Upute za laboratorijske vjebe

Vjeba 2

ZAKALJIVOST ELIKA
Kaljenje je jedan od vanijih postupaka toplinske obrade elika iji je cilj poveati njegovu tvrdou. Kaljenje se izvodi zagrijavanjem elika na pravilnu temperaturu austenitizacije, te zatim brzog hlaenja da bi se dobio martenzit. Pravilnu temperaturu austenitizacije za ugljine elike shematski prikazuje slika 2.1..

Slika 2.1. Izbor pravilne temperature austenitizacije Kod kaljenja podeutektoidnih elika zagrijavanje se izvodi na temperaturu koja iznosi 30 do 50C iznad linije Ac3. Na nie se temperature ne ide jer se mora dobiti austenitna mikrostruktura koja e otopiti cjelokupni ugljik iz elika i iz koje e se brzim hlaenjem dobiti martenizit. Na vie se temperature ne ide jer bi u tom sluaju dobili gruba austenitna zrna iz kojih bi brzim hlaenjem nastala gruba martenzitna zrna, a koja bi snizila ionako nisku ilavost. Uz to bi se i nepotrebno troila dodatna energija. Nadeutektoidni elici se zagrijavaju 30 do 50C iznad linije Ac1. Zagrijavanje se ne provodi iznad linije Acm jer bi se osim nepotrebnog poveanja austenitnog zrna i troenja energije otopilo i vie ugljika u austenitu ime bi ga, zbog nie Mf temperature, gaenjem ostalo vie nepretvorenog pa bi tvdoa bila i manja. Osim toga cilj kaljenja je postizanje to vee tvrdoe, a cementit ima tvrdou i veu od martenzita. Isto tako zrna cementita slue kao klice pri austenitnoj pretvorbi u sitni martenzit. Kod kaljenja treba razlikovati pojmove zakaljivost i prokaljivost s tim da e se prokaljivost objasniti u narednim vjebama. Zakaljivost je svojstvo elika da postigne to veu tvrdou nakon brzog hlaenja. Ovdje se misli na povrinsku tvrdou i uz pretpostavku da je hlaenje izvedeno s odgovarajue temperature kritinom, ili veom, brzinom hlaenja. Kritine brzine hlaenja kod ugljinih elika s manje od 0,25%C su toliko velike da se u praksi mogu postii samo uz posebnu opremu i visoke trokove, pa se dogovorno, zakaljivim smatraju elici koji sadre vie od 0,25%C. Legirni elementi utjeu na zakaljivost samo posredno jer poveavaju vrijeme inkubacije tj. smanjuju kritinu brzinu hlaenja. Inae se legiranjem tvrdoa moe neto poveati, ali ne radi poveane tvrdoe martenzita ve radi stvaranja kemijskih spojeva koji imaju tvrdou veu od martenzita. Vjeba br. 2 Zakaljivost elika 1

Materijali 2 Zakaljivost znai ovisi samo o koliini otopljenog ugljika u austenitu tj. o njegovoj koliini u martenzitu nakon brzog hlaenja. Praktina zakaljivost nekog elika moe se odrediti iz slike 2.2. gdje je prikazana ovisnost tvrdoe elika o sadraju ugljika u eliku te o sadraju martenzita u mikrostrukturi. Vidljivo je da nakon 0,7%C tvrdoa vie ne raste zbog meusobnog djelovanja cementita, martenzita i rastueg udjela zaostalog austenita.

Slika 2.2. Tvrdoa martenzita u ovisnosti o udjelu ugljika u eliku prema Hodgeu i Orehoskiu [2] Inae kada bi se nadeutektoidni elik zagrijavao iznad Acm temperature i naglo ohladio na nain da je temperatura rashladnog sredstva ispod Mf temperature, eliminirao bi se zaostali austenit iz mikrostrukture te bi tvrdoa i dalje rasla, kako je to prikazano na slici 2.3..

Slika 2.3. Ovisnost tvrdoe elika o temperaturi zagrijavanja, nainu hlaenja i sadraju ugljika [2]

Vjeba br. 2 Zakaljivost elika

Upute za laboratorijske vjebe Omjer postignute i maksimalne postizive tvrdoe nekog elika naziva se stupanj zakaljenosti, a moe se definirati kao: H Postignuta tvrdoa S= (2.1) = stv = 0 , 72 1, 0 , Maksima ln o postiziva tvrdoa H max gdje S=0,72 odgovara priblino 50% martenzita u mikrostrukturi, dok S=1,0 odgovara priblino 100% martenzita u mikrostrukturi. Krivulja maksimalno postizive tvrdoe u intervalu od 0,1 do 0,6%C moe se opisati izrazom: H max = 20 + 60 %C . (2.2)

Poznato je da se kod ugljinih elika sa vie od 0,6%C, a kod legiranih i sa manje %C, Mf temperatura nalazi ispod sobne temperature (Uptonov dijagram). To znai da se kod takvih elika prilikom hlaenja do sobne temperature ne obavi potpuna transformacija austenita u martenzit ve ostane dio austenita nepretvoren tzv. zaostali austenit. Takav austenit smanjuje vrstou i tvrdou te oteava obradivost bruenjem, a osim toga negativno djeluje na stabilnost dimenzija i magnetska svojstva. Zbog toga se ponekad nakon kaljenja primjenjuje postupak dubokog hlaenja koji je toliko uinkovitiji, u pogledu poveanja tvrdoe, koliko je nia temperatura Ms. Razlog tome je to legirni elementi koji sniavaju Ms temperaturu poveavaju koliinu zaostalog austenita, a proces dubokog hlaenje je uinkovit ako zaostalog austenita ima vie od 10-15% u mikrostrukturi.

ZADATAK Potrebno je dokazati utjecaj sadraja ugljika u eliku na njegovu tvrdou i vrstou izvoenjem toplinske obrade kaljenja na tri uzorka koja su izraena od razliitih elika iji je kemijski sastav prikazan u tablici 2.1. Treba takoer izraunati stupanj zakaljenosti za svaki elik te nacrtati odgovarajue krivulje.

Tablica 2.1 Kemijski sastav uzoraka Oznaka elika EN 10027-1 HRN %C %Mn C15 .1221 0,15 0,45 C45E .1531 0,46 0,65 C 105 U .1940 1,05 0,25

Kemijski sastav %Si %Cr / / max 0,4 max 0,4 0,2 /

%Mo / max 0,1 /

%Ni / max 0,4 /

Rezultati pokusa Tvrdoa se mjeri na tri razliita mjesta na povrini uzorka te se rezultati unose u tablicu 2.2. Treba izraunati prosjenu tvrdou i s tim rezultatima nacrtati krivulju ovisnosti tvrdoe o sadraju ugljika.

Tablica 2.2 Rezultati mjerenja tvrdoe Oznaka elika C15 C45E C 105 U Tvrdoa (HV) 1 Prije toplinske obrade 2 3 Prosjek 1 Kaljeno u vodi 2 3 Prosjek

Vjeba br. 2 Zakaljivost elika

Materijali 2
vrstoa elika se moe izraunati ako je poznata tvrdoa iz izraza: Rm = 0, 426 HRc 2 + 586, 5 ili Rm = 3,3HV .

(2.3)

Tablica 2.3 vrstoa elika Oznaka elika EN 10027-1 C15 C45E C 105 U
vrstoa [MPa] Rm

Tablica 2.4 Stupanj zakaljenosti elika Oznaka elika EN 10027-1 C15 C45E C 105 U Stupanj zakaljenosti S

Dijagram ovisnosti tvrdoe o sadraju ugljika

Vjeba br. 2 Zakaljivost elika

Upute za laboratorijske vjebe Dijagram ovisnosti vrstoe o sadraju ugljika

Ogovorite na slijedea pitanja 1. Kako se izvodi postupak toplinske obrade kaljenja? 2. to je to zakaljivost i o emu ovisi? 3. Koji se elici mogu praktino zakaliti? 4. to je to stupanj zakaljenosti? 5. to je to zaostali austenit, zato nastaje, kako ga eliminirati i kako legirni elementi utjeu na koliinu zaostalog austenita u mikrostrukturi? 6. Koji od tri ispitivana elika ima najveu zakaljivost i zato?

REFERENCE [1] George E. Totten, Steel heat treatment: metallurgy and technologies, CRC Press, 2007. [2] Ivo Alfirevi, Inenjerski prirunik IP4: Proizvodno strojarstvo, kolska knjiga d.d., Zagreb, 1998. [3] Romeo Deeli, Metali 2, Sveuilite u Splitu, FESB, 1987.

Vjeba br. 2 Zakaljivost elika