UNIVERZITET U TUZLI MAINSKI FAKULTET

SEMINARSKI RAD
Tema: Predmet:

ZATITNI PLINOVI, UREAJI I PRIBORI

OSNOVE PROIZVODNIH TEHNOLOGIJA

Ime i prezime: Broj indeksa: Odsjek: Datum:

SADRAJ
1. Uvod 1.1. 1.1.1. 1.1.2. 1.1.3. 2. Primjena zatitnih plinova u zavarivanju Argon Helij Ugljikov dioksid 4 5 5 5 6

Reakcije plinova sa rastopljenim metalima 2.1. 2.2. Dezoksidacija Poroznost

8 8 9 10 11
12

3.

Ureaji za MIG/MAG zavarivanje 3.1. Podjela ureaja za MIG/MAG zavarivanje

4.

Pribor za zavarivanje

5.

Zakljuak

13

6.

Literatura

14

POPIS Slika
Slika 1.0 Slika 2.0 Slika 2.1. Slika 3.0 Slika 3.1. Slika 3.2.
Zavarivanje TIG postupkom u zatiti neutralnog plina Dodavanje ice potisnim sistemom Prikaz oprema za zavarivanje MIG i MAG postupkom Oprema za zavarivanje Vrste zatitnih maski Zatitne rukavice

POPIS Tabela
Tabela 1.0 Tabela 1.1 Tabela 1.2
Standardni zatitni plinovi I njihova primjena kod TIG zavarivanja Standardni zatitni plinovi I njihova primjena kod MIG zavarivanja Pregled zatitnih plinova za zavarivanje

1.

UVOD

Zavarivanje je postupak spajanja dvaju ili vie istovrsnih ili raznovrsnih materijala taljenjem ili pritiskom sa ili bez dodavanja dodatnog materijala na nain da se dobije homogen zavareni spoj. Tijekom zavarivanja nastaju toksini plinovi, dimni plinovi metala i krute estice dima. S obzirom na raznovrsnost materijala koji se zavaruju, kao i uporabu razliitih vrsta elektroda, zatitnih antikorozivnih sredstava na metalima i pojedinih postupaka vrlo teko je odrediti prisutnost svih plinove koji nastaju. Osnovni izvori koji uzrokuju nastajanje plinova, dimnih plinova i krutih estica tijekom zavarivanja su:

obloga dodatnog materijala koja je najee bogata celulozom povrinska prevlaka, elektrini luk inertni plin (titi zavar pri zavarivanju u zatitnoj atmosferi)

Osim plinova koji se primjenjuju u pojedinim postupcima zavarivanja (C02, He i Ar) za zatitu zavara, razni plinovi poput ozona nastaju u procesu zavarivanja uslijed djelovanja zraenja na okolino okruenje. Meu nastalim plinovi najznaajniji su plinovi:

ugljik(ll)oksid ili ugljini monoksid (CO), ugljik (IV)oksid ili ugljini dioksid (C02), Ozon (03), Duik (N2), Duikovi oksidi (NOXI),
Slika 1.0. Zavarivanje TIG postupkom u zatiti neutralnog plina

Kod zavarivanja elektrinim lukom zatitni plinovi u varijanti WIG, plazma MIG i MAG zauzimaju znaajno mjesto. Zatitni plin kod ovih postupaka bitno odreuje kvalitetu zavara. U poecima uvoenja postupka zavarivanja u atmosferi zatitnog plina uobiajeno je bilo svega nekoliko pojedinanih plinova, na primjer kod WIG - i MIG - zavarivanja isti argon, a kod MAG -zavarivanja isti ugljini dioksid, a danas dominiraju mjeavine plinova. U meuvremenu je koliina standardiziranih plinskih mjeavina znatno poveana budui da se kao komponente u mjeavini ne primjenjuju samo argon i CO2, ve takoer i kisik, helij, vodik i duik. Klasifikacija razliitih zatitnih plinova dana je u evropskoj normi EN Zatitni plinovi za elektro-luno zavarivanja i rezanje

1.1.

Primjena zatitnih plinova u zavarivanju

Izbor zatitnih plinova je ovisna o vrsti osnovnog materijala i primjeni: argon je najee koriten zatitni plin, a koristi se kod zavarivanja elika, nehrajuih elika, aluminijevih legura, titanijevih legura; argon + vodik (2 do 5%) ima reducirajue djelovanje, bolji izgled zavara, nema povrinske oksidacije. Elektrini luk je ui i ima veu energiju, te omoguava vee brzine zavarivanja. Nedostatak je opasnost od pojave vodikom uzrokovanih pukotina i poroznosti kod aluminija; argon + helij (do 50%); helij utjee na poveanje energije elektrinog luka, to omoguava vie brzine i bolju penetraciju. Nedostatak je visoka cijena i potekoe kod uspostavljanja elektrinog luka; argon + duik (1 do 3%) koristi se kod zavarivanje duplex i austenitnih elika, niklovih legura; duik, duik + vodik ili argon se koriste za zatitu korijena zavarenog spoja. Trokovi zaliha ( rezervni dijelovi, potroni i repromaterijal,ambalaa)

Trokovi rashodovanja (trokovi vezani za dekomisiju i odlaganje tehnickog sistema).

1.1.1.

Argon

Argon je bezbojni plemeniti plin bez mirisa, tei od zraka. Najvanije hemijsko svojstvo argona je inertnost (neutralnost) kemijskih reakcija. Ovo svojstvo argona ga svrstava u red idealnih zatitnih plinova, ak i kod temperatura koje su uobiajene u metalurgiji i zavarivanja elektrinim lukom. Argon kod visokih tlakova pokazuje realno ponaanje koje odstupa od idealnog plinskog zakona. To uzrokuje izmeu ostalog i to da boca kod 200 bar sadri oko 7 % vie argona, nego to bi bilo za oekivati na temelju idealnog plinskog zakona.Argon nije otrovan, ali moe isto kao i duik, istisnuti kisik potreban za disanje. Budui da je argon uz to tei od zraka, moe doi do nakupljanja argona u razini tla, te naroito u udubljenjima. 1.1.2.
Helij

Helij je na obinoj temperaturi plin bez boje, mirisa i okusa, u naelu hemijski gotovo potpuno neutralan, od svih plinova najtee ukapljiv. Poslije vodika, najlaki je plin. Iako atom helija ima etiri puta veu masu od atoma vodika, gustoa mu je samo dva puta vea jer se atomi helija, kao i ostalih plemenitih plinova, ne vezuju u molekule. Uz iste uvjete, u nekom odreenom obujmu plemeniti plin ima dva puta manje atoma od drugih plinova. Tekui helij ima najnie vrelite od svih elemenata, a pri standardnom tlaku nema talite, ve je, da bi se skrutio, potrebno tlaiti ga.
5

Helij je nakon vodika najrasprostranjeniji kemijski element u svemiru. U Zemljinoj atmosferi gotovo da i nema helija. Zbog toga se cjelokupna potreba za helijem pokriva iz izvora prirodnog plina koji sadre helij. Bogati izvori su u SAD-u, Sjevernoj Africi i Rusiji, te pokrivaju cjelokupne svjetske potrebe. Ako je helij potreban kao rashladno sredstvo ili se prevozi na velikim udaljenostima, koristi se helij u pothlaenom tekuem obliku.
Tabela 1.0. Standardni zatitni plinovi I njihova primjena kod TIG zavarivanja

Proizvod

Tipske komponente mjeavina sa Ar

Primjena Visoko legirani i nelegirani elici, aluminijiski materijali, ostali neeljezni metali. Duplex, super duplex Potpuno austenitni CrNi elici Aluminij (minus pol zavarivanje) elici (orbitalno zavarivanje) Aluminij, bakar Nikal elici TIG zavarivanje istosmjernom strujom aluminijiski materijali i legure aluminijiski materijali i legure

Argon 1,25 % N2 2,5 % N2 15 % He, 1,25 % N2

Inoximix N

Helij 4.6 Alumix H 30 % He 50 % He 70 % He 90 % He 0,015 % N2 15 % He, 0,015 % N2 30 % He, 0,015 % N2 50 % He, 0,015 % N2

Alumix N Alumix He N

Argon 4.8 Formir plin (N2 H2 mjeavina) 5 % H2 10 % H2 15 % H2

Materijali osjetljivi na plinove kao to su titan, nion, molibden, tantal zatita korijena kod visoko i nisko legiranih elika

1.1.3.

Ugljikov dioksid

Ugljikov dioksid CO2 se ponekad koristi kod zavarivanja, iako on reagira (oksidira) sa veinom metala i ini zavar krhkijim i kvari kvalitetu zavara. Zbog toga se kao zatitni plin vie preporuuje argon ili helij. Takav postupak se naziva zavarivanje MAG postupkom ili elektroluno zavarivanje taljivom icom u zatiti aktivnim plinom. Ovaj postupak omoguuje neto veu temperaturu tekueg zavara i pojaava protok i uglavnom se moe koristiti kod elika sa srednjom koncentracijom ugljika, gdje rastezljivost materijala nije pretjerano bitna.

Tabela 1.1. Standardni zatitni plinovi I njihova primjena kod MIG zavarivanja

Proizvod Alumix He

Alumix N Alumix He 15N Alumix He 30N Alumix He 50 N Inoxmix H 30 H2 Helij 4.6

Tipske komponente mjeavina sa Ar 30 % He 50 % He 70 % He 0,015 % N2 15 % He, 0,015 % N2 30 % He, 0,015 % N2 50 % He, 0,015 % N2 15 % He, 2 % H2 0,12 % CO2

Primjena aluminij, Ni legure CuNiFe legure, bakar aluminijiski materijali i legure aluminijiski materijali i legure aluminijiski materijali i legure

materijali na bazi nikla bakar (ako prethodno nije predgrijan)

Tabela 1.2. Pregled zatitnih plinova za zavarivanje

Naziv proizvoda Ar 100 100 10 30 50 70 ostatak ostatak ostatak ostatak 98 95 92,5 98,75 97,5 92 82 96 92 90 He

Volumni sastav [%] 02 CO2 H2 N2

Argon 4.6 Argon special 4.8 Helij 4.6 Alumix He 90 Alumix He 70 Alumix He 50 Alumix He 30 Alumix N Alumix He15 N Alumix He30 N Alumix He50 N Inoxmix H2 Inoxmix H5 Inoxmix H7 Inoxmix N1 Inoxmix N2 Ferromix C8 Ferromix C18 Ferromix X4 Ferromix X8 Ferromix C5 X5

100 90 70 50 30 15 30 50 2 5 7,5 0,015 0,015 0,015 0,015

4 8 5

Postupak po DIN 1910 TIG/MIG TIG/MIG TIG/MIG TIG/MIG TIG/MIG TIG/MIG TIG/MIG TIG/MIG TIG/MIG TIG/MIG TIG/MIG TIG TIG TIG TIG TIG MAG M MAG M MAG M MAG M MAG M
7

2.

REAKCIJE PLINOVA SA RASTOPLJENIM METALIMA

Rastaljeni metal (kapi metala, kupka) otapa u sebi vee koliine kisika, vodika i duika, pa dolazi do meusobnih kemijskih reakcija plin - metal, koje bitno utjeu na svojstva i kvalitetu zavarenog spoja. Metali ve pri sobnim temperaturama sadre male koliine plinova (zaostali kisik, vodik, duik). Dodatno, kao izvori plinova pri zavarivanju mogu se navesti neistoe osnovnog i dodatnog materijala kao to su: ugljikovodici, oksidi, hidroksidi i drugi organski i anorganski materijali, koji se pri visokim temperaturama raspadaju i oslobaaju plinove. Takoer, iz atmosfere, koja okruuje rastaljene kapi i kupku metala utjeu prisutni plinovi (kisik, vodik, duik, ugljikov dioksid, vodena para). Kod na primjer zavarivanja MAG postupkom, i prijelaza materijala u finim kapima u elektrinom luku, reakcije mogu biti vrlo snane, unato vrlo kratkog vremena prijelaza kapi. Sitne kapi metala u luku zagrijanog visoko iznad talita (od 1800 do 2400 C) pruaju relativno veliku povrinu za reakciju. Zbog disocijacije i ionizacije molekula plinova, atmosfera u elektrinom luku je vrlo aktivna. ak i duik, koji se smatra neutralnim, pri visokim temperaturama u elektrinom luku postaje vrlo aktivan. U elektrinom luku temperatura plinova dosee lokalno od 5000 do 15 000 C, pa se molekularni plinovi raspadaju u atome, a djelimino i u ione. Takvo stanje plinova zovemo plazmom. Vodik se potpuno razlae na atome pri 5 000 C, a duik pri 10 000 C. Neki postupci, kao zavarivanje TIG postupkom i zavarivanje MIG postupkom (zavarivanje MAG postupkom) s kratkim elektrinim lukom daju manju mogunost reakcije plina s metalom, jer metal prelazi u grubim kapima, koje imaju manju povrinu izloenu okolnoj atmosferi i kapi ne "lete" slobodno kroz plazmu luka, gdje bi se zagrijale na visoke temperature. Temperatura ovih relativno velikih kapi je samo oko 100 C iznad talita. Kod zavarivanja pod zatitnim prakom dolazi do stvaranja zatitnog sloja troske izmeu rastaljenog metala i atmosfere, pa su mogue reakcije s plinovima minimalne. Najee koriteni naini zavarivanja runo elektroluno zavarivanje (REL) i zavarivanje MAG postupkom, zahtjevaju posebno dobro poznavanje reakcija plina s metalom. U razvoju zavarivanja je uoeno da se bolja kvaliteta zavara postie dodavanjem u oblogu materijala za stvaranje zatitne atmosfere luka, kojom iskljuujemo utjecaj zraka: kisika, duika, vodene pare, koji su jako aktivni u atmosferi (plazma elektroluni luk), a time i tetni. 2.1.
Dezoksidacija

Kisik je uvijek, u veoj ili manjoj koliini, prisutan u rastaljenom metalu. Mora se sprijeiti njegova reakcija sa ugljikom iz cementita (Fe3C), jer moe uzrokovati poroznost i razugljienje: C + O = CO (plinski mjehurii, poroznost). Dodajui u oblogu elektrode ili u icu za zavarivanje elemente, koji imaju veliki afinitet prema kisiku: aluminij, silicij, mangan, titanij i cirkonij, dolazi do kemijskih reakcija: Si + 20 = SiO2 2Al + 30 = AL2O3
8

Mn + O = MnO Produkti dezoksidacije su troska ili nemetalni mikroukljuci u strukturi zone taljenja. Titanij, aluminij i cirkonij su jaki dezoksidanti, oko 5 puta jai od mangana ili silicija. Ako ovi produkti ostanu u metalu, a ne isplivaju u obliku troske, tada se oni u strukturi skrutnutog metala nalaze u obliku fino rasprenih nemetalnih mikroukljuaka, koji bitno ne utjeu na svojstvo zavara, pa su daleko manje tetni od poroznosti. Treba napomenuti da previsok sadraj dezoksidanata aluminija i silicija u eliku smanjuje njegovu ilavost i istezljivost, posebno pri niskim temperaturama. Dezoksidanata treba dodati obzirom na prisutan kisik tek neto malo vie, nego je teorijski potrebno. Smatra se da silicija treba biti vie od 0,35 %, da se ne pojavi porozonost u eliku zbog mjehuria plina pri skruavanju npr. ingota.

2.2.

Poroznost

Poroznost nastaje zbog reakcija plina s metalom i zbog otapanja velike koliine raznih plinova u talini, koji pri skruivanju moraju napustiti talinu zbog velikog pada rastvorljivosti (topivosti) plinova u talini. Plinovi se izdvajaju iz taline u obliku mjehuria, koji mogu ostati zarobljeni u metalu inei poroznost (plinske ukljuke), ako je dolo do brzog skruivanja, pa mjehuri nije imao vremena isplivati na povrinu. Uoiti treba da je rastvorljivost vodika veoma razliita pri raznim temperaturama:

10-3 cm3 vodika H2 u 100 grama eljeza kod 20 C; 6 cm3 - " - kod 1536 C u krutom stanju; 27,5 cm3 - " - kod 1536 C u rastaljenom stanju; 33 cm3 - " - 1800 C (temperatura kupke); 42,5 cm3 - " - 2500 C.

Velike koliine vodika, se mogu apsorbirati u talini, a kasnije izlaze u obliku mjehuria ili ostaju u krutnini kao difuzijski vodik i u kristalnoj reetci tvori visoki tlak, koji uzrokuje hladne pukotine. Da bi bilo to manje prisutnog vodika u zavarenom spoju potrebno je elektrode suiti ili pei neposredno prije upotrebe. Tako odstranjujemo higroskopnu i vezanu vlagu. Temperatura peenja se preporuuje oko 400 do 450 C za bazine elektrode u trajanju od 1 sata. Za ostale vrste elektroda se preporuuje temperatura peenja 250 350 C, a kasnije dranje na temperaturama 100 150 C u peima (skladitima).

3.

UREAJI ZA MIG/MAG ZAVARIVANJE

Kotur ice se stavlja u komandni ormari, gdje je smjeten i mehanizam za dovod ice. ica se dovodi kroz savitljivu cijev do gorionika, na ijem se izlazu nalazi kontaktna cijev, vodilica preko koje se ica vee sa kablom za zavarivanje na pozitivni pol izvora struje. Pomou elektroventila smjetenih takoe u komandnom ormariu i savitljive cijevi dovodi se zatitni gas iz boce do gorionika. Gorionik se u pravilu hladi zatitnim gasom, meutim postoji niz izvedbi gorionika koji se hladi vodom, kada je u pitanju zavarivanje sa veim jainama struje. Gorionik je povezan sa komandnim ormarom snopom kablova i cijevi kroz koje prolazi struja zavarivanja, struja za upravljanje, zatitni gas a kod gorionika hlaenih vodom jo i voda za hlaenje istog. Pored komandnog ormara, gorionika i specijalnog izvora struje u ureaj za zavarivanje MIG/MAG postupkom spadaju jo: boca sa zatitnim gasom, redukcioni ventil sa mjeraem protoka, zagrija gasa na izlazu iz boce (spreava zamrzavanje gasa) odgovarajui elektrini kablovi i crijeva za dovod gasa i eventualno vode za hlaenje

Mehanizam za dotur ice moe biti smjeten i u drau gorionika. Tada je rije o povlanom sistemu za razliku od potisnog, kada je mehanizam za dotur ice smjeten neposredno uz kotur ice, u komandnom ormaru. U tom sluaju gorionik ima neto drugaiji oblik. I jedan i drugi sistem imaju svojih prednosti i nedostataka. Kod potisnog sistema duina kabla od komandnog ormara da gorionika je znatno manja (3 5 m), dok je kod povlanog sistema gorionik znatno tei, to ima za posljedicu bre zamaranje zavarivaa. Zbog toga postoje ureaji sa kombinacijom i jednog i drugog sistema.

Slika 2. Dodavanje ice potisnim sistemom

10

3.1.

Podjela ureaja za MIG/MAG zavarivanje

Prema konstrukciji se dijele na: kompaktne ureaje, kod kojih su svi dijelovi smjeteni u jednom kuitu modularne ureaje, kod kojih su izvor struje i ureaj za dodavanje ice sa pripadajuim upravljanjima u odvojenim kuitima ica se kontinuiranom brzinom gura pomou pogonskih kotaia kroz vodilicu ice u gorioniku do samog mjesta zavarivanja. Ovaj sistem je poznat i pod imenom push, a komercijalno je kod nas poznat i kao A10. Kontrolisana brzina osigurava se elektroniki reguliranim istosmjernim motorom, siguran pogon osigurava se sa dva ili etiri pogonska kotaia (valjka) koja icu vode i guraju kroz kalibrirane utore iji oblik i dimenzije zavise od materijala i promjera ice.

Slika 2.1 Prikaz oprema za zavarivanje MIG i MAG postupkom: (1) pitolj za zavarivanje, (2) radni komad, (3) izvor struje za zavarivanje, (4) ureaj za dobavu taljive ice, (5) kolut sa icom, (6) boca sa zatitnim plinom.

11

4.

PRIBOR ZA ZAVARIVANJE

Zavarivaka zatitna maska vri zatitu oiju, lica i vrata zavarivaa od toplote i zraenja elektrinog luka kao i od leteih varnica istopljenog materijala. Pored toga maska ima vrlo znaajan uticaj u zatiti disajnih organa zavarivaa od toksinih gasova. Nadglavne maske su neophodne kada je pri zavarivanju neophodno da obje ruke budu slobodne za obavljanje rada (TIG ili Plazma zavarivanje). Tamna zatitna stakla na maski izrauju se u vie stupnjeva zasjenjenja tako da se za tvrdo lemljenje koriste jedna, za gasno zavarivanje druga, dok za elektroluna zavarivanja potreban stepen zasjenjenja zavisi od jaine struje zavarivanja.
Slika 3. Oprema/pribor za zavarivanje

Preko tamnih zatitnih stakala postavljaju se komadi obinog providnog stakla istih dimenzija kako rasprsnute kapljice metala ne bi otetile tamno staklo. Maksimalno dozvoljena teina nadglavne maske je 0,7 kg, ali u novije vrijeme izrauju se daleko lake maske i to sa foto osjetljivim staklima tako da nije potrebno skidati masku sa lica jer kad nestane elektrinog luka stakla postaju normalno providna, a im se uspostavi elektrini luk ona pocrne.

Slika 3.1 Vrste zatitnih maski: a) obine zatitne maske, b) nadglavna maska sa samo-zatamljivim staklom, c) pod b) + respirator

Rukavice za zavarivae izrauju se od prirodne koe debljine 1,5-2 mm, a dobro tite od opekotina u sluaju direktnog dodira sa vruim materijalom kao i od zraenja luka i mehanikih povreda.

Slika 3.2. Zatitne rukavice

12

4. ZAKLJUAK

Zatitni plinovi kod elektrolunog zavarivanja spreavaju oksidaciju do koje inae dolazi pod uticajem kisika. Glavna komponenta ovih plinskih mjeavina najee je argon - Argoline (mjeavina sa kisikom), Ferroline (mjeavina argona sa ugljinim dioksidom). Za zavarivanje bakra koristi se mjeavina argon/helij, dok se Monoline koristi za zavarivanje aluminija. Kod plazma-rezanja se ovisno o materijalu i zahtjevima kvaliteta koriste mjeavine plinova argon/vodik ili argon/duik, ali i mjeavine u kojima ima kisika. Za obradu metala pod visokom temperaturom koristi se acetilen.

13

5. LITERATURA
[1] Kudumovi Dafer, Zavarivanje i termika obrada, Mainski fakultet u Tuzli [2] Dilthey U., Schweitechniche Fertigungsverfahren 1, Springer Verlag, 2005. [3] Schuler V., Fahrenwald H., Praxiswissen Schweitechnik, Vieweg & Teubner, 2006. Internet portali: [1] http://webmail.mef.unsa.ba/mts/studenti/onlinevjezbe/TS/vTS1-v2.html (17/11/2012) [2] http://hr.wikipedia.org/wiki/Za%C5%A1titni_plin (16/11/2012) [3] http://www.messergroup.com/mostar/O_nama/Za__titni_plinovi_za_zavarivanje_.pdf (16/11/2012)

14