na predmetima od gline preovladavaju zoomorfne predstave v predstave jelena, goveda, pasa, konja, zmija, te drugih htonskih ivotinja, a prisutan je i nemali broj naznaka antropomorfnih predstava u vidu ljudskih ruku. Predstave na piramidalnim tegovima po autoriinom miljenju vezani su za dov v mae ensko boanstvo, vjerovatno Thanu v zatitnicu tkalakog zanata v sudei po predstavama nakita i kose, odjee i drugim enskim simbolima. Terakote odnosno idole od gline, najveim djelom pronaene u Ripu, autorica dijeli na dvije grupe v piramidalne sa prikazima odjee i nage terakote. Nage terakote ikonografski obuv v hvataju raspon od gotovo amorfnih sa minimumom ljudskih odlika do onih na kov v jima su takve odlike jasno vidljive, te ih karakterizira dosta nii kvalitet izrade. Rav v znovrsnost predstava ovih predmeta kultnovreligijske namjene ukazuje i na bogatv v stvo duhovnog ivota Japoda tokom dueg vremenskog razdoblja. Nakon sprovedev v nih analiza keramikog materijala sa figuralnim predstavama, autorica zakljuuje da ma koliko korespondira sa svojim irim susjedstvom, u isto vrijeme (je) i poseban, japodski, odraavajui i kroz likovno oblikovanje na ovoj vrsti materijala sopstvev v nu stvaralaku snagu, sopstvene potrebe i sopstveni duhovni svijet. (str. 51) Spov v menuti objekti dati su i u crteima na 12 tabli kao i dvjema preglednim kartama ucrv v tanih nalazita. Likovne predstave na metalu izvedene su, uglavnom, livenjem, rjee kovanjem i iskucavanjem. One se dijele na prikaze predmeta (oruje i razne vrste posuda), iv v votinjske (ptice, zmije, ribe, jeleni, divlje svinje, ovnovi, bikovi, psi, konji) i ljudske predstave. Kako su zoomorfne figuralne predstave neravnomjerno zastupljene, autov v rica je dala preglednu tabelu zastupljenosti ivotinjskih vrsta (str. 115) iz koje se vidi da se ovi prikazi najvie nalaze na pektoralima, zatim privjescima i fibulama. to se ivotinjskih vrsta tie, najbrojnije su predstave ptica, zatim konja, te pasa. Interev v santno je napomenuti i hronoloki odnos spomenutih predstava i to da tokom stariv v jeg eljeznog doba dominiraju ptiije figure, dok ih u mlaoj fazi potpuno mijenjav v ju predstave konja, to dosta govori o odreenim promjenama u religijskim shvatav v njima Japoda. Najinteresantnije u japodskoj umjetnosti, su ljudske predstave bilo da su, kompozitne ili pojedinane, muke, enske ili neodreenog pola, predstave cijev v log tijela ili samo nekih njegovih dijelova v lica, torza, ruku itd. Njihovim sagledav v vanjem najbolje se moe pratiti razvoj originalnog japodskog stila i utjecaja koji su dolazili iz blieg i daljeg okruenja, to je ovdje veoma slikovito i uspjeno prezenv v tirano.(str. 116v151; Tab. 23v31).
273
Jantar je u prahistorijskom svijetu bio jedan od najcjenjenih materijala. Kod Jav v poda je vremenom postao obaveznim dijelom nonje i nakita, a nedostatak jantara nadomjetan je proizvodnjom i obradom staklene paste. Dr. Raunig je jedno poglav v vlje svoje knjige posvetila upravo ovim materijalima, zahvaljujui njihovoj zastuv v pljenosti u japodskim nekropolama kao i brojnim figuralnim predstavama. (str.175v 190). ivotinjske predstave v ptice, konji, ovnovi, delfini, konji itd., (Tab. 32) najvev v im su dijelom produkt izrade autohtonih radionica, dok su antropomorfne figure vev v inom stizale sa prostora Italije, te njihova izrada u nekoliko sluajeva oponaana u radovima domaih majstora, to se svakako moe lako uoiti. Po zakljuku autorice spomenuti objekti potvruju japodski afinitet prema figuralnim oblicima, a mogu se uzeti i kao indikatori za prouavanje socijalnih odnosa unutar japodskih zajednica. Prie sa kamena, autorica ita sa ukupno 11 kamenih spomenika pronaenih na japodskom podruju. Interpretirajui ivopisne figuralne scene sa japodskih urni i kamene stele, uvodi nas duboko u mitologiju, religiju, ali i u svakodnevni ivot ovih ljudi. Detaljno analizirajui svaku figuru ponaosob, predmete, ornamentiku i nain izrade, autorica Raunig traga za vezama i kulturnim utjecajima na irem balkanskom prostoru, a pristupa i redefiniranju hronolokih okvira nastanka nekih od urni, npr. one iz Ripa i Golubia. Posljednje poglavlje pod nazivom Duhovnost Japoda predstavlja ujedno zakljuv v ak svega prezentiranog u knjizi, a dodatno potvruje tezu o duboko ukorijenjenom i bogatom duhovnom ivotu Japoda koji svoju vizuelizaciju doivljava u jednom irov v kom inventariju v od onih isto sepulkralnih do objekata svakodnevne upotrebe. Pov v trebno je napomenuti likovne, slikovne, tabelarne i kartografske priloge koji uz dov v sta obiman rezime na engleskom jeziku, bibliografiju i indeks pojmova upotpunjav v vaju ovo djelo. Uz sve gore navedeno dovoljno je rei da se monografija, Umjetnost i religija prahistorijskih Japoda dr. Branke Raunig, moe oznaiti i kao najvrijednija ilustrav v tivna zbirka objavljenih arheolokih objekata koja se u Bosni i Hercegovini pojavila u posljednjih petnaest godina, te da bi trebala biti podsticaj i osnova za dalja kompav v rativna istraivanja kulture starobalkanskih naroda tokom prahistorije. Melisa Fori
274
Stjepan osi - Nenad Vekari, Dubrovaka vlastela izmeu roda i drave (Salamankezi i sorbonezi), HAZU - Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku, Zagreb - Dubrovnik, 2005, 232.
Postoje naune discipline koje njihovom poznavaocu, u toku stvaralakog prov v cesa doputaju tu slobodu, ili moda privilegiju, da odreenu drutvenu pojavu osliv v ka, pored ostalog, i bojama vlastite mate. Takvim stvaraocima historiari mogu samo zavidjeti, jer oni moraju potovati strogi kod v nikada ne postaviti pitanje: to bi bilo kad bi bilo? Historiar je duan argumentirano potkrijepiti sopstvenu inv v terpretaciju odreenih dijelova prolosti, ali ne i praviti niz pretpostavki. Pa ipak, ne postoje li sluajevi u kojima varijacije na temu tobibilokadbibilo mogu zapravo osvijetliti mrani put kojim hodi historiar u potrazi za istinom o prolosti. Slijedei gore navedeni diskurs, poinju osi i Vekari svoju knjigu Dubrovad d ka vlastela izmeu roda i drave. U uvodnom dijelu postavljaju slijedea pitanja: to bi bilo da Marin Bobali nije ubio Frana Gondolu? to bi se dogodilo da Jakov Giorgi i Jakov Resti nisu ljubovali sa enom Dinka Facende?... to bi se dogodilo da nije bilo Velike zavjere i koji bi drugi povod doveo do raskida?.... (str. 7) Kako i sami autori istiu, ova pitanja izlaze van naunog okvira, ali je, u isto vrijeme, nev v mogue ne zamisliti se nad drugim, zarobljenim mogunostima, koje bi dovele do drugaijeg raspleta deavanja. Odreene pojave koje jesu ili e biti predmet interev v sovanja historiara i same diktiraju istraivanje po principu to ako?, a rekonstruisav v ti ivot, vjerovanja, politika ubjeenja dubrovake vlastele na osnovu zvaninih dov v kumenata nije jednostavan zadatak. Autori su se uhvatili u kotac sa zahtjevnim istraivanjima, rekonstrukcijama i postavkom teza. Rezultat tog rada predstavili su na 232 stranice, u korektno tehniv v ki i grafiki obraenoj knjizi, koja je podijeljena u dvije cjeline. Prva cjelina nosi naziv Raskol dubrovakog patricijata, dok je ostatak knjige posveen pojedinim duv v brovakim rodovima. Iako inspirativnog poetka, knjiga ipak nudi klasian pristup izuavanja prov v losti Dubrovnika, bez posebnih izleta u alternativnu historiju. Autori daju uobiajev v nu rekonstrukciju dogaaja na osnovu izvora, ali i vrijedne informacije o dubrovav v kom plemstvu. Isto je, prema miljenju Vekaria i osia, predstavljalo moda najv v homogeniju i ujedno najizoliraniju drutvenu grupaciju u odnosu na bilo koju istog
275
tipa u drugim gradovima, regijama, pa i dravama. Ponosno na svoju stoljetnu tradiv v ciju, kao i na mit o vanoj plemikoj ulozi u osnivanju grada, jaalo je svoj uticaj i predstavljalo istinsku vlast u gradu. Za razliku od plemstva ostalih dalmatinskih grav v dova, dubrovako plemstvo nije gubilo svoje prerogative i igralo je kljunu ulogu u uvoznoj trgovini Dubrovnika. Pomenuti istraivai se onda nisu mogli ne zapitati to je to iznenada moglo dovesti do raskola unutar redova ove homogene grupe, ije je odranje na vlasti upravo ovisilo o njenom jedinstvu! Autori navode tri grupe uzrov v v ka: 1. geopolitiki faktori (lobiranje oko odreenog politikog kursa razliitih evropv skih drava), 2. oligarhijske tenje pojedinih vlasteoskih porodica i 3. tzv. krvna pov v djela. Kao povod raskola istie se ubistvo Frana Gondole. Njega je 1589. godine ubio Marin Bobali, jer se Gondola zalagao za neutralnu vanjsku politiku Republike u vrijeme kada je kranska Evropa sanjarila o protjerivanju omraenih nevjernika v v Osmanlija. Ovo ubistvo e dovesti do raskola izmeu etiri sroene casate (Bobav livResti naspram GondolavBona), te uzrokovati formiranje dva neprijateljska tabora. Ostali rodovi trebali su se odluiti kojem se taboru ele prikloniti, odnosno ije intev v rese dijele. Bilo je i neutralnih rodova ili onih koji nisu otvoreno pokazivali simpav v tije prema odreenoj strani. Bobali je bio protuosmanski raspoloen, ali to ne znav v v i, kako autori pravilno zakljuuju u odnosu na stariju literaturu, da je suprotna strav na (Gondole) bila proosmanski orijentisana. Suprotna strana se zalagala za potivav v v nje starog dubrovakog pravila: rjeavanje problema diplomatskim putem i ouvav nje status quo pozicije. Kako se zamreno klupko prolih deavanja dalje odmotava, saznajemo da je v Bobali morao napustiti Dubrovnik i od tada djeluje na italijanskom tlu gdje je pov magao rad Mavra Orbinija i Jakova Luccarija. Prvi je napisao djelo kompilatorskog karaktera u politike svrhe istiui pojam slovinstva, dok je Luccarije izuavao prov v lost Dubrovnika. Oba djela su trebala ukazati na specifian razvoj ilirskog prostov v ra (ukljuujui i Republiku), ime se takoer podcrtavala nepoeljnost osmanskog v prisustva na pomenutom prostoru. Bobalijeva politika karijera i uloga mecene, inv spirisala je djelatnost Marina Andrijinog Restija i Jakova Marinovog Giorgija. Oni v su poetkom XVII stoljea matali o protjerivanju Osmanlija sa Balkanskog poluov strva, te su u isto vrijeme radili na realizaciji svojih utopistikih ideja. Jedna od njih je uee u protuosmanskoj koaliciji formiranoj 1606. godine, iju su okosnicu inili papa, panski kralj, austrijski nadvojvoda i panski vojvoda. Na elu koalicije stajao je Karlo Emanuel I, iji je cilj bio da se, nakon uspjenog ratovanja protiv Osmanliv v ja, proglasi za kralja Rumelije. Potporu za realizaciju ovih planova pronalazio je ne samo kod navedenih dubrovakih plemia, nego i kod albanskih plemena i srpskog patrijarha Jovana. Meutim, izvjetaji kranskih pijuna su uskoro pokazali da lov v v kalno stanovnitvo uope ne eli osmansku tiraniju zamijeniti panjolskom vlav u (str. 26). Autori ne ulaze u analizu navedenog izvjetaja, osim to komentariu
276
da je to znailo da svi planovi o protjerivanju Osmanlija propadaju. Ipak, ova reev v v nica izvuena iz izvjetaja posebno je znaajna, moda ne autorima koliko historiav ru koji prouava historiju Osmanskog carstva, iz vie razloga: 1. postavlja se pitanje koliko je osmanska vlast bila uistinu tiranska, ako je oni koji najvie trpe ne ele zamijeniti drugom; 2. ukazuje na nepovezanost razliitih evropskih krugova, te slab protok informacija i 3. oduzima bilo koji smisao misterioznoj kranskoj zavjeri. Iako se od plana odustalo, Giorgi i Resti, protjerani iz Dubrovnika 1609. godiv v ne nakon afere sa enom Dinka Facende, nastavljaju na savojskom tlu kovati plan o izgonu Osmanlija. Dubrovaki Senat je bio upoznat sa svim zavjerenikim planoviv v ma, koji kulminaciju doseu u Velikoj zavjeri 1610. godine. Do ovog dijela knjige italac bi se mogao upitati u kakvoj su vezi svi navedeni dogaaji sa onim pomenutim sukobom casata Bobali i Gondola. No, uskoro autov v ri spretno rasvjetljavaju zagonetku i to je ujedno najinteresantniji dio knjige. Nakon Gundulieva ubistva, njegov klan poinje oligarhijski upravljati Republikom to e direktno dovesti do Velike zavjere (1610/1612). U zavjeri je uzeo uea veliki broj pojedinaca, koji nisu bili ukljueni u rad kljunih institucija, pa se smtara da je zav v vjera zbog toga i propala. Zavjerenici su ipak postali heroji te su mnoge, do tog mov v menta neutralne casate, stale na njihovu stranu. Dva suprotstavljena plemika tabora nastavljaju egzistirati, da bi poslije velikog zemljotresa (1667) jaz bio jo vie produv v bljen. Oslabljeno plemstvo iz tabora nazvanog uvari Republike, se konsolidiralo primanjem nekih graanskih porodica u vlastite redove. Zavjereniki tabor je nastuv v pao sa izrazitom antipatijom prema ovim homini novi. Vekari i osi nas u nastavku, konano upoznaju i sa znaenjem termina sorv v bonezi i salamankezi. Tako otkrivamo da su nazivi u upotrebi od XVIII stoljea, a odnose se upravo na ove suprotstavljene plemike struje. Nazive je prvi put 1774. i 1775. godine upotrijebio anonimni izvjeta Marije Terezije. O istim se u hrvatv v skoj historiografiji dosta raspravljalo. Postavljalo se pitanje da li ovi nazivi potiu od imena dva veoma bitna univerzitetska centravSalamanke i Sorbone, ili su izvedeniv v ce italijanskih rijei sorbo (nedozreo plod) i salamelecco (ceremonijalno ponaanje). Salamankezima se nazivao zavjereniki, protuosmanski tabor, dok je uvare Repuv v blike obiljeavao termin sorbonezi. Autori knjige Dubrovaka vlastela izmeu roda i drave se protive svrstavanju neprijateljskih plemikih struja u dihotomine konv v strukcije napredan v nenapredan, liberalan v konzervativan i slino, pa se onda ini v loginim to odbacuju pretpostavku da su ovi pojmovi potekli od italijanskih rijev i. Miljenja su da pojmove treba povezivati sa dva pomenuta univerziteta. To, opet dalje ne znai da su Salamanka i Sorbona bili centri gdje se dubrovako plemstvo preteno kolovalo ( na Sorboni ih je bilo nekoliko, a na Salamanki niti jedan). Kod objanjena ovih pojmova, osi i Vekari se oslanjaju na prosvjetiteljsku djelatnost u Francuskoj. Istaknuti francuski prosvjetitelji su, naime, bili upoznati sa raskolom
277
dubrovakog plemstva, ali su oba tabora smatrali nazadnim i bili su skloni njihovom v ismijavanju i poreenju istih sa dva konzervativna univerzitetska centra v Salamanv kom i Sorbonom. Za istraivae je posebno bitno da shvate uzrok raskola. Do vrev v mena velikog potresa raskol je bio uslovljen razliitim politikim stajalitima unutar plemstva, ali nakon potresa i proirivanja plemikih redova graanskim porodicama, raskol dobija novu dimenziju v bioloku. Salamankezi postaju zatitnici ideje iste krvi, dok je sorbonezima bilo u interesu da obnove svoje redove. Drugi dio knjige nosi naziv Rodovi, casate, pojedinci. U ovom dijelu autori pov v kuavaju definisati pojam roda i casate. Za razliku od prvog dijela, u kojem su ov v si i Vekari uspjeno rijeili postavljeni zadatak: pronalaenje uzronovposljediv v nih veza znaajnih za pitanje razilaenja vlastele, u ovom dijelu knjige su djelimiv v no ostali nejasni. Primjetna je kontradiktornost kod definisanja pojma rod. Vrlo je teko razluiti da li je rod isto to i prezime ili su to dva razliita pojma. Pa iako na jednom mjestu tvrde ...gubi se znaenje prezimena kao rodovske odrednice, jer svav v ki pojedinac ne vue svoje srodstvo samo po mukom pretku (str. 104), autori dalje uz navoenje pojma rod u zagradi obavezno stavljaju pojam prezime. Osim toga, oni priznaju da je pojam casata teko definirati. To bi moglo biti kuanstvo, ali ne samo to, nego i osjeaj pripadnosti odreenoj porodici. Meutim, navedeno ne predstavlja problem u razumijevanju problematike o kojoj se govori u prvom dijelu. Djelo Dubrovaka vlastela izmeu roda i drave (Salamankezi i sorbonezi) predstavlja svakako vrijedan doprinos historiografiji. Historiarima moe biti izuzev v tno zanimljiv prvi dio knjige u kojem autori pokazuju detektivsku vjetinu u odgov v netanju sloenih dogaaja iz prolosti. Uz ovu slagalicu, kao prilog, idu i vrijedni zakljuci, te nove interpretacije pojedinih pitanja. Istraivai koji se fokusiraju na prouavanje pomonih historijskih nauka e posebnu panju posvetiti drugom dijev v lu knjige gdje se mogu nai vrijedne informacije o pojedinim dubrovakim rodoviv v ma. Uz sve pomenuto, treba istai da je knjiga opremljena mnogobrojnim shemama, tablicama i razliitim slikovnim prikazima to historiarima omoguava lake slagav v nje kockica Velike zavjere koja je znatno utjecala na cijepanje dubrovakog plemv v stva. Amila Pustahija
278
Theodore Spandounes, On the origin of the Ottoman Emperors. Translated and edited by Donald M. Nicol, Kambridge University Press 1997, 161.
Ova knjiga predstavlja prijevod teksta sa italijanskog jezika koji je 1538. godiv v ne zapisao Theodore Spandounes, potomak dinastije Kantacuzena. Tekst je preveo i pripremio Donald M. Nicol, profesor moderne grke historije, zatim vizantijske historije, knjievnosti i jezika na Londonskom univerzitetu, Kraljevskom koledu. Sada je emeritus profesor. Iz oblasti bizantijske historije pripremio je nekoliko znav v ajnih djela: The last centuries of Byzantium, 1261d1453 (1972, 2nd edition 1992), The end of the Byzantine empire (1979), Byzantium and Venice (1988), The byzantid d ne lady ten portraits, 1250d1500 (1994), The reluctant emperor: a biography of John Cantacuzene, Byzantine emperor and monc, 1295d1383 (1996). Originalni tekst Theodora Spandounesa Kantacuzena o osmanskoj vladarskoj kui prvi je javnosti predstavio Francesco Sansovino u Historia Universale, Venice 1654. Original teksta preveo je sa italijanskog Constantine Sathas i objavio ga u Pav v 1 rizu u zbirci dokumenata 1890. godine. Pri tome je koristio svaku injenicu da pov v kae patriotizam Teodora Spandounesa. Theodore Spandounes je bio potomak bizantijske vladarske porodice Kantacuv v zena. Njegova majka Eudokia Kantacuzen izbjegla je u Veneciju prije 1453. godiv v ne, prije nego to su Osmanlije zauzeli Konstantinopol i ukljuili ga u sastav svoje drave. Udala se za Matthew Spandounesa, vizantijskog izbjeglicu u Veneciju prije 1460. godine. Njega je habzburki car Frederick III 1454. godine poastvovao tituv v lom grofa svete rimske imperije (Holy Roman Empire). Mathew Spandounes i Euv v dokia Cantacuzin su imali troje djece: jednu ki i dva sina:Aleksandra i Theodora. Eudokia je umrla prije 1490. godine. Teodor je, kao sasvim mali, poslan staroj tetki Mari, koja je ivjela u istonoj Makedoniji. Mara je bila srpska princeza koju su udav v li za osmanskog sultana Murata II. Kada je sultan 1451. godine umro, njegov sin sulv v tan Mehmed II, koji je Mari bio veoma privren kao pravoj majci, darovao joj je u selu Jeevo, nedaleko od Sereza, posjed i tamo je 1459. godine smjestio sa svim pov v
C. N. Sathas, Documents inedits relatifs a lhistoire de la Grece au moyen age, IX, Paris 1890, p. 133v261.
1
279
astima i udobnostima.2 Sa njom je u Jeevu boravila i njena sestra Katarina, koja je v 1456. godine postala udovica. Mara je ivjela i djelovala kao hrianka, a na osmanv v skom dvoru je bila veoma uticajna i cijenjena. Njen uticaj je dopirao i do Veneciv je. Venecijanski ambasadori, kada su na osmanskom dvoru trebali rijeiti neke svoje ciljeve, esto su traili njenu pomo.3 U veoma ugodnoj atmosferi, u okrilju zatite osmanskog dvora, proveo je Teodor Spandounos svoje djetinstvo. Tu je nauio turski jezik, a pod patronatom tetaka Mare i Katarine dobio je i potrebna saznanja o svom v porijeklu, kao i obrazovanje iz hrianske teologije. U mjestu gdje je boravio susrev v tao je razne linosti iz visokih drutvenih slojeva, a imao je pristup i dvoru u Istanv bulu. Osim toga imao je roake, prijatelje i poznanike u Solunu, koji su Osmanlije osvojile 1430. godine i integrisali ga u sastav svoje drave. Istanbul je posjetio prvi put 1503. godine. Cilj njegove posjete Visokoj Porti bio je da spasi brata i njegovu trgovaku robu, kada je, zajedno s drugim venecijanskim trgovcima, pao u osmansko zarobljenitvo. Theodor Spandounes imao je rodbinske veze i sa porodicom Kosaa u Bosni. v Ana, jedna od pet keri njegovog dede Georga, udala se oko 1454. godine za Vladiv v slava, sina hercega Stipana Kosae (Duk of St Sava). Kada je sultan Mehmed II Fav tih 1463. godine osvojio Bosnu Ana je zajedno sa suprugom Vladislavom izbjegla u Ugarsku.4 Meu njegovim roacima bilo je i onih koji su postali lanovi muslimanske zav v jednice i zauzimali visoke drutvene pozicije u Osmanskoj dravi. Jedan od njih je mlai brat Vladislava koji je postao poznat kao Ahmedvpaa Hercegovi, sin Stipana v Kosae, ili, kako ga naziva autor sin Hercega od sv. Save. Drugi je Mesihvpaa (Pav leolog) koji je sa sultanom Mehmedom II Fatihom uestvovao u osvajanju Rodosa 1480. godine. Mesihvpaa je bio brat majke Matthewa Spandounesa, Theodorovog oca.5 Kasnije, u vrijeme sultana Bajezida II on je obavljao dunost beglerbega Ruv v
T. Spandounes, On the origin of the Ottoman Emperors, Kambridge, 1997, 48. (dalje, Spandounes, Origin)
2
Isto. Mara je imala prijateljske odnose i sa Dubrovakom republikom. Dubrovaki izaslanici koji su dolazili u Istambul donosili su joj poruke, vjerovatno iz Venecije, a ona ih je koristila kao svoje glasonoe u suprotnom smijeru. Najvjerovatnije se radi o nekim tajnim dogovorima izmeu Mare i Venecije. Vie o tome vidjeti: Ljuba Stojanovi, Stare srpske povelje i pisma, knj. I, Dubrovnik i susedi njegovi, Drugi deo, Beogradv Sr. Karlovci, 1934, 196v199.
3
Spandounes, Origin, 44. Theodore Spandounes navodi da su, prije nego to su otputovali za Ugarsku, kod njega boravili nekoliko dana. Takoer navodi da je Vladisav umro 1489. godine. Svi navodi koje Spandounes donosi u ovoj knjizi nisu uvijek u skladu sa historijskim realnostima, zbog ega je nuno izvriti kontrolu podataka sa drugim historijskim izvorima.
4 5
Spandounes, Origin, 46.
280
melije i kasnije velikog vezira. Njegov drugi roak, brat Mesihvpae, poznat kao has Muratvpaa, bio je veoma uvaavan od strane sultana Mehmeda II Fatiha.6 Osim ovog izvora postoje jo dva poznata izvora o porijeklu Theodora Spandov v unesa i njegove ire porodice, oba direktno povezana sa genealogijom dinastije Kanv v v takuzen, kojoj je pripadala Teodorovo majka. Prvi izvor prestavlja grupu dokumev nata koju je napisao Hugues Bizac iz poetka 16. stoljea. On je bio suprug Karole Kantacuzen de Flory, keri Jamesa II de Flory, grofa Jaffe. Njena majka, Zoe Kanv v takuzen, bila je jedna od pet keri Georga Paleologa Kantacuzen, za koga Spandouv v nes kae da je bio djed njegove majke. Buzakovi su dokumenti objavljeni 1952. gov v dine. Drugi izvor je neobjavljen. To je manuscript Angelusa Massarellusa, DellImd d peradori Constantinopolitani, koji se uva u Vatikanu (Codex Vaticanus Latinus 12127). Massarellus je bio papin sekretar. Umro je 1566. godine. Njegovi zapisi o dinastiji Paleologa i Kantacuzena predstavljaju prvorazredne izvore za kontrolu i dov v punu informacija koje prua Spandounosovo i Buzacovo djelo. Ovaj manuscript Theodora Spandounesa predstavlja zanimljivu priu o historijv v skom razvoju Osmanske drave, o formi vladanja u ovoj dravi, drutvenoj organiv v zaciji, o vojnoj moi i njenoj hijerarhiji. Prva verzija ove knjige, napisana na italiv v janskom, pojavila se 1509. godine. Na francuski je prevedena 1519. godine. Konav v na verzija talijanskog teksta dovrena je 1538, dok je svoje prvo izdanje doivjev v la 1890. godine. Iako je odrastao pod okriljem bogatstva, moi i privilegija osmanskog dvora, Theodor Spandounes se iskazuje u ivotu i djelu kao veliki patriota koji eli ujediniv v ti kranski svijet i protjerati Osmanlije iz evropskog kontinenta. Knjiga koju je Donald M. Nicol preveo na engleski jezik i dopunio naunom aparaturom, obogaena je brojnim nunim komentarima. Sastoji se od uvoda sa pov v rodinom genealogijom (viivxxvi), prijevoda originalnog teksta na engleski, zabiljev v ki i komentara, zatim bibliografije. Indeks u knjizi omoguuje itaocu lake pronav v laenje odreenih linosti i lokaliteta. Za bosanskohercegovaku historiju ova je knjiga dragocjena, jer govori o rov v dbinskoj povezanosti vladajuih dinastija u 15. i 16. stoljeu: izmeu Kosaa i dinav v stije Kantacuzen; izmeu dinastije Kantacuzen i vladajue dinastije u Srbiji; o rov v
6
Isto,46, 96, biljeka 91.
Hugues Buzac, Informations sur la tres illustre des Cantacuzenes, de Carola Cantacuzene de Flory, fille de lillustre Conte de Jaffa, et de ses enfants, ed. V. Laurent, in E. Brayer P. Lemerle and V. Laurent, Le Vaticanus Latinus 4789: histoire et alliances des Cantacuzenes au XIVvXV siecles, Revue des etudes byzantines, 9 (1952), 64v105. 281
dbinskoj povezanosti ovih dinastija sa ugarskom vladajuom dinastijom i porodicom v Osmanlija. Stie se utisak, na osnovu teksta ove knjige, da su sve vladajue dinastiv je petnaestog i esnaestog stoljea bile rodbinski povezane, iako su meu njima vlav v dali jaki antagonizmi. Hatida arvDrnda
Philippe Gelez, Petit guide pour servir a letude de lislamisation en Bosnie et en Herzegovine; avec le recueil des sources connues, ainsi quun commentaire sur lutilisation qui a t faite de celles-ci, Istanbul, Les cahiers du Bosphore, XXXVII, 2005, 237.
Stalna aktuelnost fenomena irenja islama u Bosni je jedan od razloga to je turv v ski izdava ISIS ustupio broj uvenih Les cahiers du Bosphore mladom istraivav v u Philippeu Gelezu. Sa nepunih tri decenije ivota, ovaj profesor savremene knjiev v vnosti, historije i srpskog i hrvatskog jezika, nedavno je odbranio doktorsku tezu o Safvetvbegu Baagiu. Pored toga, piui manje studije o historiji bosanskohercegov v vakih muslimana s kraja osmanskog i poetka austrougarskog perioda, pravei biv v bliografiju vezanu za irenje islama u Anadoliji i na Balkanu, autor je uspio da forv v mira jedan niz izvora i literature koje je u cjelini predstavio kao svojevrstan vodi na putu istraivanja islamizacije u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to da emo se zadrati na informativnom prikazu djela, ostat emo pri autorovoj ustaljenoj terminologiji, ne ulazei u razmatranje njene opravdane ili neopravdane upotrebe (imenovanje bosanskohercegovakih naroda, sam pojam islamizacije i sl.). Autor ve na poetku kae da mu nije namjera da iznosi svoje miljenje o irenju islama, da raspravlja o uzrocima i posljedicama ili da opisuje sam tok procesa. Cilj mu je bio da napravi jedan popis izvora te istrai do ega su histov v riari doli na osnovu njih. U skladu s tim, ovaj vodi ima dvije strane: s jedne je to katalog izvora razvrv v stanih prema provenijenciji (uz nedostatak daljeg kategoriziranja), s druge strane su tu komentari kroz koje se moe pratiti ta su historiari zakljuili u vezi sa irenjem islama u Bosni i Hercegovini. Ono to se pokazuje neophodnim, prije itanja ovog djela, jeste poznavanje historije Bosne i Hercegovine, bar u krupnim crtama. italac bi, na primjer, trebalo da zna da je 1878. godine bosanski prostor doao pod austrouv v garsku okupaciju, nakon etiristoljetne osmanske uprave, da se ova posljednja poev v
282
la uspostavljati i prije 1463. godine, te da je tek krajem 16. stoljea obuhvatila prov v store dananje Bosne i Hercegovine. Trougao kopna smjeten izmeu dalmatinske obale na Zapadu, crnogorskih vrleti na Jugu, Drine (i Srbije) na Istoku, te Save (i Hrv v vatske) na Sjeveru nije bio geografski stabilan. Razliiti vladari banovi, kraljevi, v vojvode koji su se smjenjivali u srednjem vijeku, drali su uvijek razliit obim tev ritorije. Sa dolaskom Osmanlija isto e se deavati, sad ovisno o uspostavljanju sanv v daka, njihovoj stalnoj transformaciji, ukidanju jednih ili uspostavljanju novih od tev v ritorija starih i novoosvojenih podruja. U nemogunosti da svoj vodi ogranii na prostor dananje Bosne, autor u naslovu ostavlja Bosna i Hercegovina, ali itaocu preputa da se sam informie o teritoriji kraljevstva, sandaka, a onda i Bosanskog paaluka, kroz historiju, djelimino pomou priloenih karata. Politika historija Bosne se u srednjevjekovnom periodu odvijala u neprekidnoj teritorijalnoj fluktuaciji. Na jednoj strani, ona je uvijek stajala izmeu Hrvatske i Srv v bije, Bizanta i Rima, oscilirala izmeu ugarske hegemonije, autonomija pod relativ v vnom unficiranom monarhijom i uvijek u voru katolicizma i ortodoksije. U svakom sluaju, konstatuje Gelez, to je podruje karakteristino po brzoj sukcesiji ili jukstav v pozicioniranju pripadnosti (kulturne, politike, religiozne). Osmanlije su na ovom podruju ve prisutni 1430. godine, na prostoru budueg Sarajeva oko 1450; Porta uzima od kralja godinji danak; islamski uticaj se ve osjev v a u izvjesnoj mjeri i meu stanovnitvom kroz agrarne odnose. To je upravo period kojim autor poinje prezentaciju izvora, i to svjedoanstvima istaknutih politikih liv v nosti, poev od pisma bosanskog kralja Stjepana Tomaevia papi Piju II 1461. gov v dine, preko korespondencije ugarskog kralja Matije Korvina i pape, diplomatskih biv v ljeaka Luigi Fernando de Marsiglia, Chaumetta des Fossesa, pa sve do izvjetaja bailoa, stalnog predstavnika Mletake Republike u Konstantinopolju. Iako je istaknuta savremena autorica Lucette Valensi stava da su ovi izaslaniki izvjetaji iskljuivo literarni anr, Philippe Gelez im ne odrie historiografski karav v kter i ne libi se masovnog citiranja Marco Minioa, Marcantonio Doninija, Gianfranv v cesco Morosinija, Matteo Zanea itd. I Nacionalna bibliteka Francuske uva izvov v re ovog tipa, a koji su indirektno vezani za proces irenja islama (biljeke Theodoro Spandugina, Antoine Geuffroya, Guillaume Postela i dr.) Jedno poglavlje je iskljuivo posveeno izvorima eklesiastike provenijencije. Tako su izdvojeni oni: v ortodoksne provenijencije (zapisi Marka Trebinjca, godinjaci manastira u v Pljevlju, Kunovski zapis, pravoslavni manastir u Zavali, mostarskog popa Joanikiv ja Pamuine); v katolike provenijencije (izvjetaji apostolskog legata Nikole Modrukog, izv v vjetaji zagrebakog biskupa Stefana Posedarskog za papu Leona X o islamizaciji
283
u podruju oko Save, biljeke imuna Erdedija, potom Frana Frankopana, izvjetaji Bartola Kaia koji papu Pavla V obavjetava o situaciji u Slavoniji krajem 1612. i poetkom 1613, izvjetaji apostolskog vizitatora Petra Masarecchija, oca Montalbav v no; zapisi katolika sa Neretve, Popova i Gradca Josipa M. Bonaldija, Jeronima Pav v v stria, Petra Borelli Vukoslavia, Ivana Koretia i Blaa, Jeronima Zlataria; biv ljeke Jeronima LuivBogoslavia iz Varea, Franeska Balievia, skadarskog biv v skupa Dominika Andrijaa, Benedikta Medvjedovia, Ivana Tomka Mrnavia, Anv v drije Kamengraanina iz Fojnice, Antia iz Trebinja, Marijana Marnavia, Nikole OgramivOlovia, trebinjskog biskupa Bunia, Nikole Lavanina, trebinjskog biv v skupa Sigismunda Tudiia, Andrije KaivMioia. Autor podvlai da Filip Lastri iz Oevje u svojoj historiji Bosne ne pominje islamizaciju kao ni Prudentius Narenv v tinus koji je napisao historiju Bosne do osvajanja od Osmanlija. Petar Bakula, herv v cegovaki franjevac, pominje posljednju porodicu koja je prela na islam, porodicu Hele. Tu je jo Vjenceslav Batini koji daje nekolicinu podataka vezanih za islamiv v zaciju u visokoj regiji. Iz druge polovine 19. stoljea autor izdvaja Antuna Kneev v via, Vida Vuletia, fra Grgu Martia. Vezano za izvore katolike provenijencije zav v kljuak autora je da su Dominik Mandi, a poslije i Andrija Niki zagovornici teze o nasilnoj islamizaciji. Autor primjeuje da pomenuta dva i jo neki koji slijede panhrv v vatsku logiku Mandia, konstruiu jednu hrvatskobosansku historiju, predstavljajui grau o islamizaciji sa podruja Bara i drugih crnogorskovalbanskih prostora kao tiv v pinu i za ondanju bosansku svakodnevnicu. Na ovaj nain Philippe Gelez dozvov v ljava sebi kao kompilatoru podataka sa distance, da ostavi veliki znak pitanja.); v protestantski izvori (Gelez upuuje na djelo Stephana Gerlacha, mnogo poznav v tije pod imenom Trkisches Tagebuch, do kojeg nije mogao doi ni u Francuskoj niti u zemljama bive Jugoslavije); Etnografskim tekstovima autor je posvetio cijelo poglavlje, uglavnom usmenoj tradiciji u kojoj ima brojnih tragova informacijama o konverziji na islam, oko kov v jih je narod ispleo iroku mreu mitova sa masovnim zastranjenjima u datumima, liv v kovima i sl. Kao kljuno svjedoanstvo ovih tragova je izreka poznata na irokom junoslavenskom prostoru: Do po dana Ilija, od po dana hazret Alija; Do podne Jure, od podne Ale. Izmeu prvih sakupljaa narodnog blaga kod kojih se mogu nai zabiljeene inv v formacije o islamizaciji Philippe Gelez navodi Vuka Karadia, Mehmedvbega Kav v petanovia Ljubuaka, Ivana Zovku, Zarzyckog, Emilijana Lileka, Savu Kosanoviv v a itd. 20. stoljee obiljeit e etnografski zahvati Jevte Dedijera, elimira Rukaviv v ne, Sejfudina Kemure i dr. Ovo je poglavlje u kojem autor daje neka kljuna zapaav v nja oko rada na usmenim izvorima i naglaava stalnu prisutnost pitanja etnikog pov v
284
rijekla muslimana: tj. da li su autohtoni ili pridoli. Ozbiljni historiari, konstatuje v Gelez, ostaju pri evidentnoj autohtonosti, s tim to Hrvati i Srbi uvijek nameu arguv mente u dokazivanju prelaska na islam i porijekla muslimana od islamiziranih katov v lika odnosno pravoslavaca. Ne raunajui prohrvatski ili prosrpski orijentisane muv v slimane, autor istie da je veina muslimana sklona tezi bogumilskog i vrlo utljiva kad je u pitanju mogunost kranskog porijekla. Teme koje se provlae kroz epske pjesme se uglavnom dotiu: v prisilne konverzije ( kad nemusliman vie voli tamnicu ili smrt nego li da prov v mijeni vjeru, kad djevojka nee da pree u drugu vjeru, kad se optuuje nemusliman da je zaveo muslimanku, kad se vjerski slubenik optuuje da je priveo neku musliv v manku i da je hoe pokrstiti), kao i v dobrovoljne konverzije (da bi oenio mladu muslimanku, da bi se osvetio majv v ci, itd.) Gelez navodi hronolokim redom slavenske historiare koji su se bavili pitav v njem irenja islama na osnovu razliitih izvora. Od srpskih histriara navodi Jovana HadivVasiljevia i Duana Popovia, od bosanskokatolikih Nikolu Buconjia, bov v sanskopravoslavnih Vladislava Skaria, od bosanskomuslimanskih Safvetvbega Bav v agia i Mehmeda Handia, te poljskih Jana Dlugosza. Od neslavenskih historiara islamizacijom su se, u veoj ili manjoj mjeri bavili Francesko Sansovino, Hugo Fav v volius, Nikolo Doglioni, Paul Ricaut, Giovanni Sagredo, Johan Gottfried von Mev v iern, Demetrius Cantinir, Charles du Fresnes, Danielo Farlati, Gebhardi, Max Shiv v mek, Mouradgea dOhsson itd. U petom poglavlju je temeljito predstavljena dosadanja obrada osmanskih pov v pisnih deftera i dokumenata, kao i rad orijentalista Hazima abanovia, Adema Hanv v dia, Tajiba Okia, Hamida Hadibegia, Milana Vasia, Branislava ureva, Erev v fa Kovaevia, Fehima Nametka, Ahmeda Aliia, Lejle Gazi, Fazilete Cviko, Hav v tide ar, Alije Bejtia, Medide Selmanovi, Behije Zlatar itd. Nisu zaobieni ni rav v dovi Vladislava Skaria i Glie Elezovia. Osmanske hronike, takoe, nose podatke koji indirektno oslikavaju tok irenja islama, iako ne u velikoj mjeri. Philippe Gelez navodi Aikpaazadea, Aalija, Evliv v ju elebiju, Baeskiju, Muvekkita, Muhamed Enveri Kadia itd. Sumirajui sve navode iz izvora i literature, Gelez na kraju pokuava da sa nev v utralne distance oslika istinu o irenju islama u Bosni i Hercegovini, kao i pitanju identiteta. O velikom dijelu onog to je uzeo u obzir ( i pored najsvjeijih bibliografv v skih jedinica ), u velikoj mjeri je ve raspravljano na impozantnom skupu O irenju islama i islamskoj kulturi u Bosanskom ejaletu, (Sarajevo, 7v9. marta 1991. godine). Nijedan rad sa tog skupa nije naao mjesta u ovom vodiu, to nas navodi na zakljuv v
285
ak da bi komentari koje autor daje na izvore i rad na njima bili umnogome precizniv v ji i korisniji za onog koga zanima ovaj fenomen islamizacije. No, i pored toga, ovaj vodi doista moe posluiti za prvi pristup ovoj istraivakoj temi. Ramiza Smaji
Sidil Teanjskog kadiluka (1740-1752) : (1740-1752) / prijevod i obrada Hatida ar-Drnda. Sarajevo: Orijentalni institut, 2005,153. (Tomus undecimus; serija 5. Sidili; knj. 1)
Registri erijatskog suda su vanredno znaajan historijski izvor za izuavanje drutvenovekonomske, pravnovpolitike, kao i kulturne historije odreenog podruv v ja, istovremeno i Osmanskog carstva u cjelini. Postoji vie razloga zbog kojih je nauna javnost jo uvijek uskraena saznanja iz izvora osmanske provenijencije. Na prvom mjestu je problem iitavanja i prijevoda, a potom brojne prepreke u vidu sredstava neophodnih za publikovanje prireene grae. Iako je, zahvaljujui projev v ktu Orijentalnog instituta i trudu mr. Hatide arvDrnda, bio preveden jo prije agrev v sije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine, teanjski sidil je jedan od rukopisnih fev v niksa kome je trebalo dugo da uzleti iz pepela. Njegov izvornik je bespovratno univ v ten tokom paljevine Orijentalnog instituta, tako da ovaj prijevod ostaje kao dragov v cjeno svjedoanstvo jednog perioda bosanskohercegovake prolosti, posebno tev v anjskog podruja. Na osnovu iskustva steenog radom na sidilu Teanjskog kadiluka 1740v1746, sidilima Gazi Husrevvbegove biblioteke, te sidilu Visokog kadiluka 1755v1810, Hatida ar je uspjela da prevazie potekoe koje prate obradu ovakve vrste izvov v ra. Ovdje prvenstveno mislimo na itljivost teksta to uvijek ovisi o obrazovnom niv v vou pisara, a potom i na sposobnost samog obraivaa, njegovo obavezno poznavav v nje arapskog, turskog i perzijskog jezika, kao i institucija osmanskog drutvenog sistema. Iako su naunici poput ire Truhelke, Sejfudina Kemure, Asafa Sokolovia, Alije Bejtia, Vane Bokova, Fehima Spahe, abana Zahirovia i Saliha Jalimav v ma dali svoje krae priloge vezane za sidile odreenih podruja, tek je jedan sidil, mostarski, objavljen u cjelosti (Muhamed Muji, Sidil Mostarskog kadije iz 1632d 1634. godine, Mostar, 1987). Nekoliko prijevoda sidila koje je uradio Abdulah Pov v
286
limac ekaju ve decenijama da javnost prepozna potrebu afirmisanja nae kulturv v ne batine kroz njihovo objavljivanje. Od kolikog bi to bilo znaaja govori i Hatida ar u uvodu izdanja kojeg predstavljamo, naglaavajui sadraj bitan za ekonomsko stanje odreenog podruja i Osmanskog carstva u cjelini, trgovine i trgovake etike, agrarnih odnosa i njihove evolucije, vakufa kao pravnog subjekta, politikih prilika u samom Osmanskom carstvu i na meunarodnom planu. Dokumenti u sidilu se mogu podijeliti na dvije cjeline: v v prvu, koju ine svi dokumenti koji nastaju pred kadijom u sudnici (kupoprov dajni ugovori, ostavinske rasprave, vakufname, dokumenti o oslobaanju iz ropstva, v inspekcija vakufskih prihoda, maksimiranje cijena, dokumenti o zastupnitvu, dokuv menti o naimenovanju staratelja za maloljetnu djecu ili stare osobe, vjenani ugovov v ri, brakorazvodne parnice, potraivanje duga, pritube na uzurpaciju imovine i sliv v no) i v drugu, naredbe i saopenja koji dolaze od sultana, beglerbega i ostalih viv v sokih administrativnih slubenika. Ti dokumenti (fermani, berati,...) su prepisivani u sidile, a kadije su nadzirali njihovu realizaciju. Teanjski sidil kojeg ovdje predstavljamo sadri ukupno 424 dokumenta razliv v itog sadraja: v sedam fermana Mahmuda I (1730v1754); v 22 bujuruldije bosanskih namjesnika: Gazi Mehmedvpae, Jegen Mehmedv pae, Hekimvoglu Alivpae i Sulejmanvpae; v 37 arzuhala razliitog sadraja; v 210 branih ugovora; v jedna efilema stanovnika Nove Palanke i v razliite tube iz drutvenovekonomske svakodnevnice Tenja. v Ve ovaj popis vrste dokumenata pokazuje da se u ovom sidilu mogu nai brojv ne informacije o lokalnim prilikama u Teanjskom kadiluku, vrsti naselja, broju i nav v zivima mahala, arhitektonskim objektima, njihovim graditeljima, imenima lica koja su obavljala dunost zapovjednika tvrava dizdara, kapetana i dr. Izdvojit emo podatke o potanskim stanicama koje su reprezentativne za historiju potanske sluv v be u cjelini. Konkretno, u ovom teanjskom sidilu su zabiljeene sve potanske stanice na putu od Travnika do Dervente i od Dervente do Sarajeva. v to se tie naselja, jedan dio njih je vremenom nestao, dok su drugi prerasli stav tus koji su imali u to vrijeme. Kao i iz ostalih sidila, iz ovog sidila moe se rekonstruisati drutvena struktuv v v ra stanovnitva. Gradsko stanovnitvo inili su predstavnici sudske i upravne vlav
287
sti (kadije, kapetani, age, ulema), zanatlije i trgovci. Bilo je i Vlaha u statusu filuriv v v dija. Kroz ove podatke mogu se pratiti demografska kretanja stanovnitva, opadav nje broja muslimanskog stanovnitva u 18. stoljeu uslijed uea u ratovima i epiv v demija zaraznih bolesti, naseljavanje vlakog stanovnitva u nenaseljena mjesta Tev v anjskog kadiluka... itaoci koje zanima privredna historija Teanjskog kadiluka ovdje e nai pov v datke o prisutnosti sljedeih zanata: sarakog, krojakog, koarskog, berberskog, pekarskog, slastiarskog i nalbentskog. Jedan zanimljiv dokument govori o zabrani izvoza meda, masla i drugih proizvoda zbog nestaice u Bosanskom ejaletu. Pored informacija o porezima moe se vidjeti da je bilo i zloupotreba lokalnih slubenika, kad seljaci, neovisno o konfesiji, naputaju svoje posjede i bjee u druge krajeve. U sidilu je zabiljeena adaletnama koja je izdana upravo u cilju zatite stanovnitva od zloupotreba ajana i muteselima koji su na svoju ruku uzimali od naroda poreze. Ovo je tek jedan brzi hod kroz obilje grae koju prua ovaj izvor. Orijentalni inv v stitut je prepoznao neophodnost prezentiranja svih dokumenata in continuo, a poto je oito koliko nose dragocjenih elemenata za brojne naune oblasti, opravdana je naa svesrdna preporuka da oni budu maksimalno iskoriteni. Ramiza Smaji
Maglajski sidili 1816 - 1840. Prevele i i priredile Duanka Bojani Luka i Tatjana Kati, Bonjaki institut Fondacija Adila Zulfikarpaia, Sarajevo 2005, 690.
U raznovrsnoj i bogatoj arhivskoj grai osmanske orijentalne provenijencije sid d dili kadijski protokoli, zauzimaju izuzetno vano i znaajno mjesto. U njima su biljeene ne samo sudske presude i odluke, nego i sve vrste dokumenata koje je kav v dija dobivao od pokrajinske i centralne vlasti, a koji su se narodu morali obznaniti na podruju kadiluka. Slikovito reeno, sidili u dobroj mjeri podsjeaju na krvotok u ljudskom organizmu gdje i najmanji kapilari imaju svoje mjesto i ulogu. To je sluaj i sa svim vrstama dokumenata koje nam pruaju. Zahvaljujui tome osmanisti s prav v vom ovoj vrsti izvora posveuju izuzetno veliku panju. Maglajski sidili 1816d1840. pisani su u vrijeme sultana Mahmuda II (1808v 1839). On je u toku svoje vladavine izvrio brojne reformne mjere u cilje evropeizav v cije Osmanskog carstva.
288
Zahvaljujui Duanki Bojani v Luka i Tatjani Kati uz nesumnjivu strunu pov v mo urednika i recenzenta prof. dr. Fehima Nametka i naravno uz pomo i podrku Bonjakog instituta v Fondacija Adila Zulfikarpaia, kao i samog vakifa, u prilici smo da se upoznamo sa sadrajem 39 fermana, 53 bujruldije,15 popisa, 14 teskera, 9 murasela o postavljanju kadije i naiba, 5 arzuhala, 1 maruza, te 231 biljeke. U cirkularnim aktima vidljiva je briga predstavnika osmanske vlasti za reguliv v sanje potanske slube, slobodi kretanja sultanovih podanika, te vrijednosti i kvaliv v teti novca toga vremena, kao i borba vlasti da suzbije njegovo falsifikovanje. Tu su i razne vrste dokumenata, kao to su fermani o roenju prineva i stupanju na prijev v sto sultana Abdul Medida. Uglavnom se radi o dokumentima koji su cirkulatno iz Istanbula slati u sve kadiluke Imperije. Posebno su za historiare vani dokumenti Maglajskih sidila koji se odnose na imenovanje novih bosanskih valija meu kojima su Sulejman paa Skopljak i Seid Ali Delal paa. Njima se u donoenju odreenih odluka od strane Visoke porte v daju iroka ovlatenja. To je vrijeme kada centralna vlada nastoji sprovoditi reforv mne mjere zamjenjujui do tada klasine institucije koje su u meuvremenu prevav v ziene, novim, po ugledu na evropske zemlje. U skolopu toga su i odluke o zabrav v v ni noenja oruja u urbanim sredinama, vakufskoj kontroli, te imenovanju odreev nih linosti na znaajnije dunosti u ovoj pokrajini. Znajui da se jo od Karlovav v kog mira 1699. godine Bosanski ejalet nalazi na najisturenijem dijelu Osmanskog carstva u njegovom evropskom dijelu, drava dunu panju poklanja fortifikaciov v nim objektima, njihovoj borbenoj sposobnosti i opskrbljenosti orujem i municiv v jom. Istovremeno, predstavnici vlasti vode rauna i o prehrambenim namirnicama za potrebe stanovnitva, posebno se interesujui za itarice, ne dozvoljavajui njihov v vu prodaju van granica Bosne. Ovi dokumenti nalaze se u dijelu pod naslovom Akta Bosanskog ejaleta. Trea vrsta dokumenata odnosi se neposredno na maglajski kadiluk. Zato su ih prevodioci i prireivai stavili u posebni dio pod naslovom Dokumenta maglajskog kadiluka. Zahvaljujui njima u prilici smo da vidimo da je tokom 24 godine, koliv v ki je vremenski period ovih sidila, dunost kadije obaljalo sedam, a naiba est lica. To znai da je i pored slabljenja autoriteta centralne vlasti, u ovom kadiluku nastav v vljena praksa da sudsku vlast u jednom mjestu kadija moe obavljati u prosjeku ev v tiri do pet godina. Za historiare su interesantni dokumenti koji se odnose na taksit i druga poreska optereenja. Tu su brojni spiskovi u kojima se precizno navode stavv v v ke za odreene novane izdatke, te brojni prigovori domaeg stanovnitva na odrev ene poreske nepravilnosti. Ne samo na dravnom, nego i na lokalnom nivou, osmanske vlasti vode rauna v i o komunikacionoj povezanosti naseljenih mjesta. Tako je bilo i u maglajskom kadiv
289
luku. U cilju zatite od uznemiravanja od strane odmetnika, lokalna vlast trai uzav v jamno jamenje svih koji ive u jednom mjestu. Ta vrsta uzajamnog garantovanja je poznatija pod imenom efilema. Iz njih, iskusniji znanstvenici mogu saznati obilje podataka o naseljenosti mjesta, ali i o svakodnevnom ivotu sredine o kojoj je rije. Meu dokumentima su i oni koji se odnose na zavjetenja, brakove, razvode i slino. Interesantno je primijetiti da u maglajskim sidilima nemamo ni jedan dokuv v ment koji se odnosi na vrijeme izmeu 1830. i 1833. godine, tj. iz doba nama poznav v tog kao Pokreta za autonomiju. ta je tome razlog, vjerovatno emo dobiti odgovor nekom drugom prilikom. Kada itamo dokumente Maglajskih sidila naii emo i na vrlo interesantne pov v datke vezane za molbe i sporove. Kako su nam na to ukazali prevodioci i prireivav v i, ti dokumenti o meusobnom sporenju odnose se 40% na muslimansko, 40% na pravoslavno i katoliko, odnosno nemuslimansko, te svega 20 % na meusobne krv v ansko muslimanske sporove. Upravo nam ovo kazuje da su se ljudi i sporili zbog materijalnih, a ne konfesionalnih razloga. Time se negira teza o viestoljetnoj meuv v sobnoj konfesionalnoj borbi stanovnitva sa ovoga tla. Sline primjere iz ovoga, kao i drugih kadiluka, imamo ne samo u prvim decev v nijama XIX, nego i iz ranijih stoljea. Vremenom e historijska nauka, kada se bude govorilo jezikom injenica, pobijati sve to se do sada zasnivalo na mitu, mitologiji i za dnevno v politike potrebe. I ovi maglajski sidili nam to rjeito potvruju. Posebna vrijednost je da pored regesta, dr. Duanka Bojani Luka i mr. Tav v tjana Kati u ovoj knjizi donose kopije Faksimila i Transkripciju dokumenata mad d glajskih sidila (str. 247v 659), te Indeks vlastitih imena i Indeks geografskih pojmod d va koji itaocu i istraivau pomau da lake dou do informacije za linost i mjev v sto koje ih interesira. Od poetka do kraja, knjiga Maglajski sidili 1816d1840. ne samo da upotpunjuv v ju naa dosadanja saznanja, nego pruaja svjeinu u mozaikom upoznavanju prov v stora kako Maglaja, tako i teritorije cijele Bosne i Hercegovine, ali i ire. Za ovako lijep utisak i znanstveni nivo najzasluniji su prevodioci, koji su najstrunije uradiv v li ovaj dio posla, kao to su cio rukopis priredili za tampu sa svojim brojnim veoma korisnim napomenama, komentarima i fusnotama, kao i Bonjaki institut kao izdav v va. Sigurno je da e ovo djelo biti podsticaj da uskoro itamo to vie slinih znanv v stvenih izvora i djela u korist nauke i sredine u kojoj nastaju i publikuju se. Enes Pelidija
290
Husnija Kamberovi, Begovski zemljini posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine, Drugo izdanje, Naunoistraivaki institut IBN SINA Sarajevo, Sarajevo 2005, 551.
Drugo, neizmijenjeno izdanje publikovane doktorske disertacije Husnije Kamv v berovia Begovski zemljini posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godid d ne predstavlja jednu od rijetkih, na novim izvornim pokazateljima baziranih knjiga koja se pojavila u posljednju deceniju i po, a odnosi se na historiju Bosne i Hercev v govine pod austrougarskom upravom. injenica da je u vremenu kada nauna litev v ratura nije u modi ubrzo nakon prvog dolo do njenog drugog izdanja moe gov v voriti sama za sebe. Iako se autor naslovom opredijelio da prati begovski zemljini posjed u Bosni i Hercegovini u austrougarskom periodu, knjiga ima iru dimenziju i vrijedan je doprinos izuavanju pitanja koja su u razliitim epohama bosanskoherv v cegovake i ire jugoslovenske historiografije jednostrano i simplificirano razmav v trana, najee optereena aktuelnim politikim trenutkom. Posmatrana tako, sadrv v ajno je izmeu datog naslova i ukupne historije begovskog drutvenog sloja u auv v strougarskom periodu, koji predstavlja posljednju fazu begovske ekonomske moi u naoj zemlji. Nakon Iljasa Hadibegovia koji je u svojoj knjizi (Bosanskoherced d govaki gradovi na razmeu 19. i 20. stoljea, Sarajevo 1991/2004) obradio bonjav v v kovmuslimansko gradsko stanovnitvo koje je tada inilo apsolutnu veinu bosanv skohercegovakih gradova, Husnija Kamberovi tretira drugu bazu ekonomske i pov v litike moi bosanskohercegovakih muslimana Bonjaka u vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. Knjiga se moe podijeliti na dva dijela. Prvi, razmatra historijski znaaj i druv v tvenu ulogu begova i begovskih porodica u Bosni i Hercegovini na prelazu 19. i 20. stoljea i strukturu begovskih zemljinih posjeda u Bosni openito. Drugi dio knjiv v ge sadri sveobuhvatnu analizu zemljinih posjeda 46 krupnih begovskih zemljopov v sjednikih porodica. Prije nego se upustio u kotac sa postavljenim istraivakim zadatkom doktor Kamberovi je u uvodnom dijelu Historiografsko naslijee. Izvori i metodologija (13v38) porazgovarao sa dosadanjom historiografijom koja je tretirala, ili se posrev v dno doticala ovog pitanja. U ocjeni vrijednosti radova Kamberovi je temeljit i sev v lektivan. Temeljit utoliko to izdvojenim radovima ne prilazi povrno ve ih analiv v
291
zira, istiui njihovu vrijednost i nedostatke. Selektivan je utoliko to ne nabraja sve radove koji su tretirali problematiku agrara uope ili konkretno begovski sloj, ve bira predvodnike i karakteristine stavove i miljenja. Istovremeno sueljava stavov v ve historiara koji su pisali u istom periodu kao i one iz razliitih, da bi ih na kraju v sve podvrgao vlastitoj kritici i vienju. Na petnaestak stranica susreli smo se sa Truv helkom, Baagiem, Feifalikom, Smidtom, Thalloczyem, ubriloviem, Skariem, v Hadijahiem, Hauptmannom, Ekmeiem, Imamoviem, Hreljom, Purivatrom, Tav noviem i drugim. Bez obzira na poiroku lepezu stavova o razmatranim pitanjima, nakon Kamberovieve ocjene stie se utisak da svi oni, neki manje neki vie, nose breme kojeg se nisu mogli ili nisu htjeli rijeiti aktuelnog politikog trenutka, pa se ini da je sva dosadanja historiografija o ovoj temi nosila navijaku zastavu, pri v emu je glavna odrednica bio stav vlasti prema begovima, agrarnom pitanju i zemljiv nom vlasnitvu openito. v Izvrene pripreme omoguile su Kamberoviu da postavi sporno i najvaniv je pitanje ta to (beg) uope znai? Ko su begovi? Je li to plemstvo ili nije? Ko je v imao pravo nositi titulu beg? Kako se dokazivalo pravo na titulu? Kako se tokom hiv v storije mijenjalo znaenje te titule? Da li se uope mijenjalo? Kako su begovi postav li krupni zemljoposjednici?(39). Raspravljajui o tome u poglavlju Znaenje titud d le beg u austrougarsko doba (39v108) konstatira da se u osmanskom periodu ovo piv v tanje i nije postavljalo i da e se tek nakon 1878. godine, kada je Bosna i Hercegov v v vina postala sastavnim dijelom Monarhije i kada se postavilo pitanje poloaja struv v ktura bosanskog drutva u odnosu na strukturu austrougarskog drutva, pojaviti prov v blem poloaja bosanskih begova. Teorije koje su nastale od strane putopisaca ili div v plomata, koji su uglavnom bili izvor informacija o begovima do pada Bosne pod auv v strougarsku vlast, a uglavnom su bosansku stvarnost razumijevali jednostrano i pov esto pogreno, dokazivale su predosmansko porijeklo bosanskih begova, koji su time smatrani plemstvom. (44) Kasnija literatura (od V. ubrilovia /1937/ do S. Daje /1992/ i M. Imamovia /1997/) uvela je vie reda, ali nikada nije odgovorila na pitanje da li se begovi imaju smatrati plemstvom ili ne, a sve s obzirom na sutinu v osmanskog drutva, koje budui da se temeljilo na islamskom pravu nije priznavav lo klasne razlike meu ljudima, pa time ni bilo kakve povlastice koje bi eventualno mogli uivati predstavnici vladajue klase... (44) udi dilema Daje i Imamovia kada je ve ranije H. abanovi (Bosanski divan, POF, XVIIIvXIX/1968v69, Sarajev v vo 1973) ustvrdio da u osmanskom drutvu postoji plemstvo, iako ne slii plemstvu v kod drugih feudalnih drava, i to iskljuivo vojniko plemstvo u koje je mogao dov spjeti svaki podanik musliman ako se istakne zaslugama za dravu. Plemiki naslov beg pripadao je samo predstavnicima vojnog reda. v Autor analizira stavove austrougarske vlasti, domaih politikih aktera grupisav nih po vjerskovnacionalnoj pripadnosti kao i studije strunjaka iz Monarhije koji su
292
nastojali osvijetliti ovo, dosta zamreno pitanje. U pokuaju njegovog rasvjetljivanja oni su se, pored tumaenja pojmova beg, aga, zemljoposjednik nuno doticali i pojv v v mova ifija, ifluk sahibija, ifluk, kmet i kmetsko selite. Vezano za inicijativu auv v strougarskog Ministarstva rata, koje je marta 1911. zatrailo informaciju koji to bov v sanskohercegovaki pripadnici imaju pravo nositi titulu beg, kako se ovo pravo dov kazuje i kakav znaaj, odnosno plemiki stupanj, pripada ovoj tituli (59), Kamberov v vi je najvie panje posvetio studijama . Truhelke i, pogotovo, L. Thalloczya ija je miljenja Zemaljska vlada uzela kao podlogu prijedloga koji je dostavljen 28. juna v 1913. Zajednikom ministarstvu finansija. Thalloczy je zakljuio da bosanskohercev govaka begovska titula oznaava historijski etabliran stale sui generis; da ova tituv v v la ne znai ni austrijsko ni maarsko plemstvo, ni plemstvo uope, pa zbog toga bev v govi nemaju pravo oznaavati se kao plemii; oni nose begovsku titulu i oslovljavav v ju se sa gospodin beg; svaki beg koji podnese zahtjev za tu titulu ili mu je ve tiv v tula priznata mora Zemaljskoj vladi ili Zajednikom ministarstvu finansija priloiv ti dokaze o tome. v Zemaljska vlada je iznijela miljenje da se prava pojedinih porodica da nose tiv tulu beg ne mogu dovesti u sumnju i da lista najpoznatijih begovskih porodica koju je Thalloczy priloio svom miljenju nije kompletna. ef Zemaljske vlade Potiorek, v svjestan implikacija koje bi ispitivanje prava na noenje begovske titule moglo izav zvati, predloio je da se ostane kod dotadanjeg obiaja, po kojem je uprava utke v podnosila noenje titule beg od strane pripadnika odgovarajuih obitelji. Dajui zav jedniku karakteristiku svih naizgled akademskih rasprava, Kamberovi zakljuuje da su one u pozadini imale iru austrougarsku politiku prema Bosni u ijoj je osnov v vi bilo traenje naina da se izmire strateki politiki interesi Monarhije, s jedne, te v definiraju one drutvene strukture unutar bosanskog drutva koje e u izvjesnoj mjev v ri poduprijeti takve interese Monarhije, s druge strane. (72) Upravo su begovi oznav eni kao vodei socijalni sloj muslimanskog drutva na koji se imala oslanjati nova v vlast ime se kao logian slijed stvari inilo zadravanje njihove ekonomske i poliv tike moi. U tom cilju vlast je isticala dravotvornost begova i naglaavala njihovu ulogu kao uvara dravne tradicije. Dokazivala je teoriju o njihovom bogumilskom v porijeklu i prihvatanju islama od strane plemia, ime je odravan kontinuitet sa bov sanskim srednjim vijekom. Kako ne bi upao u zamku pisaca studija sa kojima raspravlja, autor sebi stav v v vlja u zadatak da begove austrougarskog perioda posmatra u kontekstu tog vremev v na, a ne onog koje mu je prethodilo (osmanskog) ili onog koje mu je uslijedilo (juv v goslovenskog). Nakon iscrpne analize zakljuuje da se u 19. stoljeu u Bosni forv mira novo plemstvo tako da u vrijeme austrougarske vladavine unutar begovske v strukture postoje izvorne begovske porodice v koje su se procesom ifluenja tranv sformirale u zemljoposjedniku elitu, i novije zemljoposjednike porodice v koje u
293
osmansko doba nisu spadale u red begova (zaima) nego su izrasle iz procesa ifluv v enja i, postavi krupni zemljoposjednici, ravnopravno se ukljuile u red begova. ... Ovo krupno zemljoposjedniko plemstvo nosilo je titulu beg, a ne aga.(81). Pored krupnih zemljoposjednikih porodica, begovsku titulu nose i porodice koje vie nisu zemljoposjednike, ali zbog svoje historijske uloge zadravaju taj naslov. Upravo e neke od ovih porodica jo potkraj osmanske vladavine postati jezgra muslimanske graanske klase u Bosni i Hercegovini. Formiranjem posebne izborne klase unutar prve izborne kurije za ugledne muslimanske velike posjednike, begove i age u izborv v nom redu Ustava, AustrovUgarska je posrednim putem begovima, kao krupnim zev v mljoposjednicima, priznala poseban status u bosanskom drutvu. tavie, autor tvrv v di kako su upravo u austrougarskom periodu begovske porodice jasno odvajaju od ostalih socijalnih slojeva. Kada razmatra pitanje politikog opredjeljenja begovske strukture Kamberovi istie da ona nije bila homogena i da je veoma teko uspov v staviti jasan kriterij po kojem su se, u politikom pogledu, pribliavale ili udaljavale pojedine begovske porodice i okupljale oko pojedinih politikih partija. Begovi su ti koji su poetkom 20. stoljea najutjecajniji u obje bonjake politike stranke (Muv v slimanska narodna organizacija i Muslimanska napredna (samostalna) stranka, prim. moja), a koje su se inae razlikovale u itavom nizu politikih pitanja(96). Takoer, autor posveuje dunu panju ulozi begova u nacionalnom pokretu Muslimana Bov v njaka, pri emu se suprotstavlja preovladavajuem stavu historiografije da oni zbog svoje socijalne strukture, ideolokog i obrazovnog profila nisu mogli biti predvov v dnici modernog nacionalnog pokreta. Bavi se i pitanjem iseljavanja bosanskih begov v va u Osmansko carstvo, utjecaja te emigracije na formiranje bonjake politike pov v zicije u Bosni i Hercegovini poetkom 20. stoljea, kao i pitanjem propadanja bev v govskog sloja o emu zakljuuje da, iako je saglasan sa tvrdnjom o kontinuiranom procesu slabljenja ekonomskih pozicija begova poslije 1878, ipak 1918. godine njiv v hov ekonomski poloaj jo uvijek (je bio) dovoljno stabilan da zadre poloaj poliv v tike i ekonomske elite unutar bonjakog drutva. (100). Navedeno je vie primjev v ra nasilja nad begovima i njihovom imovinom prvih godina nakon stvaranja jugoslov v venske drave, kada proces propadanja begova kao socijalne i ekonomske elite dov v ivljava vrhunac. Nemogue je begove, ija je jedna od osnovnih odrednica u austrougarskom pev v riodu zemljoposjed, a na osnovu kojeg grade i svoju politiku mo, odvojeno pov v smatrati od agrarnog pitanja uope. Toga je Kamberovi bio svjestan pa dosta panje poklanja tretmanu agrarnog pitanja od strane nove vlasti i posebno premjeravanju zemljita i uvoenju gruntovnih knjiga /Vrste i struktura zemljinih posjeda (109v 178)/. Konstatira da je to bilo veoma vano za bega, jer je upisan u gruntovnici kao vlasnik ifluke zemlje, ali je i kmetsko selite postalo predmetom gruntovnog upiv v
294
sa, to ranije nije bio sluaj. I ovom prilikom nastojalo se institucije osmanskog zav v konodavstva prevesti u austrougarske i openito evropske okvire, pa su pravnici takvo vlasnitvo koje je proisticalo iz mirijskog definirali kao nepotpuno, neto to je izmeu posjeda i svojine. Ovakav stav esto je izazivao reakciju posjednika koji v su optuivali vlast da su pri sastavljanju gruntovnice njihovu privatnu imovinu prev tvarali u dravnu, a njima ostavili samo pravo slunosti. Dalje Kamberovi rasprav v vlja o beglucima (dijelu zemljita koje nije bilo optereeno kmetopravom i kojim je zemljovlasnik mogao potpuno slobodno raspolagati) uz tvrdnju da su oni kao katev v gorija vlasnitva nastajali pred kraj osmanske uprave, jer ih temeljni osmanski agrarv v ni zakoni Ramazanski zakon i Saferska naredba ne poznaju i da je razlika izmeu kmetskog selita i begluka nastala tek iza 1878. godine. Pored toga, suprotstavlja se uvjerenju da su begluci mali kompleksi zemljita navodei kao argument albe sev v ljaka iz Posavine nakon Prvog svjetskog rata koji su tvrdili da su ponegdje begluci obuhvatali veu povrinu od kmetovskih selita. Kamberovi, u historiografiji uvrijeeni naziv otkup kmetova s pravom zamjev v njuje pojmom prodaja kmetskih selita, jer se, ustvari, nije radilo niokakvom otkuv v pu ve su kmetovi (ifije) kupovali kmetska selita od begova i aga. U ovom poglav v vlju obradio je oblike prodaje kmetskih selita uvrtavajui i prijedloge koji nikada nisu ostvareni (slobodna pogodba bega i kmeta, podjela po pola, obligatni nain, fav v kultativni nain, prijedlog ire Truhelke), intenzitet prodaje selita, dodajui ve pov v znatim brojkama otkupljenih selita njihovu povrinu i povrinu otkupljenih begluv v ka kao i koliko je od toga bilo iste zemlje, a koliko uma i panjaka. Autor analizira i vjersku strukturu posjednika i kmetova koji su uestvovali u procesu prodaja v kuv v povina kmetskih selita. Razmatrajui uspostavu novih kmetskih odnosa, Kamberov v vi taj proces posmatra kroz koliinu slobodnih beglukih posjeda i broja kmetovv v skih selita koje su posjedovale pojedine begovske porodice, a ne samo kroz dijeljev v nje ve postojeih kmetskih selita kako je to bilo u dosadanjoj historiografiji. U poglavlju Teitorijalni okvir i porodina mrea (179v230) autor nas vodi kroz bosanskohercegovake regije (Sjeveroistona Bosna, Bosanska krajina, Jugozapav v dna Bosna, Hercegovina, Srednja Bosna, Istona Bosna) i pratei administrativnu organizaciju Bosne i Hercegovine upoznaje nas sa begovskim porodicama. Iako je u svim dijelovima zemlje bilo znaajnih begovskih porodica, Kamberovi izdvav v ja sjevernu Bosnu i Bosansku krajinu kao dva regiona sa velikim beglucima i konv v centracijom krupnih begovskih porodica. U obradi pojedinih regija navodi sve bev v govske porodice na tom teritoriju, rangira ih po znaaju koji su imale, navodi pov v sjede koje su drali, tabelarno daje strukturu i analizira kmetska selita i begluke u vlasnitvu begovskih porodica po pojedinim regijama kao i porodinu mreu unuv v tar regije i izvan nje. Nakon provedene analize Kamberovi zakljuuje da su posjev v
295
de u nekim regijama imale i porodice iz drugih krajeva Bosne, to upuuje na veliv v v ku isprepletenost posjeda pojedinih porodica poetkom 20. stoljea. Posebnu vrijev dnost ovom poglavlju daju napomene krcate zanimljivim i vrijednim podacima iz iv v vota begovskih porodica. U drugom dijelu knjige naslovljenom Zemljoposjednika elita (231v476) Kamv v berovi je temeljito i sveobuhvatno analizirao zemljine posjede 46 najkrupnijih bev v govskih zemljoposjednikih porodica u vremenu austrougarske vladavine. Autoru je kriterij za ulazak u krupne zemljoposjednike porodice (fis, soj) bilo posjedovanje 100 ili vie kmetskih selita. Kamberovi podvlai da je vrlo teko bilo uspostaviv v ti vrst kriterij na temelju kojega bi se mogao odrediti broj selita kao granica izmev v u pojedinih slojeva unutar jedinstvene begovske drutvene strukture i da se on u svom metodolokom pristupu drao teritorijalnog principa, istovremeno izdvajajui inokosne begovske porodice koje su posjedovale iznad 100 kmetskih selita i iznad v 575 dunuma begluke zemlje. Radi brzog pronalaenja pojedinih porodica primijev nio je abecedni redoslijed porodica ije je zemljine posjede analizirao. Pri obradi ovih porodica Kamberovi nastoji da se dri jedinstvenog pristupa: lociranje begovv v ske porodice, njeno porijeklo, najznaajniji predstavnici, vani predstavnici iz vrev v mena austrougarske uprave, porodina mrea, grananje porodice, te posjedi, njihov v v va struktura i rasprostranjenost. Ovaj dio knjige, i u osnovnom tekstu i u napomev nama, bogat je vrijednim podacima iz ivota obraenih porodica i dobra je osnova za istraivae koji se upuste u pisanje historije neke od ovih porodica, koje su u bov v sanskohercegovakoj historiji imale znaajnu ulogu. Knjiga jo sadri Zakljuna rad d zmatranja, Summary na engleskom jeziku, impozantan popis koritenih Izvora i lid d terature (256 bibliografskih jedinica), Indeks imena, Indeks geografskih imena i Bid d ljeku o autoru. Autor ove vrijedne knjige otvorio je niz pitanja koja su u dosadanjoj bosanskov v hercegovakoj i jugoistonovevropskoj historiografiji jednostrano i stereotipno priv v kazivana. Neka od njih uspio je upotpunosti rasvijetliti, dok e dio njih saekati novu studiju ovog ili nekog drugog istraivaa, koji se bude upustio u rasvjetljavanje ove zamrene, ali nadasve zanimljive problematike. To se prije svega odnosi na apsolv v viranje mjesta i uloge begovskih porodica koje svoj ugled i mjesto u bonjakoj eliv v ti, u austrougarskom periodu, nisu temeljile na zemljinom veleposjedu. Kamberov v vi je uspio razbiti stereotipnu predstavu o bosanskim begovima kao drutvenoj struv v kturi koja, od prerastanja iz vojnikog u zemljoposjedniko plemstvo u 19. stoljeu, ne igra ulogu drutvene elite, nego se pojavljuje kao parazitski drutveni sloj koji ivi od haka svojih kmetova, koje uz to jo pljaka i tiranie. Iskoristivi veliki broj dokumenata iz arhiva u Sarajevu i Beu, objavljene izvore, tampu i relevantnu litev v raturu Kamberovi je nainio vrijedno djelo kojim je obogaena historiografija Bov v
296
sne i Hercegovine. Na kraju, savjetujem svima onima koji budu u prilici da proitaju v ovu knjigu, da se ne uplae velikog broja stranica, jer se neki njeni dijelovi mogu iv tati kao da se radi o knjievnom djelu i podsjeaju na prie iz rodnog kraja ili na scev v ne iz filma Kod amide Idriza. Edin Radui
Zoran Janjetovi, Deca careva, pastorad kraljeva. Nacionalne manjine u Jugoslaviji 1918-1941, Beograd, 2005, 458.
Gotovo istovremena pojava nekoliko knjiga na prostoru bive Jugoslavije na ovu temu govori o znaaju nacionalnih manjina za Jugoslaviju izmeu dva svjetska rata: o njihovom odnosu prema dravi, o odnosu drave prema njima, njihovoj ulozi u odnosima jugoslovenske drave sa susjednim zemljama i obrnuto, ukazuje na pov v loaj manjina u raznim sferama ivota: u kulturi, politici, privredi, crkvi. Komparav v tivnim metodom Zoran Janjetovi istraio je poloaj pojedinih manjina izmeu sebe i poloaj pojedinih manjina u razliitim dijelovima zemlje. Poloaj nacionalnih mav v njina u Jugoslaviji poredi se s poloajem jugoslovenskih nacionalnih manjina u suv v sjednim zemljama, koje su veinom bile matine zemlje manjina koje su ivjele u Jugoslaviji. Na kraju je izvreno posmatranje svih manjina zajedno u raznim sferama ivota unutar prve jugoslovenske drave. Ovom knjigom nisu obuhvaene etnike zajednice koje dravne vlasti nisu priznavale za nacionalne manjine: jevrejsko, mav v kedonsko, bugarsko stanovnitvo, Vlasi (Rumuni) u sjeveroistonoj Srbiji, Cincari u Makedoniji. U knjizi se govori o: Albancima, Nijemcima, Maarima, Rumunima u Banatu, Turcima, Rusinima, Slovacima, esima, Poljacima, Italijanima. Nakon kratkog istorijata naseljavanja pripadnika junoslovenskih naroda na tev v ritoriji Jugoslavije, autor je na osnovu statistike (za koju naglaava da je nepouzdav v na), pokuao utvrditi broj pripadnika nacionalnih manjina. U saetom pregledu istov v rije odnosa jugoslovenskih naroda s manjinskim narodima konstatuje se da je vjev v kovni zajedniki ivot stvarao podjele, ali i niti koje su povezivale. Brojni su razlozi to su novi vlastodrci poslije 1918. godine poeli da grade meunacionalne odnov v se, uglavnom na negativnoj strani vjekovnog zajednikog ivota. Oni dijelom lee u dubini promjena na tetu jugoslovenskog stanovnitva koje su izazvali pripadnici
297
manjina svojim naseljavanjem i djelovanjem, a dijelom u represivnoj politici propav v lih carstava za ije eksponente su ih juni Sloveni, ne sasvim bezrazlono smatrali, te dijelom u naraslom nacionalizmu i (ne uvijek priznatom) osjeanju kulturne i/ili ekonomske inferiornosti u odnosu na manjinsko stanovnitvo. Ulazak nacionalnih manjina u zajedniku dravu s jugoslovenskim narodima odvijao se na razliite naine, pa je u sjevernim dijelovima zemlje bio krai i manje buran nego u junom iz vie razloga. Pripadnici nacionalnih manjina bili su nemov v ni da utiu na svoju sudbinu u danima prevrata zato to je to bila stvar politikih odluka. Mirnom prikljuenju doprinijeli su i socijalni nemiri, koji su poeli da se ire v bivim habzburkim teritorijama i koji su omoguili da se lokalne elite, zarad ouvav nja materijalnih interesa, isprva pomire sa srpskom vojnom okupacijom, to je omov v guilo da ukljuivanje sjevernih krajeva proe uz mnogo manje nasilja nego ukljuiv v vanje junih manjinskih oblasti. Pravni poloaj nacionalnih manjina bio je regulisan kroz tri vrste pravnih akav v ta: a) meunarodni ugovori, konvencije i sporazumi, kojih je bilo vrlo malo jer su jugoslovenske vlade nerado preuzimale meunarodne obaveze po pitanju manjina, u v emu su vidjele krenje suvereniteta kao i zbog straha da takve meunarodne obavev ze mogu postati osnova za mijeanje u unutranje stvari Jugoslavije, b) domai zakoni, bili su oskudni, jer se Jugoslavija uvijek predstavljala kao jednonacionalna zemlja, a prisustvo nacionalnih manjina umanjivano je po broju i znaaju, pa i po zastupljenosti u pravnim aktima. Jugoslovenske vlasti izbjegavale v su sebi vezati ruke zakonima, pa su donosile uredbe koje su se lako mogle opozvav ti, ukinuti i izmijeniti, a prisutno je bilo i taktiziranje meu zahtjevima razliitih mav v njina, c) uredbe, naredbe, uputstva i drugi akti privremenog karaktera, koji su bili vrlo brojni i odraz su stalnih promjena u politici prema nacionalnim manjinama. v Socijalnu strukturu nacionalnih manjina i njihovo uee u privrednom ivov tu u cjelini nije bilo mogue rekonstruisati, jer je njihov privredni i kulturni ivot v bio skroman. Uee pripadnika nacionalnih manjina u politikom ivotu i orgav nima vlasti jedan je od bitnih pokazatelja kvaliteta njihovog poloaja, zbog ega je autor nastojao utvrditi kakvo i koliko je bilo uee pripadnika nacionalnih manjiv v na u voenju javnih poslova na dravnom i djelimino lokalnom nivou u Jugoslav v viji izmeu dva svjetska rata. Cjelokupna politika istorija meuratne Jugoslavije do 1929. godine je razdoblje parlamentarizma, uz veliko mijeanje dvora, a nakon 1929, po uvoenju diktature, autoritarne tendencije bile su vidno jae od demokratv v skih, to se odraavalo i na politiku aktivnost pripadnika nacionalnih manjina. Njiv v hovo uee u politikom ivotu bilo je marginalno, jer su najjaim jugoslovenskim
298
strankama manjine bile potrebne samo kao glasaka vojska, a zauzvrat su im davav v le jako malo. Manjinska saradnja nije ostvarena jer su politiki ljudi svake manjine vjerovali da mogu vie postii saradnjom s vladajuim strankama. Stoga su naciov v nalne manjine sa svojim strankama i politiarima bile samo zain u mutnoj jugoslod d venskoj politikoj orbi. ivotno pitanje nacionalnih manjina bilo je pitanje institucionalizovanog obrav v zovanja. Jugoslovenska drava trudila se da cjelokupno kolstvo stavi pod svoju kontrolu, i upotrijebi ga za vaspitanje mladih pokoljenja u duhu nacionalnog i drav v vnog jedinstva. Praktino, to je znailo odgajati ih u lojalnom duhu i oslabiti njihovu nacionalnu svijest zanemarivanjem kvaliteta i kvantiteta nastave na maternjem jeziv v ku. Sve ovo autor je potkrijepio mnotvom statistikih podataka. Manjinska tampa, koja je bila u funkciji da njeguje maternji jezik, obavjetava pripadnike manjina o dogaajima i procesima unutar manjine, da izraava miljenja o pitanjima bitnim za odreenu nacionalnu manjinu, da iznosi elje, albe, zahtjev v ve prema veinskom narodu ili meunarodnoj javnosti, da povezuje rasute pripadniv v ke manjine, stvara osjeaje zajednitva, bila je uvijek pod strogim nadzorom cenzuv v re. Na polju tampe, kao i na mnogim drugim, cilj vlasti bio je da oslabe nacionalne manjine i da ih idejno oblikuju u skladu sa svojim eljama. Krajem 20vih godina prolog stoljea bilo je oko 700 manjinskih kulturnih, prosv v vjetnih, zabavnih i humanih udruenja. Njihove aktivnosti su zbog ometanja od strav v ne lokalnih vlasti ili umalosti lanstva bile minimalne. Autor je stoga ukazao samo na glavne pravce njihovog rada, na vrste udruenja posebno karakteristine za odrev v ene nacionalne manjine, kao i na uslove u kojima su radila. Kulturnovprosvjetna udruenja i organizacije bili su znaajni zbog njegovanja nacionalnih tradicija i nav v cionalne svijesti, tako da znatan broj manjinskih kulturnih udruenja nije imao samo kulturnovprosvjetne zadatke. U sjevernim krajevima zemlje postojala su vatrogasna i sportska drutva te zav v druge. Manjinske zadruge bile su nacionalne institucije koje su pomogle nacionalnu homogenizaciju na privrednoj osnovi. Rad dobrotvornih, vjerskih i zabavnih drutav v va nije bio objedinjen, a odnos vlasti prema njima bio je donekle slian onom prema kulturnim. U cjelini, bio je blai, ako je rad drutava orijentisan na privredu ili dov v brotvorni rad, a ako je blii sferi politike, kao i njegovanje nacionalne svijesti, bio je pod prismotrom vlasti. Autor analizira kako su se sprovoenje agrarne reforme i kolonizacije odrazili na pripadnike nacionalnih manjina, ta su vlasti eljele da postignu tim mjerama, kav v kav je bio rezultat njihovih nastojanja. Suvie veliki broj ljudi dobio je malo zemlje, mnogi kojima je bila potrebna nisu je dobili, dobili je mnogi koji nisu htjeli da je
299
obrauju, mnogi koji su je imali i obraivali su je izgubili. Agrarna reforma je, umjev v sto da rijei probleme, samo doprinijela njihovom produbljavanju. Kraljevina SHS/Jugoslavija bila je vienacionalna, multikonfesionalna drava. Politikim ujedinjenjem nastao je jedan prostor sa tri velike konfesije i nekoliko mav v v njih. Posljedica sloenog istorijskog razvoja bila je ta da gotovo nijedna vjerska zav jednica na teritoriji Jugoslavije nije bila jednonacionalna, nijedna narodnost nije bila jednokonfesionalna, iako su vodei narodi u dravi, Srbi, Hrvati, Slovenci, to u vev v likoj mjeri bili. Vjerske razlike unutar jedne iste nacionalne manjine esto su bile znaajne i vodile su do unutranjih napetosti koje su slabile dotinu manjinu u odnov v su na dravu. Kako je uticaj spoljne politike na poloaj nacionalnih manjina oduvijek bio znav v tan, autor razmatra ulogu i znaaj pitanja nacionalnih manjina u Jugoslaviji u odnov v sima Kraljevine sa matinim dravama dotinih manjina, kao i peticije koje su predv v stavnici manjina iz Jugoslavije upuivali Savjetu Drutva naroda zaduenom da nadv v zire ispunjavanje konvencije o zatiti manjina. Zbog irine ovog segmenta date su samo osnovne naznake pitanja manjina u spoljnoj politici Kraljevine Jugoslavije i matinih drava koje su imale nacionalne manjine u Jugoslaviji i glavne sluajeve gdje je Kraljevina morala da brani svoju politiku pred Savjetom Drutva naroda od optubi manjinskih politiara i sila koje su iza njih stajale. Manjinsko pitanje je ev v e tretirano u tampi i parlamentima, nego u diplomatskim odnosima, u kojima je uvijek bilo u podreenoj ulozi u odnosu na strateka pitanja. Jugoslovenske vlasti izbjegavale su da pokreu pitanje nacionalnih manjina na spoljnopolitikoj sceni, jer su se plaile mijeanja u svoje unutranje poslove, iako se intervencije matinih zev v malja nisu uvijek mogle izbjei. Njihovi predstavnici su intervenisali kod jugoslov v venskih vlasti za poboljanje poloaja svojih manjina, ali su se mijeali i u unutrav v nje stvari samih manjina, usmjeravajui ih u skladu sa svojom dravnom politikom. Do poboljanja poloaja pojedinih manjina je zaista i dolazilo u direktnoj interakciv v ji Jugoslavije sa njihovim matinim zemljama. albe predstavnika manjina Savjetu Drutva naroda dijelom su odbacivane, a dijelom odugovlaene i na kraju, povoljniv v je rjeavane u korist jugoslovenske diplomatije, nego po nacionalne manjine. Kratak pregled poloaja jugoslovenskih nacionalnih manjina u susjednim zev v mljama, je u funkciji boljeg razumijevanja njihovog znaaja u meusobnim odnosiv v ma zemalja matica, kao i da bi se stekla uporedna slika o poloaju nacionalnih mav v njina u regionu. Krajnji cilj bio je da se ocijeni da li je poloaj nacionalnih manjina u Kraljevini Jugoslaviji bio bolji ili gori nego u zemljama u okruenju. Broj pripadnika jugoslovenskih manjina u susjednim zemljama bio je izmeu 600.000 i 800.000 ljuv v di. Bilateralni odnosi Kraljevine Jugoslavije i njenih susjeda bili su uglavnom loi. Poloaj manjina u svim zemljama bio je takoe uglavnom prilino lo.
300
Na kraju, dat je kratak pregled dranja tri velike nacionalne manjine (Nijemv v v ci, Albanci, Maari) tokom Drugog svjetskog rata, jer je to na odreeni nain zaov kruilo njihovu istoriju u graanskoj Jugoslaviji, i istovremeno bitno uticalo na pov v stupanje s tim (ali i ostalim) manjinama po zavretku rata. U cjelini se moe rei da je meuratni poloaj tri velike nacionalne manjine u jugoslovenskoj dravi, praen odgovarajuom propagandom zemalja matica i drugih zainteresovanih sila, odluuv v jue uticao na njihovo svrstavanje tokom Drugog svjetskog rata. Politika jugoslov v venske drave prema glavnim manjinskim narodima u zemlji izmeu 1918. i 1941. godine vie je doprinosila narastanju nego smanjivanju nacionalnih napetosti, to je doprinijelo njihovom okretanju protiv nje tokom Drugog svjetskog rata. Razdoblje ivota u Kraljevini SHS/Jugoslaviji bilo je jedan od odluujuih faktora koji su utiv v cali na dranje pripadnika nacionalnih manjina tokom Drugog svjetskog rata. Kraljevina SHS stvorena je protiv volje veine pripadnika nacionalnih manjina. Posezanje za predjelima u veini naseljenim nejugoslovenskim stanovnitvom prav v vdano je ispravljanjen istorijskih nepravdi. Vlasti nove drave od poetka zauzele su odbojan stav prema veem dijelu manjinskog stanovnitva, koje je doivljavano kao nuno zlo. Broj njihovih pripadnika smanjivan je iseljavanjem ili asimilacijom. Vlav v sti su inile sve da manjinsko stanovnitvo uine politiki nemonim, kulturno ga oslabe i ekonomski potisnu i to sljedeim mjerama: zabrana upotrebe maternjeg jev v zika u slubenom optenju s vlastima, ograniavanje mogunosti za politiko djelov v vanje i organizovanje, preraspodjela kolskih kapaciteta i nesrazmjerno poveavanje nastave na dravnom jeziku, potpuno iskljuenje iz dravne slube, agrarna reforv v mavslabljenje inorodnog veleposjeda, kolonizacija nacionalnog elementa u pretev v no manjinskim krajevima i privredno slabljenje stvaljanjem pod sekvestar, tj. pod kontrolu vlasti putem nacionalizacije preduzea. Podsticanje iseljavanja kao nav v jekstremnija mjera, nije sprovoena sve vrijeme. Pripadnici manjina bili su izloev v ni i fizikom nasilju (od prebijanja do pravih vojnih operacija uz upotrebu artiljerije u junim krajevima). Nacionalnim manjinama nije time oduzet sav manevarski prov v stor, pa je na politikom planu, poloaj pojedinih manjina bio dosta razliit. Ustupci koje su manjine dobile bili su skromni i dati preko volje. Manjinci su svoje nezadovoljstvo izraavali na sve doputene i nedoputene naine, nakon ega je slijedila represija u vidu cenzure tampe, ukidanje kulturnoumjetnikih i drugih drutava, ispadi batinakih bandi ili andarmerijskovvojnih akcija. Sve to nije pripav v dnike nacionalnih manjina moglo pomiriti s novom dravom, nije razvijen osjeaj lojalnosti, a lijek svom stanju vidjeli su u iredentizmu. Ostvarivanje manjinskih prav v va postalo je samo privremeno rjeenje dok iredentistiko ne postane mogue. Ovoj knjizi nedostaju arhivska istraivanja izvan Beograda i Srbije. Zbog obiv v mnosti teme, pojedina poglavlja doimaju se samo kao naznake odreenih pitanja.
301
Autor nije koristio ni nekoliko znaajnih knjiga i radova, nastalih do 1992. godiv v ne, koji su mu bili dostupni. Nezaobilazan je zbornik Migracije, izdanje Instituta za istoriju u Sarajevu, kao i knjiga Dr. Petra Kaavende, Nemci u Jugoslaviji,1918d 45, Beograd, 1991. Radovi autora izvan Srbije, nastali nakon 1992. godine, koritev v v ni su samo ako su objavljeni u Srbiji, pa je izostala analiza posljedica neuspjeha siv stema zatite manjina. Sa stanovita struke, knjiga Z. Janjetovia je uraena vrlo kov v rektno. Senija Milii
Gordana Krivokapi-Jovi, Oklop bez viteza. O socijalnim osnovama i organizacionoj strukturi Narodne radikalne stranke u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1918-1929), Institut za noviju istoriju Srbije, knj. 19, Beograd, 2002, 493.
Gotovo da je nevjerovatno da je toliko dugo istoriografska scena bila uskraena za jednu veu studiju u cijelosti vezanu za djelatnost Radikalne stranke (RS), u kojoj se s poetka 20vog stoljea stjecala na vie naina mo, kako stranke, vlade i admiv v nistracije, tako i politiki znaajnih pojedinaca i koja je dugo bila sjecite i polazite politikih promjena na prostoru najprije Kraljevine Srbije, a potom Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije. Monografska studija saradnice Instituta za savremenu istoriju Srbije vremenski je situirana u tipinu istoriografsku periodizaciju za politiki ivot Kraljevine, dakle odnosi se na period od kraja I svjetskog rata do uspostavljanja diktature 1929. godiv v ne, a kao osnovni zadatak postavljena je rekonstrukcija organizacione strukture Nav v rodne radikalne stranke i to u osnovi ponuena u dvije linije: rasprostranjenost stranv v ke na novim teritorijama i obnavljanje stranke na starim prostorima i na ve oforv v mljenim osnovama. Identifikovane su grupe i pojedinci iz stranke, vrlo detaljno i bov v gato oslikani u vlastitim drutvenim miljeima i okolnostima u kojima su zapoinjav v li svoj politiki ivot. U mreno prikazivanje teritorijalnog irenja stranke utkana je strukturalna i vremenska vertikala, te je ovako sloeno postavljen zadatak istraivav v u ponudio identifikovanje tenji partijskog lanstva, kao i zasnovanosti drutvene moi u dravi. Uvodni dio studije nudi pregled djelovanja stranke do 1918. godine, kao i dov v nekle diskutabilne teze o postignuima radikala v izgradnju demokratskih institucija
302
i oivotvorenje sistema demokratskog parlamentarizma, stvaranje Jugoslavije i iniv v ciranje i otpoinjanje modernizacijskih promjena na selu. U ovom dijelu utkano je podsjeanje na program Radikalne stranke u ovim sudbonosnim vremenu, kao i na v socijalni okvir u kome je ona djelovala slabost varokovgradskih elita jugoslovenv v skih nacija i dominacija agrarnih zajednica, ija je posljedica bila nedostatak moderv nih demokratskih sadraja koji bi vodili dravnu zajednicu koheziji, te posljedino, istorijsku propast radikalskog koncepta integracije. U prvoj glavi pod nazivom Socijalna struktura (1918d1929): osnove daju se glav v vne karakteristike irenja RS po pokrajinama, sloenom etnikovvjerskom, jezikov v kulturnom prostoru, gdje su male elite agrarnih zajednica odluivale o prodoru radiv kalske ideologije i organizacije. Tu nalazimo npr. da su u Bosni i Hercegovini, sa v tradicijom ograniene politike saradnje, radikali imali sem zajednikog sna o srv v pskom osloboenju i ujedinjenju malo ta zajedniko sa srbijanskovvojvoanv v skim (ili pak sa slavonskovhrvatskovdalmatinskim). Kao znaajna injenica u sociv v oekonomskom i geografskovpolitikom smislu podvlai se i raspored urbanih centav v ra i njihova razlika, koje se poklapaju sa rasprostiranjem balkanskovorijentalne vav v roi nekadanjeg Otomanskog Carstva i srednjoevropske varoi Austrougarske Mov narhije. Druga glava razmatra karakteristike organizovanja i socijalnih osnova RS u Srbiji, gdje se kao glavne odlike izdvajaju dominantnost provincijalnog graanstva prema beogradskom centru i pojaano prisustvo predstavnika agrarnog sloja, pri emu se razlau i neki problemi kao to su: smjena generacija u partiji, reprodukcija stare socijalne strukture, materijalno osiromaene zajednice, oskudica kapitala, nejedinstvo lanstva u djelovanju, itd. Radikalska drutva, krugovi, ugledni pojedinci, njihove biografije i karakteristike mjesta navedeni su po okruzima (sjeveroistoni, sjeverozapadni, sredinji,jugozapadni, juni, te beogradski). Nee biti na odmet da se istakne napor istraivaa da se predstavi ta arolikost i bogatstvo podataka o ljudskim ivotima, politikim sudbinama i mjestima, koja pred nama iskrsavaju i nude nam sliku jednog iezlog svijeta. Moe se iitavati precizna mapa lokalnih radikalskih zajednica i radikalskih voa zaslunih da budu zabiljeeni kao pregaoci i sljedbenici jedne stranke koja je obiljeila itavu jednu epohu. v Isto obilje materijala nudi i trea glava koja obrauje juni pravac organizaciov v nog irenja i politikog uticaja Radikalne stranke, prostori koji su se u stranci smav v trali integralnim, uim dijelom srpskih zemalja: Sandak, Stara Srbija i Makedov nija i u kojoj meu glavnim karakteristikama pronalazimo tradiciju zajednikog iv v v vota u balkanskovorijentalnoj varoi, to je bila osnova na kojoj je bilo mogue stvav rati radikalski savez sa dijelovima ili cjelinom muslimanske arije, a koji se moe nazvati savezom bogatih, koji je izmeu ostalog svoje postojanje mogao zahvaliti i
303
velikom trijumfu demokrata i komunista na ovim prostorima neposredno nakon ujev v dinjenja. etvrta glava je posveena organizacionom irenju i drutvenom struktuiranju v Radikalne stranke u zapadnim i jugozapadnim djelovima Kraljevine SHS, tj. u Bov v sni, Hercegovini, posebno sarajevskom okrugu / oblasti, te Crnoj Gori i Dalmaciv ji. Sve navedeno vrijeme Bosna je, kao i Vojvodina, smatrana glavnim prostorom v irenja za stranku i ona je iskoristila grupe i organizacije koje su do rata inile Srv v psku narodnu organizaciju, pratei socijalnu i organizacionu jezgu optinskih, srev v skih, odnosno okrunih administrativnovpolitikih okvira. Kao osnovnu, a neuspjev nu akciju stranke autorica navodi nastojanje RS da sve strukture prijanje vlasti ukljui u sastav stranke i na taj nain po francuskom modelu obavi modernizaciju i v centralizaciju vlasti, nazivajui je pri tome utivom centralizacijom. Elaborirajuv v i ekonomske osnove stranke, kao i njen socijalni sastav navedena je, kao i u prethov v dnim poglavljima detaljna analiza pojedinaca i radikalskih grupa u bosanskim urbav v nim sredinama, naglaavajui da je u pojedinim sredinama slabost radikalskog gradv skog drutva bila razlog to je stranka vie liila na nacionalni pokret nego organizov v vanu politiku stranku. Rezultat navedenog, sasvim ispravno autorica konstatuje, je to da je RS u Bosni vie liila na polugu pomicanu u Beogradu, nego na stranku koja uspjeno artikulie vlastite interese. U Hercegovini se veliki dio preporodnog nacionalnog pokreta slio u sastav v stranke, te je pod paskom radikalskog voe sa strane pokuano da se agrarne zajev dnice poveu sa lokalnom elitom trgovakog tipa. Pojava radikalskog oponenta iz domaih redova je rezultirala postojanjem dvije radikalske struje na ovom podruju. Vezu izmeu ovih struja inilo je pravoslavno svetenstvo, kako u Mostaru tako i u ostalim radikalnim zajednicama u Hercegovini, navedenim i sistematski obraenim u ovom odjeljku. Sarajevska oblast sa samim gradom u analizama domaih radikala smatrala se v anacionalnim, pa je rezultat strukturisanja radikalne mree bio neadekvatan napov v rima. S druge strane, do napetosti u ovoj oblasti dovodili su stalno potencirani zav htjevi iz Beograda za savezom sa bosanskohercegovakim muslimanskim politikim v snagama. Tako da je otro centralistiko opredjeljenje domaih radikala vodilo bov v sanskoj varijanti stranake politike, a po rijeima autorice naroito je agrarno pitav nje u Bosni imalo malo veze sa optim vienjem i ponaanjem, kao i sutinskim stav v vovima, stranke u tom pitanju. Sa svojim karakteristikama organizacija radikalske mree na prostoru Crne Gore i Dalmacije takoe su dio autoriinog interesa prezentovanog u ovom poglav v v vlju. Brojne linosti sa svojim sudbinama, kao i u prethodnim poglavljima izranjav ju kao rezultat preciznog i sistematskog istraivanja i podsjeaju na jedan politiki i drutveni sklop do sada gotovo zanemaren u istoriografiji.
304
U petoj glavi je obraen sjeverni pravac irenja Radikalne stranke Vojvodina, v Sremska upanija, Hrvatska i Slavonija, uz koju je ponuen opti pogled na socijalv v nu strukturu. Sa izrazito upadljivom manjinom radikali su na prostoru Vojvodine orv ganizovali svoju stranaku mreu, predstavljeni sa ljudima iz beogradskog centra i iz vojvoanskih intelektualnih krugova. Situacija u Hrvatskoj i Slavoniji je rezultirala v time da je stranako irenje bilo vie smiljena akcija nego rezultat spontanog orgav v nizovanja lanstva, to je za posljedicu imalo injenicu da je pripadnost stranci pov primilo oblik otpadnitva i od hrvatske i od srpske nacionalne zajednice. Osim toga, pokazalo se da je vjetaka implementacija bila neuspjena. Socijalna struktura Radikalne stranke sastavni je dio ovog poglavlja, u kome se razmatraju glavne karakteristike i nijanse u nainu provoenja i irenja stranke, te u njenoj prijemivosti za sve sredine na spomenutim prostorima nove drave. Metode irenja, stranaki savezi i politika vostva, kao i lokalnih radikalnih zajednica takoe su karakteristine za svaku pokrajinu. Naglaeno je da je put od teorije stranke pa do poliltike prakse na raziite naine iznevjeravao poetne stranake ideje. Naravno, kratki prikaz nije niukoliko dovoljan da navede sve injenice, karakteristike, rjeene probleme, te postavljena pitanja prezentovane u ovoj obimnoj i bogatoj studiji. Organizacija Narodne radikalne stranke od 1918v1929. ini posljednju glavu v ove monografije. U njoj je pregledno dat politiki ivot stranke od ujedinjenja, prev v ko organizacione strukture, politiki put preko izbora, radikalskih zborova, skuptiv na i konferencija u svim pokrajinama, kako tokom prvih godina u novoj dravi, kada su postavljeni organizacioni temelji, tako i tokom naredne faze zavrene izborima v 1923. godine. Kao vremenski vrhunac djelovanja stranke naznaena je 1926. godiv na, kada je nastupila i kriza irokih razmjera ije se istinsko razrjeenje nee desiti ni do objave diktature. Naroito se vanim ini istaknuti pitanja koja su ostala van dometa rada, a koja su se nuno nametnula istraivau. Po rijeima autorice to je odnos sela i grada na jugoslovenskom prostoru; odreenje prirode srpske nacije iji su pripadnici ivotom v u rasejanju bili uronjeni u razliite kulture i civilizacije; razmatranje pitanja mere inv tegracije (mere objedinjavanja) jugoslovenskog prostora kao istoriografskog a ne v ideolokog i politikog sadraaja i na kraju, razmatranje pitanja nestabilnosti (nev v izvesnosti i nesigurnosti) ivota i istorijskih postignua na jugoslovenskim prostov rima. ini se da svaki istraiva ovog perioda nuno nailazi na ova pitanja ili ona koja iz njihovog podteksta proizilaze. v Fotografijama, statistikim tabelama, kartama, navedenom literaturom i izvoriv ma, koritenom statistikom graom, kao i dvadesetak stranica obimnim registrom v linih imena obogaena monografija prua veliku pomo u radu buduim istraivav ima.
305
Na ovom mjestu vratiti emo se na mogui poetak ovoga prikaza. Odabiruv v v i navedeni naslov knjige autorica nam asocijativno ukazuje na svoj stav o sutiv ni moi, djelovanja i dometa politike Narodne radikalne stranke u prvih deset godiv v na ivota Kraljevine, kao i o vitekim namjerama stranke, gdje se neuspjesi pripiv v suju looj srei i nerazumjevanju, nedovoljnoj zrelosti ili nespremnosti na saradnju drugih sudionika politikog ivota. Mada je uvijek interesantno i dobrodolo viev v nje koje se unekoliko kosi sa uvrijeenim i koje daje novu sliku fenomena koji se rav v zmatra, ovdje je, ini nam se ono proisteklo u nedostatku istorijske kontekstualizav v cije i ocrtavanja realnosti koja je definisala radikalsku vlast u tom vremenu, a oitov v vala se u djelovanju stranke. Posmatrana na izvjestan nain izolovano sa svim svov v jim idealima i uspjesima, odnosno neuspjesima doivljena je u ovoj studiji kao rv v tva nezrelih drutvenih i civilizacijskih okolnosti. Emotivni uklon koji autorica ima je moda mogao biti izbjegnut i ini nam se da bi time i cjelokupna postavka studiv v je bila mnogo uvjerljivija. U svakom sluaju, sve preporuke idu uz ovu monografiju bez koje bi svako buv v due istraivanje i promiljanje meuratnog perioda bilo uskraeno. Sonja Dujmovi
Goran Miloradovi, Karantin za ideje: logori za izolaciju sumnjivih elemenata u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1919-1922, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 2004, 377.
Istraivanje istorije Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca jo uvijek je puno nev v poznanica, to dokazuje i pojava ove knjige. Goran Miloradovi, saradnik Instituv v ta za savremenu istoriju u Beogradu, bavi se prouavanjem drutvene istorije srev v dnje i istone Evrope, a u njenom okviru istorijom ideja i psihoistorijom. Od mnov v tva razbacanih podataka o postojanju logora, internaciji i karantinu nastala je monov v grafija o logorima za izolaciju sumnjivih elemenata u Kraljevini SHS od 1919. do 1922. godine. Prvi logori u Kraljevini SHS formirani su u prvoj polovini 1919. godine za grav v ane sa teritorije bive Habzburke monarhije i strance, radi zatite od politikih aktivnosti koje su ugroavale interese nove drave. Nakon toga su, uglavnom radi prevencije od boljevizma osnovani, a dijelom se razvili iz prethodnih, logori za pov v
306
vratnike iz zarobljenikih logora u Italiji i Rusiji, koji su trajali od sredine 1919. do 1922. godine. I kako to u istoriji biva, okonanjem burnih dogaanja Prvog svjetskog rata, Ruv v ske revolucije, konferencije mira u Parizu, ulo se u neke mirnije tokove. Jedan od v njih donio je pojavu masovne izolacije, kojom je okonan proces povratka bivih auv v strougarskih vojnika, ratnih zarobljenika u Rusiji i Italiji svojim kuama u novostvov renoj Kraljevini SHS. Formirana je mrea logora za prihvat, privremenu izolaciju i v obavjetajnovpolicijsku obradu povratnika zbog sumnje da politika ubjeenja i dov tadanja aktivnost nekih od njih predstavljaju ili mogu biti prijetnja novoj dravi. Termini koje autor koristi podijeljeni su u dvije osnovne grupe. U prvoj su oni koji su vezani za ideje koje su prouzrokovale primjenu vanrednih mjera, a u drugoj, oni koji su vezani za tehnologiju sprovoenja tih mjera. Izrazi za nepoeljne ideje su: v v oni koji pripadaju desnoj strani politikog spektra (habsburki lojalizam i naciv v onalizam). Rije je o relativno malobrojnoj skupini graana, uglavnom civila, pripav v dnika nacionalnih manjina u Kraljevini SHS (Maari, Rumuni, Austrijanci), te priv v padnicima tzv. dravotvornih naroda Hrvata i Slovenaca, koji su kao nelojalni ili suv mnjivog dranja privremeno izolovani prilikom povratka iz zarobljenitva ili zbog politikog djelovanja u novonastaloj dravi, v oni koji pripadaju lijevoj strani politikog spektra (boljevizam, komunizam, socijalizam, anarhizam). Ovaj korpus ljeviarskih ideja je u ratnoj i poslijeratnoj Evropi naao plodno tlo i bio glavni razlog za primjenu mjera masovne izolacije. Unutar mnotva povratnika iz Rusije i Italije nalazili su se oni koji su prihvatili i irili ideje koje su smatrane za destruktivne po dravu. Ovi ljudi proli su strahote rov v vova, ponienje zarobljavanja, (mnogi su sistematski indoktrinirani, psihiki i fiziki zlostavljani). Uz to vraali su se u sredinu koja se bitno promijenila, a i oni sami bili promijenjeni, pa su kao takvi bili pogodno tlo za indoktrinaciju i manipulaciju. Autor se opredijelio za sintagmu logori za izolaciju i krenuo od etiri poetne ideje: 1. da je postojala razgranata i relativno izdiferencirana mrea logora i drugih objekata za izolaciju unutar Kraljevine SHS, koju je podravala mrea njenih vojnih v i diplomatskih predstavnitava i punktova u inostranstvu, odreene dravne instituv cije, kao i neke inostrane institucije i meunarodne organizacije, v 2. da su ove mjere bile samo jedan od aspekata ire politike, koja obuhvata i druv ge vidove (ekonomske, politike, vojne), 3. da pozadinu masovne izolacije u Kraljevini SHS tokom prvih godina njenog postojanja predstavlja prvi pokuaj podizanja boljevike revolucije u Jugoslaviji i nametanja drugaijeg poretka stvari,
307
4. da ova tema obuhvata najiri krug pitanja, koja su se nametnula na osnovu tev v ritorijalnog rasporeda logora i drugih lokacija za izolaciju antidravnih elemenata. v Veina logora nalazila se na teritoriji bive Dvojne monarhije, osim nekoliko mav njih na sjeveru teritorije bive Kraljevine Srbije. To se podudara sa nadlenou I, II i IV armijske oblasti, koje su pokrivale uglavnom nove teritorije, a sjedita su im bila u Novom Sadu, Sarajevu i Zagrebu. Predratnu teritoriju Kraljevine Srbije pokriv v vala je III armijska oblast i sa njene teritorije nije vreno interniranje graana. Najv v v vei broj izolovanih bio je rodom sa nekadanje teritorije drave Habzburga, ostav li su bili stranci. v Autor konstatuje da postoji kontinuitet i ciklinost primjene mjera masovne izov lacije na tom istom prostoru prije, tokom i poslije trajanja Jugoslavije, to ukazuje na postojanje veze izmeu tipa drutva i drave i sklonosti ili podlonosti odreenim procesima i pojavama. Formalno gledano, ova tema se bavi nekim aspektima vojne istorije (sudbinom ratnih zarobljenika), politike istorije ( prelamanje tadanjih odnosa nekoliko drav v v va v Kraljevina SHS, Rusija, Italija, Njemaka, vodee lanice Antante, tranzitne zev v mlje kroz koje je sprovoena repatrijacija, susjedne zemlje i neke meunarodne orv ganizacije v Drutvo naroda, Meunarodni Crveni krst itd.), te istorijom ideja (bez kojih do pojave logora ne bi moglo doi). Okosnicu analize ine odnosi izmeu dva suprotstavljena idejna korpusa iji su se predstavnici i zatitnici nalazili u dva dravna sredita. Beograd je titio korpus v ideja dravnog integriteta, suvereniteta, liberalizma, demokratije, monarhije, naciov v nalizma, religioznosti, a Moskva je pokuavala proiriti boljeviki sistem vrijednov v sti i odgovarajui koncept drave (planska privreda, egalitarizam, jednopartijski siv stem, diktaturu, republikanizam, internacionalizam, ateizam). To je i sukob dvaju elita v stare, koja ini vrh drutvene piramide i koja daje v upravljaku strukturu drave, i nove v koja nastaje u okviru istog tog drutva i pretenv v duje da uz pomo spolja preuzme vlast. Obe ove elite nastale su unutar tankog grav v anskog sloja, a izmeu njih se nalazi masa stanovnitva oko koje, kroz koju i pomov v u koje se vodi njihova borba. Ovo je i istorija jedne velike migracije, odnosno zavrv v ne etape masovne seobe koja je uslijedila nakon Prvog svjetskog rata, ime je uiv njen iskorak u polje drutvene istorije. Kako je period od 1919. do 1922. godine kratak, a materija specifina, klasini v istoriografski pristup uz hronoloko izlaganje dogaaja koriten je u vrlo ograniev noj mjeri. Sociolokim pristupom tumae se procesi povratka ratnih zarobljenika i pojava masovne izolacije u njenoj kompleksnosti i slojevitosti. Iza prividno vojnov politike teme, vidljiva je pojava zavisna od dugoronih drutvenih procesa, koja je djelimino produkt kulturne i intelektualne istorije prostora na kome se ispoljila.
308
Logorske mree ponekad su nastajale sukcesivno, a ponekad sinhrono, trajale i preklapale se vremenski i prostorno. Logori u Kraljevini SHS nastajali su jedan za drugim, u relativno kratkim intervalima. Jedno vrijeme trajali su paralelno, a onda, jedan za drugim nestali, ali u vrlo kratkom roku. U logore su zatvarani oni koji su bili zateeni na teritoriji zaposjednutoj od srpske vojske (proli su uglavnom samo v kroz logore za internaciju, a to su bili ljudi osumnjieni ili identifikovani kao boljv evici, habzburki lojalisti, separatistiki nastrojeni nacionalisti i razni prestupnici) i v oni koji su se vraali iz zarobljenitva u Rusiji i Italiji (proli su uglavnom kroz priv v jemne logore u kojima je vrena istraga o njihovim politikim ubjeenjima i djelav tnosti za vrijeme bavljenja u inostranstvu, a najopasniji ili najsumnjiviji pojedinci iz nje ponekad su slati u logore za internaciju radi produenja kontrole). U obe ove grupe su se meu osumnjienima ili identifikovanim protivnicima v nove drave nalazili pripadnici nacionalnih manjina, zatim pripadnici junoslovenv skih naroda sa bive habzburke teritorije koje su se nale u sastavu nove drave. Sa podruja nekadanjih kraljevina Srbije i Crne Gore niko nije proao kroz logore za internaciju ili kroz prijemne logore. Do novembra 1919. prijemnim logorima uprav v vljala je vojska, nakon ega ih je preuzela policija, dok je vojska zadrala pomonu ulogu. U nadlenosti vojnih organa bilo je staranje o prevozu, odjei, obui, hrani, v disciplini, ljekarskoj njegi, dezinfekciji, dok su civilni organi obavljali istragu i vov dili evidenciju. U logorima za izolaciju najdua internacija trajala je sedam mjeseci, a u prijemnim najkrai boravak bio je osam, a najdui mjesec dana. Nema podataka da je u njima iko ubijen. Kroz prijemne logore prolo je 82.000 ljudi, od ega 57.000 povratnika iz Rusije i 25.000 iz Italije. Interesantno je napomenuti da su se od osam logora formiranih krajem 1939. i u 1940. godini za vanparlamentarne politike protivnike, etiri nalazila u Bosni i Hercegovini (Bilea, Viegrad, Kruica kod Travnika, Baratovo kod Srebrenice) i v da o njima jo uvijek nemamo cjelovitu studiju. U knjizi nedostaje istraivanje grav e koja se nalazi u Arhivu BiH, pa se o ovim logorima iznose ve poznate stvari iz literature. v O logorima u Drugom svjetskom ratu autor govori uglavnom na osnovu podatav ka Vojne enciklopedije i literature u iji su odabir morale ui knjige novijeg datuma (npr. iz edicije Stradanja i otpori, raene u sklopu projekta JUGOSLOVENI U FAv v v ISTIKIM ZATVORIMA, ZAROBLJENIKIM I KONCENTRACIONIM LOv v GORIMA I POKRETIMA OTPORA DRUGIH ZEMALJA U DRUGOM SVETv SKOM RATU: Dr Tomislav Paji, Prinudni rad i otpor u logorima Borskog rudnika 1941d1944, Beograd,1989; Sima Begovi, Logor Banjica 1941d1944, 1d2, Beograd, 1989; Vladislav Rotbart, Jugosloveni u maarskim zatvorima i logorima 1941d1945, v Novi Sad, 1988, v logor u Bakoj Topoli). Zapisnici Zemaljske komisije za ratne zlov ine okupatora njihovih domaih pomagaa nezaobilazan su izvor.
309
U dijelu teksta o mjestima za izolaciju nakon Drugog svjetskog rata neodovoljv v no je koritena memoarska graa, a ona partijskog i dravnog porijekla, i pored toga to je unitavana, ipak je dostupna (Denis Beirovi, Informbiro i Sjeveroistona Bod d sna, Odjeci i posljedice sukoba KPJdInformbiro (1948d1953), Tuzla, 2005). Ono to je autor propustio da zakljui jeste injenica da su mjesta za izolaciju (logori) iz ovog v perioda iskoritena za obraun sa svim protivnicima bilo koje vrste, ak i za privav tne obraune. Autor se ukratko osvre i na logore nastale nakon izbijanja sukoba tri zaraene v strane u Bosni i Hercegovini 1991v1995. godine. Ovde se ne radi o tri zaraene strav ne, ve o agresiji i dvije zaraene strane: agresorima i braniocima. Tvrdnja autora da su sve tri meusobno zaraene strane imale i ratne zarobljenike i internirane civile dviju protivnikih strana, te da je teko povjerovati da se u svim sluajevima radilo v o logorima i da je to sve bilo daleko od onog to su fabrike smrti zaista bile, u suv v tini je znaajno pojednostavljivanje stvari i alimentiranje onih koji su stvarno imav v li logore (one logore koje autor kategorizira kao istrebljivake). Prema autoru, sterev otip o masovnoj izolaciji kao postupku sa iskljuivom svrhom istrebljenja odreene populacije, koji je vezan za izraz koncentracioni logor, na tlu Jugoslavije pretvoren v je u svojevrsno sredstvo za voenje rata. U ovom ratu zatoenici logora bili su nesrv bi, a cilj je bilo ubijanje i etniko ienje (dakle dvije kategorije koje jasno odreuju ono to je autor nazvao istrebljivakim logorima). Autor nije ponudio odgovor ta je proizvela masovna izolacija, koji je broj zatoenih i ubijenih, koje su posljedice. Da su koritene enciklopedijske odrednice za izraze: internirci, deportirci, ratni zarobljenici, raseljeni, upueni na prisilni rad, dolo bi se do zakljuka da je u ovom sluaju rije o etnikom ienju, slanju u logore, ubijanju, to je bilo povezano sa v svim vrstama unitavanja nesrpskog stanovnitva, tj. genocidom. Same lokacije srv v pskih logora potvrda su te tvrdnje. Zatvori i pritvori Armije R BiH bili su u objektiv v ma koji su i prije rata bili namijenjeni za te svrhe, osim u mjestima gdje takvih objev v kata nije bilo, pa su koriteni objekti koji su mogli odgovoriti svrsi (zatvora i pritvov ra). U odnosu na razloge i ciljeve formiranja, logori koje su formirali Srbi i Hrvati v bili su definitivno istrebljivaki: sve to nije moglo pobjei je ubijeno ili zavravav v lo u logoru, ili je naknadno ubijeno, ili je zavravalo na razmjenama da bi se za civiv v levene, djecu, starce, dobivali vojni ili politiki kapitalci, te da bi se od rodbine izv vlaila materijalna dobit, esto u stotinama hiljada maraka. Kako je to bilo mogue? v Autor u knjizi kae da je iskustvo iz svake prethodne faze pri formiranju logora priv mjenjivano u narednim fazama, te su u tom smislu naredni logori bili savreniji v sve do fabrika smrti. Obzirom da su Srbi raspolagali sa svim konceptima i analiv v zama (vjerovatno i planovima) logora, sve su to dobro prouili, sublimirali sva iskuv stva i primijenili ih u agresiji na R BiH. Naravno, logori su bili jedna od metoda pri v realizaciji agresije, a ne nikako posljedica. Stoga su prave logore sa svim elementiv
310
ma koji ih definiu u ovom ratu imali samo Srbi (kao i Hrvati 1993. i 1994). Najbov v lji primjer logora uraenog po uzoru na njemake koncentracione logore iz Drugog svjetskog rata bilo je Sarajevo. Kako su sa osmatranica na obodima, kontrolisane v sve aktivnosti u logoru, tako su i po okolnim brdima etnici imali snajpere, mitraljev ska i artiljerijska gnijezda sa kojih su kontrolisali kompletan ivot u Sarajevu, i kao v to su Nijemci sa osmatranica u logoru ubijali koga i kada su htjeli, i ovi su sijav v li smrt po gradu. Sarajevo je imalo sve odlike logora. Logori u Krajini, istonoj Bov v sni, Hercegovini, klasini su koncentracioni logori i zatoeni u njima nisu pored silv v nih muenja i ubijanja imali vremena za razmiljanje o stereotipima, niti su se sterev otipima mogli braniti. Za to im je bilo potrebno oruje koje nisu imali. U ovim logorima mahom su su se nalazili civili, ene, djeca. Svi srpski i hrvatv v ski logori u ovom ratu bili su istrebljivaki. Tipologija logora data u ovoj knjizi suv v vie je pojednostavljena. Ne moe logor definisati broj zatoenikih mjesta niti broj osoba, ve razlozi zbog kojih su ti ljudi zatvoreni (izolirani), njihova polna, starov v v sna struktura, uslovi ivota i sve to se pod tim podrazumijeva, i tretman zarobljev nih. Samo legalna vlada i njena armija nije imala logore u ovom ratu. Jer da nije v tako autor ove knjige bi to mogao potkrijepiti podacima: koliko je Srba nasilno rav seljeno, koliko ih je dobrovoljno (sami) otilo. Kroz cijelu knjigu provlai se nit da su reimi i drave ovim mjerama titili sebe, prema tome i BiH je imala legalno prav v v vo da se titi. Ona to nije mogla zbog agresije izvana, kolaboracije iznutra, embarv v ga koji se odnosio samo na legalnu vladu BiH, kao i zbog opredjeljenja da se potuv ju odredbe meunarodnog prava. Senija Milii
Adnan Jahi, Hikjmet rije tradicionalne uleme u Bosni i Hercegovini, BZK Preporod Opinsko drutvo Tuzla, 2004, 206.
Kako duhovni i kulturni ivot Bonjaka izmeu dva svjetska rata nije bio prev v dmet osobitog interesovanja u dosadanjoj bosanskohercegovakoj historiografiji, rad Adnana Jahia predstavlja odreenu novinu i svjeinu u tom pogledu. On je analizirajui tuzlanski list Hikjmet pokuao pratiti vrlo sloene intelektualne tokov v ve meu Bonjacima u jednom izuzetno turbulentnom vremenu. Ovaj list je izlazio od 7. IV 1929. do 14. XI 1936. godine. Ukupno su izala 72 broja na ukupno 2326
311
stranica, a vlasnik, glavni urednik i potpisnik oko 2/3 tekstova bio je Ibrahim Hakv v ki oki. Iako se u posljednje dvije decenije pojavilo nekoliko vrijednih radova koji na v naunoj razini i iz raliitih perspektiva osvjetljavaju neke segmente duhovnih, kulv v turnih i prosvjetnih prilika kod Bonjaka u meuratnom razdoblju, sam autor u uvov v dnom dijelu istie da nema nikakve sumnje da e svako ko pristupi historijskoj anav v lizi bonjake duhovne i kulturne stvarnosti ovog vremena morati se suoiti sa brojv v nim temama i pitanjima koja intrigiraju ondanju bonjaku javnost. Sva ta otvorev na pitanja i teme inicirani su postojeim politikim, nacionalnim, ekonomskim i sov v cijalnim datostima tadanjeg vremena i ona su od bonjakog naroda, a posebno od njegove vjerske inteligencije, zahtijevala decidnije odreivanje prema njima. v Primarnu grau za izuavanje duhovnih kretanja meu Bonjacima u doba Krav v ljevine ine ondanja tampa, asopisi i kalendari, kao i razne broure, knjige, priv jevodi i prigodne publikacije. Na njihovim stranicama odvijao se intelektualni ivot Bonjaka u pomenutom razdoblju. Tuzlanski Hikjmet predstavlja klasian primjer drutveno angairanog medija koji je pratio sva aktuelna kretanja koja su se ticala Bonjaka i njihovog islamskog identiteta. Duina izlaenja, broj autora i saradnika koji je oko lista okupljen, njegova prisutnost kako meu ulemom tako i meu svjetov v v vnom inteligencijom ine ovaj list nezaobilaznim u svakom prouavanju i pokuav ju razumjevanja duhovnih tendencija meu Bonjacima u XX stoljeu. Iitavanjem v njegovih tekstova dolazi se do jasnije i potpunije predstave o tradicionalnoj islamv v skoj misli u Bosni i Hercegovini u prvoj polovini prolog stoljea, o njenom historijv skom kontekstu, njenom znaenju i dometima, te o reformistikim i modernistikim pogledima u okvirima ondanje kulturne i drutvene stvarnosti. ini se da je upravo taj zadatak autor postavio pred sebe kad je zaopoeo svoje v viegodinje iitavanje Hikjmetovih tekstova. Cilj mu je bio razotkriti geneze, smiv sao i sutinu znaenja i ideja, stavova i pogleda koje su zastupali Hikjmetovi autori. Jahi se u praenju i analiziranju ondanjih duhovnih i drutvenih tokova ne oslanja v samo na iitavanje Hikjmeta ve nastoji svoje analize potkrijepiti i svim drugim dov v stupnim relevantnim izvorima obavljene i neobjavljene provenijencije. Odnosno nav v stoji sva ta kretanja, tendencije, koncepcije, rasprave i polemike prisutne u ovom liv stu smjestiti u iri drutveni kontekst vremena u kojem je list izlazio. O ovome Jahi pie u prvom poglavlju knjige (13v56) gdje nastoji predstaviti v drutvena i duhovan kretanja prije Hikjemeta, to je po autorovim rijeima bio i najv kompleksniji zadatak. Akcentirana su dva kljuna pitanja koja su izazvala najveu panju bonjake javnosti u doba Kraljevine, a to su muslimansko ensko pitanje i vakufsko politika. Oba ova pitanja predstavljala su trajnu inspiracija, kako za ulemu v tako i za muslimansku svjetovnu inteligenciju. Oko ovih, kao i mnogih drugih, pitav v nja voene su ustre rasprave s velikom intelektualnom strau i duhovnom energiv
312
jom. Obraivana su jo neka pitanja koja su izazvala velika razilaenja meu ondav v njom ulemom, a to su odnos prema bonjakoj narodnoj nonji, pitanje nonje fesa i eira, ukidanje hilafeta i zaokupljenost oko obnove hilafeta. Bonjaci su potpuno v bili saglasni da je hilafet potrebno obnoviti. Postojala je izvjesna saglasnost oko inv v gerencija hilafeta u Bosni i Hercegovini, meutim bitne razlike odnosile su se na kav rakter i smisao hilafeta u novom vremenu. v Posebno panju Jahi je posvetio istupu reisulvuleme auevia na konferenciv v ji bonjake inteligencije odranoj u decembru 1927. godine u Gajretovim prostoriv jama u Sarajevu. auevi je otvoreno progovorio o problemima preko kojih se vie v nije moglo prelaziti. On se nedvosmileno opredjelio za reforme koje bi trebale doniv jeti boljitak zajednici. Ovu priliku on je iskoristio i da javno osudi moderniste koji se udaljavaju od naroda i zanemaruju svoje vjerske dunosti. S obzirom da je govorio s v pozicije vjerskog poglavara ovaj istup naiao je na velik odjek u javnosti. Nastupiv v lo je takvo duhovno vrenje i podignute su takve drutvene tenzije da su to neki okav rakterizirali kao meusobnu vjersku borbu muslimana u Bosni i Hercegovini. Na v auevieve istupe usljijedila je lavina reakcija. Prva je dola od sarajevskog dev matskog medlisa, a ubrzo i od tuzlanskog odbora JMO koji je organizirao sastanak v bonjakog graanstva u Tuzli i usvojio rezoluciju u kojoj se najotrije osuuje sav v movoljan istup reisulvuleme. Slina okupljanja i osude dole su iz Mostara, Dervenv te, kao i brojnih drugih mjesta Bosne i Hercegovine. Meutim, bilo je i onih koji su drugaije mislili i koji su pozdravili aueviev istup. Generalno gledano, Bonjako drutvo je razliito doivljavalo reisulvulemine v izjave. Intelektualna reakcija ogleda se, pored razliitih napisa i komentara, i u tamv v panju veeg broja broura i rasprava. Najstudioznija kritika auevievih izjava dov la je od tuzlanskog alima i profesora Ibrahima Hakki okia. On je tim povodom v napisao brouru u kojoj je sa pozicija tradicionalnog islamskog miljenja vrlo temev v ljito obrazlagao i pobijao auevieve stavove. Uslijedile su kontrareakcije reformiv stiki opredjeljene uleme i svjetovne inteligencije koji su na polju pisane rijei bili v mnogo prisutniji i svoje su napore u prvom redu usmjerili na diskreditaciju tradiciv onalne uleme. Onemoguavanje da svoje stavove i replike pravovremeno objavi na stranicama pojedinih listova dalo je povoda Ibrahimu Hakki okiu za pokretanja v Hikjmeta v nove islamske revije koja je trebala omoguiti afirmaciju stavova tradiv cionalne uleme. v Neto vie o tim okolnostima u kojima je pokrenut Hikjmet, zatim o profilu sav mog lista i idejama koje je proteirao, napisano je u drugom poglavlju knjige (57v v 101). Iako se u svom programskom lanku urednitvo nije precizno izjasnilo o prov filu lista, a u zaglavlju prvog broja pisalo je samo Hikjmet, bez pratee odrednice v orijentacije, to je bio sluaj sa ostalom bosanskohercegovakom periodikom ondav njeg vremena, ve u narednom broju list je od strane urednitva okarakteriziran ka
313
vjerskovpouni, a u kasnijim brojevima najee se nazivao islamska revija ili islamski magazin bez pretenzije za preciznijom formulacijom. to se tie ideje lista ona bi se mogla rezimirati u slijedeem: ouvanje i zatita v izvornog islama, autentino islamsko uenje, zdrava islamska nauka meu Bonjav v cima u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji. Isticanje potrebe ouvanja islamske inv dividualnosti Jahi tumai kao jasan pokazatelj koji ukazuje na nacionalne motiv v ve Hikjmetove misije. Promoviranjem ovih ciljeva ljudi okupljeni oko Hikjmeta nav v stojali su djelovati na ouvanju bonjakog identiteta na temeljima islamske posev v bnosti. Autor ove studije navodi vie znaajnih pitanja koje je list obraivao. Tako je Hikjmet, izmeu ostalog, pisao o izvornom islamu, idtihadu, bosanskoj ulemi, islamskom odgoju i obrazovanju, enskom pitanju, muzici, plesu i zabavi. Znaajan prostor posvetio je i monogamiji i poligamiji, zatim problematici fesa i eira, islamv v skoj zajednici, vakufima i vakufskoj upravi, mezaristanima, pitanju kamata, narov v dnih obiaja, erijatskim brakovima itd. O svim tim pitanjima list se drao tradiciv v onalnog islamskog miljenja utemljenog na stavovima klasninih islamskih autoriv v teta. U treem poglavlju (103v117) analizirano je nekoliko glavnih radova koji su vav v ni za razumjevanje Hikjmetove teorijske misli. Glavni Hikjemtovi radovi i sa mev v todolokog i sa predmetnog stanovita su Iman, Muahemd alejhisselam i Esv sunne. Iako ovi radovi direktno ne tretiraju gorua drutvena pitanja, oni itekako mogu pomoi u cjelovitom sagledavanju lista, njegovog profila i znaaja u kulturv v nom i drutvenom kontekstu vremena u kojem je izlazio. etvrto poglavlje knjige je moda i najzanimljivije (123v168). Ovdje autor anav v lizira polemikovantireformistike radove Hikjmeta koji su od izuzetnog znaaja za adekvatno razumjevanje Hikjmetovih ideja i pogleda na bitna drutvena pitanja. Ovaj list je nastojao da svoj sukob sa reformistima predstavi kao sukob ideja, princiv v pa i stremljenja, a ne kao sukob drutvenih slojeva: uleme i inteligencije, tradicionav v lista i modernista. ak su, da bi izbjegli spoitavanja da se protive promjenama koje bi unaprijedile muslimaski duhovni ivot, napravili diferencijaciju izmeu pojmova reformizam i reformatvo. Prema Hikjmetovom tumaenju reformizam je neto to je legitimno i to podrazumjeva svaki rad i aktivnost koja e unaprijediti rad islamv v skih institucija, dok reformatvo predstavlja samo pseudoreforme koje za cilj imaju uskladiti islamsko uenje i islamske vrijednosti sa kulturom i shvatanjima modernog zapadnog svijeta koji srlja u moralnu propast. Za krizu vjere i morala, za ivot oblikovan na ulici, kafanama i zabavama optuv v ivana je svjetovna inteligencija i drutveni autoriteti koji odstupaju od naela izvorv v nog islama. Sa druge strane, svjetovna inteligencija distancirala se od moralnih deviv v jacija u bonjakom drutvu koje, prema njenom miljenju, mora biti otvoreno prev v
314
ma svim pozitivnim tekovinama evropske kulture i civilizacije, a optube za krizu vjere usmjerila je prema ulemi, koja je plaena i zaduena da se stara o vjerskom odgoju mladih ljudi. Ovaj sukob uleme i ineteligencije Jahi oznaava kao sukob prioriteta u poimanju bonjakog nacionalnog razvoja u prvoj polovini XX stoljev v v a. Ulema je insistirala na vjeri, tradiciji, moralu, dok je na drugoj strani inteligenciv ja davala prednost nauci, kulturi i nacionalitetu. Posljednje poglavlje posveeno je odnosu ovog lista prema islamskom svijev v tu (169v186). Kao to su to radili i drugi listovi i asopisi tako je i Hikjmet donosio brojne izvjetaje o deavanjima u islamskom svijetu. Meutim, Hikjmet se nije zav v nimao za stanje i prilike u islamskom svijetu da bi svoje itateljstvo objektivno i nev v pristrasno informirao u savremenom smislu. Najvei dio tih tekstova, informacija i komentara objaljivan je s ciljem legitimizacije vlastitih stavova, afiramicije tradiciv v onalnog islama i miljenja tradicionalne uleme, odnosno kritike modernistikog pov v imanja islama i reformi unutar islamskih institucija. I iz ovakvog selektivnog odnov v sa prema informacijama iz islamkog svijeta mogu se sagledati stavovi koje je list zav v uzimao prema kljunim temama koje je obraivao. Autor se u ovom dijelu posebno osvrnuo na kemalistike reforme u Turskoj koje je dovodio u kontekst ovdanjeg suv v koba uleme i inteligencije. Znaajni su Hikjmetovi pogledi na panislmizam, moguv v nost obnove hilafeta i uspostavu vlasti Ibn Sauda u Arabiji, koji je predstavljan kao olienje islamske istoe i profil muslimanskog lidera koji se nerijetko pominjao kao pozitivna suprotnost bezvjernikom profilu Kemalvpae Ataturka. Upravo ova dva lidera simbolizirala su dva koncepta muslimasnke politike XX stoljea: prvi zasnov v van na islamu i erijatskim propisima, koji je uivao sve Hikjmetove simpatije i pov v hvale, i drugi, okrenut prozapadnim modernistikim reformama, prema kojem je list osjeao izrazit prezir i gnuanje. Na kraju knjige ponuena su zakljuna razmatranja na bosanskom i engleskom jeziku u kojima autor sumira svoje istraivanje i jo jednom akcentira znaaj koju je list imao u odbrani i afirmaciji tradicionalnih islamskih vrijednosti u irem bov v njakom drutvu. Zbog svega toga Hikjmet predstvalja nezaobilaznu injenicu u duhovnom ivotu Bonjaka izmeu dva svjetska rat. Kao glasilo tradicionalne ulev v me uspio je nadivjeti svoje vrijeme i postao relevantan izvor za historijsku analiv v zu bonjake duhovnosti tog vremena. Autor ove monografije zasluuje sve estitke na izuzetno dobro obavljenom zadatku i iskreno se nadamo da e se ovom studijom otvoriti proces upotpunjavanja vrlo kompleksnog mozaika nedovoljno obraene bov v sanskohercegovake duhovne i kulturne prolosti. Edin Veladi
315
Tomislav Duli, Utopias of Nation. Local Mass Killing in Bosnia and Herzegovina, 1941-42 (Studia historica Uppsaliensia 218), Uppsala 2005, 402.
U svojoj knjizi, objavljenoj pod naslovom Utopias of Nation, Tomislav Duli, iznosi rezultate svoje disertacije koja analizira lokalna masovna ubojstva u Bosni i Hercegovini u vremenskom periodu od 1941. do 1942. godine. Za razliku od dosadav v njih analiza, fokusiranih na politike i elitne razine, autorova glavna intencija rada jest prikazati mehanizme lokalnih masovnih ubojstava kao rezultata interakcije poliv v tike i lokalne odnosno individualne razine. Prvi dio disertacije (The Problem), posveen je teoriji i metodologiji gdje autor predstavlja svoj trodimenzionalni model za analizu masovnih ubojstava, kojim sinv v tentizira do sada samo separatno diskutirane aspekte ovog fenomena. Da bi se, naiv v me, mogla vriti komparativna analiza masovnog ubojstva kao i njegovo uvrtavanje na skali od masakra do genocida autor postulira pristup koji uzima u obzir sve tri rev v levantne dimenzije / faze zloina: intencija / konceptualizacija; sistematizacija / imd d plementacija; opseg / realizacija. U smislu svog trodimenzionalnog modela Duli kao poetnu fazu konceptualiv v zacije masovnih ubojstava identificira politiku labilnost drave, njezino vojno pov v koravanje ili slina politika unazaenja, koja omoguavaju politike tenzije, te dov v lazak na vlast politike elite s utopistikim obeanjima koja se prema njihovoj idev v logiji mogu realizirati samo nakon odstranjenja konstruirane nepoeljne grupe predv v stavljene kao glavni razlog nepovoljne politike situacije. Istodobno na mikro razini, prema autoru, nastaje disolucija dosadanjih normi te kriza identiteta, koja, u potrazi za sigurnou, prihvaa ponuene nove norme kao i identitet ugroene nacije koja se mora osloboditi nepoeljnih elemenata, to dovodi do etnike ili nacionalne iskljuv v ivosti. Ukoliko ne doe do eksternih poremeaja ovog procesa, poinje faza implev v mentacije u obliku koncentracije, eksploatacije i unitavanja grupe koja moe rezulv v tirati etnikim ienjem ili ak genocidom. Na pitanje koji su to razlozi to omoguuju masovna ubojstva velikog opsega, v autor se jasno distancira od popularne teorije prahistorijskih meuetnikih antagoniv zama, te, oslanjajui se na teoriju Michaela Manna, upuuje na modernizaciju. Nav v ime, unapreenjem ratne tehnologije, konceptom politike ideje nacije kao novim primarnim kolektivnim identitetom s tenjom prema homogenoj dravi, te kvaziv
316
znanstvenim rasnim teorijama, modernizacija je omoguila raanje ideologija totaliv v taristikih reima, koje, uglavnom svojim esencijalistikim pogledom na naciju kao v organsku jedinicu, nastoje osmisliti dominaciju vlastitoga kolektiva, to moe realiv v zirati jedino iskljuivanjem konstruiranog nepoeljnog susjednog kolektiva asimiv lacijom, deportacijom ili ak masovnim ubojstvom. Drugi dio knjige (The Antecedents) tvori uvod u empirijski dio gdje se ukratko v prikazuje utjecaj modernizacije na politikoj, socijalnoj i ekonomskoj razini u Jugov v slaviji. Naime nakon osmanskog doba, u kojem se sistem bazirao na religijskoj tov v leranciji, moderni koncept nacije nije se uspio etablirati u smislu jedinstvenog naciv v onalnog identiteta kao substituenta za religijskim identitetom, to je na kraju rezulv v tiralo trima etnikim identitetima sa suprotstavljenim politikim interesima za vriv jeme Kraljevine SHS: federalistike tendencije od strane Hrvata, centralistike od v strane Srba i muslimansko balansiranje izmeu njih kako bi se sauvale ekonomv ske privilegije. Modernizacija nije mogla eliminirati takoer ni ekonomsku labilnost agrarnim v reformama te pridonijeti blagostanju zemlje, to je, nakon velike depresije i pada civ v jena agrarnih proizvoda, samo jo vie dovelo Jugoslaviju u nepovoljan i ovisan pov loaj koji je rezultirao 1930vih ovisnou drave o tritu sila Osovine. Ovi su uvjeti, naime, stvorili nestabilnu dravu koja je, nakon kapitulacije Jugoslavije 17. travnja v 1941. godine, omoguila formalno etabliranje ustakog totalitaristkog reima u Nev v zavisnoj Dravi Hrvatskoj, NDH, kao i etnike organizacije JVUO, koje su omoguv ile razvoj nacionalistikih ideologija u fazi konceptualizacije, ime se autor bavi u treem dijelu (Conceptualisation: State Dissolution and Nationalism). v Pri komparativnoj analizi ustake i etnike ideologije, kao primjer nacionalistiv kih diskursa u Jugoslaviji, autor za ustaki primjer koristi propagandni materijal u v obliku novina, govora Ante Pavelia, postera, geografskih karata etc, dok sadraj ev tnike ideologije uglavnom crpi iz Moljevieva memoranduma Homogena Srbija. v U svome radu Duli vrlo dobro zapaa da je jedinstvenu slinost navedenih idev v ologija tvorio cilj tj. stvaranje etniki homogene drave s jasnom dominacijom vlav v stitog naroda, dok se definicija vlastitog i tueg identiteta zasnivala na vrlo razliiv tim konceptima. v Koncepcija identiteta hrvatske nacije uglavnom se bazirala na nacionalnim, kulv turnim, politikim i povijesnim aspektima koji su Hrvate predstavljali kao kolektiv, koji je ve od 6. st. kao organizirana nacionalna skupina egzistirao na Balkanu. v Iako su ustae u svojoj ideolokoj retorici negirali separatnost ostalih kolektiva, njiv hov odnos prema njima drastino se razlikovao. Dok je ustaka ideoloka retorika muslimane prihavaala kao cvijee hrvatske v nacije, to je rezultiralo njihovom inkorporacijom, nepoeljne kolektive sainjavav li su Srbi, Romi i idovi, s time to su se glavne determinante srpskog identiteta bav v
317
zirale na kulturnim kriterijima, dok je idovski i romski identitet svoje oznake nosio v u rasnim zakonima, usvojenim iz Njemake. Ovu diferencijaciju autor posebno nav glaava na osnovi koje su Srbi mogli izbjei fiziko unitenje asimilacijom, tj. konv v v verzijom na katolianstvo ili iseljavanjem iz NDH, dok idovi i Romi na osnovi nev promjenjivosti rasnih karakteristika nisu imali navedene alternative (osim bijega ili prikljuenja partizanskom pokretu). Duli zakljuuje da je ustatvo predstavljalo visokovmodernistiku, kvaziv v znanstvenu ideologiju s revolucionarnim politikim programom koji je trebao sluv iti realizaciji homogenog hrvatskog Volksgeistva uokvirenog u demokratskoj slov v bodi. etniki ideoloki koncept, pak predstavljao je antivmodernistiki, rojalistiki, konzervativni model bez znanstvenog fundamenta, koji je Srbe predstavljao kao vjene rtve eksterne agresije, dok su nepoeljne grupe tvorili Hrvati i Muslimani uglavnom zbog njihove politike nelojalnosti prema Jugoslaviji. Ideoloki koncept, za razliku od ustaa, nije ukljuivao asimilacijske tendencije s mogunostima konv v verzije ili denacioanlizacije. Glavni dio disertacije (IV. Implementation: Case Studies) Duli posveuje fazi v implementacije, koju analizira u lokalitetima gdje su masovna ubojstva bila najinv v tenzivnija i iji poinitelji se nedvojbeno mogu identificirati. Kao primjere za ustav ke zloine Duli navodi Gacko, Ljubinje, Trebinje, Bileu, Stolac, Prijedor, Sanski v Most, Bosansku Dubicu, Bosanski Novi dok mu Viegrad, Foa, Rogatica i Gorav de slue kao primjeri za etnike zloine. Kao glavne izvore za svoju analizu Duv v v li, pored sekundarne literature, koristi i kritiki reflektira, izmeu ostalog, i izvjev taje o ratnim zloinima, dokumente poinitelja zloina, izjave svjedoka, privatne dnevnike etc. v U svom opisu mehanizama ustakih i etnikih zloina, Duli tei k vrlo detaljv v nom prikazu u kojem itatelja ne tedi od grozota u obliku klanja, spaljivanja, strijev ljanja ljudi, odstranjivanja odreenih dijelova tijela kao i bacanja ranjenih zajedno s mrtvima u masovne grobnice. Meu posebne karakteristike ovog dijela ide autorovo nastojanje da osvijetli zlodjela iz raznih perspektiva, aktera i rtava. Koristei individualne i subjektivne refleksije, autor pridaje dakle i traginom dijelu povijesti ljudsku notu, esto zaborav v v vljenu u generalizirajuim teoretskim modelima iza kojih se kriju ljudski ivoti. Nav glaavajui vanost individualnog iskustva ovjeka unutar povijesti kolektiva, autor osvjeava svoju analizu ljudskim priama pojedinaca, aktera, preivjelih rtava ili pak pasivnih promatraa tijekom masovnih ubojstava. Neovisno o kojoj kategoriji v ljudi se radi, Duli ne zaboravlja konceptualizaciju svakog navedenog ljudskog pov teza ime eli pridonijeti boljem razumijevanju traginih dogaaja
318
Pri komparaciji ustakih zloina u vremenskom periodu 1941v1942. godine auv v v tor zapaa nekoliko naela pri procesu destrukcije. U prvoj fazi tokom 1941. godiv v ne, pored nastojanja kulturne purifikacije u obliku lingvistike istoe hrvatskoga jev zika, unitavanja srpskih / pravoslavnih kulturnih spomenika te mijenjanja srpskih v ili jugoslavenskih imena gradova i sela, ustake zloine autor prepoznaje kao idelov v ki motivirane, koji su se najprije ograniavali na vii socijalni sloj srpskoga druv tva kao na potencijalne mobilizatore za organizirani otpor, a onda vrlo brzo preli i na ostale socijalne slojeve. Meutim, jaanjem partizanskoga pokreta, okupacijom istonih dijelova BiH v od strane talijanskih trupa te pritiskom od strane Nijemaca ve 1941. godine ustav v ki su zloini prema Srbima postali politike prirode, s opadajuom tendencijom inv v tenziteta ubijanja, to je rezultiralo takoer i preformulacijom ideologije, ukljuivv v i koncept denacionalizije Srba kroz priznanje tvz. Hrvatske pravoslavne crkve. Duv v li stoga zakljuuje da su ti zloini predstavljali organizirano nasilje, iji je intenziv tet bivao politiki dirigiran. v etnika lokalna ubojstva, iako su na odreenim lokalitetima kao Foa, Gorav de i Viegrad, trajala due, ne ukazuju na specifinu periodizaciju i sistematizaciju v etnike homogenizacije. esto bi se svodila na incidentna ubijanja kojima nisu pretv hodila kulturna purifikacija ili unitavanje elitnog sloja, ije su rtve bili civili na koje bi akteri naili bez obzira na rod ili starost. U zavrnom dijelu Duli zakljuuje da je ustaka implementacija bila mnogo v kompleksnija, sistematinija, organiziranija te na kraju i efikasnija. Autor to objav njava injenicom da su ustae posjedovale dravni aparat, koji je organiziranom v propagandnom, infrastrukturom, administrativnim korpusom, koncentracijskim lov v gorima, omoguio destrukciju u modernom stilu, koji se prema Hilbergovom modev lu sastojao od deprivatizacije i nacionalizacije dobara nepoeljnih lanova drutva, iji nastavak su mogli sainjavati deportacija ili nasilna konverzija (jedino u sluaju v Srba) ili pak fiziko unitavanje dok se etnika implementacija moe okarakteriziv v rati uglavnom predmodernim atributima tj. organizacija na lokalnom nivou, nedostav v tak efikasnog irenja propagandnog materijala, nedostatak tehnike opreme za mav v sovno unitavanje stanovnitva, to reducira Hilbergov model na samo tri faze: defiv nicija, koncentracija i masovna ubojstva. v Nakon kvantitavne analize statistikih podataka u petom i zadnjem dijelu knjiv ge (Realisation: Quantitative Analysis), koju autor uglavnom zasniva na sekundarv v noj literaturi, glavni zakljuak djela glasi: Kada je etniki zloin u pitanju, Duli v iako spominje Moljeviev projekt Homogena Srbija od 30. juna 1941, te Instruv v kciju Drae Mihailovia od 20. decembra 1941, u kojoj se predvia ienje Sanv daka od muslimanskog i hrvatskog ivlja, zakljuuje da nije jasno je li u poetnoj v fazi bila intencija totalnog unitenja muslimanskog i hrvatskog stanovnitva. Meuv
319
tim, na temelju statistikih podataka zakljuuje da nije poinjen genocid ni na jednoj navedenoj grupi. Ovaj zakljuak e zasigurno izazvati reakcije drugih povijesniara, koji drugaije gledaju na ulogu etnika i njihovih zloina u Bosni i Hercegovini. S druge strane, Duli naglaava da u sluaju ustakog zloina to ovisi od grupe rtava. Dok je nad idovima i Romima jasno poinjen genocid, jer, pored statistike, v o tome takoer svjedoi i jasna intencija totalnog fizikog unitenja navedenih gruv pa, u sluaju srpskog stanovnitva prisutne su genocidalne razmjere ubojstava bez intencije totalnog fizikog unitenja, to se moglo oitovati i u mogunostima konv v verzije odnosno deportacije iz NDH. Dulievo djelo pridonosi povijesnoj analizi dogaaja Drugoga svjetskoga rata v u Bosni i Hercegovini. Ipak, svojim teoretskim postavkama te alternativnim pristuv v pom empiriji, naglaavajui mikro (individulane) i makro razine, knjiga zacijelo zav sluuje pozornost analitiara kao i ireg kruga itatelja. Iva Lui
Ladislav Hladk: Bosensk otzka v 19. a 20. stolet. Brno: Mezinrodn politologick stav Masarykovy univerzity v Brn, 2005, 388.
Opsene monografije o bosanskoj povijesti obino potjeu od autora iz same Bosne i Hercegovine odnosno iz neke od okolnih junoslavenskih zemalja. Valja stov v ga upozoriti na svaku uspjelu publikaciju koja se tome odreenju izmie, te nudi do neke mjere specifini pogled na teme iz povijesti Bosne. Takvom knjigom moemo smatrati i Bosansko pitanje u 19. i 20. stoljeu (Bosensk otzka v 19. a 20. stolet) ekoga historiara Ladislava Hladkog koji se ve godinama bavi ovom tematikom. Recenzirani rad predstavlja do sada najkompleksniju obradu bosanske historiv v je nastalu u ekoj sredini. Autorovom primarnom namjerom je temeljito prouiti sloeni proces formiranja modernih naroda na prostoru Bosne i Hercegovine te prov v blematiku njihova suivota u 19. i 20. stoljeu. Naglasak je pri tome stavljen na priv v kaz prijepora to su se u reenom razdoblju pojavljivali izmeu tih nacionalnih zav v jednica. U uvodu knjige Hladk jasno definira bosansko pitanje kao problem suid d vota bosanskih Srba, Hrvata i Muslimana (Bonjaka) koji stoljeima nastanjuju obd d last Bosne i Hercegovine i zajedno je smatraju rodnom zemljom, no s dravnodpolid d tikoga gledita su (osobito to se tie dravne samostalnosti i teritorijalnoga inted d griteta te zemlje) prema njoj u prolosti imali i do danas imaju nejednak, ako ne i izd d ravno oprean odnos (str. 7).
320
Ovaj se nacionalnovpartikularistiki pristup odraava i u historiografiji. Dokaz tome je uvodni pregled dosadanjih historijskih radova o bosanskoj problematici to ga je sastavio sam autor. Hladk tu, na osnovi definiranja razliitih idejnih ishodita pojedinanih povjesniara, razluuje tri nacionalne struje historiografije (srpsku, hrv v vatsku, bonjaku) koje se odlikuju drugaijim, pa i proturjenim, interpretacijama bosanske povijesti. Slijedi popis relevantnih radova historiara koji stvaraju na env v gleskom i njemakom jeziku uz nabrajanje prednosti i nedostataka njihovih istraiv v vanja. Bosanski je problem, prema autorovu nazoru, najobjektivnije obraen u djeliv v ma junoslavenskih znanstvenika, koji su jo prije izbijanja rata u Jugoslaviji duld d je vrijeme djelovali u inozemstvu pa stoga nisu bili pod direktnim utjecajem proced d sa bolne dezintegracije svoje zemlje (Ivo Banac, Sreko M. Daja ili Joe Pirjevec, str. 19). Nekoliko stranica Hladk takoer posveuje pregledu eke historiografije, pri emu zakljuuje da je u ekoj sredini nastalo dosta knjiga s bosanskom temativ v kom, ali je sve do devedesetih godina 20. stoljea veina njih bila viedmanje popud d larizacijskoga karaktera (str. 25). Iako se autor usredotouje na povijest Bosne i Hercegovine u 19. i 20. stoljev v u, prouavani problem uvrtava u iri historijski kontekst. Teko bismo mogli razuv v mjeti bosansko pitanje u cijeloj njegovoj sloenosti bez poznavanja povijesti regiv v je za srednjovjekovlja i pod osmanskom vlau. Izlaganje je stoga strukturirano krov v noloki te njegov znaajan dio ini saeti ekskurz u stariju povijest podruja od dov v laska Slavena na Balkan do kraja osmanskoga doba. itatelj e, zahvaljujui tome, stvoriti cjelovitu predodbu o povijesti Bosne i Hercegovine i njezina stanovnitva od najstarijih vremena do danas. Upoznat e se sa svim posebnostima prolosti Bov v sne to proistjeu prije svega iz njezine multikonfesionalne i multikulturalne prirov v de. Na osebujnosti bosanske historije autor tovie obraa pozornost u samostalnov v me poglavlju u kojemu, izmeu ostaloga, podsjea na injenicu da su interesi moi okolnoga svijeta takoer bili nezanemariv faktor koji je modelirao razvoj Bosne (str. 29). Prikazima djelovanja tih vanjskih utjecaja Hladk posveuje znaajan prov v stor imajui na umu da su napokon geopolitiki odnosno ak geostrateki razlozi koncem 20. stoljea ponovno odluili o ouvanju Bosne i Hercegovine kao integrald d ne drave u svojim predratnim granicama (str. 347). Teite ovoga djela emo, dakako, nai u povijesnom periodu od Berlinskoga kongresa (1878) do danas. Naime, tek za vrijeme austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine (18781908) moemo govoriti o definitivnom oblikovanju srpske i hrv v vatske nacionalne svijesti meu bosanskim pravoslavcima, odnosno katolicima. U ovo se doba takoer susreemo i s prvim pokuajima definiranja nacionalnog idenv v titeta bosanskih muslimana. Na povijesnoj pozornici po prvi puta tri zajednice, dov v nedavno isto konfesionalne, istupaju s jasno formuliranim politikim programima.
321
Autor stoga izuzetno detaljno istrauje nastanak prosvjetnih drutava i politikih orv v v ganizacija bosanskih Srba, Hrvata i muslimana na poetku 20. stoljea, te usporeuv je njihove idejne koncepte bogato se koristei lancima i programskim spisima objav v vljenima u ondanjim periodikama. v Analiza meusobnih odnosa bosanskih naroda potkrijepljena obimnom bibliov grafijom, te praenje razvoja njihovih razliitih zamisli vezanih za rjeenje bosanv v skoga pitanja, ini jezgru autorova izlaganja u svakome sljedeem poglavlju. Hladk u njima, izmeu ostaloga, temeljito ralanjuje razvoj bosanske problematike u kralv v jevskoj Jugoslaviji, za vrijeme Drugoga svjetskog rata te u poratnoj jugoslavenskoj federaciji. Raspravljajui o ovim trima povijesnim etapama u prvom redu karaktev v rizira i komparira tri razliita rjeenja bosanskoga pitanja podastrta od meuratnoga srpskog monarhistikog reima, ustaa i, najzad, Titovih komunista. Osim toga, isv v crpno prouava nacionalnovemancipacijske tenje bosanskih muslimana to su kulv v minirale na prijelomu ezdesetih i sedamdestih godina 20. stoljea priznavanjem te zajednice kao samostalnoga junoslavenskog naroda Muslimana. Autor takov v er podrobno razmatra vanjske i unutarnje uzroke krvavoga raspada SFRJ, odnosno bosanskoga rata. Razmjerno opirno su opisane i posebnosti razvoja postdaytonske Bosne i Hercegovine te aktualne potekoe s kojima se ova zemlja susree. Zakljuak rasprave donosi saeti sadraj svih dosadanjih modela koegzistenv v cije bosanskih nacija. Autor ne nalazi jednoznaan odgovor na pitanje moe li se Bosna i Hercegovina danas odrati kao samostalna drava u postojeim granicav v ma. Najprihvatljivijim rjeenjem u suvremenoj situaciji mu se ini ouvanje Bosne u obliku unutarnje decentralizirane drave (bilo kao federacije koja surauje, bilo kao drave koja se sastoji od samoupravnih kantona s brino odmjerenima naciod d nalnim pravima svih graana), emu dodaje da je oito samo takva drava spod d sobna zbrinuti jo uvijek izrazito raznorodne interese mjesnih Bonjaka, Srba i Hrd d vata (str. 348349). Nuno je naglasiti da Hladk u itavome djelu nastoji sauvati maksimalnu obv v jektivnost pri ispitivanju povijesnih procesa. Stoga esto navodi nekoliko razliitih interpretacija iste pojave ili dogaaja. Meutim, dosljedno upozorava na mnoga isv v krivljena, zavodljiva uvjerenja i sanjarske koncepcije koje su, u sluaju historiograv v fije o bosanskome pitanju, uestale. Svakoj analiziranoj temi pridruuje odgovarav v juu bibliografiju pomou koje se mogui znatieljnik moe dublje upoznati s danim segmentom bosanskoga pitanja. Monografija Bosensk otzka v 19. a 20. stolet donosi jedinstveno cjelovitu i kompleksnu obradu sloene problematike nacionalnoga suivota u Bosni i Hercegov v vini u posljednja dva stoljea. Ujedno se radi o pregledno, argumentirano i saeto nav v pisanoj raspravi o specifinostima i nejednakim interpretacijama svih epoha bosanv v
322
ske historije. Knjiga se odlikuje rijetko trezvenim pogledom na brojne nejednoznav v ne aspekte meusobnih odnosa izmeu Bonjaka, Srba i Hrvata. Napisao ju je eki povjesniar koji ima pozitivan odnos prema svim bosanskim narodima. Smatram da zbog toga zasluuje pozornost svih zainteresiranih za prouavanu tematiku. Petr Stehlk
Pobeda nad faizmom-60 godina kasnije Drutvo za istinu o antifaistikoj narodnooslobodilakoj borbi u Jugoslaviji 1941-1945, Beograd, 2005, 154.
Drutvo za istinu o antifaistikoj narodnooslobodilakoj borbi u Jugoslavid d v ji 1941d1945. (u daljem tekstu Drutvo za istinu) osnovano je u Beogradu 1994. gov dine. Njegovi lanovi su ljudi najrazliitijih profesija i shvatanja. Povod za njihovo v okupljanje bilo je klevetanje NOB, ruenje tekovina NOB, njene istine, njenih herov v ja i muenika, ruenje avnojske Jugoslavije. eljeli su iskazati svoje nemirenje sa fav izmom, sa podvalom koju inspirie potreba da se sakriju vlastiti zloini, sa kolektiv v vnim ludilom i nemoralom, apsolutnim sljepilom i apsolutnom neodgovornou. Drutvo za istinu je u sklopu obiljeavanja pobjede nad nacifaizmom u Druv v gom svjetskom ratu, organizovalo tribinu pod naslovom 60 godina od pobede nad v faizmom. O ogromnom doprinosu pripadnika jugoslovenskog narodnooslobodilav v kog pokreta svjetskoj antifaistikoj koaliciji govorili su istoriar i politikolog Lav v tinka Perovi, predsjednik Evropskog pokreta u Srbiji ivorad Kovaevi, profesov ri Filozofskog fakulteta u Beogradu Olivera Milosavljevi i arko Kora. Njihova izlaganja ine jezgro ove publikacije, u koju je uvrteno vie lanaka iz listova ili ranije tampanih tekstova. Radovi su antifaistikog opredjeljenja, kao zajednikog v imenitelja svih autora, mada postoje odreene razlike u njihovom pristupu pojediv nim pitanjima. Kako je onda faizam ostao, ko ga je titio i u kom obliku je buknuo? ta je to v i kako slavila Srbija u sklopu proslave jubileja antifaistike pobjede? Autori su sav v glasni da je odnos prema faizmu i antifaizmu izraz politike zrelosti. Evropski nav v rodi su svoj odnos prema faistikoj i antifaistikoj prolosti podigli na nivo mjeriv la kulturne i politike zrelosti svakog od njih. Nakon 1945. godine u nove meunav v v rodne odnose ugraeni su i ekonomski, socijalni i pravni mehanizmi, kao realne brav ne da se kataklizmiko iskustvo dva svjetska rata ponovi. I pored toga rat se ponov v
323
vio, kao i stradanja, zloini, materijalni gubici, siromatvo. Kritiko istorijsko miv v v ljenje uvijek podrazumijeva istorijsku perspektivu, tako da se o faizmu i antifaiv zmu ne moe 2005. godine govoriti onako kako se govorilo 1945. Naime, u tih 60 godina ugraeno je mnotvo procesa i dogaaja: raspad antihitlerovske koalicije na v ideolokoj osnovi, hladni rat, blokovska podjela svijeta, lom komunistike ideologiv v je, pad reima u zemljama istone Evrope, pad Berlinskog zida, kao stvarnog i simv bolikog znaka podijeljenosti Evrope, ubrzanje integracije Evrope. v Godinjica pobjede nad faizmom u Srbiji je obiljeena donoenjem zakona, kov jim su saradnici nacifaistikog okupatora proglaeni za antifaiste i ignorisanjem 9. v maja, dana pobjede nad faizmom. Rezultati te borbe priznati od sila saveznica u anv v tifaistikoj koaliciji, omoguili su, izmeu ostalog, da se udare temelji novoj jugov slovenskoj dravi, jednoj od osnivaa Organizacije ujedinjenih nacija. v Uesnici tribine posmatraju antifaizam kao egzistencijalnu civilizacijsku vriv jednost koja udruuje i predstavlja iroku platformu drutvenog angaovanja. Stoga svijest da ta opasnost postoji poziv je na nemirenje i podsticaj za angaovanje. Drud d tvo za istinu ovaj jubilej posmatra prvenstveno u kontekstu aktuelnih zbivanja, polav v v zei od uvjerenja da odnos prema antifaistikoj borbi nije samo odnos prema prov losti nego i pitanje od koga zavisi budunost zemlje i sudbina njenih graana. Sav v vremena Evropa nastala je na tekovinama antifaistike borbe, a odbacivanjem tih tekovina, falsifikovanjem istorijskih injenica, Srbija Evropi okree lea. v Prije 60 godina zapoela je izgradnja novog, drugaijeg svijeta u kome nije trev balo da bude anse za povampirenje faizma i nacizma. Tada su pokrenute mnoge v znaajne inicijative koje su po prirodi bile antifaistike: sueno je ratnim zloinv v cima, stvoren je globalni sistem bezbjednosti kroz UN, donesena je Povelja o ljudv v skim pravima, vie od 50 godina realizuje se grandiozni projekat evropske integrav v cije. Njemaka nije baena na koljena kao nakon Prvog svjetskog rata, ve je Marv v alovim planom (Zapadnoj Njemakoj) i na drugi nain pruena podrka za demov kratsku transformaciju. Antifaizam je ugraen u same temelje nove Evrope. Pobjeda nad hitlerovskom v koalicijom likvidirala je faistike reime koji su izazvali Drugi svjetski rat. Ali fav izam time nije nestao sa istorijske scene. Javljao se i javlja u dva vida: stvaranjem neofaistikih reima u Aziji, Latinskoj Americi, na Balkanu (ti su reimi uglavnom srueni); i politikom praksom i tendencijama koje imaju mnogo faistikog, kako u unutranjem drutvenom ivotu mnogih zemalja, tako i u meunarodnim odnosima. v Olivera Milosavljevi konstatuje da je proslava pobjede nad faizmom u Srbiv v ji 2005. godine pokazala da tu ne postoji istorija mimo interesa vladajue ideologiv je, te da prolost ima samo upotrebnu vrijednost. Pobjeda nad faizmom od prije 60 v godina interesuje politiku elitu Srbije samo onoliko koliko procijeni da je to potrev v bno, i to iz dva razloga: da zadovolji antifaistiku Evropu i da zadovolji birako tijev
324
lo koje e glasati na sljedeim izborima. Stoga, izofrena strana srpske sadanje prov v losti nema mnogo veze sa onim to se desilo prije 60 godina, ona ima veze samo sa mnogo bliom prolou, sa ratovima devedesetih i sa ideologijom koja ih je vodila. U Srbiji se slave gubitnici, izjednaavaju sa pobjednicima nad faizmom samo zato v da bi njihova ideologija nastavila da ivi. Rehabilitacija etnike ideologije je stvarv v nost, kojom srbijanska politika elita eli rehabilitovati ratove 90vih koji su tom idev v ologijom voeni. Zbog toga je omogueno falsifikovanje istorije u korist danas jediv no poeljne etnike ideologije. Srbija se istupanjem iz pobjednikog stroja upisala u snage poraene u Drugom svjetskom ratu. arko Kora vidi njenu politiku elitu kao nezrelu, nacionalistiku. Ta elita u skuptini Srbije ponovo pie istoriju koja poraene u Drugom svjetskom ratu rehabilituje i pretvara u pobjednike. v Dubravka Stojanovi je analizirala razloge zbog kojih su etnici u Srbiji izguv bili rat. Oni nisu ni ratovali, usvojili su strategiju ekanja, a od jeseni 1941. bili su u razliitim oblicima kolaboracije sa okupacionim njemakim jedinicama. Kada je rat izgubila Njemaka, izgubili su ga i lokalni partneri. Krajem ljeta 1944. etnici su v donijeli odluku da je doao trenutak za borbu, nakon ega je slijedio sukob sa partiv v zanskim jedinicama, a ne sa okupacionim. Da bi u borbi protiv partizana bili uspjev v ni, postigli su sporazuma sa Milanom Nediem o zajednikoj borbi i potpisali spov razum sa Srpskom dravnom straom i Dobrovoljakim korpusom o zajednikom v vojnom nastupanju. U pokuaju da sprijee partizanske jedinice u njihovom probov v ju kroz Srbiju, etnici su bili vojno poraeni. General Mihailovi sa Vrhovnom kov mandom prinuen je da napusti Srbiju, a graanski rat na teritoriji Srbije zavren je pobjedom partizanske vojske. v Javna rehabilitacija etnika zapoela je u Srbiji 80vih godina. Taj proces je konv tinuiran i imao je dravnu podrku. Istorijske nauke tu nigdje nema, zbog ega je i sama kriva. U posljednjih 15vak godina, izuzev radova etnicima bliskih istoriara, nisu se radile magistarske i doktorske teze na te teme. U udbeniku istorije za 3. i 4. razred gimnazije iz 2002. godine izvrena je potpuna revizija Drugog svjetskog v rata. Nakon toga, u decembru 2004. skuptina Srbije usvojila je zakon kojim su ev v tniki i narodnooslobodilaki pokret izjednaeni. Na taj nain udbenik je postao tev melj dravne politike, umjesto da se dravna politika dri istorijskih injenica. Igre v sa istorijom nisu u Srbiji time zavrene, one se nastavljaju, a sva pitanja iz ove oblav sti i dalje ostaju otvorena. v Uesnici tribine saglasni su da je Srbija uinila sve da se u sklopu obiljeavav v nja 60 godinjice pobjede nad faizmom solidarie sa poraenim snagama, kvislinv v zima i kolaboracionistima. Kako je to bilo mogue, odnosno kako su se istopila inv tegrativna dostignua antifaistike borbe jugoslovenskih naroda, u jednoj vrlo zav v v nimljivoj analizi pojasnio je Nikola Viskovi. Otpor faizmu 1941v1945. i komuniv
325
stika revolucija ojaali su integraciju etnikih skupina Jugoslavije, postavili osnove v za industrijsku, urbanu i kulturnu modernizaciju jednoga nerazvijenog drutva. Kov munistiki sistem je ove funkcije integracije i modernizacije uspjeno obavljao do v kraja 60vih godina i to putem jedne partijske etatistike oligarhije, s novom rukovov v deom nomenklaturom radnikog i seljakog porijekla i odreenih oblika neposrev v dnoga drutvenog upravljanja (samoupravna demokratija). Ve 60vih godina moderv v nizatorska mo sistema se istroila, naroito u privredi. Zbog toga je trebalo pokrev nuti dublje reforme koje bi omoguile autonomnije i kreativnije drutvene tokove. U narednih dvadesetak godina propalo je nekoliko reformskih inicijativa usljed otpora ogromnog birokratskog aparata kome su nedostajala tehnoloka i politika znanja i v koji se plaio socijalnih potresa to su ih reforme mogle donijeti. Podmlaivanje ruv kovodstva u federalnim republikama radi ubrzanja reformi zavreno je neuspjehom v 70vih godina. Nove ekipe iz Slovenije, Hrvatske i Makedonije svrgnute su od cenv v tralnih vlasti zbog nacionalistikih zastranjenja, a odluna reformistika ekipa iz Srv bije smijenjena je zbog pretjeranog liberalizma. Taj dvostruki neuspjeh reformizma u privredi i kadrovskoj obnovi, glavni je izvor opte krize u koju je Jugoslavija pala u narednim desetljeima. Zbog nesposobnosti sistema da sam sebe inovira, Jugoslav v v vija je izgubila korak sa naunovtehnolokom revolucijom i s drutvenim preobrav v ajima savremenog svijeta. Kompromitovala je svoj projekat samoupravnog socijav v lizma i u njoj je dolo do tekih frustracija i sukoba u svim oblastima ivota. Te fruv stracije i sukobi imali su sve uslove za prebacivanje i degenerisanje u iracionalne i teko kontrolisane meuetnike sukobe. Dobrom dijelu rukovodstva ustvari je dobro dolo izbijanje etnikog sukoba koji je prikrio njihovu odgovornost za krizu. Zbog v toga su ona bila tolerantna prema svojim nacionalizmima, s njima su saraivali, prev v dvodili ih poto su ih prethodno proizveli svojom nesposobnosti upravljanja druv v tvom. Ta nesposobnost upravljakih klasa i drutvena nazadovanja koja je ona dov v nosila izazivali su neizbjeno i opoziciju protiv komunista i njihovog politikog siv v stema. Zahvaljujui produbljivanju krize, nestanku Tita, slabljenju Partije, nacionav v listike ideologije brzo su osvajale prostor u svim etnikim grupama i postajale prev ovlaujui nain miljenja. v Dragoljub Todorovi je utvrdio da je Memorandum SANU iz 1986. godine priv hvatio sve ideje Stevana Moljevia i da je doivio potpunu reinkarnaciju u skoro svim segmentima (ideologiji, ciljevima, ak i u imenu, ponaanjima, obiljejima, v folkloru) u ratovima voenim na teritoriji Jugoslavije 1991v1995. godine. Identifiv kacija starih i novih etnika ila je do najmanjih sitnica. v Najobimniji rad u ovoj publikaciji je onaj ure Rodia o etnikoj kolaboraciv v ji u Drugom svjetskom ratu. Analizirane su faze i karakteristike kolaboracije. Kolav v boracionistiki mozaik sadravao je legalizaciju etnika kod Nedia, njihovo potpuv no potinjavanje Nijemcima u Srbiji, apsolutno saveznitvo sa Talijanima u njihovoj
326
okupiranoj zoni od Crne Gore do Slovenije i u dijelu NDH gde je NOP postajao sve v masovniji, neprestano irei slobodnu teritoriju u Bosni, dijelom i Hercegovini. ev v tnici, sve inferiorniji u odnosu na NOP, zakljuili su preko 50 sporazuma sa ustaav ma i Nijemcima, esto se stavljajui pod njihovu neposrednu komandu. Na kraju je v uslijedilo potpuno stavljanje pod kontrolu okupatora i uestvovanje u borbama prov v tiv partizana. Na Teheranskoj konferenciji etniki pokret Drae Mihailovia ocijev njen je kao kolaboracionistiki, za razliku od NOVJ, koja je jedina cijelo vreme i sa v uspjehom vodila antiokupatorski rat, pa je samo ona priznata kao lanica antinacistiv ke i antifaistike koalicije. Kolaboracija u Drugom svjetskom ratu, analogno tome i Mihailovieva, predstavljala je teku povredu Hakih i enevskih konvencija o prav v v vilima i obiajima ratovanja, zloinima protiv ovjenosti i ratnim zloinima. Amnev v stiranje etnika, njihovo proglaavanje za antifaiste nije nita drugo nego otpisivav nje zloina i amnestija zloinaca. Nakon ratova od 1991. do 1995. i demonstracije faizma, ne moe se govoriti o pobjedi nad faizmom. Stoga je kljuno pitanje kako je faizam preivio od 1945. v do 80vih godina prolog stoljea. Kako i gdje je njegovan (u kojim krugovima i inv stitucijama), pod kojim uslovima i zarad kojih interesa se reaktivira? Senija Milii
327
Richard J. Crampton, Balkan posle Drugog svetskog rata, naslov originala: The Balkans since The Second World War, Pearson Education Limited 2002, prevela sa engleskog Ksenija Todorovi, Clio, Beogard 2003, 510.
Svjedoci smo da savremena svjetska historiografija veliku panju poklanja prov v storu Balkana. Poslije brojnih knjiga stranih autora o opoj povijesti Balkana, od kojih su neke prevedene i na junoslavenske jezike, Riard D. Krempton u knjizi Balkan posle Drugog svetskog rata predstavlja politika i ekonomska deavanja na ovom prostoru u drugoj polovici 20. stoljea, ne pridravajui se principa historijske distance nego usmjeravajui nau panju i na najnovije dogaaje. v Knjiga je podjeljena na tri hronoloke cijeline, sadri dvadeset poglavlja i veliv ki broj potpoglavlja. Prva cijelina (15v155) obuhvata prvo poslijeratno razdoblje (od 1944. do 1948. godine). Najistaknutije mjesto autor posveuje Jugoslaviji zbog njenog ogromnog utjecaja na cjelokupan prostor. Krempton analizira deavanja u ratu i uspon komuniv v stike partije na vlast koju, po njegovom miljenju, komunisti stiu surovim obrauv v navanjem sa etnicima Drae Mihailovia, a i svih drugim suparnikim pokretima. v Stupanjem na vlast 1945. godine komunisti su uspjeli preuzeti upravu u cijeloj zev mlji i nisu dopustili djelovanje ostalim politikim strankama, osim onim ukljuenim v u Narodni front. Period poslije rata je doba uspostavljanja veza sa drugim socijaliv v stikim zamljama. Te veze e biti prekinute sukobom Staljina i Tita. Po autoru, pov red neslaganja oko federacije Jugoslavije i Bugarske i Balkanskog saveza jedan od v osnovnih razloga izbacivanja Jugoslavije iz Kominforma je kritiki i nekontrolirav ni neprijateljski stav Jugoslavije prema Zapadu. Paljivijim itanjem ovog poglavlja v moe nam se uiniti da autor nije raunao na ugled koji je Komunistika partija svov jim djelovanjem u ratu uivala bar kod jednog dijela stanovnitva Jugoslavije. v Poslije pregleda deavanja u Jugoslaviji data je slika promjena u drugim balkanv skim dravama . Albanija je zamlja na koju je Jugoslavija imala najvei utjecaj pa se v uvia velika slinost organizacije komunistike partije, njen dolazak na vlast i poliv tike i privredne raforme u ovom periodu. Meutim, pored naoigled dobrih odnosa, pomoi koju je Jugoslavija slala Albaniji, Albanci su odluili jae se osloniti na Sov v vjetski Savez konfrontirajui se sa Jugoslavijom. v Komunistika partija u Bugarskoj u sklopu Otadbinskog fronta znaajniju ulov v gu dobiva uz pomo Crvene armije jer je Bugarska pristupila Trojnom paktu u marv
328
tu 1941. godine. Sukob komunistike partije, tzv. Bugarske radnike partije i agrad d raca bio je obiljeje izbora 1945. i 1946. godine koji su bili put uspjeha komunista kojem je kao rezultat bio usvajanje ustava 1947. godine i proglaenje Bugarske Nad d rodnom republikom. v Rumunija, kao i Bugarska, stupila je u savez Centralnih sila. Razvoj ratnih dov gaanja uslovit e velike promjene u Rumuniji poetkom 1944. godine kada e biti v potpisano primirje, vojska prelazi na stranu Crvene armije, to velikom brzinom snav i komunistiku partiju koja je do tada bila najslabija organizacija ovog usmjerenja v na Balkanu. Komunistikoj partiji u sukobu sa Narodnom seljakom strankom i Sov v cijaldemokratskom partijom u sklopu vlada generala Konstantina Sanateskua i genav rala Nikolae Radeskua, direktno je pomogao Sovjetski Savez podsticanjem kriza u v zemlji kako bi se organi vlasti prikazali nesposobnim da uvedu red ime bi se otvov rila vrata da na vlast dou oni koji mogu taj red uvesti tj. komunisti uz sovjetsku v pomo. Autor detaljno analizira ove sukobe, nemire u zemlji, izbore, rad vlade Pev tra Groze, djelatnot kralja i ulogu Velike Britanije, SADva i Sovjetskog Saveza u tim v deavanjima. Abdikacija kralja Mihaila u decembru 1945. godine otvorila je put pov v bjede komunistikog Narodnog demokratskog fronta koji je Rumuniju proglasio Nav rodnim republikom i vrsto je uklopio u sovjetski blok. v Sudbina Grke u mnogo emu se razlikuje od ratnih deavanja u drugim balv v kanskim dravama. Tokom itavog rata se osjeao presudan utjecaj Velike Britaniv je, koja budno pratila sukobe dvije najznaajnije organizacije u Grkoj: EDESve kao republikanske i ELASva / EAM kao komunistike organizacije. Iako navodi tenje i v zahtjeve grkih komunista koji imaju za cilj politiku stabilnost, autor kao da ne vjev ruje u iskrenost tih tenji navodei da su glavnu podrku imali kod omladine koja je po prirodi naivna i jedina koja je u tom trenutku mogla vjerovati da e im bolji ivot v i slobodu donijeti komunistiki sistem. Graanski rat, koji je trajao sve do 1949. gov dine, bio je poguban za cijelu zemlju, a velika pomo Britanije i SADva odluie rat u korist nekomunistikih snaga. U drugom dijelu knjige autor analizira deavanja u pomenutim dravama u v mnogo duem periodu, u periodu hladnog rata 1948. do 1989. godine. I ovaj dio zav v poinje uvodom u kojem su komparatistikim pristupom date osnovne naznake dev avanja u pojedinim dravama. Jugoslavija i ovaj put ima posebno mjesto. Autor detaljno pie o deavanjima u v zemlji, odvajanju od Sovjetskog Saveza, traenju sopstvenog puta, privrednim reforv v mama, provedbi ustava, ravnotei izmeu sovjetskog i zapadnog bloka, ali i sukov v bima centralistikih i federalistikih domaih struja. Fenomen jugoslavenstva, naciv onalizacija privrede, radniko samoupravljanje odvijalo se pod vrstom rukom Tita i nekolicine saradnika i autor smatra da je takva politika slobodnog strijelca upravo i odgovarala Sovjetima koji bi da Tito nije postojao sami bi ga izmislili. Deavanja
329
na Kosovu krajem ezdesetih, Hrvatsko proljee 1968v1971. i istke koje su uslijev v v dile (1971v1976) u samoj partiji i dravnom aparatu dokazali su da, pored nezadov voljstva rezultatima privredne reforme, nacionalno tj. etniko pitanje ima ogroman znaaj. Ekonomsku krizu nakon Titove smrti vjerno je pratilo jaanje nacionalizma v koje e na osoben nain doprinijeti padu komunizma i u isto vrijeme raspadu fedev ralne drave. v Na osnovu spoljnje politike tj. usmjerenja i oslonca Albanija u ovom dugom rav zdoblju prolazi kroz tri perioda: Sovjetski period 1948v1961. godine, Kineski period 1961v1978. godine i period izolacije. Promjene spoljnoplitikog kursa u potrazi za v osloncem koje su pratili siromatvo i nezadovoljstvo u zemlji, prema autorovom miv ljenju, albanski reim pretvorilo je u najokrutniji u Evropi. Sukob StaljinvTito praen je u svim balkanskim dravama i imao je razliitog v utjecaja, mada su sve komunistike drave preispitivale lanstvo komunistike partiv v je koje se dijelilo na Trockiste, Titoiste i Staljiniste. Pored toga, kolektivizacija i nav v cionalizacija industrije su zajednika karakteristika svih balkanskih zemalja u kojiv v ma se provode istke koje su, prema autorovom miljenju, pogaale ustanove i pov jedince u obliku smrti, egzila, slanja u ropstvo, prinudnog rada ili zatvorskih kazni. v Provoene istke nisu imale za cilj razvoj i jaanje partije ve jaanje vodee linov sti. v Takva linost u Bugarskoj je bio Todor ivkov, koji je Bugarsku pretvorio u najv dosljednijeg pratioca Sovjetskog Saveza i njegove politike. U cijelom tom periodu v Bugarska se suoavala sa problemom statusa Roma, Makedonaca i Poljaka. Osamv desete godine su iznijele na vidjelo pogubnost oslanjanja na Sovjetski Savez i velika v ekonomska kriza, nakon dolaska Gorbaova na vlast u Sovjetskom Savezu, pretvov rila se u politiku, a ivkov je bio primoran da podnese ostavku 1989. godine. v Ulogu neprikosnovenog voe u Rumuniji imao je Georgij Doa. Meutim, Ruv v munija e biti prva zemlja koja e djelimino zapoeti sa destaljinizacijom jo ezdev v setih godina, koju e druge zemlje provoditi tek u drugoj polovini osamdesetih godiv v na. Iako e i Nikolaj auesku od 1965. godine voditi nacionalistiku politiku odvav janja od Sovjetskog Saveza narednih etvrt stoljea njegova politika djelatnost bie v jednaka diktaturi zasnovanoj na nasilju, sukobima i nezadovoljstvu i zavrie se jev dnako tragino. Iako je uivala veliku politiku i materijalnu pomo SADv a, Grka e u ovom periodu prolaziti kroz faze stabilnosti i nestabilnosti unutar same zemlje, emu e v doprinijeti i stalne nesuglasice sa Turskom oko rjeavanja kiparskog pitanja i Albav nijom oko statusa grke manjine. v Trei i najvei dio knjige posveen je postkomunistikom Balkanu i deavanjiv v ma devedesetih godina. Stotinu stranica knjige odnosi se na Jugoslaviju, jugoslavenv v sku krizu, rat u Bosni i period poslije raspada Jugoslavije. Razbijanje jednopartijv
330
skog sistema imalo je za posljedicu raspad zemlje i ratne sukobe u Sloveniji, Hrvatv v skoj, Bosni i Hercegovini a kasnije i na Kosovu. Autor deavanja karakterie kao rat v pun cinizma, neiskrene saradnje i prijateljstva, demonizacije kulture i religije, najv v gorim oblikom genocida i urbicida. Govorei o tome upuuje na nedovoljnu koorv diniranost umijeanih svjetskih organizacija Evropske Unije, Ujedinjenih Nacija i NATOva. U poglavlju Jugoslavija i drave nasljednice poslije 1992. godine (368v 407) pojedinano su predstavljena detaljna deavanja u zemljama nasljednicama i to v sve do 2000. godine. Iznosei politike injenice Krempton pokuava uporediti dev avanja u postjugoslavenskim zemljama, ali nedovoljno naglaava sloenost i znaaj tranzicijskih procesa i njihovu meusobnu vezu. v Ovo desetljee postkomunistikog perioda u Albaniji je obiljeio sukob Sociv jalistike partije Albanije i Demokratske partije Albanije dok je zemlja bila stalno u v ekonomskoj krizi i sporu sa Grkom oko grke manjine u Albaniji. Nemiri 1997. gov v dine sruili su vladu Berie i obrazovane meunarodne snage su rasporeene u Alv baniji. v Autor naglaava da je Bugarska jedina zemlja koja se pravno obraunala sa kov munistikim liderom, ali nasljednici komunistike partije i dalje uivaju znaajnu politiku ulogu. Razliite politike igre i smjene na vlasti, nagle privredne promjene v samo su jo vie vodile zemlju u ekonomsku krizu. Nova vlada izabrana 1997. gov v dine na elu sa Ivanom Kostovim uspjela je bar djelimino da stabilizira stanje u zev mlji. v Kao i u Bugraskoj, Rumunija je u ovom periodu teko preivljavala period pov litike i privredne tranzicije za koju, prema autorovom miljenju, brojne nestabilne v stranke i premijeri nisu imali ni dovoljno znanja ni sigurnosti. U spoljnoj politici nav v kon 1996. godine osjea se vea otvorenost, ali autor navodi poraavajui injeniv v cu da se 1999. godine u anketi javno mnjenje u procentu od 60% izjasnilo da je bov lje ivjelo u doba komunizma. Grka politika se u ovom periodu pokuavala prilagoditi promjenama koje su se desile u ostalim balkanskim republikama. Uivajui veliku panju Evropske Unije v i SADva od kojih je, u cilju sprjeavanja tee ekonomske krize, dobila novane zajv v move, Grka se suoila sa pitanjem Makedonije kao drave i priznavanja makedonv v ske nacije, problema sa Albanijom, i takoer ve starim sporom sa Turskom oko stav v tusa Kipra. Pored toga to grka javnost nije opravdavala NATOvve operacije u Srbiv v ji, zvanina grka vlada ih je podrala, a istovremeno spoljnopolitika deavanja pov lako se normaliziraju zahvaljujui unutranjoj ekonomskoj stabilizaciji. Tree poglavlje zavrava epilogom u kojem autor, koristei metodu sinteze, daje v kratak pregled sudbine komunistikog reima ukazujui na njegove osnovne problev me, nedostatak politikog pluralizma, kriminal, pad nataliteta, masovnu emigraciju i narastajui destruktivni nacionalizam.
331
itajui autorovo detaljno izlaganje uvia se razlika u redukcijama koje provov v de balkanski komunistiki sistemi, koji su pogoeni inflacijama, ali ne opravdava v zabranu upotrebe privatnih pisaih maina, usisivaa i friidera u Rumuniji. Reprev sije su postojale, ali se takve nisu mogle zamisliti u Jugoslaviji. Autor povezuje dogaaje koji naizgled nemaju dodirne take i na vie mjesta u v knjizi koristi brojane podatke da bi dodatno obrazloio svoje stavove. Neto slobov dnijim stilom prezentira mnotvo injenica, mada bi neke podatke, posebno one koji v se odnose na ratna deavanja u Bosni i Hercegovini, trebalo provjeriti. Krempton pov malo zbunjuje terminima kao to su dobrovoljno etniko ienje, koristi izraz muslid d mani, bosanska zavrzlama i navodi netaan broj poginulih civila na sarajevskoj piv v v jaci Markale u augustu 1995. godine. Ne pominje ratna deavanja u Bosni i Hercev govini i promjene koje nastaju 1995. godine, rjeenje ratnog sukoba podie na visoki v evropskovpolitiki nivo koji je, kako istie, tek ratnim strahotama tokom 1995. godiv ne bio natjeran da odluno reaguje. Na samom kraju knjige predstavljeno je devet mapa Balkana i pojedinanih drava. Potom slijedi impozantna bibliografija predstavljena na etrnaest stranica, koja se dijeli na optu tj. literaturu koja se obnosi na cijeli prostor, i posebnu, koja se odnosi na pojedine balkanske zemlje. Autor je, uglavnom, koristio literaturu objav v vljenu zadnjih dvadeset godina u Velikoj Britaniji, ali i djela prevedena na engleski jezik iji su autori naunici iz balkanskih zemalja. v Ova znaajna knjiga mnotvom podataka nudi uvid u deavanja velikog prostov ra u dugom vremenskom periodu. Iako se politika dogaanja u ovom periodu na v Balkanu uglavnom veu za uspon i pad komunistikih partija, autor je otvorio pitav v nja mnogih paralelnih procesa, ali i procesa koji su devedesetih godina bili tek u nav stajanju. Stoga, cilj knjige nije da zaokrui cjelinu nego da iznese sopstveni uvid u najnovija deavanja na Balkanu i bude predhodnica novim naunim istraivanjima, v a pitanja koja, i pored kratke vremenske distance, svojom ozbiljnou se sama nav meu historijskoj nauci. Denita Sara
332
Igor Duda, U potrazi za blagostanjem (O povijesti dokolice i potroakog drutva u Hrvatskoj 1950-tih i 1960-tih), Zagreb, Srednja Europa, 2005, 166.
Do sada su u okviru historijske nauke, uglavnom, izuavani ratovi, bitke, potezi voa i dravnika, ali rijetko svijet porodice, ivot mukaraca i ena, njihove navike, kako su putovali ili kako su se zabavljali. Igor Duda, historiar iz Pule, u knjizi pod naslovom U potrazi za blagostanjem, analizira potroako drutvo u Hrvatskoj 50v tih i 60vtih godina dvadesetog stoljea. Premda naslovljena parafrazom, knjiga predv v stavlja nauno djelo koje je utemeljeno na raznovrsnoj historijskoj grai. Ona oslikava promjene kroz koje je Hrvatska prolazila kako na kulturnom, druv v tvenom, politikom tako i gospodarskom polju u veoma burnom periodu nakon Druv v v gog svjetskog rata. Subjekt istraivanja su stanovnici Hrvatske, dok je predmet istrav ivanja mijenjanje naina ivota i odmaranja kao posljedica rasta standarda. Autor v se nije zadovoljio samo pukim iznoenjem statistikih podataka nego ih je radi pov tpunije slike uporeivao sa istovremenim podacima u Evropi. Tema knjige je saglev v dana iz osam uglova, ili kako autor navodi osmodjelne lee, a rezultati su izloev v v ni u pet poglavlja. Duda se ne bavi psihologijom turista i potroaa nego opisuje mov dernizacijske procese pedesetih i ezdesetih godina u Jugoslaviji, s posebnim osvrv v tom na Hrvatsku. U uvodu autor skree panju na probleme sa kojima se susreu svi istraivai v socijalne historije obimna izvorna graa. Metodoloki pristup u knjizi je interdiv sciplinaran, s obzirom da autor veoma esto posuuje metode pomonih historijskih nauka. Duda je uspjeno kombinirao dostupne izvore i prezentirao rezultate do kojih je doao na nain koji plijeni itatelje. I pored toga to je bez francuskih Analista tev v ko i zamisliti neku historiografsku granu koja se bavi socijalnom historijom, autor je najvie koristio britansku literaturu, te je pristup i obrada teme pod uticajem anv v glosaksonske historiografije. U prvom dijelu knjige Duda itatelje upoznaje sa zaetcima socijalne historije, kolom Anala, i kao dio dvadesetostoljetnih strujanja, postavljanja pitanja dokolice v kao istraivake teme, ije zaetke smjeta u sedamdesete godine pod okriljem sociv jalne historije u Britaniji. v Cilj drugog dijela knjige je odrediti trenutak nastanka potroake kulture i slov bodnoga vremena. Pitanje koje se protee kroz cio drugi dio knjige jeste: ta ini
333
neko drutvo potroakim i u kojoj mjeri industrijska i potroaka revolucija utjeu v na shvatanje strukture vremena i koja je njihova zasluga za otkrie slobodnog vrev v mena. Stoga Duda u ovom dijelu prezentira drutvenovekonomske okolnosti u kov v jima dolazi do mijenjanja potroakih navika, na osnovu odnosa proizvodnje i pov tronje. Poveanje ivotnog standarda u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata je tema narednog dijela. Upravo poveanje standarda je imalo veliki utjecaj na mijenjanje iv v v votnih navika, kako u Hrvatskoj tako i u cijeloj Jugoslaviji. Glavni potroa postav je porodica, a kao potvrdu toj tezi Duda podsjea na veoma popularnu pjesmu tog vremena Moja mala djevojica koja je postala poznata po poetnom refrenu Tata v kupi mi .... Analizom dobara koje posjeduje, autor zakljuuje da je porodica radiv je troila na zabavu i slobodno vrijeme nego na kuanske aparate. v U narednom poglavlju autor se osvre na koritenje godinnjih odmora. Osvrv e se na zakone koji su donoeni o trajanju slobodnog vremena. Kao bitan faktor u v stvaranju navike odlaska na odmor, godinji ili na vikend, veliku ulogu imali su av v sopisi, koji sve vie prostora posveuju upravo odmoru. Ali kao konkurencija odlav v sku na odmor postojala je navika odlaska rodbini na selo. Ne treba zanemariti injev nicu da mnogi u povratku sa sela donose sa sobom razne poljoprivredne proizvode v neophodne svakoj kui, kao i to da na selu porodica nije izloena velikim trokoviv ma kao na odmoru koji se provodi na moru. Ipak ezdesetih godina plaeni odmor je postao predmet masovne kulture i zajamen je graanskim pravom. Na odmor se odlazilo, uglavnom, kolektivno, veina po prvi put u ivotu. Kao osnovno prevozno v sredstvo za putnike bili su vlak i veoma rijetko privatni automobil. Uivanje u viv kendu, vrhunac popularnosti, doivjelo je tek u drugoj polovici ezdesetih godina, v kada je on postao dio ve razraenog potroakog sklopa. Kao najpopularnija pov javljuju se odredita povezana sa narodnooslobodilakom borbom kao i prirodnov v kulturne ljepote. Ipak statistika pokazuje da na vikend odlaze uglavnom one porodiv ce koje posjeduju vlastiti automobil, a takvih je 60vtih svaki 272 stanovnik, a 70vtih svaki 28 stanovnik u Hrvatskoj. Socijalni turizam, turistika tednja, otvaranje odmaralita su tema posljednjeg dijela ove knjige. Uz slike kao ilustraciju autor nas upoznaje i sa razlikama u ljetov v vanju koje su posljedica drutvenog i socijalnog statusa gostiju. Razlika je, ipak, bila najvidnija meu stranim i domaim turistima. Ona nije bila samo u jeziku nego i u opremljenosti potreptinama za plau i rekreaciju. Upravo svojim prisustvom strani turisti su, nesvjesno, mijenjali ivotne navike domaih gostiju na odmoru. Na kraju knjige nalaze se zakljuak, popis priloga, izvora i literature, rezime na engleskom jeziku, biljeke o autoru i sadraj. U knjizi se nalaze i brojne ilustracije, isjeci iz asopisa, odlomci iz pjesama i filmova, koje je autor izabrao kako bi slika tog vremena bila to jasnija.
334
Knjiga je napisana na veoma raznovrsnoj historijskoj grai koju je autor obov v gatio egzaktnim podacima i analizama. To nikako ne znai da je knjiga namijenjena v samo strunoj publici. Naprotiv, knjiga obrauje veoma interesantno vrijeme induv v strijskog zamaha i vrijeme stvaranja navika u drutvu kakve e ostati u sljedeim dev v setljeima. Stoga ne sumnjamo da e ona pronai irok krug itatelja, a posebno nov stalgiara kojima e ekonomski polet i bezbrian ivot oslikan na njenim stranicama, u vremenu koje trenutno preivljavamo, izgledati kao dobra stara vremena. Hana Younis
Norman M. Naimark i Holly Case (ur.): Jugoslavija i njeni povjesniari. Razumijevanje balkanskih ratova u 1990-im. Zagreb, Srednja Europa, 2005, 229, preveli: Kreimir Krnic, Draenka Kei i Silvije Devald.
Knjiga Jugoslavija i njeni povjesniari. Razumijevanje balkanskih ratova u 1990dim sadri 11 lanaka iji su autori dobri poznavaoci balkanske povijesti. Radi se, veim dijelom, o amerikim historiarima (meu njima su Wayne S. Wucinich i Charles Jelavich), te o nekim evropskim povjesniarima (Arnold Suppan iz Austriv v je). Ona predstavlja zbornik radova sa konferencije organizirane na Stanford Depard d tmen of History. Radovi su razliite znanstvene vrijednosti, ali svi doprinose boljem razumijevanju pojedinih razdoblja jugoslavenske povijesti, posebno uvjeta iz kojih je izrastao rat 1991v1995. godine. ak i oni radovi koji se bave starijim razdobljiv v ma (kao to je rad Barie Krekia o dubrovakoj povijesti i diplomatskoj aktivnosti ragukih dravnika) uspjeno se dovode u vezu sa dogaanjima na prostorima bivv v e Jugoslavije koncem 20 stoljea. Neki radovi, poput rada o makedonskom pitanju i nestabilnosti na Balkanu (autor Andrew Rossos) i o problemima identiteta u Srbiv v ji (autor Thomas A. Emmert) bit e jako korisni za bolje razumijevanje budunosti toga dijela Balkana. v Zbornik govori o ulozi historiara u razumijevanju sadanjosti i budunosti pov stjugoslavenskih zemalja. Prvi dio knjige, naslovljen sa Slike prolosti, posveen je v historiografiji o Jugoslaviji i njenim nasljednicama, te o pojedinim temama koje osliv v kavaju pojedine fenomene u balkanskoj politici i kulturi, a koji su vani za razumiv jevanje uzroka rata na Balkanu u 90vim godinama. Duan J. Djordjevich, doktorant v povijesti na Stanfordu, gdje zavrava disertaciju o nacionalnom pitanju u meurav tnoj Jugoslaviji, u eseju pod naslovom Klio sred ruevina. Jugoslavija i njene pretd d
335
hodnice u novijoj historiografiji, prikazuje opa stremljenja o povijesti jugoslavenv v skih zemalja u nekim djelima nastalim u 1990vim godinama u Americi i Britaniji, v pri emu je teite na povijesti 19. stoljea i prvoj polovica 20 stoljea. On ukazuv je na odreenu marginalizaciju, u kojoj su se nali znanstvenici koji su pokuavali v pisati ozbiljna nauna djela, na raun novinara, koji u svojim djelima spajaju visov ku uenost sa terenskim radom novinskih izvjetaa i, uglavnom, dominiraju u jav v v vnim rasprava openito u svim kriznim situacijama, ne samo na prostorima Balkav na nego i Istone Evrope. Wendy Bracewell u eseju Ponosno ime hajduka. Odmetnici kao dvoznani junaci u balkanskoj politici i kulturi raspravlja o ulozi odmetnikavjunaka u nacionalv v v noj svijesti balkanskih naroda i o predstavama balkanskih odmetnika u zapadnoj litev raturi. Bracewell raspravlja o tome kakav su utjecaj na razumijevanje ratova u 1990v v im imali ovi mitovi o odmetnicima kao junacima. S pravom zakljuuje da njegovav nje kulta junatva i odmetnika u povijesti nije vodilo rauna o promjenama koje kroz koje su tokom vremena prolazila balkanska drutva. v Larry Wolff u tekstu Uspon i pad morlakizma. Junoslavenski identitet u Dalv v matinskoj Zagori analizira susrete izmeu Mleana i Morlaka (primitivnih slavenv skih stanovnika dalmatinskoga zalea, a Baria Kreki u eseju Otok mira u nemird d nom svijetu. Dravnitvo u staroj Raguzi kao paradigma za suvremeni Balkan pokav v v zuje kako bi bilo dobro da su se balkanski lideri s kraja 20. stoljea mogli ponaav v ti poput starih Dubrovana, koji su u svom Dubrovniku, tom otoku mira u uzburv kanom svijetu, drali se kljunog naela: to god ini, ini to razborito i brini se za posljedice. Wayne S. Vucinich u eseju Transhumanca govori o ljetnoj seobi seljaka i stoke v iz Rudina kod Bilee u okolne planine. Esej obiluje brojnim sjeanjima samog Vuciv nicha i poticajan je za razna antropoloka istraivanja. Drugi dio knjige je naslovljen Jugoslavija i poslije? i vie vezan uz sam rat u Jugoslaviji. U ovom dijelu se pokuava proniknuti u politike uzroke raspada, ali i ukazati na budunost drava na prostorima bive Jugoslavije. U eseju Junoslavend d sko obrazovanje. Je li postojalo jugoslavenstvo, Cherles Jelavich pokazuje kako juv v goslavenski obrazovni sistem ipak nije bio u stanju izgraditi jugoslavenski identitet. Arnold Suppan takoer analizira razvoj jugoslavizma u 20. stoljeu (esej pod naslov v vom Jugoslavenstvo nasuprot srpskom, hrvatskom i slovenskom nacionalizmu. Polid d tiki, ideoloki i kulturni razlozi uspona i pada Jugoslavije). Andrew Rossos, profesor povijesti sa University of Toronto, pie o povijesti Makedonije (Makedonsko pitanje i nestabilnost na Balkanu), a Thomas A. Emmert u eseju Kriza identiteta. Srbija na kraju stoljea, fokusira se na problem Srbije na koncu 20. stoljea.
336
John V. A. Fine u eseju Heretika razmiljanja o postkomunistikoj tranziciji Nekadanje i Budue Jugoslavije kao izlaz iz krize u kojoj se nala biva Jugoslaviv v v ja nudi stvaranje Nove Jugoslavije. Na alost, obnova Jugoslavije jo nije na vidiv v ku; Balkan moe oekivati jo vie previranja u godinama koje dolaze. Zato se bov v jim da e balkanski narodi biti suoeni s desetljeem ili ak i vie daljnjih gospodarv v skih patnji, iskoritavanja od strane meunarodnog finansijskog kapitala, kratkoviv v dnim i sebinim vodstvom, lokalnom korupcijom, a vjerovatno i vie etniki i kriv minalno motiviranog nasilja. Ali protusile se moraju pojaviti prije ili kasnije, i tada, pod novim naratajima, vidjet emo i prije kraja dvadeset i prvog stoljea (uz uvjet v da e drave i dalje biti bitne u Evropi tog vremena) ono to je toliko znaajno u inv teresu svih naroda, ponovnu uspostavu Nekadanje i Budue Jugoslavije (str. 164). v Sasvim suprotno od ovih heretikih razmiljanja profesora Fine misli Gale Stov kes (Rjeavanje ratova jugoslavenske sukcesije). On nudi suprotna, ali takoer dov v v sta provokativna rjeenja za stabilnost na Balkanu. Prema njegovom miljenju, Juv goslavija kao drava je prolost, a budunost ovih prostora je u ocrtavanju dravnih granica na Balkanu koje e slijediti etnika razgranienja. Stabilnost e se ostvariti v kada se dravne granice prekroje u skladu s etnikim, kao to je to uinjeno u ostav tku Evrope (...) Ako nam je europsko iskustvo ikakva vodilja, stvarno, dobrovoljno, v multietniko rjeenje moe se dogoditi na Balkanu tek kada se dovri proces prekrav janja granica (str. 175). v Ovaj se zbornik razlikuje od svih ostalih knjiga koje se bave ratovima na Balv kanu i raspadom Jugoslavije koncem 20 stoljea po tome to ona u prvi plan stavlja v ulogu historiara, ali ne u stvaranju uvjeta za raspad, nego u tome koliko su oni svov jim radovima doprinosili da se ljudi na Balkanu meusobno (ne)razumiju i uu u rat, v i osobito koliko su historiari svojim pisanjem o historiji doprinosili da javnost u sviv jetu razumije to se to deava na Balkanu poslije 1991. godine. Iako nee nai odgovore na sva pitanja koja nudi sam naziv knjige, ipak e ovaj v Zbornik biti interesantan profesionalnim historiarima, ali i irem itateljstvu. Stuv v denti povijesti takoer mogu koristiti pojedine dijelove kao poticajne za izradu svov jih seminarskih ili diplomskih radnji. Vrijednost knjige je i u tome to ona sadri i radove sa drukijim ocjenama, pa je ona donekle i polemina. Osim toga, ova knjiv v ga moe biti vrlo pouna i za vladajue elite u zemljama Jugoistone Evrope, ali i za vladajue elite u svjetskim velesilama koje utjeu na budunost ovih prostora. Husnija Kamberovi
337
Dragoljub Todorovi, Knjiga o osiu, izd. Trei milenijum, Beograd 2005, 368. Advokat Dragoljub Todorovi (1948) autor je ove izazovne knjige o Dobrici osiu Gedi, kontroverznoj linosti, plodnom piscu, politiaru, ambicioznom i uticajnom teoretiaru srpske nacionalne orijentacije, dugo ovjeku iz sjene o kome v je izuzetno mnogo pisano, koji je uspio da epskom patetikom i literarnom zavov dljivou svojih politikih poruka svoja djela pretoi u stvarnost, da mnoge ljude pov v vue za sobom. osi je napisao da je u svijet stupio u prtenim gaama, bosonog v i u svinjskim opancima, sa boleljivim okom i strahom od grada. U knjizi je fokuv v sirano osievo djelovanje do raspada SFRJ i njegovog imenovanja za predsjedniv ka nove, srpske Jugoslavije, bez obzira na sve njegove ranije tvrdnje da je uprav v vo, dva puta stvarana Jugoslavija bila tamnica naroda, najstraniji poraz u miru, tragina zabluda srpskog naroda, koji gubi u miru ono to je dobio u ratu. Bio je predsjednik SRJ (1992v1993), u vrijeme kada su izvreni najvei zloini u BiH, za ta snosi i komandnu odgovornost. U enevi je u septembru 1992. postigao dogov v vor sa dr. Franjom Tumanom, predsjednikom Republike Hrvatske, da sve uine, ne samo da omogue ve i preporue dobrovoljno i civilizovano premetanje (stanov v v vnitva) kako bi reili probleme u krajevima gde je ugroen opstanak neke zajedniv v ce, bilo u Srbiji, bilo u Hrvatskoj, to je 1995. imalo za direktnu posljedicu egzov dus Srba iz Hrvatske. Karl Poper je upozoravao da se treba uvati lanih proroka koji imaju rjeenja za sve, naroito ako imaju i topove za podrke svojim stavovima. v Etniki nacionalizmi u istonoj Evropi jesu i posljedica nastojanja da se ostvare parv tikularni interesi frustriranih intelektualaca. v Fenomen Dobrice osia je paradigmatian sluaj za duhovno shvatanje jev v dne dugovjene mentalne matrice. On je nazivan ocem moderne nacionalne svev v sti kod Srba, srpskim Atlasom, jednim od ljudi koji su uticali na formiranje kov v lektivne svesti u svojim knjigama, ali i traginim interpretatorom kajmakalanv ske istorije, glavnim ideologom obnovljenog nacionalnog projekta, patrijarhom srpskog nacionalizma, rodonaelnikom epistolarne diplomatije, piscem pismav reke, akademikomvkalemarom, zlim demijurgom istorije. Rodoljub olakovi je u osiu vidio linost bez ozbiljnijeg teorijskog utemeljenja: Uobraen, smatra da svojim pisanjem vri veliku misiju, samozvani zatitnik srpske nacije i miljenik
338
UDBve. U sutini seljak nacionalista, ne veruje u radniku klasu, batrga se, jadikuv v v je, uzbuuje, jer svetu ne ide tako kako je on to kao seljai skojevac zamiljao. Tov dorovieva knjiga obiluje citatima koji ilustruju ne samo ime i djelo D. osia ve i v vrijeme i prilike u kojima se on uzdizao. Autor je veoma otar u analizama i ocjenav ma djelovanja Dobrice osia i intelektualnog kruga oko njega. Razoaran krahom koncepta unitarne Jugoslavije i integralnog jugoslavenstva, detronizacijom Aleksandra Rankovia kao simbola takve Jugoslavije, s kojim je bio v tijesno povezan, osi je od privilegiranog komunistikog vjernika i zagovornika juv v goslavenstva, postao posrednik izmeu srpskih nacionalista i dogmatske struje unuv tar SKJ, te agresivni glasnogovornik srpskog nacionalnog pitanja. Na XIV sjednici v Centralnog komiteta SK Srbije, odranoj krajem maja 1967. otro je kritikovao poliv v tiku jaanja dravnosti republika, naglaavajui da je to koncepcija primitivnog, biv rokratskog i siromanog drutva. Uoavajui da politika kretanja idu neeljenim tokom, nagovijestio je tada zaokret u politici Srbije, koji se dvije decenije kasnije i desio: Ako u Jugoslaviji potraju i pobede tradicionalne, odnosno nacionalistikov etatistike politike i partikularistike orijentacije... mogao bi se i u srpskom narodu v razgoreti stari istorijski cilj i nacionalni ideal ujedinjenje srpskog naroda u jedinv stvenu dravu. osi je govorio da je nakon Rankovievog pada, svog govora na XIVvoj sjednici CK SK Srbije i iskljuenja iz SKJ, postao disident, opozicionar, da mu je dodijeljena uloga rtvenog jarca; kao i narodu kome pripadam. Dragoljub v Todorovi je, meutim, nizom primjera nastojao da pokae da je njegovo opoziciv onarstvo bilo zalaganje za jo veu centralizaciju SKJ i drutvenu uravnilovku, za v vie komunizma i unitarizma. Pitanja na kojima se osi raziao sa Titom su sutinv ski principi dravne politike, kojom je Tito nastojao reformirati dravu. Tito mu nije odgovarao jer je osujetio Rankoviev pu i koncepciju srpske ideje Jugoslavije, to je prekinuo primjenu antistaljinistikog staljinizma, zalaui se za decentralizaciju i time za ouvanje Jugoslavije, u kojoj Srbi nee imati presudnu rije. Nakon pada v Rankovia, osi je Tita smatrao izdajnikom komunizma i revolucije, mada je o njev v mu 1961. pisao kao olienju svega najuzvienijeg, da treba titovski misliti i imati tiv v tovski stav. Nacionalizam izrasta na interesima. On nije cilj, ve je sredstvo za dostiv v zanje cilja. Srpski separatizam je razoarani hegemonizam. Srpski narod se bio idenv v tificirao sa Jugoslavijom, smatrajui je prevashodno svojom dravom, zanemarujuv i da tu ive i drugi narodi. v Todorovi konstatira da je osi, djelujui i kao opozicija, kao institucija parav v lelna zvaninoj vlasti, zadrao politike stavove, opredjeljenja, u ta je poeo da vjev v ruje jo od 1939. kao ak srednje poljoprivredne kole u Bukovu kod Negotina, prov v dubio kao komesar Rasinskog partizanskog odreda, ilegalac u svom selu (gdje piv junira i otkriva neistomiljenike), urednik u Mladom borcu, funkcioner u SKOJvu, v Agitpropu, Centralnom komitetu, poslanik u Skuptini, povjerenik UDBve i A. Ranv
339
kovia na Golom otoku, Budimpeti 1956, pisac Programa SKJ, putnik na Galebu. Todorovi ustvruje da je nesumnjivo osievo koautorstvo knjige Sluaj Andrije Hebranga, objavljene u Beogradu 1952, koja od prve do poslednje reenice sadrv v i samo lai bez ijednog autentinog istinitog i tanog podatka, a koju je potpisao Mile Milatovi, general UDBve i Hebrangov isljednik. v Nakon razlaza sa zvaninom politikom osi je iznaao druge forme i metov de drutvenog angairanja. Prelaskom u opoziciju, kontrolira sve punktove, arita, koja su se stvarala i izazivala politike napetosti. Jezgro beogradskog opozicionog kruga, kako ga je definirao osi, i kome on pripada od 1968, formiralo se i poelo v agilnije djelovati pojavom asopisa Praksis. Preko profesoravpraksisovaca i ljeviv ara inspirira, organizira i nadzire u junu 1968. studentske proteste u Beogradu. Bio je ovjek nesumnjivog autoriteta u srpskim intelektualnim krugovima. Todorovi pie da je Mea Selimovi zbog osia napustio naciju, grad, republiku, rodbinu. osi je, pak, ocijenio da je Selimovia iz Bosne prognao bosanski i muslimanski v staljinizam. Bilo mu je teko i preteko u teretnoj zemlji Bosni. Spasao se i provinv v cijske zlobe i pakosti sredine, panjkanja i klevetanja malih i nemonih pisaca. Poev v tkom 1970. osi primjeuje da je jugoslavenstvo antisrpska ideologija, da je razov rila srpski nacionalni identitet. To je bila osnova na kojoj se potom izgraivao novi v sistem vrijednosti. On je predsjednik Srpske knjievne zadruge (1969v1971) v srediv ta nacionalistike opozicije koja se zalagala za odlaganje svih promjena do Titove v smrti; redovni lan SANU postaje 1977. kada u pristupnoj besjedi istie da je jugov v slovenska drava bila u sutini nepovoljna za Srbe, dri slovo koje se od tada nadav v lje interpretrira mahom kroz samo jednu reenicu: Srbi su pobednici u ratu, a guv bitnici u miru; uestvuje u radu tzv. Slobodnog univerziteta; zapoinje akciju oko v pokretanja asopisa Javnost. Utemeljitelj je i glavni protagonista tzv. kamaradev v rije, koju odlikuje bliska i potpuno zatvorena grupa intelektualaca, povezanih zajev v dnikim interesima. U tu grupu se teko ulazi. Njena glavna karakteristika je meuv sobno pomaganje, promicanje njenih lanova i sektaki odnos prema svima koji joj v ne pripadaju. Koncept unitarne Jugoslavije prerasta u ideju o kulturnom jedinstvu srv v pskog prostora. Kada je, pak, o Srbima i srpskom narodu rije, prema osiu, ustvrv uje Todorovi, za Srbe jednostavno vae jedni, a za ostale drugi kriteriji. v Ustav iz 1974. osi je doivio kao kraj Jugoslavije, kao pokuaj potpune dev zintegracije srpskog naroda. Tih godina uticaj osia u SANU, gdje se nalazi dosta v njegovih pristalica, naglo raste. SANU postaje uporite i centar paralelne vlasti, inv v stitucija u kojoj on i njegovi sljedbenici dominiraju. Poetkom 80vih godina organiv zira peticiju Srba sa Kosova, koju je potpisalo 215 srpskih intelektualaca. Kosovski v Srbi su instrumentalizirani ne da bi se rijeilo kosovsko pitanje, nego da bi se otvov v rilo srpsko pitanje u Jugoslaviji. U ulozi kljune figure u profiliranju opozicije, ov si djeluje na vie kolosjeka: vri pripreme za eventualne promjene Ustava, sprema
340
kampanju o ugroenosti srpskog naroda i stvara prostor za plasiranje Memoranduv v v ma v predloka separatnog programa budue samostalne drave ujedinjenog srv v pstva sa teritorije itave Jugoslavije. Velika je ironija, ivotni i logiki apsurd, da liv nost kao to je osi, sa policijskom karijerom, pie Todorovi, osnuje i predsjedav v v va 1984. Odborom za odbranu slobode misli i izraavanja. osieva zalaganja za odv branu slobode misli slikovito je okarakterizirao Vlado Gotovac: Dobrica osi me v brani tako da me ponizi svakim razlogom te odbrane. On mi prua svoju superiorv v nost kao zatitu koja se ne slui silom, nego milou, ako je to korisnije i uvredljiviv je. On me ne brani zato da umanji ili ospori moju krivicu, da zatiti moja prava, nego zato, da proslavi svoju velikodunost. v osi je u definiranju srpskog nacionalnog programa imao, pored nekoliko akav v demika, kljunu ulogu. Kulminacija tog djelovanja bilo je donoenje Memoranduv ma 1986. koji predstavlja saet, objedinjen, jasno formuliran kompletan osiev politiki program, pisan jezikom kvazivteorijskih analiza, oslonjen na mo i upuen v masi. Sredinom tih 80vih godina, kada je jo egzistirala Jugoslavija u kojoj su ivev v li svi Srbi, SANU je, naime, angairala svoje najjae potencijale da napiu taj mev v morandum i ponude Srbima svoju viziju budunosti za izlaz iz inferiornog poloav ja, identificirajui je kao sudbinsko pitanje, predviajui sudbonosne zadatke. v Teologija smisla istorije graena je po obrascu i potrebama pragmatikih politiv kih ciljeva. Tekstovi akademika memorandista, koji su otvorili srpsko pitanje v i ponudili projekte nacionalne homogenizacije, imali su u poetku uu italaku puv v bliku, ali su u godinama raspleta njihove teze bombardirale javnost sa stranica rev v imske i bulevarske tampe, iz elektronskih medija, ponavljane su na masovnim miv tinzima, na dogaanjima naroda, naunim skupovima, na pijacama i u kafanama. v Njihove istine su brzo prihvatili i ponavljali neuki i nepismeni. SANU je proglaev na za kolektivnu pamet koja e potom, pratiti i ocjenjivati realiziranje projekta u v izvoenju reima Slobodana Miloevia. Srbija je proizvela Miloevia, a ne Milov evi Srbiju. Iza njega je stala nauna, duhovna, vojna i politika elita. osi je gov v vorio da je Miloevi najpopularnija linost srpskog naroda u 20. veku, da podrava njegov cjelokupni dravni program, iako ga u demokratskom smislu smatram nedov v v voljnim. Miloevi je proizvod vremena, sprege antikomunistikog i postkomuniv v stikog nacionalizma. Nacionalizam je bio direktna posljedica unutranjeg birokrav v tizma u drutvu. Negirajui docnije odgovornost SANU za stvaranje Memoranduv v ma i formuliranje programa koji je razbio Jugoslaviju, osi e tvrditi da ti kriptov titoisti i srbofobi uporno lau i krivotvore taj dokument koji je bio kritika titoizma sa izuzetnom jugoslovenskom usmerenou. Dobrica osi se, nakon dvije decenije uestvovanja u zvaninoj vlasti i moi, i v dvije decenije rada, formiranja, upravljanja i voenja paralelne vlasti, konano odvav v io da organizira narod, pokrene mase za osvajanje konkretne vlasti, odbranu socijav
341
lizma, i konano rjeenje srpskog nacionalnog pitanja po njegovoj viziji. Prvo je zav v v poeo sa Srbima sa Kosova. Nakon toga pomae Miloeviu na puistikom preuv v zimanju i uvrivanju vlasti; biva 1990. aktivno ukljuen u stvaranje Srpske demov kratske stranke u Hrvatskoj i u BiH; stvara lidere v psihijatre dr. Jovana Rakovia i v dr. Radovana Karadia, i na kraju postaje prvi predsjednik tree Jugoslavije, tumav v ei to svojim patriotskim pokuajem da se novom politikom preobrazi Srbija i srv pski narod izvede iz izolacije, spasi sankcija. Evropejstvo i liberalizam smatrao je, pak, ideolokim floskulama, a pacifizam mirovnih pokreta smatrao nedemokratskim v i nepatriotskim. Pisao je 1992. da treba optimalno iskoristiti preimustva zaostalov v sti, jer su ona na poetni intelektualni kapital, ukazujui da treba uvideti i imev v novati preimustva civilizacijske zaostalosti, a ona postoje, osobito u sferi ekonomiv je i urbanizacije. Naa dananja razvojna politika nije ih uvaavala. On tada objav v v vljuje da je u malim nacijama prva moralna dunost podreivanje pojedinca zajev dnici, narodu, dravi: Srbin je ovek koji nije ovek ako nije Srbin, ako nema svest o narodu, bilo da ga slavi ili psuje. Rekli su da je jedva napisana surovija reenica v tih godina. osi je dalje ustvrdio: La je vid naeg patriotizma i potvrda nae urov ene inteligencije. Laemo stvaralaki, matovito, inventivno. v On je, prema Todorovievom sudu, jednostavno umislio da ima modus za dev v finitivno rjeenje srpskog pitanja, da je naao formulu za rjeenje svih srpskih prov blema i u toj fantaziji e istrajavati. osi je prije raspada Jugoslavije iznosio da su v Srbi na raskru, da se srpsko pitanje ne moe rijeiti politikim sredstvima, ve nav rodnim pokretom, borbom, revolucijom. To je, zapravo, bio poziv u rat i uvlaenje u projekte za koje nije bilo fizikog potencijala. Ideologija o etnikoj dravi svih Srba, v uz snano funkcioniranje populizma, ekskluzivizma, mitskovpoetske svijesti, fanativ zirala je mase. On pie: Istoricizam nije vie idejna, filozofska koncepcija u knjiev v vnosti i drutvenim naukama, istoricizam je proeo i svakodnevicu, svaije miljenje v i razmiljanje o drutvu i narodu, osvojio kue, kafane, meuljudske odnose, traev i u ostvarenju tog cilja potpuno jedinstvo: Da bismo pobedili tolike neprijatelje, da v bismo od ovog surovog sveta i pokvarene Evrope oteli neto prava i pravde, morav mo da mobiliemo celokupne svoje umne, moralne i fizike snage. v osi je bio izuzetno otar u sudovima o islamu i Bonjacima. U julu 1972. zav v pisuje: Zar nastajanje muslimanske nacije u Bosni nije legalizovanje najnieg nav v gona tog tla? Nagona vere i verske mrnje, najrazornije sile u primitivnom druv v tvu. Proglaavanje vere za naciju smatra se naprednou, demokratijom, ideologiv v jom samoupravnog socijalizma; dakle, taj, ideoloki eksces dobija socijalistiku lev gitimnost! To je Titova karta za nesvrstani svet; dokaz njegovog internacionalizma. v Srbi su, po osievom pisanju iz 1989, bili najvea prepreka i najvei protivnik turv skim osvajanjima Balkana i Evrope, onaj protivnik koji im je naneo najvee vojnike poraze. Ali su Srbi pod Titom omoguili povratak i obnovu islama u Evropi. Preko
342
lista Politika osi u januaru i julu 1991. sugerie da je opstanak Jugoslavije utov v v pija, da Srbi nemaju nacionalni i demokratski razlog i pravo da spreavaju Hrvav v te i Slovence da se otcepe od Jugoslavije i stvore svoje samostalne drave, ali istov v dobno ukazuje da oni zasnivanje samostalnih drava mogu da izvre samo na svov v jim etnikim teritorijama, te ako zasnivanje drava vre i aneksijom srpskih etniv v kih teritorija, oni e biti zavojevai i izazivai rata. Nalazei u zajednici razliiv v tosti razloge sukoba, u pismu Kongresu srpskih intelektualaca u Sarajevu 26. marv v ta 1992. godine, poruuje da se treba razdijeliti da bismo uklonili razloge da se mrv zimo i ubijamo. Onima koji to tako tumae, ostavljao se rat za razgranienje. Iste v godine pie: Mi smo ponovo u XIX veku. Ponovo moramo da stvorimo svoju Srbiv v ju. Moramo da stvorimo takvu Srbiju u kojoj e svi Srbi na planeti videti svoju otav dbinu, ukazujui dalje: Ne teiti etniki istoj Srbiji, ali osloboditi one koji se sa v Srbima ne oseaju slobodnim i koji Srbima ograniavaju i zagauju slobodu na njiv v hovoj zemlji. Reim Slobodana Miloevia bio je koncentriran na osvajanje teriv v torija neprimjerene demografskom potencijalu, a ne na ujedinjenje svih Srba. osiv eve teze da izlazak iz Jugoslavije mora da se plati, te da, ako nije mogla opstati v multinacionalna Jugoslavija onda nije mogla ni multinacionalna BiH, imale su brojv ne sljedbenike. v Kao krivce za raspad Jugoslavije on e, poslovino neobjektivan, markirati eliv v te svih nacija, sem Srba, koji nisu bili ideoloki opsednuti istorijom, ve je istov v rija sveta i Evrope opsela Srbe i sruila se na nas dovodei nam u pitanje i goli opv stanak. Za njega je srpski nacionalizam demokratian, a hrvatski i muslimanski su ovinistike ideologije koje su izazvale rat. Sa agresijom na BiH, intenzivirana je kampanja protiv Bonjaka kao i protiv drave Bosne i Hercegovine, koju je osi, v nazvao istorijskom nakazom, upozoravajui na opasnost od dihadskog karaktev v ra rata u BiH i od islamskih fundamentalista koji ele da od Bosne stvore mostov bran za ekspanziju islama u Evropu. Misao o nakazi preuzeo je od V. Dvornikov v via koji je davno napisao da je Bosna pred 1463. bila nakaza od drave. osi e v tvrditi da rat u BiH nisu zapoeli Srbi, ve Muslimani koji su hteli da stvore muv v slimansku dravu. Nilsu Heldvigu Petersenu, predsjedniku Savjeta Evropske zajev dnice, pie da Srbi ne ine najtee zloine zato to takve zloine ine i drugi, a nije v hrianski mjeriti teinu zla. Izraavae nadu da e njegov srpski projekat buduv nost opravdati. v On je i 1994. jo uvijek vjerovao u mogunost stvaranja ujedinjene srpske drv v ave, prepoznajui u krvoproliu u Hrvatskoj i BiH srpski oslobodilaki rat. Stvarav nje jedinstvene drave srpskog naroda, po njegovom sudu, trebalo je ukinuti nae v ideoloke antagonizme i raskole iz graanskog rata i Drugog svetskog rata... Dav v kle: nacionalno pomirenje izvrila je sama istorija. Egzodus Srba iz Hrvatske u ljev v to 1995. najjasnija je, pie Todorovi, i najistinitija posljedica osieve politike. Pov
343
sljednju deceniju XX stoljea osi e, traei spas u metafizikoj apsolutizaciji srv v v pskog duha, tumaiti kao vrijeme pravljenja nove srpske drave koja se pomjerav v la na sjeverozapad. Ostajui u sferama nacionalne slave u vremenu srpskih porav v za u Hrvatskoj i BiH, ustvruje u ljeto 1995. da svaka predaja ne zasluuje prezrev nje, da kapitulacija nije nacionalna sramota, ali da to jeste kapitulacija pred Hrv v v vatima i muslimanima i da on na tu sramotu i poraz ne pristaje. Za njega je, prev v ma ocjenama dr. Olivere Milosavljevi, potpuno irelevantan individualan poraz priv padnika nacije, ukoliko nacija kao individua moe nastaviti ka ostvarenju njegove v pobjednike vizije. Krajem 1998. govorio je da se, nakon svega, srpski narod inv v tegrie i homogenizuje, sabija se i zaokruuje svoj ivotni prostor koji dobija etniv v ke granice... zgunjava se na svom ivotnom prostoru, primorani smo da stvarav mo dravu po sopstvenoj meri i snazi. Ne pominje ipak koje su to granice, jer ih sve jo uvijek smatrao otvorenim: SAD i Evropa su nas kaznile okupacijom BiH. v Sredinom 1999. osi e zamoliti Miloevia da podnese ostavku. Krajem te gov dine, polazei od pretpostavki nevinosti i nune odbrane, on dolazi do spasonosnog odgovora v razbijena nam je drava, osueni smo, proglaeni smo, pretrpeli smo, branili smo, zakljuujui da je otkazao historijski um, da srpski narod v nije imao dorasle predvodnike i politiare, i kao kruna svega, da je njegova poliv tika odgovornost kolektivna. Savjetuje da treba ujediniti crkvu i dravu u brizi v za srpski narod, to je zapravo stari, organistiki obrazac vladike Nikolaja Velimiv rovia o odnosu crkve i drave. Krajem 2002. Haki tribunal uputio je poziv osiu v da se pojavi kao svjedok u procesu protiv Slobodana Miloevia, uz garanciju tuiv v oca da nee biti uhapen za dela koja potpadaju pod jurisdikciju Tribunala pre, tov kom i nakon razgovora. Odgovorio je da ne moe svjedoiti jer je star i bolestan. Ponavlja esto: Istorija nas je na kraju ovog veka porazila. Politika u novembru v 2003. prenosi njegove rijei: Ja spokojno stojim pred sudom savremenika i istoriv je. Prognozira, pak, da e bitna promjena srpskog poloaja nastati sa promjenama evropske i svjetske konstelacije i neminovnim razbijanjem dejstvujuih monolita u globalnoj imperijalnoj strategiji. v Patoloka osieva elja, ustvruje Todorovi, za vlau, za usreivanjem ljuv di, i njegova ideja da samo on moe definitivno rijeiti srpsko nacionalno pitanje, v dovela je na kraju XX stoljea srpski narod u inferioran poloaj i izolaciju. Izostav v la je, kako ukazuju brojni analitiari, samorefleksija, posebno kada su u pitanju pov injeni masovni zloini. osieva argumentacija da bi insistiranje na vlastitoj odgov v v vornosti protivnikoj strani dalo argument da nas ucenjuje inferiorna je u intelev ktualnom i moralnom pogledu. Bila mu je potrebna historija narisana crnim bojama v da bi umirio svoju savjest, da bi se prikrili katastrofalni promaaji. Hobsbaum je priv mjetio u Dobu extrema da je moda najupadljivija karakteristika kraja XX stoljea,
344
napetost izmeu ubrzanja procesa globalizacije i nesposobnosti i drutvenih ustanov v va i kolektivne svijesti ljudi da taj proces prihvate. Nakon itanja Todorovieve knjige ostaje utisak da je Dobrica osi sinonim za jedan dominantni, anahroni mentalni sklop u Srbiji krajem XX ali i poetkom XXI v stoljea, da se ne radi samo o jednoj linosti, ve o generacijama intelektualaca izrav v slih na jednoj problematinoj ideologiji, u ijoj je sutini ostala i dalje upravo ov sieva misao. Na Balkanu ratovi u glavama generacija mentalno dugo traju i nakon svog fizikog okonanja. Mentalitet se, kao i identitet, formira u procesima dugog trajanja. Zagovaranje ideologije novog legalizma i demokratskog nacionalizma u balkanskim uvjetima jeste naknadno pravdanje tribalizma. Karlo Sforca je napisao da, to su greke vee, to su njihove posljedice krvavije ili prijete da e biti takve, v tim ljudi tee priznaju da su se prevarili. U pisanju historije postojanja i raspada Juv goslavije morae se, imajui u obzir sve injenice, prii sa vie obazrivosti i znanja, uz ispitivanje odgovornosti dijela vodee, kompromitirane srpske elite, svih onih koji su bili ideolozi ratne politike i zloina. Svako se mora suoiti sa istinom o sebi, kao preduvjetom samoosvjeivanja. Dr. Latinka Perovi je upozorila kako bez pune svijesti, u prvom redu onih koji se smatraju solju nacije, o tome da su upravo oni napravili strateku greku, nema ni stvarnog preokreta u narodu. Davno je uoeno da v su doktrinirani projektanti budunosti iskljuivi v samo oni posjeduju istinu, to prov izvodi nekrofilini svijet u kome se sve napada to je van zamiljene budunosti. Oni nikada ne ue od drugih, oni hoe samo da poduavaju druge. Safet Bandovi
345
ivorad Kovaevi, Srbija i svet: Izmeu arogancije i poniznosti, izd. Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd 2004, 327.
ivorad Kovaevi je linost bogatog ivotnog i profesionalnog iskustva. Kao ameriki postdiplomac magistrirao je politike nauke na Kalifornijskom univerziv v tetu (1960), zatim je specijalizirao meunarodne odnose na Harvardu, uz profesov v ra i mentora Henrija Kisindera. Bio je gradonaelnik Beograda (1974v1982), lan Savezne vlade SFRJ za ekonomske odnose sa inostranstvom, posebno zaduen za odnose sa SAD (1982v1986), potom pretposljednji jugoslavenski ambasador u Vav v ingtonu (1987v1989). S tog mjesta je opozvan zbog neslaganja sa tadanjom poliv v tikom Beograda, jer nije mogao, niti hteo da se prilagodi novim tendencijama koje su, ustvari, razbijale jedinstvenu jugoslovensku spoljnu politiku. Jedan je od rijev v tkih politiara koji je ve u vremenu produbljivanja krize jugoslavenske drave viv v deo dalje i hteo drukije. Kao diplomata susreo se sa est amerikih predsjednika: od Dona Kenedija do Dorda Bua starijeg. Nakon prijevremenog penzionisanja posveuje se pisanju i objavljivanju dva rjenika: Srpskovengleskih idioma, izraza i izreka i Engleskovsrpskog frazeolokog rjenika; aktivno se angauje u nevladiv v nim organizacijama kojima su antiratna opcija i tolerancija osnov programa. Djeluv v je u Evropskom pokretu u Srbiji, Forumu za meunarodne odnose i Igmanskoj iniv v cijativi. Kovaevieva knjiga, koju ini izbor njegovih tekstova, javnih nastupa i iskaza 1990v2004, objavljena je u okviru afirmirane edicije Svedoanstva Helsinkog odbov v ra za ljudska prava. Ona je dokument o stanovitima koje je Kovaevi zastupao i sa kojih je djelovao. Posebnu panju u ovoj knjizi izazivaju njegova razmatranja amev v rike politike na Balkanu kao i ocjene o mjestu i ulozi Srbije u savremenom svijev v tu, njenu destruktivnu vezanost za prevaziene ideoloke i geopolitike paradigme. Reakcija meunarodne zajednice, o kojoj se ipak ne moe govoriti u jednini, ve u mnoini, na raspad Jugoslavije i na ratove koji su uslijedili, bila je spora, neodluna i esto nekonzistentna. Jugoslavenska kriza je od poetka sagledavana kao evropv v v ski problem, iako Evropa, odnosno Evropska zajednica nije bila pripremljena za dov gaaje u Jugoslaviji. Evropa, zabavljena Mastrihtom i impresionirana ujedinjenjem Njemake, potcjenila je sukobe na Balkanu i razornu energiju nacionalizma, podrav v vala jedne protiv drugih i vie dolivala ulje na vatru nego to je gasila poar. Razliv v
346
iti stavovi evropskih zemalja sprijeavali su usaglaavanje zajednike politike prev v v ma krizi. Bosna je doista dugo bila svaija panija. Plaena je na ovom dijelu Balv v kanu visoka cijena za godine neodlunosti, indiferentnosti glavnih meunarodnih fav v ktora, nedostatka sveevropske koncepcije, kalkuliranja i iracionalnog eksperimentiv v ranja. Tu je, u razrjeavanju konflikata i smirivanju napetosti, posebno bila znaajv na i sloena uloga SAD. v Tradicionalna amerika podrka socijalistikoj Jugoslaviji zasnivala se na oev kivanju da ona moe postati model jednog istonoevropskog sistema, nezavisnog u odnosu na SSSR. Sve dok je trajao hladni rat, Jugoslavija je bila zatieno i poned d kad maeno dijete amerike i zapadne diplomatije govorio je Voren Cimerman. On je bio prvi koji je, kao novi ameriki ambasador u SFRJ, donio vanu poruku koja u Beogradu nikada nije shvaena, da Jugoslavija vie nema ono mjesto koje je imala, ne zato to se ona promijenila, nego to se promijenio svijet. Jugoslavija nije imala vie geopolitiki znaaj kao ravnotea izmeu NATO i Varavskog pakta. U Beogradu, pak, nisu primjetili tektonske promjene, niti shvatili da nastaje nova era, da se Berlinski zid nepovratno uruio, nego su snage usmjerili na organiziranje nov v vog kongresa SKJ, na jedinstvo komunista. Kako su se stvari dalje odvijale, mijenjao se i stav zvaninog Vaingtona. Cimerman e u maju 1992. u jednom povjerljivom izvjetaju iz Beograda, sa koga je oznaka tajnosti skinuta u martu 1997, ustvrditi da v se razbijanje Jugoslavije nije moglo ostvariti bez masovnog nasilja: najvei dio kriv tike na raun amerike politike prema Jugoslaviji zasniva se na tvrdnji da smo bili v slijepi na pritiske za nezavisnost i da smo zato propustili da uskoimo u voz sa veiv v nom. Mi nismo bili slijepi; samo smo vidjeli da taj voz vodi u Armagedon. Naciv onalizam polarizuje; u Jugoslaviji, nakon kolapsa Markovievog eksperimenta, nije v postojao prostor izmeu Tumana i Miloevia, na kome bi Zapad mogao da djeluv je. Markovieva Jugoslavija je naginjala ka demokratiji, Miloevieva Jugoslavija se v udaljavala od nje. Zato su SAD i Evropska zajednica bile jednostavno prisutne dev strukciji, umjesto da su doprinosile njenom stvaranju. Za njega je ubistvo Jugoslav v vije bio zloin domaeg nasilja. v Politika SAD prema jugoslavenskoj krizi bila je, imajui pritom u vidu prov v blematini koncept amerike posthladnoratovske spoljne politike i vizije rjeavav v nja globalnih problema, mjeavina dosljednosti i nedosljednosti, jasnog sagledavav nja situacije i pogrenih procjena, kontinuiteta i zaokreta, principa i pragmatizma, v punog angairanja i pasivnosti. Amerika politika bila je u mnogo emu ambivalenv v tna i imala je krivudav tok od aktivnog zastupanja ouvanja nezavisnosti, jedinv v stva i teritorijalne cjelovitosti Jugoslavije na poetku krize (est mjeseci poslije druv gih priznala je otcjepljenje republika), pa sve do dezangairanja, pod strahom da ne v bude uvuena u drugi Vijetnam, uspostave distance i preputanja inicijative i odluv v ka Evropi u jesen 1991. da se ukljui i potrai rjeenja. To je bila velika greka sa tev
347
kim posljedicama, jer se Evropa, nedovoljno politiki integrisana, loe pripremljev v v na, nije pokazala spremnom i doraslom da tu teku krizu u rubnom regionu ozbiljv v no rjeava, stavljajui svoje sopstveno jedinstvo iznad principa i adekvatnog reagirav v nja. Strategiji iza ogranienih akcija nedostajala je koherentnost. Roj Gatman, amev riki novinar, dobitnik Pulicerove nagrade za izvjetavanje tokom rata u BiH, rei e 2005. godine: da je bilo do Evropljana, BiH bi bila zbrisana sa lica zemlje. Oni su bili spremni zatvoriti oi pred nestankom te zemlje, ali su se Amerikanci umijeali. v Ameriki pritisak je uvijek bio potrebni sastojak u odnosima sa tromom, dugim prov cesima sklonom Evropskom unijom. v Amerikanci su dugo vodili cikvcak politiku, ocjenjuje . Kovaevi: priznav v li su BiH, to nije sprijeilo niti odloilo izbijanje sukoba, ve ga je, po svemu sudev v i, samo ubrzalo; minirali su VensvOvenov plan, oko koga je bio postignut konsenv v zus u Evropskoj zajednici; nisu se mnogo uzbudili zbog hrvatske ofanzive na Krav v jinu, ali kada su hrvatske i bosanske trupe dole na domak Banjaluke, poslali su Riv arda Holbruka da ih zaustavi, jer nisu htjeli da se potpuno promijeni balans snaga. v Medlin Olbrajt e navesti da su tri stvari zapravo okonale rat u BiH. Prva je bila guv bitak svake mjere kod paljanskog rukovodstva bosanskih Srba. Godinama su igrali, v dosta uspjeno, na kartu nemoi Zapada, ali nisu znali kada i gdje trebaju stati. Druv ga stvar je bila uspjena hrvatska ofanziva na Krajinu poetkom avgusta 1995. kada v je bosanskim Srbima upuena jasna poruka da nisu nepobjedivi, da vie ne mogu rav unati na Miloevievu pomo. Trea stvar je bila spremnost predsjednika Klintona v da uzme stvar u svoje ruke, iskazujui jo jednom ameriku hipermo u meuv narodnim odnosima, posebno prema staroj Evropi. v Za razliku od unutranje politike, u amerikoj spoljnoj politici postoji jedan bav v zini, bipartijski konsenzus. U sutini nema pretjeranih razlika. U toj politici postov je stalno dva ekstrema: jedan je vilsonijevski, moralizatorski, vredonosno zasnovan, a drugi se uslovno moe nazvati kisinderovski, sa fokusom na raison d` tat, zasnov v van na realpolitici. Amerikanci nastoje da se izmeu njih ne opredjeljuju, ve da, v ukoliko mogu, sretno kombiniraju oba principa, smatrajui prvi dosta naivnim i nev v realnim, a drugi suvie cininim i neproduktivnim, iako ovaj drugi ee preovlauv v je. Mada vole da se pozivaju na prvi, sam Dejtonski sporazum 1995. jedan meuv narodni protektorat nad cijelim regionom, izraz je pomirenja ta dva principa. Sa Dejtonom, koji je bio njihova ideja, Amerika se ponovo vratila balkanskom regionu na velika vrata, ali sada u stilu jedne maksimalno pragmatine politike. Kov v vaevi pie da Amerikanci nemaju evropsku sklonost prema velikim koncepcijskim emama, da svoju politiku grade na postignutim uspjesima. Nita ne uspjeva kao v uspjeh v omiljena je amerika uzreica. U Dejtonskom sporazumu naena je ona srev v dnja linija izmeu dviju stalno prisutnih determinanti amerike spoljne politike mov ralizma i realpolitike. Danijel Server, direktor Amerikog instituta za mir, ustvrdio je
348
da su SAD tokom posljednje decenije XX stoljea htjele izbjei stvaranje islamske dravice kao rezultata bonjakodsrpskog i bonjakodhrvatskog sukoba. Za SAD bi takva tvorevina bila platforma za iransko teroriziranje Evrope. U to vrijeme ovako d neto izgledalo je kao ozbiljan rizik Federacija BiH, ije sam stvaranje tokom rad tnog perioda i lino podrao, imala je kljunu ulogu u onemoguavanju stvaranja islamske dravice. Dolazak amerikih vojnika i u ovaj dio Balkana je investicija na dui rok. Oni su doli da tu i ostanu. Nakon Dejtona opet je dolo do jo jednog, ali prelomnog zaokreta, u amerikoj politici prema Miloeviu, pragmatiku eljnom apsolutne moi. Oni mu nikada nisu do kraja vjerovali, pa su smislili spoljni zid sankcija. Poto je njegov reim sve v grublje i agresivnije ispoljavao svoje autoritarno lice, u Vaingtonu se dolo do karv dinalnijeg zakljuka: ne samo da Miloevi ne moe biti vie smatran faktorom mira i stabilnosti u regionu, ve obrnuto, on je upravo taj v sada balkanski kasapin, koji tu stabilnost direktno ugroava. Nova promjena amerikog kursa znaila je konano otpisivanje Miloevia. v Srpski nacionalizam i populistike tendencije imaju dugu tradiciju i duboke kov rjene. Projekat Velike Srbije bio je, ne samo anahron i naopak, ve i nerealan, jer v je pretpostavljao premjetanje stanovnitva i etniko ienje velikih razmjera i pov v tpuno preureenje granica na Balkanu. Svako razuman je morao znati da meunarov v dna zajednica, bez obzira na sve svoje slabosti, to nee dopustiti. Paradoksalno zvuv v i, ali moda je upravo iracionalnost itavog projekta, ustvruje Kovaevi, dopriv nijela masovnoj opijenosti srpskog naroda svojim voom, uz masovne propagandne poruke o antisrpskoj zavjeri i uvjerljivost koju su toj tezi i legitimitetu projekta dala mnoga zvuna imena. Srbija je od poetka krize potcjenjivala meunarodni faktor, prosuujui da e v razlike meu velikim silama onemoguiti donoenje jedinstvenih mjera osude i kav v njavanja, te da se izvrdavanjem i odugovlaenjem mogu izbjei prihvaene obavev ze. Politika Srbije, odnosno Slobodana Miloevi prema SAD je pogreno prosuiv v vala stavove SAD i loe itala poruke i esta upozorenja. Miloevi je mjesecima 1989. arogantno odbijao da primi Cimermana, ambasadora SAD, jer je bio besan na njega to nije prisustvovao mitingu na Gazimestanu. U prvom razgovoru, nakon te kazne, Miloevi je, poluprijetei, njemu rekao: Ako doe do secesije, Srbija je znatno vea od Slovenije. Tanije, vei smo od mnogih evropskih zemalja. SAD v treba da gledaju tamo gde lee njihovi interesi. Beograd je u velikoj mjeri u posljev dnjoj deceniji XX stoljea potcjenio znaaj i snage svjetskog, a naroito amerikog v javnog mnjenja. Strane slike su odgovorne za opredjeljivanje ljudi i vlada o agrev v soru i rtvi, a ne CNN kojih ih je prenosio. Srpska politika je neadekvatno interprev v tirala amerike motive i interese, neutemeljeno raunala sa tradicionalnim ili ideolov v kim saveznicima i ivjela u iluziji da se stvari mogu prethodno faktiki svriti na tev
349
renu, a onda Amerikancima i Evropi nee preostati nita drugo nego da se pomire sa novim stanjem stvari i njihovim legaliziranjem. Ta politika, u jednom periodu izaziv v vaka, a u drugom ponizna, bila je u sutini ignorantska, potcjenjivaka i diletantska v u odnosu na meunarodni faktor i posebno SAD. Iznueni i zakanjeli koraci predv stavljaju najgori mogui izbor u politici. Kovaevi smatra da se srpska shvatanja o v svijetu, o zavjerama i novim svjetskih poretcima, o tradicionalnim prijateljima i nev prijateljima, o procesu donoenja odluka u svijetu vrlo provincijalna. Spoznaje o svijetu su stvarno sporadine i najee neutemeljene. Dug je put do samosvjesnog v graanina koji ima razvijenu kritiku svijest, koji nije optereen naslagama prolov v sti, problematinom etnifikacijom politike i traumama ponienog nacionalizma. Vav v tra isto gori, kazao je Aristotel, u Grkoj i Persiji, ali se ideje o dobru i zlu razlikuv ju od mjesta do mjesta. Svijet se mijenja, svi se prilagoavaju novim realnostima, pri emu glavni motiv nisu ljubav, mrnja, tradicionalno prijateljstvo, duhovno, slav v vensko ili pravoslavno srodstvo, ve uvijek i samo sopstveni interes. Jo polovinom XIX stoljea, lord Palmerston, britanski premijer, u Donjem domu je izrekao diktum koji i danas vai: Mi nemamo vjeite saveznike i trajne neprijatelje. Nai interesi su jedino vjeiti i trajni, i naa je dunost njih da titimo. Demokratski principi zav v dravaju se na Zapadu mahom za unutranju upotrebu. v ivorad Kovaevi je svojevremeno napisao jedan lanak za beogradsku Pov litiku pod nazivom Tri bukagije na nogama Srbije. Bukagije su olovne kugle koje v nose zatvorenici da ne bi mogli ii brzo. Ta tri okova Srbije, po njemu, su: Hag, Kov sovo i odnosi sa Crnom Gorom. Bez te tri bukagije ona bi ila mnogo bre. Srbija v mora dobiti sopstveni okvir u kome moe preuzeti suvereno odgovornost za evropv v sku budunost. Kovaevi ustvruje da je Jugoslavija nakon svog klasinog samov ubistva, zavrena pria, i da bi kompletan slogan pod kojim e region graditi svoju evropsku budunost trebao glasiti: stabilnost, mir, demokratija i razvoj. Demokratija i multikulturalizam posjeduju neke zajednike principe: toleranciju, benevolentnost prema razlikama, otvorenost prema drugom i drugaijem. Safet Bandovi
350
Suad upina, Izdaje i odbrana Hercegovine 91-95, Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo, 2006, 674.
Sve to se napie i objavi na ovu temu pozitivno je zbog injenice da su se ljuv v di osmjelili da piu. Pisati i dati svoje vienje agresije i rata na prostoru Bosne i Herv v cegovine, koji su se odvijali od 1991. do 1995. godine (a u nekim svojim pojavnim oblicima traju i danas), nije nimalo lak posao. utnja je najgora. Stoga je autor iskav v zao hrabrost da svoje vienje pretoi u knjigu i ostavi jo jedan vrijedan dokaz (dov v kument) da je na Bosnu i Hercegovinu izvrena agresija i genocid. Generalno, nije dobro to veina ljudi koji su neto znaili u ratu (obavljali odgovorne politike i vojne funkcije) dre dokumente nastale u tom periodu kod sebe, kao da je rije o njihovom privatnom vlasnitvu. Ti dokumenti su nedostupni istraivaima jer nisu u arhivima gdje im je mjesto. Naime, bez dokumenata nema pune istine, pa stoga nema ni istorije. A ako nema istorije nema ni naroda, to onima koji su izvrili agresiju na Bosnu i Hercegovinu itekako ide na ruku. Sve to je do sada napisano na ovu temu, iz pera domaih ljudi, osvjetljavalo je samo jedan aspekt, jednu stranu deavanja: neprijatelja i agresiju. Ovaj je rukopis vrlo znaajan jer pored ostalog otvara i drugi aspektvunutranji, tj. ta se dogaalo unutar snaga odbrane, u redovima ljudi koji su se nali na udaru dvije drave: SRJ i Hrvatske, i uz to morali su se nositi sa domaim kolaboracionistima. Knjiga Suada upine sastoji se iz dva dijela. U prvom dijelu detaljno su analiv v zirani razliiti aspekti srpskog faizma u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Pripreme za oruanu agresiju podrazumijevale su oduzimanje oruja od teritorijalne odbrane i stavljanje iste pod kontrolu vojnog vrha u Beogradu. U tom smislu autor predoava stavove i nareenja za razoruanje TO BiH, te pobraja lokacije i daje brojane pokav v zatelje o oruju TO BiH. Problemi mobilizacije (koja je prilagoena velikosrpskim planovima), posmav v trani su kroz otpore i sankcije prema jednoj strani, i kroz mobilizaciju Srba u Bov v sanskoj krajini na drugoj strani. Nakon toga uslijedili su teror, prijetnje, demonstrav v cija sile, sve vrste propagande, etnike barikade i dr. Dok JNA demonstrira silu, a srbijanski i crnogorski rezervisti u redovima JNA siju teror, dotle srpska skuptina SAO Hercegovine uz podrku JNA rui civilnu vlast. Dakle, politiki scenarij SDS za Hercegovinu je prepoznatljiv iz deavanja u Hrvatskoj: na razne naine stvarav v
351
nje psihoze ratnog stanja, produbljivanje haosa, kulminacija terora i na kraju ostvav v rena agresija. v Procjena komande 2. vojne oblasti jo je jedan u nizu dokaza o planovima agrev sije na Bosnu i Hercegovinu. Iz nje se vide planovi, aktivnosti i nain djelovanja v JNA s jedne strane, dok sa druge, oigledno vojni vrh JNA ve tretira Bosnu i Hercev v govinu kao srpsku i onu drugu. Ova procjena je dokaz da se general Kukanjac stav ra samo o snagama tzv. JNA, rezervistima i dobrovoljcima, odnosno onim snagama koje su u funkciji srpske stvari, brine o njima i naoruava ih. Sve druge Kukanjac v posmatra kao neprijatelje. Pored JNA i SDS naoruava Srbe, ime se dodatno povev ava haos i uznemirenost nesrpskog stanovnitva. v Autor nizom dokumenata, opservacija i zakljuaka dokazuje planske i koordiniv v rane pripreme za agresiju na Bosnu i Hercegovinu, te realizaciju iste. Iz teksta je oiv gledno da su sve operacije strategije sukoba niskog intenziteta voene iz jednog v centra, te da su u tom smislu i spoljna i unutranja klijeta u potpunosti sinhroniv v zirana. Nakon aktivnosti na pripremama uslijedio je in otvorene agresije (rat). Dav kle, rat je u potpunosti preneen iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu (ovdje treba rei v da autor ispravno odreuje datum otpoinjanja agresije na BiH: septembar 1991, nav pad na selo Ravno). Republike institucije u pokuaju zatite od haosa i terora provode referendum za suverenu republiku Bosnu i Hercegovinu. Eskaliranjem terora uslijedile su aktiv v vnosti na organizaciji odbrane, mobolizaciji u redove branilaca, te zahtjevi da JNA v napusti BiH. U meuvremenu, etniki vojvoda Vojislav eelj dolazi u Hercegoviv nu s ciljem dodatne organizacije i pravljenja faistikog poretka, te organizovanja i koordiniranja progona i ubijanja Bonjaka muslimana. v Dakle, etnici su krenuli u ostvarenje svog sna o velikoj Srbiji progonom Bov v njaka iz istone Hercegovine. O tome svjedoe spiskovi ubijenih i izvrilaca zloiv na za Nevesinje, Bileu, Gacko i Fazlagia kulu. Nakon ovih, deavaju se zloini u v centralnoj Hercegovini. Dokaz za to su popisi nestalih iz Mostara, ali takoe i popiv si zloinaca, sauesnika i artiljeraca koji su granatirali Mostar. Iz pokazatelja o stanju kadra do rata u osnovnim i srednjim kolama te javnim ustanovama Mostara, jasno je da su na svim nivoima Srbi dominirali. Ovo je samo v jo jedan dokaz da je floskula o ugroenosti Srba bila u funkciji priprema za otpoiv njanje otvorene agresije. Unitavanje kulturnovistorijskog naslijea, svega onoga to v svjedoi o postojanju Bonjaka na ovim prostorima, kao i zajedniko agresorsko ruv v enje mostova, potvrda su dogovorenog urbicida nad Mostarom kao i drugim hercev govakim gradovima. U smislu zajednikog djelovanja oba agresora (SRJ i Hrvatske), autor podcrtav v v va dogovore MiloevivTuman, kao i dogovore na lokalnom nivou o podjeli Herv v cegovine i samog Mostara. Iz ovog perioda, sa jednog od sastanaka o podjeli, ostav
352
la je zabiljeena opaska jednog od uesnika: Neretva je granica, mi desno, vi lijev v vo. Na upit drugog: A ta sa Muslimanima?, prvi je odgovorio: Zna se. Oni niz v Neretvu. Pored ovoga, iz teksta je vidljivo da je strategija treina, koja je inauguv v risana u NDH jo u Drugom svjetskom ratu, i ovdje primjenjivana. Autor to vrlo zorv no pokazuje dokumentirajui progone, ubistva, te pokrtavanje muslimana Bonjaka Hercegovine. U drugom dijelu knjige analizirana je uloga Tumanovog reima u agresiji na R v BiH. Cilj je bio (u dogovoru sa Srbima) podjela Bosne i Hercegovine. S tim u vezi orv ganizovana je i inaugurisana hrvatska zajednica HercegvBosna, a nakon toga i HVO v kao njena oruana komponenta. Formiranjem opinskog stoera HVO Mostar, shov v dno odlukama HDZva, HVO je definitivno stavljen u funkciju unitenja R BiH. Narav vno, u ovom je imao svesrdnu pomo HV, na elu sa generalom Jankom Bobetkom. v Posljedice faistike politike HZHB na elu sa HDZvom bili su progoni, ubiv v stva, unitavanje objekata obrazovnog sistema, zdravstva, privrednih i komunikacijv skih objekata, te pljaka svega to se dalo opljakati. Ultimatumi legalnoj vlasti R BiH, dati od strane kvislinke vlasti HZHB, odnosno HV i HVO, klasine su ucjene i dokazi o agresiji. HZHB i HVO bili su u svakom pogledu podreeni Republici Hrv v vatskoj, a njihova djelatnost bila je usmjerena na ukidanje legalnih vlasti u Hercegov v vini, te podjelu drave Bosne i Hercegovine. v Autor iscrpno analizira pravce djelovanja paradravne tvorevine HZHB i podcrv tava razaranje Mostara, katastrofalnu humanitarnu situaciju, pljake, oruani sukob A RBiH i HVO, te ulogu odreenih linosti koje su djelovale na podruju Hercegov v vine (Dajda, Jasmin Jaganjac, Ismet Hadiosmanovi, Juka Prazina, te zbivanja na Igmanu). Predoavanjem niza dokumenata, autor ukazuje na djelovanje HDZ prema R BiH i bonjakom narodu, koje je u osnovi imalo iste sadraje i karakteristike kao i v djelovanje SDS, s ciljem nestanka drave Bosne i Hercegovine. Dok etnici nisu zauv v zeli lijevu obalu Neretve, HDZ i HVO su bili samo u prigradskim naseljima Cim i Iliv i (jo od septembra 1991. godine). Nakon to su etnici zauzeli lijevu obalu Neretve, te uz podrku istih, kao i bonjakih izdajnika, HDZ je poela preuzimati i diktirati vlast. Jedini argument im je bio dobra logistika i bezrezervna podrka Hrvatske. Savjet za posebne namjene opinskog odbora HVO je svom estinom krenuo u pljaku Mostara i zloupotrebljavao svoj poloaj. Nisu mu bili strana ni hapenja ni v ubistva. Autor navodi da do rata kriminogene osobe, u toku rata postaju monici i biv v znismeni u Mostaru i Hercegovini. Grunt i katastar pokazuju da su do rata bili sirotiv nja u odnosu na ono ime danas raspolau. Kada se govori o podjeli Mostara, rije je o podjeli dogovorenoj izmeu Srba i Hrvata, na srpski i hrvatski dio, pri emu za Bonjake tu, kao i u itavoj Hercegovini nema mjesta. Sve druge podjele se generiu kako bi se prikrila ova kljuna podjela.
353
U vezi sa odbranom Mostara, jasno je da se ovaj grad nalazio u najspecifinijem obliku odbrane u smislu da je od maja 1993. godine vodio borbu (branio se) sa dva v neprijatelja, od kojih je i jedan i drugi elio svoj dio MostaravSrbi lijevu, Hrvati dev v snu obalu Neretve. Autor podvlai da je odbrana od agresije u Hercegovini bila konv cipirana na osnovama iskustava antifaistike borbe iz Drugog svjetskog rata. U pojedinim situacijama izvanredno su povuene paralele sa deavanjima u v Drugom svjetskom ratu. Ima mnogo slinosti kada su zloini i izvrioci zloina u piv tanju, s tom razlikom to su u zavrnici zlikovci iz onoga rata pobjegli do prauma v June Amerike, a ovi dananji jo uvijek vode glavnu rije i na istaknutim su politiv kim pozicijama (dovoljno je vidjeti koliko je ilava struktura vlasti HDZ u Stocu). Nakon Drugog svjetskog rata Nirnberkim procesom energino je zavreno poglav v v vlje nacizma i zlikovaca. Danas, deset godina nakon zavretka rata, MZ nas ubjeuv je da e ratni zlikovci biti uhapeni najkasnije kada umru prirodnom smru. v Zbog toga mislim da je autor mogao vie rei o odnosu stranog faktora (Mev unarodne zajednice) prema BiH, to u potpunosti korespondira sa odnosom prema Mostaru ili Sarajevu. Premalo je u knjizi reeno o ulozi MZ kada su glavni potezi u v pitanju u vezi sa Mostarom (MZ je pristala na faktiko stanje). S ovim aspektom sliv v ka bi bila kompletna. Isto tako nedovoljno je obraena uloga katolikog klera u Herv cegovini (posebno biskupa Peria). Ova knjiga nastala je iz pera uesnika ratnih zbivanja, odnosno odbrane R BiH. U njoj autor donosi prvi put na jednom mjestu izuzetno vane dokumente koji sve ono o emu pie i potvruju. Ovom je knjigom otvoren unutranji aspekt dogaanja u redovima branilaca BiH (ili branilaca). Uloen je veliki napor da se progovori o svemu, da se sve zabiljei, jer je zbog istine sve bitno, zbog ega se tekst u pojedinim dijelovima doima preopirno, a opet u pojedinim ini se da se moglo jo toga rei. Bez obzira na to, pojava ove knjige zasluuje panju kako naune, tako i ire javnosti, kao i svih onih koji imaju ta da kau i napiu o izdajama i odbrani Hercegovine. Senija Milii
354
Ibrahim Alibegovi, U potrazi za istinom o ratu u Bosni, izd. Ljiljan, Sarajevo 2004, 430.
Ibrahim Alibegovi (Klju,1935), generalvpotpukovnik JNA, bio je naelnik kole optenarodne odbrane i ujedno zamjenik naelnika Centra visokih vojnih kov v la Maral Tito u Beogradu. Visoku vojnu karijeru je svojevoljno prekinuo u apriv v lu 1992. zbog agresije JNA na BiH i zloinakog odnosa prema bonjakom narodu. Duboko uvjeren kako do oruanog nasilja u BiH nije trebalo doi, da posebno bov v njaki narod nije tome dao povoda, otvoreno je osuivao i markirao namjere i pov v stupke pristalica velikosrpskog nacionalizma. O tome svjedoe brojni lanci koje je napisao i objavio 1992v2000. dok je, kao penzioner, ivio u Beogradu. Oni su sada objedinjeni unutar ove knjige, nastale pod snanim uticajem misli A. ehova da se ast ne moe oduzeti, ali se moe izgubiti. Alibegovievo pisanje, uz snana emotiv v vna, dramatina preivljavanja, bilo je ujedno i otpor prijeteem osjeanju da mu je dotadanji ivot promaen, a preostali bez smisla. Pitao sam se bezbroj puta kako to, da nikada nisam ni pomislio, a kamoli mogao da povjerujem, da moe doi do unutranjeg sukoba... Tek mi je ovo vrijeme u kome sam poeo da ulazim u zrele gov v dine otvorilo oi i pruilo ansu da shvatim istoriju velikosrpskog nacionalizma. iv v tav splet udnih okolnosti, koje e jednom valjda biti razjanjene, uticao je da se general Ibrahim Alibegovi ne nae 1992. u BiH, u jedinicama i vrhu Armije RBiH. General Rasim Deli je, u predgovoru ove knjige, pored ostalog, ocjenjujui Alibev v govia kao autoritativnog, iskusnog, sposobnog vojnog stratega i komandanta, koga je svojedobno upoznao kao pukovnika JNA i komandanta divizije u Tuzli, istakao: I danas mislim da bi sa generalom Ibrahimom Alibegoviem na elu Armije RBiH postigla jo bolje rezultate. Alibegovieva knjiga dokumentarno uva od zaborava i otkriva dio te bliske, ali sloene prolosti kroz prezentiranje dijela njegove spisateljske djelatnosti, onog to je, osjeajui se pozvanim i prozvanim, uz duboka unutranja proivljanja i sve trav v gove koja ona ostavljaju, iznosio u tampi, na brojnim nevladinim forumima ili, mov v v tiviran raznim povodima, upuivao na razne adrese, kao i kroz neke svoje publicistiv ke priloge. Kao ovjek, intelektualac, penzionisani general JNA, smatrao se moralv v no obaveznim da kae ono to misli i da iskae spremnost da za to snosi eventualnu odgovornost. Da bi se Alibegovievi lanci i prilozi mogli potpunije shvatiti, potrev v
355
bno je dobro poznavati vrijeme i ambijent u kojem su nastajali. U njima je sadran i v znatan dio ivotnog puta autora koji je, kao i itava njegova generacija, doivio zav v neenjaki uspon i strmoglav pad ideja koje su ih nosile u njihovom poletnom juv v riu na nebo, otvarajui, nakon svega, puteve nimalo jednostavnog, kritikog prev ispitivanja sopstvenih biografija, ivota i iluzija. Uostalom, kako pie Solenjecin, niko jo od zemnih ljudi nije uspio da predskae sve neoekivane korake historije. Brojne linosti iz dobrog dijela tih generacija su, pak, u svom ivotnom vijeku konv v v vertitski preli put od poletnih, mladih komunista do ostarjelih antikomunista i ostrav enih nacionalista, postajui radikalni misionari potpuno razliitih ideja. Alibegov v vi navodi sluaj trijumfalnog nastupa generala Ratka Mladia, u jeku rata u BiH, pred nekoliko hiljada penzioniranih oficira bive JNA u Sava centru, na Novom v Beogradu. Mladievo izlaganje bilo je popraeno burnim odobravanjima i ovacijav ma za podvige VRS. v Borba pisanom, argumentiranom rijeju iz beogradske sredine za prodor injev nica o onom to je zadesilo BiH i bonjaki narod je moralna obaveza koju se usudio da prihvati tek mali broj bonjakih intelektualaca u Beogradu, ali i u Srbiji i Crnoj v Gori, u situaciji kada je svaka javna djelatnost nosila izolaciju, svojevrsni rizik i ev sto se doimala kao usamljeni, beznadeni glas vapajueg u pustinji. Alibegovi nav v vodi da je bio u prilici da u Beogradu na skupovima nevladinih organizacija vidi one koji su u namjeri da budu zapaeni od policijskih dounika davali do znanja kako se v ne osjeaju muslimanima iako nose ta imena. I takvi su dio bonjake prie i fatuv v ma. Fihte je davno napisao da je svako odabrao takvu filozofiju kakav je ovjek. Aliv begovievo istupanje je bilo smion in u tekim okolnostima nastojanja uspravnog v stajanja i pokoravanja straha, u napetom okruenju pored svega emu se nezatiev v ni pojedinac izlae, potvrda nemirenja i otpora sumornoj stvarnosti i vremenu nev v podnoljive lakoe umiranja, intelektualna pobuna protiv rata, razaranja, propagirav nja mrnje i falsificiranja istine. Za ulazak u jednu beogradsku vojnu ustanovu Srbi i Crnogorci imali su, prema navodima Borbe krajem marta 1993, plave propusnice, v dok su ostali, koji su u najkraem roku trebali otii iz Vojske Jugoslavije, imali prov v pusnice ute boje, to je neodoljivo asociralo na ute trake iz vremena nacizma. Aliv begovi se, u takvim okolnostima, odvaio da, ne kalkulirajui, djeluje i kada je bila u utanju sigurnost, nalazei se na strani pravde i istine. v Alibegovieva knjiga posebno fokusira ulogu JNA oruane sile svih naih nav v roda i narodnosti, u godinama raspleta i pokuaja redefiniranja jugoslavenske drv v ave u pravcu zahtjeva srpskog nacionalizma i srpskog mlaahnog voe Slobov v dana Miloevia. Armijski vrhovi su jo od kraja sedamdesetih godina prolog stov v ljea, na osnovu dramatinih analiza o ugroenosti socijalizma, narastanju opoziciv v je, jaanju antijugoslavenskih aktivnosti, konfuzno razraivali scenarije i mehaniv v zme za ouvanje Jugoslavije, socijalizma i svoje vlasti. Odbrana poretka koji je drv
356
ao na okupu jugoslavenske narode bila je primarna unutranja funkcija JNA. Prediv v v menzionirana u odnosu na dravne mogunosti i potrebe, ona je bila ideoloka, parv tijski voena institucija, bastion pravovjernog konzervativnog komunizma i garant dravnog jedinstva. Alarmantno stanje prelo je u sve izraeniju paniku nakon Titov v ve smrti, bez obzira na poznatu devizu I poslije Tita Tito. Milovan ilas je tada zapazio: Ako Armija ne moe biti demokratizovana, razbie Jugoslaviju. Tokom v 1988. JNA je napustila dotadanju strategijsku organizaciju, u kojoj su se armije kov pnene vojske naelno poklapale sa republikim granicama. Tada se formiraju vojne v oblasti vojita koja se ne poklapaju sa republikim granicama, sa centrima u Bev ogradu, Skoplju, Zagrebu i Splitu. Iz centra prvog vojita u Beogradu kontrolisan je veliki dio Srbije, skoro itava BiH i dobar dio Slavonije. Nakon pada Berlinskog v zida vojni vrh, prema svjedoenju B. Jovia, ocjenjuje da amerika i zapadna strav v tegija prema Jugoslaviji poiva na dve take: prvo v na viepartijskom sistemu kov jim misle da razore SKJ, a drugo, veruju da e preko viepartijskog sistema odrati v Jugoslaviju i prevesti je u graansku (zapadnu) Evropu. JNA, viedecenijski priviv v legirana i nedodirljiva, oslonjena na ratniku tradiciju srpskog naroda, istinski nikav v da nije prihvatila ustavnu odredbu da su republike zapravo drave. Silazak komuniv v sta sa vlasti u Sloveniji i Hrvatskoj bio je popraen saoptenjima o privremenoj pov v bedi kontrarevolucije i oduzimanjem oruja teritorijalnoj odbrani. Zbog svoje idev v oloki konzervirane osnove, spora i nedorasla iskuenjima, nije mogla preivjeti rav v spad SKJ, nakon ega je, da bi spasila Jugoslaviju, pristupila haotinom razmatrav nju ideja o alternativnoj orijentaciji v od vojnog udara, iluzija o bratskoj pomoi v SSSRva i njegove oruane sile, zbog ega se general Veljko Kadijevi, savezni sev v kretar za narodnu odbranu, u vie navrata tajno sastajao sa maralom Jazovim i Krjuv kovim, efom KGBvea, v do konanog oslonca slobodno lebdeeg federalnog tela v na Srbiju i srpski nacionalni program. Nastojei da ouva svoje dugogodinje, veliv ke privilegije, svoj atrofirani sistem, reducirala se u vojsku za bitku za Jugoslaviju v i konano ostvarivanje srpskog dravnog i nacionalnog interesa, postajui instruv v ment srpskog reima i stoer Miloevieve agresivne politike. Misterije sadraja njev nih planova pod konspirativnim nazivima Ram, Avala, Jedinstvo, Cv1, Cv 2 plijenie jo dugo panju naunika. Meu alternativama u Jugoslaviji krajem 80vih godina XX stoljea, koje su bile v antikomunistike, nije bilo one demokratske i jugoslavenske. Nacionalno pitanje pov v stalo je jedina ideologija. Tradicija nacionalizma bila je jaa i temeljnija nego tradiv v cija demokratije. Planovi o nasilnom prekomponiranju jugoslavenske dravne zajev dnice izali su iz krugova srpske politike elite koja je mahom tretirala Jugoslaviju kao srpsku dravu u kojoj ive i drugi narodi. Militarizacija Srbije intezivirana je ve nakon Titove smrti. Na elo Srbije tada dolazi general Nikola Ljubii, koji je prije v toga bio 13 godina na elu Jugoslavenske narodne armije. Njegova teza da e Jugov
357
slaviju braniti Srbi i JNA iskazivala je vladajue poimanje Jugoslavije kao srpske v drave i JNA kao njene vojske. Jo jedan general, Petar Graanin, nakon smjene Ivav v na Stambolia, doao je na elo Srbije. Vojska je bila institucija koja je tradicionalv no uivala podrku u Srbiji. Srbija je, u predveerje rata, insistirala na centraliziranoj v vlasti sa osloncem na represivni aparat, posebno na vojsku. U svim planovima Beov grada znaajnu ulogu je imala upravo JNA. Nisu rijetki analitiari koji ukazuju da se ona ve sredinom 80vih godina XX stoljea opredijelila za svoju neslavnu, ruilaku ulogu u kojoj e Jugoslavija biti poraena iznutra. Identificirajui se sa politikom S. Miloevia, koga smatra za jedinog zagovornika SFRJ a time i njenih interesa, v JNA je od faktora jedinstva i ouvanja Jugoslavije postala srpska vojska v faktor njev nog razaranja, branei je od svih naroda koji su je sainjavali, sem od Srba. Nemogue je zanemariti kvantitativnu srpskovcrnogorsku etniku dominaciju u v sastavu starjeinskog kadra JNA, kao i nacionalizam kojim je bilo zahvaeno i armijv sko tkivo. Oficirski sastav JNA e doivjeti veliku ideoloku transformaciju. Prema podacima iz 1985. meu oficirskim kadrom bilo je 57,17% Srba, to je bilo 20,87% v vie od idealnog omjera u odnosu na broj stanovnika. U istoj godini oficiri Srbi, iv nili su 66,7% zapovjednika bataljona, 70,2% zapovjednika pukovavbrigada i 52,8% v zapovjednika divizija. Admiral Branko Mamula je ustvrdio da su Srbi (bez Crnov goraca) inili 60 odsto starjeinskog kadra. Od oficira JNA koji nisu bili uesnici NORva, a roeni su ili su vodili porijeklo sa teritorije BiH, u in generala je 1983v 1991. bilo proizvedeno 40 pukovnika. Od toga su bila etiri Hrvata, pet ih je bilo sa bonjakim imenima, dok su svi ostali bili srpske nacionalnosti. Alibegovi iznosi v 1992. da je zastupljenost oficira JNA bonjake nacionalnosti u njenom rukovodev v em sastavu, posebno na istaknutim poloajima, bila minorna i svedena na pojediv v nane sluajeve, kao i njihovo kolovanje na visokim vojnim kolama. Uzroke nev dovoljne zastupljenosti, treba traiti i u nezainteresiranosti bonjakih predstavnika v u politikom rukovodstvu BiH osamdesetih godina prolog stoljea, kao i meu oniv v ma iz vojnog vrha koji to pitanje, ak ni u neslubenim razgovorima, nisu pokretav li. Bila je potiskivana i nacionalna svijest oficira JNA iz reda bonjakog naroda, pa v su pojedinci do pred sam kraj postojanja JNA izjanjavali kao pripadnici drugih nav cionalnosti. Tokom dva slubena boravka u Sarajevu 1991. godine, generalu Alibegoviu v su bonjaki politiari govorili da prenese vojnom vrhu da su Bosanci i Hercegovv v ci spremni da daju svaki drugi lini dohodak za potrebe JNA, da veze izmeu Srv bije i Bosne moe da se zasniva samo na tekovinama Narodnooslobodilakog rata, a ne preko namjera Drae Mihailovia, da se ele takvi odnosi da se Srbi osjeaju v na Bavariji kao da su na Oplencu. Bonjaki politiari su jedino traili da na tev ritoriji BiH bude regularna, dobro organizirana i disciplinirana vojska. Alibegovi v pie da oni nisu eljeli niti su bili spremni za rat. Odupirali su se i svim silama nastov
358
jali da ne doe do rata. On je bio svjestan tadanjih podjela i napetosti u vrhu rukov v v vodstva BiH, ali i problema u vrhu JNA. Nesrea je, pie on, bila u tome to u vojv nom vrhu JNA nije bilo ni dobre volje ni potenih namjera. JNA je orvelovski brzo v prela put od monog, decenijama maenog uvara klasnog bia socijalistike Juv goslavije do iskljuivog zatitnika vaskolikog srpstva. Predratna maruta noenja motiju kneza Lazara poklapala se sa onom kuda su potom proli tenkovi JNA. Ona v je otvoreno izdala Jugoslaviju. JNA je, umjesto Jugoslavije, izuzetno sloene viev nacionalne zajednice, stala u odbranu reima u Beogradu, odigravi primarnu ulogu v u odreivanju karaktera ratova koji su nastupili. U zabiljekama Borisava Jovia, jev v dnog od najbliih saradnika S. Miloevia, pod naslovom Planovi vojske za obarav nje vlasti u Sloveniji i Hrvatskoj i izlaz iz krize od 25. februara 1991. godine, objav v v vljenih u njegovoj knjizi Poslednji dani SFRJ stoji da Vojska sa osloncem na Srv v biju, Crnu Goru i srpske partije u BiH i Hrvatskoj treba da kombinovanim politiv v kim i vojnim mjerama sruiti prvo vlast u Hrvatskoj, a potom u Sloveniji, a u kov lebljivim republikama v Makedoniji i BiH, kombinovanim politikim merama v demonstracijama i pobunama v treba sruiti rukovodstva ili ih preokrenuti u drugom pravcu. Ove aktivnosti je trebalo kombinirati i sa nekim vojnim akcijama. Agresiv v v vna, mobilizirajua retorika o historijskim pravima i nepravdama, utjerivanju indiviv due u plemensko bie, najavila je tragini raspad Jugoslavije. Slobodan Miloevi je polovinom aprila 1991. bio jasan: Mi moramo obezbediti jedinstvo ako elimo da v kao najvea i najbrojnija republika diktiramo dalji tok dogaaja. To su pitanja grav nica, sutinska dravna pitanja. A granice, kao to znate, uvek diktiraju jaki, nikad ne diktiraju slabi. Jugoslavija je poraena i opustoena iznutra. Primarni ciljevi rav v v tova su bili revizija republikih granica, prisilna razmjena stanovnitva i prestruktuv v racija politikog prostora. Takvi ciljevi nikada nisu realizirani mirnim putem. Prativ v e ih, nakon svega, sinhronizirani napori da se, uz uspostavljeni konsenzus negirav v nja i poricanja vlastite odgovornosti, sa iznuenim, enigmatskim i cininim izvinjev v njima, poinjeni zloini deetnificiraju i relativiziraju, te se svedu na pravnovprocev v duralna pitanja. Najraireniji element kolektivne odgovornosti jeste ignoriranje zlov ina. I amnezija je kolektivna bolest. Meu prilozima u Alibegovievoj knjizi posebnu panju pobuuje tekst Poveli v ste rat protiv naroda optuujem sebe to sam vam poverovao objavljen u beogradv skoj Borbi krajem jula 1993. kao reagiranje na knjigu Moje vienje raspada gev v nerala Veljka Kadijevia, nekadanjeg saveznog sekretara za narodnu odbranu SFRJ i njegovo vienje raspada Jugoslavije i uloge JNA. Za mnoge e analitiare upravo v ovaj general biti jedan od najodgovornijih linosti za raspad Jugoslavije. Veljko Kav dijevi je napisao da je JNA predstavljala osnovu iz koje su formirane tri vojske (Vojska SRJ, Vojska Republike Srpske i Vojska Republike Srpske Krajine... Ovaj zad d d datak je vrlo bitan. Njega je rukovodstvo JNA utvrdilo kao prioritetni zato to su drud
359
gi narodi u Jugoslaviji poeli da na razne naine stvaraju svoje vojske, a srpski i crd d nogorski narodi su JNA smatrali svojom vojskom kao to su i Jugoslovensku dravu d smatrali svojom dravom, pa je, shodno tome, i obaveza JNA bila da novoj Jugoslad d viji i cjelokupnom srpskom narodu obezbjedi njegovu vojsku, bez koje na ovim prod d storima i u uslovima koje su neprijatelji nametnuli, nema ne samo slobode, ve ni id vota. Ocjenjujui Kadijevievu knjigu kao djelo naknadne pameti, Alibegovi priv v znaje svoju krivicu to nije proniknuo u dvolinu politiku generala Kadijevia: Ja optuujem sebe to sam mu u jednom trenutku kada je trebalo biti ovjek, povjerov v v vao i da je sve iskreno, ako se apeluje da se uloe napori da se sve mirnim putem riv jei. Ni na kraj pameti mi nije bilo, da se moe tako nisko pasti na moralnom planu sa tako visokog vojnog posta. Alibegovi na Kadijevieve navode o graanskom ratu u BiH odgovara da je to, po svim pokazateljima, antigradski rat, to potvruje v i ruenje damija po Banjaluci, ustvrujui da se u BiH radi o klasinom artiljerijv v skom ratu u kome se artiljerijska priprema napada vri mjesecima, pri emu je Sarav jevo oit primjer za historiju. Ratujui prikriveno ili otvoreno za srpske nacionalne interese, JNA (odnosno v Vojska Jugoslavije) i njeni detairani dijelovi v tzv. VRSK i VRS, u sadejstvu sa brojv v nim paravojskama sa standardiziranom vojnom opremom, ostavili su za sobom tev v ke tragove nasilja i nehumanosti, krei sva mogua pravila ratovanja. General Alev ksandar Vasiljevi, bivi naelnik Uprave bezbijednosti JNA, na suenju Slobodanu Miloeviu u Hagu, kao svjedok e 2003. izjaviti da su postojale dve vojske u dve drave, prema kojima se trea drava d SRJ d odnosila kao da su vojske te drave, SRJ, koja ih je finansirala, naoruavala i obezbeivala im komandni kadar. Prema v njegovom svjedoenju, oko 13.000 oficira VJ sluilo je 1992v1995. u vojskama druv gih dveju srpskih drava: VRSK i VRS. v Alibegovi smatra da su posebno pozivi bonjakih politiara 1991v1992. rev v grutima da se ne odazovu za odlazak na odsluenje vojnog roka, kao i u jedinice rev v zervnog sastava JNA bili pogreni. Bonjaki politiari, po njegovom sudu, jednov v stavno nisu imali kompetentnih saradnika i savjetnika, pa se nisu u toj veoma deliv katnoj vojnopolitikoj situaciji snali. Nisu bili za rat i vjerovali su da do njega nee ni doi. Zaboravili su na vanu injenicu da su 1941. komunisti agitirali da se ide u vojsku da se doe do oruja. Nedostajala je vizija kako da se u takvom nepovoljnom v odnosu snaga postave i koje optimalne poteze da povuku: Moralo se strategijski miv v sliti o poloaju oficira JNA iz svojih redova koji su se nalazili u aktivnoj vojnoj sluv bi. Morao se i mogao ostvariti uvid u nacionalni sastav jedinica koje se formiraju po planu strategijskog razvoja na teritoriji Bosne i Hercegovine i izvui zakljuke o v njihovom uticaju na razvoj situacije, ako dogaaji krenu nepovoljno po muslimanv ski narod. Odaziv u te sastave mogao je biti iskorien upravo kao faktor odvraanja.
360
Trebalo je dalje da se vide stvari, a to je bila obaveza onih sa ela, da prepoznaju da nam politika nezamijeranja uvijek na poklon donosi ulogu stradalnika. Alibegovievi radovi su tu i da opomenu, da se nad prolou Bonjaka i BiH v mora duboko zamisliti, jer ona je, bez lane patetike, bila tragina. Ono to je jev dnom bilo stvarno, to ostaje vjeno mogue. Budunost se time ini maglovitijom. v On ukazuje: Mislim da moramo svi sebi da zamjerimo zbog oputenog i neoprev znog naina ivljenja i olakog prelaenja preko pojava koje o neemu govore Nae nacionalno bie mora se uvaavati prvo od nas samih, da bi se potovalo i od drugih. ovjek bez nacionalne svijesti, po njegovom sudu, isto je to i ovjek bez ljudske svijesti. Na takav stav nakon svega bonjaki ovjek ima moralno pravo. General Ibrahim Alibegovi je svojim lancima otvorio niz znaajnih pitanja na koja v bi naunici trebali detaljnije odgovoriti. To e svakako obuhvatiti ne samo iznijansiv v rano, novo vienje JNA, stavove vojnog i dravnog vrha Jugoslavije, ve i ponav v anje dravnog rukovodstva BiH u godinama raspleta radi objektivnijeg, studiov znijeg promiljanja tog vremena i potrebe kritikog preispitivanja onoga to se danas nudi, sa kratke vremenske distance, kao zvanina istina, iako se potraga za njom nikada ne zatvara. Safet Bandovi
Azra Junuzovi, Sarajevske rue: Ka politici sjeanja (Sarajevo Roses: Towards politics of remembering), prevela Azra Junuzovi, Sarajevo: Armis Print i Udruenje za zatitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu, 2006, 286.
Azra Junuzovi magistrirala je sociologiju na Bosfor / Bogazici Univerzitetu u Istanbulu 2004. godine, a profesionalno se bavi predstavljanjem historijskih dogaav v ja u udbenicima i podrujem usmene historije. Nakon povratka u Bosnu i Hercegov v vinu, zatekla je na ulicama svoga grada Sarajevske rue, kao simbole stradanja njev v nih sugraana tijekom rata, to ju je potaklo napisati knjigu. O Ruama, ali i o druv v gim mjestima komemoracije napravila je inventivan socioloki zapis koji itatelja v podstie na razmiljanje u sopstvenoj percepciji ratnih dogaaja. Mada se u svakov dnevnom ivotu govori o tranzicijskim pomacima ka boljem ivotu, teina ratnih sjeanja pritie ljude, a stalno izmjenjivanje optubi stvara tjeskobu ivljenja u dav v nanjem bosanskohercegovakom drutvu.
361
Prvo poglavlje Sjeanje na protekli rat u Bosni i Hercegovini (19d44) osim osnov v vnih informacija o postdejtonskom dravnovpolitikom ustrojstvu, prua nam i neke od naina prisjeanja na rat putem dnevnih novina, filmova i udbenika. Ali, prije prezentiranja rezultata, itatelji su upoznati sa metodologijom istraivanja. Ispitanici v su razliito odgovarali na postavljena pitanja, ali su traili od autorice povratnu inv v formaciju o svojim odgovorima, to je autoricu dovelo pred dilemu (...) da li je uov pe dobro zapoeti istraivanje o jednoj tako emocijama nabijenoj tematici; hou li v biti kritizirana to piem o sopstvenim sunarodnicima ukoliko se oni ne sloe s arv v gumentima koje predstavljam. Izazov tog pokuaja da balansiram ove dvije perspev ktive je zahtijevao svjesnost da na moje zakljuke zaista utjee i kontekst u kome se odigrava istraivanje, moj doivljaj rata i akademsko iskustvo. (str. 31.) Prvi osvrt predstavlja nain na koji se o ratu pie u vodeim bosanskohercegovakim dnevnim listovima (Dnevni avaz, Osloboenje, Nezavisne novine i Veernji list). Godina istrav v v ivanja je 2003, a predmet istraivanja su spomeni na tragine ratne dogaaje. Na sav v mom poetku uoljiva je razliitost imenovanja rata od 1991v1995. godine (rat, bov v sanski konflikt, agresija, graanski rat, domovinski rat) u pojedinim etnikim zajev v dnicama, to se prenosi i u novine koje strogo diferenciranim nainima donose viv v jesti o istim dogaajima, a sve to upuuje na praksu uspostavljanja okvira za komev moraciju svakog naroda ponaosob prema ustaljenoj navici ivljenja u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini. Za razliku od novina, filmovi (Welcome to Sarajevo, Niija zed d mlja, Gori vatra) pokazuju vie mogunosti za promiljanje proteklog ratnog iskuv v stva, uz naglaavanje da je rat utjecao na ivot svakog ovjeka u Bosni i Hercegov v vini. Trei uklon istraivanja rata odnosi se na udbenike iz nacionalne grupe nastav v vnih predmeta (maternji jezik, geografija, historija, vjeronauk i poznavanje prirod d de i drutva). Mada su razne meunarodne organizacije ukljuene u analizu sadraja udbenika naroito po pitanju osjetljivih i kontroverznih pitanja, taj posao je daleko od zadovoljajueg, a pokazalo se da je ovaj problem i politike i akademske naravi. Mada ova tri izvora istraivanja (novine, film i udbenici) svaki na svoj nain govore o proteklom ratu, uoljive su bitne razlike u vienju istih dogaaja u ovisnosti kojem nacionalnom diskursu pripadaju, osobito kada su u pitanju novine i udbenici. Za razliku od prvog poglavlja, koje nastoji da kontekstualizira pitanja u vezi sa sjeanjem na rat u Bosni i Hercegovini, drugo poglavlje Vanost spomen mjesta u procesu sjeanja (45d83), prua teorijski okvir za koji se vee vanost lokacija gdje se nalaze spomenici u procesu sjeanja. Osim osvrta na neka spomen obiljeja iz prolosti i njihove uloge danas, kao i odnosa historije i sjeanja, autorica predstavlja neka od suvremenih mjesta komemoracije. Cijelu problematiku smjeta u teorijski okvir definiranja spomenika prema razliitim autorima (Winter, Sturken, Young, Kod d selleck, Lowenthall,...), te analizira njihovu ulogu u procesu sjeanja. Poseban naglav v sak postavljen je na dva najdominantnija dananja mjesta komemoracije, na memov v
362
rijalne komplekse u Potoarima i na Kovaima.(...) ini se da i Kovai i Srebreniv v v ca postaju simboli vremena koje je iza nas i koje treba biti obiljeeno. S druge strav ne, ostaje pitanje koliko nam ova mjesta omoguavaju da radimo kroz nau prolost. Jasno je da nas podsjeaju na prolost projektujui pojedine poruke o ratu i o potrev v v bi da se diskutira o ratu, ali je teko rei kako e nam omoguiti da ivimo sa svov jom prolou. Srebrenica naglaava strpljenje ili sabur preivjelih i potrebu drugih da priznaju patnju, dok Kovai ukazuju na potrebu da se prisjeamo agresije i onih koji su se borili ovdje i poginuli (82v83). Meutim, u treem poglavlju, Sarajevske rue (85d101), istraivanje je usmjev v reno na pitanje kakve poruke one alju i to nam govore o ratu. U novinama i u sluv v benoj dokumentaciji relevantnih institucija o njima ne nalazimo podatke za koje smo zainteresirani. Ali bez obzira na to, Sarajevske rue fenomen ispunjavanja crv v venom bojom tragova nastalih od detonacija i eksplozija granata, stoje na trotoarima v sarajevskih ulica kao podsjetnik nedavnoj prolosti. Uz ova mjesta nema pisanih kov mentara tako da prolaznicima ostaju samo pretpostavke o njihovoj prolosti. Mada se nalaze du vanijih ulica, nema nekog naroitog reda u njihovom obiljeavanju, a kada se uoe, Sarajevske rue prenose svoju poruku tiho, na jedan vrlo suptilan nav v in, ostavljajui svakom prolazniku mogunost stvaranja pojedinanih sjeanja. U ovom poglavlju, Rue postaju mjesta na kojima je mogue ispitati odnos izmeu hiv v storije i sjeanja, ali i granicu meu njima koja je maglovita, pa je teko razlikovav v ti to je to historija, a to nae sjeanje. Nakon traganja za odgovorima o nastanku Sarajevskih rua, autorica je dola do profesora Nedada Kurte, koji je ideju kreirav v nja Rua pronaao u kolektivnoj patnji stanovnika Sarajeva tijekom opsade. Profev v sor Kurto je objasnio da nije elio napraviti neki grandiozni, socrealistiki spomenik koji bi govorio o mjestu. On je radije htio pokazati kako su se eksplozije desile na tlu dok su ljudi leali na tlu ili u blizini, pokuavajui da se skriju od granate koja je dov v lazila na tlo. Stoga je tlo u poimanju profesora Kurte imalo veoma simbolino znav v enje a sama komemoracija je trebala biti smjetna na tom istom mjestu. (...) Prema v njegovom miljenju, potrebno je smatrati da Rue imaju dokumentarni znaaj, stov ge one mogu nestati bilo kada, jer ih nije neophodno odravati redovno. On je pojav v snio da namjera Sarajevskih rua nije bila da budu pretjerano stimulirajue i ne prev v tjerano spomenikom. Profesor Kurto je naglasio da je njihova namjera bila da privuv v ku, na diskretan nain, panju onih koji su ve znali o emu su ova mjesta i pojedinv v ci trebaju zapaati Rue nasumice (99). Tako pojednostavljenom formom komemov v racije naglaeni su uas eksplozije, ljudska patnja i golema koliina straha. Sarajevd d ske rue nisu ogroman spomenik, ali svojim prisustvom na trotoarima podsjeaju na strahote rata i to u pojedinanom sjeanju i preivjelim odaju poast u njihovoj pav v tnji tijekom opsade grada.
363
U sljedeem, etvrtom, poglavlju predstavljeno je Istraivanje i elaboracija v (103d132), koje donosi odgovore na sljedea pitanja: kada su ispitanici prvi put zav pazili Rue; tko su njihovi kreatori; kakav je njihov odnos prema imenu, obliku i boji; da li one ukazuju na patnju, na rtve ili na nas; da li govore o Sarajlijama ili o osobama koje su granatirale grad ili pak samo o ratu; da li one ukazuju na opis da v se ovo zaista desilo nama ili trebamo li se sjeati ovoga? Ovo poglavlje u knjiv zi je izuzetno zanimljivo jer su analizirani razliiti aspekti sjeanja na protekli rat u Bosni i Hercegovini kroz prizmu fenomena Sarajevskih rua. Elaboracija govori i o problemu njihovog prisvajanja od strane sadanjih graana Sarajeva, a u odnosu na druga spomen obiljeja, Sarajevske rue imaju sasvim drugaiji nain sjeanja na rav v tno iskustvo. U Zakljuku Sarajevske rue i politika sjeanja (133d137) autorica ukazuje da Rue ne projektiraju poruke sline onima u spomen obiljejima u Potoarima i na v Kovaima. Dok prethodna dva potcrtavaju kolektivnu patnju jednog odreenog nav roda Bonjaka, rtve u sluaju Sarajevskih rua su nepoznate osobe iz neidentificiv v rane nacionalne skupine, zna se samo da su bili privremeni ili stalni graani Sarajev v v va. Ova knjiga je inventivna u smislu otvaranja novih pitanja u prouavanju drutvev nog pamenja, kao npr.: da li je budue prisustvo Sarajevskih rua u sukobu s realv v nou svakodnevnog ivota u kojem blijedi sjeanje na rat; kakvo znaenje e Rue imati za drugu generaciju ako uope ostanu na sarajevskim ulicama i, hoemo li se uspjeti uhvatiti u kotac i suoiti s prolou? I, na kraju, u pogovoru knjizi Moed d mo li uiti iz prolost ? dr. Meltem Ahiska, profesorica odjela za sociologiju Bov v v gazici / Bosfor Univerziteta u Istambulu, postavljajui ovo pitanje visoko ocjenjuv je ovu knjigu u doprinosu prouavanju drutvenog sjeanja. Osjetljivo sjeanje Sad d rajevskih rua ocjenjuje kao briljantno uraenu analizu u kojoj razumijemo to se to deava u drutvenom sjeanju, jer postavljanje spomenika nam obino ne pomae u uenju iz prolosti, jer oni kao da zamrznu prolost koja i dalje ostaje kontroverzno mjesto razliitih sjeanja. Knjiga Azre Junuzovi Sarajevske rue ka politici sjeanja je vodi za nae v razmiljanje i sjeanje o gradu, ratu u njemu, o patnji ljudi tijekom opsade, o sugrav v anima koji su poginuli ili umrli, ali i o onima koji su preivjeli. Na stranicama knjiv v ge autorica je ponudila bezbroj ideja za istraivanje i za razmiljanje. Nakon proitav ne knjige na sasvim drugaiji nain se razmilja o Ruama koje se susreu tijekom etnje gradom. Vraa vam se sjeanje na ratne godine, na sugraane, na patniki iv v v vot u gradu ... I u vlastitim mislima postavljaju se opet pitanja: da li su blijedi trav govi crvene boje adekvatni i naim sjeanjima koja iz godine u godinu blijede; da li nam je ao to su neki novi asfaltni slojevi prekrili neke od Rua; da li bismo eljeli da se bojom obnove da bi nas podsjeale u zaboravu, ...? Vjerojatno, svaki itatelj e v imati nova, drugaija razmiljanja, jer knjiga brojnou ideja prevazilazi broj straniv
364
ca u njoj. Vrijedne analize u ovoj knjizi mogu nam pomoi da se suoimo sa prolov v u, to je i glavna preporuka itateljima da Sarajevske rue svakako proitaju jer ih nee ostaviti ravnodunim. Vera Katz
Graaniki glasnik asopis za kulturnu historiji, broj 20, Graanica, maj 2005, 220.
I pored svih izazova i potekoa sa kojima se znanstvene i kulturne institucije v Bosne i Hercegovine suoavaju ve due vrijeme, odreene sredine sa svojim entuv zijastima uspijevaju premostiti sve nedostatke i viestruko obogatiti mjesta i regije u kojima ive i rade. Takav jedan svijetao primjer je i Graanica. Ovdje ve vie od decenije jedan broj intelektualaca nesebino radi na to svestranijem upoznavanju ovog kraja, kako kod mlaih generacija, tako i svih onih koji se interesiraju o ovom mjestu i njegovoj okolini. Rezultat toga je da su prije 10 godina pokrenuli asopis Graaniki glasnik, koji je u protekloj deceniji tampan dva puta godinje. Zato je sada pred nama njegov 20 v jubilarni broj. I do sada je Graanki glasnik tampan sa v vrlo dragocjenim radovima. No, ovaj 20 ti broj je sa svojim lancima i drugom vrv stom priloga bogatiji i raznovrsniji. Na ukupno 220 strana Redakcija asopisa sa glavnim i odgovornim urednikom mr. Omerom Hamziem u est posebnih rubrika donosi relativno veliki broj radova i priloga. Prva dva rada su posveena desetogodinjici tampanja 20 brojeva Graanid d kog glasnika, i dat je njegov historijat u rubrici Povodom. O tome piu Omer Hamv v zi i Atif Kujundi. Sljedee rubrike su: Teme, Zaviaj, Prolost, Rije, Listovi i Dod d datak. U njima je uvrteno ukupno 28 radova. v Prvi radovi posveeni su aktuelnim pitanjima kao to su toplifikacija Graaniv ce, te o ljekovitim svojstvima graanikih Termi. Autori ove dvije teme su Omer Hamzi, Hasan Mostarli i Abdulkadir ii. U sklopu iste rubrike Teme je i prilog iz izvoda magistarskog rada mr. Muhameda Ibrahimovia, Politiko d pravna kond d cepcija lokalne samouprave i njeno funkcionisanje u Bosni i Hercegovini pod nav v slovom Participacija u odluivanju o javnim lokalnim poslovima u opini. Ove teme v su tradicionalno aktuelne, ali po mome miljenju njihova aktuelnost posebno dolav v zi u vrijeme koje je pred nama. Naime, u narednom periodu o svim vitalnijim pitav v njima vezanim za jednu sredinu u prvom redu treba da se odluuje na lokalnom i rev gionalnom nivou.
365
O danima evropskog nasljea promociji kulturnog blaga opine Graanica pie glavni i odgovorni urednik. U njemu daje informacije da je u Tuzli od 19. do 25. septembra ove godine organizirana Centralna manifestacija, deveta po redu, pod nav v slovom Dani evropskog naslijea. I ovoga puta Graanica je imala ta kazati o sebi i v svojoj prolosti koja see od antikih vremena. Kako istie mr. Hamzi, najzapaeniv ji dio je bio arheoloki, to ne umanjuje znaaj i kasnijih epoha. Mislim da na ovakav nain ljudi koji se interesiraju za prolost kraja u kome su roeni i posebno ako se time i profesionalno znanstveno struno bave, upravo oni na najbolji nain mogu i v trebaju nametnuti se sa upoznavanjem svoga kraja ire regije. Time e jo vie zainv teresirati naune radnike iz drugih sredina. Upravo u sklopu toga je i rad O nastanku naselja Doborovci i njegovom nazivu, autora Rusmira edovia. Ovim radom ev v v dovi nastavlja upoznavati ne samo svoje Graanlije, nego i ire o okolnim mjestiv ma ovoga podruja. To ini jo bolje ne samo kao geograf, nego i dobar poznavalac prolosti Graanice i okoline. Nita manje interesantno je itati rad mr. Omera Hamzia koji se odnosi na Rizu v Mehinagia, jednog od najboljih bosanskohercegovakih novinara u proteklih etiv v ri pet decenija. Na ovome mjestu g. Hamzi donosi i cio niz vrlo interesantnih pov dataka vezanih za porodicu Mehinagi. Mislim da ovim radom navedena tema nije iscrpljena i da u nekom od narednih brojeva ovoj nesumnjivo izuzetno interesantnoj i poznatoj linosti treba i dalje poklanjati panju. U rubrici Prolost uvrteno je ukupno osam radova i priloga. Upravo ova rubriv v v ka je po broju strana i najobimnija, to govori i podatak da su se radovi iz ove ruv brike tampali od 46. do 158. strane, te da predstavljaju pola asopisa. Nastavljajui tradiciju iz prethodnih brojeva, ovoga puta 20ti jubilarni broj Graanikog glasnid d ka obogaen je vrlo vrijednim i znaajnim radovima iji su autori Adem Handi sa v dva, te Aladin Husi, Rusmir edovi, Ramiza Smaji, Nedim Zahirovi, Mina Kuv jovi i Omer Hamzi sa po jednim radom. Popis doseljenih Vlaha stoara u nahiji Sokol i Opirni popis nahije Sokol u Zvornikom sandaku iz 1548. godine, pretamv v pani su prijevodi sada ve rahmetli dr. Adema Handia koje je autor naao u Arhiv v vu Predsjednitva vlade iz Istanbula, a koji su se kao kopije nalazili u Orijentalnom institutu u Sarajevu. Ovaj izuzetno vrijedan dokument pisan 1528. godine direktno v se odnosi na podruje Graanice. U njemu se donose brojni podaci ne samo o Vlasiv ma stoarima, nego i broju njihovih kua, prateih objekata, broju muslimana koji se v u popisu navode, te mnogih drugih podataka koji su korisni za poznavanje kao konv fesionalnih, tako i privredni prilika popisanog podruja. Slino je i sa drugim radom v dr. Adema Handia, a odnosi se na opiran popis nahije Sokol u zvornikom sanv v daku iz 1548. godine. I ovo je jedan opiran dokument iz Tapu Tahrir deftera iji orv ginal se nalazi u Arhivu Predsjedniva vlade u Istanbulu, a kopija je bila pohranjena v u Orijentalnom institutu u Sarajevu. Od 53. do 112. stranice donose se izuzetno bov
366
gati i zanimljivi podaci o Graanici i njenoj okolini. Nastavljajui pisati na ovu temu Rusmir edovi nam donosi sumarne podatke na osnovu izvora koje su prevodili Adem Handi, Aladin Husi, Meida Selmanovi i Amina Kupusovi.To su podaci koji se odnose kako na urbani dio Graanice, tako i na njena brojna okolna mjesta. Ramiza Smaji sa radom Vjenanja u sidilu graanikog kadije upoznaje nas v sa jednim graanikim sidilom ije pisanje je zapoelo 1209. po hidri, tj. 1794. gov v dine. Kako su sidili za historiare jedan od primarnih izvora, upravo na osnovu ovov v ga koji nam govori o vjenanjima ljudi sa ovoga podruja upotpunjujeme svoja dov v sadanja saznanja iz jednog od najznaajnijih segmenata drutva, a to su brak i porov dica. Pored toga, vrijednost ovog sidila je u tome to pored imena upisanih, donosi i prezimena porodica sa ovog podruja. Time obogaujemo saznanje o spomenutim v porodicama. Tu su i radovi Nedima Zahirovia o dokumentima i rukopisima iz biv blioteke hfz. Ibrahim ef. Mehinagia, te Mine Kujovi koja pie o uenicima i nastav v vnicima Narodne osnovne kole u Graanici iz 1915. i 1916. godine. Ova rubrika se v zavrava sa radom Omera Hamzia koji pie o djelatnosti Narodne biblioteke i ulov zi njenog osnivaa Mustafe Kamaria. U preostalim rubrikama Rijei i Listovi, te Dodatku doneseno je ukupno dev v vet priloga raznovrsne tematike od kojih su posebno interesantni Listovi graanid d kog kalendara od 13. 5. do 29. 10. 2005. godine, te biografije i bibliografije Omev v v ra Hamzia, Rusmira edovia i Mirzeta Hamzia, urednika i najvrednijih saradniv ka ovog asopisa u proteklom periodu. Nadati se da e kao i u proteklom vremenu v i u narednom periodu ovaj asopis zadrati stare i proiriti saradnju sa novim autoriv ma, te redovno izlaziti. Enes Pelidija
367
Indeks autora Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. 369v370.
INDEKS AUTORA
Armaan A. Latif, Faculty of LanguagevHistory and Geography, Departv v ment of History, University of Ankara/Turkey. Bandovi Safet, Institut za istoriju, Sarajevo Beirovi Denis, Tuzla Brkljaa Seka, Institut za istoriju, Sarajevo arvDrnda Hatida, Orijentalni institut, Sarajevo okovi Pejo, Filozofski fakultet, Sarajevo Dujmovi Sonja, Institut za istoriju, Sarajevo Fori Melisa, Centar za Balkanoloka istraivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo Jovanovi Vladan, Institut za noviju istoriju Srbije, 11000 Beograd, Trg Nikole Paia 11, Srbija Kamberovi Husnija, Institut za istoriju, Sarajevo Katz Vera, Institut za istoriju, Sarajevo Kurtovi Esad, Filozofski fakultet, Sarajevo Lui Iva, Uppsala Univerzitet, vedska Milii Senija, Institut za istoriju, Sarajevo zden Nee, Faculty of LanguagevHistory and Geography, Department of History, University of Ankara/Turkey. Pelidija Enes, Filozofski fakultet, Sarajevo Pustahija Amila, Filozofski fakultet, Sarajevo Radui Edin, Filozofski fakultet, Sarajevo Redi Enver, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sav v rajevo
369
Indeks autora Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. 369v370.
Sara Denita, Institut za istoriju, Sarajevo Smaji Ramiza, Institut za istoriju, Sarajevo Stehlk Petr, Historick stav Akademie vd esk republiky, Veve 97, 602 00 Brno, esk republika ai Amra, student, Filozofski fakultet, Sarajevo adinlija Mesud, Arhiv vojske Republike Bosne i Hercegovine, Sarajev v vo ehi Zijad, Filozofski fakultet, Sarajevo ljivo Galib, Filozofski fakultet, Tuzla Veladi Edin, Institut za istoriju, Sarajevo Younis Hana, Institut za istoriju, Sarajevo
370
Upute sradnicima Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. 371v372.
UPUTE SARADNICIMA
asopis Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu objavljuje ove kategorije lanaka: 1. izvorne naune radove 2. pregledne lanke 3. historijsku grau 4. izlaganja sa naunih skupova 5. strune lanke 6. prikaze knjiga i periodike 7. biljeke, vijesti o radu Instituta i slino. Kategoriju rada predlae autor, a konanu odluku donosi Redakcija. Oprema rukopisa: Uz radove treba poslati: 1. naslov rada 2. ime i prezime autora 3. naziv institucije i adresu 4. E-mail adresu 5. saetak i kljune rijei na bosanskom/hrvatskom/srpskom jeziku 6. Summary and key words 7. biljeke i literaturu Dva primjerka rukopisa pisana na raunaru i disketu sa proredom do 30 redaka (Times New Roman: 12. 1,5) na kartici /formata A4/, poslati potom na adresu Instituta za istoriju s naznakom za asopis Prilozi ili predati osobno. Radovi ne mogu prelaziti dva arka (32 kartice). Autori objavljenih radova dobivaju 10 otisaka svoga lanka i besplatan primjerak Priloga. Upute za pisanje biljeaka u asopisu Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu: 1. ime i prezime autora kurent ( obina slova) 2. naslov knjige kurziv ( udesno nagnuta slova ) 3. naslov lanka kurent 4. naslov asopisa - kurziv 5. naslov novina kurziv 6. isto kurziv 7. isti kurent 8. n.dj. kurziv Citiranje knjige: Ibrahim Kemura, Narodna uzdanica. Sarajevo, Bonjaki institut, Institut za istoriju, 2003, 51-66. (kod broja stranice ne mora se koristiti skraenica str. ili s. nego se samo pie broj stranice) Isto, 79. 371
Upute sradnicima Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. 371v372.
Kad se isto djelo ponovo navodi u tekstu na drugom mjestu treba upotrijebiti skraeni naziv: Npr. I. Kemura, Narodna uzdanica, 98. Samo u kraim radovima i s malo biljeaka moe se upotrijebiti kratica n. dj. ako se od istog autora spominje samo jedno djelo. Citiranje lanaka u asopisima: Ibrahim Karabegovi, U povodu etrdesetogodinjice postojanja i rada Instituta za istoriju. Sarajevo, Prilozi, Institut za istoriju, 2000, br. 29, 39 -44. Isti, 40. Citiranje priloga u knjigama ili zbornicima radova: Vjekoslav Perica, Uloga crkava u konstrukciji dravotvornih mitova Hrvatske i Srbije. u: Historijski mitovi na Balkanu. Zbornik radova. (gl.ur. Husnija Kamberovi), Sarajevo, Institut za istoriju, 2003, 201-221. Citiranje novina: U Potoarima otvoren Memorijalni centar i ukopano jo 107 identifikovanih Srebreniana, Osloboenje, LX; br. 20337, Sarajevo, 21.IX. 2003, 4-5. Citiranje arhivskih fondova: Arhiv Bosne i Hercegovine (dalje: ABH), Sarajevo, Vlada Narodne Republike Bosne i Hercegovine 1945-1953, ( dalje: VLBH), kut. 15, sign. 123/46. Citiranje s World Wide Web: Grad Sarajevo.jedinstven informacioni sistem grada Sarajeva. http://www.Sarajevo.ba/aktivnosti/Jisg.htm/(25.02.1999) Redakcija zadrava pravo konanog odabira radova za objavljivanje. Rukopisi se ne vraaju. Adresa: Institut za istoriju 71000 SARAJEVO Alipaina 9 Bosna i Hercegovina tel. / fax : ++387 33 21 72 63; 20 93 64 http://www.iis.unsa.ba E-mail: nauka@bih.net.ba
372
PRILOZI INSTITUT ZA ISTORIJU U SARAJEVU Za izdavaa: Dr. Husnija Kamberovi Prijevodi rezimea na engleski jezik: Senada Kreso DTP: Tarik Jesenkovi tampa: DES, Sarajevo Za tampariju: Demal Bai Izdava: Institut za istoriju 71000 SARAJEVO Alipaina 9 Bosna i Hercegovina tel. / fax : ++387 33 21 72 63; 20 93 64 http://www.iis.unsa.ba Evmail: nauka@bih.net.ba asopis izlazi godinje asopis Prilozi je referiran u Central and Eastern European Online Library (Frankfurt am Main) (http://www.ceeol.com).

Institut Za Istoriju U Sarajevu - Prilozi - 35

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Institut Za Istoriju U Sarajevu - Prilozi - 35

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UDC 93/99 (058)

ISSN 0350 59

Prilozi, 35, -372, Sarajevo, 2006.

Glavni i odgovorni urednik: HUSNIJA KAMBEROVI (husnijak@bih.net.ba)

UDC 93/99 (058) Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. -372.

ISSN 0350 59

Rije redakcije..........................................................................................................7 LANCI I RASPRAVE

UDC 93/99 (058) Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. -372.

ISSN 0350 59

IZLAGANJA SA NAUNIH SKUPOVA

UDC 93/99 (058) Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. -372.

ISSN 0350 59

UDC 93/99 (058) Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. -372.

ISSN 0350 59

Indeks autora ...................................................................................................... 369 Upute saradnicima .............................................................................................. 371

Rije redakcije Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. v8.

Rije redakcije Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. v8.

FRIDRIK II. CELJSKI KAO PRETENDENT NA BOSANSKO PRIJESTOLJE

Voje, Odnos, 56v57. Klai, Zagreb, 138; usp. , , 203.

Thallczy, Studien, 366v368; usp. okovi, O dolasku, 21.

Rije je o kralju Tvrtku II. Tvrtkoviu. 27

FREDERIC II OF CELJE AS THE PRETENDER TO BOSNIAN THRONE Pejo okovi Summary

Panzac, vidjeti 1, str.15. nver, vidjeti 1, str.3. Panzac; vidjeti 1, str.39.

Panzac, vidjeti 1, str. 1.

nver, vidjeti 1, str.7. 35

Vidjeti, primjerice, Panzac, 1, str. 37v8.

Panzac, vidjeti 1, str. 37.

IZMEU TRADICIJE I MODERNIZACIJE v BOSANSKA VILA U PRVOJ GODINI IZLAENJA (1886)

Bosanska vila, br. 2, 2. januar 1886, str. 27.

Bosanska vila, br. 7, 1. april 1886, str. 110

Bosanska vila, br. 13, 1. jula 1886, str. 193v194. 53

Bosanska vila, br. 14, 16. juli 1886, str. 224. 55

Bosanska vila, br. 8, 1. maj 1886, str. 133.

Bosanska vila, br. 1, 16. decembar 1885, str. 14.

STANOVNICI BOSANSKOHERCEGOVAKIH GRADOVA (1918v1941. GODINE)

I. Hadibegovi, Bosanskohercegovaki gradovi, 128.

T. Kruevac, Razvojni put trgovine grada Sarajeva, 134.

Tabela 2. Prirataj stanovnitva u bosanskohercegovakim gradovima od 1910. do 1931. godine:

Broj 64. 65. 66.

Grad Nevesinje Stolac Trebinje u gradovima u Bosni i Hercegovini

1910. god 1.948 3.251 4.615

1921. god 1.754 2.677 5.856

Promjena v 194 v 574 + 1.241

1931. god. 6.509 4.161 6.242

Promjena + 4.755 + 1.484 + 386

Procenat % + 271,1 + 55,4 + 6,6

Kemal Hrelja, Kako je ivio narod, 17.

Tabela 4. Konfesionalana struktura u bosanskohercegovakim gradovima 1910, 1921, i 1931. g:

POPULATION OF URBAN BOSNIA AND HERZEGOVINA (1918v1941) Seka Brkljaa Summary

INTERMINISTERIJALNA KONFERENCIJA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE O ISELJENJU NESLOVENSKOG ELEMENTA U TURSKU (1935)

Jovan F. Trifunoski, Albansko stanovnitvo u SR Makedoniji, Beograd 1988, str. 100.

AJ, Fond Ministarstva agrarne reforme, 96v14v51; Isto, 96v13v49.

S. Bandovi, Iseljavanje muslimana, str. 39.

AJ, 370v10v43, listovi 109, 133, 135, 174, 175, 203.

Statistiki godinjak Kraljevine Jugoslavije 1930d1940, knj. IIvX, Beograd 1931v1933.

AJ, 370v9v42, list 639.

AJ, 370v9v42, list 640.

AJ, 370v9v42, list 641. 117

AJ, 370v9v42, listovi 642, 643.

AJ, 37v51v315, list 41.

Isto, Osloboenje, VI , br. 276, Sarajevo, 20.2. 1949, str. 2.

RIAT, Optinski komitet SK ekovii, (dalje: OKSK), K.1, br.6/1v6.

ISSN 0350 59

Prilozi, 35, -372, Sarajevo, 2006.

UDC 93/99 (058) Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. -372.

ISSN 0350 59

UDC 93/99 (058) Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. -372.

ISSN 0350 59

UDC 93/99 (058) Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. -372.

ISSN 0350 59

UDC 93/99 (058) Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. -372.

ISSN 0350 59

Rije redakcije Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. v8.

Rije redakcije Prilozi, 35, Sarajevo, 2006, str. v8.

22 100,0 146 66 47 144 83,7 89,0 54,5 19,4 68,6